Savremene Muslimanske Dileme

s a v r e m e n e m u s l i m a n s k e d i l e m e
Pluralizam, ljudska prava, demokratija, pravda, dihad, ekstremizam, terorizam

Ahmet Alibai, prireiva
Sav re me ne mus l i ma ns ke di l e me :
Pluralizam, ljudska prava, demokratija, pravda, dihad, ekstremizam, terorizam
Recenzenti:
Dr. Fikret Kari
Dr. Zuhdija Hasanovi
Lektor
Hurija Imamovi
DTP
Suhejb Demaili
Izdava
Centar za napredne studije
Sarajevo, 2009./1430. h.g.
savremene
muslimanske dileme
Pluralizam, ljudska prava, demokratija,
pravda, dihad, ekstremizam, terorizam
P R I R E D I O
Ahmet Alibai
SARAJEVO, 2009.
5
S A DR A J
PR E DGOVOR 7
UVOD 11
MU S L I MA NI I DR U GI 2 1
Mjesto za druge u islamu 23
Ahmet Alibai
estitanje vjerskih praznika jevrejima i kranima 54
Jusuf el-Karadavi
Demokratija i ljudska prava 60
Khaled Abou El Fadl
Osporavanje drugaijih miljenja 81
Kutb Mustafa Sano
Me u Mu s l i Ma ns ki odnos i 7 9
O principima saradnje
meu pripadnicima razliitih islamskih kola 81
Kutb Mustafa Sano
Rezolucija o pitanju islamskih mezheba 145
Meunarodna akademija erijatskog prava Organizacije islamske konferencije
d i ha d, ne t e r or i z a M 2 0 9
Terorizam: znaenje, historija i veza s religijom 211
Fikret Kari
Znaenje terorizma: odgovori muslimanskih ustanova 244
Fikret Kari
6
Dihad, ratovanje i terorizam 273
Khaled Abou El Fadl
Zapad: Teritorij svjedoenja 299
Tariq Ramadan
Deklaracija o bombakim napadima u Saudijskoj Arabiji 319
Visoko vijee islamskih uenjaka S. Arabije
Fetva o napadima na nebodere u Americi 325
ejh Abdulaziz ibn Abdullah ibn Baz
Izjava povodom napada na SAD 328
ejh Salih ibn Muhammed el-Hajdan
Izjave vodeih islamskih autoriteta o teroristikim
napadima od 11. septembra 2001. godine 332
Otvoreno pismo Usami bin Ladenu 334
ejh Selman el-Avde
uMj e s t o z a kl j u ka 339
Savjeti muslimanskoj omladini 341
Fuad Sedi i Izet Terzi
ep i l og 3 7 3
Mumbai - reputacija islama je u opasnosti 375
ejh Selman el-Avde
anot i r a na l i s t a p r e p or u e ne l i t e r at u r e 3 7 7
I z re ce nz i j e 3 8 5
7
PR E DGOVOR
Nakon iskuenja agresivnog ateizma, agresije i genocida, bosanski mu-
slimani nisu ostali poteeni jo jedne savremene poasti, vjerskog ek-
stremizma i terorizma u njihovim razliitim izdanjima. Medijski najpri-
sutniji je onaj ekstremizam koji se poziva na islam i mi se ovdje elimo
njime baviti. Dijelimo miljenje da terorizam nije najvei problem ove
zemlje, ali vjerujemo da ga ne smijemo zanemariti. Posebno nas zanima
jedan aspekt itavog ovog fenomena. Zapaeno je, naime, da su mu-
slimanski ekstremisti povremeno uspjeni u pridobijanju umova i srca
mladih evropskih muslimana u borbi ideja koja se ve decenijama vodi
u muslimanskom svijetu. Ovo natjecanje za umove i due relativno je
novo na prostorima BiH i Evrope i otuda su ekstremisti esto u pred-
nosti.
Lokalni muslimani, mladi aktivisti i imami ranije nisu bili izloeni
militantnim interpretacijama islamskih izvora i aktuelne stvarnosti, te
su zbog toga slabo ili nikako pripremljeni da odgovore na te argumen-
te. Konani rezultat je da ekstremisti esto pobjeuju u sueljavanju
argumenata sa umjerenim muslimanima. To ne znai da su njihovi ar-
gumenti jai ili da kontraargumenti ne postoje. Jednostavno, ekstremi-
sti su bolje pripremljeni za debatu i vjebaju svoje argumente iz dana
u dan, dok umjereni muslimani nemaju pristup kontraargumentima
zbog jezike barijere ili zbog nedostatka adekvatnog obrazovanja i li-
terature. uli smo mnoge bosanske imame i omladinske voe kako se
ale na tu pojavu i trae pomo. Eto, to je i razlog izlaska ove knjige.
Ova kolekcija je pokuaj da se makar djelimino odgovori na iza-
zov islamskog ekstremizma kroz nuenje alternativnih pogleda. Ovdje
smo sakupili dio odgovora na teoloke i drutveno-politike argumente
8
S a v r e m e n e m u s l i m a n s k e d i l e m e
muslimanskih ekstremista i militanata a koji mogu pomoi da se ra-
zumiju greke tih tumaenja. Autori tekstova su razliitih geografskih,
obrazovnih, institucionalnih i orijentacionih pozadina. Neki su pozna-
ti liberalni muslimani, drugi su predstavnici islamskog centra, trei su
konzervativni, dok su etvrti pokajnici koji su shvatili zabludu pretje-
rivanja u vjeri i odluili javno progovoriti protiv projekta u kome su
nekad i sami uestvovali. Ovakav izbor autora nainili smo u nadi da
e neko od njih biti dovoljno autoritativan za nae itaoce. Svi oni alju
istu antiekstremistiku poruku polazei sa razliitih pozicija. Uglavnom
je rije o savremenim autoritetima islamske misli, dok smo manji broj
tekstova preuzeli od klasinih mislilaca. Ova publikacija doprinosi i-
rem cilju sprjeavanja radikalizacije muslimana kroz osiguravanje lah-
kog i brzog pristupa odgovorima koji rasvjetljavaju greke ekstremisti-
ke argumentacije.
Analizom ekstremistikog diskursa uoava se da njegovi autori ima-
ju problema sa meumuslimanskim pluralizmom, iskljuivosti i neto-
lerancijom spram drugaijih miljenja, suivotom sa nemuslimanima,
demokratijom i ljudskim pravima, potivanjem pozitivnih zakona, po-
imanjem svete islamske dunosti dihada, anatemisanjem drugih mu-
slimana (tekfrom), odnosom prema vjerskim autoritetima i konano s
nelegalnom upotrebom sile.
1
Kao ilustraciju navest emo samo neko-
liko stavova koje zagovaraju bosanski pripadnici ove grupe. Tako je po
njima zabranjeno ulaziti u parlament nevjernika koji sude po ljudskim
zakonima, osim radi njihovog unitenja. Glasanje i izbori su haram i
kufr. Ne mogu postojati dva ili vie ispravnih miljenja u islamu. Ako se
desi da i poslije vie upozorenja neka ena i dalje nastavi da se pojavljuje
u javnosti otkrivenog lica, onda emir moe da naredi da se ona pogubi.
2

