Zvuk Jedne Ruke

(Uvid u prirodu uma)

~
eljko Musovi
Copyright 2013 eljko Musovi
Izdanje PD Unlimited

~
Licence Notes
Thank you for downloading this free ebook. Although this is a free
ebook, it remains the copyrighted property of the author, and may
not be reproduced, copied and distributed for commercial or non-
commercial purposes. If you enjoyed this book. Please encourage
your friends to download their own copy.
Thank you for your support.








2
Sadraj

Umjesto uvoda
I dio: ivot, smrt i rezervne varijante
Dua...?
Vienja stvarnosti
ivot
Dokazi pod lupom
Kljuevi
II dio: Ja?
Poetak
Zabluda
Odgovor
III dio: ...ivjeti u jasnosti
Bez oklopa i oruja
Umjesto zakljuka
Literatura
O autoru







3
UMJ ESTO UVODA

Drevne zagonetke pod imenom koani su kineski izum, ali su ih i
japanski zen uitelji davali svojim uenicima da bi ih nauili da
zaustave, ili preduprijede lutanje uma.
Mokurai (Tiha grmljavina) je bio starjeina hrama u Keninu.
Jedan od njegovih uenika je bio i mali, dvanaestogodinji Tojo
koji je esto posmatrao starije uenike kako svakog jutra i veeri
posjeuju uitelja u njegovim odajama da bi primili pouku u vidu
san-zena, ili linog vostva. Naravno, i Tojo je imao elju da
primi san-zen, ali mu je Mokurai uvijek govorio da saeka, jer je
premlad. Ipak, Tojo je bio uporan, pa uitelj napokon pristade da
mu da koan: Zvuk dvije ruke moe da uje kad pljesne
rukama, ree Mokurai ali, ja elim da mi pokae zvuk jedne
ruke!
Tojo se nakloni i ode u svoju sobu da razmisli o problemu. Kroz
prozor se ula muzika geji. Aha! Imam ga!, obradovao se.
Sljedee veeri uitelj od njega zatrai odgovor i on poe da izvodi
muziku geji.
Ne, ne! ree Mokurai To nije zvuk jedne ruke. Nijesi
shvatio.
Tojo se vrati u svoju sobu i sjede u ugao: Zvuk jedne ruke ta bi
to moglo biti? Iznenada u kako kaplje voda. Mora da je to!
Kad je opet stao ispred uitelja Tojo poe da oponaa kapanje
vode. Mokurai se nasmija i kratko ree: Pokuaj ponovo.
Uzalud je Tojo razmiljao i pokuavao da otkrije zvuk jedne ruke.
uo je huk vjetra. ...Pogrean odgovor. uo je krik sove. Ni taj
nije valjao Skoro godinu dana je je razbijao glavu i dolazio kod
uitelja sa raznoraznim zvucima, ali bez uspjeha svi su bili
pogreni.
Na kraju je uronio u istinsku meditaciju, prestao da trai zvuke i
tako doao do pravog, neujnog odgovora na koan.
4
*
Kad sam prvi put (2002. godine) proitao ovu priu imao sam uti-
sak da je pomalo glupava. Zapravo, nijesam mogao da prihvatim
injenicu da Tojo ne vidi neto tako oigledno: Pa, zvuk jedne
ruke je tiina! Ne moe se tiina predstavljati drugim zvucima.
Mislio sam da sam strano pametan zbog toga to sam i prije kraja
prie pogodio (tano) rjeenje zagonetke. Meutim, ono to tada
nijesam znao je da sam u stvari bio orava koka koja je nala
zrno. Jednostavno, imao sam bljesak selektivne inteligencije, ali
i dalje od jednog drveta nijesam vidio umu. Bilo je potrebno jo
dosta vremena da uvidim da sutinske razlike izmeu mene, Toja i
ostalih 99,99% stanovnika ove planete nije bilo.
Naime, tek prije nekoliko godina sam progledao i shvatio da je
opisivanje tiine potpuno normalna, tipino ljudska stvar. Na
svakodnevni ivot je zasnovan na beskonanoj prii o pojmovima
koji se ne mogu opisati, ili nita ne oznaavaju, ali je toga malo ko
svjestan.
Sigurno mislite da priam gluposti, ili da sam prolupao, zar ne? U
redu je, navikao sam na zauene i one druge poglede i opaske.
Sad ve pomalo i uivam dok gledam lica svojih sagovornika kad
im tokom razgovora o nekoj temi vezanoj za religiju ili psihologiju
postavim sljedee pitanje:
ta predstavljaju rijei vaeg imena i prezimena?
Nakon krae 'ta-li-sad-ovaj-ludi-'oe?' pauze, slijedi oprezan
odgovor: Mene... Marko Markovi / Jovana Jovani sam JA. Zar
to nije oigledno?
Pa, recimo da jeste, a oigledno je i da se iza, ili oko tog JA/imena
i prezimena nalazi i velika koliina dodatnih informacija pa zato
svako od nas moe bez veih problema i razmiljanja napisati
krai esej na temu Ja sam....
To je neto to svako zna, jer je ta posebna, lina svijest najvanija
stvar u ivotu bilo kog pojedinca, a kau da i u smrti igra glavnu
ulogu.
5
Ali, razmislite o ovome: Da li bi se ono to je ivo/svjesno u
vama (ono to zovete JA) neto promijenilo ako biste sjutra
umjesto Marka Markovia postali Jakov Jakovljevi?
Odgovoriu umjesto vas: Naravno da ne bi. Da li vam to neto
govori?
Da li ste se ikad zapitali ta u stvari opisujete svim tim rijeima
koje koristite kad govorite o sebi?
Naravno da nijeste. To se ne radi, jer nije normalno.
*
Prije dvadesetak godina mi je, nakon teke bolesti, umro otac u 55-
oj godini, a zatim je uslijedio i niz preranih smrti mojih bliskih
prijatelja i prijateljica. Borio sam se s tim kako sam znao i umio.
Odraivao sam posao i mislio o drugim stvarima. Kao i svi ostali.
U maju 2001. godine sam na planini Klju (dio Bjelasice) i lino
doivio kratkotrajno iskljuenje i nakon toga sam se napokon
zapitao... Poeo sam da itam razne knjige o ivotu kao prirodnoj
pojavi, o smrti, deavanjima poslije smrti, bogu... Paljivo sam
prouavao i analizirao sve ono to su naunici, psiholozi, hriani,
budisti, hindusi... imali da kau o tim temama; sm sam razmiljao
o njima... i tako je nastala ova knjiga.
Ukratko, Zvuk jedne ruke je knjiga o svijesti, znanju, ivotu i
smrti. ...O mojoj vlastitoj potrazi za onim to stoji iza rijei. U njoj
je predstavljen, po mnogo emu, jedinstven nain razmiljanja i
gledanja na stvari i sasvim je izvjesno da e se nekim itaocima
od mojih ideja i zakljuaka dii kosa na glavi. Ipak, zanimljivo je
da se, po mom dosadanjem iskustvu, ovo upozorenje odnosi i
na religiozne ljude i na ateiste. to se mene tie, to je samo jasan
pokazatelj da je posao dobro odraen.
Neki djelovi knjige e moda izgledati malo negativni ili teki,
ali izdrite. itajte paljivo, bez urbe, otvorenog uma i na kraju
e sve doi na svoje mjesto.
Enjoy the silence...

6
Tri elje
Jednog sunanog jutra, jedne godine, jedan ovjek je pecao na
obalama jedne rijeke. Poslije vieasovnog uzaludnog zabacivanja
udice, osjetio je blagi trzaj i plovak je potonuo. Veoma se
iznenadio kad je, nakon kratke borbe, izvukao ribu kakvu do tada
nije vidio, a ni uo! Riba zlatne boje se koprcala na obali i
isputala zvuke koji su liili na psovke. Skoro da je pao na koljena
kad je riba jasno i glasno rekla:
ta je, ta si zinuo? Kao da nikad prije nijesi uo da postojim?!
Zbunjen, ovjek je promucao: Ttri e elje!?
E, to su te slagali, ne ide to tako. ree riba podrugljivo Ja
nudim tri elje, ali ti moe da izabere samo jednu.
ovjek se pobuni: Ali, nikad nije bilo tako!
Riba sad ve iznervirano uzvrati: Jesi li ti uo za onu: lau
novinari? Vi ljudi ste ba smijena bia neko vam da prst, a vi
odmah od toga napravite slona. Ponavljam, moe da izabere
jednu od tri mogunosti.
A, ta ako te ponesem kui i isprim? zaprijeti ovjek, nada-
jui se boljoj ponudi, ali riba mirno odgovori: Glupane, ostae i
bez te jedne elje oe da ti kaem ta imam, ili nee?
Dobro onda, priaj.
Evo ovako: prvo, moe da ivi bogato 200 godina; drugo,
moe da sazna ta se deava poslije smrti, i potonje, moe da
doivi prosvjetljenje u ovom ivotu, odnosno da sazna ko si.
ovjek sjede na zemlju i poe da razmilja:
Ona e mi rei ko sam?! Ja, eto, kao ne znam!? ta da radim...
prva je dobra, ali bilo bi dobro saznati i ovo drugo. Ih, kad bi
mogle obje. ekaj, vidi podmukle kurve zlatne! Pa, svaka religija
na svijetu govori da se ivot nastavlja poslije smrti, da je dua
besmrtna. Samo treba biti pametan i paziti da se ovjek ne ogrijei
previe. Tako je, sve to je ve neko saznao i sve je zapisano, a za
tih 200 godina ja u proitati i nauiti ono to je potrebno.
7
Riba vie odluku u njegovim oima i ree: Sluam.
Ou da ivim 200 godina!
U redu, a sad me vrati u vodu i elja e ti biti ispunjena.
Kao hipnotisan, ovjek prie vodi i uini to mu je reeno. Riba
zapliva i lupi repom po povrini. Istog trenutka ovjek nestade, a u
jednoj bolnici, u jednom gradu, rodio se sin jednom od najboga-
tijih ljudi u jednoj dravi.
Naravouenije: Lau novinari, ali ne treba mnogo vjerovati ni
zlatnim ribicama!
*
ovjek je dobio novi ivot, novo tijelo Dobie i nov identitet. Je
li to i elio? Pretpostavljam da bi se mnogi od nas upecali na isti
nain. Svakodnevni ivot i iskustva iz prolosti nam govore da
ljudi prednost daju ovom, zemaljskom ivotu, iako odreda
vjeruju u razna religijska i druga uenja o besmrtnoj dui, ivotu
poslije smrti, vaskrsenju... Zato i itaju mnogobrojne knjige o
tome kako ljepe i bolje ivjeti kako dati smisao svom ivotu.
Neki drugi, novi ivot nas ipak, mnogo manje zanima od ovog to
ga upravo ivimo, ali samo dok nam se, na ovaj ili onaj nain, ne
priblii smrt.
Prema tome, na prvi pogled, ribar je sasvim logino i pragmatino
razmiljao. Svjetske religije preko svojih uenja tvrde da se ivot
ne zavrava smru, a neke od njih ak daju i detaljan opis
deavanja poslije smrti uz uputstva za boravak na onom svijetu.
S druge strane, istina je i to da su razni mudri i umni ljudi u
posljednjih nekoliko hiljada godina neumorno pokuavali da
saznaju tajne i Zemlje i svemira, da poprave sebe i ljude oko sebe,
da olakaju ivot sebi i drugima, otkriju svrhu ivota
Meutim, da je bio malo manje gladan, moda bi mu kroz glavu
prolo jedno uznemirujue pitanje: Ona mora da zna isto to i ja, i
nije valjda da mi drugu i treu elju nudi tek onako, radi reda?!
Tu ima neka kvaka!
Zaista, postoji li ijedan razlog da pomislimo da postojea uenja o
8
onome to ljudi zovu dua i o zbivanjima poslije smrti nijesu u
potpunosti tana, ili da sveprisutna nagaanja o smislu ivota
moda i nemaju smisla?!
Ne smije se zaboraviti da je broj ljudi koji su, tokom naeg posto-
janja na ovoj planeti, dostigli vii nivo svijesti, pravo znanje, ili
uvid, bio veoma mali ako ga uporedimo sa ukupnim brojem ljudi
koji su do sada ivjeli. Takoe (i naalost) neki od njih, kao Isus,
ili Buda na primjer, nijesu i zapisivali svoje misli, pa su nam
njihova saznanja i rijei dostupni tek iz druge (ili ko zna koje)
ruke. Moemo samo da se nadamo da su razni pisci, zapisivai,
prepisivai i prevodioci dobro radili svoj posao. Zatim, tokom
vremena njihove poruke su iznova tumaene i prilagoavane
saznanjima kasnijih autoriteta, trenutnim interesima i istorijskim
okolnostima, a od izvornog uenja je nastajalo pet, pa deset, pa sto
pedeset varijanti jedne istine. Uvid i spoznaja su ustupili mjesto
gomilama izvitoperenih tradicija, besmislenih obreda i napamet
nauenih reenica koje odavno predstavljaju onaj vaniji dio
postojeih religija.
Slino je i sa dananjom naukom. Naunici su samo ljudi, sa svim
svojim slabostima i udnjama, a esto i finansijski zavise od raznih
centara moi. Njihova istraivanja su, zahvaljujui uskom obra-
zovanju, obino ograniena, ili usmjerena samo u jednom pravcu.
Kad tome dodate i (opte)ljudsku sklonost ka velianju prividnog
znanja, jasno je zato i kako dolazi do degeneracije spoznaje.
Moe zvuati paradoksalno, ali uopte nije: ljudi su vremenom
dolazili do mnotva informacija, ali su gubili znanje. Zato je i
stvoren toliki broj religija, filozofskih kola, pravaca, ideja,
naunih teorija... Da je veina intelektualaca, filozofa, naunika i
teologa znala (i da zna) o emu pria, da sve nijesu shvatali
jednostrano, povrno i pogreno, to se ne bi desilo, zar ne!?
Samo u neznanju moe istovremeno postojati nekoliko (stotina)
suprotstavljenih istina.
*
Nevolja je uvijek bila u tome to ljudi vie vole da vjeruju nego da
znaju. Razliite kulture/civilizacije, grupe ljudi i pojedinci su
9
tokom istorije zaista vjerovali u svata i to najee zato to o
predmetu vjerovanja nijesu imali pojma. Da su znali ne bi
vjerovali! Kad si svjestan da neto postoji, ili da je neoboriva
injenica, onda nema potrebe da u to vie vjeruje. Isto je i sa
onima to ne vjeruju.
I vjernici i nevjernici vole da se raspravljaju, da onom drugom
neto dokazuju. Tako, jedni vode debatu oko toga da li je svijet/
ivot rezultat stvaranja, ili sluajnosti. Drugi ele da saznaju
Isusovu krvnu grupu, ili bar kad e doi obeani Mesija i kako e
sve to izgledati hoe li doi motorom, ili leteim tanjirom? A,
trei proriu budunost na osnovu Biblije, Nostradamusa, kostiju,
znakova u prirodi Ali, nekako nikako da skontaju da idemo
istim tragom ve hiljadama godina, da u stvari slijepac slijepcu
opisuje crvenu boju!
to se ve deavalo, to nam se deava, i to e se i desiti.
Ipak, da li je danas neto drugaije? Da li se nae vrijeme razlikuje
od prethodnih vjekova, ili milenijuma u kojim su razni proroci
najavljivali posljednje dane i propast svijeta?
Moda je svijet uvijek bio na ivici ludila, ali mi se ini da nije
uvijek bilo i potpuno normalno izuavati pelikane homoseks-
ualce, praviti i izlagati skulpturu Govno djeteta Toma Kruza,
baviti se drugim glupostima i tako praviti nemjerljiv doprinos
napredovanju ljudske vrste.
Zar nije malo neobino kad na dnevniku ujete da je tim
njemakih naunika utvrdio da duboko i pravilno disanje ima
umirujui uticaj na ovjeka, a znate da tu novootkrivenu
injenicu zna i svaka baba od Indije do Japana?
Stvarno ne mogu tvrditi da se u bti vidljivo razlikujemo od pre-
daka, ali se svakako puno bolje pravimo blesavi od njih. Takoe se
ubrzano trudimo da poveamo i opti i pojedinani koeficijent
gluposti mozgove pretvaramo u obina skladita za milijarde
bezveznih, nekorisnih informacija o sportu, politici, glumcima i
pjevaicama, mobilnim telefonima... Misli su nam jednoline i
predvidljive, sve manje dolazimo do sopstvenih saznanja i sve
manje i manje se kreemo.
10
Degenerativni gen je vidljiv u svemu: muzici, filmu, drutvu,
religiji, nauci Tehnologija je tu i forma je tu, ali sadraj izostaje.
Kompjuteri misle i rade umjesto ljudi, televizija im govori kako da
izgledaju, ta da jedu, ta da sluaju, gledaju, kupuju Skoro itav
ivot je podreen/posveen stimulaciji ula, ili njihovoj anesteziji:
droga, alkohol, kompjuterske igrice... Industrija seksa i zaborava,
to jest zabave, cvjeta.
U takvom svijetu i sa takvim (kolektivnim) stanjem uma, ljudi ne
ele da razmiljaju o tekim temama i da se optereuju preispi-
tivanjem svojih prioriteta. U odnosu na smrt, ako nekad i pomisle
na nju, mnogi su lakomisleni: Svima se deava., To je prirodna
stvar, bie u redu.
Poput naeg ribara, shvataju da je ivot kratak, pa kau: elim
ivjeti i uivati dok mogu, a ako me bude interesovalo ta se
deava poslije proitau. O tome govore filmovi i religije, a
postoje i nauna istraivanja.
Zaista postoje, i sve je to lijepo sve dok nas stvarnost estoko ne
prodrma, smru drage, bliske osobe, a dovoljno je i da ns pogodi
kakva teka bolest. Moete li opisati strah koji vam se tada uvue
pod kou? Ne, jer upravo iz straha izbjegavamo razgovor, ili
razmiljanje o smrti, ali to vie utimo (i starimo) ona je sve
stranija, podmuklija i prisutnija.
Svijet je zato pun vjernika koji itaju i priaju o ljubavi, religiji,
Bogu, vjenom ivotu, besmrtnoj dui..., ali istovremeno ele i
mnogo seksa, slavu, skupe automobile, velike kue, stvari i novac.
Svi vjeruju u (novi) ivot poslije smrti, ali se grevito dre za ovaj
to ga ive. Smrt se ne pominje, odnosno porie se. ivimo kao
da nikad neemo umrijeti.
Rezultat je svuda oigledan: zbunjenost, glupost, prestravljenost,
neznavenost... zamaskirana duhovnou, zabavom, nadmenou,
grubou, marketingom
Izgleda da neto nije u redu, da neto ipak, nijesmo razumjeli kako
treba.

11



I

IVOT, SMRT I REZERVNE VARIJANTE


Pod izrazom ivot poslije smrti se ne podrazumijeva nastavak
ovog (tjelesnog) ivota to ga upravo ivimo, nego neto sasvim
drugaije: opstanak nae besmrtne due u jednom od nekoliko
razliitih scenarija, zavisno od religije kojoj neko pripada.
Pojam due predstavlja ljudsko nasljee staro hiljadama godina. U
stvari, staro je upravo onoliko koliko i svjesni strah od smrti, ili
pojavljivanje mrtvih u snovima ivih. Ovo drugo je vjerovatno
najvanija injenica koja je u veini ranih, a zatim i dananjih
religija proizvela vjerovanje da smrt ovjeka nije i kraj njegovog
postojanja u nekom drugom svijetu da postoji zagrobni ivot.
Sahrane, obredi i obiaji koji se obavljaju po smrti neke osobe su
direktna posljedica tog vjerovanja.
Tako se strah od smrti s jedne strane ublaavao, jer je teorija (t.j.
vjera) potirala ideju o prestanku ivota, a s druge strane se i po-
veavao, jer je praksa stalno odravala neizvjesnost oko postojanja
drugog svijeta.
Ipak, vremenom je to prvobitno i naivno vjerovanje u opstanak
ljudskog bia poslije smrti poboljavano, osnaivano raznim
saznanjima, idejama, pa i izvjesnim iskustvima pojedinaca, tako da
je postalo toliko mono da iza njega danas stoje sve velike svjetske
religije, mnogi filozofi, filmske kompanije i jedan dio ljudi sa
naunim titulama. Postepeno smo dobili i itave nauke o dui koje
se dijelom poklapaju, ali i razlikuju.
12
DUA...?

U Indiji je ve hiljadama godina u opticaju sljedei opis: Dua
se nikada ne raa, niti umire. Jednom postojea ne prestaje da
postoji. Neroena je, vjena, neumirua i prvobitna. Nije ubijena
kada je tijelo ubijeno. (Bhagavad Gita, II: 20)
Jedan od onih koji su u staroj Grkoj (dijelom) prihvatili ovaj opis
bio je i Platon. Po njemu: Dua ne samo nadivljava smrt, ve
postoji i prije roenja. Boravila je u nebrojenim tijelima, vidjela je
sve stvari i stoga posjeduje znanje o svemu Budui da je dua
privremeno smjetena u tijelu, njena vizija istine moe da bude
zamagljena i (ona moe) pogreno sebe da smatra tijelom, to vodi
nastanku straha od smrti koji optereuje veinu ljudi.
Mnogo godina kasnije, hrianski teoretiari i filozofi su odbacili
dio o nebrojenim tijelima i utvrdili da je dua po prirodi bestje-
lesna, nematerijalna, bez posebne lokacije; slobodna, svepri-
sutna, beskonana, iznad svakog zakona. Ona je dio Boga;
iva sutina inteligencije i mikrokosmiki nosilac ivota.
Ali, ta je, zapravo, dua?
Na osnovu citiranih opisa se moe zakljuiti da je rije o neemu
to je prilino teko definisati i utvrditi ta tano obuhvata, ali
ipak, veina religioznih ljudi se slae da je: Dua ivo sutastvo
(t.j. sutina ovjeka, ali ne i sam ovjek kao tjelesno bie)..., razu-
mna je i umna (mislena)..., koristi tijelo kao orue i daje mu ivot,
uzrastanje, osjeanje..., obdarena je voljom i delanjem (energi-
jom), stvorena je i sklona promjeni i sve je to primila od blagodati
Stvoritelja... (Jovan Damaskin Tano izlaganje pravoslavne vjere)
Dua, dakle, nije vjena, jer je stvorena, ali postaje besmrtna po
bojoj volji. Dua moe da umre, ali ne kao tijelo. Ona, kada umi-
re kroz grijeh, biva liena duhovne svjetlosti, radosti i blaenstva,
ali se ne raspada niti biva unitena, nego ostaje u stanju mraka,
patnje i stradanja. Isto tako, ovjekova besmrtnost nije zasnovana
(samo) na besmrtnosti due nego na vaskrsenju Hristovom i
buduem vaskrsenju tijela.
13
Na duu ne utiu bolesti, povrede i sve ostale stvari koje utiu na
materijalno tijelo. Ona je nosilac pojedinane svijesti, a njen
oblik i linost se poklapaju sa oblikom i linou materijalnog
tijela to pokazuju brojna posmrtna iskustva.
Neto drugaiji pristup (ali opet, sve u zavisnosti od pojedinca do
pojedinca) ovoj temi imaju psiholozi. Jedna od reprezentativnijih
definicija je ova: Dua je jedinstvo svih psihikih djelatnosti i kao
takva je autonomna i nezavisna u svojoj aktivnosti. Inteligencija,
volja, mata, panja, emocije, pamenje, razumijevanje, vezanost,
odbojnost, snovi, parapsiholoke sposobnosti... sve to pripada
dui, i samo su razna imena za njene mogunosti i funkcije.
Ideju o nematerijalnoj, besmrtnoj dui je prihvatao, a i danas je
prihvata i jedan broj ljudi koji se bavi prirodnim naukama. Svaki
od njih je, iz svog ugla, pokuao da ovoj pojavi da i nauno
utemeljenje. Tako je, na primjer, astronom Kamil Flamarion u
prvoj etvrtini XX vijeka napisao da: Dua postoji kao lino bie.
Ona nadivljava smrt svog tjelesnog organizma, jer je besmrtna.
Sveopta i vrsta vjera ovjeanstva u besmrtnost, ve dokazana
filozofijom, moe biti uspjeno dokazana i prirodnim naukama.
Smru tijela naa dua produava svoje postojanje u drugom,
zagrobnom ivotu. Ako bi dua bila samo proizvod mozga, na koji
bi onda nain u naem mozgu bilo mogue znanje o jedinstvu nae
linosti koje nas ne naputa od djetinjstva do starosti, kada je
nauno dokazano da se svi atomi naeg tijela potpuno izmijene u
toku jednog perioda od 7 godina.
Meutim, veina naunika uopte ne koristi termin dua i ne
prihvata priu o nekom nematerijalnom entitetu koji stvara tijelo
i njime upravlja. Jedan od prvih koji je negirao nematerijalnost i
besmrtnost bio je Epikur (342-270 p.n.e.), a meu njima je bio i
Nikola Tesla koji je u februaru 1937. napisao:
Ljudsko bie nije izuzetak u prirodnom poretku stvari. ovjek je
kao i univerzum, maina. Nita ne dopire do naeg uma, niti utie
na nae djelovanje, posredno ili neposredno, a da nije odgovor na
poruke koje ulima primamo iz spoljanje sredine. Zbog slinosti
nae konstitucije i nae okoline, svi slino odgovaramo na sline
14
uticaje, a kao rezultat naih reakcija dolazimo do razumijevanja.
Tokom svih ovih vjekova, razvijali su se beskonano sloeni me-
hanizmi, meutim ono to zovemo dua ili duh nije nita vie
od zbira svih funkcija tijela. Kada ove funkcije nestanu, takoe
nestaju i dua, ili duh.
Slino je i danas. I dalje imamo i Tesle i Flamarione. Magla
koja obavija ono to zovemo dua, i pored brojnih otkria do
kojih se dolo u proteklih 70-80 godina, uporno opstaje.

Hrianstvo i ivot poslije smrti
Biblija, kao glavni izvor mudrosti i znanja koji koriste svi hriani,
ne nudi jasan odgovor (po mom miljenju). Kao i kad se govori o
brojnim drugim egzistencijalnim, moralnim, ili uopte ljudskim
pitanjima, postavljanim tokom vjekova, u istoj knjizi (ili tanije,
kako ime kae, knjigama) moete nai argumente, ili djelove
teksta, koji e podrati, ili negirati ono to zastupate. Na primjer,
kad je ivot poslije smrti u pitanju, nai ete ovo: Jer ivi znaju
da e umrijeti, a mrtvi ne znaju nita niti im ima plate Sve to ti
doe na ruku da ini, ini po mogunosti svojoj, jer nema rada ni
miljenja ni znanja ni mudrosti u grobu u koji ide. (Knjiga propo-
vjednikova, 9:5,10)
Ali, takoe i ovo: A kad umrije siromah (Lazar), odnesoe ga
aneli u naruje Avraamovo; i umrije bogat i zakopae ga. I u
paklu kad bjee u mukama podie oi svoje i ugleda Avraama i
Lazara u naruju njegovu. (Luka, 16:22, 23)
~
Prvi hriani su prihvatali uenje o reinkarnaciji, ali je ono ubrzo
odbaeno. Ogromna veina dananjih hriana (i muslimana)
vjeruje da individualna svijest/dua poslije smrti odlazi direktno
Bogu, u raj (da bi se jednog dana opet ujedinila sa vaskrslim tije-
lom), ili u pakao (da bi tamo patila u vjenom ognju i mukama).
Pored raja i pakla, katolici jo imaju i istilite, a donedavno (do
2007. god.) je postojao i limbo, kao mjesto u koje su otile due
nekrtenih muenika koji su ivjeli prije Hrista, kao i due djece
15
koja su umrla prije nego su krtena.
Pravoslavno hriansko iskustvo o drugom, ili onom svijetu
govori da smrt nije kraj ovjekovog ivota ve samo poetak
novog stanja ljudske linosti koja produava da postoji odvojena
od tijela. Sudbina linosti zavisi od toga kako se ona odnosila
prema sopstvenoj smrti i pripremala se za nju.
Smrt je mea koja ograniava vrijeme podviga za ovjeka i na
kojoj poinje vrijeme otplaivanja Nakon smrti nije mogue ni
pokajanje ni ispravljanje ivota. (Mitropolit Makarije Moskovski)
A, evo kako po pravoslavnom uenju poinje ivot poslije smrti:
Kada dua naputi tijelo pristupaju joj aneli da je prate, a sile
tame je presreu elei da je zadre i ispituju je ne bi li u njoj nali
neto svoje. Time je oznaen as privremenog suda nakon koga
due pravednih prebivaju u svjetlosti, miru i predokuanju vjenog
blaenstva, a due grenika u sasvim suprotnom stanju. (Citati su iz
knjige Posmrtna iskustva u svjetlosti pravoslavlja)
Poslije poslednjeg (Stranog) suda i vaskrsenja koje e se desiti
na kraju dana tijela umrlih ljudi e opet oivjeti, to jest,. sjediniti
se sa svojim duama, i postati duhovna i besmrtna. Tada e platu
prema djelima primiti cjelovit ovjek.

Novija istraivanja
U posljednjih pedesetak godina su se u zapadnom, hrianskom
svijetu (naroito u SAD) pojavili i neto drugaiji tonovi.
Objavljen je itav niz knjiga iji su autori bili doktori: Hans Holcer
(Hans Holtzer), Rejmond Mudi (Raymond Moody), Elizabet Kibler-
Ros (Elisabeth Kbler-Ross)... U njima su opisana i komentarisana
posmrtna i vantjelesna iskustva pacijenata koji su bili kliniki
mrtvi, ali i lini kontakti sa duhovima preminulih (dr Kibler-Ros).
Glavni zakljuci ovih istraivanja su da se smrti ne treba bojati i
da nema suda ni pakla. Iako su postojala odreena loa iskustva,
velika veina ispitanika je kasnije izjavila da se vie ne boji
smrti, a zabiljeeni iskazi pokazuju da je umiranje bolno, ali da
je sama smrt spokojan dogaaj, bez bola i straha. U veini
16
sluajeva svjetlosno bie ni na najgrenija djela ne reaguje sa
gnjevom i bijesom, ve prije sa razumijevanjem. Svi imaju
osjeaj cjelovitosti bog ne osuuje, to ini ovjek.
Smrt je po dr Kibler Ros: bezbolan prelazak u vie stanje
svijesti, u kome produavate da opaate i shvatate, smijete se a
jedino to ste izgubili je ono to vam vie nije potrebno, a to je
vae fiziko tijelo.
Po dr Mudiju, smisao zemaljskog ivota, kao i ivota poslije smrti,
je razvitak due neogranieni proces rasta u ljubavi, razumije-
vanju i samorealizaciji, to je i konani cilj.
Dakle, razvitak due, naroito u pogledu duevnih svojstava
ljubavi i znanja, ne zavrava se smru.

Hindu i budistiko uenje o reinkarnaciji
Po joga filozofiji smrt postoji samo u neznanju. Ona je iluzija, jer
niti umire dua, niti svijest. Tijelo umire, ali opet u stvari, samo
mijenja oblik zato to se elementi rastavljaju i ponovo sastavljaju.
Zapravo, samo postoje dva oblika ivota jedan od roenja do
smrti tijela, i drugi od smrti tijela do novog roenja. Dua je
odvojeni, ali i istovjetni dio apsoluta, kosmike svijesti, ili boga.
Ljudski ivot je samo jedan u nizu, a razlog zbog kog dua ide iz
jednog u drugo tijelo je tenja za ponovnim ujedinjenjem sa
apsolutom/bogom/kosmikom svijeu. Na tom putu pojedinana
iskra ivota (dua) doivljava evoluciju svijesti: zahvaljujui
promjenama tijela prikuplja iskustva, ui sve dok ne stekne apso-
lutno znanje, spozna istinu. Promjena, ili putovanje se zavrava
kad dua ostvari znanje da je jedno/isto sa apsolutom.
Iako se dua nalazi u svemu ivom, samo ljudsko tijelo moe da
obezbijedi relativno brzu evoluciju svijesti koja na kraju rezultira
prelaskom ljudskog bia na sljedeu razvojnu stepenicu ovjek
postaje svetac, a njegova dua zavrava putovanje. Svetaca je ipak,
malo, i raanje obino moe da se ponavlja milionima godina.
Zbivanja poslije smrti hindusi opisuju, ukratko, ovako: kad dua
naputi fiziko tijelo cjelokupna memorija od prapoetka, sve
17
emotivne i mentalne funkcije putuju sa njom i tada joj sve postaje
dostupno tada dua sve zna. To znanje nije u fizikom obliku,
ve u vibracijama, i uva se u naim drugim tijelima: astralnom
i, od njega suptilnijem, kauzalnom. Astralno tijelo se sastoji od
istih elemenata kao i fiziko, ali su oni u suptilnijem obliku. Ono
je nedostupno ulima i instrumentima (?!), ali i dalje predstavlja
nekakav materijalno-energetski omota oko due. Bie u astralu se
svega sjea, ali nema orua pomou kojih moe da mijenja svoju
sudbinu, da radi. Nasuprot tome, kad dua ue u ljudsko tijelo
(zaodijene se materijom u trenutku spajanja muke i enske jajne
elije) moe puno da uradi, ali sam ovjek gubi svijest o svrsi i
cilju ivota. Gubi i znanje da je njegov ivot samo jedan u nizu.
...Javlja se strah od smrti.
Na pitanje zato je to tako, joga odgovara da do blokade dolazi
zato to sjeanje na prole ivote moe da bude bolno (?!), ili da
bude konica za obavljanje posla zarad kog smo se rodili i dobili
instrumente za delanje na karmi.
A, ta je karma?! Najkrae reeno, to je djelatnost, zakon uzroka i
posljedice. Dua putuje u onaj svijet (tijelo) u koji je oduvaju
vjetrovi njene vlastite karme.
Uzrok sree, ili nesree u ivotu nalazi se u onom kauzalnom tijelu
koje nosi karme. Ono slijedi elje, a elje nose astralno tijelo, to
znai da reinkarnaciju odreuje e, ili, drugaije reeno: dobra
i loa djela, misli i rijei. Zahvaljujui tome, odnosno ukupnoj
karmi, dua ide u svjetlost ili tamu, u bolji ili loiji novi ivot.
~
Slino uenje o reinkarnaciji imaju i budisti, tibetanski naroito,
iako oni ne vjeruju u nezavisan i nepromjenljiv entitet kao to je
dua, ili ego koji nadivljava tjelesnu smrt. Kontinuitet izmeu
ivota nije omoguen nekim entitetom, ve najsuptilnijim nivoima
svijesti... Sukcesivna postojanja u nizu roenja nisu kao perle u
niski, povezane koncem due koji prolazi kroz perle; naprotiv,
niz je kao kockice naslagane jedna na drugu... Izmeu kockica ne
postoji identitet, ve kontinuitet. (Dalaj Lama)

18
Dokazi za ivot poslije smrti?
Poteno reeno, o dokazima za ivot poslije smrti, kao i za suprot-
no, veoma je teko govoriti, jer su sve tvrdnje praktino neprovje-
rljive i moe se raspravljati samo o onome to se u religioznim i
izvjesnim naunim krugovima smatra nekom vrstom dokaz.
Osnovni dokaz, koji se esto koristi i kao najjai u raspravi o ovoj
temi, jeste to to se u svim religijama i mitovima nalazi vjerovanje
u ivot poslije ovoga. Do danas su se ta vjerovanja izdiferencirala
u dva glavna pravca jedan koji ivot poslije smrti objanjava
putem reinkarnacije, ili seljenja due/svijesti/linosti, i drugi, koji
se zadrava na ideji da se svjesni ivot poslije smrti nastavlja u
bestjelesnom, duhovnom, ili astralnom obliku. Dakle, kao
to govore i uenja dananjih religija. Iza oba ova pravca danas
stoje i pojedinci sa naunim titulama, ali uglavnom su to psiholozi,
ili psihijatri iz SAD-a.
Drugi dokaz je dobijen na osnovu njihovih istraivanja. Sada ve
postoji obimna literatura u kojoj su zabiljeena svjedoanstva
osoba koje su imale vizije iz prolosti, ili su do detalja opisivale
prethodne ivote, a pored toga, zahvaljujui uspjesima medicine
i raznim tehnikama oivljavanja, povean je i broj studija u kojima
su opisana iskustva ljudi koji su bili kliniki mrtvi, ili su imali
bliski susret sa smru.
Kao jedan od dokaza koji upuuju na to da reinkarnacija zaista
postoji navode se i primjeri djece koja pokazuju udesne talente za
umjetnost, jezike, ili matematiku to se pripisuje rezultatima
njihovog razvoja u prethodnim ivotima.
I, napokon, na televiziji moemo gotovo svakodnevno pratiti
dokumentarne emisije, serije, ili filmove o ljudima koji imaju
odreene paranormalne sposobnosti, koji su imali neka iskustva,
ili susrete sa duhovima, o medijumima koji razgovaraju sa
mrtvima i o raznim drugim, manje ili vie slinim i neobja-
njivim dogaajima Sve su to za nekoga dokazi da neto na
drugoj strani postoji.

19
VIENJA STVARNOSTI

ini se da je razvoj ljudske svijesti, da ne kaem znanja, od samog
nastanka vrste proticao u stalnom konfliktu dva suprotstavljena
naina miljenja. Jednom, olienom u ljudima koji na neki nain
dou do odreenih saznanja (ne obavezno i tanih) i onda ta
znanja konzervirana prenose sa generacije na generaciju kao
jedinu istinu; i drugom, zasnovanom na stalnoj spoznaji, kretanju,
promjeni i relativnosti.
U korjenu sukoba se naravno, nalazi problem nastanka svijeta i
ivota, odnosno pitanje da li je svijet/ivot nastao bojom voljom,
to jest stvaranjem (kreacionisti), ili na neki drugi nain, to jest
samostalno (evolucionisti). Od toga koji odgovor prihvatite, zavisi
va ukupni pogled na ivot, smrt i ono poslije smrti.
Meutim, neke stvari su se promijenile, pa granice izmeu ovih
naina miljenja vie nijesu toliko stabilne, a poto govorimo o
ljudima, koji su po prirodi nestabilni, nerijetko se deava da
pojedinci igraju za oba tima. Tako, danas postoje fiziari i biolozi
mistici, naunici evolucionisti koji imaju svoje dogme, a i kre-
acionisti koji, donekle koristei naunu metodologiju i odreena
nauna otkria, pokuavaju da dokau svoje religiozne stavove.
Istraivanja vezana za nastanak ove studije, tokom kojih sam
koristio literaturu i jednih i drugih (i treih), su mi pokazala da
sukobljene strane ne znaju odgovore, ali da dio pravih naunika
ipak i dalje pokuava da do njih doe.
Takoe sam shvatio da se odreeni nauni stavovi djelimino, ili u
potpunosti, slau sa izvjesnim pogledima ili uenjima nastalim
prije nekoliko hiljada godina na prostorima Kine i Indije, dok su
informacije iz Biblije ture, kontradiktorne, ili, prosto reeno,
pogrene, pa se moraju silom uklapati u nauni pogled na svijet.
Moda je zato dobro da se odmah izjasnim i tako otkrijem svoj
poetni stav: Nije problem u tome da li su svijet i ivot nastali kao
posljedica intervencije sa strane, ili ne, nego u tome to ukupni
kreacionistiki pogled na svijet nije rezultat slobodnog procesa
20
otkrivanja i saznanja stvoren je sa unaprijed zadatim ciljem: da
se dokae tanost biblijskih navoda o Postanju.
Za mene je to dovoljan razlog da mu pristupim sa podozrenjem.

