POVIJEST ARHITEKTURE III

1

HUMANIZAM
Humanizam je pravac u knjievnosti i filozofiji 14. i 15. st., te se direktno ne tie likovnih umjetnosti i
arhitekture. U njemu se javlja tenja da se upozna, objasni i obnovi klasina rimska knjievnost, jer grku je
gotovo nemogude upoznati, bududi da su na prostorima Stare Grke u to doba vladali Turci, koji je uinie
nepristupanim prostorom. Glavni su protagonisti filozofi i knjievnici, koji pokuavaju pomiriti nasljee
antikih mislilaca s krdanstvom. Razvija se kult antike kulture. Ideal je svestran ovjek- uomo universale,
a tu se istiu Leone Battista Alberti (pisac, kasnije ranorenesansni arhitekt), Dante Alighieri, Francesco
Petrarca, Giovanni Boccacio, Leonardo Bruni (pisac pohvale gradu Firenzi), a u Hrvatskoj Ivan esmiki i Ilija
Crijevid.

RENESANSA
Pojam dolazi od francuske rijei renaissance to znai ponovno roenje. Giorgio Vasari prvi je u 16. st.
uporabio pojam rinascita (tal. Ponovno roenje u umjetnosti), ali je kasnije u historiografiji u 19. st.
prihvaden francuski pojam. Nije puki stil, ved zahtjeva znanje i umijede.
Svoje osnovne ideje pronalazi u humanizmu, pa se tako tenja ka povratku antici (rimskoj) kao idealu
umjetnosti, ali bez pokuaja imitiranja, nastavlja. Jedna od tih ideja jest ideja individualizma nasuprot
univerzalizmu; ovjek je sredite svega. Nastaju dva tipa umjetnika; ektrovertiran (drutven i uglaen) i
introvertiran (tajnovit i preosjetljiv, u sukobu s drutvom). Priroda je ideal- sustav zakonitosti i pravila, a
ovjek je mjerilo.
Putem knjiga Vitruvija (Deset knjiga o arhitekturi) i Plinija, prenose se antika znanja. 1486. g. tiskan je
Vitruvije, a u 16. st. nastaju prijevodi na narodne jezike.
Kolijevka je u Firenzi, koja se jedina u to vrijeme uspijeva obraniti od napada milanskog vojvode, pa tako
poprima ulogu nove Atene. U vrijeme tog obrambenog rata, u Firenzi poinje veliki umjetniki pothvat;
natjeaj za ukraavanje bronanih vrata krstionice S. Giovanni, kiparsko ukraavanje katedrale i ostalih
crkava, te izgradnja kupole katedrale. Pothvat zavrava 1436. g. izgradnjom kupole.
Protagonisti su: Filippo Brunelleschi (arh.), Donatello (skulp.) i Masaccio (slik.). Zadatak im je pomiriti
klasinu formu s krdanskim sadrajem u stvaranju novog stila. U znanosti se javlja racionalni pristup
(odbacuju se dogmatski stavovi) i kao posljedica toga, nastaju nove tehnika i ina dostignuda.
U knjievnosti se stvara tenja za pisanjem na narodnim pukim jezicima. Nastaju remek-djela svjetske
knjievnosti, a najznaajniji su pisci Francesco Petrarca i Giovanni Boccacio u Italiji, Francois Rabelais u
Francuskoj, Miguel de Cervantes u panjolskoj i William Shakespeare u Engleskoj.
Osnovna podjela renesanse je na ranu (15. st. quatrocento) i visoku (poetak 16. st. cinquecento).
Od renesanse do danas uglavnom se zadrao stav da se vedina potreba dimenzionira prema stvarnim
ovjekovim zahtjevima.









2


RANA RENESANSA
Obuhvada razdoblje cijelog 15. st. u Italiji i Hrvatskoj (na jadranskoj obali) i zapravo je samo uvod
Slikarstvo
Vremenski zaostaje za skulpturom i arhitekturom. Prema Boccaciu, Giotto je prvi renesansni slikar (1300.
g.); ono to je Petrarca u knjievnosti, to je Giotto u slikarstvu.
1413. g. Brunelleschi uvodi slikarsku perspektivu (geometrijsku)
Glavni slikari su: Massacio, prvi pravi renesansni slikar, majstor perspektive i autor remek-djela Sv.
Trojstvo s Djevicom, Sv. Ivanom i donatorskim parom iz 1425. g. na freski crkve Sta. Maria Novela u
Firenzi, Sandro Botticelli, autor Roenja Venere, majstor perspektive Piero della Francesca, Paolo
Uccelo, Andrea Mantegna u Veneciji i dr. Glavne su slikarske tehnike ulje i tempera.
Skulptura i kiparstvo
Prvi dolaze do izraaja od svih umjetnosti. 1401. g. poinje natjeaj za ukraavanje prvih bronanih vrata
krstionice S. Giovanni na kojem pobjeuje Lorenzo Ghiberti, a 1435. g. Ghiberti radi i druga bronana vrata,
Vrata raja. Treba istaknuti da se na Ghibertijevim djelima i dalje osjeda utjecaj kasne gotike. Najistaknutiji
skulptor i kipar je Donatello, koji radi nekoliko znaajnijih djela; Sv. Marko, prvi kip od antike koji u sebi
sadri klasini kontrapost, Sv. Juraj, Zuccone, kip nepoznatog proroka, spomenik prvog renesansnog
konjanika u Padovi, Gattamelata i Gozba Herodova, na kojoj je prvi put upotrebljena geometrijska
perspektiva. Treba jo spomenut i A. del Verrocchia, te Bernarda Rossellina, kipara i arhitekta, humanista i
firentinskog dravnika iz Arezza.
Arhitektura
Opdenito:
Preuzimaju se antiki (rimski elementi) redovi (osnovni element kompozicije), lukovi, pilastri, arhitravi,
itd. Poznato je 5 redova: jonski, dorski, korintski, kompozitni i toskanski. Prouavaju se proporcije.
Investitori (mecene) su stari patriciji (plemidke obitelji Medici, Strozzi, Pitti), dvorovi, papa i kardinali.
Najpoznatiji je teoretiar a kasnije i sam arhitekt rane renesanse L. B. Alberti sa svojim djelom De re
aedificatoria (lat. zgrade).
Kolijevka je u Firenzi. U prvoj polovici 15. st. firentinski majstori grade po cijeloj Italiji i Europi (prva
renesansna crkva u Veneciji- crkva firentinskih trgovaca).














3


Firentinski graditelji i arhitekti: F. Brunelleschi, Michelozzo di Bartolommeo i L. B. Alberti. Firenza je
znaajna i po nastanku specifine gradske palae (Strozzi, Pitti, Rucellai).
U Urbinu djeluje Luciano Laurana (Lucijan Vranjin), podrijetlom iz Zadra, te F. di Giorgio.
U Milanu na samom kraju 15. st. gradi i D. Bramante.
Alberti takoer gradi u Riminiju i Mantovi.
U Veneciji su P. Lombardo i M. Codussi
Sjever Italije: A. Palladio, inae visokorenesansni arhitekt.
U Hrvatskoj, tonije na jadranskoj obali, istiu se MIchelozzo, Juraj Dalmatinac, A. Alei, Nikola Firentinac,
brada Andrijid. Od spcifinih graevina treba spomenuti dubrovake ljetnikovce.

FILIPPO BRUNELLESCHI
Najznaajniji je ranorenesansni graditelj. Djelovao je u Rimu i Firenzi. Poeo je kao zlatar i kipar. Javlja se na natjeaj (1401.-1402.)
za prva vrata firentinske krstionice, na osvaja ga, te s Donatellom odlazi u Rim, gdje prouava arh. spomenike starih Rimljana, te
biljei njihove mjere i proporcije. Kasnije se vrada u Firenzu, gdje ostvaruje svoja najveda djela. 1413. g. otkrio je geometrijsku
perspektivu. 1420. g. osvaja natjeaj (1417.-1419.) za kupolu firentinske katedrale.
Kupola firentinske katedrale
Nacrti za kupolu izraeni su prije 50 godina i nisu se smjeli mijenjati. Brunelleschi je odluio podignuti
kupolu na tamburu, iznad razine glavnog broda kako bi smanjio teinu koja lei na zidovima. Kupola je prije
svega tehniko (a manje dizajnersko) dostignude prve kategorije. Predloio je gradnju kupole sa dvije
zasebne ljuske, metodom koja je eda u islamskom nego u talijanskom graditeljstvu. Te dvije ljuske
podrava niz rebara, d kojih je osam vidljivo izvana, a ostala su prikrivena; vertikalna rebra povezana su
redovima horizontalnih rebara. Dvostruka ljuska kupole rastereduje cijelu masu jer su zidovi tanki u
usporedbi s njezinom veliinom. Svrha je Brunelleschijeve gradnje od opeke s uzorkom riblje kosti
suprotstaviti se puanju koje izaziva slijeganje te smanjiti teinu jer zidovi opeke to je zid vii postaju sve
tanji.
Bila je praksa da se izgradi luna drvena skela preko cijelog raspona kupole koja de je podravati tijekom
gradnje, ali je to zahtjevalo goleme komade drvene grae. Umjesto takve skele Brunelleschi je smislio
sustav koji se sastoji od konzolno postavljene privremene skele izvan zidova tambura, ime de se smanjiti
veliina komada drvene grae i njihov broj. iroka je 40 m, a poinje na visini od 50 m. Debela je, ali uplja.
Iznutra tanja s rebrima, a izvana deblja. Kupolu ini 8 segmenata samostanskog bavastog svoda. Lanterna
kupole ima volute u ulozi kontrafora. Izmeu dvostrukih zidova je stubite- vodi do lanterne na vrhu.

4


Ospedale degli innocenti (Sirotite, nahodite)
Smatra se prvom cjelovitom renesansnom graevinom. Organizacijom i prostornim programom izvedenim
iz samostanske sheme nadovezuje se na srednjovjekovnu tradiciju. Proelje bolnice sastoji se od natkrivena
trijema (loggia) koji je odreen arkadama te podignut malo iznad razine zemlje. Nad arkadam je snaan
vijenac, a iznad njega rasporeeni su jednostavni prozori nadvieni zabatima. Trijem stupova je meusobno
velikom razmaku s kompozitnim kapitelom i uzdignutim lukovima. Ima tri portala; sredinji vodi u dvorite,
a druga dva u crkvu i djeju dvoranu. Brunelleschi je projektirao proelje ove bolnice koja niz prostornih
blokova iste veliine, definiranih travejima trijema. Svaki travej tvori prostorni kvadrat natkriven kupolom
koja lei na pandantivima. Popreni lukovi dijele kupole unutar trijema.
Sluedi se kontrastnim bojama kamena Brunelleschi istie rubove tih
prostornih elemenata ne naruavajudi njihov ritmiki slijed. Gree iznad
stupova smjeteno je na dvostrukoj visini stupa. Razmak izmeu stupova
isti je kao i visina stupa, raspon stupova jedna je udaljenosti stupa od zida.
Ti omjeri ine kompoziciju uravnoteenom cjelinom.
Graevina nije sluila samo firentinskoj sirotinji ved ta loggia tvori jednu
stranu piazze ( Trg Annunziate).


San Lorenzo, sakristija, oko 1420. g., crkva, 1421.-1469. g.
Brunelleschi dobiva zadatak da uz postojedu romaniku crkvu S. Lorenzo sagradi sakristiju obitelji Medici.
Sakristija je kvadratinog tlocrta s gotikom kupolom napandativima i apsidom s kupolom. Projekt se toliko
svidio Medicijima (S. Lorenzo je bio upna crkva obitelji Medici)
da naruuju projekt cijele crkve na mjestu postojede. Crkva
podsjeda na cistercitske gotike crkve. Ima nedovreno glavno
proelje- goli zid. Trobrodna bazilika, glavni brod i transept imaju
istu visinu. Glavni brod (kazetirani strop) i transept su
nenasvoeni. Projekt se sastoji od niza jasno definiranih
zasebnih prostornih kvadratnih jedinica. Boni brodovi svoeni
su novom vrstom svoda- svod u jednom komadu svaki travej
pretvara u zasebnu jedinicu. Razdjelne arkade glavnog i bonog
broda su na klasinim stupovima s korintskim kapitelom i
kompletnim napustom (umjesto imposta) i s polukrunim
lukovima. U zidu bonih brodova su pilastri. Jedna od glavnih
karakteristika crkve je njena prostornost, cijela crkva se moe
doivjeti gledajudi s ulaza. Smisao za proporcije. Svaki travej
5

glavnog brodaje dvostruke irine traveja bonih brodova, a
kriite i apsida etiri su puta vedi od svakoga pobonog
broda.












Kapela Pazzi, 1442.1465.g.
Dio je samostanskog kompleksa Santa Croce kao grobna
kapela Pazzijevih (modne firentinske obitelji). Proelje
vjerovatno nije gradio Brunelleschi, jer je ono dovreno
tek 1460. g., 14 g nakon njegove smrti. Na primjer, ni
portik ni proelje u sadanjem obliku ne odraavaju
njegov projekt. Tlocrt nam pokazuje da trijem ima dva
bavasta svoda koja podravaju malu kupolu, a taj je
razmjetaj odraz unutranjosti. Ali trijem spreava da
svjetlo ue kroz etiri prozora koja je Brunelleschi
projektirao za ulazni dio kapela, to svjedoi o tome da je
neki kasniji arhitekt izmjenio njegov prvobitan nacrt.
Trijem se sastoji od 6 klasinih stupova s korintskim
kapitelom, gdje su sredinja dva povezana visokim
polukrunim lukom koji uokviruje portal i usmjerava
panju na stoasti krov kupole na tamburu. Ovdje se
javlja specifino firentinsko obiljeje dvobojni kamen (svjetlo-tamno/ buka-sivi kamen).
6


Sto Spirito
Crkva vrlo slina S. Lorenzu, ali njegova
usavrena verzija. Du cijelog perimetra ima
polukrune kapelice koje su danas zazidane.
Specifinosti: polukruni lukovi kapelica,
traveja i arkada glavnog broda jednaki.
Kupola na pandativima. U zidu bonih brodova
su polustupovi za razliku od S. Lorenza, gdje su
pilastri. Crkva se gradila postupno, ovisno o
tome kako je tko financirao njenu izgradnju.




Sta. Maria degli Angeli




7

PALAA
Svaki grad (Firenza, Venecija, Rim) u Italiji ima specifinu tipologiju palae koja se nastavlja na tradiciju
starih (gotikih) gradskih palaa, tako da se one meusobno razlikuju. U Firenzi nailazimo na 4 bitne palae.
Dva su modela: proelje s rustikom i proelje s pilastrima.
Palaa Medici Riccardi, 1444. g.
Sagradio ju je Michelozzo, nakon to je odbijen Brunelleschijev projekt, vjerovatno zbog svoje
grandioznosti. To je prva velika renesansna palaa, izgraena za Cosima Medicija, neslubenog, ali
praktinog vladara Firenza. Nalazi se u blizini crkve S. Lorenza. U nekim je elementima srodna s palaom
Vecchio: plastinost, kolosalna rustikalnost kamena u prizemlju, zatvoreno prizemlje (kao utvrda), tanki
romaniki etani vijenci s zuborezom dijele etae i tangiraju prozore, polukruni prozori- bifore s uskim
stupom u sredini i radijalno sloenim kamenovima, jaki vijenac krunite. Uzet je model sjevernog proelja
palae Vecchio. Zid prvog kata (piano nobile-plemeniti kat) je od klesanaca s izraenim i uvuenim fugama,
zid drugog kata je od finih potpuno zaglaenih klesanaca, a u prizemlju je, kao to je spomenuto, kolosalna
rustika. Palaa ima istaknut gigantski klasini rimski vijenac. Tlocrtno tei simetriji na glavnu os s ulazom u
sredini, koji vodi direktno u sredinje kvadratno dvorite (atrij) s trijemovima. Unutranji sudar kolonada
atrija vizualno djeluje slab. Na proelju se mjestimino
pojavljuju slijepi prozori. Michelangelo je kasnije proirio
prizemlje.
Problem unutranjeg ugla dvorita.












Palaa Strozzi, kraj 15. st.
Benedetto da Maiano je poeo gradnju, a Michelozzo je dovrio istu. To je gigantska palaa (dimenzija
gradskog bloka) s prizemljem visokim oko 11 m. U prizemlju je tlocrtno simetrina na glavnu os. Ima
pravokutno dvorite (atrij), gdje unutranji sudar kolonada atrija djeluje slab, kao i kod palae Medici-
Riccardi. Rustikalno zie je na cijelom proelju. Vijenac je kontinuiran i profiliran sa zupcima. Drugi kat
zapravo ima dvije etae- jednu s prozorima na ulicu, a drugu s prozorima na dvorite, zbog proporcija.
U prizemlju, npr.,sve su prostorije, unato razliitim funkcijama, grupirane po naelu zrcalne simetrije.
Stube dvostrukih krakova, koje iz arkadnog dvorita s jedne i s druge strane vode do grupe dvorana za
primanje na gornjem katu, ved najavljuju razvoj prema velikim dvostrukim sklopovima baroknog doba.
8

Nizovi prozora gornjih etaa imaju tradicionalne lukove nadviene radijalno sloenim kamenovima koji
naglaavaju povezanost sa zakonima monumentalne zidane arhitekture. Elegantni antikizirajudi stil
ranorenesansnih dvojnih prozora u opreci je s teinom zia. Tipian detalj firentinske rane renesanse jest
kontinuirani profilirani vijenac koji je s donje strane zavren zupcima (dentima).


Palaa Pitti, oko 1450. g.
Pripisivana je Brunelleschiju, ali vjerovatni
autor je Michelozzo. Kasnije je postala
glavnom rezidencijom Mediejaca. Dvaput je
dograivana i megalomanskih je dimenzija
(duga 200 m). Ima obine polukrune
prozore. Karakterizira je rustikalnost zia i
naglaena horizontalna podjela proelja.








9


Palaa Rucellai, 1446. -1451. g.
Autor palae, odnosno njezina proelja je Leone Battista Alberti. Izrazita je i horizontalna i vertikalna
podjela proelja, na kojem se tri reda plitkih pilastara (dorski u prizemlju i korintski iznad), koji strogo dijele
proelje na 5 polja jedno s portalom i po dva sa svake strane s malim prozorima; kasnije su dodana jo dva
polja, od kojih je jedno s portalom. Zie je od glatkih klesanaca izmjenine visine slojeva. Prozori su
polukruni dvodijelni s uskim klasinim stupom u sredini i radijalno poslaganim kamenovima.
Kameno proelje nastoji srediti i racionalizirati sva tri kata zgrade. Sastoji se od tri reda pilastara
meusobno podijeljenih irokim arhitravima, ime je imitiran Kolosej. Pilastri su, meutim, tako plitki da
ostaju dio zida, a proelje izgleda kao jedinstvena povrina na koju arhitekt projicira linearni nacrt vanjskog
izgleda Koloseja. Ovdje je Alberti pokuavao rijeiti temeljni problem renesansne arhitekture: kako
primijeniti klasini sustav na vanjski dio neklasine graevine. Snanehorizontale grea dijele tri kata, ali
ponavljanje pilastara malo izdignutih iz povrine tvori vertikalnu ravnoteu s horizontalnodu. Dapae,
teina tih pilastara postaje sve manjom u doslovnom smislu (jer su pilastri jae istaknuti na prvom nego na
tredem katu) i u prenesenom (jer su dorski pilastri primjenjeni na donjem katu, a korintski na najgornjem).
Alberti postupa sa svakim elementom-bilo da je rije o pilastru, greu ili luku jednako kako bi objedinio
nacrt.


U PIENZI, gradidu na dva breuljka, u kojem je roen papa Pio 2. Piccolomini, gradi Bernardo Rossellino i to
u doba pontifikata istog pape. Pienza je ustvari prvi urbani centar renesanse. Na gradskom trgu nailazimo
na nekoliko graevina. Sve ih je naruio papa. Tu spadaju: Palaa Piccolomini, katedrala (model njemake
gotike dvoranske crkve), vijednica i biskupska palaa (klasina renesansna palaa s pravokutnim gotikim
prozorima).


10

Palaa Piccolomini
Model palae nastao je po uzoru na Palau Rucellai, ali na siroviji nain.


Urbino je gradid blizu Riminija. Tamo se nalazi palaa vojvode Frederiga da Montefeltrea, uzornog
renesansnog ovjeka i profesionalnog vojnika (kondotijera). Poznat je njegov portret, to ga je naslikao P.
della Francesca.

