06 Franges

Stud. ethnol. Croat., vol. 22, str. 139-163, Zagreb, 2010.
Grga Frange: Transhumancija transnacionalizam: arplaninski ovari na Uki

139
GRGA FRANGE
10000 Zagreb, Sveti duh 170
UDK 39:636(234 Uka)
39:314.7
Izvorni znanstveni rad
Original scientifc paper
Prihvaeno / Accepted: 17. 6. 2010.
TRANSHUMANCIJA TRANSNACIONALIZAM:
ARPLANINSKI OVARI NA UKI
Transhumantno stoarstvo je obrazac ivljenja i gospodarenja izmeu vie
lokacija koji svojom starou daleko nadmauje nacije i transnacionalnu
problematiku. Kroz sluaj obitelji Maniani, arplaninskih ovara koji su se naselili
na opustjelu Uku, ovaj lanak prouava primjer kako je ovaj drevni nain ivota
dobio transnacionalnu komponentu. Prikupljanje podataka za ovaj rad odvijalo
se na obama spomenutim lokalitetima kroz ekstenzivne razgovore s lanovima
i uposlenicima obitelji. lanak nastoji odgovoriti na pitanja zato je jedno
arplaninsko selo postalo izvoritem migracije na Uku te koja je priroda i motiv
transnacionalne egzistencije Manianijevih.
Kljune rijei: ovarstvo, ar-planina, transnacionalne migracije, transhumantno
stoarstvo, Uka
1. UVOD
Istraivanja transnacionalizma veinom se bave fenomenima
ukorijenjenima u modernoj globalnoj mobilnosti ljudi, dobara, kapitala i
informacija. "Takve viestruke i ukrtajue mobilnosti naizgled proizvode
umreenije obrasce drutvenog i ekonomskog ivota, ak i za one koji se
nisu pomakli" (Hannam et al. 2006:1). Nedvojbeno se nalazimo u dobu
procvata transnacionalnih praksi i naina ivota, no to je s prolou? Nudi
li ona presedane dananjim transnacionalnim egzistencijama?
"Istraivanje povijesti migracija pokazuje da su stoljeima postojale
pojave koje se mogu smatrati preteama dananjeg transnacionalizma
migranata. No, regularnost aktivnosti, rutinsko sudjelovanje i kritina
140
masa aktivnih sudionika ini dananje primjere transnacionalizma
razliitima od svih prethodnih" (Povrzanovi Frykman 2001:14).
Meu takve prototransnacionalne pojave moemo svrstati i nomadsko
stoarstvo. Migracija, potraga za novim ispaama, u sri je ovog naina
ivota, obuhvaala ona samo jednu planinu i dolinu ili cijeli Balkanski
poluotok kao to je to sve donedavna bio sluaj s vlakim stoarima. Ovaj
prvi novi oblik ljudske egzistencije nakon izvornog lova i sakupljanja u
svojem nastanku prije 10 000 godina daleko prethodi zaetke ideje nacije na
koju bi se kontrastirao kao transnacionalan. U svojim izvornim motivacijama
i obiljejima zaista ga najbolje opisuje pojam "transhumantan".
Pojavom nacija i jaanjem njihove teritorijalne asertivnosti, ovaj nain
ivota dobiva i transnacionalnu komponentu koja je nepovoljno utjecala na
njegov opstanak. Ideja nacije ne samo da je propagirala sjedilaki nain
ivota "graana", ve je povukla crte dravnih granica u dotada nesputanim
krajolicima ispaa, zimita i ljetita, uspostavila novu pedagogiju prostora
(Lfgren 1999:5), suprotstavljenu onoj transhumantnoj. Spomenuti vlaki
stoari prvi su na ovim prostorima morali ograniiti svoje aktivnosti u
okvire drava zadravi nomadski nain ivota unutar Jugoslavije. Njenim
raspadom na niz nacionalnih drava ovi okviri postaju premali i njihov
nain ivota iezava ili zakrljava na razinu lokalne transhumancije
dolinaplanina. No postoje primjeri drugaije prilagodbe u kojima je ova
pojava iz prototransnacionalne prerasla u pravu transnacionalnu praksu
i uplela se u svijet dravnih granica, novonaenih mobilnosti i sredstava
komunikacije.
Na jedan od takvih primjera naii ete proeete li ljeti ruevnim
selom Mala Uka koje se nalazi na samom hrptu planine Uke. Nekoliko
je kua u selu obnovljeno i nastanjeno, a oko njih se nalaze mnogi znaci
ive gospodarske aktivnosti. Njihovi e vam stanovnici bez okolianja rei
da su albanske narodnosti i da izvorno dolaze iz Makedonije. Ovi prijazni i
poduzetni ljudi danas su najvei ovari Uke i iarije.
Makar nose isto prezime Maniani
1
, rije je o dvama domainstvima:
jednom koje predvode braa Fatmir (45) i Ramiz (42), ije stado broji 600
1
Sva albanska imena i prezimena u tekstu promijenjena su radi zatite privatnosti nekih
od sugovornika.
141
ovaca, i drugom koje dri njihov stariji brat Zamir (50), koji ima 250 ovaca.
Njihova transnacionalna egzistencija i veze izmeu "staroga" i "novog"
zaviaja predmet su ovoga rada.
2. RAZGOVORI
Gradivo za ovaj rad prikupljeno je u sklopu mojeg angamana kao
strunog suradnika za kulturnu batinu Javne ustanove Park prirode
Uka. Obiteljsko gospodarstvo koje vode Fatmir i Ramiz Maniani vaan je
korisnik prostora na kojem se prostire Park prirode. Kao djelatniku parka i
njihovom gostu, mnogi detalji njihova ivota bili su mi izneseni u usputnom
razgovoru, to me dublje zainteresiralo za njihovu priu.
Nakon godinu dana poznanstva i suradnje u svibnju 2008. zamolio
sam doputenje da snimam i zapisujem detalje naih razgovora kako bih
dokumentirao njihov nain ivota. Fatmir i Ramiz su bili entuzijastini
sugovornici; njihovo je ivotno iskustvo izmeu Makedonije i Hrvatske
optereeno percipiranom nepravdom, marginaliziranjem i tretmanom
drugorazrednih graana i ne treba ih puno motivirati da iznesu svoja
stajalita i prie.
U Maloj Uki sam vodio razgovore i s Ramizovim sinom Muratom
(22) te s dugogodinjim zaposlenikom obitelji, pastirom Idrizom (45). Stariji
brat Zamir, koji je glava zasebnog domainstva ljubazan je, ali mnogo
suzdraniji u vezi s razgovorom o privatnim stvarima, stoga nisam naao
naina da ga ukljuim u prikupljanje materijala za ovaj rad.
U kulturi iz koje dolazi obitelj Maniani postoji vrlo jasna podjela
javne i privatne sfere, koja je jo dodatno rodno omeena. Na Uki se nisam
osjetio pozvanim da kao istraiva razgovaram sa enskim lanovima
domainstva niti da sa svojim sugovornicima otvaram teme koje se tiu
muko-enskih veza i odnosa unutar obitelji. U tom sam pogledu ovisio o
volji svojih domaina da sami skrenu konverzaciju u tom smjeru kada je
njihova naracija to zahtijevala.
