2/27/2014 e-novine.

com - Sa pravim ljudima

http://www.e-novine.com/stav/99579-pravim-ljudima.html 1/4
Photo: Stock
26.02.2014 - 13:47
Dnevnikizapis:Poezijauivo
Sapravimljudima
Pie: Marko Veovi
Kadsmosezavezliueglen,sjetiosamsemenidragereeniceDavaharlalaNehruao
dananjemovjeanstvu:Mislimdaljudihoedabuduonisami.Aunasjedinotone
moe.Moesvedrugototinamilupametpadne,alinemojmi,matereti,tuupljupriu.
Jerunasmoebititagodhoe,alitekpototidrugikautasiuistinu.Kadgodsams
pravimljudima,svedoenasvojemjesto:MarkoDarinkinmoedabudeonsam,nitrun
manje,nizeruvie,jerninjegoviprijateljineelenitadrugobitidoonisami.Akadsi
onotojesi,touveavaoptusreuljudi,otpriliketakojekazaoErazmoRoterdamski
U Medija centru pijemo Boro, eki i ja. Poelo je ekijevim pitanjem: Hoemo li po jednu? Kako e to pitati?
veli Boro. I brzo me obuzelo ono to mi sve rjee uspijeva da osjetim: vazda je dobro sjedjeti s pravim ljudima. Jo je
bolje ako uz to okusi onog avolopitka, kako u Crnoj Gori zovu rakiju: tada je odlino sjedjeti s pravim ljudima,
pored ostalog i zato to, u te ase, svoje mjesto pod suncem ne bih mijenjao ni za ije, ak i kad bih mogao.
Biti s pravim ljudima, to silno krijepi u zemlji u kojoj, kud god pogleda, nita nije pravo, izuzev zla. Koje je danas
moda pravije nego uoi rata. Cio vijek sam se trudio da budem pravi, sanjao pravo, eznuo za pravim, traio pravo,
mnogoput zalud, ne uvijek. Kad god bih sreo pravo, svejedno ije rusko englesko francusko hrvatsko srpsko
bonjako nije moglo ne biti i moje, bar donekle. A kad naletim na pravo a istodobno crnogorsko, kao da sam se
vratio u djetinjstvo. Gdje je ostao moj pr(a)vi svijet.
2/27/2014 e-novine.com - Sa pravim ljudima
http://www.e-novine.com/stav/99579-pravim-ljudima.html 2/4
Iz Gusinja, gnijezda junakog: eki Radoni
youtube/screencap
Kad si s pravim ljudima, mora se togo saliti u guu, mada sam zakleti nepilac, jer aa travarice je ulaznica u
svijet malo drukiji od ovog koji je Bog sazdao sutradan iza tereveneke kad je bio mamurniji no Senad Avdi nakon
15 jue popijenih piva. Nije sluajno to usmene pjesme esto poinju stihom: Piju vino do tri pobratima, jer vino
je simbol dublje razmjene meu ljudima. Piju vino do tri pobratima, jedno ti je Kontiu Boria, iz Nikia, grada
bijeloga, drugo ti je eki Radoniu, iz Gusinja, gnijezda junakog, tree ti je Markia Darinkin, poznatiji ko papan
iz Papa, kako voli rei Ivan Kordi, plemenita iz sela Blizanci, piju vino tri bijela dana da preiste svijet na reeto.
Kad sam s pravim ljudima, svijet mi se ini razumljiviji no inae, a u svakom sluaju jasno mi je da pokvarenost
nikada nije bila obavezna, kako veli ameriki pjesnik Robinson Defers.
Kad smo se zavezli u eglen, sjetio sam se meni drage reenice Davaharlala Nehrua o dananjem
ovjeanstvu: Mislim da ljudi hoe da budu oni sami. A u nas jedino to ne moe. Moe sve drugo to ti na
milu pamet padne, ali nemoj mi, matere ti, tu uplju priu. Jer u nas moe biti ta god hoe, ali tek poto ti
drugi kau ta si uistinu. Kad god sam s pravim ljudima, sve doe na svoje mjesto: Marko Darinkin moe da
bude on sam, ni trun manje, ni zeru vie, jer ni njegovi prijatelji ne ele nita drugo biti do oni sami. A kad si
ono to jesi, to uveava optu sreu ljudi, otprilike tako je kazao Erazmo Roterdamski.
