TANJA ROJE-BONACCI

DUBOKO TEMELJENJE I
POBOLJANJE TEMELJNOG
TLA

SVEUILITE U SPLITU,
GRAEVINSKOARHITEKTONSKI FAKULTET
Split, 2008.













3

1 UVOD 1
2 OSNOVNE VRSTE TEMELJENJA 4
2.1 PLITKO TEMELJENJE 4
2.2 PRODUBLJENO TEMELJENJE 7
2.3 DUBOKO TEMELJENJE 7
2.4 HIBRIDNO TEMELJENJE 10
2.5 TEMELJENJE NA POBOLJANOM TLU 11
2.6 POSEBNE VRSTE TEMELJA 11
2.7 PODTEMELJNE GRAEVINE 12
3 ODABIR NAINA I DUBINE TEMELJENJA 14
3.1 ODABIR PREMA ZAHTJEVIMA GRAEVINE 14
3.2 ODABIR PREMA KRITERIJU DOZVOLJENOG SLIJEGANJA 15
4 DUBOKO TEMELJENJE 16
4.1 PODJELA DUBOKIH TEMELJA PREMA STUPNJU POREMEAJU OKOLNOG TLA16
4.2 PRIJENOS SILA KOD DUBOKIH TEMELJA 19
5 PILOTI 34
5.1 OPENITO 34
5.2 PODJELA PILOTA PREMA NAINU IZVOENJA 38
5.3 PODJELA PILOTA PREMA VRSTI MATERIJALA 39
5.4 PRIJENOS SILA 41
5.5 PRORAUNI NOSIVOSTI PILOTA 42
5.6 NEGATIVNO TRENJE 58
5.7 PILOT OPTEREEN VODORAVNOM SILOM 60
5.8 SLIJEGANJE PILOTA 77
5.9 GRUPE PILOTA 78
5.10 PRIMJENA EUROCODE 7 U PROJEKTIRANJU PILOTA 85
5.11 POGLAVLJE 7 EUROKODA 7 PILOTI ERROR! BOOKMARK NOT DEFINED.
5.12 VRSTE I NAINI IZVOENJA PILOTA 103
6 DUBOKI MASIVNI TEMELJI ERROR! BOOKMARK NOT DEFINED.
7 VLANI TEMELJI ERROR! BOOKMARK NOT DEFINED.
7.1 OPENITO ERROR! BOOKMARK NOT DEFINED.
7.2 5.2 PLITKI VLANI TEMELJI ERROR! BOOKMARK NOT DEFINED.
7.3 DUBOKI VLANI TEMELJI ERROR! BOOKMARK NOT DEFINED.






1
1 UVOD
TEMELJ je dio graevine kojim se optereenja iz KONTROLIRANE graevine
prenose u PRIRODNU sredinu, tlo, na nain da graevina bude trajno upotrebljiva.
TEMELJ je sastavni dio svake graevine, a oblik temelja i dubina temeljenja ovise o
vrsti graevine i osobinama tla ispod nje. Temelj nikad nije sam sebi svrha. Na slici
1.1 prikazani su osnovni pojmovi vezani uz temelj.
dodirni pritisak povrina tla
dubina temeljenja D
f
p
0 temeljna ploha
irina temelja B

Slika 1.1 Osnovni pojmovi kod temelja
Izbor naina temeljna moe se prikazati dijagramom kao na slici 1.2. Nain
temeljenja ovisan je o nizu imbenika koje je potrebno utvrditi prije projektiranja
temelja. U protivnom temeljenje moe biti ograniavajui imbenik u ostvarenju
projektirane graevine kako tehniki tako pogotovo ekonomski. Iz tog razloga
potrebno je vrlo paljivo pristupiti radnjama opisanim na slici 1.2
.
PRIKUPLJANJE PODATAKA O GRAEVINI, POJEDINOSTIMA IZ
PROJEKTA I PODATAKA O PODTEMELJNOM TLU

PODACI O GEOLOGIJI LOKACIJE

PRIKUPLJANJE PODATAKA O TEMELJENJU SUSJEDNIH GRAEVINA

PROGRAM I IZVEDBA ISTRANIH RADOVA
OCJENA PODATAKA I ODABIR NAINA TEMELJENJA


Slika 1.2 Postupak projektiranja temeljenja (Collin, 2002. i Lymon i dr. 2006.)
Collin daje izbor izmeu tri mogunosti. Njegov prijedlog mogue je i proiriti.
Tako Lymon i drugi (2006.) uvodi pojam HIBRIDNOG TEMELJENJA. Radi se o
kombinaciji pilota i ploa za potrebe temeljenja izrazito visokih zgrada. Metoda nije
PLITKO
TEMELJENJE
TEMELJENJE NA
POBOLJANOM TLU
DUBOKO
TEMELJENJE
HIBRIDNO
TEMELJENJE




2
nova, spominje se jo 1996. (El-Mossallamy), ali joj je tek Lymon dao odgovarajui
naziv.
Za odabir vrste i naina temeljenja, osim u najjednostavnijim sluajevima plitkog
temeljenja, esto je presudan izvoa i oprema s kojom isti raspolae. Nerijetko
izvoai, za vlastitu tehnologiju, nude i vlastite projekte. Kako se tehnologija i dalje
razvija tako se mogunosti temeljenja ire do nesluenih razmjera.
U posljednjih dvadesetak godina pojavilo se niz novih tehnologija u podruju
dubokog temeljenja. To se posebno odnosi na tehnologije izrade stupnjaka pilota.
Tu se moe ukazati na tehniku mlaznog injektiranja, tehniku izrade mikropilota,
tehnniku mijeanja ja licu mjesta (Mixed in place, MIP) i raznih vrsta nabijenih,
ljunanih pilota sa ili bez dodatka veziva i armatura.
Nove tehnologije izbrisale su otru granicu izmeu nosivih, vrstih tijela, pilota,
uglavnom armiranih i poboljanja temeljnog tla mikropilotima, ljunanim pilotima i
mlazno injektiranim pilotima. U tom smislu upozorava se itatelj da je na
geotehniaru vrlo ozbiljna odluka kako e tretirati neku od mjera poboljanja tla. Dok
je kod pilota djelovanje jasno, kod nekih od novih tehnologija uinci se mijeaju, to
moe biti opasno po graevinu koja se na takve temelje polae.
Tehnika mlaznog injektiranja razvila se iz injektiranja za potrebe brtvljenja pri
izgradnji velikih brana. Izgradnja velikih brana je danas gotovo zaboravljena, ali je
tehnologija injektiranja ostala, napredovala i preobrazila se u vrlo korisnu tehnologiju
za izvedbu izmeu ostalog i dubokih temelja. To naravno ne iskljuuje klasine
izvedbe pilota, ali bitno iri mogunost njihove primjene.
Tehnika izrade mikropilota razvila se iz potrebe izvedbe pilota na mjestima gdje je
teko doprijeti u tlo glomaznim strojevima, kao na pr. kod sanacije starih temelja kada
je potrebno raditi u niskim podrumima. Osim te primjene mikropiloti su u upotrebi
kao mjera poboljanja temeljnog tla. Nose razne nazive i izvode se na razne naine i
od razliitih materijala, ali se sve svodi na isto, tj. na stupove malih promjera
izvedene na licu mjesta ili zabijene u tlo. Tehnologije su vrlo razliite. Betonski
mikropiloti mogu imati armaturu u sreditu poprenog presjeka. Armatura je
obavijena malterom metodom injektiranja. Sve ostalo su varijante.
Tehnika izvedbe poboljanja tla, koju u svom dijagramu odluivanja spominje
Collin (2002.), sastoji se od niza razliitih zahvata. To moe biti poboljanje
3
svojstava izvedbom ljunanih pilota, izvedenih razliitim tehnologijama, ali u sutini
istog smisla; poveanja gustoe podtemeljnog tla i ubrzanja procesa konsolidacije
uinkom radijalnog dreniranja. Moe biti dinamika stabilizacija, nabijanje povrine
tla tekim utegom koji sustavno slobodno pada kao i dubinsko vibriranje tla. Tu spada
i zamjena povrinskih slojeva tla uz upotrebu geotekstila koji tlu dodaje vlanu
vrstou i omoguuje odvajanja slojeva razne krupnoe bez potrebe izvedbe filtarskog
sloja. U poboljanje podtemeljnog tla spadaju razne tehnike zamjene temeljnog tla
mjeavinom tla i veziva. I posljednje, ali ne i konano, tu spadaju razliite tehnike
izvedbe mikropilota, mlazno injektiranih stupnjaka i slini podtemeljni zahvati
U ovom radu pokuati e se prikazati neka novija tehnoloka dostignua u
posebnim zahvatima kod temeljenja. Pri tom valja napomenuti da se gotovo
svakodnevno pojavljuju novosti u tehnolokim mogunostima ali osnovna ideja ostaje
ista. KAKO GRADITI NA LOEM TLU ZAHTJEVNE GRAEVINE U BILO
KOJEM SMISLU.
Za podsjetnik itatelju navesti e se samo nekoliko primjera:
- temeljenje nebodera;
- izgradnja mostova u dubokoj vodi na mulju;
- izgradnja gradova na nepodesnim terenima,
- temeljenje naftnih platformi, itd. (itateljima je preputena nadopuna).





4
2 OSNOVNE VRSTE TEMELJENJA
Klasifikacija temeljenja po vrstama naizgled je jednostavna. Razni autori
priklanjaju se raznim podjelama prema vlastitom iskustvu i nahoenju. U ovom radu
prikazat e ih se nekoliko, s tim da je detaljna podjela prijedlog autora, kao rezultat
dugogodinjeg iskustva.
Jednu od podjela dao je Meyerhof (1951.) na nain prikazan na slici 2.1. To je
teoretska podjela po odnosu tla izvan temelja i poloaja temeljne plohe, a slui za
odreivanje faktora nosivosti N
c
i N

. Da bi problem mogao rijeiti, Meyerhof je

morao odabrati geometriju koja e posluiti za odreivanje potrebnih jednadbi
ravnotee. Da bi rijeio postavljenu zadau Meyerhof dijeli temelje na one krunog
poprenog presjeka i kavdratinog poprenog presjeka.
a)= -90 b)-90<<0 c) =0 d) 0<<90
e) =90

Slika 2.1 Pet razliitih mogunosti odnosa temelja i okolnog tla kao rjeenja za kut
Rjeenja za faktore nosivosti Meyerhof daje u obliku familije krivulja za kruni i
kvadratini popreni presjek, za kutove od -90 do +90 i razliite kutove
unutarnjeg trenja . Ovime je obuhvatio temeljenje na uspravnom rubu, na kosini, na
povrini terena, plitko temeljenje, produbljeno temeljenje i duboko temeljenje.
Njegovim rjeenjima se i danas koriste nai propisi za proraune nosivosti na vrh
kod dubokih temelja.
2.1 PLITKO TEMELJENJE
To je svako ono temeljenje koje zadire u dubinu, dovoljnu da se zadovolje zadani
uvjeti slijeganja i nosivosti, a temeljna stopa se nalazi neposredno ispod najnie kote
graevine koju na sebi nosi.
Osnovni smisao plitkog temeljenja je da se optereenje s graevine na tlo prenosi
iskljuivo pritiskom temeljne plohe na tlo.
Definicija se temelji na primjeni modela za proraun, a koji koristi teorije
razvijene na Prandtlovom modelu, Terzaghievim dopunama s stvarnim tlom i
Mayerhofovim prijedlogom modela za plitke temelje i temelje na kosini. Definicija je
primjenjiva i kod prorauna temelja nekom od numerikih metoda.
5
Prema ovoj definiciji u plitka temeljenja spadaju i temelji svih podzemnih
graevina bez obzira na njihovu dubinu ispod povrine tla. Pri njihovom proraunu u
obzir treba uzeti najmanji nadsloj q
0
, koji prua kontra teret pasivnom klinu.
Po ovoj definiciji u plitka temeljenja spadaju i sva temeljenja na poboljanom tlu,
to ona u stvari i jesu, ali su uvjeti u tlu izmijenjeni.
2.1.1 Podjela plitkog temeljenja po obliku temeljne stope
Prema ovoj podjeli razlikuju se slijedei oblici:
- temelji samci, jedan temelj- jedan stup;
- temeljne trake, nose zidove tj. optereene su po cijeloj svojoj duini;
- temeljni rotilji, nose zidove i stupove istovremeno (ne treba ih mijeati s
konstrukcijama koje imaju vezne grede izmeu elemenata temeljenja iz drugih
razloga, na pr. seizmika)
Slika 2.2 Temelji samci i temeljne trake
Slika 2.3 Temeljni rotilji




6
- temeljne ploe, rasprostiru optereenje od zidova i stupova graevine na veliku
povrinu te smanjuju njegov intenzitet, (ovo nije jedini razlog izvedbe temeljnih ploa)
Slika 2.4 Temeljna ploa
- temeljni nosai, predstavljaju neprekinute temelje, tokasto optereene stupovima
graevine koju nose ili su podloga kolosijecima raznih inskih vozila (kranske staze,
kada nosai lee na tlu) kada su optereeni pokretnim optereenjem.
Slika 2.5 Temeljni nosa
2.1.2 Podjela plitkih temelja po krutosti
Ponaanje plitkih temelja ovisi o njihovoj krutosti te se i proraun mora prilagoditi
ovoj injenici. Podjela se moe izvriti na:
- krute plitke temelje (samci, trake, ponekad rotilji i ploe)
- savitljive plitke temelje (temeljni nosai, rotilji, ploe)
Za proraun i dimenzioniranje prema ovoj podjeli danas se koriste sloeni
prorauni na raunalima za koje uglavnom postoje gotovi komercijalni programi.
A
A
B
B
PRESJEK A-A PRESJEK B-B
TLOCRT
7
2.2 PRODUBLJENO TEMELJENJE
To je svako ono temeljenje koje je dublje od plitkog, tj. temeljna stopa se nalazi
dublje od najmanje potrebne dubine, a da zadovolji potrebe slijeganja i nosivosti. Po
drugoj definiciji pod produbljenim se temeljima smatraju oni temelji ija je dodirna
ploha temelj-tlo na dubini za koju vrijedi da je D
f
>B.
Produbljeno temeljenje se moe izvesti s razloga da se izbjegne temeljenje na
loijim, povrinskim slojevima tla u istovrsnom materijalu ili da se proe kroz jedan
geoloki sloj na pr. kvartarni, i dohvati vrsta stijenska podloga, dobro zbijeni slojevi
ljunka i slino.
Produbljeno temeljenje ne podrazumijeva nikakve dodatne zahvate u zatiti
graevne jame niti izvedbu bilo kakvih zamjena i poboljanja tla ispod temeljne
plohe. Tim pretpostavkama je odreena i mogua dubina izvedbe produbljenog
temeljenja.
2.3 DUBOKO TEMELJENJE
Duboko temeljenje je svako ono temeljenje pri kojem se optereenje na tlo osim
preko dodirnog pritiska temeljne plohe na tlo, prenosi i trenjem po platu tijela
ugraenog u tlo ispod najnie kote graevine koju temelj nosi.
Iznimku ine jedino piloti koji optereenje predaju izravno na vrstu stijensku
podlogu.
Duboko temeljenje primjenjuje se kod sloenijih graevinskih zahvata, kada
temeljno tlo, na dohvatljivoj dubini koja odgovara plitkom ili produbljenom
temeljenju, nema svojstva koje mogu zadovoljiti traenu kakvou s obzirom na
dozvoljena slijeganja i /ili dozvoljenu nosivost. Duboko temeljenje primijeniti e se i
kod temeljenja u dubokoj vodi u kombinaciji sa sloenim geotehnikim zahvatima.
Upravo je temeljenje u dubokoj vodi uzrokovalo razvoj tehnologija koje danas
omoguuju radove svrstane pod naziv duboko temeljenje.
Duboko temeljenje velikim je dijelom izvodljivo zahvaljujui naglom razvoju
tehnologije. Duboki temelji se mogu podijeliti na podskupine ovisno o obliku temelja
i prijenosu sila u tlo.
2.3.1 Podjela dubokih temelja




8
Nove tehnologije uvjetovale su pojavu novih vrsta dubokih temelja. Nastavno je
klasina podjela dubokih temelja dopunjena s mogunou koritenja nove
tehnologije.
Osnovni oblici dubokih temelja mogu se prikazati kako slijedi:
- duboki masivni temelji; pojedinani temelji velikih tlocrtnih dimenzija (kesoni,
bunari i sanduci), graevine koje s temeljem ine jedinstvenu cjelinu, kao na
primjer priobalne graevine.
Slika 2.6 Duboki masivni temelji izvedeni iskopom
- duboki masivni temelji prelazni tip ka pilotima, izvedeni metodom mlaznog
injektiranja, metoda omoguava izvedbu ojaanog masivnog bloka ispod povrine
koju je potrebno temeljiti, nosivost ovakvog bloka rauna se kao nosivost dubokog
masivnog temelja koji nosi na trenje i na dodirnu plohu temelj-tlo. Ako su
stupnjaci dovoljno daleko pretvaraju se u grupu pilota ili u niz pojedinanih pilota.
Slika 2.7 Duboki masivni temelj od mlazno injektiranih stupnjaka
GRAEVINA
TEMELJ
GLINA
LJUNKOVITI
PIJESAK
MLAZNOINJEKTIRANI
9
- piloti ili ralanjeni duboki temelji; koji mogu optereenje prenositi po principu
jedan pilot jedan stup (pilon) ili mogu biti s naglavnom konstrukcijom spojeni u
grupe koje prenose optereenje s graevine preko naglavne konstrukcije na pilote
pa u tlo.
PILOTI
uspravni
kosi
NAGLAVNAGREDA
STUP
NAGLAVNAPLOA
POTPORNI ZID

Slika 2.8 Duboki, ralanjeni temelji-piloti
Ovo su samo osnovni primjeri iako nisu svi. Duboki temelji mogu se izvesti od
elemenata dijafragmi. Ovisi o tlocrtnom obliku i rasporedu panela da li e se tretirati
kao piloti izduenog tlocrta ili kao duboki masivni temelj. Na slici 2.9 prikazano je
nekoliko moguih tlocrtnih oblika ovakvih dubokih temelja.
do 2,5 m
d
o

2
,
5

m

Slika 2.9 Tlocrtni oblici dubokih temelja izvedenih od panela tehnologijom dijafragmi
i/ili mixed in place (MIP) tehnologijom
Tehnologija mixed in place takoer omoguava stvaranje odreenog tipa
dubokog temeljenja. I ovdje ovisi o obliku podzemnog tijela kako e se raunski
tretirati ovakav tip dubokog temeljenja.
Teko je povui otru crtu izmeu dubokog temeljenja i poboljanja temeljnog tla. ljunani
nabijeni piloti uglavnom slue za poboljanje temeljnog tla ali uz dodatak cementnog veziva
mogu postati nearmirani, nabijeni piloti. Mlazno injektiranje i mikropiloti mogu sluiti u obje
svrhe, pitanje je koncepta rjeenja i proraunskog tretiranja zahvata. Nove tehnologije proirile




10
su mogunost primjene istih tehnologija izvedbe za razliite geotehnike zahvate jer se isti
tipovi tijela izvedenih u tlu koriste i u druge svrhe, na primjer za zatitu graevnih jama.
Iz tih razloga je gornju podjelu dubokih temelje potrebno shvatiti veoma uvjetno. Na
geotehniaru je da procijeni o kakvom se zahvatu radi i da ga prorauna i dimenzionira tako da
graevina koju nosi bude sigurna i stabilna, bez obzira na to kako zahvat u tlu nazvali.

Slika 2.10 Ureaj za Mixed in place (MIP) izvedbu panela u tlu (Bauer, 2004.)
2.4 HIBRIDNO TEMELJENJE
Hibridno temeljenje nastaje kada ploa temeljena na pilotima ne lei iskljuivo na
glavama pilota ve preostalom povrinom lei i oslanja se na tlo. Javlja se kod temeljenja
nebodera. Lymon (2006.) daje za primjer temeljenja nebodera sa slike 2.8.
11

Slika 2.11 Neboderi u Frankfurtu n/M, na hibridnim temeljima (Reese i dr, 2006.,
prema El-Mossallamy i Franke, 1997)
2.5 TEMELJENJE NA POBOLJANOM TLU
Ovdje spadaju svi podtemeljni zahvati koji rezultiraju izvedbom plitkog temelja po
definiciji iz stavka 2.1, ali ne preuzimaju ulogu temelja. Drugim rijeima ovdje
spadaju najrazliitiji zahvati za poboljanje podtemeljnog tla u smislu njegovih
svojstava prvenstveno stiljivosti, a naravno i nosivosti.
Prema dananjem stanju tehnologije to su:
- zamjena materijala sa ili bez upotrebe geotekstila;
- dinamiko zbijanje tla s povrine;
- dubinsko vibriranje tla;
- ubrzavanje procesa konsolidacija uspravnim drenovima;
- poveanje gustoe tla ugradnjom ljunanih pilota;
- poboljanje svojstava tla ugradnjom ljunanih pilota uz vibriranje;
- poboljanje svojstava tla mlaznim injektiranjem;
- poboljanje svojstava tla sustavom mikropilota.
2.6 POSEBNE VRSTE TEMELJA
U ovu grupu spadaju sve vrste temelja koje nisu prethodno nabrojene.
Posebne vrste dubokih temelja, kod kojih namjena konstrukcije zahtijeva odreenu
dubinu, mogu zadirati duboko ispod razine podzemne vode. Tada na njih ima uinak




12
uzgon, koji se ne moe zanemariti. To takoer mogu biti graevine koje se jednim
svojim dijelom nalaze potopljene u vodu (suhi dokovi, brodske prevodnice, crpne
stanice). Takve graevine zahtijevaju posebne zahvate osiguranja protiv negativnog
uinka uzgona.
Osim uzgona na temelje ponekad djeluju dovoljno velike vlane sile, koje
zahtijevaju posebne zahvate za njihovo savladavanje. To takoer zahtijeva posebne
zahvate kod temeljenja. U toj grupi prema odnosu dodirnih pritisaka i teine
graevine moemo izvriti podjelu na:
zamjenjujue temelji; dimenzionirani tako da je u toku koritenja graevine
dodirni pritisak temelj-tlo priblino jednak nuli. To su krute, sanduaste
konstrukcije, ukopane u tlo do potrebne dubine. Ovakvi temelji proraunski
(teoretski) ne izazivaju dodatna slijeganja.
plivajui temelji; kod kojih je uzgon u toku koritenja graevine vei od
njene korisne teine. Takve je temelje potrebno dodatno povezati s tlom da
ne doe do isplivavanja graevine. Pri tom se mogu koristiti vlani piloti,
geotehnika sidra i neka druga tehnoloka rjeenja
vlani temelji, koji moraju savladati vlane sile da bi graevine bila stabilna i
sigurna. Mogu biti gravitacioni, vlani piloti, geotehnika sidra i slino,
2.7 PODTEMELJNE GRAEVINE
Ove se graevine javljaju u podrujima pojave moguih proloma tla ili pojave
13
kaverni i pukotina velikih dimenzija. To su graevine koje moraju preuzeti
optereenje s povrine i pri tom premostiti dio prostora na koji nije mogue osloniti
temelje. Svaka ovakva graevina je sasvim posebna i neponovljiva. Na geotehniaru
je da potrai optimalno rjeenje za svaki pojedini sluaj.
Slika 2.12 Kaverna ispod brze ceste Splin Klis na mjestu umjetnog tunela Klis
Grlo
Kaverna sa slike otkrivena je sluajno prilikom miniranja za temelj srednjeg stupa
umjetnog tunela Klis-Grlo. Iskop je izveden u povrinskoj zoni kra koja je
intenzivno okrena i puna kaverni i pukotina, praznih i/ili ispunjenih glinom
crvenicom. Ovakve pojave su vrlo opasne ako ostanu neotkrivene. Dio temelja za
srednji stup umjetnog tunela i dio ceste na kojem je otkrivena kaverna premoten je
odgovarajuom AB ploom.




14
3 ODABIR NAINA I DUBINE TEMELJENJA
Minimalna dubina temeljenja odreena je propisima. Mora zadovoljiti uvjet da temeljna
ploha bude ispod dubine smrzavanja. Za Hrvatsku je to 0,8 m ispod povrine terena.
U klimatskim predjelima koji su dugotrajno pod utjecajem vrlo niskih temperatura vrijede
sasvim drugi uvjeti za temeljenje. itatelja se upuuje na literaturu (Phukan, 1991.)
3.1 ODABIR PREMA ZAHTJEVIMA GRAEVINE
Ovaj odabir prvenstveno se oslanja na potrebe graevine, ne vodi rauna o
osobinama podtemeljnog tla. Odabir je prikazan tabelarno u tabeli 3.1.
Tabela 3.1 Tipina graevina i njeni temelji
GRAEVINA SVRHA NOSIVI SKLOP TEMELJ
ZGRADA
Omeuje i zatvara
prostor
zidovi, stupovi, ploe,
grede
samac, traka,
ploa
MOST
Savladava vee
raspone u prostoru
grede, ploe, okviri,
reetke, lukovi,
stupovi, piloni, zatege
samci, ploe,
vlani temelji
POTPORNA
GRAEVINA
Savladava visinske
razlike u terenu
masivni zid, ploe trake, sidra
BRANE
Savladava denivelaciju
vode
masivni zid, ljuska,
nasip
trake, ploe
DIMNJACI,
STUPOVI, PILONI,
TORNJEVI
Dosizanje velikih
visina (antenski,
dalekovodni, iare)
masivne, vitke
konstrukcije, reetke
samci, ploe,
vlani temelji
REZERVOARI,
SILOSI
Skladitenje rasutih
tereta, tekuina i
plinova
kugle, valjci, saaste
elije
ploe, trake,
rotilji
STAZE DIZALICA
Kretanje dizalica
(nema diferencijalnog
slijeganja)
zidovi, grede na vie
leajeva na stupovima
trake,
kontinuirani
nosai, nosa na
el. podlozi
PODOVI
(prostori s tekim
vozilima i sl)
Oslanjanje i prevoz
tekih tereta
ploe
ploe na
elastinoj
podlozi
AERODROMSKE
PISTE
slijetanje i uzlijetanje
zrakoplova
kolnika konstrukcija
posebnih zahtjeva
ploni elastini
nosa na el.
podlozi
KOLNICI vozila na kotaima kolnika konstrukcija
ploni elastini
nosa na el.
podlozi
KOLOSJECI inska vozila ine na pragovima
linijski elastini
nosa na el.
podlozi
15
Openito gledajui, pobrojane su sve vrste graevina po namjeni, a ne po vrsti
nosive konstrukcije. Odabir pokazuje da u graevinarstvu i nema tako velike
raznolikosti u vrsti graevina, koliko bi se moglo oekivati. U tabeli su pobrojane
iskljuivo vrste plitkog temeljenja, jer je graevina povezana iskljuivo s potrebnom
vrste temelja, ali ne i s veliinom dozvoljenog slijeganja.
3.2 ODABIR PREMA KRITERIJU DOZVOLJENOG SLIJEGANJA
Vrstu temelja potrebno je prilagoditi vrsti tla te vrsti i namjeni graevine. Vrsta i
namjena graevine uvjetuju dozvoljena ukupna i diferencijalna slijeganja. Vrste
temelja ovisno o kakvoi temeljnog tla i vrsti nosive konstrukcije, mogu se podijeliti
na nain prikazan u tabeli 3.2.
Tabela 3.2 Odabir naina temeljenja prema zahtjevima konstrukcije i svojstvima tla
a) malo stiljiva tla, minimalne deformacije;
NOSIVA KONSTRUKCIJA VRSTA TEMELJA
graevine na stupovima temelji samci
graevine sa zidovima temeljne trake
b) jae stiljiva, nehomogena tla, vee deformacije;
NOSIVA KONSTRUKCIJA VRSTA TEMELJA
graevine na stupovima
temeljni nosai
temeljni rotilji
graevine s nosivim zidovima
temeljni rotilji
temeljne ploe
kombinacije zidova i stupova
temeljni rotilji
temeljne ploe
c) slabo nosiva i jako stiljiva tla;
NOSIVA KONSTRUKCIJA VRSTA TEMELJA
sve vrste graevina osim nasipa duboko temeljenje
sve vrste graevina i nasipi temeljenje na poboljanom tlu
d) temeljenje na tlu razliitih osobina;
NOSIVA KONSTRUKCIJA VRSTA TEMELJA
sve vrste graevina osim nasipa podtemeljne graevine
U ovoj se podjeli ne pojavljuje hibridno temeljenje jer je ono vie vezano za
potrebe nosive konstrukcije nego za svojstva tla.





