Poglavlje 1

NEODLU

CLJIVOSTLOGIKEPRVOGA
REDA
Nakon sto smo dokazali neka bitna pozitivna svojstva logike prvoga reda,
njezina deduktivnoga sustava, zadr zat cemo sada i na jednom va znom nega-
tivnome svojstvu logike prvoga reda. Naime, usprkos tomu sto u beskona cnome
broju slu caja metodama kao sto su istinitosno stablo ili naravna dedukcija
mo zemo dobiti jednozna can odgovor o posljedici odnosno o doka zljivosti
nekoga iskaza p iz skupa iskaza , takav jednozna can odgovor ipak ne mo zemo
dobiti svaki put. Sjetimo se primjerice beskona cnih istinitosnih stabla, u ko-
jima se ra slamba nastavlja u nedogled, a da stablo kao takvo nikad ne dade
odgovor na postavljeno pitanje. Rije c je o svojstvu neodlu cljivosti logike pr-
voga reda. Pojam odlu cljivosti mo ze se u odredenome smislu svesti na pojam
izra cunljivosti, sto omogu cuje egzaktan dokaz neodlu cljivosti logike prvoga
reda.
1.1 Odlu civanje i izra cunavanje
Denirat cemo i medusobno povezati nekoliko pojmova klju cnih za razu-
mijevanje neodlu cljivosti (v. S. C. Kleene).
Mehani cki postupak je postupak (procedura) u kojem je zadano po cetno
stanje, a svaki je idu ci korak u postupku odreden prethodnim stanjem prema
danim pravilima.
U cinkovit (efektivan) postupak je mehani cki postupak koji se u kona cnome
1
2 POGLAVLJE 1. NEODLU

CLJIVOST LOGIKE PRVOGA REDA
broju koraka zaustavlja.
Postupak odlu civanja je u cinkovit postupak pomo cu kojega mo zemo
dati odgovor na odreden razred pitanja. U logici je to, primjerice, raz-
red svih pitanja oblika slijedi li iskaz p iz skupa iskaza ? ili razred svih
pitanja oblika Je li p doka zljivo iz skupa ?.
Govorimo i o problemu odlu civanja. Rije c je o iznala zenju u cinkovita
postupka za odlu civanje o nekome razredu pitanja. Ka zemo da je problem
odlu civanja za neki razred pitanja rje siv ako i samo ako se mo ze prona ci
u cinkovit postupak za odlu civanje o tom pitanju, a u protivnome ka zemo da
je nerje siv.
Postupak odlu civanja (ako postoji) svodimo na odgovaraju ci postupak
izra cunavanja neke funkcije. Odgovor na pitanje pretvara su u odredenu
izra cunljivu vrijednost (npr. 1 ili 0).
Najprije cemo opisati pojamizra cunljivosti, a zatimpokazati kako se odreden
postupak odlu civanja o doka zljivosti u logici prvoga reda mo ze svesti na pos-
tupak izra cunavanja.
1.2 Izra cunljivost i registarski stroj
Postoje razli citi, medusobno istovrijedni na cini kako na potpuno forma-
liziran na cin opisati pojam izra cunljivosti. Jedan je od njih pomo cu pojma
registarske izra cunljivosti, tj. izra cunljivosti registarskim strojem. Medutim
nema potpuno sigurna jamstva da registarska izra unljivost (ili bilo koji drugi
istovrijedan formalizirani opis, npr. pomo cu Turingova stroja, pomo cu parci-
jalnih rekurzivnih funkcija itd.) doista iscrpljuju pojam izra cunljivosti. Kako
nijedan drugi dosad dani formalizirani opis nije pro sirio pojamizra cunljivosti
izvan okvira registarske izra cunljivosti, mo zemo postaviti sljede cu induk-
tivnu (tj. s velikom vjerojatno s cu vrijede cu) postavku o izra cunljivosti:
Svaka je izra cunljiva funkcija registarski izra cunljiva.
Ta je postavka posebna ina cica Churchove postavke, prema kojoj se izra cun-
ljivost svodi na izra cunljivost parcijalnih rekurzivnih funkcija, odnosno Church-
Turingove postavke, kojom se izra cunljivost svodi na izra cunljivost Turin-
govim strojem. Zadr zat cemo se nakratko na registarskome stroju (abakus),
opisanome u J. Lambeka (1961.) i potom u R. Jereya (1967.).
1.2. IZRA

