Dragan Novosel,

zamjenik Glavnog dravnog odvjetnika

Republike Hrvatske




PREGLED PREDLONIH IZMJENA KAZNENOG ZAKONA POSEBNI DIO
(razlozi podizanja zakonskih minimuma)


Osnovna svrha izlaganja je bila dati procjenu koliko e predloene izmjene iz
Konanog prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama kaznenog zakona ukoliko budu
usvojene utjecati na sudsku politiku kanjavanja i na zahtjeve za izdavanje kaznenih naloga.
Zbog toga se najprije daje kratki osvrt na utjecaj dosadanjih izmjena Kaznenog zakona na
sudsku politiku kanjavanja. Zatim se daje tabelarni prikaz predloenih izmjena donjih
granica propisanih kazni za pojedina kaznena djela. Tabelarni prikazi su podijeljeni u pet
skupina prema visini predloenih izmjena minimuma. Na osnovu predloenih izmjena
zakonskih minimuma za pojedina kaznena djela i predloenih izmjena propisa o ublaavanju i
uvjetnoj osudi iz opeg dijela analiziraju se mogue promjene sudske politike kanjavanja.
Zakljuak je da e se predloene izmjene ukoliko budu usvojene u najveoj mjeri odraziti na
promjenu strukture kaznenopravnih sankcija, a kod kaznenih djela kod kojih je gornja
granica kazne propisana iznad pet godina i na ee izricanje kazne zatvora i njezinu visinu.
Na kraju se razmatraju utjecaji moguih izmjena na primjenu zamjene kazne zatvora, te na
donoenje presude po sporazumu stranaka u istrazi i predlae se dravnim odvjetnicima da
vie primjenjuju odredbu lanka 28. KZ i lanka 175. ZKP.

1. Uvod


U svim raspravama u vezi kaznenog postupka kojima sam bio prisutan na
sastancima dravnih odvjetnika, a na kojima je bilo govora o izreenim kaznenopravnim
sankcijama prisutni su se uvijek sloili s konstatacijom da je politika kanjavanja blaga. U tim
raspravama se nezadovoljstvo s izreenim sankcijama esto se povezuje s kaznenim okvirima
propisanim u zakonu i ne jednom je bio opi zakljuak da su propisane kazne blage i da je
potrebno u Kaznenom zakonu propisati vee kazne.
Da li je to ba tako, da li u svakom sluaju kaznenopravne sankcije koje se
izriu od strane sudova zavise od propisanih kaznenih okvira.
Ocjena o tome da li su kaznenopravne sankcije koje se izriu u Republici
Hrvatskoj blage ili primjerene razliita je zavisno od toga tko ju daje. Dravni odvjetnici u
pravilu istiu blagost politike kanjavanja kod toga se rijetko u svojim razmatranjima kritiki
osvru na svoju poziciju i mogunost da kroz drugostupanjski postupak u znatnijoj mjeri
utjeu na izbor vrste i visinu kaznenopravne sankcije koja se izrie za konkretno kazneno
djelo.
Kada govorimo o politici kanjavanja uvijek treba imati na umu da su u
Kaznenom zakonu u Posebnom dijelu propisani minimumi i maksimumi kazni za pojedino
2
kazneno djelo i ukoliko razmatramo propisane, zaprijeene kazne tada moemo govoriti o tzv.
zakonskoj politici kanjavanja. Ukoliko razmatramo izreene kaznenopravne sankcije tada
govorimo o sudskoj politici kanjavanja.

Dakle, zakonodavac je propisao kazne, a sud primjenjujui Kazneni zakon
odmjerava kazne zatvora u okviru granica predvienih kazni za pojedino kazneno djelo i uz
primjenu odredbi Opeg dijela Kaznenog zakona. Stoga, kada kritiziramo blagost politike
kanjavanja moramo luiti da li mislimo da su blage zaprijeene kazne ili izreene
kaznenopravne sankcije. Naime, sud kreira sudsku politiku kanjavanja i kad za pojedina
kaznena djela sudovi izriu kazne u donjoj treini, a dravni odvjetnici se ne ale na te kazne,
u pravilu izreene kazne stvaraju percepciju o blagosti ili strogosti pojedinog zakona. Kako
javnost reagira na takovu politiku kanjavanja? Trai pootrenje kazni u Kaznenom zakonu,
trai da se za veliki broj djela propiu visoke kazne, pa i dugotrajni zatvor ili to je takoer
esto doivotni zatvor. Mislim da, esto od toga koje se kazne izriu za pojedine medijski
eksponirane sluajeve ovisi da li javnost trai pootrenje na nain da se mijenjaju kazneni
okviri propisani u Kaznenom zakonu. Stoga moemo rei da razmiljanje da li i u kojem
pravcu treba mijenjati Kazneni zakon, zavisi od toga da li smatramo da je kaznena politika
"blaga" ili "stroga". Prilikom ovakvog razmiljanja, prilikom traena izmjena Kaznenog
zakona i poveanja maksimuma propisanih kazni esto zaboravljamo da su Kaznenim
zakonom propisani takovi kazneni okviri da odmjeravanje kazne ostavlja iroke mogunosti
da se unutar propisanog minimuma i maksimuma odmjerava kazna u odreenom sluaju.
Imajui u vidu da postoji iroko ovlatenje suda prilikom odmjeravanja kazne, dolazimo do
zakljuka da promjena propisanih kazni u kaznenom zakonu dakle promjena zakonske
politike kanjavanja ne mora i u pravilu nema uvijek za posljedicu i promjenu sudske politike
kanjavanja.

1.1. Kazne propisane u Kaznenom zakonu iz 1997.

To potvruju i provedena istraivanja kazni koje su izricane za pojedina
kaznena djela prije i nakon donoenja Kaznenog zakona. Naime, ukoliko usporeujemo kazne
koje su bile propisane u Krivinom zakonu Republike Hrvatske u odnosu na propisane kazne
za pojedina kaznena djela u Kaznenom zakonu iz 1997. godine, tada je vidljivo da je u odnosu
na veliki broj kaznenih djela zakonodavac smanjio maksimume propisanih kazni, a da bi
zadrao potrebne relacije izmeu propisanih kazni za pojedina kaznena djela uz sniavanje
maksimuma propisanih kazni razmjerno su smanjivani i minimumi kazni.

Promjene u visini i rasponima propisanih kazni u Kaznenom zakonu bile su
znatne, jer je do promjene dolo u odnosu na veinu kaznenih djela iz Posebnog dijela
Kaznenog zakona.

Zakonodavac se je prema obrazloenju Nacrta Kaznenog zakona odluio za ovakvo
kreiranje zakonske politike kanjavanja iz razloga to su sudovi za ta kaznena djela izricali
kazne koje su u pravilu bile u donjoj treini propisanih kazni. U obrazloenju Konanog
prijedloga Kaznenog zakona iz 1997.g. naznaeno je da se: "Propisivanje kazni za pojedina
kaznena djela u Prijedlogu Kaznenog zakona temelji na dosadanjoj kaznenoj politici
zakonodavca ali s dvije izraene tendencije: Prije svega ide se za tim da kazneni okviri budu
dovoljno "iroki" radi mogunosti individualizacije i da se istovremeno izbjegava preveliki
broj teih i lakih oblika pojedinog kaznenog djela. Kazneni okviri, meutim, ne smiju biti
preiroki, jer je dugogodinja praksa pokazala da se u pravilu "iskoritava" samo donja
3
polovica postojeih raspona zatvorske kazne. Radi se o odnosu sudske individualizacije kazni
i volji zakonodavca koji tu individualizaciju omoguava samo u okvirima najblae i najstroe
propisane kazne za svaki konkretni sluaj. "

Novim Kaznenim zakonom se je htjelo zapravo postii pribliavanje izmeu
zakonske i sudske politike kanjavanja i na taj nain je zakonodavac elio smanjiti razliku
koja je postojala izmeu propisanih kazni i kazni koje izriu sudovi.


1.2. Utjecaj novog Kaznenog zakona na sudsku politiku kanjavanja

Posljedice su bile iznenaujue, s jedne strane ukoliko su za pojedino kazneno
djelo bile propisane blae kazne to se nije neposredno i znaajno odrazilo na sudsku politiku
kanjavanja. Ali ako je uslijed smanjenja maksimuma propisanih kazni za pojedino kazneno
djelo to djelo iz upanijske nadlenosti prelo u opinsku nadlenost promjene su bile
znaajne. Naime poznato je, ne samo na osnovi ovih izmjena nego i na osnovu ranijih izmjena
zakona, da promjena nadlenosti, kod koje je nakon izmjene za odreeno kazneno djelo
nadlean nii sud, dovodi do toga da se za to djelo izriu osjetno blae kaznenopravne
sankcije. Interesantno je da i kod iste propisane kazne, kod istog minimuma i maksimuma
dolazi do znatne promjene sudske politike kanjavanja.

Dakle, kada je uslijed izmjene propisa o nadlenosti za kazneno djelo
promijenjena stvarna nadlenost i za suenje je postao nadlean opinski sud samom
promjenom nadlenosti je za ta kaznena djela sudska politika kanjavanja bitno izmijenjena
na nie. Sjeamo se na primjer da je u pravilu za smrtnu posljedicu u prometu dok je to
kazneno djelo bilo u upanijskoj nadlenosti izricana zatvorska kazna, da je za razbojnitvo iz
stavka 1. u pravilu izricana zatvorska kazna itd.

Zbog promjene nadlenosti do koje je dolo nakon donoenja Kaznenog
zakona dolo je do promjene u sudskoj politici kanjavanja. Promjena nadlenosti je
neposredno utjecala na izmjenu sudske politike kanjavanja daleko vie nego kazne propisne
u Kaznenom zakonu iz 1997. godine. Samo propisivanje u Kaznenom zakonu niih kaznih
okvira za pojedina djela, posebno nieg maksimuma i nije imalo bitnog utjecaja na sudsku
politiku kanjavanja.

Dakle nakon stupanja na snagu Kaznenog zakona dolo je do promjene sudske
politike kanjavanja za pojedina kaznena djela. Promjena sudske politike kanjavanja na
blae bila je prvenstveno rezultat promjene nadlenosti, dok je daleko manje sudska politika
kanjavanja bila promijenjena zbog smanjenja ili poveanja maksimuma propisanih kazni
zatvora. Dosadanjim istraivanjima pa i posljednjim
1
, a takoer na temelju statistikih praenja
Dravnog odvjetnitva Republike Hrvatske proizlazi da se ustaljene vrste i mjere kazni koje sud
odreenog ranga izrie poiniteljima odreenog kaznenog djela te odnos bezuvjetnih i uvjetnih
kazni i broj ublaavanja odravaju, manje ili vie nepromijenjen bez obzira na izmjenu
zakonskih okvira za to kazneno djelo.


1
U tijeku 2004. u okviru Znanstvenog projekta Hrvatskog udruenja za kaznene znanosti i praksu i Akademije
pravnih znanosti provedeno je opseno komparativno istraivanje kazni koje se izriu za pojedina kaznena djela.
Rezultati istraivanja objavljeni su u Hrvatskom ljetopisu za kazneno pravo i praksu vol. 11. Broj 2/2004.
4
Moe se navesti puno primjera. Tako je na primjer u Kaznenom zakonu iz
1997. godine dolo je do znaajnih izmjena propisanih kazni kod najteih kaznenih djela za
koja je prije toga bila ukinuta smrtna kazana. Prije stupanja na snagu Kaznenog zakona za ta
djela se je nakon ukidanja smrtne kazne mogla izrei samo kazna zatvora do 20 godina, a
nakon stupanja na snagu novog Kaznenog zakona kazna zatvora kazna dugotrajnog zatvora.
Meutim, samom ovom izmjenom nije dolo do drastine promjene u sudskoj politici
kanjavanja i dugotrajni zatvor se izrie rijetko, a izuzetno rijetko u maksimalnom trajanju.


