U svijetu medvjeda i leptirova

Branko opi
8/9/2010
Vlasnik knjige Kerim Kuri
qert!uiopasd"g#jkl$%&v'nmq
ert!uiopasd"g#jkl$%&v'nmqert
!uiopasd"g#jkl$%&v'nmqert!ui
opasd"g#jkl$%&v'nmqert!uiopa
sd"g#jkl$%&v'nmqert!uiopasd"
g#jkl$%&v'nmqert!uiopasd"g#j
kl$%&v'nmqert!uiopasd"g#jkl$%
&v'nmqert!uiopasd"g#jkl$%&v'
nmqert!uiopasd"g#jkl$%&v'nm
qert!uiopasd"g#jkl$%&v'nmq
ert!uiopasd"g#jkl$%&v'nmqert
!uiopasd"g#jkl$%&v'nmqert!ui
opasd"g#jkl$%&v'nmqert!uiopa
sd"g#jkl$%&v'nmqert!uiopasd"
g#jkl$%&v'nmqert!uiopasd"g#j
kl$%&v'nmqert!uiopasd"g#jkl$%
&v'nmrt!uiopasd"g#jkl$%&v'nmq
VJESNIK PROLJEA
Daleko na jugu, dolje pored mora, Proljee se smijalo pod sunanim nebom, etalo po
maslinovim gajevima i ispod tamnih empresa na grobljima i odmaralo se u hladovini pored
kamenih crkava na ijim su tornjevima utala zvona od starosti. etalo se tako Proljee i
mislilo o svom skorom putu na sjever.
1 skoro e vrijeme da po!em gore na svoj dragi sjever. " koga da poaljem da objavi moj
dolazak#
2 Da li e ti poi, mala moja prijateljice, da javi da ja dolazim# obrati se proljee jednoj
lasti koja je upravo toga trenutka vijala jednu bubu oko crkvenog tornja.
3 "h, ah, pusti me samo jo malo da se nagledam nemirnog mora, a ove godine poalji
nekog drugog umjesto mene zamoli lasta tako umiljato, da joj niko na svijetu ne bi
mogao odbiti molbe. Poalji, na primjer, dugonogu rodu, ona je i onako jaa od mene.
4 $odu# %o da sad nju na!e& ona je negdje u 'giptu, eta obalom velike rijeke (ila i gleda
krokodile kako se sunaju u toplome mulju. )oram da potra*im koga drugog. +o ree
Proljee i po!e uzdu* mora da potra*i nekog ko e biti njegov ovogodinji vjesnik. )olilo
je mnoge ptiice, ali svaka je htjela da jo bar malo ostane u suna,nom primorju- jedna
se bojala da je na sjeveru jo hladno, drugoj je bilo *ao ju*nog sunca, neke su opet bile
zaljubljene u vitke emprese i tako Proljee ve umorno i tu*no od tra*enja sjede u jedan
maslinjak i doboko se zamisli.
5 %oga, koga da poaljem na sjever# uzviknu ono glasno i skoro u oajanju.
6 %oga, pita# +a zar se na mene zaboravilo# javi se neiji veseo glas iz maslinovih
grana.
.au!eno i obradovano Proljee podi*e glavu, ali na svoje veliko udo ne ugleda nikog.
7 /ej, ko je to, ko to misli dobrovoljno na moj dragi sjever# 0dje si, junae, ne vidim te#
8 1tkuda da me i vidi. 2a sam vjetar 2ugo. 2ug je moj zaviaj, obiao sam ga ve uzdu* i
poprijeko, poznajem sve zalive, bio sam u svim gradovima, proao sam kroza sve
maslinjake, bezbroj puta obletio sam stare kule i bedeme i ve mi je ovdje postalo
dosadno. 3elim ti, drage u volje poletiti na sjever da javim tvoj dolazak.
9 "li kako e na sjeveru doznati da ja dolazim, kad tebe, moga glasnika, niko ne mo*e da
vidi# 4astu bar svak ugleda i onda ka*e- 5'to Proljea, dolaze laste.5
10 (e brini ti nita radosno povika 2ugo, di*e se visoko u sunan vazduh i poleti put
sjevera.
.a kratko vrijeme 2ugo sti*e na vrh prve planine na sjeveru. (ajprije ga osjeti snijeg i
odmah stade da se topi.
11 (e znam ni sam ta mi je proapta on vrlo zau!en postaje mi tako toplo kao da sam
bolestan. 6ie sigurno da Proljee dolazi. dubokoj mranoj peini probudi se zlovoljni
2
medvjed, omirisa vazduh i radostan krenu izlazu.
12 1sjeam da e uskoro Proljee. 0olica me u nosu topli ju*ni vjetar. Podigavi se s visoke
litice, orao krsta veseo zaokru*i nad planinom.
13 1hoho, ini mi se da 2ugo duva u moja krila, a to je znak da je Proljee blizu. 7 planine
se 2ugo spusti u nizine jo ponegdje pokri,vene slojem tanka snijega.
14 %o me je to zovnuo# proapta visibaba zau!eno provirivi ispod snijega. 0le, ko me
je to zovnuo, sve mi se ini da sam ula neiji glas#
8 mene je neko probudio, lijepa susjetko zau se sneni glas jednog starog drijena.
)oram da po*urim da razvijem svoje zlatne cvjetove, jer im se ja probudim, znai da e
ubrzo Proljee, a ja me!u prvima moram da ga pozdravim.
+i da ga prvi pozdravi9 +o pravo pripada samo meni i mojim bijelim cvjetovima
povika jedan crni trn iz obli*nje *ivice poznat inae kao velika sva!alica.
15 " mo*da i meni u se iz blizine jagorevina. 7vak e rei da su moji *uti cvjetovi
najljepi dar Proljeu.
.adovoljan 2ugo je sluao njihovu prepirku, oslukivao kako pucketaju pupovi na drveu,
gledao vesele vrane kako se di*u iznad oranica, pa se onda odjednom i sam zamisli- koji li
je to najljepi dar koji se sprema Proljeu#
.amisli se tako 2ugo, duboko se zamisli i krenu da pogleda ko je to spremio najljepi dar
za Proljee. 4utao je nekoliko dana, divio se zlatnim cvjetovima drijena,
bijelimvisibabama, *utoj jagorevini, rascvjetalom crnom trnu, i tek jednog sunanog
jutra, dok je lutao kroza *bunove na ivici jednog bre*uljka, on zadivljen zastade opijen
divnimmirisom. 8spod *buna ga je gledao skroman cvjeti modar kao njegovo rodno more
daleko tamo dolje na jugu.
16 0le, evo ga, naao sam ga. .ar ovo nije najljepi dar Proljeu# povika on radostan i
podi*e se visoko u sunan vazduh nosei sa sobom miris ljubiice. "h, ah, ne
vjerujemda je ljepeg mirisa naao ak ni moj daleki ro!ak, vjetar iz 8ndije.
Pijan od radosti on ak zaboravi i na koju stranu treba da duva i stade da se vrti u krug ba
kao obijesni vihor. 8 zabavljen tako svojom igrom nije ni opazio, da Proljee vebjee
stiglo i u ozbiljni sjeverni kraj.
:;" $"<(D:82"
:ua, veseli ovarski pas, odveden je da uva vinograd. jednom uglu vinograda, do druma
kojim prolaze skitnice i lopovi, namjestili su pseu kuicu, pored nje su udarilikolac, za kolac su
svezali lanac, a na kraju lanca :uu. vinogradu nema ni ovaca, ni maaka, ni ostalih pasa
niega, i zato je :ui bilo strano dosadno. Da laje na cvrke ne ide, to nikad ne rade pristojni
ovarski psi& da obno broji zvijezde sauvaj bo*e, da skii uzalud. 'lem, prava nevolja, pa to
ti je.
7jedi tako :ua pred kuicom, gleda jednim okom u nebo, pa onda sa oba oka osmotri drum, da
vjetar sluajno ne bi nanio kakvog kradljivca gro*!a. "li kao za pakost, nikog ni na nebu, ni na
(
drumu.
1 "u=vau, ko e ovako sam *ivjeti zijevnu on od puste dosade progutavi zauzgred jednu
bezobraznu muvu. 6a je teko biti sam.
2 (iste sami, mnogopotovani zau se iza njega neiji sitan utiv glas. +u je jo i moja
neznatna malenkost. :ua se iznena!en okrenu. (a vrh gomilice izrivene zemlje stajala je
jedna mlada krtica i zau!eno ga gledala.
3 " ko si ti# obradova se :ua neobinom gostu. 1n dotad ne bijae vidio nijednu krticu.
4 2a sam, uva*eni prijatelju, krt koji *ivi pod zemljom. .ovu me Dvaput Dva 2este Pet.
Dvaput Dva 2este Pet zau!eno promrmlja :ua koji je inae odlino znao raun.
<udno ime, dru*e, a uz to jo pogreno.
5 )o*da je zaista tako, veleueni skromno priznade krt. +o ime dao mi je na uitelj iz
3elikog %rtinjaka zato to slabo znam raun.
6 "ha, aha9 uskliknu :ua. 7ad razumijem. +i si, dakle, nekakav opasan raund*ija.
7 +ako je, premudri. " ko ste vi, ako smijem da znam# (ikad jo ne vidjeh tako veliko
stvorenje.
8 2a sam ovarski pas, zovu me :ua. <udi se koliki sam# " ta bi tek rekao da vidi mog
brata. 1n je dugaak dvaput toliko koliko polovina mene.
9 2ao, jao, ta nije moguno zaprepasti se krt. +o je onda prava grdosija.
10 +ako je, dru*e nasmija se :ua raspolo*en da zbija alu s r!avim raund*ijom. "
kako bi se tek ti zaudio, kad bih ti ispriao kako sam jurio stranu zvijerku kratkouhog i
dugorepog zeca.
11 /ajde priaj, veleumni zamoli na Dvaput Dva 2este Pet, koji je neobino volio prie.
12 Dobro, sluaj. Poranim ti ja jednog jutra i to vrlo rano, tano u pet sati i stodvadeset
minuta, preskoim batenski plot visok triput po etvrtinu metra i bub u batu. %ad
tamo, ima ta i da se vidi. kupusu gricka strana zvijerka zec. i mu dugake dvadeset
i dva decimetra manje dva metra, a rep, strano dugaka repina, itav metar manje
devedeset devet centimetara.
13 "uh, auh, da strane zvijerke, da grdnog reponje9 prenerazi se Dvaput Dva 2este Pet.
14 (ije to nita, moj dru*e nastavlja :ua. 2a zalajah tako gromovito da se ulo deset
puta manje od deset kilometara, zadrhtae sve zvijezde koliko ih je god toga jutra bilo na
nebu, a moj ti zec, kad to u, skoi, skoi itav jedan hiljaditi dio kilometra, a ja ne bio
lijen, pa i ja skoih itav metar, a zec opet hiljaditi dio kilometra, a ja opet jedan metar...
15 8 zec, razumije se, pobje*e, jer je bio mnogo br*i uskliknu Dvaput Dva 2este Pet.
16 2este vraga. " ja ti onda prikupih svu svoju snagu i skoih devet stotina i devedeset i
devet milimetara.
17 8 presti*e zeca obradova se krt.
18 "ma ni blizu nastavi .ua. )oj ti zec onda stade da skae etiri puta po etvrt metra,
a ja samo dvaput po pola metra... 2urili smo se tako dvadeset i pet sati manje jedan dan i
zec mi ve bijae odmakao stoti dio metra.
19 2ao, jao, koliko ti je samo odmakao zaudi se mladi krt. Pa da li si ga ikad stigao#
20 Da li sam ga stigao# 'vo, pa sam izraunaj. %ad smo stali da trimo, on je bio deset
metara ispred mene, a dok smo trali, on je pretrao deset kilometara, a ja pet puta po dva
kilometra vie deset metara. 7ad ti je jasno, da li sam ga stigao.
21 "uh, pa odmah se vidi da si ga prestigao i to vrlo mnogo.
)
22 Prestigao9 <uje, mladiu, pogrijeio je onaj ko ti je dao ime Dvaput Dva 2este Pet. 2a
bih te nazvao Dvaput Dva 2este est. 6a nita ne zna rauna.
23 <ek, ek, zbunio sam se promuca krt i stade u sebi da rauna. "ha, sad znam, on je
tebi daleko izmakao.
:uu zaudi toliko neznanje.
