Presuda - Stara Štednja

PRED
HRVAT
Ova p
MET ALI
TSKE, SRB
presuda je k
VE
I I DRU
BIJE, SLO
REPUBLI
(Aplika
ST
16.0
konana, al

ELIKO VIJE

UGI protiv B
OVENIJE I
IKE MAK

acija br. 606

PRESUDA

TRASBOUR

07.2014. go

li su u njoj m
EE
BOSNE I H
BIVE JU
KEDONIJE
642/08)
A
RG
odine
mogue red

HERCEGO
UGOSLAVE
dakcijske izm
OVINE,
ENSKE
mjene.
PRESUDA ALII I DRUGI protiv BOSNE I HERCEGOVINE, HRVATSKE, SRBIJE,
SLOVENIJE I BIVE JUGOSLAVENSKE REPUBLIKE MAKEDONIJE 1
U predmetu Alii i drugi protiv Bosne i Hercegovine, Hrvatske,
Srbije, Slovenije i Bive Jugoslavenske Republike Makedonije,
Europski sud za ljudska prava, zasijedajui kao Veliko vijee u
sljedeem sastavu:
Dean Spielmann, predsjednik,
Josep Casadevall,
Guido Raimondi,
Ineta Ziemele,
Mark Villiger,
Isabelle Berro-Lefvre,
David Thr Bjrgvinsson,
Danut Joien,
Dragoljub Popovi,
Pivi Hirvel,
Mirjana Lazarova Trajkovska,
Ganna Yudkivska,
Angelika Nuberger,
Linos-Alexandre Sicilianos,
Andr Potocki,
Faris Vehabovi,
Ksenija Turkovi, suci,
i Michael OBoyle, zamjenik registrara,
nakon vijeanja na sjednici zatvorenoj za javnost dana 10.07.2013. i
28.05.2014. godine,
donosi sljedeu presudu koja je usvojena zadnjeg navedenog datuma:
POSTUPAK
1. Postupak u ovom predmetu pokrenut je po aplikaciji (br. 60642/08)
protiv Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije, Slovenije i Bive
Jugoslavenske Republike Makedonije koju je Sudu podnijelo troje
dravljana Bosne i Hercegovine, ga Emina Alii, g. Aziz Sadak i g.
Sakib ahdanovi (aplikanti) prema lanku 34. Konvencije za zatitu
ljudskih prava i osnovnih sloboda (Konvencija), dana 30.07.2005. godine.
Prva aplikantica je takoer i dravljanka Njemake.
2. Aplikanti su naveli da nisu mogli podii svoju staru deviznu tednju
sa svojih rauna u sarajevskoj podrunici Ljubljanske banke Ljubljana i u
tuzlanskoj podrunici Investbanke nakon raspada Socijalistike Federativne
Republike Jugoslavije. Oni su se pozvali na lanke 13. i 14. Konvencije i
lanak 1. Protokola br.1 uz Konvenciju.
3. Aplikacija je dodijeljena u rad etvrtom odjelu Suda (pravilo 52.
stav 1. Pravila Suda). Dana 17.10.2011. godine Vijee toga odjela u ijem
2 PRESUDA ALII I DRUGI protiv BOSNE I HERCEGOVINE, HRVATSKE, SRBIJE,
SLOVENIJE I BIVE JUGOSLAVENSKE REPUBLIKE MAKEDONIJE
sastavu su bili sljedei suci: Nicolas Bratza, Lech Garlicki, Nina Vaji,
Botjan M. Zupani, Ljiljana Mijovi, Dragoljub Popovi i Mirjana
Lazarova Trajkovska, te Lawrence Early, registrar Odjela, spojilo je pitanje
iscrpljivanja domaih pravnih sredstava s meritumom i proglasilo aplikaciju
doputenom.
4. U svojoj presudi od 6.11.2012. godine, Vijee je odbacilo sa est
glasova prema jednom prigovore vlade u pogledu iscrpljivanja domaih
pravnih lijekova i presudilo kako slijedi:
- jednoglasno utvrdilo da je dolo do povrede lanka 1. Protokola br. 1 uz
Konvenciju od strane Srbije u odnosu na gospodina ahdanovia;
- utvrdilo sa est glasova prema jednom glasu da je dolo do povrede
lanka 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju od strane Slovenije u odnosu na
gospou Alii i gospodina Sadaka;
- jednoglasno utvrdilo da nije dolo do povrede lanka 1. Protokola br. 1
uz Konvenciju od strane drugih tuenih drava;
- jednoglasno utvrdilo da je dolo do povrede lanka 13. Konvencije od
strane Srbije u odnosu na gospodina ahdanovia;
- utvrdilo sa est glasova prema jednom glasu da je dolo do povrede
lanka 13. Konvencije od strane Slovenije u pogledu gospoe Alii i
gospodina Sadaka;
- jednoglasno utvrdilo da nije dolo do povrede lanka 13. Konvencije od
strane drugih tuenih drava; i
- jednoglasno utvrdilo da nema potrebe da se ispituje prituba prema
lanku 14. Konvencije posmatranom zajedno s lankom 13. Konvencije i
lankom 1. Protokola br. 1 u odnosu na Srbiju i Sloveniju, te da nije dolo
do povrede lanka 14. Konvencije posmatranog zajedno sa lankom 13.
Konvencije i lankom 1. Protokola br. 1 u odnosu na druge tuene drave.
Uz presudu je priloeno izdvojeno miljenje suca Zupania.
5. Dana 18.03.2013. godine, po zahtjevima vlada Srbije i Slovenije,
odbor Velikog vijea odluio je uputiti predmet Velikom vijeu sukladno
lanku 43. Konvencije.
6. Sastav Velikog vijea odreen je sukladno odredbama lanka 26.
stavci 4. i 5. Konvencije i pravilu 24. Botjan M. Zupani, sudac izabran
iz Slovenije, odluio se povui iz Velikog vijea (pravilo 28). Slovenska
vlada je umjesto njega imenovala Angeliku Nuberger, sutkinju izabranu iz
Njemake (lanak 26. stavak 4. Konvencije i pravilo 29). David Thr
Bjrgvinsson i Danut Joien, iji su mandati istekli 31.10.2013. godine,
nastavili su raditi na ovome predmetu (lanak 23. stavak 3. Konvencije i
pravilo 24. stavak 4).
7. Stranke su dostavile svoja dodatna pisana izjanjenja (pravilo 59.
stavak 1).
8. Odrana je javna rasprava u Zgradi ljudskih prava u Strasbourgu dana
10.07.2013. godine (pravilo 59. stavak 3). Sudu su pristupili:
(a) u ime aplikanata
G. B. MUJIN,
G. E. ESER, pravni zastupnici,
G. A. MUSTAFI, pomonik;
(b) u ime vlade Bosne i Hercegovine
Ga M. MIJI, agentica,
Ga B. SKALONJI, pomonik agentice,
Ga E. VELEDAR ARIFAGI,
G. Z. KELI,
G. T. URAK,
G. S. BAKI,
G. E. KUBAT,
Ga V. TUFEK,
Ga N. TROSSAT,
G. M. MAHMUTOVI, savjetnici;
(c) u ime vlade Hrvatske
Ga . STANIK, agentica,
Ga N. KATI,
Ga A. METELKO-ZGOMBI,
Ga M. BAI,
Ga J. VLAI,
Ga B. GRABOVAC,
Ga V. ZVONAR, savjetnici;
(d) u ime vlade Srbije
G. S. CARI, agent,
Ga V. RODI,
Ga D. DOBRKOVI,
G. N. PETKOVI,
G. B. MILISAVLJEVI,
G. B. KURBALIJA,
Ga S. UREVI, savjetnici;
(e) u ime vlade Slovenije
Ga N. PINTAR-GOSENCA, agentica,
Ga C. ANNACKER, pravni zastupnik,
Ga A. NEE,
Ga M. PREVC,
G. R. GABROVEC,
Ga A. POLAK-PETRI,
G. A. KULICK, savjetnici;
(f) u ime vlade Makedonije
G. K. BOGDANOV, agent,
Ga V. STANOJEVSKA, savjetnica.

Sud je sasluao izlaganja g. Mujina, ge Miji, ge Stanik, g. Caria,
ge Annacker i g. Bogdanova.
INJENICE
I. OKOLNOSTI SLUAJA
A. Uvod
9. Aplikanti su roeni 1976, 1949. odnosno 1952. godine, i ive u
Njemakoj.
10. Prije raspada Socijalistike Federativne Republike Jugoslavije
(SFRJ), ga Alii i g. Sadak poloili su devizna sredstva u Ljubljansku
banku Sarajevo
1
. Godine 1990, u kontekstu gospodarskih reformi iz
1989/90 (vidi toku 21. dalje u tekstu), Ljubljanska banka Sarajevo postala
je podrunica slovenske Ljubljanske banke Ljubljana. Takoer prije raspada
SFRJ, trei aplikant, g. ahdanovi, poloio je svoja devizna sredstva u
tuzlansku podrunicu srbijanske Investbanke u Bosni i Herzegovini. Prema
materijalnim dokazima u posjedu Suda, dana 31.12.1991. godine salda na
raunima ge Alii i g. Sadaka u sarajevskoj podrunici Ljubljanske
banke Ljubljana iznosila su 4.715 njemaih maraka (DEM), odnosno
129.874 DEM; dana 3.01.2002. godine, saldo na raunima g. ahdanovia u
tuzlanskoj podrunici Investbanke iznosio je 63.880 DEM, 4 austrijska
ilinga i 73 amerika dolara (USD).
11. Pritube aplikanata prema Konvenciji odnose se na nemogunost
podizanja njihove devizne tednje sa navedenih bankovnih rauna. U svom
podnesku oni navode da to predstavlja povredu lanka 1. Protokola br. 1
samog po sebi, kao i u vezi sa lankom 14. Konvencije od strane svih
tuenih drava. Oni takoer navode povredu lanka 13. Konvencije.

1
. Ovo je druga banka i treba je razlikovati od banke istog imena osnovane 1993. godine,
koja se pominje dalje u tekstu u toki 30.
B. injenina pozadina
1. Komercijalno bankarstvo u SFRJ prije reforme iz 1989/90
(a) Osnovne banke, udruene banke i narodne banke
12. Do gospodarskih reformi iz 1989/90 godine sistem komercijalnih
banaka sastojao se od osnovnih i udruenih banaka. Osnovne banke su bile
zasebne pravne osobe, ali su bile povezane u organizacijsku strukturu neke
od devet udruenih banaka. Osnovne banke su u pravilu osnivala i
kontrolirala poduzea u drutvenom vlasnitvu sa sjeditem u istoj
teritorijalnoj jedinici (tj. u jednoj od republika Bosni i Hercegovini,
Hrvatskoj, Makedoniji, Crnoj Gori, Srbiji i Sloveniji ili autonomnih
pokrajina Kosovu i Vojvodini). Poduzea u drutvenom vlasnitvu
predstavljala su perjanicu jugoslavenskog modela samoupravljanja: nisu
bila ni u privatnom, niti u dravnom, nego u kolektivnom vlasnitvu i
kontrolirali su ih njihovi uposlenici na temelju komunistike vizije radnih
odnosa (ovaj fenomen i dananji status takvih poduzea u Srbiji gdje ona i
dalje postoje, opisan je u predmetu Kaapor i drugi protiv Srbije, br.
2269/06 i dr., toke 71-76 i 97, 15.1.2008). Najmanje dvije osnovne banke
mogle su osnovati udruenu banku. U sastavu Ljubljanske banke Ljubljana,
jedne od takvih udruenih banaka, bila je Ljubljanska banka Sarajevo u
kojoj su dvoje aplikanata iz ovoga predmeta otvorili raune, te Ljubljanska
banka Zagreb
2
, Ljubljanska banka Skopje
3
i niz drugih osnovnih banaka.
Slino tome, Investbanka u kojoj je jedan od aplikanata u ovom predmetu
otvorio raune, zajedno s nekim drugim osnovnim bankama, formirala je
udruenu banku nazvanu Beogradska udruena Banka.
13. U SFRJ je postojalo i devet narodnih banaka, Narodna Banka
Jugoslavije (NBJ), te narodna banka u svakoj od est republika i dvije
autonomne pokrajine.
(b) Devizni depoziti
14. Poto je u to vrijeme teko dolazila do vrstih valuta, SFRJ je
privlaila svoje radnike u inozemstvu i ostale graane da svoje devize
polau u njene banke. Takvi depoziti su nosili visoke kamate, godinja
kamatna stopa esto je premaivala 10%, i za njih je jamila drava (vidi
lanak 14. stavak 3. Zakona o deviznom poslovanju iz 1985.
4
i lanak 76.

2
. Vidi toku 43.
3
. Vidi toku 52.
4
. Ovdje i dalje u fusnotama daje se puni naziv domaeg zakona na izvornome jeziku:
Zakon o deviznom poslovanju, Slubeni list SFRJ br. 66/85, 13/86, 71/86, 2/87, 3/88,
59/88, 85/89, 27/90, 82/90 i 22/91.
stavak 1. Zakona o bankama i drugim financijskim organizacijama iz
1989.
5
).
15. Dravna garancija se trebala aktivirati u sluaju steaja ili oite
nesolventnosti banke na zahtjev te banke (vidjeti lanak 18. Zakona o
sanaciji, steaju i likvidaciji banaka i drugih financijskih organizacija iz
1989.
6
i relevantne podzakonske akte
7
). Nijedna od banaka koje se
razmatraju u ovom predmetu nije podnijela takav zahtjev.
16. tedie nisu mogle samostalno zatraiti aktiviranje dravne
garancije, ali su imali pravo, sukladno Zakonu o obligacionim odnosima iz
1978
8
, u svakom trenutku iz osnovnih banaka podii svoje depozite zajedno
s akumuliranom kamatom. Tako je lanak 1035. toga zakona propisivao:
1. Ugovor o novanom depozitu je sklopljen kad se banka obvezala primiti, a
deponent poloiti kod banke odreeni novani iznos.
2. Ovim ugovorom banka stjee pravo raspolagati deponiranim novcem i duna je
vratiti ga prema uvjetima predvienim u ugovoru.
lanak 1043. (1) toga zakona glasi:
Ako je novani depozit primljen kao ulog na tednju, banka odnosno tedno-
kreditna organizacija izdaje deponentu tednu knjiicu.
lanak 1044. zakona propisuje:

1. U tednu knjiicu se unose sve uplate i podizanja novca.

2. Upisi u knjiicu potvreni peatom banke i potpisom ovlaenog lica su dokaz
uplatama odnosno podizanjima u odnosima izmeu banke i ulagaa.

3. Suprotan sporazum je nitav.

Takoer, lanak 1045. toga zakona glasi:
Na uloge na tednju plaa se kamata..
(c) Sustav redeponiranja
17. Poevi od sredine 1970-tih godina komercijalne banke su pretrpjele
devizne gubitke zbog pada teaja dinara. Kao odgovor na to, SFRJ je uvela
sistem redeponiranja deviza koji je poslovnim bankama omoguavao da
devizne tedne uloge graana prenesu na Narodnu Banku Jugoslavije
(NBJ) koja je preuzela valutni rizik (vidjeti lanak 51. Zakona o

5
. Zakon o bankama i drugim finansijskim organizacijama, Slubeni list SFRJ br. 10/89,
40/89, 87/89, 18/90, 72/90 i 79/90.
6
. Zakon o sanaciji, steaju i likvidaciji banaka i drugih finansijskih organizacija, Slubeni
list SFRJ br. 84/89 i 63/90.
7
. Odluka o nainu izvravanja obaveza Federacije po osnovu jemstva za devize na
deviznim raunima i deviznim tednim ulozima graana, graanskih pravnih lica i stranih
fizikih lica, Slubeni list SFRJ br. 27/90.
8
. Zakon o obligacionim odnosima, Slubeni list SFRJ br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89.
deviznom poslovanju iz 1977
9
). Iako je sustav bio dobrovoljan,
komercijalne banke nisu imale druge mogunosti jer im nije bilo doputeno
da imaju devizne raune u inozemnim bankama, to je bilo potrebno za
obavljanje plaanja u inozemstvu, niti im je bilo doputeno da odobravaju
devizne kredite. Stoga su se doslovno sve devize redeponirale u NBJ
prema jednom od sljedea dva metoda: metodom rauna ili pro forma
metodom, ili metodom stvarnog prebacivanja deviza na devizne raune
NBJ. Metod rauna je daleko ee koriten jer je omoguavao
komercijalnim bankama da prebace valutni rizik na NBJ bez plaanja
naknada inozemnim bankama (vidi Kovai i drugi protiv Slovenije [GC],
br. 44574/98, 45133/98 i 48316/99, toka 36, 3.10.2008; vidi takoer
odluku AP 164/04 Ustavnog suda Bosne i Hercegovine od 1.04.2006, toka
53). Prema internom izvjetaju NBJ iz 9. mjeseca 1988. godine
10
, do
30.06.1988. godine oko 9 milijardi amerikih dolara bilo je redeponirano
kod NBJ, od ega je samo oko 1,4 milijarde dolara (odnosno, neto malo
vie od 15%) bilo fiziki prebaeno na brojne inozemne raune NBJ. Kako
izgleda, sredstva sa inozemnih rauna NBJ nedavno su podijeljena meu
dravama sljednicama (vidi toku 65. dalje u tekstu).
18. to se tie Ljubljanske banke Sarajevo
11
kod koje je prvo dvoje
aplikanata imalo raune, sistem redeponiranja funkcionirao je na sljedei
nain. Prema nizu sporazuma (izmeu Ljubljanske banke Sarajevo,
Ljubljanske banke Ljubljana, Narodne banke Bosne i Hercegovine i
Narodne banke Slovenije), Ljubljanska banka Sarajevo morala je razliku
izmeu poloenih i podignutih deviza svakog mjeseca prebacivati u
Narodnu banku Slovenije za raun Ljubljanske banke Ljubljana. Dio ovih
sredstava prebaen je nazad u Ljubljansku banku Sarajevo na zahtjev te
banke, a radi zadovoljenja potreba likvidnosti (u periodu kada je vie deviza
podizano nego to je ulagano). Doista, u periodu od 1984. do 1991. godine
244.665.082 DEM je prebaeno u Ljubljanu, a 41.469.528 DEM (odnosno
manje od 17%) je vraeno nazad u Sarajevo. Sredstva koja nisu vraena u
Sarajevo redeponirana su kod NBJ prema jednom od dva metoda opisana u
toki 17: metodom rauna, odnosno pro forma metodom (u kojem sluaju
nema dokaza da su sredstva doista otila iz Ljubljane), ili metodom stvarnog
prebacivanja deviza na raune NBJ u inozemstvu. Bez obzira na metod
redeponiranja, sva tako prebaena devizna sredstva evidentirana su kao
potraivanje Ljubljanske banke Sarajevo od NBJ.
19. Prema sporazumima pomenutim u toki 18., Ljubljanska banka
Sarajevo je preko Narodne banke Bosne i Hercegovine od NBJ dobijala
kredite u dinarima (u poetku beskamatne) u protuvrijednosti

9
. Zakon o deviznom poslovanju i kreditnim odnosima, Slubeni list SFRJ br. 15/77, 61/82,
77/82, 34/83, 70/83 i 71/84.
10
. Vlada Slovenije je dostavila njegovu kopiju (aneks br. GC10).
11
. Kao to je navedeno u fusnoti 2, ovu banku treba razlikovati od banke istoga imena koja
je osnovana 1993. godine, pomenute u toki 30.
redeponiranih deviza. Osnovne banke su tako dobivena dinarska sredstva
koristile za davanje kredita po kamatnim stopama niim od stope inflacije
poduzeima koja su, u pravilu, imala sjedite u istoj teritorijalnoj jedinici.
20. Krajem 1988. godine ukinut je sistem redeponiranja (izmjenama i
dopunama lanka 103. Zakona o deviznom poslovanju iz 1985. godine).
Bankama je doputeno da otvaraju devizne raune u inozemnim bankama.
Ljubljanska banka Sarajevo, kao i druge banke, iskoristila je tu mogunost i
deponirala oko 13,5 miliona USD u stranim bankama u periodu od 10.
mjeseca 1988. do 12. mjeseca 1989. godine. U spisu nema podataka o tome
to je bilo s tim sredstvima.
2. Reforma komercijalnog bankarstva u SFRJ iz 1989/90
21. U okviru reformi 1989/1990 SFRJ je ukinula sistem osnovnih i
udruenih banaka koji je opisan u tekstu gore. Ova promjena u bankarskim
propisima omoguila je nekim osnovnim bankama da zatrae neovisan
status, dok su druge osnovne banke postale podrunice (bez svojstva pravne
osobe) nekadanjih udruenih banaka kojima su prvobitno i pripadale. Tako
je 1.01.1990. godine Ljubljanska banka Sarajevo postala podrunica (bez
svojstva pravne osobe) Ljubljanske banke Ljubljana koja je preuzela njena
prava, imovinu i obveze. Investbanka, pomenuta u tekstu gore, postala je
neovisnom bankom sa sjeditem u Srbiji i nizom podrunica u Bosni i
Hercegovini.
22. Nadalje, proglaena je konvertibilnost dinara to je dovelo do
masovnog povlaenja deviza iz komercijalnih banaka. Stoga je SFRJ uvela
hitne mjere kojima je u velikoj mjeri ogranieno podizanje deviznih
depozita. Naprimjer, od 12. mjeseca 1990. godine, kada je izmijenjen lanak
71. Zakona o deviznom poslovanju iz 1985, tedie su svoje depozite mogle
koristiti samo za plaanje uvezenih roba ili usluga za vlastite potrebe ili
potrebe lanova obitelji, kupovinu deviznih obveznica, oporuno darivanje
u naune ili humanitarne svrhe, ili za plaanje ivotnog osiguranja u
lokalnom osiguravajuem drutvu (tedie su ranije svoje depozite mogle
koristiti i za plaanje roba i usluga u inozemstvu). Pored toga, lanak 3.
Odluke vlade SFRJ iz 4. mjeseca 1991. godine
12
, koja je bila na snazi do 2.
mjeseca 1992. godine, i lanak 17.(c) odluke NBJ od 1. mjeseca 1991.
godine
13
, koju je Ustavni sud SFRJ proglasio neustavnom u 4.
mjesecu 1992, ograniili su iznos koji tedie mogu jednokratno podii ili
koristiti za navedene svrhe na 500 DEM odjednom, tj. najvie 1.000 DEM
mjeseno (vidi toku 53. dalje u tekstu).