Potaknuti mojim interesom Fatmir i Ramiz su me pozvali da posjetim
i njihovo rodno selo Veala iznad Tetova u Makedoniji, to mi je pruilo
priliku da ovaj rad odvedem u smjeru "multi-lokacijske etnografije"
142
(Marcus 1995:96). Posjet sam ugovorio za kraj lipnja 2009. godine kada
je, po njihovim rijeima, arplaninski kraj najljepi. Ovo je putovanje prije
svega predstavljalo prijateljski posjet razgovore voene ondje nisam
snimao niti biljeio smatrajui da je prikladnije da dojmove na kraju svakog
dana sakupim u dnevniki zapis. Rezultat toga je pomalo putopisna forma
teksta.
Vano je spomenuti da su me na ovom putu pratili moj mlai roak
Ivo (19) i njegova djevojka Katja (18) koje sam uputio u svoje interese. S
obzirom na svoju dob oni su se pokazali kao izrazito vrijedni sakupljai
informacija iz perspektiva koje meni nisu bile dostupne, posebno Katja koja
je kroz druenje sa svojim vrnjakinjama iz obitelji Maniani probila ranije
spomenuti rodni zid te su joj bili povjereni mnogi "enski" stavovi, prakse i
problemi vezani za obiteljski ivot izmeu Uke i ar-planine.
Sugovornici u Vealima ukljuivali su najmlaeg brata Nderima (37)
koji se vratio u selo kako bi se brinuo za ostarjelu majku, njegovu ker
Hidajete (17), Ramizovu ker Malindu (20) i ogora Indrita (40). Doprinos
su dali i mnogobrojni mjetani koji su, zainteresirani tko smo i odakle smo,
esto s nama zapoinjali srdane razgovore.
No prije nego to krenemo na osobne prie sakupljene kroz ove
razgovore, potrebno je postaviti povijesni kontekst pojave obitelji Maniani
na Uki.
3. KRATKA POVIJEST TRANSHUMANCIJE U PLANINSKOJ
ISTRI
Na podruju Uke i iarije ovarstvo je kroz 7500 godina od
neolitika naovamo inilo osnovicu ljudskog preivljavanja. Ovdanji
krajobraz gorskih panjaka i pojila nastao je meudjelovanjem prirode
i pastirskih zajednica koje su tu obitavale (slika 1). Usprkos nebrojenim
promjenama u etnikom sastavu i jeziku, koje su se dogodile migracijama
i osvajanjima, nain gospodarenja i ivota diktiran klimom, krajolikom i
prirodom samih ivotinja nije se drastino mijenjao od svojeg neolitikog
izvornika (Forenbaher 1996:215). Ovce i ljudi zimili su u okolnim nizinama,
a ljeti bi poli u planinu do ve ustaljenih ispaa i sezonskih naselja.
143
Posljednji znaajni priljev populacije koji je pridonio formiranju
naina ivota u planini bio je u 16. stoljeu dolazak vlakog stanovnitva
kasnije znanog kao ii ili Istrorumunji. Oni su kao zbjeg od Turaka
napunili kugom i ratom ispranjena podruja sjeverne Istre te donijeli
vlastitu pastirsku tradiciju koja se pomijeala sa starosjedilakom.
Promjene drutvenih i ekonomskih okolnosti te razaranje planinskih
sela uzrokovano Drugim svjetskim ratom doveli su do toga da u posljednjih
stotinu godina ovaj nain ivota bude potisnut na samu marginu, a ovo
podruje postane predmetom masovnog iseljavanja. Prekid kontinuiteta
transhumantnog ovarenja na Uki i iariji dovodi do promjena u
krajoliku panjaci zarastaju, preuzima ih makija, lokve se pune muljem,
nestaje veliko krajobrazno i bioloko bogatstvo. No, na jednom dijelu Uke
panjaci su jo uvijek esto rabljeni, a lokve odravane. Razlog tomu je
pojava koja na ovom podruju ima mnogo povijesnih presedana, posljednji
u vidu spomenutih ia: podruja koja su starosjedioci ostavili preuzeli su
prilii.
Slika 1: Ukarski panjaci; fotografrao Grga Frange, 2008. /
Figure 1: Uka Pastures; photographed by Grga Frange, 2008.
144
4. KRATKA POVIJEST ISTARSKOG OGRANKA OBITELJI
MANIANI
U vrijeme dravne zajednice Jugoslavije pastirska vjetina ovara sa
ar-planine bila je poznata i cijenjena te stavljana uz bok jedino vlaikim
nomadima. Nakon djelomine kolektivizacije poljoprivrede, briga za
stada ovaca koja su potpala pod poljoprivredne kombinate i zadruge esto
je povjeravana pastirima iz toga kraja. Jedan od njih bio je i gospodin
Muhamed Maniani, rodom iz sela Veala iznad Tetova, kojemu je kao
iskusnom pastiru dano da bude predvodnik "brigade" stada od dvanaest
tisua ovaca za koje se brinulo desetak pastira. O tome kako je gospodin
Maniani poetkom 70-ih godina dospio na Uku Ramiz kae sljedee:
"Najprije on je bio kao glavni sa zadrunim ovcama, u jednoj
zadrugi, 12 000 ovaca su imali oni. I prije vie je bilo zainteresirani
za... jer nisu imali drugog posla i svaki bi, i dan danas svaki bi htio da
bude ef. I neki ba su htjeli tu zadrugu di je moj stari da bi osvojili i
osvojili su. I on se naljutio bio, njega su htjeli da stave kao zamjenika,
da on ostane zamjenik, a da je ovaj ef. I on nije dao da ga iko zeza,
reko: 'ako moete bez mene, radite bez mene i dalje'. A frma, nudila
mu je da ostane, da izabere stan bilo di i sve samo da ne ide. I kao
zamjenik da ostane. Al on je reko: 'ja neu!' i io u Njemaku na
etiri godine."
"On je prolazio tuda i jedan isto roak na, on je prije toga bio ovde s
ovcama, i nije mogo dalje, ne znam ta. On se vratio u Makedoniju. I
pria on mom starom: ovdje je tako i tako, i on se htio vratit nazad, al
nije imo sredstva, zna. Jer ipak je kotalo, s vlakom ovce dovezivat...
Stari kae, ti nemoj da se sekira za novac. Jer novaca imam, samo da
mi... Jer jedno vrijeme, godinu dana su bili zajedno s njime. Tako su
se dogovorili iz poetka, za ovu godinu dok ti ne proda janjce, dok
ne izradi sir, ja te izdravam. A onda poslije svaki za sebe."
S obzirom na to da se u arplaninskom kraju tradicionalno proizvodi
samo bijeli sir u salamuri, jedna od prvih stvari koju je gospodin Maniani
napravio po dolasku na Uku bila je da od preostalih starosjedilaca izui
raditi ovdanji tvrdi sir i albuminsku skutu kako bi svoju proizvodnju
prilagodio lokalnom tritu. To je ujedno bila i jedina prilagodba koju je
145
napravio u svojem nainu rada zadrao je stado makedonskih ovaca, kao
i pastirske obiaje iz rodnoga kraja.
Poduhvat je na poetku predstavljao poslovni potez neizvjesna
trajanja, no kako su sinovi zavravali sa kolovanjem, cijela se obitelj
okupila u Istri. Posao je iao dobro stado je naraslo do 1600 grla, kupljene
su i obnovljene kue u Maloj Uki, zimite kod Vodnjana i kamion za
transport stoke. Ugostitelji, trgovci i mesari rado su otkupljivali njihove
proizvode.
