HISTORIJA SANSKOG MOSTA I KAMENGRADA

Historija Sanskog Mosta

GEOGRAFSKI POLOAJ I KLIMATSKI USLOVI

Sanski Most sa okolinom nalazi se u srednjem toku rijeke Sane, sa osloncem na planinu
Grme na zapadu i planine Mule i Behremaginicu na istoku.Podruje opine Sanski Most
ima rijeku Sanu i osam rjeica; Sanicu, Dabar, Zdenu, Blihu, Majdansku Rijeku, Japru,
Sasinku i Kozicu, te nekoliko kraih ponornica. Na sanskom podruju ima nekoliko jakih
krakih vrela koja su istovremeno i izvori rjeica; Saniko vrelo, Dabarsko vrelo i vrelo
Zdene. U selu Ilida, podno planine Mule, ima jai izvor radioaktivne sumporne vode sa
znaajnim ljekovitim svojstvima. Na svom podruju ima i nekoliko veih peina meu kojima
su Hrustovaka i Dabarska. Zbog otvorenosti doline Sane prema sjeveru ovo podruje je pod
uticajem srednjoevropske klime.

PREDHISTORIJA I RIMSKI PERIOD

S obzirom na povoljan geografski poloaj i klimu, podruje sanske opine bilo je naseljeno i u
predhistoriji. Na to upuuju brojna nalazita - gradine kako ih narod naziva. Predhistorija za
ovo podruje je vrijeme prije dolaska Rimljana u ove krajeve i ovladavanje njima. Do sada
otkriveni spomenici i drugi nalazi u ovom podruju nisu dali podatke o toponomiji i
stanovnitvu ovoga kraja. Meutim, antiki izvori ukazuju na to da su u dolini rijeke Sane i
Vrbasa ivjeli Mazeji, Ilirsko pleme.

SREDNJI VIJEK

O ranom srednjem vijeku pa sve do 13-tog vijeka, o ovom kao i o ostalim okolnim
podrujima, nema nikakvih tragova, to ne znai da ona nisu bila naseljena.

Najstariji do sada pronaeni dokument koji govori o ovim krajevima je Listina Bele IV od 20.
jula 1244. godine. U tom dokumentu, uz Usoru i Soli, spominju se za vladavine Matije
Ninoslava i ovi krajevi.

Dosadanji radovi historiara, putopisaca i drugih, a na osnovu pronaenih i djelomino
publiciranih dokumenata, ukazuju na to da je ovo podruje, najprije kratko vrijeme, pripadalo
Hrvatskoj, a potom srednjovijekovnoj bosanskoj dravi.

Prema jednom dokumentu od 30. marta 1304. godine stanovnitvo u " Donjim krajima " je
bilo patarenske vjeroispovijesti, zbog ega je dolo do sukoba izmeu bosanskog Bana
Mladena ( katolika ) i Knezova Hrvatinia (patarena).

U Listini Bele IV od 20. jula 1244. godine prvi put se spominju i upe:

sanska, dubika, mrenska i vrbaka, koje ine Donje krajeve. U jednom dokumentu iz 1258.
godine spominje se sanski upan ( knez ) Mihailo, a prema drugom dokumentu od
15.03.1264. godine taj sanski upan prodaje zemlju " krala " opatiji topuskoj.

Polovinom 13-tog vijeka u naslovu bosanskog bana spominju se i Donji kraji. Oni su najprije
zahvatali krajeve junije od podruja dananjeg Sanskog Mosta, ali su se potom proirili i na
podruje srednjeg toka rijeke Sane.

Prema jednom dokumentu iz 1334. godine Sana je imala crkveni distinkt vezan uz zagrebaku
biskupiju.

U borbama ugarsko-hrvatskog kralja Sigismunda protiv bosanske i hrvatske vlastele upa
Sana je dola u ruke Kralja Sigismunda. On ju je 1413. godine oduzeo od vojvode Hrvoja i
poklonio knezovima Blagajskim. Zato je vojvoda Hrvoje 1415. godine nastavio borbu protiv
Sigismunda zajedno sa Turcima.

