1

FILOZOFSKI FAKULTET U SARAJEVU

ODSJEK ZA FILOZOFIJU I SOCIOLOGIJU








PREDMET: ETIKA II
TEMA:

NAELA POLITIKOG LIBERALIZMA I NJIHOVA ODRIVOST
U SUVREMENOM DRUTVU
















Mentorica: prof. dr. Jasminka Babi-Avdispahi Studentica: Ivana uri
Asistentica: Tijana Oki




Sarajevo, oktobar 2014

2


SADRAJ

Abstract ....................................................................................................................................1
Uvod .........................................................................................................................................2
Osnovne ideje politikog liberalizma John Rawlsa ..................................................................3
Debata izmeu liberala i komunitarista ...................................................................................5
Osvrt na funkcioniranje nekih ideja izvedenih u Rawlsovom djelu Politiki liberalizam .....6
Zakljuak ..................................................................................................................................8
Literatura ..................................................................................................................................9
























3

ABSTRACT



U ovom eseju bit e prikazano kako su osnovna naela politikog liberalizma, postavljena
kod Johna Rawlsa kao osnovica liberalnog drutva, u skladu sa drutvenom praksom.
Primjenom teorije u praksi javljaju se etiki problemi za koje teorija ne nudi rjeenje, nego
postulat. Etiki problemi se rjeavaju pozivanjem na vaee koncepcije pravednosti i dobra,
ali sistem drutva koje je danas veim dijelom demokratsko ne obazire se na primat pojedinca
i njegovu autonomiju u smislu u kojemu to teoretski postavlja Rawlsov politiki liberalizam.
Openito u se baviti i pozitivnim aspektima politikog liberalizma u odnosu na pojedinca u
drutvu.



















Kljune rijei: liberalna naela, liberalno sopstvo, sloboda i autonomija, ljudska prava


4




UVOD

U eseju u prvo izloiti osnovna naela politikog liberalizma, zatim raspraviti koliko su ta
naela pozitivno odraena na cjelokupno drutvo, te koliko su preuzeta u suvremenu
demokraciju. elim i da ukaem na poprite debate izmeu liberala i komunitarista oko nekih
osnovnih ideja liberalizma, te na koji nain danas drutvo funkcionira s obzirom na usvojene
ili neusvojene liberalne principe. Dio ovog eseja bavit e se Rawlsovom
1
liberalnom
koncepcijom osobe i onim to se od liberalnog drutva oekuje, kako bi pojedinac mogao
ostvariti svoja prava.

Osnovna naela politikog liberalizma nisu se formirala u dvadesetom stoljeu, ve njihov
razvoj kree jo u antikoj Grkoj, a preuzimanje u drutvo poinje kako se budi svijest o
nepravednom drutvenom ustroju, i o loem poloaju pojedinca u njemu. Pojedinac kao
individua sa svojim pravima i obavezama zanemaren je kao autonoman budui da su na sceni
bila razna politika, ekonomska, kulturna i vjerska ogranienja. Odluka o tome ta je najvie
dobro za sve pojedince ili ta je za njih pravedno donosila se u uskim vladajuim krugovima,
te je bila obavezujua, bez obzira na to da li se ta odluka, zakon ili moralni princip slagao sa
stavovima pojedinaca. Fokus je bio na kolektivu, ali daleko od principa dananje demokracije.
Nakon promjene paradigme za vrijeme prosvjetiteljstva u fokus dolaze ideje jednakosti,
jednakih prava za sve ljude- pojavljuju se konvencije o ljudskim pravima
2
, ideje tolerancije i
uvaavanja razliitosti. Makar u teoriji izvojevano je pravo na osobnu slobodu, te na privatnu
imovinu. Ta osnovna prava e za Rawlsa biti temelj liberalne politike. Liberalizam e
inzistirati na slobodi pojedinca, koja je prvenstveno negativna- sloboda od. Sloboda ud
uplitanja drave i dravnih institucija u privatni ivot i svojinu, sloboda pojedinca da izrazi
svoje miljenje, sloboda izbora i govora, pa i sloboda graanskog neposluha. Dakako, sloboda
nikako nije miljena kao princip: radi to god hoe, ve u kantijanskom smislu, kao sloboda
u vidu propisivanja vlastitih etikih normi i slijeenja istih. Ali budui da sada u drutvu
postoje ''samo'' slobodni samozakonodavni razloni pojedinci, postavlja se pitanje na koji
nain e funkcionirati jedno takvo liberalno drutvo? Rawlsovo rjeenje, odnosno prijedlog