Polazne take i putevi
U ovom trenutku (navoditi sat i minut nema smisla, jer je vrijeme
relativna stvar), u gradu Bombaj, u dravi Indiji, na planeti Zemlji,
zaeta su 3 nova ljudska ivota.
Da li e njihovi ivoti, sudbine imati isti tok? Da li e svi imati iste
sposobnosti i pogodnosti? Da li e osnovne crte njihove linosti
biti identine? Da li e svi doivjeti da se rode?
Pretpostavljam da e veina vas to itate ovu knjigu, svjesno ili
ne, odgovarati na ova postavljena pitanja. Takoe mislim da e i
svi odgovori osim posljednjeg biti ne, a da e posljednji odgovor
glasiti ne znam. Meutim, ako vas neko kasnije upita: Vjeruje-
te li u uticaj nebeskih tijela na ivot, to jest, na sudbinu ovjeka?,
izvjesno je da e jedan broj odgovoriti: da, i moda e kao dokaz
navoditi injenicu da Mjesec, na primjer, upravlja vodama na
Zemlji; da se ovjek sastoji od toliko i toliko procenata vode; da
ivotinje i biljke mijenjaju ponaanje pod njegovim uticajem
Zatim, tu su jo i Sunce, pa Venera, Saturn, Pluton, ilja i svi
oni, zajedno i(li) pojedinano, utiu na ovjekovu sudbinu. Zato i
postoje horoskopi i astrolozi koji otkrivaju nau ve zacrtanu
budunost, koja ima veze sa poloajem zvijezda u momentu
naeg roenja, jer naravno, malo ko zna tano vrijeme kad je
zaet.
1

Mogu da navedem mnogo naina na koje Sunce upravlja ivotom
na Zemlji i utie na ponaanje ovjeka: dan i no, godinja doba
(vrijeme za sjetvu i etvu), osjeaj ugodnosti na idealnoj

1
Datum i as roenja, koji se uzimaju kao polazna taka za pravljenje
horoskopa ne predstavljaju i trenutak poetka naeg ivota. To je samo
vrijeme kad smo jedno okruenje zamijenili drugim. To takoe znai i da
je svaki horoskop u startu pogrean.
21
temperaturi; nervoza i napetost zbog vruine i znojenja; bolesno
stanje usljed sunanice; zabrinutost zbog dugotrajne sue...
Ali, ne mogu da smislim nijedan nain na koji je to isto Sunce to-
kom prolih vremena moglo da utie na to da li e se neko oeniti
ili udati, imati dvoje ili etvoro djece, postati zidar, ili direktor
svoje sopstvene kompanije
ovjek, kao i biljke i ivotinje, veinom nesvjesno, ili polusvjesno
reaguje na razne uticaje iz okoline, ali moe i postati svjestan
mnogih uticaja na svoj ivot, pa i onih odozgo. Tako su,
vremenom, pametni ljudi preko svog i tueg iskustva stekli znanje
da se neki spoljni uticaji mogu predvidjeti i sprijeiti, a da se oni
koji su usmjereni na na mentalni ivot mogu dokonati, ili se
dokonavaju kad ih postanemo svjesni kad saznamo ta i kako
Mjesec radi, njegova mo nestaje.
Slino je i sa nekim drugim uticajima: im postanemo svjesni
sebe, a potom i svrhe/vrijednosti uvrjedljivih rijei ili ljudskih
radnji, one prestaju da djeluju. Svaka crkvena relikvija, ili magi-
ni kamen koji ima mo da lijei, dobija tu mo zahvaljujui
umu i njegovoj usmjerenosti, ili drugaije reeno, vjeri. Da nije
tako onda bi dio neijeg mrtvog tijela, ili neki kristal, imali isto
dejstvo na sve ljude, bez obzira na jainu njihove vjere kao i kad
je u pitanju neki antibiotik.
Um je taj koji daje, ili oduzima mo stvarima oko nas kamen je
kamen, a dva ukrtena pareta drveta su dva ukrtena pareta
drveta, sve dok im mi ne damo posebno, simboliko znaenje, a
samim tim i mo. Tada kamen postaje lijek, a dva ukrtena
pareta drveta zatitni znak jedne religije, ali samo u naem umu!!
Kad se preputamo raznim uticajima, ne umijemo da ih objasnimo
(tj. ta se, ili zato se neto deava), ili pak, sami proizvodimo
uticaje za koje iz neznanja, ili navike mislimo da dolaze spolja,
normalno je da emo im biti i podloni i da e oni djelovati.
Od toga kako pristupamo svijetu oko sebe i kako posmatramo sebe
u njemu, sa koliko osjeanja, predrasuda i znanja ulazimo u taj
posao, zavisi i koliko jasno emo vidjeti to to gledamo, a zatim i
na kompletan nain miljenja.
22
Programirani put
Ako u proces saznavanja i objanjavanja svemira, ivota, svijesti...
krenemo od ovjeka i njegove prosjene svijesti kao osnovnih
mjerila svih stvari, velike su anse da emo zalutati, ali se i sretno
izvui tako to emo iznenada pronai (ili je bolje rei izmisliti)
(ne)poznatog poinioca koji stoji iza svega i koga obino
nazivaju Bog. To je sasvim logina posljedica jednog naina
razmiljanja i ivljenja koji se u ogromnu veinu ljudi ubaca od
najranijeg djetinjstva.
Govore nam da je cijeli svemir stvoren zbog ovjeka i da smo mi
oi i ui svemonog boga preko nas on postaje svjestan sebe.
Ue nas da matamo i emotivno doivljavamo svijet, da sudimo,
da nam se svia, ili ne svia Od poetka nas programiraju da
vjerujemo u bajke, iskrivljujemo stvarnost i da se tako udaljavamo
od sebe, istine i znanja da gajimo iluzije i ivimo u stalnom
sukobu sa stvarnou i okolinom.
Zato pjesnici i umjetnici trae i pokuavaju da nau smisao u
svemu, pitajui se: Zato drvo raste? Zato je neto takvo kakvo
je; u emu je smisao toga? Dodajte emocije, predrasude, neznanje,
uslovljenost, matu i: bor vie nije bor, pas prestaje da bude pas
i postaje simbol neega, ili za neto Na kraju, dolazite do
zakljuka da je sve ivo (i neivo) dio nekog skrivenog, velikog
plana izraz neije volje, ili kreativnosti.
Kad posmatramo svijet pod uticajem line svijesti i osjeanja
nikad nam nije dovoljno da saznamo: elija funkcionie tako i
tako; kukavica (ptica) radi to i to Iza toga mora postojati neto
vie! I, ubrzo presuujemo da kukavica, zapravo, ne zna zato
ubaca svoja jaja u tua gnijezda to joj je zapisano ve u jajetu,
ona je tako programirana od strane bojeg uma. Odgovor koji smo
htjeli smo dobili, ali u stvari, i dalje ne znamo! Eto kako je nastao
itav niz teorija i vienja stvarnosti nazvan Vii plan. Boji
master plan!
Programiranom umu je potpuno normalno da i sve to biljke,
insekti, ivotinje, ili ljudi rade bude programirano. Svo njihovo
prilagoavanje i mijenjanje je, prema tome, samo dio, ili rezultat
23
globalnog, umnog projekta iz pozadine.
Jedan profesionalni filozof je u svojoj knjizi Bog je stvorio ivot
nesvjesno, ali savreno prikazao sutinu problema o kom govorim.
Opisavi idealitet matematikih proporcija i ljepotu leptirovih
krila, zakljuio je sljedee: Ne vidjeti u tom inu remek djelo bo-
jeg uma, ve bezlinu hemiju nukleinskih kisjelina i proteinskih
tvorevina, odista je vie nego sramno za ovjekovu inteligenciju.
Zaista, um naviknut na prosuivanje, matanje i emocije, a zatim i
zanesen uslovljenim, loim nainom razmiljanja nee biti zado-
voljan onim to vidi, to je i nepobitno dokazano, pa e u skladu s
navikom, i izvesti takav zakljuak, ali um osloboen svega toga e
jednostavno, kao obinu injenicu, prihvatiti to da su leptirova
krila nesporan rezultat pomenutih procesa u njegovom tijelu i nee
zahvaljivati ni Bogu, a ni Darvinu jer taj dio jo uvijek ne zna.
~
Utemeljenost kreacionistikog naina miljenja (ne i svih njihovih
stavova ili zakljuaka), moe se vrlo lako procijeniti.
Na primjer, da li je ijedno od onih Kako je nastao/la...? pitanja
stvarno odgovoreno reenicom Bog je to stvorio!? Da li je
problem nastanka svemira i ivota rijeen time to je na mjesto
stvaraoca postavljena svemona, superinteligentna linost!? Ako
upitate: Kako je nastala ta linost; ko, ili ta je nju stvorilo?,
dobiete odgovor: Bog je vjean, neroen, neumirui, ili
moda, da je nastao iz niega.
Na alost, prva tvrdnja za mene ima istu trinu vrijednost kao i
ova: Elvis Prisli je vjean, neroen, neumirui . A, to se
druge tie, oni koji je izgovaraju mogli bi da razmisle o sljedeem:
ako ve neko vjeruje da je Bog mogao nastati sam od sebe, ni iz
ega, zato je toliko ubijeen da nijesu mogli i svemir i ivot?!
U svim kreacionistikim knjigama preovladava jedan prilino
neobian nain zakljuivanja. Evo nekoliko citata:
Svemir u kom ivimo je tajna. On je udo boijeg stvaranja.
Ljudski govor je tajna, to je boanski dar, udo.
24
Do sada nemamo jasno razumijevanje zato se to (misli se na
proirenje modane kore) desilo. Da li je razlog mogao biti taj da
je ovjek stvoren takav?
Dakle, ne znate mnogo (nita) o tome o emu priate, ali znate
da je tako stvoreno, da Bog-tvorac stoji iza toga!?
Dokazivanje stvaranja, uglavnom, ide ovako: prvo se opie (uz
pomo naunih saznanja i metoda) odreena pojava u svemiru, ili
na Zemlji (recimo, neki ivotni oblik), zatim se izrazi divljenje
prema skladu, funkcionisanju, ljepoti, ili izgledu tog oblika, i na
kraju se saopti: Sve to ne moe biti rezultat puke sluajnosti, ve
je to dokaz (!?) da je to djelo svemogueg, inteligentnog tvorca.!
Ponovo mi je ao, ali to nije dokaz, ve samo jedan logian
zakljuak. On moda jeste loginiji od onog koji tvrdi da je ivot
nastao sam od sebe, ali ne mora biti i istinitiji. Evo o emu se radi:
Jednog dana je Aristotel vidio dva okrugla kamena, jedan teak
oko 2 kilograma i drugi oko 500 grama. Zamislio je sliku kako
istovremeno baca ova dva kamena sa zgrade visoke 20 metara i
odmah zakljuio da e tei kamen pasti na zemlju znatno prije
lakeg. Logino, zar ne? Meutim, mnogo vjekova kasnije, neki
Galileo Galilej je uzeo u ruke dva kamena razliite teine, bacio ih
sa prozora zgrade visoke 20 metara i dokazao da je Aristotelov
zakljuak pogrean oba kamena su istovremeno pala na zemlju!
Naravno, svaki kreacionista koji dri do sebe i slua, ali i ne uje,
e odmahnuti rukom na ovakav argument, pokazati na bicikl koji
se nalazi tu, u blizini, i pitati da li je nastao sam od sebe, ili, da
upotrijebim njihovu omiljenu rije, sluajno? Ne nije, isto kao
to ni avioni, ni podmornice, ni vozovi, ni automobili nijesu
nastali sami od sebe. Mi znamo da ih je napravio (i da ih i dalje
pravi) ovjek. Svakodnevno imamo priliku da to i vidimo. Takoe
znamo da su svi ti izumi potekli od nekog prvobitnog kamenog/
drvenog toka (ili u sline svrhe iskorienog balvana) i da su
postepeno dobili svoje dananje oblike. Od prvih dvokolica, preko
koija, parnih automobila, do automobila na struju. Od koija su,
raznim poboljanjima i promjenama, nastajali i vagoni u vozovima
i kabine u brodovima i unutranjost aviona. Dodavani su razni
organi kako bi se omoguili razliiti naini kretanja, a inspiracija
25
je stalno dolazila iz okoline u kreaciji su koriene osobine ve
postojeih ivih organizama: ptica, riba, insekata
U emu je onda problem? Pa, u tome to smo upravo dokazali
evoluciju, a eto, kreacionisti tvrde da su drvee, pele, make, maj-
muni i ljudi stvoreni ba onako kako danas izgledaju evolucije
nije bilo!
Osim toga, koliko je pametno objanjavati nastanak originala (na
primjer neke ptice) pomou loih kopija (aviona), a istovremeno
nemati nikakvu predstavu o tome kako je original nastao?
A, kreacionisti rade upravo to. Ranije citirani filozof u pomenutoj
knjizi uporeuje, odnosno izjednauje nukleinske kisjeline sa
tamparskim slovima, tvrdei da se one: mogu same organizovati
i uobliiti (bez intelektualnog diktata sa strane) taman onoliko
koliko se i tamparska slova mogu sama organizovati da bi
napravila smislen tekst.
Da li namjerno ili ne, previeno je sljedee: da bi nukleinske
kisjeline odradile svoj posao, moda im je stvarno potreban neki
prvi podsticaj (kakav god on bio, i od koga, ili ega dolazio), ali se
u njihovom daljem radu inteligentni uticaj sa strane ne moe vidje-
ti, a tamparska slova moete gurati i podsticati koliko hoete, ona
e uvijek ostati samo mrtvo slovo na papiru!
Svi ti pronalasci, ukljuujui i kompjutere i robote, su i dalje
neivi ne mogu sami sebe stvoriti, promijeniti, hraniti Kljune
rijei u svemu ovome su: sami sebe!
ivot se ipak, samostalno razvija tako to istovremeno proizvodi
okolinu koja je neophodna za njegov opstanak i usklauje svoje
potrebe i sposobnosti sa irom okolinom, uslovima na planeti i
prirodnim zakonima. Zakoni mogu, ali ni po emu i ne moraju biti
dio unaprijed smiljenog plana ili dirigovanja, ve prosto proizi-
laze iz opteg naina funkcionisanja svijeta. Moemo postaviti
kreatora na sami poetak, ali ne moemo pokazati, niti dokazati
njegov kasniji uticaj to je priznaemo, oigledna injenica u
primjeru sa prevoznim sredstvima, ili bilo kojim drugim ljudskim
pronalaskom.
26
*
Istina je da ovjek samim svojim roenjem postaje tragalac, kao
to je lijepo reeno u knjizi ovjeanstvo u potrazi za Bogom, ali
na alost, istina je i da veina ljudi postepeno gubi taj nagon, uta-
pajui se u izdresiranu, tupu gomilu koja ne oprata iskakanja.
Moe se rei da ovjek svoju energiju nikada nije usmeravao
iskljuivo na ivotne potreptine. On oduvek traga, pipajui trai
put, tei za onim to je nedostino..., ali se mora i dodati da se ta
tvrdnja odnosi samo na izuzetne pojedince koji su oduvijek bili
zastraujua manjina u svijetu. Evo jedan primjer: Kad je Kolu-
mbo izrazio svoje ideje panskom kralju i kraljici da li je govorio
o udnji za nepoznatim, ili je pomenuo neke materijalne koristi
koje njihova velianstva mogu imati od njegovog putovanja? Da
li su mornari koji su mu se pridruili na putu za Indiju bili eljni
da ue i saznaju, ili su imali neke druge, opipljive misli u svojim
glavama? I, napokon, kakva je bila reakcija religioznih autoriteta?
Zapitajmo se i ovo: ta su to novo (ili staro) otkrili vjernici bilo
koje religije? Da li je Isus bio obini vjernik? Ili, moda Buda?
Oni su obojica otpadnici, prvi od judaizma, a drugi od ainizma.
Vjernici nita ne mijenjaju, oni ne razbijaju iluzije i ne tragaju za
istinama upravo zato su i vjernici. Da je (bilo) po njihovom,
svijet i ivot bi se i dalje objanjavali na isti nain kao u VI, ili
XIII vijeku, a nevjernike bi i dalje muili, osuivali i spaljivali
zato to ele da saznaju.
2

Bog u koga vjeruje veina ljudi na ovoj planeti je samo maska
za neznanje. Hiljadama godina se tama u ljudskom umu zamje-
njuje jo guom tamom prostim zvukom rijei koju iz navike
sluamo, ili izgovaramo sa strahopotovanjem.

2
U takvim radnjama su nekako uvijek prednjaili hriani. Jedan od
prvih poznatih sluajeva zatiranja naune, ili drugaije misli desio se 415.
godine. Naime, te godine je fanatina rulja vjernika na elu sa aleksandri-
jskim patrijarhom irilom na putu ka uvenoj biblioteci presrela Hipatiju,
enu naunika. Odvukli su je sa koije, strgli joj haljine i koljkama odrli
kou. Hipatijini ostaci su spaljeni. Biblioteka je unitena. IRILO JE
POSTAO SVETAC
27
TAO
(Tao je put, kosmiki put od haosa ka ureenosti. U njemu
uestvuju sve stvari. Zakone Tao-a nije uspostavio bog oni su
svojstvo same prirode, ili univerzuma.)
U julu 1998. godine sam imao izuzetnu priliku (ili moda sreu)
da sa par svojih prijatelja i suprugom posmatram nono nebo iznad
sela Suvodo koje se nalazi na oko 1400 metara nadmorske visine i
na desetak kilometara od abljaka, Crna Gora. U potpunom mraku
i tiini smo leali na vreama za spavanje i oima gutali ogroman
broj svijetlih taaka koje su bile toliko guste da ste jasno mogli
vidjeti spljoten, ili kako tada rekoh, kimenast izgled nae
galaksije.
Prizor velianstven, ali i zastraujui.
ivimo na planeti koja zajedno sa jo 7-8 drugih krui oko jedne
zvijezde koja se nalazi na periferiji jedne galaksije. U toj galaksiji
postoji (kau) vie od 100 milijardi zvijezda oko kojih se okreu
stotine i stotine milijardi planeta i ko zna kakvih sve drugih
nebeskih tijela.
Naa galaksija se nalazi u jednom neshvatljivom prostoru u kom
se (kau) takoe nalaze stotine milijardi drugih galaksija i u njima
na stotine i stotine i stotine milijardi zvijezda, planeta...
Po jednom nainu razmiljanja sve je to stvoreno za nas, za
ovjeka. Savreni red, ljepota i natimovanost svemira, uz sva
uda koja vidimo na nonom nebu, su neoboriv dokaz da smo
svjedoci remek-djela ivog, inteligentnog i svemogueg Boga.
anse da ovakav savreni svemir, a zatim i ivot na naoj planeti
(koja je sigurno i jedino takvo mjesto u univerzumu) nastanu
sluajno, sami od sebe, su nikakve, ili bar zanemarljive.
U redu. E, sad ponovo proitajte dio koji poinje sa ivimo na
planeti, a zavrava se sa zvijezda, planeta
Zar jedan savreni svemir, stvoren za ljudsku vrstu, ne bi trebalo
da izgleda ovako: Sunce, planeta Zemlja koja krui oko njega, i
moda jo Mjesec i par drugih objekata (zvijezda Sjevernjaa,
na primjer) koji su tu da bi se moreplovci i putnici orjentisali po
28
noi. Nema asteroida, meteora, kometa, mega eksplozija u kojima
nestaju itavi zvjezdani sistemi, irenja svemira
Razmislite i o ovome: Moe li biti (kad ve priamo o vjerovat-
noi) da je na svemir, ovakav kakav je, u stvari oigledan dokaz
da je planeta Zemlja nita drugo do rezultat milijardi i milijardi i
milijardi i milijardi (neuspjenih, nasuminih)pokuaja koji
su se zavrili jednim opet, problematinim uspjehom!?
3

Moe li biti (iako to lino ne mislim) da je svemir, ovakav kakav
je, samo jedan ogroman gubitak vremena, prostora, energije i
materijala?!
*
Mnogo je tee, ali i istini blie, krenuti u proces spoznaje svijeta,
ivota, sebe... od injenice da e Zemlja i sve na njoj jednog dana
nestati u ognju i pretvoriti se u prah i pepeo. ...Da e, kao i sve
drugo u svemiru, i naa arena kugla prestati da postoji u ovom
dananjem obliku.
Ali, opet, ne treba ii tako daleko. Sve ove prirodne nepogode i
katastrofe koje se skoro svakog dana deavaju na ovoj planeti su
sasvim dovoljne da nas navedu na pomisao da neto nije u redu sa
idilinom Bog nas voli slikom sa prethodih stranica. Jedan jedini
zemljotres (na primjer, Haiti 2010. 200.000 mrtvih) nam jasno
pokazuje koliko su ovjek i njegova svijest bitni u ukupnom
funkcionisanju svemira.
Teorija o vjenom skladu, redu i napretku je neodriva i to, htjeli
ili ne, vidimo svuda oko sebe sve u univerzumu uzme oblik,
napreduje, opada, raspada se i opet ispoetka, u nekom novom

3
Da, tano je, Zemlja izgleda lijepo iz svemira i na njoj zaista postoje
rajski predjeli, ali kad se primaknete vidite da stvari uopte nijesu tako
ruiaste. Da li ste ikad proitali, ili uli neto o tome koliko ivotnih
vrsta je do sada, iz raznoraznih razloga, nestalo sa ove planete? Koliko
sadanjih stanovnika Zemlje ivi u pustinjama, polupustinjama, na
planinskom, neplodnom ili poluplodnom zemljitu, bez dovoljno vode i
mogunosti da se normalno hrani? Nije isto etati i uivati nekoliko dana
po planinama Crne Gore u junu i ivjeti na njima tokom cijele godine.
29
obliku. ivot u sebi nosi klicu nastanka, razvoja, ali i raspada.
Cjelokupni svemir se zasniva na fizikim i hemijskim reakcijama
iz kojih mi izvlaimo zakone. Svaki oblik, ili proces, od malog
oblaka praine do funkcionisanja mozga, je rezultat saradnje
energije i materije. Hemijske reakcije se odvijaju zahvaljujui
energiji (nestabilnost/reaktivnost elemenata, svjetlost, toplota).
Rezultat reakcije je energija. Sve se svodi na postojanje i kruenje
neunitive i nestvorive energije.
Stvari, kamenje, ljudi, planete izgledaju vrsto i kompaktno na
nivou na kom ih naa ula opaaju. Ali, na finijim nivoima,
atomskim i subatomskim, vidi se da je na izgled vrsta materija
sastavljena od sve manjih estica i estica u okviru estica za koje
se na kraju ispostavi da vie ne posjeduju svojstva predmeta, da se
manifestuju i kao estica i kao talas i da zapravo nemaju
dimenziju. Fiziki, dakle, mi smo samo vidljivo materijalizovana
energija, kao i svi ostali oblici oko nas.
Jedan primjer (naj)finijeg oblika, ili materijalizacije energije je
misao. Relativno mali broj estica i slabe veze meu njima
uzrokuju kratkotrajnost misli, pa se one vrlo brzo i lako mijenjaju.
Nasuprot njima su stijene, metali
U svijetu oko nas istovremeno vladaju odreenost/izvjesnost i
neodreenost/neizvjesnost. Postoje uzroci, postoje posljedice, a
postoji i sinhronicitet (usklaeno, uzajamno djelovanje).
Iz haosa nastaje poredak, a iz poretka haos. Haos sam sebe
spontano ureuje, a red opet, sam sebe unereuje brzina procesa
zavisi od toga da li je sistem zatvoren, ili otvoren. Otvoreni sistemi
sami primaju i emituju energiju i zato su due ureeni. Gubljenjem
energije u obliku toplote u toku energetskih transformacija,
poveava se entropija (neureenost) sistema. Zvijezde, na primjer,
ostaju ureene dok ne potroe svoje gorivo, a onda se unereuju
vieno ve nekoliko puta u ljudskoj istoriji. ive elije i organizmi
su ivi sve dok posjeduju sposobnost korienja i preraivanja
energije. Kako ta sposobnost opada, organizam sve tee radi, ili se
esto kvari dok napokon, umoran i ne umre. Njegovi ostaci e
dobro doi drugim, osnovnim ivotnim oblicima i na taj nain se
30
ponovo ukljuiti u red, a ostaci nekadanje zvijezde e se
postepeno ponovo udruiti i stvoriti neto novo.
Dovoljno je da se napravi prvi korak, a svi ostali slijede sami od
sebe u skladu sa pravilima utvrenim u tom prvom koraku slino
kao to se u jednoj, onoj prvoj eliji, nalaze i klica i konana slika
odraslog organizma. Ali, ta e se zaista desiti na kraju niko ne
zna, zbog previe nepredvidljivih uticaja i varijabli.
Nastajanje reda iz haosa se deava kao posljedica privlaenja i
ouvanja istog u razliitom, uz neizostavnu pomo raspoloive
energije. ta to znai?
Svaki dio svemira je poseban svijet za sebe, a opet na neki nain
odslikava strukturu cjeline. Kap vode iz okeana je istovjetna kao i
cijeli okean. Svaka elija nekog organizma sadri u sebi
obavjetenja (DNK) i o cjelini organizma. Od jedne jedine elije
nastaje cijelo ljudsko bie milijarde elija koje sinhronizovano
funkcioniu i obavljaju razne poslove.
Prosto ponavljanje, ili povezivanje jednostavnijih obrazaca samo
po sebi dovodi do visokog stepena sloenosti. Na primjer, periodi-
nim taloenjem mulja oko poveeg kamena, ili komada drveta
tokom kine sezone, rijeka e vremenom na svom uu stvoriti
itavo ostrvo koje se sastoji od manje-vie istovjetnih slojeva.
Na, ljudski svijet funkcionie na slian nain od miliona
kamenih blokova e u sred pustinje nii piramida, izraz neije
zamisli i inteligencije. Razlika je u tome to je faktor privlaenja u
ovom sluaju nagon, elja, ili ideja, a ne neki zalutali dio ive ili
neive prirode.
Dakle, univerzum je manje ili vie povezana cjelina, a ispoljava se
kroz dualnost: jin i jang. Kad god neka pojava, ili situacija dospije
do krajnosti, preokree se i prelazi u svoju suprotnost. Sve je u
optem kretanju ili stanju promjene.
4


4
Ipak, leptirovo mahanje krilima u Meksiku ne moe lananom
reakcijom izazvati pojavu ciklona u Sredozemlju isto kao to ni upanje
jedne vlasi iz ovjekove kose ni pod kojim uslovima ne moe izazvati
smrt ovjeka. Jednostavno, povezanost (razliitih) sistema nije toliko
31
Jedini nain da svijet, ivot, svemir koliko-toliko skladno funkci-
oniu je kad sami sebe postepeno ureuju (iz ovoga ide ono, a iz
toga neto drugo...). Evolucija postoji u svemu.
Svako dirigovanje sa strane je neumitno osueno na propast, jer se
uvijek neto otrgne kontroli. Na svakodnevni ivot to najbolje
dokazuje: to je vie zakona i pravila, to je tee upravljati
dravom; to vie elite da vaspitate mlade kako vi hoete to vam
tee uspijeva, ili postiete suprotno; to se vie otimate vodenoj
struji to se lake davite
Teorija o spontanom ureivanju haosa se stalno potvruje u bilo
kojoj prirodnoj katastrofi koja se desi na Zemlji:
- velika poplava, ili pjeana oluja mogu u potpunosti
unititi ili promijeniti povrinski izgled odreenog
podruja, ali ubrzo e (osobi koja pejza gleda po prvi put)
sve izgledati kao da se nita nije dogodilo;
- poslije svakog poara zemljite se oporavlja, a biljni svijet
cvjeta kao nikad do tada;
- neka od najljepih mjesta na ovoj planeti su nastala kao
posljedica vulkanske aktivnosti u Tihom okeanu
Naravno, govorim o velikoj slici i zanemarujem osjeanja, rtve i
gubitke tako funkcionie i univerzum! to se vie trudimo da
univerzumu i ivotu damo nekakav humaniji lik i vii smisao,
to se vie udaljujemo od prave slike.
ovjek se ugleda na Zemlju;
Zemlja se ugleda na Nebo;
Nebo se ugleda na Tao;
Tao se ugleda na samog sebe.
(Lao Ce)




tijesna, iako su svi oni nastali iz istog zametka. Istina, vei dogaaj ima i
vei uticaj, ali je sasvim jasno da ak ni nestanak cijele galaksije Mljeni
put ne bi doveo do kolapsa svemira, ve samo do manje prekompozicije.
32
IVOT

Kao to je svaki lonac bez obzira na oblik i umjetniku izradu
samo glina, a svake makaze za nokte ili drugi eljezni alat/predmet
samo eljezo, svaki zlatni nakit samo zlato, tako je bez obzira na
ime i oblik i svako ivo bie 'od komarca do lava i ovjeka' samo
izraz ivota. (Upaniade)

Osnova ivota
Biolozi i drugi naunici su u posljednjih vijek-dva otkrili mnogo
toga o ivotu na Zemlji, ali ipak, do sad nam to nije pomoglo da
doemo i do originalnog miksa kombinacije hemijskih
elemenata i fizikih uslova koji su (uz boju pomo, ili bez nje)
proizveli ivot, ili ivu materiju. Meutim, injenica je da to se
vie otkriva o grai i funkcionisanju elije, organa, ili organizma,
to vie vidite da se sve radnje deavaju zahvaljujui hemijskim
reakcijama, da sve ono to kontrolie ili nareuje odreene radnje
ima fiziku i hemijsku realnost. Sve informacije koje se nasljeuju
takoe imaju fiziko-hemijsku realnost i korjen u nekoj drugoj
reakciji, ili sastavu. Uvijek se ono to mislimo da je osnovno
sastoji od neega jo osnovnijeg! Tako se prag direktnog bojeg
uticaja stalno pomjera gdje god odluimo da postavimo kreatora,
ispostavi se da je to mjesto ve zauzeto.
~
Svi organizmi se sastoje od elija, osnovnih jedinica ivota. A sva-
ka od njih, bez obzira na vrstu organizma koji gradi, obavlja iste,
osnovne ivotne funkcije na potpuno isti nain. Jednoelijska bia
sama odrauju sve ono to radi i veliki organizam: hrane se, diu,
odnosno razmjenjuju energiju sa sredinom, reaguju na nju, prila-
goavaju joj se, izluuju otpad, kreu se, razmnoavaju elija u
ovjekovom mozgu ne obavlja nita komplikovaniji posao od
jednoelijskog bia u moru. Razlika je samo u obliku, veliini i
zadacima koje pojedine elije obavljaju, a koji proizilaze iz
njihove specijalizacije kao dijela nekog organa, nekog organizma.
33
Veina organizama se uglavnom sastoji od vodonika, kiseonika,
ugljenika i azota. Za kompletan ivot nekog bia potreban je jo 21
od 92 prirodna elementa. Molekuli od kojih se organizmi sastoje
su vrlo slini i neki su zajedniki svim oblicima ivota, a neki se
nalaze samo u pojedinim vrstama. Zajedniki su ugljeni hidrati,
bjelanevine, lipidi i nukleinske kisjeline.
Za ovo istraivanje su najvanije nukleinske kisjeline, koje se
sastoje od nukleotida. Nukleotidi imaju glavnu ulogu u prenoenju
energije i grade makromolekule RNK (ribonukleinske kisjeline) i
DNK (dezoksiribonukleinske kisjeline). DNK predstavlja naslje-
dnu materiju, lii na dvostruku spiralu i nalazi se u jedru elije,
tanije jedrovoj plazmi nukleoplazmi. Djelovi lanca DNK koji
imaju specifian raspored nukleotida zovu se geni, a ukupna DNK
nekog organizma ini njegov genom.
Meu naunicima jo nema saglasnosti o tome koliko gena postoji
u ljudskom tijelu. Prvo ih je bilo oko 90.000, a danas se pominju
ovi brojevi: 25.000, 30.000, 35.000, 38.000 Razoaranost je bila
velika kad je otkriveno da obian crv ima oko 20.000 gena.
Ljudska bia i impanze se razlikuju za samo nekoliko stotina
gena!
Za gene se esto kae da odreuju ovo, ili ono na ovjeku (boja
kose, oiju, oblik uiju i nosa...), ali je bolje rei da se u njima
nalaze instrukcije za apsolutno sve: od molekula u elijama, do
oblika i (mogue) aktivnosti itavog tijela, a to e na kraju ispasti
zavisi i od spoljnih uslova i rekombinacija. Neko je genetski
predodreen da bude prvak u plivanju, ali se utopi u 23-oj godi-
ni, jer nije nauio da pliva. Neko je dobio sposobnost da govori pet
jezika, a nekome je oduzeta mogunost da progovori i na jednom.
Dakle, u molekulu DNK se nalaze genetike informacije na
osnovu kojih nastaje i funkcionie neko tijelo. Svaka naa elija
sadri DNK, organizovan u 46 jedinica hromozoma, raspore-
enih u 23 para. Hromozomi prenose genetiki materijal koji
nasljeujemo od roditelja. Ali, ne i samo od njih.
Nae roenje je posljednje u dvostrukom nizu (oeva i majina
strana), to znai da je genetika informacija mnogih generacija
34
stigla do nas i predstavila se u naem obliku. Postoji nekoliko
pokazatelja koji direktno ukazuju na to da se ne radi samo o
ljudskim generacijama, ve da je ukljueno i nasljee drugih vrsta.
Kao prvo, utvreno je da je genetiki kd kod skoro svih bia (od
mikroorganizama do ovjeka) univerzalan: geni iz jedne vrste
organizama rade isti posao, ili imaju istu instrukciju kad ih
prenesemo u drugu vrstu. Na primjer, jedna bakterija bez ikakvih
problema moe da proita ljudski gen za insulin, a zatim i da
napravi insulin koji ovjek koristi bez neeljenih dejstava.
Univerzalnost genetikog koda je znaajan dokaz da svi dananji
oblici ivota imaju veze sa onim najstarijim i najjednostavnijim
ako ne i da svi potiu od zajednikog pretka.
Druga stvar koja povezuje sisare, gmizavce, ribe... je slinost
embriona svih tih bia. Nije nikakva tajna da ovjek u prvim sed-
micama svog razvitka prvo lii na ribu i ima krgolike strukture.
Zatim nam raste rep i izgledamo kao minijaturni guter. Konano,
rep nestaje i poinjemo da dobijamo ovjekoliki izgled.
Transformacija iz jednog oblika u drugi je oigledna i u drugim
primjerima aba se od ribolikog bia, koje ivi pod vodom i die
na krge, razvija u bie koje die na plua i ivi uglavnom, iznad
vode. Svilena buba iz jajeta izlazi kao gusjenica, a onda se
pretvara u leptira!?
Meutim, naunici jo uvijek ne mogu da odgovore na pitanje:
Kako se ivot izdiferencirao na vrste?
Neke promjene koje su vodile nastajanju vrsta su se morale desiti,
i to izgleda vrlo brzo, ili naglo, ali ta ih je proizvelo? Dosadanja
istraivanja pokazuju da mutacije gena ne mogu proizvesti bitnije
razlike u odnosu na standardni izgled neke vrste. Osim toga, nije
jasno ni da li evolucioni proces moe, sam po sebi, dovesti do
prelaska jedne vrste u drugu. Tu ak ni uticaj okoline i sposobnost
organizma da na njega odgovori nijesu od presudne vanosti.
Zapravo, ako je uticaj okoline preveliki, ili prebrz, to moe
rezultirati izumiranjem vrste.
Tako smo doli u takozvanu pat poziciju. Naime, sa jedne strane
imamo gene koji su, kao nosioci nasljednog materijala vrlo
35
dosljedni, a, sa druge strane vidimo da jedna jedina elija (opet
zahvaljujui genima) proizvodi razne vrste elija i razne vrste
organa i imamo druge injenice koje nam jasno ukazuju na
zajedniko porijeklo vrsta.
Ukratko, sve to je otkriveno, ili reeno o grai i funkcionisanju
elije, genetikom kodu, ili embrionu ovjeka, ne mora da nas
upuuje na zakljuak da su krokodili direktno nastali od nekih riba
koje su izale da ive na kopnu, ili da su prvobitni sisari nastali
od nekih reptila (da su i jedan jedini dan ivjeli prvo kao reptili),
ali nas nepogreivo vodi do zakljuka da sve ove vrste imaju
zajedniko porijeklo i mogunost transformacije!
Neto u samoj osnovi ivota, sjemenu, jajetu, embrionskoj eliji
proizvodi promjene, ali ta se i kako se sve to deava i dalje ostaje
tajna.

Svijest osnova (?) i razvoj
Da li su munja i grmljavina, vjetar, zemljotresi senzorno-nervni
drhtaji jednog ogromnog organizma, kao to je to tvrdio
Uspenski? Da li kamen ima svijest? Ili automobil?
~
Polazei od injenice da su iva i neiva materija neraskidivo
isprepletene jedan broj naunika poistovjeuje postojanje svijesti
sa postojanjem energije i materije, ili ak tvrdi da se svijest nalazi
u osnovi cijelog materijalnog svijeta. Shodno tome, ti ljudi smatra-
ju da sve to postoji u svemiru ima i svijest, odnosno da se svijest
nalazi i na atomskom i subatomskom nivou, kao i u bilo kojoj
hemijskoj reakciji dva, ili vie elemenata. Fiziar Dejvid Bom
(David Bohm) je bio izriit: Sposobnost oblika da bude aktivan je
najkarakteristinija osobina svijesti, a neto nalik svijesti postoji
ve u elektronu.
Zaista, moe se razmiljati i ovako: Sunevo zraenje (svjetlost) je
u stvari signal/informacija Tu sam. i mi na tu informaciju
odgovaramo na razliite naine. Kao to je ve reeno, mi sa
Suncem imamo redovnu komunikaciju i u mnogim stvarima
36
zavisimo od toga koliko dobro razumijemo njegove poruke.
Zemljotres je takoe signal, pokazatelj odreenih deavanja u
zemljinoj kori, a ako hoete i poruka: Prijatelju, ta kua ti i nije
ba najbolje napravljena!, ali da li je Zemlja svjesna svoje
poruke? Ili, moda Sunce? I u jednom i u drugom sluaju radi se
o obinim hemijsko-fizikim reakcijama koje u nama proizvode
dalje reakcije. Ali, za razliku od Zemlje i Sunca, mi smo svjesni,
ili moemo postati svjesni tih i svojih reakcija. Slino je i sa bilo
kojim jednoelijskim biem. Ukoliko ga izloite nekom (po ivot
neopasnom) spoljnjem uticaju ono e na svoj nain odgovoriti na
tu provokaciju. Meutim, ako se taj isti uticaj ponavlja vie puta,
bie u pitanju e postepeno prestati da reaguje na njega postalo
je svjesno bezazlenosti tog uticaja. Nasuprot tome, hemijska
reakcija izmeu dva ili vie elemenata e se u istim uslovima
uvijek odigrati na isti nain.
Znai, moe se rei da postoje dvije vrste svijesti: hemijska i
biohemijska. Ova druga naravno, ima veze, ili se naslanja na
prvu, jer smo ve vidjeli da se i sam ivot zasniva na hemijskim
reakcijama, ali postoji i oigledna razlika! Tano je da su iva i
neiva materija neraskidivo isprepletene, ali zar nije istina da je to
tako samo u ivim biima?! Zbog toga smatram da je pojava
prave svijesti, t.j. svjesnosti, tijesno povezana sa pojavom ivota.
U potpunosti mogu da prihvatim ideju da je prvobitna planeta,
koju danas zovemo Zemlja, vremenom postala iva ili, tanije,
da je dio ivog sistema koji je nastao na njoj, ali ne i da je ta
planeta (ili Venera kad smo ve kod toga) sama po sebi bila, ili
jeste svjesno-inteligentni organizam. Na isti nain posmatram i, na
primjer, ljudsko bie ono je ivi sistem, a hemijski elementi od
kojih je sastavljeno su dio tog ivog sistema, ali sami po sebi
nijesu ni svjesni, ni ivi, iako u odreenim uslovima pokazuju
neke znake svijesti i inteligencije, ako se to moe tako nazvati.
Ni kamen, kao ni ideja zapisana na listu papira nemaju ono to je
potrebno da bi bili ivi, iako se u njima nalazi izvjesna koliina
potencijalne energije (ili, ak u drugom sluaju, svijesti) koja na
neki nain moe biti osloboena.
37
Dakle, ta bi mogla biti karika koja nedostaje?
Neki istraivai vjeruju da je voda kljuna komponenta koja omo-
guava pojavu svjesnosti. U dokumentarnom filmu Voda autori su
pokazali da je voda najinteligentnija stvar na Zemlji: vrlo lako se
vezuje za razne elemente samo naizgled postajui neto drugo;
prilagoava se svim oblicima i uslovima; reaguje na sve vrste uti-
caja (ukljuujui i emotivne reakcije ljudi) mijenjajui strukturu;
nain djelovanja joj zavisi od raspoloive energije; koristi najlake
i najbolje puteve, a kad to ne moe pretvara se u drugi oblik
Ako malo razmislite, shvatiete da je to istina, a takoe i da ova
ideja nije neto novo samo zamijenite rije svijest sa rijeju ivot.
Mi zaista ne znamo kako su nastali prvi organski molekuli, ali nas
to ne spreava da vidimo da su upravo oni i voda glavni sastojci
ivota u nama i oko nas. Ta osnova ivota, koja je ujedno i nosilac
nasljednih informacija, DNK (ili bar RNK), nalazi se u svemu to
ivi na ovoj planeti. Vrste se razlikuju samo po duini lanca, to jest
broju gena i kombinaciji nukleotida, a to su blie jedna drugoj, to
im je slinija i DNK.
U genima se, znai, nalaze kljune informacije za poetak i razvoj
ivota, a im pominjemo informacije govorimo i o svijesti. Prema
tome, po onome to se do sada zna, ispada da je DNK, odnosno
gen, izvor svijesti, ili, kako kreacionisti kau: materijalizovani
signal kreativnog uma. Meutim, veoma je vano razumjeti da
svaka elija ne postaje svjesna sebe i okoline preko jedra i gena
nego preko membrane. Geni samo daju instrukcije kako da se
membrana, ili, u naem sluaju, nervni sistem proizvedu.
Da bi svijest postala svjesna potrebno joj je (ivo) tijelo!
Postoje razne definicije svijesti, iako je njen nastanak i dalje jedna
od neobjanjenih tajni u univerzumu. Na primjer: Svijest je
informacija. Svijest je opaanje onoga to prolazi kroz sopstveni
um. Svijest je proces u kom okolina i posmatra te okoline
postaju definisani., a psiholozi kau da postoje i podsvijest,
nadsvijest, nesvjesno
U svakom sluaju, sve to ivi ima i svijest, ali ona shodno broju
gena (?) ne ostaje kod svih bia na istom nivou i istog obima. to
38
je bie komplikovanije posjeduje i veu mogunost da iskoristi
vei broj informacija i dostigne vii nivo svijesti, ali treba razli-
kovati kompleksnost svijesti od kvaliteta svijesti. Kompleksnost
svijesti (kod ljudi naroito) ne oznaava istovremeno i vei
kvalitet, ili vii nivo svijesti.
Svaka vrsta koristi onoliko informacija koliko joj je potrebno da
funkcionie/preivi, ali ima i sposobnost da se prilagoava. I
najnii ivotni oblici reaguju na spoljnje i unutranje uticaje, ali i,
to je vanije, mijenjaju ponaanje, a ponekad i same sebe
mutirajui u neto savreniji tip (virusi i bakterije na pr.).
Na osnovu te injenice se moe izvui i zakljuak da je i ono to
zovemo inteligencija sastavni dio osnove ivota i svijesti svih
ivih bia. Naravno, radi se o razliitim nivoima i razliitom
kvalitetu (i kod pripadnika iste vrste), a broj obraenih informacija
ponovo nije od presudnog znaaja za kvalitet inteligencije,
odnosno, rezultat njenog djelovanja. Inteligencija je uslov za
promjenu, napredovanje, prilagoavanje..., ali rezultat njenog
djelovanja ne mora uvijek imati i pozitivan ishod, kako kod ljudi,
tako i kod svih ostalih bia. Na primjer, mlado drvo koje pokuava
da u borovoj umi doe do vie svjetlosti, ini ono to moe, ili
mora ubrzano raste, istee se (mijenja normalan nain razvoja
koji je uobiajen za tu vrstu), ali tako, u najveem broju sluajeva,
istovremeno i samo sebe osuuje na prijevremenu smrt, jer tanko
stablo ne moe da izdri teinu kronje.
Isto tako, inteligentan ovjek ne mora obavezno biti i pametan, jer
primjena njegove inteligencije moe da rezultira glupostima
previe puta sam vidio kako nesporno inteligentni mladi ljudi svoj
ivot unitavaju drogama, alkoholom, lijenou, pogrenim
nainom razmiljanja
Zato je najbolje inteligenciju definisati kao sposobnost korienja
informacija ili svijesti u razne svrhe bez vrjednosnih sudova.
Tu sposobnost, ili njenu osnovu, sva iva bia dobijaju zaeem,
ali je mogu i dodatno razviti tokom ivota. to se ljudi tie, smatra
se da je oko 40% ukupne (pojedinane) inteligencije rezultat
razvoja pod uticajem okoline i drugih faktora.
39
Meutim, jo uvijek postoje naunici koji tvrde da samo vii
oblici ivota posjeduju inteligenciju, a neki psiholozi su otkrili i da
postoji vie vrsta inteligencije: emotivna, socijalna, rauna-
rska Ipak, ovakav nain razmiljanja i zakljuivanja nije dobar.
Evo zato:
- Svako bie koje reaguje na uticaje iz okoline i pokuava
da im se prilagodi na neki nain, je i inteligentno bie!
- Svako bie koje koristi svoje sposobnosti da bi kako-tako
ostvarilo neki svoj interes je i inteligentno bie. To to se
takva aktivnost esto odvija i nesvjesno, ne govori o
nedostatku, ve o nivou korienja inteligencije! Kad smo
ve kod toga: da li je tek roena ljudska beba inteligentno,
ili neinteligentno bie?
- Ne postoji vie vrsta inteligencije, ve samo razni naini
njene upotrebe, ili razni uslovi pod kojim radi. Sama
inteligencija ne zavisi od kvaliteta linosti, ili naina
miljenja i ponaanja, ali zato njena praktina primjena
itekako ima veze sa tim faktorima.
Primjeri inteligencije razliitih ivotnih vrsta su vidljivi svuda:
pogledajte brzinu i uspjenost mutiranja virusa (koji, u principu,
rade isto to i najinteligentniji ovjek, samo na osnovnom nivou
dobiju informaciju spolja, obrauju je i reaguju na nju u skladu sa
svojim mogunostima); posmatrajte ponaanje biljaka i nihovu
borbu sa konkurencijom; sjetite se primjera simbioze izmeu
razliitih vrsta i brojnih primjera zauujueg ponaanja ivotinja i
insekata.
Evo jednog: Jedna vrsta ose se kree kroz umu i na svom putu
nailazi na tarantulu. Iz nekog razloga se uputa u borbu sa njom.
Uporno pokuava da je ubode u stomak i poslije nekoliko pokuaja
u tome i uspijeva. Tarantula za kratko vrijeme pada u nesvijest, a
osa je hvata za nogu i vue par metara prema tarantulinoj rupi.
Tu, na domak otvora, osa postavlja nekoliko jaja na rtvin stomak
i ubaca je u rupu. Cijela radnja je odraena sa sljedeim ciljem:
kad se za dva-tri dana iz jaja izlegu larve, imae ta da jedu dok se
ne razviju i napute svog domaina. Slina stvar se deava i
40
buba-marama razlika je u tome to osa u nju postavlja samo
jedno jaje!
to se tie svjesnosti, ili preciznije, svijesti o sebi, ne moe se,
naravno, rei da biljka, ili insekt imaju svijest o sebi u ljudskom
smislu rijei, ali je istina da se i biljke i insekti brane, da napadaju
i rade skoro sve ono to rade i svjesni ljudi. Ponovo govorimo o
nivoima. Riba nema ime, prezime, titulu ili funkciju u vladi, ali
itekako jasno prepozna opasnost i ne bjei od nje iz zabave, ve
zato to eli da spasi sebe!
Svako drvo se moe posmatrati i kao primitivni nervni sistem sa
svim ostalim, njemu potrebnim organima. Da je drvo svjesno, vidi
se po tome to ostavlja zapis u svojoj autobiografiji registruje
dobru, ili lou godinu preko godova i rasta; zatim, reaguje na
svakodnevne vremenske prilike, na buku i razne vrste zvukova
(dokazano eksperimentima); prilagoava se okolini: veliina i
dubina korjena, visina rasta, nain pruanja grana, odnosno tijela...
Meutim, veliki broj ljudi ovo teko moe da prihvati iz razno-
raznih razloga.
5
Mnogi smatraju da je najvei dio ivotinjskih
aktivnosti, kao i sva ivotna aktivnost biljaka i insekata, rezultat
instinktivnog, nesvjesnog, ili kako neki kau, programiranog
ponaanja ubaenog u vrstu (od strane inteligentnog kreatora) sa
ciljem preivljavanja.
Naravno, moemo i tako gledati na stvari, i potcjenjivati nesporne
sposobnosti niih vrsta, ali ja ipak, ne mogu a da se ne zapitam:
emu slui takav nain razmiljanja? Da li on zaista neto obja-
njava?
Tako smo doli i do najvanijih pitanja u ovom dijelu studije:
Koliko je ivot programiran? Da li je svo znanje/iskustvo (sva
prethodna svijest) vrste, ili cijelog svijeta zaeem ubaeno u
novi ivot, ili svaka vrsta dobija samo ono to joj je neophodno da
startuje? ta prenose geni?


