HERMANN HESSE

Najljepe pripovijetke
NASLOV IZVORNIKA Die schonsten Erzahlungen
These texts are taken from the volumes 6-8 of the edition "Samtliche Werke in 20 Banden" by
Hermann Hesse.
Suhrkamp Verlag, Frankfurt am Main, 2001 For this selection: Suhrkamp Verlag,
Frankfurt am Main, 2002
Sva prava pridrana. Dijelovi ove publikacije ne smiju se reproducirati ili koristiti
ubilo kojem obliku ili bilo kojim sredstvom, elektronikim ili mehanikim,
ukljuujui fotokopiranje i snimanje, ili bilo kakvim informatikim
sustavom za pohranu ili obnavljanje, bez pisane dozvole izdavaa.
HERMANN HESSE
Najljepe pripovijetke
dio trei
CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina knjinica, Zagreb
UDK 821.112.2-32=163.42
HESSE, Hremann
Najljepe pripovijetke / Hermann Hesse ; odabrao Volker Michels ; preveo Dalibor Joler. -
Zagreb : Zagrebaka naklada, 2003- . - (Feniks) Prijevod djela: Die schoensten
Erzaehlungen. ISBN 953-6234-26-X (cjelina)
ODABRAO VOLKER MICHELS
PREVEO DALIBOR JOLER
Dio 3. - 2005
ISBN 953-6996-70-7
450211049
The publication of this work was supported by a grant from the Goethe-Institut.
[zagrebaka naklada] ZAGREB, 2005.
Sadraj
Robert Aghion.....................................7
Ciklon...........................,......................52
Knjievna veer..................................73
Potraje li rat jo dvije godine............85
Djeja dua.........................................95
Strani grad na jugu...........................137
Prosjak..............................................145
Prekinuti kolski sat.........................171
Mali dimnjaar................................. 191
Biljeka o piscu.................................199
Robert Aghion
Jl ijekom osamnaestoga stoljea razvila se u Velikoj Britaniji nova vrsta kranstva i
kranske djelatnosti koja je iz siuna korijena vrlo brzo izrasla u veliko egzotino stablo i
danas je svakomu poznata pod imenom evangelika poganska misija.
Za protestantski misionarski pokret koji je potekao iz Engleske bilo je dovoljno vanjskih
razloga i povoda. Jo od slavnoga doba otkria po cijeloj se kugli zemaljskoj otkrivalo i
osvajalo, a znanstveno zanimanje za oblik dalekih otoka i planina kao i junatvo moreplovaca
i pustolova posvuda je uzmicalo pred modernim duhom koji se u otkrivenim egzotinim
krajevima vie nije zanimao za uzbudljive pothvate i doivljaje, za neobine ivotinje i
romantine ume palma, ve za papar i eer, svilu i krzno, za riu i sago, ukratko za stvari na
kojima svjetska trgovina zarauje novce. Stoga su ljudi esto bivali pomalo jednostrani i
nagli, pa bi zaboravljali i krili neka pravila koja su vrijedila u kranskoj Europi. Tamo vani
mnoge su prestraene domoroce proganjali i tamanili kao divlje zvijeri, a obrazovani se
kranski Europejac u Americi, Africi i Indiji ponaao poput kune kada provali u kokoinjac.
Bilo je to, ak i kada se promatra bez osobite osjetljivosti, vrlo gnjusno i pljakalo se vrlo
grubo i prostaki, a medu osjeaje srama i ogorenja u domaem narodu pripadao je i
misionarski pokret utemeljen na lijepoj elji da se poganskim narodima iz Europe donese i
neto drugo, neto bolje i uzvienije, a ne samo barut i rakija.
U drugoj polovici pretprologa stoljea u Engleskoj se nerijetko dogaalo da su se
dobronamjerni pojedinci djelatno zauzeli za tu misionarsku ideju i dali sredstva za njezino
ostvarenje. No u ono doba jo nisu postojala drutva i tvrtke ustrojene za tu svrhu, kakve su
danas u procvatu, ve je svatko prema vlastitim mogunostima i nainima pokuavao
unaprijediti taj vrijedni naum, a tko je tada kao misionar odlazio u daleke zemlje, taj nije kao
danas poput precizno adresirane poiljke plovio morima ususret nekom ureenom i
ustrojenom poslu, nego je s pouzdanjem u Boga i bez mnogo smjernica putovao ravno u
dvojbenu pustolovinu.
Devedesetih je godina neki londonski trgovac iji se brat u Indiji obogatio i bez potomstva
umro odluio darovati veu svotu novaca radi irenja evanelja u toj zemlji. Jedan lan mone
Istonoindijske kompanije i nekoliko sveenika pozvani su kao savjetnici te je izraen plan po
kojem su najprije tri ili etiri mladia, opskrbljena dostatnom opremom i pristojnim novcima
za put, trebala biti izaslana kao misionari.
Najava toga pothvata ubrzo je privukla mnotvo mukaraca eljnih pustolovina, bezuspjeni
glumci i otputeni brijaki pomonici vjerovali su kako su upravo oni pozvani krenuti na to
primamljivo putovanje, a poboni se kolegij dobrano namuio da, zaobiavi te nametljivce,
pronae asne ljude. Potajno su pokuavali pridobiti napose mlade teologe, no englesko
duhov-nitvo nipoto nije bilo umorno od vlastite domovine niti odve eljno napornih, pa i
pogibeljnih pothvata; potraga se oduila, a darovatelj je ve postajao nestrpljiv.
U meuvremenu je vijest o njegovim nakanama i neuspjesima napokon dospjela i u neko selo
u predjelu Lancastera te u tamonji upni dvor iji je asni upnik imao kod sebe na stanu i
hrani mladoga bratova sina po imenu Robert Aghion. Robert Aghion bio je sin brodskoga
kapetana i pobone marljive kotkinje, oca je bio rano izgubio, jedva ga upoznavi, pa ga je
kao nadarena djeaka njegov stric poslao na kolovanje i uredno pripremio za sveeniko
zanimanje kojemu se on sada bio pribliio u onoj mjeri u kojoj kandidat s dobrim ocjenama,
ali bez imetka, to uope moe. U meuvremenu je svome stricu i dobroinitelju pomagao kao
vikar i za strieva ivota nije mogao raunati na vlastitu upu. A kako je upnik Aghion bio
jo krepak mukarac, neakova budunost nije izgledala odve blistavo. Kao siromaan
mladi, koji po svoj prilici prije srednje ivotne dobi nije mogao raunati na vlastitu slubu i
prihod, mladim djevojkama nije bio poeljan
mu, barem ne onima estitima, a s onima drugima nikada se nije susreo.
Kao sin iskreno pobone majke usvojio je jednostavnu kransku misao i vjeru koju je kao
propovjednik radio ispovijedao. No, svoje je prave duevne uitke nalazio u promatranju
prirode za to je imao istanan pogled. Kao skroman ivahan mladi marljivih oiju i ruku
zadovoljstvo je nalazio u gledanju i poznavanju, skuplj anju i istraivanju prirodnih stvari
koje bi zapaao. Kao djeak uzgajao je i botanizirao cvijee, zatim se neko vrijeme zduno
bavio kamenjem i okaminama, a u novije vrijeme, napose otkako je boravio u seoskome
kraju, osobito je zavolio areni svijet kukaca. Najvie je, meutim, volio leptire ija gaje
sjajna preobrazba iz stanja gusjenice i liinke uvijek iznova iskreno ushii-vala i ije su mu
are i prelijevanja boja inile takvo isto zadovoljstvo kakvo manje obdareni ljudi mogu
osjetiti samo u godinama ranoga djetinjstva.
Takav je bio mladi teolog koji je prvi ubrzo naulio ui na vijest o onoj zakladi i osjetio kako
mu u nutrini bia neka udnja poput igle kompasa pokazuje u smjeru Indije. Majka mu je
umrla prije nekoliko godina, ni sa kakvom djevojkom nije bio zaruen niti je postojalo barem
tajno obeanje. Pisao je u London, primio ohrabrujui odgovor i novac za put do glavnoga
grada te je odmah potom s malom kutijom za knjige i svenjem odjee zadovoljno krenuo put
Londona, alostan to sa sobom nije mogao ponijeti svoje herbarije, okamine i kutije s
leptirima.
10
U sumranoj vrevi londonskoga staroga grada kandidat je plaljivo stupio u visoku ozbiljnu
kuu pobonoga trgovca gdje mu je u mranom hodniku ogromna zidna karta istone
polovice zemaljske kugle i ve u prvoj sobi veliko mrljavo tigrovo krzno predoavalo zemlju
za kojom je eznuo. Tjeskoban i zbunjen, za otmjenim je slugom poao u sobu u kojoj gaje
ekao domain. Doekao gaje visok, ozbiljan, uredno obrijan gospodin ledenoplavih otrih
oiju i strogih starih crta lica, kojemu se plahi kandidat nakon kraeg razgovora ipak veoma
svidio, pa ga je pozvao da sjedne i svoje je ispitivanje dovrio s povjerenjem i
blagonaklonou. Potom je gospodin primio njegove svjedodbe i zvoncem pozvao slugu koji
je teologa utke odveo u jednu gostinsku sobu u kojoj se iznenada pojavio drugi sluga nosei
aj, vino, unku, maslac i kruh. S tom zakuskom ostavili su mladia samoga, pa je mogao
utaiti glad i e. Zatim je smireno ostao sjediti u stolici od plavoga baruna, razmiljao o
svome poloaju i dokonim pogledom razgledao sobu u kojoj je nakon kraega osvrtanja otkrio
jo dva doljaka iz daleke vrue zemlje, naime u jednome kutu pokraj kamina ugledao je
preparirana crvenosmeeg majmuna, a iznad njega na plavoj svilenoj tapeti objeenu
stavljenu kou neke ogromne zmijurine kojoj je glava bez oiju visjela slijepa i mlohava. To
su bile stvari koje je cijenio i koje bi odmah pohitao iz blizine promotriti i dotaknuti. Premda
mu se predodba o ivom udavu, kojega je pokuavao odozdo drati svijajui sjajno
srebrnastu kou u cijev,
11
inila donekle okrutnom i odvratnom, ipak se pogledom na zmiju njegova udnja za
upoznavanjem tajnovite daljine jo samo pojaala. Mislio je kako ga ne mogu zastraiti ni
zmije ni majmuni i s uitkom je zamiljao fantastino cvijee, drvee, ptice i leptire koji su u
takvim blagoslovljenim krajevima zasigurno uspijevali. U meuvremenu se bliila veer i
neki je nijemi sluga unio zapaljenu svjetiljku. Ispred visokoga prozora stajao je maglovit
sumrak. Tiina otmjene kue, u daljini lagano komeanje velikoga grada, samoa prazne
hladne sobe u kojoj se osjeao kao zatoen, nedostatak svake aktivnosti i neizvjesnost njegova
romanesknog poloaja stapali su se s rastuim sumrakom londonske jesenje noi i u dui
mladoga ovjeka sputali s visina njegove nade sve dotle dok nakon dva sata, to ih je
oslukujui i ekajui proveo u stolici, nije za danas napustio svako oekivanje i umoran se
uvukao u izvrsnu gostinsku postelju u kojoj je ubrzo zaspao.
Probudio ga je, kako mu se uinilo, usred noi sluga s porukom da mladoga gospodina
oekuju na veeri s molbom da se pouri. Aghion se pospan uvukao u svoju odjeu i
nerasanjen bauljao iza tog ovjeka kroz sobe i hodnike i niz stube sve do prostrane, lusterima
bljetavo osvijetljene blagovaonice u kojoj ga je u barun odjevena i od nakita svjetlucava
domaica promatrala kroz lornjon, a gospodin ga predstavio dvojici duhovnika koji su svoga
mlaeg brata odmah za objedom poeli otro ispitivati ponajvie se raspitujui za iskrenost
njegova kranskog uvjerenja. Pospani je apostol imao muke razumjeti sva ta pitanja, a
pogotovo na njih
12
odgovoriti, no plahost mu je dobro pristajala, pa su mu ti mukarci, naviknuti na posve
drugaije aspirante, svi odreda bili skloni. Poslije objeda u pokrajnjoj su prostoriji rasprostrti
zemljovidi i Aghion je po prvi put vidio kraj u kojemu je trebao navijetati rije Boju, koji je
na zemljovidu Indije kao uta mrlja stajao juno od grada Bombava.
Iduega dana odveli su ga nekom asnom starcu koji je onomu trgovcu bio vrhovni duhovni
savjetnik. Taj je starac odmah osjetio privlanost prema tom pro-stodunom mladom ovjeku.
Znao je brzo prepoznati Robertov nain miljenja i njegovu narav, a kako je u njemu uoio
tek malo duhovnike poduzetnosti, bilo mu je mladia ao i on mu naglaeno predoi
pogibelji plovidbe morem i strahote junih predjela; jer mu se inilo besmislenim da se mlad
ovjek tamo rtvuje i upropasti ako se nije posebnom nadarenou i sklonou inio
predodreenim za takvu slubu. Tako on stavi kandidatu ruku na rame, naglaenom dobrotom
pogleda ga u oi i ree: "Ono to mi govorite je dobro, a moda i tono; no jo uvijek ne
mogu sasvim razumjeti to vas zapravo vue u Indiju. Budite iskreni, dragi prijatelju, i recite
mi bez zadrke: postoji li bilo kakva svjetovna elja i poriv koji vas nagoni ili tek istinska
elja da jadnim poganima donesete nae drago evanelje?" Na te rijei Robert Aghion
pocrveni kao na djelu uhvaen prevarant. Oborio je pogled i neko vrijeme utio, a onda
iskreno prizna daje ta njegova pobona volja, dodue, posve ozbiljna, ali da vjerojatno nikada
ne bi bio doao
13
na pomisao prijaviti se za Indiju i uope postati misionar da ga nije zavela enja za
predivnim rijetkim biljkama i ivotinjama tropskih zemalja, a osobito za njihovim leptirima.
Starcu je bilo jasno da mu je mladi otkrio svoju posljednju tajnu i da vie nema to priznati.
On mu sa smijekom kimne i ljubazno ree: "No, s tim grijehom morate sami izai na kraj.
Trebate poi u Indiju, dragi mladiu!" I ubrzo se uozbiljivi, on mu poloi obje ruke na glavu
i sveano ga blagoslovi rijeima biblijskoga blagoslova.
Tri tjedna poslije mladi je misionar, dobro opskrbljen kutijama i kovezima, otputovao kao
putnik na lijepom jedrenjaku, gledao kako njegova domovina tone u sivilu mora i ve u
prvom tjednu, jo prije nego su stigli do panjolske, upoznao udi i pogibelji mora. U ono
vrijeme putnik za Indiju jo nije mogao tako zelen i neiskusan dosegnuti svoj cilj kao danas
kada ovjek u Europi udobno ue u parobrod, Sueskim se kanalom provue pokraj Afrike i
nakon kraeg vremena, zauen i trom od previe spavanja i jela, ugleda indijsku obalu. U
ono vrijeme jedrenjaci su se morali mjesecima muiti okolo strane Afrike dok su ih
ugroavale oluje i koile beivotne duge bonace, morali su se znojiti i smrzavati, gladovati i
odricati se sna, a tko je pobjedonosno okonao putovanje, odavno vie nije bio neiskusan
novak, ve je nauio donekle se drati na nogama. Tako je bilo i misionaru. Od Engleske do
Indije putovao je sto pedeset i est dana i u lukome je gradu Bombavu siao na kopno kao
preplanuli i smra-vjeli moreplovac.

14
U meuvremenu nije izgubio svoju radost i znatielju premda su bile utihnule, a kako je ve
tijekom putovanja na svaku plau izlazio s istraivakim duhom i svaki otok s palmama
promatrao sa znatieljom i pun potovanja, tako je na indijsko tlo stupio pohlepno otvorenih
oiju i nepokoleban uao u lijepi bljetavi grad.
Najprije je potraio i naao kuu u kojoj je bio preporuen; nalazila se u tihoj uliici u
predgrau, natkriljena kokosovim palmama. Pri ulasku pogledom okrzne mali vrt ispred kue
i premda je sada morao brinuti se za vanije stvari, naao je dovoljno vremena da uoi jedan
grm s tamnim listovima i velikim zlatno-utim cvjetovima oko kojega je radosno leprao
draestan roj bijelih leptira. S tom slikom u jo pomalo zaslijepljenim oima preko nekoliko je
niskih stuba doao u sjenu iroke verande, pa kroz otvorena ulazna vrata uao u kuu. Neki
hindski sluga u bijeloj halji golih tamno-smeih nogu pouri mu ususret preko hladnoga
crvenog poda od opeke, odano se nakloni i stane nazalnim tonom pjevuckati hindustanske
rijei pozdrava, no ubrzo primijeti da ga stranac ne razumije, pa ga uz nove meke naklone i
zmijolike pokrete odanosti i pozivanja odvede dublje u kuu pred neki otvor koji je umjesto
vratima bio zatvoren labavo objeenom hasurom od lika. U istom trenutku netko s druge
strane razmakne hasuru i pojavi se visok, mrav mukarac osorna izgleda u bijeloj tropskoj
odjei i sa slamnatim sandalama na bosim nogama. Na nekom nerazumljivom indijskom
jeziku on sasu rafal pogrda na slugu koji se pognu i uza
15
zid odulja iz sobe, a zatim se obrati Aghionu i na engleskom ga pozove da ue.
Misionar se najprije pokuao ispriati zbog nenajavljenoga dolaska i opravdati jadnoga slugu
koji nije nita skrivio. No ovaj nestrpljivo odmahnu rukom i ree: "S ovim dripcima od sluga
ubrzo ete se nauiti ophoditi. Uite! Oekivao sam vas."
"Vi ste vjerojatno mister Bradlev?" upita prido-lica ljubazno dok je pri tom prvom koraku u
egzotino gospodarstvo i pri pogledu na savjetodavca, uitelja i suradnika u njemu rastao
osjeaj tuine i hladnoe.
"Ja sam Bradlev, dakako, vi ste valjda Aghion. Dakle, Aghione, uite ve jednom! Jeste li ve
ruali?"
Visoki koati mukarac ubrzo je mrzovoljnom bahatou iskusnoga prekooceanskog itelja i
trgovakog agenta u svoje smee, tamno maljave ruke uzeo sudbinu svoga gosta. Poslao mu
je riino jelo s ovnovi-nom i ljutim currvjem, dodijelio mu sobu, pokazao kuu, preuzeo
njegova pisma i naloge, odgovarao na njegova prva znatieljna pitanja i pouio ga
najnunijim indijskim pravilima ivota. Dignuo je na noge etiri smee hindske sluge, u
svojoj hladnoj srdbi zapovijedao je i galamio po kui koja je jeala, poslao je i po indijskoga
krojakoga majstora koji je za Aghiona odmah morao saiti tucet za to podneblje tipine
odjee. Zahvalno i pomalo prestraeno novak je sve to prihvaao premda bi njegovoj naravi
bilo bolje odgovaralo daje svoj dolazak u Indiju obiljeio tie i mirnije, da se najprije malo
udomaio i u ljubaznom razgovoru dao oduka
16
svojim prvim dojmovima i brojnim snanim uspomenama s putovanja. No, ovjek se na
polugodinjoj plovidbi morem naui skromnosti i prilagoavanju raznim situacijama, pa je
evangeliki mladi, kada je mister Bradlev predveer otiao u grad obavljati svoje trgovake
poslove, radosno odahnuo i nakanio sada sam s uitkom proslaviti svoj dolazak i pozdraviti
zemlju Indiju.
Sveano je izaao iz svoje prozrane sobe koja nije imala ni vrata ni prozore ve samo prazne
prostrane otvore u svim zidovima i izaao van nosei na plavokosoj glavi eir sa irokim
obodom i dugom koprenom protiv sunca drei u ruci pozamaan tap. Stu-pivi u vrt,
duboko je udahnuo, osvrnuo se i napetih ula upijao lahore i mirise, svjetla i boje te strane,
arobne zemlje u ijem je osvajanju trebao pomagati kao skroman suradnik i kojoj se voljno
elio predati.
Ono to je oko sebe vidio i osjeao, sve mu se veoma svialo i izgledalo kao sjajna, u tisuu
oblika naena potvrda brojnih snova i slutnja. Gusto visoko grmlje stajalo je na arkome
suncu puno velikih, udesno jarkih cvjetova; na visokim, vitkim glatkim stablima strili su u
zauujuoj visini tihi obli vrci kokosovih palmi, iza kue je stajala lepezasta palma i svoj
neobino pravilan, ravnomjeran divovski kota od golemih, u ljudskoj visini dugakih listova
kruto pruala u visine, no uz rub puta njegovo oko zaljubljenika u prirodu primijetilo je neko
malo ivahno bie kojemu se oprezno pribliio. Bio je to zeleni kameleon trokutaste
17
glave i zloestih oica. Nagnuvi se nad njim, osjetio se sretan poput djeteta.
Neka neobina glazba trgne ga iz pobone zami-ljenosti. Iz aputava mira duboke zelene
divljine obrasle stablima i vrtom prolomi se ritmina tutnjava metalnih bubnjeva i piskutavih
puhaih glazbala. Poboni zaljubljenik u prirodu zaueno oslune, a kako se nita nije
vidjelo, on se znatieljno zaputi u tom smjeru da bi istraio vrstu i porijeklo tih barbarsko-
sveanih zvukova. Slijedei zvukove, on izae iz vrta kojemu su vrata bila irom otvorena i
zaputi se travnatom cestom kroz pitom krajolik kunih vrtova, palminih nasada i veselo
svijetlozelenih riinih polja sve dok se, zaokre-nuvi iza visokoga ugla jednog vrta, ne nade u
seoski ljupkoj uliici indijskih koliba. Kuice su bile sagraene od gline ili samo od
bambusova prua, krovovi pokriveni suhim palminim liem, a u svim vratima stajale su i
uale tamnopute hindske obitelji. Sa znatieljom je gledao te ljude i po prvi put vidio seoski
ivot toga stranoga neciviliziranog naroda i od prvoga je trenutka zavolio te tamnopute ljude
ije su lijepe djetinje oi gledale kao u nekoj nesvjesnoj i neizbavljenoj tuzi. Lijepe ene
zirkale su kroz teke pletenice svoje duge, garave kose, tihe i krotke poput srna; posred lica i
na zglobovima ruku i nogu nosile su srebrn nakit i prstenje na nonim palcima.
Djeica su stajala posve gola nemajui na tijelu niega osim neobina amuleta od srebra ili
roine objeena o tanku nit od basta.
18
Jo uvijek je odzvanjala ona luda glazba, sada sasvim blizu, a na uglu idue ulice on pronae
to je traio. Tamo se nalazila strano neobina zgrada fantastina oblika i zastraujue visine
s golemim vratima u sredini. Promatrajui ih, on u udu podigne pogled i vidi daje cijela
divovska povrina graevine sastavljena od silna mnotva kamenih figura bajkovitih ivotinja,
ljudi i bogova ili avola koji su se u stotinama nizali sve do dalekoga uskog vrha hrama,
poput neke ume i divljega spleta tijela, udova i glava. Taj zastraujui kameni div, veliki
hinduistiki hram, snano je svijetlio na vodoravnim zrakama kasnoga veernjeg sunca i
zapanjenom strancu jasno pripovijedao da ti ivotinjski blagi, polugoli ljudi nipoto nisu bili
rajski primitivni narod, nego su ve kojih tisuu godina posjedovali misli i bogove, umjetnosti
i religije.
Jeka bubnjeva upravo je utihnula i iz hrama stadoe izlaziti brojni poboni Indijci u bijelim i
arenim haljama predvoeni otmjeno odvojenom malenom sveanom skupinom brahmana,
oholih u svojoj tisuljetnoj uenosti i dostojanstvu. Koraali su pokraj bijeloga ovjeka tako
gordo kao plemii pokraj nekog egrta te ni oni ni skromni ljudi koji su ih slijedili nisu
izgledali ni najmanje skloni od nekoga stranog pridolice primati poduke o ispravnosti
boanskih i ljudskih stvari.
Kada se svjetina razila i mjesto se stialo, Ro-bert Aghion priblii se hramu i sa zbunjenim
zanimanjem stade prouavati figure na proelju, no ubrzo s tugom i uasom od toga odustane
jer ga je groteskni
19
alegorijski jezik tih skulptura zbunjivao i plaio nita manje od pogleda na neke prizore
besramne opscenosti koje je naao naivno prikazane usred vreve bogova.
I dok se okretao i pogledom traio put kui, hram i uliice iznenada se ugase; nebom zadrhti
asovita titrava igra boja i brzo se spusti no. To strano brzo mraenje, premda je za njega
odavno znao, mladoga misionara ispuni laganom jezom. Istodobno s prvim sumrakom iz svih
stabala i grmova zaori se resko zujanje i buka tisua kukaca, a u daljini se zau bijesan i tuan
krik neke ivotinje nepoznato divljega glasa. Aghion je urno potraio put kui, sretno ga
naao i jo nije posve bio preao taj mali dio puta, a cijelu je zemlju ve prekrila duboka
nona tmina i visoko crno zvjezdano nebo.
U kui, kamo j e stigao zamilj en i rastresen i pribliio se prvoj osvijetljenoj prostoriji,
doeka ga mi-ster Bradlev s rijeima: "No, evo vas. Ispoetka ne biste vie trebali naveer
tako kasno izlaziti jer nije sasvim bezopasno. Inae, baratate li dobro pukom?" "Pukom?
Ne, nisam to nikada uio." "Onda uskoro nauite... A gdje ste veeras bili?" Aghion je
pripovijedao s mnogo ustrine. edan znanja, ispitivao je kojoj religiji pripada onaj hram i
kakvim se tamo klanja bogovima ili idolima, kakvo je znaenje onih silnih figura, a kakvo one
neobine glazbe, jesu li lijepi gordi mukarci u bijelim haljama sveenici i kako se zovu
njihovi bogovi. No, tu je doivio prvo razoaranje. O svemu stoje pitao, njegov savjetodavac
nije htio ni uti. Objasnio je da se nitko ne snalazi u
20
odurnom meteu i muteu toga idolopoklonstva, da su brahmani bezbona banda izrabljivaa
i ljenina i da su openito ti Indijci svi zajedno prljava bagra prosjaka i zlikovaca s kojima
pristojan Englez radije ne treba imati nikakva posla.
"Ali", bojaljivo e Aghion, "moje je poslanje upravo to da te zabludjele ljude izvedem na
pravi put! Zbog toga ih moram poznavati i voljeti i sve o njima znati..."
"Uskoro ete o njima znati vie no to e vam biti drago. Naravno da morate nauiti
hindustani, a poslije moda i jo neke od tih besramnih jezika crnuga. No s ljubavlju neete
daleko dospjeti."
"Oh, ali ljudi izgledaju vrlo dobroudno!"
"Mislite? No, ve ete vidjeti. U ono to kanite s hinduima uope se ne razumijem i ne elim
o tome suditi. Naa je zadaa da ovu bezbonu bagru polako privedemo nekoj kulturi i
nauimo ih to znai pristojnost; dalje od toga moda nikada neemo dospjeti!"
"Na moral, ili ono to nazivate pristojnou, jest Kristov moral, dragi gospodine!"
"Vi mislite na ljubav. Da, recite samo nekom hin-duistu da ga volite. Taj e danas od vas
prositi, a sutra e vam iz spavae sobe ukrasti koulju!"
"Je li mogue?"
"To je, dapae, sasvim izvjesno, dragi gospodine. Ovdje zasigurno imate posla s nezrelim
osobama koje jo nemaju pojma o potenju i pravu, ne s dobroudnim
21
engleskim kolarcima, nego s narodom prepredenih tamnoputih dripaca kojima je svaka
besramnost glavni izvor zabave. Jo ete me se vi sjetiti!"
Aghion je tuno odustao od daljnjega ispitivanja i nakanio najprije marljivo i posluno nauiti
sve to se imalo za nauiti. A imao strogi Bradlev pravo ili ne, jo od prvoga pogleda na
golemi hram i nepristupano gorde brahmane njegova mu se nakana i sluba u toj zemlji
uinila beskrajno teom no to je ikada prije mogao zamisliti.
Iduega jutra u kuu su dopremljene kutije u kojima je misionar iz domovine ponio svoju
imovinu. Briljivo je raspakirao, slagao koulje s kouljama i knjige s knjigama i nad mnogim
bi se predmetima zamislio. U ruke mu doe neki mali bakrorez u crnom okviru ije se staklo
u putu razbilo, a koji je prikazivao portret gospodina Defoea, autora Robinsona Crusoea,
zatim stari, jo iz ranoga djetinjstva poznati mu molitvenik njegove majke, potom kao
ohrabrujui putokaz u budunost jedan zemljovid Indije koji mu je darovao njegov stric te dva
elina okvira za mreu za leptire koje je sam dao izraditi jo u Londonu. Jedan od njih
odmah je stavio na stranu za uporabu iduih dana.
Naveer je njegova imovina bila podijeljena i naslagana, mali je bakrorez visio iznad njegova
kreveta, a cijela je soba bila dovedena u red. Nogare svoga stola i kreveta stavio je, kako su
mu preporuili, u male glinene zdjelice te zdjelice napunio vodom radi zatite od mrava.
Mister Bradlev cijeloga je dana bio poslovno
22
odsutan i mladomu je ovjeku bilo neobino to gaje ponizni sluga znakovima pozivao na
objede i pritom posluivao, a da s njim nije mogao progovoriti nijednu jedinu rije.
U zoru iduega dana poeo je Aghionov posao. Bradlev mu je predstavio naoita mladia
tamnih oiju po imenu Vyardenya koji je doao u kuu da bi ga uio hindustanski jezik.
Nasmijeeni mladi Indijac dobro je vladao engleskim i imao najbolje manire; samo je
uplaeno ustuknuo kada mu je bezazleni Englez ljubazno pruio ruku pozdrava, pa je kao
pripadnik visoke kaste i ubudue izbjegavao svaki tjelesni dodir s Bijelcem koji bi ga
oneistio. Takoer nikada nije htio sjesti na stolicu na kojoj je prije njega sjedio neki stranac,
ve je svakoga dana smotanu pod rukom donosio svoju vlastitu lijepu hasuru od basta koju bi
rasprostro na tlo od opeke i prekrienih nogu na njoj plemenito i uspravno sjedio. Njegov
uenik, ijim je marom mogao biti zadovoljan, pokuavao je i od njega nauiti to umijee, pa
je tijekom poduke neprestano uao na slinoj hasu-ri na tlu premda su ga pritom isprva svi
udovi boljeli dok se nije naviknuo. Marljivo i nestrpljivo uio je rije po rije, poinjui sa
svakodnevnim pozdravnim frazama koje mu je mladi neumorno i sa smijekom izgovarao i
svakoga je dana s novom hrabrou ratovao s indijskim grlenim i nepanim glasovima koji su
mu isprva zvuali kao neartikulirano hroptanje, a koje je sada sve nauio razlikovati i
oponaati.
23
Koliko god j e hinudstanski bio neobian i koliko god su dopodnevni sati brzo prolazili s
uglaenim uiteljem jezika, toliko su popodneva, pa ak i veeri bile dovoljno duge da bi
marljivi gospodin Aghion osjetio samou u kojoj je ivio. Njegov domain, s kojim je bio u
nejasnu odnosu i koji je prema njemu nastupao napola kao dobrotvor, napola kao neka vrsta
nadreenoga, rijetko je bio kod kue, najee se oko podneva pjeice ili na konju vraao iz
grada, kao glava kue predsjedao objedu na koji je povremeno pozivao nekog engleskog
pisara, a potom bi na dva, tri sata prilegao na verandi radi puenja i spavanja da bi predveer
jo jednom na nekoliko sati otiao u svoju pisarnicu ili skladite. Katkada je morao otputovati
na nekoliko dana da bi kupio proizvode, a njegov novi ukucan nije imao nita protiv toga jer
se uz najbolju volju nije mogao sprijateljiti s tim grubim i utljivim poslovnim ovjekom. I u
nainu ivota mistera Bradlevja bilo je mnogoega to se misionaru nije svialo. Izmeu
ostalog, povremeno se dogaalo da je Bradlev naveer po zavretku posla zajedno s onim
pisarom pio neku mjeavinu vode, ruma i limunade sve dok se ne bi opili; na to je pie u prvo
vrijeme pozivao mladoga duhovnika, ali bi ovaj to svaki put paljivo otklonio.
U takvim okolnostima Aghionova svakodnevica nije bila odvie uzbudljiva. Pokuavao je
upotrijebiti svoja prva slabana jezina znanja, pa bi za dugih pustih popodneva, dok je
pripeka sa svih strana opsjedala drvenu kuu, otiao kod sluga u kuhinju i pokuavao s
24
njima razgovarati. Muslimanski kuhar nije mu, dodue, odgovarao i bio je tako ohol da se
inilo kao da ga i ne gleda, no vodonoa i kuni sluga koji su satima dokono sjedili na svojim
hasurama i vakali betel nisu imali nita protiv sudjelovanja u napornim masterovim
pokuajima da progovori.
No jednoga se dana Bradlev pojavio na kuhinjskim vratima kada su se ona dva mulca od
zadovoljstva pljeskala po butinama smijui se nekim misionarovim pogrekama i pobrkanim
rijeima. Bradlev je stisnutih usnica promatrao to veselje, zatim je munjevito oama-rio
kunoga slugu, nogom udario vodonou, a zaprepatenoga Aghiona bez rijei odvukao sa
sobom. U svojoj mu je sobi potom ljutito rekao: "Koliko vam puta moram rei da se ne
druite s tim ljudima! Kvarite mi momke, dakako u najboljoj namjeri, a ionako je nedopustivo
da se jedan Englez pred tim tamnoputim dripcima pretvori u lakrdijaa!" Zatim je otiao prije
nego se uvrijeeni Aghion mogao opravdati.
Meu ljude je usamljeni misionar zalazio samo nedjeljom za redovitih odlazaka u crkvu, a
jednom je i sam preuzeo propovijed umjesto ne odve marljivoga engleskoga pastora. No on,
koji je u domovini pred seljacima i tkalcima vunene robe u svome kraju propovijedao s
ljubavlju, ovdje se - pred hladnom pastvom bogatih poslovnih ljudi, umornih, boleljivih
dama i ivahnih mladih namjetenika - osjeao tue i otrijenjeno.
Pa kad bi se sada, promatrajui svoj poloaj, povremeno veoma snudio i sam se nad sobom
saalio,
25
postojala je utjeha za njegov duh koja ga nikada nije iznevjerila. Tada bi se opremio za izlet, o
rame objesio botaniarsku kutijicu i u ruku uzeo mreu kojoj je pridodao dug tanak bambusov
prut. Upravo ono na to se veina ostalih Engleza jadala, strana pripeka i cjelokupna indijska
klima, njemu je bilo milo i divno; jer on je tijelom i duhom ostajao svje i nije doputao da ga
svlada mlitavost. Za njegovo prouavanje prirode i njegove hobije ta je zemlja bila
nepregledan panjak, na svakom koraku zaustavljala su ga nepoznata stabla, cvijee, ptice,
kukci koje je odluio postupno sve odreda poimence upoznati. Neobini guteri i korpije,
goleme tuste stonoge i ostale kune nemani rijetko su ga vie mogle uplaiti, a otkako je u
kupaonici drvenim vjedrom hrabro ubio debelu zmijurinu, osjeao je kako njegov strah od
opasnih ivotinja sve vie jenjava.
Kada je prvi put mreom zamahnuo za velikim prekrasnim leptirom, kada gaje vidio
uhvaena u mreu i opreznim prstima primaknuo tu ponosnu blistavu ivotinjicu ija su se
iroka krila prozirno bjelasala osuta mio-mirisnim arenim maljicama, srce mu jae zakuca u
njegovoj nesputanoj radosti kakvu nije osjetio otkako je kao djeak ulovio svoj prvi lastin rep.
Radosno se navikavao na neudobnosti dungle i nije posustajao kada je u praumi duboko
upadao u skrivene blatne jame dok su mu se rugali opori kretavih majmuna i opsjedali ga
bijesni rojevi mrava. Samo jednom je drhturei i molei se kleao iza ogromnoga stabla
gumijevca dok se u blizini kroz gustu ikaru poput oluje i potresa probijalo
26
krdo slonova. Naviknuo se da ga u njegovoj prozranoj sobi zorom budi divlje urlikanje
majmuna iz oblinje ume i da nou slua zavijanje akala. Oi su mu se krijesile svijetlo i
pozorno iz njegova omravjela, po-tamnjela i ve muevna lica.
I u gradu, a jo radije u mirnim poput vrtova ureenim selima izvan grada sve se bolje
snalazio i hin-duisti su mu se sviali to vie to ih je vie susretao. Neugodan i vrlo muan bio
mu je samo obiaj niih stalea koji su ene putali da hodaju golih grudi. Misionar se teko
mogao naviknuti na gledanje golih enskih vratova i ruku i enskih grudi na ulici, premda je
to esto izgledalo vrlo lijepo.
Osim te nepristojnosti nita ga nije toliko optereivalo i misaono zaokupljalo kao zagonetke
duhovnoga ivota tih ljudi. Kamo god bi pogledao, posvuda je bila religija. U Londonu se
zasigurno ni o najveem crkvenom blagdanu nije moglo vidjeti toliko pobonosti kao ovdje
svakoga radnog dana i u svakoj ulici; posvuda se vialo hramove i slike, molitvu i rtvu,
procesije i obrede, pokajnike i sveenike. No tko se ikada poelio snai u tom zamrenom
klupku religija? Tu su bili brahmani i muhamedanci, tovatelji vatre i budisti, sluge Shive i
Krishne, nositelji turbana i vjernici oiani na elavo, tovatelji zmija i sluge svetih kornjaa.
Gdje je bio bog kojemu su svi ti zabludjeli sluili? Kako je on izgledao i koja je od tih silnih
vjeroispovijedi bila starija, svetija, ia? To nitko nije znao, a poglavito je samim Indijcima
to bilo savreno svejedno;
27
koga nije zadovoljavala vjera njegovih otaca, taj bi preao na neku drugu ili bi otiao kao
pokajnik da pronae neku novu religiju ili ju ak stvori. Bogovima i duhovima ija imena
nitko nije znao prinoena su jela u zdjelicama i sve te stotine bogosluja, hramova i
sveenstava ivjele su zadovoljne jedni pored drugih, a da sljedbenicima jedne vjere nije
padalo na um one druge mrziti ili ak ubijati, kako je to bio obiaj kod kue u kranskim
zemljama. tota je, dapae, izgledalo lijepo i milo, svirka flaute i njeni cvjetni darovi, a na
mnogim pobonim licima poivao je mir i vedro spokojni sjaj kakav se na licima Engleza
uzalud mogao traiti. Lijepim i svetim inila mu se i zapovijed koju su hinduisti strogo
potivali, da se ne ubija ivotinju, pa se on katkada sam pred sobom sramio i traio
opravdanje kada bi bez milosti ubio neke lijepe leptire i kukce i nataknuo ih na igle. S druge
pak strane, u tim istim narodima koji su svakoga crva kao bojega stvora smatrali svetim i
koji su se iskreno predavali molitvama i bogosluju, kraa i la, krivokletstvo i prijevara bile
su svakodnevne pojave nad kojima se nitko nije zgraao ili im se barem udio. Stoje vie
dobronamjerni navjestitelj vjere o tome razmiljao, to vie mu se inilo da mu taj narod
postaje nedokuivom zagonetkom koja se rugala svakoj logici i teoriji. Sluga s kojim je
usprkos Bradlevjevoj zabrani uskoro ponovno vodio razgovore i koji mu je, inilo se, upravo
postao nerazdvojan drug, sat poslije ukrao mu je pamunu koulju, a kada ga je Aghion
ljubazno ali
28
ozbiljno pozvao na red, ovaj je prvo, zaklinjui se, poricao, potom sa smijekom sve priznao,
pokazao koulju i rekao u povjerenju da koulja ve ima rupicu, pa je mislio daju master
zacijelo vie ne eli nositi.