1
John Rawls, roen 1921., umro 2002. godine bio je ameriki filozof i vodea figura u moralnoj i politikoj filozofiji
2
Deklaracija o pravima ovjeka i graanina usvojena 1789. bila je osnovni dokument Francuske revolucije
5

obrazloit u u daljem tekstu. Uz poloaj pojedinca u drutvu veu se mnoga pitanja. Koje je
mjesto pojedinca u drutvu, ta mu to drutvo treba omoguiti, a kakve mu obaveze ima
nametnuti kako bi pojedinac mogao biti funkcionalan lan drutva? Kako urediti pravedne
institucije / kako u nejavni i javni um ugraditi ideje pravednosti i naela jednakosti kako bi se
omoguilo potivanje prava pojedinaca, koja su to uope prava pojedinca koja mu moraju biti
zajamena, i mnoga druga. Rawls nee pokuati izvesti univerzalistiku teoriju te ponuditi
obuhvatno rjeenje za sve etike i politike probleme, ve e dati sliku ''idealne'' drave,
liberalnu koncepciju sopstva i svoju zamisao o naelu pravednosti na kojemu bi trebale biti
zasnovane sve institucije.


OSNOVNE IDEJE POLITIKOG LIBERALIZMA JOHN RAWLSA


Rawls je u svojoj knjizi ''Teorija pravde''
3
izloio ideju to bi to trebala biti liberalna politika
teorija. U nju su ugraena dva naela pravednosti : naelo pravine jednakosti mogunosti, i
naelo razlike
4

i ta naela pravednosti idealno odreuju graansko drutvo kakvo bi trebalo biti. Na samom
poetku pie:
'' Pravda je prva vrlina drutvenih ustanova, kao to je istina prva vrlina sistema miljenja.
Jedna teorija koliko god bila elegantna i ekonomina mora se odbaciti ili izmijeniti ako je
neistinita, na isti nain zakoni i ustanove, ma koliko bili efikasni i dobro ureeni, moraju se
reformisati ili ukinuti ako su nepravedni. Svaka osoba posjeduje nepovredivost zasnovanu na
pravdi koju ak ni drutvo blagostanja ne moe da prenebregne. Prema tome, u pravednom
drutvu slobode jednakog graanskog statusa smatraju se rijeenim; prava obezbijeena
pravdom nisu predmet politikog pogaanja niti raun drutvenih interesa.''
5

Rawls dalje navodi, parafraziram, kako u dobro ureenom pravednom drutvu svatko
prihvaa i zna da drugi prihvaaju ista naela pravde, te osnovne drutvene ustanove
uglavnom zadovoljavaju i uglavnom se zna da zadovoljavaju ova naela. Treba napomenuti

3
John Rawls, A theory of justice, 1971
4
Naela glase: a. Svaka osoba ima jednako pravo na u potpunosti adekvatnu shemu jednakih osnovnih prava i sloboda koja
je spojiva s istom shemom za sve, a u toj shemi jednakim politikim slobodama, i samo tim slobodama, valja jamiti njihovu
pravinu vrijednost
b. Drutvene i ekonomske nejednakosti trebaju zadovoljiti dva uvjeta: prvo, trebaju se odnositi na slube i poloaje dostupne
svima pod uvjetima pravine jednakosti mogunosti; drugo,trebaju biti od najvee koristi za najloije stojee lanove drutva

5
John Rawls, Teorija pravde, 1998, str. 22
6

da Rawls u ''Teoriji pravde'' kree od prosvjetiteljske ideje o drutvenom ugovoru koju e on
modificirati, te uvesti pojam refleksivnog ekvilibrija i razloni pluralizam.
U djelu ''Politiki liberalizam'' Rawls se koristi pojmovima prvobitnog poloaja i vela
neznanja kako bi izveo svoj cilj: da razradi politiku koncepciju pravednosti za osnovnu
strukturu, koja proizlazi iz fundamentalne ideje drutva kao pravinog sustava kooperacije
izmeu graana shvaenih kao slobodnih i jednakih.
6