CUNLJIVOST I REGISTARSKI STROJ 3
KRENI
Registar 2: ako nije prazan, SMANJI za 1
STANI
Registar 1: POVE

CAJ za 1
2
prazan
1
3 4
Slika 1.1: Zbrajanje registarskim strojem.
Registarski je stroj idealan stroj koji se sastoji od kona cnoga niza registara
(upisnika), u svakome od kojih je u svakome trenutku zabilje zen odreden
prirodan broj (0 ili ve ci).
Program za registarski stroj sastoji se od pravila prema kojima se brojevi
u registrima pove cavaju za 1 ili smanjaju za 1 ili se registar ostavlja prazan.
Program izra cunava vrijednost funkcije s n argumenata tako da su argumenti
(prirodni brojevi) od prvoga do n-toga pohranjeni u odgovaraju ce registre
redom od prvoga do n-toga, dok preostali registri ostaju prazni. Izra cunata
vrijednost funkcije jest broj zabilje zen u prvome registru po izvr senju pro-
grama.
Program se mo ze opisati, primjerice, posebnim tokovnikom (dijagram
toka) prilagodenim za registarski stroj. Tokovnik je niz cvori sta, od kojih se
svako sastoji od ulazne strjelice, opisa radnje koju treba izvr siti i od izlazne
strjelice. Strjelice su obroj cane.
1
Na slici 1.1 prikazano je, primjerice, kako registarski stroj zbraja (v. R.
Jerey). U tom se primjeru stroj se po izvr senju programa zaustavlja (s re-
zultatom u registru 1). No ima programa izvr snje kojih se (s odredenim ar-
1
U standardnome se tokovniku rabe, primjerice, i rombovi u koje se upisuje pitanje
nakon kojega se, u ovisnosti o odgovoru, program grana.
4 POGLAVLJE 1. NEODLU

CLJIVOST LOGIKE PRVOGA REDA
KRENI
Registar 2: ako nije prazan, SMANJI za 1
STANI
Registar 1: POVE

CAJ za 1
Registar 2: POVE

CAJ za 1
2
prazan
1
3
4
5
Slika 1.2: Zaustavljanje i nezaustavljanje
gumentima) neprestano nastavlja, ne ostavljaju ci dakle nikad denitivan re-
zultat u registru 1. Ka zemo da stroj koji se prema odredenome programu s
odredenim argumentima zaustavlja, izra cunava vrijednost funkcije koja je
za zadane argumente denirana. Stroj koji se ne zaustavlja, ka zemo da
izra cunava vrijednost funkcije koja je za zadane argumente nedenirana.
Na slici 1.2 primjer je registarskoga stroji koji se ne zaustavlja za sve parove
argumenata u registrima 1 i 2.
Vje zba 1.1 Poku sajte odrediti za koje se argumente registarski stroj na slici
1.2 zaustavlja, a za koje ne!
1.3 Doka zljivost i registarski stroj
Registarski se programi mogu opisati ne samo tokovnicima nego i na-
pisati jezikom logike prvoga reda. Na taj se na cin izvr senje registarskoga
programa za zadane argumente kona cno mo ze opisati kao zaklju cak logike
1.3. DOKA

ZLJIVOST I REGISTARSKI STROJ 5

prvoga reda. Zapis programa zaklju ckom radimo tako da bude zadovoljen
uvjet da se registarski stroj, izvr suju ci program za zadane argumente, zaus-
tavlja ako i samo ako je zaklju cak koji je zapis toga programa za zadane
argumente, deduktivno valjan (u sustavu naravne dedukcije).
Slu zimo se Jereyevim formatomlogi ckoga zapisa registarskoga programa,
uz manje odstupanje i s time da umjesto semanti cki valjana zaklju cka go-
vorimo o odnosu doka zljivosti. Prema Jereyovu formatu, uvodimo 2 + r-
mjesni prirok R
2+r
koji neformalno zna ci da registarski stroj u trenutku
(prvo mjesto iza priroka R
2+r
), na strjelici broj (drugo mjesto) ima broj
u registru 1 (tre ce mjesto), itd., i broj u registru r (2+r-to mjesto). Najprije
se navodi broj u registrima u kojima se zapisuju argumenti funkcije koja se
ra cuna, a zatim stanje u pomo cnim registrima (ako ih ima). Uvodimo i jed-
nomjesni prirok A
1
, koji kazuje koliko argumenata ima funkcija koju pro-
gram ra cuna. Prva pretpostavka zaklju cka zapis je po cetnoga stanja s podat-
kom o broju argumenata, a svaka od ostalih pretpostavaka opisuje po jedno
cvori ste i to pomo cu pogodaba zatvorenih pod op cim koli citeljima. Pritom
prednjak opisuje stanje na ulaznoj strjelici, a posljedak stanje na izlaznoj st-
rjelici. Doka zljiva postavka opisuje stanje na zaustavnoj strjelici, a ako nema
zaustavne stjelice upisujemo jednostavno 0 = 0 ( sto nije doka zljivo iz su-
visloga skupa). Kao predmetne konstante rabimo brojke, koje, kako bi se iz-
bjegla dvosmislenost, odvajamo zarezima i sve zajedno stavljamo u zagrade
iza samoga priroka R
2+r
. Znak crtano (