1.3. Pravci izmjena s ciljem utjecaja na sudsku politiku kanjavanja

Ne donosei unaprijed sud o primjerenosti kako zakonske, tako i sudske
politike kanjavanja potrebno je istaknuti da postoji ope nezadovoljstvo politikom
kanjavanja. esto je tome razlog, kao to je to ve istaknuto, pojedini sluaj koji je medijski
eksponiran i u kojem je zapravo izreena uobiajena kaznenopravna sankcija. Javnost se
senzibilizira u takvim sluajevima i od zakonodavca se trai izmjena Kaznenog zakona s
ciljem da se upravo za takova djela izriu stroe sankcije.

Pored toga, uslijed promijenjenih okolnosti propisane kazne za pojedina
kaznena djela nisu vie primjerene tim kaznenim djelima koja poprimaju sve opasnije oblike.

Sve to kao i naprijed navedeno nezadovoljstvo politikom kanjavanja bilo je
razlog da se zapone s radom na izmjenama Kaznenog zakona kojima se eli utjecati na
sudsku politiku kanjavanja. Prilikom izrade prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama
Kaznenog zakona
2
cijenila se je kako postojea sudska praksa u izricanju kazni za pojedina
kaznena djela, ali i saznanja da samo podizanje zakonskih maksimuma u pravilu nema vei
utjecaj na sudsku politiku kanjavanja.

Nakon izvrene analize propisanih kazni i posebno usporedbe s nama slinim
pravnim sustavima radna skupina koja je radila na izmjenama uglavnom se je sloila s
konstatacijom da su propisani maksimumi u veini sluajeva dovoljni. Na primjer podizanje
maksimuma za pojedine osnovne oblike kaznenih djela za koja je sada propisana kazna
zatvora do pet godina na deset godina, poremetilo bi strukturu propisanih kazni na nain da bi
istovremeno za kvalificirane oblike tih djela za koja je sada propisana kazna zatvora do deset
godina trebalo kazne podvostruiti to bi u konanici dovelo do toga da bi propisani
maksimumi bili meu najviima ako ne i najvii u Europi, a da istovremeno sudska politika
kanjavanja vjerojatno ne bi bila znaajnije promijenjena. (Izuzetak je kao to je to ve
navedeno sluaj ako bi uslijed toga dolo do promjene nadlenosti.)

Cijenei navedene okolnosti, a posebno da se ne moe ne uvaavati opa
percepcija o blagosti politike kanjavanja predloene su izmjene Kaznenog zakona koje bi
morale neposredno utjecati na sudsku politiku kanjavanja. Radna skupina za izradu Zakona
o dopunama i izmjenama Kaznenog zakona pri tome je morala cijeniti upozorenja strunjaka
koji s pravom upozoravaju da kazne zatvora manje od 6 mjeseci ne ostvaruju svoju svrhu,

2
Zbog duljine naslova i cijelom tekstu umjesto naziva Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog
zakona upotrebljavam samo izriaj prijedlog.

5
optereuju zatvorski sustav, stvaraju dodatne trokove, bez da se time postie svrha koja se
eli postii.

Uvaavajui navedene ciljeve izraen je prijedlog izmjena Opeg i Posebnog
dijela Kaznenog zakona s ciljem neposrednog utjecaja na sudsku politiku kanjavanja.

Izmjene su ile u slijedea tri osnovna pravca:

a) Promjene u Opem dijelu u vezi mogunosti za ublaavanje kazne, u
uvjetima za izricanje uvjetne osude, te u odmjeravanju kazne u sluaju
stjecaja;

b) Promjene maksimuma propisanih kazni u posebnom dijelu;

c) Promjene zakonskih minimuma na nain da je za znatan broj kaznenih djela
podignut zakonski minimum zaprijeene kazne.

Ovim promjenama se eli utjecati na sudsku politiku kanjavanja, jer je
neosporno da opa i politika javnost nije zadovoljna kako zaprijeenim kaznama u
Kaznenom zakonu, ali isto tako i sudskom politikom kanjavanja.

Bez detaljnijeg ulaenja u propisane kazne za pojedina kaznena djela o emu
e vie biti reeno u nastavku generalno se moe primijetiti da su zakonski minimumi
podizani prvenstveno za kaznena djela kod kojih se i uz primjenu odredbi o ublaavanju
kazne ne moe ii ispod jedne granice za koju se smatra da je primjerena za to odreeno
kazneno djelo.

2. Sadanja sudska politika kanjavanja

2.1. Odnos izmeu zakonske i sudske politike kanjavanja

esto se u razgovorima i raspravama o politici kanjavanja, posebno o sudskoj
politici kanjavanja susreemo s razliitim stavovima i ne tako rijetko s dijametralno
suprotnim miljenjima. U javnosti se esto istie da su kako propisane, tako i izreene kazne
blage, nasuprot tome osobe koje se bave komparativnim pravom navode da su kako
propisane, tako i izreene kazne primjerene, a u nekim sluajevima i stroe nego u nama
slinim zemljama.

Meutim, bez obzira na ove razliite stavove neosporno je da postoje znatne
razlike u visini izmeu kazni propisanih u kaznenom zakonu i kazni koje se izriu. U pravilu
se izriu kazne u donjoj polovini zaprijeenih kazni. Rijetka su kaznena djela kod kojih je
obrnuto (ubojstva, teki oblici kaznenog djela iz lanka 173. KZ i dr.). Stoga s pravom prof.
Horvati naglaava da se nesporazumi o neusuglaenosti zakonske i sudske "linije
kanjavanja" mogu ukloniti ili barem smanjiti uzimanjem u obzir znanstvenog imperativa po
kojem se u Kaznenom zakonu moraju smatrati jedinstvenom i koherentnom cjelinom njegov
Opi i posebni dio, kao i da se kazneno pravo ima smatrati cjelinom zakonskih sadraja
sudske prakse i znanosti te da se svaka zakonita sudska oduka o kazni tumai kao izraz
6
jedinstvene kaznene politike za ije ostvarenje postoji i legislativna i pravosudna
kompetencija.

2.2. Istraivanje politike kanjavanja

Upravo sa ciljem da se utvrdi kakva je stvarna politika kanjavanja tijekom
2004. godine provedeno je jedno sveobuhvatno istraivanje koje su zajedniki proveli
Akademija pravnih znanosti i Hrvatsko udruenje za kazneno pravo i praksu sa ciljem da se
na temelju istraivanja na raznim podrujima a u komparaciji s prije provedenim
istraivanjima daju odgovori na pitanje kakva je sudska politika kanjavanja. Istraivanje iji
su rezultati bili prezentirani na prologodinjem savjetovanju Hrvatskog udruenja za kazneno
pravo i praksu pokazalo je da postoje velike razlike, da postoje razliiti pristupi. Ti materijali
su publicirani i svima su dostupni.
3


Rezultati istraivanja pokazali su da se kazne u pravilu izriu u donjoj polovici
propisanih kazni, da se kazne zatvora u pravilu izriu u kratkom trajanju uglavnom ispod 6
mjeseci, da ne postoje jedinstveni standardi oko ublaavanja kazne i da imamo u sutini
onoliko sudskih politika kanjavanja koliko imamo drugostupanjskih upanijskih sudova.

Rezultati istraivanja sami po sebi pokazali su da utjecaj drugostupanjskog
suda na korekcije politike kanjavanja prvostupanjskog suda esto zavisi od toga da li dravni
odvjetnik podnosi albu.

Istraivanje je pokazalo da dravno odvjetnitvo ima znatne ovlasti u kreiranju
politike kanjavanja i da esto kada je u pitanju skraeni postupak i kazneni nalozi danas vie
ne moemo govoriti samo o sudskoj politici kanjavanja nego i o dravnoodvjetnikoj politici
kanjavanja. Potvreno je da je nezadovoljstvo dravnih odvjetnika politikom kanjavanja
esto neosnovano jer nema njihove adekvatne reakcije podnoenjem albe, nego dapae
upravo suprotno izostanak reakcije pokazuje da se dravni odvjetnici u sutini slau s tom
politikom kanjavanja.

2.3. Ocjene sudske politike kanjavanja

Kada govorimo o ocjenama sudske politike kanjavanja tada moramo
razlikovati ocjene javnosti i ocjene strune javnosti.

Ocjena javnosti je plebiscitarna i kategorina - sudska politika kanjavanja je
blaga.

esto i dravni odvjetnici daju takove ocjene. Meutim provedeno istraivanje
pokazalo je da i dravno odvjetnitvo nema sustavnu politiku kanjavanja, jer postoje
znaajne razlike izmeu pojedinih podruja u broju podnesenih albi. Smatram da samo
uestalost albi na objektivan nain pokazuje kakav je stvarni odnos dravnog odvjetnika
prema izreenim kaznenopravnim sankcijama.


3
Isto kao pod 1.
7
Ocjene strune javnosti su umjerenije i u pravilu se ukazuje na pravo suca na
izbor sankcije za koju smatra da je primjerena, ali ipak za neka kaznena djela se istie da su
kako izreene, tako i propisane kazne blage.

injenica je da je ne samo najira javnost nego i politika javnost nezadovoljna
sudskom politikom kanjavanja i da se trai njezino pootrenje.

esto se susreemo sa zahtjevima da se propisivanjem najviih kazni zatiti
odreena profesija, da se sprijei neko devijantno ponaanje. Potrebno je istaknuti da je
razmiljanje da se iskljuivo represijom moe bitno utjecati na sprjeavanje kriminala
pogreno i posebno dovodi u zabludu tvrdnja da se izricanjem strogih kazni moe rijeiti
pitanje suzbijanja kriminala. Valja istaknuti da se za neka kaznena djela odluka suda o kazni
oznaava kao blaga i neprimjerena, meutim nerijetko je ta ocjena dana na temelju
konkretnog sluaja koji je bio posebno teak i u kojem je trebalo posebno cijeniti teinu tog
sluaja. Ukoliko to sud nije uinio, ili se nije mogla izrei vea kazna obzirom na propisanu
kaznu, reakcije javnosti su bile jednodune da se moraju povisiti zakonski okviri i da se
trebaju izricati vie kazne. Okolnost da se je dogodio teak zloin koji nije uobiajen i da
javnost trai egzemplarno kanjavanje poinitelja nije ono to bi struna javnost morala i
trebala prihvaati. Naime, ako je neki sluaj izazvao velik interes javnosti, ako je u javnosti
stvorena percepcija da se radi o posebno tekom kaznenom djelu koje zahtijeva strogu kaznu
stvoreno je time u javnosti i oekivanje da se ta visoka kazna i izree. Ukoliko takova kazna
nije izreena, a esto se i ne moe izrei, tada imamo opu percepciju javnosti da je sudska
politika kanjavanja blaga i obrnuto. Nasuprot tome stajalita strune javnosti previe
naglaavaju individualizaciju, previe naglaavaju osobne prilike, esto se zaboravlja da ne
moemo razmatrati predmet sam za sebe, da ga moramo cijeniti u korelaciji s kaznenim
djelom koje je konkretno poinjeno, konkretnim okrivljenikom, ali i s svim drugim
okolnostima.

Sve gore navedeno, dakle opa ocjena o blagosti izreenih kazni za pojedina
djela, sve tei oblici pojedinih kaznenih djela ili potreba adekvatne reakcije na ta djela bili su
razlog za izradu prijedloga izmjena Kaznenog zakona. Predloenim izmjenama se meu
ostalim eli postii promjena sudske politike kanjavanja u pravcu izricanja primjerenijih
sankcija.