U djelu izvjesnog Ebu Muhammeda Moe li se opravdati neznanjem
u djelima velikog irka i jasnog kufra? (Plav, 2007) iznose se sljedei sta-
vovi: Osoba izgovara ehadet, ali je murik, jer mu to nita ne koristi, jer
1
Vidi detaljnije u Mirnes Kova, Neo-tekfrijska ideologija meu muslimanima Balkana: ide-
je, pobornici i koncepti, Preporod, br. 20/886, 15. okt. 2008, 42-43, br. 21/887, 1. nov. 2008,
30-31, i br. 22/888, 15. nov. 2008, 36-37.
2
Salahuddin Abu Hudhayfah Al-Rozaji, Zbirka Artikala iz Serije Govori Hak, www.geocities.
com/govorihak, 76, 54, 30.
9
P r e d g o v o r
ne zna ta znai (str. 13). Demokratija je najvei ejtan ovoga doba (33).
Naa ulema kae da je ovakve ljude (munafke) dozvoljeno ubiti, ako u
tome ima erijatske koristi za muslimane (76). Kako ovjek moe neko-
ga smatrati muslimanom i opravdavati ga neznanjem u stvarima osnova
vjere, kad je samo to neznanje zapravo nevjerstvo (92). Najvea ftna
su studenti koji ue u Medini (105). Demokratija je irk, veliki irk...
(113). Zato kaemo za malo dijete kad se rodilo kod nevjernika: To je
dijete isto nevjernik i za njega vae propisi kafra (119 i 134). Ne moe
se biti u isto vrijeme musliman i demokrata (172). Islamska zajednica
je stvarno odluila da upropasti onaj narod (196). Nema opravdanja
za ulazak u parlamente... glasanje... donoenje zakona kufra... (228).
Nije dozvoljeno da se klanja za imamom koji poziva na glasanje (229).
SDA, komunisti, nacionalisti, sekularisti, demokrate, svi ine veliki irk
(235). Onaj ko voli ovu dravu (BiH), onu tvorevinu koja se sastoji
od vlade, njenih zakona i sistema, onda ja kaem da je on kafr (245).
ovjek koji je izgovorio ehadet i ini ibadet Allahu, Jednom Jedinom,
u mnogim stvarima, ali se nije odrekao tuih zakonodavstava i jo uvi-
jek sudi drugim zakonom. Je li to musliman? Nije (355). Ko god bude
murik ne smije ui u Kabu. Ne smije Fahd ui unutra, ne smije nje-
gov brat ui unutra, ne smije Gadaf ui, ne smije Abdullah iz Jordana,
ne smije ni jedan murik ui unutra (396).
Voeni ovom analizom pokuali smo organizirati ovu kolekciju
tako da makar djelimino adresiramo svako od ovih pitanja. Nadamo
se da smo bar djelimino uspjeli u tome.
UVOD
Sukob i dej a
U svome sarajevskom predavanju nedugo nakon teroristikih napada na
Mumbai od 26. novembra 2008. godine dr. Tarik Ramadan je, izmeu
ostalog, kazao da onaj ko danas prati medije i nije ga strah islama i musli-
mana taj nije normalan.
3
I zaista, nakon tragedija New Yorka, Madrida,
Rijada, Londona, Ammana, Lahorea, Bagdada, Mumbaija i drugih gra-
dova, suvino je objanjavati potrebu da se jasno govori protiv tog zloina
koji se ini u ime islama i muslimana a sa kojim ni islam ni muslimani
nemaju nita osim to plaaju raune i to su nedvojbeno njegove najvee
rtve. Kratka i jasna poruka ejha Selmana el-Avde koju je uputio svijetu
nakon zloina u Mumbaiju, a koju ovdje donosimo prvi put, samo potvr-
uje ozbiljnost situacije. I nije da takvih osuda nije bilo i ranije i da nisu
bile jasne. Ali dokle god se deava zloin, mora se uti glas otpora.
Razloga za dizanje glasa je vie i oni se mogu podijeliti na moral-
no-teoloke i, uvjetno kazano, strateke. Moralno-teoloki razlog lei u
injenici da je terorizam suprotan ciljevima vjere islama u osiguravanju
reda i sigurnosti za ljude. Zato mnogi muslimanski uenjaci terorizam
porede sa hirabom, drumskim razbojnitvom, za koje Kuran predvia
stranu kaznu. A pravdanje zloina islamskim terminima, konceptima
i motivima nije novost. To je isti onaj opasni ideoloki virus koji je
ummet zarazio jo u vrijeme halife Alije, Bog mu se smilovao. Shvativi
opasnost ove pojave hazreti Alija je tada izrekao svoju uvenu osudu
zloupotrebe kuranskih ajeta od strane prvih muslimanskih ekstremista,
haridija: To je istina kojom se eli la!. No i pored tako jasne dija-
gnoze mnogi su se muslimani uhvatili u ekstremistiku zamku.
3
Tarik Ramadan, predavanje u Bonjakom institutu na temu Identitet: od integracije ka
doprinosu, 18. decembar 2008. godine.
12
Strateki razlog sadri vie elemenata. Prvo, teroristi prijete da kidna-
puju islam a posebno pojmove dihada, hilafeta i erijata. Ugled islama i
njegove anse da osvoji srca ljudi su ozbiljno ugroeni valom straha koji
teroristi ire. Danas je gotovo nemogue izgovoriti te tri rijei a da se ne
upale sva zvona uzbune u glavama veine ljudi. Umjesto da mudahid
bude sinonim za trudbenika, marljivog radnika i borca za slobodu i prav-
du, ta rije je postala inaica za ubicu ednu nevine ljudske krvi. Musli-
mani zbog svoje vjere treba da ponavljaju da za legitimni dihad jesu, a
za terorizam nisu. Drugo, najvee rtve terorista su upravo muslimani i
to potvruju sve statistike o rtvama teroristikih napada. Tree, kako je
izjavio ejh Selman el-Avde na svom predavanju u Sarajevu, terorizam
prijeti da sa sobom u propast povue dobar dio ummeta. Naime, nije
poznato da je postojala ijedna ekstremistika grupa u historiji islama koja
nije samu sebe na kraju unitila. Svaka od njih je nosila u sebi sjeme
samounitenja. Kad se pone kopati po ljudima, 99% ih ne proe najri-
goroznije moralne testove, a kad ne prou test, onda ih po ekstremistima
valja ubijati, a onda se otvaraju vrata dehennema.
U sluaju BiH dodatni razlog je to to su na naim prostorima
imami i drugi islamski radnici kolovani da islamski identitet uvaju
u suoenju sa agresivnim ateizmom, sa napadima koji su dolazili od
ekstremne ljevice. A onda su se gotovo preko noi nali oi u oi sa
ekstremnom desnicom koja esto koristi jezik i argumente koji su ov-
danjim vjerskim autoritetima i liderima malo poznati iako su oni u
muslimanskom svijetu prisutni ve decenijama. Iz tih razloga inilo
nam se umjesnim naoj javnosti ponuditi zbirku tekstova razliitih pro-
venijencija od kojih svaki na svoj nain ukazuje na zabludu onoga to
najee nazivamo islamskih ekstremizmom. Primarna publika nisu
oni koje je virus ve zahvatio, ve oni koji bi se mogli uhvatiti u zamku
militantne retorike upakovane u islamsku terminologiju. Namjera je
dakle preventivna, a ne terapijska i u skladu je sa maksimom koja kae
da je bolje sprijeiti nego lijeiti. Drugim rijeima, ovi tekstovi su nami-
jenjeni prije da imaju uinak vakcine nego seruma. Cilj nije, kako se to
esto kae, deradikalizacija ve imunizacija na ekstremizam.
U v o d
13
A prevencija je visoko na listi svih programa i strategija borbe protiv
terorizma i ekstremizma, ukljuujui strategije Vijea EU, britanske i
amerike vlade.
4
Sve je vie onih koji su uvjereni da uspjena borba pro-
tiv terorizma mora imati najmanje sljedea tri aspekta. Prvo, angaman
sigurnosnih snaga s obzirom da jedino one mogu osigurati kratkorone
mjere da se teroristiki napadi ne ponove. Drugo, vlade i meunarodne
organizacije moraju revidirati unutranje i meunarodne politike koje
generiraju nepravdu i beznae i tako guraju ljude u ekstremistike kam-
pove. U tom smislu je Peter Bergen, solidan poznavalac El-Kaide, u in-
timnoj atmosferi savjetovao Ameriku vladu da, ako eli uspjeti u svo-
joj antiteroristikoj kampanji, ne napada nijednu muslimansku zemlju,
makar ne uskoro. (Njegov kolega je dodao: i ne koristiti rije krsta i
krstaki). Jasno je da su nepravedne socijalne, kulturne i vanjske politi-
ke movara u kojoj se legu teroristi. Osjeaj nepravde i ponienja je ono
to pojedince gura u ekstremizam. Ono to ih privlai je ideologija, u
ovom sluaju nakaradno, redukcionistiko poimanje islama. Zato tero-
rizam i nasilje moraju biti vjerski osueni i delegitimizirani, i to je trei
aspekt otpora terorizmu. Bez te i takve diskvalifkacije prijeti opasnost
da e teroristi u oima muslimana postati heroji i ehidi. Valja razumjeti
da je ovo i rat ideja i da ga sigurnosne slube i bombe, ma kako pametne
bile, same ne mogu dobiti. Svakako, ne treba preuveliavati, ali ni mi-
nimizirati i zanemarivati vanost ove tree dimenzije. Ona nije cjelovito
rjeenje, ali ne bude li dio rjeenja, dugorono svaka takva borba protiv
terorizma osuena je na neuspjeh jer, kako kae jedan autor: Islam e
poraziti El-Kaidu, mi neemo.
5
Upravo na ovom polju lei jedan od najveih izazova za evropske
muslimanske zajednice. U maju 2007. godine na traenje Komiteta za
kulturu i obrazovanje Evropskog parlamenta grupa uglednih eksperata
pripremila je izvjetaj pod nazivom Islam u Evropi: Koji su ulozi u
4
Te Council of the EU, Te European Union Strategy for Combating Radicalisation and
Recruitment to Terrorism, Brussels, 24 November 2005, 3 i Countering International Ter-
rorism: Te United Kingdoms Strategy July 2006, 1-2.
5
Panel Introductions by Andrew Cochran, Co-Chairman, Counterterrorism Foundation &
Founder & Site Editor, Counterterrorism Blog, September 23, 2008, 2, http://counterter-
rorismblog.org/BOIM%20PANEL%20INTRO.doc, posjeeno 25. dec. 2008.
14
budunosti? Jedan od zakljuaka te studije bio je i ovaj: Vrlo je vjero-
vatno da e najvei izazov (islamsko-muslimanskog prisustva u Evropi)
u budunosti biti konstituiranje intelektualne elite sposobne da ponudi
neovisan i originalan intelektualni doprinos koji e biti zasnovan na
iskustvu evropskih muslimana u dijalogu sa stvarnosti evropskih dru-
tava i njihovim kulturnim i flozofskim temeljima. (...)
Dugorono, pitanje odgovarajue uenosti (scholarship), koje e
dovesti do uspostave muslimanskog vostva, povezano je i sa pitanjem
borbe protiv terorizma. Uspostava odgovarajueg obrazovanja jedini je
nain da se ire kontraargumenti koji e ponuditi alternativu literali-
stikim kolama koje dominiraju scenom od sedamdesetih godina 20.
stoljea. Svakako, ovaj zasebni aspekt borbe protiv islamskog terorizma
zahtijeva kontinuirani fokus na sigurnost (kroz onemoguavanje mrea
i izvora profesionalizacije) i drutveno ekonomsku promociju koja e za
cilj imati smanjenje nivoa relativne uskraenosti (deprivation)....
6
Radi jasnoe namjere elimo ovdje poblie odrediti skupinu ide-
ja koju smatramo problematinom. Naime ovdje nam je cilj adresirati
argumente one male skupine na margini muslimanskih zajednica koja
zagovara stavove koji inspiriraju mrnju, nasilje i teror. Jasno je da je
mnogo drugih skupina i orijentacija s kojima bi se imalo oko ega spo-
riti i raspravljati, kao to su konzervativci, literalisti, fundamentalisti,
itd., ali nijedna od tih skupina ne predstavlja jasnu i neposrednu pri-
jetnju. Pitanje pravilnog imenovanja ove grupe rjeavano je na razliite
naine. Jedni dre da je pojam nebitan jer o terminima se ne rasprav-
lja, tj. oni su rezultat konvencije. Drugi upozoravaju da osjetljivost
i delikatnost situacije nalae oprez i kod izbora terminologije. Nakon
analize termina u opticaju ini nam se da sljedei pojmovi nikako nisu
prikladni, ma kako bili prisutni: fundamentalisti, konzervativci, selefj-
ski dihadisti ili samo dihadisti, selefje, vehabije, literalisti, puritanci,
radikali ili pak islamisti, jer nijedan od njih ne zahvata bit problema.
Neki, pak, nepravedno, makar podsvjesno, uspostavljaju vezu izmeu
6
Felice Dassetto (Cismoc/Ciscow - Louvain-la-Neuve University), Silvio Ferrari (University
of Milano) i Brigitte Marechal (Cismoc/Ciscow - Louvain-la-Neuve University), Islam in the
European Union: Whats at Stake in the Future?, Brussels, European Parliament, maj 2007, v-vi.
U v o d
15
svete islamske dunosti dihada i jednog od najodvratnijih zloina sa-
vremenog doba ili jednostavno olahko preputaju monopol ekstremi-
stima nad inae prihvatljivim pojmovima (radikal, npr.). Termini koji
su po naem sudu prikladniji su: militanti, militantni radikali, militan-
tni islamisti, teroristi, ekstremisti i nasilni ekstremisti. Kako tekstovi
ukljueni u ovu zbirku potiu od razliitih autora, terminologija nije
mogla biti ujednaena. No vanije i od samog termina je otkrivanje i
identifciranje onoga to uistinu jeste problem, a to su govor mrnje i
nasilje. Tako ameriko zakonodavstvo jasno naglaava nasilje kada de-
fnira radikalizaciju, pa kae da je to proces prihvatanja ili promovi-
ranja ekstremistikog sistema uvjerenja u cilju promoviranja ideoloki
utemeljenog nasilja kako bi se postigla politika, vjerska ili drutvena
promjena
7
. Govor mrnje i nasilje svakako nisu jedini problematini
oblici ponaanja ali jesu najopasniji.