16
4 DUBOKO TEMELJENJE
Prvi tip dubokih temelja bili su piloti (ipovi), na kojima su ljudi jo u davna
vremena temeljili nastambe, sojenice, u movarama i plitkim vodama, da bi se na taj
nain osigurali od napada neprijatelja. Taj tip dubokog temeljenja je samo slian
dananjem tipu dubokih temeljenja na pilotima, jer je dubina zabijanja tih davnih
drvenih pilota reda veliine dananjeg poimanja produbljenog temeljenja.
Razvitkom tehnologije, naroito pojavom parnog stroja, pojavili su se prvi
graevinski strojevi na parni pogon. Oni su omoguili nagli razvoj dubokog
temeljenja. Nabijai ili makare na parni pogon mogle su zabiti due i deblje pilote.
Industrija elika uvjetovala je pojavu elinih cijevi, koje su kljune u mnogim
tehnologijama dubokog temeljenja ili kao elementi temelja ili kao elementi strojeva za
izvedbu dubokih temelja. Osim cijevi pojavljuju se razliiti elini profili koji se
koriste pri izradi dubokih temelja. Pojavio se prvi kompresor i omoguio izvedbu
kesona kao tipa masivnog dubokog temelja na principu ronilakog zvona.
Kraj 19. i poetak 20. stoljea izvrili su revolucionarne promjene u tehnolokim
mogunostima koje ni danas nisu zavrile.
U ovom poglavlju razmotriti e se duboko temeljenje na dananjoj razini upotrebe.
4.1 PODJELA DUBOKIH TEMELJA PREMA STUPNJU POREMEAJU
OKOLNOG TLA
Uz sva teoretska razmatranja i podatke koji se mogu nai u literaturi, vrlo je
nesigurna procjena nosivosti dubokih temelja. Teko je dobiti stvarne vrijednosti
parametara vrstoe na smicanje koji su za proraune potrebni, a jo je nesigurniji
podatak o vodoravnim pritiscima pomou kojih se rauna nosivost po platu. Stoga su
Ng i ostali (2004.), na temelju analize literature (GEO, 96) i vlastitih iskustava
predloili podjelu prema redu veliine poremeenja okolnog tla prilikom izvedbe
dubokih temelja. Oni su dali naglasak na pilote ali je njihovu podjelu mogue poopiti
na sve duboke temelje. Poznato je da je trenje po platu ovisno o koeficijentu bonog
tlaka K
s
koji varira od K
A
(koeficijent aktivnog pritiska) do K
P
(koeficijent pasivnog
otpora) preko K
0
(koeficijent tlaka mirovanja), ovisno o tome koliko je tlo
poremeeno prilikom izvedbe dubokih temelja.
Tu injenicu koristi Ng i ostali (2004.) te dijeli duboke temelje (u konkretnom
sluaju pilote) na slijedei nain:
- duboki temelji, piloti koji jako zbijaju okolno tlo, svi piloti koji se zabijaju
ili nabijaju u tlo, a sami imaju znaajnu zapreminu; drveni i armirano betonski
predgotovljeni piloti promjera 250 do 450 mm, duine do 20 m; prednapregnuti
armiranobetonski piloti promjera 400 do 600 mm, eline i betonske cijevi
17
zatvorene na vrhu, nabijeni piloti betonirani u nabijenoj zatvorenoj cijevi na
licu mjesta, promjera do 600 mm;
- duboki temelji, piloti koji malo zbijaju okolno tlo, valjani elini profili kao
na pr. Hprofili, cijevi s otvorenim vrhom i slini profili male vlastite
zapremine, koji u tlu zahtijevaju malo prostora i
- duboki temelji i piloti koji ne mijenjaju gustou okolnog tla, koji se izvode
iskopom tla sa ili bez zatite iskopa i zatim ugradnjom drugog materijala,
najee betona, u izvedeni iskop. U ovu grupu spadaju svi kopani i bueni
piloti, elementi dijafragme koji se koriste s obzirom na nain prenoenja
optereenja kao piloti i slini elementi. Tu se takoer mogu ubrojiti svi duboki
temelji tipa bunara i kesona.
U ovu podjelu autori nisu ukljuili tehnologije mlaznog injektiranja i mixed in
place tehnologije, ali bi se one mogle svrstati u grupu temelja koji malo poremeuju
okolno tlo.
Prednosti i mane ovih pilota i dubokih temelja dane su u tabeli 4.1.
Tabela 4.1 Prednosti i mane pilota prema stupnju poremeaja okolnog tla (Ng i dr.
2004.)
a) bez iskopa tla, jako poremeeno tlo
prednosti mane
a) gradivo provjerene kakvoe a) mogu se otetiti prilikom ugradnje
b) prilagodljiva duina elinih i
utisnutih pilota
b) nema mogunosti provjere podataka iz istranih
radova
c) ugradnja neovisna o razini
podzemne vode
c) pomaci tla mogu uzrokovati pomake ili otetiti ve
ugraene pilote, podzemne instalacije i druge graevine
d) nema odlaganja tla d) izvedba je vrlo buna
e) podaci pri ugradnji mogu se
usporediti s podacima istranih
radova
e) vibracije mogu izazvati nepoeljne uinke na
okolinu
f) nekoherentno tlo se zbija ime se
poboljava nosivost i krutost
f) ne mogu se izvoditi u visinski ogranienom prostoru
g) pogodni su za nastavljanje
stupova za gornju graevinu
g) mogu prouzroiti poveane porne pritiske i
naknadno negativno trenje
h) relativno su jeftini
h) duina predgotovljenih pilota mora se prilagoditi
mogunostima prijevoza i prilikama na mjestu ugradnje

i) teki strojevi zahtijevaju opsenu pripremu gradilita
na loem temeljnom tlu

j) potekoe pri savladavanju podzemnih prepreka
(samci, kruti, krupni otpad)




18

k) svjee betonirani nabijeni piloti u prvo su vrijeme
osjetljivi na razna oteenja svjeeg betona
b) bez iskopa tla s malim poremeajem
prednosti mane
a) vrijedi isto kao za prethodne po
a), b), c), d), e) i g)
a) isto kao za prethodne pod a), b), f) i i)
b) prouzrokuju maje poremeaje u
tlu i manje vibracije pri ugradnji

c) duboki temelji i piloti izvedeni strojnim iskopom tla
a) nema opasnosti od
poremeenja tla
a) rizik od gubitka nekoherentnog tla
prilikom iskopa, mogua smanjena nosivost
i slijeganje okolnog tla
b) duina moe biti
promjenjiva
b) osjetljivi na oneienje ili suenje pri
betoniranju u nestabilnom tlu
c) mogua usporedba s
podacima istranih radova
c) kakvou ugraenog betona mogue je
provjeriti jedino jezgrovanjem
d) nosivost je neovisna o
uvjetima izvedbe
d) pri znaajnom protoku vode moe biti
smanjena kakvoa betona
e) manja buka i trenja u
usporedbi s zabijenim i
nabijenim
e) iskopani materijal zahtijeva odlagalite
to poveava troak
f) mogu postii velike dubine
d) duboki temelji i piloti izvedeni runim iskopom tla
a) kao od a) do e) za strojni
iskop
a) kao prethodni a), c) i e)
b) koritenje ekonomski
usporedive radne snage
b) veliki rizik za sigurnost ljudi
c) ne zahtjeva veliku pripremu
terena oko mjesta izvedbe
c) mogunost pojave hidraulikog sloma
d) ne smetaju samci i sline
zapreke
d) mogunost deformacije tla i susjednih
zgrada uslijed sputanja razine podzemne
vode
e) omoguuje neprekidan rad
u smjenama
e) rad vrlo nezdrav za radnike
g) mogu se izvoditi veliki
promjeri

19


4.2 PRIJENOS SILA KOD DUBOKIH TEMELJA
Duboki temelji prenose optereenja od graevine u tlo trenjem po platu i
dodirnom plohom temelj-tlo. Plat je kod ovakvih temelja znatnih povrina te se
njegov udio u prijenosu sila ne smije zanemariti. Samo piloti koji se oslanjaju na
vrstu stijenu, nose iskljuivo na dodirnu plohu temelj tlo, na vrh. Tu se trenje po
platu ne moe ostvariti jer nema pomaka plata koji bi aktivirao trenje.
Na slici 4.1 prikazan je nain prenoenja sila u tlo pomou dubokih temelja.
Q
q
f q
t
q
t
D
Q
q
f
q
t
q
t
D
W W
masivni duboki temelj pilot ili bunar
q *(A )>>q *O*D
f b t
q *(A ) q *O*D
f b t
O

Slika 4.1 Prijenos sila preko vrha i po platu
Doputena nosivost temelja moe se izraziti preko veliine ukupne sile:
Q=Q
v
+Q
p
-W (4.1)
gdje je:
( )
b f
s1
v
A * q
F
1
= Q , (4.2)
sila na dodirnoj plohi temelj-tlo, a

n
n n tn
s2
p
D * O * q
F
1
= Q (4.3)




20
sila koju takav temelj moe preuzeti trenjem po platu. Sila W je vlastita teina
temelja.
U jednadbama 4.1 do 4.3 i na slici 4.1 je:
F
s
- odabrani faktor sigurnosti;
q
f
- nosivost na vrh, na dodirnoj (vodoravnoj) plohi temelj tlo;
A
b
- povrina vrha pilota, dodirne plohe temelj - tlo;
n - broj slojeva sa znaajnim trenjem po platu;
q
tn
prosjena nosivost trenjem po platu pojedinog sloja;
O
n
- opseg dijela temelja koji nosi po platu;
D
n
- dio dubine temelja na kojem se ostvaruje trenje.
*Eurocode 7 uvodi novi pojam: projektna nosivost R
cd
koja je izraena kao :
R
cd
= R
sk
/
s
+R
bk
/
b
(4.4)
gdje su
s
i
b
parcijalni koeficijenti sigurnosti za trenje po platu i nosivost na vrh;

si
n
1
sik sk
A q R

=
(4.5)
ukupna sila po platu;

b bk bk
A q R =
(4.6)
ukupna sila na vrh. Pri tome je A
si
povrina plata u i-tom sloju, A
b
povrina
poprenog presjeka vrha pilota, q
sik
nosivost na trenje po platu i-tog sloja, q
bk

nosivost na vrh. Nosivosti se prema EUROCOD 7 raunaju statistiki iz podataka koji
stoje na raspolaganju uz dodatne popravke sve da bi se ostalo na strani sigurnosti. Za
precizne proraune potrebno je raspolagati s dobrim podacima iz istranih radova ili
instrumentiranog probnog optereenja. Primjena na konkretno pilote biti e prikazana
u poglavlju o pilotima.
*koritene su identine oznake kao u EUROCODE 7
Za proraun dodirnih pritisaka duboki temelji se ponaaju kao potpuno kruti temelji.
Na slici 4.1 vidljiva je razlika utjecaja pojedinog elementa nosivosti ovisno o
obliku dubokog temelja. Pri tome je O-opseg temelja, a D-dubina na koju djeluje
21
trenje po platu. Trenje po platu mnogo je znaajnije kod pilota, pilona i bunara nego
kod dubokih masivnih temelja tipa kesoni i sanduci.
Za proraun udjela plata u prijenosu sila potrebno je dobro poznavanje raspodjele
vrsta materijala i parametara vrstoe na smicanje tih materijala po dubini do dna
temelja. Za proraun nosivosti na vrh i dodatnih naprezanja koja bi mogla izazvati
slijeganje ispod dubokih temelja, potrebno je poznavanje osobina tla na koti dna
temelja kao i na dijelu dubine ispod dodirne plohe temelj-tlo, koja je znaajna za
proraun i kontrolu slijeganja. Iako su duboki temelji teke graevine, oni zahtijevaju
i znatan iskop materijala tla, te vlastita teina iako znaajna, ne utjee bitno na
poveanje dodatnih naprezanja u tlu koja izazivaju slijeganje. Ovo se ne odnosi na
zabijene i nabijene pilote. Prilikom prorauna ukupnog tereta koji temelj prenosi na
tlo, teinu ovih temelja treba uzeti u raun.
Plat, osim to pomae pri noenju moe biti i jedini prijenosnik sile (na pr. kod
pilota malog promjera), ali moe u odreenim uvjetima doi pod utjecaj negativnog
trenja i poveati ukupnu silu koju duboki temelj mora prenijeti na vrh. Detaljnije e o
ove pojave opisati u nastavku.
Kod nekih vrsta dubokog temeljenja kao to su kesoni i bunari, koji se izvode na
nain da se potkopavaju do trenutka dok ne izazovu slom tla ispod noa uslijed
optereenja vlastitom teinom, moe trenje po platu biti nepovoljan inilac. Osim
vrstoe tla ispod noa takav temelj mora savladati i trenje po platu u trenutku
sputanja, jer ako se to ne dogodi temelj e ostati visjeti na platu. Prilikom sputanja
moe se tako oblikovati no da se oko plata temelja ostvari aktivno stanje granine
ravnotee to daje najmanju vodoravnu silu od koje ovisi trenje po platu. Za
savladavanje takvih potekoa postoji i drugi niz najrazliitijih tehnolokih rjeenja.
4.2.1 Nosivost na vrh
Duboki temelji ne mogu izazvati lom tla zbog prekoraenja vrstoe na smicanje,
koji bi se oitovao na povrini terena. Iz tih razloga trebalo je iznai odgovarajua
teorijska rjeenja koja e omoguiti proraun nosivosti dubokih temelja na vrh, na
vodoravnoj dodirnoj plohi temelj-tlo. Mnogi su se autori bavili analizom stanja
naprezanja na dubini vrha pilota. Za razne oblike plastificiranih zona oko vrha pilota




22
pokuali su nai odgovarajua rjeenja. Na slici 4.2 prikazani su usvojeni oblici
lomnih ploha, koji su posluili za proraunska rjeenja (Vesi, 1967.).

Slika 4.2 Oblik plastificiranih zona oko dodirne plohe temelj-tlo kod dubokih temelja
Prema modelu sa slike 4.2 a) proraun nosivosti dali su Terzaghi, Prandtl,
Reissner, Buismann i Caquot; sa sl 4.2. b) Meyerhof, Jky i de Beer; sa slike 4.2 c)
Vesi i Berezanstev. Postojei propisi u Hrvatskoj prihvaaju Meyerhof-ov model i
nain prorauna.
U ovom radu oznaka zamjenjuje umnoak *g u svim izrazima, predstavlja
prostornu teinu tla.
Meyerhof (1951.) daje rjeenje za sve mogue varijacije dubina temelja,
mijenjajui u svom izrazu za nosivost vrijednost kuta od -90do +90 (sl. 2.1). Kada
je =+90 radi se o dubokim temeljima. Koristi poznatu Terzaghi-evu jednadbu za
nosivost plitkih temelja u malo modificiranom obliku:

+ + = N
2
B
N cN q
q 0 c f
(4.7)
u kojoj je za duboke temelje kada je D
f
/B4;
0
=K
0
D
f

Pri tome je K
0
koeficijent tlaka mirovanja, koji Meyerhof predlae da se za pijeske
uzima sa vrijednou oko 0,5, a za gline 1,0.
23

D
f
q
f
a) hrapava dodirna povrina
temelj - tlo
b) glatka dodirna povrina
temelj - tlo
B

Slika 4.3 Plastificirane zone za duboke temelje po Meyerhofu (1961.)
Ovo proizlazi iz geometrije plohe loma, koja kod dubokih temelja ne moe izai na
povrinu terena ve se lom deava unutar mase tla. Teorija je prikladna za temelje
malih tlocrtnih povrina na veoj dubini (piloti). Za temelje velikih tlocrtnih povrina
potrebno je ovaj odnos provjeriti. Ako je on izmeu 1D
f
/B4, treba primijeniti
vrijednosti faktora nosivosti za produbljeno temeljenje. Za ovakve sluajeve mogu se
koristiti izvorni Meyerhofovi dijagrami.
Slika 4.4 Dijagrami za faktore nosivosti dubokih temelja po Meyerhofu
1
10
100
1000
10000
0 10 20 30 35 40 45

0
N
Nc
N
Nq
za kruni i kvadrati ni
presjek
za pravokutni
presjek

q




24
Na slici 4.4. dati su dijagrami za vrijednosti koeficijenata nosivosti N za duboke
temelje prema Meyerhofu (kada je kut =90 kako je prikazano na slici 4.3).
Meyerhof razlikuje vrijednosti faktora nosivosti ovisno o tlocrtnom obliku temelja.
U koherentnim materijalima, kada se za vrijednost kuta trenja moe pretpostaviti
da je 0, faktori nosivosti iznose:
0 N 1; = N ; 7 , 5 1
2
3
N
q c
= = + =

(4.8)
U poglavlju o pilotima malog promjera dana je tablica (5.1) vrijednosti faktora N
c

za pilote malog promjera u glinama za koje vrijedi da je 0 a koji su dobiveni
laboratorijskim i terenskim mjerenjima na velikom broju pilota i penetrometra koji
odgovaraju modelski pilotima malog promjera.
4.2.2 Nosivost trenjem po platu
4.2.2.1 Odnos naprezanje deformacija
Odnos naprezanje deformacija za pojedinani piloti, zabijen u pijesak, analizira
Tomlinson (2001.) (prema Ng. i dr. 2004.) na nain prikazan na slici 4.5.
25
Slika 4.5 Ovisnost nosivosti po platu o veliini deformacije (slijegana) pilota
Iz slike je jasno da veliina nosivosti po platu ovisi o veliini slijeganja. Ako
nema pomaka, nema ni aktiviranja trenja po platu. Bitna je razlika u nosivosti na
trenje po platu ovisno o poremeenju okolnog tla prilikom izvedbe dubokih temelja.
Uvaavajui da je trenje po platu funkcija naprezanja okomitog na povrinu na kojoj
se ostvaruje, uglavnom vodoravnog naprezanja
h
, oito je da je trenutni boni
pritisak na plat kljuan za veliinu trenja, a o emu je bilo govora u poglavlju 4.1.
Aktivni tlak i pasivni otpor dva su krajnja sluaja bonih pritisaka u tlu.
Pri vodoravnoj deformaciji u tlu, veliina koeficijenta bonog tlaka ovisi o veliini
i smjeru deformacije. Za postizanje pune vrijednosti koeficijenta aktivnog pritiska
dovoljna je vrlo mala deformacija, tj. vrlo malo rastezanje, da bi koeficijent postigao
punu vrijednost. Za aktiviranje pune vrijednosti pasivnog otpora potrebna je znatno
vea tlana deformacije tj. znaajno zbijanje tla. Na slici 4.6 prikazan je odnos
koeficijenata bonog tlaka za aktivno stanje, K
A
, za stanje mirovanja K
0
, i za pasivno
stanje K
P
.
Slika 4.6 Odnos koeficijenata bonog tlaka za granina stanja ravnotee i stanje
mirovanja (Reimbert, 2001.)
Iz slike 4.6 jasno je da su deformacije u tlu, koje nastaju ugradnjom dubokih
temelja, vrlo bitne za ponaanje, odnosno veliinu bonog pritiska na plat.
4.2.2.2 Tlak mirovanja




26
Mehanika tla daje teoretsko rjeenje za odnose naprezanja u tlu, na dubini z,
uslijed vlastite teine tla. Glavna naprezanja, uspravno i vodoravno, meusobno su
zavisna. Ova su dva naprezanja, za tlo vodoravne povrine, meusobno povezana
koeficijentom bonog tlaka mirovanja, K
0
na nain iskazan poznatom jednadbom.

v 0 h
K =
Koeficijentom tlaka mirovanja, K
0
bitna je veliina kod prorauna dubokih temelja koji
nose preteno trenjem po platu u nekoherentnim materijalima kada je okolno tlo malo
poremeenu. To se uglavnom odnosi na pilote koji se zabijaju, a imaju male povrine
poprenog presjeka (cijevi otvorenog vrha i razliiti elini profili). Takoer se moe
primijeniti kod prorauna kopanih dubokih temelja pod zatitom cijevi koje se ne vade.
Koeficijent bonog tlaka, K, koji povezuje veliine glavnih naprezanja nije
jednoznaan i teko ga je odrediti. Razni autori predloili su pribline vrijednosti ili
izraze za koeficijent tlaka mirovanja, K
0
. Izrazi i vrijednosti dani su u tabeli 4.2
Tabela 4.2 Koeficijent bonog tlaka mirovanja prema nekim autorima
Tlo Teorija Autor K
0
Jky (1944.) ( za rahli pijesak)
) ' sin 1 (
' sin
3
2
1
) ' sin 1 (
+

+

Jky (1944.) pojednostavnjena
1-sin'
Danski geotehniki institut (1978.)
(nagnuta povrina tla iza podupore
za kut )
(1-sin')(1+sin)
Brooker i Ireland (1965.)
(daje rezultate slinije teoretskoj
Jkyevoj jednadbi)
0,95-sin'
n
o
r
m
a
l
n
o

k
o
n
s
o
l
i
d
i
r
a
n
o

uklje (1979.)
nekoherentno tlo; <0,5
koherentno tlo; >0,5
p
r
e
k
o
n
s
o
-
l
i
d
i
r
a
n
o

p
l
a
s
t
i

n
o
s
t
i

Mayne i Kulhway (1982.)
(OCR=
p
'/
v0
, Roje-Bonacci,
2003.)

(1-sin')OCR
sin
normalno i
prekonsolidi-
rano, za pilote
Burland (1973.) i Parry i Swain
(1977)
(1-sin') i cos
2
'/(1+sin
2
')

Terzaghi (1920.)
0,4 0,5
27
z
b
i
j
e
n
i

p
i
j
e
s
a
k


Sherif i sur. (1982.)

komp
zbijena gustoa;

min
minimalna gustoa.
( )

1 5 , 5 ' sin 1
min
komp

Moroto i Muramatsu (1987.):
E
h
i E
v
moduli elastinosti tla u
vodoravnom (h) i uspravnom (v)
smjeru
v
h
E
E


e
l
a
s
t
i

n
o
s
t
i

Tschebotarioff (1973.)
(, Poissonov koeficijent)

1
(
max
=0,5)
U literaturi se mogu nai i preporuke za tipine vrijednosti koeficijenta, K
0
, te se
jedna takva grupa vrijednosti daje u tabeli 4.3.
U prekonsolidiranim tlima koeficijent bonog tlaka mirovanja moe biti vei od 1
(vidi tablicu 4.3), tj. vodoravno naprezanje u stanju mirovanja je vee od uspravnog.
Ovo je posljedica svojstva tla da pamti povijest optereenja.
Tabela 4.3 Tipine vrijednosti koeficijenta tlaka mirovanja, K
0
(Craig, 1997.)
Vrsta tla K
0
zbijeni pijesak 0,35
rahli pijesak 0,60
normalno konsolidirana glina 0,5-0,6
prekonsolidirana glina (OCR=3,5) 1,0
jako prekonsolidirana glina (OCR=20) 3,0
Za vodoravno uslojeno tlo ovaj je odnos prikazan na slici 4.7. Javlja se ne samo u
tlu ve i u stijenskim masama u podrujima reversnih rasjeda.
Slika 4.7 Podruje vrijednost vodoravnih naprezanja za stanje mirovanja




28
Istraivanja su pokazala da je razlika u vrijednostima raunatim, a prema izvornom
i pojednostavnjenom Jkyevom izrazu (vidi tabelu 4.2) za kutove unutarnjeg trenja '
izmeu 20 i 45, od 9 % do 16 % to nije zanemarivo. Tumaenje prihvatljivosti
pojednostavljenog Jkyevog izraza lei u injenici da je greka u odreivanju
vrijednosti kuta unutarnjeg trenja ' daleko vea.
Kako je smisaono bitna razlika u trenju po platu u koherentnim i nekoherentnim
materijalima to se oni nastavno razmatraju odvojeno.
Nosivost trenjem po platu se moe pretvoriti i u vlastitu suprotnost (negativno
trenje) i vriti na duboke temelje dodatno optereenje.
4.2.2.3 Nosivost trenjem po platu u koherentnom tlu
Granina nosivost trenjem po platu u koherentnom tlu odreena je posminom
vrstoom (q
t
) izmeu plata temeljne konstrukcije i tla u dodiru, koja prikazana
Coulombovim izrazom ima oblik:
+ = tg c q
n a t
(4.9)
gdje su:
q
t
- posmina vrstoa plat-tlo
c
a
- adhezija plat-tlo

n
- pritisak tla okomito na plat
- kut trenja izmeu plata i tla
Ako se za homogeno tlo po dubini temeljne konstrukcije naprezanje
n
okomito
(normalno) na plat, izrazi preko uspravnog geostatikog naprezanja tla
vo
(vidi sliku
4.8.) dobije se:
(4.10)
gdje su:
K
S
- koeficijent pritiska tla na plat temelja, (bonog tlaka);
- prostorna, jedinina teina tla,
z - dubina na kojoj promatramo naprezanja.
Uvrsti li se izraz (4.10) u izraz (4.9) moe se posminu vrstou plat-tlo prikazati:
+ = tg z K c q
s a t
(4.11)
Ako se prihvati da temeljna konstrukcija po dubini ne mijenja veliinu poprenog
presjeka, odnosno da joj je opseg O stalan, dozvoljena nosivost trenjem po platu
prikazana preko ukupne sile trenja Q
P


moe se izraziti na nain :
z K K
s vo s n
= =
29
[ ]dz tg z K + c
F
O
= dz q O
F
1
Q
L
o
s a
S
L
o
t
S
P
= (4.12)
gdje je L debljina sloja ili visina dijela temeljne konstrukcije (D
f
sa slike 4.1), za koju
je trenje po platu znaajno, a F
s
faktor sigurnosti. Rsdpodjela naprezanja u tlu oko
plata dubokog temelja prikazana je na slici4.8.

Slika 4.8 Posmino i normalno naprezanje uz plat dubokog temelja za homogeno tlo
Ukoliko tlo, kroz koje prolazi temeljna konstrukcija, nije homogeno nego se sastoji
od vie slojeva razliitih svojstava, izraz (4.10) moe se napisati u ve navedenom
obliku u izrazu (4.3), gdje je n - broj slojeva razliitih svojstava, a
tn
q - prosjena
vrijednost granine nosivosti u n-tom sloju odreena za
n
na sredini pripadajueg
sloja.
Neki autori posminu vrstou izmeu plata i tla izraavaju preko jedininog
otpora trenjem. Prema Meyerhof-u (1957.) jedinino trenje (f
s
) se izraava kao;
= tg * c * 5 . 1 f
u s
- za zabijene pilote (4.13a)
= tg * c f
u s
- za buene pilote (4.13b)
gdje su :
c
u
- kohezija u nedreniranim uvjetima;
- kut unutarnjeg trenja koherentnog tla u dreniranom stanju,
te je ukupna sila koja se moe prenijeti trenjem po platu u tlu s n razliitih slojeva:




30

=
n
sn n P
f * H O Q (4.14)
U tablici 4.4 prikazan je primjer vrijednosti jedininog otpora trenjem odreen za
glinu razliite jednoosne tlane vrstoe.
Tablica 4.4 Vrijednosti f
s
u ovisnosti prema jednoosnoj tlanoj vrstoe gline,
Tomlinson, 1975, prema (Poulos &Davis, 1980.)
f
s
(ovisno o gradivu temelja)
(kPa)
Jednoosna vrstoa gline
(kPa)
beton ili drvo elik
0-72 0-34 0-34
72-144 34-48 34-48
144-288 48-62 48-57
288 62 57
Adhezija u nedreniranim uvjetima izmeu tla i plata (c
a
) ovisi o nizu uvjeta koji
ukljuuju vrstu tla, vrstu dubokog temelja (gradivo od kojeg je izraen i svojstva
povrine po platu), te nain ugradnje u tlo. U idealnim uvjetima ova vrijednost mogla
bi se odrediti probnim optereenjem, ali se u praksi najee koriste iskustvene
vrijednosti. Neke od tih vrijednosti prikazane u tablicama 4.5 i 4.6, ali se u praksi
esto koriste izrazi koji adheziju tretiraju kao postotak mobilizirane kohezije tla u
koji je temelj ugraen. Ako se u takvom proraunu izostavi analiza svojstava povrine
plata i nain postavljanja temelja u tlo, takvi izrazi postaju vrlo nepouzdani.
Tablica 4.5. Odnos adhezije (c
a
) i kohezije (c
u
) u nedreniranim uvjetima za pilote
zabijene u vrsto koherentno tlo prema Tomlison, 1970., (Poulos, Davis1980.)
Odnos dubine zabijanja u
vrstu glinu prema
promjeru pilota (D/d)
Uvjeti u tlu c
a
/ c
u

< 20
> 20
Pijesak ili pjeskovito tlo
iznad sloja vrste gline
1.25
0.75 - 1.25
< 20 (> 8)
> 20
Meka glina ili prah iznad
sloja vrste gline
0.40
0.70
31
< 20 (> 8)
> 20
vrsto kohezivno tlo bez
nadsloja
0.40
0.40 - 0.90
Veliina koeficijenta pritiska tla na plat temelja (K
S
) izrazito je ovisna o
uvjetima u tlu koji su uspostavljeni nakon ugradnje dubokog temelja. Kod kopanih
dubokih temelja tlo se razrahljuje te ova vrijednost moe pasti na vrijednost
koeficijenta aktivnog tlaka K
A
. Kod zabijenih dubokih temelja tlo se oko temelja
zbija, te vrijednosti koeficijenta pritiska tla na plat temelja mogu narasti do veliine
koeficijenta pasivnog otpora tla K
P
. U idealnim uvjetima, kada bi mogli tlo zamijeniti
temeljem, a da nema vodoravnih deformacija u tlu, K
S
bi trebao odgovarati
koeficijentu tlaka mirovanja K
0
.
Tablica 4.6. Odnos adhezije (c
a
) i kohezije (c
u
) u nedreniranim uvjetima za buene
pilote u koherentnom materijalu (prema Vesi, 1967.)
Vrsta tla Faktor adhezije Vrijednost Referenca
Londonska
glina
c
a
/ c
u
0.25-0.7 Tomlinson (1957)
Osjetljiva glina c
a
/ c
r
1.0 Golder (1957)
Glina koja buja c
a
/ c
u
0.5 Mohan & Chandra (1961)
4.2.2.4 Nosivost trenjem po platu u nekoherentnom tlu
Granina nosivost trenjem po platu u nekoherentnom tlu odreena je posminom
vrstoom (q
t
) izmeu plata temeljne konstrukcije i tla u dodiru, koja prema izrazu
(4.11) za nekoherentno tlo ima oblik
= tg z K q
s t
(4.15)
odnosno izraz za ukupnu silu koja se moe prenijeti trenjem preko plata postaje:
[ ]dz tg z K
F
O
= dz q O
F
1
Q
L
o
s
s
L
o
t
s
P
= (4.16)
Neke vrijednosti koeficijenta pritiska tla na plat K
s
i kuta trenja plat-tlo ,
prikazane su u tablicama 4.7 i 4.8 kao iskustvene vrijednosti koje se koriste u praksi.
Vrijednosti veliina K
s
i ovise o vrsti tla, gradivu od kojeg je izraen temelj, obradi
povrine plata i nainu ugradnje dubokog temelja u tlo.