12
. Odluka o nainu na koji ovlaene banke izvravaju naloge za plaanje domaih
fizikih lica devizama sa njihovih deviznih rauna i deviznih tednih uloga, Slubeni list
SFRJ br. 28/91, 34/91, 64/91 i 9/92.
13
. Odluka o nainu voenja deviznog rauna i deviznog tednog uloga domaeg i stranog
fizikog lica, Slubeni list SFRJ br. 6/91, 30/91, 36/91 i 25/92.
3. Raspad SFRJ 1991/92 godine
23. SFRJ se raspala 1991/92. U dravama sljednicama, devize
deponirane prije raspada SFRJ stavljene su pod poseban reim i uobiajeno
se nazivaju starom ili zamrznutom deviznom tednjom. Dalje u tekstu
daje se prikaz relevantnih domaih propisa i prakse u pogledu te tednje u
svakoj od pet drava sljednica po abecednom redoslijedu - koje su
istovremeno i tuene drave u ovom predmetu.
C. Okolnosti koje se odnose na svaku tuenu dravu
1. Bosna i Hercegovina
(a) Mjere koje se odnose na staru deviznu tednju
24. Bosna i Hercegovina je 1992. godine preuzela zakonske garancije za
staru deviznu tednju od SFRJ (vidi lanak 6. akta o primjeni zakona
SFRJ iz 1992
14
). Iako relevantne zakonske odredbe nisu bile jasne u tom
smislu, Narodna banka Bosne i Hercegovine smatrala je da ove garancije
obuhvaaju samo staru deviznu tednju u domaim bankama (vidi njen
izvjetaj 63/94 od 8.08.1994
15
).
25. Mada je tijekom rata sva stara devizna tednja bila i dalje
zamrznuta, podizanje tednih uloga bilo je doputeno samo izuzetno, iz
humanitarnih razloga i u nekim posebnim sluajevima (vidi relevantne
podzakonske akte
16
).
26. Nakon rata koji se vodio u periodu 1992-95, svaki od entiteta
(Federacija Bosne i Hercegovine FBiH i Republika Srpska) donio je
svoje zakone o staroj deviznoj tednji. U ovom predmetu, relevantno je
jedino zakonodavstvo FBiH, s obzirom na to da se predmetne podrunice
nalaze u tom entitetu. FBiH je 1997. godine preuzela odgovornost za staru
deviznu tednju u bankama i podrunicama koje se nalaze na njenoj
teritoriji (vidjeti lanak 3.(1) Zakona o utvrivanju i realizaciji potraivanja

14
. Uredba sa zakonskom snagom o preuzimanju i primjenjivanju saveznih zakona koji se u
Bosni i Hercegovini primjenjuju kao republiki zakoni, Slubeni list Republike Bosne i
Hercegovine br. 2/92.
15
. Kopiju ovog izvjetaja dostavila je Vlada Bosne i Hercegovine.
16
. Odluka o uslovima i nainu isplata dinara po osnovu definitivne prodaje devizne
tednje domaih fizikih lica i korienju deviza sa deviznih rauna i deviznih tednih uloga
domaih fizikih lica za potrebe lijeenja i plaanja kolarine u inostranstvu, Slubeni list
Republike Bosne i Hercegovine br. 4/93; Odluka o uslovima i nainu davanja kratkoronih
kredita bankama na osnovu definitivne prodaje deponovane devizne tednje graana i
efektivno prodatih deviza od strane graana, Slubeni glasnik Republike Srpske br. 10/93 i
2/94; i Odluka o ciljevima i zadacima monetarno-kreditne politike u 1995, Slubeni list
Republike Bosne i Hercegovine br. 11/95 i 19/95.
graana u postupku privatizacije iz 1997.
17
i Uredbe o ostvarivanju
potraivanja lica koja su imala deviznu tednju u bankama na teritoriju
Federacije, a nisu imala prebivalite na teritoriju Federacije, iz 1999.
18
).
Iako su takvi tedni ulozi i dalje bili zamrznuti, taj zakon je propisivao da su
se oni mogli koristiti za kupovinu stanova i poduzea u dravnom vlasnitvu
(vidi lanak 18. Zakona o utvrivanju i realizaciji potraivanja graana u
postupku privatizacije iz 1997, s izmjenama i dopunama iz 2004. godine).
27. FBiH je 2004. godine donijela novi zakon. Preuzela je obvezu isplate
stare devizne tednje u domaim bankama u tome entitetu, bez obzira na
dravljanstvo zainteresiranog tedie. Njena odgovornost za takve tedne
uloge u podrunicama Ljubljanske banke Ljubljana, Investbanke ili drugih
inozemnih banaka u kojima su aplikanti imali otvorene raune, bila je
izriito iskljuena prema lanku 9.(2) Zakona o utvrivanju i nainu
izmirenja unutranjih obveza Federacije iz 2004.
19
godine.
28. Odgovornost za staru deviznu tednju u domaim bankama prela
je 2006. godine sa entiteta na dravu. Odgovornost za te tedne uloge u
lokalnim podrunicama Ljubljanske banke Ljubljana i Investbanke ponovno
se izriito iskljuuje, s tim da drava mora pomoi klijentima tih podrunica
da ostvare povrat svojih tednih uloga od Slovenije, odnosno Srbije (vidi
lanak 2. Zakona o izmirenju obveza po osnovu rauna stare devizne tednje
iz 2006.
20
). Osim toga, svi postupci vezani za staru deviznu tednju
obustavljeni su na osnovu zakona (vidi lanak 28. toga zakona; ta odredba
je odlukom U 13/06 Ustavnog suda Bosne i Hercegovine od 28.03.2008,
toka 35, proglaena ustavnom).
(b) Status sarajevske podrunice Ljubljanske banke Ljubljana i Ljubljanske
banke Sarajevo osnovane 1993. godine
29. Kao to je navedeno u toki 21. u tekstu gore, Ljubljanska banka
Sarajevo je 1990. godine postala podrunicom Ljubljanske banke Ljubljana,
bez svojstva pravne osobe, a Ljubljanska banka Ljubljana je preuzela njena
prava, imovinu i obveze. Prema registru poslovnih subjekata, sarajevska
podrunica je djelovala u ime i za raun matine banke. Krajem 1991.
godine, iznos deviznih tednih uloga u sarajevskoj podrunici bio je oko
250.000.000 DEM, ali se u trezoru sarajevske podrunice nalazilo manje od

17
. Zakon o utvrivanju i realizaciji potraivanja graana u postupku privatizacije,
Slubene novine FBiH br. 27/97, 8/99, 45/00, 54/00, 32/01, 27/02, 57/03, 44/04, 79/07 i
65/09.
18
. Uredba o ostvarivanju potraivanja lica koja su imala deviznu tednju u bankama na
teritoriju Federacije, a nisu imala prebivalite na teritoriju Federacije, Slubene novine
FBiH br. 44/99..
19
. Zakon o utvrivanju i nainu izmirenja unutranjih obaveza Federacije, Slubene
novine FBiH br. 66/04, 49/05, 35/06, 31/08, 32/09 i 65/09.
20
. Zakon o izmirenju obaveza po osnovu rauna stare devizne tednje, Slubeni glasnik
Bosne i Hercegovine br. 28/06, 76/06 i 72/07.
350.000 DEM (kretanje deviza izmeu Sarajeva i Ljubljane opisano je u
toki 18. u tekstu gore).
30. Nova banka, istog imena kao i prethodnica sarajevske podrunice
Ljubljanske banke Ljubljana Ljubljanska banka Sarajevo osnovana je
1993. godine prema zakonu Bosne i Hercegovine. Ona je unilateralno
preuzela odgovornost za staru deviznu tednju u sarajevskoj podrunici
Ljubljanske banke Ljubljana koja je bila slovenska banka.
31. Narodna banka Bosne i Hercegovine provela je 1994. godine
provjeru stanja i uoila brojne nedostatke. Prije svega, uprava te nove
Ljubljanske banke Sarajevo nije bila propisno imenovana i nije bilo jasno
tko su njeni dioniari. Narodna banka je stoga imenovala direktora te banke.
Drugo, kao domaa banka, Ljubljanska banka Sarajevo nije mogla preuzeti
odgovornost strane banke za staru deviznu tednju poto bi to dravi
Bosni i Hercegovini nametnulo nove financijske obveze (jer je drava bila
zakonski garant za staru deviznu tednju u svim domaim bankama).
Narodna banka je naloila da se za sarajevsku podrunicu Ljubljanske
banke Ljubljana hitno pripremi zakljuni bilans stanja na dan 31.03.1992.
godine i da se definiraju njeni odnosi s matinom bankom.
32. Meutim, prema registru poslovnih subjekata, ta novoosnovana
Ljubljanska banka Sarajevo i dalje je bila odgovorna za staru deviznu
tednju u sarajevskoj podrunici Ljubljanske banke Ljubljana sve do 11.
mjeseca 2004. godine (vidi toku 35. u daljem tekstu). Prema tome, ona je i
dalje vodila staru tednju klijenata sarajevske podrunice Ljubljanske
banke Ljubljana; oko 3% ovih sredstava koriteno je u procesu privatizacije
u FBiH (vidi toku 26. u tekstu gore); a u jednom sluaju domai sud je
naloio Ljubljanskoj banci Sarajevo da izvri isplatu ove tednje (vidjeti
predmet Vinjevac protiv Bosne i Hercegovine (odl.), br. 2333/04, 24.10.
2006. godine).
33. Ustavni sud Bosne i Hercegovine nazvao je situaciju koja je vladala
prije 2004. godine haotinom (odluka AP 164/04 od 1.04.2006, toka 55).
Dom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu, domae tijelo za pitanja
ljudskih prava, smatrao je da pravna nesigurnost u pogledu pitanja stare
devizne tednje, izmeu ostalog, u domaim podrunicama Ljubljanske
banke Ljubljana i Investbanke u tom periodu, predstavlja povredu lanka 1.
Protokola br.1 uz Konvenciju (vidi odluku CH/98/377 i dr. od 7.11.2003,
toka 270).
34. Agencija za bankarstvo FBiH je 2003. godine stavila domau
Ljubljansku banku Sarajevo pod svoju privremenu upravu iz razloga to je
imala nedefinirane odnose sa Ljubljanskom bankom Ljubljana, stranom
bankom sa sjeditem u Sloveniji.
35. Izmjenama i dopunama Zakona o postupku upisa pravnih lica u
sudski registar iz 2000.
21
godine, Parlament FBiH je 2003. godine produio
zakonski rok za brisanje ratnih upisa u registar poslovnih subjekata do 2004.
godine. Ubrzo nakon toga, u 11. mjesecu 2004. godine, Opinski sud u
Sarajevu odluio je da domaa Ljubljanska banka Sarajevo nije sljednica
sarajevske podrunice inozemne Ljubljanske banke Ljubljana; da nije
odgovorna za staru deviznu tednju u toj podrunici i da se zbog toga upis
u registar poslovnih subjekata iz 1993. godine, u kojem pie drugaije, mora
brisati.
36. Domaa Ljubljanska banka Sarajevo je 2006. godine prodala svoju
imovinu jednom hrvatskom poduzeu koje se zauzvrat obvezalo da e
podmiriti dugove te banke. Istovremeno, prostorije u vlasnitvu sarajevske
podrunice Ljubljanske banke Ljubljana pod nadzorom vlade FBiH, do
konanog utvrivanja statusa te podrunice, iznajmljene su istom hrvatskom
poduzeu u ime i za raun Ljubljanske banke Ljubljana.
37. Nadleni sud je 2010. godine pokrenuo steajni postupak nad
Ljubljanskom bankom Sarajevo u Bosni i Hercegovini. Steajni postupak je
jo uvijek u tijeku.
(c) Status tuzlanske podrunice Investbanke
38. Tuzlanska podrunica Investbanke je sve vrijeme imala status
podrunice bez svojstva pravne osobe. Iznos sredstava stare devizne
tednje u toj podrunici na dan 31.12.1991. godine bio je priblino 67
miliona USD (oko 100 miliona DEM). Podrunica je zatvorena 1.06.1992.
godine i nikada nije nastavila s poslovanjem. Nije jasno to se desilo sa
njenim sredstvima.
39. Nadleni sud u Srbiji je 2002. godine pokrenuo steajni postupak
nad Investbankom. Srbijanske vlasti su zatim prodale prostorije podrunica
Investbanke u FBiH (podrunice u Republici Srpskoj su prodane 1999.
godine). Naprimjer, za prostorije u Dafer Mahali u Tuzli, srbijanske vlasti
su dobile 2.140.650 eura. Kako izgleda, steajni postupak nad
Investbankom jo je uvijek u tijeku.
40. Vlada FBiH je 2010. godine odluila staviti prostorije i arhivu
podrunica Investbanke u FBiH pod svoj nadzor, ali kako izgleda,
Investbanka vie nije imala nikakve prostorije ili arhivu u FBiH.
41. Na zahtjev vlasti FBiH, srbijanske vlasti su 2011. godine pokrenule
kaznenu istragu o nainu na koji je arhiva tuzlanske podrunice prebaena
na teritorij Srbije 2008. godine.

21
. Zakon o postupku upisa pravnih lica u sudski registar, Slubene novine FBiH br. 4/00,
49/00, 32/01, 19/03 i 50/03.
2. Hrvatska
42. Vlada Hrvatske je izjavila da je isplatila staru deviznu tednju u
domaim bankama i njihovim stranim podrunicama, bez obzira na
dravljanstvo zainteresiranih deponenata. Doista, jasno je da su izvrili
isplatu takvih tednih uloga dravljana Bosne i Hercegovine u
bosanskohercegovakim podrunicama hrvatskih banaka. Meutim, vlada
Slovenije je dostavila odluke Vrhovnog suda Hrvatske (Rev 3015/1993-2 iz
1994., Rev 3172/1995-2 iz 1996. i Rev 1747 /1995-2 iz 1996. godine) u
kojima se navodi da izraz upotrijebljen u tom zakonu (graanin) znai
hrvatski graanin (vidi i uporedi Kovai i drugi, citiran gore, toka 77).
(b) Status zagrebake podrunice Ljubljanske banke Ljubljana
43. Hrvatska je svojim dravljanima omoguila da prebace svoju
staru deviznu tednju iz zagrebake podrunice Ljubljanske banke
Ljubljana u hrvatske banke na zahtjev zainteresiranih deponenata (vidjeti
lanak 14. Zakona o pretvaranju deviznih depozita graana u javni dug
Republike Hrvatske iz 1993.
22
i relevantne podzakonske akte
23
). Izgleda da
je oko dvije treine svih klijenata te podrunice iskoristilo ovu mogunost.
U 3. mjesecu 2013. godine Hrvatska i Slovenija su potpisale memorandum
o razumijevanju kojim pozivaju na dalje pregovore o sukcesiji u vezi s tom
prebaenom tednjom. to se tie preostalih klijenata koji nisu prebacili
svoju tednju iz zagrebake podrunice Ljubljanske banke Ljubljana u
hrvatske banke, ija je stara devizna tednja navodno iznosila oko 300
miliona DEM, neki od njih su pokrenuli graanski postupak pred hrvatskim
sudovima, a njih ezdeset i troje dolo je do svoje stare devizne tednje
kroz prinudnu prodaju imovine te podrunice smjetene u Hrvatskoj (odluke
Opinskog suda u Osijeku od 8.04.2005. i 15.06.2010.
24
; vidi takoer
Kovai i drugi, citirana gore, toke 122-33). Neki drugi klijenti su
pokrenuli graanske postupke pred slovenskim sudovima (vidi toku 38. u
daljem tekstu). Prema slubenim dokumentima koje je dostavila hrvatska
vlada, Ljubljanska banka Ljubljana i njena zagrebaka podrunica vie
nemaju imovinu u Hrvatskoj.

22
. Zakon o pretvaranju deviznih depozita graana u javni dug Republike Hrvatske,
Narodne novine Republike Hrvatske br. 106/93.
23
. Pravilnik o utvrivanju uvjeta i naina pod kojima graani mogu prenijeti svoju
deviznu tednju s organizacijske jedinice banke ije je sjedite izvan Republike Hrvatske na
banke u Republici Hrvatskoj, Narodne novine Republike Hrvatske br. 19/94.
24
. Kopiju ove odluke dostavila je Vlada Slovenije (aneksi br. 273-74).
3. Srbija
44. Nakon raspada SFRJ, stara devizna tednja u domaim bankama
ostala je zamrznuta. Meutim, podizanje sredstava bilo je doputeno u
izuzetnim sluajevima iz humanitarnih razloga, bez obzira na dravljanstvo
zainteresiranog deponenta (vidi relevantne podzakonske akte
25
). U najmanje
jednom sluaju srbijanski sud je donio odluku da su banke sa sjeditem u
Srbiji odgovorne za staru deviznu tednju u njihovim podrunicama u
Bosni i Hercegovini (vidi ekerovi protiv Srbije (odl.), br. 32472/03,
4.01.2007).
45. Srbija je 1998, a zatim ponovno 2002. godine pristala na isplatu,
dijelom u gotovini, a dijelom u obveznicama vlade, stare devizne tednje
u domaim podrunicama domaih banaka svojim dravljanima i
dravljanima svih drava osim drava sljednica SFRJ, zajedno sa starom
deviznom tednjom u stranim podrunicama domaih banaka (poput
tuzlanske podrunice Investbanke) dravljanima svih drava osim drava
sljednica SFRJ. Ove obveznice vlade trebale su se amortizirati do 2016.
godine u dvanaest godinjih isplata uz godinju kamatu od 2% (lanak 4.
Zakona o staroj deviznoj tednji iz 2002 godine
26
). U pogledu iznosa za
otplatu, Srbija se obvezala da e isplatiti originalne depozite zajedno s
kamatom akumuliranom do 31.12.1997. godine po prvobitnoj stopi, te
kamatu nakon toga datuma po godinjoj stopi od 2% (lanak 2. istog
zakona).
46. Meutim, ostala stara devizna tednja (odnosno tednja dravljana
drava sljednica SFRJ osim Srbije u svim podrunicama srbijanskih banaka,
domaim i stranim, kao i tednja graana Srbije u podrunicama srbijanskih
banaka izvan Srbije) ostala je zamrznuta do okonanja pregovora o
sukcesiji, kao to je to sluaj, naprimjer, sa polozima treeg aplikanta. Osim
toga, svi postupci vezani za staru deviznu tednju obustavljeni su na
osnovu zakona, sukladno lanku 21. i 22. Zakona o izmirenju obaveza po
osnovu devizne tednje graana iz 1998. godine
27
i lanku 21. i 36. Zakona

25
. Odluka o uslovima i nainu davanja kratkoronih kredita bankama na osnovu
definitivne prodaje deponovane devizne tednje graana, Slubeni list Savezne Republike
Jugoslavije br. 42/93, 49/93, 71/93 i 77/93; Odluka o uslovima i nainu isplate dela devizne
tednje graana koja je deponovana kod NBJ, Slubeni list br. 42/94, 44/94 i 50/94;
Odluka o uslovima i nainu isplate dela devizne tednje graana koja je deponovana kod
NBJ, Slubeni list br. 10/95, 52/95, 58/95, 20/96, 24/96 i 30/96; i Odluka o privremenom
obezbeivanju i nainu i uslovima isplate sredstava ovlaenim bankama na ime dinarske
protivvrednosti dela devizne tednje deponovane kod NBJ isplaene graanima za
odreene namene, Slubeni list br. 41/96, 21/98 i 4/99.
26
. Zakon o regulisanju javnog duga Savezne Republike Jugoslavije po osnovu devizne
tednje graana, Slubeni list Savezne Republike Jugoslavije br. 36/02.
27
. Zakon o izmirenju obaveza po osnovu devizne tednje graana, Slubeni list Savezne
Republike Jugoslavije br. 59/98, 44/99 i 53/01.
o regulisanju javnog duga Savezne Republike Jugoslavije po osnovu
devizne tednje graana iz 2002. godine.
(b) Status Investbanke i njenih podrunica
47. Prema sudskom registru poduzea, Investbanka je u dravnom
vlasnitvu. Ona je pod kontrolom Agencije za osiguranje depozita Srbije.
Kao pravna osoba u dravnom vlasnitvu, morala je otpisati potraivanja u
velikim iznosima protiv poduzea u dravnom i drutvenom vlasnitvu kako
bi se omoguila njihova privatizacija prema Zakonu o privatizaciji iz 2001.
godine
28
. Nadleni sud je u 1. mjesecu 2002. godine naredio pokretanje
steajnog postupka nad Investbankom. Steajni postupak je jo uvijek u
tijeku. Stotine tedia u bosansko-hercegovakim podrunicama
Investbanke bezuspjeno je zahtijevalo povrat sredstava u kontekstu
steajnog postupka. Njih 20 je zatim pokrenulo graanski postupak protiv
Investbanke, ali bez uspjeha.
4. Slovenija
48. Slovenija je 1991. godine od SFRJ preuzela zakonske garancije za
staru deviznu tednju u domaim podrunicama svih banaka (ukljuujui
Investbanku i druge strane banke), bez obzira na dravljanstvo
zainteresiranih deponenata (vidi lanak 19, stavak 3. Ustavnog zakona za
provedbu Temeljne ustavne povelje o suverenitetu i neovisnosti Republike
Slovenije iz 1991. godine - Ustavni zakon iz 1991.
29
), i pretvorila obveze
banke prema deponentima u javni dug (vidi Zakon o staroj deviznoj tednji
iz 1993.
30
). Slovenija se tako obvezala da e isplatiti originalne depozite i
pripadajuu kamatu do 31.12.1990. po prvobitnoj stopi, kao i kamatu od
1.01.1991. do 31.12.1992. godine po godinjoj stopi od 6% (lanak 2.
Zakona o staroj deviznoj tednji iz 1993. godine). Nakon tog perioda,
kamatna stopa je ovisila o tome da li je deponent odabrao isplatu u
obveznicama vlade ili u gotovini. Deponenti su imali pravo ili da dobiju
obveznice vlade koje su trebale biti amortizirane do 2003. godine u dvadeset
isplata u dvije godine s kamatom po godinjoj stopi od 5%, ili gotovinu od
banaka u kojima su imali svoj novac, zajedno sa kamatom po trinoj stopi
plus 0,25% u deset isplata u dvije godine. U ovom drugom sluaju bankama
su trebale biti emitirane obveznice vlade. Neki deponenti su odabrali

28
. Zakon o privatizaciji, Official Gazette of the Republic of Serbia nos. 38/01, 18/03,
45/05, 123/07 and 30/10.
29
. Ustavni zakon za izvedbo Temeljne ustavne listine o samostojnosti in neodvisnosti RS,
Official Gazette of the Republic of Slovenia nos. 1/91 and 45/94.
30
. Zakon o poravnavanju obveznosti iz neizplaanih deviznih vlog, Official Gazette of the
Republic of Slovenia no. 7/93.
obveznice jer su ih mogli koristiti za otkup stanova i poduzea u dravnom
vlasnitvu, te za plaanje poreza i mirovinskih doprinosa.
(b) Status Ljubljanske banke Ljubljana i njenih podrunica
49. Nedugo nakon proglaenja svoje neovisnosti Slovenija je
nacionalizirala, a potom 1994. godine, izmjenom Ustavnog zakona iz 1991.
godine, restruktuirala Ljubljansku banku Ljubljana. Vei dio njene imovine
i obveza prebaeno je na novu banku Novu ljubljansku banku (vidi lanak
22.(b) toga zakona, citiran u toki 54. dalje u tekstu). Stara banka je
zadrala odgovornost za staru deviznu tednju u svim svojim
podrunicama u ostalim dravama sljednicama i s njom povezana
potraivanja prema NBJ (ibid.). Na temelju toga zakona domai sudovi su
donijeli niz odluka kojima se nareuje staroj Ljubljanskoj banci da isplati
staru deviznu tednju klijentima njene podrunice u Sarajevu;
istovremeno, domai sudovi su smatrali da sama drava Slovenija nema
obveza u tom pogledu (vidi presude Vrhovnog suda II Ips 415/95 od
27.02.1997; II Ips 613/96 od 1.04.1998; i II Ips 490/97 od 21.01.1999). U
poetku je starom Ljubljanskom bankom upravljala Agencija za sanaciju
banaka. Sada je ona pod upravom slovenske vladine agencije Fonda za
sukcesiju.
50. Svi postupci koji su se odnosili na staru deviznu tednju u
podrunicama stare Ljubljanske banke u ostalim dravama sljednicama
(osim treestupanjskog postupka pred Vrhovnim sudom) obustavljeni su
1997. godine do ishoda pregovora o sukcesiji (vidi Zakon o Fondu za
sukcesiju Republike Slovenije iz 1993. godine
31
, sa izmjenama i dopunama
iz 1997. godine, te Zakon o Fondu za sukcesiju i visokom predstavniku za
sukcesiju Republike Slovenije iz 2006.
32
). U 12. mjesecu 2009. godine,
Ustavni sud Slovenije je po albi dvoje hrvatskih tedia, tu mjeru proglasio
neustavnom
33
.
51. Okruni sud u Ljubljani je nakon toga donio brojne presude kojima
se nalae staroj Ljubljanskoj banci da isplati staru deviznu tednju iz
njene podrunice u Sarajevu zajedno s kamatom (vidi, naprimjer, presudu P
119/1995-I od 16.11.2010, koja je postala pravomona i obvezujua dana
4.01.2012. kada je potvrena na Viem sudu u Ljubljani; presudu P 9/2007-
II od 7.12.2010; i presudu P 1013/2012-II od 10.01.2013). Sud je objasnio
da su prema zakonu SFRJ podrunice postupale u ime i za raun matinih
banaka. Takoer, prema slovenskom zakonu, stara Ljubljanska banka
Ljubljana zadrala je odgovornost za staru deviznu tednju u njenoj
sarajevskoj podrunici. Sud je smatrao nebitnom injenicu da je istomena

31
. Zakon o Skladu Republike Slovenije za sukcesijo, Slubeni list Republike Slovenije br.
10/93, 38/94 i 40/97.
32
. Zakon o Skladu Republike Slovenije za nasledstvo in visokem predstavniku Republike
Slovenije za nasledstvo, Slubeni list Republike Slovenije br. 29/06 and 59/10.
33
. Odluka objavljena u Slubenom listu Republike Slovenije br. 105/09.
banka, Ljubljanska banka Sarajevo, 1993. godine preuzela odgovornost
stare Ljubljanske banke Ljubljana za tednju u sarajevskoj podrunici (vidi
toku 30. u tekstu gore) budui da je to uraeno bez odobrenja matine
banke ili deponenata. U svakom sluaju, nadleni sud u Bosni i Hercegovini
je 2004. godine brisao iz sudskog registra poduzea taj upis iz 1993. godine
(vidi toku 35. u tekstu gore). Okruni sud u Ljubljani je takoer smatrao
nebitnom injenicu da su neka devizna sredstva prebaena na raune NBJ u
inozemstvu sukladno njenom sistemu redeponiranja opisanom u tekstu gore.
5. Biva Jugoslavenska Republika Makedonija
52. Biva Jugoslavenska Republika Makedonija je isplatila staru
deviznu tednju u domaim bankama i lokalnim podrunicama stranih
banaka, kao to je podrunica Ljubljanske banke Ljubljana u Skopju, bez
obzira na dravljanstvo zainteresiranih deponenata
34
.
II. RELEVANTNO DOMAE PRAVO
53. Kao to je navedeno u toki 22, odreena ogranienja u pogledu
podizanja devizne tednje postojala su i prije raspada SFRJ. Naprimjer,
lanak 17.(c) odluke NBJ iz 1. mjeseca 1991. godine
35
, koju je u 4. mjesecu
1992. godine Ustavni sud SFRJ proglasio neustavnom, glasi:
Ovlatene e banke izvravati naloge za isplatu domaim dravljanima deviza
poloenih na njihovim deviznim raunima nakon to od tih osoba prethodno
dobiju obavijest o namjeri koritenja deviza, i to kako slijedi:
(i) iznosi do 500 DEM: 15 dana za prvo povlaenje . a 30 dana za naknadna
povlaenja ;
(ii) iznosi do 1.000 DEM: 30 dana za prvo povlaenje . a 45 dana za naknadna
povlaenja;
(iii) iznosi do 3.000 DEM: 90 dana; i
(iv) iznosi do 8.000 DEM: 180 dana.