Tradicionalno, u albanskim obiteljima vie generacija brae i njihovih
obitelji ive zajedno u proirenom gospodarstvu, obiteljskoj zadruzi kojom
predsjeda najstariji sposobni muki lan obitelji, te zajedniki obavljaju
jednu ili vie djelatnosti. No u promijenjenim okolnostima ovaj model nije
opstao. Ramizovim rijeima: "[...] Danas su ljudi vie sebini, moj stari je
reko uvek, pet snaja, pet drava imamo u kui nije to vie kako je bilo.
Kad je peta dola, mi smo se rasturili svaki za sebe."
Dvojica brae, Fatmir i Ramiz, ostali su u Maloj Uki te nastavili
raditi kao partneri. Njihov stariji brat Zamir takoer je ostao ovdje i nastavio
se baviti ovarstvom, ali nije u dobrim odnosima sa Fatmirom i Ramizom.
Od ostale dvojice brae jedan se do svoje smrti 2006. godine nastavio baviti
ovarstvom u Rai, u emu su ga naslijedili njegovi sinovi, dok je peti brat
poao nazad u Veala.
Nakon kraja obiteljskog zajednitva vie nije bilo mogue odrati
prijanju veliinu stada. Negdje u ovo doba zapoeo je rat u bivoj
Jugoslaviji i opa ekonomska situacija znatno se pogorala. Turizam, od
kojeg je obitelj posredstvom ugostitelja imala znaajne prihode, krahirao
je, a kupovna mo stanovnitva pala je do razine na kojoj je ovji sir postao
luksuz. I drutvena atmosfera se promijenila; slubenu liniju "bratstva i
jedinstva" zamijenio je novootkriveni nacionalizam koji su ratne prilike
esto potencirale u otvorenu ksenofobiju. Ove teke okolnosti obitelj je
prebrodila troei ranije skupljene rezerve i uteevinu te ivotarei od
prodaje janjaca proizvoda s najmanje dodane vrijednosti.
Period rata i tranzicije u Hrvatskoj polako jenjava i obitelj Maniani
danas osjea pozitivne utjecaje drutvene stabilizacije. Fatmir i Ramiz,
usprkos svojem skromnom obrazovanju i osnovnoj djelatnosti koje se
146
dre, vrlo su ekonomski agilni. Uvidjevi smjer u kojem se stvari kreu
pristupanjem Hrvatske u Europsku uniju, sustavno rade na formalizaciji
svojega posla i zadovoljavanju novih regulativa. Prepoznaju vanost
turizma za svoju djelatnost te vide sebe kao nositelje tradicije sirarstva
na Uki upitani za ime svojeg proizvoda, uvijek e ga spremno nazvati
ukarskim sirom i skutom. Njihov posao iz godine u godinu biljei sve bolje
rezultate te planiraju proiriti stado do starog broja od 1600 ovaca, to bi ga
inilo daleko najveim u Istri, a moda i u cijeloj Hrvatskoj.
Sumiravi razvoj dogaaja, Fatmir kae: "Moj tata je meni reko:
'Svakih 50 godina ti doe neka nevolja, neko sranje. Onda se vi primirite i
ekajte da proe. Evo, pa ja mislim da prolazi.'"
5. STARI ZAVIAJ
U vrijeme kada smo dogovorili na dolazak u Makedoniju, tamo
se nalazio Ramiz. Po dogovoru nali smo se kasno naveer na naplatnim
kuicama autoputa kraj Tetova i to je ujedno bio posljednji trenutak kada
nam je bilo dozvoljeno da platimo neto iz vlastitog depa. Prvu no
provodimo u Ramizovoj novoj kui u predgrau Tetova koju ve due
vremena gradi novcem donesenim iz Hrvatske te ju vidi kao budui dom
svoje ue obitelji u Makedoniji. Rodnu kuu u Vealima on i braa nikada
ne planiraju napustiti, no tamo niti ima mjesta za sve njih niti je ivjeti ondje
uvijek praktino.
Ujutro odlazimo u etnju Tetovom. Ovaj brzo rastui grad glavni je
atraktor za migraciju iz Veala Ramiz nas posvuda upoznaje s vlasnicima
razliitih radnji koji su rodom iz "gornjeg" kraja. Nakon etnje gradom u
kojoj smo bili poaeni nizom kava i "najboljim sladoledom u Makedoniji"
kreemo put sela.
Veala su smjetena u kanjonu rijeke Tetovske Pene, na visini od
1400 m, u kraju u kojem danas ive iskljuivo Albanci. Lijepa sela pokraj
kojih prolazimo, ipkovica, Vejca, Selca, prizivaju iz sjeanja televizijske
slike iz kratkog rata 2001. godine kada ih je makedonska vojska raketirala
iz helikoptera. Zavojita i ve pohabana asfaltna cesta koja se od Tetova
uspinje u ovaj kraj nedavni je napredak financiran od meunarodnih
147
organizacija. Do prije pet godina ovo je bio kolni put pokriven zemljom,
neprohodan tijekom najmanje etiri mjeseca otre planinske zime, a koje
desetljee ranije tek konjska staza. U to je doba, kae Ramiz, ovo selo bilo
gotovo samodostatna zajednica mjesna trgovina bi pred zimu karavanom
tegleih ivotinja nagomilala onih nekoliko osnovnih proizvoda koji su se
bili uvozili iz vanjskog svijeta, a ostalo bi se prebrodilo od vlastite ljetine.
Sam Ramiz je osobno vie puta sudjelovao u prijevozu tekih bolesnika iz
sela u Tetovo skijajui s nosilima zavezanim oko pasa.
Na posljednjem velikom zavoju kroz slikoviti kanjon otvara se
panorama samoga sela. Uredno graeno, preteno ouvane tradicionalne
kamene arhitekture, okrueno je krajolikom ume, oranica, visokih
panjaka te snijegom pokrivenih vrhunaca. Da nije vitkog, 30 m visokog
minareta, lako bi se moglo zamijeniti za kakvo visoko alpsko selo u
vicarskoj (slika 2).
Na ulazu u selo nalazi se spomenik borcima palim u narodno-
oslobodilakoj borbi. Povrh ploe s imenima poginulih, na mjestu
Slika 2: Veala; fotografrao Grga Frange, 2009. /
Figure 2: Veala; photographed by Grga Frange, 2009.
148
nekadanje zvijezde petokrake, zavaren je dvoglavi albanski orao. Uz
imena palih boraca nalaze se i mjesta njihove pogibije Srijem, Dubrovnik
i dalmatinska fronta. Veze Veala s Hrvatskom seu dublje no to
pretpostavljamo.
Unutar sela neodravanu cestu zamjenjuju uredno poploane ulice
blata nema. Uredne fasade, odravana zgrada osnovne kole i ambulante,
lijepa damija u neskladu su s ekonomskom realnou ivota u selu kakvom
je opisuje Ramiz. No vealska dijaspora se brine za svoj zaviaj. Tijekom
ljetnih praznika stalna populacija sela od 400 stanovnika zna nabujati i na
preko 1500. Zanimljiva je pria o svima omiljenom mjetaninu koji radi
kao bagerist u vicarskoj. U selo je dovezao mali bager kupljen od vlastite
uteevine pa se tijekom svojega godinjeg odmora oputa besplatno
obavljajui zemljane radove svojim sumjetanima.