3. Prijedlog promjena Kaznenog zakona

Kao to je to ve navedeno provedeno istraivanje u okviru Znanstvenog
projekta Hrvatskog udruenja za kaznene znanosti i praksu i Akademije pravnih znanosti
Hrvatske pokazalo je da sudovi izriu kazne u donjoj polovini propisanog raspona.
Istraivanje je samo potvrdilo ono to je ve prije bilo poznato. Cijenei da je javnost
nezadovoljna politikom kanjavanja, kao i okolnost da se za pojedina teka kaznena djela
izriu u nekim sluajevima i mjere upozorenja predlaga eli predloenim izmjenama
Kaznenog zakona tu praksu promijeniti. Zbog toga se predlau izmjene u Opem dijelu i
promijenjeni rasponi kazni za pojedina kaznena djela u Posebnom dijelu.

Predloene izmjene u Posebnom dijelu u najveem broju se odnose na izmjenu
minimuma propisanih kazni koji se podiu, dok su izmjene u pogledu maksimuma
zaprijeenih kazni predloene u odnosu na mali broj kaznenih djela.

8
Razloge zbog kojih se je predlaga odluio na ovakvo rjeenje najbolje je
objasnio profesor eljko Horvati, voditelj radne skupine koji je u vezi odnosa u zakonu
propisane i sudskim presudama primijenjene kazne upozorio da vei broj izabranih kazni koji
je blii najblaoj posebnoj propisanoj mjeri kazne za odreeno kazneno djelo, nije dokaz o
(pre)blagoj "sudskoj kaznenoj politici" u Republici Hrvatskoj, ve je rezultat primjene onih
propisa koji upuuju na specijalno preventivnu svrhu kanjavanja i individualizaciju
kaznenopravnih sankcija. Naglasio je da zbog toga nerijetko, dolazi do prestia tog dijela
zakonskih uputa o primjeni represije na tetu onih o generalnopreventivnoj svrsi kanjavanja. Taj
debalans po profesoru Horvatiu zasluuje korekciju bilo putem veeg broja albi dravnog
odvjetnitva protiv prvostupanjskih odluka o kazni, ali i paljiviji pristup drugostupanjskih
sudova radi otklanjanja tog debalansa. Profesor Horvati je s pravom posebno naglasio da je
ipak uvjeren da to (vei broj albi dravnog odvjetnika) ne moe promijeniti dugogodinju,
ustaljenu sudsku praksu o olakotnim i otegotnim okolnostima, koju praksu valja respektirati kao
autoritet sudbene vlasti.
4


Upravo radi nunosti promjene ove prakse za koju je predlaga svjestan da se nee
u bitnom izmijeniti samim pozivanjem na potrebu promjene politike kanjavanja su i predloene
izmjene Kaznenog zakona kako u Opem dijelu tako i u Posebnom dijelu sa svrhom da se
jednostavno ogranii mogunost ublaavanja, odnosno izricanja blagih sankcija za pojedina
kaznena djela.

U obrazloenju Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog
zakona se navodi da se: Na temelju opisanih znanstvenih spoznaja o odnosu u zakonu
propisane kaznenopravne represije i one koju primjenjuju sudovi, sada se predlau promjene
kojima se istovremeno i usuglaeno nastoji djelovati na sudsku praksu tako da se: a/ povisuju
donje posebne mjere propisanih kazni za odreeni broj kaznenih djela i b/ ograniavaju
dosadanje mogunosti ublaavanja tako propisanih kazni razlikovanjem zakonskog i sudskog
ublaavanja i promjenama granica takvih ublaavanja njihovim povienjima u odnosu na
sadanji propis. To je jedan dio strategije predlagatelja kojom se nastoji uspjenije nego do
sada usuglasiti propisana i primjenjivana kaznenopravna represija prema poiniteljima svih i
posebno najteih kaznenih djela i time primijenjenu represiju faktino pootriti.
5


3.1. Promjene u Opem dijelu Kaznenog zakona

Kao to je navedeno promjene u Kaznenom zakonu trebale bi u pojedinim
sluajevima promijeniti politiku kanjavanja kakvu sada imamo jer se ocjenjuje da ju je nuno
mijenjati obzirom na teinu ili posljedice poinjenih djela. Predlaga smatra da se sadanjom
politikom kanjavanja ne ostvaruju zakonom propisane svrhe i da je nuno izvriti korekcije.

Polazei od injenice koja je empirijski utvrena da se samim promjenama
zakonskih okvira, posebno podizanjem zakonskih maksimuma u bitnom ne utjee na sudsku
politiku kanjavanja predlaga se ovaj put usredotoio na to da promijeni zakonske ovlasti u
izricanju kazni. Izmjene idu u pravcu ogranienja mogunosti izricanja tako da kaem blagih

4 Prof. . Horvati: Problem odnosa u zakonu propisane i sudskim presudama primijenjene... Hrvatski ljetopis za
kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 11, broj 2/2004, str. 381-434.

5
Obrazloenje uz Nacrt prijedloga Zakona o izmjenama Kaznenog zakona, Ministarstvo pravosua, srpanj 2005.
9
kazni, pri emu je najvanija promjena u Opem dijelu gdje se predlae promjena odredbi o
ublaavanju i u mogunostima primjene uvjetne osude kao mjere upozorenja.

Dakle, u Opem dijelu se predlau dvije vane izmjene kojima bi se
promijenile sadanje odredbe u ublaavanju i uvjeti pod kojima se moe izrei uvjetna osuda.

Iako to nije predmet ovog rada da bi se mogle sagledati posljedice izmjena u
Posebnom dijelu nuno je u bitnom iznijeti predloene izmjene u vezi ublaavanja i
mogunosti primjene uvjetne osude.

3.1.1. Prijedlog izmjena odredbi o ublaavanju

Ukoliko prijedlog bude usvojen promjenom lanka 57. Kaznenog zakona doi
e do promjene odredbi o ublaavanju i postojati e razlike izmeu sudskog i zakonskog
ublaavanja kazne.

Zakonsko ublaavanje kazne odnosi se na okolnosti za koje zakon unaprijed
predvia da se mogu uzeti u obzir kao olakotne okolnosti pri izricanju kazne (npr.
prekoraenje nune obrane, prekoraenje krajnje nude, kazneno djelo poinjeno u pokuaju).
Uvjeti za zakonsko ublaavanje kazne ispod donje granice propisane kazne za pojedino
kazneno djelo su ostali jednaki kao i prije, odnosno nisu bitno izmijenjeni.

Novina je sudsko ublaavanje kazne to jest ovlast suda da na osnovu
uvaavanja posebnih olakotnih okolnosti u konkretnom sluaju ublaava kaznu ispod donje
granice propisane kazne zato kazneno djelo. Za razliku od zakonskog ublaavanja takovo
sudsko ublaavanje je jae ogranieno obzirom na visinu donje granice propisane kazne nego
zakonsko ublaavanje.

Pored toga za razliku od vaee odredbe lanka 57. stavak 1. KZ po kojoj sud
kad smatra da se s obzirom na postojanje posebno izraenih olakotnih okolnosti svrha
kanjavanja moe postii i blaom kaznom od propisane moe tu kaznu ublaiti, sada sud
moe ublaiti kaznu ispod donje granice propisane kazne samo kad utvrdi (podcrtao DN) da
se s obzirom na postojanje naroito izraenih olakotnih okolnosti svrha kanjavanja moe
postii i blaom kaznom od propisane.

Ovom odredbom uz poveanje donjih granica propisane kazne u Posebnom
dijelu biti e pootreni uvjeti za sudsko ublaavanje kazne.

Tako je na primjer do sada za kazneno djelo silovanja iz stavka 1. lanka 188.
KZ bila propisana kazna zatvora od jedne do deset godina. Kazna se je mogla ublaiti do
jedne godine kazne zatvora. Izmjenama Kaznenog zakona za ovo kazneno djelo propisana je
kazna zatvora od tri do deset godina zatvora. Prema predloenoj izmjeni lanka 57. KZ
zakonskim ublaavanjem kazna se moe ublaiti do najmanje jedne godine, a sudskim
ublaavanjem do najmanje dvije godine zatvora.

Dakle predloenom izmjenama odredbi o ublaavanju i povienjem donjih
granica u Posebnom dijelu eli se neposredno utjecati na dosadanju praksu u odmjeravanju
kazni na nain da se za vei broj kaznenih djela vie ne mogu izrei takove kaznenopravne
sankcije koje su esto u javnosti doekivane s osudom.
10


3.1.2. Izmjena odredbi o primjeni uvjetne osude

Predlae se takoer promjena odredbe lanka 67. stavak 3. Kaznenog zakona
na nain da se uvjetna osuda moe primijeniti prema poinitelju kaznenog djela za koje je
propisana kazna do deset godina zatvora ako su primijenjene odredbe o zakonskom
(podebljao DN) ublaavanju kazne.

to donijeti ova izmjena? Ukoliko je za kazneno djelo propisana kazna zatvora
do deset godina uvjetna osuda se moe primijeniti samo ako su primijenjene odredbe o
zakonskom ublaavanju kazne. Ukoliko su primijenjene odredbe o sudskom ublaavanju
kazne, tada se na izreenu kaznu zatvora ne moe primijeniti uvjetna osuda. Dakle, ako je za
odreeno kazneno djelo propisana kazna zatvora od jedne do deset godina sudskim
ublaavanjem ta kazna se moe ublaiti na est mjeseci zatvora i ne moe se primijeniti
uvjetna osuda. Ukoliko je propisana kazna zatvora od tri do deset godina, ta osoba moe biti
osuena na najmanje dvije godine zatvora, jer se sudskim ublaavanjem kazna zatvora moe
ublaiti na dvije godine.

Cijenei da poinjenje nekih od kaznenih djela za koja je sada propisana kazna
zatvora do deset godina u javnosti izaziva znaajnu osudu i u sluaju primjene uvjetne osude,
da te presude stvaraju u javnosti uvjerenje o izuzetnoj blagosti politike kanjavanja, smatram
da e ova odredba doprinijeti tome da javnost izreene kazne primi daleko bolje nego to je to
bilo do sada kad je u nekim ovakvim sluajevima bila primijenjena uvjetna osuda.

Za oekivati je da unato primjeni odredbi o sudskom ublaavanju ta odluka
suda nee u pojedinim sluajevima imati za posljedicu komentare i revolt javnosti koje bi u
jednom takvom sluaju mogla imati uvjetna osuda.


3.2. Promjene u Posebnom dijelu Kaznenog zakona

U Posebnom dijelu Kaznenog zakona predlae se za manji broj kaznenih djela
promjena donje i gornje granice propisane kazne. U najveem broju sluajeva predlaga se je
odluio za podizanje minimuma propisanih sankcija s ciljem da na taj nain utjee na sudsku
politiku kanjavanja.


3.2.1. Promjene minimuma i maksimuma za pojedina kaznena djela

U prijedlogu se dakle, samo za pojedina kaznena djela predlae promjena
zakonskih okvira zaprijeenih kazni na nain da se povisuje maksimum propisane kazne. S
ciljem da se kod tih kaznenih djela zadre rasponi kazni poveani su i minimumi zaprijeene
kazne.

Poveanje zakonskog maksimuma predlae se u onim sluajevima u kojima se
je ocijenilo da sadanja propisana kazna nije adekvatna teini kaznenog djela i njegovim
11
posljedicama.

Pored ovog razloga u nekim sluajevima to je uinjeno i zbog preuzetih
meunarodnih obveza.