Sva do sad navedena dokumenta nedvosmisleno potvruju da je postojao grad Zana ( Sana ),
da je postojala upa Zana ( Sana ), a poto su srednjovijekovne upe nosile ime prema
glavnom gradu upe to znai da je glavni grad upe Sana bio grad Sana.

OTOMANSKO CARSTVO

Nakon mnogih bitaka i promjene vladara sanska oblast od 1499. godine pripada pod upravu
Turaka, a Kamengrad je jedno od njihovih glavnih uporita.

Historija sanskog podruja u prva tri vijeka turske vladavine je veoma malo istraena. Ono to
je poznato, vezano je iskljuivo za tvravu i naselje Kamengrad, a neto kasnije i tvravu i
naselje Stari Majdan. Kad su Turci zauzeli Kamengrad, on je postao i sjedite istoimene
nahije, koja je obuhvatala i dio nekadanje sanske upe.

Kad su Turci 1565. godine zauzeli Krupu, u nju je prela veina kamengradske posade, a
Kamengrad gubi onu ulogu i mo kakvu je imao do tada.

U dubikom ratu 1788.-1791. godine koji je zapoela Austrija protiv Turske napadima na
granicu oko Une i u Lici, vjerovatno su uestvovali i muslimani sa sanskog podruja koji su
dali veoma jak otpor austrijskim etama. Kako je tada Turska izgubila neke gradove dolo je
do brojnog povlaenja muslimanskih porodica sa tog podruja u podruje sanske doline.

Nakon ukidanja bihakog sandaka 1711. godine reorganizacijom bosanskog paaluka,
Kamengrad je postao sredite novog kadiluka, kakav su status imali i Banja Luka, Biha,
Jajce i dr.. Njegovo sjedite je tada bilo u Starom Majdanu ( Madeni Atik ). Tada je kadiluk
Kamengrad obuhvatio ove upe i gradove:

Kamengrad, Peigrad ( srb Mihalpekler ), turli, Mala Kladua, Velika Kladua, Podvizd,
Vranograd ( Vranogra ), Todornovi, Buim, Stijena, Stari Majdan ( Madeni Atik ), Sana (
Klju ), Bilaj, Blagaj, Jezerski, Krupa, Otoka ( Adai Kebir ), Most na Sani ( Disri Sana ),
Cazin i Ostroac.

Da su uporedo postojale nahije Sana i nahija Kamengrad, potvruju dva turska deftera. Prema
ovim propisima izlazi da nahija Kamengrad zahvata podruje zapadno, sjeverno i juno od
Kamengrada, i neto teritorije istono od njega; Pobreje i neka sela na desnoj obali rijeke
Sane, a juno od dananjeg Sanskog Mosta: Tominu, Kijevo i aplje.

Nahija Sana zahvata sela sa obadvije strane rijeke Sane a sjeverno od dananjeg Sanskog
Mosta: Otru Luku, Sasinu, Stratinsku i arakovo.

Kapetanije u pograninim krajevima Bosne i Hercegovine, meu kojima je i Kamengradska,
imale su imena prema gradovima.

Jedna takva je i Disri Sana kapetanija ( disum, arapski - most ).

U 1796.g. i 1812. godini spominje se kapetan Mustafa-beg, koji je umro 1813. godine. Njega
je naslijedio Murat-beg, koji je 27. septembra 1822. godine fermanom izgubio titulu kapetana,
a za nasljednika je imenovan Husein-beg, sin Hasana-bega ekia, koji je najvjerovatnije bio
posljednji kapetan u ovoj kapetaniji, jer su kapetanije ukinute 1835. godine.

Turci su u pograninim podrujima gradili utvrenja od drveta, koja su zvali palanke. Na
ovom podruju postoje dva naselja koja su se razvila iz palanke: Luci Palanka i Tominska
Palanka.

Turska feudalna gospoda je po svojim spahilucima ( imanjima ) gradila kamene dvorce ( kule
), na vie spratova i u njima stanovala, a kad je bilo potrebno iz njih se i branila, te su takve
kule bile osnova za osnivanje gradova-naselja.