Palaa Ducale
Graditelj palae je Luciano Laurana (Lucijan Vranjin), inae hrvatskog podrijetla, a Francesco di Giorgio je
kipar. Palaa je svojevrsna metafora grada. Nepravilnog je tlocrta s pravilnim dvoritem (atrijem) u centru.
Kolonade dvorita su od kompozitnih stupova. Ovdje je po prvi put odlino rijeen detalj sudara kolonada
(zid-pilastar-polustup). Na prvom se katu (piano nobile) nalaze velika dvorana za primanja i ceremonije,
odaje vojvode i odaje vojvotkinje, te visedi vrt izmeu odaja. Vojvoda je imao vlastiti studio (studiolo)
specifian po intarzijama- drvenim panoima. Palaa je od opeke, ali s kamenom u bitnijim dekorativnim
elementima. Izvorno je trebala imati krunite, kao katel. Ima prvo monumentalno renesansno stubite.
Na prozorima je bogatstvo detalja (dekoracija). Na sjevernom proelju nalaze se dvije srednjovjekovne kule,
vidljive na putu iz Firenze.





11

VENECIJA
Arsenal je kompleks dravnih brodogradilita, oruarnica i skladita, a bio je temelj na kojem je poivala
pomorska snaga Mletake Republike. Cestovni ulaz (Porta Magna):


PIETRO LOMBARDO (KOJI JE IZ LOMBARDIJE)
S. Maria dei Miracoli
Slobodnostojeda graevina rijeena na renesansni nain. Jednobrodna, bez transepta. To je kubus s
lukovima. Na proelju se nalaze po 3 pilastra sa svake strane (simetrija). Polukruni zabat. Na istonoj strani
crkve nalaze se po dva prozora. Luneta prua dodatno osvjetljenje. Kruna kupola je uzdignuta i istaknuta.
Stubite je poligonalno, ujedno je i zvonik, a prislonjeno je uz glavni volumen graevine. Unutranjost je
obloena mramorom.

Palaa Dario
Dekoracija je ista kao na crkvi (S. Maria dei Miracoli). Prizemlje je simetrino: u sreditu se nalazi ulaz, a
desno i lijevo prozor. Katovi asimetrini: otvoreno zatvoreno. Na prvom katu se nalazi glavna dvorana. Na
proelju NISU kvadrifore. Balkon na drugom katu je dodan u 19. st.


12

Canaletto, Venecija: Scuola S. Marco
Danas nije puno drugaije stanje nego na slici (prvoj). U prizemlju: dubok prozor je prikazan plitkom niom i
reljefom. Lav je simbol sv. Marka, evanelista; ostao i simbol Venecije. Pilastri na proelju.




MAURO CODUSSI
Venecija: San Michele
Prva crkva Maura Codussia. To je samostanska, trobrodna crkva, te je posluila kao uzor mnogim crkvama u
Dalmaciji. Izgraena je u potpunosti od Istarskog kamena. Proelje je preuzeo od Albertija trolisno. Na
njemu se nalaze pilastri i jednostavan zid, te rozeta i 4 diskretna broa. Pilastri su na proelju prekinuti
nespretno rjeenje u klasinom oblikovanju.



Palaa Vendramin Calerghi
Naziv je dobila po kasnijim vlasnicima. Izvorno palaa Loredan. Njegovo remek djelo. To je plastina zgrada.
Ima tri etae. Donji dio je simetrian; trodjelna podjela s portalom u sredini. Na katu se nalazi velika
dvorana. Briljantno definirana kombinacija renesansnog plasticiteta i plastinosti. Na proelju se nalaze tri
bifore (nisu bifore) koje su odijeljene s dva pilastra. Prvi kat je kompletno rastvoren, kao u gotici.


13

Venecija, San Salvador (Sveti Spasitelj)
San Salvador je longitudinalna crkva. Codussi ovdje preuzima model crkve Sv. Marka. U unutranjosti se
nalaze tri kupole u jednom redu. One su kolosalnih dimenzija.



MEDITERANSKA HRVATSKA
Najvedi dio obale je pod Venecijom, a Dubrovnik samo neko vrijeme.
Dubrovnik, Mineta
U ono doba meu najmodernijim utvrdama uopde. Gradio ju je Michelozzo iz Firence, a nastavio Juraj
Dalmatinac. U sredini je ostala stajati starija kula. Zidine su dva puta spasile grad. (Dolje, pogled sa sjeverne
strane i june.)

Bokar
Vrhunska obrambena arhitektura.


14

Dubrovnik, Kneev dvor
Donji je dio graevine oblikovan renesansno (i to rana renesansa - po detaljnosti i preciznosti oblikovanja
kapitela), a gornji u gotici. Trijem je ima krino rebrasti svod. Lukovi su polukruni.


ibenik, Katedrala
Faze gradnje: 1 od 1432. g. graena kao gotika, graditelj je bio otputen jer je bila preblizu stijeni,
sanirao:
2 Juraj Matejev Dalmatinac 1441. 58. i 1465. 1475.
3 Nikola Ivanov Firentinac 1475. 1507. +

Trobrodna crkva (nema galerije) s transeptom, kupolom,te nastavakom svetita. Cijela je katedrala kamena,
ali ne zidana, ved su kameni blokovi slagani kao da su drveni metoda pera i utora istak jedne kamene
ploe ulazi u lijeb druge. Povezana je s biskupskom palaom. Detalji govore o fazama gradnje; npr.
zavretak iji je prvi dio iri. Nivoi su vrlo kompleksni. Ploom je zakljuana krstionica ispod. Pokrov nije
svod i krovna konstrukcija, nego je svod katedrale ujedno i vanjski dio (nema izolacije to je jedinstven
sluaj). Kupola je osmerokutna (Firentinac), prijelaz na nju je rijeen trompama. Slinost sa San. Micele u
Veneciji je proelje > trolisno. Prozori na proelju su gotiki, a pilastri renesansni. U unutranjosti se nalaze
gotiki stupovi, lukovi i vijenac. Triforij je takoer gotiki. Poznati friz sa 72 glave nalazi se na vanjskom
vijencu apside.











15

Jo neka trolisna proelja u Hrvatskoj:
Osor, Katedrala Zadar, Crkva Sv. Marije Dubrovnik, Sv. Spas
Jednobrodna crkva, ali slino trolisno
proelje.


Savicenta *Sveti Vinenat+, upna crkva
Jednobrodna. Mali trg oblikovan po renesansnim naelima.


Trogir, krstionica
Autor: Andrija Alessi. Kapela je sastavljana je od velikih djelova. Odozdo renesansni elementi: pilastri i plitko
izdubljena ploa (glumi niu), pa na njima anelidi koji nose gerlander (girlande?). Gotiki ugaoni stupac, a
na njemu dvostruki vijenac lida (jedno lide u jedno, drugo u drugom smjeru) koji prelazi preko rebara.
Bogato profilirano kasnogotiko rebro. Gore je kasetirano strop, od ploa s po nekoliko kaseta. Prostor je
pravokutan. Sudar dva stila, kao nesporazum: andelidi odrezani da bi prolo rebro > nije jasno.


16

Trogir, Katedrala, kapela bl. Ivana Orsinija
Autor: Nikola Firentinac. Krasan prostor. Barokni oltar. Raka iza oltara je stara, prenesena je iz staije kapele.
Reljef niza anela (preuzeto iz antikih neeg) koji imaju neko znaenje (razliita tumaenja), vire s bakljom
kroz odkrinuta vrata. Iza su bogati polustupovi s niama i lukovima. Nad vijencem osvjetljenje > kruni
prozori. Krist blagoslivlja i dva anelida sa strane. Sv. Ivan (Ivan Duknovid) skulptura u nii > vrhunska
kvaliteta skulpture i arhitektura, to nije sluaj s krstionicom.


Dubrovnik, Sponza
Kombinacija gotike i renesanse (u vrijeme rane renesanse). Dravna zgrada. Prizemlje: istaknuti renesansni
trijem iznad kojeg je cvjetni (ili 'gotiki') portal, pa cvjetna venecijanska gotika. Prvi kat > piano nobile, a nad
njim klasini oblici s niom Sv. Vlaha.



Dubrovnik, ljetnikovac Bunid Gradid u Gruu
Svaki je ljetnikovac najede oblikovan tako da je gore gotika, a dole renesansa.
Gotika, piano nobile. Ima orsan koji slui kao pjeaki prolaz, zapravo je garaa za brodove, jer se dolazilo
brodom. Nad njim obino kapelica i na kraju paviljon. U prizemlju: ulaz, trijem...

Dubrovnik, ljetnikovac Sorkoevid na Lapadu
Dole renesansa gore gotika. Jedinstven je po detaljima i ouvanosti. 'etiri sobe i jedan salon to je kua
Slavena (Hrvata).' Salon je velila sredinja dvorana. Skradeni orsan (radi prolaza ceste), ribnjak i vrt.
Utvreno.
17




RIM I LOMBARDIJA
Rim, palaa Venecija
Ima takav naziv jer ju je gradio kardinal venecijanac. Visoka renesansa. ista, detaljna kopija koloseuma;
dorski, pa korintski red kao dvorite palae.

18

Rim, Palazzo della Cancellaria (Pal. Riario)
Autor je nepoznat. Gigantska > zauzima itav blok, a sadri i crkvu (na tlocrtu desno). Fina ritmizacija
naizgled jednostavnog proelja koje je jako dugako. Dolje fina rustika, klesani kamen. Kraj proelja je
sasvim sitno naglaen > minimalni istak. Na prvom i drugom katu ritam plitkih pilastara a-b-a-b. U sredini:
prozori s polukrunim zavretcima, zatvoreni gore vijencem. Drugi kat: pravokutni prozori. Iznad, tredi kat:
isti mali prozorid kao u prizemlju, ali dosta manji. Dvorite > opet problem ugla: umjesto stupa, na uglu se
nalaze snani pilastri. Kamen i vidljiva opeka (javlja se u Rimu). Graena je za kardinala Riaria. Kardinal
rimski svedenik. Papa rimski biskup kojeg odabiru kardinali.



Leonardo da Vinci renesansa rjeenja
BRAMANTE
Milano, Sta Maria uz San Satiro (predromanika)
Trobrodna crkva s trobrodnim transeptom, a bez kora. Sredinji brod zavrava pod sreditem transepta i
glavnog broda, kao rotonda (dole kvadrat, gore kupola). Zatim lano 3D, ali vrlo uvjerljiva apsida > zapravo
vrlo plitka. Privid postignut plitkim reljefom. Uz crkvu se nalazi i oktogonalna sakristija.


Milano, Sta Maria della Grazie
Bramante je na gotiku peterobrodnu crkvu dozidao centralnu graevinu i iza tog svetite s apsidom.
Jako puno detalja to je uobiajeno za Lombardiju tog vremena.


19

VISOKA RENESANSA
Obuhvada razdoblje poetka 16.st. u Italiji u Hrvatskoj, a razvija se u Rimu.
BRAMANTE
(1444. 1514.) Bio je graditelj i slikar. Graditeljstvo ui kod Luciana Laurane u Urbinu. Odlaci u Milano i
tamo gradi nekoliko crkvi. Godine 1499. odlazi u Rim i razvija stil pod utjecajem antike.

Palladio, Tempietto
U paladijevim knjigama, tempietto nije meu modernim, nego meu antikim graevinama > veliki
kompliment. Mala graevina koja se nalazi uz crkvu San Pietro in Montario. Ima dvije etae. Baza od tri
stube, pa postament iz kojeg izlaze stupovi (rimski dorski red), zatim napust, pa balustrada, gornja etaa i
kupola s lanternom. Plasticitet cijele zgrade. Kombinacija dorskog rimskog reda. Kupola nije ista kakvu je
Bramante planitao. Nie na katu ulaze duboko u zid. Antiki tretman arhitekture. Oblik monopterosa.


Rim, Palaa Caprini
Poetak 16. st. Sauvan je nacrt i neke skice (nije sigurno ije su). Zgrada od opeke, ali sakrivena stuccom,
pa djeluje kao od kamena, to je jeftinije i bre. Dudani u donjem dijelu. Na katu spavaonice, a dolje
trgovine. Na proelju kata nalaze se prozori s balustradom i dvostrukim dorskim stupovima.




20

Rim, Belvedere
Terasasta gradnja. Izgradnju ovog projekta (na vrhu rimskog breuljka) prekinuo je papa Siksto V.


Rim, Sv. Petar
Papa Julije II. trai od Bramantea da sagradi novu crkvu na mjestu peterobrodne bazilike iz Konstantinova
doba. Medalja > sauvani dokument pokazuje nacrt kakav je trebao biti, jer je izraena na poetku gradnje
crkve. Osnovni oblik je grki kri s kupolom. Orjentacija je nestandardna > svetite na zapadu. U sreditu je
oltar > tono iznad je mjesto gdje je grobnica s grafitima o Sv. Petru. Nad tim je kupola. To NIJE katedrala,
ved crkva. U rekonstrukciji 1506. se produljuje prednji dio. Potpuno simetrina crkva s etiri kraka i etiri
ulaza u apside. Tlocrt pokazuje da nije planiran kontinuirano zid, ved svojevrsni 'otoci' zia. Izgradnja je
tekla vrlo sporo. Nastavio je Michelangelo.



Kupola Sv. Petra prema Seriju

Raffael: Atenska kola
Arhitektura kakvu moemo zamisliti u nedovrenoj crkvi Sv. Petra









21

MICHELE SANMICHELI
Michele Sanmicheli bio je talijanski renesansni arhitekt i jedan od najponatijih graditelja utvrda svoga vremena (uz Antonia da
Sangalla mlaeg). Roen je 1484. godine u Veroni, gdje i umire 1559. godine. kolovao se u Rimu kao Bramanteov uenik i due je
vrijeme radio u Vatikanu. 1535. godine postaje glavni inenjer Mletake Republike. U Veneciji je povedao i uvrstio veliki broj
utvrda, a na starim gradskim zidinama izgradio je impozantna vrata, meu kojima su najpoznatija Porta Nuova. Sagradio je i palae
Palazzo Bevilacqua, Palazzo Pompei (obje u Veroni), te Palazzo Grimani (Venecija). Njegove su graevine snano utjecale na stil
veronskih palaa koje se odlikuju grubo tesanim kamenom (rustika) u prizemlju i maniristiim elementima na gornjim katovima.
Palaa Bevilacqua (oko 1530.)
Nalazi se u Veroni. Graena je pod utjecajem manirizma. Na proelju se nalazi kombinacija razliitih
ritmova: izmjena tri gigantska prozora, para stupova izmeu kojih se nalaze manji prozori na podnojima.
Centar graevine je vea (ulazni prostor). Stupovi su kanelirani (neki vertikalno, a neki zavojnicama u
drugaijim smjerovima). Na katu se nalaze balkoni s balustradom koji stoje na triglifima prizemnog vijenca.
Ritam se nalazi i na zabatima (trokutasti, segmentni, segmentni, trokutasti) i sugerira da je ulaz bio planiran
sa strane. Iznad svega nalazi se bogati vijenac.

Palaa Canossa (oko 1530.)
Proelje palae sugerira dvije etae, dok u stvarnosti palaa ima etiri etae. U prizemlju se nalazi rustika,
dok je na katu plitka plona fasada. Na vrhu graevine se nalaze balustrade koje naglaavaju plastinost
graevine.

22

Palaa Grimani
Nalazi se u Venciji. Velikih je dimenzija i ima naglaen sredinji dio. U prizemlju se nalaze pilastri, a ulaz je
rijeen poput slavoluka. Gornjom se etaom protee kontinuirani bakon s nizom pilastara.

Kopnena vrata u Zadru
Radio ih je nedak Sanmichelija. Na vratima se nalazi dorski red. Iznad vrata se nalazi lavlja glava.






23

JACOPO SANSOVINO
Jacopo Sansovino bio je talijanski arhitekt i kipar. Rodio se u Firenci kao Jacopo Tatti. Poetkom 16. stoljeda dolazi raditi u radionicu
kipara Andrea Sansovina te, kao znak potovanja, uzima njegovo prezime. Nakon toga seli se u Rim gdje studira arhitekturu i radi na
obnovi antikih skulptura. Nakon velike pljake Rima, odlazi u Veneciju gdje postaje glavni arhitekt. Njegova knjinica svetog Marka
je jedno od najvanijih graevina 16. stoljeda. Njegove ivopisne skulpture postale su dekorativni elementi njegovih graevina.
Njegove najpoznatije skulpture su skulpture Marsa i Neptuna na stubama dudeve palae. Bio je jedan od najuspjenijih
renesansnih arhitekata.
Piazza S. Marco
Piazzeta (dio koji izlazi na kanal)
Knjinica svetog Marka se nalazi tono na nastavku tornja, nasuprot dudeve palae, i definira ugao.
Gradnja je zapoela 1536. godine. To je prva u potpunosti klasina graevina u Veneciji u kojoj su redovi
ispravno koriteni. Palladio ju je opisao kao najbogatiju i najukraeniju graevinu koja je napravljena,
moda, od davnih vremena. Due proelje u prizemlju sastoji se od dorskog reda, dok se na katu nalazi
jonski red. Iznad se nalaze arhitrav, friz i vijenac, te balustrada s kipovima u osima stupova. Na rubu
graevine nalaze se obelisci. Bogatstvo boja na ovoj je graevini zamijenjeno bogatstvom oblika.
Unutranjost zgrade ukraena je slikama i skulpturama. Juno proelje biblioteke spaja se s proeljem
banke.

Loggietta je izgraena pokraj knjinice, u podnoju srednjovjekovnog zvonika. To je malena graevina s
temom trijumfalnog luka. Izgraena je kao sveani prostor, a ima ulogu ekaonice. Ima 3 luka izmeu kojih
se nalaze 2 stupa. Izmeu stupova nalze se nie. Na vrhu se nalazi ograda.


24

U isto vrijeme, nasuprot knjinice, izgraena je zecca: kovnica i riznica Republike. Kao takva trebala je
ostavljati dojam snane graevine. Zato je Sansovino koristio dorski red, da dobije dojam modi i snage.
Proelje banke je rustikalno, te je tako Sansovino unio rustiku u Veneciju. U prizemlju se nalazi zatvoreni
trijem iznad kojeg se nalaze dvije etae. Stupovi na katovima su sastavljeni od prstenova i nose vijenac.

Dudeva palaa u prizemlju ima dorske stupove i trijem, a na katu se nalaze jonski stupovi i loe.
Toranj Crkve svetog Marka je s vanjske strane kasnogotiki, a s unutarnje strane je ranorenesansni.
Palaa Corner, 1532. g.
U prizemlju se nalazi rustika. Glavni je ulaz naglaen s tri luka. Iz njega dugaka galerija vodi prema dvoritu,
neobino velikom za podruje Venecije. Na prvom i drugom se katu nalaze prozori na konzolama. Ti su
prozori uokvireni nizom kaneliranih dvostrukih stupova. Prozori u sredini su malo iri ime se izraava
centar zgrade. Iznad prozora prizemlja nalaze se volute. Drugi je kat podijeljen na dvije gospodarske etae.





25

MICHELANGELO BUONARROTI
ivio je od 1475. do 1564. godine. Sam je sebe uvijek opisivao kao skulptora. Uio je za slikara u Firenci gdje je njegov dar primjetio
Lorenzo de' Medici u ijem je domu ivio. Njegove prve narudbe dole su poetkom 16. stoljeda za veliku grobnicu Julia II sa 40
mramornih figura. Na zahtjev pape oslikao je strop Sikstinske kapele. Nakon toga radio je na obiteljskoj crkvi obitelji Medici u
Firenci, Bruneleschijevom San Lorenzu. Njegov plan fasade nikad nije izveden, ali je izgraena kapela Medicija. Zadnjih 30 godina
svoga ivota proveo je u Rimu gdje je najvie radio na kapitolijskim palaama, crkvi S. Maria degli Angeli i obnavljanju Crkve svetog
Petra.
Kapela Medici
Graena je od 1519. do 1534. godine (prva polovica 16. stoljeda). Michelangelov uenik rekao je kako je
Michelangelo htio napraviti imitaciju stare sakristije koju je napravio Filippo Brunelleschi, ali sa drugom
vrstom ornamenata.
Kvadratinog je tlocrta, a svoena je kupolom na pandativima. Zid je pomodu pilastara i vijenca pretvoren u
linearnu skulpturu.Na njemu se nalazi karakteristini firentinski sivo zeleni mramor. Izmeu pilastara i
vijenca nalazi se bijeli friz. Iznad vijenca nalazi se red pilastra, te pandativi. Kupola je polukruna te
kasetirana.

Biblioteka Laurentiana
Nalazi se u Firenci. Izduenog je tlocrta. Ulazno predvorje knjinice zapoeto je 1524. godine, iako je
stubite izgraeno tek 1550-ih pod nadzorom Ammanatia koji je dizajn temeljio glinenom modelu kojega
mu je Michelangelo poslao iz Rima 1550. godine. Ulaskom u predvorje posjetitelj se osjeda poput patuljka
zbog velike visine prostorije i biva zateen sa stubitem koje vie sprjeava nego potie uspon. Stubite se
sputa poput lave. Stube vode u sobu za itanje i zauzimaju vie od pola tlocrtne povrine ulaznog prostora.
One su u centru ispupene i variraju irinom, dok su vanjske stube ravne. Tri najnie stube sredinjeg djela
se ire i vie su od ostatka. Okolni su zidovi vedinom prazni u donjem dijelu, dok se u gornjem dijelu nalaze
konzole koji bi inae imale potpornu ulogu, ali ovjde nose jedino sebe. Iznad svake konzole nalazi se par
stupova uklopljenih u volumen zida.
Sama biblioteka je miran, dugaak i uzak prostor. Izvorno je bila napravljena od drveta, tek je kasnije drvo
zamijenjeno kamenom. Nema zidova, ved postoje masivni vrsti kameni stupovi koji dre sve. Bilo je
planirano nadsvjetlo, no odustalo se od toga jer je bilo loe rjeenje.