Drugi gaje put zaudio vodonoa. Taj je ovjek primao plau i hranu za to da svakoga dana
kuhinju i kupaonicu opskrbi vodom iz oblinje cisterne. On je taj posao obavljao rano ujutro i
naveer dok je preko cijeloga dana sjedio u kuhinji ili u sluinskoj kolibi i vakao ili betel ili
komadi eerne trske. Jednom zgodom dok je drugi sluga bio odsutan, dao mu je Aghion da
ietka hlae koje su poslije etnje visjele pune sjemena trave. Mukarac se samo nasmijao i
stavio ruke na leda, a kad se misionar namrtio i strogo mu zapovjedio da smjesta obavi taj
posli, on je, dodue, napokon posluao, ali je posao obavio gunajui i plaui, potom je
neutjeno sjeo u kuhinju i sat vremena kao neki oajnik psovao i bjesnio. Beskrajno se trudei
i prevladavi mnoge nesporazume, Aghion je napokon saznao da je ovjeka teko uvrijedio
zapovjedivi mu posao koji ne pripada njegovoj slubi.
Sva ta mala iskustva, polako se zgunjavajui, stopila su se kao u neki stakleni zid koji je
misionara odvajao od njegove okoline i tjerao u sve teu samou. Tim ustrije, pa ak i s
odreenom oajnikom pohlepom posveivao se uenju jezika u emu je dobro napredovao i
to mu je, kako se eznutljivo nadao, trebalo otvoriti put prema tom stranom narodu. Sada se
sve ee usuivao na ulici razgovarati s domorocima, bez
29
prevoditelja je odlazio krojau, sitniaru, uraru. Katkad je uspijevao zapodjenuti razgovor s
obinim ljudima tako to bi ljubazno promotrio i pohvalio obrtniku njegov rad, majci njezino
dojene, a iz rijei i pogleda tih poganskih ljudi esto je progovarala dua toga stranog naroda
tako jasno i bratski da bi na trenutak pale sve ograde i nestao osjeaj stranosti.
Napokon je vjerovao kako je otkrio da su mu djeca i obini ljudi sa sela gotovo uvijek
dostupni, dapae da sve potekoe, sve nepovjerenje i sva pokvareno st graana potjee samo
od doticaja s europskim mornarima i trgovcima. Otada se usuivao, esto na konju, na
izletima sve dublje zalaziti na selo. U depu je nosio bakrene novie, a katkada i komadie
eera za djecu, a kada bi u bregovitu kraju ispred neke seljake glinene kolibe pri vezao
svoga konja za palmu i stupivi pod krov od trske pozdravio i zamolio malo vode ili kokosova
mlijeka, iz toga bi se gotovo uvijek razvilo bezazleno ljubazno poznanstvo i razgovor pri
emu su se mukarci, ene i djeca, veselo zaueni, esto grohotom smijali njegovu jo
manjkavom znanju jezika, no njemu to uope nije smetalo.
Jo ni na koji nain nije pokuavao u takvim prigodama ljudima govoriti o dragome Bogu.
inilo mu se to ne samo preuranjenim, ve i krajnje osjetljivim i gotovo nemoguim jer za sve
uobiajene izraze biblijske vjere nikako nije mogao pronai indijske rijei. Osim toga nije
osjeao pravo da se tim ljudima namee kao uitelj i da ih poziva na vane promjene u
njihovu ivotu prije negoli dobro upozna taj ivot i bude u stanju
30
s hinduistima ivjeti i razgovarati donekle na ravnoj
nozi.
Zbog toga su se njegova prouavanja dalje irila. Nastojao je upoznati nain ivota, rada i
zarade domorodaca; pokazivali su mu i imenovali stabla i voke, kune ivotinje i orua;
postupno je otkrivao tajne mokroga i suhoga uzgoja rie, dobivanja basta i pamuka, promatrao
je izgradnju kua i lonarstvo, pletenje slame i tkalake poslove koje je poznavao iz svoje
domovine. Promatrao je oranje blatnjavih riinih polja uz pomo ruiastih tustih indijskih bi
vola, upoznao je rad ukroenog slona i gledao pitome majmune kako svojim gospodarima sa
stabala donose kokosove orahe.
Na jednome od svojih izleta, u nekoj mirnoj dolini izmeu visokih zelenih breuljaka, jednom
ga je zatekla bjesomuna olujna kia pred kojom je potraio zaklon u najblioj kolibi koje se
domogao. U uskoj prostoriji izmeu glinom obloenih bambusovih zidova naao je okupljenu
manju obitelj koja je pridologa stranca pozdravila plahim uenjem. Domaica si je kanom
jarko crveno obojila sivu kosu, a kako se u znak dobrodolice naj ljubaznije nasmijeila,
pokazala je usta puna isto tako crvenih zubi koji su otkrivali njezinu strast za vakanjem
betela. Mu joj je bio visok ovjek ozbiljna pogleda i duge jo tamne kose. Ustao se s poda i
zauzeo kraljevski uspravan poloaj, s gostom razmijenio rijei pozdrava i ubrzo mu ponudio
svjee naet kokosov orah, pa je Englez popio gutljaj slatkoga soka. Jedan djeai koji je pri
njegovu ulasku mugnuo u kut iza
31
kamenog ognjita, straljivo je znatieljna pogleda virio odande kroz umu sjajne garave kose,
na tamnim prsima svjetlucao mu je mjedeni amulet koji je bio njegov jedini ures i jedina
odjea. Nekoliko velikih sve-njeva banana bilo je objeeno iznad vrata radi dozrijevanja; u
cijeloj kolibi, koja je sve svoje svjetlo dobivala samo kroz otvorena vrata, nije se primjeivalo
siromatvo nego krajnja jednostavnost i lijepa urednost.
Neki tihi iz najdaljih djetinjih uspomena zamiri-sali osjeaj zaviaja koji putniku tako lako
navre pri pogledu na zadovoljno kuanstvo, neki tihi osjeaj zaviaja kakav u bungalovu
gospodina Bradlevja nikada nije osjetio, obuze misionara i njemu se gotovo uini da njegov
nailazak ovamo nije tek skrivanje izletnika zateenog kiom, ve da do njega, zalutaloga u
tmurnim ivotnim previranjima, napokon opet dopire daak smisla i vedrine pravoga,
prirodnoga, zadovoljnog ivota. Na gustome krovu od trstike umjela je i strasno bubnjala
divlja kia i visjela pred vratima gusta i sjajna poput staklena zida.
Starci su razgovarali sa svojim neobinim gostom, a kada su na posljetku ljubazno postavili
prirodno pitanje - koji su njegovi ciljevi i nakane u ovoj zemlji - on se zbunio i stao o neem
drugom pripovijedati. I ponovno se, kao ve toliko puta, skromnomu Aghionu uini strano
drskim i nadmenim to je kao izaslanik nekog dalekog naroda doao ovamo s nakanom da tim
ljudima oduzme njihovoga boga i vjeru i nametne im nekoga drugoga. Uvijek je mislio da e
ta plahost nestati
32
im bolje ovlada hindustanskim jezikom; no danas mu je bilo nedvojbeno jasno daje to bila
obmana i daje on, to je bolje razumijevao taj tamnoputi narod, to manje u sebi osjeao pravo
i volju da bahato zadire u ivot toga naroda.
Kia je jenjala i u bregovitoj ulici otjecala je voda pomijeana s masnom crljenicom, sunane
zrake probijale su se izmeu mokro svjetlucavih stabala palmi i jarko se i zasljepljujui
zrcalile na svijetlim golemim listovima pisanga. Misionar se zahvalio svojim domainima i
pokazao da se eli oprostiti kadli u tom trenutku na tlo padne sjena i malena se prostorija
zamrai. On se hitro okrene i ugleda kako netko beumno ulazi kroz vrata na bosim stopalima,
neka mlada ena ili djevojka koja se, nenadano ga ugledavi, uplai i pobjegne k djeaku iza
ognjita.
"Pozdravi gospodina!" dovikne joj otac i ona plaho istupi dva koraka naprijed, prekrii ruke
na grudima i nekoliko se puta nakloni. U njezinoj gustoj crnoj kosi ljeskale su se kine kapi;
Englez joj ljubazno i zbunjeno poloi ruku na glavu te izgovori neki pozdrav, a dok je pod
prstima ivo osjeao meku podatnu kosu, ona podigne lice prema njemu i ljubazno se
nasmijei svojim predivnim oima. Oko vrata je nosila koraljnu ogrlicu, a o nonom zglobu
teak zlatan prsten, osim toga nita drugo doli tik ispod grudi svezanu crvenosme-u
podsuknju. Tako je stajala u svojoj ljepoti ispred zauenoga stranca; sunane zrake zagasito
su sjale u njezinoj kosi i na smeim svijetlim ramenima, a u mladim
33
ustima bljeskali su joj blistavi zubi. Robert Aghion s ushienjem ju je promatrao pokuavajui
duboko se zagledati u njezine mirne blage oi, no brzo se smeo; vlaan miris njezine kose i
pogled na gola ramena i grudi zbunjivao ga je, pa on ubrzo pred tim nevinim pogledom spusti
oi. On posegne u dep i izvue eline karice kojima si je inae podrezivao nokte i bradu i
koje su mu takoer sluile za skupljanje biljaka; sada ih je darovao lijepoj djevojci i dobro je
znao da je to vrlo vrijedan dar. Ona ih primi, takoer zbunjena i sretno zauena dok su se
roditelji iscrpljivali u izrazima zahvale, a kada se oprostio i poao, ona gaje slijedila do
nadstrenice kolibe, primila mu lijevu ruku i poljubila ju. Taj mlaki, njeni dodir cvjetolikih
usana uzburkao mu je krv i on bi ju bio najradije poljubio u usta. Umjesto toga on svojom
desnicom primi obje njezine ruke, zagleda joj se u oi i upita ju: "Koliko ti je godina?"
"Ne znam", odgovori ona. "A kako se zove?" "Naissa."
"Zbogom, Naissa, i ne zaboravi me!" "Naissa nee zaboraviti gospodina." Otiao je odande
traei put kui, duboko zamiljen, a kada je kasno po mraku stigao i uao u svoju sobu, tek
tada je primijetio da danas nije ulovio ni jednog jedinog leptira ili kukca niti je s izleta donio
list ili cvijet. No njegov stan, pusta momaka kua s besposlenim slugama i nepristupanim,
mrzovoljnim gospodinom Bradlevjem, jo nikada mu se nije uinila tako
34
stranom i oajnom kao toga veernjega sata dok je pri maloj uljanici sjedio za klimavim
stoliem i pokuavao itati Bibliju.
Te noi, kada je nakon dugoga misaonog nemira i usprkos zujanju komaraca napokon utonuo
u san, misionara su muili udni snovi. etao je nekim sumra-nim palmikom u kojem su ute
sunane pjege titrale na crvenkastu tlu. Papagaji su krijetali u visini, majmuni su izvodili
vratolomije na beskrajno visokim stablima, poput dragulja svjetlucave ptiice dragocjeno su
se ljeskale, svakovrsni kukci zvucima su, bojama ili pokretima iskazivali svoju ivotnu radost.
Misionar je etao zahvalan i sretan usred te raskone ljepote; doviknuo je nekom majmunu
koji je izvodio akrobacije i gle, spretna se ivotinja posluno spustila na zemlju i poput sluge s
pokretima odanosti stala ispred Aghiona. A on je uvidio da u tom blaenom okrugu mora
vladati tim stvorenjima, pa uskoro oko sebe okupi ptice i leptire, a ovi se sjatie u velikim
blistavim jatima i on je mahao i rukama davao takt, kimao glavom, zapovijedao pogledima i
pucketanjem jezikom i sve te prekrasne ivotinje u zlatnome su se zraku posluno redale u
lijepe lebdee krugove i povorke i zvidale i zujale, cvrale i urlikale u njenim zborovima,
traile i bjeale, meusobno se lovile i hvatale, u zraku opisivale sveane krugove i vragolaste
spirale. Bio je to blistav predivan balet i koncert i iznova otkriveni raj, a u tom skladnom
arobnom svijetu koji gaje sluao i pripadao mu, sanjar je boravio s gotovo bolnom radou;
jer u svoj toj srei
35
ipak je ve bila sadrana i blaga slutnja ili znanje, neki predosjeaj nezasluenosti i
prolaznosti kakav ionako mora imati poboan misionar pri svakom ulnom zadovoljstvu.
Taj plaljivi predosjeaj nije ga prevario. Ushieni je ljubitelj prirode jo uivao u pogledu na
majmunsku kadrilu i milovao velikoga modroga barunastog leptira koji mu se s povjerenjem
spustio u lijevu ruku i dopustio da ga miluje kao grlicu, ali u tom arobnom gaju ve su poele
leprati sjene straha i raspada i oma-tati duu sanjara. Pojedine su ptice prodorno i uplaeno
zakrijetale, u visokim su kronjama zahukali nemirni udari vjetra, veselo toplo sunce postalo
je blijedo i bolelji-vo, ptice su se na sve strane rasprile, a veliki lijepi leptiri pustili su u
bespomonom strahu da ih odnese vjetar. Kine kapi uzbueno su pljutale po kronjama,
udaljena tiha grmljavina polako odzvanjajui valjala se nebeskim svodom.
Tada mister Bradlev stupi u umu. Odletjela je i posljednja arena ptica. Visok i jak kao div i
mraan kao duh umorena kralja Bradlev se priblii, prijezirno pljune pred misionara i stane
mu uvredljivim, podrugljivim, neprijateljskim rijeima predbacivati daje varalica i lopov koji
puta da ga njegov londonski pokrovitelj zapoljava i plaa za obraenje pogana, a on se
umjesto toga bavi samo dokolicom, lovom na kukce i etnjama. Aghion je pokajniki morao
priznati da je gospodin Bradlev u pravu, a da je on kriv za sve te propuste.
36
Sada se pojavo onaj moni bogati pokrovitelj iz Engleske, Aghionov poslodavac, te jo
nekoliko engleskih duhovnika i oni su zajedno s Bradlevjem pred sobom tjerali i gonili
misionara kroz grmlje i trnovito iblje sve dok nisu stigli do napuene ulice u onome
predgrau Bombava u kojoj je stajao kao toranj visok groteskni hinduistiki hram. U njega se
slijevala i iz njeg otjecala arena rijeka ljudi, nagi kuliji i u bijelo odjeveni gordi brahmani; no
nasuprot hramu bila je sagraena kranska crkva, a nad njezinim portalom u kamenu je bio
isklesan Bog Otac kako lebdi u oblacima ozbiljna oinska oka i meko kovrave brade.
Progonjeni misionar skoi na stube kue Boje, mahnu rukama i stade propovijedati
hinduistikome puku. Gromko ih pozove da pogledaju ovamo i usporede koliko je drukiji
pravi Bog od njihovih nacerenih bogova s brojnim rukama i surlama. Upirui prstom
pokazivao je koloplet likova na proelju indijskoga hrama, a potom pozvao da pogledaju lik
Boji na njegovoj crkvi. Ali kako se samo zaprepastio kada je slijedei vlastitu ruku podignuo
pogled; jer Bog Otac bio se promijenio, dobio je tri glave i est ruku i umjesto pomalo plahe i
nemone ozbiljnosti na licima mu je titrao nadmoan i zadovoljan osmijeh, upravo onakav
kakav nerijetko prikazuju indijske slike bogova. Propovjednik se obeshrabreno okrene prema
Bradlevju, prema pokrovitelju i duhovnicima; no svi su bili nestali i on je stajao sam i slab na
stubama crkve, a sada gaje napustio i sam Bog Otac jer je svojim estorim rukama domahivao
37
onom hramu i boanskom se vedrinom smijeio hinduistikim bogovima.
Posvema naputen, osramoen i izgubljen stajao je Aghion na stubama svoje crkve. Sklopio je
oi i ostao uspravno stajati, u dui mu se ugasila svaka nada, a on je oajnikim mirom ekao
da ga pogani kamenuju. No umjesto toga, nakon jezive stanke osjeti kako ga neka snana ali
blaga ruka gura u stranu i otvorivi oi on ugleda kamenoga Boga Oca kako visok i astan
silazi niza stube dok nasuprot njemu figure bogova u povorkama silaze sa svojih mjesta na
proelju hrama. Bog Otac sve ih pozdravi, potom ude u hinduistiki hram i ljubaznom
kretnjom prihvati iskaze tovanja u bijelo odjevenih brahmana. No poganski bogovi sa svojim
surla-ma, kovrama i bademastim oima slono su pohodili crkvu, sve im se inilo dobrim i
lijepim i za sobom su povukli mnoge molitelje i tako nastade povorka bogova i ljudi izmeu
crkve i hrama; zvui gonga i orgulja sestrinski su se stapali, a mirni tamnoputi Indijci na
jednostavne su englesko-kranske oltare prinosili lotoso-vo cvijee.
No usred sveane vreve koraala je glatke, sjajne crne kose i krupnih djetinjih oiju lijepa
Naissa. S mnogim drugim vjernicima dola je prijeko iz hrama, popela se stubama prema
crkvi i zastala pred misionarom. Ozbiljno i milo pogledala ga je u oi, kimnula mu i pruila
lotosov cvijet. A on, zapljusnut plimom ushienja, nagnu se nad njezino jasno mirno lice,
poljubi ju u usne i zagrli.
38
A prije nego je mogao vidjeti to je Naissa na to rekla, Aghion se probudi iz sna i nae se
umoran i prestraen kako ispruen u mraku lei u svojoj postelji. Bolna pomutnja svih
osjeaja i nagona muila ga je do oaja. San mu je neskriveno prikazao njegovo vlastito bie,
njegovu nejakost i maloduje, nevjeru u njegov poziv, njegovu zaljubljenost u tamnoputu
poganku, njegovu nekransku mrnju prema Bradlevju, njegovu neistu savjest prema
engleskome poslodavcu.
Neko vrijeme leao je u mraku tuan i do suza uzbuen. Pokuao je moliti se, ali nije mogao,
pokuao je Naissu zamisliti kao avolicu i svoju sklonost prepoznati kao nemoralnu, ali ni to
nije uzmogao. Na posljetku se ustane slijedei nekakav polusvjesni poticaj, jo uvijek okruen
sjenama i jezom sna; izaao je iz sobe i potraio Bradlevjevu odaju, jednako u nagonskoj
potrebi da vidi ljude i nae utjehu koliko i u pobonoj nakani da se postidi svoje odbojnosti
prema tom ovjeku i svojom ga otvorenou pridobije za prijatelja.
Potiho se uljao na tankim potplatima od basta du mrane verande sve do Bradlevjeve
lonice ija su lagana vrata od bambusova prua dosezala samo do pola visine otvora za vrata
i pokazivala visoku prostoriju slabano osvijetljenu; jer Bradlev je obiavao, poput mnogih
Europljana u Indiji, tijekom cijele noi imati upaljenu malu uljanicu. Aghion oprezno prema
unutra gurne tanko krilo vrata i ue.
Mali fitilj uljanice tinjao je u glinenoj zdjelici na podu sobe i uvis bacao slabane uasne sjene
na prazne
39
zidove. Neki je smei noni leptir oblijetao svjetlo u malim krugovima. Oko prostranoga
kreveta briljivo je bila navuena velika koprena protiv komaraca. Misionar uzme uljanicu u
ruku, prie postelji i lagano razmakne koprenu. I upravo kada je htio zazvati spavae-vo ime,
s uasom primijeti da Bradlev nije sam. Leao je na leima, pokriven tankom, svilenom
spavaicom, a njegovo lice s u vis ispruenom bradom nije izgledalo nimalo njenije ili
ljubaznije negoli danju. Pokraj njega je gola leala jo jedna osoba, ena duge crne kose.
Leala je na boku okrenuvi prema misionaru svoje usnulo lice, a on ju je prepoznao: bila je
to ona snana visoka djevojka koja svakoga tjedna dolazi po rublje. Ne navukavi ponovno
zastor, Aghion pobjee van i nazad u svoju sobu. Pokuao je opet usnuti, ali mu nije polazilo
za rukom; doivljaj toga dana, neobini san i napokon pogled na golu spavaicu silno su ga
uzbudili. U isti mah, njegova je odbojnost prema Brad-leyju postala jo mnogo vea, ak se
plaio trenutka ponovnoga susreta i pozdrava za dorukom. No najvie gaje muilo i titalo
pitanje je li sada njegova dunost da svome ukucanu prigovori zbog ivotnoga stila i pokua
ga popraviti. Cijela Aghionova narav tomu se protivila, ali se inilo da njegova sluba od
njega zahtijeva da prevlada svoje kukavitvo i djeluje na savjest gre-nika. Upalio je svoju
svjetiljku i dok su ga zujei salijetale i gnjavile muice, satima je itao Novi zavjet, ali nije
pronalazio sigurnost i utjehu. Gotovo bi bio prokleo cijelu Indiju ili svoju radoznalost i elju
za putovanjem koja ga je dovela ovamo u ovu slijepu ulicu.
40
Nikada mu se budunost nije inila tako sumornom i nikada se kao te noi nije osjetio tako
malo stvorenim da ispovijeda svoju vjeru i da bude muenikom.
Na doruak je doao s podonjacima i umornih crta lica, neveselo je liicom mijeao mirisni
aj i dugo je vremena, mrzovoljno se poigravajui, gulio bananu sve dok se nije pojavio
gospodin Bradlev. Kao i obino, Bradiey gaje kratko i hladno pozdravio, na njegove glasne
zapovijedi po kui se rastrae kuni sluga i vo-donoa, potom dugo birajui odabere najuu
voku iz snopa banana te ju brzo i bahato pojede dok je u sunanome dvoritu sluga izvodio
njegova konja.
"Trebao bih s vama o jo neemu porazgovarati", ree misionar u trenutku kada se ovaj
spremao poi. Bradlev sumnjiavo podigne pogled.
"Da? Imam vrlo malo vremena. Mora li to biti ba sada?"
"Da, tako je bolje. Osjeam obvezu rei vam da znam za nedoputeni odnos koji imate s
jednom hin-duisticom. Moete zamisliti koliko mije neugodno..."
"Neugodno!" povie Bradlev skoivi i prasne u srdit smijeh. "Gospodine, vi ste vei magarac
negoli sam uope mogao zamisliti! to vi o meni mislite sasvim mi je svejedno, no da vi po
mojoj kui njukate i uhodite, to smatram podlim. Skratimo stvar! Dajem vam vremena do
nedjelje. Molim vas da si do tada potraite nov smjetaj u gradu; jer vas u ovoj kui neu
trpjeti ni dana due!"
41
Aghion je bio oekivao osornu reakciju, ali ne takav odgovor. Pa ipak, nije se dao zastraiti.
"Bit e mi zadovoljstvo", ree, dobro se drei, "da vas oslobodim tereta svoga boravka.
Dobro vam jutro, gospodine Bradlev!"
Otiao je, a Bradlev gaje pozorno pratio pogledom, napola pogoen, napola veseo. Zatim je
zagladio vrsti brk, napuio usne, zvinuo svome psu i drvenim stubama siao u dvorite da bi
odjahao u grad.
Obojici mukaraca dobro je doao taj kratki burni razgovor i razjanjenje stanja. Aghion se,
meutim, neoekivano naao suoen s brigama i odlukama koje su mu do prije jednoga sata
jo lebdjele negdje u ugodnoj daljini. No to je ozbiljnije promiljao svoju situaciju i to je
jasnije uviao da je svaa s Bradlevjem sporedna stvar i daje rjeenje njegova cijeloga
zbrkanoga stanja postalo sada nesmiljena nunost, to mu je bistrije i ugodnije bivalo u
mislima. ivot u toj kui, neiskoritenost njegovih snaga, sve neutaene udnje i mrtvi sati
postali su mu patnja koju njegova bezazlena narav ionako ne bi vie dugo podnosila.
Bilo je rano ujutro i jedan kut vrta, njegovo omiljeno mjesto, jo je prohladan leao u sjeni.
Tu su grane zaputena grmlja visjele iznad siunoga, zidanoga ribnjaka koji je, neko
predvien za kupelj, sada bio zaputen i nastanjen kolonijom utih kornjaa. Tu je ponio
svoju bambusovu stolicu, ispruio se i promatrao utljive ivotinje koje su tromo i s uitkom
plivale u mlakoj zelenoj vodi i spokojno gledale svojim pametnim oicama.
42
S druge strane u gospodarskom dvoritu u svome je kutu uao besposleni konjuar i pjevao;
jednolini nazalni zvui njegove pjesme dopirali su poput igre valova razlijevajui se u
toplome zraku, a nakon neprospavane uzbuene noi Aghiona najednom svlada umor, on
sklopi oi, spusti ruke i zaspi.
Probudivi se od uboda komarca, on postieno shvati daje prespavao gotovo cijelo dopodne.
No osjeao se osvjeeno i smjesta stade sreivati svoje misli i elje i paljivo razlagati zbrku
svoga ivota. Pritom mu postade nedvojbeno jasno ono to gaje ve due vrijeme nesvjesno
sputavalo i plailo mu snove, naime daje njegov put u Indiju bio, dodue, posve dobar i
pametan, no da mu za misionara nedostaje pravi unutranji poziv i poriv. Bio je dovoljno
skroman da u tome vidi poraz i alosni nedostatak; ali nije bilo razloga za oaj. Sada mu se,
tovie, kako je bio odluio potraiti neki primjereniji posao, inilo daje bogata Indija upravo
izvrsno utoite i domovina. Ma koliko bilo tuno da su se svi ti domoroci klanjali lanim
bogovima - nije bio njegov posao da to mijenja. Njegov je posao bio da za sebe osvoji tu
zemlju i iz nje za sebe i druge uzme ono najbolje nudei svoje oko, svoje znanje, svoju
mladost eljnu pothvata i bivajui uvijek na raspolaganju tamo gdje bi mu se ponudio kakav
posao.
Jo uveer istoga danas, nakon kratka razgovora neki ga je gospodin Sturrock, nastanjen u
Bombavu, zaposlio kao tajnika i nadzornika oblinje plantae kave. Pismo njegovim
dotadanjim poslodavcima u kojem je
43
Aghion objasnio svoj postupak i obvezao se na kasniju naknadu primljenoga novca, Sturrock
je obeao poslati u London. Kada se novi nadzornik vratio u svoj stan, zatekao je Bradlevja
kako u koulji kratkih rukava sam sjedi za veerom. Prije nego je kraj njega sjeo, priopio mu
je to se dogodilo. Bradlev je kimnuo glavom punih usta, natoio si u vodu malo viskija i
rekao gotovo prijateljski: "Sjednite i posluite se, riba se ve ohladila. Sada smo na neki nain
kolege. Pa, elim vam svako dobro. Uzgajati kavu lake je nego obratiti hinduiste, to je
sigurno, a moda je i jednako vrijedno. Ne bih bio pomislio da ste toliko mudri, Aghione!"
Plantaa na koju se trebao preseliti bila je udaljena dva dana puta prema unutranjosti zemlje i
Aghion je prekosutra trebao krenuti na put u pratnji odreda ku-lija; tako mu je za obavljanje
njegovih poslova ostao samo jedan dan. Na Bradlevjevo uenje zamolio gaje za sutradan
jahaega konja, a ovaj se suzdrao svakog ispitivanja, pa su dva mukarca zapovjedivi da se
makne svjetiljka koju je oblijetalo tisuu kukaca sada sjedili u mlaku, mranu indijsku veer
jedan nasuprot drugome i osjeali se bliskijima nego svih tih mjeseci prisilnoga suivota.
"Recite", otpone Aghion nakon duge utnje, "vi zacijelo od poetka niste vjerovali u moje
misionarske planove?"
"Naprotiv", mirno uzvrati Bradlev. "Mogao sam vidjeti da ste imali ozbiljne namjere."
44
"Ali ste zacijelo takoer mogli vidjeti koliko sam malo odgovarao onomu to sam ovdje
trebao initi i predstavljati! Zato mi to nikada niste rekli?"
"Nitko mi nije povjerio taj zadatak. Ne volim kada se netko mijea u moje stvari; stoga ni ja
to ne inim drugima. Osim toga, ovdje sam u Indiji ve vidio kako se poduzimaju i uspijevaju
najlue stvari. Obraenje je bilo va posao, ne moj. A sada ste posve sami uvidjeli neke svoje
zablude! Tako e vam biti i s jo nekima ..."
"Na primjer s kojima?"
"Primjerice ono to ste mi danas predbacili."
"O, zbog djevojke!"
"Dakako. Bili ste duhovnik; usprkos tomu priznat ete da zdrav mukarac ne moe godinama
ivjeti i raditi i ostati zdrav ako povremeno nema uza se enu. Boe moj, ne morate se zbog
toga crvenjeti! Vidite: kao Bijelac u Indiji koji nije odmah sa sobom poveo enu iz Engleske,
ovjek nema mnogo izbora. Ovdje nema engleskih djevojaka. One koje se ovdje rode, jo kao
djecu alju kui u Europu. Ostaje samo izbor izmeu mornarskih drolja i hinduistikih ena
koje su mi drae. to nalazite u tome loe?"
"O, tu se ne razumijemo, gospodine Bradlev! Smatram, kao to propisuje Biblija i naa Crkva,
daje svaka izvanbrana veza loa i pogrena!"
"Ali ako ovjek ne moe imati nita drugo?" "Zato ne bi mogao? Ako mukarac doista voli
djevojku, neka ju oeni."
45
"Ali ne valjda hinduistiku djevojku?"
"Zato ne?"
"Aghione, vi ste velikoduniji od mene! Radije bih si odgrizao prst nego oenio obojenu,
shvaate li? A tako ete i vi jednom poslije razmiljati!"
"O, molim vas, nadam se da neu. Budui da smo dovde doli mogu vam rei: zaljubljen sam
u jednu hinduistiku djevojku i namjeravam ju uzeti za enu."
Bradlevjevo se lice uozbilji: "Ne inite to!" ree gotovo moleivo.
"Ne, uinit u to", nastavi Aghion oduevljeno. "S djevojkom u se zaruiti i zatim ju tako
dugo odgajati i poduavati dok ne bude mogla primiti kranski sakrament; potom emo se
vjenati u engleskoj crkvi."
"A kako se zove?" upita Bradlev zamiljeno.
"Naissa."
"A njezin otac?"
"To ne znam."
"No, do krtenja jo ima vremena; radije o tome jo jednom razmislite. Dakako da se moemo
zaljubiti u indijsku djevojku, one su esto veoma zgodne. Navodno su i vjerne i pitome ene.
No na njih uvijek gledam kao na neku vrstu ivotinjica, neto poput veselih koza ili lijepih
srna, a ne kao na meni ravne."
"Nije li to predrasuda? Svi ljudi su braa, a Indijci su drevan plemenit narod."
"Da, to vi zasigurno bolje znate, Aghione. to se mene tie, ja silno cijenim predrasude."
46
Ustao se, zaelio laku no i otiao u svoju spavau sobu u kojoj je sino uza se imao lijepu
visoku nosaicu rublja. "Kao na neku vrstu ivotinjica", rekao je, a Aghion se naknadno u
mislima tomu usprotivio.
Ujutro iduega dana, prije nego je Bradlev doao na doruak, Aghion je poslao po konja i
odjahao dok je u vrhovima kronji jo odjekivala jutarnja krika majmuna. Sunce se jo nije
bilo visoko popelo kada je ve u blizini one kolibe u kojoj je bio upoznao lijepu Naissu
privezao konja i pjeice se pribliio kuici. Na pragu vrata sjedio je gol sini i igrao se s
mladom kozom, smijui se i putajui ju da ga neprestano udara u prsa.
Upravo kada je posjetitelj htio skrenuti s puta da bi uao u kolibu, iz unutranjosti kolibe
preko djeaka koji je uao prekorai mlada djevojka u kojoj on odmah prepozna Naissu. Ona
izae na ulicu nosei u oputenoj desnoj ruci visok zemljani vr za vodu i krene ne
primjeujui ga ispred Aghiona koji ju je ushieno slijedio. Ubrzo ju sustigne i dovikne joj
pozdrav. Ona podigne glavu, tiho otpozdravi i lijepim smeezlatnim oima hladno pogleda
mukarca kao da ga ne pozna, a kada ju on primi za ruku, ona ju prestraeno povue i pohita
ubrzana koraka. Slijedio ju je do zidane cisterne u kojoj je voda iz slabana izvora tanko i
tedljivo curila preko mahovinastog staroga kamenja; htio joj je pomoi napuniti i izvui vr,
no ona ga utke odbije prkosna izraza lica. Bio je zauen i razoaran tolikom nepristu-
panou, pa iz depa izvadi dar to ga je za nju donio,
47
pa ga je sada malo i zaboljelo vidjevi kako je zaas zaboravila odbojnost i posegnula za
predmetom to joj gaje pruio. Bila je to emajlirana kutijica s lijepim cvjetnim sliicama, a
unutranja strana okrugloga poklopca sastojala se od maloga zrcala. Pokazao joj je kako se
otvara i stavio joj kutijicu u ruku.
"Za mene?" upita oima djeteta.
"Za tebe!" ree i dok se ona igrala kutijicom, on joj pomiluje barunasto meku ruku i dugu
crnu kosu.
Budui da mu se sada zahvalila i neodlunim pokretom zgrabila vr pun vode, on joj pokua
rei neto umilno i njeno stoje ona oito samo napola razumjela, a posjetivi se svojih rijei,
zbunjeno kraj nje stojei, najednom mu se jaz izmeu njega i nje uini golemim i on s tugom
pomisli koliko je malo onoga to ga s njom vee i koliko e dugo, dugo potrajati dok mu
jednoga dana ne bude mogla biti mladenkom i prijateljicom, dok ne bude mogla razumjeti
njegov jezik, shvatiti njegovu ud i dijeliti njegove misli.
U meuvremenu je ona polako krenula natrag, a on je hodao uz nju prema kolibi. Djeak se
bez daha s kozom igrao lovice; njegova crnosmea lea ljeskala su na suncu metalnim sjajem,
a zbog napuhnuta riina trbuha noge su mu se doimale pretankima. Englez na trenutak s
uenjem pomisli kako e mu, kada se oeni Naissom, to necivilizirano dijete biti urjak. Da
bi se othrvao tim predodbama, on iznova pogleda djevojku. Promatrao je njezino
oaravajue njeno lice s krupnim oima i hladnim djetinjim ustima i upita se hoe li
48
mu se posreiti da jo danas s tih usana dobije prvi poljubac.
Iz tih ugodnih misli prene ga pojava koja je iznenada stupila iz kolibe i poput duha stajala
ispred njegovih zaprepatenih oiju. U okviru vrata pojavila se, prela preko praga i ispred
njega stala jo jedna Naissa, slika i prilika one prve, nasmijeila mu se i pozdravila ga,
posegnula u svoj dhoti1 i izvukla neto ime je pobjedonosno zamahnula iznad glave, neto
to je na suncu sjajno bljeskalo i to je on trenutak poslije prepoznao. Bile su to karice koje je
nedavno darovao Naissi, a djevojka, kojoj je danas dao kutijicu sa zrcalom, kojoj je gledao
lijepe oi i milovao joj ruku, uope nije bila Naissa ve njezina sestra, i dok su obje djevojke
stajale jedna do druge i jo uvijek ih se jedva moglo razlikovati, zaljubljeni se Aghion sam
sebi uini neizrecivo prevarenim i zabludjelim. Dvije srne nisu mogle biti slinije i da mu je u
tom trenutku netko ponudio da izabere jednu od njih, daju sa sobom povede i zauvijek zadri,
on ne bi bio znao koju od njih dviju voli. Ipak je postupno mogao prepoznati daje prava
Naissa starija i malo nia, no njegova ljubav u koju je jo do maloprije mislio daje siguran isto
se tako razlomila i raspala na dvije polovice kao i slika djevojke koja se pred njegovim oima
tako neoekivano i jezivo udvostruila.
Bradlev nije nita saznao o toj zgodi i nije nita pitao kada se Aghion u podne vratio kui i
utljivo sjedio za objedom. Iduega jutra kada su stigli Aghionovi
1 Indijska tradicionalna muka suknja - jednostavan rubac oko struka koji pokriva intimne
dijelove tijela. (Nap. prev.)
49
kuliji i kupili i odnosili njegove kutije i vree i kada se putnik jo jednom zahvalio svome
domainu i pruio mu ruku, Bradlev mu vrsto stisne ruku i ree: "Sretan put, moj mladiu!
Doi e vrijeme kada ete venuti od enje da umjesto slatkih hinduistikih gubica ponovno
vidite estitu ilavu englesku glavu! Tada doite k meni, pa emo se o svemu suglasiti o emu
danas jo razliito mislimo!"
(1912.)
Ciklon

41o je to sredinom devedesetih godina i u to sam vrijeme radio kao volonter u jednoj maloj
tvornici u svom rodnom gradu koji sam jo iste godine zauvijek napustio. Bilo mije otprilike
osamnaest godina i nisam ni znao koliko je lijepa moja mladost premda sam svakodnevno u
njoj uivao i oko sebe ju osjeao kao ptica zrak. Starije ljude koji se pojedinih godita
vjerojatno vie ne sjeaju trebam samo podsjetiti da je te godine o kojoj pripovijedam na kraj
pogodio ciklon ili oluja kakva u naoj zemlji nikada prije ni poslije nije viena. Ali jest te
godine. Prije dva ili tri dana u lijevu sam si ruku zario elino dlijeto. Bila je probijena i
nateena, pa sam morao nositi zavoj i nisam smio ii u radionicu. Sjeam se da je tijekom
toga cijeloga kasnog ljeta u naoj uskoj dolini vladala neviena zapara i da su se katkada
danima oluje smjenjivale jedna za drugom. Bio je to vreli nemir u prirodi koji me je, dodue,
samo prigueno i nesvjesno dotaknuo, a kojega se jo uvijek potanko sjeam. Naveer,
primjerice, kada bih odlazio na pecanje, nalazio sam ribe neobino uznemirene sparnim
zrakom, neuredno su se natiskivale jedna preko druge, esto iskakale iz mlake vode i
naslijepo nalijetale
50
51
na udicu. Sada je napokon bilo malo svjeije i mirnije, oluje su rjee nailazile, a jutrom je ve
blago mirisalo na jesen.
Jednoga jutra izaao sam iz nae kue i krenuo za svojom zabavom s knjigom i krikom kruha
u depu. Kako sam u djeatvu bio naviknuo, najprije sam otrao iza kue u vrt koji je jo bio
u sjeni. Jele koje je posadio moj otac i koje sam poznavao jo dok su bile mlade i tanune,
sada su stajale visoke i stasite, a ispod njih svijetlosmee hrpe iglica i tamo ve godinama
nita vie nije raslo osim zimzelena. No pored toga u dugoj, uskoj lijehi stajali su cvjetni
bokori moje majke koji su bogato i veselo svijetlili i s njih su svake nedjelje ubirani veliki
rukoveti cvijea. Tu je bila i neka biljka s cino-bercrvenim strukovima malenih cvjetova koja
se zvala arka ljubav, jedan njean bokor na tankim je stabljika-ma nosio brojne objeene
srcolike crvene i bijele cvjetove koje su nazivali enskim srcima, a jedan drugi grm zvao se
smrdljiva oholost. Pored njih su stajale visoke lijepe kate, no koje jo nisu bile procvjetale, a
izmeu njih po tlu je s mekim bodljama puzao debeli uvarkua i smijeni portulak i ta je
duga uska lij eha bila na miljenik i na vrt iz snova jer je u njemu jedno do drugoga stajalo
toliko mnogo neobina cvijea koje nam je bilo udnovatije i drae od svih rua u objema
okruglim lije-hama. Kada je sunce ovamo sjalo i blistalo se na zidu obraslu brljanom, svaki
je bokor imao svoju posebnost i ljepotu, gladiole su se tusto gizdale jarkim bojama,
52
heliotrop je stajao siv i kao zaaran utonuo u svoj bolan miris, crveni se tir, venui, klonulo
pognuo, ali se pakujac dignuo na prste i zvonio svojim etverostrukim sunanim zvoniima.