Dolazimo u predveerje i kreemo u etnju. Odmah se oko nas
okuplja velik broj mladih ljudi Veala nemaju demografske probleme koji
mue planinska sela u Hrvatskoj. Pastiri koji se s blagom vraaju nazad u
selo pozdravljaju nas i pitaju iji smo gosti. Na spomen Ramizova imena
ozare se i kau: "Dobar ovjek, radili smo kod njega u Hrvatskoj". Stariji
gospodin sa tapom prema kojem svi ostali prolaznici iskazuju vidljivo
potovanje prilazi nam i uz stisak ruke interesira se tko smo i to nas dovodi
ovamo. uvi da smo iz Zagreba kae nam da je "to lijep i kulturan grad".
Po njegovu odlasku objanjeno nam je da je on, poput oca brae Maniani,
bio predvodnik velikog zadrunog stada, a danas je jedan od najcjenjenijih
ljudi u selu. Uskoro dolazi i hoda koji nas poziva da razgledamo damiju
te nam ak otvara minaret kako bismo mogli slikati panoramu sela.
Dolazimo do lijepo odravane kue Manianijevih gdje nas doekuje
cijela proirena obitelj. Dobrodolica je fantastina i nimalo usiljena.
Nakon to je pred nas na sofri postavljen objed od deset razliitih jela, nae
oduevljenje time ini domaine jo sretnijima. Osoba prema kojoj se na
tih i suptilan nain iskazuje najvie potovanja u prostoriji jest majka brae
Maniani, sitna starica blagog smijeka, obuena u arenu narodnu nonju.
Dvije djevojke, Majlinda i Hidajete, ne sudjeluju mnogo u razgovorima
koje vode muki lanovi obitelji, uglavnom se samo ljubazno smjekaju.
No u jednom trenutku uzimaju sa sobom svoju vrnjakinju Katju i odvlae
je u drugu prostoriju. Nakon otprilike pola sata koje Ivo i ja provodimo
149
u srdanom "mukom" razgovoru s domainima, djevojke vraaju vidno
zbunjenu Katju obuenu u cipele vrtoglavo visokih potpetica i iznimno
upadljivu crvenu veernju haljinu. Ovaj postupak biva ponovljen nekoliko
puta kulminiravi oblaenjem Katje u punu vjenanicu s velom i buketom.
U Vealima djeluju etiri kafa koji su centar drutvenog ivota.
Nakon veere prvo bivamo odvedeni u lovaki klub, mjesto druenja
starijih i ozbiljnijih mukaraca. Unutranje ureenje rezultat je nekoliko
desetljea skupljanih prepariranih lovakih trofeja, priznanica, antiknih
skijakih i lovakih rekvizita i zanimljivih sitnih predmeta. Atmosferu
od slinih mjesta u Hrvatskoj odvaja jedino injenica da svi gosti ispijaju
iskljuivo kavu ili gazirane sokove unutarnjim dogovorom toenje se
alkoholnih pia u Vealima ne prakticira ve petnaest godina. "Ovako je
manje problema, a ko hoe da pije, moe do Tetova" razjanjava Indrit
te me potom sa smijekom pita: "Da Ukari znaju kakav lovaki kaf tu
imamo, ha?"
Gosti se prisjeaju nekadanjeg ivota, prije nego to se srea poela
traiti izvan sela i prije nego to je glavni izvor zabave postala televizija i
serije o glamuroznom ivotu negdje drugdje. Izmeu Veala i susjednih sela
organizirali su se turniri u tradicionalnom hrvanju ovaj je kraj dao i prvaka
Makedonije u tom sportu. Smjenjuju se prie o trkama seoskih momaka na
malim brzim konjima ili o skijanju po dva metra dubokom snijegu. Ali dola
su drugaija vremena, kae netko sa sjetom. Indrit je, nakon dugogodinjeg
rada za Fatmira i Ramiza na Uki, danas kamiondija koji opskrbljuje
amerike vojne baze u Iraku.
Izlazak nastavljamo u seoskom internetskom kafu zajednikoj
investiciji cijele zajednice i glavnoj vezi Veala sa svijetom i svojom
dijasporom. Desetak raunala opremljenih slualicama i mikrofonima
smjeteno je u malenim drvenim separeima. Za razliku od lovakog kluba,
ovdje tijekom dana esto navrate i djevojke, no naveer su klijentela
iskljuivo mlai mukarci. Konzumiraju se sokovi i mnogo cigareta.
Primjeujemo da se internet u veernjim satima uglavnom koristi kao
sredstvo zabave momci posjeuju stranice za osobne kontakte i pokuavaju
pronai djevojke za razgovor, poeljno negdje u tetovskom kraju.
U razgovoru doznajemo da je glavni problem za mlade ljude u selu
nedostatak posla i kronina dosada. Ovarenje i poljoprivreda ne donose
150
dovoljno prihoda za uzdravanje modernog naina ivota te svi redom
mataju o odlasku iz sela. Ismail, najiskusniji od prisutnih, ve je jednu
godinu radio kod Fatmira i Ramiza od ega je utedio za motor kojim sada
odlazi na izlaske u Tetovo. Kae da prvo mjesto kao odredite za odlazak
na inozemni rad zauzima vicarska, zatim Njemaka, ali da Hrvatska
posredstvom Fatmira i Ramiza dri vrsto tree mjesto.
Zapoinjemo priu o potencijalima koje nudi njihov kraj. Spominjemo
nau oduevljenost ovdanjom gostoljubivou i krajolikom. Ideja da bi
netko elio doi u njihov kraj kao turist ve od ranije kod njih izaziva velik
interes, no Ismail ne zna kako bi poeo s tim poslom kako pozvati ljude
da dolaze u kraj u kojem jo ive tenzije nedavnog konfikta i koji dravna
vlast sustavno zapostavlja.
Tijekom dana provedenih u Vealima i okolici stekao sam dojam da su
ovdanja sela u drutvenoj situaciji usporedivoj s onom u kojoj su se mnogi
krajevi Hrvatske nalazili neposredno poslije II. svjetskog rata poetnom
stadiju ruralnog propadanja. Selo je jo demografski stabilno, ali vie ne
zadovoljava ekonomske i druge ivotne potrebe svojih stanovnika koji u
sve veem broju trae sreu drugdje. Veala su ve due vremena veliko
izvorite migracije i jedino snaan natalitet osigurava da selo ne prijee
u narednu fazu ruralnog propadanja koju karakterizira demografski slom.
6. IVOT IZMEU DVIJU PLANINA
6.1 OBITELJSKE VEZE
Ogranak obitelji Maniani koji ivi u Istri odrava vrlo ive veze sa
svojim izvorinim zaviajem u Makedoniji. One su prije svega obiteljske
Fatmir i Ramiz esto s vidnim potovanjem spominju mnogobrojne strieve
i ujake koji ive u Vealima, a po smrti njihova oca tamo se vratila i njihova
majka.
Dok se danas obiteljski ivot u Istri polako ustaljuje, ona je izvorno
bila prvenstveno mjesto rada kojem je nedostajala infrastruktura i potpora
ire zajednice potrebna za odgajanje djece. Veala su mjesto roenja i
odrastanja veine ukuana pa i onih najmlaih adolescentske dobi.