26


Trg Campidoglio
Na vrhu kapitolijskog breuljka nalazio se Campidoglio koje je Michelangelo transformirao po naredbi pape
Ivana III. To je jedno od najbriljantnijih renesansnih urbanistikih rjeenja. Na istoku se nalazi
srednjovjekovna zgrada senata, a na jugu konzervatorska palaa iz 15. stoljeda. Michelangelo je iskoristio tu
sluajnu orijentaciju da napravi trapezoidni trg sa ukraenim podom koji tvori uzorak u centru. Taj obli
uzorak igrat de glavnu ulogu u baroknom planiranju. U njegovom se centru nalazila skluptura Marka
Aurelija. Kao vrhunac ove kompozicije dolaze Michelangelove stepenice ispred obnovljene zgrade senata.
Na proelju palaa s obje strane nalaze se korintski stupovi koji prolaze kroz dvije etae graevina. Iza tih se
stupova nalazi red stupova visokih jednu etau. Michelangelo je uspio plosnati zid pretvoriti u kompleksnu
mreu meusobno isprepletenih planova. Na zidu se nalaze edikule (prozor s okvirom, stupovima i
timpanonom).

Crkva Sv. Petra
Naputa Sangallov plan da bi napravio neto slinije Bramanteu. Meutim, nije napravio Bramanteove
pomodne kupole i zvonike, ved je dignuo vanjske zidove do pune visine i artikulirao ih sa masivnim
dvostrukim korintskim stupovima koji nose kupolu. Crkva ima oblik grkog kria sa kupolom u sredini. Sa tri
se strane nalaze apside, a na ulazu se trebao nalaziti trijem ali nije nikad izveden. Kupola se nalazi na 70
metara visine. Ima dvostruki zavretak i duple stupove kao kontrafore. Izduena je, to je nagaeno
rebrima. Na vrhu kupole nalazi se lanterna.

Na proelju se nalaze kolosalni stupovi koji nose vijenac i atiku (koja je u nivou svoda crkve).

27

S. Maria Degli Angeli
Jedan od zadnjih Michelangelovih projekata bio je da prenamjeni tepidarium Dioklecijanovih termi u crkvu.
Ruevine termi trebale su postati kartuzijskim samostanom (jedan od najstroih redovnikih redova;
redovnici stanuju u odijeljenim kudicama koje povezuju dugaki hodnici, a lanovi se sastaju samo na
molitvi). Crkva ima jednostavne bijele zidove, ali je u kasnom baroku arhitekt Vanvitelli pokopao
Michelangelov rad ispod obojane mramorne dekoracije.

GIACOMO BAROZZI DA VIGNOLA
Giacomo Barozzi da Vignola bio je najpoznatiji rimski graditelj vila i palaa. Radio je i na gradnji Crkve svetog
Petra. Pie jednu od vanijih knjiga o arhitekturi u to vrijeme. ivio je od 1507. do 1573. godine.
Villa Giulia
Prvi vedi projekt da Vignole. Gradnja je zapoela 1551. godine. To je trebala biti vila za papu Julija III na rubu
Rima. Ulazno je proelje uvueno, a ispred njega se pruaju polukruna krila sa kolonadom koja tvori jedan
kraj dvorita. Dvorite je raeno po uzoru na Belvedere Court u Vatikanu. Dvorite je prekinuto sa
otvorenom loom koja gleda u drugo dvorite, polukruan prostor flankiran sa stubitem i koji izlazi na
trede otvoreno dvorite. Unutar graevine nalaze senaglaeni lukovi i stupovi. Uz pomod Ammanatija,
Vasarija, Michelangela i pape, da Vignola je uklopio graevine, vrtove, terase, fontane, stubita i skulpture u
mali raj za papu.

28




Palazzo Farnese
Nalazi se u Capraroli. Graena je od 1552. do 1573. godine. To je napola palaa, napola dvorac. Nalazi se na
peterokutnom tlocrtu kojeg su napravili Antonio da Sangallo mlai i Peruzzi u 1520-ima. Ima kruno
dvorite okrueno kolonadom stupova kroz koje se dolazi u glavne sobe dekorirane bogatim freskama. Na
ulazu se nalaze vanjska stubita i rampe.

Il Gesu
Isusovaka crkva koja postaje model za sve isusovake crkve. Gradnja crkve zapoela je 1568. godine. Crkva
se, prema kardinalu Farneseu, trebala sastojati od jednog broda sa kapelama sa strane. Isusovci su trebali
propovjedniku crkvu u kojoj se sa svake toke mogao vidjeti glavni oltar. Unutranjost je skromno
ureena. Dvostruki pilastri unutar broda bili su sivi, a svod je bio bijel. Proelje crkve zapoeo je 1571.
godine Giacomo della Porta. Portal crkve je istaknut. Raen je kao dvoetani s volutama.


29

S. Andrea i S. Anna Dei Palafrenieri
Graene 1550-ih godina. Da Vignola je koristio plan koji de postati osnova barokne arhitekture.

ANDREA PALLADIO
Roen je 1508. godine u Padovi, a umire 1580. godine. Pravo mu je ime bilo Andrea di Pietro della Gondola.
Njegov je rad bio cijenjen. Vjerojatno ne postoji arhitekt iji je rad bio tako esto imitiran. To je zato to
vedina njegovih zgrada jo uvijek stoji, ali isto tako zato to je svoje ideje objavio u knjizi I Quattro Libri dell'
Architettura (etiri knjige o arhitekturi: konstrukcije, palae, antika arhitektura, vile). Knjiga posjeduje
ilustracije klasinih redova, neke od najpoznatijih graevina rimske arhitekture, kao i Palladijeve radove s
tonim mjerama i popratnim tekstom. Bio je obuen kao zidar i skulptor. Radi na dvoru Giangiorgia Trissina
u Vincenzi. Nakon toga odlazi u Rim gdje studira antiku te mijenja ime u Palladio. Radio je na gradskim
palaama u Vincenzi od kojih je malo vie od ulinog bloka izgraeno.
Basilica Palladiana
Renesansna graevina na Piazza dei Signori u Vincenzi. Originalna je zgrada izgraena u 15. stoljedu i bila je
poznata kao Palazzo della Ragione. Bila je uska i visoka. Zgrada je bila sjedite vlade, kao i mjesto brojnih
trgovina u prizemlju. U 16. stoljedu dio se zgrade uruio te je gradsko vijede raspisalo natjeaj za obnovu na
kojemu je Palladio odabran da obnovi zgradu. Palladio je prekrio staru gotiku fasadu sa mramornim
stupovima i trijemom raenim pod utjecajem klasine rimske arhitekture. U prizemlju zgrade nalazile su se
brojne trgovine, a na katu se nalazila velika dvorana sa zategama i drvenim svodom. Na proelju prizemlja
nalazi se dorski red, dok se na katu nalazi jonski red. Na balustradi iznad, nalaze se kipovi u osi stupova. Na
uglu zgrade nalaze se po dva stupa. Izmeu lukova javlja se paladijanski motiv: slobodno stojedi stup s
dijelom arhitrava.
Stoljeda kasnije, redovi otvoreni lukova na ovoj zgradi inspirirali su neto to se zove paladijanski prozor. To
je veliki prozor koji je podijeljen na tri dijela. Sredinji je dio vedi od preostala dva i najede ima luk iznad.
Ime bazilika dolazi od Palladia samog. U 16. stoljedu naziv bazilika se nije odnosio na crkvu, ved na sobu za
sastanke i sudnicu.
Slina je biblioteci Jacopa Sansavina.

30

Loggia Del Capitaniato
Nalazi se nasuprot bazilike na Piazza dei Signori u Vincenzi. Gradnja je zapoela 1571. godine. Sastoji se od
prostorije za skuptine i balkona s kojeg su se donosili proglasi. Loggia je naputena nedovrena 1572.
godine. Iako je dizajn bio dovren, mogude je da je fasada trebala biti produena. Imala je otvorene loe
koju se najvjerojatnije sluile za civilne ceremonije. Bila je napravljena od opeke. Bona strana ima oblika
trijumfalnog luka. Na prednjoj se strani nalaze etiri velika stupa s vijencem, atikom i balustradom. Triglifi
lee na vrlo tankim lukovima i preuzimaju sile s balkona. Zidovi su prekriveni tuko ornamentom.

Palaa Chiericati
Nalazi se u Vincenzi, na rubu grada. To je kombinacija palae i kolonade oko foruma. Na proelju u
prizemlju se nalazi dorski red s otvorenim trijemom. Na katu se nalazi jonski red. Sredinji je dio istaknut.
Na ulazu se nalaze duplirani stupovi. Na vrhu se nalaze skulpture nastale pod Michelangelovim utjecajem.
Pompeji su utjecali na dvoetani trijem.
U prizemlju se nalaze trgovine, dok se na katu nalazi velika dvorana.

Palaa Thiene
Nalazi se u Vincenzi. Izgraena je tek etvrtina palae. Graena je uglavnom od cigle koja je tek kasnije
obukana. U prizemlju se nalazi rustika. Na katu se nalaze pilastri. Unutranjost palae raena je po uzoru
na rimske rude. Dvorite je onakvo kakvim je Palladio zamiljao rimski atrij.





31

Palaa Valmarana
Palaa se nalazi u Vincenzi. Na proelju se nalazi est kolosalnih stupaca. Cijela se graevina nalazi na
visokom postamentu. Glavno je proelje uokvireno sa po dva stupa na obje strane. Nad vijencem se nalazi
atika, a iznad nje se nalazi jo jedan kat s malim prozorima. Vijenci i zadnji prozori su se prilagodili zgradama
sa strane (prozori su tanji). Ulaz u zgradu je naglaen i iri. Na katu se nalazi velika dvorana koja izlazi na
trijem, na plohu proelja.

Villa Rotonda (Villa Almerico, Villa Capra)
Graena je od 1566. do 1570. godine, a nalazi se 3 km od Vincenze. Trebala je demonstrirati ljepotu iste
forme sa geometrijskim planom sastavljenim od kvadrata, kruga i pravokutnika. Ima etiri simetrine fasade
sa trijmom. Na trijemu se nalazi po est stupova (poput proelja antikog hrama). Nalazi se na malom
beuljku i okruena je s breuljcima i zato je bio cilj da omogudi poglede na okolinu. Priroda se vidi ne samo
sa trijemova, ved i iz sredinjeg krunog salona. Salon je prekriven freskama i nad njime se nalazi
piramidalni krov i kupola. Do sada je kupola bila koritena samo za crkve. Iako je suburbana vila, ima
obiljeja vile rustike.





32

Villa Trissino
Tlocrtno podsjeda na Villu Rotondu. Ima trijemove na sve etiri strane, ali na razliitim visinama. Tako je
iskoriteno prirodno stanje terena. Ispred vile se nalaze vrtovi.

Il Redentore
Nalazi se u Veneciji. Graena je od 1577. do 1592. godine (kraj 16. stoljeda). Izgraena je u znak zahvale
Bogu zbog pobjede nad kugom. Nalazi se uz rub kanala. To je jednobrodna crkva sa tri kapele na svakoj
strani. Potreba za neobinim tlocrtom proiala je iz potrebe da se u unutranjost smjeste dva kora. kor je
smjeten iza reda stupova koji tvore krunu formu. Dizajn proelja podsjeda na Partenon u Ateni. Ispred
ulaza nalazi se 15 stepenica.
Il Redentore se smatra jednom od kruna Palladijeve arhitekture. To je velika, bijela graevina sa kupolom.
Kraj kupole se nalaze dva tornjida. Na proelju se nalaze dva zabata, jedan iznad drugoga.
Unutranjost je dekorirana bijelim i sivim kamenjem. Korintski red okruuje unutranjost.




33

San Giorgio Maggiore
Nalazi se u Veneciji. Na proelju se vidi tetrastil s visokim zabatom.To je trobrodna crkva s visokim
pilastrima. Glavni je brod svoen bavastim svodom s polukrunim prozorima. Nad kriitem se nalazi
kupola. Transept zavrava polukruno i nad njim se nalazi krian svod. U unutranjosti se nalaze
monumentalni stupci.

Teatro Olimpico
Nalazi se u Vincenzi, a graeno je od 1570. do 1585. godine. Palladio je radio samo gledalite. Napravljeno
je od drveta. Ono je elipsastog oblika. U uglovima se nalaze galerije do kojih vode posebne stube. Gledalite
je mraan prostor, svjetlost dolazi samo odozgo.

34

HRVATSKA
Visoka renesansa u HR (na jadranskoj obali) ne ostvaruje znaajnija djela, ali meu nekoliko njih istiu se
dubrovaki ljetnikovci i palae
palaa Skoibuhe (graditelj Antun iz Padove)
o naruitelj Tomo Stjepovid Skoibuha puanin, a ne aristokrat
o glavna 3. etaa velika dvorana s pogledom iznad okolnih krovova
palaa Sorkoevid (na Gustijerni)
palaa Ranjina (na Gustijerni)

MANIRIZAM
Imati Manieru imati stila
Dolazi od tal. rijei maniere (sa stilom). Poseban je to likovni izraz izmeu razdoblja visoke renesanse i
baroka. Traje od oko 1525. 1600. (druga pol 16. st). Ne smatra se kronolokim, ved stilskim razdobljem.
Nastaje u Italiji, znaajan je u tal. slikarstvu (Pantormo, Parmigianino, Bronzino, Tintoretto, El Greco), a u
manjoj mjeri i u kiparstvu.
Obiljeja su odstupanje od harmonine uravnoteenosti renesansne kompozicije. Uzori Michelangelo i
Rafael. Manirizam naglaava sklad, raznolikost i majstorstvo, no gubi se sadraj, jasnoda i jedinstvo.

Arhitektura
Manirizam nastaje kao pojam koji opisuje slikarstvo i kiparstvo tog vremena pa je teko odrediti njegove
odrednice u arhitekturi. Zato se samo nekoliko arhitektonskih djela smatra pravim maniristikim.
Iz AA manirizam karakterizira dinamika, plasticitet, izraajnost, snaga, dinaminost i subjektivno
kombiniranje, koji imaju prednost pred racionalnodu i objektivnim redom, harmonijom i ljepotom

PRIMJERI
Palaa Massimi (str 23.)
Palaa del Te (str 23.)
Palaa Romano (str 24.)
Palaa Bevilacqua (str 25.)
Villa Giulia (str 31.)
Kapetanova loa (str 34.)
S. Giorgio Maggiore (str 37.)
Palaa Ufizzi (Firenca, G. Vasari, 1574. god.)
nalazi se uz Palazzo Vecchio (ispred PV- kopija Michelangelova Davida), nekad je sluila kao upravna zgrada
(danas galerija). Sredinji, izdueni prostor okruuju dva krila palae i kratka otvorena loggia (prema rijeci).
Kretanje ima cilj pogled je uprt u toranj Palazzo Vecchio. Maniristiki detalji, poigravanje visedim
volutama






35

Palaa Pitti, dvorite palae (Firenza, Ammannati 2. pol. 16. st.)
*U dvoritu su se odravale predstave
Talijanski graditelj i kipar Bartolommeo Ammannati, uenik J. Sansovina, na kojeg je uvelike utjecao
Michelangelo, projektirao je vrtno proelje ove zgrade. Proelje je orijentirano prema poznatom vrtu
Giardini di Bobili u Firenzi i odraava podjelu na 3 etae: prizemlje arkade, dorski stupovi, rustika (kruna),
kat jonski stupovi, sredinji prozor vedi, rustika (pravokutna vidi sliku), 2. kat korintski stupovi, prozori
manji nego na 1. katu, kruna rustika, iznad horizontalne grede s kosim kamenjem (ne lukovi)
Palaa je u svojevrsnom odnosu sa Sansovinovom Zeccom (tak je u skripti, mislim da se misli da je ta palaa
bila uzor ili tak nekaj jer ima slinosti)


RENESANSA U EUROPI
U vrijeme nastanka renesanse (Firenza, Italija) u ostatku Europe prevladava bogata i rafinirana gotika sa
svojim najboljim primjerima u arhitekturi i ostalim umjetnostima.

Slikarstvo
Novi stil nastaje poetkom 15. st. u Nizozemskoj, tonije oko 1420.g. u Flandriji. Umjetnici ' sa sjevera' su
svojevrsna protutea onima s juga Europe (Italija) i kao ovi, imaju jednolik(?) status u drutvu. Humanizam
na sjeveru nema osobit utjecaj. On do izraaja dolazi tek kasnije, krajem 15.st., i znatno utjecati na sam stil.
Tvorci novog stila nisu u potpunosti odbacili internacionalni kasnogotiki stil, ved je on njegovo polazite.
Novi stil se tako moe okarakterizirati kao kasnogotiki. Prvu fazu slikarske Revolucije predstavlja majstor iz
Flemallea (Robert Campin). Puno poznatiji slikari su brada Jan i Hubert van Eyck. Tredi veliki majstor
flamenskog slikarstva je Rogier van der Weyden. Nakon 1430.g.realizam flamanskih majstora poinje se
iriti u Francuskoj, Njemakoj, a kasnije i po cijeloj Europi. U vicarskoj se istie Conrad Witz, a u Francuskoj
Jean Fouquet. Moe se redi da je 15.st. 'prvo stoljede slikarstva na dasci'.
Poetkom 16.st. pod utjecajem renesanse i humanizma iz Italije na sjeveru poinje prava renesansa. Glavni
njemaki renesansni slikar je Albrech Drer. U Nizozemskoj se razvijaju dva pravca antwerpenski
manirizam i romanizam.

Skulptura i kiparsvo
Bududi da je zemljala na sjeveru trebalo vie vremena da prihvate tal.stilove u kiparstvu, ne postoje vaniji
kipari iz tog vremena. Slino je i u arhitekturi.

Arhitektura opdenito
U vrijeme nastanka renesanse u Firenzi, u Italiji, u ostatku Europe prevladava bogata i rafinirana gotika, sa
svojim najboljim primjerima. Renesansa najbre prodire u istoni dio Europe (putovima kroz sjevernu
Hrvatsku). Najznaajniji vladar tog doba, Matija Korvin, na svom dvoru okuplja brojne humaniste, meu
kojima i Hrvate (Janus Panonius). Prva bogata renesansa javlja se u Maarskoj, a iz nje se iri na Poljsku,
Njemaku i Francusku. U Poljskoj se umjetnici i graditelji okupljaju oko kraljevskog dvora u Krakowu. Slino
se dogaa i u Francuskoj na tamonjim dvorovima. Bududi da je renesansa intelektualni (nepopularni) stil,
putem mecenstva iri se polako , ali sigurno.
36

Tri su faze ulaska i prihvadanja novog stila: u prvoj se dogaa asimilacija oblika, a ne ideja dolazi do
mijeanja got. i renesansnih motiva i elemenata, uzrokovanih nerazumijenjanjem antikih principa. U
drugoj fazi, dolaskom tal. graditelja ( Francesco iz Firenze) prihvadaju se njihove ideje. Prve renesansne
graevine su grobnice, a kasnije nastaju i velike graevine. U tredoj fazi razvija se nacionalna arhitektura.
Znaajna je za zemlje zapadne Europe Francuska, Njemaka, panjolska i Engleska. U srednjoj i istonoj
Europi tome nije bilo traga.
irenje renesanse (s predavanja)
o dvor
o srednja Europa (kasnije Engleska, Francuska) dalje sporije irenje
o Francuska

SREDNJA EUROPA
Vladislavska dvorana (15.-16.st. Prag, eka) Benedikt Ried (Bene Rajt)
Na Hradanyma u Pragu. Kasnogotika graevina s renesansnim portalom. Gotiki prozori s dobro
proporcioniranim korintskim stupovima, napustima i kamenim okvirima est kasnogotiki element.

Dvorac Belvedere (16.st.Prag, eka)
Ima funkciju gradskog ljetnikovca, primjer prvih istih renesansnih graevina u srednjoj Europi.

Ostrogonska katedrala (Maarska)
Gradio ju je nadbiskup Bakocz (koji je gradio kule oko zagrebake katedrale). Ima kapelu (grobna kapela
Tome *Bakaa+) sagraenu od maarskog crvenkastog mramora. Nekad je imala osvjetljenu kupolu ali je
drugaije obnovljena.