32
Za posminu vrstou izmeu plata i tla izraenu pomou jedininog otpora
trenjem f
s
u nekoherentnim materijalima moe se upotrijebiti izraz (4.14). Neke
vrijednosti veliine f
s
za temelje u nekoherentnim materijalima date su u tablici 4.9.
Tablica 4.7 Pribline vrijednosti Ks za neke zabijene pilote (prema Poulos&Davis,
1980.)
Vrsta materijala pilota Vrijednost K
s

beton 1.5 10 %
elik okrugli presjek 1.1 10 %
elik H presjek 1.6 10 %
Tablica 4.8 Vrijednosti K
s
i za zabijene pilote prema Broms, 1966. (iz Cernica,
1995.)
Vrsta materijala
K
s

pilota
mala relativna
gustoa tla
velika relativna
gustoa tla
elik 20 0.5 1.0
beton 3/4 1.0 2.0
drvo 2/3 1.5 4.0
Tablica 4.9 Prosjene vrijednosti jedininog otpora trenjem f
s
za temelj ravnih
povrina plata u nekoherentnom materijalu u ovisnosti o relativnoj
gustoi (prema Cernica, 1995. )
Relativna gustoa tla
D
r

Prosjena vrijednost jedininog
otpora trenjem f
s
(kPa)
< 0.35 10
0.35 - 0.65 10-25
0.65 - 0.85 25-70
> 0.85 70 - 110
4.2.2.5 Nosivost trenjem po platu u stijeni
33
Iako je na izgled besmisleno izvoditi duboke temelje, u ovom sluaju pilote, na
nain da im je znaajni dio izveden u stijeni, u praksi se to ipak dogaa. U tom
sluaju trenje po platu postaje vrijedno panje, naroito ako se radi o pilotima veih
promjera pilonima. Postoji znaajna literatura koja se bavi samo ovom
problematikom (Willie, 1991). Novija istraivanja ukazala su na znatan utjecaj trenja po platu
kod ovakvih dubokih temelja. Pregled ovih rezultata mogue je nai u literaturi (Zertsalov i
Konyukhov, 2007.). Prema Serranoa i Olalla (2007.) postoje dvije grupe autora koji daju
terenska rjeenja trenja po platu kod dubokih temelja u stijeni. Obje grupe vezuju tu nosivost za
jednoosnu vrstou intaktne stijene,
c
. Jedna grupa daje teoretsko rjeenje preko linearne
zavisnosti, a druga preko funkcije kvadratnog korijena iz jednoosne vrstoe
c
. Obije grupe
daju i koeficijente za popravke. Autori navode konaan izraz za proraun trenja po platu kako
slijedi:
[ ]
2 k
c gr
MN/m = (4.17)
pri emu je:
- bezdimenzionalni koeficijent popravka, ovisan o jednoosnoj vrstoi stijene i
kree se od 0,1 do 0,4 za linearni odnos, odnosno od 0,1 do 0,8 ee od 0,2-0,6 za
odnos preko drugog korjena ;
k - je eksponent koji za prvu grupu autora iznosi 1, a za drugu 0,5 ili vrlo blizu
njemu;

c
u [MN/m
2
].
U spomenutom radu od Serranoa i Olalla (2007.) autori daju rezultate svojih
istraivanja preko niza dijagrama.
Standard DIN 4014 predlau nosivost na plat u ovisnosti o jednoosnoj vrstoi,
c

prikazane u tabeli
Tabela 4.10 Nosivost trenja po platu u ovisnosti o jednoosnoj vrstoi

c
[MN/m
2
]
gr.
[MN/m
2
]
0,5 0,08
5,0 0,5
20 0,5






34
5 PILOTI
5.1 OPENITO
Piloti su duboki temelji kod kojih je duina bitno vea od poprenog presjeka.
Predstavljaju stupove koji silu s graevine prenose duboko u tlo. Mogu djelovati kao
pojedinani temelji ili u grupi, spojeni naglavnom konstrukcijom. ea je njihova
primjena u grupi. Piloti mogu u tlo prenositi i vlanu silu koja se javlja u sluaju kada
piloti djeluju kao par kod prijenosa momenata u tlo. Piloti se mogu izvoditi i kao kosi.
Naglavna konstrukcija prenosi i preraspodjeljuje optereenja od graevine na pilote.
Piloti su najstarija vrsta dubokog temeljenja.
Prema Das, (2000.) piloti se koriste u uvjetima i na nain prikazan na slici 5.1.
Slika 5.1 Uvjeti koritenja pilota
Na slici 5.1 (a) je piloti koji optereenje prenosi kroz loe tlo u vrstu stijensku
podlogu, na vrh, bez sudjelovanja trenja po platu. Na slici 5.1 (b) pilot prenosi
optereenje dijelom na vrh a dijelom trenjem po platu u homogenom tlu. Pilot na
slici 5.1 (c ) prenosi u tlo i vodoravna optereenja nastala djelovanjem momenata iz
nadzemnog dijela graevine, uslijed djelovanja vjetra ili potresa. Na slici 5.1 (d) pilot
prolazi kroz tlo koje reagira na promjenu vlage, buja ili se radi o tlu koje moe
35
kolabirati ka na pr. les. Tada je temeljenje na pilotima jedino mogue rjeenje ako se
dobro nosivo tlo nalazi na razumno dohvatljivoj dubini. Na slici 5.1 (e) prikazan je
pilot koji je optereen vlanom silom. Ovakvi se piloti mogu pojaviti kod
dalekovodnih stupova, platformi za vaenje nafte, i graevina pod znaajnim
utjecajem uzgona. Na slici 5.1 (f) prikazana je primjena temeljenja na pilotima stupa
mosta kod kojeg postoji mogunost pojave erozije rijenog korita oko stupnog mjesta.
Na slici 5.2 prikazano je niz sluajeva primjene temeljenja na pilotima uz raspravu
o opravdanosti odnosno neopravdanosti primjene takvog naina temeljenja.
Slika 5.2 Uvjeti prikladni za temeljenje na pilotima, Kleiner (1981.)
Za preporuiti je primjenu pilota u sluajevima sa slike 5.2 a, i c. Za sluaj 5.2 b
postoje mogunosti poboljanja podtemeljnog tla pa piloti nisu uvijek optimalno
rjeenje. U sluajevima sa slike 5.2 d i e nema potrebe za temeljenjem na pilotima
osim ako se ne radi kao i na slici 5.1 f o moguoj pojavi erozije ispod temelja. U
ostalim sluajevima potrebno je razmotriti opravdanost izvedbe pilota ovisno o
kakvoi glina i stvarnom stanju na terenu.
U nastavku je dan dijagram toka odluivanja pri odabiru vrste pilota prema
preporukama Ureda za geotehniko inenjerstva, Graevinskog odjela, Gradske
uprave Hong Konga (GEO 96).






36



Dijagram toka (1) odluivanja pri odabiru vrste pilota (Prema GEO Publication No.
1/96)
Slian dijagram toka za odabir naina temeljenja preporua i Ameriki institut za
ouvanje uma (Collin 2002.). Dijagram toka dan je u nastavku.

procj ena pote reen ja na t emelj e
procj ena uvj eta u tlu i zahtjeva kon st rukcije
j esu l i
p il oti n uni
pli tko
temel jenje
uvjeti
u tl u
u vjeti
optere enj a
uvjeti
u tj ecaja
na
oko li
ogr ani enja
lokacije
razmatrenje tehnikih uvjeta za od abir vrste pilota
rang l ista odgovara jui h tipova pilota prema tehni kim pokaza teljima
rang lis ta odgovaraj uih ti pova pilota prema cijen i kotan ja
rang li sta odgovara juih tipova pilota pr ema izvod ljivost i
konan a rang l ista prema svim pokazate lji ma
PRIKAZ DOBIVENI H PODATAKA INVESTITORU
S PREPORUKOM ZA ODABIR
DA
NE
37
Dijagram toka (2) za odabir naina temeljenja - Ameriki institut za ouvanje uma
(Collin 2002.)



Prikupljane podataka o graevini, detalji projekta, podaci o lokaciji
generalna geoloka si tuaci ja na lokaciji
prikupljanj e podataka o t emeljenju okolnih graevina
izraditi program i izv esti istrane radove
oc jeniti podatke i odabrati nain temel j enja
poboljanj e
podtemeljnog tla
druge vrst e
dubokog temeljenja
duboko temeljenje
zabijeni pilot i
odabit vrste
zabijenih pilota
pror aun nosivosti
i duine
proraun potrebnog
nabijaa
proraun zadovol java
priprema nacrt a
i tr okovnika
plitko t emeljenje
DA
NE




38
5.2 PODJELA PILOTA PREMA NAINU IZVOENJA
Ovo je podjela prema tehnologiji izvoenja. Mogue ju je povezati s podjelom
dubokog temeljenja openito, kako je to uinjeno u poglavlju 4.1, jer i ona ovisi o
tehnologiji. Kod ove podjele teite je na tehnologiji i nainu izvedbe, a ne toliko na
utjecaju na okolno tlo u kojem se piloti izvode. Pojavom novih tehnologija ovo se
podruje znatno proirilo u posljednje vrijeme. Nekoliko primjera dano je na slici 5.3.
Piloti se klasinim tehnologijama izvode kao zabijeni, utisnuti i kopani. Kada su
malog promjera izvode se kao zabijeni, nabijeni, utisnuti i svrdlani. Prva tri tipa
prilikom izvedbe izazivaju zbijanje tla u prostoru u kojem se izvode pa spadaju prema
prethodnoj podjeli u pilote koji zbijaju tlo. To ne vrijedi onda kada se zabijaju elini
profili ili cijevi s otvorenim dnom.
Kopani piloti se izvode kada su veih promjera. Mogu se kopati bez zatite, pod
zatitom bentonitne isplake ili pod zatitom cijevi-kolone, koja se tijekom betoniranja
pilota vadi. U ovu grupu spadaju i elementi dijafragmi, najee za ovu svrhu
armiranobetonskih, koje kao zasebni elementi predstavljaju pilote pravokutnog
poprenog presjeka i njihovu kombinaciju. Izvode se iskopom pod zatitom
bentonitne isplake. Primjenom ove tehnologije ne zbija se okolno tlo.
Metoda mlaznog injektiranja donijela je novu vrstu pilota stupnjaka, izvedenih
u prethodno razrahljenom razbijenom tlu u koje se pod pritiskom ugrauje vezivno
sredstvo. Time se u tlu dobiva vrsto tijelo nepravilnog vanjskog ruba.
Metoda mixed in place stvara u tlu stupnjake izvedene od autohtonog tla
pomijeanog s veznim sredstvom.
Slika 5.3 Nekoliko primjera pilota izvedenih u tlu
Piloti se esto koriste za temeljenje u vodi. Tada dio pilota, koji izlazi iz tla i
prolazi kroz vodu, ujedno slui kao stup.
39
5.3 PODJELA PILOTA PREMA VRSTI MATERIJALA
Drveni piloti su najstarija vrsta pilota po materijalu. Ako se nalaze u podruju s visokom
podzemnom vodom moraju se izvesti tako da se uvijek nalaze ispod razine podzemne vode
jer u tom sluaju ne trunu. Na slici 5.4 prikazano je temeljenje na pilotima stare jezgre
Stockholma i posljedice sputanja razine podzemne vode ispod glava pilota.
Slika 5.4 Rezultat istrane jame ispod temelja zgrade u staroj jezgri Stockholma
(Bohm i Stjerngren, 1981.)
Danas se u Europi koriste malo, ali su u SAD jo uvijek u upotrebi u znatnim
koliinama.
elini piloti mogu biti razliitih oblika i razliito utjecati na zbijanje okolnog tla.
prethodno je reeno da cijev zatvorenog vrha zbijaju okolno tlo dok ta ista cijev
otvorenog vrha, zabijena u tlo, vri vrlo mali poremeaj okolnog tla.
elini piloti se ne preporuuju kao trajna vrsta temelja zbog korozije, iako su im
sve druge osobine vrlo povoljne. Ako se primjene treba izvesti antikorozivnu zatitu
(premazi, elektroosmoza, debljina stijenki). Za sluajeve ugradnje pilota u agresivnu
sredinu, koriste se predgotovljeni, armiranobetonski piloti, koji su manje osjetljivi na
agresivno djelovanje vode.
Armirano-betonski, predgotovljeni, prednapregnuti piloti su se pojavili kao
zamjena za drvene pilote. U prvom su trenutku imitirali drvene i po obliku. Kasnije
im popreni presjek postaje viekutan, a zatim pravokutan. Dobra im je strana to
predstavljaju provjereni proizvod kod kojeg se moe postii standardizirana kakvoa.
Mana im je ogranienje duine kako prilikom prijevoza tako i prilikom ugradnje. Ne




40
mogu se nastavljati, a i viak duine predstavlja potekou. Potrebno ih je proraunati
na savijanje prilikom prijevoza na gradilite i podizanja pri zabijanju.
Betonski piloti izvedeni na licu mjesta. Ovi piloti nemaju armature. Moe ih se
koristiti samo onda ako piloti nije optereen na savijanje. esto se koriste u grupi kao
poboljanje temeljnog tla. Najee se izvode kao nabijeni, utisnuti i/ ili vibrirani.
Armirano-betonski piloti izvedeni na licu mjesta. Tehnologije izvedbe su
razliite. Prostor za pilote moe se izvesti nabijanjem, zabijanjem, buenjem i
kopanjem. Zajedniko im je da se armatura ugrauje na licu mjesta pa se duina
koeva moe prilagoditi potrebama na terenu. Betoniraju se takoer na licu mjesta a
nain ugradnje betona ovisi o vrsti tehnologije izvoenja. Betoniraju se kontraktor
postupkom ili ugradnjom suhog betona u otvor izveden u tlu, to ovisi o tipu
tehnologije izvoenja. Ove tehnologije opisati e se naknadno. U ovu skupinu spadaju
piloti izvedeni tehnologijom dijafragme.
ljunani piloti izvode se na licu mjesta nabijanjem ljunka u tlo. Slue kao
poboljanje temeljnog tla. Ovi piloti zbijaju okolno tlo, to im je i svrha. Ujedno
djeluju kao uspravni drenovi te ubrzavaju proces konsolidacije. Treba ih paljivo
primjenjivati jer u sitnozrnom tlu mogu izazvati poveanje pornih pritisaka i
smanjenje efektivnih naprezanja. Time izazivaju upravo suprotan uinak od
poboljanja uvjeta u tlu.
Piloti od kombiniranih materijala. Najee se radi o kombinaciji elika i
betona. Mogu se izvoditi i kombiniranjem plastinih cijevi, metalnih umetaka (I
profila, eljeznikih ina i slino) i betonske ispune. Kod malih profila ispune je
malter ili smjese za injektiranje. Mijeani se materijali najee koriste kod
mikropilota.
Piloti od mjeavine tla i veziva. U ovu grupu spadaju mlaznoinjektirani stupnjaci
i piloti izvedeni Mix in place tehnologijom. Nastaju mijeanjem tla i veziva koje se
ubacuje razliitim postupcima. Proizvoai opreme tvrde da se u svjeu smjesu tla i
veziva moe ugraditi i armatura te teko nastaju armirane, nosive konstrukcije. Mnogo
se koriste za izvedbu zatite graevnih jama jer su ujedno i vodonepropusne ako se
ugrauju u kontinuiranu stijenku.
41
5.4 PRIJENOS SILA
Piloti uvijek zadovoljavaju uvjet da je D/B>4 te se mogu raunati prema
Meyerhofovim izrazima za temelje kod kojih je =90. Prema prijenosu sila
razlikujemo:
pilote koji nose na vrh;
pilote koji nose iskljuivo trenjem po platu (lebdei piloti)
pilote koji nose kombinirano.
Kod pilota koji nose na vrh i trenjem po platu, moe se trenje po platu usvojiti
samo za tla sa veim vrstoama na smicanja i to samo onda kada je mogue
mobilizirati trenje po platu za to je potreban relativni pomak izmeu tla i
pilota (vidi sliku 4.5 i 5.5). Ukoliko pilot prolazi kroz izrazito stiljive slojeve ili
slojeve podlone naknadnom slijeganju dolazi do pojave negativnog trenja koje
poveava ukupnu silu koju pilot vrhom prenosi u tlo.
Slika 5.5 Odnos veliina sila koje pilot u tlo prenosi vrhom i trenjem po platu ovisno
o kakvoi slojeva kroz koje prolazi (vodoravno rafirani dijagram je raspodjela
vrijednosti trenja po platu). Vlastita teina pilota nije ukljuena.
Slika 5.5 a) prikazuje pilot koji nosi uglavnom na vrh i neto vrlo malo trenjem po
platu. Slika 5.5 b) prikazuje nain prijenosa sila kod lebdeih pilota. Slika 5.5 c)
prikazuje prijenos sile trenjem i na vrh s dominantnom nosivou u vrstom sloju.




42
Slika 5.5 d) prikazuje poveanje ukupne sile koju pilot nosi na vrh zbog pojave
negativnog trenja.
Uobiajena je pretpostavka da se za ostvarenje punog trenja po platu treba
ostvariti pomak (slijeganje) pilota od 2,5 mm (vidi: Smith 1960. i Paikowsky i dr.
1995.). Nasuprot tome prema Bowles (1988.), potreban je pomak pilota pod
optereenjem od oko 0.1B, gdje je B promjer pilota, da bi se ostvarila nosivost na vrh.
Kod pilona i pilota velikog promjera ovo je nedopustivo velika, a i malo vjerojatna
vrijednost, pa se pretpostavlja da to vrijedi iskljuivo za pilote malog promjera, reda
veliine do 400 mm. Iz ukupnog pomaka potrebno je iskljuiti elastino deformaciju
samog pilota. U stvari, svi piloti nose na trenje vie ili manje. Tek kad je mobilizirano
puno trenje po platu moe se ostvariti nosivost na vrh. Odnos nosivosti na trenje po
platu i na vrh je ovdje od bitne vanosti, ali je jasno da se trenje po platu ne moe
izbjei. Prema istraivanjima FHWA (US Savezna administracija za autoceste,
(Paikowsky i Hart, 2000.) pokazalo se u praksi da postoji znaajno trenje po platu i
kod onih pilota koji su projektirani kao da nose samo na vrh. Za ekonomino
projektiranje pilota vano je poznavati stvarni odnos Q
v
/Q
p
. Kod pilota koji
zavravaju na vrstoj stijeni, nosivost na vrh je i pored svega toliko vea od nosivosti
po platu da zahtijeva posebno izuavanje.
Piloti dijelom izvedeni u stijeni neosporno nose trenjem po platu u dijelu koji
prolazi kroz stijenu. Trenjem po platu za ovakve sluajeve bavi se niz autora te se
podaci mogu nai u literaturi, (Serranoa, Olallab, 2004; Zertsalov, Konyukhov, 2007)
5.5 PRORAUNI NOSIVOSTI PILOTA
Nosivost pilota moe se odrediti kao :
- ono optereenje koje uvjetuje slom u gradivu pilota;
- ono optereenje pri kojem je u tlu mobilizirana puna vrstoa na smicanje.
U inenjerskom smislu, nosivost moe biti postignuta pri mnogo manjem
optereenju. To je ono optereenje pri kojem pilot postie tolerantnu granicu
slijeganja za graevinu kojoj je namijenjen.
U tom je smislu prihvaen Terzaghi-ev prijedlog, da se za graninu nosivost pilota
uzme ono optereenje, koje kao tolerantnu granicu slijeganja izaziva veliinu od 1/10
promjera ili irine pilota. Ova tolerancija moe biti dobra kod pilota manjih promjera.
Kod pilota velikih promjera ovo ne daje zadovoljavajue rjeenje.
43
Najee zadovoljavajue rjeenje, najgrublje reeno, daje proraun granine
nosivosti koja se zatim dijeli s odabranim faktorom sigurnosti. Tako se dobiva radno
ili dozvoljeno optereenje. EUROKOD 7 daje drugo rjeenje.
Ovaj pristup ne zadovoljava u sluajevima kada se radi o graevinama koje su vrlo
osjetljive na slijeganja i jo vie, na diferencijalna slijeganja. Tada je potrebno
izvriti precizne proraune noenja pilota po platu i na vrh. Ukupno slijeganje
sastojati e se tada od elastine deformacije samog pilota, elastoplastine deformacije
tla u koje je pilot ugraen i slijeganja ispod vrha pilota.
Za grupe pilota analiza je jo sloenija u sluaju otrih zahtjeva u pogledu slijeganja.
Najbolja rjeenja daju rezultati probnih ispitivanja pilota, ali se ona rijetko rade jer su
skupa. EUROKOD 7 ih pretpostavlja kao standardni postupak.
5.5.1 Proraun nosivosti prema teoriji graninog stanja plastine ravnotee
Usvoji li se jednadba (4.1) za proraun ukupne sile koju jedan pilot moe
preuzeti, openito se moe pisati, koristei rjeenje prema teoriji graninih stanja
plastine ravnotee za nosivost na vrh i Coulomb-ov zakon za trenje po platu:
( ) ( ) W dz tg zK c O dN 5 . 0 N cN A Q
L
0
s a q 0 c b f
+ + + + =

(5.1)
gdje je A
b
-povrina poprenog presjeka vrha pilota promjera =d, O-opseg pilota a
W-vlastita teina pilota.
Za pilote izvedene u glini, uvaavajui da je 0, vrijedi da je Nq=1 a N
c
je
konstanta, izraz (5.1) se moe pojednostavniti u slijedei oblik:
( ) W dz c O cN A Q
L
0
a 0 c b f
+ + =

(5.2)
Kohezija c je vrijednost dobivena za nedrenirane uvjete iz troosnog pokusa u
laboratoriju ili dobivena iz rezultata krilne sonde (Roje-Bonacci, 2007). Za pilote koji
nemaju proirenje baze na vrhu, mogue je slijedee pojednostavljenje ako vrijedi da
je A
b

0
W:

+ =
L
0
a c b f
dz c O cN A Q (5.3)
U tablici 5.1 date su vrijednosti faktora nosivosti N
c
prema nekim autorima.




44
Tabela 5.1 Vrijednosti N
c
za gline kod kojih vrijedi da je 0 (Mayerhof, 1959.)
Izvor N
c

Sanglerat:
izdueni temelj 5,7
kvadratini ili kruni temelj 6,8
Craig: 5,7
Skempton:
izdueni popreni presjek (za elemente dijafragmi) 7,5
Skempton, Meyerhof:
teoretsko rjeenje, modelska ispitivanja i potvrda
terenskim ispitivanjima
9
Sowers, na modelima 5<N
c
<8
Mohan, za ekspanzivne gline 5,7<N
c
<8,2
Rezultati penetracijskih testova:
Ladanyi, Eden:
normalne gline (prema Vesi 1967.) 7,4<N
c
<9,3
osjetljive gline, laboratorij 5,7<N
c
<8
osjetljive gline, terenski rezultati 5,5<N
c
<7,5
Kanadski testovi 5,71<N
c
<8
prosjena vrijednost 7,23
Gloucesterska glina 6,85
Delft laboratorij 5,14
Sowers, Ward i dr. N
c
>5 i N
c
<25
Za pilote u nekoherentnim materijalima, kada je c=0, iz izraza 5.1 dobiva se:
W dz tg zK OF N A Q
L
0
s q
,
0 b b f
+ =

(5.4)
pri emu je
,
0 b
efektivno uspravno naprezanje na razini vrha pilota, a

F faktor
popravke za pilote koji se suavaju prema vrhu (za nepromjenjiv popreni presjek

F =1). U izrazu (5.4) zanemaren je lan (0.5d N

) s razloga to je njegova vrijednost

vrlo mala u odnosu na lan uz Nq.
Nosivost pilota moe se proraunati i prema jednadbi Terzagija koja glasi:
( ) W f L O dN 5 . 0 N cN A Q
s q 0 c b f
+ + + =

(5.5)
gdje je L duljina pilota na kojoj se ostvaruje trenje, a f
s
je jedinini otpor na trenje
izmeu plata pilota i tla koje ovisi o vrsti materijala tla i pilota. Za koherentne
materijale dati su podaci za f
s
u tablici 4.4, a za nekoherentne u tablici 4.9. Za
proraun se mogu koristiti i izrazi (4.13a) i (4.13b).
45
Preporua se upotrijebiti postupak prorauna dozvoljene nosivosti na nain da se
faktori nosivosti uzimaju za mobilizirani kut trenja
m
na nain da je

=
s
m
F
tg
tg , a
1,2 F
s
1,8 i mobilizirana vrijednost kohezije kao c
m
=c/ F
sc
sa 2 F
sc
3.
Na slici 5.6 dan je niz dijagrama za faktor nosivosti N
q
prema raznim autorima.
Slika 5.6 Vrijednosti faktora nosivosti Nq prema nizu autora




46
U nastavku se daju vrijednosti otpora trenja po platu dobivene temeljem raznih
podataka o svojstvima materijala . (5.2 -5.6, izvorno Paulos, 1989.; preneseno iz Ng i
dr., 2004.)
Tabela 5.2 Faktor trenja f
s
za proraun nosivosti po platu zabijenih pilota, dobivenih
iz rezultata laboratorijskih ispitivanja vrstoe
Vrsta tla Jednadba Primjedba Izvor
=1,0(c
u
25kPa)
=0,5(c
u
70kPa)
Za meuvrijednosti koristiti linearnu
promjenu
API (1984)
=1,0(c
u
35kPa)
=0,5(c
u
80kPa)
Za meuvrijednosti koristiti linearnu
promjenu
Primjenjivo za faktor duljine pilota
L/d>50
Semple i Rigden
(1984.)
f
s
=c
u

=

1
c
za
c c
v
u
5 , 0
v
u
5 , 0
nc
v
u

>

=

1
c
za
c c
v
u
25 , 0
v
u
5 , 0
nc
v
u

Fleming i dr. (1985.)
(indeks nc kazuje da
se radi o normalno
konsolidiranom
stanju)
Glina
f
s
='
v
=(1-sin')tan' (OCR)
0,5
Burland(1973.)
Meyerhof(1976.)
=0,15-0,35 (pritisak)
0,10-0,24 (vlak)
McClelland
(1974.)
=0,44 za '=28
0,75 za '=35
1,2 za '=37
Meyerhof (1976.)
Silikatni
pijesci
f
s
='
v

(f
s
>f
slim
)
=(K/K
0
)K
0
tan(/)
/ ovisi o vrsti materijala pilota
(raspon 0,5-1,0)
K/K
0
ovisi o nainu ugradnje
(raspon 0,5-2,0)
K
0
=koeficijent tlaka mi rovanja, koji
je funkcija OCR
Stas i Kulhawy
(1984)
Nevezani
vapnenaki
pijesci
f
s
='
v

=0,05-0,1 Poulos (1988d)
47
Tabela 5.3 Faktor trenja f
s
za proraun nosivosti po platu buenih pilota, dobivenih
iz rezultata laboratorijskih ispitivanja vrstoe (Paulos, 1989.)
Vrsta tla Jednadba Primjedba Izvor
f
s
=c
u
=0,45 (Londonska glina)
=0,7 puta vrijednost za pomak
zabijenog pilota
Skempton (1959)
Fleming i dr.
(1985.)
Glina
f
s
=Ktan'
v
<
0
ili 0,5(1+K
0
)
K/K
0
=2/3 do 1; K
0
ovisi o OCR;
ovisi o gradivu pilota
Fleming i dr.
(1985.)
Stas i Kulhawy
(1984.)
f
s
='
v
=0,1 za '=33
0,2 za '=35
0,35 za '=37
Meyerhof (1976.) Silikatni
pijesci
=F tan('-5)
gdje je F=0,7 (pritisak) i 0,5 (vlak)
Kraft i Lyons
(1974)
Nevezani
vapnenaki
pijesci
f
s
='
v

(f
s
>f
slim
)
=0,05do0,8
f
slim
=60 do100 kPa
Poulos (1988d)
Tabela 5.4 Korelacija izmeu trenja po platu f
s
i rezultata standardnog penetracijskog
pokusa (SPT) f
s
=+N [kPa]
Nain
ugradnje
Vrsta tla Primjedba Izvor
Nekoherentno 0 2 f
s
=prosjena vrijednost
du plata
Meyerhof (1956.)
N-prosjean broj
udaraca SPT-a du
plata
Shioi i Fukui (1982.)
Za pilote koji malo
poremeuju tl
raspoloviti vrijednost f
s

Nekoherentno
i koherentno
10 3.3 Vrsta pilota nije
naznaena 50N3; f
s

170 kPa
Decourt (1982.)
Z
a
b
i
j
e
n
i

s
a

z
b
i
j
a
n
j
e
m

t
l
a

Koherentno 0 10 Shioi i Fukui (1982.)
Kopani Nekoherentno 30 2 f
s
200 kPa Yamashita i dr.
(1987.);
0 5 Shioi i Fukui (1982.)
Koherentno 0 5 f
s
150 kPa Yamashita i dr.
(1987.);
0 10 Shioi i Fukui (1982.)