Na zlatoipki i u modrome pla-mencu glasno su se rojile pele, a preko debeloga br-ljana
ustro su trkarali smei pauci; u zraku iznad eboja titrali su oni hitri, udljivo zujei leptiri
debelih trupova i staklastih krilca koje nazivaju ljiljak ili go-lupka obina.
U svojem sveanom ophodu iao sam od cvijeta do cvijeta, tu i tamo bih pomirisao mirisni
titac ili bih prstima oprezno razmaknuo neku asku da bih u nju zavirio i promatrao tajnovite
blijede dubine i tihi poredak ilica i tuaka, paperjastih niti i kristalnih brazda. Izmeu njih
prouavao sam oblano jutarnje nebo na kojem je vladala udna zbrka prugastih maglenih niti
i vunasto pahuljastih oblaia. inilo mi se da e danas zasigurno ponovno biti olujno, pa
nakanih toga popodne va nekoliko sati pecati. U nadi da u pronai kine gliste, iz rubnika
staze ustro sam u stranu prevalio nekoliko kamenova od tufa, no ispod njih su se izmigoljile
samo gomile stonoga i zbunjeno se razbjeale na sve strane.
Upitao sam se to mije sada initi, ali nita mi u tom asu nije padalo na pamet. Prije godinu
dana, kada sam posljednji put imao praznike, bio sam jo sasvim djeak. Ono to sam tada
najradije inio, ljeskovim lukom gaati u metu, putati zmajeve i u poljima pu-anim
barutom minirati mije rupe, sve to vie nije imalo
53
ondanju dra i sjaj, kao da se dio moje due umorio i vie se nije odazivao glasovima koji su
joj nekada bili dragi i koji su je radovali.
Zauen i tiho potiten osvrtao sam se u dobro mi znanom podruju mojih djeakih radosti.
Mali vrt, cvijeem ukraeni balkoni i vlano sjeno vito dvorite s mahovinastim plonikom
gledali su me licem drukijim no negda, a ak je i cvijee bilo izgubilo neto od svoje
neiscrpne arolije. Jednostavna i dosadna stajala je u uglu vrta stara bava za vodu s
odvodnom cijevi; tu sam neko na muku svome ocu znao satima isputati vodu i postavljati
drvene mlinske kotae, na putu sam gradio nasipe i kanale i stvarao strane poplave. Ta
zaputena bava bila je moja vjerna mezimica i razbibriga, a kada sam ju pogledao, u meni
ak zatitra neki odjek one djetinje udnje, no okus joj bijae tuan, a bava vie nije bila
izvor, rijeka, Niagara.
Zamiljeno se popnem preko ograde, neki hlado-le okrzne mi liceja ga otkinem i utaknem u
usta. Sada sam bio odluio poi u etnju i s visine brijega promatrati na grad. etnja je bila
tek polovino radostan pothvat kakav mi u prijanje vrijeme nikada ne bi pao na pamet.
Djeak ne ide etati. On odlazi u umu kao razbojnik, kao vitez ili Indijanac, on ide na rijeku
kao splavar i ribar ili graditelj mlinova, on tri u livade da bi lovio leptire i gutere. I tako mi
se moja etnja uinila kao neka asna i pomalo dosadna aktivnost odrasle osobe koja zapravo
ne zna kuda bi sa sobom.
54
Moj modri hladole ubrzo je bio uvenuo i baen, a ja sam sada grickao granicu imira to
sam ju otkinuo i bila je gorka i ukusna. Kod eljeznikoga nasipa gdje je stajala visoka
brnistra, ispred nogu mi mugne zelen guter, a u meni se iznova probudi djeak, pa nisam
mirovao, ve sam trao i uljao se i vrebao sve dok straljivu ivotinjicu nisam imao u
rukama. Gledao sam ga u svijetle malene dragulj ne oi i s odjekom nekadanje lovake sree
osjeao kako mi se njegovo gipko snano tjelece i tvrde noice koprcaju i odupiru meu
prstima. No taje zabava uskoro bila potroena, pa vie nisam znao to da uinim s ulovljenom
ivotinjicom. Nije u tom bilo vie niega, nije u tom vie bilo sree. Sagnuo sam se i otvorio
ruku, a guter se na trenutak u udu umiri, snano diui slabinama, pa mugne u travu.
Pokraj mene je prolazio vlak na sjajnim tranicama, gledao sam za njim i na trenutak jasno
osjetio da ovdje za me vie nema prave sree te svim srcem poe-Ijeh otputovati tim vlakom i
krenuti u svijet.
Pogledom sam traio nema li u blizini uvara pruge, a kako se nita nije vidjelo ni ulo, brzo
sam preskoio prugu i s druge se strane uzverao na visoku crvenu pjeenjaku stijenu u kojoj
su se jo tu i tamo mogle vidjeti pocrnjele minske rupe iz vremena gradnje pruge. Uski prolaz
prema gore bio mi je poznat, vrsto sam se drao za ilavu ve ocvalu brnistru. U crvenom
kamenju disala je suha toplina sunca, vrui mi je pijesak pri penjanju sipio u rukave, a kada
bih pogledao uvis, iznad okomitoga kamenog zida stajalo
55
ic zauujue blizu i vrsto toplo blistavo nebo. 1 najednom sam bio gore, mogao sam se
uzverati po kamenome ruhu, privui koljena, uhvatiti se za tanku, trnovitu stabljiku bagrema i
sada sam se naao na izgubljenoj pustopoljini koja se strmo uzdizala.
Ta tiha mala divljina, ispod koje u strmom skraenju prolaze vlakovi, bila mije neko drago
boravite. Osim ilave, zaputene trave koja se nije mogla kositi ovdje su rasli mali grmovi
rua siunog trnja i nekoliko vjetrom posijanih, krljavih stabalaca bagrema kroz ije se
tanko prozirno lie probijalo sunce. Na tome travnatom otoku koji je i s gornje strane bio
odsjeen crvenom duguljastom stijenom, neko sam ivio kao Robinson, a taj pusti komad
zemlje nije nikomu pripadao osim onome tko je imao hrabrosti i pustolovna duha da ga osvoji
okomitim penjanjem. Tu sam kao dvanae-stogodinjak dlijetom u kamenu uklesao svoje ime,
tu sam neko itao Rosu von Tannenburg i napisao djeju dramu o hrabrome poglavici nekog
indijanskog plemena koje je propadalo.
Suncem spaljena trava u blijedim je bjelkastim pramenovima visjela na obronku, uareno
lie brni-stre vonjalo je snano i trpko u toplini bez daka vjetra. Ispruio sam se u tu suu,
gledao njeno bagremovo lie kako u svom savreno ljupkom rasporedu miruje na arkom
suncu na bogato modrome nebu i stadoh razmiljati. Uinilo mi se daje pravi trenutak da
razmotrim svoj ivot i svoju budunost.
56
Meutim, nisam mogao otkriti nita novo. Vidio sam samo udno osiromaenje koje me sa
svih strana ugroavalo, strano blijeenje i uvenue okuanih radosti i omiljelih misli. Za sve
to sam nevoljko morao dati, za sve izgubljeno djeako blaenstvo moje zanimanje nije mi
bilo zamjena, malo sam ga volio i nisam mu dugo ostao vjeran. Ono za me nije bilo nita
drugo doli put u svijet u kojem e se zasigurno negdje ve nai nova zadovoljstva. A kakva bi
ona bila?
ovjek je mogao vidjeti svijeta i zaraditi novaca, vie nije morao pitati oca i majku prije
negoli neto uini i poduzme, mogao je nedjeljom kuglati i piti pivo. No sve to, shvaao sam,
bile su tek sporedne stvari i nipoto smisao novoga ivota koji me ekao. Pravi je smisao bio
drugdje, dublje, ljepi, tajnoviti]i i bio je -osjeao sam to - u vezi s djevojkama i ljubavlju. U
tome se morala skrivati neka duboka srea i zadovoljstvo, inae bi rtva djeakih radosti bila
besmislena.
Ljubav mi je bila poznata, vidio sam ve toliko ljubavnih parova i proitao udesno zanosne
ljubavne pjesme. I sam sam se ve vie puta zaljubio i u snovima osjetio neto od one slasti za
koju mukarac zalae svoj ivot i koja je smisao njegova injenja i nastojanja. Imao sam
kolske prijatelje koji su ve sada hodali s djevojkama, a u radionici sam imao kolege koji su
bez ustezanja znali pripovijedati o nedjeljnim plesnjacima i nonim penjanjima na prozore
soba. No meni samome ljubav je bila jo zatvoren vrt pred ijim sam vratima ekao s plahom
enjom.
57
Tek posljccinirs-a t|cdna, netom prije moje ne- dlijetom, iln mene je dopro prvi jasan zov i
ota-i *am u tom nemn no za mi sijenom stanju ovjeka koji oprafttn, otada je moj dosadanji
ivot postao pro-io*t, n smisao budunosti postao mi je jasan. Na dru-i naunik jedne me
veeri poveo na stranu i na putu i ui pripovijedao mi kako pozna jednu lijepu djevojku l oja
jo nije imala svoga dragoga i koja ne eli nijednoga osim mene i daje isplela svilenu lisnicu
koju mi eli darovati. Njezino mi ime nije htio rei, nego u ga sam moi odgonetnuti. A kada
sam zatim navaljivao i zapitkivao i na posljetku se pretvarao kao da ne marim, on zastade -
upravo smo bili na mlinskome mostu iznad vode - i tiho ree: "Upravo ide iza nas." Zbunjeno
sam se okrenuo, napola u nadi i napola uplaen daje sve to samo glupa ala. Iza nas se
stubama mosta penjala mlada djevojka iz predionice pamuka, Berta Vogtlin, koju sam
poznavao jo s teaja za priesnike. Zaustavila se, pogledala me i nasmijeila se i poela
polako rumenjeti sve dok joj cijelo lice nije gorjelo. Pohitao sam kui.
Otad me je dvaput potraila, jednom u predioni-ci u kojoj smo imali posla, a jednom naveer
na povratku kui, no samo me je pozdravila i rekla: "I vama je zavrio posao?" To znai daje
ovjek voljan zapoeti razgovor, noja sam samo kimnuo, rekao da i zbunjeno otiao.
Tom su se priom moje misli sada bavile i nisu se u njoj snalazile. Voljeti zgodnu djevojku, o
tome sam
58
ve toliko puta eznutljivo sanjario. I sada je tu bila jedna, zgodna i plavokosa i malo via od
mene koja je htjela da ju ljubim i da mi poiva na rukama. Bila je visoka i snana rasta,
ljepukasta rumeno-bijela lica, na njezinu zatiljku leprala je sjeno vita kovrava kosa, a
pogled joj je bio pun oekivanja i ljubavi. Alija nikada nisam na nju mislio, nikada u nju
nisam bio zaljubljen, nikada ju u njenim snovima nisam slijedio i nikada nisam drhtei u svoj
jastuk aputao njezino ime. Smio sam ju, da sam htio, milovati i imati, ali ju nisam mogao
oboavati niti pred njom kleati i diviti joj se. to e iz toga nastati? to mi je initi?
Zlovoljno sam ustao iz svoje travnate postelje. Ah, bilo je to zlo vrijeme. Daj Boe daje mojoj
godini u tvornici ve sutra kraj i da mogu otputovati, daleko odavde, iznova zapoeti i sve
zaboraviti.
Samo da bih neto uinio i osjetio se ivim, odluio sam do kraja se popeti na brijeg, ma
koliko to naporno odavde bilo. Tamo gore bit u visoko nad ovim malenim gradom i moi u
gledati u daljinu. U juriu sam potrao uz obronak sve do gornje stijene, tiskao sam se meu
kamenjem i progurao se na uzvisinu na kojoj se negostoljubivi brijeg pruao prekriven
grmljem i ostacima razmrvljenih stijena. Obliven znojem i zadihan uspeo sam se na vrh i
disao slobodnije u slabanom strujanju zraka na sunanoj uzvisini. Ocvale rue mlohavo su
visjele na viticama i otputale svoje umorne blijede latice kada bih u prolazu ih okrznuo.
Zelene sitne kupine posvuda su rasle i samo su na prisoj noj
59
strni i poprimili" pivi slabani sjaj metalne boje. Strikov-ii su mirno il"hn i.ili u tihoj toplini i
zrakom vukli arolike munje; na plavkastom titcu stolisnika sjedili su bezbrojni n \ uio i crno
proarani kukci - udesan bezglasan skup i poput automata gibali svoje duge, tanke noice. S
neba su odavno bili nestali svi oblaci i ono je stajalo isto modro dok su ga otro presijecali
crni vrhovi jela na oblinjim umovitim planinama.
Na najvioj stijeni, na kojoj smo kao dai uvijek palili svoje jesenje vatre, zaustavio sam se i
osvrnuo. Vidio sam kako u polusjenovitoj dolini svjetluca rijeka i u bijeloj se pjeni bljeskaju
mlinske brane i vidio sam, stijenjen u dolini, na stari grad sa smeim krovovima nad kojima
se tiho i okomito u zrak uzdizao plavi podnevni dim iz ognjita. Tu je stajala kua moga oca i
stari most, tu je stajala naa radionica u kojoj sam vidio kako se malo i crveno ari kovako
ognjite, a dalje niz rijeku predionica na ijem je ravnome krovu rasla trava i iza ijih je
blistavih prozorskih stakala s mnogima drugima i Berta Vogtlin obavljala svoj posao. Ah ona!
Nisam htio za nju znati.
Moj rodni grad, dobro mi znan, nekom je starom prisnou gledao gore prema meni sa svim
svojim vrtovima, igralitima i zakutcima, zlatni brojevi crkvene ure lukavo su bljeskali na
suncu, a u sjenovitu mlinskome kanalu stajale su kue i drvee jasno se zrcalei u prohladnoj
crnini. Samo sam seja promijenio i samo zbog mene je izmeu mene i te slike visjela jezovita
koprena otuenja. U tome malome okrugu od zidina, rijeke i
ume moj ivot vie nije bio onako sigurno i zadovoljno zakriljen, on je, dodue, jo uvijek
snanim nitima visio svezan za ta mjesta, ali vie nije bio urastao i ograen, ve se posvuda u
valovima enje izlijevao preko uskih mea u daljinu. Kada sam s osobitom tugom pogledao
nadolje, u mojoj se dui sveano uzdigoe sve moje skrovite ivotne nade, rijei moga oca i
rijei tovanih pjesnika zajedno s mojim vlastitim tajnim zavjetima, i inilo mi se da je
ozbiljna, a ipak divna stvar postati mukarac i vlastitu sudbinu svjesno drati u rukama. I
ubrzo ta misao pade poput svjetla na sumnje koje su me titale zbog one prie s Bertom
Vogtlin. Ma koliko bila lijepa i koliko god me voljela, nije bilo u mojoj naravi da sreu
primim tako gotovu i neosvojenu kao dar iz djevojakih ruku.
Bliilo se podne. Rasprila se moja radost penjanja, pjeakom stazom zamiljen sam silazio u
grad, ispod maloga eljeznikog mosta gdje sam minulih godina svakoga ljeta u gustim
koprivama hvatao tamne ekinjaste gusjenice paunadi, zatim pored zidina groblja ispred
ijega je ulaza orah obrastao mahovinom sipao gustu sjenu. Ulazna vrata bila su otvorena i
iznutra sam uo grgoljenje zdenca. Odmah pokraj nalazilo se gradsko igralite i mjesto za
puke sveanosti na kojem se prigodom svibanjske sveanosti i Dana pobjede kod Sedana jelo
i pilo, razgovaralo i plesalo. Sada je ono stajalo tiho i zaboravljeno u sjeni prastarih, monih
kestenova, s jarkim sunevim pjegama na crvenkastu pijesku.
60
61
()vdjc u dolini, na sunanoj cesti uz rijeku, egla ic nesmiljena podnevna pripeka, tu su, na
rijenoj strani nasuprot arko osunanim kuama, stajali oskudni laseni i javori, tanahnoga
lia i ve zautjeli u kasno ljeto. Po svome obiaju hodao sam stranom uz vodu i pogledom
traio ribe. U staklasto svijetloj rijeci dugim uzbibanim pokretima njihala se gusta bradata
morska trava, a u njoj u mranim, dobro mi znanim rupama stajala je tu i tamo usamljena
neka tusta riba, troma i nepomina, okrenuta u smjeru rijene struje, a iznad u malim tamnim
jatima gdjekad bi projurile mlade bjelice. Vidio sam daje bilo dobro toga jutra ne ii na
pecanje, no zrak i voda i nain na koji je izmeu dva velika okrugla kamena stajala tamna
stara trlja odmarajui se u bistroj vodi, govorio mi je i ulijevao nadu da e se danas
poslijepodne vjerojatno neto moi uloviti. Zapamtio sam to i nastavio hodati i duboko sam
odahnuo kada sam sa zasljepljujue bljetave ceste kroz kolni ulaz zakoraknuo u podrumski
prohladan hodnik nae kue.
"Mislim da emo danas ponovno imati nevrijeme", rekao je za objedom otac koji je imao
istanan osjeaj za vrijeme. Ja na to primijetim kako na nebu nema ni oblaka ni daka
zapadnoga vjetra, no on se nasmijei i ree: "Zar ne osjea kako je zrak napet? Vidjet emo."
Bilo je, dodue, dovoljno sparno, a odvodni je kanal jako vonjao kao kad zapue topli vjetar.
Naknadno sam osjetio umor od penjanja i udahnute vruine, pa
62
sjedoh na verandu uz vrt. Sa slabom panjom i esto prekidan laganom snohvaticom itao
sam povijest generala Gordona, junaka iz Kartuma, a sve vie se i meni inilo da e uskoro
oluja. Nebo je i dalje bilo najie modre boje, no zrak je bivao sve tei kao da usijani slojevi
oblaka lee ispred Sunca koje je ipak jasno stajalo u visini. U dva sata uao sam u kuu i
poeo pripremati pribor za pecanje. Dok sam pregledavao strune i udice, unaprijed me proze
iskreno uzbuenje zbog lova i sa zahvalnou osjetih da mi je ipak ostalo jo to jedno,
duboko, strasno zadovoljstvo.
Neobino sparna, nabijena tiina onoga poslijepodne va ostala mi je nezaboravna. Nosio sam
svoju ri-biku kanticu niz rijeku sve do donjega mostia koji je ve do polovice bio u sjeni
visokih kua. Iz oblinje predionice ulo se ravnomjerno, uspavljujue zujanje strojeva, slino
letu pela, a iz gornjega mlina svake je minute dopirao ruan, krbast vrisak krune pile. Inae
je bilo posve tiho, obrtnici su se bili povukli u hlad radionica i nitko se nije pojavljivao na
ulici. Na mlinsko-me otoku neki se djeai gol vrzmao meu mokrim kamenjem. Ispred
kolarove radionice stajale su prislonjene na zid neotesane drvene daske i prejako vonjale na
suncu, suhi vonj dopirao je do mene i mogao se jasno osjetiti kroz zasieni, pomalo riblji
miris vode.
Ribe su takoer bile primijetile neobino vrijeme i udljivo su se ponaale. Nekoliko
crvenperki u prvih se etvrt sata zakvailo za udicu, jedan teki iroki momak s lijepim
crvenim trbunim perajama pokidao mi
63
je strunu kada sam ga gotovo ve imao u ruci. Odmah zatim u ivotinje se uvukao nemir,
crvenperke su se zavukle duboko u mulj i vie nisu gledale mamce, ali su gore postala vidljiva
jata mlade, jednogodinje ribe i u neprestano novim skupinama plivala su uzvodno kao u
bijegu. Sve je upozoravalo da nailazi drukije vrijeme, no zrak je bio miran kao staklo, a nebo
isto.
inio mi se da je zasigurno nekakva loa otpadna voda potjerala ribe, a kako jo nisam bio
spreman odustati, sjetio sam se jednoga novog mjesta za ribolov i potraio kanal predionice. I
tek to sam tamo naao mjesto kraj upe i izvadio svoj pribor, na jednome od stubinih
prozora tvornice pojavi se Berta, pogleda prema meni i mahne. No pravio sam se da to ne
vidim i nagnuh se nad svoje pecaljke.
Voda je mrano strujala u obzidanom kanalu, vidio sam u njemu odraz svoga lika s valovito
drhtavim obrisima, sjedio sam, s glavom meu stopalima. Djevojka koja je prijeko jo stajala
na prozoru, zazove me imenom, noja sam nepomino zurio u vodu ne okreui glavu.
Od pecanja nije bilo nita jer su ribe i ovdje uokolo jurcale kao u nekim urnim poslovima.
Izmoren toplinom koja je titala, ostadoh sjediti na zidiu nita vie ne oekujui od ovoga
dana i poeljeh daje ve veer. Iza mene u dvoranama predionice bez prestanka su zujali
strojevi, kanal se tiho uborei eao o vlane zidove obrasle zelenom mahovinom. Bio sam
pun pospana ravnoduja i ostajao sjediti samo zato to sam bio odvie lijen da ponovno
namotam stranu.
64
Iz toga lijenog drijemea iznenada sam se, moda nakon pola sata, probudio s osjeajem brige
i duboke nelagode. Neka nemirna zrana struja zbijeno se i nevoljko vrtjela oko sebe same,
zrak je bio gust i bljutav, nekoliko lasta preplaeno je prhnulo tik iznad vode. Vrtjelo mi se u
glavi i pomislio sam da moda imam sunanicu; inilo se da voda jae vonja i u glavu mi, kao
iz eluca, stade udarati neka munina od koje me oblijevao znoj. Izvukao sam strunu da bih
na kapima vode osvjeio rake i poeo spremati svoje stvari.
Kada sam se ustao, vidio sam kako se na trgu ispred predionice praina kovitla u malim
razigranim oblaiima, iznenada ona iknu u visinu i stvori jedan jedini oblak, visoko gore u
uskomeanom zraku ptice su odletjele kao oinute, a odmah potom vidio sam kako niz dolinu
zrak postaje bijel kao u gustoj snjenoj meavi. Vjetar, postavi neobino prohladan, sruio se
na mene kao neprijatelj, istrgnuo stranu iz vode, odnio mi kapu i kao akom me tresnuo u lice.
Bijeli zrak koji je jo maloprije kao snjeni zid stajao iznad dalekih krovova najednom se
stvorio oko mene, hladan i bolan, voda iz kanala prskala je uvis kao pod brzim udarcima
mlinskih kotaa, struna je nestala, a oko mene je, daui i lomei, tutnjila i rikala bijela
divljina, udarci su mi pogaali glavu i ruke, zemlja je kraj mene suknula u visinu, pijesak i
komadi drveta vrtloili su se u zraku.
Sve mi je bilo nerazumljivo; samo sam osjeao da se dogaa neto strano i opasno. U hipu
sam se stvorio u upi, blijed od iznenaenja i uasa. vrsto sam se
65
drao za jedan od eljeznih nosaa i stajao tijekom za-gluujuih sekunda bez daha u
nesvjestici i animalnom strahu sve dok nisam poeo shvaati. Oluja kakvu nikada nisam vidio
ni mogao zamisliti avolski je divljala, u visini se ula tjeskobna ili divlja huka, na ravni krov
i/nad mene i na tlo ispred ulaza bijelo je i u debelim lupama pljutala krupna tua, krupna zrna
leda kotrljala su se prema meni. Tutnjava tue i vjetra bila je uasna, kanal se iban olujom
pjenio i u nemirnim valovima dizao i sputao niza zidove.
Vidio sam kako u minuti vjetar trga i odnosi sve - daske, krovnu indru i granje drvea, kako
kamenje pada i komadi buke koje odmah potom prekriva gomila napadale tue; uo sam
kako se, kao ispod uurbanih udaraca ekia, lome i padaju cigle, prti staklo, rue oluci.
Sada je iz tvornice poprijeko preko ledom prekrivena dvorita trala amo neka osoba
naginjui se prema oluji dok joj je odjea leprala na vjetru. Borei se i posrui, prilazila je
blie, k meni, iz sredita grozomorno uskovitlana potopa. Ula je u upu, pritrala mi, neko
mirno strano-poznato lice s krupnim milim oima lebdjelo je bolno se smijeei tik ispred
moga pogleda, tiha topla usta potraila su moja usta i dugo me nezasitno bez daha ljubila,
ruke su obgrlile moj vrat, a plava mokra kosa priljubila se uz moje obraze i dok je svuda
uokolo olujna tua potresala svijet, na mene se dublje i strasnije obruila nijema, tjeskobna
oluja ljubavi.
66
Sjedili smo na hrpi dasaka, bez rijei, vrsto zagrljeni, plaho i zaueno milovao sam Bertinu
kosu i pritiskao svoje usne na njezina snana, puna usta, njezina me toplina grlila slatko i
bolno. Sklopio sam oi, a ona mi glavu pritisnu na svoje grudi u kojima je glasno tuklo srce, u
svoje krilo, pa mi njenim, rastrojenim rukama pogladi lice i kosu.
Kada sam otvorio oi budei se iz pada u tamu vrtoglavice, njezino je ozbiljno, snano lice
stajalo iznad mene u prisnoj ljepoti, a njezine su me oi izgubljeno gledale. Sa svijetla joj je
ela, ispod raskutrane kose, preko cijeloga lica sve do vrata curila tanka pruga svijetlocrvene
krvi.
"to je? to se dogodilo?" povikao sam prestraeno.
Zagledala mi se u oi i slabano se nasmijeila.
"Mislim daje propast svijeta", ree tiho, a tutnjava nevremena proguta joj rijei.
"Krvari", rekao sam.
"To je od tue. Pusti! Boji li se?"
"Ne. Ali ti?"
"Ne bojim se. Ah ti, sada se cijeli grad uruava. Zar me uope ne voli?"
utio sam i ukoeno gledao u njezine velike, svijetle oi pune potitene ljubavi i dok su se
sputale iznad mojih oiju i usta joj tako teko i iscrpljujue leala na mojima, netremice sam
gledao u njezine ozbiljne oi, a kraj lijevoga oka preko bijele, svjee puti curila je
67
tanka, svijctlocrvcna krv. I dok su mi ula opijena posr-htlit, moje je srce /cijelo otii i oajno
se branilo da tuko u oluji i protiv svoje volje bude oteto. Uspravio se, a ona ini je u pogledu
vidjela da s njom suo-
()na se tada ispravi i pogleda me kao daje ljuta, a kako sam joj pruio ruku pokretom aljenja i
brige, ona ju objema rukama primi, spusti na njih lice, klekne i zaplae, a njezine tople suze
tekle su mi preko drhtave ruke. Zbunjeno sam gledao dolje prema njoj, glava joj je jecajui
poivala na mojoj ruci, na njezinu zatiljku sjeno vito su titrale meke vlasi. Kada bi to barem
bila neka druga, pomislio sam silovito, neka koju bih doista volio i kojoj bih mogao dati duu,
kako bih samo rado zaljubljenim prstima mrsio tu milu njenu kosu i ljubio taj bijeli zatiljak!
No moja se krv bila smirila i muio me stid gledajui kako mi do nogu klei ona kojoj nisam
bio voljan podariti svoju mladost i svoj ponos.
Sve to to sam proivio kao neku zaaranu godinu i to mi je jo danas ivo u sjeanju, sa
stotinu malih titraja i pokreta, kao neko dugo vrijeme, u stvarnosti je trajalo samo nekoliko
minuta. Neka se svjetlost iznenada razlila, dijelovi modroga neba vlano su zasjali u
pomirljivoj nevinosti i najednom se, kao noem odrezana, tutnjava oluje u sebi uruila, a nas
okrui zauujua, nevjerojatna tiina.
Kao iz neke fantastine pilje snova izaao sam iz upe na svjetlo dana koji se vratio, zauen
to sam
68
jo iv. Pusto je dvorite loe izgledalo, zemlja izrovana i kao konjima razgaena, posvuda
hrpe velikih ledenih zrna tue, moj pribor za pecanje bio je nestao kao i moja ribika kantica.
Tvornicu je ispunila ljudska graja, kroz stotinu razbijenih prozorskih stakala gledao sam u
uzbibane dvorane, iz svih vrata nahrupili su ljudi. Tlo je bilo puno krhotina stakla i razbijene
opeke, jedan dug limeni oluk bio je otrgnut i savijen koso visio preko pola kue.
Sada sam zaboravio sve to se netom dogodilo i nisam osjeao nita osim divlje, plaljive
znatielje da vidim to se doista zbilo i koliko je zla nanijelo nevrijeme. Svi razbijeni
tvorniki prozori i krovne opeke na prvi su pogled izgledali veoma strano i oajno, ali
napokon sve to uope nije bilo tako uasno i nije bilo u pravome razmjeru sa stranim
dojmom koji je ciklon na mene ostavio. Odahnuo sam, osloboen i napola udno razoaran i
otrijenjen: kue su stajale kao i prije, a i planine su s obiju strana doline jo uvijek bile tu.
Ne, svijet nije bio propao.
No, kada sam napustio tvorniko dvorite i preko mosta zaao u prvu ulicu, nesrea je ipak
ponovno poprimila zao izgled. Ulice su bile pune krhotina i razbijenih aluzina, dimnjaci su
se bili uruili i sa sobom povukli dijelove krovova, ljudi su stajali ispred svih vrata, zgranuti i
oajni, sve kao to sam vidio na slikama opkoljenih i osvojenih gradova. ljunak i granje
stabala zakrilo je put. Prozorska okna posvuda su zjapila iza krhotina i okraka, vrtne ograde
leale su na tlu ili
69
klop;u;i|iii visjele preko zidova. Neka su djeca bila nestala, pa su ih traili, a prialo se daje
neke ljude na pnlpina libila tua. Ljudi su uokolo pokazivali komade li-da velike kao kovanice
i jo vee.
Jo sam bio odve uzbuen da bih poao kui i pogledao tetu u vlastitom domu i vrtu;
takoer se nisam sjetio da bi i mene mogli traiti - jer nije mi se nita dogodilo. Odluio sam
jo malo proetati prirodom umjesto da se dalje spotiem kroz krhotine, i primamljivo mi na
pamet pade moje omiljeno mjesto, onaj stari trg za puka slavlja pokraj groblja u ijoj su sjeni
proslavljane sve velike sveanosti moga djetinjstva. Zaueno sam ustanovio da sam tek prije
etiri, pet sati tamo proao na povratku sa stijene; inilo mi se kao da je otada prola itava
vjenost.
I tako sam se vraao ulicom i preko donjega mosta, usput sam kroz otvor u nekom vrtu vidio
kako na crveni crkveni toranj od pjeanika stoji dobro ouvan, a i gimnastiku sam dvoranu
naao samo malo oteenu. Malo dalje stajala je na osami jedna stara gostionica iji sam krov
izdaleka prepoznao. Stajala je tamo kao inae, ali je ipak izgledala udno promijenjena, nisam
odmah znao zato. Tek poto sam si dao truda da se tono prisjetim, pade mi na um da su
ispred gostionice uvijek stajale dvije visoke topole. Topola vie nije bilo. Jedan drevni prizor
bio je uniten, jedno drago mjesto oskvrnuto.
U meni se tada javi zla slutnja da su unitene i neke druge i jo plemenitije stvari. Najednom
sam po
70
prvi put s tjeskobom osjetio koliko volim svoj zaviaj, koliko je duboko moje srce i moje
zadovoljstvo ovisno
0 tim krovovima i tornjevima, mostovima i ulicama, o stablima, vrtovima i umama. U
ponovnom uzbuenju
1 brizi trao sam bre sve dok nisam stigao do trga pukih sveanosti.
Tu sam zastao ugledavi mjesto mojih nadraih sjeanja kako bezimeno opustoeno lei u
potpunom unitenju. Stari kestenovi u sjeni kojih smo slavili svoje sveanosti i ija smo debla
kao djeaci utroje i uetve-ro jedva mogli obgrliti, leali su polomljeni, raspuknu-ti, iupani s
korijenjem i prevaljeni tako da su kao kua velike rupe zjapile u zemlji. Niti jedan vie nije
stajao na svome mjestu, bilo je to jezovito bojite, a padoe i lipe i javori, stablo do stabla.
Prostrani trg bio je grozna hrpa granja, rascijepljenih debla, korijenja i gromada zemlje, jaka
stabla jo su stajala u tlu, ali bez kronje, okrhnuta i istrgana s tisuu bijelih, golih krhotina.
Nije bilo mogue produiti, trg i ulica bili su zakreni gomilama nabacanih stabala i otpadaka
od drvea, a tamo gdje sam od najranijeg djetinjstva poznavao samo dubok sveti hlad i visoke
hramove stabala, sada je nad tim unitenjem zjapilo prazno nebo.
Bilo mije kao da sam i sam istrgnut sa svim skrovitim korijenjem i ispljunut na neumoljivo
jarko dnevno svjetlo. Danima sam uokolo tumarao ne nalazei vie ni umski put ni prisnu
sjenu orahova stabla i nijedan hrast iz djeakoga doba veranja, posvuda uokolo grada samo
ruevine, rupe, slomljeni umoviti obronci pokoeni
71
poput trave, trupla stabala s ogoljenim korijenjem jecajui okrenuta k suncu. Izmeu mene i
mojega djetinjstva zjapio je ponor i moj zaviaj vie nije bio onaj stari. Napustila me ljupkost
i ludost minulih godina i ubrzo sam otiao iz grada da bih postao mukarac i nauio se nositi
sa ivotom ije su me prve sjene tih dana okrznule.
(1913.)
72
Knjievna veer
JV^da sam oko podneva stigao u gradi Quer-burg, na kolodvoru me doekao neki mukarac
irokih sivih zalisaka. "Zovem se Schievelbein", rekao je, "ja sam predsjednik drutva."
"Drago mi je", rekao sam, "divno je da ovdje u malenome Querburgu postoji drutvo koje
organizira knjievne veeri."
"Ha, mi si ovdje tota priutimo," potvrdio je gospodin Schievelbein.
"U listopadu, primjerice, koncert, a za poklade ovdje bude ludo. - A vi ete nas, dakle, veeras
zabaviti predavanjima?"
"Da, proitat u nekoliko svojih stvari, kraa prozna djela i pjesmu, znate."
"Da, vrlo lijepo. Vrlo lijepo. Hoemo li uzeti koiju?"
"Kako god vi smatrate. Ovdje sam posve stran; moda mi moete pokazati hotel u kojem
mogu odsjesti."
Predsjednik drutva sada je promotrio koveg koji je nosa donio za mnom. Zatim mu je
pogled ispitivaki klizio preko moga lica, kaputa, cipela, ruku, smireno
73
i ,pni\aki pogled kakvim primjerice ovjek promatra putnika s kojim treba jednu no dijeliti
kupe. Njegovo i 11111 \. 1111 c 11 p ra vo mi j e poelo bivati napadno i neugo-.Ini) k id11
se crtama njegova lica ponovno proiri dolu nhoinost i ljubaznost.
"I locte li kod mene stanovati?" upita nasmijeeno "Tamo e vam biti jednako dobro kao u
gostionici i utedjet ete hotelske trokove."
Poeo me je zanimati; njegov pokroviteljski izraz lica i imuno dostojanstvo bili su smijeni i
dragi, a iza pomalo bahate naravi inilo se da se skriva mnogo dobroudnosti. Prihvatio sam
poziv; sjeli smo u otvorenu koiju i sada sam jasno mogao vidjeti pored koga sjedim jer na
ulicama Querburga gotovo nije bilo ovjeka koji moga pokrovitelja nije odano pozdravio.
Neprestano sam morao drati ruku na eiru i stekao sam predodbu o tome kako se osjeaju
kneevi kada prolazei kroz svoj narod moraju salutirati.
Da bih zapoeo razgovor upitao sam: "Koliko mjesta ima u dvorani u kojoj u govoriti?"
Schievelbein me gotovo prijekorno pogleda: "To doista ne znam, dragi gospodine; s tim
stvarima nemam nikakve veze."
"Mislio sam jer ste ipak predsjednik..."
"Dakako; ali, znate, to je samo poasna sluba. Sve poslove vodi na tajnik."
"To je vjerojatno gospodin Giesebrecht s kojim sam se dopisivao?"
74
"Da, to je on. Sada obratite pozornost, nailazimo na spomenik ratnicima, a tamo lijevo je nova
zgrada pote. Zgodno, zar ne?"
"Izgleda da ovdje u kraju nemate vlastita kamena", rekao sam, "jer sve gradite od opeke?"
Gospodin Schievelbein pogledao me u udu, zatim je prasnuo u smijeh i snano me pljesnuo
po koljenu. "Ali, ovjee, pa upravo je to na kamen! Zar nikada niste uli za querburku
opeku? Ta ona je slavna. Od nje svi ovdje ivimo."
U meuvremenu smo stigli pred njegovu kuu. Bila je najmanje jednako lijepa kao i zgrada
pote. Izali smo, a iznad nas se otvorio prozor i iz njega je enski glas doviknuo: "No, jesi li
ipak doveo gospodina? Pa, lijepo. Samo doi, odmah emo objedovati."

Ubrzo potom dama se pojavila na kunim vratima: bilo je to zadovoljno bucmasto stvorenje
puno jamica na licu i s malenim djejim debeljukastim prstima. Ako je ovjek prema
gospodinu Sehievelbeinujo i mogao imati nedoumica, ta je ena rasprila svaku sumnju,
jedino ime je zraila bila je najugodnija be-zazlenost. Radosno sam primio njezinu toplu,
punanu ruku.
Promotrila me kao neku mitsku ivotinju, a zatim napola smijui se ree: "Vi ste, dakle,
gospodin Hesse! Pa, lijepo, lijepo. Ali vi da nosite naoale!"
"Malo sam kratkovidan, milostiva gospoo."
inilo joj se da su joj usprkos tomu naoale smijene, to ja nisam sasvim razumio. No, inae
mi se
75
tlottinictt veoma svidjela. Bilo je to solidno graanstvo; Hi e /mtigurno bili izvrsno jelo.
Najprije mi me odveli u salon u kojem je izmeu lalnogit tmiHUn.i pokustva stajala
usamljena palma. Cijelo lo urede i ih* bilo je besprijekorno u onom loem grtiditn*kom stilu
naih oeva i starijih sestara kakav se jul rijetko nalaz i u takvoj istoi. Oko mi kao oarano
zapne za bljeStav predmet u kojem ubrzo prepoznali stolicu od vrha do dna obojenu zlatnom
broncom.
"Uvijek ste tako ozbiljni?" upita me dama nakon mlitave stanke.
"0, ne", uzviknem hitro, "ali oprostite: zato ste zapravo ovu stolicu dali pozlatiti?"
"Niste to jo nikada vidjeli? To je jedno vrijeme bilo veoma u modi, naravno samo kao
ukrasni namjetaj, ne za sjedenje. Meni je to jako zgodno."
Gospodin Schievelbein se nakalje: "U svakom sluaju zgodnije od suludoga modernog
pokustva koje moramo gledati kod mladih branih parova. - Ali zar jo ne moemo jesti?"
Domaica se ustala i upravo je stigla djevojka da nas pozove na objed. Ponudio sam
milostivoj ruku i polako smo odetali kroz slino raskonu odaju u blagovaonicu i ususret
malome raju mira, tiine i slasnih jela koja se ne osjeam sposobnim opisati.
Ubrzo sam vidio da ovdje nije obiaj uz objed se zamarati razgovorom, pa je moj strah od
moguih knjievnih razgovora doivio ugodno razoaranje. Nezahvalno je od mene, ali
nerado doputam domainima da mi
dobro jelo pokvare pitanjima jesam li ve proitao "Jor-na Uhla" i je li mi Tolstoj ljepi od
Ganghofera. Ovdje je vladala sigurnost i mir. Jeli smo temeljito i dobro, veoma dobro, moram
pohvaliti i vino, a vodei za stolom vrlo konkretne razgovore o sortama vina, o peradi i
juhama, vrijeme je blaeno proteklo. Bilo je divno i samo je jednom dolo do prekida. Upitali
su me za miljenje o nadjevu mlade guske koju smo upravo jeli, pa sam otprilike rekao: to su
podruja znanja s kojima se mi pisci najee premalo susreemo.