5
A, opet, ti isti ljudi obino bez ikakvih problema vjeruju u Boga,
duhove, sudbinu, telekinezu...
41
Nasljeivanje
Psiholozi kau da su: instinkti impulsi koji odreuju itav stereo-
tipan obrazac uroenog ponaanja usmjerenog ka cilju. Svi
instinkti su vezani za funkcionisanje tijela i fiziko odranje vrste
u smislu prehranjivanja, razmnoavanja, adaptabilnosti Oni su,
u stvari, poetni koraci u zadovoljavanju nagona uroenih
pobuda koje nastaju iz tjelesnih potreba, iz stanja nedostatka, ili
neravnotee.
Meutim, iako su instinkti ve dugo vremena predmet prouavanja
raznih naunika i istraivaa, i dolo se do odreenih rezultata, i
dalje postoji izvjesna zbrka o tome ta su sve instinktivne radnje,
pa se fraze kao to su uroeno znanje, ili uroeno ponaanje
previe olako koriste i to naroito u situacijama kad se aktivnosti
pojedinih vrsta ne mogu adekvatno objasniti.
Prva stvar koja se mora razjasniti je to da instinkt jeste svijest (data
genetskim putem), iako ivo bie nije i svjesno da radi odreene
radnje, odnosno ne obraa posebnu panju na te radnje one se
odvijaju same od sebe. Osnovne, vidljive radnje koje vre sva bia
radi svog opstanka su rezultat uzrono-posljedine i sinhronizo-
vane unutranje aktivnosti raznih elija i organa. Sve to se moe
opisati i ovako: jedan broj elija u nekom organizmu nema dovo-
ljno energije, ili hrane, i zato alje signal nadlenom organu. Taj
organ, na primjer eludac, alje signal vioj instanci, to jest
nervnom sistemu koji upoljava raspoloive radnike (oi, ui,
udove) da obezbijede potrebnu hranu kako god znaju i umiju.
Drugo, ponaanje svih ivih bia je u poetku, a kod niih vrsta i
tokom cijelog ivota, uglavnom uslovljeno osobinama ili
sposobnostima njihovih tijela, koja su, u veini sluajeva potpuno,
a u ostalim djelimino, usklaena sa okolinom. Tijela diktiraju
kako e se neka riba sakriti u pijesku, kako e zec doi do hrane,
kako e jesti, svariti pojedeno, i na kraju, izbaciti otpad. Ljudi
mogu izmiljati 169 poza u seksu i zadovoljavati elju ili nagon na
mnogo naina, ali se sve ipak, svodi samo na ono to je genetiki
mehanizam preko tijela odredio kao jedini mogui nain
razmnoavanja. U tom smislu moemo instinktivne radnje smatrati
uroenim ili programiranim, ali se ne smije zaboraviti da, u
42
najveem broju sluajeva, zapravo ne postoji drugaiji nain da se
one svrsishodno odrade.
Svaka instinktivna radnja moe biti izazvana spoljnim uticajem, ali
zapoinje u tijelu, ostvaruje se preko tijela, i nastavlja kad tijelo i
njegove potrebe dou u dodir sa okolinom. Od tada se mogunosti
i sposobnosti tijela zavisno od vrste, i dalje nesvjesno, ili manje-
vie svjesno, usklauju sa situacijom u okolini, a esto i razvijaju
pod njenim uticajem. U nekoj vremenskoj taki instinkt moe da
ustupi mjesto promjeni, pamenju, imitaciji, uenju
Dakle, u sutini imamo tri stadijuma ulaska u ivot:
a) Poetne, unutranje radnje koje omoguavaju da tijelo
samostalno funkcionie jedno (kratko) vrijeme, dok se ne
stave u pogon svi instrumenti koje ono ima na raspola-
ganju.
b) Brza, ili postepena interakcija sa okolinom koja je
uslovljena sposobnostima tijela.
6
Ako se to ne desi, ivo
bie e vrlo brzo umrijeti. Interesantno je da to je vrsta
kompleksnija, to su i njeni mladunci bespomoniji tokom
prvih dana ivota. Na primjer, svi sisari su osueni na
neizbjenu smrt ukoliko su preputeni sami sebi i
uroenim znanjima.
c) Trenutak kad ivo bie polusvjesno, ili svjesno (namje-
rno) pone da koristi svoje tjelesne sposobnosti i odreene
elemente iz okoline da bi se prilagodilo novoj/izmijenjenoj
situaciji, ili na neuobiajen nain zadovoljilo svoje potrebe
i elje. Takvo ponaanje ubrzo moe postati rutinsko, ili

6
Pile, koje se upravo izleglo, odmah otvara kljun, mae krilima, hoda...
Konkretnije radnje, koje imaju veze sa okolinom, kao to su kljucanje,
kopanje nogama po zemlji i sakrivanje po noi, moe takoe da odradi
smo (da ne vidi od starijih kokoaka), jer opet, jedna stvar nepogreivo
vodi drugoj: im imate kljun morate i da ga koristite, a nedostaju vam
udovi kojim bi mogli da prinosite hranu ustima. Jedine radnje koje se
mogu odraditi sa kandama na nogama su hvatanje, kopanje i eanje. Po
noi pile ne vidi i zato, im mrak pone da pada, trai neko odgovarajue
sklonite...
43
toliko automatizovano da ga je teko razlikovati od
instinktivnog ponaanja.
Posljednja, trea stvar, koju treba naglasiti u prii o nasljeivanju,
je injenica koja nedvosmisleno kae da genetiki mehanizam ne
pokazuje ni najmanji znak da je u stanju da prenese specifine
obrasce ponaanja steene tokom ivota, treningom, uenjem, ili
privikavanjem. To je neto to se u ovakvim istraivanjima ne bi
smjelo zaboraviti. Ipak, deava se.
U naunoj i popularnoj literaturi vrlo esto moemo proitati
opise i primjere veoma zanimljivog i, ponekad, zapanjujueg
ponaanja raznih vrsta, naroito insekata. Istraivai i naunici ne
umiju da objasne te primjere oigledne mudrosti, ali tvrdoglavo
odbijaju da ih pripiu inteligenciji, odnosno, da budem precizan,
sopstvenoj inteligenciji tih vrsta. Zato kreacionisti i govore da je
cjelokupno ponaanje niih vrsta rezultat djelovanja intelige-
ntnog i mudrog Tvorca, a nerijetko se i od evolucionista moe
uti da se: pauci raaju sa uroenim znanjem o tome kako da pletu
mreu; da ptice, ili jegulje, od samog roenja znaju sve migratorne
puteve, to jest, imaju ve u jajetu ucrtane mape i puteve; da
veina ptica zaeem dobija i projekte svojih gnijezda; a pilii
koji nikad nijesu bili u prisustvu kopca tre da se sakriju kada ih
nadleti njegova sjenka, jer u svom sistemu imaju ugraenu
predstavu predatora.
Poto je tema kojom se bavimo u ovom dijelu knjige vrlo osjetljiva
na ideju da razne vrste putem nasljea dobijaju gotova znanja, ili
iskustva prethodnih generacija, moramo obratiti posebnu panju na
ovakve tvrdnje.
Problem sa navedenim, i slinim primjerima je u ovome: svaki od
njih je rezultat samo jednog (i to subjektivnog) naina posmatranja
i zakljuivanja, zatim nedovoljne obavijetenosti, a u nekim
sluajevima i nedosljednosti. Tako, eto, jedna ista osoba (naunik
u obrazovnoj emisiji za djecu) prvo posmatra gutera koji hvata
otrovnu gusjenicu i trlja je o zemlju da bi skinuo otrov i uinio
je jestivom, a potom i lisicu koja prednjim nogama gura nojevo
jaje na kamenje da bi ga razbila i naravno, pojela. Na kraju
44
posmatranja naunik iznosi zakljuak: u prvom sluaju se radi o
refleksu, a u drugom o inteligenciji!
Pitanje: zar refleksna reakcija ne bi bila (samo) odbacivanje
gusjenice? Ono to je guter odradio sa gusjenicom je svrsishodna,
smislena radnja, isto koliko i lisije guranje jaja, ili ljudsko
ljutenje pomorande.
Sluaj pilia koji imaju ugraenu predstavu predatora je
takoe dobar primjer subjektivnosti, uskog gledanja na stvari i
nepovezivanja injenica. Naime, etolog Konrad Lorenc je izua-
vao ponaanje pilia. U jednom eksperimentu je koristio i ureaje
koji se pomjeraju po ici na izvjesnoj visini i bacaju sjenku koja
lii na kopca. Kad pilii na zemlji ugledaju sjenku odmah potre u
zaklon. Na osnovu toga je psihoanalitiar Marej Stajn, u knjizi
Jungova mapa due, zakljuio da je predstava predatora uroena i
prepoznaje se bez potrebe da se naui. Meutim, taj zakljuak bi
svakako bio drugaiji da su uzete u obzir i ove injenice: pilii bi
odreagovali na isti nain i da je sjenka bila u obliku zmaja, ili zvi-
jezde, a isto se deava i kad su druge vrste u pitanju. Ako, recimo,
sjenka pree preko maeta ono se odmah trgne i zauzima ispitiva-
ki, ili odbrambeni poloaj. Obje vrste ne reaguju na oblik sjenke,
ve na samu sjenku koja najavljuje prijetnju, nepoznato i to iz
dijela prostora koji nije dobro pokriven panjom njihovih ula.
Pilii, kao i make i ljudi, u svom sistemu imaju ugraen senzor
za opasnost i poetnu reakciju, ali ne i album sa fotografijama
raznih predatora i neprijatelja vrste. ak ta vie, kad se rode ne
znaju ni kako im majka izgleda. Isti Lorenc je to otkrio tokom
eksperimenta u kom je postao majka tek izleenim paiima.
Drugi primjer, koji govori o ugraenim mapama i putevima, je
svakako zanimljiv, ali je takvo objanjenje ipak, samo jedan od
moguih naina gledanja na problem. Probajmo sljedei pristup:
osnovni nain kretanja ptica je letenje. Reklo bi se da im je
genetiki dato da odmah i znaju da lete, ali ne ptice ue, to jest
pokuavaju da lete! Istina je: genetiki im je data mogunost,
sposobnost da lete, a ne i sama vjetina. Ako joj dakle, zaeem
nije dato znanje da leti, kako se onda bilo koja ptica moe roditi sa
atlasom, ili mapom zvjezdanog neba u glavi?!
45
Programiranost se mora ograniiti samo na poetne korake, ili
osnovne radnje u ivotu nekog organizma. Potpuna programira-
nost bi onemoguila bilo kakvu promjenu, ili improvizaciju u
ponaanju kako ptica, tako i drugih vrsta i samim tim bi i najmanja
promjena u okolini vrlo esto dovodila do uasnih gubitaka, ili ak
izumiranja. Na primjer, ptice koje mi poznajemo postoje ve
stotinama hiljada godina koliko puta su se mape morale prila-
goavati velikim klimatskim, geolokim i drugim promjenama
tokom tog vremena?
Razne vrste ptica imaju razliite pravce i puteve seoba, jer im tje-
lesne sposobnosti nijesu iste, a (iako postoje odreene konstante) i
drugaije su usklaene sa okolinom. Neke zato prate liniju kopna,
neke se prilagoavaju visinskim strujanjima, a mnoge se, kau,
orjentiu pomou magnetita u kljunovima. Vrijeme svake seobe
zavisi od nedostatka hrane, vremenskih uslova, poloaja sunca
Sve ptice, kao i jegulje, uz izuzetnu memoriju, posjeduju i odre-
ene ulne sposobnosti (o kojima samo neto nagaamo) koje im
pomau da se orjentiu pri seobama, a u mnogim sluajevima u
svojim jatima imaju i nekog starijeg ko je taj posao ve odradio.
to se pravljenja gnijezda tie, odgovor je ovakav: ptice iste vrste
u razliitim sredinama prave razliita gnijezda, to e rei: uroena
je potreba za gnijezdom, kao i tjelesna sposobnost, usklaena sa
okolinom, ali ne i slika gnijezda. Ona je rezultat umijea korie-
nja stvari iz okoline, prilagoavanja, ali i imitacije. Razmislimo i o
ovome: ta je prvo to ptica vidi kad se izlee iz jajeta? Ako nije
roditelj, onda je sigurno gnijezdo u kom je roena. Da bi napravila
svoje, kad za to doe vrijeme, mlada ptica radi isto to i njeni
roditelji koristi ono to vidi oko sebe i pokuava.
Slino je i sa paucima neki prave uredne mree krunog oblika,
neki neuredne ili sporadine, neki lijevkaste, a nekima niti slue
kao padobran... Oblik mree i nain kaenja zavise i od okruenja
u kom ive, ali prije svega od onoga to su nauili odmah po
roenju nijedan pauk se nije rodio na ledini, nego na majinoj
mrei, ili u njenoj blizini.
Paucima je dakle, data sposobnost da proizvode niti i prave mreu,
ali nijedan od njih nema uroeno znanje i kako da je napravi
46
odmah im se rodi. Uredni pauk mora pokuati bar dva-tri puta
prije nego u potpunosti savlada tehniku, ali svaki put e mrea
sluiti svrsi. Ljepota i savren oblik nijesu od presudne vanosti.

Da li je ovjek neto drugaiji?
Njegov razvoj do pune funkcionalnosti tijela traje due od ostalih
vrsta, ali i on (najee) dobija sve ono to mu je potrebno za
opstanak i ivot. Razlika je i u tome to se kod ljudi esto deava
da neke ugraene sposobnosti tijela nikad ne dou do izraaja.
Ljudska beba odmah po roenju, kad je predaju majci, samo zna
kako da die, pronae sisu i sisa, svari hranu, izbaci otpad iz sebe,
reaguje na odreene spoljne ili unutranje uticaje (zatvori one
kapke zbog prejake svjetlosti, uhvati isprueni prst, izrazi vriskom
nelagodnost ili potrebu) i to je otprilike sve. Znai, slino onome
to moe da uradi i neko jednoelijsko ivo bie. Ostalo je stvar
vremena, razvoja, uticaja okoline i uenja.
Svaki ovjek pone da hoda ili govori uz odreenu pomo sa
strane. Uspravan hod i artikulisan govor su zatitni znaci ljudske
vrste. Meutim, ako bi se dijete koje je naslijedilo sposobnost da
govori razvijalo u sredini u kojoj se nikako ne govori, ono ne bi
nikad i progovorilo. Isto tako, ukoliko bi svi oko tek roene bebe
ili na rukama i koljenima moda bi se u nekom kasnijem trenutku
u ivotu tog djeteta i moglo desiti da se ono u odreenim situacija-
ma (pokuavajui da dohvati stvari, ili hranu iznad sebe) i ispravi,
pa ak i prohoda (jer tijelo to moe da odradi, ima tu sposobnost),
ali bi taj hod nesumnjivo bio rezultat pokuavanja i (samo)uenja i
zato nikome od psihologa i naunika ne pada na pamet da kae da
se ovjek raa sa uroenim znanjem da hoda ili govori.
Takoe, nikad neete uti da je izgradnja kua rezultat uroenog
znanja, nego sposobnosti i primjene inteligencije, a njihov
dananji oblik je posljedica evolucije. Ljudske kue su uopte
gledano sline, ali ipak se razlikuju od sredine do sredine kao i
kod ptica. Kad smo ve kod toga, uporedite ukupnu sposobnost i
mogunosti ptica i ljudi, a zatim bacite pogled na recimo, visee
gnijezdo afrike ptice tkalje i na kolibu u kojoj ive ljudi iz
47
oblinjeg plemena, i zakljuiete da su obje konstrukcije rezultat
istovjetnih potreba i procesa, a moda i pomislite da je visee
gnijezdo tee napraviti!
to neko to ne vidi, ili ne eli da vidi, zato to misli da je ovjek u
osnovi neto drugaiji od niih bia, pa ga iz tog razloga i po-
smatra odvojeno od njih i ostale prirode, sasvim je druga pria
*
Da sada rekapituliramo neke od najvanijih injenica do kojih
smo doli u dijelu o osnovi ivota i nasljeivanju.
Svaka od aktivnosti koje psiholozi i naunici nazivaju instinktima
u stvari se moe svesti na uroenu predispoziciju, ili sposobnost
(ne odmah i znanje samo po sebi) nekog organizma da odradi
odreenu radnju. U najveem broju sluajeva postoji samo jedan
ispravan nain da se zadovolje potrebe tijela, a on proizilazi iz
ukupne grae i sposobnosti organizma i njegove usklaenosti sa
sredinom u kojoj ivi.
ovjek, kao i svi ostali ivotni oblici, nastaje iz jedne jedine elije,
iako nastanku te elije prethodi spajanje spermatozoida i enske
jajne elije. Ta elija, zigot, predstavlja osnovu iz koje e poste-
peno, dijeljenjem nastati nervni sistem sa kimenom modinom i
mozgom, srce i redom svi ostali neophodni djelovi.
Sva nasljedna informacija, (novi) DNK sa kombinacijom gena
koja je odgovorna za konani izgled tijela odraslog ovjeka ili
ene, je sadrana u toj prvoj eliji. U tom DNK molekulu se nalazi
uputstvo za sve ono to tijelo moe da uradi, to e rei, dobili
ste sposobnost da preraujete hranu, gledate i vidite, sluate i uje-
te, hodate, radite, mislite, govorite, uite A, moda vam je neto
od toga i uskraeno. Dobili ste osnovnu svijest i inteligenciju,
hemijski sastav koji e odrediti va temperament, razne talente
Od vas i uticaja sredine zavisi to ete uiniti od onoga to vam je
dato.
Na kraju, od oca i majke (ili njihovih predaka) ste naslijedili i
predispozicije za odreene mentalne ili fizike bolesti, ali to u
budunosti moda nee biti veliki problem.
48
Ipak, preko tog prirunika nijeste dobili i jezik kojim ete
govoriti, ni nain miljenja, ni sve one neophodne vjetine koje e
vam biti potrebne kroz ivot dobili ste samo sposobnost da ih
nauite. Takoe, iako ste preraspodjelom dobili oeve oi, nos,
ili usta, majin talenat za matematiku, a edov glas, genetikim
putem nijeste dobili ni jedno njihovo lino iskustvo, ili sjeanje
taj dio ste morali sami iznova da proete, iako su se oni svojski
potrudili da puno toga ubace u vas preko vaspitanja i obrazovanja.
ak ni tako vana stvar kod ovjeka kao to je svijest o sebi, ne
postoji kod tek roenog djeteta. Da se ona stvori potrebni su mje-
seci. Kad vide sebe u ogledalu, bebe stare nekoliko mjeseci, isto
kao i make, ne znaju ta vide, ili, u boljem sluaju, misle da vide
drugog pripadnika vrste. Najvei dio informacija o sebi i svijetu
oko sebe dijete mora da naui. Svaka osoba postepeno gradi svoju
posebnu svijest i svoju podsvijest na, ve u zigotu, postavljenim
temeljima. Linost novog ovjeka se stvara postepeno i podlona
je promjeni.
Prema tome, ispada da ovjek na ovaj svijet ne dolazi kao prazan
list papira, jer je ve u trenutku njegovog zaea poneto zapi-
sano u genima. Meutim, na tom papiru nijesu ispisane i misli,
predstave, ili politike ideje njegovih predaka, a naroito ne
ljudi koji nemaju nikakve srodnike veze s njim. Date su samo
izvjesne sklonosti i sposobnosti, kao i neki mogui pravci kretanja,
ali se zahvaljujui sopstvenom trudu ili uticaju sredine puno toga
moe pokvariti, poboljati, promijeniti
Ono to Karl G. Jung i njegovi sljedbenici nazivaju kolektivnim
nesvjesnim i arhetipovima (koje, po njima, nasljeujemo od preda-
ka, ali smo ih po roenju nesvjesni, i tek kasnije ih postepeno, ili
samo na trenutak, postajemo svjesni) je neraskidivo povezano sa
prethodnom priom o instinktima i tijelu. Svi arhetipovi (to jest,
psihike predstave zajednike svim ljudima) su zasnovani na
istovjetnim obiljejima ljudskog ivota i osobinama ljudskog tijela
(roenje-smrt, mladost-starost, hormoni-seks, roditelji-djeca) i
odatle dolazi njihova (ne ba toliko) univerzalna prisutnost, ali
nijedan od njih nije proizvod nekakvog uroenog, ili prethodnog
znanja genetiki preneenog od strane predaka.
49
Nervni sistem i obrada informacija
Bog vlada svetom posredstvom Svojih netvarnih (nematerijalnih)
energija. I kao to Bog dela u prirodi, tako i dua, pokree i podsti-
e svaki deo tela da bi ono vrilo svoje funkcije. Prema tome, kao
to Bog vlada svetom, tako i dua vlada telom. (prema sv. Grigoriju
Sinaitu)
~
Na koji nain nematerijalna dua upravlja tijelom? Direktno, ili
preko odreenih tjelesnih mehanizama (nervi, miii)?
Ako se opredijelite za prvi nain, morate dodatno odgovoriti na
sljedea pitanja: kako nematerijalna dua (na koju nita ne moe
da utie) moe da ostvari bilo kakav kontakt sa nekom materi-
jalnom supstancom, a naroito sa ljudskim tijelom? Na koji nain
takva dua ostaje vezana za tijelo?
7

Ako dua kontrolie svaki dio tijela direktno i, kao to je reeno,
na nju ne utiu nikakve povrede tijela i hemikalije, zato osoba
koja je zbog povrede kime paralisana od struka na dolje ne moe
da mrda nogama? Zato se ovjek ponaa drugaije, ili ak u
potpunosti gubi kontrolu nad svojim tijelom, kad je pijan, ili pod
anestezijom?
S druge strane, ako smatrate da dua koristi mehanizme tijela da bi
ga kontrolisala, kao i da je mozak samo spona (ili portal) izmeu
nematerijalne due i materijalnog tijela, ponovo ete se nai u
neugodnoj situaciji. Svaka funkcija tijela koju teolozi i vjernici
pripisuju djelovanju nevidljive due je u potonjih pedesetak godina
sasvim dobro objanjena djelovanjem samog tijela i raznih djelova

7
Da bi stekli predstavu o neemu nematerijalnom, podsjetimo se nekih
osnovnih injenica: sva energija ima materijalne osobine utie na mate-
rijalne oblike, moe se mjeriti i koristiti; magnetno polje je nevidljivo, ali
je materijalnog porijekla, moemo ga otkriti i mjeriti; X-zraci kojim
snimamo plua, slomljenu ruku... se ne mogu ni vidjeti ni uti, ali su ipak
materijalne prirode. Oni stupaju u kontakt sa naim tijelom i moemo
ih otkriti detektorima kojim otkrivamo razne vrste zraenja. Za razliku od
svega toga, duu ne moemo niim uhvatiti.
50
mozga. A, pored toga, kao to smo vidjeli, nastanak i postojanje
svijesti se ne moe iskljuivo vezivati za rad mozga i(li) nervnog
sistema ona ima mnogo dublje korjene.
Koliina svijesti, odnosno broj informacija kojim neko ivo bie
barata tokom svog ivota, je u direktnoj proporciji sa osobinama
orua kojim to bie prima i obrauje unutranje i spoljnje
nadraaje i uticaje. to je organizam sloeniji, to mu je potreban i
komplikovaniji sistem za obradu informacija. Kod viih vrsta ta
uloga je povjerena nervnom sistemu, a znaajnu ulogu ima i
endokrini sistem (razne lijezde).
Ono to je zajedniko svim biima je injenica da bez tih organ-
skih struktura i fiziolokih procesa u njima, nema ni svjesnosti.
8

Povrede ula, mozga, nervnih puteva, a zatim i snimanje modanih
talasa i potronje glukoze u pojedinim djelovima mozga to nedvo-
smisleno pokazuju.
Ljudski nervni sistem se sastoji od perifernog sistema (nervne
elije koje se nalaze izvan lobanje i kime) i centralnog sistema
koji je smjeten u lobanji i kimi, a ine ga mozak i kimena
modina. Kompletan nervni sistem je izgraen od vie od sto
milijardi elija neurona koji su na mnogo naina povezani u
jednu sloenu cjelinu. Meutim, i ta cjelina je dio mnogo veeg
sistema. Ne smijemo zaboraviti da ljudsko tijelo funkcionie na
mnogim nivoima svijesti. Na primjer, nae elije koe registruju
uticaje koje naa ula ne primjeuju razliite vrste zraenja i
vibracija. Mi postajemo svjesni tih uticaja tek kad se odreene
promjene pojave u, ili na naem tijelu.
elije i organi sa razliitim funkcijama uspjeno sarauju i
odrauju posao, jer su od samog nastanka usklaeni jedna elija
je proizvela sve ostale. Sinhronizacija postoji u svemu: od jedne
elije i njene svijesti, omeene malim brojem informacija, pa do
ukupnog nervnog sistema i funkcionisanja ovjeka uopte. Uskla-
enost je oigledna i u uzajamnom djelovanju elija i sredine,
organa i sredine, organizama i sredine i napokon, vrsta i sredine.

8
Svjesnosti, ne svijesti. Za razliku od svjesnosti, svijest moe postojati i
van organskih tijela, na primjer, u obliku elektro-magnetnih signala.
51
Veoma je vano shvatiti da svi svjesni i nesvjesni procesi u tijelu
imaju materijalnu realnost. Neuroni su povezani, vlaknima prenose
signale/poruke elektrinim i hemijskim putem. Kad elektrini
signal doe do kraja nervnog vlakna izaziva oslobaanje neurotra-
nsmitera koji dalje prenose signal u hemijskom obliku do ciljne/
sljedee elije.
Neuroni se mogu posmatrati kao obini provodnici, ali su oni vie
od toga, jer su ivi dio ivog sistema u kom se nalaze i prijemnik i
obraiva i korisnik informacija. Ne postoji nita izvan (ili sa
strane) to nadgleda, ili procjenjuje njegov rad.
~
Informacije iz spoljanjeg svijeta u na mozak dolaze preko ula i
perifernog nervnog sistema.
9
Ono to donosi informacije iz pod-
svijesti i vrti svijest zovemo um, ali jasno je da je i ta aktivnost
proizvod raznih djelova mozga. On obrauje nove informacije i
povezuje ih sa starim, ili uskladitenim.
Sve to se deava u mozgu (od obrade podataka o ulnim osjetima
u koi, miiima, zglobovima i organima, pa do procesa kao to su
opaanje, pamenje, miljenje, donoenje odluka...) odvija se zaje-
dnikim (i istovremenim) radom veeg broja neurona i podruja na
raznim nivoima korteksa (modane kore) i subkorteksa.
Ipak, ini se da je najinteligentniji dio mozga prefrontalni
korteks koji integrie irok spektar veza koje dopiru iz drugih
djelova nervnog sistema. On ima najvie udjela u razradi misli,
povezivanju iskustava, prosuivanju... i u njemu se nalazi ono to
izdvaja ljudska bia od (drugih) ivotinja, ali ne zaboravimo
svaki aspekt nae svijesti, ma koliko bio komplikovan ili prefinjen,
je samo rezultat razvoja nervnog sistema i djelovanja osnovnih
principa u funkcionisanju svijesti i svijeta uopte. Na primjer,
uzvieni (ili uasavajui) subjektivni doivljaj koji imaju pojedini

9
Ova tvrdnja je, naravno, nesporna, ali ete u daljem tekstu vidjeti da
sam otvoren i prema teoriji koja kae da u izvjesnim situacijama, osim
to emituje, mozak moe i direktno (bez uea ula) da prima modane
talase, odnosno djelove svijesti drugih ljudi.
52
ljudi dok na njihove ui djeluju zvuni talasi koje slubeno
nazivamo Betovenova Peta simfonija u sutini nije nita drugo do
kompleksno, praktino ispoljavanje principa privlaenja ili
odbijanja. Jednostavno, nae tijelo prihvata, ili odbacuje spoljne
uticaje koje zatim, iz nekog razloga, neuroni u mozgu ponekad i
dodatno razrauju.
Eksperimenti pokazuju da i voda, kad je zaledimo nakon to je bila
izloena razliitim vrstama muzike i drugih vibracija, stvara lijepe
ili rune kristale, zavisno od iskustva ili raspoloenja. Na
slian nain prosti elementi stvaraju ili razaraju jedinjenja; bakte-
rije reaguju na toplotu ili hladnou; enke jedne vrste papagaja
prihvataju mujake sa jarko crvenim kljunom, a izbjegavaju one sa
blijedim; psi pozdravljaju poznatu ili nepoznatu osobu...
Dakle, svi nivoi svijesti funkcioniu na istim principima, a u
osnovi svijesti se nalaze informacije koje dolaze iz nekog tijela ili
van njega. Dotok informacija iz okoline se smanjuje sa prekidom
rada neke elije, nekog organa, ili oteenjem perifernog nervnog
sistema. Neuroni (i neke elije srca) su jedine elije u tijelu koje se
ne obnavljaju. (to, na alost, Flamarionu nije bilo poznato.) Dok
smo mali i razvijamo se, njihov broj raste, a kako starimo i vie se
trujemo, njihov broj opada. Povreda mozga dovodi do prestanka
rada jednog broja funkcija tijela, a smru mozga kompletan sistem
se gasi.
ta se tada deava sa uskladitenim informacijama? Da li prei-
vljavaju unitenje skladita, ili ulaze u neko drugo tijelo?
Jedan dio odgovora je ve dat u prii o eliji i u dijelu o naslje-
ivanju. Drugi se nalazi u sljedeoj injenici: potpunim unitenjem
DNK jedne jedinke (ili vrste u cjelini) nestaje i mogunost dobi-
janja bilo kakvog direktnog obavjetenja o toj jedinki (ili vrsti).
A, trei e biti otkriven uskoro.



53
Zato svijest nije haotina?
Dua je: nalogodavac naim tjelesnim funkcijama i bez nje: ne
bi bio mogu svjesni subjekt, ne bi bilo samosvijesti. Ako bi ula
i nervni impulsi sami (bez due) organizovali stanje duha naom
svijeu i savjeu, emocijama i voljom vladao bi neogranien
haos. (Tomovi S.)
Na prvi pogled, ovo izgleda kao iva istina. Ali, ako mislite da
ste neto zaista i saznali iz ovih reenica, varate se. ovjek koji ih
je napisao je samo presloio rijei koje je negdje ranije proitao,
ali, u stvari, vrlo malo zna o zadatoj temi. On je jedan od
mnogih koji, u skladu sa svojim obrazovanjem i navikom, ovjeka
i njegovu svijest posmatraju izolovano od ostatka ivog svijeta.
Stvar, ili pojava o kojoj govorimo je za sada (a moda e i
ostati), u svojoj osnovi neobjanjiva i nezamisliva, ali je zato nain
na koji funkcionie (ma koliko fascinantan, ili brz bio) ipak,
vidljiv i pojmljiv. On nam pokazuje da se svijest nekog jednoelij-
skog vodenog bia, ili tek roene gliste, ispoljava na istovjetan
nain kao i svijest ljudske bebe. Razlike u kvantitetu (i kvalitetu),
koje nastupaju kasnije, su posljedica kompleksnosti aparature i
sposobnosti njenog korienja.
Svaki, uslovno reeno, vii nivo svijesti, ili svjesnosti, se naslanja
na neki prethodni. U naem sluaju, svijest prve elije je podloga
za svijest svih ostalih elija. Ona daje svijest i organizaciju nerv-
nom sistemu, pa srcu, pluima, jetri... Kad se sve dovri, uklopi i
sinhronizuje, dobili smo bie opremljeno sa svim potrebnim
prijemnicima, predajnicima, transformatorima... Sve to je ima-
la, ili to je bilo potrebno prvoj eliji za normalan ivot, ima i
kompletan ovjek samo komplikovanije.
Svijest te prve elije nije bila haotina, pa samim tim nee biti ni
bia nastalog iz te elije (naravno, ukoliko je genetika u redu)!
Osnovni princip rada je potpuno isti.
Pojednostavljeno reeno, elija je sve informacije koje je dobijala
iznutra, ili iz okoline, bez ikakvih problema obraivala i radila je
svoj posao. Isto to, samo na kompleksniji nain radi, i radie, tek
roeno dijete. Konani rezultat je stvar kvaliteta opreme i naina
54
njenog korienja. Uticaj drugih ljudi, vaspitanja, ili obrazovanja,
je tu samo da svijest u razvoju usmjeri u ovom ili onom pravcu, ali
treba rei da bi ljudska svijest bila organizovana i da tog uticaja
nema. Bilo bi vie nego zanimljivo posmatrati razvoj mladog
ovjeka koji sasvim sam stvara svoju svijest.
Svijet u naoj glavi (uglavnom) nije haotian zahvaljujui meha-
nizmima pamenja i zaboravljanja. Da nema ovog prvog, morali bi
uvijek iznova i neprestano uiti ko smo (kako se zovemo, na pr.),
ko su ljudi oko nas, kako izgledamo, ta je opasno, a ta dobro
Pamenje nema neko posebno mjesto u mozgu i tijesno je
povezano sa drugim saznajnim procesima: opaanjem, miljenjem
i uenjem. Uenje prethodi pamenju, a pamenje se moe opisati
kao trajanje onoga to je steeno uenjem.
Da nema zaboravljanja, naa memorija bi vjerovatno bila poput
prenatrpanog skladita u kom je nemogue pronai potrebnu stvar,
iako se mnogi slau da su mogunosti smjetaja u naem skladi-
tu mnogo vee nego to mislimo. Meutim, postoje i istraivai
koji odbijaju ideju o skladitu i tvrde da se pamenje odvija na
principu elektromagnetnih polja i holograma.
Bilo kako bilo, u oba sluaja neuroni u modanoj kori i njihov broj
imaju veliku ulogu u tim aktivnostima, a izuzetno je vano i to
kako i koliko ih koristimo.
Glavna stvar u procesu pamenja i miljenja jeste uestalost i
kvalitet veza, ili sinapsi, izmeu neurona. Oteenje jednog dijela
mozga (veeg broja neurona) moe izazvati amneziju, ili gubitak
nekih funkcija tijela, ali se poslije izvjesnog vremena stvari mogu
vratiti u normalno stanje, upravo zahvaljujui prespajanju i novim
vezama. Stariji ljudi zadravaju sposobnost da stvaraju nove veze i
ouvaju stare, putem mentalne aktivnosti. Mozak mentalno
aktivnih ima i do 40% vie sinapsi nego mozak mentalno lijenih.
Svijest o sebi je dakle, posljedica razvoja nervnog sistema sa jedne
strane, i direktan rezultat uenja i pamenja (najuestalijih spojeva
i obraenih poruka) sa druge strane. Jedna misao vodi drugoj, ova
treoj i tako dalje. Vaspitanjem, obrazovanjem, iskustvom... se
uimo da ih organizujemo, biramo, spajamo, ili zapisujemo. Neke
55
misli pamtimo bolje, neke slabije, a neke (naizgled) nikako u
skladu sa hemijskim kodom naeg mozga.
Ipak, injenica je da u mnogim glavama stvarno vlada nesreenost,
ak i haos. to je mozak (ili um) vie izloen jaim udarima ula
to je i svijest uzburkanija, aktivnija i obratno. Osjetljiviji nervni
sistem upija, provodi, oivljava i obrauje vie informacija, pa je
tijelo pod veim optereenjem. Tada poinjemo da silujemo
inteligenciju i upravo zato se i dogaa da zdravi ljudi (koji nijesu
naslijedili mentalnu bolest) imaju probleme, pucaju i doivlja-
vaju nervna rastrojstva, ili na drugi nain obolijevaju.
Stanje svijesti/uma je, znai, u direktnoj vezi sa genetikom, ali i
nainom prikupljanja, selekcije, prerade i primjene informacija
odnosno sa usvojenim nainom miljenja i ivljenja.

21 gram
Prije nego se ponovo vratimo ivotu poslije smrti, evo jo nekoliko
saznanja i ideja koje e doprinijeti boljem razumijevanju stvari, ali
i posluiti kao uvod u dalju priu.
Eksperimentalnim putem je utvreno da svakoj aktivnosti mozga
prethodi ifra (ili komanda) za tu aktivnost takozvani talas
podsvjesne spremnosti. Ovaj talas (kratko energetsko pranjenje)
se registruje na aparaturi/ekranu nekoliko djelia sekunde prije
glavnog energetskog pranjenja. Takav kratki talas, odnosno ifra,
prethodi i trenutku smrti. Poslije toga, na ekranu se registruje jaa,
ili glavna energetska aktivnost.
Engleski fiziari Vilijem Kruks (William Crooks) i Oliver Lod
(Oliver Lodge) su prije ovog eksperimenta (poetkom XX vijeka)
utvrdili da se u trenutku smrti izruuje energija jednaka masi od
17 do 25 grama, koja se trenutno gubi na vagi, to e rei da je
ljudsko tijelo odmah poslije smrti lake za otprilike 21 gram.
10

Danas se esto moe uti kako je time dokazano da je ljudska
dua teka oko 21 gram i da to ona u trenutku smrti izlazi iz tijela.

10
U novijim lancima se pominje i 8 do 10, a zatim i 120 grama(!?).
56
Ali, izgleda da malo ko shvata da se na taj nain priznaje da je
dua neto mjerljivo, ili materijalno, a takoe se previa i da se u
ovom sluaju radi o isto energetskoj, elektrinoj pojavi koja se
moe kontrolisati i ije se reakcije mogu predvidjeti. (Tesla)
ivot je bio-hemijsko-elektrina pojava u ijoj osnovi se nalaze
DNK molekuli koji u sebi sadre neto to se moe nazvati ivotna
energija, ili impuls (iako u stvari priamo o enzimu DNK
polimeraza i nukleinskim kisjelinama/nukleotidima). Taj ivotni
impuls umnoava materiju i stavlja nas u pogon, a sposobnost
primanja i preraivanja energije nas dri u ivotu, kao i sva ostala
iva bia.
Utvrdili smo da se ta inicijalna energija, poetna materija i
sposobnost prenose iz jednog u drugo tijelo razmnoavanjem (i
samo razmnoavanjem) i da se manifestuju kao osnovna DNK
svijest one prve elije, iz koje nastaju milijarde drugih. Ta svijest
se tako moe definisati i kao upregnuta energija koja proizvodi i
pokree razna bia i oblike.
Trenutak zaea bi se mogao predstaviti kao fuzija, ili spoj dvije
materije (oca i majke), a trenutak smrti kao poetak fisije, odnosno
razdvajanja, ili raspada materije, to je posljedica prestanka
razmjene kiseonika u elijama. Tada prestaje funkcionalna i svaka
druga povezanost elija, organa, organizma.
Tokom oba procesa dolazi do oslobaanja energije. U trenutku
smrti energija iz tijela izlazi naglo, ali, potrebno je istai, radi se o
neznatnoj koliini. Tijelo mase 70 kg, uslovno reeno, predstavlja
skladite 70 kg energije. Proces njenog odlaska traje sve dok
postoje materijalni ostaci tijela. U njima je zarobljen ostatak
energije. Kako se tijelo raspada, tako se i energija oslobaa.
ivot u elijama i organima ostaje jo neko vrijeme po prestanku
disanja, to jest, po proglaenoj smrti. Kad on u potpunosti izae,
ne moe se vie ni oivjeti organizam, a ni koristiti organ za
presaivanje.


57
DOKAZI POD LUPOM

Od svih ponuenih dokaza o ivotu poslije smrti, po mom
miljenju, jedino pojedini izvjetaji o djeci koja su se prisjeala
detalja iz prethodnih ivota imaju neku teinu. Ali, da li su ta
svjedoanstva istovremeno i nepobitan dokaz da su ta djeca ve
nekada ranije zaista i ivjela? Izgleda da se, kad je rije o naem
doivljaju tih pojava, radi o najobinijoj uslovljenosti, ili pukom
oslanjanju na miljenje drevnih autoriteta. Mi, jednostavno, samo
objanjavamo neije vizije, ili sjeanja, na nain koji nam je iz
prolosti dostavljen kao dobar, ili najvjerovatniji. Siguran sam da
se do boljeg odgovora nije dolo iskljuivo zato to se on nije ni
traio.
Da su zapadni istraivai ovih pojava, pokazali malo vie volje,
ili hrabrosti da uu u sutinu izvornih uenja religija koje
zastupaju uenje o reinkarnaciji, naili bi na jedan problem koji
bi ih podstakao da potrae i drugaije objanjenje.

Sluajevi bliske, ili klinike smrti
Umjenost ljekara i sve bolja medicinska mainerija su dodali
novu i uzbudljivu dimenziju (ranije ne ba tako estim) iskustvima
bliske smrti. U dananje vrijeme se ljudi vraaju sa ruba smrti
nakon saobraajnih nesrea, sranih udara, tokom operacija
Neki imaju ta da ispriaju, a neki ne.
Iako se ne mogu nai dvije osobe sa potpuno istim iskustvom, ipak
se moe govoriti o nekom optem modelu faza kroz koje prolaze
ljudi koji su preivjeli kliniku smrt:
1. Doivljava se izmijenjeno stanje osjeanja, mir i blaen-
stvo, bez bola, tjelesnih osjeta i straha.
2. Mogu je osjeaj zujanja ili jakog zvuka i mogue je nai
se odvojen od tijela (vantjelesno iskustvo) ljudi mogu
da posmatraju tijelo i okolinu sa visine; ula su pojaana;
prolazi se kroz zidove.
58
3. Prisutna je svijest o drugoj stvarnosti, opisuje se ulazak u
tamu, plutanje u prostoru bez dimenzija, a potom i ubrzani
prolazak kroz tunel.
4. Pojavljuje se svjetlost i ljudi su preplavljeni ljubavlju.
Neki priaju o svjetlosnom biu punom samilosti i
ljubavi. Deavaju se pregledi ivota, komunicira se
telepatski i gube se pojmovi kao to su vrijeme i prostor.
5. Veina vidi rajske pejzae, uje nebeske zvuke, a samo
mali broj ima uasavajue vizije paklenih oblasti, otvora u
zemlji iz kojih izbija dim, izgubljenih ljudi koji lutaju bez
cilja...
6. Mogue je dospjeti do granice izvan koje se ne moe. Ne-
ki se susreu sa mrtvim roacima i prijateljima. Odluuju
(esto nevoljno) da se vrate, ili im se kae da se vrate u
tijelo i nastave svoj ivot, obino sa nekom misijom, ili
zadatkom.
Najvaniji aspekt ovih iskustava jeste manje ili vie trajan
preobraaj ivota, stavova, karijere i odnosa kod ljudi koji su ih
doivjeli. Oni najee nijesu izgubili strah od bola i umiranja,
ali su, po sopstvenim rijeima, izgubili strah od smrti.(?! Da li
se to moe razdvajati?) Ti ljudi postaju tolerantniji, mudriji i
obino ih poinje zanimati neka univerzalna duhovnost umjesto
dogmi pojedinanih religija.
Ali, neke injenice ne idu u prilog tezi da ova iskustva istinski
predstavljaju uvid u ivot poslije smrti:
a) Pripadnici hrianske religije, ili civilizacije, imaju isku-
stva bliske smrti sa hrianskim obiljejima; muslimani
imaju muslimanska, a hindusi imaju hindu iskustva bliske
smrti to znai da (osim ako ne smatrate da je i svijet
smrti izdijeljen po religioznoj osnovi, sa posebnim
odjeljcima za pripadnike razliitih religija) sva ta iskustva
nemaju veze sa stvarnim ivotom poslije smrti, ve sa
mentalnim slikama koje su posljedica religiozno-kulturne
usmjerenosti, ili opteg vaspitanja pojedinca.
59
b) Svi mrtvi prijatelji i roaci koji se pojavljuju u iskustvima
bliske smrti izgledaju upravo onako kako su izgledali pred
smrt, samo to su zdravi i itavi. Isto se deava i kad
nam se javljaju u snovima.
c) Oigledno je da su oblici koje ljudi dobijaju u dimenziji
nakon ivota direktan proizvod njihovih misli, osjeanja i
elja, odnosno svjesnog uma. Ljudi koji u svom fizikom
postojanju nemaju neki ud, ili su prikovani za invalidska
kolica nau se u zdravim tijelima koja mogu trati i
plesati. Stariji esto nastane mladolika tijela, a djeca
obino zauzmu odrasla tijela.
Ipak, pretpostavljam da bi bilo vie nego sumnjivo, a i knjiga bi
vjerovatno mnogima izgledala nepotpuna, ukoliko bih izbjegao da
razmotrim veliki broj dokaza i argumenata koji upuuju na to da
se (svjesni) ivot nastavlja poslije smrti. Naravno, neu proputiti
da to uinim, ali prije toga bi bilo dobro da obratimo panju na ne-
to vrlo zanimljivo. Neto o emu vrijedi razmisliti i to bi stalno
trebalo drati u glavi tokom itanja nekoliko narednih strana.
Moda nijeste znali, ali broj ljudi koji izuavaju iskustva bliske
smrti i piu o njima u svijetu, a naroito u Americi, uopte nije
mali. Meutim, izgleda da niko nije svjestan da svi oni zapravo
govore o svega 10-20% od ukupnog broja sluajeva. Naime,
istraivanja pokazuju da je procenat ljudi koji doive srani udar i
istovremeno imaju neobina mentalna iskustva 11-18%. (Sam
Parnia 2001., Pim van Lommel 2001.) Smatram da je krajnje neozbi-
ljno da bilo ko, a naroito ljudi koji sebe zovu naunicima, iznosi
zakljuke o bilo emu (pa i ivotu poslije smrti) na osnovu
prouenih 10-20% od ukupnog raspoloivog materijala.
Zato je vie od 80% podataka zanemareno, ili, bolje reeno,
proglaeno nevanim?!