24 8zmako9 ', ti si pravi Dvaput Dva 2este 7edam.
25 Pa ta je onda bilo# plano upita radoznali krt.
26 ta je bilo# Da zna samo ta je dalje bilo. "h, to je najdivnija pria koju su ikad ule
ui, ali ja ti je neu kazati sve dok ne naui dobro da rauna i dok sam ne izrauna da li
sam stigao zeca. " kad sve to lijepo svri, do!i k meni pa u ti priati priu o maki i
gove!oj glavi. " sad, dovi!enja, neu vie da razgovaram s neznalicom. %ad naui da
rauna, prijavi se.
8 :ua dostojanstveno u!e u svoju kuicu, a Dvaput Dva 2este Pet vrati se pokunjen u
svoju rupu i ode u mjesto 3eliki %rtinjak, da tra*i uitelja.
7ljedee godine Dvaput Dva 2este Pet doao je u posjetu :ui, ali sa novim imenom&
zvao se Dvaput Dva 2este <etiri. Postao je najbolji raund*ija me!u svim krticama i :ua
mu je nastavio priu o sebi i zecu, o maku i gove!oj glavi i jo o mnogim stvarima koje
je mogao da zna samo jedan stari ovarski pas koji je uvao stado toliko godina, da je ve
dobio i pseu penziju i otiao da uva vinograd.
P"%, 668>" 8 32'+$138
8spod niske strehe jednog starog hambara, tamo gdje se ak ni vjetar ne sjeti da ee zaviri, stao
je da plete mre*u jedan stari pauk, uveni razbojnik, koga su ljudi ve desetak puta protjerali iz
svojih kua. Pleo je mrani lovac mre*u i srdito gun!ao-
1 Provrijedniu se, pa u premre*iti itavo nebo, zakloniu sunce i ljudi e onda da sjede u
mraku. +ako im treba, kad su toliko puta pokidali moju divnu mre*u. "ha=ha=ha=ha...
2edna mala bubica tvrdih krila, koja je bila toliko siromana da nije imala ni kue, ni
pravog zaviaja, pa ak ni imena, ba je milila uz brvna hambara, a kad je ula ta pauk
govori, jako se zaudi.
2 "li, dragi prijatelju, zato hoe da svojom mre*om zakloni sunce# .ar nije ljepe kad je
sunan dan i kad svaka travka pjeva i veseli se#
3 /u, kakvo sunce, kakve travke9 namrti se pauk koji je uvijek *ivio po sumranim
uglovima. :ivjeti u mraku i plesti mre*e, to je prava radost. Prezirem iz dna trbuha one
paukove koji pletu mre*e po seoskim *ivicama& tamo je suvie svijetlo za jednog pauka.
4 8 zar ba misli da premre*i nebo i da zakloni sunce# sa strahom pripita bubica
uplaeno gledajui velikog pauka.
5 1ho=ho, ti jo sumnja u to9 Priekaj samo, za dva dana sve e biti gotovo i onda e u
itavom svijetu biti sumrano i tiho, tako u gustu mre*u oplesti. .emlja e onda postati
*
carstvo 3elikog Pauka. 8 svi e se onda klanjati monom osvajau neba.
%ad u te rijei, bubica se jako, jako sneveseli, jer niko vie od nje nije volio sunane
dane. " kad bi pljusnula kia, ona je uurena i tu*na sjedila pod kakvim mokrim listom i
zabrinuto provirivala kad e se pokazati vedro nebo.
6 1h, oh, kako da spasim nebo, kako da zatitim sunce# vajkala je sirota bubica silazei
niz hambarska brvna. 8dem da potra*im nekog ko e da uplai ovu stranu *ivotinju i da
je natjera da se ostavi svoje zle namjere.
4utajui kroz travu bubica u itavoj umi zlatnog maslaka nai!e na bumbara koji se,
zujei po itav dan uokolo, samo hvalisao svojom odjeom i svojim junatvom.
7 Prekrasni bumbaru, stara delijo i junae, treba mi pomo protiv jednog r!avog stvorenja
obrati mu se bubica.
8 /r=vr, zuu=zuu, koji je to r!avko, poka*i mi ga samo, pa e da vidi ta e od njega biti
9 va*no zagun!a bumbar.
10 .nate, mnogopotovani bumbaru, to je jedan r!av stvor koji plete veliku mre*u kojom e
da pokrije itavo nebo i da zakloni sunce.
"u, au, zrr=vrrr, kakva li je to *ivotinja, kad toliku mre*u plete# prestrai se bumbar.
1prostite, ovaj, ali ja... hm, nije da ne smijem, nego, eto, tako... nemam vremena da
do!em i da ga izlupam.
8 zbunjen bumbar se podi*e i odleti kroz plavi vazduh.
$astu*ena bubica krenu dalje da tra*i spasioca. "li kome god se obratila, svak je sa
strahom odustajao od borbe ujui da taj razbojnik plete mre*u kojom e premre*iti itavo
nebo.
11 %olika li tek mora da bude ta *ivotinja, kad joj je tolika mre*a pomiljao je svak ve
unaprijed drhtei od straha. " kad ak i ponositi jelenak odbi da se bori s takvim
udovitem, sirota bubica se vrati u blizinu hambara i ve u samu no skloni se pod jedan
list opao s lipe. 8 tek to je poela da drijema, spolja se zau tiho uketanje i neiji tanak
glasi zacvili nad samom bubicom-
12 /ej, ima li koga ovdje#... 1, dobro vee, domaice. 8zvinite, ja sam povjetarac (onik i
vrlo sam radoznalo stvorenje... 1vaj, onaj... ne ljutite se mo*da to sam vam uznemiravao
san#
13 1, izvolite samo, izvolite naprijed ponudi ga gostoljubiva bubica. 8stina, moj noanji
stan vrlo je skroman, ali... ali, gdje ste vi, zaboga, ne vidim vas#
14 /e=he, he=he, ja sam, znate, nevidljivo stvorenje. 7vi su vjetrovi nevidljivi.
15 /m, da, da, razumijem zbunjeno mu se opravda bubica. 2a sam bri*na, pa se toga
nisam ni sjetila.
+
16 6ri*na si# " radi ega, ako se smije znati# 2a nikad u *ivotu nisam bio bri*an, pa sam ve
i zbog toga radoznao.
17 6ezbri*ni moj goste, strane se stvari doga!aju. +u gore pod hambarskom strehom jedno
udovite plete mre*u kojom e zakloniti nebo, sakriti sunce, a po svoj prilici i sve
zvijezde i )jesec.
18 0le, gle, gle, ba sam radoznao da vidim kako izgleda to udovite, ba sam radoznao i
(onik tako brzo odleti da itav list zadrhta, a bubica ne sti*e ni da se zaudi.
0un!ajui pauk se upravo spremao da spava u jednom uglu svoje mre*e, kad (onik
doleti pod strehu i povika-
19 /ura, hura, stanuje li ovdje budui osvaja neba# /tio bih da ga vidim.
20 "uh, trista mu strljenova, kakva se to bitanga dere iz mraka# "la me uplai, skitnice
nona, lopove... 7ijevaj odavde, pa ma ko to bio da bio. (e primam goste koji nou
dolaze, njima savjest nikad nije ista.
21 ", tako ti dakle naljuti se (onik. <ekaj samo, ekaj, idem ja u planinu da pozovem
svog starog ro!aka 3elikog 3jetra. 1n e ve nauiti pameti one koji misle da premre*e
nebo.
8 (onik poleti put daleke ljubiaste planine i ubrzo prona!e 3elikog 3jetra u dubokom
gorskom klancu. 3elikom 3jetru bilo je tijesno u vla*noj guduri, pa se po svu no sva!ao
s drveem.
22 /ej, ro!ae, imam za neto da te molim javi se zadihano (onik.
23 (e ujem& glasnije, mladiu, jer sam ve napola ogluio u ovoj guduri prodera se 3eliki
3jetar.
24 $o!ae, ro!aino, jedan pleta mre*a sprema se da premre*i nebo. )olim te, po!i i naui
ga pameti povika (onik to je mogao glasnije.
25 "ha=ha=ha, to je onaj mranjak pauk. .nam ja njega dobro. 1davna bi on neto tako
uinio da nije nas vjetrova koji poistimo sve to ne valja u svijetu.
8 poto se jo jednom gromko nasmija, 3eliki 3jetar jurnu iz planinskog klanca, prohuja
preko bre*uljaka i polja i kad sti*e do onoga hambara, dunu pod strehu, poisti za trenutak
i pauka i njegovu mre*u, pa od obijesti ponese sa sobom ak i onaj list pod kojim je
spavala bri*na bubica.
morna bubica vrsto je spavala te noi, pa nije ni opazila kad je proao 3eliki 3jetar, a
kad se ujutru trgla iza sna, grdno se zaudi ugledavi iznad sebe modro nebo i sunce koje
se ra!alo.
26 6o*e, bo*e, da udnih stvari- neko mi je odnio krov iznad glave dok sam spavala. 8 sva
srea to sam noas bila pokrivena nebeskim svodom, inae bih, bez sumnje, jako
nazebla. 8 mala buba, jo snena, zijevnu, junaki protegnu sve svoje noge i stade da se
,
penje uz hambar.
27 /ajde da vidim ta je uradio onaj pakosnik.
"li kad se pope pod strehu, buba se jako iznenadi kad pauka ne na!e na njegovom starom
mjestu.
28 0dje li je samo onaj pleta mre*a# glasno se zaudi ona.
29 Pleta mre*a# 1hoh=ho, odnio ga je noas 3eliki 3jetar zau se iza nje tih glasi.
6ubica se zau!eno okrenu. 8za nje nije bilo nikog.
30 /ej, ko to sa mnom zbija alu# 0dje si ti, ljubazni govornie#
31 /o=ho, ho=ho, ja sam 2utarnji Povjetarac, brat (onikov. 8 ja sam tako!e nevidljiv. )oj
brat otiao je ve na spavanje, a mene je zamolio da ti ka*em to se desilo zlobnompauku.
Dovi!enja, mali dru*e, letim da vidim ta rade golubovi na tornju. 1dleti 2utarnji
Povjetarac, a mala crna buba izmili na sunce i sva bla*ena stade da apue-
32 1h, dobri vjetrovi, vi koji istite svijet od mre*a i paukova, kako vam je zahvalno moje
malo srce. 1h, veliki vjetrovi...
)'D32'D 8 %$%"
:ivio na jednom kraju 0rme=Planine medvjed 0un!alo, *ivio onako kao i toliki ostali medvjedi
u toj planini- itave godine, osim zime koju bi cijelu prespavao, brinuo se samo o tome ta e da
pojede, pronalazio stare uplje bukve u kojima su stanovale divlje pele i otuda vadio med kad
gazde nije bilo kod kue. $azumije se da je tom prilikom ponekad i nastradao napadnut od divljih
pela, ali sve mu to nije smetalo da se po volji iri i dulji u tome dijelu planine, sve dok mu se
jednog dana nije prohtjelo meso od ovaca i poto je ve zaklao dvije=tri ovce, seljaci se odluie
da takvog tetoinu protjeraju iz svoga kraja.
Di*e se jedne nedjelje itavo selo sa upavim ovarskim psima, sa bud*ama, pukama
kljocarama i starim kantama u koje su tako lupali da se 0un!alu dlaka je*ila od straha i on je
onako trom i te*ak stao da bje*i tako *urno i bezobzirno, da su mu se poslije itava tri dana
smijale sve umske *ivotinje poevi od vuga koje su sjedile u svojim gnijezdima objeenim
visoko u raljama drvea pa sve do debelih prugastih jazavaca koji su povazdan kopali rupe ispod
*ila drvea, a nou ili u polja i krali seljacima kukuruz.
6rbljive svrake zaas su raspriale 0un!alovu sramotu po itavom tome kraju, da su za nju ule
ak i divlje svinje koje su *ivjele duboko u vla*nom umskom gustiu i inae nikad nisu znale
nikakvih novosti.
" na 0un!alo od velike sramote pobje*e daleko, ak na drugi kraj 0rme=Planine, na!e tamo
neku staru peinu i odlui da se tu stalno nastani.
3e sljedeih dana poao je 0un!alo da malo pobli*e upozna okolinu svog novog boravita.