Tada gospoa Schievelbein spusti svoju vilicu i u mene se zagleda svojim velikim zauenim
djejim oima:
"Da, a i vi ste pisac?"
"Naravno", rekoh jednako zauen. "To mi je zanimanje. A to ste vi mislili?"
"Oh, mislila sam da vi uvijek tako naokolo putujete i drite predavanja. Bio je jednom ovdje
neki -Emil, kako se ono zvao? Zna li ti, onaj koji je izvodio bavarske puke pjesme."
"Ah, onaj s poskoicama..." No ni on se nije mogao sjetiti imena. On me takoer zaueno
pogleda, donekle s neto vie potovanja, a zatim se pribere, ispuni svoju drutvenu dunost i
oprezno upita: "A, to vi zapravo piete? Vjerojatno za kazalite?"
Ne, rekao sam, to jo nikada nisam pokuao. Tek tako, pjesme, novele i sline stvari.
"Tako, dakle", uzdahne on s olakanjem. A ona upita: "Nije li to strano teko?"
76
77
Rekoh ne, moe se to. No gospodin je Schievel-bein jo uvijek gajio sumnju.
"Ali, arne", zapoeo je jo jednom oklijevajui, "vi ne piete ba cijele knjige?"
"Naprotiv", morao sam priznati, "napisao sam ve i cijele knjige." Nad tim se silno zamislio.
Neko je vrijeme u tiini nastavio jesti, zatim podigne au i s pomalo usiljenom veselou
uzvikne: "Pa, nazdravlje!"
Pred kraj objeda oboje su postali vidno tii i tromiji, nekoliko su puta duboko i ozbiljno
uzdahnuli, a gospodin je Schievelbein preko prsluka bio sklopio ruke i htio zaspati kada ga
ena upozori: "Prvo emo jo popiti crnu kavu." No i njoj su se oi ve bile posve sti-snule.
Kava je posluena sa strane; sjedili smo u plavim tapeciranim naslonjaima izmeu
mnogobrojnih obiteljskih fotografija koje su nas tiho promatrale. Nikada nisam vidio ureenje
koje je tako savreno pristajalo naravi stanara i savreno ju odraavalo. Nasred sobe stajala je
ogromna krletka za ptice, a u njoj je nepomino sjedila velika papiga.
"Zna li govoriti?" upitao sam.
Gospoa Schievelbein suspregne zijevanje i ki-mne glavom. "Moda ete ga uskoro uti.
Poslije objeda je uvijek najivahniji."
Bilo bi me zanimalo saznati kako je inae izgledao jer jo nikada nisam vidio manje ivahnu
ivotinju. Vjee je bio spustio na pola oka i izgledao je kao od porculana.
78
No, nakon nekog vremena, kada je domain za-drijemao, a i dama zamiljeno klimala u
naslonjau, okamenjena ptica doista otvori kljun i zijevajuim intonacijom, razvuenim i
krajnje ovjekolikim glasom izgovori rijei koje je znala: "O Boe oboe oboe oboe..."
Gospoa Schivelbein prestraeno se prene; pomislila je da je to bio njezin mu, a ja sam
iskoristio trenutak da joj priopim kako bih se sada rado malo povukao u svoju sobu.
"Moda biste mi dali neto za itanje", dodao sam.
Otrala je i vratila se s novinama. Noja sam se zahvalio i rekao: "Imate li ikakvu knjigu? Bilo
to."
Tada se ona, uzdahnuvi, sa mnom popne stubama do gostinske sobe, pokae mi moju sobu i
zatim s naporom otvori ormari u hodniku. "Izvolite, posluite se ovdje", ree i povue se.
Mislio sam da je rije o nekom likeru, no preda mnom je stajala kuna knjinica, mali red
pranjavih knjiga. Poudno sam posegnuo jer se u ovakvim kuama znaju nai nesluena
blaga. No tu su bile samo dvije pjesmarice, tri stara sveska "Kopnom i morem", katalog
Svjetske izlobe u Bruxellesu iz godine neke i depni francuski konverzacijski leksikon.
Upravo dok sam se nakon kratka popodnevna odmora prao, zau se kucanje i sluavka u sobu
uvede nekog gospodina. Bio je to tajnik Drutva koji je htio
79
sa mnom razgovarati. Poalio se daje pretprodaja vrlo loa, nee biti dostatna ni za pokrie
najma dvorane. I ne bih li bio zadovoljan i manjim honorarom. No nije htio ni uti kada sam
predloio da predavanje radije otkaemo. Samo je zabrinuto uzdahnuo, a onda upitao: "Da se
pobrinem za malo dekoracije?"
"Dekoracija? Ne, nije potrebno."
"Bile bi tamo dvije zastave", ponizno je vabio. Napokon je otiao i moje se raspoloenje
iznova poelo popravljati kada sam sa svojim sada opet razbuenim domainima sjedio uz
aj. Uz to je poslueno pecivo s maslacem, rum i biljni liker.
Naveer smo sve troje otili u "Zlatno sidro". Publika je u skupinama pritjecala, pa sam bio
zauen; no ljudi su svi nestali iza dvokrilnih vrata neke dvorane u prizemlju, dok smo se mi
popeli na drugi kat na kojem je bilo mnogo tie.
"to se dolje dogaa?" upitao sam tajnika.
"Ah, zabavna glazba. To je svake subote."
Prije nego su me Schievelbeinovi napustili da bi otili u dvoranu, dobra me ena u iznenadnoj
plimi osjeaja zgrabi za ruku, oduevljeno ju stisne i tiho ree: "Ah, tako se strano radujem
ovoj veeri."
"A zato?" mogao sam samo to rei jer sam se sasvim drukije osjeao.
"Pa", uzviknu ona srdano, "nema ipak nita ljepe nego kad se ovjek ponovno moe dobro
nasmijati!"
80
Rekavi to, onda odjuri vesela kao dijete u jutro svoga roendana.
Moe tu jo svata biti.
Sjurim se do tajnika. "Kako ljudi zapravo zamiljaju ovo predavanje?" uzviknem u urbi.
"ini mi se da oekuju neto sasvim razliito od knjievne veeri."
Ha, promuca potiho, to on ne moe znati. Pretpostavlja se da u priati neto veselo, moda i
pjevati, ostalo je moja briga - i openito, s obzirom na ovako slab posjet...
Potjerao sam ga van i u potitenu raspoloenju sam ekao u hladnoj sobici dok tajnik ponovno
nije doao po mene i odveo me u dvoranu. U njoj je bilo dvadesetak redova stolica od kojih su
dva ili tri bila zauzeta. Iza maloga podija bila je na zid pribijena zastava Drutva. Bilo je
grozno. Ali sada sam ve stajao tu, zastava se epurila, plinsko svjetlo bljeskalo je u mojoj
boci vode, nekoliko je ljudi sjedilo i ekalo, sasvim naprijed gospodin i gospoa Schievelbein.
Nije bilo pomoi; morao sam poeti.
Tako sam napokon proitao jednu pjesmu. Svi su napeto sluali - ali kada sam sretno stigao
do drugoga stiha, najednom se ispod naih nogu prolomi vesela glazba bubnjeva i inela. Bio
sam tako bijesan da sam prevrnuo au s vodom. Ljudi su se od srca nasmijali toj ali.
Poto sam bio proitao tri pjesme, pogledam prema dvorani. Gledao me niz nacerenih,
zaprepatenih,
81
razoaranih, bijesnih lica, otprilike est ljudi zbunjeno se ustalo i napustilo tu neugodnu
priredbu. I ja bih najradije s njima bio otiao. No samo sam napravio stanku i zatim,
pokuavajui nadglasati glazbu, rekao da mi se ini kako je naalost posrijedi nesporazum jer
ja nisam nikakav humoristini recitator nego knjievnik, neka vrsta udaka i pjesnika koji im
sada, budui da su, eto, ve tu, eli proitati jednu novelu.
Tada se jo nekoliko ljudi ustane i napusti dvoranu.
No oni koji su ostali, sada su se iz osvijetljenih redova primaknuli blie podiju; bilo je tu jo
uvijek otprilike dva tuceta ljudi, a ja sam nastavio itati i obavljati svoju dunost, samo to
sam sve dobrano skratio, tako da smo nakon pola sata bili gotovi i mogli ii. Gospoda
Schievelbein debelim je ruicama poela bjesomuno pljeskati, ali tako usamljeno to nije
dobro zvualo, pa je pocrvenjevi prestala.
Prva knjievna veer Querburga bila je gotova. S tajnikom sam imao jo krai ozbiljan
razgovor; oi su mu se zasuzile. Bacio sam pogled u praznu dvoranu u kojoj se usamljeno
svjetlucala zlatna boja zastave, zatim sam sa svojim domainima poao kui. Bili su tako tihi i
sveani kao poslije nekog sprovoda i najednom, dok smo plaho i utljivo hodali jedni uz
druge, morao sam prasnuti ii smijeh, a nakon nekoliko trenutaka pridruila mi se i gospoda
Schievelbein. Kod kue je ve ekala paljivo odabrana zakuska i nakon jednoga sata
82
bili smo nas troje u najboljem raspoloenju. Dama mi je ak rekla da su mi pjesme draesne i
zamolila me da joj jednu prepiem.
To, dodue, nisam uinio, ali sam se prije polaska na poinak oduljao u susjednu sobu, upalio
svjetlo i stao ispred velike krletke. elio sam jo jednom vidjeti staru papigu iji glas i
intonacija kao da su simpatino izraavali tu cijelu dragu graansku kuu. Ako negdje unutra
ima neega, pokazat e se; proroci imaju vizije, pjesnici piu stihove, a ova je kua postala
zvuk i iskazivala se u zovu te ptice kojoj je Bog podario glas da moe hvaliti stvaranje.
Kada je svjetlo bljesnulo, ptica se preplaila i pospanih me oiju ukoeno i staklasto
pogledala. Zatim se snala, neizrecivo pospanom kretnjom rairila krila i mitski ljudskim
glasom zijevnula: "O Boe oboe oboeoboe..."
(1913.)
83
Potraje li rat jo dvije godine
Jo od svoje mladosti obiavao sam s vremena na vrijeme ieznuti i radi osvjeenja utonuti u
neke druge svjetove, tada bi me traili i nakon nekog vremena proglasili nestalim, a kada bih
se napokon vratio, uvijek mije bilo zadovoljstvo sluati sudove takozvane znanosti o meni i
mome "odsustvu" - ili mojim pomraenjima. Dok nisam radio nita drugo osim onoga to je
mojoj naravi bilo posve razumljivo i to e prije ili poslije veina ljudi moi initi, ti su me
neobini ljudi smatrali svojevrsnim fenomenom, za jedne sam bio opsjednut, za druge
obdaren udesnim snagama.
Ukratko, opet sam privremeno bio nestao. Nakon dvije ili tri ratne godine sadanjost je za me
nemalo izgubila dra, pa sam se sklonio da bih neko vrijeme disao drukiji zrak. Uobiajenim
putem napustio sam ravnicu u kojoj ivimo i kao gost boravio na nekim drugim razinama. Bio
sam neko vrijeme u dalekim prolostima, nezadovoljno jurcao kroz narode i vremena, gledao
na Zemlji uobiajena raspea, sukobe, napretke i poboljanja i zatim se na neko vrijeme
povukao u svemir.
85
Kada sam se ponovno vratio bila je 1920. godina i na n u)|c razoaranje posvuda su jo uvijek
onom istom bc/tiiiMinin ivrdoglavou svi narodi bili zaraeni. Neke su im (U- bile
pomaknute, neka odabrana podruja sta-rijili \ i si h kultura briljivo su bila razorena, no sve u
svenu i i zvana se na Zemlji nije mnogo promijenilo.
Velik je bio postignuti napredak u jednakosti na Zemlji. Barem je u Europi u svim zemljama,
kako sam uo, bilo isto, ak se i razlika izmeu onih koji ratuju i onih neutralnih bila gotovo
posve potrla. Otkako se na civilno stanovnitvo mehaniki pucalo iz zranih balona koji su
plovei na visinama od 15000 do 20000 metara isputali projektile, otada su granice drava,
premda i dalje strogo nadzirane, postale poprilino iluzorne. Rasprenost toga nepreciznog
bombardiranja iz zraka bila je tako velika da su poiljatelji takvih balona bili veoma
zadovoljni kada ne bi pogodili vlastito podruje i nisu vie marili za to koliko je njihovih
bomba palo na neutralne zemlje ili na posljetku i na podruje njihovih saveznika.
To je zapravo bio jedini napredak koje je ratni-tvo samo uinilo; u njemu se napokon
donekle jasno iskazao smisao rata. Svijet je upravo bio podijeljen na dvije strane koje.su se
meusobno pokuavale unititi jer su obje eljele isto, naime osloboenje potlaenih, ukidanje
nasilja i uspostavu trajnoga mira. Posvuda su se silno protivili miru koji ne bi mogao vjeno
trajati -ako se nije mogao postii vjeni mir, odluno su davali prednost vjenome ratu, a
bezbrinost kojom su baloni
86
sa streljivom iz uasnih visina sipali svoj blagoslov na pravedne i nepravedne savreno je bila
u skladu sa smislom toga rata. On je inae ipak bio nastavljen starim nainom sa znaajnim,
ali nedostatnim sredstvima. Skromna domiljatost vojnika i tehniara smislila je jo nekoliko
sredstava za unitavanje - no onaj fantast koji je izumio mehaniki balon za bombardiranje
bio je posljednji iz svoje vrste; jer otada su ljudi duha, fantasti, pjesnici i sanjari sve vie i vie
gubili interes za rat. On je, kako rekosmo, bio preputen vojnicima i tehniarima, pa je sporo
napredovao. Uasnom ustrajnou posvuda su vojske stajale i leale jedna nasuprot drugoj i
premda je nedostatak opreme odavno bio doveo do toga da su se vojnika odlikovanja
sastojala jo samo od papira, hrabrost se nigdje nije bitno smanjila.
Svoj sam stan zatekao djelomice razruen avionskim bombama, no u njemu se ipak jo moglo
prespavati. Meutim, bilo je hladno i neudobno, ruevine na podu i vlana plijesan na
zidovima nisu mi se svidjeli, pa sam ubrzo otiao proetati.
Krenuo sam nekim gradskim ulicama koje su se otprije jako promijenile. Prije svega nije vie
bilo trgovina. Ulice su bile beivotne. Nisam dugo etao kada mi prie neki ovjek s limenim
brojem na eiru i upita to tu radim. Odgovorih mu da eem. A on: "Imate li dozvolu?"
Nisam ga razumio, porjekali smo se i on mi zapovijedi da poem za njim u najblii ured.
Stigli smo u neku ulicu gdje su na svim kuama visjele bijele ploe na kojima sam brojkama i
slovima itao nazive ureda.
87
"Nezaposleni civili" pisalo je na jednoj ploi, a uz to broj 2487 B. Tamo smo uli. Bile su to
uobiajene uredske prostorije, ekaonice i hodnici u kojima je mirisalo na papir, vlanu
odjeu i uredski zrak. Poslije nekoliko pitanja otpravljen sam u sobu 72 d i tamo sasluan.
Preda mnom je stajao slubenik i promatrao me. "Zar ne moete stajati u stavu pozor?" upitao
me strogo. Rekao sam: "Ne." On upita: "Zato ne?" "Nisam to nikada uio", rekoh bojaljivo.
"Uhieni ste, dakle, dok ste etali bez dopusnice. Priznajete li?"
"Da", rekao sam, "to je tono. Nisam znao. Vidite, due vrijeme bio sam bolestan..."
On odmahnu rukom. "Bit ete kanjeni tako to e vam tri dana biti zabranjeno hodanje u
cipelama. Izujte cipele!"
Izuo sam cipele.
"ovjee!" uzviknu slubenik zaprepateno. "Ta vi nosite kone cipele! Otkuda vam one? Zar
ste posve poludjeli?"
"Ja duevno moda nisam sasvim normalan, ja to ne mogu sam tono procijeniti. Cipele sam
neko kupio."
"Da, zar ne znate daje noenje koe u bilo kojem obliku civilnim osobama strogo zabranjeno?
- Vae cipele ostaju ovdje, zaplijenit emo ih. Uostalom, pokaite jo jednom svoje
dokumente!"
Boe dragi, nisam ih imao.
88
"To mi se unatrag godinu dana nijednom nije dogodilo!" zastenjao je slubenik i pozvao
straara. "Odvedite ovog ovjeka u ured broj 194, soba 8!"
Bosih nogu tjerali su me kroz nekoliko ulica, a onda smo ponovno uli u neku uredsku
zgradu, prolazili hodnicima, udisali miris papira i beznaa, zatim su me gurnuli u sobu gdje
me je sasluao neki drugi slubenik. Taj je nosio vojniku odoru.
"Vi ste bez dokumenata zateeni na ulici. Platit ete dvije tisue guldena kazne. Odmah u
napisati priznanicu."
"Oprostite", rekao sam kolebljivo, "nemam toliko kod sebe. Ne moete li me umjesto toga na
neko vrijeme zatvoriti?"
On se slatko nasmije.
"Zatvoriti? ovjee dragi, kako si vi to zamiljate? Mislite li da imamo volje jo vas i hraniti?
- Ne, dragi moj, ne moete li platiti tu sitnicu, neete ostati poteeni najstroe kazne. Moram
vas osuditi na privremeno oduzimanje ivotnoga doputenja. Molim vas, dajte mi svoju
iskaznicu ivotnoga doputenja!"
Nisam ju imao.
Slubenik je sada sasvim zanijemio. Pozvao je dvojicu kolega, s njima se dugo doaptavao,
vie puta prema meni pokazivao i svi su me gledali sa strahom i dubokim uenjem. Zatim
me je, dok se moj sluaj ne raspravi, poslao u pritvor.
Tamo je uokolo sjedilo ili stajalo vie osoba, ispred vrata je stajala vojna straa. Upalo mi je u
oi da
89
sam, zanemarimo li nedostatak cipela, bio odsvihkudi-kumo na i bolji* odjeven. S odreenim
strahopotovanjem pustili su ine da sjednem i odmah se neki niski plahi ('ov)ek progurao do
mene, oprezno se sagnuo do moga uh.i i apnuo mi: "ujte, imam za vas fantastinu ponudu.
Imam kod kue eernu repu! Cijelu, besprijekornu eernu repu. Tei gotovo tri kilograma.
Moete ju imati. Koliko nudite?"
Savio je svoje uho do mojih usta, a ja sam pro-aptao: "Dajte mi svoju ponudu! Koliko biste
htjeli?"
On mi tiho apnu u uho: "Recimo sto petnaest guldena!"
Ja odmahnem glavom i utonem u razmiljanje.
Shvatio sam da sam dugo bio odsutan. Bilo je teko ponovno se priviknuti. Bio bih mnogo
dao za par cipela ili arapa jer su me bosa stopala, kojima sam morao hodati mokrim ulicama,
uasno zebla. No u sobi nije bilo nikoga tko nije bio bos.
Poslije nekoliko sati doli su po mene. Odveli su me u ured br. 285, sobu 19 f. Straar je ovaj
put ostao uza me; stao je izmeu mene i slubenika. inilo mi se da je to vrlo visoko rangiran
slubenik.
"Doveli ste se u vrlo neugodan poloaj", poeo je. "Vi boravite u ovome gradu i nemate
iskaznicu ivotnoga doputenja. Vjerojatno vam je poznato da su za to predviene najstroe
kazne."
Lagano sam se naklonio.
"Dopustite", rekao sam, "imam jednu jedinu molbu. Savreno mi je jasno da nisam dorastao
ovoj
90
situaciji i da e moj poloaj zasigurno biti sve tei. - Ne bi li bilo mogue da me osudite na
smrt? Bio bih vam na tome veoma zahvalan!"
Visoki me slubenik blago pogledao u oi.
"Shvaam", ree mi tiho. "Ali tako bi na posljetku svatko mogao doi! U svakom sluaju
morali biste prije toga izvaditi iskaznicu za umiranje. Imate li za to novaca? Ona stoji etiristo
guldena."
"Ne, toliko nemam. Ali dao bih sve to imam. Ja silno elim umrijeti."
On se udno nasmijei.
"To vam vjerujem, u tome niste jedini. No umrijeti uope nije tako jednostavno. Vi pripadate
dravi, ovjee dragi, i obvezni ste ovoj dravi, duom i tijelom. To bi vam moralo biti
poznato. Uostalom - upravo vidim da ste upisani kao Sinclair, Emil. Jeste li vi moda pisac
Sinclair?"
"Dakako, to sam ja."
"O, jako mi je drago. Nadam se da u vam moi biti na usluzi. Straaru, moete u
meuvremenu odstupiti."
Straar je izaao, a slubenik mi prui ruku.
"Vae sam knjige itao s velikim zanimanjem", ree on ljubazno, "i rado u vam u skladu s
mogunostima biti na pomoi. - No, recite mi, Boe dragi, kako ste se nali u ovoj
nevjerojatnoj situaciji?"
"Pa, izvjesno vrijeme bio sam odsutan. Na neko vrijeme bio sam pobjegao u svemir, mogle su
otada proi dvije, tri godine i iskreno govorei bio sam napola
91
pretpostavljao da se rat u meuvremenu svrio. - No recite, moete li mi nabaviti iskaznicu za
umiranje? Bio bih vam fantastino zahvalan."
"Moda e biti izvedivo. No prije toga morate imati ivotno doputenje. Bez njega, dakako,
svaki bi korak bio bezizgledan. Dat u vam preporuku za ured 127, tamo ete uz moje
jamstvo dobiti barem privremenu ivotnu iskaznicu. No ona vrijedi samo dva dana."
ltO, to je vie nego dovoljno!"
"Onda dobro! Poslije se, molim, vratite k meni."
Stisnuo sam mu ruku.
"Jo neto!" rekao sam tiho. "Smijem li vam postaviti jo jedno pitanje? Moete samo
zamisliti koliko sam loe upuen u sva aktualna zbivanja."
"Izvolite samo."
"No, dakle - ponajprije bi me zanimalo kako je mogue da u ovakvim okolnostima ivot jo
uope opstoji. Zar ovjek to moe izdrati?"
"O da. Vi ste u osobito teku poloaju kao civilna osoba i to bez dokumenata! Ali jo je vrlo
malo civilnih osoba. Tko nije vojnik, slubenik je. Ve time ivot za veinu postaje mnogo
podnoljivi]i, mnogi su ak vrlo sretni. A na oskudicu su se ljudi postupno naviknuli. Kada je
ono s krumpirima postupno prestalo i kada su se ljudi morali naviknuti na drvenu kau - ona
se sada lagano namaze katranom i tako postane vrlo ukusna - tada je svatko mislio da se to
vie ne moe podnositi. A sada to ipak funkcionira. I tako je sa svime."
92
"Shvaam", rekao sam. "Zapravo to vie i ne zauuje. Samo jedno jo posve ne shvaam.
Recite mi: zato zapravo sada cijeli svijet ulae te goleme napore? Te oskudice, ti zakoni, te
tisue sluba i slubenika -to se time zapravo titi i odrava?"
Gospodin me zaueno pogleda u lice.
"To je pravo pitanje!" uzvikne odmahujui glavom. "Vi znate daje rat, rat je u cijelome
svijetu! I to je ono to mi odravamo, radi ega stvaramo zakone, radi ega podnosimo rtve.
To je rat. Bez tih enormnih napora i postignua ne bi vojske ni tjedan due mogle stajati na
bojitu. Skapale bi od gladi - bilo bi neizdrivo!"
"Da", rekao sam polako, "to je stvarno misao! Dakle, rat je dobro koje se odrava takvim
rtvama! Da, ali - dopustite jedno neobino pitanje - zato tako visoko cijenite rat? Je li on
svega toga vrijedan? Ta je li rat uope neko dobro?"
Slubenik saalno slegnu ramenima. Vidio je da ga ne shvaam.
"Dragi gospodine Sinclair", rekao je. "Vi ste se veoma otuili od svijeta. Ali molim vas,
proite ulicama, razgovarajte s jednim jedinim ovjekom, samo malo napregnite svoje misli i
upitajte se: to jo imamo? U emu se sastoji na ivot? Tada ete odmah morati rei: Rat je
jedino to jo imamo! Zadovoljstvo i osobna dobit, drutvena ambicija, pohlepa, ljubav,
duhovni rad -sve to vie ne postoji. Rat je jedna jedina stvar kojoj zahvaljujemo da na svijetu
postoji jo neto poput reda, zakona, misli, duha. - Zar to ne moete vidjeti?"
93
Da, s.i.l.
to uvidio i veoma sam se zahvalio
..im otiao i preporuku slubi 127 meha-niki tftunuM ii d/ep. Ni sam ju namjeravao
upotrijebiti, nije mi l'Mn ilo toga da gnjavim jo bilo koju od tih ilu*bi I pi i|i- nego me tko
mogao primijetiti i pozvati na razgovor, u sebi sam izgovorio mali zvjezdani blagoslov,
iskljuio otkucaje svoga srca, pustio da mi tijelo iezne u sjeni nekog grma i nastavio svoje
prijanje putovanje ne mislei vie na povratak u domovinu.
(1917.)
94
Djeja dua
JKat
ttkada neto radimo, izlazimo i ulazimo, togod inimo i sve je lako, neoptereeno i takorei
neobavezno, moglo bi naizgled sve biti i drugaije. A katkada, u neke druge sate, nita ne bi
moglo biti drukije, nita nije neobavezno i lako, a svaki na dah odreenje silama i sudbinski
je teak.
Djela naeg ivota koja nazivamo dobrima i o kojima nam je lako pripovijedati gotovo su sva
od one prve, "lake" vrste i lako ih zaboravljamo. Druga djela o kojima nam je teko govoriti
nikada ne zaboravljamo, ona nam u izvjesnoj mjeri pripadaju vie nego druga, a njihove duge
sjene padaju preko svih dana naega ivota.
U nau obiteljsku kuu koja je velika i svijetla stajala u svijetloj ulici ulazilo se kroz visoka
vrata i ovjeka bi odmah obavila hladnoa, sumrak i kameno vlaan zrak. utljivo gaje
doekivalo visoko, mrano predvorje, pod od crvenih pjeenjakih ploica vodio je, lagano
se uspinjui, prema stubitu poetak kojega je stajao sasvim odostrag duboko u polumraku.
Tisuama puta uao sam kroz ta visoka vrata i nikada nisam
95
obrju no pozornost na vrata i hodnik, ploice i stubite: pa ipak, to je uvijek bio prijelaz u neki
drugi svijet, u "nas svijet. Predvorje je mirisalo na kamen, bilo je tamno i visoko, odostrag je
stubite iz prohladnoga mraka vodilo gore prema svjetlu i vedroj ugodi. No uvijek je tu prvo
bilo predvorje i ozbiljni sumrak: neto oevo, neka ast i mo, kazna i neista savjest. Tisuu
sam puta proao tuda nasmijan. No katkada bi ovjek uao i istoga trena bio zgnjeen i
smrvljen, uplaen i brzo je traio spasonosne stube.
Kada mi je bilo jedanaest godina, jednoga sam se dana vratio kui iz kole, jednoga od onih
dana kada sudbina vreba u kutovima, kada se lako neto dogodi. Tih dana ini se da se svaki
nered i svaka smetnja vlastite due zrcali u naoj okolini i daju nagruje. Nelagoda i strah tite
nam srce i mi traimo i nalazimo njihove tobonje uzroke izvan nas, vidimo kako je svijet
loe ureen i posvuda nailazimo na otpore.
Slino je bilo onoga dana. Od ranoga jutra titao me - tko bi znao otkud? moda iz snova
minule noi -osjeaj poput neiste savjesti premda nisam bio uinio nita posebno. Lice moga
oca ujutro je imalo napaen i prijekoran izgled, mlijeko je za dorukom bilo mlako i
neukusno. U koli nisam, dodue, upao u nevolje, ali sve je jo jednom imalo okus
neutjenosti, mrtvila i klonulosti i spajalo se u onaj ve poznat mi osjeaj nemoi i oaja koji
nam govori daje vrijeme beskonano i da emo u sve vijeke ostati maleni i nemoni i pod
prisilom ove glupe, smrdljive kole, godinama i godinama, i daje ovaj cijeli ivot besmislen i
odvratan.
96
Danas sam se naljutio i na svoga sadanjeg prijatelja. Odnedavno sam se sprijateljio s
Oskarom Webe-rom, sinom strojovoe, ne znajui zapravo to me k njemu privuklo. Nedavno
se bio pohvalio kako mu otac zarauje sedam maraka na dan, a ja sam onako odoka uzvratio
da moj zarauje etrnaest. injenica da se time dao impresionirati nita ne prigovorivi bila je
poetak prijateljstva. Nekoliko dana poslije s Weberom sam sklopio savez zasnovavi s njim
zajedniku tednu kaicu iz koje smo poslije trebali kupiti pitolj. Pitolj je stajao u izlogu
nekog eljezara, masivno oruje s dvjema plaviastim elinim cijevima. A Weber je
izraunao da moramo tek neko vrijeme marljivo tedjeti i moi emo ga kupiti. T& novca se
uvijek nae, govorio je, on vrlo esto dobije deset maraka za izlaske ili pokoju napojnicu, a
kadto se nae novac na ulici ili stvari s novanom vrijednou kao to su potkove, komadi
olova i ostalo to se moe dobro prodati. Deset maraka odmah je i dao u nau kaicu te me
uvjerio i cijeli na plan predstavio mi kao mogu i izgledan.
Kada sam onoga podneva stupio u hodnik nae kue, a u podrumski prohladnome zraku
zapahnule me mrane opomene na tisuu neugodnih i mrskih stvari i svjetskih poredaka, moje
su se misli bavile Oskarom Weberom. Osjeao sam da ga ne volim premda mi je njegovo
dobroudno lice, koje me podsjealo na neku pralju, bilo simpatino. Ono to me k njemu
privlailo, nije bila njegova osoba ve neto drugo, mogao bih rei, njegov stale - bilo je to
neto to je dijelio s gotovo
97
uvim d(ti .i im.i svoga kova i podrijetla: neko drsko umi|OT /i\lh ii|,i, neosjetljivost na
opasnost i ponienje, pn*nost h onim malim praktinim stvarima u ivotu, s novcem, s
duanima i radionicama, robama i cijenama, h kuhinjom i rubljem i slinim. Takvi djeaci
poput We-bcia, koji su se doimali da ih udarci u koli ne bole i koji su bili u srodstvu i
prijateljstvu sa slugama, koijaima i tvornikim radnicama, takvi su drukije i sigurnije
stajali u ivotu nego ja, bili su takorei odrasliji, znali su koliko im otac dnevno zarauje i
znali su bez sumnje i jo mnogoto u emu sam ja bio neiskusan. Smijali su se izrazima i
alama koje ja nisam razumio. Openito, mogli su se smijati na nain koji je meni bio
zabranjen, na prljav i sirov, ali neosporno odrastao i "muki" nain. Nije pomagalo ako si bio
pametniji od njih i u koli vie znao. Nije pomagalo to si od njih bio bolje odjeven, poeljan
i opran. Naprotiv, upravo su im te razlike ile u korist. inilo mi se da u taj "svijet", kakav je
preda mnom lebdio u slabanoj svjetlosti sumraka i pustolovine, djeaci poput Webera mogu
ui bez ikakvih potekoa, dok je meni taj "svijet" bio tako vrsto za-bravljen i svaka od
njegovih vrata morala su se naporno osvajati beskrajnim odrastanjem, pohaanjem kole,
ispitima i odgojem. Naravno da su takvi djeaci na ulici pronalazili potkove, novac i komade
olova, primali nadnice za nabavke, u duanima dobivali svakojake stvari na dar i na svaki
nain uspijevali u ivotu.
Nejasno sam osjeao da moje prijateljstvo prema Weberu i njegovoj kaici nije bilo nita
drugo doli
98
silovita enja za onim "svijetom". Nita u Webera nisam volio doli njegove velike tajne zbog
koje je s odraslima bio bliskiji nego ja i ivio u svijetu bez koprene, ogoljelijem i grubljem
nego ja sa svojim snovima i eljama. I unaprijed sam osjeao da e me on razoarati i da mu
neu uspjeti oteti tajnu i magini klju ivota.
Upravo je bio od mene otiao i znao sam da ide kui, onako irok i usporen, zadovoljno
zvidukajui, nepomuen nikakvim slutnjama. Kada bi susretao sluavke i tvornike radnike i
gledao ih kako vode svoj zagonetni, moda udesni, moda zloinaki ivot, njemu to nije
bila zagonetka i strana tajna, niti opasnost, nita divlje i napeto, ve neto sasvim normalno,
poznato i domae kao ribi voda. Tako je to bilo. A ja, naprotiv, ja bih uvijek stajao negdje
izvan toga, sam i nesiguran, pun slutnja, ali bez izvjesnosti.
Openito, ivot je onoga dana ponovno imao okus bljutavosti ispunjene nadom, dan je
podsjeao na ponedjeljak premda je bila subota, mirisao je na ponedjeljak, triput dui i triput
dosadniji od ostalih dana. Proklet i odvratan bio je ivot, bio je laan i gnjusan. Odrasli su se
ponaali kao daje svijet savren i kao da su oni sami polubogovi, a mi djeaci nita doli olo i
izrod. A uitelji! U sebi smo osjeali tenju i ambiciju, inili smo estite i strasne uzlete
prema dobromu, bilo prema uenju grkih nepravilnih glagola ili prema urednosti nae
odjee, posluhu prema roditeljima ili utljivom, junakom trpljenju svih boli i ponienja - da,
uvijek i uvijek iznova ustajali smo se, sa arom i pobono,
99
da bismo se posvetili Bogu i idealnim, istim, plemeni-t mi putom krenuli uvis, vjebali
vrlinu, utke podnosili /lo, drugima pomagali - ah, i uvijek iznova sve bi ostalo na uzletu,
pokuaju i kratkome leptirovu letu! Uvijek iznova dogodilo bi se nakon samo nekoliko dana,
pa ak i samo nekoliko sati, neto to se nije smjelo dogoditi, neto jadno, alobno i sramotno.
Uvijek iznova, iz naih najprkosnijih i najplemenitijih odluka i prisega najednom bismo
neumitno pali ravno natrag u grijeh i lupetvo, u svakidanjicu i koloteinu! Kako to da smo
tako dobro i duboko spoznavali i u srcu osjeali ljepotu i ispravnost dobrih nakana kada je
uporno i neprestano cijeli ivot (ukljuujui i odrasle) bazdio na koloteinu i openito bio
ustrojen tako da omogui trijumf otrcanosti i obinosti? Kako je moglo biti da ujutro u postelji
na koljenima ili nou ispred zapaljenih svijea uza svetu prisegu sklapamo savez s dobrotom i
svjetlom, zazivamo Boga i navjeujemo rat svakom poroku - a da potom, moda tek
nekoliko sati poslije, tu istu svetu prisegu i nakanu najbjednije iznevjerimo, bilo da tek
prasnemo u zavodljiv smijeh ili da posluamo neku glupu aku alu? Zato je to bilo tako? Je
li kod drugih bilo drugaije? Jesu li junaci, Rimljani i Grci, vitezovi, prvi krani -jesu li svi
oni bili drukiji ljudi nego ja, bolji, savreniji, bez loih nagona, opremljeni nekim organom
koji je meni nedostajao koji ih je sprjeavao da uvijek iznova padnu iz neba natrag u
svakidanjicu, iz uzvienosti u nedostatnost i bijedu? Je li onim junacima i svecima ljudska
grenost bila nepoznata? Je li
svetost i plemenitost bila mogua samo pojedincima, rijetkima, izabranima? Ali zastoje meni,
ako nisam bio izabranik, ipak bio uroen taj nagon za lijepim i plemenitim, ta divlja, jecajua
udnja za istoom, dobrotom, vrlinom? Nije li to bilo radi poruge? Je li bilo toga u Bojemu
svijetu daje neki ovjek, neki djeak, u sebi istodobno imao sve uzviene i sve podle nagone i
da je morao patiti i oajavati, tek toliko kao neki nesretan i komian lik za zabavu gledajuem
Bogu? Je li toga bilo? I nije li onda - ta nije li onda cijeli svijet jedno avolsko ruglo, vrijedno
tek toliko da ga se pljune? Nije li onda Bog nakaza, luak, glupi, odvratni lakrdija? - Ah, i
dok sam s primjesom buntovnike naslade smiljao te misli, moje me straljivo srce,
zadrhtavi, odmah kazni zbog blasfemije!
Kako jasno, nakon trideset godina, ponovno pred sobom vidim ono stubite s visokim mutnim
prozorima koji su gledali na oblinji susjedni zid i davali tako malo svjetla, s bijelo izribanim,
jelovim stubama i umetnutim podovima i glatkim rukohvatom od tvrda drveta koji se ulatio
od tisua mojih vratolomnih spustova! Koliko god mi je djetinjstvo daleko i u cjelini mi se i-
ni tako neshvatljivim i bajkovitim, ipak se tono sjeam svega to je ve tada, u jeku sree, u
meni bilo bolno i razdrto. Svi su ti osjeaji u ono vrijeme u srcu djeteta bili ve isti onakvi
kakvi su zauvijek ostali: sumnja u vlastitu vrijednost, kolebanje izmeu samopotovanja i
obeshrabrenosti, izmeu idealnosti koja prezire svijet i obine ulne naslade - i kao tada, jo
stotinama puta
100
101
poslije u tim sam crtama svoga bia vidio as nedostojnu bolest, as vrsnou, katkada
vjerujem da me Bog eli voditi tim tegobnim putem prema posebnoj samoi i zadubljenosti, a
kadto u svemu tome ne nalazim nita osim znakova bijedne karakterne slabosti, neke neuroze
kakvu tisue ljudi s naporom tegle kroz ivot.
Kada bi sve te osjeaje i njihov bolni sukob trebao svesti na jedan temeljni osjeaj i nazvati
jednim jedinim imenom, ne bih znao nijednu drugu rije osim: strah. Bio je to strah, strah i
nesigurnost koje sam osjeao svih onih sati pomuene djeje sree: strah od kazne, strah od
vlastite savjesti, strah od tenja moje due za koje sam osjeao da su zabranjene i zloinake.
I onoga sata o kojemu pripovijedam iznova me obuzeo taj osjeaj straha kada sam se na sve
svjetlijem i svjetlijem stubitu pribliio staklenim vratima. Poelo je sa strepnjom u donjem
dijelu trbuha koja se penjala prema vratu i tamo prerasla u guenje ili muninu. Istodobno sam
u tim trenucima uvijek osjeao, pa tako i sada, neku neugodnu stidljivost, nepovjerenje prema
svakom promatrau, poriv da budem sam i da se skrijem.
S tim munim i prokletim osjeajem, pravim osjeajem zloinca, uao sam u hodnik i u
dnevni boravak. Osjeao sam: danas e biti nevolje, neto e se dogoditi. Osjeao sam to, kao
to barometar osjea promijenjeni tlak zraka, s pasivnou kojoj nema spasa. Ah, opet je bilo
tu, ono neizrecivo! Demon se uljao kuom, grenost je nagrizala srce, golem i nevidljiv iza
svakoga je zida stajao neki duh, neki otac i sudac.
102
Nitajo nisam znao, sve je jo bilo samo slutnja, predosjeaj, nagrizajua nelagoda. U takvim
stanjima esto je najbolje bilo razboljeti se, povratiti i lei u krevet. Tada bi katkada sve
prolo bez tete, dola bi majka ili sestra, dobio bih aj i osjeao se okruen ljubavlju i skrbi i
mogao sam plakati ili spavati da bih se poslije probudio zdrav i veseo u posve izmijenjenu,
izbavljenu i svijetlome svijetu.