60
Pitanja i odgovori
- Ljudi koji su ozbiljno povrijeeni, ili imaju srani udar, ponekad
doive vrlo lucidna/jasna Iskustva Bliske Smrti praena Van-
Tjelesnim Iskustvima (u daljem tekstu IBS i VTI). Takoe, ljudi
koji pate od tumora u sljepoonom ili temporalnom dijelu mozga
esto imaju ive audio-vizuelne halucinacije koje su vrlo sline
IBS. Zatim, u sluajevima epilepsije javljaju se fenomeni kao to
su: dea vu, prisjeanja, osjeanja religiozne ekstaze i audio-
vizuelne halucinacije. I napokon, halucinacije izazvane ketaminom
i supstancom zvanom LSD esto ukljuuju VTI i praktino se
poklapaju sa IBS. Dakle, postoji li neto to povezuje sva ova
iskustva?
Postoji. Zavisno od toga kako posmatrate problem, ta karika je:
a) izlazak due/svijesti, u veem ili manjem obimu, iz
tijela., to prihvataju i promoviu zastupnici hipoteze o
posmrtnom ivotu;
b) mjesto njihovog nastanka (mozak), to prihvataju skeptici.
Istraivai iz druge grupe se slau da su desni sljepooni (tempo-
ralni) reanj, hipokampus i povezane strukture limbikog renja
bioloka podloga svih IBS, VTI i religioznih nadahnua. Direktna
elektrina stimulacija temporalnog renja e, kod jednog broja
ljudi, uvijek izazvati VTI, pregled sjeanja i druge oblike IBS.
- Meutim, oponenti iz prve grupe tvrde da je u nekim sluajevima
kod kliniki mrtvih osoba i njihov mozak bio mrtav, odnosno, na
aparatima je utvrena ravna linija. A, medicina ne moe
objasniti postojanje visoko organizovanih i lucidnih iskustava
tokom nesvjesnog stanja ili klinike smrti. (Jefry Long) ??
Pa, kao prvo, ravna EEG linija ne mora da znai i da je mozak
mrtav; a, ak ta vie, ne mora da znai ni da je pacijent u potpu-
nosti nesvjestan to potvruje Praktini prirunik Amerikog
drutva anesteziologa. Drugo, u sluajevima sranog udara
pacijenti su obino izloeni masai grudnog koa to samo po sebi
moe dovesti do vraanja krvi u mozak i uspostavljanja kakve-
takve svjesnosti, ak iako pacijent izgleda sasvim nesvjestan.
61
(G.M. Woerlee) Tree, osoba iji je mozak mrtav je mrtva osoba i
bez obzira ta ko mislio, vjerovao, ili uradio, jedna stvar je
sigurna: ta osoba ne moe biti vraena u ivot! Niko ne moe imati
bilo kakva mentalna iskustva ako mu je mozak mrtav.
to se tie visoko organizovanih i lucidnih iskustava tokom ne-
svjesnog stanja..., samo par pitanja: Ko kae da su ti ljudi zaista
doivjeli iskustva o kojim govore za vrijeme dok su bili nesvjesni?
Da li se moe rei da je osoba koja spava (i sanja) nesvjesna? To
to je neko proglaen kliniki mrtvim ni po emu nije i dokaz da
je ta osoba stvarno bila mrtva, a samim tim ni potpuno nesvjesna.
Osim toga, moe li biti da povratnici govore o vizijama koje su
se dogodile neposredno prije iskljuenja njihovog mozga, ili
neposredno prije nego to je on ponovo uspostavio svoju funkciju?
Vrijeme neophodno za jedno IBS se mjeri u sekundama. Sjetimo
se, i jedan obini san koji mi doivljavamo kao cijeli film, traje
oko 30 sekundi.
- ta je okida IBS koje uzrokuju prirodni uzroci?
Autori koji ne vide IBS kao duhovna putovanja, ili dokaze koji
upuuju na ivot poslije smrti kau da su IBS (oko 90%)
proizvodi nedostatka kiseonika u mozgu i time se objanjava nji-
hova dosljednost irom svijeta (Woerlee); zatim, da su rezultat
odbrambenog mehanizma koji ukljuuje i poveano luenje
endorfina koji smanjuje bol, ublaava strah, daje osjeaj zado-
voljstva, pojaava ili suzbija sjeanja (N.D. Livergood); ili da ih
uzrokuje pranjenje u temporalnom renju (Olaf Blanke).
IBS se takoe pripisuju i poveanom prisustvu amino kisjeline
glutamat usljed nedostatka kiseonika, prilikom epileptinog
napada, hipoglikemije Glutamat je neurotransmiter koji ima
centralnu funkciju u hipokampusu, sljepoonom i prednjem dijelu
mozga, ali kad ga ima previe neuroni poinju da umiru. Da bi to
sprijeio, mozak poinje da lui protivsupstance (a-endopsiho-
zin, jone magnezijuma i cinka) koje imaju zatitniku ulogu i
izazivaju IBS. (Karl Jansen)
- Svako ko je doivio IBS/VTI bio je ubijeen da su vizije, zvuci,
osjeanja stvarni, a ne halucinacije kao to to tvrde autori
62
skeptici. Da li ova iskustva imaju realnu osnovu?
Naravno da imaju. Svaki djeli ljudske svijesti ima materijalnu
osnovu. Ali, kljuno pitanje je: kako razdvojiti matu i halucina-
cije od slika koje dolaze iz druge stvarnosti? Da li iko moe da
zapazi razliku izmeu iskustava ljudi koji izlaze iz tijela, vide
rajske predjele i telepatski komuniciraju sa mrtvim roacima i
prijateljima tokom IBS, i ednih nesretnika koji tre ka neposto-
jeim oazama i izvorima vode u pustinji? Ili, moda, izmeu onih
koji vrite i valjaju se po zemlji, jer im je hipnotizer rekao da im
odjea gori, i onih koji vide demone, anele, svjetlosna bia?
Svi su oni ubijeeni da su te vizije 100% stvarne. I zaista jesu, isto
onoliko koliko su stvarne i nae svakodnevne, obine misli i
mentalne slike.
Postoji stvarnost unutar mozga i stvarnost van njega modana
stvarnost (svijest) i objektivna stvarnost. Ponekad su u skladu
jedna s drugom, ali uglavnom nijesu. Takoe i stalno utiu jedna
na drugu.
Modana stvarnost ponekad moe da ima vrlo jak uticaj na tijelo
koje ju je proizvelo sve zavisi od osobe u pitanju. Da bi postala
realnija, smislenija, vanija svijest (modana stvarnost) mora da
bude prihvaena od strane tijela/mozga, poistovjeena sa tijelom u
kom je nastala, ili da bude dodatno materijalizovana (na primjer, u
obliku napisane reenice). Konano, osoba koja je doivjela neko
iskustvo daje mo i realnost tom iskustvu.
- Slijepe osobe takoe imaju vizuelna iskustva bliske smrti. Kako
je to mogue?
Veina ljudi oima gleda a mozgom vidi. Slijepi ljudi vide na isti
nain, ali signale dobijaju pipanjem, sluanjem... Naravno, da bi
slika imala smisla, oni koji su roeni slijepi prvo moraju da naue
puno toga o oblicima i izgledu. Slijepi ljudi sanjaju ono to vide
i zapamte tokom dana, odnosno ivota, pa prema tome, mogu da
imaju i vizuelna IBS.
- Pojedini autori govore o hiperprostoru u kom se nalaze mnoge
stvarnosti i povezuju svijest sa kvantnom fizikom. Karl Jansen,
na primjer, vjeruje da izvjesne droge (ketamin) i uslovi koji
63
izazivaju IBS mogu podesiti mozak tako da on obezbijedi pristup
izvjesnim poljima i emitovanjma koja su obino nedostupna.
Mozak se tada ponaa kao primopredajnik koji pretvara spoljna
energetska polja u opipljivu svijest, slino kao to televizor
pretvara talase iz vazduha u zvuk i sliku. Svjesnost, ili obestjelo-
vljeno oko, tako putuje kroz razliite stvarnosti, a tijelo ostaje tu
gdje je.
Zanimljivo. Pretpostavljam da ova polja i emitovanja predstavljaju
djelove mnogih tokova svijesti (modanih talasa i signala) koje su
ljudski mozgovi ve odaslali i koje svake sekunde alju u svemir.
Ideja poiva na tome da se svijest ispoljava na slian nain kao i
elektroni, svjetlost, ili gama zraenje (u obliku estica kad se nala-
zi u tijelu, a u obliku talasa kad se nalazi van tijela) i u potpunosti
mi je prihvatljiva, ali ipak, u ovoj teoriji postoji jedan problem.
Naime, mi ne postajemo svjesni bilo ega tako to na um/dua/
svjesno ja putuje, ili ulazi, u druge stvarnosti i odatle donosi
informacije koje zatim mozak dodatno obrauje. Slika u naem
mozgu je uvijek naa sopstvena kreacija koja je rezultat jedne od
tri mogue aktivnosti:
a) mozak koristi uskladitene informacije i stvara sliku;
b) mozak koristi spoljne informacije koje mu dolaze preko
ula, ili moda nekako direktno prima djelove razliitih
tokova svijesti koji su ranije odaslati u svemir;
c) slika nastaje kao kombinacija a i b.
- Ali, jedan (mali) broj ljudi koji su doivjeli posmrtno iskustvo
i tokom njega izali van svog tijela tvrdio je da su tada vidjeli i
uli sve to se deavalo oko njih, ili ak u udaljenim mjestima, a
ponekad su te percepcije (ili bar jedan njihov dio) i potvrene od
strane posmatraa prisutnih na mjestu dogaaja!?
Moram da priznam da mi je ovaj dio IBS najzanimljiviji, ali nara-
vno, ne smatram da ovakvi sluajevi dokazuju da obestjelovljeno
oko putuje kroz razliite stvarnosti, ili da direktno potvruju
hipotezu o ivotu poslije smrti, jer demonstriraju postojanje duha
koji moe da se odvoji od tijela i tjelesnih osjeaja. (Greg Stone)
64
Kao to sam ve istakao ranije, nita to je nematerijalno ne moe
da razmjenjuje uticaje sa materijom. Prema tome, ni nemateri-
jalno svjesno bie osobe koja doivljava VTI ne moe ni da uje
(zapaa zvune talase) niti vidi (zapaa svjetlost). Da bi imala
ovakvo iskustvo, osoba mora biti iva i makar djelimino svjesna
kao i u snu, ili u onim uasnim sluajevima kad anesteziolog, ili
anestetik, ne odrade dobro svoj posao pa pacijent izgleda naizgled
nesvjestan, ali ipak moe da uje, ili osjea bol.
Jedno nauno objanjenje kae da je svako VTI proizvod sljepo-
onog renja u kom se nalazi i dio koji kontrolie nae shvatanje
sopstvenog tijela i njegovog poloaja u prostoru. (Blanke) Tokom
IBS ovaj dio mozga dobija zbunjujue informacije i moe da
proizvede lani utisak da su ljudi odvojeni od svog tijela.
Drugi aspekt ovog iskustva, vantjelesno zapaanje stvarnih do-
gaaja, ima veze sa injenicom da je mozak tih ljudi bio prisiljen
da radi u vanrednim uslovima i da se zbog toga kako-tako snalazio
u dotinoj situaciji mijeajui objektivnu realnost i matu (kao i
uvijek kad nema potpunu informaciju, ili u hipnotikom transu).
Ipak, ovako se mogu objasniti samo sluajevi u kojima povra-
tnici govore o dogaajima koji su se desili u njihovoj neposrednoj
blizini. Oni rijetki i zauujui sluajevi vienja udaljenih
prostora i dogaaja ostaju neobjanjeni. Najlake bi bilo odbaciti
ih kao lane, ali ta ako su vjerodostojni?
Poto za sada nemamo jasan nauni odgovor na ovaj problem, a
ve smo utvrdili da svjesno ja nikud ne ide da bi da bi dobilo
informacije, mislim da bi bilo dobro ponovo pogledati podvueni
dio Jansenove teorije. injenica je da govorimo o izuzetnim
situacijama koje bez sumnje izazivaju neobino ponaanje mozga.
Moda uslovi koji proizvode IBS ponekad mogu bitno promijeniti
njegov uobiajeni, normalni nain rada tako da on postane otvoren
za direktnu komunikaciju, odnosno pone da radi na drugoj
frekvenciji i tako prima modane talase/signale drugih ljudi, bez
obzira gdje se nalazili.
Potpuno sam svjestan da e ova ideja zvuati nategnuto mnogim
skepticima, ali sam siguran da je, u svakom sluaju, ona mnogo
65
bolje objanjenje od onoga to ga nude oni koji podravaju
hipotezu o ivotu poslije smrti.
- Sada slijedi moda najvanije pitanje. Ko je van tijela? Ko, ili ta
je to nematerijalno bie koje posmatra neposredno okruenje i
nastavlja da ivi/ima svijest u drugoj dimenziji, u nekom nevidlji-
vom i nematerijalnom svijetu, nezavisno od funkcije mozga? (Pim
van Lommel)
Hipoteza o ivotu poslije smrti kae da linost nastavlja da ivi
van tijela kao duh/dua. Ali, prisustvo tog Ja, ili sopstva moe
takoe da se posmatra i kao najjai dokaz da su ti ljudi i dalje
ivi/svjesni. Njihova Ja su i dalje u vezi sa njihovim tijelima pa
se zato i plae onoga to vide, ili, s druge strane, u tome uivaju.
Njihov mozak je i dalje u ON poziciji, a utisci se analiziraju i
dodatno razvijaju, kao i u snu. (O ovome vie u II dijelu knjige.)
- Da li se iskustva iz klinike smrti mogu uporediti sa stanjem sna?
Snijenoj smrti prethodi jedno stanje koje se upravo tako opisuje
kao izuzetno lijep san. Moe li se govoriti o tome da razliiti
uzroci smrti dovode i do razliitih iskustava? Da, na primjer, smrt
koja je nastupila kao posljedica sranog udara nije istovjetna kao i
smrt od tumora, smrzavanja, ili puanog metka? Moda je, ipak,
samo rije o razliitim stanjima uma pred smrt i razliitoj duini
trajanja prelaznog perioda.
- Da li su snovi odvojeni, ili nezavisni od naeg tijela?
Ne, i to moe potvrditi svaka osoba koja se probudila oblivena
znojem poslije neke none more, ali i svaki momak koji je bar
jednom u ivotu doivio vlani san, odnosno probudio se sa
mokrim donjim veom poslije estokog seksa u snu.
- A, da li ih ipak, moemo posmatrati kao neku vrstu vantjelesnog
iskustva? Da li u snovima lebdimo, letimo, prolazimo kroz
prepreke...?
Da.
- Dok sanjamo, u kakvom obliku/tijelu se nalaze osobe o kojima
sanjamo? Da li su ta tijela fizika? Taan odgovor je: ona su su-
66
ptilno materijalna, jer su rezultat elektro-hemijske modane
aktivnosti. Moemo ih zvati hologramima, duhovnim ili astralnim
tijelima, ali to nee promijeniti sutinu!
- Da li u snovima sve znamo i sreemo mrtve prijatelje i roake?
Da, i to se deava.
Na kraju, da li je iko od onih to su imali iskustvo bliske smrti, a
potom i priali o tome, tada zaista i umro?
Naravno da nije. To onda znai samo jedno: ni jedno od tih
iskustava ne moe biti prihvaeno kao dokaz za ivot poslije smrti.
Povratnici ne opisuju ivot poslije smrti, ve svoje (posebno)
stanje svijesti u trenucima pred smrt.

Kombinovana teorija
Tijelo ovjeka, kao ni bilo koje drugo, ne umire odjednom, ili
trenutno. Uporedimo to i sa radom ventilatora: kad ga iskljuite on
i dalje okree svoje propelere jedno vrijeme, sve sporije i sporije.
Pojedini djelovi ljudskog tijela (nokti, kosa) ive poslije progla-
ene smrti jo nekoliko dana. U sluajevima oivljavanja se tijelo,
u kome je obino jedan vitalni organ iz nekog razloga oteen, ili
onemoguen u normalnom radu, smo (tj. sopstvenom energijom),
ili uz pomo sa strane, iznova pokrene (resetuje?!) i tako otklanja
smetnju. Toplota koju osjetite u odreenim djelovima tijela nakon
fizikih vjebi, ili utrnulosti, je rezultat slinog procesa, u manjem
obimu.
Takoe, prestanak rada srca, kad se desi, ne uslovljava i mome-
ntalni krah nervnog sistema. Zapravo, obratno je rad srca zavisi
od nervnih (elektrinih) impulsa. Zato se srce moe odravati u
ivotu pomou mehanikih ureaja.
Ipak, prestanak rada srca uzrokuje nedostatak kiseonika koji
poslije odreenog vremena dovodi i do prestanka rada mozga, ali,
mora se razdvojiti prestanak rada nekog organa, od smrti tog
organa. Kad srce prestane da radi moe biti ponovo pokrenuto,
ukoliko nije previe oteeno. Isto tako, ni prestanak rada mozga
67
(ili samoiskljuivanje) ne oznaava i njegovu istovremenu smrt,
ili pak, smrt kompletnog sistema mnoge funkcije naeg tijela se
odvijaju bez direktnog uea modane kore, jer se najvei dio
bioloke memorije nalazi u kimenoj modini i drugim starijim
djelovima nervnog sistema.
Meutim, to nedostatak kiseonika due traje (due od 5 minuta)
oteenja su vea, a kad se pree kritina granica mozak ne moe
biti iznova ukljuen. Mrtav je.
Moda se tokom tih 10-60 sekundi koje prethode ravnoj EEG liniji
i periodu iskljuenosti mozga (i koje su sasvim dovoljne za bilo
kakvu vrstu mentalnog doivljaja) ljudima deava neto to bi se
moglo ovako objasniti: ta se dogaa kad ovjeku iz nekog
razloga amputiraju, na primjer, nogu? Njegov mozak i ostatak
tijela i dalje osjeaju stare bolove, i dalje misle da je noga tu.
Potrebno je vrijeme da organizam prihvati novu stvarnost, da se
privikne. Mislim da se neto slino ponekad deava i u trenucima
pred smrt nazovimo to modani eho. To stanje moe da lii na
san, jer je, kao i san, rezultat dugotrajnog i usmje-renog djelovanja
navika, elja, ula Tada mozak po inerciji prebira po memoriji,
jer nema novih podataka.
Da li otuda dolaze pregledi ivota, susreti sa mrtvim prijateljima
i roacima?
Mogue, ali injenica da predsmrtna iskustva ipak nijesu tako
esta kao to se misli upuuje i na to da ih izaziva neka neuobia-
jena, ili ak (za 80-90% ljudi) nenormalna modana reakcija, koja
moe, ali i ne mora, biti rezultat stresne, po ivot opasne situacije.
Naime, doivljaji o kojima govore pojedini povratnici iz klinike
smrti, kao to su: obojena svijetla, paklene ili rajske vizije, zujanje,
zvuk zvona, glasovi, ljudi obueni u bijelo, prisjeanja, istovre-
meno su i simptomi prve faze psihomotorne epilepsije, to jest, faze
zvane aura koja takoe moe nastupiti usljed stresa, ali i
spontano. Danas vaee objanjenje aure dao je Don H. Dekson
prije vie od jednog vijeka i ono glasi: epileptiki napad je
izazvan iznenadnim, pretjeranim, brzim pranjenjem modane sive
mase!! Kad se svemu tome doda i pominjani neurotransmiter
glutamat, koji eto, ima veze i sa epilepsijom i sa IBS, postaje jasno
68
da ista stvar (abnormalna elektro-hemijska aktivnost mozga)
vjerovatno uzrokuje oba iskustva.
Naravno, ovo ne znai da su svi oni koji su imali audio-vizuelan,
ugodan ili neugodan, bliski susret sa smru u stvari (bili) bolesni
od epilepsije, ve da vrlo velika slinost njihovih svjedoanstava i
simptoma prve faze epilepsije ukazuje na slina dogaanja u
mozgu tokom manje-vie svjesnog procesa umiranja (nekih 10-
20% ljudi) i pred pravi epileptini napad. U oba sluaja se umjesto
padanja u nesvijest deava energetsko pranjenje koje nastupa
poslije aktiviranja neuroprotektivnog sistema. Razlika je u tome
to je rezultat smrti koenje tijela (izostanak dalje nervne aktiv-
nosti), a rezultat aure je grenje tijela (zbog nenormalne nervne
aktivnosti koja proizilazi iz jednog ogranienog arita).

Reinkarnacija
Reinkarnacija se temelji na drevnom uenju koje kae da dua ide
iz tijela u tijelo u potrazi za znanjem i iskustvom, a u koje tijelo e
se useliti, zavisi od zasluga iz prethodnog ivota dua ide iz
ivota u ivot u skladu sa kvalitetom karme.
Paljiviji italac e sigurno odmah uoiti nekoliko nedostataka, ili
kontradiktornosti u ovoj prii. Na primjer: Kakva je uote svrha
prie o reinkarnaciji i dobijanju tijela po zasluzi (u skladu sa
karmom), ako krenemo od injenice da je broj ljudi koji su se
mogli sjetiti prethodnih ivota praktino zanemarljiv?
emu uenje, sakupljanje znanja i iskustva, kad e se to ponovo
izgubiti iz sjeanja? U Bhagavad Giti se nalazi i stihovi koji
doslovno kau: ono prije roenja stvorenih bia je nepoznato,
izmeu roenja i smrti je poznato i poslije smrti je ponovo
nepoznato. (II: 28)
Kako osoba moe popraviti svoje greke iz prethodnih ivota ako
ih se ne moe sjetiti?
No, ta je tu je, mnogi podravaju uenje o prethodnim ivotima
i potkrepljuju ga svjedoanstvima onih koji su se prisjetili svojih
prethodnih boravaka na ovoj planeti. Mora se priznati i da su neka
69
od njih vrlo zanimljiva, ubjedljiva i, naravno, zasad neobjanjena.
Meu stotinama izvjetaja koji spadaju u dokumentaciju o
prethodnim ivotima poznatiji je onaj o Britancu Arturu Flauer-
djuu, koji je od svoje dvanaeste godine imao ive mentalne slike
nekog velikog grada u pustinji. Ispostavilo se da se radi o gradu
Petri u Jordanu. Navodno je on tamo ivio u I vijeku prije nove
ere i bio ubijen. Zatim, zabiljeeni su i sluajevi djece koja su
navodila detalje iz (kako dr Jan Stivenson kae) svojih prethodnih
ivota, a tu je i uvena pria o Kamalit Kaur, kerki uitelja iz
Panaba u Indiji. Jednog dana je sa ocem bila u nekom selu na
vaaru. Tokom etnje poela je da govori o tome kako je poginula
dok je vozila biciklo udario je autobus. Zajedno su uli u kuu u
kojoj je ranije ivjela. Tamo je prepoznala roake i svoje bive
stvari. Ukuani su potvrdili da je tu ivjela djevojica koja se zvala
Rima i koja je imala esnaest godina kad je umrla u kolima na
putu do bolnice.
Osim ovih, podrobno su opisani i sluajevi pojedinaca koji su se
prisjeali prethodnih ivota pod uticajem hipnoze. Nije neobino
da tokom seansi ljudi ive na desetine ivota u raznim periodi-
ma, kulturama i mjestima od drevnog Egipta, do Azije, Evrope, ili
Amerike. Meutim, izvjetaji koje sam imao priliku da proitam
su, po mom miljenju, prilino neuvjerljivi. Ovo su razlozi:
- Pod hipnozom ljudski mozak radi slino kao u snu. Hipnoza se
zapravo i opisuje kao vrsta sna, sa razliitim stadijumima i
dubinama. Pod hipnozom poputaju prepreke, konice, ili stid.
Ako mu se doputi, mozak e i bez hipnoze od jedne obine scene
stvoriti cijeli film. Potrebna je samo klica, asocijacija, svejedno da
li je tana, ili ne. Kao i u snovima, tokom matanja, ili u bunilu za
vrijeme bolesti, mozak vas moe odvesti u najneobinije prosto-
re, boriete se sa vanzemaljcima, praviete margarin u Koreji..., ili
e vam kao i meni, pod temperaturom od 40 stepeni, u polusnu
kroz glavu prolaziti najkomplikovanije matematike formule i
zadaci, iako nikada nijeste mnogo znali iz tog predmeta u koli.
Da li su ta znanja i slike istinite? Mogue je i da jesu i da nijesu.
Da li ta znanja i slike primamo iz nekog drugog svijeta ili ivota?
Mislim da je odgovor ne, ili bar ne na nain na koji se to u ovim
70
sluajevima misli. Sa odreenom sigurnou mogu da tvrdim da
su, u mom sluaju, svi ti zadaci i formule bili samo haotina
razrada nekih slabih sjeanja (pod ekstremnim uslovima), bez
pravog znaenja, ili istinosti.
- Osobe koje pod hipnozom iznova proivljavaju svoje prethodne
ivote koriste u tim putovanjima znanja i podatke iz sadanjeg
ivota, to se vidi po tome to u opisima, na primjer, svojih ivota
u drevnom Egiptu, ili staroj Grkoj, koriste sljedee izraze:
Godina je 2127. prije Hrista, ili 324. prije nove ere. Zar ne bi
bilo loginije i uvjerljivije da izgovaraju godinu koja je tada bila
na snazi!? Osoba koja se vratila u Arhimedovo doba ne moe
govoriti o Hristu i novoj eri.
- ovjek moe ivjeti vie razliitih ivota u razliitim materijal-
nim uslovima, ali njegovi moralni nazori, interesi, sklonosti,
stavovi ostaju isti!?
- U iskazima hipnotisanih se stalno pojavljuju osobe iz njihovog
sadanjeg ivota, sa razliitim imenima, godinama i izgledom, a
povrh toga, oni zadravaju i svoje osobine i odnos prema
hipnotisanom kao u sadanjem ivotu, to e rei da se iskustva i
osjeanja iz ovog ivota prenose u prethodne osim ako ne
smatrate da se sve osobe koje upoznamo u jednom ivotu raaju i
ive zajedno sa nama i u drugim?!
Veoma je teko utvrditi ta je od onoga to hipnotisani govore
tano ili ne, kao i odakle dolaze odreena znanja ili informacije
da li iz podsvijesti, svemira, ili direktno iz prolosti? Ljudi pod
hipnozom govore strane jezike koje navodno, nikad nijesu uili.
Naunici kau da i nije potrebno da ih ue; dovoljno je da neto
uju jednom u ivotu i, pod odreenim uslovima, te rijei ili
reenice e izroniti iz skladita u mozgu. Zato bi bilo dobro
hipnotisati, recimo, osobu koja je roena i odrasla u pustinji Kala-
hari i iji preci nikada nijesu mrdnuli iz pustinje. Dakle, nekoga
sa vrlo malo informacija, saznanja o spoljnjem svijetu da li taj
ovjek, ili ena, mogu u svojoj podsvijesti, nesvjesnom, ili bilo
gdje drugo, imati slike i podatke o prethodnim ivotima u carskoj
Rusiji, Kini za vrijeme Ming dinastije, ili moda govoriti poljski?
71
~
Vratimo se sada svjedoanstvima. Ako je samo jedno od njih
autentino, neoborivo, moglo bi se rei da je to i dovoljan dokaz za
cijelu priu o reinkarnaciji.
Tano, moe se i tako razmiljati, ali moe i ovako: da li je to to
neko ima vizije o prethodnom ivotu, istovremeno i potvrda da
ga je i ivio? Da li je to to u snovima imamo seksualne odnose,
iako nikad u ovom ivotu nijesmo bili toliko intimni sa enom, ili
mukarcem, neoboriv dokaz da smo bili u nekom ranijem?
I, napokon, da li je Budin, ili bilo iji drugo, uvid u prethodne
ivote tokom meditacije i procesa ienja svijesti mogao prije
biti posljedica kombinacije specifinog naina usredsreivanja
(vrlo bliskog autohipnozi) i tradicionalne religiozne usmjerenosti
nego stvarnog sjeanja na prole ivote, izvuenog iz podsvijesti,
ili nesvjesnog?
Jednostavno, tvrditi da je neko ko pria o prolosti zaista i ivio u
prolosti je isto kao da kaete da je neko ko pria o budunosti (i
ak pogaa redoslijed dogaaja) i ivio u budunosti! Ovo je
posebno vano zato to oni koji dokazuju reinkarnaciju iskazima
hipnotisanih zaboravljaju da kau da ti isti ljudi, ako ih tako
usmjerite, priaju i o svojim buduim ivotima! Psiholozi Vambah
(Helen Wambach) i Snou (Chet Snow) su, tako, iz jednog velikog
projekta u kom je uestvovalo 2500 ljudi (!) doli do saznanja da
e prilino umanjena ljudska vrsta ivjeti u otprilike etiri vrste
budunosti:
- turobna, sterilna u kojoj ljudi ive na svemirskim stanica-
ma, nose srebrna odijela i jedu sintetiku hranu;
- sretnija i prirodnija, u prirodnom okruenju u kom ljudi
ive skladno jedni s drugima, posveeni uenju i duhov-
nom razvoju;
- sumorna u kojoj ljudi ive u podzemnim gradovima, ili
pod kupolama;
- ona u kojoj nakon neke globalne katastrofe ljudi ive u
gradskim ruevinama, peinama, izolovanim oazama
72
*
Sva dosadanja nauna saznanja nedvosmisleno govore protiv
reinkarnacije na hindu ili budistiki nain. Da bi neki dio neke
osobe nastavio da ivi u novom tijelu, ta osoba mora imati direktno
potomstvo druga mogunost (kloniranje) je, valjda, jo uvijek u
eksperimentalnoj fazi. Ali, svjedoanstva su tu. Takoe sluamo i
o ljudima koji tvrde da primaju razne poruke, putem snova ili
vizija, od mrtvih ili ivih...
Zbog svega toga jedan broj istraivaa smatra da se problemu
moe i(li) mora drugaije pristupiti. Doli smo do neega to se
popularno naziva kosmika (ili univerzalna) svijest i to je za
izvjestan broj ljudi i ime za nauno otkrivenog Boga.

Ujedinjeno polje
Neki kvantni fiziari, a meu njima i Fred Alan Volf (F. A. Wolf),
vjeruju da je cijeli svemir stvoren iz apsolutnog nitavila prostor-
nog vakuuma. Pretpostavljaju da je to prostorno nitavilo bilo
(i jeste) inteligentno, aktivno i svjesno. Tokom svih ovih milijardi
godina od Velikog praska taj poetni izvor svega, Bog, ili ka-
ko god ga zvali, transformie (svoju) svijest u materiju, to znai
da svijest i dua nijesu posljedica, ili proizvod, materije. Upravo
je obrnuto. Materijalni svijet je evoluirao iz apsolutnog prostornog
vakuuma doma due. (The Soul and Quantum Physics, int.; 2001)
Volf nas takoe uvjerava da stvarnost ne postoji dok je neko ne
zapazi, pa ak i da su sva fizika tijela u sutini 99.99% prazan
prostor nita drugo do iluzija. Meutim, izostalo je objanjenje
o tome kako Bog transformie svijest (ili tanije, sebe) u materiju,
odnosno iluziju.
Devet godina prije nego je ovaj intervju objavljen, Robert Lanca
(Robert Lanza) je napisao da smo svi efemerni oblici svijesti vee
od nas i da je svaki ljudski um ujedinjen u jednom polju uma
koje ne moe biti ogranieno prostorom i vremenom.
Ali, ak ni tada ova pria nije bila neto novo. U stvari, ona potie
od jednog starog indijskog uenja. Ono to je novo jeste sve
73
prisutnija ideja po kojoj principi utjelovljeni u kvantnoj meha-
nici nagovjetavaju centralnu ulogu ljudskog uma u odreivanju
same prirode svemira. I sam Volf je, na primjer, rekao: Samim
posmatranjem stvarnosti vi je mijenjate. i to je ubrzo za neke
ljude postala najvea nauna istina.
Ipak, mora se rei da je glavni razlog sve vee popularnosti
ovakvog naina miljenja iskljuivo to to takva tvrdnja lijepo
zvui! Obini ljudi, isto kao ni naunici mistici, jednostavno ne
ele da prihvate neoborivu injenicu koja kae da nita u kvantnoj
fizici ne zahtijeva ljudsku ukljuenost. Uslovljavanje postojanja
materije postojanjem uma, ili svijesti o toj materiji, ima smisla
samo ukoliko zaboravite da ona postoji i bez nae svijesti o njoj!
Isto kao i prije nego to smo se pojavili kao vrsta, tako e i poto
nestanemo sa scene materija i dalje dugo prolaziti kroz razne
promjene i kvantne dogaaje.
Materijalna stvarnost oko nas nije iluzija, niti hologram (kako se
to sada moderno kae) iluzija/hologram je naa slika o toj
stvarnosti koju smo proizveli u svojoj glavi i ta slika moe da se
mijenja kako i kad god to poelimo.
~
Pogledajmo sada ta o svijesti kao globalnoj, kosmikoj kategoriji,
odnosno o ujedinjenom polju kae Dejan Rakovi iz Beograda. U
svom radu on je iznio miljenje da je Jonosfera (gornji sloj
Zemljine atmosfere) ispunjena elektromagnetnom mikrotalasnom
i ultraniskofrekventnom jonskom energijom. Postojanje svijesti je
povezao sa tom energijom koja je ispod praga percepcije ula.
Zatim je objasnio da je: svijest suptilni unutranji displej u formi
elektromagnetne komponente akupunktrnog EM jonskog siste-
ma...(?!), a neuroni su: kvantno-hologramska, elektrooptika
mrea. Na kraju se pridruio ezoterijskoj, mistinoj tradiciji
istoka konstatacijom da svijest postoji na razliitim strukturnim
nivoima: ivim i neivim.
Rakovi, slino kao i Lanca, ili Jansen, smatra da se nai poje-
dinani, lokalni modani talasi delokalizuju, ili prenose po
itavoj Jonosferi i dalje po svemiru koji je takoe ispunjen
74
dinovskom mreom ove elektromagnetne energije svijesti.
Svaka individualna svijest ovjeka, ili neke druge vrste, zaeem
postaje sastavni dio kolektivne kosmike svijesti Boga, pa se
zato i kae da ta univerzalna svijest predstavlja dinamiku
kolektivnu memoriju biolokih vrsta.
Na osnovu ovoga se zakljuuje da Bog/ujedinjeno polje/kosmika
svijest reflektuje ukupnu objektivnu stvarnost, a takoe je i ener-
gija koja se ne moe zapaziti ulima. Ljudska svijest je isto takva
energija, bilo da je u tijelu ili van njega. Dalje, kosmika svijest je
istovremeno i zbir linosti, ili individualnosti svih ivih i mrtvih
bia, to znai da sadri sve voljne i nevoljne pokrete, zvukove,
misli, ideje, reenice, slike, emocije koje su ikad (ili, kako neki
dodaju, e biti) proizvedene u itavom svemiru!
Na osnovu istog, ali i drugih slinih teorija, pojedinci su zakljuili
da su pominjana svjedoanstva, vidovitosti, kontakti sa mrtvima
mogui zahvaljujui toj kolektivnoj kosmikoj svijesti i naoj
umreenosti u nju. Pretpostavlja se da talasi elektromagnetne
energije prenose informacije koje mi emitujemo, ili u izvjesnim
trenucima primamo, po uzoru na radio-telekomunikacije. Takoe,
poto je elektromagnetna energija ispod praga ula, mogunost
primanja signala se pokuava objasniti putem vanulnog opaanja
(extrasensory perception ESP), ili telepatijom.
U oba sluaja nadarena osoba direktno mozgom prima neije
signale ili modane talase, a razlika je u tome to takozvani
ekstrasensi i(li) medijumi mogu i da vide i uju umrle osobe, dok
obini telepata valjda samo moe da proita misli (ili, kako rije
kae, osjeanja) ivih.
Meutim, jedna stvar treba da bude kristalno jasna: signali koje
(navodno) svojim prijemnikom/mozgom hvataju medijumi, a
zatim ih rematerijalizuju u poruke: misli, vizije, osjeanja, ne
dolaze od mrtvih ljudi. To samo mogu biti modani talasi, ili
djelovi svijesti koji su odaslani za njihovog ivota. Mrtvi ne alju
poruke jer nemaju ime da ih poalju! Oni vie nemaju ni
predajnik, ni prijemnik. To to pojedinci misle da dobijaju poruke
od mrtvih je posljedica njihovog naina miljenja, tumaenja, ili
usmjerenosti, ali ne i stvarnih deavanja.
75
~
Oba ova fenomena privlae veliku panju i odavno su predmet
mnogih eksperimenata i studija, ali su i dalje nauno neobjanjeni i
nepotvreni, to zapravo govori da ne znamo ni ta se, ni kako se,
a ni da li se uopte neto (neobino) deava. Tok i rezultati izvede-
nih eksperimenata se, kad ih preispitaju oni koji stoje na suprotnim
pozicijama, nekako uvijek pokau na neki nain manjkavim ili
nedefinisanim.
Ipak, u ovom trenutku je veoma vano da se razumije sljedee:
postojanje kolektivne, kosmike svijesti koja prihvata sve nae
svjesne i nesvjesne proizvode tijela, kao i postojanje nesumnjive
sposobnosti pojedinaca da se na tu svijest prikljue, moglo bi
moda dati objanjenje za izvjesne pojave koje trenutno smatramo
paranormalnim (ukljuujui i svjedoanstva o prolim ivotima),
ali je potpuno pogreno, ak i glupo poistovjeivati tu neizmjernu
gomilu informacija (u kojoj se tek ponekad sakrije i neko zrnce
stvarne mudrosti) sa Svemirskim umom, Bogom, Apsolutom, ili
nekim slinim sveznajuim i svemoguim biem.
Takoe je neophodno shvatiti da univerzalna svijest, svjedoan-
stva, ESP i telepatija ni na koji nain nijesu dokazi da se svjesni,
lini ivot nastavlja poslije smrti tijela. Naime, vi moete govoriti/
vjerovati da informacije koje dobijate dolaze iz vaih prethodnih
ivota; od mrtvih sa kojima nemate nikakve veze; ili od nekoga ko
je jo uvijek iv, ali sve to (ako ne postoji drugaije, konkretno
objanjenje
11
) bi jedino moglo predstavljati dokaz za ove dvije
stvari:
- da jednom proizvedena svijest zaista putuje svemirom;
- da je tu svijest mogue uhvatiti (ljudskim) mozgom.
I nita vie! Sve ostalo je stvar subjektivnog tumaenja i menta-
lne gimnastike bez ikakve realne osnove.

11
Razne slune i vidne halucinacije, pored ve pomenutih, javljaju se i u
sluajevima izofrenije, nedostatka kalcijuma, trovanja olovom, vakanja
halucinogenih biljaka, prekomjernog korienja alkohola i droga, neispa-
vanosti ili fizike iznurenosti
76
Nauno gledano, fizika ostavlja mogunost za putovanje svijesti
kroz svemir, ali je nepoznanica to da li su nai modani talasi
stvarno toliko energetski moni da dospiju do vakuuma u svemiru
i tamo opstanu.
U svakom sluaju, na taj nain bi, ponavljam, samo dobili potvrdu
da cjelokupna pojedinana svijest koju je za ivota proizvelo neko
tijelo nadivljava smrt tog tijela u obliku talasa ili vibracija, ali
ne i da se neiji svjesni, lini ivot nastavlja tamo gore, ili
moda dolje?!
Isto tako, uopte nije sporno to da li e se i ona, kako kau, u mo-
zgu uskladitena svijest poslije smrti tijela pretvoriti u energiju,
jer je to zakon univerzuma, ali je pitanje svih pitanja: da li ta ener-
gija i dalje zadrava sve one osobine i kvalitet koji je kao svijest
imala u tijelu?!

*
Pribliili smo se kraju prvog dijela knjige. Moe li se rei da je
neto poslije ovih 70 i neto strana jasnije? Saznanja su tu, ideje i
teorije takoe, ali jo uvijek ima puno toga da se otkrije.
Tek smo uli u predsoblje jedne velike kue u ijem se najskro-
vitijem dijelu nalazi konano znanje za kojim tragamo. Otvorili
smo samo jedna vrata. Da bi krenuli dalje potrebna su nam jo tri
kljua. Oni otvaraju druga vrata. Tek kad kroz njih proemo sve e
poeti da se sklapa i otkriva, samo od sebe.