Neki e itaoci sigurno postaviti pitanje: zato se fokusirati na jed-
nu ipak marginalnu pojavu i nekoliko dogaaja koje je izvela relativ-
no mala skupina muslimana a u kojima jedva da je poginulo ukupno
nekoliko hiljada ljudi u cijelom svijetu u zadnjih desetak godina, kad
su u isto vrijeme u muslimanskom svijetu stradale stotine hiljada nevi-
nih muslimana od Guantanama, do Abu Garaiba, Palestine, eenije,
Kamira, Afganistana i Tajlanda. Prvo, o tim temama treba da govori-
mo i to i inimo, i to esto. Drugo, jedno zlo ne opravdava drugo ni
po ljudskim ni po Boijim zakonima, jer dva zla ne ine jedno dobro.
Tree, pravo na odmazdu istom mjerom ima svoje granice i nije apso-
lutno. Nema situacije u kojoj musliman moe silovati ili ubiti nevinu
osobu iz druge zajednice zato to su pripadnici njene zajednice nanijeli
zlo njemu ili njegovoj zajednici. Tu nikakve tefsirske ni hermeneutike
tehnike ne pomau. I upravo se tu zapravo i pokazuje razlika izmeu
muslimana i humanista na jednoj i kriminalaca, zloinaca i terorista na
drugoj strani.
Kad su neki Bosanci u posljednjoj agresiji na BiH tvrdili da agreso-
ru treba uzvraati istom mjerom, makar to znailo injenje zloina pro-
7
A Bill to prevent homegrown terrorism....
16
tiv civila i drugih nevinih, bosansko politiko i vjersko vostvo je pod-
sjealo bosanske patriote, a meu njima i muslimane, da kada bi smo
krenuli tim putem, onda vie naa borba ne bi imala smisla jer bismo
postali isti kao i nai delati. A mi neemo da budemo isti. Mi hoemo
da budemo moralno superiorni. Eto zato nikakva koliina muslimanske
boli, patnje, krvi i suza ne moe opravdati zloine muslimana ili zloine
u ime muslimana i utnju pred njima ma koliko muslimani imali pravo
da trae pravdu i za sebe. Zapravo, na glas protiv nepravdi koje se ine
muslimanima imat e odjeka tek kad diui glas protiv krivdi naih si-
nova zaimamo kredibilitet i legitimitet boraca za univerzalnu pravdu. U
protivnom bit emo borci za partikularne interese samo svoje zajednice
a to e nas prije ili kasnije odvesti u sukob civilizacija u kome su musli-
manske manjine i ugnjeteni osueni na stradanje.
U ovom kontekstu primjereno je postaviti pitanje nae musliman-
ske selektivnosti, da ne kaemo duplih standarda. Naime, muslimani su
vrlo glasni u osudi krenja muslimanskih prava i sloboda koja ine ne-
muslimani. Meutim, nekim udom, kada ta krenja ine sami musli-
mani, onda muslimanski glasovi protesta utihnu. Zato, dakle, ne die-
mo glas protiv meumuslimanske nepravde, protiv meumuslimanskih
rtava koje nisu nita manje od onih izazvanih agresijom izvana, ako
nisu i brojnije? Poniava li danas iko muslimane koliko muslimanski
diktatori koji njima vladaju? ini li im iko nepravde koliko oni jedni
drugima? Sav se muslimanski svijet zgraavao nad Ebu Garaibom, a
muslimanske drave su pune Ebu Garaiba, samo to se o njima ne govo-
ri jer smo na njih svikli. Treba takoer biti poten pa spomenuti ameri-
ku intervenciju 1999. godine u cilju spaavanja kosovskih muslimana
kojima je prijetio genocid. A Bog zna kakav bi bio ishod srpske agresije
na BiH da nije bilo intervencije SAD-a i njenih saveznika.
Mnogi su ve ukazali na injenicu da muslimani, ukljuujui i neke
ekstremiste, mogu ivjeti na Zapadu u sigurnosti i prosperitetu samo
zahvaljujui sekularnoj dravi, demokratiji i ljudskim pravima, protiv
kojih se oni tako glasno bore. Konano, ovih dana Palestinci prolaze
kroz jo jednu tragediju u ezdesetogodinjoj historiji patnje. I dok su
U v o d
17
sve kritike opravdano upuene na adresu izraelske vlade i vojske zbog
ubijanja civila i prisiljavanja istih na ivot u nehumanim uvjetima, mora
se postaviti pitanje odgovornosti svih a posebno okolnih arapskih i mu-
slimanskih drava i njihove uloge u toj tragediji. Ne gradi naime samo
Izrael zidove pred Palestincima. Oni su podignuti i iz drugih pravaca.
Takoer, vrijeme je da muslimani budu samokritini i prema sa-
mima sebi uope. Godinji izvjetaji Razvojnog programa Ujedinjenih
nacija (UNDP-a), Svjetske banke, Freedom Housa, Transparency In-
ternationala i drugih relevantnih meunarodnih institucija su zapravo
duge i dobro dokumentovane optunice protiv muslimana. I dok su
prvooptueni njihovi lideri, politiki i svaki drugi, jasno je da nema ne-
vinih u situaciji kakvu skicira jedan izvjetaj o stanju muslimansko-za-
padnih odnosa koji je pripremila skupina muslimanskih intelektualaca
prije par godina u kome, izmeu ostalog stoji:
Razvojni program UN-a (UNDP) samo pet drava sa musliman-
skom veinom (Bruneji, Bahrejn, Kuvajt, Ujedinjeni Arapski Emirati
i Katar) kategorizira kao zemlje sa visokom stopom humanog razvoja.
Njih 24 su kategorizirane kao zemlje sa srednjom stopom humanog
razvoja, dok je 17 ocijenjeno kao drave sa niskom stopom humanog
razvoja. Bruto domai proizvod (BDP) po glavi stanovnika izraen u
amerikim dolarima korigovanim za kupovnu mo u dvije treine mu-
slimanskih drava je manji od pet hiljada dolara, dok su arapske zemlje
bez obzira na naftna bogatstva i u nekim sluajevima visoke prihode
u 2000. godini imale prosjean BDP od svega 4,793 amerika dolara
po glavi stanovnika. Nasuprot tome, graani lanica Organizacije eko-
nomski razvijenih zemalja (OECD) bili su vie od etiri puta bogatiji i
imali su prosjean BDP od 23,569 amerika dolara po glavi stanovnika.
Iako postoje depovi veoma bogatih i imunih u muslimanskom
svijetu, i bez obzira to uprava dobro brine o stanovnitvu u zemljama
poput naftom bogatih Bruneja, siromatvo i neujednaeni prihodi i da-
lje su rasprostranjena karakteristika u muslimanskom svijetu. Iako sve
nije uvijek povezano sa loom upravom, loa politika, ekonomska i
socijalna uprava obino oteava stvari.
18
Statistika koja govori o siromatvu muslimana nije dostupna za sve
muslimanske zemlje, ali je sigurno da siromatvo uistinu predstavlja
problem u barem polovini muslimanskih zemalja. UNDP-ov Izvjetaj o
humanom razvoju za 2002. godinu naprimjer iznosi podatak da se broj
stanovnitva koji ivi ispod granice siromatva, koja iznosi dva amerika
dolara (korigovana za kupovnu mo) dnevno, kree izmeu 45% i 90%
od ukupne populacije u Indoneziji, Egiptu, Kamerunu, Pakistanu, Je-
menu, Bangladeu, Nigeriji, Mauritaniji, Senegalu, Gambiji, Maliju,
Etiopiji, Burkini Faso, Nigeru i Sijeri Leone. Statistika o siromatvu
muslimana u Indiji bi samo jo poveala ovaj procenat.
Statistika o obrazovanju je takoer dobar indikator kvaliteta uprave
i razvojnog nivoa. U tom pogledu veina muslimanskih zemalja ima
visok stepen nepismenosti meu odraslim. Gotovo sve muslimanske
zemlje imaju procenat nepismenosti vei od deset posto, dok je u mno-
gim muslimanskim zemljama u Africi poput Senegala, Gambije, Ma-
lija, ada, Etiopije i Nigera vie od polovine stanovnitva preko 15
godina nepismeno. Za zemlje desetkovane velikim siromatvom, glau,
sukobima i ratovima ovo nisu iznenaujue brojke.
Zdravstveni standardi su prihvatljivo visoki i zadovoljavajui u
mnogim muslimanskim zemljama. Meutim, u Africi se nekoliko mu-
slimanskih zemalja juno od Sahare suoava sa ozbiljnim zdravstvenim
problemima, a posebno sa problemima HIV-a/AIDS-a, slabe ishrane i
tome slino, koji su se udomaili u svim siromanim afrikim zemlja-
ma, kako muslimanskim tako i nemuslimanskim.
to se tie politikog aspekta, participatorna, sudjelujua vlast je
loa ili nepostojea u mnogim muslimanskim zemljama, a graanska
i politika prava su takoer esto ograniena. Izvjetaj o slobodi (Sur-
vey of Freedom) Kue slobode (Freedom House) za period 2001.-2002.
godine na kraju je donio zakljuak da na kraju 2001. ne postoje istin-
ska demokratija ili istinski slobodne zemlje u arapskom svijetu, a samo
mali dio muslimanskih zemalja je slobodan i demokratski. Izvjetaj
dalje navodi da su korijeni demokratije i slobode najslabiji u 14 ze-
malja Srednjeg istoka (iskljuujui zemlje Sjeverne Afrike). U itavom
U v o d
19
muslimanskom svijetu samo su Mali i Senegal bili slobodni prema kri-
terijima Kue slobode. Osamnaest zemalja, ukljuujui Jordan, Kuvajt,
Tursku, Banglade, Indoneziju i Maleziju su kategorisane kao djelomino
slobodne, dok je drugih 28, ukljuujui Alir, Egipat, Libiju, Bahrejn,
Iran, Irak, Oman, Katar, Saudijsku Arabiju, Siriju, Ujedinjene Arapske
Emirate, Jemen, Bruneje i Pakistan, proglaeno neslobodnim zemljama.
Mada se kriterijima i procjeni Kue slobode moe prigovarati u nekim
njenim aspektima, sveukupni zakljuci predstavljaju sramnu optubu o
stanju politike uprave u dobrom dijelu muslimanskog svijeta.
Izvjetaj UNDP-a o humanom razvoju u arapskom svijetu istie tri
defcita prisutna u arapskim zemljama a koji bi takoer bili primjenjivi
za neke nearapske muslimanske zemlje. To su nedostatak slobode, gdje
su arapske zemlje u poreenju sa drugih est regiona (Sjeverna Amerika,
Okeanija, Evropa, Latinska Amerika i Karibi, jugoistona Azija i Subsa-
harska Afrika) krajem 1990-ih imale najnie pokazatelje sloboda kao i
prava glasa i odgovornosti organa uprave; zatim defcit u osnaivanju
ena, gdje se arapski region nalazi na pretposljednjem mjestu; te defcit u
ljudskim vjetinama/znanju u odnosu na visinu prihoda, gdje arapski re-
gion ima veoma slab stepen obrazovanosti, visok procenat nepismenosti i
najnii stepen pristupa informacijskim i komunikacijskim tehnologijama
od svih regiona u svijeta, pa ak nii i od Podsaharske Afrike.
U Indeksu percipirane korumpiranosti iz 2002. Transparency In-
ternationala (a koji mjeri percepciju stepena korumpiranosti na osnovu
miljenja poslovnih ljudi, intelektualaca i analatiara rizika) najviom
ocjenom ocijenjena (u smislu da je najmanje korumpirana) musliman-
ska zemlja Malezija zauzela je tek 33. mjesto meu 102. zemlje
analizirane u izvjetaju. Maleziju slijede Tunis (36.), Maroko (52.), Egi-
pat (62.), Turska (64.), Senegal (66.), Malavi (68.), Uzbekistan (68.),
Pakistan (77.), Kazahstan (88.), Azarbejdan (95.), Indonezija (96.),
Nigerija (101.) i Banglade (102.) kao posljednji.
8
ta svjetska urota, krstaki ratovi i agresija imaju sa svim ovim?
Ako pak govorimo o meunarodnim politikama velikih sila i njihovoj
8
Salwa Bakr i drugi, Zapad i muslimanski svijet: Jedno muslimansko gledite, preveo Aid Smaji,
Sarajevo, CNS i Goethe Institut Bosne i Hercegovine, 2008, 6. poglavlje. Izvor: www.cns.ba.
20
samovolji koju optuujemo za sve nae nedae, onda je pouno zadrati
se na sluaju Afganistana od pobjede nad Sovjetima do 2001. godine.
Kada su nakon godina herojske borbe uz pomo zvanine i nezvanine
muslimanske i amerike pomoi mudahidi konano porazili crvenu
neman, svi smo se ponadali da e Afganistanu svanuti bolji dani. A za-
pravo je najgore tek predstojalo: krvavi sukob oko podjele vlasti meu
dojueranjim saborcima na istom zadatku. Ti isti mudahedini, na iju
smo herojsku borbu svi bili ponosni, doveli su Afganistan na taku na
kojoj su i polupismeni studenti koji nisu dali enama ni da se koluju
postali prihvatljivo rjeenje za veinu u zemlji pa i za neke krugove izvan
zemlje. Hiljade udovica, invalida, sravnjenih kua i kola djelo su naih
ruku! To je islamsko-muslimanska sramota i tragedija nad kojom bi svi
trebalo da se duboko zamislimo, a to nismo. Umjesto toga mi uporno
krivicu prebacujemo na druge i izbjegavamo vlastitu odgovornost. Sli-
ne stvari bi se mogle rei i za Sudan devedesetih godina prolog stoljea.
Kako je mogue objasniti da su lideri islamske revolucije nakon samo
nekoliko godina na vlasti poeli jedni druge zatvarati i proganjati? To su
pitanja na koja mi sebi moramo dati odgovore, ako smo iskreni.
Na kraju, ini mi se ovdje umjesnim osvrnuti se i na jo jednu fnu
distinkciju kada je u pitanju odnos prema ovoj pojavi u naem drutvu.
Naime, bez obzira koliko se ne slagali sa ekstremistima, valja uvijek
insistirati na pravilu da su svi nevini dok se ne dokae suprotno. To je
nuno kako se borba protiv terorizma ne bi pretvorila u lov na vjetice
i kako nevini ne bi stradali. To je posebno vano sada kada se bosanski
zatvorenici poinju vraati sa Guantanama nakon sedam godina uasne
patnje zbog niega. Takoer bi bilo opasno poeti redom zabranjivati
grupe i pojedince u ijem diskursu i ponaanju ima neprihvatljivih ele-
menata jer bi to vremenom potkopalo same temelje slobodnih demo-
kratskih drutava kojima teimo. No, zakonska tolerancija je jedno, a
civilna, graanska osuda neto sasvim drugo i one mogu ii pod ruku.
Postoji, naime, potreba da se irenju ekstremistikih stavova odupre
sredstvima graanskog drutva. Ova kolekcija je jedno od tih sredstava.
Prireiva
Mus l i mani i drugi
23
Mj e s t o z a dr u ge u i s l a Mu
Ahmet Alibai
9
Bog vam ne prijei da dobro inite i pravedni budete prema onima
koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz domova vaih ne pro-
tjeruju. Allah, zaista, voli one koji su pravini. On vam zabranjuje
da prijateljujete s onima koji ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz
zaviaja vaeg izgone i koji pomau da budete prognani. Oni koji s
njima prijateljuju sami sebi nepravdu ine. (Kuran, 60:8)
A da je tvoj Gospodar htio uistinu bi svi koji su na Zemlji vjernici bili.
Pa zar da ti ljude prisiljava da vjernici budu!? (Kuran, 10:99)
Tekst koji slijedi sastoji se iz dvije logike cjeline. Prva tretira ope
islamske principe i presedane iz rane, uvjetno reeno, normativne po-
vijesti islama koji mogu posluiti za teorijsko fundiranje suivota u
islamu. Drugi dio se vie bavi normama islamskog prava koje se odno-
se na nemuslimane a kojima se eli pokazati da je i u klasinom islam-
skom pravu, iako je formulisano stoljeima ranije i iako mnoge njegove
odredbe smatramo podlonim promjeni, mogue bez odve nategnu-
tih reinterpretacija, nai sasvim dovoljno elemenata za vrsto utemelje-
nje suivota muslimana i nemuslimana sa visokim stupnjem toleranci-
je. Ovaj dio utemeljen je na djelima savremenih muslimanskih autora
dr. Jusufa el-Karadavija, dr. Fethi Osmana, Fehmija Huvejdija, Raida el-
Gannuija i drugih. Na kraju donosimo fetvu jednog od najutjecajnijih
9
Koristim se ovom prilikom da zahvalim dr. Fikretu Kariu, dr. Mati Zovkiu, dr. Samiru
Begleroviu, Christianu Moeu i Sevretu M. ehajiu, na miljenjima i sugestijama. Odgovorn-
ost za bilo koji propust je, svakako, samo moja.
24
islamskih pravnika dananjice dr. Jusufa el-Karadavija o estitanju vjer-
skih blagdana nemuslimanima, to je jedno od kontroverznih pitanja
u nekim muslimanskim krugovima. Prije nego li preemo na prvi dio
umjesno je dati nekoliko metodolokih napomena vanih za razumije-
vanje mjesta drugoga u islamu.
I. Uvod: metodoloke napomene
Prvo, u tekstu kakav je ovaj nemogue je prenaglasiti vanost injenice
da u islamu (barem ne danas) nema konanog niti centralnog vjerskog
autoriteta koji bi mogao dati konani sud o ovom pitanju. U ovome se
trenutku, posebno nakon 11. septembra 2001. god. vodi pravi unutar-
muslimanski rat za duu islama. To je, nadamo se, jedno zdravo stanje
kreativne tenzije. Utoliko je vrlo vano na samom poetku podsjetiti
itaoca na lepezu razliitih pravaca unutar (i klasinog i savremenog)
islama, koji se ponekad sutinski razliito oituju o naoj temi. Tako je
jedan od pravaca inkluzivizam Ibn Arebija, iju tradiciju manje-vie
danas njeguju muslimanski ljubitelji perenijalne flozofje. Najbrojniji,
meutim, i stoga najvaniji pravac je onaj koji slijedi maticu islamske
pravne misli (ulema, fukaha) i u svom se promiljanju ove teme kori-
sti metodologijom islamskog prava (makar esto vrlo nekonzistentno).
To je normativni islam koga veina muslimana priznaje i onda kada
ga ne praktikuje. S pozicija ovog pravca mogue je danas govoriti i sa
minbera, i iz mihraba, i iza katedre jer ovaj diskurs ima svoje sluaoce
meu obinim muslimanima koji su nama u ovom projektu najvaniji.
Metodologija ovog pravca garantira da miljenja do kojih se putem nje
doe nee moi biti olahko odbaena kao uvezena ili kao kukaviije
jaje u islamskoj misli, mada emo iz ovoga kruga povremeno uti i
stavove koji nam se moda i ne dopadaju. Za ovaj je pravac jo vano
kazati da unutar sebe udomauje mnotvo, ponekad suprotstavljenih
liberalnih i ekskluzivistikih grupacija ija misao stalno evoluira. Kako
ovo nije akademska debata, ve pokuaj da se osnai suivot, mi smo se
povodili uglavnom za onim miljenjima koja idu tome u prilog.
M u s l i m a n i i d r u g i
25
Drugo, kao to je poznato, izvori islama su Kuran (objava Muha-
mmedu, mir na Njega) i Sunnet (rijei i djelo poslanika Muhammeda).
Sve ostalo (kao npr. konsenzus islamskih uenjaka i pravna analogija)
su pomoni izvori ili, bolje kazano, metode za derivaciju normi iz te-
meljnih izvora. Ovo je ubjeenje s kojim ivi veina muslimana, pa je
stoga vrlo vano da svaki stav o suivotu bude potkrijepljen ne samo
racionalnim ve i skripturalnim argumentima.
Tree, kada smo ve kod izvora islamskog uenja, ima smisla na-
glasiti da kuranska struktura jeste vrlo neobina za savremenog itaoca.
Kuran je neposloeni mozaik. Zato je za razumijevanje kuranskog ue-
nja o nekom pitanju vano njegovo tematsko tumaenje koje e obu-
hvatiti sve kuranske tekstove na tu temu, posloiti ih vremenski, zatim
po obuhvatnosti (opi i specifni), po vanosti (centralni i ostali) Mi
smo pokuali tako neto uiniti u ovom sluaju.
etvrto, povijest islama uglavnom nije normativna i mjerodavna,
osim djelimino u prve tri generacije, pa emo zato najee navoditi pri-
mjere i presedane iz tog razdoblja. Kasnija povijest dokaz za ili protiv mu-
slimana ali ne i protiv islama, pa smo se njome zato mnogo manje bavili.
II. Teori j sko utemelj enj e sui vota
reli gi j a u i slamu
Prvenstveni cilj ovoga dijela je ukazati na neke ope principe i prece-
dente iz rane povijesti islama koji nikako ne bi smjeli biti isputeni iz
vida pri razmatranju mjesta drugoga i teorijskog utemeljenja suivota
religija u islamu.
10
I dok su neki od ovih principa i precedenata dobro
10
Iako je u savremenom svijetu, pa i na Balkanu, drugi obino pripadnik druge etnike sku-
pine ili nacije, pa je suivot nacija i etnikih skupina, vie nego suivot vjera, stvarni problem,
valja podsjetiti da su, sa islamskog stanovita, diskriminacija, mrnja i ubijanje drugih ljudskih
bia zbog pripadnosti drugoj etnikoj skupini, rasi ili naciji, najblae reeno, alosni i izvan pa-
meti. Moglo bi se rei da je islam (ali ne i muslimani) etniki, nacionalno i rasno slijep. I dok ne
prezire svaku identifkaciju sa plemenom, etnikom zajednicom ili nacijom, islam, za razliku od
identifciranja sa vjerom takvo identifciranje nikad ne dri razlonom osnovom za znaajnije
podjele meu ljudima. Otuda emo ovdje i govoriti samo o suivotu religija.
26
poznati i esto citirani, drugi su, reklo bi se, nepravedno zanemareni.
Od ovog napisa, ipak, ne treba oekivati da iscrpno elaborira sve aspek-
te naznaenog pitanja.
Sui vot s a Dr ug i m kao vj e r ni ka di l e ma
Ponimo sa konstatacijom da suivot sa drugim za ozbiljna i nedovolj-
no informisana vjernika, pa i muslimana, predstavlja problem. Dilema
obinog vjernika se obino svodi na sljedee: Ako je ono u ta vjerujem
istina, a sve ostalo la, i ako Bog od mene trai da dam sve od sebe na
irenju Istine i suzbijanju lai, kako je onda mogue legitimizirati dru-
goga i istovremeno ostati vjeran svojim ubjeenjima?
Valja odmah kazati da su polazine premise naeg prijatelja, kada
je islam u pitanju, neupitne. Kuran se vjerniku obraa jasnim rijeima:
Istina je od tvoga Gospodara, pa nipoto ne budi od onih koji sumnjaju.
(Poglavlje El-Bekare/Krava, 2:147). Iskrena i otvorena, kakva jeste Bo-
ija knjiga, nemuslimanima se obraa oslovljavajui ih sa nevjernici,
11