Ta se odredba, meutim, nije primjenjivala na jugoslavenske dravljane
koji su radili i ivjeli u inozemstvu, poput aplikanata u ovom predmetu (vidi

34
.
, Slubeni list Republike Makedonije br. 26/92;

1993 1994, Slubeni list br. 31/93, 70/94, 65/95 and 71/96; i

, Slubeni list br. 32/00, 108/00, 4/02
i 42/03.
35
. Odluka o nainu voenja deviznog rauna i deviznog tednog uloga domaeg i stranog
fizikog lica, Slubeni list SFRJ br. 6/91, 30/91, 36/91 i 25/92.
lanke 8.(6) i 17. te odluke). Nemogunost da aplikanti u ovom predmetu
podignu svoju tednju sa svojih rauna proistekla je iz primjene sljedeih
odredbi domaeg zakona, prikazanih kronolokim redoslijedom.
54. Relevantni dio Ustavnog zakona Slovenije iz 1991. godine sa
izmijenama i dopunama iz 1994. godine, glasi:
Preambula
S obzirom na nedostatak volje nekih drugih drava nastalih na teritoriju bive
Socijalistike Federativne Republike Jugoslavije (u daljnjem tekstu: "biva SFRJ") i
banaka sa sjeditem u tim dravama;
budui da je zbog stvarnih i pravnih razloga proizilih iz rata na dijelu podruja
bive Jugoslavije, meunarodnih sankcija nametnutih tzv. SRJ (Srbija i Crna Gora) i
sloma financijskih i gospodarskih sustava u nekim dravama nastalim na podruju
bive SFRJ zbog financiranja agresorskog rata na dijelu podruja bive SFRJ
trenutano nemogue postii sporazum o pravnoj sukcesiji i preuzimanju obveza i
potraivanja bive Jugoslavije i pravnih subjekata na njenome podruju, a to ozbiljno
ugroava i njegovu neposrednu budunost;
...;
a u cilju pronalaenja pravednoga rjeenja, putem pregovora sa stranim
vjerovnicima, za preuzimanje odgovarajueg dijela dravnih dugova bive SFRJ u
sluajevima kad se izravni korisnik ne moe utvrditi
lanak 22. (b)
Ljubljanska banka d.d., Ljubljana i Kreditna banka Maribor d.d., Maribor ustupit
e svoje poslovanje i imovinu novim bankama utemeljenima prema odredbama ovog
Ustavnog zakona.
Unato odredbama navedenima u prethodnom stavku, Ljubljanska banka d.d. i
Kreditna banka Maribor d.d., Maribor zadrat e:
...
(iii) punu odgovornost za devizne raune i devizne tedne uloge za koje Republika
Slovenija nije preuzela jamstvo;
...
(v) potraivanja koja se na to odnose.
Ljubljanska banka d.d., Ljubljana zadrat e svoje odnose s postojeim
podrunicama i ovisnim drutvima Ljubljanske banke d.d. sa sjeditem u drugim
republikama na teritoriju bive SFRJ, te e zadrati odgovarajui dio potraivanja od
Narodne banke Jugoslavije u odnosu na devizne tedne raune.
55. Relevantni dio Zakona o fondu za sukcesiju Republike Slovenije iz
1993, sa izmijenama i dopunama iz 1997. godine, glasi:
lanak 1.
Radi namirenja potraivanja i ispunjenja obveza Republike Slovenije i fizikih i
pravnih osoba na teritoriju Republike Slovenije u okviru procesa diobe prava, imovine
i obveza SFRJ, ovime se osniva Fond Republike Slovenije za sukcesiju sa zadaom
utvrivanja prava i obveza u procesu sukcesije (u daljem tekstu: Fond).
lanak 15.()(1)
Ako je u tijeku graanski ili ovrni postupak protiv osoba koje imaju svoje sjedite
ili prebivalite [na teritoriju] Republike Slovenije, a tuitelj ili vjerovnik ima sjedite
ili prebivalite u ... jednoj od republika bive SFRJ.... a potraivanje je stekao pravnim
poslom ili pravomonom sudskom odlukom, sud e po slubenoj dunosti prekinuti
graanski postupak ili ovrhu.
56. Relevantni dio Zakona o staroj deviznoj tednji Srbije iz 2002.
godine, glasi:
lanak 21.(1)
Dravljani bivih republika SFRJ, koje nisu u sastavu Savezne Republike
Jugoslavije, a koji su deviznu tednju iz lana 2. Zakona poloili kod ovlaenih
banaka sa seditem na teritoriji Srbije i Crne Gore
36
, kao i dravljani Srbije i Crne
Gore koji su tu tednju poloili kod filijala banaka iz tog lana koje su se nalazile na
teritoriji bivih republika SFRJ do momenta otcepljenja tih republika - svoja
potraivanja po osnovu devizne tednje graana ostvaruju na nain koji se ugovori sa
dravama sukcesorima SFRJ.
lanak 36.
Danom stupanja na snagu ovog zakona obustavljaju se sudski postupci za naplatu
devizne tednje obuhvaene ovim zakonom, ukljuujui i izvrne postupke.
57. lanak 2. Zakona o staroj deviznoj tednji Bosne i Hercegovine iz
2006. godine, glasi:
1. U smislu ovog zakona, pod raunima stare devizne tednje podrazumijevaju se
devizna sredstva kod banaka na teritoriji Bosne i Hercegovine, sa stanjem na dan
31.12.1991, ukljuujui kamatu obraunatu do tog datuma, umanjena za direktne
isplate banke nakon tog datuma i za prenesena i iskoritena sredstva sa jedinstvenog
rauna.
2. Rauni stare devizne tednje definisani stavom 1. ovog lana ne obuhvataju
raune stare devizne tednje u filijalama Ljubljanske banke, Invest banke i drugih
stranih banaka na teritoriji Bosne i Hercegovine.
3. Prema Sporazumu o sukcesiji iz 2001. godine, zemlje nasljednice bive
Socijalistike Federativne Republike Jugoslavije odgovorne su za devizne raune
otvorene u bankama koje su imale sjedite na njihovim teritorijama. Bosna i
Hercegovina e, kroz svoje meunarodne aktivnosti, pruiti pomo tediama koji
imaju tednju kod ovih banaka...
58. lanak 23. Zakona o Fondu za sukcesiju i visokom predstavniku za
sukcesiju Republike Slovenije iz 2006. godine, glasi:
(1) Prekidi postupka na sudovima u Republici Sloveniji koji se odnose na devizna
sredstva u vrstoj valuti poloena u neku od komercijalnih banaka ili bilo koju njenu
filijalu u bilo kojoj dravi sljednici bive SFRJ, a koji su odreeni prema Zakonu o

36
. Ovaj zakon je donijela Savezna Republika Jugoslavija koja je postojala od 1992. do
2003. godine. inile su je Srbija i Crna Gora. Srbija je jedina pravna sljednica Savezne
Republike Jugoslavije.
Fondu Republike Slovenije za sukcesiju ... ostaju na snazi. Svi postupci iz prethodne
reenice koji su ve nastavljeni vraaju se u stanje prekida ili obustave.
(2) Postupci iz prethodnoga stavka bit e prekidu ili obustavi sve dok se ne pronae
rjeenje pitanja preuzimanja jamstva SFRJ ili NBJ za te pologe na temelju lanka 7.
Aneksa C Ugovora o pitanjima sukcesije, te e se po ispunjenju tog uvjeta automatski
nastaviti.
Dana 3.12.2009. godine Ustavni sud Slovenije proglasio je tu odredbu
neustavnom.
RELEVANTNO MEUNARODNO PRAVO I PRAKSA
I. MEUNARODNO PRAVO U ODNOSU NA SUKCESIJU DRAVA
59. Pitanje sukcesije drava ureeno je, bar jednim dijelom, pravilima
opeg meunarodnog prava sadranim u Bekoj konvenciji o sukcesiji
drava glede meunarodnih ugovora iz 1978. te, u odreenoj mjeri, u
Bekoj konvenciji o sukcesiji drava glede dravne imovine, arhiva i
dugova iz 1983. godine
37
. Iako ovaj drugi meunarodni ugovor jo uvijek
nije na snazi i do sada su samo tri tuene drave njegove ugovorne strane
(Hrvatska, Slovenija i Biva Jugoslavenska Republika Makedonija), prema
utvrenom naelu meunarodnoga prava, ak i ako drava nije ratificirala
neki meunarodni ugovor, moe je obvezivati njegova pojedinna odredba
ukoliko ta odredba odraava pravila meunarodnog obiajnog prava, bilo
njenom kodifikacijom ili formuliranjem novog pravila obiajnog prava (vidi
Cudak protiv Litvanije [GC], br. 15869/02, toka 66, ESLJP 2010, i presuda
Meunarodnog suda pravde u predmetu North Sea Continental Shelf Cases,
Presuda od 20.02.1969, toka 71, ICJ Izvijea 1969).
60. Obveza pregovaranja u dobroj vjeri s ciljem postizanja sporazuma
predstavlja temeljno naelo za rjeavanje raznih aspekata sukcesije (vidi
Miljenje br. 9 Arbitrane komisije meunarodne konferencije o bivoj
Jugoslaviji
38
i lanak 6. Rezolucije o sukcesiji drava u pitanjima imovine i
dugova iz 2001. godine Instituta za meunarodno pravo Rezolucija iz
2001.). Ukoliko se ne uspije postii sporazum, naelo teritorijalnosti je od
vitalnog znaaja kada je rije o sukcesiji u pogledu dravne imovine (lanak
18. Beke konvencije iz 1983. i lanak 16. Rezolucije iz 2001). Naelo koje
se primjenjuje u odnosu na dravne dugove je naelo pravinog razmjera.

37
. SFRJ je 1983. godine potpisala taj ugovor. Godine 2001. Savezna Republika
Jugoslavija je poloila instrument kojim je najavila svoju namjeru da zadri potpis koji je
stavila SFRJ.
38
. Komisiju je osnovala Europska zajednica i njene drave lanice 1991. godine. Ona je
donijela petnaest miljenja koja se odnose na pravna pitanja koja su se pojavila raspadom
SFRJ (International Law Reports 92 (1993), str. 162-208, i 96 (1994), str. 719-37).
Odredba Beke konvencije iz 1983. godine koja je relevantna jeste lanak
41. koji glasi:
Kad se drava raspadne i prestane postojati, a na dijelovima teritorija drave
prednice se stvore dvije ili vie drava sljednica, i ako se drave sljednice drugaije ne
sporazumiju, dravni dug drave prednice prelazi na drave sljednice u pravinom
razmjeru, vodei osobito rauna o imovini, pravima i interesima koji prelaze na
drave sljednice u odnosu na taj dravni dug.
lanak 23. stavak 2. Rezolucije iz 2001. godine na slian nain propisuje
da naelo pravinog razmjera predstavlja rukovodee naelo glede
dravnih zaduenja:
Ukoliko se ne postigne sporazum o prijenosu dravnog duga drave prednice,
dravni dug, u svakoj kategoriji sukcesije, prelazi na dravu sljednicu u pravinome
razmjeru, vodei osobito rauna o imovini, pravima i interesima koji prelaze na
drave sljednice u odnosu na taj dravni dug.
Ipak, u lancima 27-29 Rezolucije iz 2001. pravi se razlika izmeu
dravnih, lokaliziranih i lokalnih dugova, te je propisano da se naelo
teritorijalnosti izriito primjenjuje na lokalne dugove:
lanak 27. (Dravni dugovi)
1. Dravna zaduenja drave prednice koja su nastala u korist cijele drave
(dravni dugovi) podlijeu pravilima sadranim u lanku 22. i narednim lancima ove
Rezolucije.
2. Dugovi javnih institucija i poduzea u dravnom vlasnitvu koja djeluju na
dravnoj razini podlijeu istim pravilima, bez obzira na mjesto njihovoga
registriranog sjedita.
lanak 28. (Lokalizirani dugovi)
1. Dravna zaduenja drave prednice ili javne institucije ili poduzea koja
djeluju na dravnoj razini, za posebne projeke ili objekte u odreenom podruju
(lokalizirani dravni dugovi), podlijeu pravilima sadranim u prethodnom lanku.
2. Meutim, prilikom raspodjele ovoga duga, sukladno zahtjevima pravinosti,
vodit e se rauna o prelasku imovine (objekata/instalacija) povezane s dugom i dobiti
koja nastaje iz tih projekata ili objekata u korist drave sljednice na ijem teritoriju se
oni nalaze.
lanak 29. (Lokalni dugovi)
1. Dugovi lokalnih javnih institucija (opina, regiona, federalnih entiteta, uprava,
javnih komunalnih poduzea i drugih podrunih i lokalnih institucija) prelaze na
dravu sljednicu na ijem teritoriju se ta javna institucija nalazi.
...
6. Drava prednica i drava ili drave sljednice mogu sporazumno drugaije urediti
prijenos lokalnih dugova. Za poravnanja koja ukljuuju privatni dug, privatni
vjerovnici uestvuju u pripremi i zakljuivanju takvog sporazuma.
Konano, glede uinka sukcesije drave na privatne osobe, Rezolucija iz
2001. u relevantnom dijelu glasi:
lanak 24. stavci 1. i 2.
1. Sukcesija drave nema utjecaja na prava i obveze privatnih vjerovnika i
dunika.
2. Drava sljednica e u svom pravnom poretku priznati postojanje prava i obveza
vjerovnika nastalih u pravnom poretku drave prednice.
lanak 25.
Drave sljednice e, u mjeri u kojoj je to mogue, potovati prava privatnih osoba
steena u pravnom poretku drave prednice.
II. UGOVOR O PITANJIMA SUKCESIJE I RELEVANTNA PRAKSA
61. Ovaj Ugovor je rezultat gotovo desetogodinjih pregovora koji su
voeni pod pokroviteljstvom Meunarodne konferencije o bivoj Jugoslaviji
i Visokog predstavnika (meunarodnog administratora imenovanog prema
Aneksu 10. Opeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini).
Potpisan je 29.06.2001. godine, a stupio je na snagu izmeu Bosne i
Hercegovine, Hrvatske, Srbije i Crne Gore (ijom je sljednicom postala
Srbija), Slovenije i Bive Jugoslavenske Republike Makedonije dana
2.06.2004. godine.
62. Pitanje stare devizne tednje bilo je sporno. Drave sljednice su
imale razliite poglede na to treba li se ono rjeavati kao obveza SFRJ
prema Aneksu C (Financijska aktiva i pasiva) ili kao privatnopravno pitanje
prema Aneksu G (Privatna imovina i steena prava)
39
. Ove drave se nisu
mogle dogovoriti ni oko toga da li garancije SFRJ za staru deviznu tednju
treba preuzeti drava u kojoj matina banka ima sjedite ili drava na ijoj
teritoriji je poloen depozit. Sljedee odredbe su konano ukljuene u
Aneks C Ugovora:
lanak 2. stavak 3. (a)
Ostale finansijske obaveze [SFRJ] ukljuuju:
(a) jamstva SFRJ ili njene Narodne banke Jugoslavije za tedne pologe u vrstoj
valuti u nekoj komercijalnoj banci ili bilo kojoj njenoj ispostavi u bilo kojoj dravi
sljednici prije datuma na koji je ona proglasila neovisnost; ...
lanak 7.
Jamstva SFRJ ili njene NBJ za tednju poloenu u nekoj poslovnoj banci ili u nekoj
od njenih ispostava u bilo kojoj od drava sljednica prije datuma njena proglaenja
neovisnosti bit e predmetom pregovora bez odgode, s tim da se pritom posebno uzme
u obzir potreba zatite devizne tednje pojedinaca. Ti e se pregovori odrati pod
pokroviteljstvom Banke za meunarodna poravnanja.

39
. Vidi travaux prparatoires Ugovora koji je dostavila slovenska Vlada (aneksi br. 265-
70).
63. U periodu 2001/2002 odrane su etiri runde pregovora o raspodjeli
garancija SFRJ za staru deviznu tednju. Poto drave sljednice nisu
mogle postii dogovor, Banka za meunarodna poravnanja (BIS) ih je u
9. mjesecu 2002. godine obavijestila da je strunjak, gospodin Meyer,
odluio prekinuti svoje uee u tom predmetu i da BIS stoga nema nikakvu
dalju ulogu u tom pogledu. Zakljueno je kako slijedi:
Meutim, ako svih pet drava sljednica kasnije odlui da pokrene nove pregovore
o garancijama za tedne pologe u vrstoj valuti i zatrai pomo BIS-a s tim u vezi,
BIS je spreman razmotriti pruanje takve pomoi, pod uvjetima koje je potrebno
dogovoriti.
40

ini se da su etiri drave sljednice (sve osim Hrvatske) obavijestile BIS
o svojoj spremnosti da ubrzo nakon toga nastave pregovore. Hrvatska je to
uinila u 10. mjesecu 2010. godine, a u 11. mjesecu 2010. godine dobila je
odgovor koji u relevantnom dijelu glasi kako slijedi:
...BIS je nedavno ponovo razmotrio ovo pitanje i smatra da njegov doprinos nekoj
novoj rundi pregovora, u sklopu uloge pruanja dobrih usluga, ne bi stvorio dodatnu
vrijednost, imajui u vidu takoer i koliinu vremena koje je proteklo od posljednje
runde pregovora, kao i svoje tekue prioritete u podruju monetarne i financijske
stabilnosti. Meutim, eljeli bismo naglasiti da organizacija dvomjesenih sastanaka u
Bazelu prua praktinu mogunost guvernerima drava sljednica da meusobno
neformalno raspravljaju o ovom pitanju u BIS-u.
41

64. Potrebno je napomenuti da je slino pitanje garancija SFRJ za tedne
pologe u Potanskoj tedionici i njenim podrunicama rijeeno izvan
pregovora o Ugovoru o pitanjima sukcesije i to tako to je svaka drava
preuzela garancije u pogledu podrunica koje se nalaze na njenom teritoriju.
65. Financijska sredstva SFRJ podijeljena su u sljedeem razmjeru:
Bosna i Hercegovina 15,5%, Hrvatska 23%, Biva Jugoslavenska
Republika Makedonija 7,5%, Slovenija 16%, te Srbija i Crna Gora (ija
sljednica je kasnije postala Srbija) 38% (sukladno lanku 5. Aneksa C
Ugovora). Kako izgleda, u periodu od 2003. do 2012. godine, praktino sve
devize s rauna bive NBJ u inozemstvu, u iznosu od oko 237 miliona US
dolara u bankama u SAD, te 221 miliona US dolara u drugim bankama,
podijeljene su meu dravama sljedenicama u navedenom odnosu
42
.
66. Sukladno lanku 4. Ugovora o pitanjima sukcesije osnovan je Stalni
zajedniki odbor viih predstavnika drava sljednica radi nadzora nad
djelotvornom provedbom Ugovora, te da poslui kao forum za raspravu o
pitanjima koja se pojave tijekom njegove provedbe. Odbor se do sada sastao
tri puta: 2005, 2007. i 2009. godine.
67. Sljedee odredbe toga Ugovora su takoer relevantne u ovom
predmetu:

40
. Kopiju toga pisma dostavila je vlada Hrvatske.
41
. Kopiju toga pisma dostavila je vlada Hrvatske.
42
. Kopiju relevantne SWIFT korespondencije i druge relevantne dokumente dostavila je
vlada Srbije.
lanak 5.
(1) Razlike koje mogu proizai iz tumaenja i primjene ovog Ugovora rjeavat e
se, u prvom redu, raspravom meu zainteresiranim dravama.
(2) Ako se razlike ne mogu razrijeiti u tim raspravama u roku od mjesec dana od
prvog saopenja u raspravi zainteresirane drave e
(a) iznijeti stvar pred neovisnu osobu po njihovom izboru, s ciljem brzog i
autoritativnog utvrivanja materije, koja e biti potovana te koja, prema potrebi,
moe naznaiti konkretne rokove za djelovanje; ili
(b) uputiti stvar na rjeavanje Stalnom zajednikom odboru ustanovljenom prema
lanku 4. ovog Ugovora.
(3) Razlike koje mogu praktino proizai iz tumaenja izraza koritenih u ovom
Ugovoru, ili bilo kojem kasnijem ugovoru potrebnom radi provedbe Aneksa ovog
Ugovora, mogu se dodatno na inicijativu bilo koje zainteresirane drave uputiti na
obavezujue struno rjeavanje strunjaku pojedincu (koji ne smije biti dravljanin
nijedne od strana u ovom Ugovoru) kojeg stranke u sporu sporazumno imenuju ili,
ako se one ne mogu usaglasiti, kojeg imenuje predsjednik Suda za pomirenje i
arbitrau OSCE-a. Taj strunjak utvruje sva pitanja postupka, nakon konsultacija sa
strankama koje su zatraile takvo rjeavanje, ako to strunjak smatra prikladnim, sa
vrstom namjerom da osigura brzo i djelotvorno razrjeenje razlika.
(4) Postupak iz stava (3) ovog lanka strogo se ograniava na tumaenje izraza
koritenih u ugovorima o kojima je rije, te ni u kojem sluaju ne doputa strunjaku
da utvruje praktinu primjenu bilo kojeg od tih ugovora. Konkretno, navedeni
postupak se ne odnosi na
(a) Dodatak ovom Ugovoru;
(b) lanke 1, 3. i 4. Aneksa B;
(c) lanke 4. i 5.(1) Aneksa C;
(d) lanak 6. Aneksa D.
(5) Nita u prethodnim stavovima ovog lanka nee utjecati na prava ili obaveze
Strana potpisnica ovog Ugovora prema bilo kojoj vaeoj odredbi koja ih obvezuje u
smislu rjeavanja sporova.
lanak 9.
Ovaj Ugovor drave sljednice moraju provoditi u dobroj vjeri u skladu s Poveljom
Ujedinjenih nacija i u skladu s meunarodnim pravom.
III. MEUNARODNA SUDSKA PRAKSA GLEDE PACTUM DE
NEGOTIANDO U MEUDRAVNIM PREDMETIMA
68. Obveza koja proizlazi iz pactum de negotiando, voenja pregovora s
ciljem sklapanja ugovora, mora biti ispunjena u dobroj vjeri i sukladno
temeljnom naelu pacta sunt servanda. Odluka Arbitranog suda za
Sporazum o njemakim vanjskim dugovima u predmetu Grka protiv
Savezne Republike Njemake od 26.01.1972. godine u tom pogledu (toke
62-65) glasi:
Meutim, ni pactum de negotiando nije bez pravnih posljedica. On znai da e obje
strane nastojati da u dobroj vjeri postignu obostrano zadovoljavajue rjeenje putem
kompromisa, ak i ako to znai odustajanje od ranije usvojenih vrstih stavova. On
podrazumijeva spremnost da u svrhu pregovora ne odustanu od ranijih stavova i nau
se na nekoj taki s drugom strankom. Tekst Sporazuma ne moe se tumaiti na nain
da znai da bilo koja od stranaka namjerava ustrajati u svom ranijem stavu i insistirati
na potpunoj kapitulaciji druge strane. Takav koncept bio bi u suprotnosti s pojmom
'pregovora'. Bila bi to potpuna suprotnost onome to se namjeravalo. Nastojanje da se
pregovara ukljuuje i shvatanje da s drugom strankom radimo kako bismo nali
kompromis. Iako Sud ne zakljuuje da lanak 19. posmatran zajedno sa stavom II
Aneksa I apsolutno obvezuje svaku stranku na postizanje dogovora, on zastupa
miljenje da uvjeti tih odredbi zahtijevaju od stranaka da pregovaraju, pogaaju se i u
dobroj vjeri nastoje ostvariti rezultat prihvatljiv za obje strane, te tako okonaju ovu
kontroverzu koja se ve dugo povlai...
U ovom sluaju, dogovor o pregovorima o osporavanim novanim potraivanjima
nuno obuhvata i spremnost na razmatranje rjeenja. To je tano ak i ako se spor ne
odnosi samo na iznos potraivanja nego i na njihovo postojanje. Time se ne naruava
princip nagodbe. lanak 19. ne zahtijeva nuno da stranke razrijee razliita pravna
pitanja oko kojih se ne slau. Naprimjer, namjera nije da se od obje stranke oekuje da
jednako gledaju na odreena pitanja oko kojih se razmimoilaze, kao naprimjer postoje
li osporavana potraivanja u pravnom smislu ili ne, niti je li rije o dravnim ili
privatnim potraivanjima. to se tie tih pitanja, stranke su se zapravo sporazumjele
da se ne slau, ali uprkos njihovim tvrdnjama oko tih taaka, obvezale su se da e
voditi pregovore u najveoj moguoj mjeri s ciljem postizanja sporazuma o rjeenju..
Sud smatra da je temeljno naelo iz predmeta North Sea Continental Shelf Cases
relevantno za postojei spor. Kako je naveo Meunarodni sud pravde, on potvruje i
konkretizira uobiajeno znaenje pojma 'pregovori'. Da bi pregovori bili
konstruktivni, u njih se mora ui s ciljem postizanja sporazuma. Iako, kako smo
istakli, dogovor o voenju pregovora nuno ne podrazumijeva obvezu postizanja
sporazuma, on podrazumijeva da e se poduzeti ozbiljni napori prema tom cilju.
69. Meunarodni sud pravde nedavno je na sljedei nain dao saetak
relevantne sudske prakse (presuda od 5.12.2011. godine u predmetu
Primjena privremenog sporazuma od 13.09.1995. (Biva Jugoslavenska
Republika Makedonija protiv Grke), toka 132, ICJ Reports 2011):
Sud napominje da je znaenje pregovora u svrhu rjeavanja sporova, odnosno
obveza pregovaranja, razjanjena u jurisprudenciji Suda i njegovoga prethodnika, kao
i u arbitranim presudama. Kako je Stalni sud meunarodne pravde utvrdio jo 1931.
godine u predmetu koji se odnosi na eljezniki promet izmeu Litvanije i Poljske,
obveza pregovaranja je, prvenstveno, ne samo obveza da se ue u pregovore, nego
takoer da ih se vodi koliko je potrebno s ciljem zakljuenja sporazuma. Nema
sumnje da to ne podrazumijeva obvezu postizanja sporazuma (Railway Traffic
between Lithuania and Poland, Savjetodavno miljenje, 1931, P.C.I.J., Serija A/B,
Br. 42, str. 116; vidi takoer predmet Pulp Mills on the River Uruguay (Argentina
protiv Urugvaja), Presuda, I.C.J. Reports 2010 (I), str. 68, toka 150), niti da se
moraju voditi dugi pregovori (Mavrommatis Palestine Concessions, Presuda Br. 2,
1924, P.C.I.J., Serija A, Br. 2, str. 13). Meutim, drave moraju postupati tako da
pregovori budu konstruktivni. Ovaj zahtjev nije zadovoljen kada, naprimjer, bilo
koja strana insistira na svome stavu ne razmiljajui o bilo kakvoj izmjeni (North
Sea Continental Shelf (Savezna Republika Njemaka/Danska; Savezna Republika
Njemaka/Nizozemska), Presuda, I.C.J. Reports 1969, str. 47, toka 85; vidi takoer
Pulp Mills on the River Uruguay (Argentina protiv Urugvaja), Presuda, I.C.J.
Reports 2010 (I), str. 67, toka 146) ili kada bilo koja strana opstruira pregovore,
naprimjer, prekidom komunikacija ili izazivanjem neopravdanih kanjenja ili
nepotovanjem dogovorenih procedura (Lake Lanoux Arbitration (Spain/France)
(1957), Reports of International Arbitral Awards (RIAA), Vol. XII, p. 307). Pregovori
u cilju postizanja sporazuma takoer podrazumijevaju da strane u razumnoj mjeri
uzimaju u obzir interese druge strane (Fisheries Jurisdiction (Ujedinjeno Kraljevstvo
protiv Islanda), Meritum, Presuda, I.C.J. Reports 1974, str. 33, toka 78). Glede
dokaza potrebnog za utvrenje o postojanju loe vjere (okolnosti koje bi opravdale
zahtjev bilo koje strane da bude osloboena obveze pregovaranja) mora postojati
neto vie od neuspjeha odreenih pregovora (Arbitraa o pitanju TacnaArica
(ile/Peru) (1925), RIAA, Vol. II, str. 930). Takav dokaz mogao bi se pruiti putem
posrednih dokaza, ali bi oni morali biti potkrijepljeni ne spornim hipotezama, nego
jasnim i uvjerljivim dokazima iz kojih jasno slijedi takav zakljuak (ibid.).
IV. PRESUDA E-16/11 SUDA EFTA-e OD 28.01.2013. GODINE
70. Landsbanki, islandska banka u privatnom vlasnitvu, imala je svoje
podrunice u Nizozemskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu koje su omoguavale
otvaranje tednih rauna preko interneta pod zatienim imenom Icesave.
Ovi depoziti bili su pokriveni sustavom jamstva sigurnosti depozita Islanda,
te Nizozemske, odnosno Ujedinjenog Kraljevstva.
71. Godine 2008. Landsbanki je financijski propala, a vlada Islanda
osnovala je Novu Landsbanki prema svome zakonu donesenom po hitnom
postupku s ciljem spreavanja krize sustava. Domai depoziti prebaeni su u
Novu Landsbanki. Depoziti iz Nizozemske i Ujedinjenog Kraljevstva nisu
prebaeni. Nedugo nakon uspostave Nove Landsbanki i prebacivanja
domaih depozita te banke, aktivirana je obveza isplate prema islandskom
sustavu osiguranja depozita, koja je ukljuivala i depozite iz Nizozemske i
Ujedinjenog Kraljevstva. Za razliku od domaih deponenata, deponenti iz
podrunica u Nizozemskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu nisu dobili nikakvu
naknadu iz sustava Islanda, ali su na kraju bili isplaeni iz sustava
Nizozemske i Ujedinjenog Kraljevstva.
72. Godine 2011, Nadzorno tijelo Europske udruge slobodne trgovine
(EFTA) podnijelo je aplikaciju Sudu EFTA-e. Traeno je da se utvrdi da
Island, ugovorna strana Sporazuma o Europskom ekonomskom prostoru
(EEA), nije izvrila svoje obveze iz Direktive 94/19/EC o sustavima
osiguranja depozita Europskog parlamenta i Vijea od 30.05.1994. godine
jer nije u datom roku osigurala isplatu minimalnog iznosa naknade (20.000
eura
43
) deponentima u Nizozemskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu. Aplikaciju
je podrala Europska komisija kao umjea.
73. U svojoj presudi od 28.01.2013. godine Sud EFTA-a je zakljuio da,
iako su zakonska pravila EU o jedinstvenom tritu bila transponirana u