/odajui tako tamo=ovamo po umi 0un!alo se vrlo obradova kad na jednom proplanku, pokraj
nekakvog starog puta, ugleda jednu veliku staru kruku koju tu bijahu jo davno zasadili neki
ugljenari koji su u tome kraju dugo vremena *ivjeli i spremali ugalj.
8
/ura9 povika on sav radostan videi drvo okieno krupnim, tek dozrelim plodovima evo
me.
8 odmah se prope uza stablo i stade da drma drvo, ali kako je kruka bila stara i debela, ona se
samo malo strese i jedva tri=etiri natrula crvljiva ploda otpadoe i bubnue u travu ispod drveta.
1 0le9 pomisli srdito 0un!alo kako se ne da stresati& ali ekaj, ekaj, sad sam se sjetio
kako u ipak doi do kruaka.
8 rekavi to on u blizini na!e jedan golem te*ak ka,men i svom snagom grunu njim o
stablo. .astenja bolno i strese se do korijena veliko drvo, sunue s njega kruke kao gr?d,
a na stablu ostade bijela rana, jer kamen bijae razmrskao i odvalio veliki komad kore.
2 2ao, zato me udari# zaumori tu*no stara kruka. ta sam ti ja kriva# "ko hoe mojih
plodova, a ti priekaj dok potpuno sazru, i oni e ve sami otpasti. 8nae, ako mebude
ovako udarao, mogla bih se jo i osuiti, pa dogodine nee imati nijedne kruke.
3 ta je mene briga za dogodine odvrati joj grubo 0un!alo. 2a hou sad da se najedem.
8 ponovo stade onim kamenom da udara jadno drvo.
+ako je radio iz dana u dan sve do duboke jeseni, a kad vrijeme zahladni, on se zavue
duboko u svoju peinu, sklupa se i pade u dubok zimski san.
Potkraj drugog ljeta opet se prisjeti 0un!alo da obi!e onu kruku i vrlo se zaudi kad
ugleda na njoj tek ponegdje sitan kr*ljav plod. Drvo je tu*no umilo na vjetru.
4 'to, medvjede, vidi sad to si od mene uradio, da si me lani posluao i ove bi godine imao
sonih i krupnih kruaka.
5 ta9 povika srdito 0un!alo ti mene, dakle, da ui, glupa, hrapava kruko# +i nisi
htjela da rodi samo meni za inat9
8 ponovo zgrabi onaj veliki kamen i stade jo jae da udara u stablo kruke tako da je
izranjavio svu koru i prestade tek onda kad se ve bijae sasvim umorio.
Pro!e opet jedna godina i nastupi ve i trea jesen otkad se 0un!alo bijae nastanio u
svom novom obitavalitu.
Pronaavi negdje duboko u bukovoj umi, u jednom upljem drvetu, naputeno le*ite
divljih pela, 0un!alo se tako najede starog saa i pokvarenog meda, da ga je trbuh
*estoko zabolio, i poto je tri dana le*ao u svojoj peini, a trbuh ga nikako nije prestajao,
on po!e da tra*i savjeta od jednog vrlo starog lisca koji po itavoj umi bijae poznat kao
odlian ljekar.
6 /m ree ljekar poto ga je dugo pregledao i pipao po trbuhu svemu je kriva tvoja
pro*drljivost9 )o*e brzo da se izlijei jedino sonim zrelim krukama.
7 %rukama9 uskliknu radosno medvjed. 6a imam u blizini svoje kue jednu divnu
kruku. 8dem odmah tamo.
8 brzo po*uri kroza umu put one kruke, ali kad do!e na proplanak gdje je ona stajala,
0un!alo se grdno zapre,pasti i sneveseli. 7tara kruka bila se ve gotovo sasvim osuila i
tek su se na jednom kraju vidjele dvije=tri zelene grane.
9
8 ta je to s tobom#9 povika preplaeno medvjed. 2a doao da se lijeim tvojim
krukama, a ti, gle, osuila se9
9 Da apatom odgovori kruka umirem. pro,pastila me je tvoja nerazumna
pro*drljivost. 2o malo i ja u ve biti mrtva9 'to ti to si uinio...
<uvi te rijei 0un!alo neveselo sjede ispod drveta i utei sluae kako kruka tiho
umei ita svoju samrtnu molitvu. 8 mjesec je ve odavna bio iziao i smijao se na svoju
sliku koju bijae ugledao u jednoj lokvici na proplanku, a 0un!alo je jo uvijek tu*an
sjedio ispod umirueg drveta i, po prvi put dotada, njegovo se tvrdo srce razmekalo i on
je, kajui se iskreno, plakao na jasnoj *utoj mjeseini za starom krukom koja je umirala.
/$"6$8 )8+" 8 D$'%"3"> 8. $8+"
2edne mlake proljetne veeri, dok je grupa ribara sa svojim malim amcima lovei ribu vukla
mre*e po irokoj razlivenoj 7avi u blizini jednog velikog rita obraslog aom, trskom i
kojekakvim drugim kiselim barskim travama, odjedanput se iz mraka u ritu zauo takav prodoran
i sna*an krik i nekakva piskava dreka, da su ribari svi do jednog zadrhtali, problijedili i stali se
preplaeno zgl@dati.
1 Drekavac9 proaptao je uplaeno najstariji ribar, starac druge sijede kose. 8 na to su
se ostali ribari jo vie prestraili i problijedili kao zimska zora, jer su svi odreda, kao
nepismeni i prosti ljudi, bili vrlo praznovjerni i vjerovali su u prie o udnoj i
neobinoj prikazi koja se zove drekavac i koja svojom drekom predskazuje bolesti i
nesree, potapa amce siromanih ribara i u pomrini navodi seljake sa njihovim
kolima u glibovite opasne movare i kanale.
27vi su hitro stali da skupljaju i privlae u amce svoje mokre teke mre*e i ne obraajui
pa*nju na to to su im iz mre*a svaki as iskakali krupni blistavi arani i ostale ribe, a
onda su *urno zaveslali na suprotnu obalu, tamo gdje se nalazilo malo ribarsko seoce.
8 ve odmah te iste veeri itavo je seoce saznalo da se u ritu na suprotnoj obali, tamo
gdje je bilo najvie ribe, pojavio zloglasni drekavac. 7vi su se pozatvarali u svoje
kuice, niko nije smio ni da proviri napolje, a kamoli da pre!e sokakom do susjedne
kue, a pustim blatnjavim ulicama sela etao se jedino 7trah zamotan u tamni ogrta i
provirivao na vrsto pritvorene prozorie kua. " jedini u itavom ribarskom seocetu
koji nije povjerovao u priu o drekavcu niti se bio uplaio to je bio mali )ita,
dvanaestogodinji sin jednog ribara. 1n je jedini iz sela iao u kolu u dosta udaljeno
susjedno mjesto, bio je ve u etvrtom razredu, pa je iz uiteljevog prianja i iz knjiga
koje je proitao znao da ne postoje vjetice, vukodlaci, gvozdenzube, drekavci i ostala
izmiljena udovita kojih se praznovjerni svijet plai. " inae, on je u itavom
seocetu bio poznat kao najjai i najhrabriji deko koji je sam samcat usred noi smio
da obi!e itavo selo i da se ak amcem proeta po 7avi. 8 kako ribari ve tree veeri
nisu smjeli da idu da love ribu, a u selu se sve vie poela da osjea oskudica u hrani,
jer je selo uglavnom *ivjelo od prodaje ribe, to mali )ita odlui da se uvee uputi
amcem u rit i da vidi kakvo je to stvorenje koje se nou onako u*asno dere i krii
plaei ribare. Dok su mu otac i majka spavali, )ita se kriom izvukao napolje,
proao kroza selo i izbio na savsku obalu. 8znad amaca, nad vodom, drijemale su u
noi pognute vrbe i zelena kosa sputala im se ak do povrine rijeke. 7vuda mir i
10
tiina, samo 7ava jedva ujno umori. Prelijeu oblaci i svaki as zaklanjaju mjesec. "
onda tiinu raspara sna*an glas iz rita sa susjedne obale. )ali )ita zadrhta, ali ipak
odva*no sjede u oev ribarski amac i zavesla preko 7ave put rita. <as bi ga sakrila
pomrina, a as bi ga opet obasjao krupan pun mjesec koji bi iznenada izronio iza
tekih oblaka i zau!eno gledao malog junaka kako se povija veslajui preko rijeke.
2 %ud li se to uputio mali )ita# pitali su se me!u sobom talasii, zapljuskujui bokove
amca. 1n ide u rit da bije veliki boj s udovitem koje di*e glupu dreku i plai ribare9
odgovorila im je s vrbove grane mudra sova i neujno sunula nekuda u no. " mali )ita
doveslao je do suprotne obale i njegov amac neujno je uplovio me!u trske i zaustavio se
na muljevitom dnu plitke movare. 8 tek to je bosim nogama stupio napolje zagazivi do
koljena u meki mulj, sasvim u blizini javio se onaj strani krik tako da se naem malom
junaku ko*a od straha naje*ila, ali je ipak stao oprezno da se ulja prema onome mjestu
odakle se glas uo, sam sebe usput hrabrei-
3 (ema drekavaca, to je izmiljotina. 1vaj glas lii na glas divlje patke, samo je mnogo jai.
8 kad je, oprezno razmiui trsku, ve sasvim blizu priao onome mjestu, iznenada izi!e
mjesec iza oblaka i )ita dva koraka ispred sebe ugleda neku pticu malo poveu od divlje
patke- glave dignute put neba ona je resko i zagluno kriala tako da je )ita opet zadrhtao
od njenog neobinog glasa.
1 " to li si ti, gospodine drekave, ekaj, sad e da vidi ko je )ita9 proaputao je u
sebi na mali junak. %ako mu je ptica bila okrenuta le!ima i nije ga vidjela, on se
lagano nagnuo i itavom du*inom pao po njoj zgrabivi je sna*no objema rukama za
vrat. .amro je krik u grlu
2neobine ptice i ona je stala oajniki da se otima leprajui krilima i prskajui )itu
blatnom vodom, ali je on nije putao iz ruku. 1dnio je pticu do amca i zamotao je u
komad stare poderane mre*e, a onda je veselo zaveslao natrag put sela.
4 /ej, ustajte, ulovio sam vaeg drekavca9 povikao je )ita u prozore prvih seoskih kua i
zaas se oko njega sjatilo itavo selo. kuici njegova oca, pokraj male kiljave lampe,
okupljeni seljaci zau!eno su razgledali barsku pticu koja se jo uvijek otimala putajui
katkad svoj neobini sna*ni krik. 7utradan su pticu odnijeli u grad gdje im je jedan stari
bradati gospodin rastumaio da je to ptica zvana buka ili nebogled, dosta rijetka u naim
krajevima, koja se pojavljuje obino u proljee po movarnim predjelima i svojim
sna*nim i neobinim glasom plai nou praznovjerni svijet koji misli da je to nekakvo
udovite zvano drekavac. 2unatvo malog )ite proulo se ubrzo po itavom tome kraju,
a slavonski >igani koji su kroza selo prolazili na svojim malim arenim kolima raznesoe
mu slavu jo i dalje i tako je pria o njegovu junatvu doprla ak i do nas. " od toga dana
u njegovu selu niko vie ne vjeruje u drekavca.
P$8<" 7+"$10 D$)"
(jie se u umi zlatna penica u noi punoj mjeseine. +alasa se teko sazrelo klasje i itava njiva
pjeva pjesmu o vrijednim i neumornim rukama i o tome kako se u rano jutro di*e seljak na rad sa
svojim arenim volovima i pozdravlja sunce na izlasku. Pjeva plodna njiva veliku pjesmu o znoju
i radu, a pored nje se otegao utljivi prastari kameniti drum sav bijel od praine i pa*ljivo slua
pjesmu. 1slukuje stari drum sav preliven srebrnom mjeseinom, drhti od tihe radosti ak i
njegovo kamenito srce i on uzbu!en pita njivu-
1 .ato se veseli noas# %akva je to udna pjesma koja dira ak i moje granitno srce#
11
2 $adujem se, jer sam plodna i donosim korist9 odgovori mu njiva. 7eljak koji me je
obradio ulo*io je u mene sve svoje nade i one su se danas ispunile, sazrelo je zlatno *ito.
$adujem se, jer vie nisam pusta i besplodna kao nekad.