37

Kraljevski dvor u Krakowu (Poljska)
Wawel naziv kompeksa katedrala + kraljevski dvor. U osnovi gotiki dvor s dvoritem koje je trostrano
orkueno arkadama (jonski i korintski stupovi). Nerazumijenje arhitekture - na tredoj etai se javljaju se
visoki uski stupovi s klasinim bazama i kapitelima visoki drveni stupovi, jedan na drugom, dre strehu.
Pokuaj sinteze tradicije i renesanse.
Grobnica u Krakowu (Poljska)
Vijednica u Poznanu (Poljska)

NJEMAKA
Kneevska rezidencija u Heidelbergu (2. pol 16.st.)
Na zgradi bezbroj antikih el., izdaleka oni djeluju renesansno, ali izbliza 'perverzno'. Portal s karijatidama
ide kroz 3 etae. Stupovi (pilastri) su jonski, a napust je dorski (triglifi). Muke karijatide i enske figure. isti
primjer importa renesansnog detalja, ali bez imalo razumijevanja. Vjerojatno je raeno prema arh.
priruniku.
*nisam sigurna za ovu sliku

St. Michael (kraj 16.st.)
Isusovaka crkva u Mnchenu. Ima etairano proelje, slobodno baratanje el., naglaeni krajevi, zabat.
Maniristiki elementi spljptene volute. Nema trensept* (veda kapela ga simulira) i kupolu. Sredinji brod
iri je od prostora svetita koje je gotiko s kontraforima. Oko broda su kapele. Svod je bavast. Crkva
podsjeda na sv. Katarine u Zagrebu. Sinteza je europske tradicije i nove renesansno-maniristike arh.

38

FRANCUSKA
Dvorac Azay-le-Rideau (1.pol 16.st.)
Srednjovjekovni viteki dvorac s renesansnim detaljima


Dvorac Chambord (1. pol 16.st.)
Primjer srednjovjekovnog vitekog dvorca s renesanskim detaljima. Graditelj je iz Italije. Jezgra dvorca
sastoji se od centralnog dvostrukog stubita, etiri hodnika i etiri kutna apartmana.
Jarak (zatiden), kruni tornjevi/ sredinji dio tornjevi apartmani (privatne cjeline)
uma tornjida/ dimnjaka renesansni detalji kaos detalja
Stubite originalno rjeenje (Palladio publicirao), dvostruko privatnost gostiju



Dvorac Blois
Primjer kombinacije gotike tradicije i novih renesansnih el. (visoki krov). Renesansno prizemlje dorski
polustupovi, nadvoji. Na proelju je vidljivo nepodudaranje prozora po etaama, te dominantno spiralno
stubite terasa za promatranje, nagib stubita nije jednak nagibu ograde




39

Louvre (sredina 16 st.)
Dvorino lijevo krilo polae na kojem je radio Piere Lescot. Primjer kombinacije tradicionalnog francuskog
dvorca i renes. palae. Proeljima dominiraju tri rizalita (naglasci, srednji vii i iri) horizontalno
vertikalna istaka sa segmentnim zabatima . Oni su zamijenili dotadanje tornjide dvoraca. Redovi pilastara
(niu se jedan iznad drugog), prozorski okviri sa zabatima i arkade u prizelju klasini su elementi. Visoki
strmi krov, rizalit i visoki uski prozori element su francuske tradicije. Ovo je najljepi primjer renesanse u
Europi (izvad Italije)

Dvorac Chevanceau

PANJOLSKA
Palaa Alhambra (sredina 16.st.)
Sagradio ju je veliki panj. arhitekt Pedro Machuca za Karla 5. Po uzoru na Bramanteov Tempietto.
Jednokatna. Zanimljivo je kruno renesansno dvorite s dvoetanim trijemom s klasinim stupovima,
napustom i vijencem.

Escorial (16.st.)
Carski dvorac Filipa 2. blizu Madrida. Dvorac je izrazito introvertiran, a asketskom dekoracijom. Unutar
njega je kolosalna crkva s 2 tornja i kupolom
4 tornja na uglovima, glavni ulaz naglaen
Atrij + crkva
Sjeverno od atrija samostan (kolegij)/ juno biblioteka + blagovaonica
Sjeverno od crkve palaa/ juno - sakristija


40

ENGLESKA
Dvorac Longleat (2. Pol 16.st.Robert Smythson)
3 kompaktne etae s velikim prozorima (prizemlje servisno, kat boravite)


Dvorac Hardwick Hall (kraj 16.st., Robert Smythson)
Glavni ulaz uokviren rizalitima/tornjevima?; organizacija prostora - poluetae (High great Chamber visoka,
velika soba)

Whitehall Banqueting House (1. Pol. 17.st. London)
Arhitekt je najpoznatiji engleski arhitekt renesanse, Inigo Jones, koji uvodi u engl. 'paladijevski klasicizam'.
Whitehall je nova kraljiina palaa. Ima dvoranu za bankete. Strogo, ali plastino proelje.



41

Greenwich Queens House/kraljiina kuda (po 17.st.Indigo Jones)
Bez stupova na proelju. U prizelju su klesanci, a kat je glatko obukan. Prozori su vrlo jednostavni i dio su
zida. Dobre proporcije elemenata. Primjena paladijevskih metoda.
*u sredini most? Koji povezuje hale


HRVATSKA
Na sjeveru Hrvatske uglavnom je rije o utvrdama, dvorcima i slinim graevinama
Varadinski dvorac zatvorena tlocrta s etiri krila i unutranjim dvoritem
Sisaka utvrda (ude Kupe i Save)
Veliki tabor /Zagorje
Bakaeve kule (oko zg katedrale)















42

BAROK
Naziv je nastao od portugalske rijei barocco (biser manje vrijednosti i nepravilna oblika), kojom se eljelo omalovaiti stil na koji se
odnosila. Prvobitno je izraz barok oznaavao neto manje vrijedno i nepravilno u odnosu na renesansne jednostavne estetske
kanone.
Stil zahvada sve grane umjetnosti. Popularan je jer se obrada svjetini, za razliku od renesanse. Nastao je krajem 16.st. u Rimu, a
razvija se pod utjecajem dvorskog apsolutizma (velikih snanih drava i carstava) i katolike protureformacije. Barok je
reprezentativan, dekorativan, bogat i kiden jednom rijeju raskoan. Traje otprilike do pol 18.st, odnosno do pojave klasicizma
uoi Francuske revolucije 1789.g.
U nastojanju da se povee arhitektura, skulptura i slikarstvo nastaju objekti bogato ukraenih vanjtina i unutranjosti. Pompozni
nain graenja i ukraavanja dvorova i palaa forsiraju apsolutistiki vladari i aristokracija, a crkva ga primjenjuje paralelno s
protureformacijom
U slikarstvu prevladavaju iluzionizam, chiaroscuro (kontrast svjetla i sjene) i kolorizam. Razvijaju se pejza i mrtva priroda kao
samostalne slikarske grane. Bakropis dostie vrhunac. Vodedi slikari u Italiji su: Carvaggio, njegov sljedbenik panjolac Jusepe
Ribera, Artemisia i Orazia Gentileschi, Luca Giordano, itd. U panjolskoj dominiraju: Velazquez, Zurbaran i Murillo. Na sjeveru su to
Rubens,van Dyck, Hals, Rembrant i Vermeer. U Francuskoj se izdvajaju grafiar J. Callot, te slikari La Tour i Poussin.
U skulpturi do izraaja dolazi naturalizam. Ljudsko tijelo prikazuje u smionim stavovima i razigranim pokretima. Najznaajniji
talijanski kipari su: Gianlorenzo Bernini i Alessandro Algardi. Barokno kiparstvo u odnosu na renesansno nije toliko znaajno i ne
daje toliko poznatih imena.
U arhitekturi je vana potpuna obuhvatnost prostora, sveobuhvatnost projektiranja (sinteza arh, skulp i slik), hijerarhijska komp
(podreenost centru), naglaena sredinja os, ceremonijalnost i vizualni dojam promatraa (u sakralnoj arh nastojanje da se
svjetina vrati u crkve)
U urbanizmu se javljaju pokuaji projektiranja idealnog grada (Karlsruhe) koji je u kontekstu s glavnim dvorcem; kontekstualnost
arhitekture, urbanizma i perivojne arhitekture.

ITALIJA
Barok je kao i visoka renesansa nastao u Rimu krajem 16.st. Italija je razdijenjena na nekoliko drava:
Toskanu u kojoj vlada obitelj Medici, Milano, Venecija (oslabljena), Papinska drava, Aragonsku dravu, itd.
Crkva i papa potiu umjetnost i arhitekturu, te tako nastaju najznaajnije graevine, najprije u Rimu, a onda
u ostatku drave. Najznaajniji crkveni red je isusovaki.

CARLO MADERNO
Zaetnik barokne arh u Italiji i uopde. U poetku se pridrava visoke renesanse, koju postupno razvija u dekorativnije barokne
oblike. Od 1603.g. upravlja izgradnjom bazilike sv. Petra i djelomino peinauje Michelangelovo rjeenje, dajudi crkvi tlocrtni oblik
latinskog kria.

Sv. Petar (1603. 1615. g)
Papa je odluio da se Michelangelovu zdanju doda jo jedan brod ime bi se ona pretvorila u baziliku.
Maderni tako produuje glavni brod ime je omogudeno spajanje bazilike s vatikanskom palaom. Proelje
slijedi Michelagelovu shemu; kolosalni red koji nosi jo jedan nizak kat, ali s izrazitim naglaskom na
portalima (5). Prostor izmeu nosaa se suzuje, a pilastri prelaze u stupove. Nedostatak je to to je kupola
potomula iza dominantnog proelja. Model proelja preuzet je s crkve II Gesu G. della Porte. Maderno de ga
primjenjivati i na ostalim svojim crkvama. Svod glavnog broda je bavasti i visok 50 m. (linija dijeli prvodni
od dograenog dijela)



43

Sta. Susanna (kraj 16.st. Rim)
Proelje crkve rijeeno je dvoetanim volutama to je ved poznati element proelja iz renesanse. Naglaena
je osovina, kao obavezna barokna karakteristika. Na rubu su pilastri, koji prema sredini prelaze u stupove
koji nose timpanon i uokvireni portal. Na drugoj etai tretman je malo drugaiji; sve su pilastri. Izvjesna je
dvostruka (hor i vert) hijerarhija. Model proelja s crkve il Gesu.


Palaa Barberini
Kombinacija vile i palae. Nalazi se na rimskom breuljku, udaljena od ulice predvrtom. Na ovom projektu
M. pomau mladi arhitekti Bernini i Borromini. Naglaena je u sredinja os. Trijem, dva sporedna krila izlaze
bono van i prodiru u prostor. Na tlocrtu je vidljivo karakteristino ovalno stubite. Ono de postati glavni
lajtmotiv baroka. Proelje je jednostavno i strogo. Sredinjim dijelom dominiraju dorski, jonski, korintski
redovi, a krila su neto drugaija. Na 2. katu prozori kao da se uvlae unutra (iluzionizam) - plitke nie,
redukcija pilastri.














44

GIAN LORENZO BERNINI (1598. 1680.)
Talijanski graditelj, kipar i slikar. Glavni je predstavnik baroka u Rimu. Izradio je nekoliko genijalnih kipova,
nadgrobnih spomenika i fontana u Rimu i drugdje

Baldahin
Nalazi se nad glavnim oltarom ispred kupole crkve sv. Petra u Rimu. To je ustvari tabernakul (mjesto za
molitvu). Sastoji se od 4 tordirana stupa s kompletnim napustom i anelima na uglovima. Napravljen je od
broncem a kopija je ranokrdanskog originala. Visok je 30 m. Primjer je to sinteze skulpture i arhitekture,
odnosno poimanja baroka i antike



Kapela Cornaro
Ovo je jedan od primjera savrenog jedinstva arhitekture, skulpture i slikarstva. Karakteriziraju je kolorit i
iluzionizam. Tu se nalazi kip sv. Terese (u ekstazi) pada u sv. Trans, zlatne zrake upad svjetlosti od gore,
elipsasti prostor







45

Trg sv. Petra
Sastoji se od dva velika dijela. Ispred crkve nalazi se trapezni trg sa zatvorenim trijemom visine polovice
kolosalnog reda na proelju crkve. Ispred njega je eliptian trg vedih dimenzija s obeliskom u sredini i
fontanama u aritima elipse. Trg ine etveroredi dobro proporcioniranih velikih strogih dorskih stupova.
Za te je kolonade B tvrdio da su majinske ruke Crkve koje mogu prigrliti sve one koji to ele. Na njima je
jonski friz, jer B smatra da bi dorski napust bio preteak (nepotovanje strogosti reda je jedna barokna
interpretacija). Iznad su balustrade i veliki kipovi u osima stupova



Fontana di Trevi
Nastala je prema B projektu, ali ju je dovrio Nicolo di Salvi 100 g kasnije. Nalazi se u Rimu ispred palae
koja joj je u potpunosti podreena.

Piazza Navona
Jedan od poznatijih rimskih trgova. Nastao je na mjestu antikog sportskog borilita, Domicijanova stadiona.
Trgom dominiraju tornjevi i kupola crkve Sta. Agneze in Agone, te fontana etiri rijeke (Nil, Duav, Rio de la
Plata, Ganges) s obeliskom koji kao da je u zraku (djelo Berninija)




46

S. Andrea al Quirinale ( Sv. Andrija na Kvirinalu,2. pol. 17. St.)
Crkva je eliptina tlocrta, s niama, ulazi se popreno na glavnu os. Jednostavno proelje sa zabatom, stupci.
Portal s polukrunim baldahinom (/trijemom) koji nose dva korintska stupa.
Tlocrt izduena elipsa, elipsasti pomodni prostori
1 kor, apsida 2 centralni prostor 3 boni prostori (nie) 4 predvorje, prolaz 5 trijem, stube

P. Montecitorio
Scala Regia (kraljevsko stubite/ oko 1665.g.)
Ulaz je to u Vatikansku palau. B na ulazi postavlja stupove koji suavaju prolaz kolonada


















47

FRANCESCO BORROMINI (1599.-1667.)
Uenik je Maderna i Berninija. Jedan je od glavnih predstavnika visokog baroka u arhitekturi. Bogatom fantazijom i odvanim
konstrukcijama ostvaruje izvanredno slikovite objekte kod kojih primjenjue najiri repertoar arhitektonskih dekorativnih
elemenata,najkompleksniji je arhitekt svoga vremena te je mnogo slobodniji od svog uitelja Berninija. Njih su dvojica najvedi
suparnici baroka, Bernini kao komunikativan i samouvjeren genije i Borromini kao introvertiran i psihiki labilan ali nita manje
genijalan od svog uitelja. Glavna su mu djela u Rimu crkva Sv. Carlo allle Quattro Fontane, Crkva Sv. Agnese na trgu Navona i
nekoliko palaa

San Carlo Alle Quattro Fontane, oko 1640.g
Lokacija se na raskrdu ulica koje na uglovima imaju zgrade sa fontanama. Ugao crkve je zarezan jer se tamo
nalazi jedna od etriju fontana. Kako bi pokazao to zna, Boromini je prvo projektirao klaustar i
blagovaonu, kasnije je dobio i izradu same crkve.
Crkva se smatra jedinstvenim primjerom arhitektonskog baroknog rijeenja. Njegov proces razmiljanja nije
bio u pravcu stvaranja plana koji se u cjelini kao i u svojim dijelovima sastoji od dodavanja modula. Ved je
stvorio strogu geometrijsku shemu, matricu, unutar naizgled slobodnog prostora, crkva je projektirana na
principu triangulacije; stare srednjovjekovne metode projektiranja preko trokuta to je vidljivo i na
njegovim izvornim nacrtima, a prenio ju je vjerojatno iz svoje rodne Lombardije.
Tlocrtno je crkva zasnovana na dva jednakostranina trokuta sa zajednikom osnovicom du transverzalne
osovine objekta. Ova kruta geometrija je zatim oblikovana kao valoviti zid, isprekidan niama. Najvie
panje privlae stupovi koji su grupirani u nizovima po 4 u intervalima, sa razmacima oko podune i
poprene osovine. Oni flankiraju apsidu i oltar.
Iznad ovog tlocrta, Boromini je projektirao i neobinu kupolu. Odstupio je od postavljanja svoda kao to se
to inae radilo iznad krunih i ovalnih tlocrta (po tipu Panteona) i ubacio je prijelaznu zonu sa pandantivima
koja mu je omogudila neprekinutu zakrivljenost ovalne kupole. Dijelovi ispod pandantiva imali su funkciju
stupaca kao to se to javlja u osnovi grkog kria, u zoni pandantiva nalaze se i poprene nie. Kupola je
ovalnog tlocra i obraena je dubokim kasetama u oblicima oktogona, heksagona, kria, to daje sadasti
izgled. Osvijetljenje se dobiva iz dominantne lanterne,ali i iz same baze kupole, gde se otvori nalaze
sakriveni iza stilizovanih listova koji daju utisak da je kupola odvojena od masivnog i kompaktnog korpusa
graevine.
Fasada crkve raena je znatno kasnije (cca 30.g) i predstavlja posljednje Borominijevo djelo. Sistem
artikulacije zasniva se na kombiniranju malih i gigantskih stupova. Postavio je gigantske stupove u dvije
ravnopravne zone ime je, ustvari, djelovao suprotno ideji zbog koje je kombinacija nastala. Proelje se
sastoji od tri dijela. U donjoj zoni dva bona konkavna dijela i konveksnog centralnog dijela koji su vrsto
povezani neprekinutim, snanim vjencem koji prati valovitu liniju, u gornjoj zoni tri dijela su konkavna i
vjenac iznad je podjeljen na segmente. U donjoj zoni mali stupovi uokviruju nie sa okruglim prozorima i
slue kao oslonci za nie sa skulpturama; gore, mali stupovi uokviruju nie i nose panele, tako da je stvorena
obrnuta situacija, ono to je dole otvoreno, gore je zatvoreno i obrnuto. Iznad nie Sv. Karla Boromejskog
nalazi se medaljon.

48




S. Ivo Della Sapienza
Drugi veliki projekt Boromini je dobio za crkvu San Ivo Arhigimnazije (danas sveuilite La Sapienza).
Centralnog je tlocrta, a proelje je konkavno,ponovo se javlja izmjena konkavnog i konveksnog. Dvorite je s
obje strane definirano arkadama koje se nastavljaju u hodnike, dok je proelje rijeeno u istom tom ritmu
stupova. Toranj zavrava kuglom na kojoj je kri. Boromini je ponovo izabrao sistem triangulacije, ali ovog
puta trokuti formiraju pravilanu esterolisnu zvijezdu. Toke prodora lee na preniku i zvezdolika linija se
dobija spjanjem taaka. Njegova metoda je bila revolucionarna. Umjesto da formira prema tradiciji glavni
heksagonalni prostor sa niim dijelovima u uglovima trokuta Boromini je u tim mjestima postavio kolosalne
stupove naglaavajudi da promatra moe zapaziti jedinstvo i homgenost cijelog crkvenog prostora. Ovaj
osijedaj je potenciran vrlo otro definiranim vjencem,koji prenosi zvjezdoliki oblik na visinu. Kupola zatvara
korpus graevine bez prijelaznih formi. Ona ustvari, nastavlja zvijezdoliki tlocrt od kojeg se svaki segment
otvara u prozor. Veoma je snano naglaena vertikalnost. Struktura njegove kupole ima pet dijelova:
- prvo se iznad korpusa zgrade die heksagonalni tambur koji konveksno ispada iznad konkavnog ulaza;
- svaki od est dijelova tambura podijeljen je na dva manja, bona, i jedan centralni vedi
- tamo gdje se dvije konveksne strane sueljavaju postavljeno je ojaanje koje daje vitalnost i tenziju zgradi;
- iznad je postavljena stepenasta piramida, podijeljena rebrima kao kontraforima;
- piramida je okrunjena lanternom sa dvostrukim stupovima i konkavnim udubljenjem izmeu.
Iznad ove tri zone, koje ustvari imaju tri razlita karaktera, uzdie se zavrna spirala koja, ih povezuje kao
vodedi element. Spirala je monolitna i
skulptoralna. San Ivo se mora smatrati
Borominijevim remek djelom, jer je na toj
graevini on iskazao potpun repertoar
arhitektonskih elemenata kojima je vladao.
Za razliku od Berninija koji je arhitekturu
tretirao kao pozornicu dramatinih dogaaja
izraenih kroz skulptoralnu dramatinost,
crkva San Ivo je predstavnik najdinaminije
koncepcije arhitekture, na nain kako se
motivi preplidu, saimaju ili proizlaze jedan iz
drugog .