77
KLJUEVI

Jedna od najvanijih stvari koje su se mogle proitati na pretho-
dnim stranicama je nesporno saznanje da svako ivo bie zaeem
dobija osnovnu svijest, sadranu u kombinaciji gena. A, geni su tu
upravo da bi omoguili razvoj i funkcionisanje tijela. Tijelo se
razvija zahvaljujui osnovnoj svijesti, a svijest o sebi se razvija
najveim dijelom zahvaljujui tijelu. Jednostavno, osnovni ivotni
postulat je preivljavanje, a da bi ivotni oblik i preivio njegova
panja mora biti usmjerena ka tijelu (da bi se zadovoljile njegove
potrebe) i okolini (kao skladitu svega to je potrebno za
zadovoljavanje potreba).
Sve to insekti, ptice i druge ivotinje rade tokom svojih ivota,
rade iskljuivo zbog svog tijela, odnosno zbog sebe i da bi odrali
to sebe u ivotu, iako toga nijesu svi jednako i svjesni. Ve je
reeno da postoje razni nivoi to vrsta posjeduje sloeniji sistem
za obradu podataka/informacija, to je i njena svijest kompleksnija,
a pokazivanje emocija je jasan pokazatelj i svijesti o sebi.
ak i najmanja koliina svijesti je olienje nemira i pokreta.
Svaki spoljni uticaj, promjena u okolini e, uz sinhronizovani
odgovor iz tijela, dovesti do reakcije, a u odreenim sluajevima i
do toga da se ivo bie samo promijeni ne mutacija u striktnom
smislu te rijei, ve proizvoenje, ili gubljenje osobina! Svijest se
tako razvija i vodi promjeni, uenju, poboljanju... Ili obratno.
Za ovo drugo je dobar primjer kokoke. Ona je nekad bila (koliko-
toliko) sposobna da leti, ali je nain ivota uinio tu sposobnost
nepotrebnom. Istovremeno je i njena nekadanja grabljiva,
tragalaka svijest nestala, jer za njom vie nema potrebe kokoka
ve hiljadama godina ima obezbijeen stan i hranu i zatitu.
Rezultati takvog ivota su smanjena upotreba inteligencije i fizika
degeneracija.
Slino je i sa ljudima. Ponekad se moe uti da su oni iz ranijih
vjekova bili mentalno jai od dananjih. Okolina i preivljavanje
su ih primoravali da se snalaze, do maksimuma koriste svoje
tjelesne i umne sposobnosti i da nalaze odgovore na mnoga
78
egzistencijalna i druga pitanja. Posljedica toga je bila i poveanje
koliine svijesti, ili znanja, to je povremeno dovodilo i do
znaajnih kvalitativnih pomaka olienim u pojavi i djelovanju
izuzetno mudrih ljudi u raznim djelovima svijeta.
Meutim, to je tehnoloki napredak bivao vei, naroito u XX
vijeku, to je i ivot postajao laki, sa vie slobodnog vremena.
Istovremeno je i kvalitet ljudske svijesti (kolektivni i pojedinani)
postajao slabiji. Kao to je reeno na poetku, dananji ljudi su
mozak pretvorili u obino skladite i sve manje se kreu, a i nauka
je preteno usmjerena ka vrlo praktinim ciljevima: kako produiti
ivot; uiniti nas ljepim; olakati, ili potpuno ukinuti bol i patnju,
tijela naravno.
Dakle, iako pripadamo grupi najkompleksnije graenih bia na
planeti i imamo mogunost i sposobnost da saznamo tajne u nama
i u svijetu oko nas, kao i da razdvojimo sebe od tijela, ipak je
naa svijest (najveim dijelom) i dalje rezultat uslovljenosti koju
diktira opstanak naeg tijela. Ona se razvija zahvaljujui ulima i
tijelu uopte, a zatim i vrti oko virtuelne tvorevine koja je proizvod
izvjesnih saznanja i uticaja sa strane.
Ta injenica nam otkljuava prvu bravu.
*
Rijei su splav koji nam slui da se prevezemo preko bujice, a ne
da ga dalje sa sobom nosimo na glavi. (Buda)
Do drugog kljua je mnogo tee doi. Potrebno je uloiti popri-
lian trud i promijeniti uobiajeni nain razmiljanja. Zbog toga
to je malo ko spreman da to i uini, stalno dolazi do krivljenja i
gubljenja pravog znanja koje nam je otkrivano tokom milenijuma.
Zbog toga je i nauka postala nerazumljiva i dostupna samo malom
broju odabranih, a religije su prilagoene obinim smrtnicima
sa naglaskom na udnim, mistinim stvarima koje imaju malo, ili
nimalo veze sa izvornim porukama njihovih osnivaa.
O emu govorim?
Najvei broj ljudi je oduvijek do saznanja o svijetu dolazio
posrednim putem prvo preko pria i iskustava putnika, ili starijih
79
pripadnika plemena, zatim knjiga, pa kompjutera... ak je i naa
samospoznaja velikim dijelom rezultat istog principa kae nam
se ono to treba da znamo i mi mislimo da je to to.
Za razliku od nas, najvei svjetski umovi su do znanja dolazili
samostalno, praksom, koristei postojee informacije samo kao
polugu koja ih je uvela u stvarnost koju su lino vidjeli ili
doivjeli. Oni su svoja saznanja opisali pojmovima i imenima i to
je u redu, odnosno, od velike pomoi sa aspekta komunikacije,
uenja, nauke... Meutim, niko nam nije rekao da su osobine
pojmova/rijei statinost i zamrznutost, kao i da se njihovim
korienjem stvarnost, koja je cjelovita i uvijek u pokretu, razbija i
zaustavlja. Zato je stvarnost nemogue objasniti rijeima, jer kad
jednom kaete: drvo, ve ste ono to gledate zamijenili pojmom,
i to posebno drvo pred vaim oima se izgubilo u svemu onome
to taj pojam oznaava. Ono postoji, i dalje je tu, ali samo kao
uopten pojam vie ga zapravo ne vidimo.
Rijei su samo naznaka, ali ne i opisi stvarnosti. To je osnovno
znanje. Odatle poinje uvid, povezivanje, primjena znanje.
Svako ko tako vidi sebe i stvarnost oko sebe, shvata i da pojmovi
nijesu toliko vani i potrebni.
Znanje se uva i prenosi putem rijei i razvijanjem jezika, ali i
nestaje grevitim dranjem za rijei i pojmove. Eto zato je ljudi-
ma stalno dosadno, i zato iz one djeije zauenosti neumitno
prelazimo u stanje ravnodunosti iz kog ponekad itav ivot ne
izaemo. Priamo i uoptavamo, ali u stvari ne vidimo, ne
doivljavamo, ne ujemo to vie neto opisujemo to slabiju
sliku dobijamo. Mislimo, ili smo ubijeeni da znamo, zato to smo
zapamtili odreene rijei i reenice, ili zato to slijedimo odreene
rituale i tradicije, ali se vrlo malo razlikujemo od papagaja, ili
dresiranog majmuna koji imitira ono to vidi.
Zato budisti vie vole da vrte one uplje cijevi i priaju nadugo i
nairoko o reinkarnaciji, nego da pokuaju da razumiju i prihvate
sr Budinog uenja koja im jasno kazuje da novi ivot nije krajnji
cilj njihove religije.
Hriani, na drugoj strani, farbaju jaja, kupuju i ljube ikone i
80
krstove, praznuju sveeve..., ali se nikad ne zapitaju da li to, ili
kakve to veze ima sa Isusovim uenjem, ili, daleko bilo, sa
bojim zapovijestima.
Neznanje i lo nain razmiljanja vode ljude ka ograniavanju,
traenju lakih (i bezbolnih) rjeenja, pa zato ne ele da prihvate
svijet i ivot onakvim kakvi su: prolazni, nestalni, runi, lijepi
Ni runi, ni lijepi.
Zato se u svakoj religiji nalazi pria o smislu, ili tanije: traenje
smisla u svemiru, u prirodi, u ivotu Sveznajui Bog, stvoritelj i
upravitelj, vjeni ivot, ili uskrsnue na kraju dna, su tu prven-
stveno da bi dali neki vii smisao naem postojanju i emocijama.
Koliko je to istinito, vidi se iz sljedee tvrdnje pravoslavnih
religioznih autoriteta: samo Bog koji je i linost moe biti od
znaaja za ovjeka. Ukoliko je on samo obini pokreta, koji tim
inom i zavrava svoju misiju, onda on nije vaan, nije zanimljiv
ljudskom rodu.
Slian stav imaju i drugi kreacionisti: Kad bi na svemir i to to
mi ivimo u njemu bio proizvod sluajnosti (a ne bojeg uma),
na ivot ne bi imao trajni smisao. Ali, ako je na ivot u svemiru
rezultat promiljanja, onda za njega mora postojati zadovoljavajui
smisao. (Postoji li Stvoritelj? JS)
Dodajte ovome, naravno, i vjerovanje u besmrtnost due i ivot
poslije smrti, koji takoe imaju smisla samo ukoliko svijest o sebi,
odnosno ljudska linost nastavlja da ivi i poslije smrti tijela, i
dobiete potvrdu da je skoro sva dananja religiozno-filozofska
pria o bogu i dui obino udovoljavanje ljudskoj slabosti i
neznanju!
Kada odbacimo ovakav (izvinjavam se, ali moram rei priglupi)
nain razmiljanja, i prestanemo da vjerujemo rijeima i njihovim
varljivim znaenjima, pronalazimo drugi klju i otkljuavamo
drugu bravu. Nae oi poinju da posmatraju stvari drugaije i
ubrzo uviamo jedan veoma dobro sakriveni, ali sutinski nesklad
u hrianskoj, hindu i, posebno, budistikoj religiji nesklad
izmeu saznanja do kojih su dolazili pojedinci i raznih ranije (ili
kasnije) standardizovanih uenja o ivotu poslije smrti koja su bila
81
i ostala nezaobilazan i vaniji dio tih religija. Razotkrivanjem tog
nesklada otkljuaemo treu bravu.
**
Ako hrianina upitate ta je cilj njegove religije, ili jo bolje, ta
eli da postigne time to je pripadnik neke hrianske crkve,
spremno e odgovoriti: spasenje due i vjeni ivot (poto se
pridrui Bogu).
Hindus e otkriti da je njegov konani cilj osloboenje due, a
budista e saoptiti da tei prosvjetljenju uma (due).
Pitanje je: Od ega se to dua mora spaavati ili oslobaati?
Svaka od tih religija kae da su u pitanju problemi koji imaju veze
sa ivotom, ali nastaju poslije smrti hriani ele da sprijee
propast due i njen vjeni boravak u paklu, a hindusi i budisti
ele da prekinu ciklus ponovnog raanja, odnosno da njihova dua
stekne vrhunsko, oslobaajue znanje.
Vidjeli smo da je dua prilino irok pojam koji obuhvata ivotne
procese, svijest, energiju..., ali je oigledno da je svijest (pojedina-
na, lina svijest) u centru panje i u ivotu i poslije smrti.
Pored toga, veina religija se slae da je dua (svijest), od Boga
data i Bogu se ponovo vraa, ili da je odvojeni dio Boga. Ovo
je veoma vano jer je Bog, kao to znamo, sveznajui, a takoe ga
mnogi danas predstavljaju kao istu energiju, ili vibraciju: Bog
je kosmika, ili univerzalna svijest u kojoj se nalaze sva prola i
budua znanja i iskustva ovoga i svih drugih svjetova.
?? Zaustavimo se ovdje na trenutak. Bog = ogroman kompjuterski
hard disk?!
Bog = osoba ija je glava puna svakakvih injenica i informacija o
svemu, svaemu i svakome?!
Ve sam rekao da mi je ova pria o Bogu kao nekoj vrsti konte-
jnerske kosmike svijesti, koja sadri sve mogue i nemogue
ljudske gluposti, frustracije, (ne)znanja, u potpunosti neprihvat-
ljiva (mada bi bolja bila neka grublja rije). Zar u ovom sluaju ne
bi trebalo da je bitan kvalitet, a ne kvantitet?
82
Znamo da postoje mnogi nivoi svijesti, kao i da bi najvii od njih
morao biti onaj u kom se nalazi krajnje, ili je bolje rei poetno,
vrhunsko znanje. Logika govori da bi svijest Boga, ili kosmika
svijest, morala biti upravo na tom nivou, a osim toga, saznali smo
da je i prvobitno stanje due istovjetno stanju Boga. Ako je sve to
zaista tako: Kakva je onda svijest najvieg nivoa - Boga - onoga
to sve zna? ta je najvie znanje?
Da bi dobili odgovore na ova pitanja ljudi polaze od sljedeih
injenica i pretpostavki: stvoreni su po bojem liku; svijest se
najbre razvija u ljudskom tijelu; ljudska svijest je najkomple-
ksnija na planeti, ili ak najvieg nivoa, pa je, prema tome, i
najblia svijesti Boga. Zato i smatraju da je njihova svijest neto
posebno u odnosu na ostala bia.
Ali, evo u emu je problem: odgovori se ne mogu dobiti (Zapravo,
mogu, ali pogreni.) ako krenemo od ljudske svijesti kao neke bitne
kosmike kategorije. Zato? Zato to je naa lina svijest u sutini
samo obino opisivanje tiine. Ona se stvara iz neznanja,
razvija zahvaljujui neznanju i to je najgore, najee i ostaje u
neznanju. I, konano, upravo to je glavni razlog zato nam je
toliko vano da naa svijest ili dua nadivi smrt tijela!
Da bi poruili tvravu neznanja, ili bar stekli kakav-takav uvid u tu
boju, vrhunsku svijest, ili najvie znanje, moramo velikim dije-
lom isprazniti memoriju i koristiti pomenuti nain razmiljanja i
gledanja na svijet (drugi klju). Ako to uinimo, doi emo do
zapanjujue jednostavnih i prosvjetljujuih zakljuaka.
Ponimo od opte prihvaenih stavova: Bog je slobodan, sve-
znajui, sveprisutan, bestjelesan... Bog SVE ZNA!
Razmislimo o ovome: ta misli onaj koji sve zna? Kakve su mu
misli? Pa, valjda nikakve onaj koji sve zna nema misli, jer nema
o emu da razmilja.
On ne rasuuje. O emu da rasuuje ta mu je to nepoznato pa
da mora da rasuuje?!
Iz istog razloga, onaj koji sve zna nema elja, nema osjeanja...
On je u vjenom stanju najistije slobode. Zato mu i ne treba
83
tijelo preko koga bi sticao iskustva, ili zadovoljavao elje i
potrebe.
Sveznajui, sveprisutni i slobodni bog se moe posmatrati kao
pokreta, jer je stalno kretanje njegova priroda, moda ak i kao
stvaralac, ali sigurno ne kao upravlja, dirigent, ili nadzornik!
Upravljanje je dokaz vezanosti i brige, a vezanost i briga
iskljuuju slobodu. Bog koji neim upravlja nije i slobodan bog,
isto tako ni sveznajui, a ni sveprisutan.
ta sve ovo znai?
Pa, znai da ako nemate tijelo, misli, elje, osjeanja identitet,
onda ne ispunjavate nijedan uslov da bi bili linost! On nije on!
A, na shvatanju da je Bog linost poiva veina dananjih religija!
Suprotno saznanje mijenja sve iz temelja, zar ne?!
Idemo dalje:
Ako boga, duu, ili svijest poistovjetimo sa energijom koja stavlja
u pogon, razvija i odrava u ivotu razna bia i oblike, ne smijemo
zaboraviti jednu vrlo znaajnu injenicu: energija uvijek ostaje
energija ak i kad se nalazi u materijalnom obliku. Elektrina
energija, svima je poznato, pokree i odrava u radu razne aparate
u naim kuama, ali nikada, nikada ne prima i osobine tih aparata,
ne postaje taj aparat!
Isto tako, jedna druga sila, ili energija (bog) pokree razna bia i
proizvodi razne oblike, ali se ne poistovjeuje sa svojim kreaci-
jama.
12

Ako je dua dio boga i samim tim istovjetne prirode, a jo se kao
takva nalazi i u svakom ivom biu, onda je naravno, ne smijemo
poistovjeivati sa tijelom i naroito ne sa linou, ili identitetom
neke osobe sa svijeu namotanom oko tijela.

12
Uporedimo to i sa vodom. U gasovitom stanju ona je ista ili, uslovno
reeno, prvobitna, a kad se i dodatno materijalizuje (postane kap kie),
poinje da prikuplja iskustva, odnosno da se vezuje za razne elemente i
tako postaje uprljana. Takoe pravi i razne oblike. Njihovom smru,
to jest isparavanjem, ona se vraa u svoje prvobitno stanje i kvalitet.
84
A, to je upravo ono to ljudi/vjernici ine, pa zato i govore da dua
ulaskom u ljudsko tijelo gubi i slobodu i znanje o svojoj pravoj
prirodi. Zato i vjeruju u nastavak svjesnog, linog ivota poslije
smrti tijela i dokazuju ga priama, sjeanjima, iskustvima... pre-
ivjelih.
Jednostavno ne razumiju/ne znaju da:
a) ono to oni zovu dua, a u stvari je osnovna svijest sadr-
ana u DNK molekulu (DNK svijest), ne ulazi u tijelo
ona je proslijeena od oca i majke, i ve boravi u onoj
prvoj eliji. Ona pokree i zavrava proces proizvodnje
tijela;
b) ta proslijeena osnova ivota i svijesti nije (kao to emo
ubrzo vidjeti) isto to i naa posebna svijest o sebi koja
obuhvata sve ono to ini nau linost, identitet, ili JA.
Iz tog neznanja, ili ubjeenja koje nas ui da je nae JA, koje
smo izgradili, ili otkrili tokom ivota, istovjetno sa onim JA koje
smo dobili u trenutku zaea, rodio se onaj maloprije pominjani
nesklad. Nastao je zato to tumai originalnih uenja nijesu mogli,
ili htjeli, da shvate da sutina naeg bia nema apsolutno
nikakvih problema, nema potrebu da bilo ta saznaje, ve mi, kao
pojedinci, imamo problem koji proizilazi iz neznanja o tome ta je
sutina naeg bia!
Na ono to je ivo, ili svjesno u nama nita ne moe da utie i
upravo zbog toga mu ne moe suditi, niti se ono mora spaavati
ili oslobaati! Ako ve insistirate, moe se suditi onome to
mislimo da smo, onom JA. Ali, da li, ili koliko to uopte ima
smisla, ili svrhe shvatiemo kad odgovorimo na pitanje ko je taj
Ja?





85



II

JA?













* Na prethodnim stranicama ste ve primijetili, a u daljem tekstu
ete esto nailaziti na sljedee oblike pisanja rijei kojom
oznaavamo sebe: Ja i Ja. Prvi oblik (ili 'lano ja') se odnosi na
ono to smatramo naom linou, ili identitetom, a drugi oblik (ili
'pravo ja') se odnosi na takozvanu sutinu naeg bia na ono
to je u nama ivo, odnosno svjesno. Ipak, potrebno je shvatiti da
Ja nije i odgovarajua rije. Takva rije u stvari ne postoji.

86
POETAK

Pokuao sam da zamislim i opiem poetak svog ivota u trenu-
cima po izlasku iz majinog tijela. Neizvodljivo Prinuen sam
da koristim rijei, nazive organa, pojmove koji oznaavaju reakcije
tijela; stalno govorim moje, meni Ali, ja tek roena beba
nemam pojma o emu govorim ja ovjek od etrdeset i sedam
godina.
Beba gleda i neto vidi, slua i neto uje, ali u njenom umu ne
postoji nikakvo J A!
Kroz glavu mi zatim prolazi da sve to mora biti zastraujue, ali se
odmah prisjetim: Kome je zastraujue? Sigurno nije biu koje u
svom mozgu jo uvijek nema ni jednu jedinu misao o sebi, koje
zna da postoji samo preko (ne)jasnih elektrohemijskih signala
koje primaju i prenose njegovi tek nastali neuroni iji broj
vrtoglavo raste sa svakim danom njegovog ivota. U poetku,
svijest je samo jedan broj informacija koje omoguavaju tijelu da
funkcionie i proizvede buku (pla bez suza) kao reakciju na:
svjetlost, neugodnost, bol i to je sve.
Meutim, ve u roku od nekoliko sati nova svijest e poeti neza-
drivo da se razvija. Tijelo je stalno izloeno brojnim uticajima iz
okoline: prisustvo ljudi, kupanje, presvlaenje, dojenje, i ula
neprekidno odrauju svoj posao hranei mozak u nastajanju.
Ne znam ta tek roena beba misli o tim prvim informacijama iz
okoline, ali je injenica da reaguje na sve to ima veze sa njenim
tijelom ono prihvata ili odbija odreene spoljne drai, to jest,
ima osjeaje prijatnosti, ili neprijatnosti. Iz toga nastaju prvi,
nejasni obrisi misli: Ovo je dobro. Ovo nije dobro. To su praoblici
svih naih kasnijih: svia mi se/ne svia mi se, ovo hou/ovo neu,
ali i osnova svih buduih emocija.
Praktino od prvog dana, naa individualna svijest se formira na
osnovu utisaka iz okoline i naeg tijela. Od prvobitne uzbuenosti,
pa zadovoljstva i nezadovoljstva, ti utisci se protokom vremena
uobliavaju u znanja o nama i onome oko nas. Postepeno se
87
navikavamo na mirise ljudi koji nas okruuju, na njihove glasove,
izgled... Prepoznajemo osobu koja nas hrani, presvlai i kupa, a
zaueno gledamo u iskreveljena lica ljudi koji nas povremeno
uznemiravaju i proizvode nerazumljive zvukove.
Ti isti ljudi nam donose i neke arene stvari koje nam ubrzo
postaju nezanimljive, jer se ne mijenjaju.
Kad god smo gladni ili napunimo pelene, samo vrisnemo i ona
ena odmah dotrava. Ponekad nas dre u rukama i nose po kui.
To je dobro, gledamo razne stvari Zatim nas vrate u krevet, a
pred oima nam je opet ona dosadna posteljina i onaj stari gumeni
patak. Ponemo da pravimo buku i ljudi nas odmah uzimaju u
naruje i nose sve dok nam se ne prispava. Poto se isto ponovi
nekoliko puta postajemo svjesni da imamo mo. Dovoljno je samo
da zaplaemo, pruimo ruku i ljudi skau da nam ispune elje!
Veoma se ljutimo ako se to ne desi. Ta ljutnja je jasan, ili najbolji
dokaz da smo postali svjesni sebe.
Na osnovu tih prvih iskustava uimo da se izvor naeg
zadovoljstva (veina bi rekla: sree) nalazi u okolini, kao i da su
ljudi voljni da se prilagoavaju naim eljama i potrebama. Ve
tada shvatamo da nam jedni isti ljudi, ista okolina i stvari poslije
odreenog vremena postaju dosadni i da je odgovor na dosadu ono
to odrasli zovu zabava, a to obavezno ukljuuje nove ljude, novu
okolinu i nove stvari.
Pred kraj prve godine poinjemo da ustima proizvodimo i
drugaije zvukove od uobiajene vriske, ili gugutanja, a ubrzo
postajemo tako dobri u toj aktivnosti da vrlo lako imitiramo rijei
koje oni oko nas izgovaraju. Moda samo imamo malih tekoa sa
r, l, ili nekim drugim glasom. Shvatamo i da odreene rijei imaju
veze sa odreenim ljudima, ili stvarima, a takoe postajemo
svjesni da su neke od tih stvari i lino nae.
U (otprilike) drugoj godini po prvi put za sebe kaemo JA. Do
tada o sebi ne govorimo, priamo u treem licu, ili se sluimo
imenom: Marko hoe, Sanja ide pa-pa. Sa tim prvim ja je
zvanino otpoet proces izgradnje onoga to psiholozi zovu ego
(latinska rije za ja), i on za mnoge traje praktino do kraja
88
ivota. Sa tim prvim svjesnim ja poinje i nae (ne)svjesno
udaljavanje od onog pravog, sutinskog ja.
Sve vre se vezujemo za linu svijest, t.j. proizvode naeg
mozga: predstave, iskustva, misli, i tako postepeno gradimo
svijest o sebi. to vie saznajemo to vie upoznajemo strah, a
zatim i druge emocije koje su od samog nastanka neraskidivo
povezane sa svijeu o sebi bez nje se najvjerovatnije ne bi ni
razvile, ili nastale.

Malo kasnije SVIJET
Sa etiri, ili pet godina dijete izlazi van kue samostalno i
upoznaje se sa djecom iz susjedstva. Tada poinju da se deavaju
udne stvari iznenada je mali kralj, ili kraljica, (kojima su se do
tada svi klanjali) okruen i drugim kraljevima i kraljicama. Ja, ja,
i samo ja je okrueno drugim Ja, ja, i samo ja.
Naravno, svi ne mogu biti jednaki i mora se znati ko je bolji, jai,
bri, bogatiji Takmienje i dokazivanje postaju veoma vane
stvari u ivotu svakog djeteta. Ko nije brz mora imati ljepe patike;
ko nema novca za patike, mora biti jai od odnoga sa patikama.
Djevojica sa veom lutkom vrijedi vie od one koja ima malu
lutku, ali zato njen tata ima golfa esnesticu!
Djeca vrlo brzo i lako naue da se poistovjeuju sa onim to imaju,
ili nemaju. Sreni su kad imaju, nesreni kad nemaju.
U estoj godini (a nekad i ranije) se u oblikovanje djeije svijesti
ukljuuju i prosvetni radnici i od tada je mladi ego izloen veoma
jakim uticajima kulturnog svijeta u kom odrasta dobija sve nove
i nove slojeve. Obrazujemo se i uimo razne stvari koje nam
dodatno objanjavaju ko smo i ta smo, a zatim i ko su i ta su oni
oko nas.
Lagano, ivot postaje nezamisliv bez drugova i drugarica, simpa-
tija, televizije, radija, mobilnih telefona, interneta, kladionica,
panskih serija, sporta, kompjuterskih igrica
Kako mali kraljevi rastu, rastu i njihovi prohtjevi, a tate i mame se
89
danonono trude da stvore neophodne uslove za sreu svoje
djece. Postepeno, neko prije, a neko kasnije, dijete se udaljava,
istie svoje pravo izbora i pokuava da se otrgne kontroli (skoro
uvijek samo mentalno, nikad i egzistencijalno). Roditelji postaju
zadnje rupe na svirali i, naravno, teko se mire sa tom ulogom.
Period sukob poinje otprilike poslije desete godine i obiljeen je
iscrpljujuim borbama roditeljskog i djejeg ega. Kako e se lino-
st formirati, dijelom zavisi i od toga kako su se ove borbe odvijale,
odnosno od toga ko se prvi predao, ili ko je odnio vie pobjeda.
~
Od dvanaeste, trinaeste godine momci i djevojke poinju da se
neprekidno gledaju u ogledalima i obino ne vide ono to bi eljeli
da vide: Predebela sam. Da ofarbam kosu?! Premrav sam.
Ne primjeuju me! Nijesam popularna!
Poto im stvarnost ne odgovara, a najee ne mogu i da je
promijene, omladincima ne preostaje nita drugo nego da budu
neko drugi. Poinju da se trae i pronalaze u sportu, muzici,
debatnom klubu, kolskom parlamentu, na ulici... Poistovjeuju se
sa poznatim glumcima, sportistima, pjevaima... Da bi bili sreni,
voljeni, in, moraju skroz promijeniti nain ponaanja, izgled
Bitno je da ih zapaze, da se istaknu. Ve u desetoj godini nam je
vano da pripadamo nekome, ili neemu: sportskom klubu,
odreenoj (elitnoj) grupi, kulturno-umjetnikom drutvu, bandi...
Smisao ivota se pronalazi u druenju i borbi protiv starog nepri-
jatelja, dosade. Djeca ak i u kolu idu ne da bi tamo neto nauila,
ve da bi se druila. Nije dobro biti sam, jer samoa ubija.
Potrebno je, govore TV autoriteti, da se zabavljamo i da (ve po-
prilinu) prazninu u sebi popunjavamo slobodnim aktivnostima!
Meutim, propisani lijek neto slabo pomae i ivot postaje
stalna zbrka, ili nesvijest. Primjetna je jedna vrlo zanimljiva
pojava. Naime, iako su tinejderi u potpunosti okrenuti prema sebi
i svakodnevno pokuavaju da zadovolje svoje potrebe, ili elje, u
njihovim glavama esto vlada nered koji se ispoljava izrazitim
nedostatkom koncentracije i odsustvom elementarne sposobnosti
da se prepozna dugoroni interes. A, sve to, zajedno sa jakom
90
eljom da se do odraslosti, priznanja, jasnosti, slobode, uzbuenja
i ko zna ega sve jo doe to prije i bez obzira na posljedice,
ponekad dovodi i do pogrenog odnosa prema sebi i vlastitom
tijelu i otvara vrata raznim vrstama poroka.
~
Nezadovoljni sobom, bivi kraljevi i kraljice prolaze kroz neto to
se zove kriza identiteta. to god misle da su, nije im i odgovara-
jue. Koliko god da se mijenjaju, to nije i dovoljno. to se vie
dokazuju, broj izazova se poveava
Ni djeca ni ljudi polako, ali neizbjeno postaju rastrzana i do
bola zbunjena ljudska bia. Nesigurne, isprepadane lutke na koncu
koje svako moe da baci ili u oaj, ili u stanje neopisive sree,
kad god mu se prohtije najobinijom opaskom kojom procjenjuje
njihovu frizuru, boju oiju, veliinu neega, dio odjee
Rezultat stalnog dokazivanja i borbe za presti, za dostizanje
sree, je naravno da svi, prije ili kasnije, moraju da izgube, pa i oni
koji naizgled dobijaju. Oni oigledni gubitnici, da bi nadoknadili
sve ono to im nedostaje poinju da lau, izmiljaju, rue i
unitavaju, tuom rjeavaju sve probleme Bijes i agresivnost se
javljaju kao zatitni znaci prestravljenih. Neki ve sa sedam, ili
osam godina pronalaze smisao ivota u ruganju drugima i elji da
nekoga ponize, ili povrijede. Zahvaljujui opteprihvaenom
nainu razmiljanja po kojem je veoma vano ta drugi misle o
nama, to im vrlo esto i uspijeva.
Jedan broj djece, ali i odraslih ljudi, prihvata poraz, povlai se u
sebe, ili trai drutvo slinih sebi moda najbolje to mogu da
urade.
Ostali e i dalje pokuavati da se prilagode vladajuoj manjini i
neko e u tome uspjeti manje, a neko vie. Oni koji se bolje
prilagode e postati cijenjeni, ugledni lanovi drutva, a oni
drugi e postati njihovi potencijalni glasai na izborima.
~
U pubertetu odnosi meu ljudima, prema suprotnom polu naroito,
postaju stravino optereeni svim i svaim. Ba kad pomislite da je
91
sve ovo to ste dosad proitali i vie nego dovoljno da im ivot
uini skoro nepodnoljivim, mladi ljudi ponu da osjeaju neke
promjene na, i u svom tijelu, a oima intenzivno trae pripadnike
suprotnog pola. Trae nekoga da vole i da ih voli. Naravno ne kao
otac, majka, brat, sestra O svemu tome vrlo malo znaju, neto
zapaaju i jedino shvataju da sve to ima neke veze sa seksom
jednom od najvanijih stvari na svijetu. Bar tako su uli od vrnja-
ka, ili vidjeli na televiziji. Normalno, ne usuuju se da pitaju, a ni
tate i mame nijesu ba spremni da objanjavaju. Poneto se ui i u
koli postoje hiljade pjesama, pria i romana o ljubavi, tu su i
profesori eksperti, ali, najvei izvor informacija su svakako
magazini za mlade (i odrasle), internet i televizija.
Prvo to djeca naue o ovoj temi je da postoje razne vrste
ljubavi. Drugo, ljubav obavezno ima veze sa sreom i patnjom
ona ima mo da vas uini ili srenim, ili alosnim: Da bi bio
srean mora biti voljen!
Izgled je takoe vrlo bitan i, ako nijeste lijepi (po televizijskim i
magazinskim standardima), brzo mogu da vas ubijede da su vae
anse za ljubav, odnosno da vas neko voli, svedene na minimum.
Zbog toga, lo izgled se mora nadoknaditi novcem, slavom,
pripadanjem nekoj partiji Ako ni to nemate, ili ne elite, onda
jedino ostaje da se nadate da pamet, duhovitost i iskrenost jo
uvijek nekome neto znae.
Zatim se naui da ljubav ima veze sa srcem ono e vam rei ko
je onaj/ona prava; kad se zaljubite mislite srcem, srce pati kad
ljubav nije uzvraena i slino.
Obavezno zapamtiti: Ljubav je slijepa.
Ljubav se stalno mora dokazivati. Zato postoji mnogo dokaza
ljubavi: rtva, ljubomora, strepnja, zavisnost, koliina (to jest
uestalost) seksa u odreenoj vezi... to je osoba u koju ste
zaljubljeni vie spremna da se odrekne svoje sree, ili nekog
ivotnog interesa, radi vas i obratno, to ste vie u ljubavi. Takoe,
to ste ljubomorniji, to vie volite nekoga. to vie strepite da e
vas partner ostaviti, prestati da vas voli, to ga vie volite. Ako svoj
ivot ne moete da zamislite bez voljene osobe, to je to. Ako ni
92
minut ne ostavljate jedno drugo na miru, ve ste stalno u strasnom
klinu bravo, vi se maksimalno volite!
I, tako dalje i dalje
U toj debilnoj igri neko ponovo ima manje, neko vie, a neko
nimalo uspjeha. Sva naa ljubavna iskustva i promiljanja se
slau na ona ve postojea i sve to neizbjeno utie na dalje formi-
ranje nae svijesti i linosti. Ali, da se ne zavaravamo, uglavnom je
to nastavak hoda po ve dobro utabanoj stazi i uspjene i
neuspjene je i dalje strah od svega: da ne ispadnu smijeni, da ne
ostanu sami na pet minuta, da ih ne ostavi momak/djevojka, da ih
ne prihvataju, da nijesu kul
Ljubomorni smo, posesivni, emotivno zavisni od drugih ljudi,
svega oko sebe... A, kad zavisimo od drugih ne smijemo da se
oputimo, jer moramo da ispunjavamo njihove elje i oekivanja,
ba kao to i mi to traimo od ljudi oko nas.
Samo mali broj ljudi moe da shvati da je, ako ne sve, a ono
najvei dio od onoga to priamo i uimo o ljubavi, najobinija
budalatina. Ono to ove nae kulture zovu ljubav, sa svim onim
silnim romanima i poezijom, filmovima, nije nita drugo do goli
egoizam, ili posesivnost. Ispod svega toga se kriju kontrola i
manipulacija, strah i praznina, koji nas prate praktino od roenja.
Od ljubavi smo svjetlosnim godinama daleko.
Zato nam svakodnevni ivot izgleda ovako: vrsto se drimo za
nekoga, ili neto, a neko se opet, vezao za nas i zato ne moemo ni
da mrdnemo uzajamno se davimo. Kao kakvi invalidi, stalno
traimo oslonac i podrku, ali nas uvijek neko, ili neto razoara,
iznevjeri naa oekivanja. Postajemo svjesni da neto ne valja. Na
prvi pogled, ispostavlja se da su to ljudi, svijet oko nas. Stoga,
ljudi moraju da se promijene, okolina treba da se promijeni kua,
tatin auto, vrijeme, lipa u koju smo udarili ne gledajui kuda
idemo...
Tako smo naueni.
Imamo problem, ali je za njega odgovoran neko drugi. Nau patnju
uvijek uzrokuje neto sa strane, neto spolja.
93
Tako svi razmiljaju.
Zahvaljujui svemu tome, ili tanije, takvom odnosu prema
stvarnosti, ljudski ivot se pretvara u komar, samo ponekad
prekinut onim to zovemo srea, ili radost, odnosno pozitivna
emocija. I, to je najgore, taj komar ne moe da ostane samo
problem pojedinca on se neumoljivo prenosi na druge ljude, jer
su i oni (bili) podvrgnuti istom, stravinom trovanju mozgova.
Skoro svi misle da je to neto normalno i neizbjeno: takav je
ivot. Vrlo je teko oduprijeti se.
Da bi se to uinilo obino je potrebno doivjeti veliku koliinu
patnje, a zatim i imati malo vie volje i(li) hrabrosti. Potrebno je
drugaije razmiljati. E, zato se ljudi i ne odupiru. Preputaju se
bujici, ili doputaju svom ve prilino naduvanom egu da ih vodi
u nove radne pobjede.

Finalni slojevi
Osamnaesta godina u skoro svim kulturama predstavlja neku
zamiljenu granicu izmeu djeteta i ovjeka. Od tada se prosjeni
ego zaokruuje sa jo dva velika sloja: ideolokim i
egzistencijalnim. Oba se sastoje od vie tanjih podslojeva.
U ureenijim zemljama su, do tog perioda, rijei kao: tradicija,
nacija, porijeklo, religija, domovina, patriotizam, kultura, moral
ipak, samo sporedni, ili nametnuti dio odrastanja, jer imaju malo,
ili nimalo veze sa potrebama, ili eljama jednog pubertetlije. Naci-
onalna, ili vjerska opredijeljenost ponekad mogu biti dio uklapanja
u drutvo, prepoznavanja, ili ak mode, ali ipak nijesu neodvojivi
dio mladog ega. Tek sa pravom glasa poinjemo da se ozbiljno
kaimo za navedene rijei, uviajui da su sva ljudska drutva, pa i
nae, zasnovana na tim veoma vanim stvarima.
Vremenom, pod uticajem porodice, sredine, obrazovanja, sopstve-
nog interesovanja, prihvatamo odreene ideje i saznanja i tako
postajemo: nacionalno svjesni, vjerski opredijeljeni, kulturno
potkovani, moralno izgraeni... to se vie poistovjeujemo sa
odreenom nacionalnom, religioznom, politikom, ili kulturnom
94
pripadnou, to burnije reagujemo na negiranje, ili omalovaa-
vanje naih opredjeljenja, jer naravno, pokuavaju da negiraju i
omalovae nas, naa osjeanja.
Politiari, kulturni poslenici, novinari, popovi... nas podsjeaju na
sopstvenu tradiciju i kulturu i pozivaju nas da ih njegujemo.
Brzo shvatamo da su te rijei od vitalne vanosti za opstanak nae
nacije, drave, vjere, ili nas samih, i zato slijedimo sopstvenu
tradiciju i ponosimo se sopstvenom kulturom.
inimo upravo ono to su mali, obini ljudi od pamtivijeka inili:
klanjamo se simbolima, ili idolima, sluimo (se) pojmovima i
imenima, striktno se drimo za njihovo znaenje i tako opisujemo
sebe, ubijeeni da je to jedina istina na svijetu.
*
Egzistencijalni sloj naeg ja je neodvojiv od sljedeih rijei:
uspjeh, karijera, novac, moda, stvari, udobnost Trka koju smo
zapoeli sa est-sedam godina (moda i ranije) nastavlja se i sa
osamnaest, ili devetnaest, a zahuktava sa dvadeset i nekom. Startne
pozicije su naravno, razliite.
Plan je, najee, ovakav: zavriti fakultet, ili nai posao, upoznati
osobu svog ivota, vjenati se i dobiti djecu, kupiti kuu ili stan,
napredovati u poslu, napraviti vikendicu, kupiti jo jedan
automobil U par rijei: biti srean i uspjean.
Neko ostvari snove manje, a neko vie. Neko ih uopte ne ostvari.
Ipak, svi pokuavamo da zadovoljimo osnovne ivotne potrebe.
Idemo sa prijateljima na ljetovanje, ili bar na rotilj u oblinjoj
umi. Radimo i pravimo planove za ivot u penziji. Sve postaje
ubrzano i hronino nemamo vremena. udimo za odmorom ili
slobodnim vremenom, a kad ga dobijemo dosadno nam je i ne
znamo ta emo sa sobom. Previe pijemo, ili puimo. eca nas
ekiraju. Okruujemo se sa sve vie i vie stvari, sa sve vie i vie
udobnosti i jedina svrha ivota postaje da sve to odravamo, to
bezbjednije i sigurnije.
Godine idu Odmah po ustajanju iz kreveta, bili sami u stanu ili
ne, ukljuujemo televizor, ili radio: da bi neko bio sa nama u so-
95
bi; ...ljepe je kad neko pria, ili pjeva. Na poslu se okruujemo
ljudima, a kad doemo kui ukljuujemo televizor. U slobodnim
trenucima se naravno, okruujemo ljudima, a kad oni odu
ukljuujemo televizor. Ponekad ne moemo ni da zaspemo bez
knjige, filma, ili muzike.
ivot ide kao u snu sve dok nas iz dremea ne prene kakva teka
bolest, smrt blinje osobe, ili neka druga nedaa. I tada se okruu-
jemo ljudima, ili na neki drugi nain pokuavamo da drimo
mozak u zauzetom stanju. Iz tog razloga je razvijena i jedna itava
industrija svuda oko nas, ogroman biznis organizovan sa ciljem da
nas zabavi i odvue misli od onoga to nas proganja. Sa ciljem da
nam uini ivot ljepim, ili bar podnoljivim.
Od ega to bjeimo? Od kakvih misli? Zato ni jedan sekund ne
moemo, ili ne elimo da budemo sami?
Da li je to samo zato to smo po prirodi drutvena bia?
Kakva je to praznina koju nikako ne mogu da popune slobodne
aktivnosti, zabava, a ni drugi ljudi? Nita spolja.












96
ZABLUDA

ta je naa svijest o sebi? ta je naa linost?
To je jedan ogroman, manje ili vie vrsto povezan, skup misli,
ideja, sjeanja, iskustava, predstava, znanja, ubjeenja... nastalih
tokom ivota iz interakcije naeg. tijela i okoline, a nadograen je
na osnovnu (DNK) svijest koju smo dobili zaeem.
Sva ta svijest (i podsvijest) se vrti oko onoga to zovemo ja, ili
ego. Pomou nje pokuavamo da sami sebe objasnimo (sebi i
drugima), ili ak da saznamo neto o sebi.
Iako je veliki broj informacija ubaen u nae mozgove tokom
odrastanja, mi i sami stvaramo vlastito stanje uma, nezavisno od
(objektivne) stvarnosti, zajedno sa ubjeenjem da nam ostali ljudi
(ili Bog) u tome pomau i odmau. Pokuavamo da stvorimo neki
na idealni svijet i svi postajemo pomalo ludi. Stvarnost nam
nudi jedno, a mi elimo drugo i sukob se skoro uvijek rjeava
ovako: Svijet je najljepi kad ga gledamo zatvorenih oiju.
13

Zato mnogi ljudi i ne ele da se probude. Njihov interes (ego,
lano ja) to ne trai od njih, jer, iako postoje razoaranja, bol i
strah, postoje i snovi, stotine stvari koje mogu da ih usree, a i
milioni ideja za koje mogu da se zakae i tako izbace loe misli.
Postoje i sedativi u obliku zabave i mnogi drugi, do savrenstva
dovedeni, oblici samozavaravanja ili uspavljivanja koji im donose
ono to ele trenutno ushienje, olakanje, ili iluziju da im je
lake i ljepe. Polako, to postaje i jedini svijet koji, po njihovom
miljenju, postoji.
Tako, ljudi trpe patnju, dobrovoljno i istrajno. ak su i puteve do
nekih svojih ciljeva (ljubav, bog, srea), a i same ciljeve,
definisali kao uzvienu patnju.
Ukratko, to se moe opisati ovako: Ide uz brdo i nosi teret. to
due ide taj teret postaje sve tei i tei, i to ne samo zato to si se

13
Jedan dio onoga to ljudi zovu umjetnost je rezultat upravo takvog
gledanja na svijet, ili autorovog vienja samog sebe.
97
umorio od puta, nego i zato to dok se penje na svoja lea tovari
i druge stvari koje e, ini ti se, jednog dana neemu posluiti. Ne
pita se da li je to to radi i pametno, ili dobro za tebe, jer svi u
okolini rade isto sekaju i vuku dok mogu. Povremeno, zajedno
sa teretom na leima, naprave pauzu da bi se odmorili ili ispriali
neki vic, a onda opet uz brdo. Dok ih smrt ne zaustavi u pola
koraka. Dok i na tebe ne doe red. A, onda, kau, tvoja dua
uprti tvoj teret i nosi ga u vjenost, ili u novi ivot.
Zanimljivo! Kako je to neko pametno smislio da utjei
iznemogle mase. Neko kome izgleda, ni na kraj pameti nije bilo da
je kretanje mnogo lake bez tereta i da se uz planinu ne mora ii
samo direktno navie!!
Moemo rei da je krivac za ovakav magarei ivot i nain
miljenja veine ljudi ovaj, ili onaj ovjek, ova, ili ona religija, ali
emo tako samo zamagliti problem. Onaj koji nas tjera da nosimo
teret i istovremeno pjevamo ode svojoj gluposti, a neznanje veli-
amo kao neko genijalno dostignue, nalazi se u svakom od nas.
Nije teko shvatiti da je u pitanju njegovo velianstvo Ego. Neki
autori ga definiu i kao neprekidno (s)kretanje uma koje se kai za
pojam ja, ili moje; za sebe i druge; za sve rijei, ideje, elje i
aktivnosti koje e odravati tu ogromnu, za nas, naizgled veoma
stvarnu i nespornu konstrukciju.
Ipak, iako je okruen veoma debelim omotaem, sam ego je, kako
su to neki odavno uvidjeli, neuhvatljiv i nemogue ga je pokazati.
On je energetski centar koji formira i premjeta sadraje svijesti,
reajui ih po vanosti. Ego je mjesto donoenja odluka i slobodne
volje. On je bestjelesan, ovakav i onakav Ego je, prema tome,
sinonim, ili tehniki izraz za duu.
Neki su takoe shvatili da je osoba koja je plakala za majkom sa
dvije godine, ista ona osoba koja je tugovala za izgubljenom
ljubavi sa dvadeset pet, ili za umrlim suprunikom sa ezdeset!
Tako su doli na ideju da se sutinski, osoba/ego ne mijenja tokom
ivota. Iako se mnoge osobine ega razvijaju i mijenjaju, naroito
u pogledu saznanja, samospoznaje, psiholokog identiteta, sposo-
bnosti..., ipak se osjea i vaan kontinuitet u srcu ega. A, ako je
98
sutina ega nepromjenljiva u ovom ivotu, zato bi bila ograniena
samo na jedan ivot, zato se ne bi protezala u nedogled? Iz toga je
poteklo vjerovanje mnogih da ta sutina ega ne nestaje neijom
smru, ve odlazi na mjesto vjenog poinka (nebo, Bog), ili se
ponovo raa u fizikoj ravni (reinkarnacija).
Meutim, pravo pitanje je: ta je sutina ega?
ta je nae pravo ja?