3 $azumijem dobro tvoju radost ree joj stari drum. 'j=hej, i ja sam tugovao mnogo
stotina godina pa sam se tek od lani razveselio i moja je tuga pobjegla daleko, daleko,
mislim da se vie nikad nee ni vratiti. 7tara je to i dugaka pria, draga moja.
4 Pa hajdA mi je ispriaj, no je tako lijepa, a ja od radosti ne mogu da zaspim, sluau te
5 zamoli ga njiva.
0 Priaj, priaj saleti ga i sanjivi mjesec itavu no putujem pa mi se drijema.
$azdrijemaj me svojom priom pa u te svake noi politi svojom srebrnom rijekom da
e biti ljepi i od same duge. .amisli se stari drum, duboko se i daleko zamisli, dok
se sjeti poetka svoje prie, a onda stade da pripovijeda. 52o davno, tako davno da se
jedva sjeam toga, sagradie me od granita stari umjeni $imljani. 8 tek to se
zabijelih preko brda i dolina, tek to se htjedoh obradovati modrom nebu, kad preko
mene zatutnjie kopita rimske konjice i zazvoni bat koraka oklopljenih rimskih
vojnika. 1doe vojske na sjever i ubrzo se vratie prorije!ene, s mnogo ranjenika
1 i mnogo roblja i plijena. Plakalo je roblje boso gazei po mojim tvrdim le!ima, kapale
su u prainu tople suze, mukala su opljakana goveda, a vojnici su mirisali na krv i na
paljevinu. Duboko se rastu*ih i bi mi vrlo teko.
6 .ar sam zbog ovoga sagra!en# tu*no pomislih. Dugo su po meni gazile vojske 8stonog
$imskog >arstva kreui se iz ponositog 3izanta, a onda jednog dana osvanue na meni
prve ete sa sjevernih strana, ljudi plave kose i irokih plea 7loveni. 8 opet se stala
prolijevati krv, jo mnogo puta sinuo je ubilaki ma i zazvonio bronzani lBk, dok najzad
zauvijek nije nestalo blistave vojske 3izanta. "li se jo uvijek po meni prolijevala krv-
zapamtio sam jo mnogi bratoubilaki plemenski rat, galopirale su po meni ete skitnikih
naroda +atara, "vara i %umana jaui konje, brze kao vjetar, a jednog dana zadrhtao
sam pod silnom vojskom turskog sultana. 3idio sam i velikog vezira %ara )ustaCu i
7ulejmana 7jajnog kad su silne vojske na 6e predvodili, stenjala je zemlja pod njihovom
silom, a danas ih, eto, vie nema. 8 vidjeh jo mnogo sile i sjaja, i krvi i suza, i carskih
napada, i trgovakih karavana iz Dubrovnika, i tu*nih povorki roblja, ali se nikad ne
obradovah, jer je na meni uvijek neko tu*io, patio, strahovao i plakao, i nikad me nije
pohodio srean i veseo stvor. 8 tek lani se prvi put u *ivotu iskreno obradovah.5
7 0le9 " radi ega# prekida ga mjesec. 7vakako se po tebi provezao carevi u zlatnoj
koiji#
8 (e, nije bilo nikakvih carevia nastavi drum nego je uz moju desnu ivicu, na kraju
ovoga sela, lani bila sagra!ena visoka svijetla kola& nasmijala se na me jednog dana sa
svojih desetak visokih prozora, ve potpuno dovrena. 8 tada, jednog jutra u ranu jesen,
veselo sam se probudio od nestanog topota mnogobrojnih dejih nogu& sa svih strana sela
slivala su se na me radosna djeica i trei prema koli radosno su uzvikivala-
9 Da divnog druma, kako je lijepo po njemu otrati do kole. Deder, potrimo jo. <isto sam
o*ivio i podmladio se od njihove vesele cike i nevinog nestaluka, bio sam radostan kao
kakav stari sijedi djeda okru*en unuiima, radovao sam se zajedno s malom kolskom
djecom koja su u*ivala da tre po meni idui u kolu i iz kole kui. +ada tek uvidjeh da
slu*im na pravu korist i po sto puta blagoslovih vrijedne i umjene ruke onih starih davno
pomrlih $imljana koji me nekad sagradie. 7amo sam tada preko ljeta malo tu*an i
osamljen, jer djeca ljeti ne idu u kolu i sada razgovaram jedino s tokovima natovarenih
12
seoskih kola koja mi ispriaju po koju novost iz sela i okoline.
10 " kad e djeca opet ponovo poi u kolu# upita radoznali mjesec.
11 %ad# %ad ti jo pedesetak puta preputuje itavo nebo i kad ova njiva ve odavna bude
po*njevena.
12 1h, bogami, jo mnogo, esto me zabole noge kad pomislim na toliki put proaputa
mjesec koji ve bijae stigao na zapad pa se spusti za drvee na brijegu i ugasi svoj *uti
Cenjer.
13 /vala na prii, susjede drume9 sneno se javi njiva. " sad je vrijeme da se spava. 4aku
no.
14 4aku no odvrati joj stari drum i potonu u duboku tiinu.
:83" 3"+$" 8 $87 7")42'(8%
)ladi nemirni divlji maak zvani :iva 3atra, sin mnogohvaljene i na tri dana hoda uvene make
7tare Prelje, posljednji put srdito Crknu na dvojicu svoje brae i krenu kroz gustu hladovitu umu.
1 (eu vie da *ivim s vama dvojicom, lopovi jedni9 (e mogu po volji da se irim i duljim
na le*aju vi mi smetate& ne mogu da pojedem svu lovinu koju mati donese vi je sa
mnom dijelite& a najsunanija mjesta pred naom kuom vi ste zauzeli. ', pa ko e onda
da *ivi s vama... idem lijepo u daleki svijet, tamo e svakako bolje biti... ostalom, zar
mati nije priala o nekoj zemlji gdje eve same lete u usta.
2 /a, ha, ha, ha, idi samo, idi, sva!alico jedna. " s kim e se tamo igrati# povikae za
njim braa.
3 8grau se sam jo ljepe nego s vama.
4 " ko e ti uvee priati prie# +o naa majka najbolje zna.
5 (ai u ve nekog ko ljepe pria od nje.
8 namrteni mladi maak sam krenu kroza umu. Proao je pored mnogo studenih umskih
izvora, posva!ao se s jednom vjevericom koja mu je na glavu bacila prazne orahove
ljuske, oslukivao je kako lisica pria svojoj djeci priu o debeloj glupoj kokoki, divio se
jednom arenom tetrijebu, i kad god bi ugledao neto neobino, prohtjelo bi mu se da to
nekom ispria. "li kad bi se god okrenuo, iza njega nije bilo ni )unje ni :ike njegove
brae.
6 /m, ba bi valjalo da su sad oni lopovi ovdje.
8 to je dalje odmicao kroz umu, osjeao se sve usamljeniji i toliko puta na kakvoj istini
me!u starim bukvama po*elio je da se bar malo poigra. "li ko bi se igrao sam u pustoj
umi. (a puteljku vie jednog izvora susrete se s medvjedom.
7 /ajde, iko, ispriaj mi neto lijepo. Dosadilo mi je samom u umi.
8 "ha, ha, ha9 zasmija se medvjedina otkud bi moja dugaka pria mogla da stane u tako
malu smijenu glavicu s brkovima. )oje su prie samo za mlade meie dodade on
pouno i produ*i put.
1(
1*aloen i posramljen, :iva 3atra krenu dalje. 8za jednog kamenjara susrete ga debeli
prugasti jazavac.
9 /ajde, striko, ispriaj mi neto lijepo.
10 /m, neto lijepo zamisli se dobroudni jazavac.
11 'to, bila jednom jedna njiva puna *utih zrelih kukuruza...
12 %ukuruza9 +he, zar mi je to neto lijepo kiselo procijedi :iva 3atra. (e valja ti pria,
idem ja, brate, dalje. .bogom.
Da udna stvorenja, brao moja zaudi se jazavac gledajui za njim ne voli prie o
kukuruzima. +a ta je ljepe od toga.
movarnom umskom gustiu :iva 3atra nabasa na divlju svinju.
13 m=hrum, ko je to# skoi svinja nakostrijeene dlake, ve spremna za bitku.
14 :iva 3atra, sin 7tare Prelje iz roda maaka predstavi se mladi maak. +ra*im nekog
ko bi mi ispriao togod lijepo, dosadno mi je samom u umi.
0 7tara Prelja# zamisli se svinja. <ini mi se, ovaj, da sam jo neto naula za nju.
.nam, ovaj, lani je ovdje imala gnijezdo neka jako brbljiva ptica, pa je, ovaj, mnogo
priala... /m, ovaj, *ao mi je to ti nita ne znam ispriati.
1 .na, ovaj, mi svinje uopte malo razgovaramo... Dovi!enja, strane, *elim ti da do
jeseni dobije to deblju slaninu i, ovaj...8 nespretna divlja svinja, i ne zavrivi
razgovor, utonu u kaljugu, a :iva 3atra jo tu*niji produ*i put.
15 /ej, to si tu*an, mladiu# zacrvkuta s grane jedna radoznala krstokljuna.
16 (emam nikog svog da se sa njim poigram i porazgovorim odvrati joj tu*ni maak.
17 %ako da nema9 ukliknu ptica. 6a maloprije vidjela sam gore na jednom drvetu neko
stvorenje, ini mi se da je od tvog roda, samo, kako da ka*em, ima brkove na uima.
/ajde, po!i gore pa pogledaj.
:iva 3atra hitro ustra uza strminu. 0ore, na krivu nisku drvetu, le*ao je jedan ris.
18 /ej, ko si ti# obradovan povika maak. $is je le*ao na krivom drvenom ogranku s
glavom tu*no polo*enom na prednje noge. %ad u pitanje, on umorno otvori oi.
19 2a sam ris samljenik. " ti, ko si ti, mladiu#
20 2a sam :iva 3atra, sin 7tare Prelje iz roda maaka. (isi li ti, mo*da, neki na ro!ak# "
zato si tako tu*an# .ato se ne igra#
21 (emam s kime, mladiu. )oje je pleme ve izumrlo, ja sam, evo, ostao posljednji...
(ema vie u umi negdanjih ljutih risova i zato je moje srce tu*no.
1)
22 " zna li da pria tako lijepo kao moja majka 7tara Prelja#
23 Da priam9 " kom da priam# (e igraju se vie pred mojim le*ajem okretni mladi risovi i
zato su najljepe prie ve davno otile iz moje glave.
8haj, pa ti si, dakle, sam. (e mora ni s kim da dijeli ni le*aja ni ruka. 6a si srean9
uzviknu :iva 3atra.
24 'h, moj *utokljune9 uzdahnu ris samljenik zelen si kao ovogodinje lie. 0orak je
ruak kad ga sam jede, a le*aj je prazan i pust bez mojih nekadanjih drugova. est ljutih
risova spavalo je zajedno sa mnom dok sam bio mali, a sad mi je srce tu*no kad se toga
sjetim.
+e samljenikove rijei podsjetie :ivu 3atru na njegovu brau i majku, i on duboko u
srcu za*eli da se opet s njima poigra na sunanu proplanku, da se pogrebu oko ruka, a
uvee, u mraku, da, le*ei zajedno, sluaju sanjivu priu svoje majke.
25 "h, ah, sad tek osjeam koliko su mi draga moja braa i itav moj rod za*mirka on
gotov da zaplae. 7tari samljenie, hajde po!i sa mnom da zajedno *ivimo.
(a te rijei samljenik ponosito podi*e glavu i zasvijetli oima.
26 /vala ti, mali moj ro!ae, ali moje mjesto je ovdje. $is samljenik do kraja e uvati
stanite svojih starih. .ar da se u kuu mojih predaka useli kakva lukava lija ili debeli
jazavac# (e, to se nee dogoditi, dok je god mojih zuba i apa. 8di kui, mali moj
prijatelju, valjda si ve neto nauio od svog starog ro!aka...
+oga veera :iva 3atra pokajniki se vrati svojima. samljenikove rijei duboko su se
zasjekle u njegovo malo srce, i kad je odrastao, postao je najbolji i najhrabriji maak u
itavoj planini. 7 njim se ponosio itav njegov rod. 8 na pet dana hoda uokolo irila se
njegova slava po svim jazbinama, gnijezdima i brlozima umskih stanovnika.