Majka nije bila u dnevnom boravku, a u kuhinji je bila samo sluavka. Odluio sam otii gore
do oca do ije su radne sobe vodile uske stube. Premda sam ga se bojao, katkada je ipak bilo
ugodno njemu se obratiti od kojega se zbog mnogoega moralo moliti oprost. Kod majke je
bilo jednostavnije i lake nai utjehu; ali kod oaje utjeha bila vrednija, znaila je mir sa
sudbenom savjeu, pomirbu i nov savez sa silama dobra. Nakon neugodnih raspri, istraga,
priznanja i kazni esto sam iz oeve sobe izlazio dobar i ist, dodue kanjen i opomenut, ali
pun novih nakana, zahvaljujui saveznitvu s monikom osnaen protiv neprijateljskoga zla.
Odluio sam potraiti oca i rei mu da mi je slabo.
I tako sam se popeo malim stubitem koje je vodilo u radnu sobu. To malo stubite s vlastitim
mirisom tapeta i suhom kripom upljih, laganih drvenih stuba bilo je kudikamo vie negoli
hodnik kue, to je bio znaajan put i vrata sudbine; tim stubama vodili su me mnogi vani
pohodi, uz njih sam stotinama puta teglio strah i bolnu savjest, prkos i divlji bijes, a nerijetko
se
103
vraao s otkupljenjem i novom sigurnou. Dolje u na-Si>l kui stanovali su majka i dijete;
tamo je strujao be-/a/lni zrak; ovdje gore obitavala je mo i duh, tu su hi 11 sud i hram i
"carstvo oca".
Pomalo tjeskobno kao i uvijek pritisnuo sam staromodnu kvaku i napola otvorio vrata. Prema
meni po-tee dobro poznati oinski miris radne sobe: miris knjiga i tinte razblaen modrim
zrakom kroz poluotvorene prozore, bijele, iste zavjese, izgubljena nit mirisa kolonjske vode i
na pisaem stolu jabuka. - No, soba je bila prazna.
S osjeajem napola razoaranja i napola olakanja uem u sobu. Priguio sam korak i hodao
samo na prstima, onako kako smo ovdje gore katkada morali hodati kada je otac spavao ili
imao glavobolju. I tek to sam postao svjestan toga tihog hoda, srce mi stade snano tui i jo
jae ponovno osjetih onaj tjeskobni pritisak u trbuhu i grlu. Nastavio sam se plaljivo
prikradati, korak po korak, i ve nisam vie bio bezazlen posjetitelj i molitelj ve uljez. Ve
vie puta za oeve sam se odsutnosti znao uuljati u obje njegove sobe, oslukivati i istraivati
njegovo tajno carstvo i dvaput sam odatle poneto i otuio.
Sjeanje na to ubrzo se vratilo, ispunilo me i odmah sam znao: sada je tu bila nesrea, sada se
neto dogaalo, sada sam inio neto zabranjeno i loe. Nisam ni pomislio na bijeg! Zapravo,
pomiljao sam, eznutljivo i arko sam kanio odatle pobjei, niza stube, pa u svoju sobu ili u
vrt - no znao sam da to ipak neu
104
uiniti, da to ne mogu uiniti. Svim srcem sam elio da se u susjednoj sobi otac pomakne i da
ue i prekine ovo cijelo uasno prokletstvo koje me demonski privuklo i uza se prikovalo. O,
kad bi barem doao! Kada bi barem doao, pa i grdei me, samo neka doe prije negoli bude
prekasno!
Nakaljao sam se da bih najavio svoje prisustvo, a kada nije bilo odgovora, tiho sam
doviknuo: "Tata!" Sve je ostalo tiho, na zidovima su utjele mnogobrojne knjige, prozorsko se
krilo njihalo na vjetru i preko poda bacalo brz odsjaj sunca. Nitko me nije spasio, a u meni
samome nije bilo slobode da uinim neto drugo osim onoga to je demon htio. Od osjeaja
zloinca stisnuo mi se eludac i ohladili vrhovi prstiju, srce mije ustra-eno treperilo. Jo
uope nisam znao to u uiniti. Samo sam znao da e to biti neto loe.
Sada sam bio kod pisaega stola, uzeo sam u ruku knjigu i proitao neki engleski naslov koji
nisam razumio. Engleski sam mrzio - otac gaje uvijek govorio s majkom kada neto nismo
trebali razumjeti i kada su se svaali. U jednoj zdjelici stajale su svakojake stvarice,
akalice, elina pera, pribadae. Uzeo sam dva elina pera i gurnuo ih u dep, znaj boe
zato, nisu mi trebala niti su mi nedostajala pera. Uinio sam to samo da bih se pokorio prisili
koja me je gotovo uguila, prisili da uinim zlo, da sebi samomu naudim, da se opteretim
krivnjom. Prelistavao sam oeve papire, na stolu sam vidio zapoeto pismo, proitao sam
rijei: "mi i
105
djeca smo, Bogu hvala, jako dobro", a latinina slova njegova rukopisa gledala su me poput
oiju.
/alim sam tiho i uljajui se preao u spavau sobu. Iu je stajao oev eljezni vojniki krevet,
ispod kreveta njegove smee kune papue, njegov depni rupi leao je na nonome
ormariu. Udisao sam oinski zrak u prohladnoj, svijetloj sobi, a preda mnom se jasno
uzdizala oeva slika, strahopotovanje i pobuna sukobljavali su se u mome optereenom srcu.
Na trenutke sam ga mrzio i sjeao ga se sa zlobom i zluradou kako je u danima glavobolje
utljiv i ravan leao u svom niskom vojnikom krevetu, vrlo dug i ispruen, s vlanim rupcem
preko ela, povremeno uzdiui. Slutio sam da i on, moni, nema lak ivot i da njemu,
asnomu, nisu nepoznate sumnje u sebe sama i tjeskoba. Ve se rasprila moja udna mrnja
da bi potom uslijedilo saaljenje i ganue. No u meuvremenu sam izvukao jednu ladicu
komode. U njoj je bilo naslagano rublje i boca kolonjske vode koju je volio; htio sam ju
pomirisati, ali je boca bila jo neotvorena i vrsto zaepljena, vratio sam ju na mjesto. Kraj nje
sam naao malu okruglu kutijicu s pastilama za usta koje su imale okus sladie-va korijena, pa
sam ih nekoliko strpao u usta. Obuzelo me izvjesno razoaranje i otrenjenje, a istodobno sam
ipak bio sretan to ih nisam vie naao i uzeo.
I ve na odlasku, odustajui od svega, jo igrajui seja povuem drugu ladicu s osjeajem
izvjesna olakanja i namjerom da dva ukradena elina pera poslije vratim na mjesto. Moda
su povratak i pokajanje bili
106
mogui, popravak napravljene tete i iskupljenje. Moda je Boja ruka bila nada mnom jaa
od svih kunja ...
Ja tad brzim pogledom jo hitro zavirim u otvor tek malo izvuene ladice. Ah, da su u njoj
barem bile arape ili koulje ili stare novine! Ali tu je sada bila kunja i u tren oka iznova se
vratio tek olabavjeli gr i strah, ruke su mi se tresle, a srce mi je divlje tuklo. U nekoj
indijskoj ili kojoj drugoj egzotinoj zdjelici ispletenoj od basta ugledao sam neto
iznenaujue, zamamno, cijeli vjeni suhih smokava posutih bijelim eernim prahom!
Uzeo sam ga u ruku, bio je udesno teak. Zatim sam izvukao dvije, tri smokve, stavio jednu
u usta, a nekoliko u dep. Sada sav strah i sva pustolovina ipak nisu bili uzaludni. Nikakvo
izbavljenje, nikakvu utjehu odavde vie nisam mogao ponijeti, pa barem nisam htio otii
praznih ruku. Izvukao sam jo tri, etiri smokve iz koluta koji je zbog toga jedva neto
olakao, pa jo nekoliko, a kada su mi depovi bili puni i s vjenia nestalo vie od polovice,
preostale sam smokve na pomalo ljepljivu prstenu lagano rairio kako bi izgledalo da ih
manje nedostaje. Zatim sam, iznenada se prepavi, zalupio ladicu i otrao kroz obje sobe, niz
male stube i u svoju sobicu u kojoj sam zastao i naslonio se na svoj visoki radni stalak
klecajui koljenima i hvatajui zrak.
Ubrzo se oglasilo nae zvonce za objed. Prazne glave i posve ispunjen otrenjenjem i
gaenjem nagurao sam smokve u svoju policu, sakrio ih iza knjiga i otiao za stol. Pred
vratima blagovaonice primijetio sam
107
da su mi ruke ljepljive. Oprao sam ih u kuhinji. U blagovaonici sam zatekao sve kako ve
ekaju za stolom. Na brzinu sam im zaelio dobar dan, otac je izgovorio molitvu, a ja sam se
nagnuo nad svoju juhu. Nisam bio gladan, svaki gutljaj inio mije napor. A pokraj mene
sjedile su moje sestre, roditelji suelice, svi vedri i veseli i asni, samo sam ja bio bijedan
zlikovac meu njima, sam i nedostojan, plaei se svakog ljubaznog pogleda, u ustima jo
osjeajui okus smokava. Jesam li gore zatvorio vrata spavae sobe? A ladicu?
I eto sad jada. Bio bih si dao ruku odsjei kada bi se tako moje smokve ponovno nale gore u
komodi. Odluio sam ih baciti, ponijeti ih u kolu i podijeliti. Samo da ih se rijeim, da ih vie
nikada ne moram gledati!
"Danas loe izgleda", rekao je otac preko stola. Gledao sam u svoj tanjur i na licu osjeao
njegove poglede. Sada e primijetiti. On je uvijek sve primjeivao, uvijek. Zato me onda jo
unaprijed mui? Bolje da me odmah odvede i - to se mene tie - umlati.
"Je li ti neto?" ponovno sam uo njegov glas. Slagao sam rekavi da me boli glava.
"Poslije objeda mora malo prilei", rekao je. "Koliko sati imate danas poslijepodne?"
"Samo tjelovjebu."
"No, vjebanje ti nee koditi. Ali i jedi, malo se prisili! Ve e to proi."
Krajikom oka pogledao sam preko puta. Majka nije nita rekla, ali sam znao da me gleda.
Jedva sam
108
pojeo juhu, muku sam muio s mesom i povrem, dvaput sam si toio vodu. Nita se vie nije
dogaalo. Pustili su me na miru. Kada je na kraju otac izgovorio molitvu zahvale:
"Zahvaljujemo Ti, Boe, jer si dobrostiv i Tvoja je dobrota vjena", mene ponovno jedak rez
odijeli od tih svijetlih, svetih rijei pouzdanja i od sviju koji su sjedili za stolom: moje
prekriene ruke bile su la, a moje pobono dranje svetogre.
Kada sam se ustao, majka me pogladi po kosi i ruku na trenutak zadri na mom elu da vidi je
li vrue.
Kako je sve to bilo gorko!
U svojoj sam sobi zatim stajao ispred police s knjigama. Jutro nije bilo lagalo, svi predznaci
imali su pravo. Bio je to nesretan dan, najgori koji sam ikada doivio. Neto gore nitko nije
mogao podnijeti. Kada bi se ovjeku dogodilo jo neto gore, morao bi si oduzeti ivot.
Moralo bi se imati otrov, to je bilo najbolje, ili se objesiti. Openito, bilo je bolje biti mrtav
nego iv. Ta sve je bilo tako lano i runo. Stajao sam i razmiljao i rastreseno posegnuo za
skrivenim smokvama i jeo ih, jednu i jo nekoliko, zapravo ni ne primjeujui.
Za oko mi zapne naa tedna kaica, stajala je na polici ispod knjiga. Bila je to kutija za cigare
koju sam vrsto zakovao; u poklopcu sam depnim noiem izrezao nezgrapan prorez za
kovanice. Bio je izrezan loe i grubo, iz proreza je strilo iverje. Ni to nisam znao uiniti kao
valja. Imao sam drugove koji su tako neto znali napraviti s naporom i strpljivo i
besprijekorno, tako da je izgledalo kao daje stolar izblanjao. Noja bih uvijek
109
tu-sh) sprkao, urilo mi se i nita ne bih uredno zgoto-\u) I ako je bilo s mojim drvenim
rezbarijama, tako s inn|iiii rukopisom i mojim crteima, tako je bilo s mojom /hukom leptira i
sa svime. U meni niega nije bilo. I sada sam tu stajao i ponovno sam bio ukrao, gore nego
ikada. I elina sam pera jo imao u depu. Zato? Zato sam ih uzeo - morao ih uzeti? Zato
je ovjek morao ono to uope nije htio?
U kutiji za cigare kvrcala je jedna jedina kovanica, desetica Oskara Webera. Otada nita vie
nije pri-teklo. I ta pria s kaicom bio je jedan od takvih mojih pothvata! to god bih zapoeo,
nita nije valjalo, sve bi se izjalovilo i zapelo na samom poetku! Neka vrag nosi tu
besmislenu tednu kaicu! Nisam vie htio za nju znati.
To vrijeme izmeu ruka i poetka kole ovakvih mi je dana poput dananjega uvijek bilo
mrsko i teko popuniti. Onih dobrih dana, mirnih, razumnih milih dana, to je bio lijep i
poeljan sat; tada bih u svojoj sobi itao neku knjigu o Indijancima ili bih odmah poslije
objeda otrao natrag na kolsko igralite gdje bih uvijek zatekao nekoliko poduzetnih
drugova, pa bismo se igrali, vikali i jurcali i izmarali se sve dok nas otkucaj zvona ne bi
pozvao natrag u posve zaboravljenu "stvarnost". No u danima poput dananjega - s kime bih
se tamo igrao i kako bih omamio te avle u grudima? Vidio sam kako nadolazi - ne jo danas,
ali neki idui put, moda uskoro. Tada e moja sudbina posve nahrupiti. Nedostajala je jo
samo jedna malenkost, jo jedna siuna
malenkost straha i patnje i zbunjenosti, i tada e se preliti i uasu e doi kraj. Jednoga dana,
upravo jednoga dana kao danas, posvema u se utopiti u zlu, u prkosu u i bijesu i zbog
besmislene nepodnoljivosti ivota uiniti neto strano i odluujue, neto strano, ali oslo-
badajue to e prekinuti strah i muenje, zauvijek. Neizvjesno je bilo to e to biti; no
matarije i povremene fiksideje o tome ve su mi vie puta smueno vr-vjele glavom, ideje o
zloinima kojima bih se osvetio svijetu i istodobno samoga sebe odao i unitio. Katkad sam se
osjeao da bih zapalio nau kuu: stravini plamenovi krilima su lepetali kroz no, poar je
gutao kue i ulice, cijeli je grad divovski buktio u crno nebo. Ili, u neka druga vremena, zloin
mojih snova bila je osveta mome ocu, umorstvo i jezivo ubojstvo na mah. No ja bih se tada
ponaao kao onaj zloinac, onaj jedini, pravi zloinac kojega sam jednom vidio kako ga vode
ulicama naega grada. Bio je to provalnik kojega su uhvatili i vodili na mjesni sud, svezanoga
lisiinama, s krutim cilindrom naherenim na glavi, ispred njega i iza njega redarstvenik. Taj
ovjek, kojega su ulicama gonili kroz gomilu okupljenih znatieljnika, pokraj tisua
dobacivanih pogrda, zluradih ala i opakih elja, taj ovjek nimalo nije sliio onim jadnim,
plaljivim vra-golanima koje se znalo vidjeti kako idu ulicom u pratnji policijskoga
slubenika i najee su bili samo siromani egrti koji su bili prosili. Ne, ovaj nije bio egrt i
nije izgledao vjetrogonjasto, plaho i plaljivo, i nije bjeao u neko zbunjeno-glupo cerenje
kakvo sam ve
110
111
takoer vidio - ovaj je bio pravi zloinac i svoj je pomalo kvrgavi eir odvano nosio na
prkosnoj i nepog-nutoj glavi, bio je blijed i smjekao se lagano prijezir-no, a narod koji ga je
psovao i pljuvao, kraj njega je postao olo i svjetina. I sam sam tada dovikivao: "Uhvaen je,
na vjeala s njim!"; no tada sam primijetio njegov uspravan, ponosan hod, kako je svezane
ruke nosio ispred sebe i kako je na ilavoj, zloj glavi odvano nosio cilindar kao neku
fantastinu krunu - i kako se smjekao! i tada sam uutio. Tako kao taj zloinac i ja u se
smjekati i glavu kruto drati kada me budu vodili na sud i na stratite, a kada se mnotvo
bude oko mene tiskalo i prijezirno vikalo - ja neu rei ni da ni ne, samo u utjeti i prezirati.
A kada me smaknu i budem mrtav i na nebu stupim pred vjenoga suca, tada se nipoto neu
pognuti i podiniti. O ne, ak ni ako ga okrue sve aneoske vojske i iz njega zasja sva svetost
i dostojanstvo! Pa neka me prokle, neka me baci u kipuu smolu! Neu se opravdavati,
poniavati se, neu ga moliti za oprost, ni za to se neu pokajati! Upita li me: "Jesi li uinio
to i to?", uzviknut u: "Naravno da sam to uinio, i jo vie, i pravilno je to sam to uinio i
uzmognem li, uinit u to opet i ponovno. Ubijao sam, palio sam kue jer me je to zabavljalo i
jer sam te htio ismijati i razljutiti. Da, jer te mrzim, pljujem ti pred noge, Boe. Muio si me i
mrcvario, stvorio si zakone koje nitko ne moe potovati, odrasle si naveo da nama mladima
zagoravaju ivot."
112
Kada bih uspio to savreno jasno zamisliti i vrsto povjerovati da u moi upravo tako initi i
govoriti, tada sam se na trenutke osjeao mrano dobro. No odmah bi se vratile sumnje. Neu
li malaksati, dati se uplaiti, neu li popustiti? Ili, uinim li sve po svojoj prkosnoj volji - nee
li Bog nai neki izlaz, neku nadmo, neku obmanu, onako kako je odraslima i monima
uvijek polazilo za rukom da se na kraju pojave s nekim adutom, da ovjeka na posljetku jo
posrame, da ga ne uzmu za ozbiljno, da ga pod prokletom krinkom blagonaklonosti ponize?
Ah, naravno da e se tako zavriti.
Moje su matarije lutale, as putajui meni da pobijedim, as Bogu, uzdizale su me do
nesalomljiva zloinca i iznova me sputale do djeteta i slabia.
Stajao sam na prozoru i gledao u malo stranje dvorite susjedne kue u kojem su cijevi skele
bile naslonjene na zid, a u jednom malom siunom vrtu ze-lenjelo se nekoliko lij eha s
povrem. Najednom kroz popodnevnu tiinu zauh kako udarci zvona vrsto i trijezno
odzvanjaju u mojim vizijama, zauh jasan, strog otkucaj punoga sata, a zatim jo jedan. Bila
su dva sata i ja se prenem iz strahova mate natrag u strahove zbilje. Sada je poinjala
tjelovjeba, a da sam odletio na arobnim krilima i obruio se u dvoranu, ipak bih bio
zakasnio. I opet smola! To je znailo preksutra prozivanje, prijekor i kaznu. Radije uope
nisam tamo otiao jer se vie nita nije moglo popraviti. Moda s pomou neke vrlo dobre,
vrlo profinjene i uvjerljive isprike - no u tom trenutku nijedne se ne bih sjetio, koliko god
113
da su me nai uitelji sjajno nauili lagati; sada nisam bio u stanju lagati, izmiljati,
konstruirati. Bilo je bolje sasvim izostati sa sata. Zar je bilo vano hoe li se sada velikoj
nesrei pridruiti i jo jedna mala!
No otkucaj sata bio me je probudio i sputao mi matarije. Najednom sam bio vrlo slab, moja
me soba nadstvarno gledala, stalak, slike, krevet, polica s knjigama, sve nabijeno strogom
stvarnou, sve pozivi iz svijeta u kojem se moralo ivjeti, a koji mi je danas iznova postao
tako neprijateljski i opasan. Kako? Zar nisam propustio tjelovjebu? I nisam li ukrao, bijedno
ukrao, i ne lee li te proklete smokve na polici s knjigama, ako ih ve nisam sve pojeo? Briga
me sada za zloinca, dragoga Boga i Sudnji dan! Sve e to ve doi, u svoje vrijeme - ali sada,
u ovome trenutku zloin se mogao otkriti. Moda se to ve dogodilo, moda je otac gore ve
izvukao onu ladicu te uvrijeen i gnjevan stajao pred mojim sramotnim inom i razmiljao
kakvom da me podvrgne postupku. Ah, moda je ve bio na putu prema meni i ako odmah ne
uteknem ve u se idue minute suoiti s njegovim ozbiljnim licem s naoalama. Jer on je,
naravno, odmah znao da sam ja kradljivac. U naoj kui nije bilo drugih zloinaca osim mene,
moje sestre takvo to nikada nisu inile, bogzna zato. Ali zastoje moj otac tamo u svojoj
komodi morao skrivati takve vjenie smokava?
Ve sam bio izaao iz svoje sobe i umaknuo kroz stranja vrata kue u vrt. Vrtovi i livade
prostirali su se na svijetlome suncu, uti leptiri letjeli su iznad puta.
114
Sve je sada izgledalo loe i prijetee, mnogo loije nego jutros. O, to mi je ve bilo poznato, a
ipak mi se inilo da to nikada nisam tako bolno osjetio: kako me je sve to gledalo u svojoj
normalnosti i spokoju savjesti, grad i crkveni toranj, livade i put, cvjetovi u travi i leptiri, i
kako je sve ono lijepo i veselo to se inae s radou gleda sada bilo strano i zaarano!
Poznavao sam to i znao kakvoga je okusa kada tjeskobne savjesti hoda dobro znanim
krajem! Sada je najrjei leptir mogao leprati nad livadom i sletjeti mi pred noge - to nije nita
znailo, nije radovalo, nije drailo, nije tjeilo. Sada je najljepa trenja mogla ponuditi svoje
prepune grane -to nije imalo vrijednosti, nije u tom bilo sree. Sada je postojao samo bijeg,
pred ocem, pred kaznom, preda mnom samim, pred mojom savjeu, bijeg i nespokoj dok se
ipak neumoljivo i neumitno sve dogodi to se dogoditi mora.
Trao sam ne nalazei spokoja, trao sam uzbrdo sve gore do ume, pa s hrastova brijega
dolje do dvorskoga mlina, preko mostia i s druge strane opet uz brijeg i kroz ume. Tu smo
imali svoj posljednji indijanski tabor. Tu je prole godine, kada je otac bio na putu, majka s
nama djecom slavila Uskrs i u umi i mahovini skrivala za nas pisanice. Tu sam neko sa
svojim bratiima tijekom praznika sagradio dvorac, stajao je jo napola ouvan. Posvuda
ostaci od negda, posvuda zrcala iz kojih me promatrao netko drukiji od ovoga koji sam danas
bio! Jesam li sve to bio ja? Tako veseo, tako zadovoljan, tako zahvalan, tako prijateljski, tako
njean
115
s majkom, tako bez straha, tako neshvatljivo sretan? Jesam li to bio ja? I kako sam se mogao
pretvoriti u ovo sada, postati toliko drukiji, toliko posve drukiji, tako zao, tako preplaen,
tako uniten? Sve je jo bilo kao inae, uma i rijeka, paprati i cvijee, dvorac i mravinjaci, a
ipak sve kao zatrovano i poharano. Zar nema puta natrag, tamo gdje su srea i nevinost? Zar
nikada vie ne moe biti kao neko? Hou li se ikada ponovno tako smijati, tako sa sestrama
igrati, tako traiti pisanice?
Trao sam i trao, ela oroena znojem, za mnom je trala moja krivnja, a s njom je, velika i
silna, trala sjena moga oca kao progonitelja.
Pokraj mene su promicale aleje, tonuli rubovi uma. Na jednoj sam se uzvisini zaustavio,
skrenuo s puta, bacio se u travu s jakim lupanjem srca koje je moglo potjecati od tranja uz
brijeg i koje e se moda uskoro smiriti. Dolje sam vidio grad i rijeku, vidio sam gimnastiku
dvoranu u kojoj je sada zavravao sat i djeaci se razilazili, vidio sam dugi krov oinskoga
doma. Tamo je bila i oeva spavaa soba i ladica u kojoj su nedostajale smokve. Tamo je bila
moja sobica. Tamo e me kada se vratim zatei sud. - Ali, ako se ne vratim?
Znao sam da u se vratiti. ovjek se uvijek vraao, svaki put. To je uvijek tako zavravalo.
Nisi mogao otii, nisi mogao pobjei u Afriku ili u Berlin. Bio si mali, nisi imao novaca, nitko
ti nije pomagao. Ah, kada bi se sva djeca sloila i jedno drugom pomagala! Mnogo ih je, vie
je djece nego roditelja. Ali nisu sva djeca bila
lopovi i zloinci. Malo ih je bilo poput mene. Moda sam ja bio jedini. Ali ne, znao sam da su
se poesto dogaale takve stvari kao to je moja - jedan je moj ujak kao dijete takoer bio
krao i inio razne stvari, to sam jednom prilikom nauo kriom prislukujui razgovor
roditelja, kriom kao to se nauje sve to se mora znati. No sve mi to nije pomagalo, ak daje
onaj ujak i sam bio tu, ni on mi ne bi pomogao! On je sada ve odavno velik i odrastao, pastor
je i priklonio bi se odraslima, a mene bi ostavio na cjedilu. Svi su oni bili takvi. Prema nama
djeci svi su bili neiskreni i prijetvorni, igrali su svoju ulogu, prikazivali se drukijima nego to
su bili. Majka moda ne, ili u manjoj mjeri.
Ali, kada se vie ne bih vratio kui? T& moglo se neto dogoditi, mogao sam slomiti vrat ili
se utopiti ili pasti pod vlak. Tada bi sve izgledalo drukije. Donijeli bi me kui i svi bi bili tihi
i zgranuti i uplakani i svi bi me alili, a o smokvama vie ne bi bilo govora. Vrlo dobro sam
znao da si ovjek sam moe oduzeti ivot. Takoer sam mislio da u to vjerojatno uiniti kada
jednom bude veoma loe. Bilo bi dobro da sam se razbolio, ali ne neko kaljucanje, ve da
sam nasmrt bolestan, onako kao onda kada sam imao vruicu zbog ar-laha.
U meuvremenu je sat tjelovjebe odavno bio gotov, a prolo je i vrijeme kada su me kod
kue oekivali na kavi. Moda su me sada zvali i traili u mojoj sobi, u vrtu i dvoritu, na
tavanu. No ako je otac ve
116
117
otkrio moju krau, tada me nisu traili, tada je pouzdano znao.
Vie nisam mogao ostati leati. Sudbina me nije zaboravila, progonila me je. Ponovno sam
poeo trati. Proao sam pored klupe u parku na kojoj je visjela jo jedna uspomena, jo jedna
koja je neko bila lijepa i draga i sada je gorjela poput vatre. Otac mije bio darovao depni
noi, bili smo zajedno u etnji radosni i pomireni i on je sjeo na tu klupu dok sam ja u bunju
htio odrezati dug ljeskov prut. I tada sam u svojoj revnosti odlomio novi noi, otricu tik uz
drak, i uasnut se vratio, hotei to najprije zatajiti, no on me je odmah priupitao. Bio sam
vrlo nesretan zbog noia i zbog grdnje koju sam oekivao. No otac se samo nasmijeio,
lagano mi dotaknuo rame i rekao: "Kakva teta, nesretni mome!" Kako sam ga tada volio,
koliko sam ga u sebi molio za oprost! A sada, sjeajui se ondanjega lica svoga oca, njegova
glasa, njegova suosjeanja -kakvo sam ja to bio udovite da sam toga oca tako esto
rastuivao, obmanjivao, a danas ga i pokrao!
Kada sam se vratio u grad, kod gornjega mosta i daleko od nae kue sumrak se ve sputao.
Iz jednoga duana iza ijih je staklenih vrata ve gorjelo svjetlo, istrao je djeak, iznenada
zastao i zazvao me imenom. Bio je to Oskar Weber. Nitko mi nije mogao doi u ne-
zgodnijem trenutku. Pa ipak, od njega sam saznao da moj izostanak s tjelovjebe uitelj nije
primijetio. No, Oskara je zanimalo gdje sam bio.
118
"Ah, nigdje", rekao sam, "nije mi ba bilo dobro."
Bio sam utljiv i odbojan i nakon nekoliko trenutaka koji su mi se uinili uasno dugima, on
primijeti da me gnjavi. Sada se naljutio.
"Pusti me na miru", rekao sam hladno, "mogu sam ii kui."
"Je li?" povie on sada. "I ja mogu isto tako ii sam kao ti, glupane! Nisam ja tvoja pudlica,
samo da zna. No kako da znam to je sada zapravo s naom kaicom! Ubacio sam u nju
deseticu, a ti nita."
"Svoju deseticu moe dobiti natrag, jo danas, ako se za nju boji. Samo da te vie nikada ne
moram vidjeti. Kao da bih od tebe ita primio!"
"Nedavno siju rado uzeo", ree on podrugljivo, ali ipak ostavivi odkrinuta vrata za pomirbu.
Noja sam se uzrujao i razbjesnio, sav u meni nagomilani strah i zbunjenost pretvorie se u
provalu gnjeva. Nema Weber meni to govoriti! Prema njemu sam bio u pravu, prema njemu
sam imao mirnu savjest. A trebao mije netko prema komu sam se mogao osjeati nadmonim,
prema komu sam mogao biti ponosan i u pravu. Sve ono nesreeno i mrano u meni iknulo
je prema tom izlazu. Uinio sam ono to sam inae tako briljivo izbjegavao, pretvorio sam se
u gospodskoga sina, natuknuo sam da mi nije nikakav gubitak odrei se prijateljstva s nekim
ulinim djeakom. Rekao sam mu daje sada kraj njegovu jedenju jagoda u naem vrtu i
igranju mojim stvarima. Osjeao sam kako se arim i
119
i i
kako oivljavam: imao sam neprijatelja, protivnika, nekoga tko je bio kriv, koga se moglo
epati. Svi ivotni nagoni skupili su se u taj spasonosni, dobrodoli, oslobaajui bijes, u
gnjevnu radost zbog neprijatelja koji ovaj put nije bio u meni samome, koji je stajao nasuprot
meni i buljio u me preplaenim, zatim zlim oima, kojemu sam uo glas, ije sam prijekore
mogao prezreti, ijim sam pogrdama mogao doskoiti.
U bujici prepirke, tik jedan do drugoga, sputali smo se sve mranijom ulicom; tu i tamo
netko bi s kunoga praga za nama gledao. I sav bijes i prezir koji sam osjeao prema sebi
samomu okrenuo se prema nesretnome Weberu. Kada je poeo prijetiti da e me prijaviti
uitelju tjelovjebe, to je za me bila naslada: postajao je nepravedan, postajao je podlac, jaao
me je.
Kada smo se u blizini Mesarske ulice potukli, nekoliko se ljudi odmah zaustavilo i promatralo
borbu. Udarali smo jedan drugoga u trbuh i lice i gazili se cipelama. Sada sam na trenutak sve
bio zaboravio, bio sam u pravu, nisam bio zloinac, opijenost borbom inila me je sretnim i
premda je Weber od mene bio jai, ja sam bio spretniji, pametniji, bri, vatreniji. Razjarili
smo se i tukli kao divlji. Kada mi je on oajnikim zahvatom razderao ovratnik koulje, s
dubokim uitkom osjetih struju hladnoga zraka kako mi tee preko uarene koe.
A u tom udaranju, trganju i gaenju, hrvanju i davljenju nismo prestajali groziti se rijeima,
vrijeati se i unitavati, rijeima koje su bivale sve ee, sve
120
aavije i opakije, sve poetinije i matovitije. I u tonu-sam mu bio nadmoan, bio sam
zloestiji, poetiniji domiljatiji. Ako bi on rekao pseto jedno, ja bih rekao dukelo. Ako bi on
rekao nitarijo, ja bih uzviknuo so-tono. Obojica smo krvarili nita ne osjeajui, a nae su
rijei hrpimice zazivale zle arolije i elje, uzajamno smo se slali na vjeala, prieljkivali smo
no da ga jedan drugomu zarijemo u rebra i tamo ga zavrnemo, psovali smo jedan drugomu
ime, podrijetlo i oca.
Bilo je to prvi i jedini put da sam takvu borbu u punom ratnom zanosu izvojtio do kraja, sa
svim udarcima, svim okrutnostima, svim pogrdama. esto sam gledao i zgraajui se s
veseljem sluao te vulgarne, izvorne psovke i prostatva; sada sam ih sam izvikivao kao da
sam od malih nogu na njih naviknut i vjet u njihovoj uporabi. Suze su mi tekle iz oiju i krv
preko usta. Ali svijet je bio divan, imao je smisla, bilo je dobro ivjeti, mrziti, krvariti i
drugoga raskrvariti.
Nikada u sjeanju nisam uspio pronai kraj te borbe. U nekom je trenutku prestala, najednom
sam stajao sam u tihoj tami, prepoznavao sam uglove ulica i kua, bio sam blizu nae kue.
Polako je uzmicala opoj-nost, polako je prestajao huk krila i grmljavina, a stvarnost se, komad
po komad, probijala pred moja ula, isprva samo pred oi. Eno tamo zdenca. Eno mosta. Krv
na mojoj ruci, poderana odjea, srozane arape, bol u koljenu, bol u oku, nema vie kape - sve
je dolazilo malo--pomalo, postajalo stvarnou i govorilo mi. Najednom
r
121
sam bio duboko umoran, osjeao sam kako mi drhte koljena i ruke, pokuavao sam napipati
zid neke kue.
Nadoh se pred naom kuom. Hvala Bogu! Nisam znao ni za to vie na svijetu osim daje
tamo utoite, mir, svjetlost, skrovitost. Odahnuvi, gurnuo sam visoka vrata.
Tada me s mirisom kamena i vlane hladnoe preplavi struja iznenadna sjeanja, stostruko. O
Boe! Mirisalo je na strogost, na zakon, na odgovornost, na oca i Boga. Bio sam ukrao. Nisam
bio ranjeni junak koji se iz borbe vraao kui. Nisam bio jadno dijete koje stie kui, a majka
ga prigrli suutno i toplo. Bio sam kradljivac, bio sam zloinac. Tamo prijeko za me nije bilo
utoita, postelje i sna, niti jela i njege, ni utjehe i zaborava. ekala me je krivnja i sud.
U veernje mranom hodniku i stubitu ijim sam se mnogobrojnim stubama jedvice popeo,
na trenutak sam, vjerujem, po prvi put u ivotu disao hladni eter, samou, sudbinu. Nisam
vidio izlaza, nisam imao planova, pa ni straha, nita osim hladnoga, grubog osjeaja: "To je
neizbjeno." Uz rukohvat sam se povlaio uza stube. Ispred staklenih vrata osjetio sam elju
da jo jedan trenutak posjedim na stubitu, duboko udahnem, otpoinem. Nisam to uinio, nije
imalo svrhe. Morao sam ui. Dok sam otvarao vrata, upitam se koliko je, sati?
Uao sam u blagovaonicu. Sjedili su oko stola upravo zavrivi objed, na stolu je jo stajao
tanjur s jabukama. Bilo je oko osam sati. Nikada prije nisam se
122
bez doputenja tako kasno vratio kui, nikada nisam nedostajao za veerom.
"Bogu hvala da si doao!" uzvikne majka ivahno. Vidio sam, bila se za me zabrinula. Ona
potri prema meni i zaprepateno zastane vidjevi mi lice i prljavu, razderanu odjeu. Nisam
rekao nita i nikoga nisam pogledao, ali sam jasno osjeao da se otac i majka zbog mene
pogledavaju. Otac je utio i svladavao se; osjeao sam koliko je ljut. Majka se mnome bavila,
umila mije lice i ruke, nalijepila flaster, zatim mi dala jesti. Okruilo me suosjeanje i skrb,
sjedio sam utljiv i duboko po-stiden, osjeao toplinu i u njoj uivao neiste savjesti. Zatim su
me poslali na spavanje. Ocu sam pruio ruku ne pogledavi ga.
Kada sam ve leao u postelji, dola je majka. Uzela je sa stolice moju odjeu i stavila drugu
jer je sutradan bila nedjelja. Zatim me oprezno stala ispitivati, a ja sam morao pripovijedati o
tunjavi. Smatrala je daje to, dodue, loe, ali me nije grdila i doimala se pomalo zauenom
to sam zbog toga bio tako potiten i plah. Zatim je otila.
I sada je, mislio sam, bila uvjerena daje sve dobro. Bio sam se potukao do krvi, no to e se
ve sutra zaboraviti. A o onome drugome, o pravoj stvari, nije nita znala. Bila je alosna, ali
nesputana i njena. Dakle, ni otac vjerojatno jo nita nije znao.
I tada me obuze uasan osjeaj razoaranja. Sada sam primijetio da me od trenutka kada sam
stupio u
123
kuu posvema ispunjala jedna jedina, eznutljiva, gorljiva elja. Nisam ni na to drugo mislio,
nita drugo elio, ni za im udio osim da se srui oluja, da mi se sudi, da uas postane
stvarnost i da prestane jezivi strah. Sve sam mogao oekivati, na sve sam bio spreman. Neka
me on teko kazni, istue i zatvori! Neka me ostavi da gladujem! Neka me prokle i odbaci!
Samo da prestane ovaj strah i napetost!
Umjesto toga leao sam tu, jo sam uivao u ljubavi i njezi, sam ljubazno poteen i za svoje
nepodoptine nisam pozvan na odgovornost, pa sam iznova mogao ekati i strepiti. Oprostili
su mi poderanu odjeu, dugo izbivanje iz kue, proputenu veeru jer sam bio umoran i
krvario i jer su se nada mnom saalili, no ponajvie jer ono drugo nisu slutili, jer su znali
samo za moje nepodoptine, ali nita o mome zloinu. Bit e mi dvostruko gore kada to izae
na vidjelo! Moda e me poslati, kako su jednom bili zaprijetili, u neki popravni dom u kojem
se jede stari, tvrdi kruh i tijekom cijeloga se slobodnog vremena mora piliti drva i istiti
izme, u kojem navodno postoje spavaonice s nadzornicima koji te tuku tapom i ujutro te
bude hladnom vodom. Ili e me predati policiji?
No u svakom sluaju, bilo kako bilo, preda mnom je ponovno bilo vrijeme ekanja. Jo due
sam morao podnositi strah, jo due sa sobom nositi svoju tajnu, pred svakim pogledom i
korakom u kui drhtati i nikomu ne moi pogledati u lice.
124
Ili, je li na posljetku bilo mogue da moja kraa uope ne bude primijeena? Da sve ostane
kako je i bilo? Da su sav ovaj strah i patnja bili uzaludni? - O, kada bi se to dogodilo, kada bi
to nezamislivo i udesno bilo mogue, otpoeo bih posve nov ivot, zahvalio bih se Bogu i
pokazao se dostojnim tako to bih iz sata u sat ivio posve isto i bez mrlje! to sam ve prije
bio pokuao i to mi se izjalovilo, to bi sada uspjelo, sada je moja nakana i moja volja bila
dovoljno snana, sada nakon ovoga jada, ovoga pakla punog patnje! Cijelim svojim biem
uhvatio sam se za tu pomisao i uz nju se arko priljubio. Utjeha je kiila s neba, budunost se
raskrivala modra i sunana. U tim matanjima napokon sam usnuo i neoptereen prospavao
cijelu, ugodnu no.
Ujutro je bila nedjelja i jo u postelji sam osjetio, poput okusa voke, osebujan, neobino
pomijean, ali u cjelini onaj tako slastan nedjeljni osjeaj kakav sam poznavao iz akih dana.