"Oni su roeni dolje i kolu su pohaali dolje. Jer ovdje je bio, nije
bio problem zarad nieg drugog, nego to ovde daleko da mora samo
151
nekog platit njih da vozi ovde do Veprinca. Jer mora do Veprinca,
nema blie. A onda zimi, kako e? Moraju se menjati, ljeti ovdje
kolu, zimi u Vodnjanu... I onda sam reko, bolje dok im je kola tamo
sto metara blizu. I mi smo doli ovdje na stalno kad bi kolu zavrili,
zna."
ivot udaljen od suprunika i djece brai nije lako padao pa su esto
putovali u rodni kraj:
"Nama je dosta pomoglo to ja i Fatmir smo bili zajedno, zna? I
onda, dok su djeca bila dolje, ja i on smo se mijenjali, mjesec dana
jedan, mjesec dana drugi. Znai svaka mjesec dana mi smo ili kui.
I kad nije bilo munje, kad bi munja prestala, mi smo bili ostavili
jednog-dva radnika i otili na etiri mjeseca, etiri mjeseca bili dolje."
Tijekom ljeta i kolskih praznika obitelji bi se okupile u Istri na
svojevrsnom radnom ljetovanju dok su ene pomagale pri proizvodnji
sira, djeca su igrala ulogu pomonih pastira.
Danas kada su sva djeca odrasla, gotovo je cijela obitelj na okupu
u Istri, ivotni uvjeti se poboljavaju i veoma je izgledno da e sljedea
generacija djece biti roena u Hrvatskoj. No s obzirom na odrastanje
provedeno u Makedoniji, ona je i dalje vjerojatnije mjesto pronalaenja
branih partnera. Ramizov sin Murat u Vealima ima zarunicu s kojom je
Ramiz iznimno zadovoljan jer je "dobra i vrijedna" i izrazila je spremnost
da doe u Hrvatsku. Izuila je krojaki zanat s kojim ve dobro zarauje u
Makedoniji i obitelj ve ima poslovne planove da joj, po njihovu vjenanju,
opremi i otvori obrt u Istri.
Vjenanja su najvea obiteljska okupljanja i est razlog za put u stari
kraj. Sezona traje kroz proljee i ljeto kada je, s obzirom na velike obitelji i
brojna poznanstva, gotovo svaki vikend rezerviran za neije svatove. To su
impozantni dogaaji u kojima uestvuje izmeu 400 i 800 uzvanika i za ije
su odravanje u okolici Tetova izgraene brojne velike restoranske hale.
Ramiz nam je prikazao snimku nedavnog vjenanja u obitelji: svadba
sa svim prethodnim radnjama traje i po nekoliko dana, a najaktivniji su
sudionici mlade djevojke kojima je to kulminacija drutvenih zbivanja i
prilika na kojoj e moda upoznati i vlastitoga branog partnera. enska
152
okupljanja na kojima se, uz bubnjanje i ples, mlada oprata od svoga
djevojakog ivota doivljavaju kreendo na samoj svadbi za koju se
oblae kiene haljine te ensko kolo plee i pjeva i do sedam sati. Mukarci
odrauju svoj dio u vrtu hale gdje se, uz pratnju zurli i bubnjeva, inscenira
tradicionalni ples sa sabljama. Svadbeni poklon u dananje vrijeme je
novac, kojim se mladenci gotovo ritualno zatrpavaju pri dolasku na pir. U
usporedbi sa svadbama naeg podneblja vano je pripomenuti da se ova
dogaanja odvijaju bez prisutnosti alkohola.
6.2 SREDSTVA KOMUNIKACIJE
U razgovoru voenom na panjaku uz blejanje ovaca pomalo je
iznenaujue kada, na pitanje kojim sredstvom Manianijevi najvie
komuniciraju sa starim krajem, bez oklijevanja dobivate odgovor
"internetom". Prije koju godinu Ramiz je primio poziv od neaka iz Veala
koji ga je upitao moe li postaviti antenu na njegovu kuu. Ramiz je, mislei
da se radi o nekakvoj baznoj stanici za mobilnu telefoniju, bio sumnjiav,
no neak mu je kroz razgovor objasnio da je selo investiralo novce kako
bi postavilo komunalni beini pristup internetu pa je kua Manianijevih,
kao neto uzvienija, predstavljala idealno mjesto za postavljanje antene.
Zaintrigiran, Ramiz je svojim sinovima uplatio ADSL na zimitu u Vodnjanu
te su ubrzo otkrili povoljnu internetsku telefoniju. Ramiza poinje iritirati
to nema internet na ljetnoj ispai u izoliranoj Maloj Uki i vie me puta
upitao bi li Park prirode mogao neto uiniti po tom pitanju.
Primjetno je da mlae generacije, posebno djevojke, odravaju velik
krug stvarnih i virtualnih prijatelja, u zaviaju i dijaspori, preko raznih
internetskih servisa poput Instant Messengera, drutvenih mrea i stranica
za osobne kontakte. Jedna od privlanih strana ovog kanala komunikacije
jest i to to ga starije generacije ne razumiju u potpunosti i nemaju nikakva
nadzora nad njime.
U nedostatku interneta na ljetitu u Maloj Uki glavno sredstvo
komunikacije postaju sveprisutni mobilni telefoni. SMS-porukama
stenografski se kratko rjeavaju problemi te ugovaraju poslovi i posjeti
izmeu hrvatskog i makedonskog prebivalita.
153
6.3 PUTOVANJE
Za obitelj Maniani odlazak u posjet Vealima danas je relativno
jednostavan i rutinski poduhvat:
"Ma nije dug put jer ima direktno linije... Drugo je to kad se ti
prekrcava sa jednog na drugi, a ovako ima direktno liniju Pula
Gostivar. Iz Pule jedno 12 ujutro, oko 7 ujutro u Tetovu. A s autom ja
uvijek idem ujutro rano odavdje i tamo naveer, predveer. Evo brat
Fatmir kad je io sad u 4 ujutro je kreno odavde i u 2 i pol je bio u
Tetovu."
Nije uvijek bilo ovako jednostavno otputovati u rodni kraj. Za vrijeme
rata u Hrvatskoj kada je bilo nemogue prolaziti kroz SR Jugoslaviju,
Fatmir i Ramiz bi osobnim automobilom putovali preko Italije, trajektom
za Dra u Albaniji i potom preko Ohrida u Makedoniju za taj poduhvat
im je, ovisno o komplikacijama, bilo potrebno 35 dana.
Za vrijeme etnikih napetosti 2001. godine, Ramiz je, zabrinut za
svoju obitelj, poduzimao zaista epska putovanja kako bi stigao do Veala.
Doavi do Kosova morao je nou nastaviti pjeke i prijei granicu na
planinskom prijevoju, to je u tadanjem trenutku bio opasan poduhvat.
Iz tog doba prepriava i anegdotu koja ilustrira solidarnost kosovskih i
makedonskih albanskih sunarodnjaka:
"Meni se dogodilo jedno dva puta, kad sam bio tamo, a kad je bila
guva kod nas u Makedoniji pa sam morao ja ii odavde, jer su mi
djeca bila dolje, pa sam io u Prizren pa sam moro iz Prizrena pjeait
jedno osam sati pjeke po noi preko granice da sam doo u moje
selo. I kad sam se vrao, vjeruj mi da nisu mi dali, nisu mi htjeli dat
da odem. Su familija, imali su velika kua. Kod nas inae svi rade
velike kue, ima mjesta ko u... Ja doem u Pe, mi smo krenuli,
zna, za Crnu Goru, za Bosnu autobusom... Mene je primijetio po
govoru da ja sam iz Makedonije ovaj koj radi u kiosku. ta ide
negdje iz Makedonije? Da, reko, idem ja za Hrvatsku. A nisam reko
da ja moram i u Hrvatsku, nego je on mislio da ja beim od rata. E,
kae, ti e ostat kod mene. Ja moram i! Zato mora i, ti e ostat
kod mene, zato mora i u Hrvatsku? ovjee, ja moram i zato jer
tamo imam sve ja. Aj, kae, onda dobro. Ima ovih iz mog sela koji
su bili, koji su bjeali tamo, po tri-etiri mjeseca nisu im dali jedne
154
lipe da potroe, ko izbjeglice. Oni su ih fnancirali cijelo vrijeme, po
etiri mjeseca koliko su ovi bili dolje. Oni su, isto kad su morali bjeat
prije, doli kod nas."