Tako je na primjer za otmicu (lanak 125. stavak 3. KZ) bila do sada propisana
kazna zatvora od 1 do 12 godina, a sada se predlae promjena na nain da e se poinitelj
kazniti najmanje tri godine. Predlae se poveanje kazne i za druga kaznena djela, tako su
kazne poveane za sve ili pojedine oblike na primjer kaznenog djela iz lanka 114. KZ.,
lanka 115. KZ, lanka 233. KZ, lanka 240.do 243. KZ, iz lanka 271. stavak 2. KZ, lanka
322. KZ , lanka 336. KZ, itd.

Predlau se poveani zakonski maksimumi za kaznena djela korupcije
(primanje mita, te primanje mita u gospodarskom poslovanju), jer meunarodni ugovori
kojima je pristupila Hrvatska upozoravaju na teinu ovih kaznenih djela, trae adekvatno
reagiranje na takva kaznena djela, a provedeni nadzor od strane posebnog tijela
6
Vijea
Europe je upozorio da je za ova kaznena djela potrebno propisati vii maksimum zaprijeene
kazne.

Dakle, predlaga se je za rijetko odluio za podizanje maksimuma propisanih
kazni za pojedina kaznena djela. Kao to je to ve navedeno istraivanja su pokazala da se
samim podizanjem maksimuma zaprijeenih kazni ne postie svrha, odnosno da se time ne
mijenja u bitnom sudska politika kanjavanja.

Osim navedenih kaznenih djela u svim onim sluajevima u kojima je bila
propisana gornja granica novane kazne u odreenom broju dnevnih dohodaka (100 ili 150
dnevnih dohodaka) predlae se brisanje tog maksimuma tako da bi se novana kazna kao
glavna mogla izrei u skladu s lankom 51. stavak 2. KZ u visini do tri stotine dnevnih
dohodaka, osim za kaznena djela poinjena iz koristoljublja kad se najvea novana kazna
moe izrei i do pet stotina dnevnih dohodaka.

Dakle, moe se rei da bi se predloenom izmjenom dosljedno za 33 kaznena
djela za koja je Kaznenim zakonom iz 1997. godine bila propisana uz kaznu zatvora i novana
kazna s gornjom granicom, (u pravilu je to bilo stopedeset dnevnih dohodaka, samo za dva
kaznena djela sto dnevnih dohodaka - lanak 220. stavak 2. i lanak 270. KZ) gornja granica
novane kazne brisala.

Potrebno je napomenuti da se za dio kaznenih djela kod kojih je bila propisana
gornja granica visine novane kazne sada predlae izmjena tako da se propisuje donji
minimum kazne zatvora i za njih se ne moe vie izrei novana kazna kao glavna kazna.


3.2.2. Podizanje minimuma propisanih kazni

Za razliku od poveanja gornje granice zaprijeene kazne osjetno je vei broj
kaznenih djela za koja se predlae podizanje zakonskih minimuma propisanih sankcija.


6
Skupina drava protiv korupcije - GRECO "
12
Cijenei da se za veliki broj kaznenih djela predlae poveane donje granice
propisane kazne ove bi promjene mogle znatnije utjecati na politiku kanjavanja, posebno kod
onih kaznenih djela kod kojih se zbog poveane donje granice ne moe niti uz primjenu
odredbi o sudskom ublaavanju kazne izrei uvjetna osuda, odnosno kod onih djela kod kojih
vie nije mogue izrei novanu kaznu kao glavnu kaznu.

Predlaga eli podizanjem minimuma propisanih kazni znatnije utjecati da se
izriu vee kazne, odnosno smanjiti mogunost primjene uvjetne osude za tea kaznena djela.
Kao to je to ve navedeno podizanjem zakonskih minimuma zaprijeenih kazni
zakonodavac kod pojedinih kaznenih djela ograniava sud u izboru vrste kaznenopravne
sankcije, a kod kaznenih djela kod kojih je zaprijeena kazna zatvora u trajanju preko pet
godina postojati e razlike u sluaju zakonskog i sudskog ublaavanja kazne.

Potrebno je jo jednom upozoriti na rezultate provedenih istraivanja politike
kanjavanja
7
. Istraivanje je pokazalo da samo podizanje minimuma propisanih sankcija ne bi
bitno utjecalo na sudsku politiku kanjavanja, ali uz gore navedene izmjene u Opem dijelu
kojima se ograniavaju mogunosti ublaavanja i izricanje uvjetne osude predloene izmjene
bi mogle utjecati na pootrenje politike kanjavanja.

Da sama promjena zakonskih okvira propisanih kazni ne dovodi do bitnih
izmjena upozorava i profesor Horvati u uvodnom lanku Hrvatskog ljetopisa za kazneno
pravo i praksu u kojem su izneseni rezultati istraivanja sudske politike kanjavanja
8
. U tom
lanku se navodi: Analizom dugogodinje prakse dokazano je da za sudski izbor kazne
poinitelju nekog kaznenog djela nije od prvenstvene vanosti najstroa propisana mjera kazne za
to djelo, ve ona najblaa. To zbog toga to je, kako dokazujem u obrazloenju prethodne teze,
najvei broj izreenih kazni konstantno blii posebnom minimumu nego maksimumu i jer se
ublaavanje kazne temelji upravo na njemu, s izuzetkom ogranienja zbog posebnog maksimuma
propisane kazne za djelo zbog kojeg se sudi.

Da bi se vidjelo da li e i koliko predloene izmjene utjecati na sudsku politiku
kanjavanja nije stoga dovoljno samo nabrojiti kaznena djela kod kojih je dolo do promjena i
iznijeti te promjene ve je nuno na osnovu promjena u Opem dijelu ocijeniti da li su te promjene
takove da e sud morati mijenjati svoju dosadanju praksu.

Kako je za vei broj kaznenih djela poveana donja granica propisane kazne, to
e ove izmjene imati najvie efekta odnosno posljedica kod onih kaznenih djela kod kojih se
zbog predloene izmjene lanka 67. KZ ne bi mogla u sluaju primjene odredbi o sudskom
ublaavanju kazne izrei uvjetna osuda.

Osim navedenih sluajeva cijenei da je za veliki broj kaznenih djela sada
odreena donja granica propisane kazne zatvora i da se za njih ne moe izrei novana kazna,
osjetit e se posljedice i ove promjene, prvenstveno u predmetima u kojima e dravni
odvjetnik zahtijevati izdavanje kaznenog naloga. U odnosu na kaznena djela kod kojih je
dravni odvjetnik u zahtjevu za izdavanje kaznenog naloga do sada u preko 60% sluajeva
predlagao izricanje novane kazne dravni odvjetnik moe predlagati u kaznenom nalogu

7
Vidi: pojedine radove objavljene u Hrvatskom ljetopisu za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 11, broj
2/2004,
8
Prof. . Horvati: Problem odnosa u zakonu propisane i sudskim presudama primijenjene kazne, Hrvatski
ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 11, broj 2/2004, str. 381-434.

13
primjenu uvjetne osude, a ako smatra da uvjetna osuda kao mjera upozorenja nije primjerena
moe ii u redovni postupak.

Naime, ukoliko e dravni odvjetnik kod tih kaznenih djela smatrati da treba
biti izreena kazna zatvora u trajanju preko tri mjeseca nee moi zahtijevati izdavanje
kaznenog naloga, ve e u optunim prijedlozima predlagati izricanje kazne zatvora u duem
trajanju. Time e se poveati broj sudskih postupaka, a dravno odvjetnitvo kroz zahtjev za
izdavanje kaznenog naloga eli postii upravo suprotan efekt, to jest da je kazneni postupak
bude im prije zavren.


4. Predloene promjene propisanih zakonskih minimuma


Na temelju broja predloenih izmjena (ukupno 122 lanka) vidljivo je da se
predloene izmjene Kaznenog zakona u najveem dijelu odnose na promjene propisanih
zakonskih minimuma.

Kao to je to navedeno samo djelomino su mijenjani maksimumi propisanih
kazni, jedino je kod kaznenih djela kod kojih je bila propisana novana kazna s gornjom
granicom ta gornja granica brisana i ona vie nije ograniena na odreeni broj dnevnih
dohodaka.

4.1. Pregled kaznenih djela za koja je podignut zakonski minimum


Predloene promjene Kaznenog zakona u odnosu na kaznena djela kod kojih su
povieni zakonski minimumi mogu se svrstati u nekoliko skupina.

Radi preglednosti i razmatranja mogueg utjecaja predloenih izmjena na
sudsku politiku kanjavanja promjene u posebnom dijelu podijeljene su u pet osnovnih
skupina. Podjela je napravljena obzirom na mogue posljedice predloenih izmjena i visinu
novog minimuma propisane kazne za pojedino kazneno djelo.

Naime, posljedice predloenih promjena nisu iste za sva kaznena djela, one se
bitno razlikuju i imati e razliite posljedice na sudsko odmjeravanje kazne osobi koja je
proglaena krivom.

Neke od ovih izmjena imati e na primjer posljedicu da se vie za ta djela nee
moi primijeniti uvjetna osuda, u drugom sluaju se za ta kaznena djela nee moi u
kaznenom nalogu predloiti izricanje novane kazne itd.

Potrebno je primijetiti da je kod ovih izmjena predlaga, nastojao da propisane
kazne koje se mijenjaju budu priblino jednake za kaznena djela koja su priblino jednaka
obzirom na posljedice njihovu pogibeljnost i sl.

U slijedeih pet tabela dan je prikaz predloenih izmjena u odnosu na
dosadanji minimum propisane kazne.
14

4.1.1. Teka kaznena djela za koja je propisana gornja granica preko deset
godina, a za koja se predlae znatno poveanje minimuma propisane kazne

l. KZ Naziv kaznenog djela Kazna prije izmjene Kazna nakon izmjene
91.
Teko ubojstvo
najmanje 8 g. ili
dugotrajni zatvor
najmanje 10 g. ili
dugotrajni zatvor
125. Otmica.- stavak 3. od 1 do 12 g. najmanje 3 g.
139. Otmica najviih dravnih dunosnika najmanje 3 g. najmanje 5 g.
141. Protudravni terorizam najmanje 3 g. najmanje 5 g.
143. Diverzija najmanje 3 g. najmanje 5 g.
155.
Kanjavanje za najtee oblike k. d.
protiv RH - stavak 2.
najmanje 5 g. najmanje 10 g.
169.
Meunarodni terorizam
- stavak 4.
najmanje 3 g.
najmanje 5 g.
najmanje 5 .g
najmanje 10 g.
179. Otmica zrakoplova ili broda - stavak 1. najmanje 1 g. najmanje 3 g.
180. Morsko i zrano razbojnitvo- stavak 1. najmanje 1 g. najmanje 3 g.

4.1.2. Kaznena djela kojima je minimum povien s jedne na tri godine

l. KZ Naziv kaznenog djela Kazna prije izmjene Kazna nakon izmjene
92. Ubojstvo na mah od 1 do 10 g. od 3 do 10 g.
188. Silovanje - stavak 1. od 1 do 10 g. od 3 do 10 g.
189.
Spolni odnoaj s nemonom osobom
stavak 1.
stavak 2.
stavak 3.

od 1 do 8 g.
od 1 do 10 g.
od 1 do 10 g.

od 3 do 8 g.
od 3 do 10 g.
od 3 do 10 g.
192.
Spolni odnoaj s djetetom - stavak 1.
- stavak 3
od 1 do 8 g.
od 1 do 10 g.
od 3 do 8 g.
od 3 do 10 g.
272.
Izazivanje prometne nesree - stavak 3. od 1 do 10 g. od 3 do 10 g.