48
Tabela 5.4 -nastavak Korelacija izmeu trenja po platu f
s
i rezultata standardnog
penetracijskog pokusa (SPT) f
s
=+N [kPa]
Bueni Nekoherentno 0 1 Findlay (1984.);
Shioi i Fukui (1982.)
0 3,3 Wright and Reese
(1979.)
Koherentno 0 5 Shioi i Fukui (1982.)
Koherentno 10 3,3 Iskop pridran
bentonitom
50N3; f
s
170 kPa
Decourt (1982.)
Vapnenac -125 12,5 30>N>15; f
s
250 kPa Fletcher&Mizon
(1984.)
Nosivost na vrh rauna se iz podataka o parametrima vrstoe na smicanje (c i ), koji se
dobiju nekim od terenskih ili laboratorijskih postupaka. U tabelama 5.5 i 5.6 (Ng 2004.), daju
se podaci o jednadbama prikladnim za koritenje kada su na raspolaganju laboratorijski
podaci odnosno podaci SPP-a.
Tabela 5.5 Faktor nosivosti na vrh f
b
odreen iz podataka dobivenih u laboratoriju
(Poulos 1989.)
Vrsta tla Jednadba Primjedba Izvor
Glina f
s
=N
c
c
ub

=9 za L/d 3
c
ub
= vrijednost c
u
u blizini
vrha
Skempton (1959)
Silikatni
pijesci*
f
s
=N
q
'
v
**f
blim
ne
vei od
graninog

q
=40

q
prikazan u odnosu na '

q
ovisi o ', relativnoj
gustoi i prosjenom
efektivnom naprezanju

q
kod teorije irenja
upljina kao funkcija od ' i
zapreminske stiljivosti
API (1984.)
Berezatzev i dr.
(1961.)
Fleming i dr. (1985.)

Vesi(1972.)
Nevezani
vapnenaki
pijesci
f
s
= N
q
'
v

f
blim
ne
vei od
graninog

q
=20
Tipian raspon za
q
=8-20

q
odreen za reduciranu
vrijednost ' (tj. 18)
Datta i dr. (1980.)
Poulos (1988d)
Dutt i Ingram (1984.)
*Za silikatne i vapnenake pijeske gornje izraze preporua se koristiti jedino za
zabijene pilote.
**Tipine granine vrijednosti f
blim
kreu se od 10-15 MPa za silikatne pijeske a 3-5
MPa za vapnenake pijeske. Posljednje vrijednosti ovise o stiljivosti tla (Nauroy i dr.
1986.)
49
Tabela 5.6 Korelacija nosivosti na vrh f
b
i rezultata dinamike penetracije, SPP, pri
emu je f
b
=K*N[MPa] (Poulos 1989.)
Vrsta
pilota
Vrsta tla K Primjedba Izvor
Pijesak 0,45 N=prosjena
vrijednost SPP-a u
podruju vrha pilota
Martin i dr.
(1987.)
Pijesak 0,40 Decourt (1982.)
Prah, prah pjeskovit 0,35 Martin i dr.
(1987.)
Glacijalne naslage
krupnog do sitnog
praha
0,25

Thorburn i Mac
Vicar (1971)
Rezidualni pjeskoviti
prah
0,25 Decourt (1982.)
Rezidualni glinoviti
prah
0,20 Decourt (1982.)
Glina 0,20 Martin i dr.
(1987.)
Glina 0,12

Shioi i Fukui
(1982.)
Zabijeni
piloti
Sva tla 0,30 Za L/d5
ako je L/d<5,
K=0,1+0,04(L/d) za
pilote punog vrha
K=0,06(L/d) za pilote
otvorenog vrha
Shioi i Fukui
(1982.)
Nekoherentna f
b
=3,0 MPa Shioi i Fukui
(1982.)
0,15 Yamashita i dr.
(1987.)
Kopani s
isplakom
Koherentna - f
b
>7,5 MPa
f
b
=0,09(1+0,16z)
gdje je z=dubina vrha
u [m]
Yamashita i dr.
(1987.)
Pijesak 0,1 Shioi i Fukui
(1982.)
Glina 0,15

Shioi i Fukui
(1982.)
Bueni
Kreda 0,25
0,20
N<30
N>40
Hobbs (1977.)
Caquot i Kerissel (1967.), dali su svoje izraze za proraun nosivosti temelja kod
kojih je lomna ploha elipsa. Uvaavajui izraz (5.1) dobiva se slijedei izraz:
W ) s c c ( L O s
d
L
2 N ) 1 N (
tg
1
* c N
2
B
A Q
4 3
2
q 0 q b f
+ +

+ +

+ =

(5.6)




50
pri emu su N
q
i N

faktori nosivosti dani u dijagramu na slici 5.7, a s

3
i s
4
faktori
nosivosti za trenje po platu dani nastavno u dijagramu na slici 5.8. Koeficijent daje
odnos izmeu adhezije na plat i kohezije u nedreniranim uvjetima, a utvrdili su ga
autori empirijski iz niza pokusa penetracije.
0
5
10
15
20
25
30
35
40
45
50
1 10 100 1000
q
N ; N ; N
q

0 N
q
- puna
N

N'
q
- crtkana

Slika 5.7 Dijagrami faktora nosivosti po Caquot-Keriselu (1967)
Jednadbu (5.6) moe se ralaniti kao i jed.(5.1), ovisno o vrsti materijala u
kojem se duboki temelji nalaze. Za pilote u glini kada je 0 dobivamo konano
jednadbu koja odgovara jednadbi (5.3):
c L O cN * A Q
c b f
+ = (5.7)
pri emu je N
c
=

tg
1 N
q
; za =0, N
c
=7, a
2
2
c 7 100
c 100
+
+
= .
Ukoliko se u glini ne moe zanemariti kut trenja , potrebno je raun provesti
prema jednadbi (5.6). Kod pilota izrazito malih promjera moe se lan uz faktor
nosivosti N

zanemariti.
Za pilote u nekoherentnim materijalima sa c=0 i dubinom sloja koji nosi na trenje L,
dobiva se:
W ) s
d
L
2 N ( A Q
3
2
q
,
0 b f
+ = (5.8)
Faktor nosivosti s
3
je funkcija kuta trenja izmeu tla i plata pilota koji se za
buene pilote uzima sa vrijednou =(2/3), a za zabijene sa =.
51
0
5
10
15
20
25
30
35
40
45
0.1 1 10 100

0
=2/3
=
s
3
s
4

Slika 5.8 Dijagram faktora nosivost za trenje po platu prema Caquot-Keriselu
Prorauni po Caquot-Keriselu raeni su za pilote okruglog poprenog presjeka.
5.5.2 Proraun nosivosti iz rezultata statikog penetracijskog pokusa
Statiki penetracijski pokus izravno daje podatak o nosivosti vrha pilota kao
vrijednost q
c
i podatak o sili trenja po platu preko vrijednosti F
l
(Roje-Bonacci,
2007.). Pomou ova dva podatka moe se proraunati ukupna granina sila noenja
jednog pilota u tlu u kojem je izvrena statika penetracija kao:

+ =
p
r
l c f
O
O
F A * q Q (5.9)
gdje je A-povrina poprenog presjeka vrha pilota, O
r
-opseg pilota na dijelu koji nosi
trenjem po platu a Op-opseg penetrometra. q
c
i F
l
su podaci iz statike penetracije,
(Roje-Bonacci, 2007.). Dozvoljeno optereenje jednog pilota tada iznosi:
Na slici 5.9 dan je dijagram vrijednosti otpora trenja po platu za razne vrste pilota u
glini u odnosu na otpor vrha statikog penetrometra q
c
, a na slici 5.10 isto za pilote
izvedene u pijesku.

s
f
d
F
Q
Q = (5.10)
pri emu je F
s
=2-3, faktor sigurnosti odabran u zavisnosti o tome koliko je lokacija na
kojoj se piloti izvode detaljno istraena.
s
3
i s
4





52
Slika 5.9 Projektne vrijednosti trenja po platu za pilote u glini iz rezultata statike
penetracije (Poulos 1989.)
Slika 5.10 Projektne vrijednosti trenja po platu za pilote u pijesku iz rezultata
statike penetracije (Poulos 1989.)
U tabeli 5.7 dane su kategorije pilota na koje se odnose prethodni dijagrami.
53
Tabela 5.7 Klasifikacija pilota prema vrsti (Bustamante i Gianeselli, 1982. prema
Poulos, 1989.)
Kategorija pilota Vrsta pilota
IA Bueni piloti bez zatite, s bentonitnom
zatitom, piloti izvedeni upljim svrdlom
piloti s vijkom na vrhu
Tip I mikropilota, piloni, dijafragme
IB Bueni betonski piloti
Nabijni betonski piloti
IIA Zabijeni betonski piloti
Prednapregnuti piloti krunog presjeka
Utisnuti betonski piloti
IIB Zabijeni elini piloti
Utisnuti elini piloti
IIIA Voeni naliveni piloti
Voeni nabijeni piloti
IIIB Mlaznoinjektirani piloti (d>0,25 m)
Tip II mikropilota
Napomena: U gornjoj tabeli su neki engleski nazivi neprevodivi vidi izvor Poulos 1989.
5.5.3 Proraun nosivosti iz dinamikih jednadbi
Ovaj je proraun predvien postojeim propisima. Osniva se na podacima koji se
dobiju tokom zabijanja pilota na odreenoj lokaciji. Prvi zabijeni piloti mogu se
smatrati pokusnim. Postoji itav niz izraza za ukupnu silu koju moe preuzeti jedan
pilot uz pomo podataka koji se dobiju prilikom zabijanja (Vesi, 1967.). Postojei
propisi predviaju upotrebu izraza od Jambu-a koji glasi:

=
s
WH
k
1
Q
u
f
(5.11)
gdje je: ( ) ; C 1 1 C k
d e d u
+ + = ; W W 15 . 0 75 . 0 C
p d
+ =
2
e
AEs WHL = ;
pri emu je:
- W teina malja s kojim se pilot zabija;
- H visina pada malja;
- s prodiranje pilota pri posljednjem udarcu;
- Wp teina pilota i naglavka za zabijanje;
- A popreni presjek pilota;
- E modul elastinosti pilota;





54
Slika 5.11 Dijagram za odreivanje k
u
u jednadbi 5.11, Jambu-a
Dozvoljena nosivost rauna se po izrazu (5.10) uz isti nain odabira faktora
sigurnosti.
5.5.4 Proraun nosivosti iz pokusnog optereenja
Nai propisi predviaju i ovu mogunost za odreivanje nosivosti pilota. Pokusno
optereenje zahtijeva osiguranje znatnog balasta i dobru, preciznu, 24-satnu
organizaciju geodetske slube. Jedan pokus traje oko tjedan dana. Procedura je
relativno skupa i upotrebljava se u tijesnoj suradnji sa investitorom. Osim za tlano,
pokusno optereenje se vri i za vlano optereenje. Na slici 5.12 prikazan je balast
usidren u tlo geotehnikim sidrima za pokusno optereenje pilota u luci Gru u
Dubrovniku.
Na slici 5.13 prikazani su rezultati pokusnog ispitivanja pilota u Gruu Na slici
5.14 prikazani su mogui naini nanoenja optereenja na probni pilot.

55

Slika 5.12 Kontrateret za pokusno optereenje pilota, luka Gru, Dubrovnik
Na slici 5.14 prikazani su rezultati ispitivanja pokusnog optereenja. Rezultati se
prikazuju grafiki na nain da se u gornjem lijevom kvadrantu prikazuje nanoenje i
trajanje optereenja u vremenu; u donjem lijevom kvadrantu su prikazani opaeni
pomaci u vremenu s tim da se posebno prikazuje pomak glave pilota, a posebno
pomak naglavne grede ako ona slui kao nosa tereta. U donjem desnom kvadrantu
prikazana je krivulja pomaka. Nastaje tako da se na ordinatu nanesu vrijednosti
najveih pomaka glave pilota pri odreenom stupnju optereenja prikazanog na
apscisi. Na krivulji su vidljive i povratne deformacije nastale prilikom rastereenja.




56

Slika 5.13 Grafikon rezultata pokusnog ispitivanja pilota na uspravnu silu u luci Gru
u Dubrovniku
a)
b)
c)
optereenje
elina konstrukcija
za prenos optereenja
vlani piloti
W
max W
max W
max
tijesak
tijesak

Slika 5.14 Naini optereivanja pokusnog pilota, W
max
najvee optereenje
Slika 5.14a) prikazuje izravno nanoenje optereenja na pilot. Slika 5.14b)
prikazuje prenos sile tijeskom sa stalka za balast na pilot. Slika 5.14c) prikazuje
prijenos sile tijeskom sa konstrukcije pridrane vlanim pilotima na pokusni pilot.
Na slici 5.15 prikazan je tipian dijagram rezultata probnog optereenja pilota.
57
Slika 5.15 Grafiki prikazi pokusnog optereenja pilota prema (Caquot, Kerisel, 1967)
Prema vaeem Pravilniku, prilikom izvoenja pokusnog optereenja treba voditi
rauna o slijedeem:
lan 187.
Probno optereenje pilota na pri t i sak i l i na zatezanje vri se na taj nain to se
reakcije tereta prenose na tlo na udaljenosti na kojoj ne utjeu bitno na tlo du pilota i to se
mjerenja vezuju
.
na stalnu toku van podruja deformacija koje izaziva probno optereenje.
lan 188.
Stupnjevi optereenja moraju vremenski trajati onoliko koliko je potrebno da se
mogu jasno registrirati utjecaji hidirodinamike konsolidacije i puzanja t1a.
lan 189.
Najvee optereenje mora biti u homogenom, tlu najmanje za 50% vee od
predvienog optereenja pilota, a u heterogenom tlu najmanje za 100% vee od tog
optereenja ili najmanje jednako predvienoj moi noenja pilota (optereenje za F
s
=1)
Prema EUROKOD 7, pokusno optereenje pilota je metoda za odreivanje
nosivosti kojoj se daje prednost pred svim drugim nainima prorauna nosivosti i
dimenzioniranja pilota.




58
5.6 NEGATIVNO TRENJE
Kod dubokih temelja, naroito pilota, oko kojih se nalazi nekonsolidirana masa
stiljivog tla, javlja se dodatna vuna sila prema dolje zbog relativnog pomaka mase
tla u odnosu na temelj prilikom procesa konsolidacije. Ova pojava naziva se negativno
trenje. Primjer pojave negativnog trenja kod dubokih temelja koji prenose optereenje
na vrh u nestiljiv kruti sloj, prikazan je na slici 5.16.
Q
q
tneg.
W
stiljivo tlo
negativno trenje
po platu
slijeganje temelja
slijeganje tla
nosivi, nestiljivi sloj

Slika 5.16 Relativni pomak mase stiljivog tla oko dubokog temelja - pojava
negativnog trenja
Razliita je raspodjela negativnog trenja kod pilota koji nose na vrh, a prolaze
kroz stiljiv sloj i pilota koji preteno nose na trenje. Na slici 5.17 a i 5.17 b,
prikazane su raspodjele (Fleming i dr. 1992.) posminog naprezanja po platu za
gornja dva sluaja.
Slika 5.17 a) Raspodjela egativnog trenja na pilot koji nosi na vrh
59
Slika 17 b) Raspodjela negativnog trenja na pilot koji nosi na trenje
Razvoj i veliina negativnog trenja uvjetovani su gradivom pilota, nainom
izvedbe, vrstom okolnog tla i iznosom relativnog pomaka izmeu tla i pilota
(Bjerrum, 1973.). Da bi se odredio iznos negativnog trenja potrebno je odrediti
poloaj neutralne toke tj. dubinu na kojoj je slijeganje pilota jednako slijeganju
okolnog tla. Za pilote koji nose na vrh ta je toka vrlo blizu dna stiljivog sloja. Za
pilote koji nose na trenje postoje rjeenja vie autora. (GEO 1996.; Fleming i dr.
1992.).
Konsolidacija mase stiljivog tla oko pilota moe biti posljedica cijelog niza
razloga. Neki od njih su: optereenje povrine stiljivog tla oko pilota (cestovni nasip
uz upornjak mosta), konsolidacija uslijed vlastite teine tla (svjei, nedovoljno zbijeni
nasip), sputanja razine podzemne vode, uinka zabijanja temelja u meko tlo.
Veliina negativnog trenja odreuje se na isti nain kao i veliina naprezanja koja
se moe prenijeti trenjem na tlo, kako je to objanjeno u poglavljima 4.2.2.3 (nosivost
trenjem po platu u koherentnom tlu) i 4.2.2.4. (nosivost trenjem po platu u
nekoherentnom tlu). Meutim, ova veliina predstavlja optereenje na pilot, pa je
rezultantu silu negativnog trenja Q
NP
potrebno u izrazu (5.12), za veliinu sile koja se
moe prenijeti na pilot, oduzeti umjesto dodati:
W Q Q Q
NP v
= (5.12)
Na negativno trenje osjetljivi su piloti malog promjera koji imaju malu nosivost na
vrh. Kod slabo propusnih materijala ono se razvija kroz dugo vrijeme usporedno s
konsolidacijom.
Utjecaj negativnog trenja moe se smanjiti na razne naine. Jedna od mogunosti
je da se dopusti slijeganje graevine na pilotima zajedno s pilotima i okolnim tlom.




60
Druga je mogunost premazivanje pilota tvarima s minimalnim trenjem u dodiru s
okolnim tlom (Fleming i dr. 1992.).
5.7 PILOT OPTEREEN VODORAVNOM SILOM
Kod prijenosa vodoravnih sila pilotom u tlo, potrebno je postii izvjesno
ukljetenje da bi se preuzeo moment savijanja nametnut konstrukciji. Do toke dodira
pilot - tlo, statiki se javlja ista konzola. Ulaskom pilota u tlo javlja se reakcija tla
(podloge) u obliku otpora tla. Veliina doputene vodoravne sile ili djelujueg
momenta na glavu pilota, ee je ograniena veliinom dozvoljenog otklona glave
pilota nego vrstoom tla u koje je pilot ugraen.
Bitna je razlika u prijenosu vodoravnih sila i momenata pomou pilota samca i
pomou grupe pilota. U grupi se naglavnom konstrukcijom djelujue optereenje
prenosi na par ili parove sila koje piloti preuzimaju kao optereenje du osi (tlano i
vlano) te se savijanje svodi na minimum. U takvim se konstrukcijama najee
koriste grupe kosih pilota.
Pilot samac, optereen vodoravnom silom naginje se u tlu i izaziva reakciju
podloge kao i savitljivi nosa. Reakcija podloge ovisi o veliini deformacije. Veliina
deformacije pak ovisi o krutosti sustava pilot - tlo.
5.7.1 Teorija prvog reda
Ova se teorija koristi kod prorauna nosaa na elastinoj podlozi. Kako je veoma
pogodna za proraun na raunalu, tek je njihovim razvojem dobila na znaaju. Danas
se metoda koristi za prorauna slijeganja temelja rezervoara. Metoda se sastoji u tome
da se tlo zamjeni nizom opruga. Karakteristike opruga izraavaju se modulom reakcije
podloge. Metoda se jo naziva i Winklerova metoda prema njenom autoru (Winkler,
1867.). Na slici 5.18 je prikazan Winklerov model s oprugama i greka koja nastaje
njegovim koritenjem.
61
P
P
s
s
(
(
x
x
)
)

Winklerov model
s oprugama
stvarno stanje
u tlu
nestiljiva podloga

Slika 5.18 Greka kod modela prorauna stvarnog nosaa na tlu pomou Winklerovog
koeficijenta
Postavi li se nosa u uspravan poloaj u kakvom se nalaze piloti, dobiva se nosa
na elastinoj podlozi koja se odupire deformaciji u vodoravnom smjeru. To je jedina
razlika izmeu kontinuiranog nosaa optereenog tokasto (temeljni nosa optereen
stupovima i/ili zidovima) ili pokretnim optereenjem (kranska staza) i pilota,
optereenog na glavi vodoravnom silom i/ili momentom savijanja. Na slici 5.19
prikazan je proraunski model kod kojeg je tlo zamijenjeno nizom opruga.
z
1
2
I
N
pomak
S(z)
reakcija podloge
K(z)*s(z)=q(z)
H
M

Slika 5.19 Winklerov model pilota u tlu
Prethodno je pokazano da greka nastaje na rubovima izvan optereenog podruja,
to je bitno kod vodoravnih nosaa, dok kod prorauna pilota i zagatnih stijena ovaj
nedostatak nije toliko uoljiv. Teoretsko je rjeenje ope poznato i rjeivo. Ostaje da
se odredi ulazni parametar reakcija podloge i rubni uvjeti potrebni za odreivanje
statikog sustava nosaa.
5.7.1.1 Reakcija podloge ili Winklerov koeficijent




62
Potrebno je odrediti pojmove da bi se moglo koristiti podatke iz literature. U tom
smislu je najbolju odrednicu dao Vesi (1961.a). On razlikuje koeficijent reakcija
podloge K
0
, dobiven ispitivanjem krutom probnom ploom 11 stopa (prema
jednadbi 5.14) i modul reakcije podloge K
V
, koji se koristi za simulaciju krutosti
opruge u proraunima, a koji je izmeu ostalog i funkcija irine i krutosti nosaa.
Iz gore reenog je vidljivo da modul reakcije podloge nije konstanta tla, jer
njegova vrijednost ovisi o veliini optereene povrine, obliku optereene povrine i
intenzitetu optereenja. Primjena brojanih vrijednosti mora se uzeti s velikim
oprezom.
Postoji nekoliko naina kako se mogu kontrolirati odabrane veliine. Najee se
to radi pomou prorauna slijeganja neke toke uz upotrebu modula kompresije (M
k
)
kao kontrolnog svojstva, kojeg se moe mnogo pouzdanije odrediti pokusom u
edometru ili probnom ploom.Prema raznim autorima postoje veze izmeu
Winklerovog koeficijenta tla K i drugih deformacijskih svojstava, dobivene
usporeivanjem.
Kod koritenja Winklerovog modela za proraun pilota potrebno je poznavati
vrijednost ovog koeficijenta u vodoravnom smjeru. I za to postoje empirijski izrazi
veza po raznim autorima.
U svom radu iz 1943. Terzaghi razmatra primjenu teorije elastinosti u mehanici
tla. U tom poglavlju govori o koeficijentu reakcije podloge potrebnom za proraun i
dimenzioniranje pilota. On doslovno kae Vrijednost koeficijenta reakcije tla K, ne
zavisi samo o prirodi tla, ve i o veliini i obliku optereene povrine. Ako se ostali
uvjeti ne mijenjaju, reakcija tla se smanjuje poveanjem intenziteta optereenja.
Prema tome, vrijednosti K nije konstanta odreenog tla, a odnos izraen jednadbom:
[ ]
3
gr/cm K
s
p
= (5.12)
samo je gruba zamjena za stvarni odnos.
U kasnijem radu Terzaghi, (1955.) predlae odreivanje koeficijenta (prema
Vesiu modula) reakcija podloge K
v
pomou jedininog koeficijenta K
0
i irine
stvarnog temelja B prema jednadbi:
63
[ ]
3
2
0 v
kg/cm
B 2
30 B
K K

+
= (5.13)
Jednadba je dimenzionalna. Pri tom je:
K
v
uspravni modul reakcije podloge;
K
0
jedinini koeficijent reakcije podloge;
B irina temelja u centimetrima.
Jedinini koeficijent reakcije podloge K
0
, odreuje se probnom ploom stranice
3030 cm (u stvari je to jedna stopa ili 0,305m).
Za kriterij je rjeenje predloio Vesi (1961.) na slijedei nain:
s [cm]
s
1

1
s =

K
s= ( ) s
[kPa]



1
1
s
K

= (5.14)
Prema Vesiu (1961.) K
0
se odreuje
za s
1
=2.5 cm
U svim ovim rjeenjima radi se o reakciji vodoravne podloge. Za proraune
savijanja pilota potrebno je odrediti koeficijent reakcije u vodoravnom smjeru to
postaje jo sloenije. Dok se za vodoravne podloge moe vriti ispitivanje probnom
ploom, to za uspravne ravnine nije mogue. Ostaju na raspolaganju samo pribline,
izvedene veliine.
Za nekoherentne materijale Terzaghi (1955.) predlae vrijednost jedininog
koeficijenta reakcije podloge u vodoravnom smjeru koja raste proporcionalno s
dubinom prema izrazu:
z * m
s
p
K
h h 0
= = (5.15)
Za pilote koji lee u koherentnom materijalu Terzaghi (1955.) predlae raspodjelu
reakcije podloge neovisnu o dubini tj.:

s
p
K
h 0
= =konst. (5.16)