49



St. Agnese In Agone, sredina 17.st
Nalazi se na rimskoj Piazzi Navona i glavna je markacija trga. Zapoeo ju je Rainaldi, Borrromini ju je
nastavio a Rainaldi dovrio. Tlocrt je centralan a glavni naglasak je na izvanrednom proelju. Proelje je
konkavno uokvireno dvima tornjevima. Borromini spaja gotika i renesansna obiljeja- proelje s dva tornja
i kupolu u jedan izvanredno elastian spoj. Ova je crkva utjecala na izgradnju mnogih a posebno Karlskiche
u Beu. U unitranjosti se malo vidi od njegovih izmjena. Daleko je znaajnije ureenje eksterijera. Kupola
je, kao na crkvi Sv. Ivo, zatvorena u jedan tambur, ali se javljaju etiri dijagonalno postavljena kontrafora, pa
su tako stvorena etiri jadnaka lica. Ova struktura trebala je biti okrunjena lanternom koja je, na alost,
ostala samo u projektu. Kontrast kupoli je kula u sjevero-istonom dijelu crkve. Sastoji se od tri
superponirana dijela; Najdonji je masivni kvadrat, odnosno kocka u prostoru, koja ima uglove flankirane
stupovima, druga zona je kruna i otvorena, Iznad se nalazi jedna neproporcionalno teka balustrada koja
pritise taj kruni tok stupova. Treda zona je, takoe, otvorena, ali se sastoji od po dva anela izmeu kojih
su duboke konkave, to je usavrena verzija onoga to je ved vieno na crkvi Sv. Ivo. Zavretak kule je
okrunjen sa etiri izvuene volute koje nose krunu.



S. Andrea Delle Fratte
Kongregacija je traila da fasada ne bude od kamena, kako ne bi konkurirala fasadi crkve Santa Maria in
Vallicella. Zato je Boromini do najvieg stupnja razvio tehniku preciznost obrade opeke. Glavni dio fasade
ima 5 dijelova povezanih pilastrima, sve formirano u blagoj konkavi. Ali, dok je u donjoj zoni centralni dio
konkavan, u gornjoj zoni tu se nalazi duboka nia. Fasada je po prvi put poprima oblikom timpanona koji se
sastoji od krivih i pravih linija. Tri centralna dijela sugeriraju ritam tako to su neznatno izbaeni i razdvojeni
od bonih dodatnim polupilastrom. Iako postoji jedinstvo svih 5 dijelova, centar je naglaen, a timpanon
pojaava ovaj utisak. Od ostalih elemenata dekora istiu se duboke nie u donjoj zoni koje zidu daju punodu
zatim prozori u prvoi zoni koji imaju timpanone.

50




Oratorij S. Fillippo Nervi


PIETRO DE CORTONA
Umjetnik koji je prvenstveno slikar te se najvie proslavio svojima iluzionistikim freskama. Istovremenik je Berninija i Borrominija.
Ukraava svodove palae Bernini u Rimu i palae Pitti u Firenzi. Imao je mnogo sljedbenika koji se nazivaju cortonesi koji su se bavili
slikanjem iluzionistikih dekoracija.
Sv. Luka i Martina
Tlocrt gornje crkve gotovo je grki kri s gotovo jednakim krakovima a centar je nadsvoen kupolom. Osim
oltara, unutranjost je bijela tukatura to je iznenaujuda odluka ureenja unutranjosti s obzirom da je
crkva posvedena Sv. Luki zatitniku slikara.
Gornja i donja crkva povezane su sa dva stubita, donja crkva je povezana sa osmerokutnom kapelom koja
se nalazi ispod kupole gornje crkve. Kruni otvor na svodu osmerokutne kapele omoguduje pogled do
kupole gornje crkve. Za razliku od bijelog prostora gornje crkve, donja crkva, a osobito kapela Santa
Martina, bogato je ukraena bojama, mramorom, broncom.
Proelje je dvoetano blago zakrivljeno, vrsto stoji na pilastrima koji su u gornjoj etai manji i ui. Javlja se
postepeno uvlaenje proelja dok se sredinji dio provlai odozdo do gore.
U gornjoj crkvi, glavnu oltarnu sliku Sv Luka slika Madonnu je oslikao. Ispod toga je bijeli mramorni kip
muenice S. Martina.

51


Santa Maria Della Pace, sredina 17 st.
Crkva je smjetena na trgu malih dimenzija meu postojedom izgradnjom. U sklopu crkve nalazi se klaustar
koji je sagradio Bramante, a Cortona je morao isprojektirati prikladno crkveno proelje. Ono je konveksno i
dvoetano. Dolje slobodni polukruni, konveksni trijem, rimske arhitekture (toskanski red, negdje pie i
dorski red pa nisam sigurna). Gornja etaa je ravna te zavrava segmentnim lukom unutar trokutasto
oblikovanog zavretka (nije zabat). Izvjestan konveksno-konkavni princip i napetost koja se doivljava
prilikom prilaska crkvi.



BALDASSARE LONGHENA 1598.- 1682.
Roen je u Veneciji kao dijete kamenoresca. kolovao se i radio kod venecijanskog arhitekta a i graditelja
Vincenza Scamozzija.

Sta. Maria Della Salute (1631-1685)
Njegov najpoznatiji rad je nevelika ali poput porculanske figure elegantno izvedena zavjetna crkva Santa
Maria della Salute (Gospa od Zdravlja), u znak zahvalnosti Djevici Mariji za osloboenje grada od kuge. Ovo
je centralno (osmerokutno) koncipirana crkva sa visokom kupolom i kapelama koje izvana djeluju kao
zasebna arhitektura. Santa Maria della Salute, simboliki stoji na glavnom ulazu u Canal Grande, poput
nekadanjih rimskih slavoluka. A tenja da se napravi dostojan spomenik na mjestu do kojeg de biti
jednostavno dodi u procesiji sa Trga sv. Marka.
Po svojim dimenzijama to je manja venecijanska crkva, njezine skladne i klasine proporcije, toliko su
prepoznatljive i veu se uz Veneciju, da je jedna od najvie fotografiranih crkava u Italiji.
Longhenin rad bio je vrlo razraen arhitektonski plan, s puno detalja i strukturom trokova.
Salute je osmerokutna zgrada sagraena na podestu od 100.000 drvenih pilota. Izgraena je od istarskog
kamena i marmorina (opeke premazane mramornom prainom). Osmerokutna crkva, s velikim tamburom
za kupolu. Osim velike kupole postoji jo jedna manja na koju su prislonjena dva manja tornja sa stubitima.
Crkvena unutranjost je prepuna Marijanskog simbolizma, velika kupola predstavlja - Marijinu krunu,
TRG
CRKVA
52

unutranjost puna nia - utrobu, osam stranica crkve, osam stranica - njene zvijezde. Na prvoj etai vidljiva
je paladijanska suzdranost, meutim goleme volute koje nose boni potisak kupole djeluju potpuno
barokno.
Na proelju se javlja jedna specifinost a to je da se zabat javlja samo iznad sredinja dva stupa dok su iznad
bonih skulpture.
Veliki barokni oltar, projektirao je osobno Longhena, na njemu je bizantska ikona Bogorodica a djetetom
(Madonna della Salute o Mesopanditissa) iz 12. st. ili 13. stoljeda sa Krete. Kiparska skupina na glavnom
oltaru, sa scenom kraljica neba koja tjera kugu (1670.) je kazalino barokno remek-djelo flamanskog kipara
Jouste de Cortea.



Palaa Pesaro
Ca' Pesaro je barokna palaa, mramorne fasade na Kanalu Grande u Veneciji, Italija. Slina je palai Corner.
Sredinji dio ; 3 otvora- 2 stupa- 2 otvora sa svake strane. Palaa ima dva ulaza i niu izmeu njih.
Danas je palaa Pesaro dom dva venecijanska muzeja; Moderne umjetnosti i Orjentalne umjetnosti.
Palau je projektirao i poeo graditi 1659. Baldassare Longhena po narubi Leonarda Pesara, Longhena je
umro, tako da je nedovrenu palau nastavio graditi njegov uenik i suradnik Gian Antonio Gaspari, strogo
potujudi plan svog mentora.
To je palaa od pet etaa, koje se vide tek sa boka. Glavna fasada od bijelog mramora prema Kanalu
Grande, izgleda kao da ima tri etae. Prvi i drugi kat palae sa sedam velikih prozorskih otvora sa lunetama
flankiranih dupliim pilastrima gotovo su identini.
Od nekad bogato opremljene unutranjosti palae, nije ostalo gotovo nita, tek mali tragovi fresaka i
kiparske dekoracije.

53

GUARINO GUARINI (1624-1683)
Camillo-Guarino Guarini bio je talijanski arhitekt aktivan u Torinu. On je dizajnirao velik broj javnih i privatnih zgrada u Torinu. U
arhitekturi, njegovi nasljednici su Filippo Juvarra i Juvarra uenik Bernardo Vittone.
Santissina Sindone (Crkva Presvetog Pokrova) 2 pol. 17.st.
Prema kompleksnosti Guarini je najsliniji Borrominiju.kapela se nalazi iza svetita torinske katedrale. Vrlo
je visoka; preko visokog tambura s naizmjeninim prozorima i niama za skulpture izdie se se vrlo strmo
neobia kupola na koja se sastoji od niza segmentnih rebra i kao takva je jedinstvena. G.je sluedi se
najnaprednijim matematikim tehnikama ostvario arhitektonsko udo vede ak i od najkompleksnijih
gotikih graevina. Ispod kupole nalazi se veliki otvorni prostor. Svki kat je sve sloeniji, izrazito kompleksna
arhitektura.


Palaa Carignano, zapoeto 1679.
Nalazi se u Torinu, ima konveksno- konkavni princip oblikovanja proelja. U njemu sudjeluje i golemo
barokno stubite koje postaje dio proelja. Palau formira njezin sredinji dio s ulazni prostorom i stubitem
te dva bona dvorina krila. Nevjerojatno je da je itava vanjska strana palae od opeke, skoro do najsitnijeg
detalja.


Santa Maria Della Divina Provvidenzia
Osim u Italiji G.je radio po itavoj Europi (Pariz i Lisabon). Tako je u Lisabonu napravio ovu zanimljivu crkvu
gdje si je dao slobode i oduka. Ima konveksno-konkavni pristup.

54

San Lorenzo, 1668-1687
Torino. Ova crkva ja takoer vrlo specifina , skoro jedinstvena u svijetu. Centralnog je tlocrta nad kojim je
kupola koja lei nad lebdedim isprepletenim lukovima. Slino rjeenje postoji na srednjovjekovnoj amiji u
Cordobi. Lanterna je elment irih dimenzija u koji kupola ulazi direktno.


FILIPPO JUVARRA
Bazilika Superga

Dvorac Stupinigi
Dvorac Stupinigi je barokni dvorac arhitekta Filippa Juvarre iz prve polovice 18. stoljeda u Nichelinu, oko 10
kilometara jugozapadno od Torina, na sjeverozapadu Italije. Filippo Juvarra projektirao je lovaki dvorac
Stupinigi za savojskog kralja Viktora Amadeja II. Stupinigi je izgraen na ravnom terenu i ima razveden
tlocrt. Kompleks je formiran kao kombinacija reprezentativne rezidencijalne palae te sadraja za
gospodarstvo i podvorbu.
Tlocrt dvorca vrlo je sloen i razveden. Sredite tlocrta ini rotonda iz koje se nastavljaju 4 jednaka
pravokutna krila koja svojom organizacijom ine Andrijin kri. Dvoja su krila bez fiksnih granica usmjerena u
stranji dio kompleksa, dok druga 2 kontinuiraju kako bi sa ostalim zgradama kompleksa, formirale 2
prednja dvorita. Ispred malog dvorita formiran je polukrug. Dvorita su hortikulturno ureena.
U centru rotonde nalazi se salon elipsoidnog. U svakom od etiri krila, nalaze se po dvije prostorije
kvadratnog oblika, te nekoliko uzdunih manjih prostorija.
Sloena organizacija dvorca s tlocrtnom tendencijom irenja krila te stvaranja unutarnjih dvorita odraz je
sloenog projektantskog zadatka karakteristinog za arhitekturu zrelobaroknog doba. Zgrada se doima kao
otvoren organizam koji je u interakciji sa okolnim prostorom prirodom.
Proelje rotonde podijeljeno je u 3 etae. U prvoj se nalaze 3 jednaka pravokutna i polukruno zakljuena
prozora. Druga je zona atike s vertikalno postavljenima pravokutnim prozorima. Treda je zona jednaka
prvoj, osim to je artikulacija jednostavnija. Krov rotonde najvii je na dvorcu. Svi krovovi dvorca imaju
balustrade, vedinom s kipovima. Zidovi dvorca ralanjeni su pilastrima i mnogobrojnim arhitektonskom
dekoracijom.
55



Palaa Madama


URBANIZAM BAROKA RIM
Piazza del Popolo
Jedan od glavnih rimskih trgova izgraen pod vodstvom i na inicijativu pape Siksta V. Trg je eliptinog
tlocrtnog oblika te mu se s juga pristupa trima radijalnim ulicama na ijem se sjecitu, u sreditu trga, nalazi
obelisk. Na sjevernom rubu trga nalaze se dvije simetrine crkve: Santa Maria dei Miracoli i Santa Maria in
Montesanto, izgraene pod vodstovm Rinaldia u suradnji sa Fontanom i Berninijem. Izmeu dviju crkva
nalaze se Porta del Popolo, vrata u obliku trijumfalnog luka kroz koja dolazimo na Via Flaminiu, jednu od
najznaajnijih Rimskih ulica sagraenu kako bi povezala Rim sa Jadranskom obalom.








56

Trg sv. Ignacija
Piazza di San Ignazio se nalazi izmeu Via del Corso i Panteona, odnosno ispred crkve San Ignazia. Na
suprotnoj strani od crkve nalaze se dvije palae koje je projektirao Filippo Raguzinni te koje kadriraju trg na
toj strani, a sagraene su tako da njihova proelja prate tlocrtni oblik trga.
Nakon smrti sv Ignacija Loyola papa Grgur XV smatrao je prikladnim izgradnju crkve u njegovu ast. Ta je
crkva isusovaka. Alessandro Algardi projektirao proelje crkve koje je podjeljeno u dvije etae sa
korintskim stupovima, vijenacem i velikim prozorima. 1650 Allesandro Algardi isklesao je kipove Slave i
Religije.
Unutranjost je u obliku latinskog kria. Ona je ureena u baroknom stilu. Crkva je ispunjena iluzionistikim
freskama, te je jedan od najljepih primjera integracije arhitekture, slikarstava i skulpture. Jedana od
najboljih freska zove se Slava Ignacija. Ona prikazuje kako Krist i Djevica radosno doekuju Sv. Ignaciaja u
raju. ovom freskom Pozzo je stvorio iluziju da se gleda u nebo kroz otvorene kolonade. Pozzo je takoer
stvara prizore iz ivota sv Ignacija.
Crkva je nadsvoena plitkim bavastim svodom.


Piazza di Spagna i Scala di Spagna
Stube povezuju Piazza di Spagna na dnu i Piazza Trinita dei Monti kojim dominira crkva Trinita dei Monti.
Visina se svladava nizom stuba koje se suavaju uz postojedu izgradnju i ire na slobodnom prostoru.
Stubite je dizajnirao arhitekti Francesco de Sanctis i Alessandro Specchi .

57

Fontana di Trevi
Prema legendi bacite li kovanicu u barokno djelo arhitekta Nicole Salvija u Rim dete se sigurno vratiti..
Fontana oznaava kraj akvadukta "Aqua Virgine" koji je sagraen u doba Marka Agripe, znai pod kraj stare
ere. Na prvoj razini fontane se nalazi reljef jedne djevojke, popularne djevice po kojoj je akavdukt nazvan.
Nazvan je po djevojici koja je Agripi i pokazala izvor vode. Usred fontane je postavljena skulptura Neptuna,
vladara mora dok s bonih strana se nalaze Tritoni.
Nastala je prema B projektu, ali ju je dovrio Nicolo di Salvi 100 g kasnije. Nalazi se u Rimu ispred palae
koja joj je u potpunosti podreena.

FRANCUSKA
Francuska je u vrijeme baroka u svakom pogledu najmodnija drava Europe. Njome u to vrijeme vladaju
apsolutistiki vladari Henrik IV., Luj XIII., Luj XIV. (vlada dulje od 70 godina; najpoznatiji apsolutist poznat po
izjavi drava to sam ja) te Luj XV. injenici da je najmodnija europska drava pridonio je itav niz
sposobnih kraljevskih ministara i savjetnika.
Izgradnjom palae u Versaillesu Pariz postaje kulturni centar Europe, preuzevi primat od Rima. Moe se
ukratko redi da je za takav razvoj dogaaja najzasluniji dvorski apsolutizam Luja XIV. Francuzi izbjegavaju
taj stil nazivati baroknim, za njih je to stil Luja XIV.. On je klasian, obiljeen vrhunskim umjetnikim
djelima. Meutim, jedno od tumaenja naziva taj stil baroknim klasicizmom. Odgovor na pitanje zato je
francuski barok tako suzdran moe se nadi u injenici da se on temeljio na francuskom humanizmu,
odnosno racionalizmu i stoicizmu.
Arhitektura
OPDENITO
Francuski ukus nije bio naklonjen bogatstvu baroknih detalja - Francuska razvija vlastiti, nacionalni barokni
stil koji ima znatno vie odlika klasine (antike) arhitekture te je prisutan odreen talijanski utjecaj. Stil je
strog i klasian i kao takav isti je nastavak renesanse. Dri se do vitruvijevskih principa i proporcija.
Ralamba prostora i proelja je klasina. Elementi su takoer klasini. Profana arhitektura doivljava
vrhunac francuski barokni dvorac. On de postati uzor za sve ostale europske dvorce i palae (beki Schloss
Schnbrunn). Sredinom 18. stoljeda poinje strogi klasicizam.

JACQUES LEMERCIER (1585.-1654.) [ak Lemersije]
Uvodi barokni nain graenja u Francusku (iz Rima, gdje je studirao). Stilu pridaje klasicistika obiljeja. Djeluje u prvoj polovici 17.
stoljeda.
Louvre
Piere Lescot [Pjer Lesko] je u renesansi sagradio lijevo krilo palae (rekonstrukcija srednjevjekovne palae
Louvre), a Lemercier sada radi na desnom krilu. Zadatak je bio proiriti postojede krilo. Lemercier je preko
sredinjeg satnog paviljona zrcalio Lescotovo rjeenje. Paviljon je lagano istaknut prema van. U prve dvije
etae ponovljeno je Lescotovo proelje s atikom. Na njih je dodana jo jedna etaa s karijatidama koje nose
zabate (trokutni, segmentni, trokutni). Na vrhu je kupola na kvadratnoj bazi kao tipino obiljeje francuskog
baroka. Arhitektonski kompleks tvori veliki zatvoreni etverokut s produenim sjevernim i junim traktom.
Nakon Lemerciera u barokno klasicistikom stilu gradnju nastavlja L. Le Vau, a dovrava C. Perrault [Klod
Pero]. U drugoj polovici 17. stoljeda ureeni su interijeri koji su djelomino sauvani do danas.
Palaa je proirena za Napoleona I. i Napoleona III. U dvoritu je 1980-ih godina podignuta aluminijsko
staklena piramida arhitekta Minga Peija.
58























Pogled na etvrtasto dvorite Louvrea (gore)

Mapa muzeja (lijevo)
FRANCOIS MANSART (1598.-1666.) [Fransoa Mansar]
Istovremenik je Cortonea, Berninija, Borrominija. Formira barokni izraz sa sklonodu prema klasinim elementima. Po njemu je
prozvana mansarda (potkrovlje), strmi krov ispod kojeg je stambena etaa, krov s izlomljenim krovnim plohama.
Dvorac Blois, oko 1635. godine
Radi se o kraljevskom dvorcu. Graen je u razliitim fazama, a Mansart gradi Orleansko krilo nasuprot
krila Luja XII. Na njemu su vidljiva tipina obiljeja francuskog baroknog dvorca: 3 rizalita od kojih je
sredinji ulazni i najistaknutiji (s kraljevskim grbom), krila izlaze prema van i tvore plitki predprostor,
klasini elementi (redovi dorski u prizemlju, jonski na 1. katu, korintski na 2. katu stupovi dolaze u
parovima, ralanjuju proelje na 3 horizontalne trake) te mansardni krov. Portal nije iskljuivo
element prizemlja, ved se u baroku podie kroz nekoliko etaa (pa ak i do krova).














Orleansko krilo (gore)

Unutranje fasade u klasinom, renesansnom i gotikom stilu - s lijeva na desno (dolje)


59















Dvorac Maisons-Laffitte, 1630.-1651.
Nalazi se blizu Pariza i primjer je tipinog francuskog dvorca. Izgraen je izmeu Seine i ume Saint-
Germain-en-Laye s vrtom orijentiranima na jugoistok. Na proelju su 3 istaknuta rizalita. Krila su
istaknuta prema van (pogotovo na dvorinoj strani istaknuta za irinu dvije prozorske osi). Na taj se
nain formira court'd'honeur (poasno dvorite). Prizemlje postaje glavna etaa jer se tako olakava
izlaz na terasu i u vrt s kojim dvorac ima direktan kontakt na dvorinoj strani. Vrt, odnosno perivojna
(vrtna) arhitektura, u direktnoj je vezi s dvorcem (arhitekturom) i jedno bez drugog je nezamislivo. Jezik
arhitekture isti je kao i kod dvorca Blois klasian. U unutranjosti dominira strogo, klasino, sveano
predvorje koje vodi do velianstvenog stubita. Ovaj je dvorac najava Versaillesa novi koncept
prostornog plana, oslobaa se pomodnih jedinica, samostalni blok otvoren sa svih strana prema okolini.
Moemo redi da je ralanjen cjeloviti volumen.