4.1.3. Kaznena djela kod kojih je povean zakonski minimum s est mjeseci na
jednu godinu

l. KZ Naziv kaznenog djela Kazna prije izmjene Kazna nakon izmjene
99. Teka tjelesna ozljeda - stavak 2. od 6 mj. do 8 g. od 1 do 8 g.
125. Otmica - stavak 1. od 6 mj. do 5 g. od 1 do 5 g.
15
191.
Spolni odnoaj zlouporabom poloaja
stavak 2.
od 6 mj. do 5 g. od 1 do 5. g.
212. Naputanje djeteta od 6 mj. do 3 g. od 1 do 3 g.
249.
Teka kaznena djela protiv zdravlja
ljudi - stavak 3.

od 6 mj. do 5 g.

od 1 do 5 g.
294.a
Primanje mita u gospodarskom
poslovanju - stavak 1.
od 6 mj. do 5 g. od 1 do 8 g.
291.
Nesavjesno gospodarsko poslovanje
stavak 2.
od 6 mj. do 5 g. od 1 do 5 g.
347. Primanje mita - stavak 1. od 6 mj. do 5 g. od 1 do 8 g.
337.
Zlouporaba poloaja i ovlasti - stavak 3.

od 6 mj. do 5 g.

od 1 do 5 g.

4.1.4. Kaznena djela kod kojih je povean zakonski minimum tri mjeseca na
est mjeseci

l. KZ Naziv kaznenog djela Kazna prije izmjene Kazna nakon izmjene
99. Teka tjelesna ozljeda - stavak 1. od 3 mj. do 3 g. od 6 mj. do 3 g.
129. Prijetnja - stavak 3. od 3 mj. do 3 g. od 6. mj. do 3. g.
190.
Prisila na spolni odnoaj
od 3 mj. do 5 g.

od 6 mj. do 5 g.
191.
Spolni odnoaj zlouporabom poloaja
stavak 1.
od 3 mj. do 3 g. od 6 mj. do 3 g.
194.
Zadovoljenje pohote pred djetetom ili
maloljetnom osobom
od 3 mj. do 3. g. od 6 mj. do 3. g.
195. Podvoenje od 3 mj. do 3. g. od 6 mj. do 3. g.
213.
Zaputanje ili zlostavljanje djeteta ili
maloljetne osobe - stavak 1.
- stavak 2.
- stavak 3.

od 3 mj. do 3 g.
od 3 mj. do 3 g.
od 3 mj. do 5 g.

od 6 mj. do 3 g.
od 6 mj. do 3 g.
od 1 do 5 g.
215.a Nasilniko ponaanje u obitelji od 3 mj. do 3 g. od 6 mj. do 5 g.
242.
Nedozvoljeno presaivanje dijelova
ljudskog tijela - stavak 4.
od 3 mj. do 3 g. od 6 mj. do 5 g.
250.
Oneienje okolia - stavak 1.
- stavak 2.
od 3 mj. do 5 g.
od 3 mj. do 5 g.
od 6 mj. do 5 g.
od 6 mj. do 5 g.
294.a
Primanje mita u gospodarskom
poslovanju - stavak 2.
od 3 mj. do 3 g. od 6 mj. do 5 g.
294.b
Davanje mita u gospodarskom
poslovanju - stavak 1.
od 3 mj. do 3 g. od 6 mj. do 3 g.
311. Krivotvorenje isprave - stavak 2. od 3 mj. do 5 g. od 6 mj. do 5 g.
16
312.
Krivotvorenje slubene isprave
stavak 1.
stavak 2.

od 3 mj. do 5 g.
od 3 mj. do 5 g.

od 6 mj. do 5 g.
od 6 mj. do 5 g.
315.
Ovjeravanje neistinitog sadraja -
stavak 1.
stavak 2.

od 3 mj. do 5 g.
od 3 mj. do 5 g.

od 6 mj. do 5 g.
od 6 mj. do 5 g.
317.
Sprjeavanje slubene osobe u
obavljanju slubene dunosti - stavak 1.
- st. 3. u vezi st. 1.

od 3 mj. do 3 g.
od 3 mj. do 3 g.

od 6 mj. do 3 g.
od 6 mj. do 3 g.
318.
Napad na slubenu osobu - stavak 1.
- stavak 2.
od 3 mj. do 3 g.
od 3 mj. do 3 g.
od 6 mj. do 3 g.
od 6 mj. do 3 g.
336.
Sudjelovanje u grupi koja poini
kazneno djelo - stavak 1.
od 3 mj. do 3 g.. od 6 mj. do 5 g.
337. Zlouporaba poloaja i ovlasti - stavak 2. od 3 mj. do 5 g. od 6 mj. do 5 g.
347. Primanje mita - stavak 2 od 3 mj. do 3 g. od 6 mj. do 5 g.
348. Davanje mita - stavak 1. od 3 mj. do 3 godine od 6 mj. do 3 g.

4.1.5. Kaznena djela kojima je minimum zaprijeene kazne zatvora povien s
zakonskog minimuma

l. KZ Naziv kaznenog djela Kazna prije izmjene Kazna nakon izmjene
96. Sudjelovanje u samoubojstvu stavak 4. NK ili do 3 g. od 3 mj. do 3 g.
100. Tjelesna ozljeda na mah- stavak 2 NK ili do 3 g. od 3 mj. do 3 g.
101. Tjelesna ozljeda iz nehaja - stavak 2. NK ili do 3 g. od 3 mj. do 3 g.
145.
Objavljivanje sadraja dravne ili vojne
tajne - stavak 1.
- stavak 2.

NK ili do 3 g.
do 5. g.

od 3 mj. do 3 g.
od 6 mj. do 5. g.
197.a
Djeja pornografija na raunalnom
sustavu ili mrei - stavak 2.
NK ili do 3 g. od 3 mj. do 3 g.
208. Krenje obiteljskih obveza NK ili do 3 g. od 3 mj. do 3 g.
209. Povreda dunosti uzdravanja -stavak 2. NK ili do 3 g. od 3 mj. do 3 g.
215.
Sprjeavanje i neizvrenje mjera za
zatitu djeteta ili maloljetne osobe
stavak 2.

NK ili do 3 g.

od 3 mj. do 3. g
216. Kraa - stavak 1. NK ili do 3 g. od 3 mj. do 3 g.
224.
Prijevara - stavak 1.
- stavak 2.
NK ili do 3 g.
NK ili do 3 g.
od 3 mj. do 3 g.
od 3 mj. do 3 g.
240.
Nesavjesno lijeenje - stavak 1.
- stavak 2.
NK ili do 2 g.
NK ili do 2 g.
od 3 mj. do 3 g.
od 3 mj. do 3 g.
241.
Nesavjesno lijeenje - stavak 1.
- stavak 2.
- stavak 3.
NK ili do 2 g.
NK ili do 2 g.
NK ili do 1 g.
6 mj. do 3 g.
6 mj. do 3 g.
6 mj. do 5 g.
17
242.
Nedozvoljeno presaivanje dijelova
ljudskog tijela - stavak 1.
NK ili do 3 g.

od 6 mj. do 3 g.

243. Nepruanje medicinske pomoi NK ili do 2 g. od 6 mj. do 3 g.
273.
Nepruanje pomoi osobi koja je teko
tjelesno ozlijeena u prometnoj nesrei
stavak 1.
stavak 2.


NK ili do 1 g.
NK ili do 3 g.


od 3 mj. do 3 g.
od 6 mj. do 5 g.
291.
Nesavjesno gospodarsko poslovanje
stavak 1.

NK ili do 3 g.

od 3 mj. do 3. g.
301.
Pomo poinitelju nakon poinjenja
kaznenog djela - stavak 1.
- stavak 2.

NK ili do 3 g.
NK ili do 3 g.

od 3 mj. do 3 g.
od 3 mj. do 3 g.
304. Sprjeavanje dokazivanja - stavak 2. NK ili do 3 g. od 3 mj. do 3 g.
321. Pozivanje na otpor - stavak 1. NK ili do 3 g. od 3 mj. do 3 g.
322.
irenje lanih ili uznemirujuih glasina
stavak 2.
NK ili do 3 g. od 3 mj. do 3 g.
324.
Oduzimanje ili unitenje slubenog
peata ili slubenog spisa - stavak 1
NK ili do 3 g. od 3 mj. do 3 g.
327.
Unitavanje ili prikrivanje arhivske
grae - stavak 1.
NK ili do 3 g. od 3 mj. do 3 g.
335.
Nedozvoljeno posjedovanje oruja i
eksplozivnih tvari - stavak 1.
NK ili do 3 g. od 3 mj. do 3 g.
337.
Zlouporaba poloaja i ovlasti - stavak 1.

NK ili do 3 g.

od 3 mj. do 3 g.

322.
irenje lanih i uznemirujuih glasina
stavak 2.
NK ili do 3 g.

od 3 mj. do 3 g.


Osim navedenih izmjena predlau se izmjene i za kazneno djelo rasne i druge
diskriminacije iz lanka 174. stavak 4. KZ. Za ovo kazneno djelo sada je propisana kazna na
nain koji se razlikuje od drugih kaznenih djela. Dana je alternativa da se moe izrei novana
kazna ili kazna zatvora od 3 mjeseca do 3 godine. Stoga se prije moe rei da se za ovo
kazneno djelo predlae propisivanje kazne na uobiajeni nain, a tek potom i promjena
zakonskih okvira. Sada se za to djelo predlae kazna zatvora od 6 mjeseci do 3 godine, dakle
ne samo usuglaavanje nego i povienje minimuma propisane kazne.

4.3. Promjene minimuma zaprijeenih kazni zatvora i utjecaj na politiku
kanjavanja

Kaznena djela kod kojih se predlau promjene u propisivanju na zakonskog
minimuma propisane zatvorske kazne mogu se podijeliti u dvije osnovne skupine:

a) Kaznena djela za koja do sada nije bio propisan minimum zatvorske kazne,
b) Kaznena djela za koja je podignut do sada propisani minimum zatvorske kazne.
18

Podjelu je potrebno napraviti iz razloga to e se promjene kod kaznenih djela
kod kojih do sada nije bio propisan minimum zaprijeene kazne zatvora prvenstveno osjetiti
kod zahtijevanja izdavanja kaznenog naloga i vrste sankcije koja se u zahtjevu predlae, dok
e povienja dosadanjih minimuma kazni zatvora imati razliite efekte zavisno od nove
donje granice propisane kazne zatvora.

Smatram da propisivanje minimuma zakonske kazne zatvora za kaznena djela
kod kojih je gornja granica propisane kazne zatvora veinom do tri godine nee u znaajnijoj
mjeri utjecati na visinu zatvorskih kazni koje se izriu za ta djela, jer se i sada, posebno kod
primjene uvjetne osude kazne zatvora izriu u trajanju od tri mjeseca na vie.

Nasuprot tome, kod kaznenih djela kod kojih su u znaajnoj mjeri povieni
zakonski minimumi koji su do sada bili propisani, a posebno ako se radi o kaznenim djelima
kod kojih je zaprijeena kazna zatvora via od pet godina promjene e neposredno utjecati na
pootrenje sudske politike kanjavanja.

4.3.1. Promjene u odnosu na mogunost izricanja novanih kazni

Novana kazna je i do sada u Kaznenom zakonu bila propisana bilo kao
sporedna kazna ili kao glavna kazna, time da je za odreena kaznena djela bio propisan
maksimum novane kazne. Kao to je to navedeno pod tokom 3.2.1. sada se predlae
brisanje maksimuma zaprijeene novane kazne u odnosu na sva kaznena djela za koja je uz
kaznu zatvora propisana i novana kazna. Dakle, novana kazna se za sva kaznena djela za
koja se moe izrei kao glavna ili sporedna kazna moe izrei u zakonom propisanom
maksimumu.