64
U literaturi je mogue nai vrijednosti za m
h
kao i neke druge izraze za odreivanje
vodoravnog koeficijenta reakcije podloge (Frisch & Simon 1974.).
U prilogu se daju vrijednosti za proraun reakcije podloge u vodoravnom smjeru
prema Terzaghiju (1955.) za nekoherentne i koherentne materijale.
65
Tabela 5.8 Koeficijenti reakcije podloge u vodoravnom smjeru K
0h
[N/m
3
]
gustoa
pijesak
rahla srednja gusta
nepotpljeni 0,2210
7
[N/m
3
] 0,6710
7
[N/m
3
] 1,7910
7
[N/m
3
]
potopljeni 0,1310
7
[N/m
3
] 0,4410
7
[N/m
3
] 1,0810
7
[N/m
3
]
konzistancija
kruta vrlo kruta tvrda glina
2,410
7
[N/m
3
] 4,810
7
[N/m
3
] 9,610
7
[N/m
3
]
Ova je tablica prikladna za koritenje u izrazima za proraun vodoravnog modula
reakcije podloge prema Terzaghuju:
za nekoherentne materijale, (c
u
);
B
z
K K
h 0 h
= [N/m
3
], (5.15a)
odnosno za koherenta tla, (c
u
);
[ ]
B
m 2 , 0
K K
h 0 h
= [N/m
3
]. (5.16a)
c
u
koeficijent ovisan o koeficijentu reakcije podloge (K
0
); (modul reakcije podloge) u
vodoravnom smjeru, K
0h
i vrsti tla, prema Terzaghiju.
Kubo (prema Yokohama 1971.) povezuje vodoravni koeficijent reakcije podloge s
brojem N udaraca SPT-a na nain:
K
0h
=0,2 N [kg/cm
3
]
Prave podatke moglo bi se dobiti probnim optereenjem pilota optereenog
vodoravnom silom.
5.7.1.2 Rjeenje diferencijalne jednadbe progibne linije
Openito se moe rei da je proraun pilota optereenog vodoravnom silom vrlo
sloen. Za praktinu su upotrebu mnogi autori dali metode s odreenim
pojednostavljenjima. One omoguuju brze i dovoljno tone proraune potrebne za
praksu.
Neka je pilot nosa duine L i irine (promjera) B na savitljivoj podlozi, optereen
vanjskim teretom p
x
i reakcijom tla q
x
. Diferencijalna jednadba progibne linije
elastinog nosaa na elastinoj podlozi prema teoriji prvog reda ili teoriji koeficijenta
reakcije podloge glasi:
( )
z z
4
z
4
p q
EI
B
dz
s d
= (5.17)




66
Gdje je:
s
z
vodoravni pomak osi tapa na udaljenosti z od povrine poluprostora;
B promjer pilota;
EI krutost elastinog tapa-pilota;
q
z
reakcija podloge;
p
z
vanjsko optereenje na dubini z.
Prema ovoj teoriji, na po volji odabranoj dubini z, kontinuiranog elastinog leaja,
pomak s
z
proporcionalan je reakciji podloge q
z
. Pri tom je koeficijent
proporcionalnosti nita drugo nego koeficijent reakcije podloge, ali u vodoravnom
smjeru K
h
, odnosno:

h
z
z
K
q
s = (5.18)
Uvrsti li se vrijednost za slijeganje u jednadbu 5.17 dobije se :

4
x
4
z
4
* s 4
dz
s d
= (5.19)
Gdje je:

4
u
EI 4
B * c
= . (5.20)
Da bi se jednadba rijeila moraju se uvesti jo neki rubni uvjeti. Poznato je
rjeenje od Wernera (1970.). On razmatra dva sluaja pilota i dva sluaja optereenja
prikazanih na slici 5.20. Rjeenja daje u obliku familije grafikona.
Slika 5.20 a) piloti i njihova optereenja; b) raspodjela reakcije podloge
67
Pri tom razmatra lebdee pilote (1 i 2) optereene vodoravnom silom ili momentom
i pilote koji imaju vodoravni otpor, leaj na vrhu (3 i 4), s istim prethodno
spomenutim optereenjem. U nastavku je dana tablica vrijednosti reakcije podloge po
dubini za etiri promatrana sluaja i za sluaj kada pilot lei u krutoj glini kada je
koeficijent otpora podloge nepromjenjiv s dubinom.
Tabela 5.9 Promjena modula reakcije podloge po dubini c
u
(x)/c
u
Prema Werneru (1970.)
Modul reakcije podloge c
u
(x)/c
u
za sluaj br.
x/l
1 2 3 4 5
0,0 0,00 0,00 0,00 0,00 1,0
0,1 0,10 0,19 0,36 0,64 1,00
0,2 0,20 0,36 0,64 0,96 1,00
0,3 0,30 0,51 0,84 1,00 1,00
0,4 0,40 0,64 0,96 1,00 1,00
0,5 0,50 0,75 1,00 1,00 1,00
0,6 0,60 0,84 1,00 1,00 1,00
0,7 0,70 0,91 1,00 1,00 1,00
0,8 0,80 0,96 1,00 1,00 1,00
0,9 0,90 0,99 1,00 1,00 1,00
1,0 1,00 1,00 1,00 1,00 1,00
U proraunima je c
u
modul reakcije tla izraunat prema prethodno iznesenim
preporukama od Terzaghija (1955.).
5.7.1.3 Terzaghi-evo rjeenje i rjeenja koja se na njega naslanjaju
Veina se prorauna svodi na odreivanje dubine ispod koje se raunski moe
uzeti da pilot ostaje nepomian.
Na slici 5.21 prikazana je proraunska shema kratkog i dugog pilota malog
promjera prema Terzaghi-u, pomou koje je on dao jed. (5.21).
Klasian izraz Terzaghi-a za fiktivnu duljinu ukljetenja iznosi:
5
h
m d
EI 216
= L (5.21)
gdje je:
L- fiktivna duljina ukljetenja;
E- modul elastinosti pilota
I- moment inercije pilota;
d- popreni presjek pilota (u nekim izrazima oznaeno kao B, ovisno o izvoru)




68
s
K K
m
A P
h

=
s-pomak glave pilota na razini terena
K
A
, K
P
-koeficijenti vodoravnog pritiska u tlu
Slika 5.21 Kratki a) i dugi b) pilot optereen vodoravnom silom; c) shema za
proraun momenata savijanja (Terzaghi, 1943.)
Za lebdee pilote sa slobodnom glavom postoji jednostavno rjeenje za graninu
vrijednost vodoravne sile H
u
na slijedei nain (slika 5.22):
Slika 5.22 Skica raspodjele otpora tla du pilota potrebna za proraun granine
vrijednosti sile H=H
u
(Poulos & Davis 1980.)]
Usvoji li se sliku 5.22 kao model za proraun, moe se pisati:


=
L
z
u
z
0
u u
r
r
dz d p dz d p H (5.22)
69


+ = =
L
z
u
z
0
u u u
r
r
dz z d p dz z d p e H M (5.23)
Rjeenja postoje za dva rubna sluaja kada je:
1) p
0
=p
L
=p
u
; tj. za nepromjenjivu raspodjelu otpora tla po dubini (koherentno tlo);
2) p
0
=0 i linearno raste do vrijednosti p
L
(nekoherentno tlo).
Rjeenja se mogu nai u obliku dijagrama za pojedine pretpostavljene rubne uvjete
u literaturi (Poulos&Davis 1980.),(Lisac, 1981.).
Werner (1970.) daje rjeenje za maksimalno dozvoljenu vodoravnu silu u obliku:

w
3
* ) 0 ( w * EI
H

= (5.24)
gdje je:
EI krutost pilota;
w(o) dozvoljeni pomak glave;
4
u
EI 4
c * d
= - koeficijent ovisan o tlu, geometriji i gradivu pilota;

w
=EI*w(0).
Svi ovi prorauni daju maksimalno mogue vrijednosti vodoravne sile koju pilot moe
preuzeti u zavisnosti o kakvoi tla, bez obzira kolika pri tom nastaje deformacija (otklon)
glave pilota. Stoga je potrebno jo jednom naglasiti da je ee kritina vrijednost
dozvoljenog otklona, nego najvea mogua vodoravna sila ili moment savijanja kojeg ona
proizvede.
Teoretsko rjeenje mogue je nai u podruju teorije elastinosti. Teorija daje rjeenje za
pomak glave pilota, a to i jest stvarno potrebno odrediti. Da bi se ono moglo odrediti mora
se definirati rubne uvjete.
5.7.1.4 Rubni uvjeti
Iz gornjih razmatranja vidi se da je proraun ovisan o nizu rubnih uvjeta koje je nuno
odrediti i pojednostavniti prije oblikovanja proraunskog modela. Nastavno e se ukazati
na mogue rubne uvjete i njihove kombinacije o kojima ovise pojednostavljeni prorauni
pilota optereenih vodoravnom silom. Iza rubnih uvjeta dani su crtei i pripadna
pojednostavljena rjeenja za proraune. Podjela se moe izvriti kako slijedi:




70
1. Prema odnosu duine i poprenog presjeka pilota, moe ih se podijeliti na krute i
savitljive. Kako raspodjela reakcije podloge ovisi izravno o nametnutoj deformaciji u tlu,
to ovaj imbenik ima vaan utjecaj na model odabran za proraun.
2. Prema uvrenju u naglavnu konstrukciju moe ih se podijeliti na pilote
slobodne glave (glava se ponaa kao slobodni rub konzole) sl. 5.23, upete u naglavnu
konstrukciju, (to onemoguava zaokret glave pilota) i, gdj e sl. 5.24.
3. Prema duini mogu biti kratki i dugi piloti to je donekle vezano sa stavom
1. i prikazano na slici 5.21.
4. Prema nainu oblikovanja reakcije podloge razlikuju se piloti izvedene u glini
i piloti izvedene u pijesku a razlika u oblikovanju reakcije podloge je vidljiva na
slikama 5.23 i 5.24.
5. Prema nainu uvrenja donjeg kraja pilota mogu biti upeti u vrstu
podlogu (na pr. stijensku masu ili glinu vrste konzistencije ili jako zbijene
nekoherentne materijala) ili slobodno lebdei u masi tla.
Slika 5.23 Kruti i savitljivi pilot slobodne glave a) u glini, koherentno i b) pijesku

Otklon krutog tapa
Otklon sa plasti nim zglobom
H
u
H
u
e
L
a)
Reakcija podloge
Moment savijanja
1.5 d
f
h
h/2
h/2
9c d
u
M
max
b)
Otklon krutog tapa
Reakcija podloge
Moment savijanja
H
u
H
u
e
L
M
max
f
h
3 dLK
p
e
1.5 d
f
9c d
u
M
max
Reakcija podloge
Moment savijanja
d
Otklon sa plasti nim zglobom
e
M
max
Reakcija podloge
Moment savijanja
d
f
F
71
Slika 5.24 Piloti pridrane glave, razliitih duljina, u glini a) i pijesku b); 1) kratki;
2) srednji; 3) dugi (prema Broms, 1964)
Uvaavajui sve naprijed reeno Broms (1964.) je prikupio podatke pokusnih
ispitivanja pilota optereenih vodoravnom silom. Temeljem toga dao je niz praktinih
rjeenja koja slijede.
Rjeenja za lebdei pilot u beskonanom poluprostoru. Postoje dvije mogunosti:
pilot slobodne glave i pilot uklijetene glave.
a1)
H
u
M
max
L
d
1.5 d
M
max
9c d
u
a2)
1.5 d
9c d
u
f
h
M
max
M
poputanja
M
poputanja
H
u
otklon reakcija tla moment savijanja
otklon reakcija tla moment savijanja
H
u
1.5 d
f
9c d
u
M
poput.
d
a3)
otklon reakcija tlamoment savijanja
b1)
H
u
M
max
L
d
M
max
b2)
d
M
max
M
poputanja
M
poputanja
H
u
otklon reakcija tlamoment savijanja
otklon reakcija tla moment savijanja
H
u
M
poput.
d
b3)
otklon reakcija tlamoment savijanja
3 LdKp
L
3 LdKp
f
3 LdKp
M
poput. M
poput.
K
p
=
+

1
1
sin
sin

72
Rjeenje za pilote sa slike 5. 23 a), za koherentno tlo, je:

d c 9
H
f
u
u
= (5.25)
( ) f 5 , 0 d 5 , 1 e H M
u max
+ + = (5.26)
odnosno :
u
2
max
c h d 25 , 2 M = (5.27)
a kako je h f d 5 , 1 L + + = (5.28)
javljaju se tri jednadbe sa tri nepoznanice ( f, h, H
u
) koje daju rjeenje za H
u
.
Pri tom je c
u
K
v
prema preporukama Terzaghija (jedn. 5.16 i 5.16a)
Za savitljivi pilot sa slike 5.28a) rjeenje je vezano uz poznavanje granine
vrijednosti M
max
, koja ovisi o svojstvima pilota. Rjeenje za graninu vrijednost sile
H
u
se dobiva uvrtavajui vrijednost M
max
u jednadbu (5.26). Tako nastaju dvije
jednadbe s dvije nepoznanice.
Za pilote u nekoherentnim materijalima, kod kojih je reakcija podloge na razini
terena jednaka nuli i mijenja se s dubinom, a ovisi o veliini deformacije tapa, slika
5.23 b), rjeenja su slijedea:

L e
K gdL 5 , 0
H
p
3
u
+

= (5.29)
maksimalni se moment pojavljuje na dubini:

g dK
H
82 , 0 f
p
u

=
(5.30)
a iznosi:

+ = f
3
2
e H M
u max
(5.31)
Ako se desi da je M
max
vei od maksimalno mogueg momenta kojeg moe preuzeti
pilot zadanih dimenzija, tada se pilot ponaa kao dugi, savitljivi pilot te raun za
graninu silu treba ponoviti uvrtavajui granini moment koji pilot moe preuzeti u
jed. (5.31). U svim ovim jednadbama kao i na slici 5.23 b), K
p
je koeficijent koji
ovisi o kutu trenja i jednak je:
73
) sin 1 /( ) sin 1 ( K
p
+ =
Na slici 5.24 prikazani su piloti s glavom uvrenom u naglavnu konstrukciju, a)
u koherentnm tlu i b) nekoherentnm tlu, kao i u tri razliite mogunosti duina: kratki
(kruti), srednji, i dugi (savitljivi). Za svaku je podvrstu u pojednostavljenom obliku
mogue dati rjeenje za najveu moguu vodoravnu silu i odgovarajui moment. I
ovdje vrijedi da je:
L=1,5d+f+h (5.32)
za pilote u koherentnim materijalima.
Za pilote sa slike 5.24 a), tj. kratke pilote u koherentnim materijalima
pojednostavljeni prorauni glase:
H
u
=9c
u
d(L-1,5d) (5.33)
M
maks.
=H
u
(0,5L+0,75d) (5.34)
Za srednje duge pilote, koji imaju ogranienje sa momentom ukljetenja glave u
naglavni blok moe se koristiti jednadba (5.25), a za moment vrijedi jednadba:
M
pop.
=2,25c
u
dh
2
-9c
u
df(1,5d+0,5f) (5.35)
Uvaavajui da vrijedi jed. (5.28), moe se proraunati vrijednost H
u
. Pri tom je
nuno provjeriti da li je najvei moment, koji se javlja na dubini (f+1,5d), manji od
momenta M
pop.
. Ako je moment vei onda odgovara rjeenje za dugi pilot sa slike 5.24
a3).

) f 5 , 0 d 5 , 1 (
M 2
H
. pop
u
+
= (5.36)
Za pilote sa uklijetenom glavom izvedene u nekoherentnim materijalima rjeenja
dana nastavno za kratki pilot:
H
u
=1,5ghL
2
dK
p
(5.37)
Maksimalni moment iznosi:
L H
3
2
= M
u maks.
(5.38)
Ako se desi da je M
maks.
M
poput.
tada vrijedi sluaj pilota srednje duine sa slike
5.24 2b). Za vodoravno uravnoteenje sustava potrebno je dodati silu:

u p
2
H K ghdL
2
3
F

= (5.39)
Uzme li se u obzir momente koji djeluju na glavu pilota i uvrsti li se vrijednost sile
F iz jednadbe (5.39):
M
pop.
=(0,5ghdL
3
K
p
)-H
u
L (5.40)
moe se izraunati vrijednost sile H
u
. Proraun vrijedi kada je maksimalni moment na
dubini f manji od M
pop.
, a dubina f moe se izraunati iz jed. (5.40).




74
Za dugi pilot sa slike 5.24 b3), gdje se maksimalni moment M
pop.
pojavljuje na dva
mjesta vrijedi izraz:

. pop u
M 2 f
3
2
e H =

+ (5.41)
5.7.1.5 Rjeenja temeljen analize pokusnog optereenja
Pokusno optereenje pilota vodoravnom silom je najpouzdaniji podatak za njegovo
dimenzioniranje. Radi se samo u iznimnim sluajevima jer je veoma skupo. U luci
Gru u Dubrovniku izvedeno je jedno takvo probno optereenje prilikom izvedbe
novog pristana za velike putnike brodove. Radilo se o izvedbi velikog broja kopanih
(Benoto) pilota koji su izmeu ostalog morali preuzeti vodoravni pritisak od udara
broda u pristan (Masopust, 2006.). Na slikama 5.25 do 5.27 prikazani su ureaji za
ispitivanje i rezultati ispitivanja.
Slika 5.25 Pokusno vodoravno optereenje pilota razupora izmeu dva pilota
75
Slika 5.26 Tijesak i oprema za nanoenje vodoravnog optereenja na jednoj strani
razupore s prethodne slike
Slika 5.27 Grafiki prikaz rezultata pokusnog vodoravnog optereenja




76
5.7.1.6 Zavrne napomene
Kod pilota kojima vrh lei u vrstim materijalima, a tijelo prolazi kroz meke
slojeve, preteni e dio momenta savijanja preuzeti vrh koji za takva optereenja mora
biti uklijeten u vrstu podlogu najmanje za dubinu jednaku dvostrukom promjeru
pilota. I upeti piloti se proraunski razlikuju ovisno o tome da li su dugi ili kratki.
Kod lebdeih pilota nema ove mogunosti. Moment ili vodoravna sila izazivaju
savijanje pilota na nain da se na nekoj dubini L, javlja toka u kojoj deformacija
mijenja smjer te otpor prelazi na drugu stranu pilota. Deformacija je priblino
sinusoidalna i priguuje se s dubinom. Za pilot velike duljine javiti e se nekoliko
toaka promjene smjera savijanja. Ovo je prikazano na slici 5.21.
Dananje mogunosti prorauna pilota, koji mora preuzeti vodoravnu silu, pomou
numerikih metoda, svode se na to da se pilot promatra kao greda na elastinoj
podlozi, optereena okomitom silom ili momentom na jednom rubu. U ovakvom
sustavu, leajevi mogu preuzeti tlana i vlana naprezanja simulirajui aktivno i
pasivno stanje naprezanja u tlu. Moe se primijeniti Winklerova metoda gdje je tlo
zamijenjeno nizom opruga, metoda konanih elemenata, konanih razlika i sl. Pri tom
je potrebno poznavati deformacijska svojstva tla za vodoravni smjer. Upravo ovaj
detalj pravi potekoe, jer su sve nabrojene metode monogostruko preciznije od
mogunosti odreivanja vodoravnog koeficijenta reakcije i momenta reakcije podloge
podloge.
Za brze provjere moi noenja pilota optereenog vodoravnom silom moe
posluiti neki od postojeih dijagrama iz literature (Poulos i Davis, 1980.).

77
5.8 SLIJEGANJE PILOTA
Slijeganje glave pilota (prikazano na slici 5.13 i 5.15 za pokusni pilot), sastoji se od;
elastine deformacije pilota kao stupa pod tlanim optereenjem,
deformacije, koja nastaje uslijed slijeganja tla optereenog posminim silama
oko pilota koji nosi na trenje,
deformacije tla ispod vrha pilota, kao kod svakog drugog temelja.
Za pilote koji nose na vrh, u stiljivom tlu, moe se primijeniti proraun kao i za
plitke temelje. Za pilote u pijesku je Meyerhof (1959), na temelju analize veeg broja
rezultata probnog optereenja daje izraz za slijeganje s, koji vrijedi, ako ispod vrha
nema jae stiljivog sloja:

s
b
F 30
d
s = (5.42)
i u koliko je korisno optereenje pilota manje od 1/3 graninog optereenja. Pri tom je:
d
b
- promjer vrha pilota;
F
s
- faktor sigurnosti (>3) za granino optereenje.
Ovo je deformacija samo vrha bez deformacije stupa. Za gline daje Focht (1967)
takoer analizom rezultata probnog optereenja takozvani koeficijent pomaka
s/s
stupa
koji vee na elastinu deformaciju stupa s
stupa
na nain:
za duge jako optereene pilote sa deformacijom stupa s
stupa
>8mm; s/s
stupa
je reda
veliine 0.5;
za krute pilote kod kojih je s
stupa
<8mm; s/s
stupa
je vei i reda veliine 1.
Elektronika su raunala omoguila vrlo raznolike i sofisticirane proraune u koje
ulaze analize naprezanja raspodijeljenih du pojedinog pilota i time izazvanih
deformacija u tlu. Za takve analize predlae se konzultirati literaturu (Bowles, J.H.
1974.) . Najpoznatije su metode:
Metoda prenosa opterenja (koristi mjerene podatke u raznim tokama du
pilota, odnosa otpora i pomaka pilota);
Metoda teorije elastinosti (primjenjuje jednadbu od Mindlin-a za optereeno
podzemlje u polubeskonanoj masi);
Numerike metode (konani elementi).
Potrebno je odabrati metodu koja najbolje opisuje stvarni nain prijenosa
optereenja pilotom u tlo. Bitna je razlika prorauna slijeganja lebdeih pilota od onih
koji nose iskljuivo na vrh.





78
5.9 GRUPE PILOTA
5.9.1 Proraun nosivosti grupe pilota
Kada se iz razloga nosivosti mora izvesti vie pilota da bi se preuzelo vanjsko
optereenje, govori se o grupi pilota. Prema vaeim propisima smatra se da piloti
djeluju u grupi ako je osni razmak izmeu pilota:
koji nose na vrh vei od 2.5 d;
koji nose na trenje u nekoherentnom tlu vee zbijenosti vei od 3d;
koji nose na trenje u nekoherentnom tlu male zbijenosti vei od 5d;
gdje je d-promjer pilota.
Grupa pilota moe biti slobodno stojea, sa naglavnom konstrukcijom koja ne
dodiruje tlo i vezana sa temeljnim blokom koji lei i na tlu (Vesi, 1967; Poulod &
Davis, 1980.). Sustav pilota povezanih naglavnom ploom koja lei na tlu predstavlja
ono to je prethodno nazvano hibridno temeljenje. U tom sluaju nose i piloti i
ploa.
Kada se radi o grupi pilota potrebno je izvriti smanjenje nosivosti grupe u odnosu
na ukupno optereenje koji mogu preuzeti svi piloti svojom pojedinanom nosivou.
Smanjenje se vri pomou koeficijenta za koje postoji vie naina odreivanja.
1
pilota pojedinog nosivost
grupi u pilota nosivost
= (5.43)
Za slobodnostojeu grupu postoji nekoliko empirijskih izraza:
Prema Converse-Labarre-u (Shroff & Shah, 2003.):

( ) ( )

+
=
n m 90
n 1 m m 1 n
1 (5.43a)
gdje je:
m=broj redova pilota;
n=broj pilota u redu;
=arctg d/s u stupnjevima;
d=promjer pilota;
s=osni razmak pilota.
79
Nosivost grupe se smanjuje na nain da se svakom pilotu (slika 5.28) nosivost
smanji za 1/16 za svaki susjedni pilot kojim je promatrani pilot okruen . Vrijedi
za S<3d.
Slika 5.28 Vrijednosti koeficijenta za nekoliko vrsta grupa pilota
Nosivost grupe se smanjuje na nain da se svakom pilotu nosivost pomnoi sa koeficijentom
I za svaki susjedni pilot kojim je promatrani pilot okruen pri emu je s d
8
1
I = .
5.9.2 Djelovanje grupe pilota
Grupa pilota moe djelovati kao temeljni blok na velikoj dubini. U tom sluaju,
preporua se provjeriti nosivost grupe pilota tako da se odabere manja vrijednost
nosivosti iz usporednih prorauna; a) zbrajanja nosivosti svih pilota u grupi i b)
rezultata prorauna nosivosti dubokog masivnog temelja dimenzija LgBg
, tlocrt i
dubina kojega odgovara onima za promatranu grupu pilota.
Zbog utjecaja preklapanja dodatnih naprezanja koje grupa prenosi u tlo, utjecaj
grupe pilota see daleko dublje od utjecaja pojedinog pilota (slika 5.29). Iz tog
razloga potrebno je poznavati svojstva tla na veoj dubini ispod grupe pilota nego,
ispod pojedinog pilota, da ne doe do utjecaja dodatnih naprezanja u dubljim
slojevima tla, koji su slabiji od pliih, i na taj nain do nepovoljnog utjecaja grupe
pilota po slijeganje takvog temelja kao cjeline (slika 5.29).
Slika 5.29 Dubina utjecaja dodatnih naprezanja kod pojedinog pilota i pilota u grupi




80
Odnos dubine pilota i veliine tlocrta temelja bitan je za preraspodjelu dodatnih
naprezanja po dubini. Da bi piloti izvrili svoju zadau prenosa dodatnih naprezanja u
dublje slojeve tla, potrebno je da budu dublji od barem dvostruke irine temeljne
konstrukcije, koja na njima lei. Ukoliko je dubina pilota manja od irine temelja,
uinak pilota je neznatan. Oni tada mogu posluiti jedino da premoste povrinske loe
slojeve malih debljina. Ovaj uinak prikazan je na slici 5.30.
Dananje tehnologije izvedbe omoguuju izvoenje pilota velikih duina tj.
dubina. Omoguuju i izvedbu pilota sa proirenim vrhom na tim velikim dubinama te
se time moe poveati i njihova nostivost. To omoguuje i njihovu tlocrtnu
preraspodjelu i izbjegavanje grupnog djelovanja.
Slika 5.30 Dubina utjecaja dodatnih naprezanja kod grupe pilota za razliite odnose
dubine pilota D i irine temeljne plohe B (Terzaghi, Peck, 1948)
Piloti u grupi upotrebljavaju se redovito kada je potrebno preuzeti vodoravne sile
ili momente savijanja koje tvori par sila. Tada neki od pilota iz grupe preuzimaju
vlane sile kako je to prikazano na slici 5.31. Sile u grupi pilota mogu se jednostavno
odrediti metodama klasine grafostatike.
Slika 5.31 Kada pilot preuzima vlanu silu
Ovisno o smjeru vanjskih sila postoji mogunost da svaki od pilota iz takve grupe
bude tlani odnosno vlani te ih je tako potrebno i dimenzionirati.
81
5.9.3 Proraun slijeganja grupe pilota
Slijeganje pojedinog pilota iz grupe pilota ovisi o:
- nainu prenoenja optereenja s pilota na tlo (trenjem po platu, prijenos na vrh
ili kombinacija);
- stiljivosti slojeva tla kroz koje piloti prolaze;
- odnosu krutosti naglavne konstrukcije i pilota koje povezuje u grupu (raspodjela
optereenja s naglavne konstrukcije na pilote);
- nainu oslanjanja naglavne konstrukcije (da li je naglavna konstrukcija oslonjena
na tlo ili se nalazi iznad tla).
Slika 5.32 Modeli grupe pilota za proraun slijeganja: a) grupa nepovezanih glava;
b) grupa povezanih glava sa naglavnom konstrukcijom koja ne lei na tlu;
c) grupa povezanih glava sa naglavnom konstrukcijom koja lei na tlu hibridno temeljenje
Najjednostavniji pristup proraunu predvianja slijeganja pilota u grupi zasnovan
je na pretpostavci homogenog i izotropnog poluprostora. Tlo se promatra kao
homogeno izotropno, a grupa pilota se zamjenjuje s elastinim temeljem na dubini
vrha pilota, ili kod opreznijeg pristupa problemu, na 2/3 dubine postavljanja pilota.
Dimenzija zamjenjujueg temelja odreuje se uz pretpostavku da se sila trenja
rasprostire postepeno oko pilota pod kutom /4 (vidi sliku 5.33), a dobivena povrina
zamjenjuje se s pravokutnikom dimenzija B
g
L
g
. Optereenje, p, na tako dobivenoj
povrini moe se odrediti, uz pretpostavku da je jednoliko raspodijeljeno, prema
izrazu:

g g
P NG P NG
L * B
) V V ( * W W Q
p

+ + +
= (5.44)
gdje su:




82
Q - optereenje koje se prenosi preko naglavne konstrukcije;
W
NG
- teina naglavne konstrukcije;
W
P
- teina pojedinog pilota;
V
NG
- zapremina naglavne konstrukcije;
V
P
- zapremina pojedinog pilota.
Slika 5.33 Pojednostavljena teorija rasprostiranja optereenja ispod grupe pilota
Odreivanje dodatnih naprezanja u tlu ispod pojedine toke K
i
svodi se na
proraun dodatnih naprezanja u tlu ispod savitljive optereene plohe na povrini tla.
Predvianja slijeganja iz tako dobivenih dodatnih naprezanja (oznaena na slici
5.33sa s
i
) mogu se odrediti prema nekoj od teorija za proraun slijeganja objanjenih
u teoriji mehanike tla. Gornja zona tla iznad dubine vrha pilota postaje vlana zona. I
ona se djelomino deformira, ali s obzirom na pretpostavke unesene u proraun
slijeganja, ove deformacije ne prate u potpunosti liniju slijeganja s
i
. Iz tih razloga
potrebno je napraviti popravak dobivenih vrijednosti slijeganja. Prema Fox-u (Lisac,
1981.) popravljena vrijednost iznosi
= * s s
i p
(5.45)
83
gdje je

=
L * B
D
imbenik popravka prikazan na slici 5.34.
Slika 5.34 imbenici popravka prema Fox-u
Ako piloti prenose optereenje samo preko vrha, ova teorija moe se dodatno
pojednostavniti na nain da se proraun predvianja slijeganja izvri za meusobni
utjecaj niza neovisnih temelja na razini vrha temelja, a s povrinom pojedinog temelja
koja odgovara poprenom presjeku pilota na vrhu i optereenjem koje se prenosi
preko pojedinog pilota.
"Tonije" metode odreivanja predvianja slijeganja grupe pilota su analitike
metode zasnovane na teoriji elastinosti. U ovim teorijama se piloti iz grupe
promatraju kao zasebni duboki temelji i rauna se utjecaj pojedinog pilota na
raspodjelu naprezanja ispod promatranog pilota i okolnih pilota. Utjecaj susjednih
pilota na promatrani se zbraja. Utjecaj naglavne konstrukcije u ovim proraunima se
obuhvaa samo kroz raspodjelu naprezanja, koje se prenosi s graevine, oslonjene na
naglavnu konstrukciju, na pojedini pilot, odnosno kontrolira se difiencijalno
slijeganje izmeu pilota.
U ovim proraunima se utjecaj pojedinog dijela trenja na platu, na dodatno
naprezanje na nekoj dubini ispod promatranog pilota, analizira kao utjecaj
koncentrirane sile na dodatno naprezanje na promatranoj dubini (vidi sliku 5.35).
Veliina koncentrirane sile odgovara rezultanti naprezanja trenja na odsjeku plata.
Bolje rezultate prorauna slijeganja moe se danas dobiti numerikim metodama
posebno metodom konanih elemenata.
0.5
0.55
0.6
0.65
0.7
0.75
0.8
0.85
0.9
0.95
1
0.0 0.1 0.2 0.3 0.4 0.5 0.6 0.7 0.8 0.9
0.5
0.55
0.6
0.65
0.7
0.75
0.8
0.85
0.9
0.95
1
0.9 0.8 0.7 0.6 0.5 0.4 0.3 0.2 0.1 0
L/B= 100
25
9
1

1
L * B
D
D
L * B




84
Slika 5.35 Utjecaj trenja po platu na raspodjelu dodatnog naprezanja
Ovakvi prorauni moraju obuhvatiti i odnos krutosti sustava pilot-naglavna greda-
tlo, te se sam proraun nee posebno izlagati. Postupak prorauna moe se pronai u
literaturi Broms (1980.), Vesi (1967.). Radi pojednostavljenja prorauna razni autori
dali su tablice i dijagrame korekcionih faktora kojima se moe obuhvatiti utjecaj
krutosti na raspodjelu dodatnog naprezanja.