LOUIS LE VAU (1612.-1670.) [Luj le Vo]
Smatra se najbaroknijim francuskim arhitektom, najvie se pribliio baroknim stavovima. Nije vodio mnogo rauna o detaljima, ved
o ukupnom efektu koji de cjelokupno djelo ostaviti na promatraa.
Koled etiri nacije (danas francuski institut)
Nalazi se nasuprot Louvrea. U sredini je crkva (panteonski model), a na rubovima su istaknuti paviljoni.
Direktno je u dijalogu s Louvreom s kojim tvori trg.








60

Louvre, poetak druge polovice 17. stoljeda
Trebalo je dovriti Louvre, tj. njegovu istonu stranu, pri emu projekt vodi Colbert. Za to je proelje
Bernini ponudio ak 3 rjeenja, no nijedno nije prihvadeno jer bi svako svojom grandioznodu i
dekorativnodu zaguilo postojedu palau. Luj XIV na kraju palicu daje trojici Francuza: arhitektu Le
Vauu, slikaru Charlesu Lebrunu i ljeniku Claudeu Perraultu kojemu se pripisuje vodeda uloga. Proelje
je strogo i monumentalno. Barok je vidljiv u kontrastu tamnog i svijetlog, a klasicizam u ritmu
dvostrukih stupova koji ine monumentalnu kolonadu na visokom postamentu, sa potpuno ravnim
krovnim zavretkom (atikom) i timpanonom na sredini. Izvjesna je i podjela na 3 paviljona (rizalita): 2 su
rubna i markiraju krila, a jedan je sredinji ulazni i on ima proelje rimskog hrama. Tema hrama vidljiva
je i na bonim paviljonima. Prizemlje palae uzeto je kao podnoje hrama, a druge dvije etae nalaze se
iza ravnine stupovlja. Temom rimskog hrama htjelo se povezati Luja XIV sa slavom rimskih careva.









VAUX-LE-VICOMTE, sredina 17. stoljeda
Na projektu dvorca rade trojica umjetnika: arhitekt Le Vau, slikar Lebrun i perivojni arhitekt Le Notre
(zaetnik francuskog perivoja). Ovaj je dvorac direktan prethodnik Versaillesa. Iza zgrade je vrt
ogromnih razmjera koji je uredio Notre i u kojem su se odvijale glasovite vrtne zabave. Istaknuta je
centralna perspektiva, sa strane omeena umom i s asimetrino postavljenim bazenima s vodom.
iroke staze se sijeku pod pravim kutom; cvijede. Obiljeja su dvorca naglaeno visoko prizemlje,
naglaeno proelje s ulazom, direktan izlaz na terasu, ralamba na 3 rizalita od kojih je centralni ovalan
s pravokutnim portikom, kratka meukrila te pravokutni paviljoni na oba bona krila s naglaenim
mansardnim krovovima. Krila formiraju poasno dvorite. U tlocrtu se vidi organizacija po principu
apartmana primjer francuskog rasporeda apartmana, zrcalni tlocrt. Sredinji je dio pojaan
povlaenjem konkavnim i sredinjim rizalitom. Vrtno proelje ovalna dvorana s kupolom.






















61

Versailles, zapoet 1669. godine
Predstavlja vrhunac francuskog baroka, tj. vladavine Luja XIV. Nalazi se blizu Pariza, a danas se oko
njega razvio jedan od vedih francuskih gradova. Na granici je izmeu grada i prirode, otvara se na svim
stranama. Jezgra palae je dvorac Luja XIII. koji je dograivan kroz vie generacija arhitekata. Prvo
proirenje odnosilo se na povedanje vrtova. Drugo proirenje radi Le Vau. On projektira proelje
sredinjeg bloka okrenuto prema vrtovima. Sagradio je vedinu proelja, ali je u njegovom planu srednji
dio glavnog proelja bio otvorena terasa. Nakon smrti ga nasljeuje Jules Hardouin-Mansart koji zatvara
tu terasu te gradi ogromni dvorac koji se kasnije jo proirivao. Omogudio je gradnju Dvorane ogledala
te je istodobno utrostruena duina palae dodavanjem drugih krila, za stanove dvorjanika i
administrativnog osoblja. Palaa se naposljetku sastojala od stotina soba. Cijeli sredinji blok ima samo
jednu dvoranu (Dvoranu zrcala) te dva salona na nasuprotnim krajevima dvorane (Salon mira i Salon
rata). Dvorana ogledala je najraskonija prostorija u Francuskoj. Dvorana ima 17 golemih ogledala koja
ispunjavaju cijeli zid nasuprot prozora koji gledaju na vrtove. Barokna obiljeja su posvuda u
unutranjosti. Luja XIV. zanimala je upravo raskona unutranjost pa je najvie sluao svog slikara i
dekoratera Charlesa Le Bruna koji mu je sve podredio. Najdominantnije obiljeje dvorca je njegov
perivoj i njegova veliina. Perivoj predstavlja svijet, a dvorac je centar toga svijeta. Perivoj nastavlja
nastavak arhitektonskog prostora (niz dvorana na otvorenom). Raen je geometrijskom preciznodu.
Glavna vrijednost nije toliko u arhitekturi same graevine ved u izvanrednoj i promiljenoj sintezi
interijera i parka koji okruuje dvorac. Do palae vode tri iroke avenije koje se zrakasto ulijevaju u
veliki trg ispred palae. Glavna, sredinja, avenija je os koja se nastavlja kao perivoj dalje u park,
otvarajudi prostore u beskonano. Arhitekt pejzaa Andre Le Notre [Le Notr] osmislio je bogate vrtove s
bazenima i fontanama s tipinim baroknim osobitostima. Dvorac je usaen u prirodni krajolik koji je
oblikovan u skladu s dvorcem; po strogom geometrijskom principu apsolutne simetrinosti, ime se sve
povezuje u cjelinu tzv. francuski park. park. Volumeni raslinja se udaljavajudi od dvorca postupno,
ritmiki, razvode iredi se u krila pravilnih dvorita. Parkovi su geometrizirani i u tlocrtu i obliku (rezanje
buna), te tako dodatno variraju kompoziciju arhitekture. U parkove su prirodno uklopljene velike
kiparske grupne kompozicije kao Apolon s nimfama u nii-pilji ili Apolonova koija u bazenu.




PLAN KOMPLEKSA
(lijevo)

PLAN ZGRADA
(desno)



















62



DVORANA OGLEDALA (dolje)





















VRTOVI (gore)
BAZEN S APOLONOVOM KOIJOM (dolje)












JULES HARDOUIN MANSART [il Arduen Mansar]
Prvi kraljev arhitekt za vladavine Luja XIV. Predstavnik je monumentalnog baroknog stila koji se oslanja na klasine uzore i
primjenjuje elemente antike arhitekture. Radi na dovrenju Versaillesa, sagradio je nekoliko dvoraca i oblikovao nekoliko parikih
trgova (Vendome i Place des Victoires).
Dome des Invalides, kraj 17. stoljeda, Pariz
To je vojni kompleks s kapelom u kojoj je Napoleonov grob. Crkva je izuzetno vertikalna, s visokim
dvostrukim tamburom, kupolom i lanternom na vrhu. Meutim, u unutranjosti se taj vertikalitet toliko
i ne doivljava. Na proelju vidimo iste arhitektonske elemente (redove) izvrsnih klasinih proporcija.
Ono se sastoji od stupova i pilastara izbaenih prema van. Podsjeda na istono proelje Louvrea. Tlocrt
u obliku grkog kria s etiri kapele u uglovima se temelji na Michelangelovu projektu bazilike Sv. Petra.
Jedini je barokni element ovalni prostor kora. Kupola takoer odraava Michelangelov utjecaj. Barokni
jezik se nastojao svesti na jake ekspresivne elemente, ali da ih nema mnogo.







63
























ENGLESKA
Arhitektura
OPDENITO
U Engleskoj je barok trajao vrlo kratko (druga polovica 17. i poetak 18. stoljeda), ali je iznjedrio nekoliko
vanih arhitekata i graevina. Nakon londonskog poara 1666. godine u kojem je izgorjelo desetak tisuda
zgrada trebalo je donijeti nove urbanistike planove i sagraditi nove graevine. Nakon baroka dominira
klasicizam (paladijanski).

SIR CHRISTOPHER WREN
ivi na prijelazu 17. I 18. stoljeda. Bavi se mnogim znanostima i jako je cijenjen od strane svojih kolega znanstvenika (I. Newton).
Poznaje suvremenu arhitekturu Italije i Francuske te kanone istih interpretira u svojoj zemlji. Glavni je predstavnik paladijanizma u
Engleskoj u vrijeme baroka. Nakon londonskog poara 1666. godine izrauje urbanistike planove za njegovu obnovu. Postaje glavni
arhitekt Engleske i gradi po itavoj zemlji.

St. Paul, 1675.-1710.
Zadatak je bio izgraditi longitudinalnu crkvu to je bila i tradicija, iako je Wren nudio centralno rjeenje.
elio je da katedrala sv. Pavla postane za anglikansku crkvu ono to je bazilika sv. Petra za katoliku.
Konani je projekt svojevrsni kompromis. Nekim svojim elementima (kupola na tamburu s kolonadom i
vijencem) podsjeda na Bramanteov Tempietto. Kupola dominira, iako ni proelje s tornjevima ne
zaostaje svojom monumentalnodu. Tornjevi podsjedaju na one Borrominijeve crkve Sta. Agnese in
Agone. Presjek crkve slian je onom Dome des Invalides. Opdenito, crkva je neto manja i racionalnija
od bazilike sv. Petra, meutim, jednako je dojmljiva.








64






















GREENWICH HOSPITAL (danas Pomorska akademija)
Sredite tog velikog kompleksa Jonesova je Greenwich Queens House naglaena osovinskim poloajem.
Kompleksom, osim nje, dominiraju dva kupolasta tornja. Primjer je ovo stroge engleske arhitekture
temeljene na paladijanskom klasicizmu.




























65

JOHN VANBURGH [Venbro]
Palaa Blenheim, poetak 18. stoljeda (Woodstock, Oxfordshire)
Kao i u prethodnom primjeru, i ovdje se radi o velikom kompleksu. ine ga zgrade oko kuhinjskog
dvorita, dvorita sa stajama, zatim glavno sredinje krilo i nesagraeno sjeverno ulazno proelje.
Vidljiva je i slinost s Berninijem u nekim elementima. Sredinje krilo na proelju ima velike korintske
stupove i pilastre, dok su oni bonih krila znatno nii dorski. Palaa je prikladan simbol engleske modi
tog doba.
Opisuje se kao spomenik, a ne kao kuda. Suprotstavljena je pejzau smjetena je na potpuno ravnom
platou oidenom od svakog raslinja. Kompozicija graevine je barokna, ali s obzirom na takvo
postavljanje u okruenje ona se vie tretira kao romantina iluzija viteke slave nego kao realna
struktura. Tehniki je u izradi palae pomaga arhitekt Nicolas Hawksmoor koji je gradio i itav niz vrlo
uspjenih baroknih crkvi u Londonu.
























TLOCRT PIANO NOBILE
Uz junu fasadu je poredano
9 soba (G-N).
A: hal
B: salon
C: Green Writing room
L: Red drawing room
M: Green drawing room,
N: Grand cabinet
H: knjinica
J: natkriveni trijem (kolonada)
K: rodna soba Winstona Churchilla
H2: kapela
O: Bow room







66

SREDNJA EUROPA
U srednjoj Europi u vrijeme baroka dominira jedno carstvo Habsburka Monarhija. Njome nekih
etrdesetak godina vlada carica Marija Terezija pa se to doba naziva jo i Marijaterezijansko doba. I ovdje je
prisutan dvorski prosvijedeni apsolutizam koji u kulturnom smislu oponaa onaj s dvora Luja XIV. Sredita
kulturnog ivota su Be i Prag. Nedaleko od Bea vreba konstantna opasnost od Turaka, a u Njemakoj se
vodi Tridesetogodinji eat (1618.-1648.). Zemlje koje su pod upravom Bea su eka, Austrija, Juna
Njemaka, Maarska, Slovenija i Hrvatska. U Njemakoj i Austriji u 17. su stoljedu aktualni talijanski
graditelji, meutim, pod njihovim utjecajem stasat de mnoga poznata graditeljska imena s tih prostora,
mahom Austrijanci i Nijemci.

Arhitektura

JOHANN FISCHER VON ERLACH (1656.-1723.)
studira u italiji i u austriju donosi talijanski barok. u beu radi kao dvorski arhitekt i gradi niz palaa. pred
kraj ivota, u unutranjost svojih graevina uvodi rokoko. uz hildebrandta najznaajniji je arhitekt
podunavskih zemalja.
Palaa beke dvorske kancelarije
Karlskirche, 1716.-1737.
Crkva svetog Karla Boromejskog najbolji je primjer baroka Srednje Europe. Nalazi se u Beu. Izvanredno
je kompleksna, kako arhitektonski tako i simboliki. Sadri brojne elemente koji podsjedaju na druge
poznate graevine. Portik (korint, pronaos) i proelje s bonim paviljonima slini su modelu s Panteona,
odnosno Borrominijevoj Sta. Agnese in Agone, kao i kupola. Stupovi na ulazu kopija su Trajanovog
stupa. Na njima su spiralno postavljeni reljefi s motivima iz ivota svetog Karla Boromejskog.
Dominantna je ovalna kupola na eliptinoj bazi. Sredinji prostor flankiraju dvije pravokutne kapele
(bono). Unutranjost je u rokoko stilu. Tu se mogu vidjeti
Rottmayerove freske. Crkvu je dovrio Fischerov sin.



























67

Hofbibilothek , Be
To je dvorska biblioteka u sklopu Hofburga. Potpuno je drugaija od Karlskirche. Na tlocrtu se vidi da je
rije o izduenom prostoru s eliptinom poprenom kupolom u sredini koja dominira u unutranjosti.
Proelje je izvanredno suptilno profilirano s plitkim dvostrukim pilastrima. Veliki su prozori podijeljeni
na manja okna. Na vrhu je mansardni krov.














Schloss Schnbrunn , Be
Sagraen je kao ljetna rezidencija Marije Terezije, po uzoru na Versailles, a smatra se da je Erlach jo
bolje uspio sintetizirati dugake fasade. Nalazi se u sklopu ogromnog perivoja. Ovalno stubite;
izdueno proelje; bona krila + 2 plitka meukrila; sredinji paviljon naglaen.
Francuski vrtni arhitekt Jean Trehet je 1695. godine oko palae zasadio francuski park s labirintom.
Zajedno sa svojim vrtovima i prvim zlokim vrtom na svijetu iz 1752., palaa je savren
primjer Gesamtkunstwerka (sjedinjenja svih umjetnosti). Godine 1775., za vrijeme carice Marije
Terezije, Schnbrunn je na 60 metara visokom brdu okrunjen Glorijetom, izgraenoj od kamena sa
sruenog dvorca Neugebude. Carica je posvetila ovu Glorijetu habsburkoj modi i "Pravednom ratu"
(katolika doktrina o ratu za pravdu ili istinu). Za caricu Johann Ferdinand Hetzendorf von Hohenberg je
izgradio seriju slikovitih ruina nazvanih "Rimske ruevine" ili "Ruevine Kartage" 1778. godine, ali i
fontanu s obeliskom kao simbolom stabilnosti i opstojanja.


GLORIJETA
















ORANERIJA (lijevo)
PAVILJON PALMI (desno)



68










TLOCRT VRTOVA I PALAE
(desno)

JOHANN LUKAS VON HILDEBRANDT (1668.-1745.)
koluje se u Torinu. Sudjeluje u vojnim pohodima Eugena Savojskog u Italiji. Poetkom 18. stoljeda postaje dvorski beki graditelj.
Radi na Schnbrunnu, uz Fischera von Erlacha.
Palaa Daun Kinsky
To je barokna palaa u Beu. Originalno je izgraena za obitelj Daun, a kasnije ju je kupila obitelj Kinsky
i od tuda dolazi njezin naziv. Gradnja je poela 1717. godine. Palaa ima bijelo-utu fasadu, bogato
ukraeno stubite sa freskama na stropu, ogledalima i statuama. Palaa je obnavljana u kasnim 90-im
godinama i vraden je prvobitni dizajn. Sobe imaju freske na stropovima i skupe podove s parketima.















Palaa Belvedere, 1720.-1724.
Belvedere je naziv za kompleks baroknih palaa podignutih za austrijskog princa Eugena
Savojskog u bekom tredem bezirku (beke gradske opdine) - Landstrae, koji se nalazi jugoistono od
gradskog sredita (katedrale).Palae Gornji Belvedere i Donji Belvedere, uz pripadajudi park tvore jedan
od najljepih baroknih ansambala na svijetu. Danas je kompleks Belvedere pretvoren u muzej, u kojem
djeluje Austrijska galerija Belvedere.
Smatra se remek-djelom barokne arhitekture. Kompleks palae sastoji se od gornje i donje palae te
velikog bazena i parka. Proelje je ralanjeno volumenima. Ono je simetrino kao i tlocrt. Visoko
prizemlje ima ulogu plemenite etae (piano nobile). Reprezentativnost baroka vidi se u brojnosti
otvora (vrata). Stubite je pravo barokno. Ulazni dio je najbogatiji bogat je skulpturom i slobodnim i
ivahnim oblicima. Gornji Belvedere ima 2 ulaza: bazenski i parkovni. Bazenski je napravljen tako da se
moe pridi i koijom, a da se primjerice ne pokisne. Malo je uzdignut i natkriven (slino kao kod
zagrebakog HNK). U pozadini trijema nalazi se glavna dvorana. Jasno se uoava gradacija proelja od
glavnog ulaza prema bonim paviljonima. Blie ulazu su pilastri, a prema paviljonima oni prelaze u
lizene (trake). Iznad dijela s pilastrima nalazi se druga etaa s mansardnim krovom, a nad dijelom gdje
su lizene nema mansarde. Kupolice na bonim paviljonima su mansardnog oblika.
Nakon kupnje zemljita 1697., princ Eugen je prvo uredio veliki park, zatim je izgradio prigradsku
ladanjsku vilu 1714. otpoeli su radovi na gradnji palae Donji Belvedere, koja je ispoetka graena
kao parkovna vila, sa oranerijom, galerijom za slike i jednim krilom za stanovanje. Donji
69

Belvedere dovren je 1716. godine. Fresku na kupoli u centralnoj Mramornoj dvorani oslikao je Martino
Altomonte. Njegova freska slavi princa Eugena kao novog Apolona, boga ljepote i umjetnosti i Muza. U
ovoj dvorani nalazi se i kip Apoteoza princa Eugena, rad austrijskog kipara Balthasara Permosera.
Zapadno od ove dvorane nalazi se Dravna spavada soba bogato ukraena tuko dekoracijama i
skulpturama Domenica Parodia, i oslikana zidnim slikama Jonasa Drentwetta.
U ovom traktu postoji takoer mramorna dvorana sa stropnom slikom Giacoma del
Poa iz 1720. Dvorana grmaljavine ima stropne freske od Altomonta i arhitektonsku dekoraciju od
Gaetana Fantia. Istono se od nje nalazi Dravna blagovaona.
Park je tipino barokni, u kojem su biljke i etnice uredno i simetrino postavljeno poput kazaline
kulise. Tipini francuski park sa podrezanim biljem, urednim etnicama i igrom vode. Park je
projektirao francuski parkovni arhitekt Dominique Girard, koji je posao izuio u dvorcu Versailles kao
uenik Andra Le Ntrea. Veliki vodeni bazen nalazi se na gornjoj razini , iz njega se voda stepeniasto
sputa do bazena u donjem nivou.
Izmeu 1720.-1723., podignut je Gornji Belvedere, koji je jednostavno trebao posluiti kao prikladan
kraj glavne osi parka. I u ovom dvorcu postoji Mramorna dvorana. Nakon izgradnje dvorac je proiren
da postane glavna ljetna rezidencija za princa Eugena. Freske u dvorcu oslikao je Carlo Carlone, oltarnu
fresku u dvorskoj kapeli oslikao je Francesco Solimena.
Kompleks Belvedere prodan je 1752. carici Mariji Tereziji od strane naslijednika princa Eugena. Marija
Terezija je kompleks nazvala Belvedere. Pod Habsburgovcima je kompleks povedan. Od 1775.
u Belvederu se nalazila carska galerija slika iz riznice cara Josipa II., a od 1806. i kolekcija slika iz Palae
Ambras koja je smjetena u Donji Belvedere. Obadvije kolekcije premjetene su 1890. u
beki Kunsthistorisches Museum. Posljednji koji je Belvedere koristio kao rezidenciju bio je
nadvojvoda Franjo Ferdinand.
Nakon Drugog svjetskog rata, kompleks Belvedere ugoduje muzej Austrijsku galeriju Belvedere.
Zgrade kompleksa Belvedere teko su stradale za Drugog svjetskog rata, danas je itav kompleks
restauriran i temeljno ureen.