Prazne rijei
Nae ja se dakle, sastoji od mnogih slojeva koji ine ono to
zovemo identitet. Svaki od tih slojeva je predstavljen uglavnom,
jednim pojmom, ili oznakom. Svrha tih pojmova je da nas poblie
objasne, obiljee kao pripadnika odreene grupe, ili da nas
razlikuju od drugih ljudi.
- Ja se zovem Desiderio Musso, moj matini broj je... Visok sam...,
a teak Ja sam sin, unuk, otac, suprug, Rimljanin, Italijan,
Evropljanin, hrianin-katolik, inenjer, pronalaza, socijaldemo-
krata, kulturan ovjek, moralan, neosuivan... Moj san je... Moj
omiljeni pjeva je... Moja boja je... Ja mislim... Ja osjeam... Ja
znam..., ja znam sve o sebi.
- Boe, neto me iga oko srca.
Kroz glavu mi prolazi: A, ta ako umrem veeras, za sat vre-
mena? Ne, nije to nita, obina nervoza.
avo ne da mira. Panino ustajem, traim pogledom daljinski i
automatski skreem misli na neto to treba da uradim sjutra
ujutro. Idem u kuhinju kod ene i poinjem neobavezan razgovor.
Kakva teta... Zabio sam glavu u pijesak. A, imao sam izuzetnu
priliku da shvatim i saznam.
Zato se plaimo smrti?
Zato to nagonski elimo da ivimo i nastavimo da ivimo, a smrt
je (to i svjesno i podsvjesno znamo) kraj svega to nam je blisko.
Moda je taj opteprisutni strah i najbolji pokazatelj jaine ljudske
99
vjere u uenja i teorije o ivotu poslije smrti i slinim stvarima.
A, moda nam strah jezgrovito govori koliko je naa podsvijest
zadovoljna onim to zovemo svoj ivot, to jest, nainom na koji
ivimo na ivot. Ubijeeni smo u postojanost nae linosti i svega
oko nas, ali i najmanja kriza moe probuiti balon strategija, ubje-
enja i utvrenja iza kojih se krijemo. Jedan jedini trenutak
panike jasno pokazuje koliko je sve nestabilno i neizvjesno. Jasno
pokazuje kolika je vrijednost naeg identiteta, misli, emocija
Ponekad, u nekom takvom trenutku se dogodi da ostanemo bez
podrke, suoeni iskljuivo sami sa sobom i shvatimo da tu osobu
ne poznajemo, da je to neki tuin sa kojim smo stalno ivjeli, ali i
uporno izbjegavali da se sretnemo.
Da nije ba to pravi razlog to ogromna veina nas pokuava da
ispuni svaki trenutak slobodnog vremena bukom i aktivnostima,
ma koliko one bile isprazne samo da nikad ne ostanemo nasamo
sa tim strancem?
Najdublji uzrok straha od smrti lei u egu, ili naem izgraenom
ja, odnosno u odsustvu pravog, istinskog znanja o tome ko, ili
ta zaista jesmo.
Nemamo znanje o svojoj pravoj prirodi, jer smo uhvaeni u mreu
obmane koju smo sami ispleli oko sebe. Vjerujemo u onaj lini,
jedinstveni identitet koji se sastoji od mnogo stvari koje ga
podupiru. Sigurnost, ubijeeni smo, proizilazi upravo iz tih stvari:
To sam ja; Ja tome pripadam
Niko nas nije nauio da je identitet samo gomila pojmova, a oni
esto oznaavaju i nepostojee stvari. One stvari koje se nalaze
samo u neijem mozgu i vrlo su podlone promjeni. Problemi
nastaju kad ljudi ponu da se bore za nepostojee stvari, kad razne
fantazije ponu da pomuuju umove ljudi, to obino dovodi do
rasprave, svae, ubistva, ponekad i rata.
Evo o emu priam: Da li ste gledali film Mapa ljudskog srca?
Iako je naziv filma glupsonski, u njemu se nalazi jedna scena koja
e dobro posluiti kao primjer. Eskimski djeak, bolestan od tube-
rkuloze, se u bolnici za plune bolesti upoznaje sa djevojicom
100
koja je takoe pacijent. Ubrzo postaju prijatelji, pa i vie od toga.
Jedno drugom pomau i hrabre se. Imaju mnogo toga zajednikog.
Oboje su katolici. Meutim, iznenada, u sred najbezazlenije igre i
smijeha, djevojica kae: E, to je zato to sam polu-Indijanka!
Kamera hvata brzu, stranu promjenu na Eskimovom licu i
njegove ake poinju da se steu oko Indijankinog vrata: Mi
Eskimi mrzimo Indijance!!
U tren oka se sve promijenilo. Ono to je bilo prirodno i zdravo je
nestalo. Dvije rijei su ljubav pretvorile u mrnju, vienje u
sljepilo, ali sreom samo na kratko, jer je djeak ve u sljedeoj
sceni postao svjestan koga davi ne Indijanku, ve svoju
prijateljicu. Prestao je da se poistovjeuje sa nekim Eskimima koji
su nekada davno imali problema sa nekim Indijancima, i koji su, iz
tog razloga, i svim svojim potomcima oznaavali Indijance kao
smrtne neprijatelje. Srea da nacionalna pripadnost i mrnja
nijesu bile duboko usaene u njegovom umu, nije bilo vremena.
Druga pria nije iz filma, ve iz knjige Buenje, ali je upeatljiva i
slikovita kao i prethodna. Jednog ovjeka, na primjer Makedonca,
uhvate u nedozvoljenoj radnji u blizini granice Albanci. Odvedu
ga u neki grad i zatvore. Poslije desetak dana straar doe i kae:
Danas emo te odvesti da baci pogled na svoju zemlju. I tako,
izvedu Makedonca na neko brdo, on pogleda put istoka i, sa
suzama u oima, pomisli: Ah, moja zemlja, moja predivna
zemlja. Vidim sela, planine, doline... To je moja domovina.
Iznenada, uvar ga drmnu: Izvini, pogrijeili smo. Trebalo je da
odemo deset kilometara nie odatle se vidi Makedonija.
Na ta je jadni ovjek reagovao? Zapravo, ni na ta. Bio je obuzet
samo jednom rijeju: Makedonija! Ali, one doline pred njim nijesu
Makedonija. Doline su doline. U stvarnosti granice ne postoje, one
su samo u naem umu, on ih stvara, ili prihvata.
~
Slino je i sa nekim drugim vanim stvarima. Na primjer, od
malih nogu nas ue nas da se ponosimo svojom kulturom i
ponekad je ak i predstavljamo u nekoj drugoj zemlji. Vjerovatno
se nikad ne zapitamo: ta mi, u stvari, moemo da predstavljamo?
101
Pa, samo ono to smo sami stvorili. Kako onda, bilo ko moe da
predstavlja neiju zajedniku, vjekovima taloenu kulturu? Kakve
predstavnik ima veze sa tim? On se moda samo sluajno rodio
u toj zemlji, postao njen graanin i tokom kolovanja neto nauio
o nekom pjesniku, slikaru, graevini
Isto tako, godinama nam pune glavu priama o moralu i tradiciji i
mi sve to prihvatamo kao lino svoje, poistovjeujemo se sa
svojim precima i njihovim nainom razmiljanja. Tako, u Crnoj
Gori neko ita knjigu koja se zove Primjeri ojstva i junatva, a u
Kini 24 primjera sinovske utivosti i sigurno oba ovjeka misle:
Lijepa li je ova naa tradicija! A onda, neto kasnije, itajui
jednu drugu knjigu (Tao te ing, Lao Ce) shvate da to to se
neko (sa najboljim namjerama) potrudio da zapie primjere
ojskog, ili moralnog ponaanja bilo gdje u svijetu, ipak znai
samo jedno da takvo ponaanje tamo nije i uobiajena, normalna
stvar, neto o emu se ne govori, ne istie se, jer je obian dio
svakodnevnice.
U istoj knjizi proitaju, a na osnovu ivotnog iskustva se uvjere, da
su moral, tradicija i kultura vrlo promjenjljive stvari. Neto to je
dobro ili moralno u jednoj zemlji, ne mora biti i u drugoj. Neka
tradicija moe za nekoga predstavljati svetinju, a za nekoga
najobiniju glupost, ili zaostalost. Takoe, o moralu i kulturi se
nadugo i nairoko raspreda samo u vremenima opteg nemorala,
ljudske pakosti i nekulture. Te teme postaju glavne upravo onda
kad ljudi vie nijesu prirodno, ve usiljeno, ili uslovljeno ljubazni
jedni prema drugima. Kad su odnosi u porodici i meu roacima
skladni niko ne pria o rodbinskoj privrenosti i ljubavi.
Zanimljivo je (a i istinito) da niko, nigdje u svijetu, nije zapisao
Primjere olajavanja, podlosti i gluposti.
*
Kad jednom ponemo da vjerujemo u prazne rijei, odnosno
tanije, da se poistovjeujemo sa njima, svi neosjetno postajemo
robovi koji umiljaju da imaju kontrolu nad sobom i da neto
mogu da promijene. Usta su nam puna slobode i ljubavi, ali je
injenica i sloboda i ljubav su (pre)esto samo prazne rijei. O
102
takvoj ljubavi i njenom uticaju na ljude je ve neto reeno. O
isto takvoj slobodi je snimljeno mnogo filmova i ispjevano
mnogo pjesama. Zamiljamo da smo slobodni, ali mogue je da ne
postoji nijedan pokret, nijedna misao, osjeanje, stav, ili ubjeenje
u nama, a da ne potiu od nekog drugog, ili od neega van nas.
Sve to smo samo prihvatili kao svoje i sad nas to vlasnitvo
vrsto dri u svojim kandama. Za takvu slobodu je tokom
vremena u raznim sukobima poginulo mnogo, previe ljudi. Razni
podmuklai (politiari, ili religiozne voe) su ih nauili da je to
najpametnija, ili najbolja stvar koju mogu da urade za svoju
dravu, crkvu, porodicu Tako e obezbijediti svoje mjesto pored
boga, u carstvu nebeskom, ili bar u aleji velikana.
14

Njihova zabluda jeste tragina, ali su esto traginiji oni preivjeli,
koji i kad uspiju da neto oslobode (zemlju, narod, crkvu), i

14
Vjerovanje u ivot poslije smrti je opstalo tokom vjekova iz raznih
razloga, ali su vii ciljevi uvijek bili od presudne vanosti. Na primjer,
pominjanom opisu due iz Bhagavad Gite prethodi jedan dio koji se
danas obino ne citira. Naime, opis dobija svoj potpuni smisao tek kad
proitate stihove koji mu prethode: Utjelovljena dua je vjena, neuni-
tiva i neizmjerna, samo je materijalno tijelo prolazno; zato, bori se O
Arjuna. Ko smatra duu ubicom i ko misli da se dua moe ubiti, obojica
su neznalice. Ona niti ubija niti moe biti ubijena. (II: 18,19)
Zatim, slijedi opis: Dua se nikad ne raa niti umire, niti nastaje kad se
tijelo raa. Ona je neroena, vjena i nikad nije ubijena kad je tijelo
ubijeno. (20) A, potom uzvieni (Krina) ohrabruje Arjunu: ne po-
stoji nita prihvatljivije od bitke za pravdu. (31), i konano upozorava:
ako ne uestvuje u ovom pravednom ratu... bie to tvoj grijeh. (33)
...svi ljudi e priati o tvojoj sramoti, a za asnog ovjeka sramota je
gora od smrti. (34) !?
Dakle, poruka je jasna, u ratu se moe ubijati, jer dua ne moe biti
ubijena. Osim toga, oni koji poginu u ratu imaju privilegije na onom
svijetu od Arjune, Germanskih ratnika koji uivaju u Valhali, pa do
islamskih ehida koji na isti nain zasluuju mjesto pored Alaha. Slina
poruka se esto mogla uti i u mnogim hrianskim crkvama. Ova koja
slijedi je upuena amerikim vojnicima 1950. godine: Smrt na bojnom
polju je dio boijeg plana da nastani boije kraljevstvo. (Katedrala Sv.
Patrika, Nju Jork, 11. sept. 1950.)
103
dalje ostaju robovi: partije, ideologije, osvete, viih ciljeva, nacije,
religije, domovine...
Meutim, prava sloboda (kao i ljubav, ili srea) uopte ne zavisi
od uslova, ispunjavanja ciljeva, i nije nikakav nedostini ideal, a
naroito ne nekakva emocija. Slobodni moemo biti i u braku, a i
u zatvoru, bilo gdje i bilo kad, jer ono to izaziva nau patnju,
odnosno elju da se oslobodimo, nalazi se u nama mi stvaramo,
ili oivljavamo uslove, elje, misli, pojmove..., a sve to nas dri u
okovima. Stalno neto dodajemo, ili oduzimamo stvarnosti oko nas
i tako dobijamo iskrivljenu sliku u mozgu koja nastavlja da
proizvodi dalja iskrivljenja, jedno za drugim i u nedogled.
Slobodu prepoznajemo kad shvatimo ta stoji iza rijei. Kad
uvidimo kolika je stvarna vrijednost neega za to mislimo da je
mnogo vano. Tako eliminiemo uzroke patnje, nesigurnosti... to
vie tereta odbacujemo, manje se poistovjeujemo i vie slobode
osvajamo.
Ipak, samo mali broj ljudi uspijeva da to i postigne. Veoma je
teko izmijeniti nain razmiljanja. Koliko je to teko moe se
naslutiti iz injenice da su nam itavog ivota priali potpuno
suprotnu priu i da zbog toga sve ovo veini normalnih ljudi
mnogo lii na neki strani, nerazumljivi jezik.
Moda je takoe, neko pomislio da mi ne moemo, ili ne smijemo
tek tako odbaciti sve pomenute rijei i njihovu organizatorsku,
definiuu ulogu u naim ivotima, jer bi se, navodno, cjelokupna
ljudska civilizacija kakvu poznajemo i gradimo raspala u
paramparad. Vjerovatno je to i istina, ali da li to neizbjeno znai
i da bi to bilo neto loe?
O tome kako bi ljudski ivoti, i svijet uopte, izgledali bez vrstog
dranja za identitet, rei u neto u treem dijelu ove knjige, a
sada se vratimo na priu o znanju.
Rijei kao to su: nacija, kultura, vjera, domovina, tradicija...
uopte nijesu problem i nizata nijesu krive. One su dio, ili rezultat
naina ivljenja koji je postepeno razvijan hiljadama godina. One,
same po sebi ne izazivaju sukobe, patnju ili ratove. Problem je
(emocijama i ubjeenjima nabildovana) predstava o tim rijeima
104
koju ljudi stvaraju u svojim mozgovima. Problem je i nedostatak
svjesnosti, osnovnog znanja koje bi im reklo: To nije pravi
identitet, ni tvoj, ni moj, ni niiji... To su samo spoljanje ljuske
za koje neznaveni ljudi misle da su oni, da je to njihovo ja. Ne
vrijedi, zapravo umobolno je sa nekim se svaati, ili tui oko tih
stvari.
Kad saznate ko ste i od ega ste, onda sve te stvari vie i nijesu
toliko vane ni istorija, ni religija, ni porijeklo, ni tradicija, ni
emotivne vrijednosti Znam o emu priam, jer sam vie od
deset godina posvetio izuavanju nekih od tih pitanja, samo da bih
na kraju shvatio da to uopte nije to.
Identitet je obian skup ideja, usaenih misli, uslovljenosti i zna-
nja na koja se palimo, ili gasimo, zavisno od situacije. Meutim,
ponekad se desi neto to nam uzdrma ustaljeni nain razmiljanja
i veoma se iznenadimo kad shvatimo koliko je ja nestalna stvar.
Desi se da na partiji pokera, ili u zemljotresu izgubimo sve to smo
godinama gradili i stvarali, svu svoju imovinu.
Desi se da ostanemo bez posla. Poslije dvadeset godina radnog
staa prestajemo da budemo uitelj i postajemo poljoprivrednik.
Desi se da iz jedne politike partije preemo u drugu.
Desi se da iz inata, ili nekog drugog, nebitnog razloga, od
velikog Crnogorca postanemo king-size Srbin.
Desi se da nam umru, ili se odsele najbolji prijatelji, a mi ubrzo
steknemo nove.
Desi se da preemo iz jedne religije u drugu, ili da od komuniste
postanemo pravoslavni, katoliki, islamski, ili neki drugi fanatik.
Desi se da promijenimo ime i prezime.
Da, upravo tako, desi se, ali sutina naeg bia ostaje ista. Na
nju ne utie nita od navedenog. Ona nije nita od toga i ne moe
se opisati ciframa iz matinog broja, teinom, ili visinom
Ako neko zaista eli da sazna ko ili ta jeste, mora prvo poeti da
shvata ta nije.
105
Posljednje linije odbrane
Da li sutinu naeg ega/ja/bia predstavljaju nae misli, emocije?
Ili je to nae tijelo?
Upravo smo vidjeli da sve one informacije koje ovjek ima o sebi
kao jedinstvenoj, funkcionalnoj cjelini (njegov identitet) ne
opisuju i ne definiu ono to je ivo/svjesno u njemu njegovo ja.
Osnovna svijest (svjesnost) nije ista, ili nije istog kvaliteta kao
svijest pojedinca o sebi. Ona nije ispunjena znanjem, fantazi-
jama, iskustvima...
Drugim rijeima, misli su materijal od koga je lina svijest sat-
kana. Ali, kao to je poznato, mogue je sasvim izgubiti pamenje,
preivjeti modani udar i ostati bez raznih funkcija ego svijesti
(govor, prepoznavanje, razmiljanje), a itekako biti svjestan
okoline kao i tek roena beba. To nam i praktino pokazuje da
osnovna svijest ne zavisi od svijesti o sebi i njenih sadraja.
Svijest postoji i bez misli.
Napokon, misli dolaze, odlaze, mijenjaju se u skladu sa naim
stanjem uma, ali ja ostaje isto. Dakle, misli ne predstavljaju ja.
Slino je i sa emocijama. I one dolaze, prolaze i podlone su
promjeni, a ja uvijek ostaje isto.
Sva naa osjeanja se poinju razvijati otprilike od treeg mjeseca
ivota: prvo ide uzbuenje, pa zadovoljstvo i nezadovoljstvo,
zatim ljutnja, strah Svaka emocija predstavlja linu fiziku i
mentalnu reakciju na neto iz tijela ili okoline, ili tanije, odslikava
na doivljaj stvarnosti. Ipak, jedna stvar mora biti kristalno jasna:
mentalni dio neke emocije nastaje iskljuivo kao rezultat nae
subjektivne procjene naeg prihvatanja ili odbijanja djelovanja
odreenog uticaja i esto ta mentalna reakcija nema nikave veze sa
samom stvarnou.
Nain na koji emo odgovoriti na neku situaciju, ili signal iz naeg
tijela zavisi dijelom i od temperamenta, ali iznad svega od navike
od toga kako obino obraujemo primljenu informaciju i koliko
jako se za nju vezujemo. Evo par pria koje dokazuju ovu tvrdnju.
Prva je naa, a druga japanska:
106
Majina mudrost
Sredovjeni ovjek ulazi u kuu. Pria sam sa sobom. Psuje.
Ljutito skida kaput i vie: On e meni tako...! Ma, ubiu ga!
Pogan jedna!
Stara majka polako ustade od poreta i poe da stavlja veeru na
tavulin. Ne diui pogled, upita: ta je bilo sine?
Nita majko!
Kako nita, to se onda kida toliko?!
Onaj nesoj od Mitra, reko mi je da mi je jebo mater to sam
poeka ona drva!
Stara zauena: Jesi li se zato naljutio?
Ada ta sam!?
I kad se to, veli, desilo?
Prije dva sata.
Hm... E, bogomi sine, oe niko nije dodio!
Djevojka
Dva budistika monaha, Tanzen i Ekido, su jednom zajedno
putovali blatnjavim putem. Svo vrijeme ih je pratila jaka kia.
Kad su proli krivinu, sretoe lijepu djevojku u svilenom kimonu
s pojasom nije mogla da pree na drugu stranu ulice.
Hajde djevojko! ree Tanzen. Ne premiljajui se ni trenutak,
podie je u naruje i prenese preko blata.
Ekido vie nije progovorio ni rije sve dok kasno te veeri nijesu
stigli u hram u kom je trebalo da prespavaju, a onda, poto vie
nije mogao da izdri, ree: Mi monasi ne prilazimo enama,
pogotovo ako su mlade i zgodne. To je opasno. Zato si to
uinio?
Ja sam djevojku ostavio tamo, odgovori Tanzen. Zato je ti
jo uvijek nosi?! (Zen meso, Zen kosti)
Sjetimo se i osjeanja bijesa proizalog iz reakcije na negiranje
naeg nacionalnog bia. Zamalo da se i potuemo. Ali, da li je
nae ja zaista neto osjetilo? Da li je bilo ugroeno rijeima, ili
ponaanjem tamo nekog provokatora? Naravno da nije, jer ono
ne pripada nijednoj naciji i zato nije ni moglo neto da osjeti.
Osim toga, neko drugi (ko misli isto kao i mi) bi u istoj situaciji
107
ostao sasvim miran. Emocija je najee nepogreiv pokazatelj
neznanja. Vriska i ile na vratu samo govore da ili nijesmo najbo-
lje savladali materiju oko koje se raspravljamo, ili da ne znamo
da je reaktor nae izgraeno, lano ja. Ono se ljuti, raduje, pati...
procjenjuje. To mu je posao.
Taj isti reaktor je i ono to se toliko boji smrti tijela. Toliko su
povezani da ego misli da e sa smru tijela i on nestati.
Ali, svaki vjernik e vam rei da to nije tano religije kau da mi
nijesmo nae tijelo. Dua prevazilazi (ljudsko) tijelo. Ono je obi-
na prolazna stanica na putu due prema njenom krajnjem cilju.
Ili je samo ureaj koji ego/dua koristi za ostvarivanje svojih
ciljeva. Kad fiziko tijelo umre mi (na identitet, misli i osjeanja)
nastavljamo ivot u astralnom/nematerijalnom/duhovnom tijelu i
ekamo sveopte vaskrsenje, ili novo roenje.
Da li je ovo odgovor na trei dio pitanja sa poetka ovog pod-
poglavlja? Naravno da nije, jer govorimo o razliitim stvarima!
Oni koji podravaju i promoviu ideju o zagrobnom ivotu, kao
to smo ranije utvrdili, ne shvataju prostu injenicu da znanje o
jedinstvu nae linosti koje nas ne naputa od djetinjstva do
starosti i koje nastavlja da ivi poslije smrti nema nikakve veze
sa sutinom naeg bia. Prema tome, ne interesuje me naklapanje
o vieslojnoj dui i nematerijalnim tijelima. Takoe me nije
briga da li e moja lina svijest nadivjeti smrt mog tijela ili ne.
Pitanje je glasilo: Da li sutinu naeg ega/ja/bia predstavlja nae
tijelo? Moe zvuati udno, ali odgovor nije toliko komplikovan
kao to se ini na prvi pogled.
Svijest i tijelo su, nesporno, vrlo povezani, jer jedno bez drugog ne
funkcionie. Sjetite se: Da bi svijest postala svjesna, ili reakti-
vna, potrebno joj je (ivo) tijelo.
15
Ipak, injenica je da moemo
izvriti sve mogue operacije na svojoj glavi i ostalim djelovima

15
Iz istog razloga se (da bi pria o ivotu poslije smrti imala smisla) dua
nakon naputanja fizikog tijela mora nai u onom duhovnom koje, gle
uda, misli, zna, i osjea isto to i ono prethodno. A, svjedoci kau da i
izgleda isto, ili ak i bolje.
108
tijela i tako do neprepoznatljivosti izmijeniti lini opis, ali to nee
izmijeniti ono to je svjesno u nama. Sigurno e uticati na nae
ponaanje ili linost, ali sr naeg bia e ostati netaknuta. Ona
nije ni ljepa, ni runija nego to je bila.
Slino je i kad u nekoj nesrei ostanemo bez noge, ruke, ili nekog
drugog dijela tijela svijest o sebi, na doivljaj samih sebe je
gotovo uvijek izmijenjen, ali ja nije oteeno. Ono ostaje isto i kad
nam zamijene srce, jetru ili neki drugi vani organ.
Tijelo kakvo sada imamo nijesmo imali kad smo zaeti, iako smo
ve tada dobili osnovnu (DNK) svijest koja e ga proizvesti i
dovesti u svjesno stanje. Meutim, ne postoji kvalitativna razlika
izmeu poetne svjesnosti prve elije i gotovog tijela ono to je
ivo u zigotu je istovjetno onome to je ivo u novoroenoj bebi.
To se ne mijenja u zavisnosti od materijalnog okvira u kom se
nalazi i zato ga nije dobro zvati ni Ja, ni bilo kako drugo Ja je
samo najmanje pogrena rije.

Spoznaja
ivimo u neurotinom svijetu iz bajke, veoma slinom onom iz
Alise u zemlji uda, a sm ivot smo zasnovali na (lanoj) vjeri u
kontinuitet i nepromjenjljivost. Takav svijet (ivot) moe izgledati
udesno stvaran i ubjedljiv sve dok smrt, ili njena uvertira, ne srui
privid i izbaci nas iz skrovita koje zovemo identitet.
Shvatamo da kad umremo ostavljamo sve za sobom ba sve, a
naroito tijelo koje smo ili voljeli, ili mrzjeli, ali na koje smo se
uvijek oslanjali i trudili se da ga odrimo u ivotu. Nema ni bogat-
stva, ni uspjeha, ni ubjeenja... Ni um nam ne moe biti siguran
oslonac posmatrajte ga samo nekoliko minuta, ako moete.
Vidjeete da je kao obina muva koja stalno leti tamo-amo. Misli
dolaze i odlaze bez ikakvog razloga i dublje povezanosti. Svakog
trenutka usisava ih haos, a mi postajemo rastrzane rtve nestalnosti
vlastitog uma.
Napeti smo i teko nam je da se suoimo sa smru, jer uporno
ignoriemo nestalnost kao ivotnu istinu. Praktino od roenja
109
elimo da se neko, ili neto promijeni, a istovremeno uporno
insistiramo na sopstvenoj postojanosti i nepromjenljivosti koja
nam, naizgled, donosi bezbjednost. Svaka nestalnost, ili promjena
oznaava gubitak sigurnosti i oslonca govorim o stalnom po-
slu, trajnom braku, vjenom prijateljstvu i isto takvoj ljubavi
Kad to izgubimo, ini nam se da se i sav ivot raspada.
Grabljenjem i grevitim vezivanjem za stvari, ljude, ili prazne
rijei, samo pokuavamo da uinimo nemogue da izbacimo ne-
stalnost iz svog ivota. Umjesto da se oslobodimo bola ili patnje,
mi ih pojaavamo.
Onda, jednog dana, kad nam svega bude dosta, suoeni sa stran-
cem u sebi, pokreemo toak ispravnosti, uoavamo graditelja
i donosimo odluku da nas vie nee kuiti. (Buda, Pokretanje
toka ispravnosti.) Poinjemo da odbacujemo teret i istovremeno se
oslobaamo ubjeenja koja smo godinama gomilali u svom moz-
gu. Ubrzo shvatamo da ono to je ivo u nama nije nita od onoga
to mislimo da smo. To se, jednostavno, ne moe opisati nikakvim
rijeima ta god da kaete, to nije to. Tako postiemo vii nivo
svijesti. Postajemo svjesni:
a. Da je strah od smrti proporcionalan koliini neznanja, t.j.
vezanosti za ono to zovemo ego/ja.
b. Da bez tijela (fizikog, ili bilo kakvog drugog) sve nae
misli, predstave, emocije nemaju apsolutno nikakve
vanosti i u potpunosti gube smisao postojanja.
c. Da sve to se deava u naem mozgu u svakodnevnom
ivotu, a naroito u trenucima umiranja, ne moe da nas
povrijedi, jer nije (dovoljno) stvarno. Um je taj to (preko
ega) daje snagu i vanost svijesti, ili stvarnosti oko nas.
Istina, smrt je tu, ali ona predstavlja problem samo tijelu i
iluzijama kojim smo se obavili, ne i sutini naeg bia,
naeg ja.
d. Da su snovi izuzetna prilika za sticanje uvida u sve izre-
eno. Svi znamo da u stanju sna takoe imamo duhovno
tijelo koje prolazi kroz raznovrsna iskustva. To tijelo
predstavlja nae Ja. Vritimo kad je ono ugroeno, a
110
cijeli dan smo dobro raspoloeni ako mu se desilo neto
lijepo. Ali, koliko smo svjesni promjena u svijesti poto
smo zaspali, ili dok padamo u san? Koliko smo svjesni da
(neto) sanjamo, i da se to, zapravo, ne deava onome to
je ivo/svjesno u nama? Da je ono duhovno, ili ne-
materijalno tijelo samo mjehuri sapunice bez ikakvog
sadraja.
Saznanje da nita nema mo da ugrozi sutinu naeg bia otvara
nam posljednja vrata spoznaje i zabluda po kojoj smo mi isto to i
svijest koja se stalno kree, uzima razne oblike i zavisi od svega i
svaega postaje oigledna.
Odbacujemo tu zabludu i postavljamo pitanje:
Ako nijesmo to to mislimo da smo sada kad smo ivi kako to
moemo biti kad umremo?














111
ODGOVOR

Lanac raanja i smrti, odnosno reinkarnacija, kau budisti i
hindusi, moe se prekinuti kad se ovjek oslobodi ei za ivotom,
izliva strasti, kaenja Kad dua stekne apsolutno znanje da je
jedno/isto sa bogom.
Dakle, novi ivot poslije smrti, ili novo roenje, je za njih inje-
nica, ali se to roenje nee i desiti ukoliko se ispune odreeni
uslovi. Sticanje znanja najee traje vrlo dugo, mada se moe
ostvariti i u toku jednog jedinog ivota. Sve zavisi od ovjeka i
njegovih sposobnosti.
Ali, takav pogled na stvari je neodriv, jer:
a. Novo roenje se deava, ili se ne deava. ivot poslije
smrti ili postoji, ili ne postoji. Ne moe nekad da postoji, a
nekad da ne postoji. Logiki (i praktino) gledano, ako ne
postoji, onda mi u vezi s tim ne moemo nita da uinimo.
Isto tako, ako postoji, ma ta da uradimo i saznamo ta
injenica se nee promijeniti.
b. Poiva na nedosljednosti. Ako ste ve kao budista, ili
hindus, prihvatili uenje koje kae da je ego iluzija; da su
sve stvari fatamorgana, zamak od oblaka, san, privid, bez
sutine (Buda); da mi nijesmo isto to i svijest koja se
stalno kree, uzima razne oblike (Vivekananda), bilo
bi dobro i da se zapitate zato vam je onda toliko bitno da
vaa lina iskustva, emocije i sjeanja (svijest, prividi i
iluzije) nastave da ive u nekom drugom tijelu?!
c. Ne moe se potkrijepiti nijednim (poznatim) naunim
principom, ili saznanjem.
~
Drugo objanjenje deavanja poslije smrti, koje kae da neto
odmah, ili postepeno odlazi nazad neemu ili nekud, moe se u
osnovi prihvatiti kao tano, ali samo ako se preisti od netanih,
izmiljenih dodataka o daljem razvoju line svijesti i slinih
112
opisa i teorija koje su tokom vremena opstajale iz razliitih
razloga.
Ono to bez sumnje preivljava smrt bilo kog tijela jeste energija
koja je omoguila stvaranje tog tijela i potom ga odravala u ivo-
tu. U naem sluaju, dobili smo je od oca i majke, a esto i prosli-
jedili dalje preko svoje djece. Na taj nain smo se ve u ovom
ivotu jo jednom (ili vie puta) rodili, a moda i omoguili jo
itav niz novih raanja.
Zatim, tu je i energija koju je tijelo uzimalo iz okoline disanjem, u
obliku hrane, upijanjem...
I konano, tu je i najbitnija stvar u cijeloj prii, energija (i mate-
rija) oliena u mislima i predstavama. Dok smo ivi ova svijest se
moe i dodatno materijalizovati u raznim oblicima (pokreti, stvari,
graevine, crtei, knjige...) i to preko sposobnosti tijela. Kad tijelo
prestane da funkcionie ta mogunost materijalizacije nestaje.
Isto vai i za same misli. Kad mozak prestane da radi, staje i pro-
ces proizvodnje misli. Meutim, za sada nemamo jasan odgovor
na to ta se dogaa sa mislima (i osjeanjima) nakon to ih
proizvedemo i iskoristimo. Da li se odmah pretvaraju u istu
energiju, ili postaju dio nekog kosmikog radio/TV prenosa?
Bilo kako bilo, dobro je to za ovu priu to uopte nije bitno. ak i
da elektromagnetna mikrotalasna energija zaista preuzima i nosi
svijest, ili nae modane talase po svemiru i ak i da je mogue
hvatati te talase i telepatski komunicirati sa drugim ljudima, sve to
ipak nema nikakve veze sa ivotom poslije smrti i nimalo ne
umanjuje tanost sljedeih injenica:
- Energija uvijek ostaje energija, pa i kad je u materijalnom
obliku, i nikad ne preuzima osobine svojih kreacija. To
znai da energija koja izlazi iz tijela po neijoj smrti ima
isti kvalitet kao i kad je poela da ga stvara ne nosi sa
sobom osobine, ili linu svijest tog tijela. A, i zato bi to
inila? Pa, svi djelovi svijesti koje smo proizveli tokom
ivota su prilikom nastanka dobili sopstvenu energiju i ve
odavno bi trebalo da se nalaze u svemiru!;
113
- Energetsko-materijalna kreacija koju zovemo lina svijest
ima uticaj na nas u onolikoj mjeri u kojoj se poistovjetimo
s njom, ili veemo za nju, ime joj dajemo smisao, snagu i
vanost;
- Ta veza se prekida, a mo line svijesti nestaje kad um-
remo, ili kad shvatimo da mi nijesmo naa svijest;
- JA je u stvari, iluzija.
To je znanje. Sve ostalo su pretpostavke i ideje koje ne mogu
izmijeniti ukupnu sliku koja nam se ukazala. Ona jasno govori:
ivot poslije smrti u obliku kakvim ga ljudi zamiljaju i opisuju
ne postoji, jer ni ono to bi trebalo da ga ivi ne postoji u ivotu
prije smrti.
Prema tome,
Prepoznaj beskonanu raznovrsnost pojava kao san, kao obine
slike tvog uma, varljive i nestvarne. Bez kaenja za bilo ta,
uspokoji se u mudrosti istinske prirode uma, koja prevazilazi sve
zamisli i pojmove
Predodreen si da uskoro umre, i tada ti nita nee biti od
stvarne pomoi; Ono to (misli da) doivljava u smrti samo je
tvoje uslovljeno razmiljanje.
Sve to prianja za nastajanje ili nestajanje, kao dobro ili loe,
samo je tvoj um; Ne prianjati za pojave, ne stvarati od njih
pojmove, ne prihvatati ih niti odbacivati To je sutina uenja
Samsara je tvoj um, i nirvana je tvoj um; sva prijatnost i bol, i sve
obmane ne postoje izvan tvog uma.
Da postigne kontrolu nad umom: To je sutina prakse *
(Tsele Natsok Rangdrol, tibetanski uitelj iz 17. vijeka. Tekst je preuzet
iz Tibetanske knjige ivota i smrti i malo je adaptiran. Samsara predsta-
vlja ivot ispunjen borbom i patnjom. Nirvana je suprotnost samsare:
umirenje, utrnue, ugasnue, ali ne i smrt.)
* O nekim djelovima prakse e biti rijei na kraju ove knjige.

114



III

IVJETI U JASNOSTI



Nekada davno u Japanu su se koristili fenjeri napravljeni od od
bambusa i papira i u njihovoj unutranjosti je gorela svijea.
Slijepom ovjeku, koji je jedne veeri bio u posjeti prijatelju,
ponudili su da na povratku kui ponese fenjer.
Ne treba mi., odbio je. Ja ionako ne razlikujem svjetlost od
tame.
Znam da ti nije potreban fenjer da bi pronaao put do svoje
kue, odgovori mu prijatelj, ali ako ga nema, moe neko drugi
da naleti na tebe, jer te nee vidjeti. Ipak ga ponesi.
Slijepi ovek je uzeo fenjer i krenuo. Ne odmae mnogo, kad neko
iz mraka naletje pravo na njega.
Pazi kud ide!, podviknu neznancu. Zar ne vidi ovaj fenjer?
Svijea ti se ugasila prijatelju., odvrati nepoznati.
(Zen meso, Zen kosti)

&
Ova pria nagovjetava posljednji dio ove knjige. U njemu emo
se, pod svijetlom saznanja do kojih smo upravo doli, baviti nekim
praktinim, vanim stvarima u naim svakodnevnim ivotima
stvarima o kojima sve znamo.
115
BEZ OKLOPA I ORUJA

Roenje ovjeka je roenje tuge. to due ivi to gluplji postaje,
jer njegova tjeskoba izazvana izbjegavanjem misli o neminovnoj
smrti postaje sve vea. Kakva gorina! ovjek ivi za neto to mu
stalno izmie! Njegova e za opstankom u budunosti ini ga
nesposobnim da ivi u sadanjosti. (uang Ce)
Vozite automobil ulicom... Otprilike na 300 metara od semafora
primjeujete da se zeleno svijetlo gasi i pali se uto, pa crveno.
Miete nogu s gasa i putate da automobil sam polako doe do
raskrsnice, tano na vrijeme kad se ponovo upali zeleno. Meutim,
drugom trakom pored vas velikom brzinom prolaze tri automobila,
jedan za drugim, i na dvadesetak metara ispred semafora piloti
poinju da koe i zaustavljaju se najvjerovatnije iznenaeni
injenicom da je jo uvijek crveno! Nestrpljivo ekaju Pali se
uto, ubacate u drugu brzinu i sa zelenim svijetlom prolazite
pjeaki prelaz. U retrovizoru primjeujete da prvi od one trojice
tek kree
~
Svakoga dana neko umre, ovako, ili onako. Nekad je u pitanju
neko koga poznajemo, ali najee su to ljudi za koje nijesmo ni
znali da postoje, ili nas nije bilo briga da li postoje. Naravno, ne
moemo biti neto posebno pogoeni time to je, negdje tamo, na
Filipinima cunami odnio 134 ljudska ivota. Moda samo
pomislimo: Ko im je kriv kad prave kue odmah na obali?, ili:
Samo to dalje od moje kue. i nastavljamo svakodnevnu rutinu.
Posveujemo se ivotnim aktivnostima i tako odstranjujemo svaku
pomisao na smrt. Najvei dio ljudskog vijeka protie neoptereen
(nekim jaim) strahom od smrti, jer ukljuivanje u eljeni ivot
iskljuuje prihvatanje smrti kao neminovne injenice. Tek kad
ode neko blizak, ili kad nam paljivo saopte dijagnozu, iznena-
eni uviamo da je upaljeno crveno i da odavno gori. Zaista je
zanimljivo to uvijek novo zaprepaenje koje kod ljudi izaziva
svijest o toj nemogunosti koja iznenada postaje stvarnost i koja
se uvijek deavala nekom drugom.
116
Tuno, ali istinito: ispostavlja se da je najvei dio naeg vaspitanja
i obrazovanja potpuni promaaj. Religije i vjerovanja su bez-
vrijedni. ovjek je spreman na sve, ili se sprema za neto to bi se
moda, moglo dogoditi, ali ne i za ono to ga neizbjeno eka.
Nai roditelji i uitelji su nas programirali da budemo slabi i zavi-
sini od lai i neznanja.
Mogu samo da pretpostavim koliko su neki od vas bili iznenaeni
kad su proitali da nam je itav ivot zasnovan na iluzijama.
Odjednom se sve izokrenulo i umjesto ja se pojavila naizgled
neshvatljiva i ogromna rupa u kojoj je nestao sav prethodni smisao
ivota.
emu onda sve ovo? U emu je onda smisao?, pitaju se ljudi koji
ve godinama uporno (i bezuspjeno) pokuavaju da popune ve
postojeu i uznemirujuu prazninu u svojim ivotima, trudei se
da joj daju smisao vjerom u Boga i novi ivot, smijehom, borbom
za opstanak i novac, slobodnim aktivnostima, djecom, ljubavni-
cima, prijateljima, stvarima..., nikad se ne zapitavi emu to, u
stvari, pokuavaju da daju smisao?
Zato su, kao i uvijek, iznenaeni otkriem oiglednog, i ne razu-
miju da novootkrivena praznina nije ista kao postojea i da,
zapravo, uopte nije praznina!
Ona ne treba da se popunjava. Ona je tu da se koristi slui kao
prozor kroz koji nepogreivo i jasno vidimo sebe i svijet oko
sebe. To je otvor kroz koji direktno ulazimo u stvarnost.
Mnogo godina prije mene, Lao Ce je to ovako opisao:
Vjeta ruka grnara iz starine
strpljivo oblikuje vr iz gline:
Kakva je vajda od puste gline,
ako u njoj nema upljine.
Odaje razne kada se ine,
za prozore i vrata izvedu se praznine.
Tako i praznina postane orue,
jer bez nje niko ne moe da ue.