85
5.10 PRIMJENA EUROCODE 7 U PROJEKTIRANJU PILOTA
5.10.1 Openito
Projektant mora poznavati odgovarajue propise jer projekti pilota podlijeu
zakonskoj regulativi i nizu raznih propisa. Pribliavanjem Europskoj zajednici i
izlaskom na vanjska trita, potrebno je poznavati europske norme (Eurokod) za
projektiranje, koje uvode nov nain projektiranja, bitno razliit od onog u nas do sada
uobiajenog (Babi i sur., 1995.; Szavitz-Nossan i Ivi, 1994.; Szavits-Nossan i sur.,
2002.).
Zato se u ovom radu daju osnove europske regulative, te pristup projektiranju po
Eurokodu. Budui da piloti pripadaju podruju geotehnike, najvea pozornost bit e
posveena Eurokodu 7 koji obrauje tu oblast, a koji je preveden i na hrvatski jezik.
Iako on jo nije obavezan za projektante, prema vaeim zakonima, dobro se s njim
upoznati jer uvodi neke vrlo zanimljive i prihvatljive novine u projektiranje, a koje su
prisutne i u naem zakonodavstvu.
Prema Zakonu o prostornom ureenju i gradnji (Narodne novine br.: 76 od 23. 7.
2007.), lanak 14. Bitni zahtjevi za graevinu koji se osiguravaju u projektiranju i
graenju graevine su:
mehanika otpornost i stabilnost tako da predvidiva djelovanja tijekom graenja i uporabe ne
prouzroe:
ruenje graevine ili njezina dijela,
deformacije nedoputena stupnja,
oteenja graevnog sklopa ili opreme zbog deformacije nosive konstrukcije,
nerazmjerno velika oteenja u odnosu na uzrok zbog kojih su nastala.
Takoer se graenjem i uporabom graevine ne smije ugroziti pouzdanost drugih
graevina, stabilnost tla na okolnom zemljitu, prometne povrine, komunalne i druge
instalacije i dr.
Ispunjenje zahtjeva iz gore navedenog Zakona odnosi se na planiranje,
projektiranje, gradnju, i odravanje graevine. Osim toga, potrebna je kontrola nad
svojstvima, ponaanjem i uporabom graevnih materijala. Postupak osiguranja
kakvoe mora biti odreen za projektiranje, proizvodnju i izvedbu.
Osnovni zahtjevi u Zakonu o prostornom ureenju i gradnji preneseni su iz
Interpretativnog dokumenta ID1 (mehanika otpornost i stabilnost), na temelju kojega
je nastala skupina europskih pravilnika, Eurokodova, koji u tehnikom smislu
odreuju mjerodavne i obvezatne uvjete za razradu "Strukturnih Eurokodova". U ID1
se navodi da osnovni zahtjevi moraju biti zadovoljeni tijekom "ekonomski
opravdanog radnog vijeka" graevine.




86
Eurokod promatra graevinu kao neto to ima svoj vijek trajanja. Taj vijek
trajanja je zapravo ekonomska kategorija. S GRAEVINOM SE POSTUPA KAO S
PROIZVODNOM KOJI NE TRAJE VJENO, VE ODREENO UPORABNO
VRIJEME.
Zakon o prostornom ureenju i gradnji u lanku 193. stav (4) predvia da u
glavnom projektu mora biti naznaen projektirani vijek uporabe graevine.
U skladu s predvienim ekonomski opravdanim radnim vijekom uporabe obavljaju
se: istraivanja sa svrhom da se odrede osobine tla, izbor odgovarajuih graevnih
materijala, postupak projektiranja, graenja i nadzora. Ekonomski opravdani vijek
uporabe ne moe se ni zamisliti bez prosudbe o izboru materijala.
5.10.2 Granina stanja
Osnovni su zahtjevi u primjeni Eurokoda, povezani s odgovarajuim graninim
stanjem. Odreenjem graninih stanja, uvode se mjere pouzdanosti u inenjerstvo. U
projektiranju i graenju ne mogu se izbjei stanovite nesigurnosti. Subjektivne se
nesigurnosti mogu umanjiti osiguranjem kakvoe. Za objektivne se nesigurnosti, u
procesu projektiranja odreuju imbenici, koji e osigurati traene stupnjeve
pouzdanosti graevine. Svi Eurokodovi, pa tako i Eurokod 7 imaju pristup
proraunima koji se temelje na PARCIJALNIM FAKTORIMA SIGURNOSTI za
optereenja i za sva svojstva gradiva od kojih se predmetna graevina izvodi.
Parcijalni se faktori veu uz odreeno granino stanje.
U fazi projektiranja, da bi se odredilo stanje graevine u odnosu na neko granino
stanje, primjenjuju se odgovarajui proraunski modeli koji se, ako je potrebno, mogu
dopuniti rezultatima probnog optereenja.
Osnovna je podjela na:
krajnje granino stanje;
granino stanje uporabivosti.
Krajnje granino stanje je stanje sloma ili nestabilnosti graevine (ili njezinih
dijelova) u bilo kom obliku, koje moe ugroziti sigurnost ljudi i/ili samu graevinu.
Granino stanje uporabivosti nastaje kad graevina ne moe vie sluiti predvienoj
svrsi zbog:
prevelikih deformacija, pomaka, progiba i sl., pri emu se misli i na ometanje
rada strojeva i tehnolokih procesa vezanih uz tu graevinu;
vibracija koje ometaju rad ljudi, oteuju graevinu ili njezine dijelove.
Ovdje e se izloiti preporuke za projektiranje geotehnikih graevina prema,
Eurokodu 7, u koje spadaju piloti.
5.10.2.1 Projektni zahtjevi i projektne okolnosti
87
Graevinu treba projektirati u suglasju s opim naelima iz Eurokoda 1: Osnove
projektiranja i djelovanja na konstrukcije 1. dio: Osnove projektiranja. Pritom je
nuno identificirati sloenost svakog geotehnikog projekta. U tom smislu Eurokoda 7
predvia dvije mogunosti:
jednostavne, manje zahtjevne graevine za koje je mogue na osnovi
iskustva i kvalitativnih istranih radova osigurati temeljne zahtjeve uz
zanemarivanje opasnosti za vlasnitvo i ivote;
sve ostale geotehnike graevine.
GEOTEHNIKI RAZRED
Eurokod 7, predvia da se prije pristupa projektiranju graevina odrede
geotehniki projektni zahtjevi. To se moe uiniti tako da se budua graevina svrsta
u pripadni GEOTEHNIKI RAZRED. Predviena su tri geotehnika razreda. Pri tom
se u obzir uzima: znaenje i veliina graevine, njen utjecaj na okolinu (rizik za
okolinu), uvjete tla i vode, seizminost i sl. Moe se dogoditi da u kasnijim fazama
projektiranja treba promijeniti poetno odabranu kategoriju, a mogue je i to da se
pojedini dijelovi iste graevine svrstaju u razliite kategorije.
Prvi geotehniki razred
Piloti ne spadaju u ovaj geotehniki razred
Drugi geotehniki razred
Najvei dio temeljenja na pilotima spada u ovaj geotehniki razred.
Trei geotehniki razred
U njega su svrstane sve graevine koje ne pripadaju u prvi i drugi razred. To su
velike i neuobiajene graevine, s velikim rizikom, te graevine u predjelima s
velikom opasnou od djelovanja potresa. Za ove graevine treba provjeriti sve
najnepovoljnije mogue projektne okolnosti.
Svrstavanjem graevine u geotehnike razrede, mogu se jednostavnije definirati
odnosi investitor-projektant-izvoa, jer su u kategorijama navedeni minimalni
zahtjevi koji uvjetuju razinu istranih (geotehnikih), projektantskih, graevinskih i
ostalih radova.
PROJEKTNE OKOLNOSTI
To su sva predvidivo mogua stanja optereenja za vrijeme izvoenja i koritenja
graevine, za koja treba dokazati da e se graevina ponaati u skladu s kriterijima za
zadano granino stanje.
Projektna okolnost mora obuhvatiti:




88
ope stanje temeljnog tla, (geoloke, geotehnike, hidrogeoloke i druge
podatke);
razne prirodne procese i pojave, (poplave, potresi, erozija, pojava leda i sl.);
optereenja.
Za ocjenu stanja, odnosno prekoraenja graninog stanja, treba odrediti doputene
deformacije i pomake, te utjecaj nove graevine na ve postojee. Projektne
okolnosti mogu biti trajne, povremene (za vrijeme gradnje ili popravljanja) i
izvanredne.
Pri projektiranju u obzir treba uzeti sve relevantne projektne okolnosti. PRO-
JEKTNI ZAHTJEVI se sastoje u tome da za svaku projektnu okolnost treba dokazati
kako nee biti prijeene granice odgovarajueg graninog stanja. Zadovoljenje
projektnih zahtjeva moe se dokazati:
proraunom;
usvajanjem propisanih mjera;
primjenom modela i probnih optereenja;
pomou metode opaanja.
Eurokodom se uzima u obzir injenicu da se sve projektne okolnosti ne mogu
opisati i dokazati proraunom. Mnogi su se postupci i detalji izvedbe u inenjerskoj
praksi pokazali dovoljno pouzdanima, prije svega na osnovi iskustva, mjerenja,
praenja konstrukcije tijekom izvoenja i slino. Eurokod nastoji takve iskustvene i
sline metode, zajedno s onim raunskima, uklopiti u dokazivanje stabilnosti ili
uporabivosti graevine.
5.10.2.2 Trajnost
U IDl se predvia da osnovni zahtjevi moraju biti zadovoljeni tijekom "ekonomski
opravdanog radnog vijeka graevine". Trajnost graevine treba shvatiti kao razdoblje
zadovoljenja osnovnih zahtjeva.
Na osnovi oekivanih unutarnjih i vanjskih djelovanja okoline treba ocijeniti
njihov utjecaj na trajnost graevine i mjere zatite, odnosno treba predvidjeti
odgovarajua svojstva ugraenih materijala.
5.10.2.3 Provjera graninih stanja (proraun) primjenom parcijalnih faktora
U proraunima se koriste modeli, koji ukljuuju sve bitne utjecaje na graevinu.
Modeli moraju biti dovoljno precizni da se moe predvidjeti ponaanje graevine kad
se uzmu u obzir norme koje pri graenju treba zadovoljiti i stupanj pouzdanosti
informacija na kojima se proraun temelji. Treba razmotriti i sluajeve kad je
potrebno odstupiti od stanja (npr. optereenja) i djelovanja koja su u proraunu
predviena. Treba odrediti meusobno djelovanje tla i graevine. Kad god je to
89
mogue, rezultate prorauna treba usporediti s opaanjima na ve izvedenim
graevinama. Projektiranje pomou prorauna ukljuuje:
odabir proraunskog modela;
odabir optereenja i pomaka koji djeluju na tlo i graevinu, svojstva tla i
ostalih materijala;
dimenzije;
ogranienja, na pr. prihvatljiva slijeganja, naginjanja i sl.
Odabrani model mora moi dobro opisati granino stanje tla za promatrani sluaj.
Ako za takav sluaj nema provjerenog modela, u analizama ostalih graninih stanja
treba primijeniti takve faktore da, promatrani sluaj bude dovoljno malo vjerojatan.
Projektne veliine
Projektne veliine su: optereenja, nametnuti pomaci, svojstva tla i materijala,
dimenzije i ogranienja, u projektnim modelima pri projektiranju pomou prorauna.
Svaka projektna veliina ulazi u proraun sa svojim stupnjem (faktorom) sigurnosti, a
to se odnosi i na proraunski model.
NEMA GLOBALNOG FAKTORA SIGURNOSTI!
Pri odabiru projektnih veliina, treba voditi rauna o posljedicama postizanja
graninog stanja, mogunosti nepovoljne kombinacije parametara, pouzdanosti pokusa
za njihovo mjerenje te traenoj kakvoi izvedbe i kontrole.
Proraunski model
Proraunski model je najee analitiki model s moguim pojednostavljenjima,
koja moraju biti na strani sigurnosti i u skladu s opaanjima na izvedenim
graevinama i/ili pouzdanijim proraunskim modelima.
Optereenja
Optereenja na graevinu su sile, pritisci, slijeganja i predviene deformacije
izazvane raznim utjecajima izvana (temperatura, vjetar i sl.). Optereenja su u
proraunima uvijek poznate veliine, a prema trajanju mogu biti:
stalna (G, npr. od vlastite mase);
povremena (Q, pokretna optereenja, snijeg i vjetar);
izvanredna (A, potresi, udari vozila).
Optereenja imaju stalan poloaj za razliite okolnosti (G) ili promjenljiv (Q i A).
Zbog svojstava tla vano je razlikovati i povremena optereenja, (primjerice vjetrom)
pri kojima tlo moe imati i poveanu vrstou i krutost; kratkotrajna, kad treba uzeti u
obzir mogunost porasta pornih tlakova i dugotrajna optereenja.




90
Za geotehniko su projektiranje svojstvena djelovanja: mase tla, vode i stijena,
tlakova u pornoj vodi (od stalne razine i procjeivanja), od nasipavanja i iskapanja,
od optereenja prometom, bujanje i stezanje, dugotrajnih pomaka zbog konsolidacije,
negativnog trenja, pomaka i ubrzanja prouzroenih eksplozijom, potresa i dinamikog
optereenja, leda, napregnutih sidara, i sl.
Trajanje optereenja je bitno, pogotovo kad je povezano sa svojstvima materijala
kao to je konsolidacija sitnozrnih tala. Za izvanredna optereenja pretpostavljaju se
prosjene vrijednosti.
Odreivanje projektnih veliina
U geotehnikim je graevinama esto prisutna voda, kao vanjska i/ili podzemna,
sa stalnom i promjenljivom razinom. Zbog toga u obzir treba uzimati optereenja od
djelovanja vode i to:
kod graninih stanja s ozbiljnim posljedicama (obino krajnjeg graninog
stanja) projektne vrijednosti pornih tlakova i sila strujnog tlaka treba uzeti za
najnepovoljnije vrijednosti koje se mogu pojaviti u ekstremnim sluajevima;
kod graninih stanja s manje ozbiljnim posljedicama (obino graninog
stanja uporabivosti) projektne vrijednosti zbog djelovanja vode odreuju se
kao najnepovoljnije u normalnim uvjetima.
Projektne vrijednosti optereenja, F
d
, procjenjuju se ili odreuju obzirom na
svojstveno optereenje, F
k
, prema izrazu:
F
d
= F
k

F
( 5.46)
gdje je,
F
, parcijalni faktor sigurnosti za promatrano optereenje. Svojstvene
vrijednosti optereenja, kod pilota, odreene su u Eurokodovima za konstrukcije.
Na taj se nain ne odreuju projektne vrijednosti utjecaja tla za geotehnike
proraune. Utjecaji od tla proraunavaju se sa projektnim vrijednostima gustoe tla i
ostalih parametara geotehnikih materijala kako je opisano u 8. poglavlju Eurokoda 7.
Na kraju ovog poglavlja priloena je tabela parcijalnih faktora za granina stanja
nosivosti.
Parcijalni faktor sigurnosti, za granino stanje uporabivosti je,
F
=1. Manje
vrijednosti ovog faktora posljedica su mogunosti preraspodjele optereenja na
temelje kod statiki neodreenih sustava. Kod statiki odreenih sustava i kod
neodreenih s malom mogunou preraspodjele optereenja treba uzeti,
F
= 1,5. Za
izvanredna optereenja,
F
, je uvijek jednak 1,0.
Pri odreivanju projektnih vrijednosti svojstava gradiva treba uzeti u obzir moguu
razliku izmeu svojstava gradiva ustanovljenih in situ i u laboratoriju, krtost i krutost
tla i stijena te mogue vremenske uinke.
91
Projektne vrijednosti svojstava gradiva, X
d
, mogu se odreivati izravno ili prema
svojstvenim vrijednostima, X
k
, pomou jednadbe:
X
d
= X
k
/
m
( 5.47)
gdje je,
m
,

parcijalni faktor sigurnosti svojstva gradiva. Svojstvene vrijednosti
svojstava tla i stijena moraju se procijeniti uzimajui u obzir njihov utjecaj na
ponaanje graevine tijekom radnog vijeka. Posebno su vani i geoloki podaci te
podaci o slinim, ve izvedenim graevinama.
Svojstvenu vrijednost treba, odrediti tako, da je vjerojatnost pojave nepovoljnijeg
svojstva, za isto granino stanje, manja od 5%. U geotehnikoj praksi najee nema
dovoljno podataka da se statistikom obradom doe do svojstvenih vrijednosti.
Schneider, 1997. preporua izraz za svojstvene vrijednosti:
X
k
=(X
m
-0,5, )= X
m
(1-0,5 V) ( 5.48)
gdje je, X
m
, srednja vrijednost promatranog svojstva tla, , standardna devijacija, a
koeficijent varijacije, V=/X
m
.

Izraz (1-0,5V) naziva se koeficijent homogenosti.
Prema Maslovu i sur., 1975., ovakvi se izrazi mogu koristit dok je, V<30%. Za vee
vrijednosti koeficijenta varijacije, V>30%, potrebno je obiljeja preraspodijeliti na
nain da odreene vrijednosti s kojima se vri proraun pripadaju (statistiki) istom
osnovnom skupu (V<30%), za kojeg onda vrijedi raunsko obiljeje.
Vee ili manje vrijednosti faktora sigurnosti uzimaju se u sluaju poveane ili
smanjene sigurnosti svojstava gradiva. Za granina stanja, uporabivosti i izvanredne
okolnosti su vrijednosti,
m
=1, a za objekte u izgradnji, ije ruenje nee ugroziti
ivot ljudi, ili nee imati neke druge znaajnije posljedice, mogu se uzeti vrijednosti
iz pripadne tablice u Eurokodu 7.
U dimenzije spadaju: visine, promjeri, nagibi i raspored slojeva, razina podzemne
vode, konture iskopa, nasipa, temelja i sl. Najee se uzimaju stvarne dimenzije, dok
se u nekim sluajevima, za krajnja granina stanja, uzimaju najnepovoljnije
dimenzije.
Ogranienje je doputena vrijednost apsolutne ili relativne deformacije za
odgovarajue granino stanje.
Projektiranje uz pomo prorauna omoguava, da se ustanovi osjetljivost
proraunskog modela na variranje pojedinih projektnih vrijednosti. U projektne su
vrijednosti ukljueni elementi sigurnosti, pa se primjerice parametarskom analizom
moe odrediti utjecaj svake pojedine vrijednosti na ukupnu sigurnost graevine.
Takav je pristup bitno drugaiji od dosadanjega, kada su svi pojedinani utjecaji bili
prekriveni zajednikim faktorom sigurnosti.




92
Proraunom se odreuju projektne veliine E
d;U
, koje su posljedica optereenja.
E
d;U
je funkcija projektne veliine optereenja F
d
, svojstava gradiva X
d
i dimenzija a
d
,
odnosno:
E
d;U
= E (F
d
, X
d
, a
d
) (5.49)
Projektne se veliine F
d
, X
d
izraunavaju iz svojstvenih veliina F
k
, prema
jednadbi 2.27 i X
k
prema jednadbi 2.28 a a
k
prema jednadbi:
a
d
=a
k
a ( 5.50)
gdje su,
F
, i,
m
, parcijalni faktori sigurnosti za pojedino optereenje, odnosno
svojstvo materijala, dok je, a, dodatak u dimenziji. Veliine,
F
, i,
m
, ovise i o tipu
graninog stanja (za granino je stanje uporabivosti,
m
= 1,0).
Za krajnje granino stanje, tj. stanje loma ili nestabilnosti graevine (ili njezinih
dijelova), koje moe ugroziti sigurnost ljudi i/ili samu graevinu, treba biti:
E
d;U
R
d;U
( 5.51)
gdje je, R
d;U
, raunska otpornost izraena kao:
R
d;U
= R (F
d
, X
d
, a
d
) ( 5.52)
F
d
=
F
F
k
(5.53)
X
d
=X
k
/
m
( 5.54)
a
d
=a
k
a ( 5.55)
Vie nema odabira jednoznanog faktora sigurnosti za neku graevinu u
vrijednosti od 1,2; 1,3 ili ak 6. Nesigurnosti su locirane po mjestima nastajanja, pa
proraunski modeli mogu stvarno opisati pojavu koju modeliraju, tj. moe se izolirati
utjecaj svake promjenjive u modelu.
Za granino stanje uporabivosti potrebno je proraunom odrediti projektnu
veliinu, C
d;S
, koja moe biti prevelika deformacija, kad graevina vie ne moe
sluiti predvienoj namjeni. To moe biti i preveliki utjecaj vibracija, buke i drugih
smetnji koje ometaju rad ljudi, oteuju graevinu ili njezine dijelove i onemoguuju
njenu upotrebu u punoj namjeni. Za to se stanje trai da je:
E
d;S
C
d;S
( 5.56)
pri emu je E
d;S
proraunska vrijednost uinka djelovanja pri graninom stanju
uporabivosti:
E
d;S
=E(F
k
, X
k
, a
k
) ( 5.57)
Geotehniko projektiranje po Eurokodu 7, sastoji se od niza pretpostavljenih
projektnih okolnosti za pojedina granina stanja (loma i pomaka), koja daju
najnepovoljniji utjecaj za pojedino granino stanje. Treba paziti da se optereenja,
93
koja se iz fizikalnih razloga ne mogu istodobno pojaviti, ne pojave u istoj projektnoj
okolnosti.
Nizanjem projektnih okolnosti stvara se projektni scenarij. Za svaku okolnost treba
obrazloiti ulazne parametre (optereenja, svojstva tla, geometrijske podatke i sl.),
ustanoviti projektne zahtjeve, odabrati metodu prorauna i pokazati da e projektnim
zahtjevima biti udovoljeno. S obzirom na vie oekivanih projektnih okolnosti,
projektant e, moda i nesvjesno, odabirati oprobana rjeenja, to sve zajedno vodi u
odreeni konzervativizam. Osim toga piloti su najee podloga, za vidljivi dio
graevine, te stoga imaju "dvostruku odgovornost".
5.10.2.4 Projektiranje pomou propisanih mjera, probnog optereenja i metode
opaanja
U nekim sluajevima nema proraunskih modela, ili nisu potrebni, ve se postupa
prema propisanim mjerama. To je, primjerice sluaj, kod projektiranja, uobiajenih,
esto konzervativnih detalja izvedbe te specifikacije i kontrole materijala, mjera
zatite i odravanja, pri projektiranju zatite protiv smrzavanja, kemijskog ili
biolokog razaranja.
Pri projektiranju se moe oslanjati i na rezultate probnog optereenja, i
ispitivanja na modelima, ali tada treba voditi rauna o:
razlikama u tlu, u pokusu i kod graevine,
brzini izvoenja pokusa, posebice ako je trajanje probnog ispitivanja znatno
krae od optereenja graevine,
utjecajima mjerila, posebice ako je rije o malim modelima, gdje je vana razina
naprezanja i odnos veliina estica tla.
Budui da nije uvijek mogue predvidjeti ponaanje geotehnikih graevina,
moe se pomoi metodom opaanja. To je postupak, kojim se projekt ispravlja,
dopunjuje i mijenja usporedno s graenjem, stoga prije poetka gradnje treba:
odrediti granice ponaanja graevine;
predvidjeti, s velikom vjerojatnou, da e ponaanje graevine ostati
unutar zadanih granica;
osigurati promatranje graevine kako bi se moglo pravodobno
intervenirati;
predvidjeti razne mogue ishode, kojima se treba prilagoditi, ako
ponaanje prijee doputene granice.
5.10.2.5 Geotehniki projektni izvjetaj




94
Osim, u nas uobiajenoga, geotehnikog izvjetaja, Eurokod 7 predvia i tzv.
geotehniki projektni izvjetaj, koji moe biti vrlo kratak, ali treba sadravati:
opis lokacije i njezine okoline;
opis temeljnog tla;
opis budue graevine i optereenja;
projektne vrijednosti svojstava tla i stijena (s obrazloenjima, ako je po-
trebno), proraune i rezultate provjere sigurnosti i uporabivosti graevine;
zahtjeve u vezi sa sigurnou;
podroban plan nadzora, i potrebne provjere za vrijeme graenja i zahtjeve
u vezi s odravanjem.
Prema vaeem Zakonu o prostornom ureenju i gradnji iz 2007. godine,
geotehniki projektni izvjetaj treba biti sastavni dio glavnog projekta za one
greevine za koje je potrebno dokazati mehaniku otpornost i stabilnost (podlijeu
reviziji). Investitoru treba dostaviti izvadak iz geotehnikog projektnog izvjetaja sa
zahtjevima za opaanjima i odravanjem graevine.
Pri proraunu konstrukcijskih elemenata na granino stanje uporabivosti, uzimaju
se karakteristine vrijednosti svojstava tla.
Tabela 5.10 Parcijalni faktori za granina stanja nosivosti u trajnim i privremenim
projektnim situacijama
Djelovanja (
F
) Svojstva temeljnoga tla (
m
)
Stalna