Uvjeti pod kojima se moe izrei novana kazna bilo kao glavna ili kao
sporedna kazna ostali su nepromijenjeni. Kad se za kazneno djelo propisuje kazna zatvora bez
posebne najmanje mjere a posebna najvea mjera nije vea od tri godine, obvezno se uz tu
kaznu kao mogunost izbora propisuje i novana kazna. Novana kazna se za kaznena djela
poinjena iz koristoljublja moe izrei kao sporedna kazna i kad nije propisana zakonom ili
kad je zakonom propisano da e se poinitelj kazniti kaznom zatvora ili novanom kaznom, a
sud kao glavnu kaznu izrekne kaznu zatvora.

Ako predloene izmjene budu prihvaene uslijed propisivanja donje granice
kazne zatvora za znatan broj kaznenih djela nee se vie moi izrei novana kazna kao
glavna kazna. Iz tabele 4.1.5. vidljivo je da je za 24 kaznena djela za koja je bila propisana
novana kazna ili kazna zatvora bilo do jedne, dvije ili tri godine, sada promijenjen zakonski
okvir na nain da se u pravilu za ta kaznena djela izrie kazna zatvora od tri mjeseca do tri
godine. Izuzetak je pruanje pomoi osobi koja je teko tjelesno ozlijeena u prometnoj
nesrei (lanak 273. stavak 2.) gdje je sada zaprijeena kazna od est mjeseci do pet godina,
pa je dakle podignut i maksimum propisane kazne.

Ukoliko se prijedlog Izmjena i dopuna prihvati posljedice ovih izmjena e se
brzo osjetiti. Kao to je ve navedeno, najprije e se promjene osjetiti u onim predmetima u
kojima je uobiajeno da dravni odvjetnik zahtijeva izdavanje kaznenog naloga. Dravni
odvjetnik je do sada skoro uvijek ako je kazneno djelo poinjeno iz koristoljublja za ta djela
traio izricanje novane kazne veinom od dvadeset do trideset dnevnih dohodaka.
19

Kod procjene utjecaja na politiku kanjavanja ne smijemo zaboraviti da su
neka od tih kaznenih djela esta, kao npr. kraa - lanak 216. stavak 1., prijevara - lanak 224.
stavak 1., te nepruanje pomoi osobi koja je teko tjelesno ozlijeena u prometnoj nesrei -
lanak 273. stavak 1.

Iako se podnosi znatan broj prijava i za kazneno djelo povrede dunosti
uzdravanja iz lanka 209. stavak 2. KZ. za ovo kazneno djelo nee biti bitnih promjena. U
2004. godini su prema evidencijama dravnog odvjetnitva za kazneno djelo iz lanka 209.
KZ donesene 394 osuujue presude. Kako se i sada za ta djela veinom primjenjuje uvjetna
osuda (od 394 osuene osobe svega je 8 sluajeva zatvora), to za ovo kazneno djelo veih
izmjena nee biti, jer se novane kazne za ovo djelo ne izriu.

Nasuprot tome biti e dosta promjena kod kaznenog djela krae. Za kazneno
djelo iz lanka 216. doneseno je 1763 osuujuih presuda, od toga svega 223 zatvora, ali 298
novanih kazni i 1221 uvjetna osuda. Novane kazne su izricane uglavnom kod primjene
kaznenog naloga. Takoer je i kazneno djelo iz lanka 224. znaajno zastupljeno, za to djelo
bilo je 1453 osuujuih presuda, od toga 212 kazni zatvora, 84 novane kazne i 1156 uvjetnih
osuda.

Za ova djela e se dravni odvjetnici morati odluiti da li predlagati izricanje
kazne zatvora u kojem sluaju se ne moe zahtijevati izdavanje kaznenog naloga ili e
obzirom na dosadanju sudsku politiku kanjavanja, vjerojatno uz kaznu zatvora predlagati
primjenu uvjetne osude. Naime, u lanku 446. Zakona o kaznenom postupku propisano je da
se za kazneno djelo iz nadlenosti suca pojedinca (za kaznena djela za koja je predviena kao
gornja granica kazne do pet godina), a za koja je dravni odvjetnik saznano na temelju
vjerodostojnog sadraja kaznene prijave moe u optunom prijedlogu zatraiti od suda da izda
kazneni nalog u kojem e optueniku izrei odreenu kaznu ili mjeru bez provoenja glavne
rasprave.

Dravni odvjetnik moe zatraiti izricanje jedne ili vie kazni ili mjera:

1. novanu kaznu u visini od deset do sto prosjenih dnevnih prihoda
2. uvjetnu osudu uz izricanje kazne zatvora do tri mjeseca ili novane kazne ili
sudsku opomenu,
3. oduzimanje imovinske koristi
4. zabranu upravljana motornim vozilima.

Za kaznena djela za koja je sada propisana kao gornja granica kazna zatvora do
tri godine, a bez donje granice dravni odvjetnici su kad je kazneno djelo bilo poinjeno iz
koristoljublja (kraa, prijevara) kao to je ve naglaeno veinom predlagali izricanje novane
kazne. Prema prijedlogu za ova kaznena djela novana kazna vie ne bi bila propisana jer
lanak 53. stavak 6. KZ odreuje da se novana kazna mora propisati kao mogunost izbora
kad se za kazneno djelo propisuje kazna zatvora bez posebne najmanje mjere, a posebna
najvea mjera nije vea od tri godine.

Kako su ova kaznena djela meu najbrojnijima i esto se zahtijeva izricanje
kaznenog naloga to je praksa dravnih odvjetnika da u zahtjevu za izdavanje kaznenog nalog
predlau izricanje novane kazne u znaajnoj mjeri utjecala na politiku kanjavanja.

20
Za kaznena djela za koja je u prijedlogu predlae odreivanje minimuma kazne
zatvora vie nee biti mogue izrei novanu kaznu kao glavnu kaznu, te e se dravni
odvjetnik morati odluiti da li e samo podnijeti optuni prijedlog u kojem e traiti
odgovarajuu vrstu i mjeru kaznenopravne sankcije ili e kod podnoenja zahtjeva za
izdavanje kaznenog naloga predlagati primjenu uvjetne osude. Da li e se osjetiti pozitivni
efekti teko je rei. Izvjesno je da je primjena kaznenog naloga uz izricanje novane kazne
kod kaznenih djela krae, prijevare i kod jo nekih drugih kaznenih djela imala dobar uinak.
Ta djela se ine iz koristoljublja i kad se uz oduzimanje imovinske koristi izree i novana
kazna postie se svrha kanjavanja. Umjesto novanih kazni sada e veinom biti izricana
uvjetna osuda kao mjera upozorenja i eventualno novana kazna kao sporedna.

Cijenei da se uvjetna osuda samo iznimno opoziva kada se to mora uiniti po
zakonu za ova djela moemo oekivati blau politiku kanjavanja, jer je teko oekivati da e
doi do znaajne promjene politike kanjavanja kod navedenih kaznenih djela na nain da e
se vie nego do sada izricati kazna zatvora.

Zato to istiem. Promjene politike kanjavanja u pravcu da se izrie vie
zatvorskih kazni su spore i nikada spektakularne. Za oekivati je manje poveanje koje u
sutini nee bitno utjecati na politiku kanjavanja. Moemo rei da e utjecaj podizanja
zakonskih minimuma za kaznena djela za koja se moe izrei novana kazna ili zatvor do
odreene granice (najvie do tri godine) osjetno utjecati na mogunost izbora sankcije u
sluaju zahtijevanja izdavanja kaznenog naloga. Dravni e odvjetnici ukoliko e htjeti
zadrati dosadanju praksu da u oko jednoj treini optunih prijedloga zahtijevaju izricanje
kaznenog naloga morati predlagati u veem broju nego do sada izricanje uvjetne osude.

Potrebno je napomenuti da se ne radi o malom broju sluajeva. U 2005. godini
podignut je prema evidencijama dravnog odvjetnitva 24141 optuni prijedlog, od toga 6992
ili 27,3% uz zahtjev za izdavanje kaznenog naloga. Kako se protiv svega oko 19 % kaznenih
naloga podnosi prigovor to se na ovaj nain sudovi znaajno rastereuju. Pretpostavljam da je
jedan od razloga malog broja prigovora to to dravni odvjetnici uglavnom zahtijevaju da se
izree novana kaznena u donjoj granici (veinom od 10 do 20 dnevnih dohodaka). Sada
kada e se predlagati izricanje kazne zatvora uz primjenu uvjetne osude, bez obzira na to to
se uvjetna osuda rijetko opoziva moglo bi doi od poveanja broja prigovora.

Da se izbjegne nepotrebno optereivanje sudova u manje znaajnim
predmetima dravni bi odvjetnici trebali reagirati na predloenu promjenu zakonskog okvira
za navedena kaznena djela, ne samo na nain da se predlae izricanje kazne zatvora i primjena
uvjetne osude umjesto novane kazne nego i paljivijom ocjenom kaznene prijave. U
sluajevima kada su ispunjeni zakonski uvjeti za primjenu lanka 28. KZ prijavu bi trebalo
odbaciti, a u onim sluajevima kada se ne radi o beznaajnom djelu, ali ipak o djelu s manjim
posljedicama za zatieno dobro i pravni sustav dravni odvjetnici bi trebali daleko vie
primjenjivati oportunitet (lanak 175. ZKP) i ii na odgodu kaznenog progona.

S druge strane kod teih oblika izvrenja ovih kaznenih djela, posebno u
sluaju povrata dravni odvjetnici trebaju zahtijevati izricanje zatvorske kazne.


21
4.3.2. Mogui utjecaj predloenih poveanih zakonskih minimuma kazni
zatvora na politiku kanjavanja


Ocjena da li i koliko e predloeni poveani zakonski minimumi kazni zatvora
utjecati na sudsku politiku kanjavanja mogu se dati samo u korelaciji s predloenom
izmjenom lanka 57. Kaznenog zakona kojim se predlae se promjena uvjeta za ublaavanje
zakonom propisanih sankcija.

Predlaga razlikuje zakonsko i sudsko ublaavanje kazne. Raditi e se o
zakonskom ublaavanju kada je u zakonu propisano da se poinitelj moe blae kazniti (na
primjer: lanak 25. stavak 3. KZ, lanak 29. stavak 3. KZ, lanak 33. stavak 2. KZ i dr.).
Raditi e se o sudskom ublaavanju kada sud u odreenom sluaju utvrdi da se s obzirom na
postojanje naroito izraenih olakotnih okolnosti svrha kanjavanja moe postii i blaom
kaznom od propisane.

Vano je naglasiti da za kaznena djela za koja je propisana donja granica od tri
godine zatvora postoji razlika u mogunostima ublaavanja izmeu zakonskog i sudskog
ublaavanja kazne za odreeno kazneno djelo. Razlike u visini do koje se kazna koja je
propisana u Kaznenom zakonu moe ublaiti ispod donje granice su to vee to je minimum
propisane kazne vii.

Osim razlike u visini do koje se moe ublaiti kazna kod sudskog odnosno
zakonskog ublaavanja, predlae se jo jedna bitna izmjena koja e utjecati na politiku
kanjavanja. Kod svih kaznenih djela kod kojih je propisana gornja granica kazne preko pet
godina pa do deset godina sada je mogua primjena uvjetne osude samo u sluaju zakonskog
ublaavanja.