117
*
Nae drutvo je (kao i sva prethodna, pretpostavljam) opsjednuto
tijelom, mladou, seksom, snagom, bogatstvom i uspjehom.
Kloni se starosti, bolesti i raspadanja.
ivot je optereen glupostima, borbom, silovanjem stvarnosti...
Podreen (ne)dostinim ciljevima, ispunjen trajnim nezadovolj-
stvom i jurnjavom za kratkotrajnim zadovoljstvima koja neumorno
elimo da produimo, ali nekako ne uspijevamo uvijek neto
smeta, ili nedostaje.
To je istina, zar ne?
Priamo o promjeni, miru, slobodi, ljubavi, napretku, zatiti ovoga
ili onoga, ali se istovremeno i grevito drimo za svijet koji smo
naslijedili, ili pak, sami stvorili, i zadovoljavamo se sitnim,
kozmetikim promjenama. Glancamo svoj, ili kolektivni oklop i
samo povremeno dodajemo neki novi sloj na njemu.
I to je istina
A, onda dou izbori, ili se odnekud pojavi neki genijalni revo-
lucionar, vizionar koji ponudi obespravljenim i ugroenim
masama neki novi svijet, slobodu i bolju budunost. Svi odu na
biralita, ili se dignu na oruje protiv mrskog neprijatelja (ta
god, i ko god da je) i, na kraju robovi su se svaali, ili tukli sa
robovima da bi i dalje ostali robovi. Stvoreni novi svijet nikad
nije i bolji, ili je to samo na kratko, jer se i on, kao i prethodni,
zasniva na istim principima i interesima. Preraspodijele se uloge i
dou novi glumci, malo se izmijene scenario i scenografija, efekti
(iluzije) su poboljani, ali reiser uvijek ostaje isti!
udnovato, zbunjujue, ali i do bola istinito: ljudi e prije poi u
rat predvoeni (iz pozadine) nekim (polu)hipnotizerom, nego
pokuati da promijene sebe i sopstveni nain miljenja. Kad im
pokaete da ive u zabludi, i kad steknu prvi uvid u vrijednost
linog i kolektivnog identiteta, prva reakcija je strah da e
drutvena stvarnost koju poznaju i grade otii do avola.
A, zato da ne ode?!
118
Da li je zaista toliko teko zamisliti svijet u kojem ive ljudi koji
se ne svaaju i ubijaju oko religija, nacija, tradicije, sporta, politi-
ke, jer su ih i roditelji i uitelji nauili da razlikuju sebe, i svoj
konani interes od linih izbora, obinih geografskih i drugih
slinih, sutinski nebitnih, oznaka i razlika meu ljudima?
Zamislite da rijei izgube svoju emotivnu mo, i da svi prepo-
znamo pravu vrijednost mnogih stvari, fraza, ideja koje vladaju
naim svakodnevnim ivotima.
U takvom svijetu Japanac bi i dalje bio Japanac, ivio u Japanu, ali
bi vrlo dobro znao da su Japan i Japanac samo geografsko-
istorijske odrednice koje nikakve veze nemaju sa njegovim ja.
Potovao bi i volio svoju zemlju, pio sake i jeo ono to svakodne-
vno jede, iao bi na posao, vraao se kui svojoj porodici, plaao
raune, gajio malo drvee i druio se sa prijateljima, ali mu nikad
ne bi palo na pamet da vrijea svog susjeda Irca zato to je ovaj
(sluajno, ili ne) roen tamo gdje je roen; da razbije televizor zato
to je japanska fudbalska reprezentacija izgubila od Maroka; da
nekoga udari zato to je taj uvrijedio pokojnog cara; a, naroito ne
da se tradicionalno ubije zbog toga to je neki voz zakasnio 1
minut i 9 sekundi
Zamislite svijet u kojem Donald Tramp i njemu slini, koji svoje
bogatstvo ulau u pravljenje golf terena, skupih stanova, hotela,
kazina, fudbalskih timova, ne smiju od straha zaspati, ili izai na
ulicu, zato to javnost eli da se tim sredstvima: obnovi ameriki
(ili bilo iji drugo) elektro sistem koji se raspada od starosti i
preoptereenosti; Sahara pokrije milijardama solarnih elija koje
bi proizvodile dovoljno energije za polovinu planete; ili moda
uradi neto na kontroli klime, pa da se, na primjer, kia koja dani-
ma pada po moru, juno od Australije, prebaci na njen pustinjski
dio
ta mislite o planeti na kojoj su politiari tehnoloki viak,
popovi na prekvalifikaciji, sudije na prinudnom odmoru, a
sportisti i manekenke u trajku, jer su plaeni mnogo manje od
ljekara, uitelja, policajaca...?!
Zamislite... Mogao bih da vam prodajem maglu satima.
119
Ali, kakva korist od toga? To se vjerovatno nikad nee ostvariti.
Previe je prepreka, trenutno oko 7 milijardi. Neznanje, strah i
navika nas dre u okovima. Nekad mi je to teko padalo, ali ve
nekoliko godina sam miran. Shvatio sam
Umjesto da matamo o Utopiji, ili da se nerviramo pokuavajui
da neto promijenimo, bolje je upotrebiti saznanje do kog smo
doli na prethodnim stranicama i iskoristiti prazninu. Moda e
nam normalni svijet, njegovi problemi, ili neke vane rijei u
njemu, izgledati drugaije.
Moda e promjena koju toliko elimo i traimo, sama doi.

Korjen sveg zla
Ljudi su laljiva bia. esto lau jedni druge, ali najvie lau sami
sebe. Samoobmana je izgleda, veini potrebna da bi mogli koliko-
toliko normalno da funkcioniu u naem normalnom drutvu. Da
to nije tako, niko se, poslije svega to je proitao u ovoj knjizi, ne
bi pitao:
Ako je sve ovako kako ovaj kae zato da ne inim zlo, kradem,
otimam?
Ako Bog nije onakav kakvim ga zamiljamo i opisujemo?!
Da to nije tako, ljudi bi odavno prestali da budu slabi, zbunjeni,
prestravljeni i ne bi za svoja (ne)djela krivili druge, a oprost
traili od nekoga, ili neega iji uticaj nije svima oigledan!
Ali
Mnogi kau da se ivot na Zemlji ne bi odrao da nije rezultat
planskog djelovanja, ili dirigovanja vrhunske inteligencije, odno-
sno Boga. Da nema Boga i njegovog pozitivnog uticaja, ljudi bi
kao vrsta ivjeli vrlo kratko na Zemlji, jer bi se meusobno utrli.
ak i danas su primjetne takve tenje, a vidljiva je i sklonost ka
samounitenju.
Imajui u vidu injenice da su milioni ivotnih vrsta do sada
izumrle na ovoj planeti, kao i da je istorija ljudskog roda u stvari
120
istorija ratova i sukoba, nijesam ba siguran da su ovo najbolji
primjeri boje volje i uticaja, ali, u svakom sluaju, u drugom
primjeru je previena injenica da takve tenje i sklonosti ne
postoje ni kod jedne druge vrste. Dogodi se da u borbi za prevlast,
teritoriju, enke... neki mujak lava, jelena, majmuna povrijedi,
ili ubije drugog, ali se time krug nasilja zavrava i nikad se ne
dovodi u pitanje opstanak cijele grupe, ili vrste.
Meutim, isti ljudi e odgovoriti da zato kod ovjeka postoji neto
to ne postoji ni kod jednog drugog bia na planeti savjest. Nema
je ni kod one ose koja hladnokrvo pretvara tarantulu u skladite
hrane za svoje potomstvo, a ni kod lavice koja surovo tjera od
sebe zalutalo mladune neke druge enke, jer ve ima svoja dva.
Da, tano, nema je isto kao to je nema ni kod ljudi koji kolju i
jedu jagnjad, pilad, svinje i ostale ivotinje. Nema je zato to i osa
i lavica tano znaju ta je njihov interes i interes njihove djece.
Moraju da rade to to rade i ne razmiljaju o tome ta bi bilo kad
bi bilo. Savjest niim biima nita ne treba, jer oni ne uivaju u
ubijanju smrt jednoga je potreba, ili hrana za drugoga, i nita
vie. Nema prikrivenih ciljeva, pohlepe, ili zlobe. Njihov ivot
funkcionie na jednostavnim principima opstanka: razmnoi se,
snai se, ubij i pojedi, ili budi ubijen i pojeden. ivotinje jedu
biljke ivotinje jedu ivotinje biljke jedu ivotinje.
Za razliku od njih, mi ubijamo jedni druge iz mnogo razloga
(ukljuujui i zadovoljstvo), a ponekad nam ak i ne treba razlog
da bi nekoga povrijedili. Mi takoe krademo, silujemo, muimo i
radimo druge neopisive stvari, ali istina je (neki) ljudi stvarno
imaju savjest.
ta je onda, savjest?
Pa, moemo je opisati kao osjeanje krivice, ili definisati kao svi-
jest o dobru i zlu. Ona nije uroena, naslijeena, ve je proizvod
uslovljenosti, jednog naina razmiljanja koji se u ljudsko bie
ubaca od prvih mjeseci ivota spoljnjeg uticaja na razvoj
ovjekove linosti. To se vidi i iz ve navedenog primjera: veina
ljudi ne osjea krivicu dok ubija i jede domae, ili divlje ivotinje
nemaju ugraenu svijest da je to neto loe. Zapravo je suprotno,
121
ubaeno im je u glavu da to nije grijeh. Religiozni autoriteti su im
rekli da te vrste nemaju duu.
Da je savjest uroena, sastavni dio nae osnove ivota i svijesti,
onda zaista ne bi bilo nikakve potrebe da uimo ta je dobro, a ta
loe, i ne bi se moglo deavati da ona nekad proradi, a nekad ne.
Takoe, bilo bi nezamislivo da razni politiki i duhovni lideri
danas apeluju na vau savjest zahtijevajui ukidanje abortusa (jer
je to ubistvo!), a onda vas sjutra poalju u rat da budete ubijeni,
ili da ubijete, ovog puta apelujui na vau patriotsku, moralnu, ili
ak svetu dunost.
Svijest o krivici, poinjenom nedjelu, dobru i zlu je rezultat siste-
m vrijednosti koje su ljudi razvijali i prihvatali od najranijih dana.
Razvoj svijesti je doprinosio razvoju zakonodavne djelatnosti i
zloini su kanjavani primjenom odgovarajuih kazni, koje u
svojoj pozadini uvijek imaju liavanje ljudi od njima vanih stvari,
ili prava. Stroge kazne su takoe smiljane i da bi imale preventi-
vnu ulogu.
Prijeeno je i sudom na onom svijetu, bojom kaznom i paklom,
ali je odavno shvaeno da sve to ne funkcionie, ili nije i dovoljno
bez straha od ljudske kazne, to jest, ljudskog sprovoenja (bojih)
zakona. Ljudi, kao i druge ivotinje, ipak najbolje razumiju silu,
snagu i strah. Od onih prvobitnih, poluhaotinih vremena i odnosa
u kojima svako pokuava da bude kralj, pa do danas, upravo ti
argumenti su bili, i jo su, glavni organizatori i ureivai svih
ljudskih zajednica. Uvijek nam je tee ilo da neto prihvatimo
samo na osnovu prie, tueg iskustva, ili oiglednosti.
Iz nekog razloga nesporni (ali ipak, uglavnom kvantitativni) razvoj
svijesti, brojni zakoni i moralni principi nijesu pomogli ljudima da
prevaziu agresivnost, borbu za prevlast, teritorije, mo
Naprotiv, nasilje je samo uzimalo drugaije oblike, a ponekad je
zamaskirano, ili naminkano politikim, moralnim, religioznim i
drugim motivima.
Ali, kako ranije, tako i danas, veina ljudi e se makar ustruavati
da poini neki zloin iz odreenih, vrlo razumljivih, ovozemaljskih
razloga. Na primjer:
122
Prije 20 000 godina je neki mladi iz plemena Hotu tokom noi
ukrao vatru iz peine u kojoj je ivjelo pleme Totu. Sjutra ujutro je
trideset Totu mukaraca (da ne kaem ratnika) upalo na Hotu
teritoriju i pobilo dvije treine pripadnika suparnikog plemena.
Pobjedonosno su se vratili u svoje peine sa vatrom u rukama i
ljudskim glavama na kopljima.
Deset hiljada godina kasnije jedan ovjek iz plemena Totu je na
obali rijeke silovao enu jednog od pripadnika plemena Hotu.
Poglavica je sakupio vojsku i opkolio kolibe u kojima je ivio
poinilac nedjela sa svojim roacima. Pozvali su ih da izau i
predaju silediju ako to ne uine svi e biti pobijeni. Poslije
kratkog vijeanja ovjek je izruen. Hotu-i su ga odveli u svoje
selo i tamo su ga ene na najgroznije naine muile do smrti. Le
je odnesen do granice i tamo ostavljen na uvid prolaznicima.
1921. godine su pripadnici plemena Totu i Hotu ivjeli u gradu
Kartum u dravi Sudan. ena iz plemena Hotu je radila kod
uvenog ljekara iz istoimenog plemena. Jednog dana je ljekar
prijavio u policiji da su iz njegovog stana nestali skupocjeni
predmeti koje je kao student donio iz Londona. Policijska istraga
je otkrila da je sluavkin mu prodao te predmete na pijaci.
Uhapen je i osuen odsjeena mu je desna aka. ena je ostala
bez posla.
16

Akcija > svijest o teti, ili ugroenosti > osjeanja > odluka >
reakcija > kazna. Kako u prvobitnoj, tako i u dananjoj (i ne samo)
ljudskoj zajednici. Zadiranje u interese, ili ugroavanje individual-
nog ili kolektivnog ega izaziva odbrambene reakcije, emocije...
Kad udarite neije dijete, dokazujete svoju nadmonost ili branite
slabost, kradete nakit, ubijete nekoga..., u svakom od tih sluajeva
ste napali ili ugrozili neiji ego, interes, osjeanja... i samim tim
izazvali odreenu reakciju koja za cilj ima kanjavanje vaeg
(ne)djela. Svaka tua izmeu dva ovjeka, svaki sukob meu
narodima predstavlja u osnovi rat dva ega.


16
Prie nemaju nikakve veze sa stvarnim dogaajima i plemenima.
123
*
Ego je dakle, osnovni inilac koji remeti, a onda i ureuje odnose
prije svega u ljudskim, ali i lavljim, majmunskim ili pseim zaje-
dnicama, kako na individualnom, tako i na kolektivnom planu. To
to se sukobi dva ega u, na primjer, lavljoj zajednici zavravaju sa
rijetkim, ili pojedinanim rtvama, objanjava se slabijim egom,
manjom inteligencijom, vrstom hijerarhijom zasnovanoj skoro
iskljuivo na fizikim atributima (snaga, brzina, veliina...) i ogra-
nienim (prilino malim) brojem situacija u kojim neka privilegija,
ili interes vladajue klase mogu biti ugroeni.
Meu ljudima su stvari mnogo komplikovanije inteligencija je
vea (samim tim i mogunost uenja i mijenjanja), hijerarhija je
podlonija promjeni, broj situacija u kojima se moemo osjetiti
ugroenim je ogroman. Ali, glavni uzrok sukoba, zla i nasilja je
istovjetan, i kod lavova i kod ljudi. Zove se strah. Svo zlo i nasilje
(bilo da su opravdani, ili ne) proistiu iz straha. Iz njega nastaju
nesigurnost, pohlepa, egoizam, bezobzirnost, mrnja
Odakle dolazi strah?
Osnovni strah dolazi iz svijesti da je ivot ugroen iz nekog
razloga: glad, e, fizika opasnost Ali, ljudi ine zlo ili nasilje
ak i kad nijesu fiziki ugroeni. Pogledajte bilo koje novine, ili
televizijski dnevnik raznovrsnost nasilja i zla je uasavajua:
uvrede, poniavanja, prebijanja, zloini iz koristoljublja, silo-
vanja, ubistva, masovne nasilne demonstracije, paljenja i ruenja,
teroristike akcije, ratovi...
To je normalni svijet u kom ivimo, podvrgnuti pojedinanoj i
masovnoj hipnozi od prvog dana ivota. Programirani smo da
ivimo u strahu od drugih ljudi, drugih nacija, religija, miljenja
Smetaju nam crnci, pederi, liberali, navijai Fljamurtarija. Bojimo
se mraka, pauka, krava, otvorenih prostora, zatvorenih prostora
Mrzimo i sebe i druge.
Zato godinama oko sebe stvaramo ili nabacamo oklop, to deblji to
bolji, sa jedinim ciljem da to sebe, odnosno ono to mislimo da
smo, sauvamo od neprijatelja, opasnosti, neizbjenog ishoda
124
Prekid tog normalnog stanja je neto to nam uopte ne pada na
pamet, jer ne znamo da ima neto bolje. Ako i pokuamo da se
oslobodimo hipnotisanosti pod uticajem nekog religioznog uenja,
psiho(ili neke sline)terapije, ono poetno oduevljenje uvijek
poputa pred laima i obmanama onoga to kreira drutvenu stvar-
nost oko nas naeg graditelja i maioniara koji se zove JA.
im ponemo da uviamo spoljanje ljuske identiteta, javljaju se
sumnja i strah, jer zaboga, mislimo da emo ako se oslobodimo
oklopa ostati goli, ili nezatieni.
To je druga velika zabluda koju gajimo u svom umu.
Da, tano je, svi oko nas su do zuba naoruani, ali iz istog raz-
loga kao i mi da zatite, ili promoviu sebe, iluziju o sebi. To je
jedini razlog (osim kad je u pitanju psihijatrijski sluaj) to ljudi
ele da povrijede, ili eliminiu druge koji ugroavaju njihovu
linost, reputaciju, naciju, vjeru, tradiciju, kulturu, karijeru,
seksualnu orjentaciju... Kad to uvidite, ljudi iznenada postaju
smijeni i jadni, a vi postajete svjesni da je kaenje za lano ja
(poistovjeivanje sa svim njegovim fantazijama) korjen sve vae i
njihove patnje.
Svo zlo i nasilje meu ljudima potiu iz straha za to lano,
izmiljeno ja i neznanja o pravom ja.
Ljude promijeniti ne moemo, ali moemo neto uiniti sa sobom,
ili za sebe. Ako hrabro krenemo u bitku, brzo emo shvatiti da
kad se oslobodimo iluzija (nepotrebnih ljusaka) ostajemo sa vrlo
malo stvari koje treba da titimo i puno je lake i ljepe ivjeti.
Izvori straha presuuju. Naravno, zaglavili smo sa tijelom,
interesima, porodicom, imovinom..., koji su osnovna sredstva
prianjanja uz ivot, to jest uz ja, ali to je ono to smo
svojevoljno izabrali, emu smo dali prednost. To je teret koji je
veina nas odluila da nosi, ali ga je neuporedivo lake nositi,
odravati i tititi kada se um oisti od magle, nepotrebnih emocija
i svega onoga to nas dovodi u sukobe sa drugim ljudima, ili u
zavisnost od njih.

125
Religija
- Mama, mama, e je raj?
- Raj je tamo gdje je Bog.
- A, e je Bog?
- Bog je svuda.
- Hm Mama, a e je onda pakao?
- Sine, Bog ne voli radoznalu djecu!
~
Kau da je ovjek po imenu Demokrit, prvi koji je rekao da se
materija sastoji od atoma, govorio da su sve religije (njegovog
vremena) zle. Ipak, bie da on nije imao na umu samo religije
nego i religiozne institucije i autoritete. Iskustvo nam govori da su
ljudi uvijek (bili) ti koji kvare i unitavaju sve s im dou u dodir,
bez obzira bila to priroda, djeca, ili uenja mudrih ljudi.
Ko god je itao Budine govore, ili Lao Ceove stihove, mogao je
lako shvatiti da se sutina, ili osnovna poruka njihovih uenja vrlo
malo razlikuje od sutine Isusovog uenja. Sva ta dostignua uma,
iako su nastala iz razliitih tradicija, se dopunjavaju i poivaju na
slinim beskompromisnim principima i idejama, koja za cilj imaju
prosvjetljenje, osloboenje od patnje, ili spoznaju.
Ali, eto, u svijetu danas (isto kao i u prolosti) postoje milijarde
vjernika i desetine religija koje se meusobno ba i ne trpe.
Njihovi predstavnici ponekad govore o jednakosti, slobodi i
prevazilaenju razlika, ali su i dalje vrsto ubijeeni u ono to
misle da su, ukopani u svojim rovovima i bez ikakve namjere da
bilo ta mijenjaju. Razlozi za to su oigledni ti ljudi su profesio-
nalci koji imaju prihode i privilegije. To su menaderi visoko
profitabilnih kompanija koje imaju interese, nekretnine, izvore
prihoda i ne mogu sebi dozvoliti luksuz da okrenu i lijevi obraz
kad dobiju amar po desnom.
Ti ljudi su takoe i nasljednici duge loze vjetih manipulatora koji
su izuzetno dobro shvatili tri stvari:
a. da su sr uenja i nain na koji se cilj postie u suprotnosti
sa svakodnevnim ivotom i nainom miljenja;
126
b. da veina ljudi nikad nee biti u stanju da makar razumije
uenja, a kamoli da ih primijeni u praksi; i
c. da su uenja, u stvari, opasna za vladajuu manjinu, ko
god oni bili.
Zato su prvi manipulatori prilagodili poruke prosvijetljenih istori-
jskim okolnostima, a zatim i nivou svijesti ne tako inteligentne,
uspavane veine, i na kraju dobijene proizvode predstavili kao reli-
gije. Dananji manipulatori se, zapravo, samo bave preprodajom.
17

Kad se sve to ima u vidu, postaje jasno zato moderne religije
(to jest, religiozne institucije) toliko insistiraju na svojoj pose-
bnosti i bliskim vezama sa dravnim organima; zato se veina
religija i dalje grevito dri prie o ovjekolikom Bogu i teorija
o ivotu poslije smrti; i napokon, zato su tradicije, rituali, uda i
natprirodne sposobnosti svetaca vjernicima vaniji od samih
uenja. Takoe je razumljivo zato se religiozni ljudi toliko protive
bilo kakvom drugom znanju osim svom, koje je naravno, jedino
pravo. Do njega se, kau i jedni i drugi i trei, dolo vjerom i
preivjelo je tokom tolikih vjekova.
Meutim, upravo u tome se krije jedan veliki problem. Ne, nije u
pitanju sama rije vjera kad neto ne znate, a elite da saznate,
vjera esto mora biti sastavni dio procesa saznanja. Problem je u
razumijevanju i praktinoj primjeni te rijei. Vjernici i religiozni
autoriteti odavno ne koriste vjeru kao sredstvo u potrazi za
istinom, ve kao neku vrstu zamrzivaa ija je svrha da sauva ono
to oni znaju od kvarenja. Tako, kad ovjek postane vjernik
njegova potraga za istinom ili znanjem se zavrava, a odgovor na
sve postaje Bog, ili bilo ta drugo to njegova religija smatra
ispravnim.
Vremenom, vjera je od naina saznanja, ili stava prema svijetu i
bogu, postala: okamenjena rije izmijenjenog znaenja, usvojeno

17
Uenja su malo izmijenjena, ili ak izmjetena u drugi plan (to je
naroito primjetno u hrianskoj religiji), dopunjena mistinim deavanji-
ma i povezana sa ve postojeim tradicijama i ritualima. Drugaije ne bi
ni bila prihvaena! Vrlo je vjerovatno da ak ni Isusovi i Budini uenici
ponekad nijesu imali pojma o emu uitelji priaju!
127
gradivo, ili najvea istina na svijetu. Zato svaka religija ima
svoju istinu i svaka sekta ima svoju istinu, a jaina vjere se mjeri
vrstinom ubjeenja, debljinom oklopa, koliinom duhovne
ugroenosti
Ali, to je samo jo jedna u nizu zabluda jaina vjere se upravo
pokazuje odbacivanjem oklopa, a najjai dokaz je kad sami, goli
(neogrnuti ubjeenjima) i bez straha ostanete pred ruljom koja vas
je osudila na raspee i pozdravlja va odlazak na gubilite.
18

Dokaz vjere je kad umijete da sluate i ujete, gledate i vidite. Kad
ste spremni da uite i da se mijenjate
Vjera je suprotna ubjeenju. Ako je ve posmatramo kao put
prema istini, onda se taj put mora oistiti od svega onoga to moe
da ometa potragu, ili prolaz, a upravo su iluzije, ubjeenja i
emocije ono to stvara najvee smetove na tom putu.
Iluzije, ubjeenja i emocije stvari na kojima se na ivot i
religije zasnivaju.
*
Kroz itavu istoriju su mudri ljudi i oni ne tako mudri, sveci i gre-
nici, mistici i obini ljudi traili istinu, znanje, boga i govorili o
tome svakome ko je bio raspoloen da slua. Na kraju, neki od njih
su zautali.
Nasuprot njima, ostali su nastavili da objanjavaju i opisuju svoja
iskustva (ili, moda je bolja rije dostignua) na razne naine i
davali im razliita imena, lica i osobine, iako su u osnovi doiv-
ljavali, ili otkrivali jednu istu stvar. Ali, im bi je opisali, poinjali
bi da se dre tog opisa kao jedino istinitog. Ubrzo, vie ne bi bili
zadovoljni slikom i neto je moralo da se doda, ili oduzme, radi
boljeg razumijevanja. Svaki slualac, ili italac bi i sam odmah
stvorio predstavu o tome u svom mozgu i tako je ono to je opisa-
no postajalo neto drugo.

18
S druge strane, ako u posljednjim trenucima ivota izgovorite uveno
pitanje: Boe moj! Boe moj! zato si me ostavio? to onda samo poka-
zuje da ste zbunjen, uplaen, ili razoaran ovjek koji je ivio u zabludi.
128
Bog se dakle, otkriva u umu, ali i gubi u umu.
I, obino tada religiozni eksperti ulaze u igru. Oni koji su naj-
bolje razumjeli razliite opise Boga odluuju da pojednostave
stvari: Ne, ne moemo dozvoliti da ljudi idu naokolo sa toliko
razliitih slika tog Boga u svojim glavama. To je besmisleno.
Moda je ak i opasno. A, ne donosi ni profit!. Zatim, izlaze u
javnost sa opisom koji e masa najbolje i najlake prihvatiti i
objavljuju: Bog je takav i takav Izgleda tako i tako! Od sada
morate vjerovati u njega. Ako to ne inite, vaa dua e otii na
jedno vrlo runo mjesto kad umrete!
Eto kako su, ukratko, ljudi poeli da vjeruju u neto to ne postoji!
Tano je da je pria imala neke varijacije u razliitim vremenima i
civilizacijama, ali je jedna injenica ostajala nepromijenjena: ljudi
koji stalno priaju o Bogu, Alahu, Absolutu ne znaju nita o
tome o emu priaju! uli su neto od nekoga, ili su uili o tome iz
knjiga.
Da znaju, ne bi nita priali!! Prosto, govore o svojoj, ili jo gore,
tuoj predstavi o Bogu, i ubijeeni su da su mu se pribliili na
dohvat ruke.
~
Svaki koncept boga je rezultat jednog naina razmiljanja, ili bolje
reeno, (ne)shvatanja prave prirode uma. Oni to misle da najvie
znaju, najbolje vide boga, ili imaju najjasniju predstavu o njemu u
svojoj glavi, zaista ne znaju nita i nita ne vide.
Kad bi se oslobodili okova ustaljenog, okotalog naina razmi-
ljanja, iluzija i lanih znanja, ljudi bi mnogo lake vidjeli da se
iza, ili ispod svakodnevne nestalnosti i uzburkanosti nae svijesti i
ukupnog ivota nalazi neto sasvim drugaije. Neto to se ne
moe imenovati, ni opisati, a lei iza svih promjena, roenja i smrti
u svijetu.
Svako bi znao da je prepriavanje vienog uzaludan posao, jer je
glavna prepreka u spoznaji boga, odnosno istinske prirode uma,
upravo mentalna slika, predstava koju smo o tome stvorili u svom
mozgu. (Duhovni idol koji odgovara naim linostima i potre-
129
bama.) Najvia predstava o bogu je spoznati ga kao neopisivog.
to god da vam kau to nije to.
Posljednja prepreka je sama rije bog.
*
Trebalo bi da je sada ve svima jasno da uenja i religije nijesu
jedna te ista stvar. Uenja imaju veze sa radom, a religije sa mi-
nkom i glumom. To e se najbolje vidjeti na sljedeem primjeru.
On savreno pokazuje kako je dobro i praktino uenje ustupilo
mjesto slabosti, neznanju i nerazumijevanju.
U pitanju je jedan bitan dio hrianske religije koji prihvataju svi
hriani, bez obzira da li su: katolici, pravoslavci, metodisti,
luteranci, adventisti, Jehovini svjedoci... Naime, svi oni priaju da
je Bog svog sina poslao kao otkupnu rtvu i vjeruju da je Isus
spasitelj koji se rtvovao da bi svijet, odnosno ljude oslobodio od
grijeha.
esto sam sluao tu priu, udio se udu i pokuavao da uem u
glave ljudi koji su je ushieno priali. Traio sam razloge zbog
kojih je jedno maloduno jevrejsko predanje, ili proroanstvo
(provueno kroz par reenica u pojedinim jevaneljima) zaklonilo
veliku sliku u pozadini. Shvatio sam da ih ima vie, ali je izgleda
najvanije to to ti ljudi, na alost, ne uju sami sebe. Da uju,
sigurno ne bi na desetine naina veliali, ili, u boljem sluaju,
pokuavali da opravdaju i objasne neije (stvarno ne znam kako da
ga nazovem) razmiljanje po kom je eto, normalno, ili u redu da
neko ko je olienje dobrote, istote due, najbolji od svih
treba da strada zbog tuih grjehova.
Svjesni ljudi bi odbili takvu ideju i, na kraju krajeva, ne bi inili
grjena djela. Za njih bi Isusova rtva bila besmislena, zato to se
samo tim i takvim inom nita ne moe promijeniti i nikad se nije
promijenilo.
19


19
Samim rtvovanjem, ili odricanjem, se ni u svakodnevnom ivotu ne
postie promjena, niti oslobaanje od bilo ega upravo se deava obra-
tno, jo vie se vezujete za ono ega se odriete, ili samo jednu potrebu,
elju zamjenjujete drugom. rtva i odricanje uglavnom vode obmani. Ali,
130
Svjesni ljudi bi razumjeli da je od poetka, pa do kraja svoje misije
Isus na sebe preuzimao ne grjehove, ve patnju ljudi. Razlika je
ogromna, jer se preuzimanje neijih grjehova zove ludost,
mazohizam, a preuzimanje neije patnje se zove saosjeanje. Ne
saaljenje, ve saosjeanje to dvoje nijesu sinonimi, ak ni
blizu. Saaljenje je zapravo, vrlo runa stvar, jer potie iz straha, a
esto i pritajene radosti, jer vi nijeste osoba kojoj se neto loe
desilo, koja boluje, ili umire. Saosjeanje, nasuprot tome, potie iz
svjesnosti da ljudi oko vas imaju sline elje, probleme, strahove...
kao i vi. Posmatrajte ih kao drugog sebe i razlika e postati
oigledna.
Isus moe biti, ili jeste spasitelj, ali samo preko svojih rijei
pri i Besjede na gori. To je dovoljno. Za ljude koji to razumiju,
magina izljeenja i druga uda su, ak i da su sva vjerodostojna, u
potpunosti nebitna to je samo jedan dobar nain da se brzo
privue neija panja, a isticati to kao neku posebno vanu stvar je
u suprotnosti sa uenjem: da ljevica ne zna ta radi desnica.
Isus je pokazao jedan put ka miru, ili osloboenju Ljudi moraju
promijeniti sami sebe. Kad ponovo budu kao mala djeca bez
oklopa, oruja i straha, onda e opet spoznati ljubav, slobodu,
jasnost, onda e se i svijet promijeniti.



kad shvatite zato neto radite, ili postanete svjesni kolika je stvarna
vrijednost neega (kao na primjer, ovjek koji strogim gladovanjem
pokuava da pobijedi teku bolest), prestajete da se borite sa iskuenjima,
oslobaate se i rtva prestaje da bude rtva. Meutim, to vai samo za
onoga koji je to shvatio i odradio znanje se moe prenijeti informacija-
ma, ili teorijom, ali ne i doivjeti bez prakse i svjesnosti.
Tvrditi da je Isus svjesno sam sebe rtvovao da bi oslobodio svijet od
grijeha, znai smatrati da je bio vanredno glup ovjek, koji je zaista
mislio da e se samo zahvaljujui tom njegovom inu ljudi, pojedinano,
ili u cjelini (odmah, ili na duge staze) bez ikakvog sopstvenog truda
preobratiti u nekakve dobrice, ili svece.
Izvinjenje je najmanje to mu sljedbenici duguju.
131
&
Da bi krenuli ka istini, osloboenju..., odnosno onome to je ivo i
svjesno u nama , nijesu nam potrebne religije, vjerski objekti i
posrednici dovoljni su putokazi onih to su imali uvid u pravo
znanje i malo smisla za analizu, sintezu i otkrivanje sutine. Buda
je uvijek govorio svojim uenicima da nita ne shvataju zdravo za
gotovo, ve da u praksi provjeravaju ono to im je reeno: Istinu
uviaju mudraci i to svaki pojedinano, sam za sebe.

Dakle, sami
odraujemo posao, dolazimo do odgovor i prestajemo da se
plaimo rijei, samoe, sebe, smrti.
20
Da bi bili sreni i zadovoljni ne moramo biti vjernik ili pripadnik
neke religije pogledajte malu djecu i shvatiete da je tako. Ona
uopte ne razmiljaju o bogu, ivotu poslije smrti, spasenju due...
i sasvim lijepo ive, ak i kad nemaju sve neophodne uslove za
ivot i sreu. Njihov ivot je neoptereen praznim rijeima,
sukobima i komplikovanim odnosima.
Promjena nastaje tek kad im preko vaspitanja i obrazovanja
ubacimo virus (ne)znanja i kad ponemo da ih trujemo svim i
svaim. Tada se ono to je bilo isto i dobro u djetetu polako, ali
(veinom) nepovratno preobraava u normalnu odraslu osobu,
dobro ili loe prilagoenu svijetu u kom ivi.
Da bi ponovo bili kao mala djeca, ili jo bolje, odrasli ljudi koji su
svjesni svoje nesvijesti potrebno je da shvatimo da nejednakost
meu ljudima postoji u genetici, okolnostima i mogunostima, a
ne u istorijskoj, religioznoj, ideolokoj, ili nekoj slinoj, naknadno
izmiljenoj ravni.

20
Ako se na primjer, itajui Budine rijei uhvatite samo za stih: Kroz
mnoge sam preporode (roenja) hrlio tokom zbivanja..., sutina uenja
vam izmie i postajete obini sljedbenik religije koja velia (stariju) priu
o reinkarnaciji.
Isto se deava i kad itajui jevanelja proitate: sin ovjeij nije doao
da mu slue, nego da slui i da duu svoju u otkup da za mnoge., ili:
Jer ovo je krv moja novoga zavjeta koja e se proliti za mnoge (radi ot-
putenja grijeha.) i pomislite da je to cilj njegove misije on je doao da
se rtvuje da bi vas oslobodio grijeha!
132
Kad jednom prevaziemo ogranienja svog vaspitanja i obrazo-
vanja ugledaemo itav svijet u svoj njegovoj raznolikosti i
nesavrenosti i napokon poeti da ga (i sebe u njemu) razumijemo
otkriemo da sve to i nije vie toliko vano.
Postepeno upoznajemo sebe, mijenjamo sebe i tako mijenjamo
svijet.

Ljubav
Jedna od najvanijih rijei u ovom naem, normalnom svijetu
Vjerovatno je to i rije o kojoj se najvie prialo i pisalo tokom
svih vremena. Poistovjeivana je sa bogom, patnjom, sreom,
slobodom...
O ljubavi se, kau, sve moe nauiti i naueno se naravno, moe
pretvoriti u praksu. Uspjeh u tome je obino stvar statistike,
subjektivne procjene, a o nekim opte vidljivim rezultatima je
neto ve reeno i u ovoj knjizi. Pogledajmo sada detaljnije ta to i
kako uimo, a zatim i da li su uitelji u pravu.
Na primjer, jedna od prvih stvari koje svako dijete na naoj planeti
naui je to da ljubav izmeu roditelja i djeteta, ili ljubav ovjeka
prema prirodi, nije ista kao i ljubav mukarca i ene. Uglavnom,
zato to ljubav izmeu mukarca i ene ukljuuje seks.
Po tom uenju eto, ispada da se suprunici, koji su ve 40 godina u
braku, i oodavno nijesu upranjavali seks, vie ne vole!? Ili opet,
da se oni koji vode (!?) ljubav obavezno i vole?
Ono to bi trebalo da bude zajednika stavka u svim tim
vrstama ljubavi je upravo, ljubav. Ako je tako, onda govorimo o
jednoj istoj stvari, ali je problem izgleda, u tome to se ve na
ovom prvom koraku jasno vidi da imamo pogrenu predstavu o
tome ta je to ljubav.
U jednom zdravom svijetu djeca bi od malih nogu uila da ne po-
stoji vie vrsta ljubavi, nego da postoji vie vrsta odnosa: roditelj-
dijete, brat-sestra, uitelj-uenik, mukarac-ena, ovjek-priroda
Odnosi mogu biti razliiti po mnogo emu, ali ono zajedniko
133
svima njima moe biti ljubav.
Druga stvar koju nas ue tie se srca. U njemu je kau, klju
ljubavi. Ali, i loiji uenik osnovne kole moe da naui da srce
jeste vaan organ, ali i, u osnovi, obina pumpa koja cijeli orga-
nizam, preko arterija i vena, snadbijeva krvlju. Nita ne moete
vidjeti, saznati ili osjetiti srcem. Emocije i stanje uma utiu na rad
i stanje srca, ali srce ne proizvodi osjeanja i nije nekakav centar
za ljubav.
U zdravom svijetu bi roditelji svojoj djeci govorili da zaljubljenost
moe biti dobra stvar i moe izazvati najljepa i najjaa osjeanja
kod ljudi, ali nije isto to i ljubav. Djeca bi znala da je zaljublje-
nost slijepa, a ne ljubav, i da ba zbog tog sljepila zaljubljeni ljudi
bivaju smijeni, ponekad glupi i vrlo, vrlo esto se razoaraju. Iz
nekog razloga umisle da e on, ili ona, bez pogovora ispunjavati
elje i uslove koji im se nameu, ili da e se cijelog ivota uklapati
u sliku koju su o njoj ili njemu stvorili u svojoj glavi!?
Pametna djeca bi zato svakodnevno vjebala da ljude (i svijet oko
sebe) vide onakvim kakvi su, a ne onakvim kakvim su ih
naslikali, jer su ti portreti iskrivljena stvarnost nita drugo do
proizvod varljivih raspoloenja i emocija.
Takva djeca, odnosno mladi ljudi, bi ubrzo bez ikakvih tekoa
vidjela da se u korjenu dokazivanja ljubavi nalaze nesigurnost,
neznanje i, naravno, strah. Dokazivanjem normalni pokuavaju da
se oslobode svih tih stvari, ali ne znaju da to se vie trude, to se
vie deava upravo obrnuto. Zato se od ljubavnog partnera trai da
se rtvuje, da sebe, svoju sreu i interes podredi voljenoj osobi.
Ako on, ili ona ne ele da to uine, onda ne vole osobu u pitanju i
dobijaju etiketu: egoista. Znai, egoista je neko ko voli sebe i ivi
onako kako misli da je najbolje, nikoga ne prisiljavajui da mu se
prilagoava. ta je onda osoba koja, da bi bila srena, od nekoga
trai da njoj podredi i svoj ivot i svoju sreu?!
Ljubomora strepnja, zavisnost su zaini bez kojih je ljubav
normalnih nemogua. Da bi normalna osoba bila srena, potrebni
su joj drugi ljudi, a voljena osoba naroito. Zato mora sve da
kontrolie, da pronalazi naine i sisteme da zadri te ljude, a, kad
134
elite nekoga silom da zadrite uz sebe, morate neprestano i da
ucjenjujete, manipuliete, budete zabavni, bolji, ljepi od drugih
Dakle: posesivnost, dvolinost, strah, egoizam i nesigurnost u
sebe, a zatim i u voljenu osobu = ljubav?!
Normalno? Moda.
Zdravo? Nipoto!
*
Posmatrajte neko zdravo dijete od godinu ili malo vie dana. Kako
ono nastupa prema nepoznatoj, normalnoj osobi?
Prema svakome na isti nain: zauenost, ispitivanje, a onda
osmijeh, ili strah, zavisno od situacije. Ono jo nema, ili bi bar
trebalo da nema, nikakvih usaenih predrasuda i uslovljenosti.
Jedino instinktivno reaguje na fiziku ugroenost. Poslije onog
prelomnog osmijeha ono beskrajno uiva u vaem drutvu i igri sa
vama, bez ikakvih uslova i elja. To bi moglo biti to, zar ne?!
Obratite sada panju na sljedeu situaciju: normalni ljudi su na
izletu i popeli su se na vrh neke planine, ili su na obali nekog
jezera... Toliko su oduevljeni okolinom da poinju i da viu: Ah,
kako je lijepo! Divno! Pogledaj ovo, ono! Daj aparat, slikaj me
ovako, onako, ovdje, tamo!
Cijelo vrijeme gledaju i priaju kako oboavaju prirodu. To su
ljubitelji prirode. ak e biti toliko dobri pa e i briljivo sakupiti
sve prazne limenke od piva, ili sokova na jednu urednu gomilu.
ta im se dogodilo? Prosto reeno, zaljubili su se u novu,
drugaiju okolinu. Promjena uobiajenog ambijenta je proizvela
oduevljenost prirodom i izazvala u njima buru pozitivnih
emocija. Meutim, ako bi sljedeeg vikenda ponovo doli na isto
mjesto emocije bi bile mnogo slabije: Pa eto, lijepo je. Trei put
bi im moda bilo i dosadno, pogotovo ako bi vrijeme bilo oblano,
ili kiovito: 'Ajmo nee drugo! Odsjaj nekog osjeanja se pojavi
opet kad nekom poznaniku pokazuju slike (da, zaboravio sam, oni
su na svakoj u prvom planu), ali to vie nije oduevljenost
prirodom, to je ovo: Vidi kako mi je bilo lijepo, kako sam super
raspoloen/a.
135
Gledaju, a ne vide. Emocije su (bile) tu, ali ako svaki put ne idu na
drugo, jo ljepe mjesto, ne uivaju u okolini. Bili su zaljubljeni,
ali u stvari, ne vole prirodu. Odu kui i sve zaborave.
Osoba koja voli prirodu ponaa se sasvim suprotno: ne vie da voli
prirodu, gleda i vidi... Moda je i dvadeseti put na istom mjestu, ali
uvijek je neto razliito, drugaije ovjek je drugaiji. Kad sjedi
na vrhu neke planine ne pria, kao prosjeni ljubitelj prirode, o
politici, sportu, automobilima... Uopte ne pria. Uiva. Jedino
osjeanje u njemu je spokoj. Priroda i ovjek su na sastanku, ali
ona od njega nita ne trai. U potpunosti je slobodan, bez uslova,
elja, ili strepnje. Kad i on tako uzvrati to je to!
I, da zaokruimo, jo samo jedan primjer, u pitanju je muzika.
Ljudi mnogo vole muziku, zar ne? uju neku pjesmu na radiju i
ona ih emotivno ponese. Snime je, ili kupe CD i sluaju ga dan-
no, no-dan, etiri, ili pet dana zaredom. Sljedee nedjelje pute
tu pjesmu jednom-dvaput. U meuvremenu uju drugu super
pjesmu, a onu prethodnu predaju zaboravu. Znai, vole muziku?!
Ne, samo su bili zaljubljeni!
Kad volite muziku sluate i ujete mnogo toga, razliitog, a opet
povezanog, skladnog i to traje. Upravo zato to ujete postajete
svjesni da neto vrijedi, a neto ne. Ljudi koji ne vole muziku ne
mogu da vas shvate kad kaete da je muzika koju upravo sluate
nastala prije trideset, ili tri stotine godina ko to jo slua?!
Ljubav mukarca prema eni i obratno je, kad postoji, istovjetna
kao i ljubav ovjeka prema prirodi, ili muzici, kao i ljubav majke
prema novoroenetu, razlika je samo u komplikovanosti
odnosa. Zato je do ljubavi meu ljudima, da tako kaem, tee doi.
Bez odnosa i interesa, a seksa pogotovo, bilo bi mnogo jedno-
stavnije, ali je u ovom sluaju to neizbjeno. I upravo u tom dijelu
se nalazi ona nedoreenost i naivnost koju ponekad otkrivam(o) u
prii mistika, monaha i drugih, manje, ili vie prosvijetljenih ljudi.
Naime, rijetko koji od njih je bio i oenjen, imao djecu Zaista je
lako rei: Ljubav je kao cvijet, on daje svoj miris svima jednako,
ne kae: Ovom ovjeku u doputiti da osjeti moj miris, a ovom
neu!, ili narediti: Volite sve ljude!, ali kao to znate, u naem
svakodnevnom svijetu to je teko ostvarivo. Kad nemate ni
136
kueta, ni maeta, i kad ste odvojeni od svijeta, sve je puno lake,
odnosi su mnogo jednostavniji i vidljivost je bolja. Meutim,
nevolja je to to ogromna veina nas ne ivi tako i prava je
umjetnost i dalje ivjeti u svijetu, a ne predati se paklenom
okruenju u kom ljudi neprekidno jedni druge dovode do ludila.
Uglavnom, kad volite ljude, to jest, jasno vidite s kim imate posla,
najpametnije to moete da uradite je da kaete to to imate, ili jo
bolje, odutite, a zatim se udaljite i zatitite u suprotnom, moda
zavrite i na krstu.
Da bi shvatili ta (ni)je ljubav moramo izbaciti tota iz svojih
glava. Svi ti uslovi, osjeanja, zavisnosti, optereuju odnose i
donose patnju rijeju, pomrauju i vid i um. Ljubav je stanje
bia osloboenog od svega toga i interesa pride, ali ipak odnosa
bez interesa (u osnovi) nema. Moda nemamo nikakve materijalne
ili druge koristi od osobe sa kojom smo, ali je na interes da dobro
vidimo tu osobu, sa svim njenim manama i vrlinama, da je
postanemo svjesni i da precizno uzvratimo, bez (vika) emocija.
to je odnos dublji, sa vie odgovornosti i optereenja: seks, djeca,
tate, svekrve, kola, ovaj interes vie dolazi do izraaja.
Skladan brak, vezu, ili odnos, mogu imati samo osobe istog uma,
svjesne osobe. Nesvjesni ljudi ne mogu da uzvrate ljubav, oni
jedino umiju da komplikuju, razmjenjuju elje, oekivanja i
razoaranja.
U ljubavi privlanost uvijek postoji i moe vrlo dugo da traje, ali
ljudi koji istinski vole neto ili nekoga znaju da trajna privlanost
ima veze sa jasnoom slike i tona, a ne sa jainom emocija.
Jedini dokaz ljubavi moe biti injenica da smo spremni da uimo,
radimo na sebi, da se mijenjamo i to, ne zato to to neko trai
od nas, ili to je to dobro za nas (iako u sutini jeste), ve zato to
je to klju za stvarnost i svjesnost, a samim tim i za dobre odnose
sa branim drugom ili drugaricom, djecom, ostalim ljudima...
Ako ta spremnost postoji i kod druge osobe to je to. Nita se ne
rtvuje, nita to je vrijedno ne gubimo da bi neto dobili, samo se
oslobaamo dijela smea to smo ga godinama ubacali u sebe.