7(<'3 P2'3"< topli ljetni dan sjedi cvrak na ulazu svoje tamne rupe, svoje drage kuice,
i pjeva svoju beskrajnu sunanu pjesmu. Pjeva cvrak o tome kako se u rano svitanje, puno
jutarnje rumeni, bude ptice i cvrkutanjem doekuju sunce, pjeva o podnevu kad zlatna penica
umi i vrapci se sva!aju u zelenim kronjama, o svje*em veeru, kad cvjetovi ire krunice i
oekuju rosu. Pria cvrak u pjesmi i to, kako se mrav znoji vukui slamku mnogo puta veu od
sebe, i to, kako je jue jedna strano velika gove!a noga stala uprav ispred njegove rupe, a on je
pobjegao duboko pod zemlju i srce mu je bilo manje od makova zrna. Pored cvrkove rupe
njegov susjed, zlovoljni srditi hrak, nezadovoljan gun!a-
1 Pjevaj samo, pjevaj, lakomislena glavo, presjee ti brzo tvoja pjesma. .ar ne vidi kako
se crni oblaci di*u iznad planine#
2 /ej, hej, crv=cvrk, oblaci e se razii i opet e biti sunca pjevajui mu odgovara cvrak.
3 .bilja, zbilja, da li je to istina# pripitae ga sa grane vrapci uplaeni od nepogode.
4 /m, kakva istina9 ljutilo im odvrati hrak. (aletie takva oluja, koja e bestraga
odnijeti sve *ito s polja i ja u onda itavu zimu gladovati. " i vi neete bolje proi,
prokleti kradljivci. Pokupiste svu penicu, pa meni ba nita nee ostati.
5 /ej, hej, poslije oluje sunce uvijek veselije sija i nebo postaje ljepe od modrih razliaka u
1*
polju pjeva cvrak.
6 /vala ti, mali moj prijatelju sleti do cvrkove rupe jedna bri*na grlica hvala ti to me
hrabri lijepim vremenom, jer djeca su mi jo mlada, pa se bojim da ne nastradaju u oluji.
Dok su oni tako razgovarali, oblak ve bijae zaklonio sunce. 7ijevnu prva zelenkasta
munja.
7 'to, ka*em li ja zakuka hrak udarie takve bujice i poplave, koje e unititi sve to se
nalazi u polju. " voda e prodrijeti i u moju rupu, ovla*ie *ito koje sam ljetos ukra... hm,
ovaj... skupio, i ono e jo prije zime istrunuti... 2ao, jao, propae onda cio svijet.
8 %akve bujice, kakve poplave nasmija se rapjevani cvrak. 8 poslije najbujnije kie eve
e se opet dizati u plavo nebo, njihova pjesma ispunie cijeli svijet, a zlatni maslaak opet
e se radovati suncu pijan od svoje ljepote.
9 1h, oh, sunani pjevau, kako je veselo srce moje od tih tvojih rijei zadihano uskliknu
jedan mrav *urno silazei niz vitku vlat penice. .nate, moja su braa daleko na putu, pa
se sve bojim kakve nesree. 1h, oh, bude li tako kao to ti ka*e, pokloniu ti najzrelije i
najvee penino zrno. Planina se zamrai, munje uestae i prve teke kaplje udarie o
zemlju. 2ato voraka *urno preleti nisko nad samim klasjem.
10 Poinje smak svijeta zlurado progun!a hrak gledajui uplaene vrapce uurene u
kronji stare kruke usred polja. %ad se ja ponovo vratim iz svoje rupe, vas vie nee
biti u *ivotu i onda su sva *ita svijeta moja. +o ree i nestade ga pod zemljom.
11 1ho=ho, oho=ho, ala e nas osvje*iti ovaj pljusak zapjeva cvrak. Dovi!enja svi koji
me poznajete i ujete, moram malko da sklonim glavu. 8 on se uvue u svoju rupu tek
toliko da ga kina kap ne bi udarila u glavu, pa je ushien gledao kako blistave munje
paraju oblake. opte, to je bila njegova slaba strana, da je u*ivao gledajui munje.
12 7ve e se opet na dobro svriti, kad to cvrak veli pomislie i vrapci, i mravi, i jedna
arena buba=mara sakrivena pod listom mauhice. Plaha ljetna kia zaas pro!e poljem,
oblaci se razi!oe, a sunce se razli poljima kao zlatna rijeka. gledavi ponovo sunce,
koje je ra!alo radost u njegovu srcu, cvrak prvi izi!e iz sklonita i zapjeva svoju
najljepu pjesmu u poast suncu. 8 svi osjetie da je to zanosna pjesma dobrom suncu,
koje se ujutru di*e iznad drvea na brijegu. .aumi penica talasajui se kao more, vrapci
se radosni razletie na sve strane, osmijehnu se modri razliak uvjeren da je njegov cvijet
dio samog neba, pa ak i vjeito zlovoljni hrak osjeti kako mu se po licu razliva
bla*enstvo i hitro pobje*e u rupu da to ne bi ko vidio. (a vlati penice, iznad samog
cvrka=pjevaa, zadivljeno je sluao jedan mrav zaboravivi trenutno kud ono bijae
poao.
P1742'D(28 P1+1)"% 3'48%10 61$>"
3isoko u planini, gdje je nekad *ivio mnogobrojni rod risova, bijae zastao jo posljednji
potomak negdanjeg brojnog plemena. 6io je to uveni ris samljenik. %ia ve odavno bijae
isprala kosti njegovog posljednjeg druga i mnogo je snjegova palo od onoga vremena otkad
samljenik sam spava u peini svojih predaka, a ipak svako vee, kad suton sklopi latice rijetkih
umskih cvjetova, ris samljenik izlazio je pred svoju peinu da otpjeva staru lovaku pjesmu
risova i da pozdravi prvu zvijezdu, koja je javljala da je vrijeme za noni lov. .nao je on da bi
sjeni njegovih slavnih predaka, koje vjeito lutaju oko peine, bile vrlo tu*ne kad se ne bi sa
prvom zvijezdom ula njihova stara pjesma, koja javlja poetak lova. 8 ponosan je bio
samljenik to se javlja s onog istog mjesta odakle su se nekad javljali njihov praotac arena
1+
7mrt, pa uveni ris 7trana apa, koji je godinu dana proveo u ropstvu ovjeka i otud pobjegao,
pa toliko uveni risovi i mo*da najslavniji me!u njima 3eliki 6orac, koji je poginuo na ulazu u
njihove peine borei se itavu no s medvjedom, koji je htio da otme njihovo le*ite. 7tara je to
pria o 3elikom 6orcu, stara kao bor pored peine, a mo*da jo i vie. .nao je tu priu svaki ris, a
samljenik, kad god bi se nje setio, u*arenim oima gledao je svoje otre nokte i mislio-
1 6raniu nau kuu isto onako kao i ti, o, 3eliki 6ore.
Prolo je tako mnogo veselih ljeta i studenih snje*nih zima otkad samljenik *ivi sam.
2edini mu je drug bio smjeli planinski orao, koji bijae savio gnijezdo na visokoj litici
povrh ulaza u peinu. 3ijui se visoko pod modrim nebom, okupan suncem, on je esto
opijen kliktao-
2 samljenie, prijatelju, cio svijet je moj, do!i da zajedno letimo.
Pored orla, u blizini peine, stanovala je i jedna vesela krstokljuna, ali ona je bila tako
malena da nije ni mogla da bude drug jednoj tako velikoj zvijerci kao to je ris. 1na je,
dakle, bila samo drag poznanik.
2ednog predveerja, dok je samljenik pio vodu na studenom umskom izvoru
sakrivenom me!u stijenjem, doleti krstokljuna vrlo uplaena.
3 samljenie, straan medvjed penje se put tvoje peine.
4 )edvjed9 tr*e se stari ris. Dakle, ipak, su!eno mi je da umrem u istom boju kao i moj
najslavniji predak.
8 on po*uri to je br*e mogao put svoje peine. 8 tek to sti*e na istinu pred ulazom,
izme!u borova u strmini pomoli se krupan mrzovoljan medvjed. (jegovi saplemenici
bijahu ga protjerali zbog zle udi i on je sad tra*io novo sklonite.
5 1ho=ho uzviknu on kad sti*e na istinu pred peinom evo divna sklonita, ba mi
takvo treba da ga udesim za zimovanje. 'j, ti, arena mako, gubi se odavde.
6 1vo je le*ite mojih starih. njemu sam i ja ugledao prvi sunev zrak i prvi put omirisao
dah planine. 7trane, potra*i sebi drugi stan mirno ga doeka samljenik.
7 0le ti bezobraznika9 prodera se medvjed. 2esam li se ja zato popeo ovamo, da me
kojekakvi maori ue pameti. <isti se ispred moje nove kue.
8 on po!e put risa, opasno gun!ajui.
samljeniku se gnjevno zacrvenie oi i on osjeti kako u njemu planue srca i arene
7mrti, i 7trane ape i slavnog 3elikog 6orca, i on osjeti da se sad posljednji put treba
pokazati pred sjenima uvenih predaka. 7kupi se, ispru*i otre nokte i ljutite vrtei repom
spremi se na skok. )edvjed se ispravi na zadnje noge, a kad mu samljenik prvim
skokom razdera njuku, on bijesno zaurla-
8 +ako mi gnjilih kruaka, rasuu tvoje kosti po svoj planini.
1tpoe krvava bitka. 8 orao i uplaena krstokljuna kleli su se poslije pred svojim
poznanicima da takve bitke nisu vidjeli otkad su se iz jajeta izlegli. 8ako je medvjed bio
jai, samljenik se junaki branio i sjeajui se prie o bici izme!u medvjeda i 3elikog
6orca, jo je sranije nasrtao. 3e se i ljubiasti sumrak stao sputati izme!u drvea, kad
1,
je medvjed, krvav, umoran i razderana krzna, izmakao iz boja i teturajui pobjegao niz
planinsku kosu.
+ek tada, izujedan i malaksao, samljenik klonu na ulazu peine. 8z mnogih rana lila mu
je krv. 8 dok je zamagljenim oima gledao kako lie sve vie tamni, njemu se odjednom
uini kao da ispred njega prolaze svi negdanji uveni risovi koji su tu *ivjeli- proao je
praotac arena 7mrt, pa 7trana apa, pa hrabri bojovnik 3eliki 6orac... Prolaze oni pored
peine, ponositi na svog posljednjeg potomka, a samljenik osjea kako mu na oi
poinje da se navlai magla.
9 7ad znam ta je proaputa on bez imalo tuge kad ris vidi svoje mrtve, to onda znai
smrt... "h, da mi je samo doekati prvu zvijezdu, da posljednji put otpjevam lovnu pjesmu
risova...
8 on se, iroko otvorenih oiju, s naporom zagleda u modro nebo. 2edna sitna zvijezda
ubrzo zatreperi iznad borova.
10 3rijeme je proaputa samljenik i posljednjom snagomm podi*e se na noge i kroz
planinu otplovi glas risa koji se sprema u lov, glas od koga zadrhte mnogi umski
stanovnici.
" kad se u ljubiasti sumrak otkide posljednji uzvik lovne pjesme risova, samljenik
iznemogao, zamagljenih oiju, srui se pred ulazom u peinu u svojoj razderanoj odjei,
arenoj kao sjenka procvjetale trenje na pranu drumu.
11 %lik, klik9 uskliknu njegov prijatelj orao, pa se preko svog obiaja podi*e iznad
planine, da gore u visinama, gdje je jo bilo sunca, otpjeva posmrtnu pjesmu kakva se
pjeva samo orlovima.
brzo se iza vrhunca podi*e krupan crven mjesec i na istini pred peinom obasja mrtvo tijelo
posljednjeg risa.
)"<"% 1+8"1 /"2D%'
6ruji veselo vodeniki toak, glas mu putuje suna,nim poljima i gubi se u staroj bukovoj umi,
punoj tiine i vla*nih sjenki. vodenici drijema mlinar +ria, star i dobroudan iica. Pokraj
njega sjedi njegov debeli maak, i on tako!e drijema.
1 Djeda +rio javi se maak, pospan i lijen djeda +rio, uje, ulovi mi jednog mia.
2 )ia, kakvog mia, ro!eni# zaudi se djeda. (ikad nisam lovio mieve. ", hvala 6ogu,
ima ih dosta u naoj vodenici, jo e ti brkove odgristi kako uvijek spava... (eu, lovi
sam9
3 1nda mi ispeci pogau.