Takvih gradova i kula bilo je i na sanskom podruju. Poznatiji gradovi su: Kamengrad, Mren,
Kamiak, Vakup ( Sanski Most ), Stari Majdan i Japra, a kule: Miralimova kula ( Tomina ),
Ceria kula ( Brdari ), Kula u Lipniku, Kula u Kamengradu, Kula u Starom Majdanu.

Prodor Turaka u ove krajeve izazvao je velike promjene u sastavu stanovnitva, te
intenzivnije naseljavanje muslimanskog stanovnitva u ove krajeve, uslijedilo je u 18-tom
vijeku povlaenjem Turaka iz Like i jo nekih podruja Hrvatske. Naseljavanje hrianskog
stanovnitva je naroito intenzivno polovinom 19-tog vijeka, a jo vie nakon austro-ugarske
okupacije Bosne i Hercegovine poslije 1878. godine. Tada dolazi do veeg pomjeranja Srba i
Hrvata iz sela u vea naselja ( palanke, varoice ), koja su do polovine 19-tog vijeka bila
iskljuivo muslimanska.



AUSTRO-UGARSKA MONARHIJA

O dogaajima i razvoju sanskog kraja u 19-tom i 20-tom vijeku, ima dosta podataka u
dokumentima, pa ipak ni za jedan period u tim vijekovima, zakljuno sa okupacijom zemlje
1941. godine, nema dovoljno ni dokumenata ni podataka za potpunije praenje razvoja
dogaaja u sanskom kraju. Najvei broj dokumenata omoguuje tek da se u sklopu opih
zbivanja na irim podrujima ( Bosanska krajina, Bosna i Hrcegovina i Jugoslavija ), tek malo
spomenu neke pojedinosti vezane za sansko podruje.

Od Austro-Ugarske je zavisilo kada e i kako izvesti okupaciju Bosne i Hercegovine. Da bi za
tu odluku dobila podrku i Hrvata i Muslimana, pa i Srba, ona je preko svojih diplomata i
agenata razvila propagandu u Bosni i Hercegovini. Zbog znatne propagande jednog dijela
klera, Hrvati su u veini prihvatili okupaciju, dok su jedino muslimani organizovali brojne
jedinice za borbu protiv okupacijskih trupa.

Austro-Ugarska je zapoela okupaciju Bosne i Hercegovine 29.jula 1878. godine. U
Bosanskoj krajini su voene najee i zavrne borbe. Nakon zauzea Kljua 8. septembra
uslijedilo je zauzimanje Sanskog Mosta, Starog Majdana i Kamengrada.

Dolaskom na ove prostore Austro-Ugarska je provela i novu administrativnu podjelu na
kotare ( srezove ) i okruge.

Prema jednom popisu stanovnitva iz 1910. godine kotar Sanski Most je imo povrinu od
1017 km 2 , dvije gradske opine ( Sanski Most i Stari Majdan ) te 38.422 stanovnika, a
prema nacionalnoj strukturi na ovom podruju su ivjeli: Muslimani, Srbi, Hrvati, panski
Jevreji te jedan evangelista.

Samo Sanski Most je prema popisu stanovnitva imao 1914. godine 2.234 stanovnika, od toga
1.249 Muslimana, 679 Srba, 249 Hrvata, 41 panjolski Jevreja, 1 evangelistu i 14 Jevreja. U
gradu je bilo preko 50 trgovina i zanatskih radnji, jedan hotel, zatim Agencija Zemaljske
banke .

U toku prvog svjetskog rata 1914-1918. godine Austro-Ugarska je mobilisala veliki broj ljudi
iz Bosne i Hercegovine, i poslala ih na bojite prma Italiji, Srbiji i Rusiji.

Kako je rat odmicao Austro-Ugarska je sa svojim saveznicima trpjela sve vee gubitke, te je
na sanskom podruju 1917/18. godine bilo jako puno dezertera. Nakon poraza na balkanskom
a potom i italijanskom frontu, dolo je do pada Austro-Ugarske, te stvaranja Kraljevine Srba,
Hrvata i Slovenaca, 1. decembra 1918. godine u Beogradu. Agitacija za pripajanje Bosne i
Hercegovine Srbiji je bila veoma jaka te je ona na kraju i pripojena 1918. godine.