Nedjeljno jutro bilo je dobra stvar: moe se naspavati, nema kole, nada se dobromu ruku,
nita ne mirie na uitelje i tintu, ima hrpu slobodnoga vremena. To je bilo glavno. Sada su
se slabije s time mijeali neki drugi, nepoznatiji, bezliniji zvui: odlazak na misu i vjeronauk,
obiteljska etnja, briga za lijepu odjeu. To je onaj isti, dobri, slasni okus i miris malo
pokvarilo i razbilo - kao kada dva istodobno konzumirana jela, primjerice puding i uz njega
sok, ne idu sasvim zajedno, ili kao to bi katkada okus bombona ili peciva, koje bismo u
malim duanima dobili na dar, znali imati fatalnu primjesu sira ili nafte. Jeli smo
125
ih i bili su dobri, ali to nije bilo ono pravo i blistavo, ve je ovjek pritom morao zamiriti na
jedno oko. Takve su najee bile nedjelje, osobito kada sam morao ii u crkvu i na vjeronauk
to na sreu nije uvijek bio sluaj. Slobodnije dan tako dobivao neki lo okus obveze i dosade.
A za vrijeme etnja s cijelom obitelji, premda su esto znale biti lijepe, obino bi se neto
dogodilo, svaa sa sestrama, hodali smo prebrzo ili pre-sporo, odjeu bismo zamazali
smolom, najee bi uvijek neto zasmetalo.

Pa, neka se dogodi. Bilo mije dobro. Od juer je proteklo mnogo vremena. Nisam zaboravio
svoj sramotni in, ujutro mi je ponovno pao na pamet, no to je ve bilo davno, strahovi su se
udaljili i postali nestvarni. Juer sam okajao svoju krivnju, premda samo grinjom savjesti,
pretrpio sam zao, kukavan dan. Sada sam iznova bio sklon povjerenju i bezazlenosti i vie
nisam mnogo razmiljao. To, dodue, jo nije bilo sasvim svreno, jo je pomalo odzvanjala
prijetnja i nelagoda, kao to se s lijepom nedjeljom mijeaju zvui onih malih dunosti i briga.
Za dorukom smo svi bili dobre volje. Dopustili su mi da biram izmeu crkve i vjeronauka.
Menije, kao i uvijek, draa bila crkva. Tamo sam barem imao mira i mogao sam slobodno
razmiljati; a i taj visoki, sveani prostor sa arenim prozorima esto je bio lijep i astan, a
kada bih stisnutih oiju gledao niz dugi polumrani brod prema orguljama, katkada bi
nastajale udesne
slike; svirale orgulja to su strile iz mraka cnio au i, gledale poput blistavoga grada sa
stotinama tornjcv Takoer mi je esto uspijevalo, kada crkva nije bi puna, cijeli sat
neometano itati neku knjigu prip vijedaka.
Danas nisam ponio nikakvu knjigu i nisam n pomiljao izbjei odlazak u crkvu, kako sam to
ve bi uinio. Prola je veer u meni ostavila jo toliko odjek i da sam gajio estite namjere i
bio voljan s Bogom, :, roditeljima i sa svijetom ljubazno se i posluno podnositi. I moj bijes
prema Oskaru Weberu bio je posvema ieznuo. Daje doao, bio bih ga najsrdanije primio.
Bogosluje je poelo, zajedno s drugima pjevao sam stihove korala, bila je to pjesma "Oj,
pastire svojih ovaca" koju smo i u koli napamet uili. Pritom mi ponovno pade na pamet
kako neki stih u pjevanju, a napose u otegnutom, polaganom crkvenom pjevanju, ima sasvim
drugi lik nego pri itanju ili recitiranju. Pri itanju takav je stih bio cjelina, imao je smisao,
sastojao se od reenica. Kod pjevanja, on se sastojao jo samo od rijei, reenice se nisu
stvarale, tu nije bilo smisla, no zato su rijei, zasebne, pjevane, dugo otegnute rijei dobivale
neobino jak, neovisan ivot, dapae, esto su samo pojedini slogovi, neto po sebi posve
besmisleno, u pjevanju postajali samostalni i poprimali oblije. U stihu "Oj, pastire svojih
ovaca kojima si pute utro" nije primjerice danas pri crkvenome pjevanju bilo nikakve
povezanosti i smisla, nismo mislili ni na pastira ni na ovce, uope nita nismo mislili. No to
nipoto nije bilo
126
127
dosadno. Pojedine rijei, napose "pu-te" bile su tako neobino pune i lijepe da su nas posvema
ponijele, a "utro" je zvualo tajnovito i teko, podsjealo na "utrobu" i na mrane, osjeajima
ispunjene, napola poznate stvari koje ovjek ima u nutrini svoga tijela. A jo i orgulje!
A onda je uslijedio gradski upnik i njegova propovijed koja je uvijek bila tako nepojmljivo
duga, i ono neobino sluanje pri emu bi ovjek esto due vrijeme sluao tek zvuk
govoreega glasa kako lebdi poput zvona, a onda bi ponovno otro i jasno uo pojedine rijei i
trudio se slijediti ih koliko god je mogue. Da sam barem smio sjediti na koru umjesto meu
svim onim mukarcima na galeriji. Na koru gdje sam ve sjedio na crkvenim koncertima, tu je
ovjek sjedio zavaljen u teke, odvojene stolice od kojih je svaka bila jedna mala vrsta
zgrada, iznad glava su se nadvili neobino draesni, mreasti svodovi, a visoko na zidu
mekim je bojama bila oslikana propovijed na gori, a pogled na mo-drocrveno ruho Isusovo na
blijedomodrom nebu bio je tako njean i ovjeka inio sretnim.
Katkad bi zakripala klecala prema kojima sam gajio duboku nesklonost jer su bila obojena
nekom utom, bezizraajnom lak-bojom u koju biste se uvijek malo ulijepili. Katkada bi
zazujala muha udarajui u jedan od prozora u ijim je iljatim lukovima bilo naslikano
modrocrveno cvijee i zelene zvijezde. Iznenada je propovijed zavrila, a ja sam se nagnuo ne
bih li vidio sveenika kako nestaje na zavojitim stubama.
128
Ponovno se zapjevalo, s olakanjem i glasno, i ljudi poee ustajati i izlaziti; kovanicu koju
sam ponio od kue ubacio sam u krabicu iji se limeni zvuk tako loe uklapao u sveanost i
pustio sam da me struja ljudi povue prema portalu i izgura van.
Sada je poinjao najljepi dio nedjelje, ona dva sata izmeu crkve i ruka. Dunost si bio
obavio, a od duga sjedenja udio si za kretanjem, za igrama ili etnjama ili pak za knjigom i
bio si posve slobodan do podneva kada je za objed najee bilo neto ukusno. Zadovoljno
sam se s noge na nogu vraao kui ispunjen ljubaznim mislima i stavovima. Svijet je bio
ureen i u njemu se moglo ivjeti. Hodnikom i stubitem miroljubivo sam pohitao na kat.
U mojoj je sobici sjalo sunce. Pogledao sam svoje kutije s gusjenicama koje sam juer bio
zapostavio, pronaao nekoliko novih liinki, dao biljkama svjee vode.
Tada se vrata otvorie.
Nisam se odmah na to osvrnuo. Nakon nekoliko trenutaka tiina mi postade udna; okrenuh
se. Na vratima je stajao otac. Bio je blijed i izgledao izmueno. Pozdrav mi zape u grlu. Vidio
sam: on zna! Tu je. Suenje je poelo. Nita se nije popravilo, nita nije bilo okajano, nita
zaboravljeno! Sunce je izblijedjelo, a nedjeljno je jutro uvenulo.
Gorko razoaran buljio sam u oca. Mrzio sam ga, zato juer nije doao? Sada ni na to nisam
bio pripravan, nisam imao nita spremno, ak ni kajanje i
129
osjeaj krivnje. -1 zastoje gore u svojoj komodi morao drati smokve?
Otiao je do moje knjinice, zavukao ruku iza knjiga i izvadio nekoliko smokava. Jo ih je
malo bilo ostalo. A onda me pogledao s nijemim, munim pitanjem. Nisam mogao nita rei
guei se u patnji i prkosu.
"A to je?" napokon izustim.
"Otkuda ti ove smokve?" upita otac suspregnu-tim, tihim glasom koji sam iz dna due mrzio.
Odmah sam poeo govoriti. Lagati. Ispriao sam da sam smokve kupio kod nekog slastiara i
da ih bio itav vjeni. A odakle mi novci? Novce sam uzeo iz kaice koju imam zajedno s
jednim prijateljem. U nju smo obojica ubacivali sav sitan novac koji smo povremeno dobivali.
Uostalom - evo kaice. Izvadio sam kutijicu s prorezom. U njoj je sada jo samo jedna
desetica, ba zato jer smo juer kupili smokve.
"Koliko su kotale smokve?" upita me on odve tihim glasom.
"Marku i ezdeset."
"A gdje si ih kupio?"
"Kod slastiara."
"Kod kojega?"
"Kod Haagera."
Nastade stanka. Kutijicu s novcem jo sam drao u ledeno hladnim prstima. Sve na meni bilo
je hladno i smrzavalo se.
130
Tada on upita s prijetnjom u glasu: "Je li to istina?"
Ja iznova stadoh brzo govoriti. Da, naravno da je istina, i moj prijatelj Weber bio je u duanu,
ja sam ga samo pratio. Novac je veinom pripadao njemu, Webe-ru, moga je novca bilo malo.
"Uzmi kapu", ree otac, "idemo zajedno do slastiara Haagera. On e zacijelo znati je li to
istina."
Pokuao sam se nasmijeiti. Sada mi se hladnoa uvukla u srce i eludac. Poao sam ispred
njega i u hodniku uzeo svoju plavu kapu. Otac je otvorio staklena vrata, i on je ponio eir.
"Jo samo trenutak!" rekao sam. "Moram kratko na zahod."
On kimne glavom. Otiao sam na zahod, zakljuao se, bio sam sam i jo jedan trenutak na
sigurnome. O, kada bih sada umro!
Ostao sam tako minutu, ostao sam dvije. Nita nije pomoglo. Nisam umro. Trebalo je to
pregrmjeti. Otkljuao sam i izaao. Poli smo niza stube.
Dok smo izlazili na glavna vrata, pade mi na pamet neto dobro, pa brzo rekoh:
"Ali danas je nedjelja, Haager uope nije otvoren."
Bila je to nada i potrajala je dvije sekunde. Otac smireno ree: "Onda emo poi k njemu u
stan. Doi."
Poli smo. Poravnao sam kapu, zabio ruku u dep i pokuavao pokraj njega hodati kao da se
ne dogaa nita osobito. Premda sam znao da svi ljudi na meni
131
vide da sam privedeni zloinac, to sam na tisue naina pokuavao prikriti. Trudio sam se
disati jednostavno i bezazleno; nitko nije morao vidjeti kako me titi u prsima. Nastojao sam
namjestiti nevin izraz lica, hiniti rutinu i sigurnost. Potegnuo sam jednu arapu premda to
uope nije bilo potrebno i smijeio sam se iako sam znao da taj osmijeh izgleda strahovito
glupo i namjeteno. U mojoj nutrini, u grlu i utrobi, uao je demon i davio me.
Prolazili smo pored gostionice, pored potkivaa, pokraj koijaa, kraj eljeznikoga mosta.
Tamo prijeko sino sam se borio s Weberom. Zar me posjekotina pokraj oka nije jo boljela?
Boe moj! Boe moj!
Bezvoljno sam hodao borei se s grevima ne bih li sauvao uspravan hod. Proli smo pokraj
Orlova tag-lja i izali na Kolodvorsku ulicu. Kako je ta ulica jo juer bila dobra i bezazlena!
Ne misli! Samo dalje! Dalje!
Bili smo sasvim blizu Haagerovoj kui. U tih nekoliko minuta stotinama sam puta unaprijed
proivio prizor koji me tamo ekao. Sada smo bili tu. Sada e poeti.
No nisam to mogao izdrati. Zastao sam.
"No? to je?" upita me otac.
"Ne idem unutra", odgovorio sam tiho.
On spusti pogled prema meni. T^ on je to znao, od samoga poetka. Zato sam mu sve to
glumatao i dao si toliko truda? Pa to nije imalo smisla.
132
"Zar smokve nisi kupio kod Haagera?" upita.
Zavrtjeh glavom.
"A, tako", ree s prividnim mirom. "Onda se moemo vratiti kui."
Ponio se pristojno, potedio me je na ulici, pred ljudima. Mnogo je ljudi prolazilo i svakoga
su trenutka pozdravljali moga oca. Kakva predstava! Kakvo glupo, besmisleno muenje! Na
toj mu potedi nisam mogao biti zahvalan.
Ta on je sve znao! I pustio me da se koprcam, pustio me da izvodim svoje beskorisne ludorije,
onako kako se pusti mia da se koprca u icanoj miolovci prije nego ga se utopi. Ah, da me
je barem odmah na poetku uope me nita ne pitajui i ne sasluavajui tapom udario po
glavi, to bi mi u osnovi bilo drae nego ova smirenost i pravednost kojom me zamatao u moju
mreu od lai i u njoj polako guio. Openito, moda je bilo bolje imati gruba oca negoli
ovako profinjenog i pravednog. Kada bi neki otac, kao to se dogaalo u pripovijestima i
nabonim priicama, u bijesu ili u pijanstvu strahovito istukao svoju djecu, tada je imao posve
krivo i premda su batine boljele, djeca su ipak u sebi mogla slegnuti ramenima i prezirati ga.
Kod moga oca to nije bilo mogue, on je bio odve profinjen, besprijekoran, on nikada nije
bio u krivu. Naspram njega uvijek si bio malen i jadan.
Stisnutih zuba uao sam ispred njega u kuu pa u svoju sobu. On je jo uvijek bio smiren i
hladnokrvan, tovie pretvarao se jer je zapravo, kao to sam jasno
133
osjeao, bio vrlo ljut. Sada on stade govoriti na svoj uobiajeni nain.
"Htio bih samo znati emu ta komedija? Ne moe li mi to rei? Odmah sam znao daje cijela
tvoja priica izmiljena. Dakle emu te gluposti? Ne misli valjda ozbiljno da sam tako glup
da bih u njih povjerovao?"
I dalje sam stiskao zube i gutao. Kada bi on barem prestao! Kao da sam i sam znao zato sam
izmislio tu la! Kao da sam i sam znao zato nisam mogao priznati svoje zlodjelo i moliti za
oprost! Kao da sam uope znao zato sam ukrao te nesretne smokve! Zar sam to htio, zar sam
to uinio promiljeno i znalaki i s razlogom? Ta zar mi nije bilo ao? Zar nisam zbog toga
patio vie nego on?
ekao je s izrazom lica punim naporna strpljenja. Na trenutak je meni samome situacija bila
savreno jasna, u podsvijesti, no tada to ne bih kao danas mogao izrei rijeima. Bilo je
ovako: ukrao sam jer sam traei utjehu doao u oevu sobu i na svoje razoaranje naao ju
praznu. Nisam htio ukrasti. Htio sam, kada oca ve nije bilo, samo pijunirati, malo razgledati
njegove stvari, zaviriti u njegove tajne, saznati neto o njemu. Tako je bilo. A onda su tamo
bile smokve i ja sam ukrao. Odmah sam se pokajao i juer me cijeloga dana muio jad i oaj,
bio sam poelio umrijeti, bio sam se osudio, bio sam stvorio nove, dobre nakane. No danas -
da, danas je ve bilo drugaije. To pokajanje i sve to sada sam ve iskusio, sada sam bio
trezniji i osjeao sam
134
neobjanjive ali divovski snaite olporc prema ocu I prema svemu stoje od mene oekivao i
zahtijevao
Da sam mu to mogao rei, i i to hi me i i djeca, ma koliko bila mudrija cul odraslih, ljena i
zbunjena pred sudbinom.
Ukoen od prkosa i grevite bol i samo nam I pustio ga neka mudro zbori, a ja sam s boli i
ncohltt zluradou promatrao kako sve ide po zlu i biv gore i gore, kako on pati, razoaran je
i kako u/.i zaziva sve moje vrline.
Kada je upitao: "Dakle, jesi li ukrao smokve?*'. samo sam kimnuo. Nisam smogao vie od
slabanoga kimanja glavom kada je htio znati je li mi ao. - TS kako je mogao on, taj veliki,
pametni mu pitati takvu besmislicu! Kao da bi mi uope moglo ne biti ao! Kao da nije
mogao vidjeti kako me je cijela ta stvar boljela i parala mi srce! Kao da sam se mogao
radovati zbog svoga ina i onih bijednih smokava!
Moda po prvi put u svome djejem ivotu osjetio sam, gotovo do praga shvaanja i
osvjeenja, kako se silno dva srodna, uzajamno dobronamjerna ovjeka mogu ne razumjeti i
kinjiti i muiti i kako tada svaki govor, svaka elja za mudrou, svaka pamet samo jo
dolijevaju otrov, stvaraju samo nove patnje, nove rane, nove zablude. Kako je to bilo
mogue? No, bilo je mogue, dogodilo se. Bilo je besmisleno, bilo je ludo, bilo je za smijati
se i oajavati - no bilo je tako.
135
Dosta sada o toj prii! Svrila se tako da sam tijekom nedjeljnoga poslijepodneva bio
zakljuan u potkrovlju. Dio svoga uasa ta stroga kazna izgubila je zbog okolnosti koje su bile
moja tajna. Naime, u toj mranoj, nekoritenoj tavanskoj prostoriji nalazila se kutija
prekrivena debelim slojem praine, napola puna starih knjiga od kojih neke nipoto nisu bile
namijenjene djeci. Svjetlo za itanje dobio sam pomaknuvi jedan crijep.
Naveer te tune nedjelje mome je ocu polo za rukom da me netom prije poinka potakne jo
na kratak razgovor koji nas je pomirio. Kada sam legao u postelju, bio sam uvjeren da mi je
sve savreno oprostio - savrenije nego ja njemu.
(1918./19.)
136
Strani grad na jugu
A aj grad jedan je od najaljivijih i najunosnijih pothvata modernoga duha. Njegov nastanak i
ureenje poivaju na genijalnoj sintezi kakvu su mogli osmisliti samo vrlo temeljiti
poznavatelji psihologije velegradskih itelja, ako ga ve neemo opisati kao izravan utjecaj
velegradske due, kao ostvarenje njezina sna. Jer njegovim se osnutkom u idealnom
savrenstvu ostvaruju sve elje za odmorom i prirodom kakve gaji svaka prosjena
velegradska dua. Poznato je da se stanovnik velegrada niim toliko ne zanosi koliko
prirodom, idilom, mirom i ljepotom. No poznato je da su sve te lijepe stvari za kojima on
toliko udi i kojima je zemlja donedavno obilovala, njemu posve neprobavljive i
nepodnoljive. A kako ih on ipak eli imati jer si je prirodu uvrtio u glavu, ovdje mu je, kao
to postoji kava bez kofeina i cigarete bez nikotina, izgraena bezopasna i higijenska priroda
bez prirode. Pritom je mjerodavno bilo ono vrhovno naelo moderne primijenjene umjetnosti,
zahtjev za apsolutnom "izvornou". Moderno obrtnitvo s pravom naglaava taj zahtjev koji
u prijanjim vremenima nije bio poznat jer je tada svaka ovca doista bila prava ovca i davala
pravu vunu, svaka krava
137
bila prava krava i davala pravo mlijeko, a umjetne ovce i krave jo nisu bile izumljene. No
kada su izumljene i gotovo potisnule one prave, uskoro je izumljen i ideal izvornosti. Prola
su vremena kada su naivni kneevi u nekoj od njemakih dolina gradili umjetne ruevine,
imitacije pustinjakih prebivalita, malu patvorenu vicarsku ili imitaciju Posillipa2.
Dananjim je poduzetnicima strana ona apsurdna pomisao da bi velegradskom poznavatelju
pokuali doarati Italiju u blizini Londona, vicarsku kod Chemnitza ili Siciliju na Bodensko-
me jezeru. Nadomjestak za prirodu kakav zahtijeva dananji graanin obvezatno mora biti
izvoran, nepatvoren kao srebrnina kojom objeduje, izvoran kao biserje koje nosi njegova ena
i nepatvoren kao ljubav koju u srcu gaji prema narodu i Republici.
Sve to ostvariti nije bilo lako. Imuni stanovnik velegrada u proljee i u jesen trai jug koji
odgovara njegovim predodbama i potrebama, pravi jug s palmama i stablima limuna, modra
jezera, slikovite gradie, a sve se to lako moe dobiti. No on, povrh toga, trai i drutvo, trai
higijenu i istou, trai gradsko ozraje, glazbu, tehniku, eleganciju, on oekuje prirodu
bezrezervno podreenu ovjeku i njegovom rukom preoblikovanu, prirodu koja mu, dodue,
nudi drai i iluzije, no koja je fleksibilna i od njega nita ne trai, u koju se on moe udobno
smjestiti sa svim svojim velegradskim navikama, obiajima i zahtjevima. Meutim,
2 Lanac breuljaka jugozapadno od Napulja na kojemu je Vergilijev grob. (Nap. prev.)
138

kako je priroda najneumoljivija od svega nam po/nulo ga, ispunjavanje takvih zahtjeva ini se
gotovo ncni" guim. No ljudskoj radinosti, znamo, nita nije ncm> gue. I sanje ostvaren.
Taj turistiki grad na jugu nije se, naravno, mo gao proizvesti u jednom jedinom primjerku.
Naprav ljeno je trideset ili etrdeset takvih idealnih gradovi Danas ih susreemo na svakom
iole pogodnom mjestu a pokuam li opisati nekoga od njih, to, dakako, nije ovaj ili onaj grad,
on nema osobnoga imena, kako to ga nema ni Fordov automobil, ve je samo primjerak,
jedan od mnogih.
Izmeu dugih, lagano zakrivljenih podzidanih obala lei blago uzburkano modro jezero, a uz
njegov rub ljudi uivaju u prirodi. Uz obalu plove bezbrojni mali amci na vesla s veselo
prugastim markizama i arenim zastavicama, elegantni lijepi amci s malim, ljupkim
jastucima i isti kao operacijski stolovi. Njihovi vlasnici hodaju obalom gore-dolje svim
prolaznicima neprestance nudei brodice za iznajmljivanje. Ti mukarci hodaju u odijelima
poput mornarskih, golih prsa i golih preplanulih ruku, govore pravim talijanskim jezikom, ali
jednako mogu i na svakom drugom jeziku dati obavijest, imaju sjajne junjake oi, pue
duge, tanke cigare i djeluju slikovito.
Uzdu obale plove amci, uz rub jezera protee se etalite, dvostruka ulica iji je dio do
jezera - ispod
139
'I
uredno okresanih stabala - rezerviran za pjeake, dok je unutranji dio bljetava, uzavrela
prometnica to vrvi hotelskim autobusima, automobilima, tramvajima i zapregama. Uz tu
cestu smjestio se turistiki grad koji ima jednu dimenziju manje od ostalih gradova: protee se
samo u duinu i visinu, ali ne i u dubinu. Sastoji se od gustog, velebnog pojasa hotelskih
zgrada. No iza toga pojasa atrakcija je koju se ne smije ne vidjeti, tamo se dogaa pravi jug,
tamo je, naime, doista smjeten jedan stari talijanski gradi u kojem se na tijesnoj trnici jakih
mirisa prodaje povre, kokoi i ribe, u kojem bosonoga djeca limenkama igraju nogomet, a
majke razbaruenih kosa i gromkih glasova galame izvikujui milozvuna klasina imena
svoje djece. Tu mirie na salamu, na vino, na zahod, duhan i runi rad, tu veseli mukarci u
kouljama stoje ispred otvorenih vrata duana, postolari sjede na cesti tucajui kou i sve je
izvorno i vrlo areno i originalno i na toj bi sceni u svakom trenutku mogao otpoeti prvi in
neke opere. Tu se mogu vidjeti stranci kako s velikom znatieljom otkrivaju mjesto, a od onih
kolovanih esto se uju pametne izjave o narodnoj dui ovdanjega puka. Prodavai
sladoleda malim kloparavim kolicima probijaju se uskim ulicama izvikujui svoje poslastice,
ponegdje u nekom dvoritu ili na omanjem trgu zasvira vergl. Svakoga dana stranac u ovome
malome, prljavom i zanimljivom gradu provede sat ili dva, kupuje uratke od pletene slame i
razglednice, pokuava govoriti talijanski i skupl|i il>| move. Ovdje se i vrlo mnogo
fotografira.
Jo dalje, iza staroga gradia, prostire se /eml| sa selima i livadama, vinogradima i umama,
tanin i priroda jo onakva kakva je oduvijek bila, divlj;i i neuljudena, no stranci malo od toga
vide jer kada se zgodimice automobilom provezu kroz tu prirodu, oni livade i sela uz rub ceste
vide jednako pranjavima i neprijateljskima kao i drugdje.
Stoga se stranac s takvih izleta ubrzo opet vrati u idealni grad. Tamo stoje veliki, viekatni
hoteli kojima upravljaju inteligentni direktori s uglaenim i briljivim osobljem. Tamo
jezerom plove ljupki parobrodi, a cestom prolaze elegantna kola, posvuda noga stupa po
asfaltu i betonu, posvuda je svjee pometeno i poprskano, posvuda se na prodaju nudi
galanterija i osvjee-nja. U hotelu Bristol stanuje bivi francuski predsjednik, a u hotelu Park
njemaki rajhskancelar, ljudi odlaze u elegantne kavane i sreu poznanike iz Berlina,
Frankfurta i Miinchena, itaju novine iz domovine i tako iz operetne Italije staroga grada
ponovno uranjaju u dobro, solidno ozraje domovine, velegrada: rukuju se svjee opranim
rukama, uzajamno se pozivaju na osvjeavajua pia, u meuvremenu telefoniraju s tvrtkom u
domovini, kreu se ljubazno i ivahno meu ljubaznim, dobro odjevenim, zadovoljnim
ljudima. Na hotelskim terasama, iza balustrada i stabala oleandra sjede slavni
140
141
Picsnici i zamiljena pogleda zure u povrinu jezera, povremeno primaju predstavnike tiska i
uskoro se sazna na kojem djelu sada radi pojedini majstor. U ugodnom, malom restoranu
moe se vidjeti omiljena glumica iz domovinskog velegrada kako sjedi odjevena u kostim,
kao u snu, i desertom hrani pekinezera. I ona je oduevljena prirodom i esto do pobonosti
ganuta kada naveer u sobi br. 178 hotela Palae otvori prozor i ugleda beskrajan niz
treperavih svjetala to se pruaju du obale i sanjarski nestaju s onu stranu zaljeva.
Spokojno i zadovoljno ljudi eu promenadom, tu su i Miillerovi iz Darmstadta, a uje se da
e sutra u dvorani ljeilita nastupiti i talijanski tenor, jedini kojeg se nakon Carusa jo doista
moe sluati. Predveer ljudi gledaju malene parobrode kako se vraaju u luku, promatraju
putnike koji izlaze, ponovno susreu poznanike, na trenutak zastanu pred nekim izlogom
punim staroga pokustva i vezova, a onda zahladi i ljudi se vraaju u hotel, iza zidova od
betona i stakla, u kojem blagovaonica ve svjetluca odbljeskom porculana, stakla i srebra i u
kojem e se poslije odrati manji bal. Glazba je ionako ve tu i tek to su obavljene pripreme
za veernji izlazak, ve vas doekuju umilni, lelujavi zvui.
Pred hotelom, s veeri se polagano gasi rasko cvijea. Tu u lijehama izmeu betonskih
zidova stoji
142
gusto i areno, bujno procvalo cvijee, kamelije i rodo-dendroni, a izmeu njih visoke palme,
sve nepatvorene, i bujne hortenzije pune jedrih, hladno modrih kuglica. Sutra je skupni izlet u
-aggio i ljudi mu se raduju. A stigne li se sutra zabunom umjesto u -aggio u neko drugo
mjesto, u -iggo ili -ino, nikakva teta jer tamo e se nai isti ovakav idealan grad, isto jezero,
ista podzi-dana obala, isti slikovito-veseli stari grad i isti dobri hoteli s visokim staklenim
zidovima iza kojih nas pri objedu gledaju palme, i ista dobra, meka glazba i sve to inae
pripada ivotu graanina kada si eli ugoditi.
(1925.)
143
Prosjak
JL rije mnogo desetljea kada bih pomislio im "Priu o prosjaku", ona je za me bila pria i
nije mi %c inilo nevjerojatnim, a ni osobito tekim, da u ju jednoga dana ispripovijedati. No
da je pripovijedanje umjetnost ije pretpostavke nama dananjima, ili pak meni, nedostaju i
bavljenje kojom stoga moe biti jo samo oponaanje naslijeenih oblika, to mije u
meuvremenu bivalo sve jasnije kao to je i naa cijela knjievnost, ako su njezini autori bili
ozbiljni i iza nje stajali, postajala sve tea i dvojbenija, a ipak sve odvanija. Jer nijedan od
nas knjievnika danas ne zna koliko je njegova ovjenost i slika svijeta, njegov jezik,
njegova vrsta vjere i odgovornosti, njegova vrsta savjesti i problematike drugima, itateljima,
a i kolegama poznata i bliska, shvatljiva i razumljiva. Mi se obraamo ljudima koje slabo
poznajemo i o kojima znamo da nae rijei i znakove ve itaju kao neki strani jezik, moda s
marom i uitkom, ali s vrlo priblinim razumijevanjem dok su im struktura i pojmovni svijet
nekih politikih novina, nekoga filma, sportskoga izvjea kudikamo prisniji, pouzdaniji i
pristupaniji
145
I
I tako ispisujem ove listove koji su isprva trebali biti tek pripovijedanje jednoga malog
sjeanja iz doba mojega djetinjstva, ne za svoje sinove ili unuke kojima oni malo znae ni za
bilo koje druge itatelje, osim moda onih nekoliko ljudi ije je djetinjstvo i djetinji svijet bio
otprilike isti kao moj, a koji, dodue, nee prepoznati sr ove neispripovjedive prie (jer je
njezina sr moj osobni doivljaj), ali e barem prepoznati slike, pozadinu, kulise i kostime na
sceni.
Ali ne, ni njima se ne obraa moj zapis, a ni postojanje tih donekle pripremljenih i upuenih
ne moe moje listove uzdignuti na razinu pripovijesti jer kulise i kostimi jo ni izdaleka ne
ine priu. Ispisujem, dakle, svoje prazne listove slovima ne u nakani i nadi da njima doprem
do nekoga komu bi oni mogli znaiti neto slino kao meni, nego iz poznatoga iako
neobjanjivoga nagona za samotnim poslom, samotnom igrom koji umjetnik slijedi kao neki
prirodan nagon premda je on u suprotnosti upravo s takozvanim prirodnim nagonima kako ih
danas definira puko miljenje ili psihologija ili medicina. Stojimo na nekom mjestu, nekoj
stazi ili zavoju ljudskoga puta ijim obiljejima pripada i to da o ovjeku ne znamo vie nita
jer smo se njime previe bavili, jer o njemu postoji odvie materijala, jer neka antropologija,
neka znanost o ovjeku, pretpostavlja hrabrost za pojednostavljivanje koju ne nalazimo. Kao
to najuspjeniji i najmoderniji teoloki sustavi dananjice nita toliko ne naglauju kao
posvemanju nemogunost bilo kakva znanja o Bogu, tako se i naa
znanost o ovjeku straljivo pazi da ne bi po?.ci)cln Su znati ili izrei o ovjekovoj biti.
Stoga su modem usmjereni teolozi i psiholozi u posve istoj situaciji kn mi knjievnici:
nedostaju temelji, sve je postalo clvoi beno i sumnjivo, sve relativizirano i razrovano, a ipnl
neslomljen i dalje postoji onaj nagon za radom i igrom i poput nas umjetnika, tako se i ljudi
znanosti marljivo i dalje trude profiniti svoja promatraka orua i svoj jezik te iz nitavila ili
kaosa izdvojiti barem nekoliko briljivo promotrenih i opisanih aspekata.
No, gledali mi na sve to kao na znakove propasti ili kao na krizu i nuno prolazno stanje:
budui da onaj nagon u nama i dalje postoji i da mi - slijedei ga i unato dvojbenosti i uza
sve potekoe nastavljajui nae samotnike igre - osjeamo, dodue, usamljeno i
melankolino, ali ipak odreeno zadovoljstvo, neki dodatak osjeaju ivota ili opravdanju, ne
moemo se potuiti premda itekako razumijemo one nae kolege koji umorni od samotnitva
popuste enji za zajednicom, za poretkom, jasnoom i uklapanjem i povjere se utoitu koje
se nudi kao crkva i vjera ili kao njihov moderni nadomjestak. Mi samotnici i tvrdoglavi neo-
braenici moramo zbog svoje osame nositi ne samo prokletstvo, kaznu, ve u njoj usprkos
svemu imamo i neku vrstu ivotne mogunosti, a to za svakog umjetnika znai mogunost
stvaranja.
Sto se mene tie, moja je usamljenost, dodue, gotovo savrena, a kritike koje dopiru do mene
ili pak priznanja, napadi ili prisnosti iz kruga onih koji su sa
146
147
mnom povezani posredstvom jezika, najee me promauju, onako kao to umiruemu
bolesnomu mimo uha odzvanjaju rijei prijatelja koji ga posjeuju elei mu ozdravljenje i
dug ivot. No ta samoa, taj otklon od poredaka i zajednica i injenica da se ovjek ne eli ili
ne moe prilagoditi pojednostavljenomu egzistencijalnom obliku i tehnici ivota ni izdaleka
jo ne znai pakao i oaj. Moja samoa nije ni uska ni prazna, ona mi dodue ne doputa
suivljenje u nekome od danas valjanih egzistencijalnih oblika, ali mi primjerice olakava
suivijenje u stotinu egzistencijalnih oblika prolosti, a moda i budunosti, beskrajno velik
komad svijeta moe u nju stati. A poglavito ta samoa nije prazna. Ona je puna slika. Ona je
riznica steenih dobara, internalizi-rane prolosti, asimilirane prirode. I ako nagon za radom i
igrom u meni jo uvijek ima poneto snage, tada je to zbog tih slika. Zaustaviti neku od tih
tisuu slika, izvesti ju, zabiljeiti ju, jo jednu spomenicu pridodati tolikima drugima, to je,
dodue, s godinama postajalo sve tee i napornije, ali ne i manje izazovno. A napose je
izazovan pokuaj biljeenja i fiksiranja onih slika koje potjeu s poetaka moga ivota i koje
su, prekrivene milijunima kasnijih dojmova i doivljaja, ipak sauvale boju i svjetlost. Te rane
slike primljene su u neko doba kada sam jo bio ovjek, sin, brat, dijete Boje, a jo ne
sveanj nagona, reakcija i odnosa, jo ne ovjek dananje slike svijeta.
Pokuavam utvrditi vrijeme, prizorite i lica iz te male scene. Ne moe se sve tono dokazati,
primjerice
148
godina i godinje doba, a takoer ni posve tono broj osoba koje su to zajedno sa mnom
doivjele. Poslijepodne je vjerojatno u proljee ili u ljeto i imao sam tada izmeu pet i sedam
godina, moj otac izmeu trideset i pet i trideset i sedam. Bila je to etnja oca s djecom, osobe
su bile: otac, moja sestra Adele, ja, moda i moja mlaa sestra Mamila to se vie ne moe
dokazati, nadalje smo sa sobom imali djeja kolica u kojima smo vozili ili tu mlau sestru ili
pak, vjerojatnije, naega najmlaega brata Hansa koji jo nije znao govoriti ni hodati.
Prizorite etnje bilo je onih nekoliko ulica prigradske etvrti Spalen u Baselu osamdesetih
godina, izmeu kojih se nalazio na stan, u blizini streljakoga drutva u Krunoj ulici koja
tada jo nije imala svoju kasniju irinu jer je njezine dvije treine zauzimala eljeznika pruga
za Alzas. Bio je to malograanski, vedar i miran dio grada, na krajnjem rubu ondanjega Ba-
sela, nekoliko stotina koraka dalje ve je poinjala tada beskrajna prerija streljake livade,
kamenolom i prva seoska imanja na putu prema Allschwilu gdje smo mi djeca u nekoj od
mranih toplih staja znali katkada dobiti mlijeko ispod krave i odakle bismo kui ponijeli
koaricu s jajima, plaljivi i ponosni to nam je to povjereno. Oko nas su stanovali bezazleni
graani, samo nekoliko obrtnika, no najee ljudi koji su ili u grad na posao, a poslije posla
lekarili u prozorima i puili lule ili se u malenim vrtovima ispred svojih kua bavili
149
tratinom i ljunkom. eljeznica je stvarala odreenu buku, a valjalo se plaiti uvara pruge
koji su stanovali na eljeznikome prijelazu izmeu Ritske i Allschwil-ske ulice u daari sa
siunim prozoriima i kao avoli se na nas obruavali kad god bismo htjeli iz jame izvaditi
loptu ili eir ili strijelu koji su u nju pali. Taje jama razdvajala eljezniku prugu od ulice i
nitko nije imao pravo u nju ulaziti osim upravo onih uvara kojih smo se bojali i na kojima mi
se nita nije svialo osim draesnoga, maloga mjedenog roga koji im je na remenu visio preko
ramena i na kojem su, premda je davao jedan jedini ton, znali izraziti sve stupnjeve svoje uz-
buenosti ili pospanosti. No ipak je jednom zgodom jedan od tih mukaraca, koji su za mene
bili prvi predstavnici vlasti, drave, zakona i policijske sile, na moje iznenaenje bio prema
meni vrlo ovjean i ljubazan; dok sam se na sunanoj ulici igrao biem i zvrkom, on mi je
mahnuo da priem, spustio mi u ruku novi i uljudno me zamolio da mu iz najblie trgovine
donesem limburki sir. S radou sam ga posluao, u trgovini su mi umotali i predali sir iji su
mi konzistentnost i miris bili, dodue, jezivi i sumnjivi, vratio sam se sa za-motuljkom i
ostatkom novca, a na moje veliko zadovoljstvo uvar pruge ekao me je u unutranjosti svoje
kolibe koju sam odavno udio vidjeti, a sada sam u nju smio ui. No, osim lijepoga utoga
malog roga koji je trenutano visio o klinu te do njega na polici privrenoga, iz novina
izrezanoga portreta nekog brkatog mukarca
150
u odori u kolibi nije bilo nikakvih dragocjenosti. Naalost je moj posjet zakonu i dravnoj
vlasti na posljetku ipak zavrio razoaranjem i zbunjenou koja mije zasigurno bila krajnje
muna jer ju nisam mogao zaboraviti. Danas tako dobro raspoloeni i ljubazni uvar, nakon
to je preuzeo sir i novac, nije me htio otpraviti bez zahvale i nagrade, pa je iz uske krinje za
sjedenje izvadio hljepi, odrezao kriku kruha, odrezao i lijep komad sira i stavio ga ili
zalijepio na kruh koji mi je pruio i preporuio da ga s tekom pojedem. Htio sam mugnuti
zajedno s tom krikom kruha, pa ju baciti im svome darovatelju nestanem iz vida. No on je,
reklo bi se, nasluivao moju nakanu ili je pak htio za vrijeme uine imati drutvo; razrogaio
je oi i, kako mi se inilo, prijetei me pogledao ustrajui na tome da smjesta zagrizem. Htio
sam se pristojno zahvaliti i skloniti na sigurno jer sam vrlo dobro i predobro shvaao da e on
moj prijezir prema njegovu daru, pa ak i moje mrtenje na njegovo omiljeno jelo doivjeti
kao uvredu. A tako je i bilo. Prestraeno i nesretno izmucao sam neku ne-promiljenost,
odloio kruh na rub krinje, okrenuo se i tri, etiri koraka udaljio od uvara kojega se vie
nisam usuivao pogledati, a onda se dadoh u svoj najbri trk i pobjegoh kui.