43
. Osigurani iznos je povean sa 20.000 eura na 100.000 eura 2010. godine (Direktiva
2009/14/EC Europskog parlamenta i Vijea od 11.03. 2009. godine kojom je izmijenjena
Direktiva 94/19/EC o sustavima osiguranja depozita).
pravni proredak EEA, Island nije prekrio tu Direktivu. Posebno, taj sud je
zakljuio da navedena Direktiva nije obvezivala drave i njihove vlasti da
osiguraju kompenzaciju ukoliko sustav za garantiranje sigurnosti depozita
nije bio u stanju ispuniti svoje obveze u sluaju sustavne krize. On je
takoer naglasio da drave uivaju iroko diskreciono pravo u donoenju
temeljnih odluka glede gospodarske politike u posebnom sluaju sustavne
krize.
PRAVO
74. Aplikanti navode da nemogunost da podignu svoju staru deviznu
tednju sa svojih rauna u podrunicama jedne slovenske banke u Bosni i
Hercegovini, u sluaju prvih dvoje aplikanata, i jedne srbijanske banke, u
sluaju treeg aplikanta, predstavlja povredu lanka 1. Protokola br. 1
samog po sebi i u vezi s lankom 14. Konvencije od strane svih tuenih
drava. Oni takoer navode povredu lanka 13. Konvencije.
I. PRETHODNI PRIGOVORI VLADA
75. Vlade su pozvale Veliko vijee da preispita odluku Vijea od 17.10.
2011. godine kojom je aplikacija proglaena doputenom. Svaka od tuenih
drava je tvrdila da zahtjevi aplikanata nisu u njihovoj nadlenosti (lanak
1. Konvencije), nego u nadlenosti drugih tuenih vlada. Vlade Srbije i
Slovenije su dalje tvrdile da se zahtjevi aplikanata ne odnose na imovinu
u smislu lanka 1. Protokola br. 1, te da su stoga njihove aplikacije
nedoputene ratione materiae u odnosu na Konvenciju. Sve vlade su se
pozvale na potpuno isti osnov kao i u postupku pred Vijeem (vidi toke 49-
50 Odluke o doputenosti).
76. Aplikanti su osporili ove prigovore i predloili da ih Sud odbije
pozivajui se, izmeu ostalog, na zakljuke Vijea.
77. Vijee je smatralo da su aplikanti u nadlenosti svih tuenih drava s
obzirom na to da su one u kontekstu pregovora o sukcesiji prihvatile da je
stara devizna tednja dio financijskih obveza SFRJ koje one trebaju
podijeliti meu sobom (vidi toke 38. i 58. Odluke o doputenosti). Ono je
nadalje uzelo u obzir obvezu drava sljednica prema meunarodnome pravu
da zajedno sprazumno rijee sve aspekte sukcesije (vidi toke 36. i 58. te
odluke). Glede pitanja kompatibilnosti ratione materiae, Vijee je nalo da
je na temelju dokaza utvreno da nema razloga za sumnju da su aplikanti
doista imali staru deviznu tednju u iznosima koje su naveli. Vijee je
takoer utvrdilo da su potraivanja aplikanata opstala nakon raspada SFRJ
iz niza razloga (vidi toke 52-55 Odluke o doputenosti). Vijee je posebno
naglasilo da zakonodavstvo drava sljednica nikada nije ukinulo
potraivanja podnositelja zahtjeva niti ih na bilo koji nain liilo pravne
valjanosti, a nikada nije bilo dvojbe da e neke ili sve te drave u konanici
morati isplatiti podnositelje zahtjeva.
Doista, drave sljednice u brojnim su navratima jasno iskazale nedvosmislenu
opredijeljenost da osiguraju da osobe u situaciji postojeih podnositelja zahtjeva
dobiju isplatu svoje stare devizne tednje na ovaj ili onaj nain (usporedi Bata protv
eke Republke (odl.), br. 43775/05, 24.06.2008. gdje tuena drava nikada nije
pokazala bilo kakav znak prihvaanja ili priznavanja potraivanja podnositelja
zahtjeva, te je zadrala neprijateljski stav prema svim takvim potraivanjima nakon
pada komunistikog reima). Nadalje, te su drave prihvatile tvrdnju da je stara
devizna tednja dio financijskih obveza SFRJ koje trebaju podijeliti, kao to su
podijelile i druge financijske obveze i imovinu SFRJ (vidi gornji stavak 38.). S
obzirom na posebnosti ovog predmeta, potrebno ga je razlikovati od predmeta kao to
su X, Y i Z protiv Njemake (br. 7694/76, Odluka Komisije od 14.10.1977., Odluke i
Izvjea (DR) 12, str. 131.), S.C. protiv Francuske (br. 20944/92, Odluka Komisije od
20.02.1995., DR 80, str. 78.), i Abraini Leschi i drugi protiv Francuske (br. 37505/97,
Odluka Komisije od 22.04.1998., DR 93, str. 120.), u kojima se smatra da osporavani
meunarodni ugovori, u nedostatku provedbenog zakonodavstva, nisu stvorili
pojedinana prava na odtetu za podnositelje zahtjeva, na koja bi bio primjenjiv
lanak 1. Protokola br. 1.
78. Poznato je da nita ne sprjeava Veliko vijee da u odreenim
predmetima odluuje o pitanjima doputenosti aplikacije prema lanku 35.
stavak 4. Konvencije, budui da ta odredba omoguuje Sudu da odbaci bilo
koju aplikaciju koju smatra nedoputenom u bilo kojoj fazi postupka.
Prema tome, ak i u fazi odluivanja u meritumu, sukladno pravilu 55, Sud
moe preispitati odluku kojom je aplikacija proglaena doputenom kada
zakljui da je ona trebala biti proglaena nedoputenom temeljem jednog od
razloga navedenih u prva tri stavka lanka 35. Konvencije (vidi Odivre
protiv Francuske [GC], br. 42326/98, toka 22, ESLJP 2003-III).
79. Meutim, nakon to je ispitalo prigovore vlada, Veliko vijee nalazi
da oni ne opravdavaju preispitivanje odluke Vijea kojom se odbijaju
prethodni prigovori vlada. Doista, uz razloge na koje se poziva Vijee,
Veliko vijee ne moe ne primijetiti da odluke srbijanskih i slovenskih
sudova, navedene u tokama 44, 49. i 51. u tekstu gore, pokazuju da su
zahtjevi poput onih koji se razmatraju u ovome predmetu opstali i nakon
raspada SFRJ. Nadalje, glede upita vlade Slovenije u vezi s postojanjem i
tonim iznosom uteevine aplikanata, Veliko vijee je ponovno razmotrilo
sve dokaze u spisu, odnosno, kopiju bankovnih izvjetaja na kojima je
prikazan saldo na raunima ge Alii i g. Sadaka na dan 31.12.1991.
godine, kopiju ugovora o depozitu g. Sadaka, izvatke iz tedne knjiice g.
ahdanovia gdje je prikazan saldo na jednom od njegovih rauna dana
17.04.1992. godine, slubene podatke vlade Srbije u postupku pred Vijeem
o saldu na raunima g. ahdanovia dana 3.01.2002. godine, podatke na
mikrofilmu koji se odnose na raune ge Alii i G. Sadaka koje je
dostavila vlada Bosne i Hercegovine, te dokument koji je izdala Agencija za
privatizaciju FBH kojim se potvruje da aplikanti nisu iskoristili svoju
staru deviznu tednju u procesu privatizacije.
80. Uzimajui takoer u obzir izuzetne okolnosti ovoga sluaja, Veliko
vijee zakljuuje da je pokazano izvan razumne sumnje da aplikanti imaju
staru deviznu tednju u iznosima navedenim u toki 10. u tekstu gore, i
nalazi da je u dostatnoj mjeri utvreno da su ti depoziti zaista predstavljali
imovinu u smislu lanka 1. Protokola br. 1 (vidi, izmeu ostalih izvora,
Gayduk i drugi protiv Ukrajine (odl.), br. 45526/99, odluka od 2.07.2002.,
glede poetnih depozita; Merzhoyev protiv Rusije, br. 68444/01, toka 48,
8.10.2009; Suljagi protiv Bosne i Hercegovine, br. 27912/02, toka 35,
3.11.2009; Boyajyan protiv Armenije, br. 38003/04, toka 54, 22.03.2011;
Kotov protiv Rusije [GC], br. 54522/00, toka 90, 3.04.2012; i A. i B. protiv
Crne Gore, br. 37571/05, toka 68, 5.03.2013).
81. Prema tome, Veliko vijee odbija prethodne prigovore tuenih
drava. Konstatira se da, za razliku od njihovog stava u postupku pred
Vijeem, niti jedna od tuenih drava nije u svome podnesku Velikom
vijeu istakla navod da aplikanti nisu iscrpili domaa pravna sredstva.
II. NAVODNA POVREDA lanka 1. Protokola br. 1
82. lanak 1. Protokola br.1 uz Konvenciju glasi:
Svaka fizika i pravna osoba ima pravo na neometano uivanje svoje imovine.
Nitko ne moe biti lien njegove imovine osim kada je to u javnom interesu i
sukladno uvjetima propisanim zakonom i opim naelima meunarodnog prava.
Prethodne odredbe, meutim, ni na koji nain ne umanjuju pravo drave da
primijeni zakone koje smatra potrebnim kako bi regulirala koritenje imovine u skladu
s opim interesom ili kako bi osigurala plaanje poreza ili drugih doprinosa ili kazni.
A. Zakljuci Vijea
83. Vijee je utvrdilo da je pitanje stare devizne tednje u sarajevskoj
podrunici Ljubljanske banke Ljubljana i tuzlanskoj podrunici
Investbanke, pitanje sukcesije (vidi odluku o doputenosti u ovom
predmetu). Nadalje, naglasivi da nije zadatak Suda da umjesto tuenih
drava rijei ovo pitanje, Sud je smatrao da bi ipak mogao ispitati je li
nemogunost da aplikanti koriste svoju uteevinu vie od dvadeset godina,
upravo zbog propusta tuenih drava da ga rijee, predstavljala povredu
lanka 1. Protokola br. 1 od strane bilo koje od tih drava. Vijee je utvrdilo
da je to sluaj kada je rije o Sloveniji (u odnosu na gu Alii i g. Sadaka)
i o Srbiji (u odnosu na g. ahdanovia) s obzirom na niz faktora poput
vlasnitva nad bankama, zakonodavnih i drugih mjera poduzetih glede
imovine banaka, statusa podrunica koji je doveden u pitanje nakon raspada
SFRJ, prebacivanja sredstava tih podrunica u matine banke, neuspjeha
pregovora voenih pod pokroviteljstvom Banke za meunarodna
poravnanja iz 2002. godine, te nepostojanja bilo kakvih konstruktivnih
pregovora o ovom pitanju nakon toga (vidi toke 66-74 presude Vijea).
Dalje je zakljueno da ni jedna druga tuena drava nije prekrila taj lanak.
B. Podnesi strana
1. Aplikanti
84. Aplikanti su tvrdili da sve tuene drave, kao drave sljednice SFRJ,
trebaju isplatiti svoj dio stare devizne tednje s obzirom na injenicu da
nisu rijeile to preostalo sukcesijsko pitanje. Aplikanti su naveli da bi one to
trebale uraditi prema razmjeru koji je primijenjen na podjelu imovine SFRJ
(vidi toku 65. u tekstu gore).
2. Tuene drave (po abecednom redoslijedu)
(a) Bosna i Hercegovina
85. Vlada Bosne i Hercegovine je ustvrdila da je pitanje stare devizne
tednje aplikanata pitanje graanskopravne naravi. Aplikanti i banke o
kojima je rije uli su graanskopravni ugovor prema kojem su aplikanti
imali pravo povui svoje uteevine u svako doba, bilo iz neke od
podrunica, ili direktno iz sjedita (prema jugoslavenskom graanskom
pravu banke su bile odgovorne za dugove njihovih podrunica). Istina, za
sve devizne depozite jamila je SFRJ, ali se ta garancija nikada nije
aktivirala budui da su banke o kojima je rije ostale solventne do raspada
SFRJ. Odgovornost, dakle, nije prebaena s banaka na SFRJ. Prema tome,
pitanje tednih uloga aplikanata nije pitanje sukcesije. Po njenom miljenju,
vlade Slovenije i Srbije treba smatrati odgovornima za dug Ljubljanske
banke Ljubljana, odnosno Investbanke, budui da su one bile odgovorne
zbog nemogunosti tih banaka da servisiraju svoje dugove. Naime,
slovenska vlada je temeljem zakona prenijela vei dio imovine Ljubljanske
banke Ljubljana na novu banku (vidi toku 49. u tekstu gore); vlada Srbije
je otpisala dugove poduzea u dravnom vlasnitvu kod Investbanke kako
bi ih mogla privatizirati i tako stei milionsku dobit.
86. Vlada Bosne i Hercegovine je dodala da su podrunice Ljubljanske
banke Ljubljana i Investbanke bile obvezne prebacivati devize svojih
klijenata u sjedite. Posljedica toga bila je da su sefovi podrunica u Bosni i
Hercegovini bili skoro prazni kada se raspala SFRJ, to je jo jedan razlog
zbog kojega se Slovenija i Srbija trebaju smatrati odgovornima u
predmetnom sluaju.
(b) Hrvatska
87. Vlada Hrvatske je tvrdila da se Slovenija i Srbija trebaju smatrati
odgovornima iz razloga koje je iznijela bosansko-hercegovaka vlada
(toke 85-86. u tekstu gore). Ona je dodala da restrukturiranje Ljubljanske
banke Ljubljana nije bilo potrebno kako bi se sprijeilo financijski kolaps te
banke, kako je tvrdila vlada Slovenije, nego je njegov cilj bio da se ta banka
zatiti od odgovornosti prema tediama iz njenih podrunica koje su se
nalazile izvan Slovenije. U vezi s tim, hrvatska vlada je dostavila kopiju
izvijea koji je izdala agencija Moodys 1997. godine, iz kojega se vidi da
imovina Nove ljubljanske banke, koja je osnovana sredstvima Ljubljanske
banke Ljubljana samo nekoliko godina ranije (vidi toku 49. u tekstu gore),
iznosi oko 3,7 milijardi amerikih dolara.
88. Vlada Hrvatske je takoer istaknula da se Memorandum o
razumijevanju izmeu Hrvatske i Slovenije od 11.03.2013. godine, kojim se
poziva na dalje pregovore o sukcesiji, odnosio samo na uteevinu koja je
1990-tih prebaena iz zagrebake podrunice Ljubljanske banke Ljubljana u
hrvatske banke (vidi toku 43. u tekstu gore). Stoga, suprotno tvrdnjama
slovenske vlade, taj Memorandum ne treba tumaiti kao prihvaanje stava
da cjelokupna stara devizna tednja u podrunicama Ljubljanske banke
Ljubljana izvan Slovenije predstavlja pitanje sukcesije (vidi toku 92. dalje
u tekstu).
(c) Srbija
89. Vlada Srbije je tvrdila da je prema meunarodnim pravilima
sukcesije drava, te prema Ugovoru o pitanjima sukcesije, imala obvezu
samo pregovarati u dobroj vjeri o pitanju stare devizne tednje u
podrunicama Investbanke izvan Srbije. Prema tome, Sud bi trebao
ograniiti svoju analizu na pitanje jesu li takvi pregovori voeni, umjesto da
razmatra sutinsko pitanje o tome koja drava treba isplatiti tednju
aplikanata. Ako se Sud ipak odlui baviti tim pitanjem, vlada Srbije je
tvrdila da bi se u predmetnom sluaju Bosna i Hercegovina trebala smatrati
odgovornom. Ona se pozvala na razliite osnove, posebno na naelo
teritorijalnosti i mjere koje je ta drava poduzela u pogledu stare devizne
tednje (vidi toke 24-28. u tekstu gore). Ona je takoer ustvrdila da je
Bosna i Hercegovina imala najvie koristi od stare devizne tednje u
tuzlanskoj podrunici Investbanke. Kao primjer podnijela je kopiju ugovora
o zajmu izmeu tuzlanske podrunice Investbanke s jedne strane, i jednog
bosansko-hercegovakog poduzea, podrunice jednog srbijanskog
poduzea u Bosni i Hercegovini i residenta Bosne i Hercegovine, s druge
strane.
90. Tvrdnja vlade Slovenije (vidi toku 95. dalje u tekstu) da je strana
valuta zavrila ili na inozemnim raunima NBJ ili u NBJ u Beogradu nije
potkrijepljena dokazima. Srbijanska vlada je istaknula injenicu da su
devize u pravilu re-deponirane kod NBJ prema metodu rauna ili pro
forma metodu, to nije zahtijevalo fiziko prebacivanje sredstava (vidi
toku 17. u tekstu gore). Nadalje, devize koje su prebaene na inozemne
raune NBJ ve su podijeljene meu dravama sljednicama (vidi toku 65. u
tekstu gore above).
91. Konano, vlada Srbije je priznala da je tednja g. ahdanovia bila
zamrznuta niz godina sukladno srbijanskom zakonu (odnosno, Zakonu o
staroj deviznoj tednji iz 1998. i 2002.), ali je ostala pri stavu da je ta mjera
bila neophodna kako bi se zatitila likvidnost dravnih sredstava u svjetlu
teke gospodarske situacije i financijskog kolapsa kroz koji je zemlja
prolazila. Nadalje, ona nije nametnula pretjeran individualni teret na
aplikanta. O pitanju tednje g. ahdanovia i mnogih drugih u
podrunicama srbijanskih banaka izvan Srbije trebalo bi postii sporazum
meu dravama sljednicama SFRJ u okviru pregovora o sukcesiji. Ova
vlada se takoer pozvala na predmet Molnar Gabor protiv Srbije (br.
22762/05, 8.12.2009) u kojem je Sud zaista smatrao da je u predmetnom
zakonu uspostavljena pravina ravnotea izmeu opeg interesa zajednice i
aplikantovog upornog, legitimnog zahtjeva za povrat njegove prvobitne
uteevine, kao i prava svih drugih u istoj situaciji.
(d) Slovenija
92. Slovenska vlada je tvrdila da je pitanje stare devizne tednje
aplikanata u sarajevskoj podrunici Ljubljanske banke Ljubljana i
tuzlanskoj podrunici Investbanke, pitanje sukcesije. Ova vlada se u tom
pogledu pozvala, izmeu ostalog, na Ugovor o pitanjima sukcesije (vidi
toke 62-63 u tekstu gore) i Memorandum o razumijevanju izmeu
Hrvatske i Slovenije iz 2013. godine (vidi toku 43 u tekstu gore). Po
njenom miljenju, Sud bi, dakle, trebao ograniiti svoju analizu na pitanje
jesu li pregovori o tome pitanju voeni u dobroj vjeri, umjesto da razmatra
sutinsko pitanje o tome koja drava treba isplatiti tednju aplikanata. Ako
se Sud ipak odlui baviti tim pitanjem, oni su ustvrdili da bi se u
predmetnom sluaju, temeljem naela teritorijalnosti, Bosna i Hercegovina
trebala smatrati odgovornom za staru deviznu tednju u predmetnim
podrunicama. Dodatni razlog za to je injenica da Bosna i Hercegovina do
2004. godine nije izriito iskljuila svoju odgovornost za tu tednju (vidi
toke 24-28. u tekstu gore).
93. Nadalje, kako je Ljubljanska banka Ljubljana bila na rubu steaja,
moralo se izvriti njeno restrukturiranje 1994. godine. Meutim, drava
Slovenija se ne bi trebala smatrati odgovornom za dugove te banke samo
zbog toga to je procesom njene sanacije postala vlasnicom te banke. U
protivnom, kako navode, nijedna drava ne bi mogla izvriti sanaciju banke
sa negativnim kapitalom, a da time ne preuzme punu odgovornost za njen
dug. U svakom sluaju, istakli su da Ljubljanska banka Ljubljana nikada
nije vrila javne funkcije; da nikada nije postupala po konkretnim uputama
drave kada je rije o neisplaivanju stare devizne tednje aplikantima; te
da ona podlijee redovnom zakonu (odnosno, slovenskom Zakonu o
poduzeima). Sama injenica da je drava vlasnik nekog poduzea, te da ga
u tom smislu kontrolira, nije dovoljna da se njegove djelatnosti pripiu
dravi ili da se drava smatra odgovornom za dugove poduzea prema
meunarodnom obiajnom pravu koje je kodificirano u Nacrtu odredbi
Komisije za meunarodno pravo o odgovornosti drava za djela suprotna
meunarodnom pravu.
94. Slovenska vlada je dalje navela da nije imala obvezu sanirati
podrunicu Ljubljanske banke Ljubljana u Sarajevu. Oni su se pozvali na
sustave osiguranja depozita koje je usvojilo nekoliko drava lanica Vijea
Europe ukljuujui Belgiju, Francusku, Portugal, vicarsku, Ujedinjeno
Kraljevstvo i Nizozemsku, ime je prueno jamstvo za sigurnost depozita
samo podrunicama domaih banaka koje se nalaze na njihovim vlastitim
teritorijima. Osim toga, pozvali su se na presudu E-16/11 Suda EFTA-e od
28.01.2013. (vidi toke 71-73. u tekstu gore). Sud EFTA-e je naglasio da
drave uivaju iroko diskreciono pravo u donoenju temeljnih odluka
glede gospodarske politike u specifinom sluaju sustavne krize. To
takoer vai i prema lanku 1. Protokola br. 1.
95. Konano, iako je tono da su devize redovito prebacivane iz
sarajevske podrunice Ljubljanske banke Ljubljana u Narodnu banku
Slovenije, neka sredstva su naknadno vraena u Sarajevo (vidi toku 18. u
tekstu gore). Sredstva koja nisu vraena u Sarajevo evidentirana su kao
potraivanje sarajevske podrunice od NBJ i bila su fiziki prebaena na
raune NBJ u inozemstvu. Slovenska vlada je svoju tvrdnju potkrijepila
dokumentima iz kojih se vide odreeni transferi deviza iz Ljubljane na
raune NBJ u inozemnim bankama (naroito, LBS Bank New York i LHB
Internationale Handelsbank A.G. Frankfurt, obje u vlasnitvu Ljubljanske
banke Ljubljana, ali i nekih drugih inozemnih komercijalnih banaka) u
periodu prije raspada SFRJ.
(e) Biva Jugoslavenska Republika Makedonija
96. Makedonska vlada, kao i vlade Bosne i Hercegovine i Hrvatske,
tvrdila je da je pitanje devizne tednje aplikanata pitanje graanskopravne
naravi. Po njenom miljenju, budui da ne postoji nikakva veza izmeu
aplikanta i makedonskih vlasti, jasno je da makedonska vlada nije prekrila
Konvenciju.
C. Ocjena Velikog vijea
1. Primjenjivost lanka 1. Protokola br. 1
97. Kako je Sud ve utvrdio u toki 80. u tekstu gore, devizna tednja
koja je predmet pritubi aplikanata, doista je predstavljala imovinu u
smislu lanka 1. Protokola br. 1. Prema tome, taj lanak je primjenjiv u
ovom predmetu.
2. Potovanje lanka 1. Protokola br. 1
(a) Primjenjivo pravilo
98. Kako je Sud naveo u brojnim prilikama, lanak 1. Protokola br. 1
sadri tri pravila: prvo pravilo, navedeno u prvoj reenici prvog stavka, ope
je naravi i izraava naelo mirnog uivanja imovine; drugo pravilo,
sadrano u drugoj reenici prvog stavka, odnosi se na oduzimanje imovine i
i postavlja uvjete za to; tree pravilo, navedeno u drugom stavku,
prepoznaje da drave imaju pravo, izmeu ostaloga, regulirati koritenje
imovine u skladu s opim interesom. Drugo i tree pravilo, odnose se na
posebne sluajeve uplitanja u pravo na mirno uivanje imovine i moraju se
tumaiti u svjetlu opih naela utvrenih u prvom pravilu (vidi, izmeu
ostalih izvora, Sporrong i Lnnroth protiv vedske, 23.09.1982, toka 61,
Serija A br. 52; Iatridis protiv Grke [GC], br. 31107/96, toka 55, ESLJP
1999-II; Immobiliare Saffi protiv Italije [GC], br. 22774/93, toka 44,
ESLJP 1999-V; Broniowski protiv Poljske [GC], br. 31443/96, toka 134,
ESLJP 2004-V; i Visti i Perepjolkins protiv Latvije [GC], br. 71243/01,
toka 93, 25.10.2012).
99. Vraajui se na predmetni sluaj, potrebno je primijetiti da usljed
razliitih mjera usvojenih na dravnoj razini aplikanti nisu mogli koristiti
svoju uteevinu vie od dvadeset godina. Iako bi se zamrzavanje
bankovnih rauna moglo posmatrati, barem u poetku, kao namjera da se
regulira koritenje njihove imovine u smislu treeg pravila, moe se
postaviti pitanje da li injenica da su im njihovi depoziti bili nedostupni u
tako dugom vremenskom peridu, predstavlja liavanje u smislu drugog
pravila. Meutim, imajui u vidu utvrenja iz toaka 77. do 81. u tekstu
gore da zakoni tuenih drava nisu ukinuli zahtjeve aplikanata ili im na
drugi nain oduzeli pravnu valjanost, kao i naelno prihvaanje od strane tih
drava da se i vlasnicima depozita poput aplikanata takoer treba omoguiti
da raspolau svojom uteevinom, ne moe se rei da su aplikanti formalno
lieni svojih uteevina. Iz istih razloga Sud ne nalazi da se moe smatrati
da je u predmetnom sluaju jasno da je rije o de facto eksproprijaciji. S
obzirom na ovakve okolnosti, te imajui u vidu sloenost pravnih i
injeninih pitanja u ovom predmetu, Sud smatra da se navodna povreda
prava na imovinu ne moe klasificirati pod tono odreenu kategoriju (vidi
Beyeler protiv Italije [GC], br. 33202/96, toka 106, ESLJP 2000-I, i
Zolotas protiv Grke (br. 2), br. 66610/09, toka 47, ESLJP 2013).
Predmetni sluaj stoga treba ispitati u svjetlu opih naela sadranih u
prvom pravilu.
(b) Karakter navodne povrede
100. Glavni cilj lanka 1. Protokola br. 1 je zatita osobe od
neopravdanog uplitanja drave u mirno uivanje njene imovine. Meutim,
temeljem lanka 1. Konvencije, svaka drava ugovornica e osigurati
svakome tko je u njenoj nadlenosti prava i slobode utvrene
Konvencijom. Vrenje ove ope dunosti moe za sobom povlaiti
pozitivne obveze koje su svojstvene osiguranju efektivnog ostvarivanja
prava koja jami Konvencija. U kontekstu lanka 1. Protokola br. 1, te
pozitivne obveze mogu zahtijevati od drave poduzimanje mjera potrebnih
za zatitu prava na imovinu (vidi Broniowski, citiran gore, toka 143, sa
daljim referencama, i Likvidjam p/s Selga i Vasievska protiv Latvije
(odl.), br. 17126/02 i 24991/02, toke 94-113, 1 10. 2013).
101. Meutim, granice izmeu pozitivnih i negativnih obveza drave iz
lanka 1. Protokola br. 1 ne daju se precizno definirati. Ipak, primjenjiva
naela su slina. Bez obzira analizira li se predmet s aspekta pozitivne
obveze drave ili s aspekta uplitanja javnog tijela vlasti koje mora biti
opravdano, kriteriji koje je potrebno primijeniti ne razlikuju se u svojoj biti.
U oba konteksta mora se voditi rauna o uspostavi pravine ravnotee
izmeu suprotstavljenih interesa pojedinca i zajednice kao cjeline. Takoer
je tono da ciljevi koji se pominju u toj odredbi mogu biti od znaaja
prilikom ocjene o tome je li je pronaena ravnotea izmeu zahtjeva javnog
interesa o kojem je rije i aplikantovog osnovnog prava na imovinu. U oba
konteksta drava uiva odreenu slobodu procjene u odreivanju mjera koje
valja poduzeti kako bi se osigurala usklaenost sa Konvencijom (vidi
Broniowski, citiran gore, toka 144, uz druge izvore).
102. U ovom predmetu, aplikanti se ale na nemogunost da podignu
svoju uteevinu sa svojih rauna kod banaka o kojima je rije. Njihovi
depoziti su postali nedostupni zbog imbenika poput nedostatka sredstava u
relevantnim bankama, zakonom nametnutog zamrzavanja rauna, te
propusta domaih tijela vlasti da poduzmu mjere s ciljem omoguavanja
vlasnicima depozita u situaciji u kojoj se nalaze aplikanti da raspolau
svojom tednjom. Stanje stvari moe se ispitati s aspekta uplitanja u
djelotvorno ostvarivanje prava zatienog lankom 1. Protokola br. 1 ili s
aspekta propusta da se osigura ostvarivanje toga prava (vidi Zolotas (br. 2),
citiran gore, toke 40, 47. i 53. gdje je Sud naao da je mjera koja je bila
predmet pritube predstavljala uplitanje, te je takoer naao da je tuena
drava imala odreene pozitivne obveze). Imajui u vidu posebne okolnosti
predmetnog sluaja, Sud smatra nepotrebnim, prilikom ispitivanja
predmeta, strogo kategorizirati obveze tuenih drava kao pozitivne ili
negativne. Sud e utvrditi je li postupanje tuenih drava bez obzira moe
li se ono okarakterizirati kao uplitanje ili propust djelovanja, ili kao
kombinacija to dvoje bilo opravdano, imajui u vidu naela zakonitosti,
legitimnog cilja i pravine ravnotee (vidi Broniowski, citiran gore, toka
146).
(c) Jesu li tuene drave potovale naelo zakonitosti
103. Prvi i najvaniji zahtjev lanka 1. Protokola br. 1 je zakonitost.
Druga reenica prvog stavka dozvoljava liavanje imovine sukladno
uvjetima propisanim zakonom a drugi stavak priznaje da drave imaju
pravo regulirati koritenje imovine primjenom zakona. Nadalje, vladavina
zakona, kao jedno od temeljnih naela demokratskog drutva, sadrana je u
svim lancima Konvencije. Naelo zakonitosti takoer pretpostavlja da
pozitivne odredbe domaeg zakona moraju biti u dovoljnoj mjeri dostupne,
precizne i predvidive u njihovoj primjeni (ibid., toka 147, uz druge izvore).
104. Meu strankama nema eksplicitnog spora o tome je li naelo
zakonitosti potovano u ovom predmetu. Sud ne vidi razloga za drugaije
utvrenje. Oito je da je situacija o kojoj je rije, odnosno, nemogunost da
aplikanti podignu svoju tednju, barem nakon raspada SFRJ, imala pravni
temelj u domaem zakonu (vidi, naroito, toke 54-58. u tekstu gore).
(d) Jesu li tuene drave slijedile legitiman cilj
105. Svako uplitanje u uivanje nekog prava iz Konvencije mora slijediti
legitiman cilj. Slino tome, u predmetima u kojima postoji pozitivna obveza
drave, mora postojati legitimno opravdanje za nedjelovanje drave. I samo
naelo pravine ravnotee koje je sadrano u lanku 1. Protokola br. 1
pretpostavlja postojanje opeg interesa zajednice. Nadalje, potrebno je
ponoviti da razna pravila koja su ugraena u lanak 1. Protokola br. 1 nisu
jasno odijeljena u tolikoj mjeri da bi bila nepovezana, te da se drugo i tree
pravilo odnose samo na odreene sluajeve uplitanja u pravo na mirno
uivanje imovine. Jedan od uinaka ovoga jeste da postojanje javnog
interesa koje se zahtijeva u drugoj reenici, ili opi interes koji se pominje u
drugom stavku, proizlaze iz naela utvrenog u prvoj reenici, tako da
uplitanje u ostvarivanje prava na mirno uivanje imovine u znaenju prve
reenice lanka 1. Protokola br. 1 mora takoer slijediti cilj koji je u javnom
interesu (vidi Beyeler, citiran gore, toka 111).
106. S obzirom na izravno poznavanje njihovog drutva i njegovih
potreba, domae vlasti su u naelu u boljoj poziciji od meunarodnih sudaca
da ocijene to je u javnom interesu. Prema sustavu zatite koji je
uspostavljen Konvencijom, na domaim je vlastima da naprave poetnu
procjenu glede postojanja problema koji se tie javnosti i opravdava
primjenu mjera u sferi ostvarivanja prava na imovinu. Kako zakonodavno
tijelo ima iroko polje slobodne procjene u provedbi mjera socijalne i
gospodarske politike, Sud e potovati prosudbu zakonodavnog tijela glede
toga to je u javnom interesu, osim ako je ta prosudba oito bez razumnog
utemeljenja (vidi Broniowski, citiran gore, toka 149, uz druge izvore). Sud
je ve utvrdio da se ova logika nuno primjenjuje na takve fundamentalne
promjene poput raspada drave nakon ega je uslijedio rat, to predstavlja
fenomen koji neizbjeno podrazumijeva i donoenje velikog broja
gospodarskih i socijalnih zakona (vidi Suljagi, citiran gore, toka 42).
107. S obzirom na takvo iroko polje slobodne procjene, Sud nalazi da je
naelo legitimnog cilja takoer potovano u ovom predmetu. Prema vladi
Srbije, cilj je bio da se zatiti likvidnost dravnih fondova u svjetlu teke
gospodarske situacije i financijskog kolapsa kroz koji je zemlja prolazila
(vidi toku 91. u tekstu gore). Druge tuene vlade se nisu izjanjavale po
ovom pitanju. Meutim, Sud je spreman prihvatiti da su nakon raspada
SFRJ i oruanih sukoba koji su uslijedili, tuene drave morale poduzeti
mjere kako bi zatitile svoje bankarske sustave i dravno gospodarstvo
openito. Imajui u vidu sveukupni obujam stare devizne tednje, jasno je
da ni jedna od drava sljednica nije mogla dozvoliti nekontrolirano
povlaenje te tednje. Sud e tako pristupiti ispitivanju kljunog pitanja,
naime je li uspostavljena pravina ravnotea izmeu opeg interesa i
prava aplikanata iz lanka 1. Protokola br. 1.
(e) Jesu li tuene drave potovale naelo pravine ravnotee
(i) Opa naela
108. Svakim uplitanjem u mirno uivanje imovine, kao i propustom
djelovanja, mora se uspostaviti pravina ravnotea izmeu potreba opeg
interesa zajednice i zahtjeva za zatitu temeljnih prava pojedinca. Drugim
rijeima, u svakom sluaju u kojem je dolo do povrede lanka 1. Protokola
br. 1, Sud mora utvrditi da li osoba o kojoj je rije mora podnijeti
nerazmjeran i pretjeran teret usljed djelovanja ili nedjelovanja drave.
Prilikom ocjene o potovanju toga zahtjeva, Sud mora potpuno ispitati sve
interese o kojima je rije, imajui na umu ulogu Konvencije da titi prava
koja su praktina i efektivna. U tom smislu valja naglasiti da neizvjesnost,
bilo da je ona legislativna, administrativna ili da proizlazi iz prakse koju
vlasti provode, predstavlja imbenik koji se mora imati u vidu kod ocjene