Za vrijeme postojanja Kraljevine SHS od 1. decembra 1918. godine, odnosno Kraljevine
Jugoslavije od 6. januara 1929. godine Sanski Most je bio sredite sreza. Od 1929. do 1941.
godine srez Sanski Most je u sastavu vrbaske banovine.

Sanski srez je 1930. godine imao 87 naselja rasporeenih u 8 opina:

Budimli Japra, Dabar, Gornji Kamengrad, Luci Palanka, Sanski Most, Sasina, Stari Majdan
i Tomina.

Prema tome teritorija dananje sanske opine ( ranije sreza ) 1931. godine je imala 50.671
stanovnika, a poetkom 1941. godine 65.880 stanovnika.



II SVJETSKI RAT

U toku II svjetskog rata na ovim podrujima dolo je do masovnijeg odziva stanovnitva koje
je stalo u odbranu zemlje. Od znaajnijih dogaaja izdvajamo Drugo zasjedanje ZAVNOBIH-
a u Sanskom Mostu ( 30.6.-2.7.1944. godine ).

Prema statistikim podatcima na podruju opine Sanski Most u toku II Svjetskog rata bilo je
3605 rtava.

Po zavretku II svjetskog rata krenulo se u obnovu poruenog grada, te prema jednom lanku
Enciklopedije Jugoslavije iz 1968. godine je zapisano:

" Sanski Most, varo i sredite opine u srezu Banja Luka. Lei na 158 m nadmorske visine.
Ima pilanu, graevinsko i elektrino preduzee, tvornicu panel ploa, ciglanu, rudnik uglja u
Kamengradu, te stovarite duhana. Kroz Sanski Most prolazi uskotrana pruga Prijedor-
Drvar-Lika Kaldrma ".


Historija Kamengrada (Sanski Most)

Historija Kamengrada (opcina Sanski Most) Ime je dobila po istoimenom sredovjenom
gradu, udaljenom kojih 11 km od dananjeg Sanskog Mosta idui prema Krupi, a zapremala
je najvei dio dananjeg okruga Sanski Most. U doba opstanka ove kapetanije bio je njen
teritorij samo mali dio kamengradskog kadiluka. Osim Kamengrada bila su na teritoriji ove
kapetanije vea naselja Majdan ( danas Stari Majdan ) i Vakuf ( danas Sanski Most ). U XVIII
vijeku graniila je ova kapetanija sa Banjalukom, Prijedorskom, Novskom, Krupskom i
Petrovakom. Ne moe se ni priblino odrediti kada je osnovana ali nije postojala 1624.
godine jer je Memibegovia opis Bosne ne spominje.

Kamengrad se spominje prvi put 1374. godine. Gospodari su mu bili blagajski knezovi
Babonezi. Turci su ga zauzeli 1463. godine. U oba tursko-ugarska ugovora ( 1503 i 1519 )
spominje se meu bosanskim gradovima koji pripadaju Turcima. U XVI i XVII vijeku
sjedite je kadije i vojvode u varoici ispod grada, gdje je danas selo Donji Kamengrad. Prije
nego to su Turci zauzeli Krupu i Biha, Kamengrad je polazna taka turskom vojevanju po
Hrvatskoj i dalje. Jo 1933. godine vidjeli su se ostaci kapetanove kule i odaka i podor grada
na visokom brdu iznad Donjeg Kamengrada. Ova je varoica propala krajem XVII vijeka.
Sjedite kadije i kapetana preneseno je u Majdan.

M a j d a n je dobio svoje ime po bogatim rudokopima dobre gvozdene rude, koja se ondje
eksploatisala jo u srednjem vijeku. U jednom rukopisu iz XVI vijeka zove se ovo naselje M a
d e n i A h e n ( eljezni majdan ). Taj rukopis napisao je neki Hasan, a bio je 1934. godine u
posjedu Hadi Mehmeda Handia. Poslije 1699. godine preneseno je ovamo sjedite
kapetana i kadije iz Kamengrada.

V a k u f se prvi put spominje 1624. godine. Ime je dobio po vakufu ( zadubini ) Hamza-
bega, koji je podigao jednu damiju u dananjem Sanskom Mostu. Sve do 1878. godine zvao
se dananji Sanski Most Vakuf.