Susreti s uvarima, predstavnicima vlasti, u naem su susjedstvu, u tome malome vedrome
svijetu u kojem sam ivio bile jedina nepoznanica, jedina rupa i okno prema tminama,
ponorima i pogibeljima kojih mi
151
postojanje u svijetu ve tada vie nije bilo nepoznato. Primjerice, jednom sam iz neke
gostionice negdje dalje u unutranjosti grada uo dernjavu pijanaca, jednom sam vidio kako
dva policajca odvode nekog ovjeka s rasparanim kaputiem, a drugom zgodom u predgrau
Spalen sluao sam dijelom uasno jasne, dijelom isto tako uasno zagonetne zvukove tunjave
izmeu mukaraca i pritom se toliko bojao da me je naa sluavka Anna, koja me je pratila,
dio puta morala nositi na rukama. A bilo je i jo neto to mi se uinilo neosporno zlim,
odvratnim i posve dijabolinim, bio je to fatalni vonj u okolici jedne tvornice pokraj koje sam
sa starijim drugovima vie puta bio proao, a vonj koji se oko nje irio u meni je budio neku
vrstu gaenja, poti-tenosti, uzrujanosti i dubokoga straha koji je na neki udesan nain bio
srodan onom osjeaju koji su u meni izazivali uvari pruge i policija, osjeaju koji je, osim
tjeskobna osjeaja trpljenja nasilja i bespomonosti u sebi imao i primjesu ili prizvuk neiste
savjesti. Jer ja, dodue, u stvarnosti jo nikada nisam bio doivio susret s policijom niti sam
na sebi osjetio njihovu silu, ali sam esto od sluga ili prijatelja sluao tajnovitu prijetnju:
"ekaj, sad u pozvati policiju", i isto kao kod sukoba s uvarima pruge i tu je svaki put
postojala svojevrsna krivnja na mojoj strani, krenje nekog meni poznatoga ili samo
nasluivanoga i imaginarnog zakona. Ali one grozote, oni dojmovi, zvukovi i mirisi sustigli
su me daleko od kue, u sreditu grada gdje je ionako
152
bilo buno i uzbudljivo premda doista silno zanimljivo. Na tihi i isti mali svijet ulica u
predgrau s njihovim malim vrtovima s prednje i s uadi za rublje sa stranje strane kue bio
je siromaan dojmovima i opomenama te vrste, on je vie pogodovao vjerovanju u dobro
ureeno, ljubazno i bezazleno ovjeanstvo, utoliko prije to su izmeu tih namjetenika,
obrtnika i umirovljenika tu i tamo stanovali i kolege moga oca ili majine prijateljice, ljudi
koji su imali veze s misijom pokrtavanja, misionari u mirovini, misionari na dopustu,
misionarske udovice ija su djeca pohaala kole misionarskoga doma, listom poboni,
ljubazni ljudi koji su se vratili iz Afrike, Indije i Kine, koje ja, dodue, u svojoj podjeli svijeta
njihovim rangom i dostojanstvom nikako ne bih mogao izjednaiti sa svojim ocem, no koji su
vodili ivot slian njegovu i meusobno se oslovljavali s ti i brate ili sestro.
Time sam stigao do likova moje pripovijesti meu kojima su tri glavna lika: moj otac, neki
prosjak i ja te dva do tri sporedna lika, naime moja sestra Adele, a moda i moja druga sestra i
mali brat Hans kojega smo gurali u kolicima. O njemu sam jednom zgodom ve prije zapisao
neke uspomene; za vrijeme te etnje Ba-selom on nije bio sudionik toga doivljaja ve samo
malena, govoru jo nevjesta i nama veoma mila dragocjenost u djejim kolicima, a gurati ga u
kolicima svi smo smatrali zadovoljstvom i posebnim priznanjem, ukljuujui i oca. Takoer i
sestra Mamila, ako nam se
153
onoga poslijepodneva uope pridruila u etnji, kao sudionica zapravo ne dolazi u obzir jer je
i ona bila premala. No, moralo ju se spomenuti, ak i ako je samo postojala mogunost da nas
je tada pratila, a njezinim imenom Marulla, koje je jo i vie nego u naoj okolini takoer
slabo poznato ime Adele zapinjalo za uho kao strano i neobino, doaran je i djeli ozraja i
kolorita nae obitelji. Naime, ime Marulla kao odmiljenica imena Marija potjecalo je iz
ruskoga jezika i pored mnogih drugih obiljeja izraavalo i dio one tuinske biti i osebujnosti
nae obitelji i njezine mjeavine nacija. Na je otac, dodue, isto kao i majka, djed i baka bio u
Indiji, tamo malo nauio indijski i u slubi misije izgubio zdravlje, no to je u naoj sredini bilo
tako obino i neupadljivo, kao da smo bili obitelj pomoraca u lukome gradu. U Indiji, na
Ekvatoru, kod stranih tamnoputih naroda i na dalekim obalama na kojima rastu palme bila su
takoer sva ona druga "braa" i "sestre" iz misije, oni su takoer znali na nekoliko stranih
jezika moliti Oena, bili su na dugim plovidbama morima i na dugim putovanjima kopnom
na mazgama ili volovskim zapregama, na emu smo im mi djeca unato njihovu velikom
naporu silno zavidjeli, a oni su o udesnim zbirkama misionarskoga muzeja znali
pripovijedati precizne i katkada pustolovne prie i tumaiti kada smo pod njihovim vodstvom
smjeli posjetiti taj muzej u prizemlju misionarskoga doma.
154
No, bilo daje rije o Indiji ili Kini, Kamerunu ili Bengalu, drugi misionari i njihove ene bili
su, dodue, mnogo proputovali, napokon gotovo su svi bili ili vabe ili vicarci, a odmah bi
se primijetilo kada bi meu njih zalutao poneki Bavarac ili Austrijanac. Meutim, na otac,
koji je svoju kerkicu zvao Marulla, potjecao je iz neke neobinije, nepoznatije daljine,
potjecao je iz Rusije, bio je Balt, ruski Nijemac i do svoje smrti nije prihvatio nita od
dijalekata kojima je govorila njegova okolina, pa i njegova ena i djeca, ve je u na vap-ski
govor ili u vicarski njemaki unosio svoj isti, njegovani, lijepi knjievni njemaki jezik. Mi
smo taj knjievni njemaki, iako je za neke domae zbog toga naa kua izgubila na prisnosti
i ugodnosti, veoma voljeli i njime se ponosili, voljeli smo ga isto kao i vitku, krhko njenu
figuru, visoko plemenito elo i ist, esto napaen, ali uvijek otvoren, iskren oev pogled koji
je obvezivao na dobro vladanje i estitost, koji je apelirao na onu bolju stranu u ovjeku. On
nije bio, znalo je to tek nekoliko njegovih prijatelja, a to smo ve vrlo rano znali i mi djeca,
obian ovjek ve udak, plemenit i rijedak leptir ili ptica koja je k nama doletjela iz nekih
drugih krajeva, krasila ga je i od drugih izolirala njegova njenost i njegova patnja, a nita
manje i preuena enja za domovinom. Ako smo majku voljeli nekom prirodnom njenou
koja se temeljila na bliskosti, toplini i zajednitvu, oca smo voljeli s nekim blagim prizvukom
strahopotovanja, plahosti, divljenja
155
kakvo mlade ne pokazuje prema neemu vlastitomu i domaemu ve samo prema neemu
stranome.
Ma koliko nastojanje na istinitosti bilo razoara-vajue, ma koliko iluzorno, ono je ipak - isto
kao i tenja za formom i ljepotom - potrebno u zabiljekama ove vrste koje inae ne mogu
polagati pravo na bilo kakvu vrijednost. Moda je doista tono da me moje nastojanje na
istinitosti ne pribliava istini, ali to na ovaj ili onaj i samome meni nespoznatljiv nain
vjerojatno nije posve uzaludno. Tako sam, napisavi prve retke ovoga izvjea, smatrao da bi
bilo jednostavnije i da ne moe tetiti kada Marullu uope ne bih spomenuo jer je bilo krajnje
dvojbeno pripada li ona ovoj prii. No, gle, ona je ipak bila potrebna, ve i zbog svoga imena.
Ve su se mnogi tekstopisci ili umjetnici u nekom djelu briljivo i strpljivo trudili postii ovaj
ili onaj njima vrijedan cilj i premda ne bi njega ostvarili, ipak bi postigli neke druge ciljeve i
djelovanja kojih uope nisu ili su ih mnogo manje bili svjesni i smatrali ih vanima. Moemo
si, primjerice, veoma dobro predoiti da Adalbert Stifter u svome "Kasnom ljetu" nita nije
smatrao tako ozbiljnim i svetim, niemu nije tako strpljivo i briljivo teio kao upravo onomu
to nam je danas u tom djelu dosadno. A ipak ono drugo, ona pored i usprkos dosade
postojea vrijednost toga djela koja svojim sjajem umnogome zasjenjuje dosadu, ne bi nastala
bez toga nastojanja, te briljivosti i strpljenja, te borbe za ono to
156
je piscu toliko vano. Tako se i ja moram potruditi da uhvatim to vie istine. To znai da
izmeu ostaloga moram pokuati svoga oca jo jednom sagledati onakvoga kakav je doista
bio onoga dana nae etnje jer cjelovitost njegove osobe mome djejemu pogledu odavno vie
nije bila nezamjetna, a nije ni danas, pa moram pokuati jo jednom ga vidjeti onako kako
sam ga vidio kao djeak onoga dana. Gledao sam ga kao neto gotovo savreno i jedinstveno,
kao utjelovljenje istoe i dostojanstva due, kao borca, viteza i patnika ija je nadmo
ublaena njegovom neobinou, njegovom lie-nou domovine, njegovom tjelesnom
krhkou te postala dostupna najtoplijoj ljubavi i njenosti. Nisam znao i za kakvu sumnju u
njega, za bilo kakvu kritiku njega, tada jo ne, premda mi sukobi s njim naalost nisu bili
nepoznati. No u tim sukobima on je preda mnom stajao kao onaj tko sudi, opominje, kanjava
ili oprata, na moju nevolju i sramotu, no uvijek je bio on taj koji je imao pravo, a taj prijekor
ili kaznu moje je vlastito znanje uvijek potvrivalo i priznavalo; jo nikada mu se nisam
suprotstavio ili doao u sukob s njime ili njegovom pravednou i vrlinom, do toga e nas
dovesti tek mnogo kasniji konflikti. Ni prema jednom drugom ovjeku, ma koliko da mi je bio
nadmoan, nikada vie nisam imao taj odnos prirodne podlonosti kojoj je ljubav oduzimala
bolnu otricu, ili kada sam jednom, primjerice u svoga goppingenkoga uitelja, iznova
pronaao slian odnos, on nije dugo potrajao i poslije mi
157

se, u osvrtu na njega, jasno ukazao kao ponavljanje, kao elja za povratkom u onaj odnos oca
i sina.
Ono to sam tada znao o naem ocu, veinom sam crpio iz njegovih vlastitih pria. On koji
inae nije bio umjetnika narav i bio je manje obdaren matovi-tou i temperamentom negoli
naa majka, nalazio je zadovoljstvo te stekao i odreenu umjetniku vjetinu u pripovijedanju
o Indiji ili o svojoj domovini, o vanim razdobljima svoga ivota. To je ponajprije bilo
njegovo djetinjstvo u Estoniji, ivot u roditeljskom domu i na imanjima, s putovanjima u
natkrivenim kolima i odlascima na more o kojima nam se nije mogao doista napriati. Pred
nama se otkrivao jedan posvema vedar, uza svu svoju pobonost vrlo ivahan svijet i nita
nismo eznutljivi] e prieljkivali nego da i mi jednom vidimo tu Estoniju i Livoniju u kojima
je ivot tako rajski, tako arolik i veseo. Veoma smo voljeli Basel, etvrt Spalen, misionarski
dom, na Miillerov put i nae susjede i prijatelje, ali gdje su vas pozivali na udaljena imanja,
nudili brdima kolaa i koarama punim voa, posjedali na mlade konjie, vozili irom zemlje
u natkrivenim kolima? Neto od onoga baltikoga ivota i njegovih obiaja otac je i ovdje
mogao uvesti, pa su tako postojale rijei kao Marulla, postojao je samo var, slika cara
Aleksandra, a postojale su i neke igre porijeklom iz oeve domovine kojima nas je nauio,
napose uskrnje kotrljanje jaja na koje smo smjeli dovesti i jedno dijete iz susjedstva da bismo
ga zadivili tim
tradicijama i obiajima. No bilo je malo .1II u tuini uspio prilagoditi svome mladci); 1 >tn /
pa je i samovar na kraju stajao vie kao nm |*ki negoli je bio u uporabi, a takve su bile 1 pnc
o nuko me obiteljskome domu, o Paideu, Tallinuu 1 Tnrtmi*. 0 vrtu njihove kue, o
slavljima i putovanjima u kojima otac nije podsjeao samo sebe na ono to je volio i Sto mu je
nedostajalo, ve je i u nama djeci izgradio malu Estoniju te slike koje su mu bile drage spustio
i u nau duu.
S time, s tim izvjesnim kultom koji je posveivao svojoj domovini i prvoj mladosti vjerojatno
je bilo povezano i to stoje postao izvrstan igra, suigra i uitelj igre. Ni u jednoj kui koju
smo poznavali nije se znalo ni igralo toliko igara, nisu im smiljane tako brojne i vickaste
inaice, nisu izmiljane tolike nove igre. A u tajni to nam na otac, taj ozbiljni, pravedni,
poboni ovjek, nije ieznuo i postao oltarnom figurom, stoje unato svem strahopotovanju
posvema ostao ovjek, blizak i dosezan naem djejemu umu, velikoga je udjela imao njegov
igraki talent, jednako velikoga kao i njegovi opisi i pripovijesti. Za mene, dijete, naravno da
sve to to danas predmnijevam o biografskom i psiholokom tumaenju te zaigranosti tada
nije postojalo. Postojao je i za nas djecu bio ivo djelotvoran samo onaj njegov kult igre te on
u naem sjeanju ne samo da ima svoje mjesto, ve je i knjievno dokumentiran: nedugo
nakon
3 Danas su Paide, Tallinn (gl. grad), Tartu estonski gradovi. (Nap. prev.)
158
159
vremena o kojemu je ovdje rije, na je otac napisao puku knjiicu posveenu igri pod
naslovom "Igra u krugu obitelji" koja je objavljena u nakladi naega ujaka Gunderta u
Stuttgartu. Sve do starosti i do godina sljepoe ta nadarenost za igru ostala mu je vjerna. Mi
djeca nismo znali za neto drugaije i nama je to bilo samo po sebi razumljivo, neto to
pripada karakteru i funkcijama svakog oca: da smo se s ocem iznenada nali na nekom
pustom otoku ili da smo baeni u tamnicu, da smo zalutali u umama, da smo nali utoite u
nekoj pilji, tada bismo moda morali strahovati od nedaa i gladi, ali zasigurno ne od
praznine i dosade jer bi otac za nas smiljao igru za igrom, pa i onda ako bismo morali
boraviti svezani lancima ili u tami jer upravo igre za koje nije bio potreban nikakav ureaj
bile su mu najdrae, primjerice pogaanje zagonetki, smiljanje pitalica, igre rijeima, vjebe
pamenja. A kod igara za koje su bile potrebne igrake i pomona sredstva, njega su uvijek
radovale one najjednostavnije i koje je sam nainio, a osjeao je odbojnost prema industrijski
proizvedenim igrama i kupljenima u trgovini. Godinama smo igre kao to su go bang ili
halma igrali na ploama i figurama koje je on osobno izradio i obojio.
Uostalom, njegova sklonost druenju, drutvenosti pod zatitom i blagom prisilom pravila
igre poslije je i kod jednoga od njegove djece, njegova najmlaeg djeteta, postalo obiljejem i
karakternom crtom. Brat Hans u tome je sliio ocu jer je i on u ophoenju i igranju
160
s djecom nalazio svoj najbolji odmor, svoju radost i nadomjestak za tota to mu je ivot
uskratio. U njemu, plahome i katkada pomalo straljivome Hansu, im bi ga ostavili samoga s
djecom, im bi mu povjerili djecu, u njemu bi do vrhunaca procvjetala njegova mata i
ivotna radost i on bi oduevljavao i oaravao djecu i sam sebe dovodio u rajsko stanje
oputenosti i sree u kojem je bio neodoljivo mio i o kojem su poslije njegove smrti ak i
staloeni i kritini oevici govorili s naglaenom toplinom.
Otac nas je, dakle, poveo u etnju. On je bio taj koji je najvei dio puta gurao djeja kolica
premda uope nije bio krepak. U kolicima je - smijeei se i zaueno zurei u svjetlo - leao
mali Hans. Adele je hodala uz oca dok sam seja manje uspijevao prilagoditi umjerenom
andanteu koraka etnje, pa bih as pohitao naprijed, as zbog nekog zanimljivog otkria
zaostao i molio da mi dopusti gurati kolica, as bih se bez obzira na njegov umor uhvatio ocu
za ruku ili kaput i obasipao ga pitanjima. O emu se govorilo tijekom one etnje, jedne od
tisua slinih, nita mi nije ostalo u sjeanju. Od toga dana i one etnje sjeam se samo, a
takoer i Adele, onoga dogaaja s prosjakom. U slikovnici mojih ranih sjeanja taj dogaaj
pripada meu najdojmljivije i najpoticajnije slike, poticajne za razmiljanje i promiljanje
najrazliitije vrste, kao to me je i danas, nekih ezdeset i pet godina poslije, potaknuo na ove
misli i prisilio da se potrudim oko ovih zabiljeaka.
161
Polagano smo etali, sunce je sjalo i pokraj svake kuglasto obrezane akacije uz put slikalo
njezinu sjenu to je jo vie pojaavalo dojam pedanterije, pravilnosti i pravocrtne estetike
koji je ta biljka na mene uvijek ostavljala. Nije se dogaalo nita osim uobiajenoga i
svakodnevnoga: neki bi listonoa pozdravio oca, pivarski etveropreg s tekim, lijepim
konjima morao je ekati na eljeznikome prijelazu i ostavljao nam je vremena da se divimo
preivnim ivotinjama koje bi vas gledale kao da se s vama ele pozdraviti i popriati i kod
kojih mije bila jeziva jedino tajna kako su njihove noge podnosile da ih se blanja kao drvo i
potkiva onim nezgrapnim eljezima. No kad smo se ve ponovno pribliavali svojoj ulici,
ipak se dogodilo neto novo i posebno.
Prema nama je iao ovjek izgleda pomalo otunoga i loega, jo prilino mlad ovjek s
bradom, zapravo lica koje ve due vrijeme nije brijano. Izmeu tamne kose i brade ivahno
su se rumenjeli obrazi i usnice, njegova odjea i dranje doimali su se zaputeno i
nenjegovano i u nama izazivali koliko tjeskobu toliko i znatielju, rado bih bio podrobnije
pogledao toga ovjeka i neto o njemu saznao. Pripadao je, to sam vidio na prvi pogled, onoj
tajanstvenoj i misterioznoj strani svijeta, moda je bio jedan od onih zagonetnih i opasnih, ali
nita manje nesretnih i tekih ljudi o kojima smo u razgovorima odraslih sluali da se govori
kao o lutalicama, skitnicama, prosjacima, pijancima, zloincima, koji bi se odmah prekidali ili
priguenim aptom
162
nastavljali im bi primijetili da netko od nas djece slua. Koliko god sam bio malen, toliko
sam upravo prema toj prijeteoj tjeskobnoj strani svijeta gajio ne samo prirodnu, djeaku
znatielju, nego sam, tako danas smatram, ve pomalo nasluivao da te udesno dvojbene,
koliko jadne toliko i opasne pojave koje jednako izazivaju i otpor i osjeaj bratstva, da su ti
odrpanci, ti zaputeni i zabludjeli jadnici takoer "ispravni" i valjani, daje njihovo postojanje
u mitologiji posvema potrebno, daje u velikoj svjetskoj igri prosjak jednako nuan kao i kralj,
da odrpanac vrijedi isto koliko i monik i ovjek u odori. I tako sam s odreenom jezom u
kojoj su se u jednakoj mjeri mijeali ushit i strah, gledao kako nam taj neuredni ovjek ide
ususret i svoje korake usmjerava prema nama, vidio sam kako je svoje pomalo plahe oi
upravio prema naem ocu i kako je pred njim zastao napola skinuvi kapu.
Otac je uljudno uzvratio na njegov promumljani pozdrav, a ja sam, dok se malian u kolicima
pri njihovu zaustavljanju probudio i polako otvarao oi, s najveom napetou promatrao
prizor izmeu te dvojice naizgled meusobno toliko stranih mukaraca. Jo jae no to se to
inae nerijetko dogaalo osjeao sam dijalekt jednoga i njegovani, tono akcentuirani jezik
drugoga kao izraz unutarnje suprotnosti, kao daje postao vidljiv onaj pregradni zid izmeu
oca i njegove okoline. S druge strane bilo je uzbudljivo i zgodno promatrati kako je otac tako
uljudno i bez odbijanja ili ustuka
163
prihvatio prosjaka i priznao ga kao brata ovjeka. Poto su razmijenili onih nekoliko prvih
rijei, neznanac je sada, vjerojatno pretpostavljajui daje otac dobroudan ovjek kojega je
lako ganuti, pokuao obasuti oevo srce opisom svoga siromatva, svoje gladi i bijede, u
njegovu je govoru bilo neega pjevajuega i zaklinju-ega kao da nebu jada svoje jade: ni
korice kruha nema, alio se, ni krova nad glavom, ni cipele mu vie nisu cijele, bijeda je to i
vie ne zna kamo bi se obratio, pa usrdno moli neto novaca, ve dugo ga u njegovoj lisnici
nije bilo. Nije rekao lisnici nego novaniku dok je moj otac u svome odgovoru prednost dao
izrazu lisnica. Uostalom, ja sam vie razumio glazbu i mimiku njegova nastupa, a tek malo
rijei.
Sestra Adele, dvije godine starija od mene, bila je u odreenom pogledu bolje obavijetena o
ocu nego ja. Ve tada je znala neto stoje meni jo mnogo godina ostalo skriveno: naime da
na otac gotovo nikada sa sobom nije nosio novac i da je, kada se to jednom dogodilo, s njime
postupao prilino bespomono a i lakomisleno, daje davao srebrnjake umjesto nikaljni novac i
velike umjesto malih kovanica. Ona vjerojatno nije sumnjala u to da on kod sebe nema novca.
Ja sam, naprotiv, bio veoma sklon oekivanju da e on sada, kod sljedeih uzlaznih i jecavih
tonova prosjakove tubalice posegnuti u dep i ovjeku spustiti u ruku ili istresti u kapu
mnotvo kovanica od jednoga i od pola franka, dovoljno za kupiti kruha, limburkoga sira,
cipele i sve
164
ostalo stoje tom udaku ncdostajulo. No, umjctlo uo sam oca kako na sve pozive odgovara
itlim Ijuh nim i gotovo srdanim glasom i uo sam kako *<? njri ve umirujue i smirujue
rijei na posljetku prclvti u dobro sroen govor. Smisao toga govora, kako n mi djeca poslije
mislili da se sjeamo, bio je ovaj otac, nije u stanju dati novac jer ga nema kod sebe, taku-er
se, objanjavao je, s novcem uvijek ne pomae jer ga se naalost moe upotrijebiti na vrlo
razliite naine, primjerice umjesto za jelo za pie, a on tako neemu nipoto ne bi htio
pomagati; nasuprot tomu on ne moe doista gladujuega ovjeka od sebe otpraviti te stoga
predlae da ovjek poe s njim do prvoga duana i tamo e dobiti toliko kruha da barem ovaj
dan nee morati gladovati.
Tijekom toga razgovora mi smo cijelo vrijeme stajali na istome mjestu na irokoj ulici, a ja
sam ih obojicu mogao dobro promotriti, meusobno ih usporediti i na temelju njihova izgleda,
melodije govora i njihovih rijei stvarati svoje miljenje. Naravno, neokrznuta je ostala oeva
nadmo i autoritet u tom nadmetanju, on je bez sumnje bio ne samo onaj koji je pristojan,
uredno odjeven, koji se dobro vlada, on je bio i taj koji je svoga sugovornika ozbiljnije
shvaao, koji je bolje i tonije shvaao partnera i iskreno i bez okolianja stajao iza svojih
rijei. No, drugi je imao onaj prizvuk neobuzdanosti i iza njegovih je rijei stajalo neto
snano i stvarno, snanije i stvarnije od svega
165
razbora i uglaenosti: njegova bijeda, njegovo siromatvo, njegova uloga prosjaka, njegova
sluba glasnogovornika sve skrivljene i neskrivljene bijede ovoga svijeta, a to mu je davalo
teinu, to mu je pomagalo da pronae zvukove i pokrete kojima otac nije raspolagao. A osim i
povrh svega tijekom te tako lijepe i napete prosjake scene malo-pomalo se izmeu prosjaka i
njegova sugovornika razvijala neopisiva slinost, gotovo bratska povezanost. Ona je dijelom
poivala na tome to ga je otac, kada mu se siromah obratio, bez opiranja i mrtenja sasluao i
uvaio, to izmeu njega i sebe nije stvorio nikakav razmak i to je njegovo pravo na jadanje i
suosjeanje priznao kao neto samo po sebi razumljivo. Ali to je bila najmanja stvar. Ako je
taj polu-bradati tamnokosi siromah bio ispao iz svijeta zadovoljnih, zaposlenih i svakoga dana
dosita nahranjenih ljudi, ako je sred tih istih malograanskih obiteljskih kua i malenih
vrtova pred njima ostavljao dojam udnoga stranca, otac je ve odavno, premda na sasvim
drukiji nain, bio stranac, ovjek s nekog drugog kraja svijeta, ovjek koji je s ljudima meu
kojima je ivio, boravio u nekoj labavoj, neizrasloj i nezemaljskoj zajednici zasnovanoj na
sporazumu. I kao to se prosjak doimao da iza svoga prkosnoga i desperadoskoga izgleda
skriva neto djetinje, prirodno i nevino, tako se i kod oca iza fasade pobona, uljudna,
razborita ovjeka skrivalo mnogo toga djejega. U svakom sluaju - jer sve te mudre misli
tada, dakako, nisam imao - to su due njih dvojica govorili jedan s drugim, a moda i jedan
166
mimo drugoga, ja sam sve vie osjeao neku udesnu vrstu njihove meusobne pripadnosti. A
novca, dakle, obojica nisu imali.
Otac se naslonio na rub djejih kolica dok je razgovarao sa strancem. Objanjavao mu je da
mu kani dati trucu kruha, ali taj kruh moraju uzeti iz trgovine u kojoj ga poznaju, pa ga sada
poziva da tamo pou. Rekavi to, otac ponovno pogura kolica, okrene se u drugom smjeru i
poe prema Ritskoj ulici, a stranac gaje bez otpora slijedio u hodu, ali je iznova postao
pomalo plah i vidljivo se osjeao ne odve zadovoljno jer gaje izostanak novanoga dara bio
razoarao. Mi djeca bili smo se priljubili uz oca i kolica, ne preblizu strancu koji je napustio
svoj ganutljivi ton postavi sada tih i mrzovoljan. No ja sam ga potajice promatrao i
razmiljao, s tim ovjekom toliko nam se toga neposredno pribliilo, toliko toga dvojbenoga -
u smislu potrebe da se o tom razmisli kao i u smislu neega tjeskobnoga - a sada kada je
prosjak postao utljiv i oito loe volje, ponovno mi se manje sviao te je opet sve vie iz one
povezanosti s ocem klizio van prema podruju meni stranom i nepoznatom. Bio je to djeli
ivota koji sam promatrao, ivota velikih, odraslih, a kako je taj ivot odraslih oko nas djece
krajnje rijetko poprimao tako primitivne i elementarne oblike, bio sam duboko fasciniran, no
prijanja vedrina i pouzdanje bili su iezli kao to za vedra dana koprena od oblaka moe
priguiti i kao arolijom sakriti svjetlost i toplinu.
167
inilo se da se na dobri otac ne bavi takvim mislima, njegovo je jasno lice ostalo vedro i
ljubazno, vedar i ravnomjeran bio je i njegov korak. I tako smo se, otac, djeca, djeja kolica i
prosjak, mala karavana, kretali dalje prema Ritskoj ulici, u njoj smo produili sve do trgovine
koju smo svi znali i u kojoj su se mogle kupiti najraznovrsnije stvari, od kruha do ploica za
pisanje, kolskih biljenica i igraaka. Tu smo se zaustavili, a otac je zamolio stranca da na
trenutak prieka tu kod nas djece dok se on ne vrati iz duana. Adele i ja smo se pogledali,
oboje smo se nelagodno osjeali, pomalo smo se bojali ili, tovie, silno smo se bojali, a
mislim da nam se s oeve strane inilo neobinim i ne sasvim shvatljivim da nas je ostavio tu
sasvim same sa stranim ovjekom kao da nam se nita ne moe dogoditi, kao da jo nikada zli
ljudi nisu ubili ili oteli i prodali djecu ili ih prisiljavali na prosjaenje i kradu. I oboje smo se,
radi vlastite zatite i zatite naega najmlaeg brata, grevito priljubili s obiju strana kolica
koja ni pod kakvim okolnostima nismo namjeravali ispustiti. Otac je ve bio preao onih
nekoliko kamenih stuba do duanskih vrata, ve je stavio ruku na kvaku, ve je nestao. Bili
smo sami s prosjakom, u cijeloj toj dugoj i ravnoj ulici nije bilo nikoga na vidiku. U sebi sam,
u obliku nekog zavjeta, sam sebe bodrio da budem hrabar i muevan.
Tako smo svi stajali, moda koju minutu, i nikomu od nas nije bilo ugodno pri srcu osim
malome braci koji uope nije uoio stranca i zadovoljno se igrao
168
svojim siunim prstima. Odvaih se podignuti pogled prema onom stranom ovjeku i vidjeh
daje na njegovu rumenom licu nemir i nezadovoljstvo jo vee, nije mi se sviao, doista me
plaio, jasno se vidjelo kako se u njemu bore proturjeni nagoni i tjeraju ga da neto uini.
No, uto je i on svoje misli i osjeaje ve bio priveo kraju, kroza nj sijevnu odluka i taj se
bljesak mogao oima vidjeti. Ali ono na to se odluio i stoje sada uinio bilo je u suprotnosti
sa svime to sam pomislio, emu sam se nadao ili ega sam se plaio, bilo je najmanje
oekivano od svega to se moglo dogoditi, posve nas je zateklo, Adele i mene, tako da smo se
bez rijei skamenili. Nakon toga bljeska u njemu, prosjak podigne jednu svoju nogu sa
alosno tronim cipelama, privue koljeno, do ramena uzdigne obje ruke stisnute u aku i
brzim trkom, gotovo nevjerojatnim za takvo tijelo, jurne niz ravnu ulicu; dao se u bijeg i trao
je, trao kao progonjen sve dok nije stigao do prve poprene ulice i zauvijek nam nestao iz
vida.
to sam pritom osjeao, ne moe se opisati, bio je to koliko uas toliko i olakanje, koliko
zaprepatenje toliko i zahvalnost, ali u istoj sekundi i razoaranje, pa i aljenje. A sada se
vedra lica, s dugom trucom kruha u ruci vraao otac iz duana, na trenutak se zaudio, pustio
da mu ispriam to se dogodilo i smijao se. Bilo je to na kraju najbolje to je mogao uiniti.
No ja sam se osjeao kao da mi je dua otrala zajedno s prosjakom, u nepoznato, u bespua
svijeta, i dugo je trajalo dok
169
nisam mogao razmiljati o tome zato je taj ovjek pobjegao od kruha kao to sam ja neko
utekao pred zalogaj em koji mi je ponudio uvar pruge. Danima i tjednima taj je doivljaj
uvao svoju svjeinu i neiscrp-nost i uspio ju je, kakva god da smo za to uvjerljiva
obrazloenja poslije izmiljali, do danas sauvati. Svijet bespua i tajni u koji je izbjegli
prosjak pred nama utekao i nas je ekao. Taj svijet prekrio je i zatro onaj lijepi i bezazleni
ivot iz prvoga plana, progutao je naega Hansa, a i mi braa i sestre koji smo do danas i do
starosti pokuavali se oduprijeti, znamo da nam je potamnio i zarobio nam iskru u duama.
(1948.)
170
Prekinuti kolski sat
i se kako u svojim poznim danima ne samo da moram kao svi stari ljudi iznova se posvetiti
uspomenama na djetinjstvo, ve kao da, u neku ruku za kaznu, takoer moram jo jednom s
obrnutim predznacima posegnuti za sumnjivom umjetnou pripovijedanja i zbog nje
ispatati. Pripovijedanje pretpostavlja sluatelje i od pripovjedaa zahtijeva hrabrost koju e
on smoi samo ako njega i njegove sluatelje okruuje zajedniki prostor, zajedniko drutvo,
obiaj, jezik i nain miljenja. Uzori koje sam u mladosti potovao (i danas ih potujem i
volim), napose pripovjedaa Seldwylskih4 pria, u ono doba dugo su me podupirali u
pobonome vjerovanju da je ta pripadnost i zajednitvo i meni uroeno i naslijeem
preneseno, da i ja, kada pripovijedam prie, sa svojim itateljima dijelim istu domovinu, da za
njih sviram na glazbalu i po not-nome sustavu koji su njima kao i meni posve prisni i prirodni.
Tu svjetlost i tama, radost i tuga, dobro i zlo, djelo i patnja, pobonost i bezbotvo nisu,
dodue, bili tako sasvim kategorino i otro odijeljeni i izdvojeni
4 Misli se na Gottfrieda Kellera (1819.-1890.) i njegovu zbirku novela Die Leute van
Seldwyla. (Nap. prev.)
171
kao u moralnim pripovijestima iz kolskih udbenika i djejih knjiga, tu je bilo nijansa, bilo je
psihologije, napose je bilo humora, ali nije bilo naelne sumnje ni u razumijevanje sluatelja
ni u pripovjedivost mojih pria koje su se najee uredno odvijale s uvodom, zapletom,
raspletom, s vrstom strukturom radnje, a meni i mojim itateljima pruale su gotovo isto
toliko zadovoljstva koliko i neko velikomu majstoru iz Seldwyle pripovijedanje, a njegovim
itateljima sluanje. I tek polako i nevoljko s godinama sam doao do spoznaje da moj nain
ivljenja i moj nain pripovijedanja nisu u skladu, da sam za ljubav dobromu pripovijedanju
nad veinom svojih doivljaja i iskustava inio nasilje i da se ili moram odrei pripovijedanja
ili se moram odluiti da umjesto dobroga postanem lo pripovjeda. Ti pokuaji, negdje od
Demiana, pa sve do Puta na istok, sve vie su me udaljavali od dobre i lijepe tradicije
pripovijedanja. I kada danas pokuam zapisati ma koliko malen, ma koliko dobro izoliran
doivljaj, tada mi sva umjetnost iscuri kroz prste, a ono doivljeno postaje na gotovo
sablastan nain mnogoglasno, mnogoznano, sloeno i neprozirno. Moram se s time pomiriti,
posljednjih su desetljea vee i starije vrednote i dragocjenosti negoli je samo pripovjedna
umjetnost postale sumnjive i dvojbene.
U naoj ne odve omiljenoj uionici calwske klasine gimnazije mi uenici sjedili smo
jednoga prijepo-dneva piui ispit. Bilo je to u prvim danima nakon duih
172
praznika, tek nedavno smo predali svoje plave ake knjiice koje su nai oevi morali
potpisati, nismo se jo dokraja bili ponovno naviknuli na zatoenitvo i dosadu, pa smo ju
stoga jo jae osjeali. A i profesor, ovjek jo dobrano ispod etrdeset koji je nama jeda-
naestogodinjacima i dvanaestogodinjacima izgledao prastaro, bio je vie potiten negoli loe
volje, vidjeli smo ga kako sjedi na svome povienome prijestolju, ut u licu, nagnut nad
biljenice, napaena izgleda. Otkako muje umrla mlada ena, ivio je sam sa siniem
jedincem, bljedunjavim djeakom visoka ela i blijedih plavih oiju. Napet i nesretan taj
ozbiljni ovjek sjedio je u svojoj uzvienoj samoi, potivali smo ga, ali smo ga se i bojali;
kada je bio ljut ili ak bijesan, tada je zraka divlje neobuzdanosti mogla probiti humanistiko
dranje i razotkriti istinu. Bilo je tiho u prostoriji koja je vonjala na tintu, djeake i kou od
cipela, samo katkada bi se zauo neki spasonosan zvuk: tresak isputene knjige o pranjavi
pod od jelovih dasaka, apat potajnoga razgovora udvoje, dahtanje jedvice suspregnu-ta
smijeha koje vas je tjeralo da se osvrnete, a svaki takav um uitelj bi na svom prijestolju uo
i istoga asa uutkao, najee samo pogledom, upozoravajuim izrazom lica s izboenom
vilicom ili prijetei uzdignutim prstom, katkada nakaljavam'em ili nekom kratkom rijeju.
Izmeu razreda i profesora onoga dana, Bogu hvala, nije vladalo olujno ozraje, no ipak ona
blaga napetost atmosfere iz koje moe nastati ovakvo ili onakvo, vjerojatno nepoeljno
iznenaenje. A ja zapravo nisam znao nije li mi to bilo drae od naj savrenijega
173
sklada i mira. To je moda bilo opasno, iz toga je moglo neto nastati, no na posljetku mi
djeaci, napose tijekom takvih pisanih zadaa, nita nismo iekivali tako udno kao prekide i
iznenaenja, u kojem god obliku, jer silna je bila dosada i potisnuti nemir u djeaka odve
dugo i strogo prisiljavanih na mirno sjedenje i utnju.
Vie ne znam kakva je to bila zadaa kojom nas je profesor bio zaposlio dok se iza daanoga
zaklona svoje eke bavio slubenim poslovima. To nipoto nije bio grki jer je cijeli razred
bio na okupu - dok je na satovima grkoga samo etiri ili pet "humanista" sjedilo suelice
majstoru. Bila je to prva godina u kojoj smo uili grki, a odjeljivanje nas "grka" ili
"humanista" od ostatka razreda cijelom je kolskom ivotu dalo nov prizvuk. S jedne strane
nas nekoliko grka, mi budui sveenici, filolozi i ostali akademiari, ve sada smo se smatrali
uzdignutima iznad gomile buduih koara, suk-nara, trgovaca ili pivara te u izvjesnoj mjeri
odlikovanima stoje nama znailo ast i zahtjev i poticaj jer smo bili elita, predodreeni za
neto vie negoli je obrt i stjecanje novca, no ta je ast, kako je i pravo, imala i svoju
dvojbenu i pogibeljnu stranu. Znali smo da nas u dalekoj budunosti oekuju ispiti bajoslovno
zahtjevni i teki, ponajvie strani dravni ispit kada se uenici humanistikoga smjera iz
cijele vapske pozivaju u Stuttgart radi natjecanja na kojem se tijekom viednev-noga
testiranja treba izdvojiti ua i prava elita, ispit o ijem je ishodu za veinu kandidata ovisila
cijela
174
budunost jer od onih koji ne bi proli kroz ta uska vi a ta, veina je time bila osuena i na
odricanje od plam ranoga studija. A otkako sam i sam pripadao human i stima, uenicima koji
su privremeno shvaam i ima prijed zapisani kao elita, ve vie sam puta, vjerojatnu potaknut
razgovorima svojih starijih drugova, pomislio kako je jednom humanistu, pozvaniku, ali jo ni
izdaleka izabraniku zacijelo veoma muno i gorko kada mora vratiti svoj asni naslov te
posljednji i najvii ra/ivd nae kole ponovno prosjediti kao banauz medu mnogim drugim
banauzima spustivi se na njihovu razinu i postavi njima slian.