ponaanja drave. U sluavima gdje je doista u pitanju opi interes, na
dravnim je tijelima da reagiraju u pravo vrijeme i na odgovarajui i
dosljedan nain (vidi Broniowski, citiran gore, toke 147-151).
(ii) Primjena opih naela na predmetni sluaj
109. U svojoj odluci od 17.10.2011. godine kojom je aplikacija
proglaena doputenom, Vijee je utvrdilo da zakonsko jamstvo SFRJ glede
stare devizne tednje u bankama o kojima je ovdje rije, nije bilo
aktivirano do raspada SFRJ, te da stoga relevantna odgovornost nije bila
prebaena s tih banaka na SFRJ. Nadalje, prema graanskom zakonu SFRJ i
sudskom registru poduzea, sve podrunice Ljubljanske banke Ljubljana i
Investbanke postupale su u ime i za raun matine banke u vrijeme raspada
SFRJ. Stoga je Vijee zakljuilo da su Ljubljanska banka Ljubljana i
Investbanka i dalje bile odgovorne za staru deviznu tednju u svim svojim
podrunicama sve do raspada SFRJ (vidi toku 67. presude Vijea).
110. Stranke su, u biti, prihvatile ovo utvrenje u svojim podnescima o
meritumu pred Vijeem, te je tako bilo i kada je rije o njihovim zastupanju
predmeta pred Velikim vijeem.
111. Veliko vijee je suglasno i potvruje nalaz Vijea.
112. Sud takoer napominje da su Ljubljanska banka Ljubljana i
Investbanka i dalje bile odgovorne za staru deviznu tednju u svojim
bosansko-hercegovakim podrunicama nakon raspada SFRJ. Domae
pravo i praksa navedeni u tokama 44, 45, 49. i 51. u tekstu gore to
nesumnjivo potvruju. Posebno, domai sudovi u Sloveniji i Srbiji i dalje su
smatrali da su stara Ljubljanska banka Ljubljana i Investbanka odgovorne za
staru deviznu tednju u njihovim podrunicama.
113. Tono je da je prema sudskom registru poduzea za period 1993-
2004, bosansko-hercegovaka banka pod nazivom Ljubljanska banka
Sarajevo takoer bila odgovorna za staru deviznu tednju u sarajevskoj
podrunici Ljubljanske banke Ljubljana. Ipak, domai sudovi, kako u Bosni
i Hercegovini, tako i u Sloveniji, utvrdili su da je sporni ratni upis u registar
poduzea oduvijek bio nezakonit (vidi toke 30-35. i 51. u tekstu gore). Taj
upis je stoga brisan iz registra. Sud ne vidi razloga da se ne suglasi s
domaim sudovima u tom pogledu. Doista, Sud je u mnogim prilikama
smtarao da je prvenstveno na domaim sudovima da razrijee probleme
tumaenja domaih propisa, tako da je uloga Suda ograniena na
utvrivanje jesu li uinci takvog tumaenja sukladni Konvenciji (vidi Waite
i Kennedy protiv Njemake [GC], br. 26083/94, toka 54, ESLJP 1999-I;
Nejdet ahin i Perihan ahin protiv Turske [GC], br. 13279/05, toka 49,
20.10.2011; i Vukovi i drugi protiv Srbije [GC], br. 17153/11, toka 80,
25.03.2014).
114. Nakon to je utvreno da su Ljubljanska banka Ljubljana i
Investbanka i dalje odgovorene za staru deviznu tednju u njihovim
bosansko-hercegovakim podrunicama, mora se ispitati, kao to je to
uradilo i Vijee, jesu li Slovenija i Srbija bile odgovorne za propust ovih
banaka da vrate dug aplikantima. U tom pogledu Sud ponavlja da drava
moe biti odgovorna za dugove poduzea u vlasnitvu te drave ak i ako je
to poduzee zasebna pravna osoba, pod uvjetom da ono ne uiva
institucionalnu i operativnu neovisnost u odnosu na dravu u dovoljnoj
mjeri da to dravu oslobaa odgovornosti prema Konvenciji (vidi, meu
ostalim izvorima, Mykhaylenky i drugi protiv Ukrajine, br. 35091/02 et al.,
toke 43-46, ECHR 2004-XII; Cooperativa Agricola Slobozia-Hanesei
protiv Moldavije, br. 39745/02, toke 17-19, 3.04.2007; Yershova protiv
Rusije, br. 1387/04, toke 54-63, 8.04.2010; i Kotov, citiran gore, toke 92-
107). Kljuni kriteriji koriteni u navedenim predmetima kako bi se utvrdilo
je li drava doista odgovorna za takve dugove, bili su sljedei: pravni status
poduzea (prema javnom ili privatnom pravu); narav njegove djelatnosti
(javna funkcija ili obini komercijalni posao); kontekst njegovoga rada
(poput monopola ili visoko-reguliranog biznisa); njegova institucionalna
neovisnost (omjer dravnoga vlasnitva); te njegova operativna neovisnost
(opseg nadzora i kontrole od strane drave).
115. Dodatni imbenici koje je potrebno uzeti u obzir su sljedei: je li
drava izravno odgovorna za financijske potekoe poduzea, je li izvukla
sredstva poduzea na tetu poduzea i njegovih zainteresiranih osoba, je li
propustila odravati odnos odgovarajue distance s poduzeem, odnosno je
li na drugi nain zloupotrebljavala korporativnu formu (vidi Anokhin protiv
Rusije (odl.), br. 25867/02, 31.05.2007. i Khachatryan protiv Armenije,
toke 51-55, br. 31761/04, 1.12.2009). Konano, u pogledu poduzea pod
reimom drutvenog vlasnitva koji je bio uvelike koriten u SFRJ, a jo
uvijek se koristi u Srbiji, Sud je utvrdio da ona openito ne uivaju
institucionalnu i operativnu neovisnost u odnosu na dravu u dovoljnoj
mjeri da to dravu oslobaa njene odgovornosti prema Konvenciji (vidi,
meu mnogim izvorima, R. Kaapor i drugi, citirana gore, toke 96-99, i
Zastava It Turs protiv Srbije (odl.), br. 24922/12, toke 19-23, 9.04.2013).
116. Iako je gore navedena praksa nastala u vezi s poduzeima koja nisu
financijske institucije, Sud smatra da ona takoer vai i za banke o kojima je
rije u ovom predmetu. U tom pogledu, Sud napominje da je Ljubljanska
banka Ljubljana u dravnom vlasnitvu Slovenije i da je pod upravom
slovenske vladine agencije Fonda za sukcesiju (vidi toku 49. u tekstu
gore). Nadalje, kljuno je da je izmjenom Ustavnog zakona iz 1991. godine,
Slovenija prebacila vei dio imovine banke na novu banku, na tetu banke i
njenih zainteresiranih osoba (ibid.). Drava je tako raspolagala imovinom
Ljubljanske banke Ljubljana kako je htjela (usporedi Khachatryan, citiran
gore, toka 51). Veliko vijee je stoga suglasno i potvruje utvrenje Vijea
da postoji dovoljan osnov da se Slovenija smatra odgovornom za dug
Ljubljanske banke Ljubljana prema gi Alii i g. Sadaku. U vezi s tim,
Sud takoer konstatira da u predmetu postoje odreeni dokazi koji pokazuju
da je veina sredstva iz sarajevske podrunice Ljubljanske banke Ljubljana
zavrila u Sloveniji (vidi toku 18. u tekstu gore).
117. Glede Investbanke, Sud primjeuje da je i ona u dravnom
vlasnitvu, i to Srbije, te da je pod upravom srbijanske vladine agencije
Agencije za osiguranje depozita (vidi toku 47. u tekstu gore). to je jo
znaajnije, prema Zakonu o privatizaciji iz 2001. godine, ta je banka morala
otpisati znatna potraivanja koja je imala prema poduzeima u dravnom i
drutvenom vlasnitvu na tetu same banke i njenih zainteresiranih osoba
(ibid.). Kao i Slovenija glede Ljubljanske banke Ljubljana, i Srbija je tako
raspolagala sredstvima Investbanke kako je smatrala za shodno. Veliko
vijee je stoga suglasno i potvruje utvrenje Vijea da postoji dovoljan
osnov da se Srbija smatra odgovornom za dug Investbanke prema
g. ahdanoviu.
118. Sud eli naglasiti da su ovi zakljuci ogranieni na okolnosti ovoga
predmeta i ne podrazumijevaju da nijedna drava nikada nee moi sanirati
propalu banku bez preuzimanja direktne odgovornosti za dug te banke
prema lanku 1. Protokola br. 1 (vidi Kotov, citiran u tekstu gore, toka 116,
i Anokhin, citiran gore) niti, kako je sugerirala Slovenija (vidi toke 93-94. u
tekstu gore), da ova odredba zahtijeva da strane podrunice domaih banaka
uvijek budu obuhvaene domaim sustavom osiguranja depozita. Sud
smatra da je ovaj predmet poseban iz sljedeih razloga. Prvo, kada su
aplikanti deponirali svoj novac, SFRJ je jo uvijek postojala i podrunice o
kojima je rije nisu bile inozemne podrunice. Nadalje, Ljubljanska banka
Ljubljana bila je u dravnom vlasnitvu i prije njene sanacije. Doista, i ta
banka i Investbanka, uvijek su bile u dravnom ili u drutvenom vlasnitvu.
Ovaj predmet se oito razlikuje od standardnog sluaja sanacije nesolventne
privatne banke. Presuda Suda EFTA-a na koju se poziva slovenska vlada
nije od velikog znaaja za predmetni sluaj jer se odnosi na sanaciju propale
privatne banke u posebnom pravnom okviru koji je primjenjiv u Islandu.
Nadalje, tedie o kojima je rije u tome predmetu, za razliku od aplikanata
u ovome predmetu, ve su bile isplaene od strane vlasti Nizozemske i
Ujedinjenog Kraljevstva (vidi toke 71-73. u tekstu gore).
119. Sudu nije promaklo ni pozivanje na predmet Molnar Gabor od
strane srbijanske vlade (vidi toku 91. u tekstu gore). Meutim, u tome
predmetu Sud je ispitivao odredbe srbijanskog Zakona o staroj deviznoj
tednji glede osoba koje su, za razliku od ovih aplikanta, stekle pravo na
postupnu otplatu njihove uteevine od strane srbijanskih vlasti. Sud je
smatrao, s obzirom na teku stvarnost srbijanskog gospodarstva u
predmetno vrijeme, te slobodu procjene koja je data dravama glede pitanja
koja se odnose na gospodarsku politiku, da su sporne odredbe uspostavile
pravinu ravnoteu izmeu opeg interesa i prava aplikanta. Za razliku od
toga, g. ahdanovi nije stekao pravo na takvu postupnu isplatu od strane
srbijanskih vlasti. Prema tome, ovaj predmet treba razlikovati od predmeta
Molnar Gabor.
120. Utvrdivi da je Slovenija odgovorna za dug Ljubljanske banke
Ljubljana prema gi Alii i g. Sadaku, a da je Srbija odgovorna za dug
Investbanke prema g. ahdanoviu, Sud mora ispitati postoji li bilo kakav
dobar razlog zbog kojeg su navedene drave propustile isplatiti aplikante
tijekom toliko mnogo godina. Objanjenje vlada Srbije i Slovenije za ovo
kanjenje u biti je da menarodno pravo o sukcesiji drava zahtijeva samo
da se o pitanjima sukcesije pregovara u dobroj vjeri, bez nametanja
vremenskih rokova za rjeavanje takvih pitanja. One su dalje navele da je
njihovo insistiranje na odgovornosti Bosne i Hercegovine za staru
deviznu tednju u bosansko-hercegovaim podrunicama slovenskih i
srbijanskih banaka tijekom pregovora o sukcesiji bilo u potpunosti u skladu
s glavnim naelom meunarodnog prava o sukcesiji drava naelom
teritorijalnosti.
121. Sud se ne slae s tvrdnjom Slovenije i Srbije da naelo
teritorijalnosti treba primijeniti na tednju aplikanata u ovom predmetu.
Sukladno meunarodnom pravu o sukcesiji drava, naelo pravinog
razmjera predstavlja vodee naelo kada je rije o dravnim dugovima.
Iako je tono da Rezolucija o sukcesiji drava u pitanjima imovine i dugova
iz 2001. godine Instituta za meunarodno pravo propisuje da se naelo
teritorijalnosti primjenjuje izriito na lokalne dugove, uteevina aplikanata
evidentno ne spada u tu kategoriju dravnih dugova (vidi toku 60. u tekstu
gore). Sud se takoer ne slae sa tvrdnjom Slovenije i Srbije da
meunarodno pravo zahtijeva samo da se o pitanjima sukcesije pregovara;
ono takoer propisuje da se, u sluaju da se ne postigne sporazum, dugovi
drave moraju pravino raspodijeliti (ibid.).
122. Dalje treba napomenuti da bi pravina raspodjela duga o kojemu je
rije u ovom predmetu zahtijevala globalnu procjenu imovine i dugova
bive drave i veliinu dijelova koji su do sada pripisani svakoj od drava
sljednica. Ovo pitanje je daleko izvan opsega ovoga predmeta i izvan
nadlenosti Suda (vidi Kovai i drugi, citiran gore, toka 256).
123. Meutim, pregovori o pitanjima sukcesije nisu spreavali drave
da usvoje mjere na dravnoj razini kako bi zatitile interese tedia poput
aplikanata u ovom predmetu. Hrvatska vlada je otplatila veliki dio stare
devizne tednje svojih dravljana u zagrebakoj podrunici Ljubljanske
banke Ljubljana (vidi toku 43. u tekstu gore), a makedonska vlada je
isplatila ukupan iznos stare devizne tednje u podrunici te banke u
Skopju (vidi toku 52. u tekstu gore). Unato tome, te dvije vlade nikada
nisu odustale od svoga stava da Slovenija na kraju treba biti odgovorna i
nastavile su traiti naknadu za isplaene iznose na meudravnoj razini
(posebno u kontekstu pregovora o sukcesiji). Istovremeno, vlada Slovenije
je isplatila ukupan iznos stare devizne tednje u domaim podrunicama
Investbanke i drugim stranim bankama (vidi toku 48. u tekstu gore), a
vlada Srbije je pristala da isplati staru deviznu tednju u podrunicama
srbijanskih banaka u inozemstvu (poput tuzlanske podrunice Investbanke)
onih deponenata koji su imali davljanstvo bilo koje drave osim
dravljanstva drava sljednica SFRJ (vidi toku 45. u tekstu gore). Ovo
pokazuje da su pronaena rjeenja za neke kategorije tedia stare devizne
tednje u spornim podrunicama, ali ne za aplikante u ovom predmetu.
124. Iako neka kanjenja mogu biti opravdana u izuzetnim okolnostima
(vidi Merzhoyev, citiran gore, toka 56. i, mutatis mutandis, Immobiliare
Saffi, cititran gore, toka 69), Sud nalazi da su aplikanti u predmetnom
sluaju bili prisiljeni predugo ekati. Sud stoga nije uvjeren da su vlasti
Slovenije i Srbije, bez obzira na iroko polje slobodne procjene koje imaju u
ovoj oblasti, kao to je navedeno u toki 106. u tekstu gore, uspostavile
pravinu ravnoteu izmeu opeg interesa zajednice i imovinskih prava
aplikanata koji su morali podnijeti nesrazmjerno veliki teret.
125. Iz svih navedenih razloga, Sud zakljuuje da je dolo do povrede
lanka 1. Protokola br. 1 od strane Slovenije u odnosu na gu Alii i g.
Sadaka, da je dolo do povrede toga lanka od strane Srbije u odnosu na g.
ahdanovia, te da nijedna od ostalih tuenih drava nije prekrila taj
lanak.
III. NAVODNA POVREDA LANKA 13. KONVENCIJE
126. lanak 13. Konvencije glasi:
Svatko ija su prava i slobode utvrene ovom Konvencijom povrijeene ima pravo
na djelotvoran pravni lijek pred domaim tijelima, ak i kada su povredu uinile osobe
u vrenju svoje slubene dunosti.
A. Zakljuci Vijea
127. Nakon to je analiziralo niz pravnih sredstava, Vijee je zakljuilo
da aplikanti nisu imali na raspolaganju djelotvorno pravno sredstvo za svoje
albe. Vijee je stoga odbilo prigovore Vlada u pogledu neiscrpljivanja
domaih pravnih sredstava od strane aplikanata. Nadalje, budui da je
utvrdilo da je Slovenija odgovorna za staru deviznu tednju u sarajevskoj
podrunici Ljubljanske banke Ljubljana, a Srbija za staru deviznu tednju
u tuzlanskoj podrunici Investbanke, Vijee je smatralo da je dolo do
povrede lanka 13. od strane Slovenije u odnosu na gu Alii i g. Sadaka,
te do povrede toga lanka od strane Srbije u odnosu na g. ahdanovia, a da
nije nijedna druga tuena drava nije prekrila taj lanak (vidi toke 83-90.
presude Vijea).
B. Podnesci strana
1. Aplikanti
128. Aplikanti su ustvrdili da nisu imali na raspolaganju djelotvoran
pravni lijek za svoje albe, ne ulazei u detalje.
2. Tuene vlade
129. Samo je vlada Slovenije izjavila da su aplikanti imali na
raspolaganju djelotvoran pravni lijek, odnosno da su mogli podnijeti tubu
protiv stare Ljubljanske banke pred slovenskim sudovima. Aplikanti su
takoer mogli podnijeti tubu protiv stare Ljubljanske banke pred hrvatskim
sudovima gdje je vie od 500 klijenata zagrebake podrunice stare
Ljubljanske banke dobilo presude protiv stare Ljubljanske banke, a 63 njih
je do sada dobilo isplatu stare devizne tednje prinudnom prodajom
imovine te banke sa sjeditem u Hrvatskoj (vidi toku 43. u tekstu gore).
130. Ostale vlade tuenih drava su prihvatile da aplikanti nisu imali na
rasplaganju djelotvorno pravno sredstvo. Bosansko-hercegovaka vlada je
dodala da ak i u sluaju da su aplikanti dobili presude kojima se nareuje
staroj Ljubljanskoj banci da im isplati njihovu staru deviznu tednju,
takva presuda najvjerovatnije ne bi bila izvrena, budui da je zakon iz
1994. godine tu banku ostavio bez dovoljno sredstava (vidi toku 49. u
tekstu gore). Hrvatska vlada je ustvrdila da bi tuba protiv stare Ljubljanske
banke pred sudovima u Hrvatskoj bila jednako neuinkovita jer ta banka
vie nije imala imovinu u Hrvatskoj (vidi toku 43. u tekstu gore).
131. Sud je mnogo puta utvrdio da lanak 13. garantira dostupnost
pravnog sredstva na domaoj razini za provedbu sutine prava iz
Konvencije, ma u kojem obliku ona bila osigurana u domaem pravnom
poretku. Stoga lanak 13. djeluje tako da on zahtijeva postojanje domaeg
pravnog sredstva kojim e se rjeavati sutina osnovane albe prema
Konvenciji i pruiti odgovarajua naknada. Mada se opseg obveza drava
ugovornica prema lanku 13. razlikuje ovisno o prirodi albe aplikanta,
pravno sredstvo koje zahtijeva lanak 13. mora biti djelotvorno u praksi kao
i u zakonu. Djelotvornost pravnog sredstva u smislu lanka 13. ne ovisi o
izvjesnosti povoljnog ishoda za aplikanta. Isto tako, dravno tijelo
navedeno u toj odredbi ne mora nuno biti pravosudno tijelo; ali ako ono to
nije, njegove ovlasti i garancije koje ono prua relevantne su za utvrivanje
djelotvornosti pravnog sredstva pred tim tijelom. Takoer, ak i ako jedno
pravno sredstvo samo po sebi u potpunosti ne zadovoljava zahtjeve iz
lanka 13, ukupna raspoloiva pravna sredstva koja su osigurana prema
domaem zakonu mogu zadovoljiti te zahtjeve (vidjeti predmet Kuda protiv
Poljske [GC], br. 30210/96, toka 157, ESLJP 2000 XI).
132. Glede graanske tube protiv stare Ljubljanske banke pred
slovenskim sudovima, Sud primjeuje da je Okruni sud Ljubljana donio
mnoge presude kojima se staroj Ljubljanskoj banci nalae da isplati staru
deviznu tednju u svojim podrunicama u Sarajevu, zajedno s kamatom
(vidi toku 51. u tekstu gore). Meutim, vlada Slovenije nije uspjela
pokazati da je barem jedna ovakva presuda izvrena. Stoga, do sada nema
dokaza o tome da je ovo pravno sredstvo moglo aplikantima osigurati
odgovarajuu i dovoljnu pravnu zatitu.
133. Glede graanske tube protiv te banke pred hrvatskim sudovima, iz
dokumenata koji su na raspolaganju Sudu primjeuje se da stara Ljubljanska
banka vie nema imovine u Hrvatskoj. Prema tome, takav pravni lijek ne
nudi aplikantima bilo kakve realne izglede na uspjeh njihove tube.
134. Sud je primio k znanju argument vlade Slovenije kako ne postoji
obveza da se osigura domai pravni lijek u predmetnom sluaju jer lanak
13. ne zahtijeva postojanje pravnog sredstva kojim se pred domaim tijelom
mogu osporavati kao suprotni Konvenciji sami zakoni drave ugovornice.
Iako je to tumaenje lanka 13. tono (vidi Roche protiv Ujedinjenog
Kraljevstva [GC], br. 32555/96, toka 137, ESLJP 2005-X; Sejdi i Finci
protiv Bosne i Hercegovine [GC], br. 27996/06 i 34836/06, toka 60, ESLJP
2009; i Paksas protiv Litvanije [GC], br. 34932/04, toka 114, ESLJP
2011), aplikanti se ustvari nisu alili na domae zakone tuenih drava niti
na bilo koju pojedinanu odluku ili mjeru. Oni su se alili zbog propusta
tuenih drava da osiguraju isplatu njihovih uteevina na ovaj ili onaj
nain. Stoga je trebao biti osiguran djelotvoran domai pravni lijek.
135. Glede Investbanke, Sud konstatira da Srbija nije osporavala da g.
ahdanovi nije imao na raspolaganju djelotvorno pravno sredstvo.
136. Veliko vijee stoga zakljuuje, kao to je zakljuilo i Vijee, da je
dolo do povrede lanka 13. od strane Slovenije u odnosu na gu Alii i
g. Sadaka, te od strane Srbije u odnosu na g. ahdanovia. Veliko vijee
dalje zakljuuje da ni jedna druga tuena drava nije prekrila lanak 13.
IV. NAVODNA POVREDA LANKA 14. KONVENCIJE
Uivanje prava i sloboda koje su priznate u ovoj Konvenciji osigurat e se bez
diskriminacije na bilo kojoj osnovi, kao to je spol, rasa, boja koe, jezik,
vjeroispovijest, politiko ili drugo miljenje, nacionalno ili drutveno porijeklo,
pripadnost nacionalnoj manjini, imovina, roenje ili druga okolnost.
138. Iako su se aplikanti pozvali na ovaj lanak, oni nisu razvili svoju
argumentaciju u podnesku Velikom vijeu. Podnesci vlada u tom pogledu
jednako su ogranieni. Veliko vijee je stoga suglasno s Vijeem da nije
potrebno razmatrati ovo pitanje prema lanku 14. u odnosu na Srbiju i
Sloveniju, te da nije dolo do povrede toga lanka od strane drugih tuenih
drava.
V. PRIMJENA LANKA 46. KONVENCIJE
139. Relevantni dio lanka 46. Konvencije glasi:
1. Visoke strane ugovornice obvezuju se da e potovati konanu presudu Suda u
svakom predmetu u kojem su stranke.
2. Konana presuda Suda dostavlja se Odboru ministara koji nadzire njeno
izvrenje. ...
A. Zakljuci Vijea
140. Vijee je primijenilo postupak pilot-presude u ovom predmetu i
ukazalo na odreene ope mjere (vidi toke 98-101 presude Vijea).
B. Podnesci stranaka
141. Samo su vlade Srbije i Slovenije stavile prigovor na primjenu
postupka pilot-presude u ovom predmetu, posebno stoga jer ne bi mogle
provjeriti saldo na raunima stare devizne tednje u podrunicama
Ljubljanske banke Ljubljana i Investbanke koje se nalaze u drugim tuenim
dravama bez pomoi tih drava. Vlade Bosne i Hercegovine i Hrvatske su
tvrdile da vlade Srbije i Slovenije raspolau svim potrebnim podacima.
1. Opa naela
142. Sud ponavlja da lanak 46. Konvencije, tumaen u smislu lanka 1,
tuenim dravama namee pravnu obvezu da, pod nadzorom Odbora
ministara, primjene odgovarajue ope i/ili pojedinane mjere kako bi
osigurale prava aplikanata za koja je Sud utvrdio da su povrijeena. Ove
mjere takoer treba poduzeti i u odnosu na druge osobe koje se nalaze u
istom poloaju kao i aplikanti, posebno kroz rjeavanje problema koji su
doveli do povreda koje je Sud utvrdio (vidi Lukenda protiv Slovenije, br.
23032/02, toka 94, ESLJP 2005 X). Ovu obavezu je stalno naglaavao
Odbor ministara vrei nadzor nad izvrenjem presuda ovoga Suda (vidi
ResDH(97)336, IntResDH(99)434, IntResDH(2001)65 i ResDH(2006)1).
143. Kako bi omoguio djelotvornu provedbu svojih presuda, Sud moe
usvojiti postupak pilot-presude koji mu omoguava da jasno identificira
strukturalne probleme koji lee u osnovi povreda i ukae na mjere koje
tuene drave trebaju poduzeti kako bi ih otklonile (vidi Rezoluciju
Res(2004)3 Odbora ministara o presudama koje otkrivaju postojei sustavni
problem od 12.05.2004; pravilo 61. Pravila Suda; i Broniowski, citiran gore,
toke 189-94). Cilj ovog postupka je omoguiti da se na najbri i
najdjelotvorniji nain rijei loe funkcioniranje pravnog poretka u dravi
koje ugroava zatitu prava iz Konvencije o kojima je rije (vidi
Wolkenberg i drugi protiv Poljske (odl.), br. 50003/99, toka 34, ESLJP
2007 XIV). Iako mjere tuene drave trebaju prvenstveno biti usmjerene na
rjeavanje takvog loeg funkcioniranja te, ako je potrebno, uvoenje
djelotvornih domaih pravnih sredstava za povrede o kojima je rije, one
takoer mogu ukljuiti i ad hoc rjeenja kao to su prijateljske nagodbe s
aplikantima ili jednostrane ponude za otklanjanje povreda sukladno
zahtjevima Konvencije. Sud moe odluiti da odgodi razmatranje slinih
predmeta, dajui time tuenim dravama priliku da ih rijee na razliite
naine (vidi, npr Burdov protiv Rusije (br. 2), br. 33509/04, toka 127,
ESLJP 2009). Meutim, ako tuena drava ne usvoji takve mjere nakon
donoenja pilot-presude i nastavi kriti Konvenciju, Sud nee imati drugog
izbora nego da nastavi razmatrati sve sline aplikacije koje se nalaze pred
Sudom i donositi odgovarajue presude kako bi osigurao djelotvorno
potovanje Konvencije (vidi E.G. protiv Poljske (odl.), br. 50425/99, 28,
ESLJP 2008. i Kuri i drugi protiv Slovenije (pravina naknada) [GC], br.
26828/06, toka 136, ESLJP 2014).
2. Primjena opih naela na predmetni sluaj
144. Povrede koje je Sud utvrdio u ovom predmetu pogaaju mnoge
ljude. Pred ovim Sudom postoji vie od 1.850 slinih aplikacija podnesenih
u ime vie od 8.000 osoba. One se odnose na staru deviznu tednju u
sarajevskoj i zagrebakoj podrunici Ljubljanske banke Ljubljana, kao i na
takvu tednju u podrunicama nekoliko srbijanskih banaka koje se nalaze u
Srbiji ili izvan nje (vidi toku 46. u tekstu gore). Osim toga, ima vie tisua
potencijalnih aplikanata. Prema tome, Sud smatra primjerenim primijeniti
postupak pilot-presude u ovom predmetu, bez obzira na prigovore vlada
Srbije i Slovenije u tom pogledu.
145. Imajui u vidu sustavni problem koji je Sud identificirao, on smatra
da je bez sumnje potrebno poduzeti ope mjere na dravnoj razini za
izvrenje ove presude.
146. Konkretno, Slovenija treba poduzeti sve potrebne mjere,
ukljuujui i zakonske izmjene, u roku od jedne godine i pod nadzorom
Odbora ministara, kako bi omoguila gi Alii, gospodinu Sadaku i svim
drugim osobama koje se nalaze u istom poloaju da im bude isplaena
njihova stara devizna tednja pod istim uvjetima pod kojima je ona
isplaena osobama koje su takvu tednju imale u domaim podrunicama
slovenskih banaka (ti uvjeti su navedeni u toki 48. u tekstu gore). U istom
roku, i pod nadzorom Odbora ministara, Srbija treba poduzeti sve potrebne
mjere kako bi omoguila g. ahdanoviu i svim drugim osobama koje se
nalaze u istom poloaju da im bude isplaena njihova stara devizna
tednja pod istim uvjetima pod kojima je ona isplaena dravljanima Srbije
koji su takvu tednju imali u domaim podrunicama srbijanskih banaka (ti
uvjeti su navedeni u toki 45. u tekstu gore).
147. Mora se naglasiti da se navedene mjere ne odnose na osobe kojima
je, iako se nalaze u istom poloaju kao i aplikanti u ovom predmetu, u
potpunosti isplaena njihova stara devizna tednja, poput osoba koje su
mogle podii svoju staru deviznu tednju temeljem humanitarnih razloga
(vidi toke 25. i 44. u tekstu gore) ili je koristiti u procesu privatizacije u
FBiH (vidi toku 32. u tekstu gore), ili osoba kojima su vlade Makedonije i
Hrvatske isplatile njihovu staru deviznu tednju koju su te osobe imale u
podrunicama Ljubljanske banke u Zagrebu i Skopju (vidi toke 43. i 52. u
tekstu gore). Srbija i Slovenija stoga mogu iskljuiti ove osobe iz svojih
planova isplate. Meutim, ako je samo dio neije stare devizne tednje
isplaen na ovaj nain, Srbija i Slovenija su sada odgovorne za preostali dio
(Srbija za staru deviznu tednju u svim podrunicama srbijanskih banaka,
a Slovenija za takvu tednju u svim podrunicama slovenskih banaka, bez
obzira na dravljanstvo zainteresiranog tedie i mjesto gdje se nalazi
podrunica).
148. Kako bi srbijanskim i slovenskim tijelima omoguili provjeru salda
na njihovim raunima, aplikanti i druge osobe koje su i istom poloaju
moraju se povinovati zahtjevima svakog postupka verifikacije koji
uspostave te drave. Bez obzira na navedeno, niti jedan zahtjev se ne smije
odbiti samo zbog toga to nema originalnog ugovora ili tedne knjiice (s
obzirom na vrijeme koje je proteklo, te ratove koji su na razliite naine
pogodili toliko mnogo ljudi) pod uvjetom da osobe o kojima je rije mogu
dokazati svoja potraivanja na drugi nain. Nadalje, sve odluke o
verifikaciji moraju podlijegati sudskom preispitivanju.
149. Iako nema sumnje da je nemogunost slobodnog raspolaganja
njihovom starom deviznom tednjom u periodu duem od dvadeset
godina izazvala odreenu duevnu bol i frustraciju kod svih osoba koje su
time bile pogoene, Sud za sada ne nalazi potrebnim ukazati da bi Srbija i
Slovenija, u smislu ope mjere, svim tim osobama trebale osigurati
odgovarajuu naknadu na ime te tete. Meutim, ako bilo koja od ovih
drava ne primijeni mjere navedene u toki 146. u tekstu gore, te tako
nastavi kriti Konvenciju, Sud moe preispitati pitanje naknade u
odgovarajuem buduem predmetu koji se odnosi na ovu stvar protiv drave
o kojoj je rije (vidi Suljagi, citiran gore, toka 64).
150. Konano, Sud odgaa razmatranje svih slinih predmeta u periodu
od jedne godine (vidi Suljagi, citiran gore, toka 65). Ova odluka nema
utjecaja na ovlasti Suda da u svakom trenutku takvu aplikaciju proglasi
nedoputenom ili je izbrie sa svoje liste predmeta sukladno Konvenciji.
VI. PRIMJENA LANKA 41. KONVENCIJE
Ukoliko Sud utvrdi da je dolo do povrede Konvencije ili njenih Protokola, te
ukoliko zakonodavstvo visoke strane ugovornice o kojoj je rije omoguuje samo
djelomino obeteenje, Sud e, po potrebi, odrediti pravinu naknadu oteenoj
strani.
A. Odteta
152. Aplikanti su zahtijevali isplatu svoje stare devizne tednje s
kamatom na ime materijalne tete. Sud je to ve osigurao u toki 146. u
tekstu gore.
153. Svaki aplikant je nadalje zahtijevao 4.000 eura (EUR) na ime
nematerijalne tete.
154. Vlade se o tome nisu izjanjavale u svojim podnescima Velikom
vijeu.
155. Veliko vijee, kao i Vijee, prihvaa da je nemogunost slobodnog
raspolaganja njihovom starom deviznom tednjom u periodu duem od
dvadeset godina kod aplikanata izazvala odreenu duevnu bol i frustraciju.
Njihova duevna bol i frustracija su neizbjeno bili pojaani time to su na
sebe preuzeli tekou i teret postupanja barem u odreenoj mjeri u ime
svih drugih koji se nalaze u istom poloaju (vidi Hutten-Czapska
protiv Poljske [GC], br. 35014/97, toka 248, ESLJP 2006-VIII). Prema
tome, vrei procjenu na pravinoj osnovi, kako to zahtijeva lanak 41.
Konvencije, Sud dosuuje traene iznose (odnosno, po 4.000 eura gi Alii
i g. Sadaku koje treba platiti Slovenija, te 4.000 eura g. ahdanoviu koje
treba platiti Srbija).
B. Trokovi i izdaci
156. Aplikanti takoer potrauju 27.351 eura na ime trokova i izdataka
koje su imali pred Sudom.
157. Sve vlade su smatrale da je ovaj zahtjev pretjeran i neosnovan.
158. Prema praksi Suda, aplikant ima pravo na naknadu trokova i
izdataka samo ako se dokae da su oni stvarno i nuno nastali, te da su
razumnog iznosa. Dakle, aplikant je te trokove morao platiti, ili ih je
obvezan platiti, prema zakonskoj ili ugovornoj obvezi, a oni su bili
neizbjeni kako bi se sprijeila utvrena povreda ili dobila naknada. Sud
zahtijeva raune i fakture po stavkama koje su dovoljno detaljne kako bi
mogao utvrditi u kojoj su mjeri ispunjeni navedeni zahtjevi. Kako u ovom
predmetu nisu dostavljeni takvi dokumenti, Sud odbija ovaj zahtjev.
C. Zatezna kamata
159. Sud smatra primjerenim da se stopa zatezne kamate temelji na
najnioj kamatnoj stopi na kredite Europske centralne banke, uveanoj za tri
postotna boda.
IZ NAVEDENIH RAZLOGA, SUD
1. Jednoglasno odbija prethodne prigovore vlada;