U sluaju sudskog ublaavanja ako je propisana kazna zatvora do deset godina
mogue je u skladu sa lankom 57. stavak 4. toka b. Konanog prijedloga Zakona o
dopunama i izmjenama Kaznenog zakona ublaiti kaznu zatvora na najmanje est mjeseci ako
je propisana donja granica kazne od jedne godine, a ako je propisana kazna zatvora najmanje
tri godine u skladu sa lankom 57. stavak 4. toka c. kazna se zakonskim ublaavanjem moe
ublaiti do najmanje jedne godine, a sudskim ublaavanjem moe se ublaiti na dvije godine
bez mogunosti primjene uvjetne osude. U sluaju zakonskog ublaavanja moe se primijeniti
uvjetna osuda.

Potrebno je podsjetiti da se u nekima od ovih sluajeva radi o tekim kaznenim
djelima, kao to je to npr. silovanje (lanak 188. stavak 1. KZ), razbojnitvo (lanak 218.
stavak 1. KZ i sl.). S obzirom na teinu tih kaznenih djela, jainu ugroavanja ili povrede
kaznenim djelom zatienog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo poinjeno i reakcije
u javnosti u sluaju poinjenja takovih djela izricanje uvjetne osude je esto izazivalo osude
javnosti. Javnost je upravo na temelju ovakvih primjera i posebno osjetljiva na sudsku
politiku kanjavanja. Iako se za ova djela u pravilu izriu kazne zatvora i pojedini sluaj je
dovoljan za tvrdnje o neprimjerenosti sudske politike kanjavanja. Predloenim izmjenama to
e se onemoguiti.

Prema prijedlogu lanka 57. stavak 4. toka d) ako je za kazneno djelo
propisana kazna zatvora od najmanje pet godina zakonskim ublaavanjem kazna se moe
ublaiti do najmanje dvije godine, a sudskim do tri godine zatvora. U toci e) se predlae za
22
kaznena djela za koja je propisana kazna zatvora najmanje deset godina zakonsko
ublaavanje na najmanje tri godine, a sudsko na najmanje pet godina zatvora.

Dakle, moemo rei da je kod teih kaznenih djela s viom zaprijeenom
donjom granicom propisane kazne razlika izmeu sudskog i zakonskog ublaavanja kazne
velika i efekti e biti posebno vidljivi kod pojedinih kaznenih djela kod kojih je dolo do
takovih izmjena.

Razmatrajui prijedloge izmjena zakonskog minimuma za pojedina kaznena
djela navedena u tabelama smatram da e se promjene, najvie osjetiti kod kaznenih djela za
koja je propisana gornja granica preko pet godina.

U svim onim sluajevima u kojima je propisana gornja granica zaprijeene
kazne do pet godina smatram da nee biti veih promjena sudske politike kanjavanja na
nain da bi dolo do znaajnijeg poveanja izricanja kazne zatvora ili njezinog izricanja u
duem trajanju. Za kaznena djela za koja je do sada bilo mogue izrei novanu kaznu a sada
je propisana donja granica kazne zatvora kao to je navedeno vie se nee moi izricati
novana kazna, to e utjecati na prijedloge sankcija u kaznenim nalozima.

Kao to je to gore navedeno prema prijedlogu izmjena ako je za kazneno djelo
propisana kazna zatvora s posebno najveom mjerom od pet godina ili vie, a kao najmanja
mjera jedna godina zakonskim i sudskim ublaavanjem kazna se moe ublaiti do najmanje
est mjeseci.

Ukoliko pogledamo tabelu 4.3.1. vidimo da se meu ostalim predlae da se za
kaznena djela teke tjelesne ozljede - stavak 2., primanje mita u gospodarskom poslovanju -
stavak 1. i primanje mita - stavak 1. donja granica povisi s est mjeseci na jednu godinu.
Samim time za ova djela kazna zatvora moi e se ublaiti na najmanje est mjeseci. Iako se i
zakonskim i sudskim ublaavanjem za ova kaznena djela kazna zatvora se moe ublaiti do
est mjeseci, postoji znaajna razlika izmeu jednog i drugog ublaavanja jer nee biti
mogue izricati uvjetnu osudu u sluaju sudskog ublaavanja kazne.

U tabeli 4.1.2. su navedena kaznena djela za koja se predlae poveanje
minimuma zaprijeene kazne na najmanje tri godine. Za ova kaznena djela se zakonskim
ublaavanjem kaznu moe ublaiti do najmanje jedne godine, a sudskim ublaavanjem kazna
zatvora se moe ublaiti do dvije godine, ali isto tako za ova kaznena djela nije mogue
izricati uvjetnu osudu u sluaju sudskog ublaavanja kazne. Upravo kod ovih kaznenih djela u
najveoj mjeri e se osjetiti promjene do kojih e doi u sudskoj politici kanjavanja ako
prijedlog bude usvojen. Promjene e biti posebno uoljive kod kaznenih djela silovanja za
koje je u 2004. godini bilo 66 optuenja, spolnog odnoaja s djetetom za koje je bilo 20
optuenja i najvie za kazneno djelo izazivanja prometne nesree. Za kazneno djelo izazivanja
prometne nesree bilo je u 2004. godini 90 optuenja, ali i 104 osuujue presude, pri emu
je u odnosu na 36 osuenih primijenjena uvjetna osuda. Upravo kod navedenih kaznenih djela
je primjena uvjetne osude u pojedinim sluajevima u javnosti koritena kao argument za
tvrdnje o neprimjereno blagoj sudskoj politici kanjavanja. Ukoliko se prijedlog izmjena i
dopuna usvoji za ta djela e se moi primijeniti uvjetna osuda samo u sluaju zakonskog
ublaavanja.

Prema prijedlogu ako je za kazneno djelo propisana kazna zatvora najmanje pet
godina sudskim ublaavanjem kaznu se moe ublaiti do tri godine zatvora. U tabeli 4.1.1.
23
navedena su meu ostalim i djela za koja se predlae ovakvo poveanje zakonskog
minimuma propisane kazne. Za navedena djela e se izmijeniti sudska politika kanjavanja.

Prema prijedlogu za kaznena djela za koja je propisna kazna zatvora od
najmanje deset godina zakonskim ublaavanjem kaznu se moe ublaiti do najmanje tri
godine, a sudskim ublaavanjem do pet godina. Kod kaznenih djela kod kojih je sada propisan
ovaj minimum, odnosno kod kojih se predlae poveanje minimuma na deset godina (tabela
4.1.1.) nee doi do znaajnog pootrenja politike kanjavanja, jer se za ta djela u praksi
kazna ublauje samo u sluaju postojanja zakonskih razloga, sudsko ublaavanje je rijetko ili
ga gotovo i nema.

5. Zakljuna razmatranja

Kao to je to ve vie puta naglaeno potrebno je upozoriti da samo poveanje
maksimuma predloenih kazni, ali isto tako i promjena minimuma ako se ne mijenjaju uvjeti
ublaavanja nema nekih veih utjecaja na sudsku politiku kanjavanja.

5.1. Utjecaj promjene zakonskih maksimuma na sudsku politiku
kanjavanja

Poznato je da postoji razlika izmeu najviih propisanih kazni i kazni koje
odmjerava sud u postupku. Ta razlika je razliita izmeu pojedinih kaznenih djela koja imaju
istu donju i gornju granicu propisane kazne i u njoj se oituje sudska politika kanjavanja. Sva
istraivanja koja su kod nas do sada voena potvruju da sud veinom izrie kazne u donjoj
polovici raspona zaprijeene kazne. Rijetka su kaznena djela kod kojih se kazne izriu u
gornjoj polovici zaprijeene kazne (to su na primjer kaznena djela ubojstva).

Kako je samo kod manjeg broja kaznenih djela predloena donja granica
pomaknuta tako visoko da bi to imalo efekte i uz sadanje propise o ublaavanju, to moemo
rei da samo podizanje minimuma zaprijeenih kazni ne bi imalo nekih bitnih vidljivih
efekata na sudsku politiku kanjavanja.

Stoga je potrebno predloene izmjene minimuma zaprijeenih kazni dovoditi u
vezi s gore navedenim promjenama u opem dijelu Kaznenog zakona. Razdvajanje sudskih i
zakonskih razloga za ublaavanje kazne, odredba da se za kaznena djela za koja je zaprijeena
kazna zatvora do deset godina moe primijeniti uvjetna osuda samo ako su primijenjene
odredbe o zakonskom ublaavanju kazne imati e sigurno utjecaja na sudsku politiku
kanjavanja.

Dakle, povezujui odredbe iz opeg dijela s podizanjem zakonskog minimuma
zaprijeene kazne moemo naelno rei da e predloene izmjene ako budu usvojene utjecati
na sudsku politiku kanjavanja, ali prvenstveno u odnosu na kaznena djela za koja je
predviena kazna zatvora via od pet godina.

Kod kaznenih djela za koja je propisana gornja granica zaprijeene kazne do
deset godina, a sada se predlae podizanje zakonskog minimuma na jednu ili tri godine uslijed
podizanja zakonskog minimuma promjene e se oitovati, kako u smanjenju broja uvjetnih
osuda, tako i u kaznama koje e se izricati. Kao to je to navedeno npr. za kaznena djela za
24
koja je zaprijeena kazna zatvora do tri do deset godina sudskim ublaavanjem ta kazna moe
iznositi najmanje dvije godine zatvora i ne moe se uvjetovati.

Smatram da predloene promjene u minimumima zaprijeenih kazni zatvora
nee dovesti do znaajnih promjena sudske politike kanjavanja kod veine kaznenih djela za
koja su propisani visoki zakonski minimumi, odnosno kod kojih se ti minimumi jo vie
povisuju, jer se i sada za ta djela veinom izriu kazne iznad zakonskog minimuma.

Pored navedenog smatram da e predloene promjene zakonskih minimuma
imati utjecaja na promjenu strukture izreenih sankcija.

Prema statistici Dravnog odvjetnitva Republike Hrvatske unazad nekoliko
godina su omjeri izreenih kaznenopravnih sankcija u prosjeku slijedei: 12,5% zatvorskih
kazni, 21% novanih kazni i ostalo uvjetna osuda, te svega oko 2% sudskih opomena, dok se
druge sankcije (mjere iz lanka 446. ZKP) skoro i ne primjenjuju. Navedeni podaci se odnose
na odrasle osobe, u odnosu na koje se najvie i primjenjuje kazneni nalog. Ukoliko
promatramo uee novane kazne kroz zadnjih deset godina vidimo njihov porast nakon to
je dravno odvjetnitvo poelo ee zahtijevati izdavanje kaznenih naloga. Ako predloene
promjene budu usvojene kod kaznenih djela gdje se sada predlae podizanje zakonskog
minimuma na tri odnosno est mjeseci zatvora, a prije se mogla izrei novana kazna ili kazna
zatvora do tri godine ili manje, doi e do promjene strukture izreenih sankcija. Broj
novanih kazni e se smanjiti, a broj uvjetnih osuda e se poveati. Ne smijemo zaboraviti da
se veliki broj kaznenih naloga zahtijeva za npr. kazneno djelo krae i prijevare, da je u pravilu
za ta djela predlagano izricanje novane kazne, dok e sada dravni odvjetnik morati
predlagati izricanje kazne zatvora uz primjenu uvjetne osude ukoliko e traiti izdavanje
kaznenog naloga.

Dakle, moemo rei da e poveanje minimuma zaprijeenih kazni kod teih
kaznenih djela imati neposredni utjecaj na smanjenje broja uvjetnih osuda, te povienje visine
izreenih kazni zatvora, dok e kod kaznenih djela za koja se vodi skraeni postupak ove
promjene s jedne strane imati utjecaja na promjenu strukture izreenih kazni, a s druge strane
nee neposredno utjecati na promjenu sudske politike kanjavanja, jer su uvjeti za
ublaavanje kazne za ta djela ostali nepromijenjeni.