upravo u poglavlju u kome ih poziva na toleranciju i suivot: Reci: O
nevjernici, ja ne oboavam ono to vi oboavate, a ni vi ne oboavate ono
to ja oboavam.... Vama vaa, a meni moja vjera. (Poglavlje El-Kafrun/
Nevjernici, 109:1 - 5). Ovakvih stavaka u Kuranu ima mnogo da bismo
ih ovdje sve navodili. Ipak, zakljuak koji se implicira u razmiljanju
naeg prijatelja nije ispravan. Zato? Zato to zapostavlja brojne druge
kuranske stavke i islamske principe koji su relevantni za ovo pitanje i
koji - kad je u pitanju mogunost suivota - u znatnoj mjeri ublauju,
da ne kaemo, relativiziraju prvobitni utisak koji na sluaoca/itaoca
ostavljaju prethodni kuranski stavci. Na prijatelj nedopustivo reducira
i pojednostavljuje problem. Ovdje je, svakako, nemogue iscrpiti sve
relevantne kuranske stavke i islamske principe, pa emo se zadrati na
onim koji nam se ine najbitnijim.
11
Ima muslimanskih mislilaca koji prednost u ovom sluaju daju 62. ajetu iz sure El-Bekare
i 69. ajetu iz sure El-Maide. koji, doslovno i izolovano shvaeni, kau da oni krani, jevreji i
sabejci koji budu vjerovali u Boga i Sudnji dan nemaju od ega strahovati.
27
1. Suivot kao htijenje Boije
Prvo, Kuran eksplicitno kae da je razliitost ljudskih ubjeenja volja
i htijenje Boije i da je On taj koji e, ne na ovom, ve na Buduem
svijetu, presuditi ko je bio upravu (Kuran, El-Hadd, 68 - 69). Do
tada, ovaj svijet je, to neko ree, tek olimpijada dobrih djela. I dok
razilaenja sama po sebi nisu dobra niti Bogu mila, On je htio da ih
bude i zato je ljude i stvorio. A da je htio, svi bi ljudi vjerovali. Ali on
nije htio druge anele koji su po prirodi svojoj bezgrjeni, niti pasivne
izvrioce Njegove volje (pa zar da mi ljude silimo da vjeruju kad to Bog
nije htio uiniti?!). Bog je, dakle, htio stvorenje koje e birati i za svoj
izbor snositi posljedice. Ovo je bitan zaokret u razmiljanju o mogu-
nosti suivota u odnosu na ono preanje naeg prijatelja. Posluajmo
kako Kuran o tome govori:
Da je Bog htio, sljedbenicima jedne vjere bi vas uinio. Ali on hoe
da vas iskua u onome to vam je dao. Zato se natjeite u dobru.
Bogu ete se svi vratiti, pa e vas On o onome u emu ste se razilazili
obavijestiti. (Poglavlje El-Maide/Trpeza, 5:48)
Da je Bog htio sljedbenicima jedne vjere bi vas uinio. A oni se
nikad nee prestati razilaziti, osim onih kojima se Gospodar tvoj
smiluje. A zato ih je i stvorio. I ispunila se rije Gospodara tvoga:
Sigurno u Ja ljudima i dinnima zajedno pakao napuniti. (Po-
glavlje Hud, 11:118 - 119)
A da je tvoj Gospodar htio, uistinu bi svi koji su na Zemlji vjernici
bili. Pa zar da ti ljude prisiljava da vjernici budu!? (Poglavlje
Junus, 10:99)
Poslanikova obaveza kao i obaveza muslimana je samo da opome-
nu, da objavu jasno do ljudi dostave i da im omogue slobodu da, ako
ele izaberu islam. Oni nisu obavezni da im je nameu, jer u vjeri prisile
nema.
12
12
Poglavlja El-Gaije, 88:21 - 22, i El-Bekare, 2:256.
28
2. Univerzalne vrijednosti pravde i dobrote imaju primat nad vjerskim
formalizmom
Drugo, kako islam ne poistovjeuje, ali tjesno povezuje moral i religiju,
ini se da svaki vjernik s vremena na vrijeme doe u poziciju da bira
izmeu univerzalnih vrijednosti dobrote (ihsan) i pravde (adl, qist), na
jednoj, i specifnih vrijednosti promoviranih od strane njegove vje-
re. Autor ovih redaka vjeruje da je rije o lanoj dilemi i da izboru
nema mjesta, jer dilema ne postoji. Slijedei onu nit u islamskoj eti-
koj i politikoj misli koju biljei jedan od posljednjih velikana klasine
islamske misli Ibn Tejmijje u poznatoj formuli Bog podrava pravedna
vladara-nemuslimana, ali ne i nepravedna vladara-muslimana, autor
vjeruje da su univerzalne vrijednosti pravde i dobrote temeljne islamske
vrijednosti i da kao takve imaju primat nad vjerskim formalizmom.
Naalost, u posljednjim stoljeima, pa i danas, veliki broj muslimana
misli i postupa suprotno. A dragi Bog jasno kae, a imami svakog petka
sa mimbera
13
ponavljaju: Zaista Bog nareuje pravdu i dobroinstvo...
Veliki komentator Kurana i enciklopedista Fahruddin er-Razi pie da
je itav Kuran samo komentar ovog naela.
14
aljui svog izaslanika
u Jemen, tada veinski nemuslimansku zemlju, poslanik Muhammed,
mir i blagoslov Boiji neka su na njega, nije propustio da ga upozori da
kletva mazluma, onog kome je uinjena nepravda, stie onog kome je
upuena makar mazlum bio i poricatelj, tj. nemusliman. Moglo bi se
kazati da u islamu postoje jake osnove za suivot sa nevjerom (kufrom),
ali ne i sa nepravdom (zulumom).
Sam Kuran, iako beskompromisan u stavu prema borbenim i zlo-
namjernim nemuslimanima,
15
kae da sama razlika u vjeri nije razlog
da muslimani ne budu pravedni i dobri prema drugima: Bog vam ne
prijei da dobro inite i pravedni budete prema onima koji se protiv vas
nisu borili i koji vas iz kua vaih nisu protjerali... (Poglavlje El-Mumte-
13
Mjesto u damiji odakle se imam obraa vjernicima petkom.
14
Meu savremenim zastupnicima ovakvog stajalita su izmeu ostalih i rahmetli Fazlur Ra-
hman i Abul-Ala el-Mevdudi. Vidi, naprimjer, Fazlur Rahman, Islam, i Ebu-l-Ala Mevdudi,
Islamski pokret (Mostar: Hedijja, 1999).
15
Vidi odjel o spornim tekstovima.
29
hane, 60: 8). Ovo je kljuni kuranski stavak o pitanju mjesta drugoga
u islamu. Komentariui znaenje rijei da dobro inite utjecajni ma-
likijski pravnik ihabuddin El-Qarraf je nabrojao slijedee: Blagost
prema slabome od njih, i udovoljavanje potrebi siromanog od njih,
i hranjenje njihovog gladnog, i odijevanje njihovog nagog, i blagost u
govoru s njima iz obzira i milosti prema njima, a ne zbog straha ili
ponienja - i molitva Bogu da ih uputi, i da ih uini od sretnih, i
da ih savjetujemo u svim poslovima, vjerskim i ovosvjetskim, i da ih
ne ogovaramo, i da uvamo njihovu imovinu, i porodicu i ast, i sva
njihova prava i interese, i da im pomognemo da isprave uinjenu im
nepravdu, i da ostvare sva svoja prava
16
U ovom duhu je poslanik Muhammed jo prije nego je primio
prvu objavu uestvovao u Vitekom savezu (Hilfu-l-fudul), iji je cilj bila
zatita obespravljenih, da bi godinama nakon toga svojim drugovima s
ponosom govorio o tom svom iskustvu i spremnosti da se ponovo oda-
zove na slinu inicijativu.
I ne samo da islam podstie svoje sljedbenike na pravdu i dobro-
instvo prema nemuslimanima; on ih psihiki priprema da prihvate do-
broinstvo od drugih i da ga velikoduno uzvrate kada budu u prilici.
Imajui na umu ratobornu antinevjerniku retoriku islamskih radikala,
koja redovno dovodi u pitanje dobre namjere nemuslimana koji pru-
aju pomo muslimanima, od posebne je vanosti skrenuti panju na
neto to bi se, iz klasine islamske perspektive, moglo imenovati pa-
radigmom nevjernika-humaniste.
Ovaj sluaj dovodi nas do jedne druge dileme o mogunosti posto-
janja nemoralnog muslimana i moralnog nemuslimana. Da musliman
moe biti nemoralan sasvim je izvjesno i takva se osoba ili kombinacija
naziva munafkom i zauzima znaajno mjesto u kuranskoj psihologiji.
Iako su epizode i dogaaji koji e ovdje biti spomenuti dobro po-
znati boljim poznavaocima islama i mogu se nai u svim obimnijim bi-
ografjama posljednjeg Boijeg poslanika njihove implikacije po suivot
se rijetko razmatraju, skoro nikako. Evo ukratko tih precedenata.
16
El-Qarraf, El-Furuq, 3:15 u Jusuf El-Karadavi, Gajru l-muslimin f l-mudtemei l-islami
(Bejrut: Muessesetu r-risale, 1985), 38.
30
Dobro je poznato da je amida Muhammeda, mir i blagoslov Bo-
iji na njega, Ebu Talib, umro kao idolopoklonik, iako je oko deset
godina bespotedno titio i branio Poslanika i konano umro s njim u
progonstvu to su ga idolopoklonici Mekke organizirali muslimanima i
njihovim simpatizerima meu nevjernicima. Poslanik je do posljednjeg
daha pokuavao ubijediti svog amidu da primi islam, ali nije uspio. I
bilo mu je jako teko i to je umro i to je umro kao nevjernik. Ipak
Ebu Talibovo idolopoklonstvo nije bilo razlogom nesporazuma izmeu
njih dvojice.
17