GORNJI BELVEDERE (gore)
DONJI BELVEDERE (dolje)
FRESKA U KUPOLI MRAMORNE DVORANE (dolje)











70




















TLOCRT GORNJEG BELVEDERA (gore, lijevo)
DONJI BELVEDERE (gore, desno)
GORNJI BELVEDERE (sredina, lijevo)
ULAZNI HAL (GORNJI BELV.) (sredina, sredina)
STUBITE (GORNJI BELV.) (sredina, desno)
GORNJI BELVEDERE (dolje)





JAKOB PRANDTAUER
MELK, poetak 18. Stoljeda
Prandtauer se specijalizirao za samostane. Melk je benediktinski samostanski kompleks s crkvom u
sredini. Raskoan samostan prije svega imponira svojom ekspresivnom arhitekturom kao i bogatom
povijesno-umjetnikom batinom te se ubraja u najznaajnije barokne graevine Europe. Nalazi se na
uzvisini, na vrhu rta nad Dunavom i kao takav djeluje impresivno. Unutranjost crkve odraava model II
Gesua. Meutim dekoracija je potpuno nova obilno osvjetljenje, igra krivulja u razliitim smjerovima i
ljupkost gipsanih kipova. Svodovi i zidne povrine izgledaju tanko i savitljivo. Rije je o rokokou. Najvede
atrakcije su Mramorna dvorana i Biblioteka, koja sadri oko 100.000 svezaka neki od njih ubrajaju se u
najvrednije pisane ostavtine Srednjeg vijeka. Nadalje poznata je i stropna freska Paula Trogera, koja
prikazuje vjersku alegoriju. U dvoru prelata moete posjetiti i suvremene freske, na primjer onu Petera
Bischofa.











BIBLIOTEKA
(desno
71

BAROK U EKOJ I NJEMAKOJ
a) eka
OBITELJ DIENTZENHOFER
Vodedi arhitekti baroka u Pragu i Bohemiji (pov.pokrajina koja zauzima vedi dio eke), bavarskog porijekla.

Obitelj obuhvada Christopha Dientzenhofera (1655.-1722.) ,njegovog brata Johanna (1633.-1726.), i sina
Kiliana Ignaza (1689. 1751.). Sveukupno je bilo petero brade.
Schloss Weissenstein, u Pommersfelden, po . 18.st (Johann D.)
Poznata po stubitu koje okupira paviljon (prostor) u centru zgrade E-oblika



Stubite je samostojede, nije priljubljeno uz zid. Trokatna galerija- dolje arkade, pa stupovi, pa herme
(kvadratni ili pravokutni stup s Hermesovom glavom na vrhu). Osim stubita bitna su i dva glavna interijera
mramorni salon ili glavni hall, kojem se moe pristupiti iz stubine galerije i sala terrena koja se nalazi u
prizemlju. Sala terrena je nisko svoena soba koja vodi iz prizemlja u vrt i tretirana je kao pilja, u rokoko
stilu. Voenje putem nisko svoene sala terrena kroz veliko stubite do glavnog salona bilo je
karakteristino za njemake barokne palae.

Sv.Nikola na Maloj Strani, Prag
Isusovaka crkva. Zapoeo ju je Christoph, pa nastavio njegov sin Kilian Ignaz. Nalazi se na velikom prakom
trgu malostranskom trgu ispod Hradana (Hradani i Mala Strana su serdnjovjekovne gradske jezgre Praga
na lijevoj strani obale Vltave, Novo i Staro Mjesto nalaze se na desnoj strani). Igra jednog tornja i kupole koji
dominiraju. Konveksno-konkavni princip (tal.barok). Proelje: dvije konkavne strane prolaze konveksno
prema sredini. Longitudinalnog tlocrta s kolosalnim stupcima smjetenim izmeu kapela dolje i galerija
iznad. Stupci pored broda napravljenji su tako da pridravaju dvostruko zakrivljene lukove (svod pridravaju
kolosalni stupci s pojasnicama). Ta konfiguracija stvorila je skradenje (syncopation): dvostruko itanje
prostornih jedinica ili kao tradicionalan sistem polja ili kao seriju preklapajudih ovala.
Trodimenzionlani zakrivljeni dijagonalni lukovi koji se susredu tangencijalno u sredini polja. Pilastri su
postavljeni pod kutem od 45, pa se svako polje doima kao zasebna cijelina. Nema transepta ni kora, a nad
svetitem je velika kupola visoka 75m. Kupola se nalazi na tamburu koji se nalazi na pandantivima.
Unutranjost je kompleksna i bogata dekoracijom(osobito oltar-prestaje arhitektura i poinje slikarstvo i
skluptura). Nema bazilikalno osvjetljenje. Ima glavni brod i kapele sa strane (kao Il Gesu), i galerije.
Jo kad orgulje zasviraju, barok se moe noem rezati opaska autora
72



Sv.Nikola u Starom Mjestu, Prag (Kilian Ignaz) , oko 1730.g.
Crkva ima 2 ulaza :
1.vezan za gl.gradski trg Starog Mjesta (glavni i najstariji praki trg)
2.vezan za manje naglaen na Z strani-nasuprot tome nastavlja se svetite
Kupola dominira u visini tornjeva u pozadini proelja(osmerokut, die se prema freskama i u sredini laterna)
Tlocrtno se nalazi nad sreditem. Os ulaza poprena je na longitudinalni prostor koji zavrava polukrunom
apsidom. Dva tornja na glavnom proelju stoje uz duu tlocrtnu stranu i zajedno s kupolom formiraju
proelje (usporedba s Borrominijevom Sta.Agnese in Agone). Na proelju su specifine crne sklupture.
Unutranjost je centralna, s ovalnim kapelicama na uglovima. Svod je samostanski. Na crkvi su naslutljivi
neki gotiki motivi. Gotika je na ovim prostorima bila jako popularan i ukorijenjeni stil.



b) Njemaka
Karlsruhe
Grad Karlsruhe je grad na jugozapadu Njemakekoji koji se nalazi u blizini francusko-njemake granice.
Karlsruhe je osnovan 1715 kao Karlsruhe palaa, kada je Njemaka bila serija kneevina i gradova drava.
Postao je model za mnoge gradove (ulice se zrakasto ire od palae prema van).
Tada zauzeo je dvor, ostalo je sve bio park. Gradi i danas obiluje zelenim povrinama.
Dresden, Zwinger (znaenje-zatvoreni prostor, meuprostor), 1710.-1732.
Zwinger (Der Dresdner Zwinger) je palaa u Dresdenu, Istona Njemaka, izgraen u baroknom stilu.
Kompleks paviljona i galerija koju je dao sagraditi August Snani, knez Saske.
Smjeten izmeu bivih gradskih utvrda. Zwinger sa svojim velikim unutarnjim dvoritem, bio je koriten za
dvorine sveanosti, turnire i vartomet.
73

Kompleks je sagraen prema nacrtu Matthus Daniel Pppelmanna u suradnji s kiparom Balthasarom
Permoserom. Zwinger se sastoji od niskih, dugakih, jednokatnih bonih galerijama prekinutih sa 4 uglovna
paviljona, te s Rampart paviljonom (bedem paviljon) i Glockenspiel paviljonom (zvona za sviranje melodije
paviljon). Tornjeviti ulaz, Kronentor (Krunska vrata). Zwinger je djelomino inspiriran Hildebrandtovom
vrtnom palaom u Beu. U bliziniRampart paviljona je Nymphenbad, mali u ograenom dvoritu s
baroknom fontanom s brojnim kipovima nimfa i mrmoljcia.
Izvorno Zwinger je imao samo tri krila, dvorite otvoren prema Elbi.1841.g. Gottfried Semper zatvorio je
dvorite dodavanjem galerije u renesansnom stilu (Semperbau).


Dresden, Frauenkirche (George Bhr), izmeu 1726. i 1743.g.
Sruena u zranom napadu (veljaa 1945.), obnova je dovrena 29.10.2005. Obnovljena je tono kako je
izgledala, prema Georgeovim nacrtima. Ugraeni su stari kamenovi ostali nakon ruenja. Fantastian
doivljaj prostora. Protestanska crkva.
Izvorno barokna crkva. Bahr je prepoznatljiv dizajn za crkvu napravio usvojivi novi duh protestanske
liturgije na nain da je postavio oltar, propovjedaonicu i krstionicu izravno u sredite pogleda cijele
zajednice.
Najposebnija je po svojoj 96m visokoj kupoli oslonjenoj na 8 vitkih nosaa.









74

BALTAZAR NEUMANN
Balthasar Neumann je roen u ekoj, a preselio se u Wrzburg 1711. godine gdje je djelovao kao vojni
ininjer. Od 1717. godine djelovao je u Wrzburgu kao glavni graditelj kneza izbornika, tj. obitelji
Schnborn, bio sveuilini nastavnik civilne i vojne arhitekture. Pod njihovim sponzorstvom dodatno se
naukovao o arhitekturi putovanjima u Italiju, Francusku i Nizozemsku.
Ostvario je preko 100 svojih projekata. Matovitim tlocrtnim rjeenjima i uporabom raskonih dekoracija
projektirao je i rekonstruirao mnogobrojne dvorce, mostove, utvrde, fontane, parkove i crkve, na podruju
oko Wrzburga i Mainza.
Dvorac Wrzburg, 1.pol.18.st.
Jedan od najznaajnijih baroknih dvoraca Europe. Dvorac je raen za kneza-biskupa Franza von Schnborna
iz Wrzburga.
Vano je stubite koje ide kroz prostor,ide kroz sredinu,ograda je tradicionalno klasina. Visoko iznad
prostora stubita prostire se svod oslonjen na visoko otvorene arkade, na svodu poiva konstrukcija
krovita. Na svodu se nalazi najveda freska na svijetu koju je napravio Giambattista Tiepolo 1752., freska
prikazuje 4 kontinenta (Europa, Azija, Afrika i Amerika) to se pretpostavlja da je vrhunac Rokokoa. Stubite
vodi u sveane apartmane, carsku dvoranu (kaisersaal-imperial hall) i u bijelu sobu (White Saloon).
Neumann je postavio crkvu u sjeverozapadni ugao palae kako bi se mogla uzdidi do pune visine zgrade.
Crkva ima bogat interijer.
Dvorac se sastoji od glavnog krila i dvaju velikih bonih, to formiraju tzv. poasno dvorite. Dvorcem
dominira Carska dvorana, velika ovalna hala ukraena omiljenim bojama toga vremena (bijela, zlanta,
pastelni tonovi). Graevni su elementi svedeni na najmanju mjeru.



Dvorac Brhl, stubite
Metalna ograda, sa strane galerije. Atlanti nose stubite. Naglaena kupola nad stubitem. Osvjetljeni
potporni zidovi gornjeg krila stubita uz pomod lukova, dajudi na taj nain specijalne efekte cijelom donjem
nivou stubita. Stubite kao da lebdi u zraku dok se die na bogatije ukraeni gornji nivo prekriven ovalnom
kupolom koja je probuena prozorima.



75

Stubite Hofburga

Ne realizirani Neumannov projekt.



Vierzenheiligen, 1744.g.

Hodoasnika crkva 14 svetih pomodnika. Prividno longitudinalna, ali se zapravo sastoji od nekoliko
centralnih dijelova, koji se ulijevaju jedan u drugi i ine prostor dinaminim i kompleksnim. Slobodnostojedi
oltar 14 svetaca nalazi se u centru broda i okruen je s 4 stupca na svakoj strani (tangiraju ga dva pomodna
oltara), dok transepti postaju krugovi i apsida je ovalna. Neumann je manipulirao prostorom na nain da je
uredio prolaz slobodno postavljajudi stupove, i tako je podupro ovalne svodove, ali i formirao zastore koji
tite od direktnog pogleda na prozor na bonom zidu, ime stvara dramu svjetlom kojemu ne vidimo izvor,
a koje stvara zakrivljene forme. Koristio je pastelne boje naglaene zlatom i to na mramornim stupovima i
na freskama na svodu kako bi naglasio prozrane volumene interijera. Topao eksterijer od pjeanog
kamena je velianstven, ali suzdran. Dva tornja na ulazu usmjerena su prema baroknoj opatiji Banz na
breuljku preko puta doline. Slobodnostojeda, ovalni dio s galerijama sa strane, iza toga transept s 2 ovalna
prostora sa strane i onda jo jedan oval koji obuhvada orginalni oltar. Sada je oltar u sredini crkve. Svodovi
se preklapaju-3 elipse u tlocrtu. Na presjeku se vide dva razliita tipa svoda koji se integriraju u neprekinuti
prostor. Ima bazilikalno osvjetljenje i transept, ali nema kupolu. Proelje je ralanjeno brojnim elementima
(pilastri, polustupovi, vijenci, i prozori) kako vertihlano tako i hotizontalno. Na proelju su dva visoko tornja
(usmjerena su prema baroknoj opatiji Banz na breuljku preko puta doline) izmeu kojih se prema
konveksno-konkavnom principu odvija sredinji dio.





76

Mnchen, dvorac Nymphenburg (Franois Cuvillis), 1734.-1739.g.

NAJIDI FRANCUSKI ROKOKO (gubi se arhitektonika koja je inae prisutna u baroku-mrea neega to je
nearhitektonsko oblikuje prostor-cvijede, vitice..). Najznaajnije djelo Franois Cuvillis je jednokatni mali
paviljon Amalienburg u umi. Sagraen za Carl Alberta (izborni knez Bavarije). Kombinacija suptilnog
francuskog planiranja i bekih fasada. Dvorana Ogledala ini centralni prostor, Plava soba i spavada soba
(uta soba) granie na jugu, dok se Soba za Lov i Soba Fazana (Indijski kabinet) nalaze na sjeveru.U
skradenim strukturama krila smjetena je svlaionica, soba za psa, soba za pitolj i kuhinja. Bogatstvo
dekoracije povedava se prema centru, a u sobi ogledala, s ravnom kupolom, doivljava vrhunac. Sobom
Ogledala dominira srebrna s bijelom i plavom pozadinom. Izmjenom prozora, ogledala i vrata, te stvarnog i
reflektirajudeg svjetla uklonjena su granice u sobi, tako da dobivamo osjedaj kao da smo u otvorenom
paviljonu, polusjenici, polupedini, iznad koje je nebeski svod vidljiv kroz kupolu.
Njezin tlocrt, vanjski izgled i niz soba formira Gesamtkunstwerku rijetke ljepote. tuko rad uglavnom je
uinio Johann Baptist Zimmermann. Izvana jednostavna, ali plemenita zgrada iji je sredinji dio neznatno
naglaen ravnom kupolom s platformom.


Mnchen, Brada Assam, vlastita kuda i kapela sv.Ivana Nepomuka, 1733.-1746.g.
Brada slikar Cosmaas Damian i kipar Egid Quirin. Kapela je poznata pod nazivom Asamkirche, brada su
ivjela pored nje i to je bila njihova privatna kapela. Zapanjujude mobilni uski ulaz sprijeda koji ine dio
uline fasade i koji je flankiran fasadom vlastite kude i kude svedenika. Dvokatni interijer, kako bi Asam
mogao udi u nju iz piano nobile svoje kude. Valoviti zidovi, nastrani stupovi, ograde galerija i raskoni
okrasi koji kaplju kao dugi stalaktiti. Ovaj uski i visoki interijer podsjeda na morsku pilju vidljivu kroz
savreno prozornu vodu. Interijer je netipian za njemaki kasni barok i rokoko.
KUPOLA JE IZALA, RUBOVI SE NE VIDE KAO DA LEBDI.

77

DOMINIKUS ZIMMERMANN
Weiskirche, 1746.-1754.g.
Sagraena kao najljepa i najdirljivija od svih junonjemakih rokoko crkava. Arkade odjeljuju ovalni brod
od ambulatorija. Hodoasnika crkva. Unutra tipini rokoko (kasnobarokni). Dekoracija: bijela i zlatna boja,
jedinstvo svih umjetnosti (arh.,kiparstvo, slikarstvo). Zidovi su relativno tanki, a svod na stupovima odreuje
prostor. Proelje je izrazito konveksno (izboeno), a na stranjoj je strani zvonik. Izvana je crkva
jednostavna. Smjetena je daleko od sela, na polju ispod bavarskih Alpa. Sagraena kao ekspresija seljake
pobonosti.


HRVATSKI BAROK
U 16. st. Hrvatska je i dalje podijeljena u tri drave: sjeverna Hrvatska u austrijskom carstvu, Dalmacija pod Mletakom republikom
(osim Dubrovake republike), a Slavonija pod turskom vladu. Tijekom 17. i 18. st. ponovno uklapanje triju velikih regija u cjelinu
hrvatskih zemalja doprinijelo je bogatoj likovnoj batini. U sjevernoj Hrvatskoj i po osloboenju od Turaka krajem 17. stoljeda, u
Slavoniji niu brojna i vrijedna djela barokne umjetnosti od urbanistikih projekata i velikih tvrava, do crkava, palaa, stambenih
zgrada i javnih spomenika.
Velike utvrde sa svojim zvjezdastim tlocrtima, ancima i brojnim kulama grade se zbog konstantne opasnosti napadaja s istoka.
Dvije najvede su Osijek i Slavonski Brod. Tvrava Brod najvedi je danas sauvani fortifikacijski spomenik toga doba u sjevernoj
Hrvatskoj, ali i jedna od najvedih tvrava u Europi, jer je bila granina utvrda cijele Europe prema Turskom carstvu.
Barokni urbanizam je vidljiv i u brojnim novim gradovima (Bjelovar, Karlovac, Koprivnica, Virovitica, itd.) koji imaju ulice pod
pravim kutom, pravokutne trgove u sredini na kojima su najvanije javne zgrade (vojne i gradske uprave) te crkva.
I jadranski gradovi su na svojim starijim zidovima dobivali barokne kule i bastione (Pula, ibenik, Hvar, itd.). No, najvede je razmjere
barokne gradnje doivio Dubrovnik nakon katastrofalnog potresa 1667. kad je uniten gotovo cijeli grad. Gradi se Crkva sv. Vlaha
(1715.), katedrala (17. st.), i isusovaka crkva sv. Ignacija. Najoriginalnije arhitektonsko-urbanistiko rjeenje rjeenje je isusovako
stubite, rad rimskog arhitekta Pietra Passalacque, iroko, kameno stubite konveksno-konkavna obrisa i snanom ogradom koje
povezuje donji dio grada s isusovakim trgom na uzvisini.
Razdoblje baroka je na podruju cijele Hrvatske ostavilo mnotvo crkva od najvedih to svojom veliinom i oblikovanjem ine
krunu grada (crkva sv. Eufemije u Rovinju, katedrala sv. Vida u Rijeci) do najmanjih seoskih crkava.
U arhitekturi crkava kontinentalne Hrvatske zanimljiva je primjena ovalnog, odnosno eliptinog tlocrta, koju donose mariborski
arhitekti Josef Hoffer i Johann Fuchs, u okviru ijeg djelovanja nastaju katedrala sv. Terezije u Poegi te crkva sv. Marije
Jeruzalemske na Trkom vrhu u Krapini. Najljepi primjer je moda crkva sv. Marije Magdalene u Selima kraj Siska ovalnog
tlocrta s eliptinom kupolom i konkavno-konveksnog proelja s parom zvonika, djelo nepoznatog arhitekta pod utjecajem
znamenite austrijsko-eke graditeljske obitelji Dientzenhoffer.
Najraskonije opremljen interijer ima crkva sv. Marije Snjene u Belcu kod Zlatara (1740.), u kojoj je itav prostor s oltarima i
propovjedaonicom, potpuno ispunjen pozladenim bogatim skulpturama, a zidovi su oslikani freskama Ivana Rangera, baroknom
pokrenutodu s plemenitom lakodom i optimizmom vedrih boja. Ranger je raskono oslikao i barokni pavlinski samostan i crkvu u
Lepoglavi, Iluzionistikim freskama oslikavaju se dvorci hrvatskog plemstva, a kao najznaajnije rjeenje istie se ovalna dvorana
trokrilnog dvorca Orid u Gornjoj Bistri u Hrvatskom zagorju iz oko 1773. godine. Arhitektonski je ovaj dvorac moda najraskonija
primjena elipse u profanoj arhitekturi Hrvatske. Zidno slikarstvo doivljava u baroku svoj procvat, a istiu se iluzionistike freske u
crkvi sv. Marije u Samoboru, crkvi sv. Katarine u Zagrebu, te u isusovakoj crkvi u Dubrovniku. Cjelovito su ouvane i likovno
vrijedne rokoko freske u dvorcu Miljana, alegorijskog sadraja, koje prikazuju godinja doba i prirodne elemente, ljudske naravi,
umjetnosti, itd.





