Doivljaj: Baka stara

Prolo je pet godina od toga 15. kolovoza, blagdana Velike Gospe. Naime, uoi toga dana
svake godine dijaspora Busovae organizira narodno veselje. Na istom se okupi domae
stanovnitvo, ali i one osobe koje borave na privremenom radu u inozemstvu. Uz obilje hrane
i pia, te glazbe uivo organiziraju se i razna natjecanja, kao to su potezanje konopa, tranje-
skakanje u vreama za ene, bacanje kamena s ramena i slino. Uglavnom, dogaaj je to koji
se pamti i prepriava cijelu godinu. Na poseban nain se svatko od nas priprema za ovo
okupljanje. Tako je bilo i 14. kolovoza 2008 godine. Pripremio se raanj, kuhalo se vino,
pekli se kolai. Sve je bilo spremno za druenje, koje je trebalo otpoeti u sumrak toga dana.
Meutim, mene i moju obitelj, kao i nau uu i iru rodbinu, kao grom iz vedra neba, pogodila
je tuna vijest da je umrla baka Kata. Zapravo, ona je moja prabaka. Ali za mene je bila druga
baka. Budui da sam u to vrijeme imala dvije bake i prabaku Katu, ona mi je kazala da je
zovem baka stara. Bio je to na dogovor. Bila je tako mila i draga osoba. Bore na njenom
milom i toplom licu otkrivale su da je proivjela teak ivot. Jedini pokazatelj toga tekoga
ivota bile su bore. Nikada se ona nije alila na svoj ivot. I ono to bi ispriala, a to bi
ukazivalo na ivotne potekoe, baka stara je pretvarala u pozitivnu stvar. Nije bila bolesna.
Niti jednoga dana nije provela u bolnici. Ugasio se njen ivot nakon 84 godine. Kao kada u
kasnu jesen padne list s grane, tako je baka stara napustila ovozemaljski ivot. Danas, nakon
pet godina, osjeam stranu prazninu i tugu to sam ju izgubila, zauvijek. Kao da tek sada iz
faze oka prelazim u stvarnost i postajem svjesna toga. Veza koju sam vremenom stvorila s
bakom starom, postala je tako snana da sam osjeala da je ona dio mene. Odlaskom bake
Kate ostala je pukotina koja je tako velika, kao da je nestao dio mene. Nadam se da e se
jednoga dana bol i tuga povui, te da e za mnom ostati jedno proivljeno bolno iskustvo.
Baka stara zauvijek e ostati u mome srcu.