2. Jednoglasno utvruje da je dolo do povrede lanka 1. Protokola br. 1 uz
Konvenciju od strane Srbije u odnosu na gospodina ahdanovia;

3. Jednoglasno utvruje da je dolo do povrede lanka 1. Protokola br. 1 uz
Konvenciju od strane Slovenije u odnosu na gu Alii i g. Sadaka;

4. Utvruje sa petnaest glasova prema dva glasa da nije dolo do povrede
lanka 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju od strane ostalih tuenih drava;

5. Jednoglasno utvruje da je dolo do povrede lanka 13. Konvencije od
strane Srbije u odnosu na gospodina ahdanovia;

6. Jednoglasno utvruje da je dolo do povrede lanka 13. Konvencije od
strane Slovenije u odnosu na gu Alii i g. Sadaka;

7. Utvruje sa petnaest glasova prema dva glasa da nije dolo do povrede
lanka 13. Konvencije od strane ostalih tuenih drava;

8. Jednoglasno utvruje da nema potrebe ispitivati pritubu prema lanku
14. Konvencije, posmatranom zajedno sa lankom 13. Konvencije i
lankom 1. Protokola br. 1 u odnosu na Srbiju i Sloveniju, te da nije
dolo do povrede lanka 14. Konvencije, posmatranog zajedno sa
lankom 13. Konvencije i lankom 1. Protokola br. 1 glede ostalih
tuenih drava;

9. Jednoglasno utvruje da propust vlada Srbije i Slovenije da ukljue
aplikante u ovom predmetu i sve druge osobe koje se nalaze u istom
poloaju u svoje planove isplate stare devizne tednje predstavlja
sustavni problem;

10. Utvruje sa esnaest glasova prema jednom glasu da Srbija mora
poduzeti sve potrebne mjere, ukljuujui i zakonske izmjene, u roku od
jedne godine i pod nadzorom Odbora ministara, kako bi omoguila g.
ahdanoviu i svim drugim osobama koje se nalaze u istom poloaju da
im se isplati njihova stara devizna tednja pod istim uvjetima pod
kojima je isplaena i srbijanskim dravljanima koji su takvu tednju
imali u domaim podrunicama srbijanskih banaka;

11. Utvruje sa esnaest glasova prema jednom glasu da Slovenija mora
poduzeti sve potrebne mjere, ukljuujui i zakonske izmjene, u roku od
jedne godine i pod nadzorom Odbora ministara, kako bi omoguila gi
Alii, g. Sadaku i svim drugim osobama koje se nalaze u istom
poloaju da im se isplati njihova stara devizna tednja pod istim
uvjetima pod kojima je isplaena i osobama koje su takvu tednju imale
u domaim podrunicama slovenskih banaka;

12. Odluuje jednoglasno da se odgaa razmatranje svih slinih predmeta
protiv Srbije i Slovenije u periodu od jedne godine, bez utjecaja na
ovlast Suda da u svakom trenutku takvu aplikaciju proglasi
nedoputenom ili je izbrie sa svoje liste predmeta sukladno Konvenciji;

13. Utvruje sa esnaest glasova prema jednom glasu
(a) da Srbija, u roku od tri mjeseca, treba isplatiti iznos od 4.000 eura
(etiri tisue eura) g. ahdanoviu na ime nematerijalne tete, kao i sve
poreze koji mogu biti zaraunati;
(b) da Slovenija, u roku od tri mjeseca, treba isplatiti iznos od 4.000
eura (etiri tisue eura) gi Alii i g. Sadaku na ime nematerijalne
tete, kao i sve poreze koji mogu biti zaraunati;
(c) da nakon isteka navedenog roka od tri mjeseca pa sve do namirenja,
isplati obinu kamatu na navedeni iznos po stopi jednakoj najnioj
kamatnoj stopi za kredite Europske centralne banke tijekom perioda
neplaanja, uveanoj za tri postotna boda;

14. Jednoglasno odbija preostali dio zahtjeva aplikanata za pravinu
nadoknadu.
Ova presuda je sainjena na engleskom i francuskom jeziku i izreena na
javnoj raspravi odranoj u Zgradi ljudskih prava u Strasbourgu, dana
16.07.2014. godine.
Michael OBoyle Dean Spielmann
zamjenik registrara predsjednik
Sukladno lanku 45, stavak 2. Konvencije i pravilu 74, stavak 2. Pravila
Suda, uz ovu presudu priloena su sljedea izdvojena miljenja:
(a) suglasno miljenje sutkinje Ziemele;
(b) djelomino suglasno miljenje suca Popovia;
(c) djelomino izdvojeno miljenje o nesuglasnosti sutkinje Nu berger,
kojem se pridruio i sudac Popovi.
D.S.
M.OB.
ALII I DRUGI protiv BOSNE I HERCEGOVINE, HRVATSKE, SRBIJE, SLOVENIJE
I BIVE JUGOSLAVENSKE REPUBLIKE MAKEDONIJE 51
IZDVOJENA MILJENJA
SUGLASNO MILJENJE SUTKINJE ZIEMELE
1. Glasala sam kao i veina u ovom predmetu. Napominjem da e ova
presuda postati jedna od vodeih koje se bave specifinim kontekstom
sukcesije drava i primjenom Europske konvencije o ljudskim pravima na
jedno posebno osjetljivo podruje: ono koje se odnosi na raspodjelu
odgovornosti za dugove. Sud je morao utvrditi relevantna naela propisa o
sukcesiji drava koja bi mogla utjecati na tumaenje lanka 1. Protokola br.
1 u ovom predmetu. Stoga je dio presude pod naslovom Relevanto
meunarodno pravo i praksa od posebne vanosti.
2. Vano je istaknuti da unato veoma irokom pristupu prema izvorima
meunarodnoga prava, koji je izraen u predmetu Demir i Baykara protiv
Turske ([GC], br. 34503/97, toke 85-86, ESLJP 2008), postoje izvjesna
ogranienje u okviru kojih Sud mora postupati, te da stoga Sud nije pruio
dublju prezentaciju i analizu primjenjivih naela pravnih propisa o sukcesiji
drava u podruju gdje, u konanici, postoji jo mnogo pitanja i iroka
lepeza razliite prakse koju drave primjenjuju (vidi Kovai i drugi protiv
Slovenije [GC], br. 44574/98, 45133/98 i 48316/99, toka 256, 3.10.2008).
Sud tako uzima kljune dijelove iz relevantnog podruja meunarodnoga
prava, fokusirajui se, naravno, na vlastitu sudsku praksu i naela.
3. Takoer je tono da se glavni argument Slovenije i Srbije odnosio na
naglaavanje naela teritorijalnosti u smislu odgovornosti drava u
situacijama sukcesije drava. Sud odgovara na ovaj argument istaknuvi da
to sigurno nije jedino naelo koje se primjenjuje na problem dugova nakon
raspada drave (vidi toku 121). Sud u velikoj mjeri razrjeava to pitanje
ponovivi i istaknuvi naela koja se odnose na obvezu pregovaranja u
situacijama sukcesije drava (ibid., Suglasno miljenje suca Ressa, toka 4)
kao i naelo pravinog razmjera u raspodjeli dugova drave prednice. S
obzirom na ogranien opseg ovoga predmeta, Sud ne ulazi (vidi toku 123.)
punom brzinom u pitanje pravine raspodjele dugova kao takvo i posebno,
ne osvre se na naelo neopravdanog bogaenja koje bi, po mome miljenju,
takoer moglo biti relevantno za injenice ovoga predmeta (vidi lanke 37,
40. i 41. Beke konvencije iz 1983. godine o sukcesiji drava glede dravne
imovine, arhiva i dugova, Miljenje br. 1. Badinterove arbitrane komisije,
te lanak 8. Rezolucije Instituta za meunarodno pravo iz 2001). Meutim,
ak i bez pozivanja na ta naela expressis verbis, moglo bi se ustvrditi da je
ovo rjeenje u skladu s njihovom sutinom i njihovom primjenom u
meunarodnoj praksi.
4. Glede glavnog argumenta u predmetu, uloge naela teritorijalnosti u
situacijama sukcesije drava, Sud dodatno uvruje stav Instituta za
meunarodno pravo iznesen u njegovoj Rezoluciji iz 2001, utvrdivi da
naelo teritorijalnosti nije jedini relevantan element meu mnogima koje je
potrebno uzeti u obzir prilikom utvrivanja odgovornosti svake od drava o
kojima je rije. Vana je narav prava koja se trae. Sud pronalazi u Srbiji i
52 ALII I DRUGI protiv BOSNE I HERCEGOVINE, HRVATSKE, SRBIJE, SLOVENIJE I
BIVE JUGOSLAVENSKE REPUBLIKE MAKEDONIJE
IZDVOJENA MILJENJA
Sloveniji odgovornost za banke u kojima su zamrznuti devizni rauni
aplikanata (vidi toke 116-117). Ovaj pristup se moe usporediti s
pristupom Suda u predmetu Likvidjam p/s Selga i Vasievska protiv
Latvije ((odl), br. 17126/02 i 24991/02, 1.10.2013) koji se odnosio na
zamrznute devizne raune u jednoj banci u Ruskoj Federaciji. Tono je da
se meunarodna pravna pozicija Latvije razlikuje od pozicije tuenih drava
u ovome predmetu, budui da Latvija nije drava sljednica u kontekstu
raspada SSSR-a. Meutim, Ruska Federacija je drava prednica, pa se ni u
takvom scenariju nije moglo primijeniti naelo teritorijalnosti kako su
zahtijevali aplikanti u sluaju Latvije.
5. Kako je ve reeno, ja sam se u potpunosti sloila sa veinom u
pogledu merituma ovoga predmeta. Istovremeno, imam ozbiljne sumnje
glede dicta u odnosu na dio koji se odnosi na izvrenje presude, iako sam na
kraju glasala kao veina (vidi toke izreke 10. i 11). Sud je poeo, s
vremena na vrijeme, postavljati rokove u kojima drave moraju izvriti
presudu pod nadzorom Odbora ministara. Praksa pokazuje da se Sud morao
vie puta vraati svojoj izvornoj odluci glede rokova. To je po mome
miljenju neizbjeno budui da presude Suda obino ukljuuju naelna
pitanja i zahtijevaju zakonske reforme, a takvi politiki procesi su sloeni
(vidi, npr, L. protiv Litvanije, br. 27527/03, ESLJP 2007-IV), posebno u
kontekstu sukcesije drava. Nema sumnje da je opem interesu u Europi da
se presude Europskog suda za ljudska prava provode brzo i da se, kad je to
mogue, prihvate ire posljedice. Kada je rije o udjelu Suda u zajednikoj
odgovornosti, on je uinio sve to moe, ukazujui ak i na mogua rjeenja
problema prema lanku 46. gdje je to primjenjivo. Krajnje je vrijeme da
drave urade svoju "domau zadau" postupajui sukladno praksi Suda, jer
to takoer izravno utjee na uinkovitost Suda. U tom je kontekstu Sud
ponekad odluivao, kao to je to sluaj u ovome predmetu, odrediti rokove
izvrenja tuenim dravama. To je pomalo oajnika mjera. Velika je teta
to je Sud doveden u situaciju da mora pribjei takvim mjerama. To takoer
predstavlja rizik za Sud, jer se od njega moe zatraiti da jo jednom
preispita svoje odluke, a to pokree ozbiljna pitanja glede naela pravne
sigurnosti i konanosti presuda. Ja bih mnogo vie voljela da drave
ugovornice Konvencije i Odbor ministara zauzmu vri pristup kada je
rije o izvrenju presuda, nego da Sud mora preuzeti takav rizik.

IZDVOJENA MILJENJA

DJELOMINO SUGLASNO MILJENJE SUCA POPOVIA
Ja sam glasao kao i veina za utvrivanje povrede od strane Slovenije i
Srbije u ovom predmetu, ali mislim da toke 109-125 presude trebaju biti
razjanjene. Predmetna presuda ni u kojem sluaju ne moe omoguiti da se
Sud u budunosti bavi aplikacijama iste naravi, ako budu podnesene protiv
Bosne i Herzegovine, Hrvatske i/ili Makedonije, u formaciji suca pojedinca.
Takve aplikacije ne mogu biti automatski proglaene nedoputenima.
Naprotiv, njima se mora baviti Vijee, prvo u pogledu pitanja doputenosti,
a kasnije, ako budu proglaene doputenima, takoer i njihovim
meritumom.

IZDVOJENA MILJENJA

DJELOMINO IZDVOJENO MILJENJE SUTKINJE
NUBERGER, KOJEM SE PRIDRUUJE SUDAC POPOVI
A. Historijska dimenzija i financijske implikacije predmeta
Nema nikakve sumnje da su povrijeena prava aplikanata iz lanka 1.
Protokola br. 1 i lanka 13. Konvencije. Meutim, ono s ime se Veliko
vijee moralo uhvatiti u kotac u ovom veoma sloenom i tekom predmetu
nije bilo samo da odlui je li dolo do povrede ljudskih prava ili nije, nego i
kome pripsati odgovornost za te povrede koje su trajale vie od dvadeset
godina, bile uklopljene u kontekst raspada SFRJ, i tako poprimile povijesnu
dimenziju.
Istovremeno je Veliko vijee moralo odluiti o iznosu novca koji treba
isplatiti ne samo aplikantima, nego i svima onima koji se nalaze u istoj
situaciji kao i aplikanti. Tako je ono moralo donijeti odluku koja ima
ogromne financijske implikacije.
Na moju alost, ne mogu podrati rjeenje koje je usvojila veina.
B. Pripisivanje iskljuive odgovornosti za krenje imovinskih prava
aplikanata Sloveniji, odnosno Srbiji
Odgovornost za naknadu gubitka stare devizne tednje moe se
posmatrati kao pitanje graanskog prava (ovo je stav Bosne i Hercegovine,
Hrvatske i Bive Jugoslavenske Republike Makedonije, vidi toke 85, 87.
i 96.) ili kao pitanje sukcesije drava koje je potrebno rijeiti na temelju
meunarodnog prava (ovo je stav Srbije i Slovenije, vidi toke 89. i 92).
Veina lanova Velikog vijea opredijelila se za graanskoprvni pristup
44
i
odluila da je samo Slovenija odgovorna za povredu prava ge Alii i g.
Sadaka, a da je samo Srbija odgovorna za povredu prava g. ahdanovia.
Tako drave u kojima su za vrijeme Jugoslavije udruene banke unutar
socijalistikog modela samoupravljanja sluajno imale svoja sjedita sada
moraju isplatiti sve dugove koji su nastali u sustavu koji je stvorila druga
drava prije stupanja na snagu Konvencije.