Stanovnici ovog kraja, naroito katolici, ivjeli su ovdje znatno bolje nego drugdje, kako je to
opazio i jedan papin izaslanik u drugoj polovini XVIII vijeka, a to je iz razloga to su oni bili
rudari, topioniari i kovai. On primjeuje kako su ovi obrtnici udarili u poligamiju.

Preselivi se u Majdan kapetan je ondje sagradio jednu kulu i odak, a drugu opet na
Brdarima. Kapetanija se i dalje slubeno zvala Kamengradska, a u narodu Majdanska i
Majdan-kapetan.


KAMENGRADSKA KAPETANIJA

Kapetani Kamengrada bili su do iza 1700. godine iz nepoznate ili nepoznatih porodica, a onda
je kapetanija dola u ruke jedne grane novskih Ceria.

Prvi po imenu poznati kapetan bio je Omer - aga.

Spomen mu se sauvao u jednom jajakom sidilu. On je 11. Redepa 1105 ( 5 III 1694 )
prisustvovao kao svjedok na jednom vjenanju. Neto prije toga, tj. 24. Zilkade 1104 ( 27 VII
1693 ) izdao je bosanski vezir bujruldiju jajakom kadiji, da se pobrine za konje koji e
prenijeti etiri tovara baruta u Kamengrad i palanke njegova podruja. Ba toga vremena
harale su hrvatske ete Vakuf, Majdan i druga mjesta oko Kamengrada pa e s ovim u vezi
biti slanje municije i boravak kapetana Omer-age i novskog dizdara Arslan-age u Jajcu.
Godine 1629 hrvatske su ete popalile Majdan, a sljedee su ga godine i zauzele na krae
vrijeme.

Godine 1699 bio je zapovjednik kamengradske krajine od Sane do Krke Ibrahim - aga.

Poslije ove dvojice u poznatim izvorima nema spomena kamengradskim ( majdanakim )
kapetanima sve do druge polovice XVIII vijeka, ali se je iz vie isprava vidjelo da je
kapetanija postojala.

to se zna iz porodice Ceria bila su etiri kamengradska ( majdanska ) kapetana:

Mehmed, sin mu Alija, unuk Salih i praunuk Dervi.

Mehmed - kapetan. O njemu se zna samo iz predanja. Kako mu nema mezara ni u Starom
Majdanu ni na Brdarima, moglo bi biti da je poginuo u Dubikom ratu, kako i predanje kae.
Svakako je bio kamengradski kapetan u drugoj polovini XVII vijeka kao i sin mu i nasljednik
Ali-kapetan. Njegovo je ime zapisano na nianu njegova sina Salih-kapetana. Zavrio je
kapetanovanje oko 1800. godine. Predanje kae da je sahranjen na Brdarima ali njegovog
nadgrobnog spomenika nije bilo. Ali-kapetanov sin i nasljednik je Salih-kapetan. Sigurno se
zna da je bio kapetan do svoje smrti 1827. godine. Umro je na svom imanju u Luci Palanki i
odande je prevuen na kolima u Stari Majdan i pokopan desno od ulaza u damiju. To je put
preko 30 km. Svijet s ovog kraja rado je davao volove da vuku kola s mrtvim tijelom, jer se
svak bez razlike na vjeru, veselio to je nestalo jednog tekog zulumara.

( U ovome se kraju pripovijeda, kako se za uprave Salih-kapetana desio Ramazan i katoliki
Boi u isto vrijeme i kako je neki Katolik uoi Boia ubio krme, kad su Muslimani klanjali
teraviju. Cika krmeta ula se u damiju. Sutradan je imam tuio tog kranina kapetanu i on
ga je odmah pozvao da ga sudi. U prisustvu imama i drugih ljudi pitao je kapetan toga
kranina ta je on prole noi uradio, i kad je on odgovorio da ne zna da je ita krivo uinio,
kae mu kapetan zato ga imam tui. " Jesam kapetane - odgovori kranin - nama je Isus
zapovjedio da o Boiu neto zakoljemo, pa ja eto uinio kako je zapovjeeno ". Kapetan je
pogledao imama i odgovorio " Ovdje nema suenja, jer se krst krije za jaka lea. Idi, krstu, i
sluaj Isusa ! ". Ovo priu su priala trojica Muslimana. Vidljivo je njegovo ponaanje kao akt
tolerancije jer je doao od ovjeka ijoj se smrti radovala itava kapetanija. )