78

MEDITERANSKA HRVATSKA DALMACIJA
Utjecaj Italije, no ne dolazi sve samo od tamo!
Dubrovnik, Stradun
Glavna je ulica u Gradu. Protee se izmeu dvoja gradska vrata: Vrata od Pila i Vrata od Ploa. Kude u ulici
slinog su ritma, sline fasade i jednake visine. Barokne kude su izgraene nakon potresa 1667.g. Juna
strana Straduna predstavlja javno vlasnitvo, jednostavnog izgleda i plitkih blokova, dok su sjeverni blokovi
dublji, u prizemlju su dudani, a na katu privatni prostori.





Dubrovnik, katedrala
Posvedena je Uznesenju Blaene Djevice Marije na nebo. Sjedite je Dubrovake biskupije. Nastala je na
mjestu bizantske i romanike katedrale, unitene u velikom potresu 1667. godine. Sadanja barokna
katedrala graena je od 1671. do 1713. godine. Stjepan Gradid je financirao gradnju i naao arhitekta
Andreu Buffalinija iz Urbina. Longitudinalna s transeptom i kupolom. Na proelju je radilo vie arhitekata iz
Italije i Hrvatske. Pristojna barokna katedrala, monumentalna, dobro komponirana. Unutranjost bijela,
hladna. Nije bila takva, obnovama su ju takvom napravili.
V.Bedenko o unutranjosti: izlobena dvorana, ta je to????

Dubrovnik, Sv. Ignacije, isusovaka crkva (Andrea Pozzo od 1699.g.)
Nalazi se u isusovakom samostanskom kompleksu. Crkva je smjetena na trgu zvanom Poljana Ruera
Bokovida. Na trg se pristupa monumentalnim stubitem iz 1738. godine, djelu Pietra Passalacque,
graenom po uzoru na stubite Piazza di Spagna u Rimu.
Plastina kompozicija izlaz nad nama, naglaen sredinji dio. Segmentni i trokutasti zabat. Pristojno
mjerilo. U unutranjosti je sauvan barokni zavretak (oltar, stupovi-boje, bogati kolorizam). Konstrukcija-
bavasti svod sa susvodnicama koje su vjerojatno trebale nestati freskama oslikane kao u ranijim
primjerima.
79



Dubrovnik, Stube uz Jezuite
Graditelj iz Messine, 1738.g. Izmjenjuje se konkavno-konveksno. Varijacija na panjolske stube u Rimu.
Plastika doivljavamo ju dok se penjemo stubama. Toranj sa satom kao uzdignuti portal.

Dubrovnik, Crkva sv. Vlaha
Barokna crkva na trgu Lua. Nastala na mjestu romanike crkve koja je preivjela potres, ali je unitena u poaru 1706.g.
Marin Gropelli iz Venecije od 1706. Na glavnom mramornom oltaru nalazi se kip sv. Vlaha od pozladenog srebra, rad dubrovakih majstora
iz 15. stoljeda. U rukama dri maketu grada prije potresa 1667. Kip je preivio i potres i poar u crkvi. Svake se godine 3. veljae u Dubrovniku slavi
Festa sv. Vlaha. Venecijanska arhitektura koja je nasljeena od Bizantske.
Osnovicu tlocrta ove centralne graevine s transeptom ini grki kri upisan u etverokut s produenjem svetita i
apside prema jugu, koja je polukruno zakljuena i omeena s dvije pravokutne prostorije. etiri kamena stupa na visokim
kubinim postoljima nose sredinju kupolu, a lukovi u oktogonalnom poretku povezuju stupove i bone zidove te podravaju bavaste svodove
okrenute prema sredini graevine.
Centralna kupola se uzdie na niskom tamburu koji je rastvoren prozorskim otvorima, dok su simetrino
rasporeene etiri manje ugaone kupolice upisane i izravno oslonjene na glavni kostur zgrade. One se stoga i ne mogu
primijetiti u pogledu izvana jer je u volumenu crkve namjerno naglaena samo sredinja kupola tako da je pomalo izduena te zavrava akroterijem,
odnosno kriem na vrhu.
Barokni se ukus, pa i Gropellijeva kiparska vjetina, najvie oituju na sjevernom proelju i glavnom oltaru crkve. Orijentacija glavnog proelja crkve
prema sjeveru, a ne prema zapadu kako je to inae uobiajeno, sama je po sebi razumljiva s obzirom na pravce glavnih gradskih komunikacija.
Glavnom proelju okrenutom trgu ije sredite istie visoki reljef Orlandova stupa, prilazi se irokim stubitem s terasom ograenom ogradom s
balustrima. To otvoreno predvorje poloeno je, kao i ostatak graevine na skoeno postolje koje je sastavljeno od krupnih kamenih hrapavih
blokova ujednaeno obraene povrine.
Proelje je ralanjeno s etiri velika polustupa koji podravaju istaknuti zavrni vijenac s balustradom i kipovima. Portal s polukrunim izlomljenim
zabatom nad kojim su tri kipa anelida razigranih oblika nalazi se u sredinjem dijelu, dok su u bonim dijelovima proelja smjeteni pravokutni
uspravni prozori sa zaobljenim kamenim okvirom. Nad njima su ukriani snopidi nabujalih mladica palmi, znamen muenitva sv. Vlaha, izraeni u
zbijenom reljefu. Nad vijencem u sredinjem dijelu nalazi se veliki polukruni prozor s razdjelnim stupidem, nad kojim je
kljuni kamen iskiden bujnom volutom s girlandom koja ini postolje sveevu kipu na vrhu segmentnog zabata crkve. Plastiki razraenom
sjevernom proelju na kojem se prepoznaje graditeljeva tenja ka slikovitosti, suprostavljena su bona proelja svojom se jednostavnodu
oblikovanja. Na njihovim zidnim povrinama niu se vitki i plitki pilastri s kompozitnim kapitelima, postavljeni na ukoeno postolje. Bonim vratima
na istonom i zapadnom proelju pristupa se polukrunim stubitem. Nad jugozapadnim dijelom graevine uzdie se zvonik na preslicu, sagraen na
manje izraenom mjestu, pa stoga ne naruava jedinstvo arhitektonske zamisli, a uspijeva se u sloenom obliku s tri otvora neupadljivo uklopiti u
kamenu masu barokne crkve. Unutranjost crkve ralanjena je srodnim ili jednakim arhitektonskim oblicima koje je Gropelli iskoristio za postizanje
dojma plasticiteta na proeljima. To se prvenstveno odnosi na razradu horizontalne i vertikalne podjele zidnih ploha pomodu nizanja nosaa
(stupova i pilastara) na koje se nadovezuje gree s obratima i raznovrsnom profilacijom.






80




Dubrovnik, Kneev dvor
Kako je dvor proao sve faze (romaniku, gotiku, renesansnu), dobio je i baroknu fazu. Radi se samo o
dvoritu dvora.
Dubrovnik, ljetnikovac Pucid na Pilama
Utjecaj Boke kotorske - isti kulturni krug








Split, Palaa Milesi
Centralni dio die se gore, dijelovi se nepretjerano ponavljaju. 3 dijela povezana balkonom.







81

Split, Palaa Cindro
Palaa Cindro koja je jedan od najljepih primjera barokne stambene arhitekture u Splitu.
U prizemlju palae nalazi se prostrani atrij, a proelje ralanjuje niz prozorskih otvora i balkona s baroknom
kamenom ogradom.

Vis, Sv. Ciprijan i Justina
Stube! Kasnobarokno rjeenje u minijaturi.

Rovinj, Mala Piazza del Popolo
Barokni balkoni.


Cisterna u Buzetu
palaa Lazzarini-Battiala
82

Labin, Palaa Lazzarini-Battiala. 1975.
Zgrada privlai panju svojom veliinom i bogato ukraenom fasadom crvenkaste boje sa plavim prozorima.
Izdueno pravokutno krilo protee se u smjeru istok zapad, a na njega se nadovezuje sredinji korpus u
pravcu sjever jug.
Labin, Palaa Frankovid-Vlaid
Barokna palaa s monumentalnim portalom.

Buje, standardna palaa
Glavna osovina se die, a sa strane su prozori. Skoro jedinstveno proelje.

Buje, model crkve
Rijeka, Sv.Vid
Nekad isusovaka crvka, 1638.-59.projekt, 1725.povieno za galerije. Centralna (rijedak primjer
nelongitudinalne isusovake crkve), kao svadbena torta se die na vrhu. Interesantan i bogat unutarnji
prostor. Varijacija na temu Longhenine Sta. Maria della Salute.


















83

SJEVERNA HRVATSKA
Bogatija barokom od Dalmacije.
Osijek, Tvra
Zidovi prema Dravi su sauvani, danas je nastalo etalite ispred njih. Utvrda je imala etvora vrata: Nova
(juna), Vodena (sjeverna), Carska (istona) i Valpovaka (zapadna). Od etiri ulaza u tvravu do danas je
ostao samo jedan - sjeverni, Vodena vrata. Sredinji trg u Tvri je Trg sv. Trojstva na kojemu se istiu
barokne zgrade. S lijeve strane trga je zgrada Glavne strae (danas Arheoloki muzej), podignuta za
tvravsku strau, i karakteristina po zvoniku s terasom s koje se pruao pogled na cijelu okolicu. U Tvri se
nalaze i dvije vane sakralne graevine. upna crkva sv. Mihovila (1725.-1748.) barokna je crkva s dva
zvonika graena za osjeke isusovce. U njoj su bogati oltari i oltarne pale austrijskog slikara Franza Xavera
Wagenschna.
Druga je franjevaka crkva uz koju se nalazio i samostan, kasnije pretvoren u vojarnu. Samostan je znaajan
po tome to je u njemu djelovali studiji filozofije i teologije (1709.-1735.)
Osijek se sastojao od 3 grada: 1. unutranji grad (naselili ga Njemci); 2. sjeverni, gornji grad (pravoslavci); 3.
donji grad, nastao kasnije (katolici ga naselili).

Poega, Trg Sv. Trojstva
Jako devastiran stup ( kisele kie sa sumporom veu se sa kalcijevim karbonatom, nastaje spoj topiv na kii).
Glavni trg, muzej na njemu. Barokna zgrada graena je u 18.stoljedu kao poslovno stambeni objekt, na uglu
u visini prozora nalazi se udubljenje s Gospinim likom, kojeg je dao postaviti vlasnik zgrade, ljekarnik
Thaller. Od 1953. godine u tom je zdanju gradski muzej.

Varadin, Glavni trg
Vijednica
- arkade na trgu.







84

Zagreb, nadbiskupski dvor, 17.st.
Barokni potez + intervencijal Bolle a (istak na junoj strani). Kule su dobile barokne prozore. U nadbiskupski
dvor je uklopljeno pet valjkastih i jedna etvrtasta kula, no najljepa Bakaeva kula sruena je 1906. godine
zajedno sa renesansno-baroknom vijednicom. Najveda barokna palaa u Hrvatskoj. Raena je u dvije faze.

Osijek, Palaa Generalata (po.18.st)
Velika etverokrilna dvokatna zgrada sagraena je 1724.-1726. Drugi kat je nadograen 1765.g.
Nije bilo kapela ni ruiaste boje. Jedinstven portal u Hrvatskoj. Atlanti pridravaju balkon. U unutranjosti
je vea podijeljena stupovima na tri broda. Dva velika stubita vode na prvi kat zgrade. Izvorno je zgrada
imala arkade prema dvoritu, koje su kasnije zazidane. Zgrada se smatra jednim od najvedih i najznaajnijih
djela barokne arhitekture u Hrvatskoj.

Zagreb, Palaa J. Raffaya
Muzej naivne umjetnosti. Velika dvorana u sredini, manje sa strane klasino.
palaa Vojkovid-Orid- Rauch
Palaa Vojkovid-Orid-Rauch
Vanstardandna palaa, u 2.pol 18.st. cijelo proelje palae vidjelo se s Markovog trga, danas drugaije. U
nastavku kamenite ulice, ali se ne vidi cijelo proelje. U sredini velika dvorana, bono sa svake strane po
jedno stubite. Nalazi se na Gornjem gradu i danas je zgrada povijesnog muzeja. Mjerilom izlazi iznad drugih
susjednih zgrada. Centralni je rizalit istaknut i u tlocrtu, a izrazito u elevaciji. Projekt je slian nekim
inozemnim modelima (Hildebrantova palaa Daun-Kinsky). Sastoji se od sredinjeg krila i dva velika bona.
U tlocrtu nije simetrina. U unutranjosti dominira velika dvorana sa monumentalnim stubitem.



85

Zagreb, Kaptol
Kurija kanonika Kantora(?) u ranom 18.st, danas pofarbana u plavo (loe)
Kurija kanonika Znike - kustosa (uvara katedrale). Sagraena na mjestu drvene kude 1689.
godine te nadograena u 18. st.

Varadin, palaa Prassinsky-Sermage
Palaa je 1759. godine preureena u stilu rokokoa. Na proelju zgrade istie se balkon s ogradom od
kovanog eljeza. Kude su bile oslikane, ak i kamen, vrstim bojama. (slika dolje lijevo)

Varadin, palaa Pataid
Najvrjednija rokoko palaa u Varadinu, ali i u Hrvatskoj sagraena je 1764. Monumentalna, graena u dvije
faze. 1.zabat u gornjem dijelu ; 2.rokoko elementi u dolje. Logina cjelina donjeg i gornjeg dijela proelja-
rokoko prozori (kraj 18.st.) nisu u osovini. (slika gore desno)
Valpovo, dvorac Prandau Normann
Srednjovjekovno-barokni graditeljski kompleks dvorca, jedan od najstarijih i najvedih dvoraca u Slavoniji, a
ubraja se meu najvrijednije povijesne arhitektonske sklopove profane arhitekture u sjevernoj Hrvatskoj.
Kompleks dvorca sastoji se od srednjovjekovne kule, bonih baroknih krila naslonjenih na srednjovjekovne
vanjske bedeme, dvorske kapele, unutranjeg dvorita i kasnobarokno-klasicistike proelne palae.
Okruuju ga u 19. stoljedu djelomino zasuti srednjovjekovni obrambeni opkopi koji su do sredine 19.
stoljeda bili ispunjeni vodom i povezani s oblinjom rijekom Karaicom. Stari zidani most s lukovima vodi
preko opkopa do glavnog i jedinog ulaza u dvorski kompleks(ulica u osovini tornja). Od dvorca se prema
jugu iri prostrani pejsani perivoj.



86

Ilok, dvorac Odescalchi
Barokni sredninji dio s monumentalnim ulazom. U obliku slova U, krakovi izgraeni u 19.st. proelje
rekonstruirano, ali loe. Napravljeno je od opeke to nije izvorni materijal proelja. Isti povjesniar radio je
na to dvorcu i na palai Generalata u Osijeku.

Daruvar, dvorac Jankovid
Obnovljeno proelje. Unutra zanimljivo stubite o dvostruki stupovi. Gore piano nobile.
Dvorac je poloen na padini brijega, terasasto ureenog, nekad raskonog vrta. Ima tri krila na koja se s
etvrte strane nadovezuju gospodarske zgrade. Tlocrtno je u obliku slova U, a organizacija prostora temelji
se na uzdunom hodniku uz koji se niu prostorije. U glavom je krilu velika vea sa stupovima te dva
monumentalna stubita. Glavno je proelje ralanjeno trima rizalitima s bogatom dekoracijom. Na katu je
velika dvorana i nekadanji sveani saloni. Dvorac je natkriven velikim mansardnim krovitem.

Ludbreg, dvorac Batthyany
Kapela u desnom kraju, protee se kroz prizemlje, 1.kat i kupola izlazi na 2.katu. Dananja kapela oblikovana
je u Batthynyjevo doba oslikavanjem barokim zidnim slikama, koje je 1753. radio slikar Mihael Peck iz
Kanie. Mansardni krov (bez prozora no zbog potrebe stanovanja, dodani su prozori). Mansarda je inace
mali stan u potkrovlju. U podrumu se nalaze strojevi.




87

Gornja Stubica, dvorac Orid
1756. godine podigao ga je grof Krsto Orid (1718.-1782.), lan plemidke obitelji Orid, na mjestu starije
srednjovjekovne utvrde.
Tlocrt dvorca je u obliku slova L, a trede krilo nekada se nastavljalo na stariju utvrdu (katel). Krila dvorca su
s dvorine strane otvorena arkadama koje prate hodnik, a vanjska su proelja jednostavna, oivljena
ritminim prozorima, s malo ugaone rustike.
U 19. stoljedu, nakon velikog potresa, dvorcu je dodan klasicistiki trijem s timpanom i dorskim stupovima.
U dvorcu je najouvanija ostala kapela s iluzionistikim freskama, alegorijskim prikazom etiriju kontinenata
i oslikani barokni oltar s prizorima iz ivota svetog Franje Ksaverskoga, koji pripadaju u sam vrh baroknog
slikarstva i pripisuju se poznatome majstoru Antonu Lerchingeru. Naslikana kupola djeluje dosta uvjerljivo.


SAKRALNA ARHITEKTURA U HRVATSKOJ
Belec, Crkva sv. Marije Snjene, oko 1740.g.
Mjesto blizu Krapine. Uzorno obnovljena, gotovo pretjerano (2007.-suludo bogatstvo boja koje blistaju).
Svjetlost sa istoka (Sv.Petar u Rimu jedini orijentiran prema zapadu). Crkva ima gotiko zie, ali u
potpunosti je barokizirana. Longitudinalna sa svetitem. S obje strane ima jednu veliku kapelu i tako formira
grki kri. Arhitektura je manje vana, jer ovdje dominira unutranje ureenje crkve. Oltar se nalazi iza
trijumfalnog luka, osvjetljen je sa strane, gdje se izvor svjetla ne vidi, na zidu je izvanredno iluzionistiko
slikarstvo i dobre sklupture skluptura i oslikanje dio su arhitekture. Oslikanje koje prikazuje perspektivni
pogled- 3D plastini stupovi, napust, vijenac koji izlaze, a zapravo su samo tako naslikani.







88

Zagreb, Crkva sv.Katarine, 1620.-1632.g.
Nalazi se na zagrebakom Gornjem gradu. Nastala je prema modelu isusovake crkve Il Gesu (jednobrodna
s bonim kapelama). Jednobrodna crkva sa est bonih kapela i apsidom (svetitem). Gradnja je poela
poetkom 17.st., a u 18.st. ureivan je interijer; bogate tukature, na ravnom stranjem zidu dominira
iluzionistiko oslikanje (bogata iluzija arhitekture).Svodovi i zidovi crkve ukraeni su tipinom raskonom
baroknom tuko dekoracijom koja potjee iz 1732. godine. U unutranjosti se vidi jasna ralamba
arhitekture putem svodova, pilastara, vijenaca, itd. Oltar se nalazi u osovini prolaza. U kapelama se nalazi
pet drvenih baroknih oltara(crno-zlatni, drveni oltari,17.st.) te jedan mramorni oltar iz 1729. godine. U
apsidi je nizak glavni oltar koji se nalazi ispred velike oltarne slike Sveta Katarina meu aleksandrijskim
filozofima (djelo ljubljanskog slikara Kristofora Andrije Jeloveka). Proelje nije orginalno, crkva je temeljito
obnovljena nakon potresa 1880. godine prema projektu Hermanna Bolle a.
Barokna propovjedaonica iz 1690. g. dar je zagrebakog biskupa Aleksandra Mikulida. 2 faze sa
sklupturama: 1.vrhunski kipovi (Robbin) u zadnjoj kapeli; 2.tuko figure (aneli koji pleu po zidu)-reljefi
prekrivaju zid, te slikarije izmeu njih. Sakristija je dodana. NAJBOLJE BAROKNE FIGURE U ZAGREBU-
Francesco Robba napravio je oltar sv.Ignacija s vrhunskim kipovima (sv.Franjo Ksaverski i sv. Franjo Regis-
dva isusovaka sveca).

Varadin, katedrala
Izvorno isusovaka, pa pavlinska crkva. Prije 10-tak godina postala katedrala.


Varadin, Urulinke
Uzorno obnovljena, samostan koji nije stavljao rokoko dodatke na prozore. Ulica se nastavlja na crkvu,
toranj u vizuri ulice (dominacija tornja) (gore desno slika)





89

Poega, Katedrala sv. Terezije, 1763.
Ranije je bila upna crkva. Slina dominacija tornja kao u Varadinu. Gotika kapela izvrsno sauvana.
Kontrafori pridravaju toranj. Oslikana u 19.st. Danas je crkva bijela, to nije orginalno! Medovideve slike
ostavljene, soboslikarsko oslikanje. Iz vana se nasluuje konveksno-konkavni princip.

Sela kraj Siska, Sv. Marija Magdalena, upna crkva
Centralna crkva, lagana elipsa. Ovalnog tlocrta s eliptinom kupolom i konkavno-konveksnog proelja s
parom zvonika.

Daruvar, upna crkva Sv. Trojstva
Bila je rotonda, naknadno dodana elipsa nasuprot ulazu, naknadno dodan toranj. Oltar je bio u obliku
trokuta koji je imao konkavne stranice.






90