Prvobitni poloaj (u kojemu se odreuje koncepcija pravednosti) mora apstrahirati od
drutvenih sadraja, tj. ne smije biti prisutna nikakva prednost odreene postojee teorije, niti
bilo kakvo predznanje o specifinim, nego samo opim drutvenim, moralnim, socijalnim
faktorima. U njega moemo stupiti bilo kada. Prvobitni poloaj je karakteriziran ''velom
neznanja'' koji bi trebao omoguiti da se ''pravedno'' izabere sama koncepcija pravednosti.
Ova Rawlsova ideja esto je kritizirana jer je njegova ideja prvobitnog poloaja idealizirana, a
ujedno ne omoguuje pravednu raspodjelu dobara u specifinim sluajevima.
Veo neznanja trebao bi osigurati predstavljanje graana kao jednakih i slobodnih moralnih
osoba.
U etikoj praksi princip jednakosti je problematian jer , kako odrediti status primjerice osoba
s potekoama u razvoju, na koji nain ih priznati kako bi sva njihova graanska i ljudska
prava mogla biti ostvarena? Da li ih izjednaiti sa fiziki i psihiki zdravim pojedincima i tako
ih staviti u jednak poloaj s prividno jednakim mogunostima, iako jedni i drugi nemaju
jednake mogunosti, ili im priznati nejednak drutveni status u cilju boljeg inkorporiranja u
drutvo jednakih?
U dananjoj praksi u gore navedenom sluaju usvojen je princip nejednakosti, kojega je
Rawls ukljuio u svoju teoriju, te tako ostvario jo jedan pozitivan aspekt svoje liberalne
teorije. Bit njegovog naela razlike nije u razlikovanju drutvenog statusa uope, ve u tome
da se svima omogui jednaka mogunost za ostvarenje materijalnog dobra, koja im
omoguuje integritet u drutvu.
Sloboda graanima omoguuje da budu autonomni, potpuno i racionalno.
7
Rawls e
inzistirati na slobodi individua u graanskom drutvu, i na njihovoj politikoj autonomiji, te
e izloiti svoju politiku koncepciju osobe.
Pojedinac kao graanin posjeduje sposobnost za osjeaj pravednosti koji mu osigurava
razumijevanje javne koncepcije pravednosti, on je slobodan da izabere koncepciju dobra i

6
Rawls, Politiki liberalizam, 2000, str. 23
7
Distinkcija izmeu racionalne i potpune autonomije nalazi se u II. predavanju pod naslovom: Moi graana, Rawlsove
knjige ''Politiki liberalizam''
7

pravednosti koju e slijediti, da se smatra izvorom valjanih zahtjeva, te da sebe shvaa kao
sposobnog da preuzme odgovornost za svoje ciljeve. Budui je sposoban za sve navedeno,
pojedinac je sposoban da ima razlonu koncepciju dobra te na taj nain doprinosi pluralizmu
miljenja koje vodi pluralizmu razlonih doktrina. Pluralizam razlonih doktrina je za Rawlsa
jo jedno bitno obiljeje liberalizma, jer on eli pokazati kako vie ne mora vladati samo
jedna obuhvatna doktrina koja bi potisnula sve druge , te tako smanjila doseg uticaja
prihvaenih vladajuih naela. Razloni pluralizam je prema Rawlsu najodriviji sistem , pod
uslovom da se ne inzistira na isticanju prednosti pojedinih doktrina u sistemu, ve da sve one
funkcioniraju na istoj ili slinoj razini odobravanja u jednom drutvu. U biti, funkcioniranje
liberalnog drutva svodi se na toleranciju raznih obuhvatnih i razlonih doktrina koje su
prihvaene u tom drutvu, na razini dobro promiljenih vlastitih uvjerenja.
Dobro promiljena vlastita uvjerenja formiraju nae politiko miljenje; za Rawlsa idealan
graanin bi bio pojedinac koji je dobro informiran, politiki tolerantan, sa formiranim
moralnim uvjerenjima, spreman da ponudi ili prihvati odreenu koncepciju dobra, te da za nju
ponudi argumente.
Sad prelazim na kritiku liberalnog sopstva od strane suprotstavljene univerzalistike pozicije
komunitarizma.