4 (eu ni to.
18
5 (ee9 1nda, brate, idem u hajduke. 1vako se vie ne da *ivjeti. )rzi me da za mievima
jurim. " hajduci, ujem, dembeliu u umskoj hladovini.
6 /m9 (e bih rekao. /ajduk mora biti spreman stii i utei, a ti... ostalom, mo*da e te
hajduci opametiti, pa e biti vrjedniji.
7 8 ba nee da mi pee pogau#
8 (eu& ko bi lijeninu uvijek hranio. 8di pa lovi.
9 Dobro, djeda +rio. 1nda zbogom. Prataj so i hljeb koji zajedno pojedosmo, ja odoh u
goru zelenu. 8 nemoj mnogo da tuguje za mnom.
1de maak na vrata, a starac, ostavi sam, poea se po branjavoj kosi i obori glavu. "
maak pre!e uskim brvnom preko potoka, provue se kroz utav zreo kukuruz i zaputi se
u pust sumrani bukvik.
10 Pazi, otkud ovaj hajduk# zaudi se jedan kos i *urno odleti ispod tiha zelena svoda.
11 1ho=ho, ve se na prvom koraku vidi ko je pravi hajduk obradova se maak i oholo
podi*e brk. 8dem da potra*im kakvu hajduku dru*inu, mo*da im je potreban
harambaa.
golu kamenjaru, punom jazbina, maak nabasa na debela prugasta jazavca. 4ekario je
jazo pred ulazom u svoju jamu, sunao se i po svoj prilici smiljao nekakav lopovluk.
12 Dobar dan, areni umski stanovnie, ne zna li, mo*da, gdje se ovdje nalaze hajduci#
7tupio bih u njihovu dru*inu.
13 /ajduci# Pa gdje e biti hajduci ako ne ovdje usliknu veseli jazo. 6a si doao na
pravo mjesto. )i, jazavci, najvei smo hajduci pod nebeskom kapom. 0rde nas ljudi na
dva dana hoda uokolo, zovu nas i razbojnicima, tetoinama i lopovima. %ako vidi, mi
smo ti vrlo znamenit i uven narod. <uveniji smo i od modre lisice, a i medvjedu smo
slavu pomraili.
14 0le, gle, od srca se radujem. 3aljda ete i mene primiti u svoje junako drutvo#
15 +a kako i ne bi tako brkata hajduka. (ego ovaj, kako da ka*em, da ti nisi kakav ro!ak
psima#
16 Psima# ta govori9 (ema ljuih neprijatelja nego to smo mi i psi.
0 Dobro, onda e veeras s nama u kukuruz. 3idjeemo koliko vrijedi.
1 brzo sunce utonu za visoku planinsku kosu, kroz lie zaumi hladan vjetri i modar
sumrak u!e u umu. )aak se sjeti djeda +rie i do!e mu tu*no-
17 'h, sada moj djeda sjedi sam na pragu vodenice, a mene tamo nema.
19
%ad se prva sova di*e i neujno poleti ispod grana jazavci krenue u kra!u. )aak se sjeti
kako bi sad divno bilo spavati uz huk vodenikog toka, bi mu *ao to nije posluao
djeda, i tu*an po!e s njima. %ad izi!oe iz ume, ugledae na jednom kraju njive nalo*enu
vatru. +o je gazda njive lo*io da uplai tetoine. (ajstariji jazavac primae se maku i sa
strahom pripita-
18 6oji li se ti onoga crvenog suneva ro!aka to jede suve grane tamo u oku njive#
19 %oga# zaudi se maak. "ha, to ti misli na vatru. Pa to je moj najbolji drug za
hladnu no.
20 +voj drug9 prestrai se jazavac. ", zato li se tebi oi sjaju u mraku... ', onda ti prvi
idi u kukuruz, mi emo za tobom.
"li tek to za!oe u njive i poee da ute lomei suve stabljike, psi od vatre nadadoe
straan lave* i jurnue put kradljivaca. 0azda se prenu iz polusna, zgrabi puku i opali u
no. Prestraeni jazavci jurnue put ume, a maak se od str,aha pomete i dade se u bijeg
prema potoku. .a njim se nadade krupna upava psina bijesno lomei kukuruz. 6je*ei
pred njim kao slijep, maak jedva pogodi preko brvna na potoku, dotra do vodenice i
zagrebe uz brvna pod krov.
21 2ao, jao, otvaraj, dragi djeda +rio9
22 %o je to# u se iznutra starev glas.
23 2a, tvoj maak.
24 (e primam hajduke. 8di pa tra*i drugog jataka.
25 1tvaraj, premili djeda. Pusti me samo unutra, nikad mi vie hajduija nee pasti na um.
Provrijedniu se, poloviu sve mieve... 2ao, evo pasa. 1tvori, slatki iice.
1dobrovoljen, ia +ria otvori vrata, otjera psa i pusti maka unutra.
8 maak je zaista odr*ao svoju rije. Pitajte samo mieve, koji *ive u okolini ia=+riine
vodenice. Pitajte, ako ima jo kojeg u *ivotu.
/3"487"3"> 8 P2'7(8%
2edna buna arena kreja, koja je povazdan boravila u oraju, sleti za trenutak na prostranu
poljanu po kojoj su pasle ovce i u gustoj paprati nai!e na evu koja je mirno le*ala u svom
gnijezdu nainjenom u niskoj travi. 7kromna ptiica imala je i sada boju suve spr*ene trave i
jedva se razlikovala od okolnog zemljita. %ad je ugleda tako skromnu i neuglednu, kreja stade
da se dere-
1 /e, he, he, kre, kre, da ru*ne ptiice. Da nemam ovako dobrih oiju, mislila bih od tebe da
je kamen ili bus suve trave. %re, kre, mijau, to je zaista da ovjek pukne od smijeha.
2 +a to se dere toliko, nisi u umi mirno je opomenu eva. )i, stanovnici panjaka, tih
smo narod i ne volimo mnogo graje.
3 /e, he, kre, stanovnici panjaka9 "ko ste svi tako sivi kao ti, lijep ste onda narod. +a ko
20
mo*e da voli tako neugledno stvorenje kao to si ti#
4 %o me voli# osmijehnu se eva. )o*da imam vie ljubimaca nego ti, ljepojko.
5 "h, ah, kakva drskost, dostojna jednog poljskog mia. Pogledaj samo moja divna
arena krila, ljepa od nebeske duge, pa moj rep na kome mi svakako zavide i svraka i
grlica. " tek moj glas. .nam da podra*avam skoro sve ptije glasove, znam da mauem
kao maka i da plaem kao ljudski pti koji le*i u drvenom gnijezdu koje mati ljulja...
6 ;uran iz ovjekova dvorita ima lijepo perje i rep kao lepezu, pa ipak se itavog dana
samo oholo epuri i brblja gluposti. 8 ba ga niko ne voli.
7 " tebe, misli, neko voli sa tvojim perjem koje ima boju drumske praine. $eci mi, ta
ima na tebi to mo*e da se zavoli#
8 ta imam# %ako da ti ka*em, kad ti to nee razumjeti, jer ti je srce prazno i *ivot pun
glasna kretanja zamiljeno stade da govori eva. .na, kad se ja dignem visoko,
visoko u vazduh, onda u moje srce u!e i modro nebo, i sunce i zemlja okupana u sjaju
zajedno sa svim svojim zlatnim *itima i zelenim umama. " kad sve to osjetim u srcu,
onda zapjevam vedru sunanu pjesmu zbog koje me svi poznaju i vole.
9 ha=ha, kre=kre, ala ova la*e stade da se smije kreja. .ar u tako malu ptiicu da
stane itava zemlja i jo sunce. +a za te je previe i jedan orahov plod iz mog oraja.
10 "li ne, nisam to mislila stade da se pravda eva. +o je neto sasvim drukije. 3idi,
da nisi razumjela...
11 <itava zemlja, itava zemlja stade da se ruga kreja.
12 'h, vidjee sad ljutnu se eva i ostavivi gnijezdo di*e se u sunan vazduh.
4etjela je sve vie i vie, dok se najzad ne pretvori u malu crnu taku.
8 dok je kreja zau!eno gledala za njom, iz visine se odjednom prosu srebrna sunana
pjesma.
13 >iri, ciri, veliko mono sunce blista nad poljima, talasa se na vjetru zlatno *ito i pela
zuji oko crvenog cvijeta djeteline...
14 0le, uje se eva obradovae se *eteoci u polju i za trenutak zastadoe gledajui u
blijedomodro nebo. %rasna ptiica.
15 >iri=biri nastavljala je eva uma se stere kao zelen ilim na brijegu, u njoj *ivi
veseli kos sa crnim okom, a podno brijega vjeito putuje potok, a ipak je jo uvijek tu sa
svojim srebrnim ribama. .ato onda da ne budemo radosni...
Dva bosonoga djeaka, koji su oko potoka skupljali naplavljene grane za svoju babu,
zastadoe s narujem punim drva i pogledae jedan u drugog.
16 <uje li evu# /ajde, ko e prije da je ugleda.
8 spustivi pored sebe drva, oni legoe pole!uke u pijesak i zagledae se u visinu.
21
17 >irci=rici, po prostranu polju miu se ovce bijele kao snijeg, vidim pastire sa nemirnim
psima i nadam se da nijedna neoprezna noga nee stati u moje malo gnijezdo sa arenim
jajima. 1j=hoj, budite oprezni svi koji prolazite poljem.
18 4ijepo e vrijeme biti. <ujete li evu# ree jedan stari obanin i razdragan pomilova
svoje upavo pseto. /ej, djeco, nikad ne dirajte evina gnijezda, grehota je.
19 /e, kre=re, mijau stade da se dere kreja sva uzdrhtala od zlobe i zavisti. .ar se zaista
nekom dopada to to pjeva ta crna taka visoko u vazduhu#
20 h, otkud sad ovde kreja, ba me uplai svojim glupim kretanjem tr*e se stari
obanin. /ej, djeco, deder skoite pa otjerajte tu glupu ptiurinu.
7koie obanad, zazvi*dae kamenice, a kreja srdito kretei odleti u svoje oraje. "
kad se eva, radosna i *iva, ponovo spustila do svoga gnijezda u paprat, zaudi se to
nema kreje.
21 0le, otila, svakako joj se nije svidjela moja pjesma pomisli ona bez imalo ljutnje i le*e
na svoje gnijezdo u zelenoj sjenci paprati. 7kromna i tiha, opet je liila na bus spr*ene
suve trave.
>3$<"% +$":8 7(>'
<itavo sunano ljeto, od ranog jutra do tihe veeri, cvrak je pjevao u niskoj travi na padini
brijega. Pjevao je ve o svemu to je vidio u svome malom svijetu- i o suncu kako se lagano di*e
iznad brijega, o vjetru kako neumorno uti ispod *bunova i stalno mijenja put, o svom prijatelju
zlatnom pelcu koji je vidio i takve stvari koje cvrak ak ni u snu ne sanja. (ajzad je ispjevao
dugaku pjesmu i o tome kako su crni i *uti mravi vodili veliki rat oko jednog prezrelog
peninog klasa iz koga je ispadalo zrnevlje. :estoko su se ujedali mravi, nadaleko je mirisala
mravlja kiselina, a cvrak je pjevao zagledan u jednu bijelu krilatu sjemenku maslaka koja je,
obasjana suncem, plovila nad razbojitem.
1 1, o, pogledajte svi, crni mrav davi svog *utog ro!aka a iznad njih putuje bijela krilata
lopta i oni je ne vide. 1j=hoj, ko bi ratovao, kad se nebo smije i kad maslakova djeca
putuju u dalek svijet.
2 0lup si ti, pjevau. +a ko ne bi ratovao zbog onako dobrog zrnevlja narugao mu se
jedan siv poljski mi, ali se cvrak na to nije obzirao i produ*io je dalje.
+a kad su pjesnici sluali mieve#
7jedei u travi smiljao je cvrak vedre i vesele pjesme, a ljeto je neosjetno minulo,
prola je i rana jesen i jednog jutra nebo je osvanulo oblano i tiho.
8ziavi pred svoju rupu, cvrak se zaudio zato je sve uokolo neveselo i bez sjaja,
pogledao je prema nebu i kad je opazio da nema sunca, razumio je sve i jako se rastu*io.