) funkcijski je simbol za neposredni

sljedbenik.
2
Dajemo kao primjer zapis programa na slici 1.1 za argumente 3 i 4.
{R(0, 0, 3, 4) A(2), po cetno stanje
xy
1
(R(x, 1, y
1
, 0) R(x

, 2, y
1
, 0)), cvori ste 1-2
xy
1
(R(x, 1, y
1
, y

2
) R(x

, 3, y
1
, y
2
)), cvori ste 1-3
xy
2
(R(x, 3, y
1
, y
2
) R(x

, 4, y
1
, y

2
)), cvori ste 3-4
. . . } opisi cvori sta 4-3 i 4-2}
xy
1
y
2
R(x, 2, y
1
, y
2
)
2
Umjesto dosljednoga zapisa brojeva samo s 0 i znakomcrtano, na prijedlog demonstra-
tora i studenata pi semo i druge brojke npr. umjesto 0

mo zemo pisati 3.
6 POGLAVLJE 1. NEODLU

CLJIVOST LOGIKE PRVOGA REDA
Mo ze se dokazati da je logi cki zapis programa s po cetnim stanjem de-
duktivno valjan ako i samo ako se registarski stroj koji izvr suje pro-
gram s istim po cetnim stanjem, zaustavlja. Analogna tvrdnja vrijedi i o
(semanti ckome) posljedi cnom odnosu izmedu premisa i zaglavka. Dokaz,
koji u nastavku prikazujemo, ima dva dijela (a i b).
a) Premise nisu drugo nego zapis programa i po cetnoga stanja registar-
skoga stroja. Te premise cine suvisao skup jer odreduju mogu ci, izvr sivi rad
registarskoga stroja, koji ne mo ze u istome trenutku i biti ne biti u istome sta-
nju (drugim rije cima, ukoliko premise cine nesuvisao skup, one nisu zapis
nijednoga registarskoga programa s po cetnim stanjem). Stoga se iz premisa
logi ckoga programskoga zapisa ne mo ze deducirati zaglavak 0 = 0, pa
preostaje samo drugi tip zaglavka onaj koji (u suvislosti s premisama) za-
pisuje stanje na zaustavnoj strjelici tokovnika. Prema tome, ako registarski
stroj radi prema premisama zaklju cka, a zaklju cak je deduktivno valjan, stroj
se, u skladu sa zaglavkom, zaustavlja.
b) Opis svakoga trenutka t u radu stroja mo ze se deducirati iz premisa
logi ckoga opisa stroja. To se dokazuje matemati ckom indukcijom. (1) Os-
novica. Jasno je da se opis trenutka 0 mo ze deducirati iz logi ckoga opisa jer
je prva premisa upravo sam taj opis. (2) Induktivni korak. Ako se opis sva-
koga trenutka t i svih prethodnih mo ze deducirati iz logi ckoga opisa, onda
se i opis sljede cega trenutka t

mo ze deducirati iz logi ckoga zapisa. Neka se,

prema induktivnoj hipotezi, iz logi ckoga zapisa mo ze deducirati opis sva-
koga trenutka t i prethodnih, i neka je t

idu ci trenutak u radu stroja. Onda

je izmedu t i t

cvori ste, a svako je cvori ste opisano premisama. Pravilom i

iz te se op ce premise mo ze deducirati i prolazak kroz cvori ste u konkretnim
trenutcima t i t