DEBATA IZMEU LIBERALA I KOMUNITARISTA


Temeljne i najvie vrijednosti politikog liberalizma jesu pojedinac i njegova sloboda.
Inzistira se na tome da pojedinac bude neovisan te da to vie titi svoja prava i slobode. U
idealnom liberalnom drutvu nema prisile od strane drave, tj ona je svedena na najmanju
mjeru, jer pojedinac oekuje to manje uplitanja od strane drave u njegov privatni ivot i
svojinu (kako je spomenuto ranije u radu). Pojedinac koristi svoju slobodu kako bi sam sebi
odredio etike norme koje e slijediti. Budui je baza liberalizma prosvjetiteljska ideja
drutvenog ugovora, za liberaliste je drutvena zajednica rezultat dobrovoljnog udruivanja
neovisnih pojedinaca s ciljem da osnuju dravu koja e osiguravati njihova prava i omoguiti
im najveu slobodu.
Pozicija komunitarista je suprotna. U fokusu je zajednica i njeno dobro, ona ima prioritet u
odnosu na pojedinca. Pojedinac ne moe biti nezavistan i odvojen od drutva, jer je on uvijek
produkt i dio drutva, ono ini njegov identitet i usmjerava ga. Zbog toga on nije potpuno
8

slobodan da odluuje i voen samo sobom i svojim vlastitim promiljanjima, u njemu je
uvijek dio tradicije, drutvenih okolnosti u kojima ivi te oekivanja od strane sredine.
Komunitaristi kritiziraju Rawlsovo liberalno sopstvo koje je racionalno i gleda svoje interese,
ali da pritom ne ograniava samo sebe svojim karakterom u odnosu prema drugima.
Iz navedenih osnovnih crta moemo vidjeti zato prigovor liberalnom sopstvu koje je prije
svega slobodno od i za. Moderno drutvo nije direktno hijerarhizirano kao u primjerice
feudalizmu, ali postoji hijerarhija uspostavljena preko dravnih institucija, i u vidu nejavnog
uma, gdje o sluaju pojedinca i njegovoj slobodi odluuju sud- postojee zakonodavstvo, te
razna demokratska tijela. Uzmimo primjer obaveznog osnovnog kolovanja. Ovaj primjer
nije negativan primjer ograniavanja slobode ako imamo u vidu iru sliku onoga to je dobro
za svakog pojedinca, i to mu je potrebno da bi ostvario svoja prava, ali je injenica da je ta
odluka donesena u institucijama postavljenima od strane drutva kako bi kontrolirali slobodu
pojedinaca. Liberalizam u teorijskom smislu, u navedenim idejama nije primjenjiv u
modernom demokratskom drutvu, i to je ono to komunitarizam kao blii demokraciji
kritizira. Jo uvijek su prisutni tragovi utilitarizma u argumentima komunitarista, koji primat
stavljaju na zajednicu i na njenu korist. Ali u osnovi Rawlsovog liberalizma je ideja
pravednosti koja je zajednika etikim teorijama , na kojoj trebaju poivati temelji drave kao
pravinog sustava kooperacije.


OSVRT NA FUNKCIONIRANJE NEKIH IDEJA IZVEDENIH U RAWLSOVOM DJELU
POLITIKI LIBERALIZAM


Rawls je postulirao kako je na institucijama da se vode naelima pravednosti u odluivanju i
djelovanju. On distribuciju naela pravde stavlja u prvi zadatak dravnih institucija. Ali
koliko je to zapravo daleko od dananje prakse?
U duhu Rawlsovog liberalizma bi primjerice bilo odluivanje pod velom neznanja, ija se
sutina sastoji u pravednoj poziciji prema svim ostalim strankama koje sudjeluju u raspravi o
onome to je pravedno, jer svi imaju ideju samo o osnovnim principima funkcioniranja
drutva uope, i nemaju ili se ne koriste informacijama vezanima za ve postojee teorije
pravednosti, tako da bi bilo koja odluka proizala od strane tih stranki bila pravedna, jer bi
bila nepristrasna u pravom smislu. Ali u dananjem drutvu veo neznanja ak nije ni
hipotetika polazna pozicija, iako svatko od nas moe sebi zamisliti takvo to. Svako drutvo
9