3 0le, sunce je zaboravilo da izi!e ili se mo*da negdje izgubilo zabrinuto promrmlja
on.
Pro!e jedan dan, pro!e drugi, trei, a oblaci nepomini i tamni, jednako le*e na nebu.
22
.abrinuo se mnogo cvrak i sve bi htio neto da zapjeva, ali mu ne ide od srca.
4 )oram nekog da upitam ta je to bilo sa suncem prisjeti se on i po!e kroz travu.
putu susrete jednog velikog mrava.
5 /ej, prijatelju, da ti mo*da ne zna ta se dogodilo sa suncem# 3e ga odavno nema.
)nogo sam zabavljen skupljanjem zimnice pa nisam ni primijetio da ga nema
odgovori mu u*urbani mrav. 0le, zaista ga je nekud nestalo zaudi se on iskosa
gledajui u oblano nebo.
1ko jednog obli*njeg kasnog cvijeta sjetno je zujao zlatni pelac.
6 1, stari znane, ti e svakako znati ta je to bilo od sunca#
7 1d sunca# Proao sam odjutros toliko svijeta koliko ga ti nikad nee vidjeti, ali ba
nigdje ne vidjeh sunca. Po svoj prilici, otilo je nekud vrlo daleko.
%roz travu je naiao dremljivi je*. >vrak ga predusrete vrlo utivo-
8 3eliki bodljive, ne zna li mo*da vaa premudrost kud se to sklonilo sunce# 1tkad ga
nema, presahnue sve moje pjesme.
9 1ho, ti li si onaj pjesnik koji je ispjevao pjesmu o meni i o velikoj zmiji zadovoljno
progun!a sanjivi je*. Pita me za sunce# Pa svakako spava negdje za brijegom. +a zar
ne zna, da sad nastaje veliko spavanje# " mo*da i ne spava, ko e ga znati. "a=ah9
Poslije tako mudra odgovora, je* se gromko zijevajui izgubi u grmlju, a cvrak ostade
sam i zamiljen pod jednim hladim bijelim cvijetom tratinice.
10 6a niko ne zna gdje je sunce, morau da ga potra*im, jer bez njega mi je tu*no i pusto
u srcu.
8 ve sutradan cvrak se probudi vrlo rano, izi!e pred svoju rupu i poto je jo jednom
tu*no pogledao oko sebe, po svom toliko voljenom zaviaju, on oborene glave krenu u
svijet.
11 /ej, kuda tako rano, pjevau# povikae za njim radoznali susjedi.
12 8dem u svijet da potra*im sunce. 6ez njega mi se ba nikako ne *ivi odvrati im
cvrak.
13 /m, ko je tako lud da ostavi svoju kuicu, svoju slobodicu punu svega i svaega i da
ide da tra*i tamo nekakvo sunce9 %akva mi je korist od sunca# zaudie se mravi.
/e, he, pa i kuu si zaboravio da zatvori. 2o bi mogao kogod da te pokrade
opomenu ga mi koji je inae bio poznat kao veliki lupe*.
14 'h, meni nemaju ta da ukradu osmijehnu se cvrak, sunani pjesnik. 2a svoje sa
sobom nosim.
15 D*iv, d*iv, divim se onima koji imaju hrabrosti zacvrkuta s obli*njeg drveta jedan
2(
vrabac. 8 ja sam *eljan sunca, ali nemam smjelosti da krenem odavde i da ga tra*im.
$adije zato ostajem da itavu zimu, naroguena perja, kupim zaostale mrvice ispred
ljudskih stanova.
Danima i danima cvrak je lutao tra*ei sunce, ali mu niko ne umjede da ka*e ta je to s
njim bilo. 2ednog dana vidio je i jato crnih lasta kako otro sijekui vazduh cvrkuu-
16 (a jug9 (a jug9 %ad je te veeri susreo jednog pu*a koji se jo ne bijae zatvorio u svoju
kuicu i zapitao
ga to to cvrkuu laste, ovaj mu je zlovoljno odvratio-
17 "h, ti krilati stvorovi& njih ovjek nikad ne treba da slua. 7amo gluposti brbljaju.
ostalom, zar se iko pametan podi*e iznad vrste zemlje#
2ednog predveerja cvrak sti*e na ivicu neke ume, ve skoro sasvim gole. .austavi se
pod jednim grmom pored grupe kasnih napola procvjetalih ciklama i tu odlui da prenoi.
sam suton nebo se bijae izvedrilo i sad su, osute po njemu, treperile sitne studene
zvjezdice. Postajalo je sve hladnije i hladnije i cvrak bi se rado sklonio u svoju
negdanju kuicu, samo da je bila u blizini. (eka beskuna buba, utei kroz opalo lie,
uznemiri ga u razmiljanju.
18 /ej, ko to ide# prenu se on.
19 (e boj se, prijako, ne boj zau se iz mraka dobroudno gun!anje ja sam stara
svjetska skitnica, pobratim zvijezda i dalekih puteva. " ti ko si, s kim imam ast da
govorim#
20 2a sam cvrak sa 7unane Padine, po zanimanju sam pjesnik. Poao sam po svijetu da
prona!em izgubljeno sunce.
21 1ho, oho, veliki planovi. Divim se smjelima. 8 pozdravljam te, junae, na ivici ove
ume koju su moje nemirne noge prele s kraja na kraj... 8, veli, ba si vrsto odluio da
potra*i sunce#
22 Da, prijatelju potvrdi cvrak.
23 " zna li da u ovako vedre jesenje noi dolazi tiha bijela smrt koja se zove mraz#
Pomrijee sve kasno cvijee, opae posljednje lie, a svi ovakvi beskunici kao to smo
nas dvojica nai e tako!e smrt.
24 .nai da nikad vie neu vidjeti svoje voljeno sunce. ', onda je bolje da bijelu smrt
doekam pjevajui svoju vedru sunanu pjesmu. Pjevajui nju, nee mi *ao biti da
umrem. 8 cvrak se sjeti svoje ostavljene 7unane Padine, sjeti se prolog ljeta i svog
prijatelja zlatnog pelca, i stade da pjeva najljepu pjesmu koju je sroio u poast suncu.
1kolno cvijee jo posljednji put zadrhta sjetivi se toplih zlatnih dana, drvee se sjeti
*arkog ljeta i sviju prolih povjetaraca koji su utali kroz lie dok je jo bilo mlado. 8 svi
zaboravie na bijelu smrt, koja je sa svih strana neosjetno prilazila. 8 dok je mraz sve vie
stezao, cvrak, osjeajui da mu ve dolazi smrt, zapjeva jo i posljednju pjesmu o tome
kako je tra*io izgubljeno sunce, kako je dugo lutao ispod naoblaena neba i najzad se u
2)
zvjezdanoj noi sastao s bubom=skitnicom da zajedniki doekaju bijelu smrt. 8 najzad,
zavrivi pjesmu i padajui na zemlju, cvrak jo posljednji put ugleda u svom srcu svoje
voljeno izgubljeno sunce i bla*en potonu u naruje bijele smrti.
31D'(8<"$ 8 (2'013 )"<"%
)aak djeda +rie vodeniara, onaj isti maak koji je negda ak u hajduke iao, izi!e jednog
sunanog dana pred vrata vodenice, istegnu se na suncu koliko je god dug i jo neto malo
vie i stade zadovoljno da prede.
1 Drrr=mrrr, izgleda da ovo sunce sija samo zato da se ja na njemu grijem. 6ez sumnje, to je
lijepo od njega. 7jetiu ga se im ulovim prvog vrapca. to vrijeme djeda +ria je ba
spavao u vodenici odmarajui se poslije ruka, kad jedan oprezan mi izi!e iz rupe,
pretra preko djedinog lica i ponovo mugnu u rupu. Djeda se uplaen tr*e iz sna, a kad se
sjeti ko ga je probudio, stade da grdi i da zove maka-
2 /ej, gdje si, lijenino, lopove, vucibatino, izdajico, mavalo#9...
3 %oga to izvoljevate zvati, uva*eni dru*e u nevolji# javi se ispred vodenice maak
pravei se nevjet.
4 %oga# +i jo pita koga, hajduka sorto. (aravno da zovem tebe.
5 0le, gle, ko bi to rekao tobo*e se zaudi maak.
6 " ja odovud ujem da si uzviknuo pet prekrasnih imena, pa sve mislim- mo*da ovjek
zove stonogu. Pa i ko bi drugi mogao da ima toliko imena.
7 "h, ah, jo se ruga, stari ugursuze. $azumije se da sam tebe zvao. /ranim te i pojim, a
mievi mi pored toga usred bijela dana tre preko lica.
8 .aista, bezobrazluk dostojan samo jednog mia mudro zakljui maak. "li, dragi
djeda, ba u to vrijeme kad je taj miji in*enjer pravio put preko vaeg lica, ja sam bio
zauzet jednim vrlo va*nim poslom.
9 %akvim poslom# zaudi se djeda i podi*e obrve ak do svoje kape.
10 Preo sam.
11 "ha, trista mu *abljih dlaka i dvjesta magareih rogova, zar je tvoje predenje uopte
ikakav posao# grdno se zaudi djeda i izbei oi.
12 1ho=ho, vi jo sumnjate u to ljutnu se maak. ", na priliku, zato ne bi valjala moja
pre!a# (isam ni ja valjda maji kaalj.
13 Pa ta prede, de, da ujem# uozbilji se djeda.
14 Pa... najprije u da opredem mre*u za lovljenje vrabaca, zatim konopac na koji u
objesiti psa koji me je lani jurio oko vodenice, a onda u oplesti jedne arape i prodau ih
tebi za peenu evu.
15 0le, on se meni jo ruga9 dreknu djeda i zgrabi metlu. <ekaj samo, sad u ja tebi da
poka*em.
)aak hitro skoi i zagrebe uz jednu vrbu nagnutu nad potok.
16 ', neemo tako, djeda, ne dam se ja tui. +a i ja sam valjda neki slobodan gra!anin,
iako mi nigdje nije zapisano ime, prezime i datum ro!enja. %ad ve hoe da me bije,
2*
odoh ja brate, u svijet.
8 djeda +ria, sav crven od ljutine, stade da se pentra uz vrbu, ali se ve kod prvih grana
omae i bunu u plitku vodu, a maak, videi da nema ale, skoi s vrbe i strugnu preko
polja.
Dok je maak bje*ao kroz kukuruz, djeda=+ria, sav mokar, izvue se iz potoka, prona!e
u vodenici veliki komad ugljena i na irokim bijelim brvnima vodenice, pored samih
vrata, krupnim slovima napisa ovaj oglas-
52a dolje potpisani djeda=+ria, vodeniar, ovim se odriem za sva vremena svog
dugogodinjeg druga maka, jer je dotini lijenina i bezobraznik i jer me je on gurnuo s
vrbe u potok. Dugove koje moj bivi maak bude napravio ne priznajem, naroito one u
slanini i siru, tete koje nanese ne plaam, i u sluaju da dotinu linost negdje uhvatim,
premlatiu je kao maku.
1vo se daje na znanje svim koji dolaze u ovu vodenicu. Djeda=+ria, vodeniar s.r.5
Dok je to srditi djeda pisao, maak ve bijae stigao do prve seoske kue. (a pragu ga
doeka domaica, starica otrih oiju i kukasta nosa, po zanimanju vraara. )aak pred
njom uilji brkove i slatko se nasmijei raste*ui usta od uva do uva.
17 /e, he, dobar dan, medena bakice. 8mate li mo*da kakva posla za jednog nezaposlenog
maka# 8mam odline svjedod*be i preporuke od svojih dosadanjih gazda, ali ih sa
sobom ne nosim iz prevelike skromnosti.
18 1h, ro!eni moj, ba si dobrodoao. 1sijedie me ovi prokleti mievi.
19 " ovaj, bakice, mogu li dobiti unaprijed jednu malu kaparu na ime svoje godinje
plate# 8 ako je mogue da mi je isplatite u obliku jednog komada slanine zamoli je
maak.
20 Pa, mo*e, mo*e, zato ne# pristade baba i donese mu dobar komad slanine. 'to, pa
sad lovi po kui mieve, a ja odoh do susjetke.
<im vraara izi!e, maak pojede itav onaj komad slanine i poslije toga se tako olijeni i
zadrijema da zaboravi i na mieve i na svoje obeanje, pa se savi pored ognjita i ubrzo
zaspa.