Granica izmeu Makedonije i Kosova koja se nalazi na spomenutom
prijevoju iznad sela bila je poprite masovnog transporta boraca i oruja s
jedne na drugu stranu. Indrit je 2001. godine, putem kojim je Ramiz doao
obii ratom pogoeno selo, gotovo svake noi vodio mazge nakrcane
municijom i orujem te grupe kosovarskih i albanskih dobrovoljaca.
2
Kae
da su snage KFOR-a stacionirane na oblinjem vrhu ponekad pucale po
njima, no po njegovim rijeima "vie onako, gaa da ne pogodi".
6.4 SUDJELOVANJE U POLITIKIM PROCESIMA
Nabrajajui pitanja koja su se otvorila u drugom valu prouavanja
transnacionalnih migracija Nina Glick Schiller otvara i neka koja su
posebno zanimljiva u kontekstu vealske svakodnevice i nedavnih etnikih
sukoba u ovom kraju i susjednom Kosovu. "Koja je uloga transmigranata
u odravanju nacionalistikih ideologija i projekata izgradnje nacionalne
drave u suvremenom globalnom kapitalizmu?"(Glick Schiller 2003:121)
U veljai 2008. godine, dan nakon proglaenja neovisnosti Kosova,
naao sam se s vidno raspoloenim Fatmirom po nekom slubenom poslu.
Smatrajui na osnovi toga da je prikladno da mu estitam, to sam i uinio,
nakon ega mi je srdano zahvalio i rekao da je rije o velikoj stvari za sve
Albance.
Dok se obitelj Maniani poistovjeuje sa svojim sunarodnjacima
kroz osjeaj etnikog pripadanja, kada se postavi pitanje nacije, stvari
nisu tako jasne. Nakon razgovora o sukobu 2001. godine upitao sam svoje
sugovornike u Vealima kakvo rjeenje albanskog pitanja u Makedoniji
prieljkuju. Na moje potpitanje postoji li tenja da se s Kosovom pripoje u
nekakvu veliku Albaniju skoro su ispljunuli pie od smijeha.
2
U neformalnom razgovoru spomenuto je da je ova granica tradicionalno predstavljala
koridor za verc svega i svaega. U doba sankcija protiv SR Jugoslavije cijelo je selo
znatno proftiralo od verca nafte koja je na kosovskoj strani bila i do etiri puta skuplja,
a u nabrajanju stvari koje su ovdje ilegalno prelazile granicu jedan od sugovornika je
spomenuo i "tablete", ali je tema razgovora brzo bila prebaena na neto drugo.
155
Albanija je u ovom kraju pojam za siromatvo i dok je Manianiji
vide kao svojevrsnu kulturnu maticu i prate albanske medije i zabavnu
industriju, na osnovi iskustava sakupljenih kada su u ratno vrijeme morali
putovati preko Draa, pod svaku cijenu izbjegavaju sam odlazak tamo.
Sa Kosovarima ih vee osjeaj velike solidarnosti izrastao iz meusobne
pomoi, ali ih ipak vide kao drugaije ljude.
Upitavi ih onda za cilj ustanka 2001. godine, nakon krae utnje Indrit
mi sjetno odgovara da se radilo o manipulaciji u koju su zbog samoobrane
bili uvueni od monih interesnih skupina, spominje Amerikance, ali ne
razjanjava njihovu umijeanost. Ramiz dodaje da je, naslutivi kamo stvari
idu, tijekom svojega zadnjeg posjeta prije konfikta rekao: "Oete se tui?
Tucite se vi lijepo, a ja idem." Svoju budunost vide unutar Makedonije,
ali vrlo pragmatino, uz vie autonomije i pravedniju raspodjelu vlasti i
sredstava. Moglo bi se rei da, dok ovdanji stanovnici imaju jasno izraen
osjeaj etnike pripadnosti, veina njih ne osjea osobitu lojalnost prema
niti jednoj nacionalnoj dravi ili projektu njezine izgradnje.
Manianijevi redovito dolaze iskoristiti svoje glasako pravo u
Makedoniji, ali s odreenim podozrenjem gledaju na sve politike stranke,
pogotovo one odve nacionalistikih programskih smjernica.
6.5 MATERIJALNI PREDMETI U TRANSNACIONALNOM
POLJU
U uvodniku prvog broja urnala Mobilities istaknuto je da "prilikom
odlaska migranti sa sobom esto nose komade mjesta koje ostavljaju koji
su ponovo sastavljeni u materijalnoj formi suvenira, hrane, boja i mirisa,
preslagujui mjesto dolaska doslovno i imaginativno" (Hannam et al.
2006:10). U svojem referatu Migrants and Objects Maja Povrzanovi
Frykman iznosi svoje vienje ovih predmeta koji putuju u transnacionalnom
polju kao indikatora prirode, vanosti i intenziteta transnacionalnih veza
(Povrzanovi Frykman 2008).
No, upitan za materijalne predmete koje nosi na put u rodno selo,
Ramiz nakon razmiljanja daje tek jednu stavku u Makedoniju voli
ponijeti svoj istarski sir koji je drugaiji nego tamonji. Nita drugo mu
ne pada napamet. Ono to najvie voli ponijeti iz Makedonije u Istru jest
makedonsko voe i povre, paprike, patlidani i groe, koje je tamo
156
kvalitetnije i jeftinije. Ponekad ponese i pokoju kantu vealskoga bijelog
sira. Ovaj kratak popis moe se objasniti slinou obiteljskog ivota na
ovim dvjema lokacijama nema gotovo nita to im stari zaviaj moe
ponuditi, a to ne proizvode u drugoj sredini.
Prijevoz sira koji je glavni proizvod i u Vealima i u Maloj Uki
ionako je otean injenicom da je rije o robi ivotinjskog podrijetla koja
potpada pod razliite veterinarske i carinske propise:
"Recimo, na svakoj granici ako ovek uzme neto ovako, neto za
jest ta je jeftinije ili neku robu ta je jeftinije, na svakoj granici te
zajebava. Neki puta znam uzeti sira za mamu i za rodbinu da vide
ta ja tu radim. Proli puta na granicu u Makedoniji su mi bacali. Ja
velim: to je moj proizvod, ja ne kupim, ja ne vercam s tim!"
Blii pogled ipak otkriva neke predmete to su izmijenili lokaciju
na relaciji Makedonija Hrvatska, koji na razliit nain afrmiraju neke
aspekte identiteta Manianijevih. ivotne prostorije u Maloj Uki od mlaih
su lanova obitelji oblijepljene posterima albanskih estradnih zvijezda i
javnih osoba, a kraj glazbene se linije mogu pronai kompaktni diskovi
albanske glazbe. U dnevnoj sobi nalazi se velika slika svetita u Meki
i Medini te kaligrafje sura iz Kurana. S druge strane, posebno vidljivo
mjesto na stepenitu u Ramizovoj novoj kui u Tetovu krasi ukrasni tanjur
s natpisom "Pula Istra" i reljefom pulske arene.