ima svoje ve utvrene etike i politike principe, te osim temeljnih naela usvojenih u svim
ustavnim dravama, ima svoje naine odluivanja prema postojeim koncepcijama
pravednosti i raspodjele dobara. Demokracija kao predstavnika politika danas je preuzela
ulogu pojedinca u odluivanju o normama prema kojima e javnost funkcionirati te pojedinac
ima ulogu da bude funkcionalan lan zajednice i da potuje zakone, propise i norme doneene
na razini drave u kojoj ivi. Naravno, ima slobodu da to ne uradi, ali samovolja pojedinca ne
moe uticati na kolektiv u velikom razmjeru (naravno, misli se na pojedinca koji nema
povlaten politiki ili drutveni status). Demokracija u teoriji doputa i podrava i slobodu i
autonomiju pojedinca, ali u praksi se javlja prenoenje tih prava na osobu za koju mi elimo
da bude nosilac naih prava kako bi nas predstavila u pravom svjetlu i osigurala nam
mogunost za jednako ostvarenje prava. U toku tog prijenosa prava individua se gubi kao
politiki autonomna, iako ona svojim davanjem glasa na izborima ustvari sudjeluje u
politikom ivotu. Postoji puno naina kako se individua moe boriti za svoja prava u
demokraciji, ali i dalje ona se mora boriti preko predstavnikih tijela jer je takvo ureenje
drutva.
Reflektivni ekvilibrij je takoer dobra ideja ukljuena u razlonost graana kao politiki
autonomnih, i ona bi trebala biti prisutna, dijelom i jest, u drutvu kao neto zdravorazumsko.
Idealno, svi pojedinci jednog drutva morali bi svoja uvjerenja dobro racionalno promisliti na
svim nivoima openitosti, i prema tome djelovati razlono. Ali budui je drutvo postalo
predstavniko, ideja reflektivnog ekvilibrija nije primljena u drutvenu praksu na , jer graani
ne promiljaju nuno svoja uvjerenja ve su u stanju da prihvate bez preispitivanja uvjerenja
nametnuta ili formirana od strane okoline. Takoer, graani ne vjeruju ili ne koriste vlastito
pravo politike autonomije pa stoga putaju da odluke umjesto njih i za njih donose drugi
subjekti ili stranke koji su stekli takav autoritet u drutvu. Graani ne djeluju u mjeri u kojoj
bi to liberalizam oekivao od njih, i to ostavlja prostor za nakupljanje frustracija sistemom
miljenja i zakona koji je na vlasti. Ono to je takoer idealno u liberalizmu je funkcioniranje
drave iskljuivo u svrhu ostvarenja prava i to je mogue vee slobode pojedinaca, dok
drava ustvari postoji kako bi zajednici pojedinaca garantirala sigurnost, stabilnost i
meusobno potivanje prava.
Pluralizam razlonih doktrina je ve na snazi u drutvu; u tome se i sastoji osebujnost
ljudskog drutva, jer se broj doktrina koje su prihvaene ili onih koje ele biti prihvaene
umnoava, i ne vodi se estoka borba za prevlast, ve se doktrine toleriraju da mogu stajati
jedna uz drugu bez potrebe za tim da budu obuhvatne. Ne u svim sluajevima u suvremenom
drutvu, ali za Rawlsa je to injenica.
10

Na kraju, uloga graana kao javnog uma trebala bi biti neprikosnovena , te bi uz nejavne
umove javni um um jednakih graana koji kao kolektivno tijelo jedni nad drugima
izvravaju vrhovnu politiku i prinudnu mo donosei zakone i mijenjajui svoj ustav
8
,
trebao (kao to i jest) biti osnovna instanca jednog liberalnog pravednog drutva.


ZAKLJUAK


U ovom eseju eljela sam dati svoje vienje nekih ideja Rawlsovog politikog liberalizma,
prvenstveno u odnosu na pojedinca kako ga tretira liberalna teorija, naspram navoenog
poloaja pojedinca u modernom drutvu. Nae drutvo je zasnovano na liberalnim temeljima,
principu jednakosti i slobode, osiguravanju jednakih mogunosti, ali upravo pluralizam
doktrina koje prevladavaju u drutvu mijenja lice liberalne politike i utie na odrivost
liberalnih naela kako su ona izvoena od prosvjetiteljstva. Bez liberalnih principa drutvo bi
ostalo neslobodno i duboko podijeljeno, ali liberalizam ostavlja prostor da se unato dubokoj
podijeljenosti individualnih uvjerenja pojedinci ipak slau i toleriraju jedni druge, te jedni
naspram drugih formiraju svoja etika stajalita i moralna naela u drutvu u kojemu ive, bez
prisile na prihvaanje bilo kojeg uvjerenja ili neije doktrine. Ideja jednog individualistikog
drutva nije odriva zbog mnogih izazova suvremene politike, ali ostaje jedna lijepa ideja
funkcioniranja u osiguravanju najvee mogue slobode za svakog lana drutva uz
istovremeno najvee mogue uvaavanje njegovih osobnih i politikih prava.
,










8
Politiki liberalizam, str. 192
11


LITERATURA


1. RAWLS, John (1998): Teorija pravde. Izdavaka kua CID Podgorica i Slubeni list SRJ
2. RAWLS, John (2000): Politiki liberalizam. KRUZAK Zagreb