Kada je Poslanik, a.s., bio doekan i protjeran kamenicama iz Taifa,
dvojica idolopoklonika toga grada, Utbe ibn Rebia i ejbe ibn Rebia,
bili su dovoljno humani da mu poalju svoga slugu Addasa sa grozdovi-
ma groa dok se sklonivi se od kamenica odmarao izvan Taifa.
18
Podjednako znaajna su i slijedea dva sluaja iz kasnih mekanskih
godina poslanike misije. Kao to je poznato, idolopoklonici Mekke su,
prethodno iscrpivi sva sredstva privole i prisile, odluili bojkotovati
muslimane i njihove pomagae meu nemuslimanima, kako bi ih prisi-
lili da odustanu od svoje vjere. S muslimanima je dui period (historia-
ri nisu jedinstveni u vezi duine perioda) bilo zabranjeno trgovati, eniti
se... jednostavno, komunicirati. Da bi sve bilo ozbiljnije i poprimilo sa-
kralnu notu, mekanske voe su ovaj meusobni sporazum stavile u pi-
sanu formu i istaknule u unutranjosti Kabe, njihovog glavnog svetita.
Kao rezultat te objave muslimani su bili protjerani u gola brda iznad
Mekke i proli kroz teke patnje. Mnogi, posebno djeca i slabi, nisu
izdrali, meu njima i Poslanikova voljena supruga Hatida i amida
Ebu Talib. Posmatrajui ta se deava, grupa idolopoklonika (povijest je
17
Nije mjesto za elaboraciju, samo da napomenemo da u jednoj izjavi Poslanik kae da e zbog
svojih postupaka Ebu Talib biti poteen najteih patnji u Vatri, ali da e kao nevjernik ipak
biti u njoj i da e mu i od tog minimuma (bit e u vatri do lanaka) mozak kljuati. Sluaj
Ebu Taliba, meutim, potvruje onu opservaciju koja kae da u islamu teoloki pluralizam nije
uvjet drutvenog i politikog/javnog pluralizma. Zahvaljujem kolegi Christianu Moeu to mi
je skrenuo panju na ovu formulaciju. Za vie vidi: Kate McCarthy, Reckoning with Religi-
ous Diferences: Models of Interreligious Moral Dialogue in Sumner B Twiss i Bruce Grelle,
urednici, Explorations in Global Ethics: Comparative Religious Ethics and Interreligious Dialogue
(Westview Press, 1998), pp. 73-117.
18
Ebu-l-Hasen Ali el-Haseni en-Nedevi, Siretu Hatemi-n-nebijjin (Bejrut: Muessesetu-r-risale,
1988), 97.
31
zabiljeila imena etverice: Hiam ibn Amr ibn Rebia, Zuhejr ibn Ebi
Umejje, El-Mutim ibn Adijj i Ebu-l-Bahteri ibn Hiam) pokreu kam-
panju za okonavanje, kako su ga nazivali, sramotnog bojkota. Njihova
nastojanja su proizvela radikalan zaokret u javnom mnijenju Mekke i
bojkot je konano bio dokinut.
19

Jedan od te trojice, El-Mutim ibn Adijj, junak je jo jedne svije-
tle epizode iz rane povijesti muslimansko-nemuslimanskog pomaganja.
Naime, kada je Poslanik pokuao ui u svoj grad nakon neuspjele misije
u Taif, imao je to vidjeti: voe njegova grada su odluile da mu ne ga-
rantuju sigurnost, tj. da ga ne ele vidjeti u gradu. Po starom arapskom
obiaju, ulaznu vizu u ovakvim sluajevima je mogao garantovati bilo
koji graanin Mekke. Svakako, muslimani nisu smatrani graanima, pa
niko od njih nije ni mogao Poslaniku pruiti utoite. Tada se ponovo
pojavio El-Mutim i na svoj rizik uzeo Muhammeda pod zatitu.
20
Posla-
nik Muhammed mu to nikad nije zaboravio. Nekoliko godina kasnije,
nakon neoekivane velike pobjede na Bedru, u kojoj je zarobio sedam-
deset Mekkelija-idolopoklonika, razmiljajui ta da radi s njima: da ih
ubije, kako je predlagao Omer, ili pusti bez otkupnine ili uz nju, kako je
predlagao Ebu Bekr, Poslanik, a.s., u jednom momentu izjavljuje: Da je
El-Mutim ibn Adijj iv i da se za njih zaloio, sve bih mu ih poklonio!
21