Promjenljiva

Sluaj
Nepovoljna Povoljna Nepovoljna
tan

c'

c
u

q
u
a
Sluaj A [1,00] [0,95] [1,50] [1,1] [1,3] [1,2] [1,2]
Sluaj B [1,35] [1,00] [1,50] [1,0] [1,0] [1,0] [1,0]
Sluaj C [1,00] [1,00] [1,30] [1,25] [1,6] [1,4] [1,4]

a
tlana vrstoa tla ili stijene
Sluaj A koristiti samo kada je kritian utjecaj uzgona;
Sluaj B koristiti za proraune nosivih dijelova temelja ili potpornih graevina;
Sluaj C koristi se za proraune stabilnosti kosina gdje se ne pojavljuju nosivh dijelovi.
Moe biti kritian i za dimenzioniranje nosivih dijelova temelja i potpornih graevina, a
ponekad i za njihovu vrstou.
95
5.10.3 Poglavlje 7 piloti
Daljnje odredbe odnose se na sve vrste pilota; pilote koji nose na vrh, lebdee
pilota, vlane pilote i pilote optereene vodoravnom silom i momentom savijanja, bez
obzira na nain izvedbe odnosno ugradnje. U tekstu je dan nagflasak samo na one
dijelove koji nisu prije spomenuti a odnose se iskljuivo na pilote.
Ovaj tekst nije zamjena za EUROCODE-7 poglavlje 7, Piloti.
5.10.3.1 Granina stanja za potporne graevine
Za sve tipove pilota treba analizirati slijedee sluajeve:
gubitak sveukupne stabilnosti,
slom dosezanjem nosivosti temelja na pilotima,
uzdizanje ili nedovoljna vlana otpornost temelja na pilotima,
slom u temeljnom tlu uslijed popreno optereenog temelja na pilotima,
slom konstrukcije pilota u tlaku, vlaku, savijanju, izvijanju ili posmiku,
istodobni slom temeljnoga tla i temelja na pilotima,
istodobni slom temeljnoga tla i konstrukcije, prekomjerno slijeganje tla,
prekomjerno uzdizanje tla,
neprihvatljive vibracije.
5.10.3.2 Djelovanja i projektne situacije
Za proraune graninih stanja, moraju se razmotriti djelovanja koja su prethodno
propisana i mogua za ovu vrstu graevina..
Projektne se situacije mora odabrati u suglasju s prethodno danim naelima.
Potrebno je analizirati meudjelovanja konstrukcije i temeljnoga tla, radi
odreivanja onih djelovanja na konstrukcije, koja se moraju usvojiti za projektiranje
temelja na pilotima.
Kod pilota javljaju se i neka posebna djelovanja vezana na utjecaj okolnog
temeljnog tla. To su djelovanja uslijed pomaka temeljnog tla, a mogu nastati uslijed:
- moe doi do pomaka uslijed konsolidacije ili bubrenja tla,
- uslijed susjednih optereenja,
- puzanja ili klizanja tla,
-uslijed potresa.
Ove pojave su povod za stvaranje negativnoga trenja na platu, za uzdizanje,
istezanje, popreno optereenje i pomake.
Za projektiranje se mora usvojiti jedan od sljedea dva pristupa:
pomak temeljnoga tla se uzima kao djelovanje; tada se provodi analiza
meudjelovanja radi odreivanja sila, pomaka i deformacija u pilotu,




96
kao projektno se djelovanje mora uvesti gornju graninu vrijednost one sile, koju
temeljno tlo moe prenijeti u pilot; za odreivanje ove sile mora se uzeti u obzir
vrstou tla i izvor optereenja uslijed teine ili slijeganja tla, ili uslijed onog
djelovanja koje remeti tlo.
U razmatranje treba uzeti tri mogua djelovanja tla na pilot:
1) Negativno trenje;
2) Uzdizanje tla, koje nastaje bubrenjem ili iz nekih drugih razlota;
3) Optereenje uslijed bonog pomaka tla (za deralje vidi Fleming i dr., 1992.)
5.10.3.3 Projektne metode i razmatranje projekta
Projektne metode
Proraun se mora temeljiti na jednom od sljedeih pristupa:
rezultatima ispitivanja statikim optereenjem;
empirijskim ili analitikim metodama prorauna, ija je valjanost pokazana na
temelju ispitivanja statikim optereenjem u usporedivim situacijama;
rezultatima ispitivanja dinamikim optereenjem, ija je valjanost pokazana na
temelju ispitivanja statikim optereenjem u usporedivim situacijama.
Vidljivo je da EUROCODe-7 daje, u proraunima i dimenzioniranju nosivosti
pilota, prednost rezultatima probnih optereenja pilota.
Razmatranje projekta
U ovom odjeljku navodi se detaljno to sve treba razmotriti priliko projektiranja
temeljenja na pilotima.
Temeljno treba razmotriti da li se radi o samcima ili grupi pilota; odnos pilota i
konstrukcije; odnos budueg okolnog terena i sadanje kote tla, reim podzemnih
voda i td. Osim navedenog nabraja se jo niz detalja o kojima pri razmatranju projekta
treba voditi rauna.
5.10.3.4 Pokusno optereenje pilota
Openito
Daje naputak kada se treba provesti pokusno optereenje pilota i za to se rezultati
istog mogu upotrijebiti.
Bitne su dvije napomene o kojima u prethodnom tekstu nije bilo rijei, ali se vie
podataka o tome moe nai u literaturi (Fleming i dr. 1992.). Stoga se ove dvije
napomene citiraju:
Mora proi odreeno vrijeme izmeu izvedbe pilota i poetka optereivanja, da bi
se postigla traena vrstoa materijala pilota, kao i vraanje pornog tlaka na poetnu
vrijednost.
97
U nekim sluajevima treba zabiljeiti vrijednost pornog tlaka, koji je izazvan
izvedbom pilota i saekati vraanje na poetnu vrijednost, radi donoenja ispravne
odluke o poetku probnog optereenja.
Nastavno je detaljno opisan postupak probnog optereenja koji se vezuje na
preporuku ISSMFE Pododbora za terenska i laboratorijska ispitivanja, pod nazivom
Osno probno optereenje pilota, preporueni postupak, koji je objavljen u ASTM
Geotechnical Testing Journal, lipanj 1985., pp 79-90.
Navode se ispitivanja Statikim optereenjem, dinamikim optereenjem kao i
sadraj izvjea o provedenim pokusnim optereenjima.
5.10.3.5 Tlano optereeni piloti
Projektiranje za granino stanje mora pokazati da su odreena granina stanja, kao
na pr.; stanje nosivosti pri gubitku sveukupne stabilnosti; stanje nosivosti pri
dosezanju nosivosti temelja na pilotima; stanje nosivosti pri uruavanju ili tekom
oteenju gornje konstrukcije uslijed pomaka temelja na pilotima; stanje
uporabljivosti gornje konstrukcije uslijed pomaka pilota, dovoljno nevjerojatna.
Za pilote, koji zahtijevaju velika slijeganja za dosezanje svoje nosivosti, granino
stanje nosivosti moe nastupiti u gornjoj konstrukciji prije dosezanja nosivosti pilota.
Za dokaz sveukupne stabilnosti potrebno je razmotriti slom uslijed gubitka
sveukupne stabilnosti temelja koji ukljuuje tlane pilote. Potrebno je primijeniti sve
zahtjeve koji se odnose na sveukupnu stabilnost plitkih temelja.
Nosivost
Za dokaz nosivosti mora, za sve sluajeve optereenja za granino stanje nosivosti
i za sve kombinacije optereenja, biti zadovoljena sljedea nejednakost:
F
cd
R
cd

gdje je:
F
cd
projektno osno tlano optereenje za granino stanje nosivosti,
R
cd
zbroj svih komponenti projektne nosivosti osno optereenih temelja na
pilotima za granino stanje nosivosti, tako da se uzmu u obzir uinci nagnutog i
ekscentrinog optereenja.
Pri tom u F
cd
treba ukljuiti teinu pilota, a u R
cd
treba ukljuiti pritisak nadslojeva
iznad osnovice temelja. Ovo se dvoje, meutim, smije zanemariti ako se oni priblino
ponitavaju.
U ovom odlomku daju se upute za projektiranje pilota samca i pilota u grupi.
Ako nosivi sloj pilota lei iznad sloja slabog tla, tada treba razmotriti uinak
slabog sloja na nosivost temelja.




98
Ako piloti podupiru savitljivu konstrukciju, tada treba pretpostaviti da je nosivost
najslabijeg pilota kljuna za pojavu graninoga stanja. Ako piloti podupiru krutu
konstrukciju, tada se moe iskoristiti sposobnost konstrukcije da izvri novu razdiobu
optereenja medu pilotima.
Posebno treba razmotriti mogui slom rubnih pilota uslijed nagnutog ili
ekscentrinog optereenja gornje konstrukcije.
Nosivost na temelju pokusnog optereenja pilota
Ovaj nain prorauna nosivosti posebno je obraen, to ukazuje na to koliko je
znaenje dano rezultatima pokusnog optereenja. U nastavku se daje skraeni oblik
naina prorauna nosivosti iz rezultata probnog optereenja.
Ako se karakteristina nosivost R
ck
izvodi na temelju vrijednosti R
cm
koje se mjere
tijekom jednog ili vie pokusnih optereenja pilota, u obzir treba uzeti promjenljivost
temeljnog tla i promjenljivost uinka izvedbe pilota. Kao najmanje mogue, moraju se
zadovoljiti oba uvjeta (a) i (b) iz tablice 5.12, uz jednadbu:
R
ck
= R
cm
/ (5.58)
Tabela 5.11 Koeficijenti za izvoenje R
ck

Broj probnih optereenja 1 2 > 2
(a) Koeficijent za srednji R
cm
[ 1,5 ] [ 1,35 ] [1,3 ]
(b) Koeficijent za najmanji R
cm
[ 1,5 ] [ 1,25 ] [1,1 ]
Za izvoenje projektne nosivosti, karakteristinu vrijednost, R
ck
treba podijeliti na
komponente, tj. na nosivost osnovice, R
bk
i nosivost plata, R
sk
,

tako da je:
R
ck
= R
bk
+ R
sk
(5.59)
Omjer ovih komponenti moe se izvesti iz rezultata pokusnog optereenja, npr. kad
su provedena mjerenja komponenti, ili ga se moe procijeniti.
Projektnu nosivost, R
cd
treba izvesti iz:
R
cd
= R
bk
/
b
+ R
sk
/
s
(5.60)
gdje se
b
i
s
uzimaju iz tablice 5.12.
Tabela 5.12 Vrijednosti
b
,

s
i
t

Koeficijent komponente
b

s

t

Zabijeni piloti
Bueni piloti
[1,3]
[1,6]
[1,3]
[1,3]
[1,3]
[1,5]
Uvrtani piloti (CFA piloti) [1,45] [1,3] [1,4]
Rezultati pokusno optereenja obino su prikazani kao dijagrami optereenje-
slijeganje i vrijeme-slijeganje, bez razlike izmeu otpora vrha i plata, pa esto nije
99
mogue odvojiti parcijalne koeficijente za odreivanje projektnih vrijednosti
otpornosti vrha i plasta. U tom sluaju se za karakteristinu nosivost pilota R
ck
moe
uzeti parcijalni koeficijent
t
iz tablice 5.12.
Nosivost na osnovu rezultata ispitivanja temeljnoga tla
Projektnu nosivost, R
cd
pilota odreuje sa kao :
R
cd
= R
bd
+ R
sd
(5.61)
gdje je:
R
bd
projektna otpornost vrha,
R
sd
projektna otpornost plata.
R
bd
i R
sd
treba popraviti kako slijedi:
R
bd
= R
bk
/
b
(5.62)
i
R
sd
= R
sk
/
s
(5.63)
gdje je:
R
bk
= q
bk
A
b
(5.64)

=
=
n
1 i
si sik sk
A q R
pri tom su:
R
bk
i R
sk
karakteristine vrijednosti otpornosti osnovice i plata;
A
b
povrina poprenog presjeka vrha pilota;
A
si
povrina plata pilota u i-tom sloju tla;
q
bk
specifina nosivost na vrh,;
q
sik
specifina nosivost po povrini plata u i-tom sloju tla.
Vrijednosti
b
i
s
uzimju se iz tablice 5.12.
Svojstvene vrijednosti q
bk
i q
sik
izvode se koritenjem izraza koji se temelje na
dokazanim korelacijama izmeu rezultata ispitivanja statikim optereenjem i
rezultata terenskih i laboratorijskih ispitivanja temeljnog tla.
Ako je slabo temeljno tlo prisutno ispod osnovice pilota na dubini koja je manja od
etiri promjera osnovice, tada treba razmotriti mehanizam sloma probojem.
Nosivost na temelju izraza za zabijanje pilota
Ovo poglavlje daje kratke upute za koritenje dinamikih jednadbi za proraun i
dimenzioniranje pilota
Nosivost na temelju analize irenja valova
Daje se osvrt na provjere kojima se mora popratiti ovakav nain prorauna.




100
Slijeganje temelja na pilotima
Daju se kratke upute o nainu prorauna slijeganja pilota
Pri odreivanju slijeganja treba uzeti u obzir:
slijeganje pojedinanog pilota,
dodatno slijeganje uslijed djelovanja skupine.
U analizu slijeganja moraju se ukljuiti i mogua diferencijalna slijeganja.
5.10.3.6 Vlano optereeni piloti
U ovom su poglavlju prikazana pravila projektiranja za one temelje koji ukljuuju
pilote pod vlanim optereenjem.
Vlana nosivost
Temelj e prihvatiti projektno optereenje s zadovoljavajuom sigurnou na slom
vlakom, ako zadovoljava sljedeu nejednakost za sve sluajeve i kombinacije
optereenja za granino stanje nosivosti:
F
td


R
td
(5.65)
gdje je:
F
td
projektno osno vlano optereenje za granino stanje nosivosti,
R
td
projektna vlana otpornost temelja na pilotima za granino stanje nosivosti.
Za zasebni se vlani pilot ili za skupinu vlanih pilota slom moe pojaviti
izvlaenjem klina temeljnog tla, to naroito vrijedi za pilote s proirenom osnovicom
i za one koji su uglavljeni u stijenu.
(4)P Moe se pokazati da postoji pzadovoljavajua sigurnost na slom vlano
optereenih pilota uslijed uzdizanja bloka tla koji sadri pilote, kao to je to
prikazano na slici 5.36, ako je zadovoljena sljedea nejednakost za sve sluajeve i
kombinacije optereenja za granino stanje nosivosti:
F
td
W
d
- ( U
2d
- U
1d
) + F
d

gdje je:
F
td
projektna vlana sila koja djeluje na skupinu pilota,
W
d
projektna teina bloka tla koji sadri pilote i samih pilota,
F
d
projektna posmina otpornost na granici bloka tla koji sadri pilote,
U
ld
projektni hidrostatski tlak vode na gornjoj povrini temelja na pilotima,
101
U
2d
projektni uzgon od vode na osnovici bloka tla na kojem lei temelj.
Slika 5.36 Slom uzdizanjem skupine vlano optereenih pilota
Nastavno se daju upute o moguim uincima vlanih optereenja na pilote u grupi,
uinak ciklikog optereenja i jo neke napomene. Nastavno se daju naini prorauna
nosivosti pilota optereenih vlanom silom
Vlana nosivost na temelju pokusnog optereenja pilota
Kada se svojstvena nosivost R
tk
izvodi iz vrijednosti R
tm
koje se mjere tijekom
jednog ili vie pokusnih optereenja pilota, tada treba uzeti u obzir promjenljivost
temeljnoga tla i promjenljivost uinka izvedbe pilota. Kao najmanje mogue, moraju
se zadovoljiti oba uvjeta (a) i (b) iz tablice 5.13, uz jednadbu:
R
tk
= R
tm
/ (5.66)
Tabela 5.13 Koeficijenti za izvoenje Rtk
Broj pokusnih optereenja 1 2 > 2
(a) Koeficijent za srednji R
tm
[ 1,5 ] [ 1,35 ] [1,3 ]
(b) Koeficijent za najmanji R
tm
[ 1,5 ] [ 1,25 ] [1,1 ]
Ako su piloti vlano optereeni, treba obino ispitati vie od jednoga pilota. U
sluaju velikog broja vlano optereenih pilota treba ispitati najmanje 2 % ukupnog
broja pilota.
Projektnu vlanu otpornost, R
td
treba izvesti iz:
R
td
= R
tk
/
m
(5.67)
gdje je
m
= [1,6].
Za pilote u grupi treba uzeti u obzir utjecaj meudjelovanja, ako se vlana
otpornost odreuje na temelju rezultata probnog optereenja pojedinanih pilota.
Povrina terena




102
Vlana nosivost na temelju rezultata ispitivanja temeljnog tla
Metode prorauna, koje se temelje na rezultatima ispitivanja tla, mogu se
primijeniti jedino ako su prethodno provjerene probnim optereenjem slinih pilota,
sline duine i poprenog presjeka te za shodne uvjete u tlu.
Uspravni pomaci
Uspravni se pomaci moraju odrediti za uvjete graninog stanja uporabljivosti te ih
treba usporediti s odgovarajuim graninim vrijednostima pomaka.
5.10.3.7 Popreno optereeni piloti
Tamo gdje se to moe primijeniti, projektiranje popreno optereenih pilota mora
biti u skladu s pravilima projektiranja koja vrijede za tlano optereene pilote. U
ovom su poglavlju posebno prikazana pravila projektiranja za one temelje koji
ukljuuju pilote pod poprenim optereenjem.
Poprena nosivost
Temelj e zadovoljiti projektno popreno optereenje s zadovoljavajuom
sigurnou u odnosu na slom, ako zadovoljava sljedeu nejednakost za sve sluajeve i
kombinacije optereenja za granino stanje nosivosti:
F
trd
R
trd
(5.68)
gdje je:
F
trd
projektno popreno optereenje za granino stanje nosivosti,
R
trd
projektna otpornost na popreno optereenje za granino stanje nosivosti,
tako da se uzmu u obzir uinci svih tlanih i vlanih osnih optereenja.
Treba razmotriti jedan od sljedeih mehanizama sloma:
za kratke pilote, zaokret i translaciju kao kruto tijelo,
za duge vitke pilote, slom savijanjem pilota popraen lokalnim poputanjem i
pomacima tla u blizini glave pilota.
Kad se odreuje otpornost popreno optereenih pilota, treba razmotriti uinak
grupe pilota.
Piloti se mogu na popreno optereenje dimenzionirati na temelju:
probnog optereenja pilota;
rezultata ispitivanja temeljnog tla i parametara vrstoe pilota.
Popreni pomaci
Kad se odreuju popreni pomaci gornjeg kraja temelja na pilotima, treba
razmotriti:
- krutost temeljnog tla i kako se mijenja s veliinom deformacije,
- krutost pojedinih pilota na savijanje,
103
- upetost pilota na spoju s konstrukcijom,
- uinak skupine,
- uinak promjene smjera optereenja ili ciklikog optereenja.
5.10.3.8 Projektiranje konstrukcije pilota
Daju se odreene upute za projektiranje konstrukcije na pilotima i upuuje na
suglasje s odreenim prethodnim stavkama koje se odnose openito na temeljenje.
5.10.3.9 Nadzor nad izvedbom
Daju se ope upute o tome na to treba obratiti panju prilikom nadzora nad
izvedbom pilota. Najvanija napomena daje se nastavno
Budui da se nedostaci, kao to su nedovoljna kakvoa betona ili debljina
betonskog zatitnog sloja, koji utjeu na dugorono ponaanje pilota, esto ne mogu
otkriti dinamikim ispitivanjem, za nadzor nad izvedbom mogu biti neophodna i neka
druga ispitivanja, kao sto su ultrazvuna ili vibracijska ispitivanja ili jezgrovanje.

5.11 VRSTE I NAINI IZVOENJA PILOTA
Piloti se mogu izvoditi kao zabijeni, nabijeni, kopani (bueni, svrdlani), mlazno
injektirani, utisnuti i na niz raznih drugih naina (vidi tabelu .5.7)
5.11.1 Zabijeni piloti
To su su svi oni piloti, koji se kao gotovi stupovi na gradilitu zabijaju u tlo
pomou najrazliitijih vrsta nabijaa. Drveni i betonski piloti bitno zbijaju okolno tlo.
elini piloti zbijaju okolno tlo ako imaju zatvoreni vrh. Ako se zabijaju cijevi
otvorenog vrha ili razliiti elini profili drugih oblika (H, I profili, eljeznike ine),
okolno tlo se ne zbija bitno. Veliina im je ograniena mogunostima prijevoza i
strojeva na radilitu. U principu se koriste kao piloti manjih profila (do 0,5 m).
Najstarija tehnologije je runo nabijanje maljem kojeg na skeli podiu dva radnika.
Slijedei je korak malj, koji slobodno pada a podie se pomou koloture ljudskom
snagom. Ljudski je rad zatim zamijenio parni stroj, a iza njega najrazliitije vrste
strojnih nabijaa i vibronabijaa. Neki su prikazani na slici 5.37.





104
Slika 5.37 Nabijai, lijevo parni, u sredini eksplozioni, desno vibro
Da bi se smanjila buka i zatitila glava pilota prilikom nabijanja koriste se razliiti
nastavci. Prikazani su na slici 5.38.

Slika 5.38 Nastavci, zatite glave pilota koji se zabijaju
Na slici 5.39 prikazan je pilot spreman za zabijanje vibro-nabijaem. Pilot je
elini, cijev promjera 60mm. Na pilotu se vide oznake duine.
(www.zakladani.cz).
105

Slika 5.39 Pilot spreman za zabijanje




106
itatelju je, za proirenje znanja, dana slika 5.40 koja prikazuje opremanje glave i
vrha drvenog pilota za zatitu od oteenja prilikom zabijanja. Napominje se da neke
drave, bogate drvetom i danas masovno koriste drvene pilote. U SAD je 2002 godine
izdan prirunih za projektiranje i izvoenje drvenih pilora od strane Amerikog
instituta za zatitu drveta ((Collin, 2002.)
Slika 5.40 Okivanje glave, vrha i nastavljanje drvenih pilota (Kleiner 1891.)
Osim drvenih zabijaju se elini i armirano-betonski piloti. Na slici 5.41 prikazani
su popreni presjeci i detalji elinih pilota.
Slika 5.41 Presjeci i detalji elinih pilota (Kleiner, 1981.)
107
Na slici 5.42 prikazano je nekoliko poprenih presjeka predgotovljenih armirano-
betonskih pilota i naina armiranja ovakvih pilota.
Slika 5.42 Predgotovljeni prednapregnuti AB piloti, presjeci i detalji armaturnog koa
Da bi se ovakvi piloti mogli ugraditi zabijanjem potrebno ih je dimenzionirati za
potrebe dopreme na gradilite i prihvaanje prilikom podizanja na mjesto ugradnje.
Na slici 5.42 prikazan je nain prihvaanja i podizanja pilota ovisno o duini. Svaki
ovakav pilot mora biti proraunat, dimenzioniran i armiran za ovakav zahvat.
Slika 5.43 Mjesta pridranja pri prijenosu i maksimalni momenti pri radu s pilotima
koji se zabijaju




108
Vee grupe pilota zabijaju se uvijek takvim redoslijedom da se prvo zabiju oni u
sredini a zatim se zabijaju piloti blii vanjskom rubu tlocrta. Na ovaj se nain
smanjuje utjecaj zbijanja tla koji bi oteao zabijanje pilota.
Mana predgotovljenih armirano betonskih zabijenih pilota je to imaju unaprijed
odreenu duljinu. Stoga ih je vrlo teko ili gotovo nemogue nastavljati, a i smanjenje
duine nije jednostavno. Kod elinih i drvenih pilota, nastavak i kraanje je relativno
jednostavno (kao na slikama 5.40 i 5.41).
5.11.2 Nabijeni piloti
To su piloti koji jako remete gustou tla u koje se ugrauju. Izvode se na nain da
se u tlo zabije cijev u koju se ugrauje beton ili ljunak. Moe se ugraditi i cijev sa
zatvorenim vrhom. Pri tom se, ovisno o tehnologiji, cijev vadi (sistem Franki) ili
ostavlja kao kouljica pilota (sistem Raymond), a materijal koji se ugrauje nabija
batom sa povrine. U nekim se sluajevima kao na pr. kod Franki pilota, moe u
kouljicu prije ispune betonom, ugraditi i potrebna armatura. Kod ljunanih pilota
koji slue kao uspravni drenovi, kouljica se obavezno mora izvaditi.


Slika 5.44 Nabijanje pilota (Franki tehnologija s vaenjem cijevi)
5.11.3 Utisnuti piloti
Slue u posebne svrhe kod sanacija temelja. Utiskuju se izmeu temelja i
podtemeljnog tla pomou hidraulikih tijesaka. Prethodno je potrebno izvriti sanaciju
109
i ukrutiti postojee temelje, kako bi se optereenje od graevine ravnomjerno
prenijelo na utisnute pilote. Pri ugradnji ovih pilota remeti se odnosno zbija okolno
tlo. Prilikom izvoenja treba voditi rauna da se sila utiskivanja pravilno odabere, da
ne doe do oteenja temelja.
Slika 5.45 Tehnologija izvedbe utisnutih pilota
Kopani piloti koriste se za izvedbe veih promjera, od 0,6 m na vie. Pogodni su
kada je potrebno pilot nastaviti u slobodni prostor kao stup jer je mogua izvedba u
jednom komadu. Pogodni su i za izvoenje u dubokoj vodi. Redovito se koriste za
prihvat velikih tereta i velikih vodoravnih optereenja. Mogu se izvoditi s proirenom
glavnom. Mogu biti samci i u grupi.
Izvode se na slijedei nain:
1) Do projektirane dubine izvede se iskop tla;
2) U tako pripremljenu upljinu se ugradi armatura koja je unaprijed oblikovana
bilo u armiranici, bilo na licu mjesta;
3) Kroz armaturni ko se ugradi beton kontraktor postupkom.
Ovi piloti gotovo da ne remete okolno tlo. Zatita iskopa moe biti sa cijevi, koja
prati iskop, s bentonitnom isplakom, kao pri izvedbi panela armirano-betonske
dijafragme ili potpuno bez zatite u tlu, koje moe odreeno vrijeme odrati buotinu
bez zatite. Tehnologija iskopa je razliita, ovisno o proizvoau opreme. Na slici
5.46 prikazano je nekoliko alata za iskope pilota.
U Hrvatskoj je najpoznatija tehnologija koja za iskop koristi grabilicu, a za zatitu
od uruavanja zatitnu kolonu (cijev) koja se vadi u toku betoniranja. Za iskop u
stijeni koristi se razbija koji pada kroz cijev i lomi dno buotine. Odlomljeni se
komadi vade grabilicom. Danas se koriste i tehnologije rotirajuih glava za iskope u




110
stijeni (kao krtica za iskop tunela), iskop svrdlom u za to pogodnim tlima i druge
tehnike.

Slika 5.46 Vrste grabilica i razbijaa za izvedbu kopanih (buenih) pilota
Na slici 5.47 prikazan je shematski nain izvedbe kopanog pilota, kada je buotina
zatiena sa cijevi zatitnom kolonom.
Slika 5.47 Tehnologija izvedbe kopanih pilota sa zatitnom kolonom (Zakladani 2003.)
111
Na slikama 5.48, 5.49 i 5.50 prikazani su neki detalji strojeva i izvedbe kopanih
pilota sa zatitnom cijevi (Zakladani 2003.).
Slika 5.48 Iskop buotine za pilot pod zatitom cijevi (zatitne kolone)




112
Slika 5.49 Zatitna cijev, s krunom na dnu, lijevo i ko spreman za ugradnju u iskop,
desno
113
Slika 5.50 Vjeanje armaturnog koa na vrh zatitne cijevi, iskop svrdlom
Na slici 5.51 prikazani su piloti na gradilitu mosta preko Rijeke dubrovake. Na
slici se vide glave pilota iz kojih izlazi vezna armatura, gotovi armaturni koevi i




114
jedan pilot u tijeku izvedbe. Na koevima se vide ukrute temeljni dio armaturnog
koa o kojem ovisi promjer armaturnog koa.
Slika 5.51 Piloti na radilitu temelja mosta na Rijeci Dubrovakoj
Na slici 5.52 prikazana je shematski izvedba pilota tehnologijom dijafragme i
mogui tlocrtni oblici.
Slika 5.52 Shematski prikaz izrade pilota tehnologijom dijafragme (Zakladani, 2003.)
115
Kopani piloti pogodni su za izvedbu pri kojoj je potrebno da vrh pilota ue u
povrinski sloj stijene jer takva tehnologija omoguuje razbijanje povrinskog sloja
stijenske mase. Ukoliko je pilot uao u stijensku masu cca 1.5 vlastitog promjera,
moe se smatrati da je na vrhu mogue ostvariti upetost. Ova injenica koji puta
pomae pri statikom proraunu konstrukcije na pilotima.
Osim grabilicom, u nekim je vrstama tla mogu iskop svrdlom. Neovisno o nainu
iskopa moe se koristiti zatita buotina kao na pri na slici 5.50, kolonom, ali i ne
mora. Na slici 5.53 prikazan je stroj za iskop buotina za pilote svrdlom i detalj
svrdla.
Slika 5.53 Stroj za iskop svrdlom i detalj svrdla
Na slici 5.54 prikazan je shematski iskop svrdlom bez zatite buotine. Kod
tehnologija iskopa grabilicom i svrdlom, iskopani se materijal vadi mehaniki na
povrinu i odvozi na deponiju. Tako nastaje ist, prazan otvor u kojem se izvodi pilot.
Tijelo pilota je armirano betonski nosivi stup, tj. izveden u istoj (zatienoj ili
nezatienoj) buotini u koju je prethodno ugraena je armatura, a zatim beton. Nema
mijeanja betona i okolnog tla.
Neke druge tehnologije koriste iskop pomou glodanja materijala. Za vaenje
iskopanog materijala i razupiranje iskopa koristi se glinobetonska isplaka koja
cirkulira pomou sustava crpki. Ovdje se tlo vadi hidraulikim pute, taloi u za to
namijenjenom prostoru i naknadno odvozi na deponiju.
Na slici 5.55 prikazana je shematski jedna takva tehnologija iskopa.