Dugo je tako maak spavao, sve dok ga ne probudi kripa avlijskih vratnica. )aak
naulji ui i zau kako neko pita njegovu babu-
21 /ej, stara, ta e ti toliki kolac#
0 Dobila sam novog maka, pa ako ne bude vrijedan, ubiu ga ovim kocem kao to
sam
ubila i onoga starog odvrati baba.
1 %ad to razumjede maak, pro!e ga jeza od vrha nosa do kraja repa i sav se oznoji od
straha, pa im je baba otvorila vrata, on mugnu pored nje napolje i stade da bje*i
prema kukuruzu.
22 /ej, hej, dr*ite lopova, dr*ite prevaranta9 zakreta vraara i s uzdignutim kocem jurnu
za njim ne bi li ga dostigla, ali je maak jurio skoro kao kakav zec i zaas ieznu u
2+
kukuruzu. +u provede no usamljen i pun straha, a ujutro, kad se ba odluivao da po!e
ijoj drugoj kui, zau na seoskom raskru lupu doboa i viku doboara-
23 (arode, ujte i poujte, u selu se pojavio opasan maak varalica. (aoj dobroj vraari
uzeo je na ime kapare komad slanine i pobjegao. %o god dotinog prevaranta uhvati,
neka ga preda optinskim vlastima. Preporuuje se svima da preko itavog dana i noi
puste sve pse s lanca kako bi se ovoj opasnoj majoj varalici to prije ulo u trag.
%ad siroti maak razumjede taj oglas, preznoji se od golema straha petnaest ili esnaest
puta, pa to je hitrije mogao strugnu prema djeda=+riinoj vodenici. "li kad sti*e pred
vrata i ugleda onaj srditi djeda=+riin oglas, on pretrnu od glave do pete.
24 %ud u sad, *alosna mi majka#
7jedio je dugo pred zatvorenim vratima ne usu!ujui se da zove djedu, a kad se najzad
starac pokaza na pragu, maak pokajniki obori brkove.
25 $o!eni moj djedice, primi me natrag. 6iu posluniji i meki od zejeg repa.
26 %o ste vi, gospodine, ja vas ne poznajem# tobo* se uozbilji djeda.
27 "h, ah, kako da ne poznaje# ree maak skoro kroz suze. 2a sam tvoj maak.
28 )oj maak# 2a sam samohran i nemam ba nikog svog. Poslije smrti sve svoje imanje
zavjetau mievima, jer sam ih mnogo zavolio.
29 ta, mievima, trista mu jegulja9 gnjevno Crknu maak. Pusti me, pusti me samo,
molim te, da ih ja pitam, iju su mi ljubav preoteli.
(a te rijei djeda se vie nije mogao da uzdr*i, nego se samo gromko nasmija i pomilova
svog nemirnog maka.
30 /ajd, hajd, gade jedan, pratam ti sve tvoje lopovluke, ali drugi put se dobro dr*i-
odsjei u ti brkove, ako me samo rasrdi.
31 6a je prava istina da si ti najbolji ovjek pod nebeskom kapom pokajniki priznade
maak ulazei u vodenicu.
38D$" 8 3"$"48>'
3idra 3idri, stara vidra koja je bila doktor cjelokupne mudrosti, lukavstva i podvaljivanja, a po
zanimanju sudija za sve *ivotinje koje su *ivjele u rijeci i oko rijeke, izi!e jednog jutra pod staru
vrbu gde je bila sudnica i obrati se okupljenim *ivotinjama-
1 /ej, ko ima neto da se *ali# Prvi se javi jedan veliki rak.
2 7lavni sude zapoe on imam da se po*alim na jednu veliku i teku nepravdu koja
dosad nije uinjena nijednom raku na dan hoda uokolo, pa bilo da se ide natrake kao to
ine rakovi ili unaprijed kao to to ine ostale *ivotinje.
3 " ta bi ti moglo da bude# radoznalo zakilji mudra 3idra 3idri.
2,
4 +a jo pitate9 uzviknu rak. 2a sam, znate, vodeni berberin i jo lani pogodio sam se
sa somom iz Duboke 3ode da mu redim i podiavam brkove, a on je obeao da mi plati
sve odjedamput i to onoga dana kad mu naraste brada.
5 /i=hi=hi=hi=hi nasmija se 3idra 3idri koja je neobino voljela da uje svako novo
lukavstvo i podvalu. Pa je li mu ve narasla brada#
6 2est vraga9 zakuka rak. 3e je prola godina dana, a od njegove brade ni korova. 8
po miljenju itave nae rakovske naseobine $akovice, taj som je jedan obian lopov i
varalica.
7 ta, zar ja lopov# prodera se som koji se pljuskao u blizini obale. 0ospodo, otkud ja
mogu biti lopov, kad imam dva ordena za gra!anske zasluge#
8 /ej, vi, nisam vam jo dao rije povika na nj 3idra 3idri. +u*ioe, nastavite.
9 8 tako, dakle nastavi rak hm, gdje sam ono stao... i tako dakle, on mi, po svoj prilici,
nee nikad ni platiti moj dug.
10 " ta vi imate da ka*ete u svoju odbranu# obrati se 3idra 3idri tu*enom somu.
11 2a, ovaj... je lA ja# zamuca som. .nate, zaboravio sam svoje dokaze kod kue.
/oete li me pustiti da ih donesem, pa u se tek onda braniti#
12 "ha, to ti, dakle hoe da podvali i meni, 3idri 3idri, doktoru cjelokupne mudrosti,
lukavstva i podvaljivanja, je li# ', neemo tako. 1dmah ovdje, na licu mjesta,
ponitavam tvoj ugovor s berberinom $akom $akiem i osu!ujem te na progonstvo u
Plitku 3odu. 3odeni policajac tuka tuki neka odmah izvri moju presudu.
2edna velika tuka odmah se postavi iza 7oma 6rkia.
13 "li, ovaj, ja u tamo umrijeti od gladi. Plitkoj 3odi tako je malo hrane stade da se
*ali 7om 6rki. ", ovaj, kad u biti puten iz progonstva#
14 +ano onoga dana kad na vrbi rodi gro*!e kratko presudi 3idra 3idri.
15 2ao, jao, bogzna koliko jo vremena ima do toga stade da kuka 7om. "h, ah, pustite
me samo da ostanem u Dubokoj 3odi, odmah u berberinu isplatiti svu njegovu zaradu.
Poslije te molbe, jedva ga pustie u pratnji tuke tukia i poslije kratkog vremena som
donese raku svu njegovu zaradu.
16 :ivio sud, *ivjela mudra 3idra 3idri9 povika $aka $aki i od radosti se toliko zbuni
da po!e unaprijed kao i ostale *ivotinje.
17 " sad, ko je sljedei# upita 3idra 3idri.
18 +a sam ja javi se jedna mala arena buba=mara. Dola sam da se *alim na svoju
28
nepravednu gazdaricu.
19 ta, zar neko mo*e da uini na*ao i tako umiljatom stvorenju# zaudi se ak i mudra
3idra 3idri, koja sve dotad u svom sudijskom radu ne bijae ula da je neko uvrijedio
buba,maru.
20 8stina je, mudri sudijo, moja gazdarica 7tonoga 7tonogi, velika stonoga iz >rvenog
)ulja, pogodila se sa mnom da joj istim cipele. Pristala sam za malu nagradu i ne
znajui da ona ima toliki broj cipela.
21 " koliko ih ima# upita 3idra 3idri.
22 7totinu pari.
23 "uh, sirota bubice. Pa kad stigne da ih sve oisti#
24 %ad stignem, pita# Po itavu no istim te nesrene cipeletine koje su od vrha do dna
umazane muljem, jer moja gazdarica povazdan vrlja okolo po mulju. " sad su joj jo
doli i gosti- njen brat sa *enom i sa estero djece, i ova zahtijeva da ja sirota istim
cipele i njima, a ako neu, ka*e, neu dobiti ni trunke od itave svoje dosadanje zarade.
25 +ako je, tako zaista potvrdi sudija. +i se nisi pogodila da slu*i i njezine goste. ",
dozvolite, koliko pari cipela sad ima da isti, otkad su gosti doli#
26 Pa odrasli gosti imaju dvjesta pari velikih i njihova djeca est stotina pari malih cipela,
a kad se tome doda jo sto pari gazdariinih cipeletina, onda to sve skupa iznosi devet
stotina pari cipeletina, cipela i cipelica.
27 "uh, auh, vrti mi se glava kad samo i zamislim taj broj, a kamoli da ih istim namrti
se 3idra 3idri. .aista, ini vam se velika nepravda. +u nema druge, nego da vam
gospo!a 7tonoga 7tonogi isplati vau zaradu, pa da je napustite.
28 2est, kad bi ona to htjela. "li ona meni jo prijeti da e mi zadr*ati sve moje stvari, a
kad sam jutros pola da je tu*im, ona se zatvorila s gostima u kuu i prijeti da nikom ne
da unutra, pa ma ko to bio.
29 "ha, objavljuje rat pravosu!u naljuti se 3idra 3idri. 1nda nam ne preostaje nita
drugo nego da bombardujemo njenu utvr!enu kuu, sve dok ne pristane da te isplati.
8 3idra podi*e oi i zovnu s grane pticu vodomara.
30 /ej, vodomaru ribolove, uzmi u kljun kameni i bombarduj utvr!enje 7tonoge
7tonogi iz >rvenog )ulja.
3rijedni vodomar zaas sleti do obale, uze jedan kamiak i podi*e se iznad >rvenog
)ulja. %ad sti*e iznad stonogine kue, on otvori kljun i kameni bune upravo pred
stonoginu kuu- ljap9
31 /ej, ta je to# %ao da nas neko bombarduje uplaeno povika stonoga izlazei pred
29
vrata.
32 8splauj zaradu buba=mare i vraaj njezine stvari, inae u zaas iznad tvoje kue
dovesti itavu eskadrilu vodomara i za pet minuta sravniemo sa zemljom tvoje
buntovnike gnijezdo.
Preplaena 7tonoga 7tonogi otra br*e=bolje sa svih svojih sto pari nogu, iako je imala
*uljeve, iznese zave*ljaj buba=mare i hitro izbroja zaradu.
33 'vo, pa nosi9 (ikad vie neu primati u slu*bu buba,mare.
%ad vodomar donese buba=marino blago, ona se rairenih krila do zemlje pokloni 3idri
3idri.
34 /vala, pravedni sudijo.
35 8ma li jo ko da se *ali# povika 3idra, a kad joj se vie niko ne javi, ona se samo
mudro nasmijei na okolne vrbe, klimnu glavom oblaku koji je plovio iznad grana i bez
rijei zaroni u vodu.
6842'%" 1 P87>
6$"(%1 ;1P8; E/aani kod 6osanske %rupe, FGFH 6eograd, FGIJK poeo je objavljivati
prie i pjesme jo kao student DilozoCskog Cakulteta u 6eogradu. Pred Drugi svjetski rat su mu
izale etiri zbirke pripovjedaka E5Pod 0rmeom5 FGLI, 56orci i bjegunci5 FGLG, 5Planinci5
FGJM. i 5 svijetu medvjeda i leptirova5 FGJMK. $at je proveo u partizanima, gdje je nastala
njegova ratna i rodoljubiva lirika. 8 u godinama poslije rata objavljuje vie proznih i pjesnikih
knjiga sa istom tematikom.
8z njegovog bogatog stvaralatva mo*emo izdvojiti ove knjige za djecu- svijetu medvjeda i
leptirova EFGLGK, Prie partizanke EFGJJK, 3ratolomne prie EFGJNK, 1gnjeno ra!anje domovine
EFGJJK, Do*ivljaji maka +oe EFGHJK, Prie ispod zmajevih krila EFGHLK, Prie zanesenog
djeaka, )agaree godine EFGOMK, Do*ivljaji (ikoletine 6ursaa EFGHOK, Djeda=+riin mlin
EFGOMK, 1rlovi rano lete EFGHNK, 7lavno vojevanje EFGOFK, 6itka u .latnoj dolini EFGOLK, 4ijan
vodi karavane EFGIFK i )ala moja iz 6osanske %rupe EFGNFK. 6ranko ;opi je bio veoma itan i
voljen pisac. (jegovi knji*evni nastupi i uopte susreti sa publikom bili su ispunjeni
neponovljivom vedrinom i uvijek popraeni burom smijeha i radosti.
(0