Odjea Manianijevih jesu artikli kakve emo vidjeti na ulici
svakoga hrvatskog grada i kao takva, makar zbog nie cijene nabavljana u
Makedoniji, ne nosi emotivni naboj koji bi je istakao kao vaan objekt u
transnacionalnom drutvenom polju. No, iznimka su ve spomenute kiene
sveane haljine koje, sudei po broju krojakih salona koji ih proizvode,
predstavljaju znaajnu proizvodnu granu u Tetovu (slika 3).
3
Ove haljine
predstavljaju moda i najcjenjeniju ensku osobnu imovinu; njihov broj i
rasko govore mnogo o drutvenom statusu vlasnice. Osim na vjenanjima
nose se i na albanskim veerima i proslavama u dijaspori. Dolaskom
3
Ovo je potvrdio Ramiz cijena runo ornamentirane haljine penje se na tisue eura, a,
osim trita koje predstavljaju Albanci u Makedoniji i dijaspori, postoji i znaajan izvoz
ovih artikala u Bahrein, Katar i Ujedinjene Arapske Emirate.
157
Muratove zarunice u Hrvatsku, Manianijevi otvaranjem njezinoga
krojakog obrta planiraju pokriti i taj aspekt transnacionalne egzistencije
vlastitom proizvodnjom.
6.6 TRETMAN NA DRAVNIM GRANICAMA
Fatmir i Ramiz ne doivljavaju granice kao njima osobno problematina
mjesta. To velikim dijelom proizlazi iz injenice da svi lanovi obitelji
posjeduju dvije putovnice, hrvatsku i makedonsku, te ih rabe ovisno o
tome za koju misle da e biti bolje primljena. O korisnosti toga na tenzijom
ispunjenim balkanskim granicama svjedoi ova anegdota:
"Ja sam bio s autom skroz, imo sam jednu Ladu, i sa Ladom, zna,
proo karaulu. I ja doem tamo, rijeka registracija, zna? A mi
imamo i jedne i druge dokumente, zna, i makedonske i hrvatske. I ta
vojska kae tamo: Di ide? I ja kaem: Idem tamo do zadruga. Kae
on: Mora ostaviti putovnicu ovdje, zna, kako ne bi pobjego. Ja reko:
Slika 3: Jedna od krojakih radnji u Tetovu specijaliziranih za sveane enske haljine;
fotografrao Ivo Frange, 2009. /
Figure 3: A Tailors Shop in Tetovo Specialized in Festive Womens Clothing;
photographed by Ivo Frange, 2009.
158
Evo ti i ja mu ostavim. I kad se vraam, reko: ta vi mislite da sam
ja htio pobje, ne bi, a? Kae: Kako!? Vidi putovnica je kod nas. A
ja kaem: Pa vidi da ja imam drugu!"
6.7 TRITE RADA I PODUZETNITVO
U TRANSNACIONALNOM POLJU ISTRE I AR-PLANINE
Za razliku od Albanaca iz nekih krajeva Kosova koji se bave zanatima
poput pekarstva ili zlatarstva, ljudi iz okolice Veala uglavnom se bave
ovarstvom.
Najvei poslovni problem s kojim se obitelj Maniani susree jest
manjak radne snage usprkos ponuenoj dobroj plai, u Hrvatskoj nisu
uspjeli pronai zainteresirane za radno mjesto pastira. Stoga za sezonske
radove koriste radnu snagu iz svojega rodnog sela u Makedoniji. To,
naalost, ne mogu uiniti na legalan nain jer Ministarstvo gospodarstva,
rada i poduzetnitva nije odobrilo kvote za uvoz radne snage na ovo radno
mjesto.
4
Ljudi koji im dolaze na rad esto su zbog toga izloeni ikaniranju
i vraanju na hrvatskoj granici, a bilo je i sluajeva deportacije pastira koji
su u Maloj Uki zateeni bez radnih dozvola.
Ramiz poznaje nekoliko ljudi iz svoga kraja od kojih je samo jedan u
Istru doao prije njegova oca, a ostali su veinom doli tamo uz odreeno
posredovanje i pomo obitelji Maniani. Mnogi istarski ovari zaposlili su
makedonske pastire preko njih:
"On svaki put bi bio izgubio ovce, ja kaem, ti ani mora uzet nekog
na platu. Pa ako ga platim, ta e ostati za mene? Ej! Ti dok ne plati
dobrog radnika, ti nee imati ni za sebe ni za radnika, ti kad ima
dobrog radnika, ti e imati i za njega i za sebe. I onda se usudio, uzeo
jednog radnika i kad je vidio kako mu lijepo stado napreduje, onda je
uzeo jo jednoga... On po ljeti zna imat i tri."
Kod ljudi iz Veala, ali i pripadnika albanske narodnosti openito,
osjeaj solidarnosti, pogotovo poslovne, vrlo je razvijen:
4
U vrijeme pisanja ovoga priloga (rujan 2009.) ovaj problem je rijeen inicijativom JU
PP-a Uka pri Ministarstvu gospodarstva, rada i poduzetnitva.
159
"Pomau nai ljudi jedni drugog jer, kako ste rekli, ne bi mogo danas
svaki otvoriti neki lokal. Nai ljudi nisu toliko ljubomorni jedni na
drugog, zna?
Kod nas su obiaji neki teki. Recimo, ti obiaji jesu za svi, i za onaj
koj ima i za onaj koj nema. E sad, onaj koj nema, kako bi on mogao
ako mu neko ne pomogne? Nema anse. Znai svi mogu, a zna da on
nema plau 200 eura. I kako moe? Neko mu pomogne.
Moj stari je pomago puno, puno ljudima i nikome nije pito, i sve
novce to je dao nije nazad dobio. Ali nikad nije io da mu kae: e
daj mi pare. Ako je imalo doneso, doneso. Ako nije doneso, nikad
nije io da mu pita."
6.8 UKLAPANJE U DRUTVENI OKOLI ISTRE
Ne bi bilo neobino od njihove neposredne okoline oekivati
barem malo podozrenja zbog njihova statusa "prilia", ali o nasmijanim,
gostoljubivim i poslovno korektnim Manianijima lokalni ljudi uglavnom
ne nalaze loe rijei. Kao najvei ovari ovog podruja, Fatmir i Ramiz za
ispau koriste i dosta privatne zemlje:
"Najvie ima drutveno, al ovo oko sela to je privatno. Mi sa
privatnicima nemamo nikakvih problema, mi se dogovaramo. Od
kako smo poeli, oni su zadovoljni, a najvie su bili zadovoljni kad je
bio poar prije pet godina, najjai poar ta je bio na Uku... I onda
je dolo do sela i svi su rekli 'Joj, fala bogu da ovde ima ovce!'. Jer
onda vie nije trebalo da se gasi, sve je bilo popaseno, nije bilo stare
trave i nije bilo ta da gori."
S druge strane, ira okolina, kao i administrativna tijela, esto pokazuju
dozu predrasude u odnosima sa obitelji Maniani. Veterinarska inspekcija i
ostale slube nadzora po njihovu miljenju primjenjuju drugaije kriterije
u praenju njihova rada, a postojao je i spor s Hrvatskim vodama, koje su
im, iznijevi nespecifcirane vodozatitne razloge, htjele zabraniti ispau
na vanim panjakim povrinama na kojima se ona odvija ve stoljeima.