A kada su poraeni idolopoklonici na Bedru, Poslanik, a.s., je na-
redio da se ne ubija Ebu-l-Bahteri ibn Hiam jer je titio Poslanika dok
je bio u Mekki i zato to je bio meu onima koji su animirali Mekkelije
za obustavu bojkota muslimana.
22
to bi se drugo moglo oekivati od
Boijeg poslanika!?
19
El-Nedevi, Siretu Hatemi-n-nebijjin, 90-91. Za Ibn Hiama vidi Izzuddin Ebu-l-Hasen Ali
Ibnu-l-Esir, El-Kamil f-t-tarih (Bejrut: Daru-l-kitabi-l-arebi, 1997), 2: 22.
20
Muhammed Hamidullah, Muhammed a.s.: ivot i djelo (Sarajevo: Starjeinstvo IZ u BiH,
Hrvatskoj i Sloveniji, 1983), I: 145. Hamidullah se poziva na Ibn Hiama i El-Belazurija.
21
Akram Diya al Umari, Madinan Society at the Time of the Prophet (Herndon: International
Institute of Islamic Tought, 1995), tom II, str. 43 prenosei iz: Ibn Hader, FethulBari, tom
7, str. 321.
22
Ibnu-l-Esir, El-Kamil f-t-tarih, 2:22.
32
3. Priznavanje drugog i njegova legitimnost ne ovise o vjeri u ispravnost
njegova stava
Tree, od posebne je vanosti naglasiti da islam legitimnost drugog ne
uvjetuje time da se mora vjerovati u ispravnost stavova i ubjeenja drugo-
ga. tavie, islam priznaje drugog i kad kategoriki tvrdi da nije u pravu
u islamu teoloki pluralizam nije preduvjet za drutveni pluralizam.
23
Ra-
zloga za ovakav stav je vie. Jedan od njih, moda presudan, jeste islamsko
priznavanje ogranienosti ljudskog rasuivanja i nemogunosti da ljudi
na ovom svijetu donesu konani sud o pitanjima u kojima se razilaze,
kako je ve spomenuto u ranije citiranom kuranskom stavku. Islam ui
da je sam kuranski nauk dovoljno jasan, no sredina i nedovoljno po-
znavanje Boije poruke mogu predstavljati objektivne prepreke spoznaji
Istine i u sluaju onoga koji ima najistije namjere. Doda li se ovome
da Kuran ui kako jevrejske i kranske svete knjige sadre dio izvorne
boanske poruke, te da nije iskljueno da i svete knjige drugih vjera sa-
dre dio objavljene istine (s obzirom na to da islamska tradicija govori o
124.000 vjerovjesnika odaslanih ovjeanstvu), onda nam postaje jasno
zato Kuran priznaje drugoga, posebno kad je rije o Batinicima Knji-
ge, odnosno jevrejima i kranima, po opem shvatanju, koje poziva na
okupljanje oko zajednike rijei, a muslimanima nareuje da s njima na
lijep nain raspravljaju.
Ne treba zaboraviti ni to da Kuran ui da je posljednji Boiji po-
slanik samo posljednji u nizu donosilaca Boije milosti ovjeanstvu.
Islam je i vjera kontinuiteta. Sam Poslanik u jednoj izreci kae da je
primjer njega i ostalih vjerovjesnika i poslanika kao primjer lijepog
zdanja kome je nedostajala samo jedna cigla pa da bude savreno. Po-
slanik za sebe kae da je on ta cigla. U tom smislu brojni su primjeri
23
Legitimnost drugog unutar same muslimanske zajednice se temelji, izmeu ostalog, i na
teoriji idtihada (nastojanju da se ulaganjem vlastitog truda spozna Boija nakana) prema kojoj
Bog nagrauje prema trudu i namjerama a ne prema ispravnosti zakljuaka, i koja legitimizira
pogreno miljenje kako bi se dolo do ispravnog. Drugim rijeima, pluralizam i ekumenizam
unutar muslimanske zajednice ne zavise nuno od agnosticizma ili relativizma. O legitimnosti
drugog u islamu vidi opirnije u Ahmet Alibai, Te Right of Political Opposition in Islamic
History and Legal Teory: An Exploration of an Ambivalent Heritage, Al-Shajarah: Journal
of the International Institute of Islamic Tought and Civilization (ISTAC) 4, no. 1 (1999), pp.
231-95.
33
iz islamskog prava i teologije koji uz svu novinu islama naglaavaju i
kontinuitet Muhammedove misije u odnosu na one prethodnih po-
slanika. Prema Kuranu, Poslanik i muslimani vjeruju u sve poslani-
ke bez razlike.
24
Islamski pravnici nerijetko istiu da su zakoni koje je
Bog poslao zajednicama prije one koju je oformio Muhammed, a.s., i
njeni zakoni, ako nije izriito drugaije reeno. Sam Poslanik je svoje
drugove poduavao da se u odreenim situacijama mogu pozvati na
predaje Batinika Knjige (israilijjat i nasranijjat), u emu su oni, pre-
ma sudu savremenih kritiara, i pretjerali.
25
Dalje, Kuran kae da svi
Batinici Knjige nisu isti. Neki od njih su dobri i njihova djela nee
propasti.
26
A islamski teolozi govore o neznanju kao izgovoru za nevje-
rovanje pod odreenim uvjetima.
27

Nadalje, Kuran ui da je Bog ovjeka uzdigao nad sva ostala stvore-
nja, da ga je poastio i dostojanstvo mu podario. Mi smo sinove Ademo-
ve, doista, odlikovali / dostajnstvenim uinili, veli Kuran (El-Isra, 70).
Mada ima tumaenja da su nemuslimani odbijajui poruku Boiju s ko-
jom je doao Muhammed izgubili ovo dostojanstvo, mnogi muslimanski
autoriteti ovaj ajet razumijevaju u opem smislu, tj. da se odnosi na sve
ljude bez obzira na vjeru, a to sugerira sintagma sinovi Ademovi.
Daleko bi nas odvelo da nabrajamo sve koncepte i principe koji
omoguavaju odvajanje legitimiteta i priznavanja prava drugom na
24
Poglavlje El-Bekare/Krava, 2:285.
25
Poznata Poslanikova izjava u ovom smislu glasi: Prenosite od Sinova Israilovih (Jevreja). U
tome nema grijeha... Prema Hamidullahu u Sahihu-l-Buhariju ima hadis prema kome se Po-
slanik osvrtao na praksu Batinika Knjige kad mu ne bi dola decidna objava o nekom pitanju.
Svakako, islam ne slijedi uvijek praksu drugih, ve je nekad i dokida; incest kod zoroastrejaca,
spaljivanje supruge po muevljevoj smrti kod hindusa i bacanje djevojke u Nil kod Egipana
su samo neki primjeri. Vidi: Muhammad Hamidullah, Tolerance in the Prophets Deeds at
Madina u Islam, Philosophy and Scienece: Four Public Lectures Organized by UNESCO, June
1980. Paris: Te UNESCO Press, 1981.
26
Poglavlje Alu Imran, 3:113 - 115.
27
Vidi: Abdu-l-Munim Mustafa Halime, El-Udhru bi-l-dehl ve qijamu-l-hudde (Amman:
1993). Islamski teolozi imaju mnogo toga znaajnog za ovu raspravu kazati i o onima do kojih
iz ovog ili onog razloga boanska poruka nije stigla u jasnoj formi (Ehlu-l-fetre), kao i o ono-
svjetskoj sudbini djece nemuslimana i umno nesposobnih. Prema odredbama erijatskog prava,
ovjek ne odgovara za ono to uini pod prisilom (osim ubistva i silovanja) i u odsustvu svijesti.
Takoer, osoba nije odgovorna ni za veinu djela koja uini iz neznanja. Po earijskoj teolokoj
koli za vjeru i nevjeru se odgovara samo po dolasku u kontakt sa Boijim pozivom. Shodno
tome, nenamjerna neobavijetenost i nesloboda su, moe se kazati, olakavajui faktori.
34
postojanje od ispravnosti i istinitosti njegovih ubjeenja. Na kraju, u
svjetlu gore reenog, priznavanje prava drugom na postojanje ne znai
njegovo odobravanje, niti odricanje od svojih ubjeenja, kao ni odusta-
janje od nastojanja da se drugi pridobije za njih. Zabranjivati misionar-
stvo u svim oblicima pozivajui se na potrebu tolerancije je nonsens, jer
samo uz prisustvo misionarstva tolerancija kao priznavanje, a ne trplje-
nje drugog dobija potpuni smisao.
Povijesno govorei, dokument sainjen izmeu Posanika i nemu-
slimana Medine, poznat kao Medinska povelja, jedan je od najranijih
drutvenih ugovora koji utjelovljuju princip tolerancije. Ukratko, do-
kument koji neki smatraju i prvim pisanim ustavom uope, nemusli-
manima je garantovao slobodu savjesti, vjeroispovijesti i suenja prema
zakonima vlastite vjere
28
, ili savremenim rjenikom kazano, kulturnu,
vjersku i pravnu samostalnost/autonomiju u okrilju islamske drave.
Bez namjere da glorifkujemo islamsku prolost, recimo da je
osmanski nain ureenja odnosa meu razliitim vjerskim zajednicama
poznat kao millet-sistem druga, vremenski i prostorno blia instanca pri-
mjene ovog naela. Nemogue je u par redaka saeti sve ono to je mi-
llet-sistem bio, a posebno ne sve njegove prednosti i mahane u odnosu
na savremena ureenja multireligijskih drutava. Valja samo kazati da
i povjesniari kakvi su Bernard Lewis i pokojni Elie Kedouri smatraju
da je prelazak iz osmanskog millet-sistema, u kome su formalno ne-
muslimani bili diskriminirani, u sistem nacionalnih drava, gdje su svi
graani formalno jednaki pred zakonom, znaio stvarni korak unazad
po pitanju prava nemuslimana.
29

Interesantno je navesti zapaanje profesora Muhammeda Hami-
dullaha da su se dvadeset godina nakon Poslanikove smrti muslimani
28
Poglavlje El-Maide, 5:47.
29
Vidi npr. B. Lewis, Islam and the West (New York: Oxford University Press, 1993), Benjamin
Braude i Bernard Lewis, eds., Christians and Jews in the Ottoman Empire, 2 vols., New York:
Holmes and Meier, 1982, Elie Kedouri, Minorities, u Te Catham House Version and Other
Middle-Eastern Studies (Hanover, N.H.: University Press of New England, 1984). O poloaju
Srpske pravoslavne crkve pod osmanskom vlau vidi Mirko Mirkovi, Pravni poloaj i karakter
Srpske crkve pod turskom vlau (1459-1766) (Beograd: Zavod za izdavanje udbenika SR Srbi-
je, 1965) i Boris Nilevi, Srpska pravoslavna crkva u BiH do obnove Peke patrijarije (Sarajevo:
Veselin Malsea, 1990). U Mirkoviu itamo i miljenje da je SPC u Osmanskoj dravi u jednu
ruku bila drava u dravi.
35
pobili izmeu sebe, a da u opem haosu koji je nastao nije zabiljeen
nijedan ustanak nemuslimana s ciljem da iskoriste nemire kako bi se
oslobodili novouspostavljene muslimanske vlasti. tavie, kada je bi-
zantijski car Konstantin II pisao kranima u muslimanskoj dravi da
iskoriste priliku i dignu se na ustanak protiv neprijatelja svoje vjere, te
da e ih on pomoi u njihovim nastojanjima, oni su mu odgovorili: Ti
neprijatelji nae vjere su nam drai od tebe!
30
ini se da razlozi izolovanih povreda prava nemuslimana danas u
muslimanskom svijetu nisu vjerske, ve kulturne i psiholoke naravi.
Naime, da bi se postavilo prema nemuslimanima kako su se prema
njima postavljali muslimani veim dijelom svoje povijesti, treba ima-
ti osjeaj samopouzdanja, pa moda i superiornosti. Danas muslimani
nemaju ni jedno ni drugo, i zato svoj islamijjet (islamstvo i musliman-
stvo) dokazuju ugroavanjem prava nemuslimana.
III. Drugi u i slamskom pravu
Da gornji principi ne bi ostali samo u ravni moralnih preporuka, oni su
dosljedno pretoeni u norme islamskoga prava, tj. u prava (i obaveze)
nemuslimana, odnosno muslimana spram nemuslimana. Vano je znati
da islam, kao i sve druge religije, naglaavaju obaveze u odnosu na prava i
da uvijek to dvoje povezuje. Prije nego uemo u detalje pravnoga statusa
nemuslimana u erijatu, vano je naglasiti da erijat, kao i svi pozitivni
ustavi i zakoni, od graana drutva u kome je on ustavno-pravni okvir ili
moralni sistem oekuje lojalnost njegovim moralnim i pravnim temelji-
ma. Ta se, dakle, lojalnost oekuje od muslimana u svim detaljima a od
nemuslimana u onim koja se ne kose sa njihovim vjerskim ubjeenjima.
Na narednim stranicama govorit emo o propisima koji reguliu
status nemuslimana. Ponekad e neki propis zaparati uho modernog
sluaoca. No, treba imati na umu da su to propisi formulirani dobrim
dijelom prije dvanaest stoljea, dok ostatak svijeta nije uope razmiljao
30
Hamidullah, Tolerance in the Prophets Deeds at Madina, pp. 26 - 27.
36
o priznavanju drugoga i njegovim pravima. Neki od ovih propisa dali
bi se i drugaije formulisati, ali smo eljeli ostati vjerni terminologiji
klasinog islamskog prava.
Ope pravi l o:
Mus l i mani i nemus l i mani i maj u i s t a prava i obaveze
Ope je pravilo u islamskom pravu da nemuslimani i muslimani imaju
ista prava i obaveze, osim u situacijama gdje postoji opravdanje za ra-
zliita prava i obaveze. A najei razlog za razliite obaveze i prava jeste
potivanje slobode vjeroispovijesti nemuslimana. U prilog ovim dvjema
tvrdnjama idu slijedee izreke i pravila. etvrti halifa, Alija, Bog neka
je zadovoljan s njim, jednom prilikom je izjavio: Oni (nemuslimani)
plaaju dizju da bi njihovi imeci bili (zatieni) kao i nai i da bi njiho-
va krv bila (zatiena) kao naa.
31