116
Slika 5.54 Shema iskopa svrdlom


Slika 5.55 Tehnologija izvedbe buenog pilota rotirajuom glavom uz zatitu
glinobetonskom isplakom
Armiranje ovih pilota izvodi se tako da se u gotovu buotinu ugradi na povrini
izraeni armaturni ko (vidi slike 5.49 i 5.50). Armaturni se ko sastoji od osnovnih
prstenova, ukruta, kojima je odreen proraunski promjer armaturnog koa, zatim
117
glavne (uzdune) armature, spiralne vilice koja je neto gua na mjestu budue glave
pilota i razmaknica (distancera) koji moraju osigurati, da armaturni ko stoji u sredini
buotine, tj. moraju osigurati da se prilikom betoniranja zaista ostvari projektom
predvieni zatitni sloj betona izmeu tla i armature.
Slika 5.56 Armaturni koevi za pilote
Prilikom projektiranja armaturnog koa treba voditi rauna o svijetom otvoru
buotine. Ponua i izvoa pri spomenu promjera pilota govore o vanjskom
promjeru buotine, a to je znatno vie od prostora u koji se moe ugraditi armaturni
ko. Ovo je naroito izraeno kod pilota koji se izvode pod zatitom elinih cijevi
(kolona), koje takoer imaju znaajnu debljinu stijenki koja smanjuje svijetli promjer
u koji se moe ugraditi ko.
Betoniranje se kod svih buenih i kopanih pilota vri na isti nain, kontraktor
postupkom. To je nain ugradnje betona od dna iskopa prema povrini. Beton se
pomou cijevi ugrauje u dno buotine. Kako se buotina puni, cijev se vadi na nain,
da uvijek ostaje barem 1.0 m u svjeem betonu (kao na slici 5.55 desno). Ovo je vrlo
vano stoga to svjei beton gura ispred sebe neistoe, vodu i glinobetonsku isplaku.
U sluaju prekida betoniranja, ako bi cijev kontraktora izala iz svjeeg betona, sve bi
ove neistoe ostale u tijelu pilota. Pri ispravnom betoniranju, sve ove neistoe
ostaju na glavi pilota te se odstranjuju prije povezivanja pilota s naglavnicom ili
dijelom graevine kojeg nose.
Kod svih pilota izvedenih iskopom u tlu, potrebno je izvriti betoniranje oko 0,5 m
iznad projektirane kote. To je onaj dio pilota, koji se mora se odstraniti jer sadri
beton loe kakvoe, sadri neistoe.






118
6 HIBRIDNO TEMELJENJE
6.1 OPENITO
U uvodu je spomenuto hibridno temeljenje, kao jedna od metoda koje se
primjenjuju kod temeljenja visokih zgrada na stiljivom tlu. Ovo je sloeni nain
temeljenja, sastavljen od ploe i pilota. Prema dostupnim podacima spominje se u
literaturi (Butterfield i Banerjee, 1971.) ve 1971 godine, kao analiza sudjelovanja
pilota i naglavne ploe koja lei na tlu. Nain temeljenja poeo se primjenjivati 80-tih
godina prolog stoljea, kada je naglo porastao broj visokih graevina u gusto
naseljenim gradovima (El-Mossallamy, 2008.). Uz visoke graevine javlja se potreba
graenja na tlima koja nisu naroito pogodna za temeljenje s obzirom na dugotrajno,
konsolidaciono slijeganje..
Najee spominjane graevine temeljene na ovaj nain su niz visokih zgrada u
sreditu Frankfurta n/M u Njemakoj (El-Mossallamy, 2008., Ahner, Sukhov, 1996.),
a ima ih i drugdje.
U ovom radu dati e se samo neke naznake o proraunima ovih sustava i odreeni
rezultati istraivanja vezano za slijeganje temeljenja na ploi, pilotima i njihovoj
kombinaciji.
6.2 SUSTAV I NJEGOVO DJELOVANJE
Na slici 6.1 prikazan je sustav ploa piloti tlo i njihov meusobni utjecaj.
Slika 6.1 Osnova prorauna hibridnog temelja

119
Model sa slike 6.1 odgovara modelu sa slike 5.32 c). Osnovni smisao je da se
optereenje preraspodijeli izmeu, u ravninskom modelu, naglavne grede koja lei na
tlu i pilota, a u prostornom modelu, ploe koja lei na tlu i pilota. U rjeavanju ovih
sustava klju nije u poveanju nosivosti ve u smanjenju slijeganja.
Na slici 6.2 prikazan je odnos slijeganja prema preraspodjeli optereenja izmeu
ploe i pilota u rasponu od uobiajene ploe preko hibridnog temelja do uobiajenih
pilota (El Mossallamy, 2008.). Oznake na slici znae slijedee:

L
=Optereenje na pilotima/Ukupno optereenje;

s
= Slijeganje hibridnog temelja/Slijeganje ploe
pri emu se ukupno optereenje ploe dobije kao:
( )

= dA y , x Q
. plo
, (6.1)
a ukupno optereenje pilota kao:

=
=
=
n i
1 i
pi pilot
pilota broj : n Q Q (6.2)
Slika 6.2 Odnos slijeganja
s
i udjela ploe i pilota u prijenosu optereenja
L
Iz priloenih podataka vidljivo je da je smisao ovog sustava temeljenja, svesti
slijeganje na razumnu mjeru, tako da bude manje nego na ploi (koja se i onako mora
izvesti), a utedjeti na broju pilota koji poveavaju troak temeljenja. Oito je da je na
projektantima da sami izaberu taj odnos tj. da izvre optimalizaciju u smislu
uporabljivosti graevine s jedne strane i trokova izgradnje s druge.
Prorauni ovakvih sustava vrlo su sloeni stoga, to su stvarni sustavi hibridnog
temeljena trodimenzionalni. Prve analize provoene su na ravninskom sustavu
sastavljenom od dva pilota meusobno povezana gredom koja lei na tlu. U literaturi
(Bakholdin 2003.) je mogue nai podatke o modelskim ispitivanjima ovakvih sustava
hibridnog temeljenja.




120
Da bi se potvrdile pretpostavke iz prorauna, provedena su opsena mjerenja za
vrijeme gradnje i po njenom zavretku, na vie hibridno temeljenih graevina u
Frankfurtu n/M, gdje je ovakav nain temeljenja iroko primijenjen. Ovim se
mjerenjima eljela dokazati i uporabljivost ovih graevina u smislu slijeganja i
diferencijalnog slijeganja koje izaziva naginjanje. Naginjanje je naroito neugodno
kod visokih graevina ak i onda kada nije opasno po njihovu stabilnost.
Na slici 6.3 prikazan je niz podataka prikupljenih opsenim mjerenjima na visokim
graevinama u sreditu Frankfurta. Graevine su temeljene na razliite naine, od
temeljne ploe preko hibridnog temelja do istih pilota. Zanimljivo je vidjeti utjecaj
hibridnog temeljenja na slijeganje u odnosu na udio prijenosa optereenja ploom i
pilotima. Na slici 6.3 oznaka
L
znai isto to i na slici 6.2.
Oznake 1, 2, 3, i 4 odnose se na 1Kommerz bank (stara), 2Drezdenska banka,
3SGZ banka i 4Marriot Hotel. Ove su graevine temeljenje klasino, na ploi.
Oznake X1, X2, X3, X$, X5, X6, X7 i X8 odnose se na 1Torhaus, 2Messeturm,
3DG Banka, 4Japan centar, 5Kastor/Pollux, 6Kongresni centar, 7Main toranj i
8Eurotheum. Ove su graevine na hibridnim temeljima.
Oznaka 1 odnosi se na novu zgradu Kommerz bank, koja je temeljena na pilotima.
Slika 6.3 Slijeganja visokih graevina u Frankfurtu u odnosu na nain temeljenja
Uoljiv je doprinos hibridnog temeljenja smanjenju slijeganja.
U ovakve proraune ukljuuje se tlo svojim konstitutivnim jednadbama kojima se
opisuje njegovo ponaanje pri promjeni stanja naprezanja. Najee se koriste modeli
s ovravanjem. Fizikalno gledajui do je dobar opis ponaanja tla u ovakvim
121
sustavima. Ovakvo se temeljenje koristi uglavnom kod glinovitih tala, koja su
podlona procesu konsolidacije. El-Mossallamy (2008.) navodi da se koristi za kruto
kao i za meko temeljno tlo. U tom procesu smanjuje se porozitet i poveava krutost
gline, njena deformaciona svojstva se poboljavaju s vremenom kao i s poveanjem
optereenja, to odgovara konstitutivnim modelima s ovravanjem. .
Posljedica procesa konsolidacije je slijeganje. Ono e djelovati na trenja po platu
pilota koji se nalaze u sustavu hibridnog temeljenja. Sve do zavretka procesa
konsolidacije na pilote e djelovati negativno trenje.
Veliku ulogu u proraunu ove vrste temeljenja igra krutost ploe, nelinearno
svojstvo oslonaca pilota kao i razvoj posminog naprezanja du plata pilota. O
uincima krutosti ploe i pilota govori Maharaj (2004.). Daje se kratki izvod njegovih
rezultata prorauna hibridnih temelja, metodom izoparametarskih trodimenzionalnih
konanih (brick) elemenata.
Uvaavajui izraze za relativnu krutost ploe koja lei na tlu, K
r
i pilota koji lee u
tlu, K
p
, prema Hain i Lee, (1978.) Maharaj (2004.) je analizirao uinke krutosti ploe
i pilota na slijeganje sustava. Pri tom je:

( )
4
r s
2
r r r
r
L E 3
1 B t E 4
K

= (6.1)
pri emu je E
r
modul ploe; E
s
, nedrenirani modul tla; t
r
, debljina ploe; B
r,
irina
ploe; L
r
, duina ploe

s
p
p
E
E
K = (6.2)
Na slikama 6.4 do 6.7 se daju rezultati ovog rada, iz kojih je vidljiv znaajan
utjecaj krutosti na ovakav sustav.
Slika 6.4 Utjecaj promjene krutosti pilota na slijeganje-savitljiva ploa




122
Slika 6.5 Utjecaj promjene krutosti pilota na slijeganje-kruta ploa

Slika 6.6 Usporedba slijeganja ploa razliite krutosti i istih ploa na krutim pilotima

123
Slika 6.7 Uinak promjene krutosti ploe i grede na odnos optereenje-slijeganje
Moe se primijetiti da poveanje krutosti pilota ima smisla do odreenog reda
veliine. Preko toga nema uinka na slijeganje. Krutost ploe pak bitno utjee na
veliinu slijeganja (slika 6.6).
Ispitivanje je raeno za nepromjenjiva svojstva tla kako slijedi: Nedrenirani modul
tla E=25000kN/m
2
; Nedrenirana kohezija c
u
=20,83 kN/m
2
kut trenja =0; kut
dilatancije =0, Poisonov koeficijent =0,45.
Svojstva pilota i ploe su promjenjiva da bi se mogla simulirati promjenjiva
krutost.
Piloti su duine 48 m poprenog presjeka 0,4m0,4m. Model je osno simetrian.
Povrina ploe je u oba smjera dvostruko vea od povrine na kojoj se nalaze piloti
Ova uea nije bilo mogue proraunati klasinim statikim metodama koje su se
koristile ranih 70-tih godina.
Primjenom raunala danas je mogue relativno dobro opisati ponaanje sustava.
Jedan od prvih numerikih trodimenzionalnih modela izradio je El-Mossallamy u
svojoj doktorskoj disertaciji 1996. U to doba bilo je vie doktorskih disertacija na
istu temu (Mandolini i Viggiani1997.; Maharaj 1996. i drugi), to ukazuje da se
zadatak mogao rijeiti na tehniki zadovoljavajui nain.






124
6.3 PRIMJER
U nastavku je prikazano hibridno temeljenje Graevine sa slike 2.11 E Japan
Center. Graevina je zanimljiva s toga to ima asimetrino hibridno temeljenje s
ploom promjenjive krutosti.
Temeljno tlo na kojem je izvreno temeljenje je morski sediment svojstava
prekonsolidirane gline, poznat kao Frankfurtska glina, nastala taloenjem u Mainz
bazenu u tercijaru. Naslage gline deblje su od 100 m s proslojcima vapnenaca, leama
lignita i vapnenakog pijeska. Razina podzemne vode je na razini povrine glinenog
sloja a vodonosnik se nalazi u raspucalim slojevima vapnenca i leama pijeska s
razliitim pornim pritiscima.
Na takvom je tlu izgraena zgrada visine 120 m s etiri podrumske etae. Na slici
6.8 prikazano je nekoliko elemenata ove graevine.
Slika 6.8 Osnovni dijelovi temeljenja Japan centra u Frankfurtu (Maharaj, 2004.)
Iz crtea na slici 6.8 vidi se da se radi o ekscentrinom optereenju. Podzemni dio
graevine garae, izlazi jednostrano izvan gabarita tornja. Nastaje lik L oblika. Dio
temelja ispod tornja neusporedivo je vie optereen nego dio ispod garaa izvan
tornja. Smisao hibridnog temeljenja je bila izbjei dilataciju izmeu niskog i visokog
dijela graevine.
125
Ekscentrino, ispod tornja, postavljeno je svega 25 pilota promjera 1,3 m, duine
22m. Temeljna ploa je promjenjive krutosti, tj. debljine. Na podruju pilota je debela
3,5 m a na rubu kraju niskog objekta svega 1,0 m. Ukupno optereenje iznosi oko
900 MN.
Za proraun ploe i pilota uzete su stvarne vrijednosti teine i krutosti. Tlo je
simulirano modelom s ovravanjem, koji omoguuje kontrolu traga naprezanja i
uinak na promjenu krutosti tla. Granino trenje na platu pilota uzeto je s 60 kPa na
glavi pilota i raste s dubinom na 120 kPa na vrhu pilota. Granina nosivost na vrhu
uzeta je s 2,0 MPa.
Zanimljivi su rezultati preraspodjele optereenja na pilote. Vanjski prsten nosi
nerazmjerno manje optereenje od unutarnjeg prstena (odnos je 1:6). Daljnjom
analizom utvreno je da je razlog tome vanjski zid tornja, koji je kruto spojen s
temeljnom ploom kao i glave pilota.
Primjer pokazuje da hibridno temeljenje daje mogunost ekonominog temeljenja u
vrlo sloenim uvjetima.I u ovom sluaju se pokazuje kako su krutosti pojedinih
dijelova temelja ali i same graevine, kljuni za ekonomina rjeenja openito, pa
tako i hibridnog temeljenja.
Analiza ovog temeljenja raena je sa svrhom, da se odredi slijeganje za granino
stanje uporabivosti graevine. Proraun je do kao rezultat, slijeganje od 4 cm u
sredini ploe. Rezultat je u suglasju s mjerenjima izvedenim na graevini to dokazuje
ispravnost odabira ovakvog tipa temeljenja.




Literatura:
Ahner, C., Sukhov, D. (1996.), Combined Piled-Raft Foundation (CBRF) Safety
Concept, Leipzig Annual Civil Engineering Report, vol.1, str. 333-345
Babi, B., Jaarevi, I., Kvasnika, P., Prager, A., Schwabe, ., imetin, V. (1995.),
Geosintetici u graditeljstvu. HDGI, Zagreb
Bakholdin, B.V., (2003.), Piled-raft foundations, design and characteristics of
construction procedures, Soil Mechanic and Foundation Engineering, Vol.
40, No. 5, str. 185-189.
Bjerrum, L. (1973.), Problem of Soil Mechanics and Construction on Silt Clays,
State-of-the-art Report, Eighth International Conference on Soil Mechanics
and Foundation Engineering, Vol 3, pp 111-158.




126
Bohm, H., Stjerngren, U., (1980.), Comvatting subsidence im the old town of
Stodkholm, Swedish council four building research, Stockholm, Sweden
Bowles, J.H. (1974.), Analytical and Computer Methods in Foundation Engineering
Ex-library
Bowles, J.E., (1988.), Foundation Analysis and Design, 4th ed., McGraw-Hill, Inc.,
New York.
Broms, B.B. (1964), Lateral Resistance of Piles in Cohesive Soils, J.S.M.F.D., ASCE,
vol. 90, SM2: 27-63.
Burland, J.B., (1973.), Shaft friction of piles in clay-a simple fundamental approach.
Ground Engineering 6 (3), 30-42.
Butterfield, R., Banarjee, P.K., (1971.), The problem og pile group cap interaction.
Geotechnique, Vol. 21, No. 2, str. 135-142.
Caquot, A., Kerisel, J. (1967.), Grundlagen der Bodenmechanik, Springre-Verlag,
Berlin
Cernica, J.H., (1995.), Foundation Design, John Wiley &Sons, N.Y.,
Collin, J., G.,(2002.), Timber pile, Design and Constructioj Manual, Timber Piling
Council, American Wood Preservers Institute
Craig, R.F. (1997.) Soil Mechanics, 6
th
Edition, Lateral Earth Pressure, E & FN
Spon, Chapter 6, pp 179 247

Das, B.M. (2000.), Foundamentals of Geotechnical Engineering. Brookers/Cole,
Thomson Learning (www.wwpinstitute.com)
Din 4014. Bored cast-in-place piles. Formation, design and bearing capacity. Deutsche Nor.
Germany, 1980
EI-Mossallamy, Y. ((1996.), Ein Berechnungsmodell zum Tragverhalten der
kombinirten Pfahl-Plattengrndung. Dissertation, Fachberich Bauingenieur-
wesen der Technichen Hochschule Darmstadt.
EI-Mossallamy, Y. ((2008.), Modelling the behaviour of piled raft applying Plaxis 3D
Foundation Version 2,Plaxis Bulletin, issue 23/March 2008. str 10-13.Plaxix
BV, Delft
EI-Mossallamy, Y., and Franke, E. (1997), Pile Rafts-Numerical Modeling to Simulate
the Behavior of Pile-Raft Foundations. Published by the authors, Darmstadt,
Germany.
Fleming, W.G.K., Weltman, A.J., Randolph, M.F:, Elson, W.K., (1992.), Piling
Engineering, Blackie&Son Ltd, Glasgow and London.
127
Focht, J.A. (1967.)Discusion to paper by Coyle and Reese, J.S.M.F.D., ASCE, Vol 93,
SM1: 133-138Fox, E.N.,(1948.) The mean elastic settlement of a uniformly-
loaded area at depth below the round surface. Proceedings of the 2nd
International Conference ISSMFE, Rotterdam, Vol.1. 129-132.
Focht, J.A., Koch, K.J., (1973), Rational Analysis of the Lateral Performance of
Offshore Pile Groups. PROC. 5TH Offshore Tech. Conf., Huston, Vol. 2,
paper OTC 1896: 701-708.
Frisch, H.; Simon, A. B., (1974.), Beitrag zur Ermittlung der vertikalen und horizontalen
Bettungsziffer. Bautechnik, Heft 8, 259-262
GEO (1996). Pile design and construction. GEO Publication 1/96, Geotechnical
Engineering Office, Civil Engineering Department, Hong Kong
Hain, S. J., Lee I. K. (1978) The analysis of flexible raft pile system, Geotechnique,
Vol.28, No.1 str.65-83.
http://www.haywardbaker.com/services/micropiles.htm
http://subsurfaceconstructors.com/pdfs/case/IllinoisDOT.pdf
http://tc17.poly.edu/mp.html
Jaky, J. (1944.) The Coefficient of Earth Pressure at Rest. Journal for Society of
Hungarian Architects and Engineers, October, 355-358
Kleiner, I. (1981.), Temeljenje na pilotima. (F. Veri, ur.), Autorizirana predavanja za
seminar Temeljenje, Drutvo graevinskih inenjera i tehniara Zagreb
Lisac Z. (1981.), Proraun pilota. U Veri, F., Temeljenje, poglavlje 2.3, autorizirana
predavanja za seminar, Drutvo graevinskih inenjera i tehniara, Zagreb
Maharaj, D.K. (1996.) Application of Elastic and Elasto-Plastic Analysis for Piled
Raft Foundation Ph. D. Thesis, IIT, Madras, Chennai
Maharaj, D.K. (2004.), Three Dimensional Nonlinear Finite Element Analysis to
Study the Effect of Raft and Pile Stiffness on the Load-Settlement Behaviour
of Piled Raft Foundations. EJGE 2004
Mandolini, A., and Viggiani, C. (1997), Modellazione ed analisi di piastre su pali.
PhD thesis, Univ. di Napoli Federico II.
Masopust, J., (2006.), Zatovaci zkuky pilot v Dubrovniku, Zakldn 3/2006, god
XVIII, Zakldn staveb, a.s., Prag
Maslov N.N. i grupa autora (1975.), Sloeno fundiranje, stabilnost kosina i drenae.
Graevinska knjiga, Beograd




128
Meyerhof, G., G. (1951.), The Ultinate Bearing Capacity of Foundations,
Geotehnique, Vol II, 4, pp. 301- 332
Meyerhof, G.G., (1959), Compaction of Sands and Bearing Capacity of Piles,
J.S.M.F.D., ASCE, vol. 85: SM6:1-29
Meyerhof, G.G., (1961.), The Ultimate Bearing Capacity of Wedge-shaped
Foundations, Proc. V ICSMFE, pp. 105-109, Paris
Ng, C.W.W., Simons, N., Menzies, B. (2004.) Soil-structure Engineering of Deep
Foundations, Excavations and Tunells, Thomas Telford, London
Paikowsky, S.G., Player, C.M., and Connors, P.J., 1995, A Dual Interface Apparatus
for Testing Unrestricted Friction of Soil Along Solid Surfaces, Geotechnical
Testing Journal, GTJODJ, Vol. 18, No. 2, pp. 168-193.
Paikowsky, S.G., Hart, L. J., 2000, Development and Field Testing of Multiple Deployment
Model Pile (FHWA-RD-99-194), US Department of Transportation, Federal
Higway Administration, (http://www.tfhrc.gov/structur/pubs/99194/index.htm)
Parry, R.H.G. and Swain, C.W (1977) Effective stress methods of calculating skin friction of
driven piles in soft clay. Ground Engineering 10(3), 24-26.
Parry, R.H.G. and Swain, C.W. (1977). A study of skin friction on piles in stiff clay. Ground
Engineering 10(8), 33-37.
Phukan, A., (1991.) Foundation in cold regions, (u Fang, H-Y, ur. Foundation
engineering), Chapman&Hall, London
Poulos, H.G., Davis, E.H. (1980.), Pile fpundation analysis and design, John Wiley
and sons, New York, Chichester, Brisbane, Toronto
Reese, C. L, Isenhower, W. M., Wang S.-T. (2006.), Analysis and Design of Shallow
and Deep Foundations, Wiley
Reimbert, M.L., Reimbert, A.M. (2001.) Retaining structure and silos, experimental
and theoretical comparisons. Lavoisier Publishing, Paris
Roje - Bonacci, T, (2007.), Mehanika tla, Graevinsk0-arhitektonski fakultet
Sveuilita u Splitu, Split
Roje-Bonacci, T., Samardija, I. (1985.) Zatita stambenog objekta Kamena kua
uz usjek eljeznike pruge u Splitu, Zbornik radova Trajnost konstrukcija,
Drutvo graevinskih konstruktora Hrvatske, Brijuni, 06-09. XI. 1985.
Sara, D., Veri, F., Horvat, K., (1976.) Dimenzioniranje temelja dalekovodnih
stupova prema vlanoj sili, Geotehnika , OOURGeorxpert Interna
publikacija, Zagrb 1976.
129
Serranoa A., Olallab C., (2004) Shaft resistance of a pile embedded in rock, International
Journal of Rock Mechanics and Mining Sciences, Volume 41, Issue 1, 21-
35.
Shoff, A.V., Shahh, D.L. (2003) Soil mechanic and geotechnical engineering,
A.A.Balkema Publishers
Smith, E.A.L. (1960). Pile-Driving Analysis by the Wave Equation, ASCE Journal
of the Soil Mechanics and Foundations Division, Volume 86, No. SM4,
August 1960, Part 1, pp. 35-61.
Szavits-Nossan, A., Ivi, T. (1994.) EUROCODE 7 geotehnika. Graevinski
godinjak 95, Hrvatsko drutvo graevinskih inenjera, Zagreb, 153-208
Szavits-Nossan, A., Stani, B. (2002.) Geotehniko projektiranje prema Eurokodu 7.
U M. Mulabdi (ur.) Geotehnika kroz Eurokod 7, Priopenja 3. Savjetovanja
Hrvatske udruge za mehaniku tla i geotehniko inenjerstvo, 2.-5.listopad
2002., Hvar, 199-208
Terzaghi, K., (1943), Theoretical Soil Mechanic. John Wiley&Sons, New York.
Terzaghi, K. (1955), Evaluaation of Coefficient of Subgrade Reactions, Geotechnique,
Vol 4, 297-326
Terzaghi, K., Peck, R.B.,(1948), Soil Mechanic in Engineering Practice. John
Wiley&Sons, New York.
Tomlinson, M.J., (1979.), Some effects of pile driving on skin friction, Conf. on Beh.
of piles, Inst. Civ. Engrs., London: 59-66
Tomlinson, M.J., (2001.), Foundation Design and Construction, 7th ed. Prentice Hall,
London.
Vesic, A.B. (1961.a) Bending of beams resting on isotropic elastic solid. ASCE Jnl
Engineering Mech. Div. 87, EM2: 35-53.
Vesic A.B. (1961.b), Beam on Elastic Subgrade and The Wincklers Hypothesis, Proc.
5th Int. Conf. On Soil Mechanics and Foundation Engineering, Vol.1, p.
845-850.
Vesi, A. S., (1967.), A study of bearing capacity of deep foundation , Georgia Inst.
of Technology, Atlanta.
Werner, H. (1970.) Biegemomente elastisch eingespannter Pfhle, Beton - und
Stahlbetonbau, no.2. 0.39, 1970.
Willie, D. C., 1991, Foundations on Rock, London: Chapman & Hall;
Winkler, E. (1867.). Die Lehre von Elastisitt und Festigkeit. Dominicus, Prague, pp.
182.
Zakladani staveb (2003.), Vyrobni program, Praha (www.zakladani.cz)
Zertsalov, M. G., Konyukhov, D. S., 2007 Analysis of piles in rock, Soil Mechanics
and Foundation Engineering, Vol. 44, No. 1, 2007, 9-14
http//:www.bauer-spetialtiefbau/at/dt/spetialtiefbau/bauverfahren/pdf




130
Fellenius, B. H., 1984. Negative skin friction and settlement of piles. Proceedings of
the Second International Seminar, Pile Foundations, Nanyang Technological
Institute, Singapore, 18 p.

Can. Geotech. J. 36(6): 11851194 (1999) | doi:10.1139/cgj-36-6-1185 |
1999 NRC Canada; Axial capacity of tapered piles established from model tests
M. Hesham El Naggar and Jin Qi Wei
ANALYSIS OF STATIC AXIAL LOAD CAPACITY OF SINGLE PILES AND
LARGE DIAMETER SHAFTS USING NONLINEAR LOAD TRANSFER CURVES
Journal KSCE Journal of Civil Engineering
Publisher Korean Society of Civil Engineers
ISSN 1226-7988 (Print) 1976-3808 (Online)
Issue Volume 11, Number 6 / November, 2007
Category Geotechnical Engineering
DOI 10.1007/BF02885899
Pages 285-292
Subject Collection Engineering
SpringerLink Date Wednesday, April 09, 2008


Alawneh A.S.; Nusier O.; Husein Malkawi A.I.; Al-Kateeb M.: Axial compressive
capacity of driven piles in sand: a method including post-driving residual stresses;
Canadian Geotechnical Journal, Volume 38, Number 2, April 2001 , pp. 364-377(14);
NRC Research Press