Nas nekoliko grka bili smo, dakle, od poetka kolske godine na tome uskome putu prema
slavi, pa smo sa svojim razrednikom stvorili nov, mnogo prisniji, a time i mnogo delikatniji
odnos. Jer on nam je drao sate grkoga i tada nas nekolicina nismo vie sjedili unutar razreda
i mase, koji je kao cjelina profesorovoj moi mogao suprotstaviti barem svoju brojnost, ve
svatko za se, slabaan i eksponiran nasuprot tom ovjeku koji je poslije kratkog vremena
svakoga od nas poznavao kudikamo bolje nego sve ostale uenike iz razreda. Na tim
uzvienim, a jo ee uasno tjeskob-nim satima pruao nam je ono najbolje od svoga
znanja, nadzora i skrbi, ambicije i ljubavi, ali i od udljivosti, sumnjiavosti i osjetljivosti; bili
smo pozvanici, bili smo njegovi budui kolege, bili smo mala skupina onih na-darenijih ili
ambicioznijih, predodreenih za neto uzvi-enije, nama je vie nego cijelom preostalom
razredu
175
posveivao svoju predanost i brigu, ali je od nas oekivao i viestruko vee razumijevanje za
sebe sama i svoju zadau. Mi humanisti nismo trebali biti obini uenici koji su putali da ih
profesor, uz Boju pomo, dovue i dotegli do propisane najmanje mjere kolskog
obrazovanja, nego marljivi i zahvalni suputnici na tom strmom putu, svjesni svoga istaknutog
poloaja u smislu visoke obveze. On bi bio poelio humaniste koji bi od njega traili da
neprestance kroti i obuzdava njihovu arku ambiciju i e za znanjem, uenike koji svaki i
najmanji zalogaj duhovne hrane iekuju i primaju s najveom glau i doskora pretvaraju u
nove duhovne energije. Ne znam, dodue, u kojoj je mjeri neki od mojih malobrojnih sugrka
bio voljan i prirodno nadaren odgovoriti tomu idealu, no pretpostavljam da se drugi nisu
mnogo razlikovali od mene i vjerojatno su, dodue, iz svoga humanistikog obrazovanja crpili
odreenu ambiciju, pa i neku staleku umiljenost smatrajui se neto boljima i
dragocjenijima, iz te oholosti u pogodnim trenucima razvivi i odreenu obvezu i
odgovornost; no sve u svemu mi smo ipak bili kolarci u dobi od jedanaest do dvanaest
godina i isprva smo se jako malo razlikovali od svojih nehumanistikih razrednih prijatelja i
nitko od nas ponosnih grka ne bi, stavljen pred izbor izmeu slobodna popodneva i dodatne
lekcije iz grkoga, ni trenutak oklijevao, ve bi se oduevljeno odluio za slobodno popodne.
Da, nema sumnje, to bismo bili uinili - a ipak je u naim mladim duama bilo prisutno i neto
od onoga drugoga, neto
176
od onoga stoje profesor od nas tako eznutljivo i poesto tako nestrpljivo oekivao i
zahtijevao. to se mene tie, nisam bio bistriji od ostalih ni zreliji od svojih godina i moglo
me se i neim mnogo manjim od raja slobodnoga popodneva lako odmamiti od Kochove
grke gramatike i osjeaja humanistikoga dostojanstva. A ipak sam katkad u nekim
predjelima svoga bia bio i putnik na istok i Kastalac i nesvjesno se pripremao da postanem
lanom i historiografom svih platonskih akademija. Katkada, uza zvuk neke grke rijei ili
riui grka slova u svoju pisanku, izbrazdanu mrzovoljnim ispravcima moga profesora,
osjeao sam aroliju jedne duhovne domovine i pripadnosti i bio sam bez ikakvih rezervi i
popratnih prohtjeva voljan odazvati se zovu duha i slijediti svoga majstora. I tako je u naem
glupo umiljenom osjeaju elitizma kao i u naoj stvarnoj posebnosti, u naoj izoliranosti i
tjeskobnoj prepuste-nosti uitelju kojega smo se tako esto plaili ipak postojala i zraka prave
svjetlosti, slutnja pravoga poziva, daak prave sublimacije.
No na tom neveselom i dosadnom jutarnjem kolskom satu dok sam nad svojom odavno
zavrenom zadaom oslukivao siune plahe umove prostorije i udaljene vedre zvuke
vanjskoga svijeta i slobode: lepet krila goluba u letu, kukurijekanje pijetla ili koijaevo
pucketanje biem, na trenutke nije izgledalo da su u toj niskoj prostoriji ikada boravili dobri
duhovi. Traak plemenitosti, zraka duhovnosti poivala je samo na pomalo umornu i
zabrinutu licu profesora kojega sam
177
I
promatrao s mjeavinom suosjeanja i neiste savjesti, uvijek spreman da, podigne li oi,
pravodobno izbjegnem njegov pogled. Ne razmiljajui zapravo ni o emu i bez ikakvih
namjera, predao sam se pukom gledanju, zadatku da to nelijepo, ali ne i neplemenito
uiteljevo lice pohranim u svoju slikovnicu i ono je doista preko ezdeset ljeta ostalo u njoj
sauvano: rijetki pramenovi kose iznad blijeda ela otrih rubova, pomalo ocvale vjee
oskudnih trepavica, ukasto-bljedunjavo, ispijeno lice s krajnje izraajnim ustima koja su
znala tako jasno artikulirati i tako se rezignirano-podrugljivo smijeiti, i energinim,
izbrijanim podbratkom. Ta mi se slika urezala u pamenje, jedna od mnogih, godinama i
desetljeima mirovala je nekoritena u svome bespro-stornome arhivu, a kada je iznova
kucnuo njezin trenutak i kada je pozvana, svaki put se pokazala savreno prisutnom i svjeom
kao daje tek prije jednoga trena i treptaja oka njezin pralik stajao preda mnom. I dok sam
promatrajui toga ovjeka za katedrom upijao njegove patnike i strau proete, ali
duhovnim radom i stegom obuzdane crte lica putajui ih da se u meni pretvore u dugotrajnu
sliku, ta pusta prostorija ipak nije bila tako pusta i naizgled prazan i dosadan kolski sat ipak
nije bio tako prazan i dosadan. Ve mnogo je desetljea taj profesor ispod zemlje, a vjerojatno
sam od humanista onoga godita ja jo jedini ivui i koji e tek sa svojom smru zauvijek
izbrisati tu sliku. Ni s jednim od mojih grka s kojima sam se tada kratko vrijeme druio nije
me povezivalo prijateljstvo. Za jednoga znam samo da ve odavno nije iv, za drugoga daje
1914. godine
178
poginuo u ratu. A o treemu, koji mi je bio drag i jedinom koji je doista ostvario tadanji cilj
svih nas i postao teolog i sveenik poslije sam saznao djelie njegova neobina i svojeglava
ivotopisa: njega koji je dokolicu pretpostavljao svakom poslu i imao mnogo smisla za male
ulne ivotne uitke njegovi su kolege studenti zvali "materija", ostao je neoenjen, kao
teolog je dogurao do seoske upe, esto je putovao, optuen je za neprestane propuste u
slubi, dao se jo u mladim i zdravim godinama umiroviti i zbog svojih se mirovinskih
potraivanja s crkvenim vlastima dugo sudio, poeo patiti od dosade (jo kao djeak bio je
izvanredno znatieljan) i protiv nje se borio djelomice putovanjem, djelomice navikom da
svakodnevno nekoliko sati odsjedi kao sluatelj u sudnicama, a vidjevi da praznina i dosada
ipak sve vie narastaju, u dobi od gotovo ezdeset godina utopio se u Neckara.
Prepao sam se i kao zateen spustio pogled koji je poivao na profesorovoj glavi kada je on
podignuo lice i zagledao se iznad razreda.
"Welleru" uli smo kako je prozvao, a u jednoj od zadnjih klupa Otto Weller posluno ustane.
Poput krinke njegovo je veliko rumeno lice lebdjelo nad glavama ostalih.
Profesor mu dade rukom znak da prie katedri, pred lice mu stavi plavu malu biljenicu i tiho
mu postavi nekoliko pitanja. Weller je odgovarao takoer aptom i vidno uznemiren, inilo mi
se da malo prevre oima, a to mu je davalo zabrinut i uplaen izgled na to kod njega nismo
bili naviknuli. On je bio oputene
179
naravi i imao je takvu kou o koju se bez tete tota moglo oeati to bi druge ve zaboljelo.
Inae, bilo je to osobito i nezamjenjivo lice kojem je on sada davao taj zabrinuti izraz, lice
posve nezamjenjivo s drugim i samo po sebi jednako nezaboravno kao i lice moga prvoga
uitelja grkog. Bilo je tada nekoliko uenika iz moga razreda ije ni lice ni ime u meni nisu
ostavili nikakva traga; ja sam, naime, ve idue godine poslan u drugi grad i kolu. No lice
Otta Wellera mogu si i dandanas savreno jasno predoiti. Ono je, barem u ono doba, upadalo
u oi ponajvie svojom veliinom, bilo je nastranu i nadolje raireno jer su dijelovi ispod
eljusti bili veoma oteeni i ta je oteklina inila lice mnogo irim no to bi inae bilo. Sjeam
se da sam ga, uznemiren tom pojavom, jednom upitao to mu je zapravo s licem, i sjeam se
njegova odgovora: "Zna, to su lijezde. Imam lijezde." No i kad zanemarimo te lijezde,
Wellerovo je lice bilo veoma ivopisno, bilo je puno i snano rumeno, kosa tamna, oi
dobroudne, pokreti onih jabuica vrlo spori, a imao je usta koja su usprkos svome rumenilu
sliila ustima neke starice. Vjerojatno je zbog lijezda drao eljust malo podignutu tako da se
mogao vidjeti cijeli vrat, a to dranje pridonosilo je tomu da se gornja polovica lica potisne
unazad i gotovo padne u zaborav dok je ona uveana donja polovica usprkos obilnome mesu
izgledala dodue vegetativno i neduhovno, ali dobrohotno, ugodno i ljubazno. Meni je on sa
svojim irokim dijalektom i dobroudnom naravi bio simpatian, ali se s njime nisam odve
susretao; ivjeli smo u razliitim sferama: u koli
180
sam pripadao humanistima i sjedio u blizini nastavnikova stola dok je Weller pripadao
zadovoljnim dangubama koji su sjedili sasvim odostrag, rijetko kada znali odgovor na
profesorska pitanja, esto su iz depova hlaa izvlaili i grickali orahe, suhe kruke i tomu
slino i svojom pasivnou isto koliko i neobuzdanim brbljanjem i hihotanjem nerijetko
gnjavili profesora. Izvan kole Otto Weller takoer je pripadao svijetu razliitom od moga;
stanovao je izvan grada u blizini kolodvora, daleko od mojega kraja, a otac mu je bio
eljezniar i nisam ga poznavao ak ni iz vienja.
Nakon kraega aputanja profesor poalje Otta Wellera natrag na mjesto; izgledao je
nezadovoljno i potiteno. No profesor je ustao drei u ruci onu malu tamnoplavu biljenicu i
stao pogledom pretraivati uionicu. Pogled mu se zaustavi na meni, prie mi, uzme moju
pisanku, pogleda ju i upita: "Gotov si sa zadaom?" A kada sam potvrdno odgovorio, on mi
dade znak ga slijedim, poe prema vratima i na moje ih iznenaenje otvori, pokae mi rukom
da izaem i za nama zatvori vrata.
"Moe za mene obaviti jedan zadatak", ree i preda mi plavu biljenicu. "Ovo je Wellerova
uenika knjiica, uzet e ju i poi k njegovini roditeljima. Tamo e rei da sam pitao je li
potpis ispod Wellerove svjedodbe doista rukopis njegova oca."
Za njim sam jo jednom mugnuo nazad u uionicu i s drvene vjealice uzeo svoju kapu,
gurnuo biljenicu u dep i poao.
181
Dogodilo se, dakle, udo. Usred toga dosadnoga sata profesoru je palo na pamet da me
poalje u etnju, van u lijepo svijetlo dopodne. Bio sam omamljen od iznenaenja i sree; ne
bih mogao zamisliti nita poeljnije. U skokovima sam pretrao preko oba stubita s duboko
izlizanim smrekovim stubama, uo sam kako iz neke druge uionice odzvanja jednolian,
diktirajui glas nekog profesora, skoio sam kroz izlazna vrata preko plitkih stuba od
pjeenjaka te zahvalan i sretan uetao u lijepo jutro koje se jo maloprije doimalo tako
zamorno dugim i praznim. Ovdje vani nije bilo takvo, ovdje se nije osjeala ni pusto ni
skrivena napetost koja je u uionici iz sati isisavala ivot i tako ih zauujue produavala.
Ovdje je puhao vjetar i uurbane sjene oblaka nadlijetale su plonik irokoga glavnog trga,
jata golubova plaila su psie i tjerala ih na lave, konji su stajali upregnuti u seljaka kola,
pred sobom su imali drvene jasle i jeli sijeno, obrtnici su ili radili ili kroz nisko poloene
prozore radionica razgovarali sa susjedima. U malenom izlogu eljezarije jo uvijek je stajao
onaj grubi pitolj s cijevi od modroga elika koji je navodno stajao dvije i pol marke i ve
tjednima mije za-pinjao za oko. Primamljiva i lijepa bila je i voarnica gospoe Haas na
trnici i malena trgovina igraaka gospodina Jenischa, a pokraj nje kroz otvoreni je prozor
radionice gledalo sjedobrado i uareno lice kotlara koje se sjajem i rumenilom natjecalo s
blistavom kovinom kotla po kojem je tukao ekiem. Taj uvijek vedri i uvijek znatieljni
starac rijetko bi koga propustio pored svoga prozora, a da mu se ne obrati ili s njime barem ne
182
razmijeni pozdrav. I meni se obratio: "No, je li vam kola ve gotova?", a kada sam mu
ispriao da za svog.i profesora moram obaviti neki posao, on me pun rau mijevanja
posavjetuje: "E, onda se nemoj previe uri ti, dopodne je jo dugo." Posluao sam njegov
savjet i neko sam se vrijeme zadrao na starome mostu. Na slonjen na ogradu gledao sam
dolje vodu kako mirno tee i promatrao nekoliko malih grgea koji su sasvim u dubini, pri
samome dnu, naizgled spavajui nepomino stajali na istome mjestu, no zapravo su
neprimjetno zamjenjivali poloaje. Usta su drali okrenuta nadolje pretraujui dno, a kada bi
se iznova pokazali u vodoravnom i neskraenom poloaju, mogao sam im na leima
prepoznati svijetlotamni prugasti uzorak. Preko oblinje ustave voda je tekla tiho uborei
svijetlim zvucima, a dalje nizvodno na otoku su buala jata pataka, iz te udaljenosti i njihova
je eskadra i njihovo gakanje zvualo blago i jednolino i poput protoka rijeke kroz ustavu
imalo je onaj arobni zvuk vjenosti u koji je ovjek mogao utonuti i pustiti da ga on uspava i
pokrije kao um ljetne kie ili guste snjene pahulje to tiho sipe. Stajao sam i gledao, stajao i
oslukivao, prvi put toga dana na trenutak sam ponovno bio u onoj ljupkoj vjenosti u kojoj
ne zna za vrijeme.
Prene me izbijanje crkvene ure. Uplaim se u strahu da sam potratio previe vremena i sjetim
se svoga zadatka. I tek sada taj zadatak i ono to je s njime povezano stade zaokupljati moju
panju i zanimanje. Dok sam ne gubei vie ni aska hitao prema kolodvorskoj etvrti,
ponovno mi pade na pamet Wellerovo nesretno
183
lice dok se s profesorom doaptavao, ono kolutanje oima i izraz njegovih lea i njegova hoda
dok se polako i kao shrvan vraao u klupu.
Da ovjek nije u svakom trenutku isti, da moe imati svakojaka lica, razliit izraz i dranje, to
nije bilo nita novo, to smo odavno znali i poznavali kod drugih i kod sebe samih. Novo je,
meutim, bilo to da su razlike, te udesne i zabrinjavajue izmjene hrabrosti i straha, radosti i
tuge postojale i u njega, u toga dobrodunog Wellera s licem nateenim od lijezda i
depovima punim hrane, u jednoga od onih odostrag iz zadnjih dviju klupa koji naizgled
uope nisu marili za kolu i koji se u koli niega nisu bojali osim njezine dosade, u jednoga
od onih razrednih drugova tako ravnodunih u uenju, tako otuenih od knjiga, no koji su,
im se radilo o vou i kruhu, poslovima i novcu i drugim temama odraslih, bili toliko ispred
nas drugih te ve i sami gotovo odrasli - i sada, dok sam si misli time zaokupljao, to me
veoma uznemirivalo.
Sjeam se jedne od njegovih trijezno objektivnih i lakonskih izjava kojom me je jo nedavno
iznenadio i gotovo zbunio. Bilo je to na putu prema livadi s potokom kada smo u poveoj
skupini drugova djeli puta ili jedan pored drugoga. Stisnuvi pod mikom smotani runik i
kupae gaice hodao je pored mene svojim oputenim nainom, no iznenada na trenutak
zastane, upravi mi svoje krupno lice i ree: "Moj otac zarauje sedam maraka na dan."
184
Do tada nisam bio ni za koga znao koliko zarauje na dan, a nisam tono ni znao koliko
sedam maraka zapravo jest, no zvualo mije kao vrlo lijepa svota, a on ju je i spomenuo s
prizvukom zadovoljstva i ponosa. No kako je nadmetanje bilo kakvim brojevima i veliinama
bio jedan od oblika zabave medu nama uenicima, ja mu, premda je vjerojatno bio rekao
istinu, nisam dopustio da mi imponira. I kao to se odbija loptu, tako mu ja uzvratim izjavivi
da moj otac zarauje dvanaest maraka na dan. To je bila la, puka izmiljotina, ali me zbog
nje nije pekla savjest jer je to bila isto retorika vjeba. Weller se na trenutak zamisli, a kada
ree: "Dvanaest? To bogme nije loe!" iz njegova je pogleda i glasa ostalo nejasno je li moju
izjavu shvatio ozbiljno ili ne. Nije ustrajao na tome da me raskrinka, preao je preko toga; ja
sam tu bio ustvrdio neto u to se moda moglo posumnjati, no on je to prihvatio smatrajui
da to nije vrijedno sporenja, pa je tako ponovno on bio onaj nadmoni i iskusni, praktiar i
gotovo odrastao, a ja sam to bespogovorno prihvatio. Bilo je kao da dvadesetogodinjak
razgovara s djeakom od jedanaest godina. Ali zar nam nije obojici bila jedanaesta?
Da, na pamet mi je pala i jo jedna od njegovih tako odraslih i trijezno objektivnih izjava koja
me je jo vie bila zaudila i zaprepastila. Odnosila se na jednoga bravarskoga majstora ija se
radionica nalazila nedaleko kue mojega djeda. Taj sije ovjek jednoga dana, kako sam s
uasom uo od susjeda, oduzeo ivot, neto to se u gradu ve godinama nije dogodilo i meni
185
|i\ barem u takvoj neposrednoj blizini, usred toga prisnoga i milog okruenja moga djeatva,
do sada bilo posve nezamislivo. Govorilo se da se objesio, ali se o tome jo sporilo, tako
rijedak i znaajan dogaaj ljudi nisu htjeli odmah primiti na znanje i smatrati zavrenim, ve
su se nad tim prvo htjeli uasavati i sablanjava-ti, pa su nesretnoga pokojnika ve prvoga
dana po njegovu svretku ene iz susjedstva, sluavke, listonoe opleli kolopletom pria od
kojih su neke niti i do mene stigle. No drugoga dana Weller me je susreo na ulici dok sam
plaho pogledavao prijeko prema bravarovoj kui s muklom i zaprtom radionicom te me upita
elim li znati kako je bravar to uinio. Tada me on ljubazno i s uvjerljivim prividom
apsolutnoga znanja obavijesti: "Dakle, budui daje ipak bio bravar, nije htio uzeti ue, nego se
objesio o icu. Sa sobom je bio ponio icu i avle i eki i klijeta, poao Teichelskim putem,
gotovo skroz do umskoga mlina, tamo je icu dobro zategnuo izmeu dva drveta te ak
preostale krajeve briljivo okresao klijeti-ma, a onda se objesio o icu. No kada se netko
vjea, zar ne, tada se najee objesi dolje za vrat, pa mu od toga ispadne jezik, to izgleda
odvratno i on to nije htio. Dakle, to je uinio? Nije se objesio dolje za vrat nego sasvim gore
uz eljust, pa mu zato jezik poslije nije ispao. Alije ipak bio poplavio u licu."
A sada je taj Weller koji je tako dobro poznavao svijet i tako malo mario za kolu, oito imao
teku brigu. Postojala je sumnja je li potpis njegova oca ispod posljednje svjedodbe doista
autentian. A budui da je Weller izgledao tako strano potiteno i na povratku
186
kroz uionicu imao tako utuen izraz lica, moglo se pretpostaviti daje ona sumnja ispravna, a
ako je to bilo tono, tada to nije bila samo sumnja, ve osnovana sumnja ili tuba daje Otto
Weller sam pokuao oponaati potpis svoga oca. Tek sada kada sam se nakon kratke
opijenosti radou i slobodom iznova probudio i bio sposoban misliti, poeo sam shvaati taj
napaeni i prevrnuti pogled svoga druga i slutiti da se tu odigrava fatalna i runa pria, dapae
poelio sam da nisam ja taj sretni izabranik koji je za vrijeme nastave poslan u etnju. Vedro
prijepodne sa svojim vjetrom i hitrim sjenama oblaka i onaj vedri lijepi svijet kojim sam etao
promijenie se, moja radost stade kopnjeti, a umjesto nje ispunie me misli na Wellera i
njegovu priu, sve same neugodne i turobne misli. Iako jo nisam poznavao svijet i u
usporedbi s Wellerovim objektivnim iskustvom bio sam jo dijete, ipak sam znao - i to iz
pounih pripovijesti za zreliju mlade - daje krivotvorenje potpisa neto veoma lose, neto
kriminalno, jedna od postaja na putu koji je grenika vodio u zatvor i na vjeala. A ipak je na
kolski prijatelj Otto bio ovjek, meni drag, dobar i drag momak kojega nisam mogao smatrati
odmetnikom predodreenim za vjeala. Sve bih bio dao kada bi se ispostavilo da je potpis
istinit i da je sumnja pogrena. Ali zar nisam vidio njegovo zabrinu-to-uasnuto lice, nije li on
vrlo jasno pokazao da se boji, dakle da mu savjest nije ista?
Opet hodajui sasvim polako, ve sam se bio pribliio onoj kui u kojoj su stanovali sve ljudi
sa
187
Je IK/nie kadli mi srnu misao da bih moda mogao za Olt.i ncSto uiniti. Ako sada,
pomislih, uope ne uem u tu kuu, nego se vratim u razred i izvijestim profesora da je potpis
u redu? I tek to mi je to palo na pamet, osjetih teku tjeskobu; sam sam se ukljuio u tu
nemilu priu i provedem li svoj naum, vie neu biti sluajan glasnik i sporedan lik ve
sudionik i sukrivac. Hodao sam sve sporije, na posljetku sam proao pored one kue i
produio jer sam morao dobiti na vremenu, morao sam o tome jo razmisliti. A zamislivi
daje ona spasonosna i plemenita la na koju sam se napola ve bio odluio doista izgovorena i
zaplevi se u njezine posljedice, postade mi jasno da to nadilazi moje snage. Ne iz
razboritosti, ve iz straha od posljedica odrekao sam se uloge pomagaa i spasitelja. Na um mi
pade jo jedan, bezazleniji izlaz iz nevolje: mogao sam se okrenuti i izvijestiti da u kui
Wellerovih nema nikoga. Ali gle, ni za tu la nisam smogao hrabrosti. Profesor bi mi dodue
povjerovao, ali bi me pitao zato me tako dugo nije bilo. Snuden i neiste savjesti napokon
sam uao u onu kuu, zaviknuo ime gospodina Wellera i neka me ena uputila na gornji kat
na kojem stanuje gospodin Weller, ali je, ree, u slubi, pa u tamo zatei samo njegovu enu.
Popeo sam se stubama, ta kua praznih golih zidova doimala se negostoljubivo, osjeao se
miris kuhinje i neke jake luine i sapuna. Gore sam doista zatekao gospou Weller; izala je iz
kuhinje, bila je uurbana i kratko me upitala to trebam. No kada sam ispriao da me alje
razrednik i da je rije o Ottovoj
svjedodbi, ona obrie ruke o pregau i uvede me u sobu, da mi stolicu da sjednem i ak me
upita moe li me ime ponuditi, krikom kruha s maslacem ili moda jabukom. No ja sam ve
bio iz depa izvukao aku knjiicu i pruivi ju rekao joj da profesor pita je li to doista
potpis Ottova oca. Nije odmah razumjela, pa sam morao ponoviti; napregnuto je sluala i sada
otvorenu knjiicu podigne pred oi. Mogao sam ju dobro promotriti jer je vrlo dugo
nepomino sjedila, zurila u knjiicu ne rekavi ni rije. Tako sam ju promatrao i uoio da joj
je njezin sin veoma slian, samo su lijezde nedostajale. U licu je bila svjea i rumena, ali dok
je tako sjedila nijemo drei knjiicu u rukama, vidio sam kako to lice polagano biva mlohavo
i umorno, uvelo i staro. To je potrajalo nekoliko minuta, a kada je napokon knjiicu spustila u
krilo i ponovno me pogledala ili htjela pogledati, iz irom otvorenih oiju tiho su joj bez
prestanka tekle krupne suze. Dok je knjiicu jo bila drala u rukama i stvarala privid da ju
prouava, pred njom su, kako sam tada vjerovao da znam, iskrsnule i u alosnoj i stranoj
povorci prolazile ispred njezina unutranjeg pogleda one iste predodbe koje su i mene
progonile, predodbe o putu grenika u zlo i pred sud, u zatvor i na vjeala.
Duboko potiten sjedio sam nasuprot njoj koja je u mojim djejim oima bila starica, gledao
sam kako joj suze teku niz rumene obraze i ekao hoe li to rei. Dugu utnju bilo je veoma
teko podnijeti. Ali nita nije govorila. Sjedila je i plakala, a kada sam - ne izdravi
189
vie - napokon sam prekinuo utnju i jo jednom upitao jeli gospodin Weller u tu knjiicu
osobno upisao svoje ime, njezino se lice jo vie snudi i rastui i ona nekoliko puta odmahnu
glavnom. Ustao sam, i ona se ustala, a kada sam joj pruio ruku, ona ju primi i na trenutak
zadri u svojim snanim toplim rukama. Zatim uzme tu nesretnu plavu knjiicu, otare s nje
nekoliko suza, ode do krinje, iz nje izvadi novine, razdere ih na dva dijela, jedan vrati u
krinju, a od drugoga briljivo naini omot za knjiicu koju se vie nisam usudio ponovno
gurnuti u dep svoga kaputa, nego sam ju paljivo nosio u ruci.
Vratio sam se ne gledajui putem ni branu ni ribe, ni izloge ni kotlara, podnio sam svoj
izvjetaj, zapravo sam bio razoaran to mi se nije prigovorilo zbog moga dugog izbivanja jer
to bi bilo sasvim u redu i za mene bi znailo svojevrsnu utjehu, kao da sam i ja djelomice
kanjen, a u vremenu koje je uslijedilo svojski sam se trudio zaboraviti tu priu.
Je li i na koji nain moj kolski drug bio kanjen, nikada nisam saznao. Nas dvojica o tome
nikada nismo razmijenili ni rije, a ako sam gdjekad na cesti izdaleka ugledao njegovu majku,
nijedan mi zaobilazni put nije bio predug samo da izbjegnem susret.
(1948.)
190
Mali dimnjaar
a pokladni utorak poslijepodne moja je ena morala urno otputovati u Lugano. Nagovarala
me je da joj se pridruim jer bismo tada nakratko mogli promatrati etnju makara ili moda
povorku. Nije mi bilo do toga, ve tjednima muen bolovima u svim zglobovima i napola
oduzet, osjeao sam odbojnost ve pri pomisli da moram obui kaput i ui u automobil. No,
nakon kratkotrajna opiranja ipak sam smogao hrabrosti i pristao. Odvezli smo se dolje, ena
me je iskrcala kod Schifflande, zatim je produila da bi nala parkirno mjesto, a ja sam s
Kato, naom kuharicom, ekao na tankom, a ipak osjetnom suncu usred prometa koji je tekao
ivo, ali oputeno. Lugano je ve za obinih dana izrazito veseo i ugodan grad, no danas se on
na svim uliicama i trgovima svakomu oholo i veselo smijao, smijali su se areni kostimi,
smijala su se lica, smijale su se kue na piazzi s prozorima prepunima ljudi i maski, a danas se
ak i buka smijala. Sastojala se od povika, od valova smijeha i dozivanja, od krpica glazbe, od
komine rike nekog zvunika, od cike i aljivih krikova toboe prestraenih djevojaka koje su
mladii zasipali
191
akama punim konfeta, pri emu je glavna namjera oito bila da se pogoenome u usta natrpa
to vea hrpa papiria. Posvuda je plonik bio prekriven raznobojnim papiriima, pod
arkadama se po tome hodalo meko kao po pijesku ili mahovini.
Ubrzo se moja ena vratila, pa smo zauzeli mjesto na uglu Piazze Riforma. inilo se da je taj
trg sredite proslave. Trg i nogostupi bili su krcati ljudima, no izmeu arenih i glasnih
skupina neprestano su dolazili i odlazili parovi ili drutva etaa, meu njima i mnotvo
kostimirane djeice. A s druge strane trga bila je podignuta pozornica na kojoj je ispred
zvunika ivahno nastupalo vie osoba: voditelj programa, puki pjeva s gitarom, debeli
klaun i drugi. Ljudi su sluali ili nisu, razumjeli ili ne, ali su se u svakom sluaju zajedno
smijali kada bi klaun iznova neku poznatu alu poentirao na ve poznat nain. Glumci i puk
igrali su zajedno, pozornica i publika uzajamno su se poticali, bila je to neprestana razmjena
dobronamjernosti, bodrenja, razdraganosti i spremnosti na smijeh. Takoer, jednoga je
mladia voditelj programa predstavio njegovim sugraanima, jednoga mladog umjetnika,
diletanta znaajne darovitosti koji nas je oduevio virtuoznim oponaanjem ivotinjskih
glasova i drugih zvukova.
Najdue etvrt sata - na toliko sam bio pristao -trebali smo ostati u gradu. No zadrali smo se
dobrih pola sata gledajui, sluajui, zadovoljni. Meni je ve
192
sam boravak u nekom gradu, meu ljudima, a pogotovo u gradu slavlja, neto sasvim
neuobiajeno i napola zastraujue, napola omamljujue, ja tjednima i mjesecima ivim sam u
svome atelieru i vrtu, jo vrlo rijetko se prisilim da prehodam put do naega sela ili pak samo
do kraja naeg posjeda. A sad sam najednom, zbijen u mnotvu, stajao usred nekog
nasmijanog i aljivog grada, smijao se zajedno s drugima i uivao u pogledu na ljudska lica,
tako mnogovrsna, puna promjena i iznenaenja, ponovno jedan meu mnogima koji tu
pripada i zajedno se s njima raduje. To, naravno, ne bi dugo potrajalo, ubrzo bi hladnim
bolnim stopalima, umornim bolnim nogama bilo svega dosta i htjele bi natrag kui, ubrzo bi
me umorila i iscrpila i ta mala ljupka omama gledanja i sluanja, promatranje tisua tako
udnovatih, tako lijepih, tako zanimljivih i dragih lica i osluki-vanje mnotva glasova,
obijesnih, estitih, visokih, dubokih, toplih ili otrih ljudskih glasova koji govore, smiju se,
viu; poslije vedroga preputanja raskonoj punini uitaka za oi i ui uslijedila bi
iznemoglost i onaj nesvjestici toliko srodan strah od navale dojmova koji se vie ne mogu
svladati. "Poznato mije to, poznato" citirao bi ovdje Thomas Mann oca Briesta. Meutim, ako
se ovjek potrudi malo razmisliti, nije samo staraka slabost bila kriva za taj strah od vika,
od punine svijeta, od sjajnoga privida maye. To takoer nije bila, da upotrijebim rjenik
psihologa, samo bojazan introvertirane osobe od samodokazivanja pred
193
svojom okolinom. Postojali su i drugi, u izvjesnoj mjeri bolji razlozi za taj tihi, nesvjestici
toliko slian strah i sklonost umaranju. Kada bih pogledao svoje susjede koji su tijekom onih
pola sata stajali pokraj mene na Piazzi Riforma, inilo mi se kao da miruju poput riba u vodi,
nehajni, umorni, zadovoljni, niim obvezani, inilo mi se kao da njihove oi tako primaju
slike, a njihove ui zvukove kao da iza oba oka ne stoji neki film, mozak, asopis, arhiv, a iza
uha ploa ili zvuna vrpca koja je svake sekunde zaposlena skupljanjem, zgrtanjem,
biljeenjem, koja ima obvezu ne samo uitka, ve tovie obvezu uvanja za moebitnu
kasniju reprodukciju, koja ima obvezu najvee tonosti u opaanju. Ukratko, ponovno sam
ovdje stajao ne kao publika, ne kao nikom odgovoran gledatelj i sluatelj, ve kao slikar s
mapom za skice u ruci, radei, napet. Jer upravo je to bio na, umjetniki, nain uivanja i
slavljenja, sastojao se od posla, od obveze, a ipak je bio uitak - onoliko koliko je snage
dostajalo, koliko su oi podnosile ustro skakutanje pogleda izmeu prizora i mape, koliko su
arhivi u mozgu jo imali prostora i rastezljivosti. Ne bih to mogao objasniti svojim susjedima
ako bi to od mene zatraili, ili ako bih to htio pokuati, oni bi se vjerojatno nasmijali i rekli:
"Caro uomo, nemojte se previe tuiti na svoje zanimanje! Ono se sastoji od gledanja i
eventualnog prikazivanja veselih stvari pri emu vi moete imati dojam da ste napregnuti
194
i marljivi dok smo mi ostali za vas uivatelji u praznicima, zjakala i lijenine. No mi smo
doista na praznicima, gospodine susjede, i ovdje smo da bismo u njima uivali, a ne da bismo
se bavili svojim zanimanjem kao vi. Ali na posao nije tako lijep kao va, signore, i kada biste
ga kao mi jedan jedini dan morali obavljati u naim radionicama, trgovinama, tvornicama i
uredima, brzo biste bili shrvani." Ima pravo taj moj susjed, posve ima pravo; ali to ne pomae
jer i ja mislim da imam pravo. No mi ipak jedan drugom govorimo svoje istine bez ljutnje,
ljubazno i pomalo aljivo; svaki samo eli malo se opravdati, ali ne eli dragoga povrijediti.
Pa ipak, pojava takvih misli, zamiljanje takvih razgovora bio je ve poetak posustajanja i
umora; uskoro e biti vrijeme da se vratim kui i nadoknadim proputeni popodnevni odmor.
Ah, a koliko je malo lijepih slika u tih pola sata dospjelo u arhiv i spaeno! Koliko ih je
stotina, moda najljepih, ve netragom umaklo pred mojim nesposobnim oima i uima
poput onih za koje sam vjerovao da ih kao uivatelj i zjakalo smijem gledati!
Jedna od tisuu slika ipak mi je ostala i ona treba za prijatelje nai mjesta u mapi sa skicama.
Gotovo cijelo vrijeme moga boravka na sveanoj Piazzi blizu mene je stajao neki vrlo tih lik,
nisam uo da je za tih pola sata izgovorio ijednu rije, nisam vidio ni da se ijednom
pomaknuo, stajao je u udesnoj
195
osami ili otuenosti, usred arene vreve i graje, miran kao slika i vrlo lijep. Bilo je to dijete,
maleni djeak od najvie sedam godina, ljupka mala figura s nevinim djejim licem, za mene
najljupkijim licem meu stotinama. Djeak je bio kostimiran, na sebi je imao crno odijelo, na
glavi malen crni cilindar, jednu je ruku bio provukao kroz malene ljestve, a ni dimnjaarska
etka nije nedostajala. Sve je bilo napravljeno vrlo briljivo i zgodno, a milo lie bilo je
lagano namazano ai ili kakvim drugim crnilom. No on o tome nije nita znao za razliku od
svih onih odraslih pierrota, Kineza, razbojnika, Meksikanaca i purgara i posve razliito od
svih likova na pozornici, on nije imao nikakvu svijest o tome da nosi kostim i da predstavlja
dimnjaara, a jo manje da je to neto posebno i zabavno i da mu dobro pristaje. Ne, on je
stajao utljiv i tih na svome mjestu, na malim stopalima, u malim smeim cipelama, stisnut u
mnotvu koje ga je povremeno gurkalo, a da to nije primjeivao, stajao je i udio se sanjarski
ushienih, svijetloplavih oiju podiui pogled svoga glatkoga djejeg lica sa zacrnjenim
obrazima prema prozoru kue pred kojom smo stajali. Tamo na prozoru na kojih dva metra
iznad naih glava skupila se vesela druina djece malo vee od njega koja su se smijala,
vikala, gurala se, svi u arenim krabuljnim kostimima, a s vremena na vrijeme iz njihovih
ruku i vreica zapljusnula bi nas kia konfeta. Pobono i otueno, blaeno oparano
196
djeakove su oi u udu dizale pogled, fasciniran zasitan, neodvojiv. U tom pogledu nije bilo
uelni poude, tek zadivljeno preputanje, zahvalno ushienje Nisam mogao raspoznati
emu se ta djeaka duAa toliko udila i zbog ega je doivjela usamljenu sreu gledanja i
oparanosti. Moda zbog raskonih boja kostima ili prve spoznaje ljepote djevojakih lica ili
zato Sto je - usamljen, bez brata ili sestre - mogao oslukivati zdrueni cvrkut one lijepe djece
tamo prijeko, a moda su djeake oi bile samo ushiene i zaarane arenom kiom stoje s
vremena na vrijeme lagano sipila iz ruku. onih kojima se divio i koja se skupljala na naim
glava-ma i odijelima i jo gue na kamenom taracu koji je ve prekrila poput sitna pijeska.
A i ja sam bio poput toga djeaka. Kao to on nije primjeivao ni sebe s atributima i
intencijama svoga krabuljnog kostima ni ono mnotvo, ni klaunsko kazalite ni praske
smijeha i pljeska koji su poput valova pulsirali kroz puk, tako su moj pogled i moje srce usred
primamljive vreve tolikih slika uvijek iznova pripadali i predavali se onoj jednoj slici -
djejemu licu izmeu crnoga eira i crnog odijela, njegovoj nevinosti, njegovoj prijemivosti
za ljepotu, njegovoj nesvjesnoj srei.
(1953.)
197
BILJEKA O PISCU
Hermann Hesse (1877. - 1962 .)
Jtlodonosni Nijemac Hermann Hesse jedan je od najitanijih i najprevoenijih pisaca stoljea.
Mlade na Zapadu smatrala gaje zaetnikom hipi-kulture te je osobitu popularnost stekao
ezdesetih godina.
Pohaao je sjemenite, iz kojega bjei, a zatim radi kao knjiniarski i bravarski pomonik.
Putuje u Indiju, koja ostaje njegova trajna inspiracija. Za Prvog svjetskog rata djeluje u
Crvenom kriu. Nastanivi se stalno u vicarskoj i postavi njen dravljanin (1923.), Hesse
javno istupa protiv nacistike ideologije i ratnog osvajanja. Njegova je prepiska s
istomiljenikom Romai-nom Rollandom vano ljudsko i kulturno-povijesno svjedoanstvo
toga vremena.
Vrhunac je Hesseova dometa roman "Stepski vuk" (Der Steppenwolf, 1927.). Brojne autorove
knjige poezije sadre nekoliko antologijskih pjesama. Dobitnik je Nobelove nagrade za
knjievnost 1946. godine. Hesse je pisao i putopise i eseje.
Najpoznatija su mu djela: Peter Camenzind (1904.), Pod rvnjem (1906.), Gertrud (1910.),
Rosshalde (1914.), Demian (1919.), Siddhartha (1922.), Narcis i Zlatousti (1930.) i Igra
staklenim perlama (1943.).
199