Zbog ovakvog iskustva obitelj Maniani pokazuje zavidnu inicijativu u
ispunjavanju razliitih kriterija poput EU regulacija i prije nego to je to
postalo norma meu ostalim ovdanjim stoarima.
160
Dok se u javnoj sferi ivota Manianiji maksimalno nastoje uklopiti u
okolinu, privatno u cijelosti zadravaju svoj vlastiti kulturni identitet. Kao
to je ve reeno, izvor potencijalnih branih partnera je okolica Veala, a
odnosi meu ukuanima izgraeni su na ideji obiteljskog zajednitva kakva
je meu Hrvatima postala arhaina. Ramiz: "Jo mi ova djeca daju malo
nade, jer kad vidi da oe da rade... I pomognu jo. Ako djeca nee, za koga
ima radit."
Ova izvornost se oituje i na razini osobnih uloga i identiteta. Tako,
upitan o tome je li mu teko biti pastir, dugogodinji zaposlenik obitelji Idriz
kae:
"Ovo je jedini posao koji je bio dobar za mene. Ja nikako nisam
htio fziki da radim, da kopam anac. Ovdje sam lijepo s ovcama i
uivam u prirodi. Pa vidite to je ovde lijepo! [...] Ma, ja ovde znam
svaki kamen, svaki grm. Tu sam od proljea do jeseni i lijepo sve
gledam."
Slika 4: Ovarenje na ar-planini; fotografrao Ivo Frange, 2009. /
Figure 4: Sheep-breeding on arplanina; photographed by Ivo Frange, 2009.
161
7. ZAKLJUAK
Makar su s mjestom boravka promijenili dravu i kulturu koja ih
okruuje, obitelj Maniani iz svojeg zaviaja nije otputovala u drastino
drugaije osobne i ekonomske uloge od onih iz koje je potekla. S obzirom
na to da se bave primarnom djelatnosti, njihovoj ekonomskoj, pa i kulturnoj
egzistenciji daleko je vaniji prirodni od drutvenog okolia.
U odmaku od veine migrantskih pria u kojima materijalni objekti
predstavljaju vanu vezu izmeu toaka transnacionalne egzistencije,
obitelj Maniani gotovo sve materijalne odlike svoje kulture proizvodi sama
u svojem novom prebivalitu od arhitekture stanovanja, gospodarskih
sredstava, do glavnog prehrambenog proizvoda sira i janjetine. Neto
predmeta koji ipak pronau svoj put izmeu Makedonije i Hrvatske
naizgled vie slui svakodnevnom prakticiranju i tek usputnoj afrmaciji
vlastitoga stabilnog identiteta, nego odravanju emotivnih i osobnih veza
sa starim krajem.
Primjetna je jaina i frekvencija veza obitelji Maniani s izvornim
zaviajem koja se oituju i time da su sva njihova djeca kolovanje zavrila
u Makedoniji, da tamo pronalaze potencijalne brane partnere te da sama
ekonomska djelatnost obitelji ovisi o radnoj snazi iz rodnoga sela. Za
ovakav tip migracije veze s matinim krajem naizgled se mnogo vie
oituju u stalnom prometu ljudi nego materijalnih dobara.
Za razliku od mnogih ekonomskih migranata koji kreu na put traei
novu, bolju egzistenciju, njihov primarni motiv bila je potraga za novim,
slobodnim panjacima. Stoga moemo rei da je osnovna tema njihove
migracije transhumancija, a ne transnacionalizam. Nacije predstavljaju tek
novopridole, ometajue, no danas neizbjene elemente scenografje svijeta
u kojem je najvanije ivotno pitanje za ovare ostalo isto kroz proteklih
deset milenija osigurati ivotinjama dobru ispau.
Izdrljivost i prilagodljivost ovoga drevnog naina ivota, suoenog
s novim prostornim, drutvenim i ekonomskim okolnostima, zanimljiva je
kako iz perspektive osobne egzistencije Manianievih, tako iz perspektive
tisuljetne tradicije transhumantnog stoarstva na Uki koje bi bez njih bilo
na izvjesnom putu u zamiranje. Ona prua uvid u to kako su i nomadski
pastir i u lokalnom krajoliku ukorijenjeni nain ivota preivjeli kroz
tisuljea prethodnih promjena.
162
Bilo bi vrijedno potaknuti daljnja istraivanja slinih primarnih
aktivnosti koje su danas nale svoj put u transnacionalne prostore. Kako
su potomci komikih ribara zadrali svoju djelatnost i identitet u dijaspori?
Kako se prema svome podrijetlu odnose uspjeni kalifornijski i australski
vinari podrijetlom s Braa i Hvara? Globalizirana modernost vjerojatno
inkorporira mnoge starije oblike ivljenja koje ve i sama njihova
izdrljivost i prilagodljivost izdvaja kao potencijalno iznimno vane za na
opstanak.
LITERATURA
FORENBAHER, Stao. 1996. "Das Velebit-Gebirge: die 9000-jhrige
Geschichte von Menschen, Ziegen und Schafen in einer Gebirgskette
an der Adriakste". Das Altertum, 41:211226.
GLICK SCHILLER, Nina. 2003. "The Centrality of Ethnography in the
Study of Transnational Migration: Seeing the Wetland Instead of
the Swamp". U American Arrivals: Antropology Enagages the New
Immigration, ur. Nancy Foner. Santa Fe, NM: School of American
Research, 99128.
HANNAM, Kevin, Mimi SHELLER i John R. URRY. 2006. "Editorial:
Mobilities, Immobilities and Moorings". Mobilities 1:122.
LFGREN, Orvar. 1999. The Nationalisation of Anxiety. Ethnologia
Scandinavica 29:528.
MARCUS, George E. 1995. "Ethnography in/of the World System:
The Emergence of Multi-Sited Ethnography". Annual Review of
Anthropology 24:95117.
POVRZANOVI FRYKMAN, Maja. 2001. "Povezati mjesta, izdrati
udaljenost: Iskustva i implikacije transmigrantskih putovanja".
Narodna umjetnost 38(2):1131.
POVRZANOVI FRYKMAN Maja. 2008."Migrants and Objects.
Material practices of being and belonging in transnational social
fields". Referat na 10. kongresu EASA-e, Ljubljana 26. 30.
kolovoza 2008.
163
Grga Frange
TRANSHUMATION AS TRANSNATIONALISM:
SHEEP HERDERS FROM AR-PLANINA ON UKA MOUNTAIN
The term transhumant cattle-breeding denotes a form of traditional living and
economy occurring between several locations which, by its antiquity, by far
surpasses the ideas of nation and transnationalism. By following the case of the
family Maniani, sheepherders from ar-planina who have moved to the desolated
mountain of Uka, the article analyzes the way in which this ancient form of life
has now been interpreted as having a transnational component. Data for this article
have been collected on both the above mentioned localities, through extensive
interviews with members of the family and their employees. The article is trying
to answer the question on why has one village on ar-planina become the starting
point of migration to the Uka Mountain as well as the questions of the character
and the motifs for the transnational existence of Manianis.
Keywords: sheep-breeding, ar-planina, transnational migrations, transhumant
cattle-breeding, Uka

06 Franges

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

06 Franges

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Stud. ethnol. Croat., vol. 22, str. 139-163, Zagreb, 2010.

Grga Frange: Transhumancija transnacionalizam: arplaninski ovari na Uki

You might also like