5.2. Mogui utjecaj na primjenu odredbe lanka 54. Kaznenog zakona i
odredbi lanka 175. i 190.a Zakona o kaznenom postupku

Promjene zakonskih minimuma i razloga za ublaavanje ukoliko budu
usvojene vjerojatno e utjecati na eu primjenu lanka 54. KZ.

U svim onim sluajevima u kojima je zaprijeena kazna zatvora od jedne do
deset godina, a u kojima se uz primjenu odredbi o sudskom ublaavanju kazne nee moi vie
izricati uvjetna osuda nego najmanje kazna zatvora od est mjeseci moglo bi doi do ee
zamjene kazne zatvora radom za ope dobro na slobodi.

Cijenei dosadanju sudsku politiku kanjavanja sudovi e, ukoliko budu imali
pristanak okrivljenika, biti skloni zamijeniti kaznu zatvora radom za ope dobro na slobodi.
Smatram da bi to bila dobra orijentacija i da bi se zamjenom kazne zatvora radom za ope
dobro na slobodi s jedne strane ostvarila opa svrhe izricanja kazneno pravnih sankcija, a s
25
druge strane time bi izbjegli optereivanje zatvorskog sustava u onim sluajevima kada za
ostvarenje svrhe kanjavanja nije potrebno izvrenje kazne zatvora.

Povienje zakonskih minimuma kod nekih kaznenih djela s jedne na tri godine
(silovanje lanak 188. stavak 1. KZ, spolni odnoaj s nemonom osobom i dr.) moglo bi
dovesti do vee primjene lanka 190.a Zakona o kaznenom postupku. Ukoliko se predloene
izmjene usvoje presuda po sporazumu stranaka u istrazi bi trebala biti ea. Okrivljenici, a
posebno njihovi branitelji trebati e cijeniti da e se za ova djela za koja je u nekim
sluajevima do sada izricana uvjetna osuda, ukoliko se prihvate predloene izmjene sudskim
ublaavanjem kazna moi ublaiti na najmanje dvije godine, a zakonskim kao i do sada na
najmanje jednu godinu. Cijenei da u sluaju sudskog ublaavanja nije mogue primijeniti
uvjetnu osudu to bi mogao biti poticaj okrivljenicima da predlau donoenje presude po
sporazumu stranaka u istrazi. Izvjesnost o tome da se za kaznena djela za koja je propisana
donja granica od najmanje tri godine a gornja granica deset godina uz primjenu sudskog
ublaavanja moe samo izrei kazna zatvora od najmanje dvije godine trebala bi utjecati na
branitelje da predlau dravnom odvjetniku da zajedniki zatrae donoenje presude u istrazi.

Kao to je poznato prema lanu 190.a ZKP u kaznenom postupku za kaznena
djela za koja se moe izrei kazna zatvora do deset godina, stranke mogu zatraiti od
istranog suca da okrivljeniku izrekne kaznu zatvora u visini od najvie jedne treine gornje
granice propisane kazne. U sluaju donoenja presude po sporazumu stranaka u istrazi ve po
zakonu kazna mora biti u donjoj treini i kako upravo kod ovih kaznenih djela dolazi do
znaajnih promjena, to je razlog zbog kojeg smatram da e obrana imati daleko vie interesa
nego do sada ii prema dravnom odvjetniku s prijedlogom za nagodbu odnosno donoenje
presude na zahtjev stranaka u istrazi.

Iako se u prijedlogu predlae da se blaa kazna od propisane za odreeno
kazneno djelo moe izrei i kada takvu mjeru kazne u granicama zakonskog ublaavanja
predloi dravni odvjetnik i s njom se okrivljenik suglasi, osim rijetkih sluajeva kada e
priznanje okrivljenika biti vano za dokazivanje krivnje, ili utvrivanje gdje se nalazi
imovina steena kaznenim djelom ne vidim iz kojih bi razloga dravni odvjetnik u drugim
sluajevima toliko iao toliko in favorem optuene osobe.

Nadalje, cijenei da bi se predloenim izmjenama smanjile mogunosti za
predlaganje novane kazne u zahtjevima za izdavanje kaznenog naloga postavlja se pitanje
to bi trebali poduzeti dravni odvjetnici ukoliko se predloene izmjene Kaznenog zakona
usvoje.

Kao to je ve navedeno vei broj zahtjeva za izdavanje kaznenog naloga
odnosi se na kaznena djela poinjena iz koristoljublja. Kod tih kaznenih djela zahtijevanje
izdavanja kaznenog naloga uz prijedlog za izricanje novane kazne i oduzimanje imovinske
koristi bilo je primjereno teini djela i posljedicama. Prilikom razmatranja da li bi dravni
odvjetnici trebali i dalje kao i do sada u takvim sluajevima traiti izdavanje kaznenog naloga
i predlagati izricanje kazne zatvora uz primjenu uvjetne osude ili mijenjati ustaljenu praksu
potrebno je cijeniti kakve se kazne za ova djela izriu u redovnom postupku.

Dravni odvjetnici e sigurno za ova djela u dijelu optunih prijedloga
predlagati izricanje kazne zatvora, ali ne treba bez obzira na podizanje zakonskih minimuma
oekivati velike promjene u predlaganju, a jo vie u izricanju vrste i mjere kaznenopravne
sankcije. Naime, podaci Dravnog zavoda za statistiku pokazuju da se za kaznena djela za
26
koja dravni odvjetnici trae izdavanje kaznenog naloga u onim sluajevima u kojima je
voen postupak rijetko izrie kazna zatvora, a ako se i izrie to je na donjoj granici i
primjenjuje se uvjetna osuda.

Kada su podnesene prijave za ova djela potrebno je paljivije cijeniti stupanj
krivnje i veliinu tetnih posljedica i vidjeti da li je zaista nuno ii u kazneni postupak.
Dravni odvjetnici po nekada idu na optuenje sa zahtjevom za izdavanje kaznenog naloga,
jer je to jednostavnije nego donijeti rjeenje o odbaaju primjenom lanka 28. KZ. odnosno
primijeniti lanak 175. Zakona o kaznenom postupku. Razlog je jednostavan postupak za
primjenu lanka 175. ZKP je sloen i dugotrajan, a u sluaju primjene lanka 28. KZ u
rjeenju o odbaaju se mora obrazloiti zbog ega dravni odvjetnik smatra da se radi o
beznaajnom djelu.

Smatram da je potrebno mijenjati dosadanju praksu i to ne samo zbog
predloenih promjena, ve zbog potrebe prilagoavanja europskim standardima. Promatrajui
rad dravnih odvjetnitava u kaznenim predmetima protiv odraslih osoba, kako kroz
statistike podatke, tako i pregledom pojedinih spisa tijekom pregleda rada niih dravnih
odvjetnitava oito je da se lanak 28. KZ rijetko primjenjuje. Uvidom u pojedine spise
moemo zakljuiti da su u dosta sluajeva prijavljena djela za koja je opravdana primjena
lanka 28. Kaznenog zakona. Iniciranjem kaznenog postupka u ovakvim sluajevima se ne
samo bespotrebno optereuju sudovi kojima je isto tako jednostavnije prihvatiti kazneni nalog
nego ga odbiti, ve se i postupa protivno Kaznenom zakonu, jer jednostavno reeno ako su
ispunjeni uvjeti iz lanka 28. tada to nije kazneno djelo. Obrazlaui zbog ega prilikom
zadnje novele Kaznenog zakona nije prihvaen prijedlog za dekriminalizaciju lanka 173. KZ
u obrazloenju konanog prijedloga Zakona o dopunama i izmjenama Kaznenog zakona iz
oujka 2004. godine se navodi: Stoga se upozorava i insistira da u cjelokupnom sustavu
kaznenog pravosua (policija, dravno odvjetnitvo i sudbena vlast) treba sa veom panjom i
kritinou za svaki pojedini sluaj ee primjenjivati odredbu o beznaajnom kaznenom
djelu iz lanka 28. KZ i primjenjivati naelo svrhovitosti (oportuniteta) kaznenog progona od
strane dravnog odvjetnitva i suda. Ova i slina upozorenja dovoljno govore sama za sebe i
dravni odvjetnici trebaju daleko hrabrije primjenjivati odredbu lanka 28. Kaznenog zakona i
takove kaznene prijavu odbacivati.

U onim sluajevima kada se ne radi o beznaajnom djelu, ali bi oteenik
pristao na obeteenje i samim time ispriku poinitelja treba primjenjivati odredbu lanka
175. ZKP. Potrebno je istaknuti da se Vijee Europe zalae za to vee preusmjeravanje
(diversion) poinitelja lakih kaznenih djela i maloljetnih poinitelja iz kazneno pravnog
sustava. Preporuka Vijea Europe R(9217) zalae se za to ogranieniju primjenu kazni
zatvora i to veu primjenu alternativnih sankcija.

Dravni odvjetnici u postupcima protiv odraslih osoba u nedovoljnoj mjeri
primjenjuju oportunitet. Smatram da e dravni odvjetnici u iduem razdoblju, ne samo zbog
potreba prilagoavanja europskoj praksi morati, ako su ispunjeni zakonski uvjeti, vie
preusmjeravati sve lake sluajeve iz redovnog sudskog postupka u postupak primjene lanka
175. ZKP. U dosta sluajeva u kojima je do sada dravni odvjetnik podnosio optuni prijedlog
uz zahtjev za izdavanje kaznenog naloga i prijedlog da se izree novana kazna bilo bi
opravdano primijeniti odgodu kaznenog progona.

Sadanje je stanje takovo da se diverzija veoma rijetko primjenjuje u
postupcima protiv punoljetnih osoba. Kada je u pitanju maloljetniko sudovanje dravni
27
odvjetnici su tu napravili iskorak i slijede praksu Europe. Nasuprot tome, kada su u pitanju
odrasle osobe prema podacima iz 1999., a ti podaci u proteklom vremenu nisu promijenjeni
jer smo smanjili primjenu oportuniteta nakon izmjene ZKP u 2000. godini u Europi se u
odnosu na broj pokrenutih kaznenih postupaka dva puta vie prijavljenih sluajeva zavrava
bez presude, dakle, preusmjeravanjem kaznenog progona nego u Hrvatskoj. Dakle, dravni
odvjetnik treba u onim sluajevima u kojima su ispunjeni uvjeti iz lanka 175. ZKP nastojati
resocijalizirati poinitelja kroz primjenu oportuniteta. Primjenom lanka 175. ZKP dravno
odvjetnitvo moe napraviti iskorak u preusmjeravanju kaznenog progona i na taj nain
smanjiti nepotrebno voenje kaznenog postupaka.

Zakljuno moemo istaknuti da e predloene izmjene minimuma propisanih
sankcija ukoliko budu usvojene utjecati na promjenu sudske politike kanjavanja koja e se
oitovati poveanjem broja izreenih kazni zatvora, ali i smanjenjem broja novanih kazni.



Dragan Novosel

Literatura:
Nacrt prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, Ministarstvo pravosua,
zagreb, rujan 2005.
Prof. dr. sc. eljko Horvati: Problem odnosa u zakonu propisane i sudskim presudama
primijenjene kaznene represije prema poiniteljima kaznenih djela, Hrvatski ljetopis za
kazneno pravo i praksu, vol. 11. broj 2/2004. Zagreb,
Dr. sc. K. Turkovi: Komparativni prikaz osnovnih obiljeja zakonske i sudske kaznene
politike u Sloveniji, Austriji, Italiji, Njemakoj i republici Hrvatskoj, Hrvatski ljetopis za
kazneno pravo i praksu, vol. 11. broj 2/2004. Zagreb,