Salih-kapetan je imao tri sina: Dervia, Ahmeda i Aliju od kojih su posljednja dvojica
pokopani na Brdarima. Ali-beg je umro 1880. godine a kapetaniju je naslijedio Dervi-beg .
U narodu je zvan i Dedo-kapetan, nije bio nita bolji ovjek od oca. Poto je bio pristaa
reformama Zmaj od Bosne je naredio da mu se spali odak. On je ostao vjeran sultanu i
pokoravao se bosanskom veziru. Nakon ukinua kapetanija postao je muselim i u svojoj nahiji
i dalje provodio zulume. Tek kad je bosanski vezir erkez Hadi amil-paa 1846. godine
izdao naredbu o nizamskoj nonji i zabranio upotrebu naziva kapetana, koji se i nakon
ukinua upotrebljavao u privatnom razgovoru, die se Krajina zbog toga na ustanak. Kau da
je bio tada prognan kao jedan od voa i Dervi-beg u Janjinu, dok Juki zna da ga je prognao
Omer-paa Latas 1851. godine. Tako je i posljednji kamengradski kapetan ostavio kosti izvan
Bosne.

Dervi-beg je imao tri sina, od kojih je Ibrahim-beg umro 1846, a Tosun-beg i Hrustem-beg
doivjee okupaciju Bosne 1878. Sva trojica su umrli na Brdarima i ondje su pokopana na
porodinim mezarlucima. U istim je mezarlucima pokopana i Fatima ( zvali su je Naja ), ki
Mustafe, bihakog kapetana. Umrla je 1242 ( 1826). Ona je bila ena Salih-kapetana Ceria.

Tradicija zna da je Dervi-kapetan imao ogroman posjed, koji se sterao od Sane do Iline vode
i da ga je uglavnom pribavio svojoj kui kupnjom, tako da bi prodavcu poteno isplatio
ugovorenu sumu, a kad bi ovaj otiao, on bi za njim ponekad opremio svoje ljude koji bi mu
novac oteli i predali kapetanu.

Kao kadiluk Kamengrad je osnovan izmeu 1562 i 1574, kad je bio u sastavu Bosanskog
sandaka. to se tie teritorijalnog opsega Kamengrada kao kadiluka u najranije doba zna se
da su mu, pored Kamengradske, pripadale jo i nahije Sana ili Klju, Sanica i Bilaj-Blagaj. Na
teritoriji ovog kadiluka spominju se u izvorima gradovi: Kamengrad, Peigrad ( turski
Mihapekler ), Mala i Velika Kladua, turli, Podzvizd, Vranogra, Todornovi, Buim,
Stijena, Stari Majdan ( Madeni Atik ), Jezerski, Krupa, Otoka ( Ada-i Kebir ), Sanski Most (
Disri Sana ) i Cazin.

AGA zapovjednik i oficir

AJAN dostojanstvenik

ALAJBEG pukovnik, komandant, spahija jednog sandaka

ALEMDAR zastavnik, bajraktar

BEGLERBEG namjesnik, guverner pokrajine

BABOG komandant jedne vojske

BAESKIJA veteran

BELIJA vrsta vojnika

BIMBAA major

BULJUKBAA narednik

AU narednik

DEFTERDAR ef finansija u pokrajini

DIZDAR zapovjednik tvrave

EJALET pokrajina

EMIN povjerenik

GAZIJA pobjednik, junak, vojnik musliman

HAZNADAR blagajnik

MUBAIR komesar

NAHIJA kanton

ODOBAA vodnik

ODAK plemiki dvor

PADIAH vladar, sultan

PALANKA grad od drvenog materijala

PAALUK pokrajina

SANDAK zastava, okruje, vojni i civilni upravitelj jednog okruja

SERDAR zapovjednik janiara u manjem mjestu

SPAHIJA konjanik, vlasnik jednog posjeda

SUBAA prikuplja prihoda na posjedu

ZABIT zapovjednik, oficir