44
Graanskopravni pristup je praktino opravdan jurisprudencijom sudova same Slovenije
i Srbije (vidi toke 44, 45, 49, 51, 112), koja je, kako je reeno, nesumnjivo potvrdila
odgovornost Ljubljanske banke Ljubljana i Investbanke. Meutim, barem kada je rije o
jurisprudenciji slovenskih sudova, to nije tono. Slovenski sudovi su nali da je stara (a ne
nova!) Ljubljanska banka Ljubljana odgovorna za isplatu stare devizne tednje. Meutim,
stara Ljubljanska banka Ljubljana (toka 49.), kao i Investbanka (toka 47.) nalaze se u
stanju sanacije ili steaja, tako da su direktna graanskopravna potraivanja usmjerena
protiv nesolventnih banaka.
IZDVOJENA MILJENJA
Po mome miljenju, ovo rjeenje nije zadovoljavajue niti adekvatno
budui da je utemeljeno na pretjeranom pojednostavljivanju sloenih
povijesnih dogaanja i da izostavlja neke vane aspekte. Iako moda moe
biti primamljivo doi do jednostavnog i lakog rjeenja, trebalo je usvojiti
pristup koji bi bio vie izdiferenciran.
1. Odgovornost SFRJ u uspostavi sustava
Nema nikakvog spora da ni Slovenija niti Srbija nisu same uspostavile
cijeli bankarski sustav s njegovim planovima re-deponiranja, nego SFRJ
koja je bila u ozbiljnoj potrebi za stranom valutom (toka 14). Takoer
nema spora da uspostavljeni sustav nije imao zdrav financijski temelj (toke
14. i 17). Privlaenje novca tedia davanjem daleko viih kamatnih stopa
od trinih, koje su esto prelazile 10% (toka 14), moralo se smatrati
rizinim investiranjem. Jasno je da oekvanje visoke dobiti koja je na taj
nain obeana nije bilo ekonomski utemeljeno.
Ovo je Sud ve jasno izrekao (vidi Suljagi protiv Bosne i Herzegovine,
br. 27912/02, toka 51, 3.11.2009):
Kao prvo, opepoznata je injenica da je globalna ekonomska kriza 1970-ih
posebno teko pogodila SFRJ. SFRJ se okrenula meunarodnom tritu kapitala i
uskoro postala jedna od najzaduenijih zemalja svijeta. Kada je meunarodna
zajednica prestala s praksom davanja kredita 1970-ih godina, SFRJ je nala izlaz u
deviznoj tednji graana kojom je plaala strane dugove i financirala uvoz.
2. Slom sustava za vrijeme Jugoslavije
Do sloma ovoga sustava dolo je jo za vrijeme Jugoslavije (prestanak
sustava redeponiranja 1988. godine (vidi toku 20); ukidanje sustava
osnovnih i udruenih banaka 1989/1990. godine (vidi toku 21); masovno
povlaenje deviza (vidi toku 22)). SFRJ je bila ta koja je prvo pribjegla
hitnim mjerama ograniavajui uvelike podizanje deviznih depozita (vidi
toke 22. i 52). Takve mjere ne bi bile potrebne da novac tedia nije ve
bio izgubljen u to vrijeme. Sve se to dogodilo u dravi koja sada vie ne
postoji.
To je Sud ve eksplicitno prikazao u svojoj praksi (vidi Suljagi, citiran
gore, toka 10; usporedi takoer Kovai i drugi protiv Slovenije [GC], br.
44574/98, 45133/98 i 48316/99, toka 40, 3.10.2008, te Molnar Gabor
protiv Srbije, br. 22762/05, toka 6, 8.12.2009):
Problemi nastali zbog stranih i domaih dugova SFRJ izazvali su monetarnu krizu
1980-tih godina. Nacionalno gospodarstvo bilo je na rubu kolapsa i SFRJ je poduzela
urne mjere, poput zakonskih zabrana u pogledu isplate devizne tednje (vidjeti
lanak 71. Zakona o deviznim transakcijama iz 1985). Time je devizna tednja
praktino bila zamrznuta.
Iako jamstvo drave prema graanskom pravu nije bilo aktivirano prije
raspada SFRJ (vidi toku 15), posljedice nefunkcionalnog sustava koji je
IZDVOJENA MILJENJA
uspostavljen od strane SFRJ treba promatrati kao podijeljenu odgovornost
drava sljednica.
Meunarodnopravna dimenzija ovoga predmeta se stoga ne smije
zanemariti.
3. Opseg nadlenosti Suda ratione temporis
Veina mjera koje su usvojile drave sljednice kao odgovor na slom
sustava uvodei poseban reim za staru deviznu tednju bile su usvojene
ranih 1990-tih (vidi toke 23. et seq.) to znai prije stupanja na snagu
Konvencije u tim dravama (Slovenija 28/6/1994, Biva Jugoslavenska
Republika Makedonija 10/4/1997, Hrvatska 5/11/1997, Bosna i
Hercegovina 12/7/2002, Srbija 3/3/2004). Praktino, rauni devizne tednje
ostali su zamrznuti u svim dravama sljednicama, ali je bilo dozvoljeno
podizanje uloga pod posebnim uvjetima, posebno iz humanitarnih razloga
(npr. Bosna i Hercegovina, vidi toku 25, i Srbija, vidi toku 44; dokazni
materijal koji Sud ima na raspolagnju ne sadri podatke o tome da su
Hrvatska i Biva Jugoslavenska Republika Makedonija podzele bilo kakve
hitne mjere ranih1990-tih, vidi toke 42. i 52). Slovenija je preuzela jamstvo
od bive SFRJ ve 1991. godine i pristala isplatiti originalne depozite s
pripadajuom kamatom 1993. godine, ali samo kada je rije o uteevini u
domaim podrunicama dotinih banaka (ali obuhvaajui kako slovenske
banke, tako i domae podrunice inozemnih banaka (vidi toku 48.)).
Jamstvo koje je preuzela Bosna i Hercegovina bilo je ogranieno na domae
banke (vidi toku 24).
Evidentno je da su sve te mjere koje su usvojene neposredno nakon
sloma SFRJ bile hitne mjere iji je cilj bio osigurati povjerenje u nove
dravne strukture i izbjei vee nezadovoljstvo i prosvjede u turbulentnim
vremenima. Kako je vrijeme prolazilo, poduzete su dopunske mjere. Sve su
bile skrojene prema konkrenim potrebama odreene drave sljednice, a
posljedica je bila da su neki bili ukljueni, a drugi iskljueni (npr. Bosna i
Hercegovina: jamstvo, a kasnije i isplata samo tednje u domaim bankama
(vidi toke 24. i 27); Srbija: iskljuivanje dravljana ostalih drava bive
SFRJ iz planova isplate (vidi toku 45)). Nasuprot tome, Biva
Jugoslavenska Republika Makedonija je isplatila sve dugove koji se odnose
na staru deviznu tednju (vidi toku 52); u sluaju Hrvatske ovo je, kako
izgleda, kontroverzno pitanje (vidi toku 42. i takoer Kovai i drugi,
citiran gore, toka 183).
Sud nema nadlenost ratione temporis za analizu o tome koliko su mjere
usvojene prije stupanja na snagu Konvencije predstavljale uplitanje u prava
aplikanata prema lanku 1. Protokola br. 1 ili u kojoj mjeri su one bile
diskriminirajue i krile taj lanak posmatran zajedno s lankom 14. U
vrijeme kada je Konvencija stupila na snagu, stanje stvari u dotinim
dravama bilo je takvo da je aplikantima ve nekoliko godina bio zabranjen
pristup njihovom vlastitom novcu. Po mome miljenju, dunosti drava
IZDVOJENA MILJENJA
prema Konvenciji se stoga moraju analizirati kao pozitivne obveze, a ne kao
uplitanje. Novac je de facto ve bio oduzet. On nije mogao biti oduzet po
drugi put, ali je gubitak morao biti nadoknaen.
4. Krenje pozitivnih obveza
U kontekstu sukcesije drava pozitivne obveze tuenih drava temeljem
lanka 1. Protokola br. 1 bile su dvostruke. Na vertikalnom planu one su
imale dunost nadoknaditi tetu koju su aplikanti pretrpjeli i odmah im
osigurati naknadu. Na horizontalnom planu one su morale meusobno
pregovarati kako bi postigle dogovor o adekvatnoj raspodjeli dugova
akumuliranih u okviru sustava u iju uspostavu su sve bile ukljuene. Iako
prva dunost proistie izravno iz lanka 1. Protokola br. 1, ona je
isprepletena sa drugom dunou koja proistie iz opeg meunarodnog
prava i Ugovora o pitanjima sukcesije. Sud je mnogo puta ponovio da prava
koja garantira Konvencija nisu teoretska i iluzorna, ve praktina i
efektivna. Pravo na isplatu nadoknade efektivno je jedino ako je jasno protiv
koga mora biti usmjereno. Stoga su sve tuene drave imale pozitivnu
obvezu pregovarati o pitanju "stare" devizne tednje.
Po mome miljenju, Hrvatska je prekrila ovu dunost odbijanjem da
nastavi s pregovorima 2002. godine (vdi toku 63), dok su sve ostale drave
bile spremne da ih ponovno nastave.
Kada je rije o pozitivnoj obvezi nadoknade gubitka koji su pretrpjeli
aplikanti, suglasan sam s veinom da Slovenija i Srbija nisu ispunile svoje
pozitivne obveze iz lanka 1. Protokola br. 1. Restrukturiranjem stare
Ljubljanske banke Ljubljana i prebacivanjem veeg dijela njene imovine na
Novu ljubljansku banku, Slovenija je 1994, odnosno u vrijeme kada je
Konvencija ve stupila na snagu, de facto onemoguila isplatu bez usvajanja
bilo kakvih kompenzatornih mjera (vidi toku 49). Isto se moe kazati i za
Srbiju koja nije sprijeila steaj Investbanke (vidi toku 47).
Meutim, ne slaem se s veinom da Bosna i Hercegovina nije uope
odgovorna u tom pogledu. Ona je namjerno iskljuila dravno jamstvo za
isplatu starih deviznih depozita u inozemnim podrunicama domaih
banaka (vidi stavove 24. i naredne), te je tako dozvolila da se nastavi s
krenjem ljudskih prava. Primjer Bive Jugoslavenske Republike
Makedonije (vidi toku 52), kao i rjeenje pronaeno u sluaju Potanske
tedionice, gdje su drave preuzele jamstva za podrunice na njihovom
teritorijima (vidi toku 64), pokazuju da nije postojao konsenzus za
iskljuivanje odgovornosti drave u kojoj su poloena sredstva. Kategoriko
odbijanje isplate je tim vie neopravdano budui da je nesporno da je u
okviru sustava redeponiranja, dio novca vraen u Bosnu i Hercegovinu.
Tako je veina lanova Velikog vijea propustila ispitati pozitivne
obveze svih tuenih drava protiv kojih je bila usmjerena prituba
aplikanata.
IZDVOJENA MILJENJA
C. Plan nadoknade
1. Nadoknada na osnovu sustava nastalih prije stupanja na snagu
Konvencije
Veina lanova Velikog vijea odluila je da Slovenija mora poduzeti
sve potrebne mjere ...kako bi omoguila gi Alii, gospodinu Sadaku i
svim drugim osobama koje se nalaze u istom poloaju da im bude isplaena
njihova stara devizna tednja pod istim uvjetima pod kojima je ona
isplaena osobama koje su takvu tednju imale u domaim podrunicama
slovenskih banaka, odnosno, da isplati originalne depozite zajedno s
kamatama (vidi toke 146 i 48).
45
Srbija mora isplatiti staru deviznu
tednju pod istim uvjetima pod kojima je ona isplaena dravljanima Srbije
koji su takvu tednju imali u domaim podrunicama srbijanskih banaka,
odnosno, dijelom u gotovini a dijelom u obveznicama vlade (vidi toke 146
i 45).
Takvo rjeenje moglo bi biti opravdano da je Sud utvrdio povredu lanka
1. Protokola br. 1 posmatranog zajedno s lankom 14, jer bi to pruilo
adekvatnu naknadu za diskriminaciju u postupanju. Ono je takoer moglo
biti opravdano temeljem nepravednog bogaenja ako bi se moglo dokazati
da su Slovenija i Srbija jo uvijek u posjedu novca koji su poloili aplikanti
i da su na njemu zaradili kamatu u periodu izmeu 1990. i 2014. godine.
Ali ni jedan od tih uvjeta nije ispunjen u ovome predmetu.
Sud se u ovome predmetu izriito suzdrao od utvrivanja povrede
lanka 1. Protokola br. 1 posmatranog zajedno s lankom 14.
U pogledu nepravednog bogaenja sljedei aspekti se moraju uzeti u
obzir.
Prvo, kako nije sporno da nije sav novac zavrio u Sloveniji i Srbiji
(vidi toku 116), neprimjereno je zahtijevati da samo Slovenija i Srbija
isplate svu staru deviznu tednju. U socijalistiko vrijeme udruene banke
u Sloveniji i Srbiji vratile su odreena sredstva koja su dobile kako bi
zadovoljile potrebe likvidnosti osnovnih banaka (vidi toke 18. i 19).
Budui da je NJB davala dinarske zajmove (u poetku bez kamata)
domaim poduzeima na osnovu redeponiranih deviza i na taj nain
pomagala lokalno gospodarstvo, pravilo meunarodnoga prava u pogledu
lokalnih dugova (lanak 29. Rezolucije o sukcesiji drava u pitanjima
imovine i dugova iz 2001. godine Instituta za meunarodno pravo, vidi
toku 60.) nije evidentno neprimjenjivo kako je ocijenila veina lanova
Velikog vijea (vidi toku 121). Drugo, injenica da su redeponirana
sredstva uplaivana Narodnoj banci Jugoslavije u Beogradu nije osporena.
Tree, budui da se smatralo neophodnim uvoenje hitnih mjera i da ih je

45
Moe biti problema u izvrenju ove presude. Budui da je zakon koji pominje Veliko
vijee usvojen 1993. godine i da je regulirao kamatne stope samo do tada, izgleda da nije
jasno koji se sustav primjenjuje na akumuliranje kamate nakon 1993.
IZDVOJENA MILJENJA
SFRJ usvojila (vidi toku 22.), vrlo je vjerovatno da je vena toga novca
bila izgubljena jo za vrijeme Jugoslavije.
Sud je tako utvrdio u presudi Suljagi (citirana gore, toka 51),
pominjui Rezoluciju 1410 (2004) Parlamentarne skuptine o Isplati
depozita deviza u podrunicama Ljubljanske banke izvan teritorije
Slovenije, 1977-1991 od 23.11.2004. godine, te u Obrazloenju koje je
pripremio izvjestitelj, G. Jurgens:
Parlamentarna skuptina Vijea Europe utvrdila je da je, kao razultat toga, glavni
dio prvobitnih pologa nestao prije raspada SFRJ ....
2. Kompenzacija u sluajevima koji se odnose na promjene u
politikom sustavu
Nadalje, pristup Velikog vijea nije kompatibilan s njegovom
jurisprudencijom u slinim predmetima. Sud openito nerado osuuje
drave za imovinske povrede poinjene prije stupanja na snagu Konvencije
(vidi Kopeck protiv Slovake [GC], br. 44912/98, toke 53-61, ESLJP
2004-IX; Von Maltzan i drugi protiv Njemake ((odl.) [GC], br. 71916/01,
71917/01 i 10260/02, toke 110-114, ESLJP 2005-V; i Jahn i drugi protiv
Njemake [GC], br. 46720/99, 72203/01 i 72552/01, toke 99-117, ESLJP
2005-VI). Izuzeci se prave u sluaju kontinuiranih povreda (vidi Loizidou
protiv Turske (meritum), 18.12.1996, toke 63-64, Izvijea o presudama i
odlukama 1996-VI) i u sluaju legitimnih oekivanja u pogledu imovinskih
prava (vidi Broniowski protiv Poljske (odl.) [GC], br. 31443/96, toke 97-
102, ESLJP 2002-X). Meutim, kad god su povrede lanka 1. Protokola br.
1 povezane s dogaajima koji su se u masovnom opsegu odigrali prije
stupanja na snagu Konvencije, Sud je prihvaao modele koji su pruali
manje od potpune nadoknade (vidi Broniowski protiv Poljske (prijateljska
nagodba) [GC], br. 31443/96, toke 31. i 43, ESLJP 2005-IX; Hutten-
Czapska protiv Poljske (prijateljska nagodba) [GC], br. 35014/97, toke 27,
28.04.2008; i Visti i Perepjolkins protiv. Latvije[GC], br. 71243/01, toke
115. i 118-131, 25.10.2012).
Tako je Sud utvrdio u predmetu Visti i Perepjolkins (ibid., toka 113):
Ovo naelo se primjenjuje jo snanije kada su zakoni doneseni u kontekstu
promjene politikog i gospodarskog reima, posebno za vrijeme poetnog perioda
tranzicije koji je nuno obiljeen poremeajima i neizvjesnou; u takvim sluajevima
drava ima posebno iroko polje slobodne procjene (vidi, meu ostalim izvorima,
Kopeck protiv Slovake [GC], br. 44912/98, toka 35, ESLJP 2004-IX; Jahn i drugi,
citiran gore, toka 116 (a); i Suljagi protiv Bosne i Hercegovine, br. 27912/02, toka
42, 3.11.2009). Tako je, naprimjer, Sud smatrao da takoer moe biti neophodna
nadoknada koja je manja od pune nadoknade a fortiori kada je imovina oduzeta s
ciljem tako temeljnih promjena ustavnoga ureenja zemlje poput prelaska iz
monarhije u republiku (vidi Bivi kralj Grke i drugi (meritm), citiran gore, toka
87). Sud je ovo naelo potvrdio u predmetu Broniowski (citiran gore, toka 182), u
kontekstu restitucije imovine i politike kompenzacije, precizirajui da bi plan
reguliranja imovine, budui dalekosean, ali kontroverzan ... sa znaajnim
IZDVOJENA MILJENJA
gospodarstvenim posljedicama za zemlju u cjelini, mogao ukljuivati odluke kojima
se nadoknada za oduzimanje ili restituciju imovine ograniava na razinu koja je ispod
njene trine vrijednosti. Sud je takoer ponovio ova naela glede donoenja zakona u
izuzetnom kontekstu ujedinjenja Njemake (vidi Maltzan i drugi protiv Njemake
(odl.) [GC], br. 71916/01, 71917/01 i 10260/02, toke 77 i 111-112, ESLJP 2005-V, i
Jahn i drugi, citiran gore).
Tono je da su se ovi predmeti odnosili na eksproprijaciju nekretnina. Ali
nema uvjerljivoga razloga da se gubitak rizinih investicija tretira znatno
bolje od gubitka nekretina i da se oekuje ne samo potpuna isplata
izgubljenog iznosa nego ak i nadoknada izgubljene kamate.
Vrijedi pomenuti da je Sud prihvaao znaajna smanjenja u iznosima
koji su isplaivani na ime nadoknade za izgubljenu staru deviznu tednju
i davao tuenim dravama iroko polje slobodne procjene (vidi Trajkovski
protiv Bive Jugoslavenske Republike Makedonije (odl.), br. 53320/99,
7.03.2002; Suljagi, citiran gore, toke 27-30 i 52-54; te Molnar Gabor
protiv Srbije, br. 22762/05, toke 21, 23-25 i 50, 8.12.2009).
Kada je konkretno rije o kamatnim stopama odreenim u originalnim
sustavima koji su uspostavljeni 1980-tih, moe se rei da u vrijeme kada je
Konvencija stupila na snagu u Sloveniji 1994. i u Srbiji 2004. godine, vie
nije postojalo legitimno oekivanje. S druge strane, prilikom odluivanja o
adekvatnoj nadoknadi, potrebno je uzeti u obzir prilagoavanje inflaciji
uteevine koja je izvorno deponirana u njemakim markama (vidi Visti i
Perepjolkins protiv Latvije (pravina naknada) [GC], br. 71243/01, toke
38-44, ESLJP 2014).
3. Supsidijarnost i polje slobodne procjene
Prilikom uspostave pilot postupaka Sud je do sada uvijek ostavljao
iroku slobodu procjene dravama lanicama u pronalasku adekvatnog
rjeenja sustavnih problema. U prva dva sluaja (Broniowski i Hutten-
Czapska, oba gore citirana), Veliko vijee je podralo prijateljsku nagodbu
koju su postigle strane kako u pogledu opih, tako i individualnih mjera, te
tako prihvatilo modele koji su pruali manje od pune kompenzacije u
pogledu drugih osoba koje su bile pogoene. U svojoj nedavnoj presudi u
predmetu Kuri i drugi protiv Slovenije ((pravina naknada) [GC],
br. 26828/06, ESLJP 2014), u kojem strane nisu postigle prijateljsku
nagodbu, Sud je uzeo u obzir injenicu da je slovenska vlada uspostavila ad
hoc domai plan naknade nakon isteka vremenskog roka navedenog u
glavnoj presudi, kako bi se osigurala odgovarajua pravna zatita
izbrisanim osobama na dravnoj razini (ibid. toke 138-140). U vezi s
tim, Veliko vijee je primijetilo da su prema naelu supsidijarnosti i polju
slobodne procjene koja ide uz njega, iznosi naknade dosueni na dravnoj
razini ostalim oteenim osobama u kontekstu opih mjera prema lanku 46.
Konvencije stvar diskrecionog prava tuene drave, pod uvjetom da su
kompatibilni s presudom Suda kojom se nareuju te mjere (ibid. toka 141,
IZDVOJENA MILJENJA
i vidi, mutatis mutandis, Verein gegen Tierfabriken Schweiz (VgT) protiv
vicarske (br. 2) [GC], br. 32772/02, toka 88, ESLJP 2009).
4. Potreba suradnje u iznalaenju adekvatnih rjeenja
Kako je objanjeno gore u tekstu, kontekst dravne sukcesije se ne smije
zanemarivati prilikom utvrivanja tko je odgovoran za povrede ljudskih
prava u ovome predmetu. To takoer vrijedi i kada je rije o uspostavi
mehanizma nadoknade. Od najvee je vanosti da sve drave sljednice
surauju na uspostavi plana i verifikaciji relevantnih zahtjeva. Sud je ve
bio suoen sa sluajevima zlouporaba koji su za aljenje. Tako su,
naprimjer, dva aplikanta u predmetu Kovai i drugi (citiran gore, toka
260), propustili informirati Sud da su nakon odluke Opinskog suda u
Osijeku od 7.07.2005. godine dobili isplatu njihovih deviznih depozita u
cjelosti.
U predmetu Suljagi (cititran gore, toka 19.) Sud je naveo:
Zakoni koji su odreivali koritenje stare devizne tednje u postupku
privatizacije bili su ogranieni, i ak su doveli do zlouporaba: pojavilo se neslubeno
trite na kojem se takva tednja ponekad prodavala za najvie 3% od njihove
nominalne vrijednosti..
Po mome miljenju, Veliko vijee se u presudi nije u dovoljnoj mjeri
pozabavilo vanim aspektom suradnje meu tuenim dravama u
verifikaciji potraivanja.
D. Alternativno rjeenje predmeta
Da zakljuim, po mome miljenju, Slovenija, Bosna i Hercegovina i
Hrvatska su odgovorne za povredu prava ge Alii i g. Sadaka prema
lanku 1. Protokola br. 1 i lanku 13, a Srbija, Bosna i Hercegovina i
Hrvatska su odgovorne za povredu prava g. ahdanovia prema lanku 1.
Protokola br. 1 i lanku 13. Dok je Hrvatska odgovorna samo za dugo
trajanje povrede i trebala bi platiti dio naknade na ime nematerijalne tete,
glavna odgovornost je na Sloveniji, odnosno Srbiji, koje bi trebale isplatiti
najvei dio naknade na ime materijalne tete, dok je Bosna i Hercegovina
odgovorna za samo mali dio obje vrste tete.
S obzirom na njihovu zajedniku odgovornost za sustav koji je stvoren u
SFRJ, sve tuene drave bi trebale suraivati u osmiljavanju adekvatnoga
mehanizma nadoknade.
Na tom temelju bi trebalo biti mogue na adekvatan nain obetetiti one
koji su nezakonito lieni njihove imovine i osigurati izvrenje presude u
kratkom vremenskom roku.

Presuda - Stara Štednja

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Presuda - Stara Štednja

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

PRED

You might also like