137
*
Koliko god da se napie, ili kae o ovoj temi, ponekad izgleda da
je malo, ali opet, istovremeno je uvijek previe, jer je istina
sljedee: kad doivimo ljubav, makar i samo na trenutak (kad
iznenada progledamo), sve e nam biti jasno i bez ijedne rijei.
Iz gore navedenog se moe zakljuiti poneto o tome ta ljubav
nije. U jednoj reenici: Ljubav nije osjeanje, ljubav je stanje
ljudskog bia. Ona proizilazi iz jasnog, niim iskrivljenog vienja,
sluanja, uvida, odnosno prirodne spoznaje stvarnosti. U njoj
nema patnje. U odnosima moe da je ima, ali u ljubavi ne.

etiri koraka
Prave ludake treba ostaviti na miru, potrebno je lijeiti normalne,
da postanu zdravi.
~
Najvee udo kom moemo prisustvovati nije kad neko moe da
pretvori vodu u vino, ili obratno, ve kad taj neko moe da se
otarasi jednog jedinog negativnog osjeanja.
U naem, normalnom svijetu, to je vrlo rijetka pojava zbog toga
to se emocije shvataju kao neto bogom dano, neto na emu
treba da budemo zahvalni, jer, kao to pie u Psihologiji za drugi
razred gimnazije: bez njih bi ivot bio dosadan?!
21
One su
zatim: kruna naeg razvoja, izvor umjetnosti, a za neke ljude i
jedini dokaz da postojimo!

21
I bez rata takoe, ako ve tako razmiljate. Osim toga, autori
udbenika su zanemarili sljedee:
Ko ivi za emocije? Kome su emocije pogonsko gorivo? Ko
je u neprekidnoj potrazi za inspiracijom, ispunjenjem?
Umjetnici i tinejderi.
Ko stalno osjea prazninu u sebi? Ko se najee ali na
dosadu?
Umjetnici i tinejderi.
138
E sad, poto vas ujem kako govorite: Pa, prijatelju nijesmo
roboti!, Zar su emocije stvarno toliko loa stvar?... moda je
ovo pravi trenutak da neto razjasnimo.
Tano, nijesmo roboti, i apsolutno nemam namjeru da dokazujem
(niti mogu da dokaem) kako bi za ljude bilo dobro kad bi
eliminisali osjeanja iz svojih ivota. Ako se sjeate, slian
problem se javio i kad smo govorili o identitetu i praznim
rijeima. Sve to sam tada rekao o tome vai i za emocije. Naime,
one nijesu krive ni za ta: ni dobro, ni loe, ni za patnju, a ni za
gluposti koje pravimo. Ali, na odnos prema njima jeste. Nae
prijanjanje za njih jeste. Programirani smo ne da doivljavamo
osjeanja, ve da budemo osjeanja: Ja sam ljut!, Ja sam
veseo! Ue nas da se klanjamo emocijama, da piemo i itamo o
njima, da svijet posmatramo kroz emotivne naoari, da jurimo
za njima i da ivimo za njih.
22

Meutim, poslije odreenog vremena, potpuno nesvjesni kako se
to dogodilo, postajemo zavisni, zarobljeni Neki nasluuju da
neto ne tima i pokuavaju da se otrgnu, da vrate kontrolu, ali
to nije lako. Naa opsjednutost formom i povrnou nas
usmjerava da se negativnih emocija oslobaamo tako to emo
vritati, plakati, udarati u boksersku vreu i koristiti svaku priliku
da se veselimo, smijemo, ili na druge naine izbacamo zlo iz
sebe. Ali, tako se samo nakratko smirujemo, ili zaboravljamo ono
to nas mui i progoni, a izvor ostaje netaknut.
Ako zaista elimo neto da uinimo, potrebno je da se, za poetak,
resetujemo i deprogramiramo.
Prvi zadatak je da lociramo pravog krivca i pokrenemo toak
saznanja. Kad to uinimo, brzo shvatamo da emocije najee ne
pomau, nego odmau proizvode iskrivljenu sliku stvarnosti
koja, ako i ne uniti svaki odnos, sigurno ga komplikuje.
Drugi zadatak poinje ovom neobinom reenicom: Kad se
promijeni na stav prema svijetu i sebi samima, mijenja se i itava

22
Kao da nije dovoljno to to su neki od nas ve zaeem kanjeni sa
kolerinim temperamentom?!
139
atmosfera uma, a samim tim i priroda naih misli i emocija., a
nastavlja se tako to kroz praksu uimo, korak po korak, jednu
sjajnu lekciju uitelja koji se zvao Antoni De Melo.
Prvi korak: postati svjestan svojih osjeanja, i pozitivnih i
negativnih samoposmatranjem. Dobro je za poetak, razgovarati
o njima sa nekim, ali to je ipak, samo uvod u svjesnost. Ostatak
posla je najbolje odraditi samostalno.
Samoposmatranje ne podrazumijeva uronjenost u sopstveni ivot i
probleme, jer to je upravo ono to mnogi ljudi (i svi tinejderi) ve
rade, pa zato: nit to vide, nit to uju, nit to znaju. Neophodno
je odvojiti se i pogledati svoj ivot i sebe sa izvjesne udaljenosti
koja nam omoguava da se jasno vidimo, bez prepreka i
iskrivljenosti kao da je u pitanju neko drugi, za koga nijesmo
emotivno vezani. Naravno, postignuto znanje o tome ko, ili ta
nijesmo je od ogromne vanosti i, dakako, pomoi.
Evo kako to otprilike, izgleda: naunik posmatra ponaanje mrava
samo da bi nauio neto o njima. Ne mijea im se u ivot. Ne
pokuava da ih neto naui, ili promijeni. Ne prosuuje. Tako
dobija objektivnu informaciju.
Kad i mi ponemo tako da posmatramo sebe i okolinu put uvidu je
otvoren i promjena poinje, bez ikakvog napora.
Drugi korak: shvatiti da je uzrok svakog osjeanja u nama, a ne
oko nas, u stvarnosti. Da to znaju, ljudi ne bi troili vrijeme,
energiju, zdravlje... pokuavajui da promijene svijet, suprugu,
efa, (ne)prijatelje
Na primjer, ako auto nee da upali, krivo je neto u njemu, ali za
to to vlasnik zbog toga bijesni kriv je on, auto sa tim nema nita.
Ono nee da upali i to je to, a uzrok ovjekovog bijesa dolazi
moda iz straha da e zakasniti, nezadovoljstva to mora za
popravku da potroi novac koji je namijenio za neto drugo, ili iz
injenice da ga sve ene iz susjedstva sa prozora gledaju kako ide
pjeke na posao
Kad ventilator na kompjuteru zvidi to moe da ukazuje na
nekoliko moguih kvarova, ali ako se operater zbog toga nervira,
140
onda to znai samo jedno da se koncentrie, ne na ono to treba
da radi na kompjuteru, nego na iritirajui zvuk. Onog trenutka kad
to shvati nervoza e nestati.
Ili, trea situacija: direktor vae supruge je udovite malo,
malo, pa plae zbog njega. Toliko je strah od njegove vriske da se
svaki put oduzme. Da li je direktor kriv za njen strah? Ne, on je
kriv za svoj strah, on je prestravljeniji od vae ene! Da ga nije
neega strah ne bi vritao na nju i bilo bi mu moda svejedno to
neto nije zavrila na vrijeme.
Trei korak: nauiti da se nikad ne poistovjeujemo sa osjea-
njima. Ona nemaju nita zajedniko sa naim ja. Ja nije ugroeno.
Nije: Bijesan sam., nego: Osjeam bijes. Kada postanemo
svjesni da je on u nama, i da je rezultat takoe neega u nama,
bijes e se ispoljavati sa sve manjom i manjom estinom nego
ranije. To je smisao onoga: ii sa svojim demonima, ali i Isuso-
vih rijei: Ako te neko potjera sat, ti idi sa njim dva.

Bijes e
doi i proi, radost e doi i proi, a zamijenie ih neto sasvim
drugaije, moda suprotno. Ako elimo uzbuenja ili ushienost,
pripremimo se i za depresiju ili potitenost. Dok god zavisimo od
emocija one e upravljati nama i naim raspoloenjem. Tada
moemo samo da priamo o kontroli, ali je u stvari nemamo, a,
ukoliko nju nemamo, izostaje i pribranost. Kad nijesmo pribrani ne
moemo ni reagovati kako treba u odreenoj situaciji. Prije nego
stupimo u akciju vano je da sagledamo stvari sa distance, bez
emocija.
etvrti korak: shvatiti da kada se mi promijenimo, sve e se pro-
mijeniti. Kad promijenimo nain razmiljanja i gledanja, mijenja
se i svijet oko nas. Jednostavno, zar ne?
A, ljudi se toliko trude da za sve okrive nekog drugog, da optue
ivot, drutvo, svoje najblie
Pomislite na nekoga s kim ivite, ili radite, a ba vam se i ne svia,
moda ga ak i mrzite. Pokuajte da vidite ta se dogaa:
vizualizujte, posmatrajte. Prvo, prihvatite da je negativno osjeanje
u vama. Vi ste za njega odgovorni, ne ta osoba vi ili neto vidite
pogreno, uopte ne vidite, ili neto ne razumijete. Neko drugi je
141
savreno spokojan i zadovoljan u drutvu te iste osobe. Zatim,
zapazite i ovo: vi neto oekujete od te osobe da promijeni
partiju, ponaanje, miljenje, frizuru...
Ukratko, da se uklopi u sliku koju ste vi stvorili o toj osobi u svojoj
glavi. Ali, zar nije bolje da vi, ili moda ona ena koja se plai
svog direktora, kaete sami sebi: On (direktor) je takav kakav je,
moda ima i nekih problema. To je dobro znati, ali ipak, ja sam ta
koja mora da se promijeni. Za poetak, svoj posao u odraivati
kako treba. Zatim u izbrisati moju sliku o njemu i vjebati prvi,
drugi i trei korak. Poslije toga, on moe da radi to god hoe i
kako hoe, sve dok me fiziki ne ugroava. A, ako bi se i to
dogodilo, mnogo bolje u stupiti u akciju, jer neu biti optereena,
zaslijepljena predrasudama i emocijama.

Srea i uspjeh
Prije pet-est godina sam sa nekoliko vladinih slubenika radio na
jednom projektu. Po zavretku posla, koji je trajao desetak dana,
prireena je mala zakuska. Uz koju aicu i u oputenoj atmosferi,
razgovor se nekako okrenuo u pravcu porodinih problema.
Naime, jedna gospoa (koja ima dvoje odrasle djece, sina i ker) je
bila duboko nesrena zato to oni vode svoje ivote, a ona se
osjea zapostavljena. Na njenu priu se nadovezao gospodin koji
ima dva prilino problematina sina i stariju neudatu ker i vrlo
je nesrean zbog toga. Ubrzo se ispostavilo da najstariji gospodin
u grupi ima tri keri, a da ena koja je vodila projekat nema djece,
iako je ve devet godina u braku. Oboje su, naravno, bili nesreni
iz oiglednih razloga.
Nijesam nita rekao.
*
Umni ljudi, mistici i prosvijetljeni iz svih djelova svijeta i civili-
zacija izgovaraju hiljadama godina sline rijei o srei, ivotu,
bogatstvu ali, ini se da nije ba sve u toj prii tako jednostavno
i uvijek primjenljivo. Opet, rijetko koji od njih je bio i materijalni
ovjek, u smislu da ima porodicu, da mora da radi za platu, da
142
plaa raune, brine za svoju djecu A, veina ljudi je upravo
takva. Prema tome, ima li smisla navoditi neke prilino krute,
asketske reenice tipa: Pogledajte ptice na nebu ne siju i ne
anju, ne odlau u ambare... Pogledajte ljiljane u polju, ne predu i
ne tkaju... ljudima koji poteno radei, ponekad jedva sastavljaju
kraj s krajem, a svakog dana gledaju druge kako lagodno ive u
izobilju?!
Neko ue u prodavnicu i kupi to poeli, a neko samo gleda, tuan
i moda, bijesan. Jedan vozi udo nevieno, a drugi se pati sa
jedva pokretnim dvadesetogodinjim ponosom domae indu-
strije. Poten ovjek ne moe da ode pet dana ni na more, a
lupe tamo ima kuu: samo takvu. Da li je siromahu dovoljna
utjeha to to e prije kamila proi kroz iglene ui, nego to e
bogat ui u carstvo nebesko? Moe li biti da tu neto nedostaje, ili
je to samo nain miljenja kojim se izbjegava odgovornost, a
moda i pravdaju ili prikrivaju neija nesposobnost, lijenost i
nedostatak ambicije?
Na jednoj strani stoji reenica: Niko u grob nee ponijeti ni vile, ni
grabulje..., a na drugoj: Nemojte da cijeli vijek gledate kako drugi
ostvaruju vae snove
Kako biti pametan? Zar je biti bogat stvarno toliko loa, ili dobra
stvar? Ili, biti siromaan? U emu, ili ta je zapravo problem?
*
Svi vrlo dobro znamo ta je to to u svom ivotu eli svaki mladi
ovjek, ili ena: sreu i uspjeh. Rijei kao to su: popularnost,
sigurnost, imati i nemati, biti voljen su izbile u prvi plan jo dok
smo bili u osnovnoj koli. Od tada nam bez prekida (i sa raznih
strana) govore da su bez tih stvari srea i dobar ivot nezamislivi.
Zato neki ljudi naporno rade itavog svog ivota. Drugi trae
preice do cilja, a trei se na tom putu i izgube. Zajedniko svima
je da se bore i trude do iznemoglosti. Ispunjavaju uslove za sreu
koje su im nametnuli jo dok su bili djeca. Pokuavaju da ostvare
svoje snove da ne bi cio vijek gledali kako ih drugi ostvaruju. U
toj igri pobjednici imaju, a gubitnici nemaju. Ali, eto, kud god se
okrenete vidite zavidne i ljubomorne ljude; ujete kako se nepre-
143
stano ale na sve i svata, zadovoljnih skoro da i nema, a onda
vam sijevne: pa, tu su i jedni i drugi, i pobjednici i gubitnici!
Kad neki ovjek kae da se bori za goli ivot, najee uopte nije
svjestan koliko lae i sebe i druge. Ljudi se bore za mnogo vie od
toga i to se primjeuje na svakom koraku. Taj, neki prosjeni
ovjek vjerovatno ima vie nego dovoljno da bi preivio, ali nije i
zadovoljan radi i bori se da bi kupio predmete svojih elja koji e
ga uiniti srenim.
Navodno, pokuava da uljepa, ili pobolja svoj ivot. eli da
promjeni okolinu i prilagodi je sebi i svojim snovima.
Postoje, zaista, i maine i ureaji koji puno olakavaju ivot ljudi-
ma koji ive na selu, ili enama u kui, ili uobiajenu poslovnu
rutinu, ali ne priamo o njima, ve o onim silnim igrakama i
spravama bez kojih je svakodnevno takmienje, dokazivanje i
reklamiranje bogatstva, to jest sree, nezamislivo. Te luksuzne
stvari rijetko kad neto u ivotu olakavaju prije e biti da ga (u
cjelini gledano) komplikuju. Dok ih ne poele ljudi ive jedno-
stavnije, jeftinije, a poslije toga i vie rade i vie troe da bi ih
kupili i odravali. Teret se poveava, brige se mnoe, vremena je
sve manje, a alarma i straara sve vie...
Ipak, ne pada mi na pamet da takozvano materijalno bogatstvo
proglasim za neku lou stvar, kako na prvi pogled, to u svakoj
ovakvoj prii moe da izgleda.
23
Nije problem u bogatstvu, ve u

23
Naprotiv, moe u raznim situacijama da vam olaka ivot: ne morate
da gubite vrijeme i energiju razmiljajui o tome kako da uinite neke
sasvim obine stvari (popravite krov, na primjer), dobijate bolju zdrav-
stvenu njegu, kupujete ljubaznost i profesionalnost raznih ljudi, moete
sebi obezbijediti vodu, ili struju kad ih drugi nemaju i u mnogim drugim
stvarima ne zavisite od raznih gadova, vlasti, ili okolnosti u zemlji
Ali, treba rei i ovo: bogat ovjek je svako ko zna svoju mjeru i ko je u
mogunosti da odrava ono to ima (ta god to bilo) bez ikakvih pro-
blema da to moe, kad god je potrebno, popraviti, zamijeniti novim.
Ako je metla u pitanju, onda metlu; ako je usisiva onda usisiva; ako je
bicikl, onda bicikl; ako je mercedes, onda mercedes..., ali uvijek bez
rtvovanja neeg drugog, ili velikog premiljanja.
144
ljudima. U tome to nita ne znaju. I to uopte nije teko dokazati.
Pogledajmo ovaj primjer:
Poetkom ezdesetih godina XX vijeka mnogi siromani ljudi u
Indiji su poeli da kupuju tranzistore, koji su za njih, u to vrijeme,
jo uvijek bili luksuz. Razlog je bio: Svi imaju tranzistore, a ja
bijednik nemam. Tako sam nesrean! ovjek uzme ilim iz kue,
proda ga i, da bi bio srean, kupi tranzistor.
Dok prvi stanovnik tog sela nije kupio tranzistor svi su bili
savreno sreni bez njih, jer nijesu znali da postoje. Neto kasnije
neko je kupio gramofon, zatim kasetofon, zatim muziki stub,
zatim... Vrzino kolo bez kraja...
Kupujemo stvari, ili pokazujemo bogatstvo da bi sebi i(li) drugima
dokazali koliko smo sreni!? Biemo sreni tek kad ispunimo
svaku svoju elju!? Nemogua misija. ivimo u uasnoj zabludi.
Potpuno smo promaili cilj.
Da bi ivjeli i bili sreni, pametnim ljudima nijesu neophodni svi ti
skupocjeni automobili, televizori, minka, toliko odjee, opreme u
kupatilima, stvari, stvari, stvari Sreni ljudi su sreni i sa
djecom i bez njih, sa voljenom osobom i bez nje
Uopte nije problem u tome to neto imamo, ili nemamo. On je,
kao i uvijek, u nainu razmiljanja. Siromani ljudi su nesreni iz
istih razloga kao i bogati, a oni to imaju djecu iz istog razloga kao
i oni to ih nemaju svu svoju energiju i panju su usmjerili na
neto to nemaju, ili to nije onako kako bi i jedni i drugi eljeli da
bude. Ubijeeni su da ne mogu biti sreni sve dok im se okolina ne
prilagodi (ili je silom ne promijene), dok neto ne dobiju, kupe,
nabave, pokau
Razlog broj jedan zbog kog ljudi zagoravaju svoje i tue ivote je
to to sebe (ono to misle da su) i ono to zovu ivot/srea vezuju
za ono to imaju, ili nemaju. Poistovjeuju se sa svojim eljama.
Meutim, elje ne moraju obavezno biti loa stvar, kao ni bogat-
stvo, pod uslovom ih ne potiskujemo i da ne dozvoljavamo da naa
srea zavisi od njihovog ostvarivanja. elje su energija, a ona se
usmjerava i kontrolie. Nije se dobro pukom snagom volje, ili pod
145
pritiskom nematine odricati predmeta svojih elja, jer (svi smo to
nekad doivjeli) ostajemo vezani za njih patimo to ih nemamo.
Potrebno je da postanemo svjesni njihove stvarne/prave vrijed-
nosti, da ocijenimo da li je to ono to se zove prioritet, ili neto
ime zadovoljavamo vlastitu sujetu, tue miljenje, ili emociju
koju brkamo sa sreom.
Srea nije emocija. Srea je stanje, kao i ljubav.
24

Siromani ljudi postaju nesreni i ostaju siromani upravo zato to
prihvataju pravila igre i suludi nain miljenja koji im se namee
kao normalan i obavezan. Umjesto da iskoriste na najbolji nain
ono to imaju, da razumno sagledaju svoje mogunosti i, u skladu
sa njima, rade i postepeno napreduju, oni pristaju na takmienje i,
naravno, ukoliko se ne desi kakvo udo, obino gube. Najee,
domain poinje da pije, svi u kui pue, igraju loto, ili se klade,
kupuju nepotrebne stvari i pokuavaju da svima dokau da nijesu
zadnja bijeda i gubitnici. Na kraju obino bude iz zla u gore.
Najlake je kukati i patiti zbog toga to ne moete ni pet dana na
more. Tee je makar samo pomisliti da je moda ljepe za te, ili
mnogo manje pare, provesti trideset pet dana na oblinjem jezeru i
raditi isto ono to biste radili i na moru.
*
Po mjerilima ovoga svijeta uspjean ovjek je popularan, slavan,
predsjednik neega, direktor... Takvi, uspjeni ljudi su obino i
bogati i, treba li rei, sreni. Odnosno, tako bar misle svi nesre-
ni ljudi koji bi voljeli da su na njihovom mjestu. Upravo tako:
nesreni ljudi, koji svu svoju panju i energiju usmjeravaju na ono
to nijesu i koji ele da i njihovi mali, dosadni ivoti budu ispu-
njeni zabavom, glamurom, novinarima, oboavaocima, seksom...
Uspjeni ljudi, kao i oni koji bi htjeli da to budu, pored onih
svakodnevnih briga, imaju i jo jednu, sveproimajuu: ta o njima

24
Kad kupite novu bundu, koju ste dugo eljeli, radosni ste, oduevlje-
ni Poslije izvjesnog vremena ste ravnoduni izgustirali ste je. A,
onda vidite lijepu ogrlicu. elite je. Osjeate nemir, moda i tugu Kad
je kupite, ponovo radost, oduevljenje... Emocije su tu, ali ne i srea!
146
misle susjedi, stanovnici njihove ulice, grada, drave, kontinenta,
planete zavisno od veliine uspjeha, naravno. itav njihov ivot
je usmjeren na to da se dopadnu, da svima dokau svoje kvalitete,
pobijede konkurenciju od obinog, sluenog srednjokolca i
polugole pjevaljke, do dopingovanog sportiste, ili minornog
politiara.
Na emu se, u stvari, zasniva neiji, bilo kakav uspjeh? Na tuem
miljenju, odnosno, zavisnosti od tueg miljenja. Razmislite o
ovome: Madonin uspjeh zavisi od mog, vaeg, njihovog miljenja
o njoj!
Uspjeha kau, nema bez odobravanja, dok te drugi (po mogunosti
svi) ne priznaju za kralja. Neki uspjeni ministar, ili glumac je
vezao svoj ivot, ili karijeru za miljenje neke (bez omalovaa-
vanja) domaice, penzionera, ili radnika u eliani. Neprestano su
napeti i zabrinuti zbog imida, lanaka u novinama, pada rejtinga...
Sve se, navodno, vrti oko kontrole, a zapravo je odavno izgubljena
predata je u ruke onima koji ni ne sanjaju da je imaju.
Meutim, to nije sve. Jo jedna stvar je esta posljedica ovakvog
uspjeha. Koliko puta ste uli bogate i uspjene ljude kako govo-
re da su neto, ili sve rtvovali da bi bili tu gdje su, da bi imali to
to imaju?
A, ta su to rtvovali? Mislim da vam nije ni na kraj pameti
upravo ono to su htjeli da dobiju, ili kupe slavom i bogatstvom!
Ljubav, prijateljstvo, igru, slobodu, sreu... Sve je to ve bilo tu u
njima, ili oko njih, ali nije i prepoznato mislili su: ne, to nije to, o
tome ne priaju ljudi, novine, televizija, tome neto treba dodati.
I, ta se desilo? To to su rtvovali je stalno ilo za njima, i na
kraju se pretvorilo u progonitelja, ili u suprotnost, a na lea su
natovarili i ono na ta ne mogu uticati ukuse i kriterijume onih
od kojih zavise njihov uspjeh i bogatstvo. ivot je postao bitka bez
prestanka koja se ne moe dobiti.
Ko je uspjean ovjek?
To je osoba koja zna ko je i koja ivi, misli i radi tako da to manje
zavisi od drugih ljudi. Takva osoba zna svoj konani interes.
147
Pravom uspjehu nije potrebno niije odobravanje i priznanje to
zna svaki dobar zanatlija, ili poljoprivrednik. Mudrom ovjeku
poast nita ne znai, i to ne zato to misli da je nije dostojan, ve
zato to zna da je ono to je napravio, uradio, skuvao zaista
dobro, ili da slui svrsi, i to mu je dovoljno. Radio je kako je
najbolje mogao i umio, i vrlo dobro zna da e se uvijek nai neko
ko e rei da mu se proizvod svia, kao i da mu se ne svia. U
meuvremenu, on je uivao dok je radio i uiva u rezultatima svog
rada.
Uspjean ovjek nije bezobziran, ali opet, ni od koga ne trai
izvinjenje, nema ta kome da objanjava i nije mu vano ta drugi
misle, ili govore o njemu. On se nije poistovjetio sa svojim poslom,
bogatstvom, publikom On zna da to nema veze sa njegovim J A.
On pobjeuje (prije svega) sebe, svoje slabosti i strahove. Tako
stie samopouzdanje koje ne nestaje gubitkom ambicije, politike
funkcije, novca, ljepote, popularnosti..., jer se zasniva na samospo-
znaji, na svijesti da ga nita ne moe mentalno ugroziti, zato to je
odbacio sujetu, neznanje i sve ono to ga je inilo ranjivim.
U tome lei prava mo.
Kao ni malo prije, kad smo govorili o bogatstvu i siromatvu, ni
sada nije problem to to je neko popularan, ili nije, ve to je
izgubio kontakt sa sobom, poistovjetio se sa svojim uspjehom, ili
neuspjehom. Igra kako mu drugi sviraju, iako je u potpunosti
ubijeen da je ba on car kome se svi klanjaju.








148
UMJESTO ZAKLJUKA

U poetku stvarnost je cjelina. Rijei ne postoje.
Svijet se ogleda u oima tek roenog ljudskog bia i ivi u tom
prvom, prirodnom stanju novog ovjeka, ali na alost, to ne traje
dugo. Sa stvaranjem svijesti o sebi, sa prvom rijeju, ili uenjem
jezika, a zatim i vezivanjem za pojmove, stvari, ideje, elje mali
ovjek poinje da izlazi iz tog stanja i poinje da razbija stvarnost.
Tako ona umire.
Ipak, to je neminovnost, neophodan stadijum u ivotu koji nam
omoguuje da se ukljuimo u postojei svijet oko sebe i da posta-
nemo kao i ostali normalni. Ona prvobitna, nemuta zauenost,
nevinost i svjeina djeteta tako polako nestaje i biva zamijenjena
informacijama, imenima, ubjeenjima rijeima iza kojih se
skrivaju praznina, dosada, neznanje.
Vjera, ljubav, sloboda, srea, svjesnost... postaju zasebni djelovi
razbijene stvarnosti i neumoljivo se pretvaraju u: dogmu, strah,
zavisnost, patnju, nesvjesnost, sljepilo i glupost.
Preko umjetnosti, filozofije, ili religije pokuavamo da promije-
nimo, ili uljepamo ono to ne prihvatamo kao stvarnost; da
doemo do odgovora, smisla, istine, ali se, uglavnom, tako
samo jo vie od svega toga udaljujemo, jer se od starta vozimo na
spirali neznanja, a potajno, u skladu sa svojom mazohistikom
prirodom, ni ne elimo da saznamo.
Tragedija je to to veina ljudi nikad ne izae iz normalnog
stadijuma. Proive svoj vijek nikad ne postavi svjesni svoje izvor-
ne prirode, nikad vie ne vidjevi svijet oko sebe oima djeteta
bez iskrivljenosti, predrasuda i prosuivanja. Ljudi doive duboku
starost izgubljeni u zabludama i blokirani strahom, ivei u kavezu
koji su sami napravili, zatvorili i bacili klju. Misle da je smrt
sama po sebi uzrok straha od smrti, ne slutei da je zapravo pravi
uzrok promaen ivot (ivot zasnovan na iluzijama)!
Da bi se ivot pogodio, potrebno je iz normalnog prei u trei,
zdravi stadijum. U njemu prevazilazimo svoje ja (sve to ono
149
obuhvata) i prihvatamo ga kao nuno zlo, stiemo uvid i ponovo
spajamo odvojene djelove stvarnosti.
Meutim, to nije tako lako i odraditi, isto kao to nije lako odvii
se od bilo koje navike, a ivot koji ivimo je upravo to jedna
velika loa navika.
Ali, s druge strane, nije ni toliko teko, ako postoji odluka i ako se
pritisnu prave tipke.
*
Zamislite sebe u grobu. Obueni ste u najljepe odijelo, ili haljinu,
a na nogama imate nove cipele. Leite u najskupljem kovegu i
mrtvi ste! Sad iz tog poloaja posmatrajte svoj ivot, svoje pro-
bleme, odjeu, cipele... Pomislite na svoju porodicu, prijatelje,
neprijatelje, uvjerenja
to budete realniji, to bolje po vas. Neka vas ne plae raspadanje,
kosti i prah. Vi nijeste vae tijelo. To nije odvratno, to je jedno-
stavno tako! Mislite o tim stvarima to ee, ak i kad je sve
bajno. Ne, neete biti depresivni, ili tuni zbog svega toga isto
kao to nijeste bili (iako ste mislili da ete biti) razoreni sazna-
njem da bog, ili vae ja nijesu onakvi kakvim ih zamiljate.
Naprotiv, moda ete po prvi put, poslije dugo vremena, znati ta i
kako da uradite sa sobom i svojim ivotom. Sve se mijenja i
postaje jasnije.
Ova vjeba, koja je malo doraena u odnosu na njenu prvobitnu,
De Melovu verziju, je najbolji nain da ponemo shvatati svoje
greke, a potom nestalnost, neizvjesnost, smrt i ivot. Ne postoje
rijei, uenja ili teorije koje nam mogu bre otvoriti oi i
pokazati da ivot unitavamo tako to:
- obraamo panju na stvari i probleme koji nijesu vani (ili
smo ih izmislili, a u stvarnosti ih nema) i troimo energiju
pokuavajui da na njih utiemo, ili da ih rijeimo;
- gajimo neznanje koje nas udaljava od sebe i sopstvenog
konanog interesa, pa tako gubimo svjesnost i koncentra-
ciju gubimo ivot.
150
Zato je potrebno prodrmati se, stati i utvrditi kako, u stvari, radi
na mozak, kako smo izdresirali vlastiti um. Nije potrebna velika
mudrost da bi uvidjeli da se nalazimo svuda, rasuti u svim
pravcima, a kod kue nema nikoga.
Ako elimo da se vratimo, ili barem naemo, moramo iskoristiti
vrijeme koje jo imamo da sve proitano i sprovedemo u djelo.
Tako emo postati svjesni svoje nesvijesti i prihvatiti neizbjeno.
Tako e svijea ostati upaljena. Ne postoji nita vanije od toga,
jer, kad se sve sabere i oduzme:
(Va) ivot i smrt su u (vaem) umu i nigdje drugo.
Ljudski um se otkriva kao osnova sveg znanja i neznanja, kao
tvorac sree i patnje, mudrosti i gluposti Gospodar onoga to
zovemo ivot i onoga to ne zovemo, ali samo dolazi smrti.
Godinama u njega trpamo maglu i iluzije i oslanjamo se na njih, ne
znajui da je upravo stanje uma jedino to u trenucima pred smrt
zaista imamo! Jedino na ta bi mogli da se oslonimo. Zato ga
moramo upoznati, disciplinovati i oistiti.
Taj proces obuhvata promjenu naina miljenja, uvianje i od-
bacivanje zabluda, samoposmatranje, praksu kontrole emocija..., a
neki ljudi ovaj posao dopunjuju fizikim vjebama i neim to se
zove meditacija.
Po (ne samo) mom miljenju, fiziki napor je neophodan bilo da
su u pitanju vjebe za ispravljanje kime, plivanje, ili penjanje uz
planinu... Svaka od tih aktivnosti nas ui prvo da diemo, a zatim i
da se koncentriemo. Disciplina uma je neodvojiva od discipline
tijela. Ali, ta je u stvari meditacija? Kako se meditira?
Jednom je neka starica, poto je od nekoga ula da neki ljudi
meditiraju, dola kod Bude i pitala ga kako da i ona meditira.
Kratko joj je rekao da paljivo isprati svaki pokret svojih ruku
dok vadi vodu iz bunara, znajui da e se, ako to ponovi nekoliko
puta, uskoro nai u stanju budnosti i prostornosti koje moe
primijeniti i na druge radnje i situacije.
Primjeujete i sami, govorio joj je o samoposmatranju, disciplini i
svjesnosti. O praksi.
151
Kad sjedite, hodate, neto radite i mirno posmatrate sebe, svoje
misli, ili kretnje, svi oni ratrkani djelii uma koji su meusobno
ratovali, staloe se, stope i postaju bliski. U toj staloenosti poi-
njete i sebe i sve oko sebe bolje da shvatate, a ponekad doivite i
uvide u onu svoju istinsku, sutinsku prirodu.
Da bi se postigla svjesnost, ili jasnost, vano je: nikad ne raditi
dvije (ili vie) stvari istovremeno. Ako jedete jedite, vaite i
osjetite ukus hrane u ustima, a ne razmiljajte o tome ime ete
gaati mua kad doe iz kafane. Ako gledate dobar film gledajte
i vidite sve: kvalitet scenarija, glume, kako je snimljen, realnost
efekata, ali ne pokuavajte i da se sjetite da li ste zakljuali vrata
od automobila. Prekinite, provjerite, vratite se i uivajte.
Vi ste tu, sada, i va um treba da bude tu, sada. Ako on pokuava
(i naizgled uspijeva) da bude negdje drugo, u nekom drugom vre-
menu, rezultat je da nijeste ni tu, ni tamo, a u vas se useljava neka
neodreena strepnja i napetost. Ovo sad prolazi, ali vi ga nijeste
svjesni ruak i film su proli, a vi nijeste bili tu.
Umjesto grabljenja i vezivanja na koje smo se navukli, nuno je
upravo uiniti suprotno: poputiti, ne drati se grevito i ne truditi
se previe. Zato se poinje od posmatranja sebe u kovegu.
Izdvajamo se iz gomile, oslobaamo se nametnutih uslova, predra-
suda Mnogi misle da smo ludi, ali nam to sada vie nita ne
znai, jer smo svjesni da ne grijeimo ne ubijeeni, nego svjesni.
Na kraju: Rijei i emocije ne ograniavaju i izvru stvarnost, dosa-
da nestaje, samoa postaje omiljeno stanje, a strah se pretvara u
radoznalost. Praznina dobija svrhu.
Ljudi koji ive u ovom ivotu ne trae novu ansu u nekom dru-
gom. Njihov konani cilj je da na najbolji mogui nain iskoriste
svoje sadanje postojanje, zavre nedovrene poslove i da sve
ostave za sobom. Tamo kuda idu prtljag im nije potreban.
I, da ne zaboravim, Smisao je: ivjeti u jasnosti.


152
Priroda uma
20. april 2003. godine
Na vrhu Borovnika, 1935 metara nadmorske visine. Sam, potpuno
sam. Povjetarac ne tako hladan. Neka ptica, ili dvije (!?), iznad,
na nebu, ispod, svuda. Sunce... Tvrd i suv snijeg, otar i ist
vazduh.
Planine kud god da se okrene neke sa jasnim ivicama, presi-
javaju se na suncu, a druge skrivene u izmaglici. Tvoje oi
pretrauju i upijaju
Zatvori ih. Osjeti sunce na svom licu. Vie nijesi umoran. Umor
uvijek nestaje na vrhu.
Iznenada i neobjanjivo potpuna tiina. Postaje je svjestan
upravo tako: iznenada i neobjanjivo!
uje tiinu.
Praznina...
Otvori oi, polako. Sve je savreno mirno. Planine su i dalje tu, ali
vie nijesu tako vane kao to su bile prije pet minuta. Jednostavno
su tu, i to je to. Ponovo uje ptice... osjea vjetar, sunce, miris,
svjeinu... Jasan i jak doivljaj, ali nekako se ne lijepi za njega
Nema misli
Tano tako, nema misli!
Produeni trenutak... nema tekoa, elja... ak ni tvoja ena i
djeca vie nijesu tvoji. Nema nita, ne treba ti nita i ne eli
nita.
Nema prolosti ne sjea se niega, dobrog ili loeg.
...Sad ve poneka misao i navrati, ali i izblijedi za tren, bez
ikakvog znaaja. Ne tjera je od sebe sama nestaje!
Nema budunosti
Idealno vrijeme za smrt, bez straha i kajanja, jer si upravo ivio.

153









Autor:
eljko (Brankov i Vinkin) Musovi, Niki, 1965. kolovao se u
Nikiu i Sarajevu. Zavrio filozofski fakultet, odsjek anglistika.
ivi i radi u Nikiu. Do sada objavio i:
- Prilozi prouavanju istorije Crnogoraca, 1996. (istorijsko-
etnoloko-lingvistika rasprava)
- Stepen sutine, 1997. (zbirka eseja)
- Porijeklo Crnogoraca (i druga (ne)odgovorena pitanja),
dva izdanja: 2000. i 2006.
- Planine centralne Crne Gore (planinarski vodi), 2012.
www.Smashwords.com/profile/view/ZeljkoMussovich
e-mail: zeljko.mussovich@gmail.com
154
Literatura i izvori
Bhagavad-Gita. http://www.bhagavad-gita.org/index-english.htm
Biblija (ili celo Sveto pismo staroga i novoga zavjeta) Danii,
Karadi. Beograd, 1932
Crick, Francis and Koch, Christof. A framework for conscious-
ness. Nature Neuroscience, volume 6 no 2, February 2003.
Dhammapada Sutta.
http://www.egreenway.com/meditation/dharmapada1.htm
De Mello, A. Buenje. Beograd: Lom, 1996.
Dumanovi, Janko. Marinkovi Dragoslav, Deni Miloje.
Genetiki renik. Beograd: Nauna knjiga, 1985.
Eri, Ljubomir. Strah od smrti. Ni: Prosveta, 2004.
Evolution and Genetics. Britannica Illustrated Science Library.
Encyclopaedia Britannica Inc., 2008.
Freud, Sigmund. Id, Psihologija Selfa. Beograd: Nolit, 1987.
From, Erich. Psychoanalysis and Religion. New Haven &
London: Yale University Press, 1950.
Gawain, Shakti. Kreativna vizualizacija. Beograd: Mono
Manana Press & Tomi Book, 2000.
Gross, Richard. Psychology (The Science of Mind and
Behaviour). London: Hadder Arnold, 2005.
Hawking, Steven. Na leima divova. Beograd: Alnari, 2006.
Human Body I & II. Britannica Illustrated Science Library.
Encyclopaedia Britannica Inc., 2008.
Is There a Creator Who Cares About You?. Watch Tower Bible
and Tract Society of Pennsylvania, 1998.
Jahi, Harun. uda stvaranja. Beograd: Centar za prirodnjake
studije, 2003.
Jansen, Karl. The Ketamine Model of the Near Death Experience:
155
A Central Role for the NMDA Receptor.
http://www.mindspring.com/~scottr/nde/jansen1.html
Jansen, K.L.R. (1999) Ketamine (K) and Quantum Psychiatry.
Asylum 11 (3) 19-21.
Kbler-Ross, Elisabeth. On Death and Dying. New York: Collier,
1970.
ivot Kako je nastao? Evolucijom ili Stvaranjem? Watch Tower
Bible and Tract Society of Pennsylvania, 1977.
Livergood, Norman D. Brain, Mind, and Altered States of
Consciousness. http://www.hermes-press.com/altstates. htm
Liu, Da. Tai i uan i Meditacija. Beograd: IP Esotheria, 1997.
Mai, Larry L., Marcus Young Owl, and M. Patricia Kersting. The
Cambridge Dictionary of Human biology and Evolution. New
York: Cambridge Univ. Press, 2005.
Potraga ovjeanstva za Bogom. International Bible Students
Association, 1999.
Milinkovi, Aleksandar. Tesla dosije FBI. Beograd: Beoknjiga,
2004.
Medina, Fillipo. Medicinski leksikon. Zemun: IP JRJ, 2005.
Moody, Raymond JR. M.D. Life after Life. New York: Bantam,
1985.
Morse, Melvin M.D. The Right Temporal Lobe and Associated
Limbic Lobe Structures as the Biological Interface with an
Interconnected Universe. (1999)
http://www.melvinmorse.com/light.htm
Narby, Jeremy. Kosmika zmija DNK i porijeklo znanja.
Copyright Jeremy Narby, 1995.
Near-death Experiences & the Afterlife. http://www.near-
death.com/experiences/experts01.html
Ouspensky, P.D. Tertium Organum. San Diego: The Book Tree,
2004.
156
Van Lommel, Pim. About the Continuity of Our Consciousness.
http://www.consciousnessbeyondlife.com
Reincarnation in Hinduism.
http://www.spiritualwholeness.org/faqs/reincgen/hindrein.htm
Reps, Paul. Zen meso, zen kosti. Beograd: Babun, 2001.
Rinpoche, Sogyal. The Tibetan Book of Living and Dying. San
Francisco: Harper, 1993.
Rouz Serafim, K. Ikskul, Fotije Kondoglu. Posmrtna iskustva u
svjetlosti pravoslavlja. Podgorica: Perun & Unireks, 1994.
Sagan, Carl. The Demon-Haunted World. New York: The
Random House Publishing Group, 1996.
Nauka o samospoznaji. The Bhaktivedanta Book Trust, 1977.
Stein, Murray. Jungova mapa due: Uvod. Beograd: Laguna,
2007.
Stenger, Victor J. The Myth of Quantum Consciousness. The
Humanist, May/June 1992, Vol. 53, number 3, pp. 13-15.
Stevenson, Ian. Children Who remember Previous Lives.
Charlottesville: University of Virginia Press, 1987.
Talbot, Michael. Holografski svemir. Teledisk, 2006.
Tao Te ing Knjiga smisla i ivota. Lao Ce. Beograd: Babun,
1997.
Taylor, Gordon R. The great Evolution Mystery. New York:
Harper and Row, 1983.
Todorovi, Momilo. Hipnoza za svakoga. Beograd: IP Babun,
2001.
Tomovi, Slobodan. Bog je stvorio ivot. Podgorica: CID, 2001.
Universe. Britannica Illustrated Science Library. Encyclopaedia
Britannica Inc., 2008.
Veljai, edomil. Budizam. Beograd: Opus, 1990.
Vivekananda, Swami. Raya Yoga.
157
http://www.ramakrishnavivekananda.info/vivekananda/volume_1
/vol_1_frame.htm
Weiss, Brian L. M.D. Many Lives, Many Masters. New York:
Simon & Schuster Inc., 1988.
Woerlee, G.M. The Unholy Legacy of Abraham.
http://www.unholylegacy.woerlee.org/
Wolf, Fred Alan. The Soul and Quantum Physics, an interview
with Dr F.A. Wolf. http://www.fredalanwolf.com
____________________________________________
Dennett, Daniel. The Magic of Consciousness. Video.
Russell, Peter. What is Consciousness; The Primacy of conscious-
ness. Video.