. Slijedi da se svaki trenutak u radu stroja dade deducirati iz

premisa logi ckoga zapisa, pa to vrijedi i za posljednji trenutak, u kojem se
stroj zaustavlja.
1.4 Nerje sivost problema zaustavljanja
Mo ze se pokazati da nema registarskoga stroja koji bi za svaki registarski
stroj i bilo koje zadane argumente mogao izra cunati ho ce li se taj stroj zaus-
taviti ili ne. Drugim rije cima, ka ze se da je problem zaustavljanja nerje siv.
1.4. NERJE

SIVOST PROBLEMA ZAUSTAVLJANJA 7

Postojanje takva op cega programa za zaustavljenje, nazovimo ga H (prema
engleskome halt, zaustaviti se), opovrgava se dijagonalnim postupkom.
Neka su
1
,
2
,
3
, . . . registarski programi koji ra cunaju funkcije f
1
, f
2
, f
3
, . . .
s jednim argumentom a
1
, a
2
, a
3
, . . .. Registarski se stroj s tim programima za
svaki navedeni argument ili zaustavlja ili ne (DA, NE).
a
1
a
2
a
3

1
DA/NE DA/NE DA/NE . . .

2
DA/NE DA/NE DA/NE . . .

3
DA/NE DA/NE DA/NE . . .
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
Ako opstoji program koji izra cunava ho ce li se
n
za a
i
zaustaviti ili ne, onda
opstoji program H

koji ra cuna ho ce li se program

n
zaustaviti upravo za a
n
.
Tada ima i program

koji sadr zi H

i koji se zaustavlja za a
n
ako i samo ako
H

izra cuna da se
n
za a
n
ne zaustavlja. Naime, ako H

dade, primjerice,
odgovor 0 (za ne zaustavlja se) mo ze se u nastavku programirati da se

zaustavi, a ako H

dade odgovor 1 (za zaustavlja se) mo ze se u nastavku

programirati da se

ne zaustavi.
Ako je

neki stvaran program, on ima neki broj k, dakle

=
k
,
jer programa nema vi se nego prebrojivo mnogo. No u tom slu caju
k
se za
argument a
k
zaustavlja ako i samo ako njegov potprogram H

izra cuna da se

k
za a
k
ne zaustavlja (protuslovlje!). Dakle,
k
=

, koji sadr zi H

, nije
mogu c. Kako je H

jedini dio

koji smo ostavili neodredenim, preostaje da

upravo H

, a stoga op cenito ni H, nije mogu c.

a
1
a
2
a
3
. . . a
k
. . .

1
DA/NE DA/NE DA/NE . . . DA/NE . . .

2
DA/NE DA/NE DA/NE . . . DA/NE . . .

3
DA/NE DA/NE DA/NE . . . DA/NE . . .
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
. . . .
.
.
.
.
.
. . . .

=
k
DA/NE DA/NE DA/NE . . . ? . . .
8 POGLAVLJE 1. NEODLU

CLJIVOST LOGIKE PRVOGA REDA
KRENI

m koraka

Registar 1: ako nije prazan, SMANJI za 1

STANI
Registar 1: POVE

CAJ za 1
1
m+2
m+3
prazan
m+4
m+5
Slika 1.3: Program

1.5 Pou cak o neodlu cljivosti

Pou cak o neodlu cljivosti logike prvoga reda ka ze:
Nema postupka odlu civanja za doka zljivost u logici prvoga reda.
Naime, pokazali samo da su pojmovi zaustavljanja registarskoga stroja
i doka zljivosti zaglavka iz premisa u logi ckome opisu stroja istovrijedni.
No kako nema postupka izra cunavanja (nekoga registarskoga stroja) za pro-
blem zaustavljanja registarskih strojeva, nema ni postupka izra cunavanja
za doka zljivost u logici prvoga reda. A kako smo odlu cljivost shvatili kao
izra cunljivost i sveli na nju, slijedi da nema ni postupka odlu civanja za doka z-
ljivost u logici prvoga reda. To zna ci da ni deduktivni sustav logike prvoga
reda (ni bilo koji drugi deduktivan sustav logike prvoga reda) nije takav pos-
tupak odlu civanja, tj. iako u (beskona cno) mnogo slu caja daje odgovor na
pitanje je li postavka doka zljiva iz pretpostavaka, ne mo ze takav odgovor
dati uvijek, za svaku zadanu postavku i pretpostavke.
1.6. ODLU