Ti trenuci, kad sjedei sa pravim ljudima osjetim da sam boljiodsebejersamsebiravan, nemaju uvijek istu
sadrinu, ali, kad se rastajemo, esto mi je kao da sam Sinjajevinom, crnogorskom planinom u ije je ime
sila nebeska plavet, dugo pjeaio po ariji koja mi je, u mladosti, bila slatka kao med i, inilo se, u meni
budila boljeg mene.
Mogao bih nastaviti s poredbama, jer pravi ljudi su vazda na malo druki nain pravi, ali je i ovo dosta da
objasni glavno: u njihovom drutvu, zato to elim biti samo Marko Darinkin na manje ne pristajem, vie
mi ne treba osjeam da sam vie i ovjek i pjesnik. Probudi se u meni ono najbolje. Poezija je, rekao je
eli, zapis o najboljim i najsrenijim asovima najsrenijih i najboljih duhova. Ne znam je li taan drugi dio
tvrdnje, ali moje najbolje pjesme jesu zapisi o trenucima mojih najviih ljudskih mogunosti. Koje se
oslobode i u drutvu pravih ljudi i nikad ne osjeam da mi s njima vrijeme zalud prolazi: kao da sam za
pisaim, a ne za kafanskim stolom. Poezija uivo.
2/27/2014 e-novine.com - Sa pravim ljudima
http://www.e-novine.com/stav/99579-pravim-ljudima.html 3/4
Pogotovo ako su pravi na crnogorski nain, mada o Montenegru nemam najlaskavije miljenje, o emu
svjedoi i ova pjesma:
Iz Crne Gore, zemlje uvene sa pobratimstava
sklapanih najee u lupetini:
U Lazara Delje, pobratime, imaju dvije ovce,
Bog ih nije moga ljepe dat,
iz zemlje gdje su uivotunajvanije
dvijedunosti:prvajezauzetipozu,
atajedruga,jonikonijeotkrio,
zemlje gdje ti se prata sve osim due,
gdje po ogrlici smea oko crkve
zna da je jue tu bio vaar,
gdje se ubija lake no to se u Turskoj
polae za ofera, gdje profesori tumae
Gorski vijenac urlajui kao desetari
na poligonu za mutranje regruta,
gdje ovjeka dovede u kuu
i najede ga i napije ga
a on ti, preko peenja, jebe oca i majku,
iz zemlje koja je idealna za ne ivjeti u njoj
etrdeset i etiri mjeseca dolijetale su granate
i ravnodunosmrtnosiledjetetumome.
Ali, ko zna, moda su mi pravi ljudi iz Crne Gore, mada su rijetki, ili ba zbog toga, vie pravi nego iz ostalih
bivih republika SFRJ. Na primjer. Kontii su i Boro i ona splaina od Radoja: ima li vee nepravde? Jer je
2/27/2014 e-novine.com - Sa pravim ljudima
http://www.e-novine.com/stav/99579-pravim-ljudima.html 4/4
Iz Nikia, grada bijeloga: Boro Konti
Photo: Dejan Koul
Radoje sve to Boro ni u ludilu ne bi pristao biti, a Boro je sve to Radoje ne bi mogao biti pa taman da je
orlova vijeka.
Da mi je negdanje pamenje, o razgovoru sa ekijem i Borom sroio bih pripovijest, ali poto se ne moe
nekanjeno imati godina koliko ja, pamtim tek svoju ozarenost, to nije malo: od nje se kasnije moe ivjeti,
jer nee lako ugasnuti. Od detalja pamtim tek pregrt, ne obavezno najvanije, a ovaj vrijedi zapisati.
Jedan od njih, Boro ili eki, vie se tano ne sjeam koji, rekao je da je Senad Avdi, zvani epo, u
SlobodnojBosnipohvalio Gojka Beria. Auuu, jauknuh, ima li vee pogibije od te? Grob zeleni je lijepa
ljepota u poreenju sa epinim pohvalama. Ako mi date njegovu adresu, odmah u mu poslati telegram
sauea: Dragi Gojko, svi smo greni, ali da te epo javno pohvali, takvu kaznu, valaj, nisi zasluio, ni po
ljudskoj ni po Bojoj pravdi.
Kad bi me epo u SlobodnojBosnipohvalio, bilo mi je kao da me pljunuo na ulici, e svijet gleda. Zato sam
u Danimarekao: ako me jo jednom ni kriva ni duna pohvali, jebau mu sve po spisku. Jer hvatanje u
kozarako kolo sa nitkovima nikad nije bilo obavezno, da malo preciznije prevedem stih Robinsona
Defersa.
Komentara(0poslato)