Za t i t a od vanj s ke agres i j e i unut ra nj e nepravde
Prva norma proistekla iz tog pravila jeste da ivot nemuslimana uiva
istu zatitu kao i ivot muslimana. Napastvovanje nemuslimana je za-
branjeno i veliki grijeh, kae poslanik Muhammed: Ko ubije nemu-
slimana pod ugovorom (koji nije u ratnom sukobu s muslimanima),
nee osjetiti miris raja, a on se uje na etrdeset godina hoda.
32
Iako su
mnogi islamski pravnici mislili drugaije,
33
ubica nemuslimana se ubija
prema Ebu Hanif, E-abiju, En-Nehaiju, Ibn Ebi Lejli, Umer ibn
Abdu l-Azizu, i drugima.
34
Islamski pravnici su eksplicitni da muslimani imaju obavezu nemu-
slimane tititi i od vanjske agresije. Tako, naprimjer, u jednom djelu ha-
nbelijskog mezheba (kole koja se smatra najkonzervativnijom) itamo:
Obaveza je imama uvati nemuslimane pod ugovorom (dhimmije), i
31
Ibn Qudame, El-Mugni, 8:445, El-Bedai, 7:111 iz A. Zejdan, Ahkamu dh-dhimmijin ve
l-musteminin, 89. Vidi El-Karadavi, Gajru l-muslimin, 11.
32
Vidi nau napomenu o uvjetima u kojima se razvijalo islamsko pravo.
33
El-Karadavi, Gajru-l-muslimin, 12 - 13.
34
Metalib uli n-nuha, 2: 602-603 (hanbelijsko djelo).
37
sprjeavati onog ko ih uznemirava, i osloboditi ih iz zarobljenitva, i
onemoguiti onog ko im eli nelagode ako su na naoj teritoriji, makar
napadnuto mjesto bilo potpuno nemuslimansko. Razlog tome je, kako
kae to se na njih primjenjuju propisi islama i to je njihov ugovor
trajan, pa islamska vlast ima iste obaveze u tom smislu kao i prema
muslimanima
35
Malikijski, pak, pravnik El-Qarraf u svom glasovitom
djelu El-Furuq biljei da je Ibn Hazm rekao: Ko od nemuslimana bude
imao ugovor o zatiti (dhimme) i neprijetelj iz daru-l-harba (neprijatelj-
ske teritorije) ga pokua napasti, obaveza nam je izai na boj takvom
s orujem i s opremom i ginuti na tom putu, titei tako onoga ko je
u zatiti Allaha i Poslanika, a.s. jer je njihova predaja bez toga povreda
ugovora o zatiti.
36
El-Qarraf jo veli da o ovome postoji konsenzus
muslimanskih uenjaka.
Naredni sluaj iz muslimanske povijesti je od posebnog znaaja jer
je njegov sudionik bio jedan od najveih islamskih autoriteta a koji
se vrlo esto optuuje kao pretea savremenog islamskog ekstremizma.
Rije je o Ibn Tejmijji. Naime, kada su Tatari okupirali Siriju i zarobili
brojne muslimane i nemuslimane, Ibn Tejmijje je s delegacijom otiao
do Kutluaha isposlovati oslobaanje zarobljenika. Nakon duih prego-
vora tatarski je vojskovoa dopustio oslobaanje samo muslimanskih
zarobljenika. Ibn Tejmijje nije pristao na takav ishod, pa je insistirao na
oslobaanju svih zarobljenika, i jevreja i krana jer su oni, kae, sklopi-
li ugovor o zatiti s muslimanima. Kada je vidio Ibn Tejmijjinu odlu-
nost Kutluah je pristao osloboditi sve zarobljenike.
37
Slino je na kraju
prvog stoljea islama postupio emevijski halifa Omer ibn Abdulaziz,
38
a
fetvu u istom smislu izdao je i rani egipatski pravnik El-Lejth ibn Sad.
39
Muslimani su, po istom osnovu, duni sprijeiti injenje neprav-
de, odnosno krenje prava nemuslimana iznutra. Brojni su ajeti i hadisi
koji govore o zabrani nepravde uope. Pored tih opih tekstova koji se
35
El-Furuq, 3:14 - 15; 119. Vidi El-Karadavi, Gajru-l-muslimin, 9 - 10.
36
El-Karadavi, Gajru-l-muslimin, 10; Fehmi Huvejdi, Muvatinun la dhimmijjun (Kairo:
Daru -uruq, 1990), 114.
37
Hamidullah, Tolerance in the Prophets Deeds at Madina, 23.
38
Huvejdi, Ibid., 114.
39
Sunenu Ebi Davud i El-Bejheqi, Es-Sunenu l-kubra, 5:205.
38
odnose i na muslimane i na nemuslimane, postoje i hadisi koji specif-
no zabranjuju nepravdu spram nemuslimana pod ugovorom: Ko uini
nepravdu nemuslimanu pod ugovorom (muahiden), ili mu uskrati nje-
govo pravo ili ga optereti iznad njegovih mogunosti, ili od njeg neto
uzme preko njegove volje, ja u mu biti tuitelj na Sudnjem danu.
40
Ili:
Ko bude uznemiravao muslimana pod ugovorom (dhimmijjen,) ja u
biti njegov protivnik, a kome ja budem protivnik, nadvladat u ga na
Sudnjem danu.
41
Ili: Ko uznemiri zimmiju, uznemirio je mene. A ko
uznemiri mene, uznemirio je Boga.
42
Neki muslimanski pravnici, poput
hanefjskog pravnika Ibn Abidina, ak idu dotle da kau da je zulum nad
nemuslimanom tei grijeh do zuluma nad muslimanom, jer su oni u mu-
slimanskom drutvu slabiji, a zulum nad slabijim je vei grijeh.
43
Zbog toga su poboni muslimanski vladari posebno vodili rauna
o potivanju prava svojih nemuslimanskih podanika. Ebu Jusuf u djelu
El-Kharad (15-16) biljei da je h. Alija (um. 661) jednom od svojih
namjesnika pisao: Kada do njih (nemuslimana) doe, nemoj prodavati
njihovu odjeu ni zimi ni ljeti, niti njihovu hranu, niti ivotinju kojom
se slue (radi naplate obaveza prema dravi). I nemoj ih udariti nijednom
zbog dirhema, i nemoj ih maltretirati zbog dirhema, i nemoj nikome od
njih prodavati njihovu robu zbog naplate harada, jer nam je nareeno
da od njih uzimamo viak. Ako ne bude potovao moje upute, Allah e
te kaznio makar te ja i ne kaznio, a ako saznam da ne postupa ovako,
smijenit u te. Namjesnik mu je odgovorio: Onda u ti se vratiti kakav
sam od tebe otiao. Na to mu Alija potvrdi svoje upute: Makar se vra-
tio kakav si otiao. A hazreti Omer je svome namjesniku Ebu Ubejdi
40
El-Hatib s dobrim senedom.
41
Et-Taberani u El-Evsetu sa hasen senedom.
42
El-Karadavi, Gajru l-muslimin, 11.
43
El-Buhari u Sahihu, Jahja ibn Adem u El-Kharad, str. 74 i El-Bejheqi u Es-Sunen 9: 206.
Iako se ova i veina drugih vijesti koje ovdje biljeimo nalazi u nekim od najranijih i najpouz-
danijih islamskih izvora, ovi iskazi Poslanika, njegovih ashaba i muslimanskih vladara imaju
svoju vrijednost ak i da nisu autentini jer su zabiljeeni u knjigama koje muslimani smatraju
najvanijim poslije Kurana i jer su se generacije muslimana odgajale itajui ih. Samo za-
hvaljujui takvim tekstovima muslimanska povijest ne poznaje sistematske pokolje i progone
nemuslimana genocid (s moguim izuzetkom Armenaca u Prvom svjetskom ratu). I utoliko
je tana tvrdnja da je nemuslimane od muslimana spaavao samo islam. To vai i za katolike i
pravoslavce Balkana.
39
ibn El-Derrahu oporuio: Sprijei muslimane da im zulum ine i da
im tetu nanose, i da imovinu njihovu prisvajaju. tavie, umirui na
samrtnoj postelji od rane koju mu je zadao jedan nemusliman, Perzijanac
Ebu Lulu el-Medusi, veliki Omer je svome jo nepoznatom nasljedniku
oporuio: Ostavljam u amanet svome nasljedniku da pazi nemuslimane,
da potuje ugovor koji s njima imamo, da ih brani od neprijatelja i da ih
ne optereuje preko njihovih mogunosti.
44
Imam Et-Taberi u svojoj
glasovitoj Historiji biljei (4: 218) da se hazreti Omer, kada su mu dolazile
delegacije iz raznih pokrajina njegove drave, posebno raspitivao o stanju
nemuslimanskih podanika.
Ovo emo ilustrirati i s par primjera. Daleko najpoznatiji i najci-
tiraniji u islamskim djelima je sluaj jednoga egipatskog Kopta i sina
Omerovog namjesnika u Egiptu Amr ibn Asa. Prema toj predaji Amrov
se sin takmiio u tranju sa nekim Koptom i izgubio utrku. Ljut zbog
poraza udario ga je biem rekavi mu da je on (Amrov sin) potomak
uglednih ljudi (pa kako se on usuuje pobijediti ga). Nakon toga se
Kopt alio halif Omeru. Ovaj je zahtijevao prisustvo Amra i njegova
sina, te dao Koptu da udarac vrati i jo zatraio od Kopta da udari i nje-
gova namjesnika jer je njegova vlast omoguila in njegova sina. Kopt je
odbio rekavi da je raun poravnat. A onda je Omer Amru uputio svoje
poznate rijei: Otkud vam pravo da od ljudi pravite roblje kada su ih
njihove majke rodile slobodnim!?
45

U skladu sa zabranom bilo kakve nepravde nemuslimanima islam-
ski pravnici, naprijer, zakljuuju da je ogovaranje nemuslimana zabra-
njeno kao i ogovaranje muslimana.
46