CLJIVI ISJE

CCI LOGIKE PRVOGA REDA 9
1.6 Odlu cljivi isje cci logike prvoga reda
Za razliku od logike prvoga reda, deduktivni je sustav iskazne logike
odlu cljiv. U kanonskome dokazu, svi se poveznici isklju cuju u kona cnome
broju koraka (bez mogu cnosti neprestanoga vra canja na isklju cenje, pri-
mjerice, istoga pojavaka op cega koli citelja), nakon cega mo zemo od citati
je li zadani skup nesuvisao ili nije. Ako priro cnu logiku ograni cimo samo
na jednomjesne priroke, za tu logiku takoder mo zemo denirati odlu cljiv
deduktivni sustav. Ako se u skupu iskaza javlja k razli citih jednomjesnih
priroka, svaki iskaz preoblikujemo u iskaz bez koli citelja tako da umjesto
op ce pokoli cene formule xp(x) pi semo k- clanu konjunkciju k supstitucij-
skih primjera formule p(x) za cetiri razli cite predmetne konstante, a umjesto
opstojno pokoli cene formule xp(x) pi semo k- clanu disjunkciju k supstitu-
cijskih primjera p(c/x) za iste cetiri razli cite predmetne konstante. Zatim
izradujemo kanonski dokaz kao u iskaznoj logici.
-
Ponajprije, iskazna je logika odlu cljiva. Ako u logici prvoga reda bez is-
tovjetnosti isklju cimo varijable (pokoli cavanje ostaje prazno), svi se iskaze
svode na jednostavne i sastavljene iskaza, te dobivamo iskaznu logiku, s obli-
cima Pc
1
. . . c
n
umjesto iskaznih slova. U naravnoj dedukciji, nakon sto smo
zadane iskaze pretvorili u disjunktivni normalni oblik, provjera nesuvislosti
zavr suje u kona cnome broju koraka, isklju cenjemsvih disjunkcija i konjunk-
cija.
Nadalje, odlu cljiva je i logika jednomjesnih priroka (jednotna, mo-
nadi cna logika). L owenheim 1915, Kalm ar 1929
Ako je jednotan izkaz p (samo s jednomjesnim prirocima) u ko-
jem se javlja k razli citih jednomjestnih priroka zadovoljiv, zado-
voljiv je u modelu u kojem predmetno podru cje sadr zi najvi se
2
k
clanova. BJ 254
(BMN 373-374, 350, ...valjan ako i samo ako je istinit za svako tuma cenje
s upravo 2
k
lanova). Tj. ako neki izkaz nije istinit u modelu s 2
k
- clanim
ili manjim predmetnim podru cjem, ne ce biti istinit ni u modelima s ve cim
predmetnim podru cjem.
10 POGLAVLJE 1. NEODLU

CLJIVOST LOGIKE PRVOGA REDA
U jednotnoj se logici mogu, prema tome, rabiti metode iskazne logike.
Pokoli cene izkaze preformuliramo tako da op ce koli citelje zamijenimo ko-
njunkcijama a opstojne disjunkcijama supstitucijskim primjera za 2
k
pred-
metnih konstanata.
Za logiku prvoga reda s istovjetno s cu vrijedi ne sto druk ciji pou cak:
Ako je jednotan izkaz u kojem se javlja k razliitih jednomjestnih
opisnih priroka i r razli citih predmetnih varijabla zadovoljiv, za-
dovoljiv je nekim modelom u kojem predmetno podru cje sadr zi
najvi se 2
k
r clanova.
BJ 250
Iz posljednjega proizlazi da ako je k = 0 (nema priroka osim =), 2kr = r
(predmetno podru cje s onoliko clanova koliko ima varijabla). Npr. xyx =
y.
Uo cimo da je gledom na problem odlu cljivosti jednotna logika bli za iz-
kaznoj nego op coj priro cnoj logici. Stoga neki logiari (Quine) i izdvajaju
jednotnu logiku u posebno poglavlje elementarne logike.
Druge odlu cljive isje cke cine iskazi sa sljede cim predmetcima u preneks-
nome normalnome obliku:
. . . . . . Bernays-Sch onnkel 1928, Ramsey 1932
. . . . . . Ackermann 1928
. . . . . . bez = G odel, Kalm ar, Sch utte1932 1934