Soci j al na pravda i za t i t a
Nemuslimani su ravnopravni i kada je socijalna zatita u pitanju.
Tako je u vrijeme prvog halife Ebu Bekra vojskovoa Halid ibn Velid
kao predstavnik muslimana u ugovoru sa nemuslimanima Hire (Irak)
44
45
Haijet Ibn Abidin ala el-Durri l-mukhtar (Istanbul), 3: 344 - 246. Vidi: El-Karadavi, Gajru
l-muslimin, 16.
46
Ebu Jusuf, El-Kharad, 144. Vidi: El-Karadavi, Gajru l-muslimin, 16.
40
preuzeo obavezu oslobaanja od dizje i pomo iz dravne kase za socijal-
ne sluajeve meu nemuslimanima.
47
To se desilo u vrijeme Ebu Bekra i
uz njegovo znanje, te uz prisustvo i znanje velikog broja ashaba od kojih
niko nije izrazio protivljenje. To se u islamskom pravu smatra preutnim
konsenzusom.
U drugom sluaju, halifa Omer je proao pored jevreja koji prosi
i upitao ga za razlog. Kada je saznao da zbog starosti i slabosti vie nije
kadar zaraivati za sebe i svoju porodicu, odveo ga je do blagajnika dr-
avnog trezora (bejtu mali l-muslimin) i naredio mu da tome jevreju i
njemu slinim vri isplatu u iznosu koji e im omoguiti pristojan ivot
kazavi: Nismo pravedni prema njemu ako u mladosti od njeg uzi-
mamo dizju a kad ostari pustimo ga da bude ponien.
48
Kada mu je
drugom prilikom stigao poreski slubenik iz Damaska, proao je pored
skupine leproznih krana kojima je odmah odredio dio iz ukupljenog
zekata (sadeqat), te naredio da im se odredi stalno primanje iz dravne
blagajne u visini koja e zadovoljiti njihove potrebe. Na osnovu ovog
primjera i prakse samog Poslanika islamski pravnici dozvoljavaju troe-
nje i zekata, vjerskog poreza muslimana, na siromane nemuslimane.
49

afjski pravnik imam En-Nevevi u svom enciklopedijskom dje-
lu El-Minhad kae da u kolektivne obaveze muslimana (furud kifaje)
spada otklanjanje nevolja od muslimana kao to su odijevanje golog,
hranjenje gladnog, oslobaanje zarobljenog i sl. ako te potrebe ne moe
podmiriti zekat i dravna blagajna. Komentator ovog djela emsuddin
er-Remli e-afi u Nihajetu l-muhtad ila erhi l-minhad kae da su
u ovom pogledu zimmije i muslimani jednaki.
Za t i t a i movi ne
Pored ivota zatiena je i imovina nemuslimana ukljuujui i onu koja
nije dozvoljena muslimanima kao to su alkohol i svinjsko meso. Na-
47
Ebu Jusuf, El-Kharad, 144. Vidi: El-Karadavi, Gajru l-muslimin, 16.
48
Ebu Ubejd, El-Emval. El-Karadavi, Gajru l-muslimin, 47.
49
41
ime, alkohol i svinjsko meso po islamskim pravnicima ne mogu biti
predmet kupoprodaje od strane muslimana, jer nemaju upotrebnu vri-
jednost, pa stoga se i ne tretiraju kao imovina. Tako neki klasini islam-
ski pravnici smatraju da kada bi neko muslimanu prosuo alkohol, ne
bi mu bio obavezan nadoknaditi tetu. tavie, za takav in bi imao
nagradu. Hanefjski pravnici, meutim, smatraju da musliman mora
nadoknaditi takvu tetu nanesenu nemuslimanu jer njima njihova vjera
dozvoljava konzumiranje tih proizvoda, pa im islam doputa da njima
trguju pod uvjetom da ih ne prodaju muslimanima, te da ih ne prodaju
javno u muslimanskoj sredini.
U skladu sa jednakopravnou muslimana i nemuslimana erijat-
ska kazna za krau ista je, svejedno da li je kraa poinjena u imovini
muslimana ili nemuslimana.
Sl oboda vj ere
Pored prava na ivot i imovinu, nemuslimani po islamskom pravu ui-
vaju slobodu vjerovanja i vjeroispovijedanja, kao to smo djelimino ve
vidjeli. Kljuni kuranski stavak u ovom pogledu je Boija odredba U
vjeru nema prisile!. Povrh toga, nemuslimane nije dozvoljeno vrijeati
i runo se o njihovim ubjeenjima i svetinjama izraavati: Ne grdite one
kojima se oni, pored Allaha, klanjaju, da ne bi i oni nepravedno i ne mislei ta
govore Allaha grdili. Tako smo svakom narodu lijepim postupke njihove predsta-
vili (El-Enam, 108). Od nemuslimana se oekuje ista senzitivnost
spram osjeanja muslimana.
Islamski pravnici takoer jasno odreuju da se jevrejima ne smije
nareivati da rade subotom, niti kranima nedjeljom ako vjeruju da
im je to zabranjeno a na temelju izreke poslanika Muhammeda: Samo
vama jevrejima nije dozvoljeno raditi subotom.
50
50
Sunenu n-Nesai i Sunenu t-Tirmizi. El-Karadavi, Gajru l-muslimin, 43.
42
Za t i t a vj ers ki h obj ekat a
Uz to, islam titi i vjerske objekte nemuslimana. U brojnim ugovorima
sklopljenim izmeu muslimanskih osvajaa tokom prvih stoljea isla-
ma i domicilnog kranskog stanovnitva spominje se klauzula o zatiti
crkava. Povjesniar Et-Taberi biljei da je u ahdnami koju je stanov-
nicima Jerusalema dao h. Omer prilikom preuzimanja kljueva grada,
izmeu ostalog stajalo da im Omer garantuje njihove ivote, imovinu,
crkve, krstove da niko nee stanovati u njihovim crkvama, i da ih
nee ruiti niti skrnaviti, niti iz njih ta uzimati, niti krstove sklanjati,
niti bilo ta od njihove imovine
51
Neki su dogaaji iz najranije povijesti islama teko razumljivi u
svjetlu recentnog iskustva sa ruenjem vjerskih objekata u Bosni. Na-
primjer, muslimanski povjesniari biljee a islamski se pravnici u svojim
djelima pozivaju na dogaaj iz 636. kada je halifa Omer uao u Jeru-
salem nakon to mu je patrijarh predao kljueve grada. Ponuen da
klanja u Crkvi vaskrsenja Omer je odbio ne zbog neke zabrane vezane
za namaz u crkvi ve, kako je rekao, iz straha da taj njegov in kasniji
muslimani ne iskoriste kao izgovor za pretvaranje te crkve u damiju. U
tom smislu je nedavno dr. El-Karadavi izdao fetvu da je muslimanima
dozvoljeno obaviti bajram u crkvi ili sinagogi koja im za te namjene
bude ustupljena od krana ili jevreja pod uvjetom da ne namjeravaju
iste pretvoriti u damije.
52
A Halid ibn Velid je stanovnicima Anata iz-
dao ahdnamu da imaju pravo udarati u zvona u koje god doba ele
po noi i po danu, osim u vrijeme namaza, te da imaju pravo za svoje
blagdane krstove nositi u svojim procesijama.
53
Ovo moda jeste ispod
nivoa onoga to zagovornici ljudskih prava, koja ne trebaju nikakav po-
sebni dokument, ele, ali je mnogo vie od onoga to kako muslimanske
tako i nemuslimanske manjine danas imaju u veini pluralnih drutava.
to se tie gradnje novih crkava u mjestima koja su muslimani
silom osvojili (anveten), veina pravnika je drala da tu nemuslimani
51
52
Indikativno je da ovaj ugledni islamski autoritet kao i voe pokreta Muslimanska braa vrlo
esto za graane-nemuslimane koriste pojam braa. Vidi El-Karadavi, Min Hedji l-islam, 2:
668, 670.
53
43
nemaju pravo graditi crkve. Manjina (zejdije i Ibn Qasim od malikija)
smatraju da to mogu initi uz dozvolu vlasti (to je danas praksa i za
damije). ini se, meutim, da je, iako manjinsko, ovo miljenje bilo
primjenjivano kroz povijest. Tako El-Maqrizi u djelu El-Hitat meu
graevinama Kaira navodi veliki broj crkava i kae da nema nikakve
sumnje da su sve one sagraene nakon dolaska islama u Egipat.
54
U sva-
kom sluaju, podjela zemalja na one osvojene silom i one druge danas
je irelevantna.
Bilo bi, svakako, besmisleno i smijeno tvrditi da zuluma nije bilo.
Njega je bilo i spram muslimana
55
i spram nemuslimana. Ipak, taj zu-
lum najee nije bio vjerski motiviran i stoga je esto bio ispravljan
prije ili kasnije. Tako povjesniar El-Beladhuri biljei da su emevijske
halife pokuavale udobrovoljiti krane na razliite naine da im daju
sruiti crkvu sv. Jovana kako bi proirili Emevijsku damiju. Ovi su sve
ponude odbili, pa ju je El-Velid ibn Abdulmelik silom sruio nakon
to su mu krani rekli da e ga snai zlo ako to uini. Kada je na vlast
doao Omer ibn Abdulaziz, krani su mu se obratili sa zahtjevom za
povrat crkve. Omer je naredio svome upravitelju da to uini ako ih
ne moe drugaije udobrovljiti. On je ipak uspio postii dogovor tako
da damija nije sruena.
56
Ann Elizabeth Mayer sumirajui nalaze ori-
jentalistike historiografje s tim u vezi konstatira: Uprkos incidenata
nekorektnog odnosa spram nemuslimana, fer je kazati da je musliman-
ski svijet, mjereno standardima tadanje evropske prakse, bio generalno
daleko mnogo tolerantniji i humaniji u svom postupanju sa vjerskim
manjinama.
57
Sam Poslanik je kranima dozvoljavao da obavljaju svoju molitvu
u njegovoj damiji u Medini koja je drugo najsvetije mjesto u islamu
54
55
Bilo je vremena kad su muslimani Boga molili da ih njihovi vladari tretiraju kao nemusli-
mane. Vidi El-Karadavi, Gajru l-muslimin, 65.
56
Futuhu l-buldan, 171-72. (El-Karadavi, Gajru l-muslimin, 29)
57
Ann Elizabeth Mayer, Islam and Human Rights: Tradition and Politics (Boulder: Westview
Press, 1999), 136. U skladu sa najboljom islamskom tradicijom vezanom za izgradnju i namje-
nu vjerskih objekata Islamska zajednica u BiH je donijela odluku da srui damiju u Bradini
sagraenu na srpskoj zemlji.
44
dok su drugi muslimani poli da ih sprijee.
58
Na osnovu ovog i najkon-
zervativniji islamski pravnici poput Ibnu l-Kajjima doputaju kitabija-
ma da ulaze u damije i u njima obavljaju svoje molitve pod uvjetom da
im to ne postane obiaj.
59

Sl oboda kret anj a i boravka i pravo na pos ao
Nemuslimanima je takoer zagarantovana sloboda kretanja, posla i bo-
ravka. Izuzetak od slobode kretanja je pokrajina Hidaz u S. Arabiji
koju islam smatra svetom oblasti, a od slobode posla izuzete su kamata
i prodavanje alkohola muslimanima i u njihovim mahalama. U svakom
sluaju i muslimani i nemuslimani zasluuju bolji tretman od onoga
koji danas pojedini narodi imaju u slobodnom svijetu viza koje na naj-
grublji nain kre ljudska prava i poniavaju ovjeka.
Nemus l i mani u j avni m s l ubama
Nemuslimani mogu uestvovati i u vlasti i, prema muslimanskim klasi-
cima, jedine funkcije koje nemuslimani ne mogu obnaati u islamskoj
dravi su one koje u sebi spajaju i zemaljsko i duhovno, kao to su hi-
lafet ili predsjedavanje dravom. Nemusliman se, prema tim autorima,
mogao uspeti do pozicije ministra (wazir al-tanfdh), tree najvie funk-
cije u islamskoj dravi odmah iza halife i premijera (wazir al-tafwid).
U tom smislu islamsko pravo se ne razlikuje od recimo engleskog koje
zahtijeva da kralj, odnosna kraljica budu istovremeno i poglavari angli-
kanske crkve. Slino je i sa pozicijom vrhovnog vojnog komandanta,
jer se on smatra prvim mudahidom. Povijesni Bagdad, Kairo i druge
muslimanske prijestolnice imale su u svojim vladama veliki broj nemu-
slimana, ponekad i vie nego mnoge savremene demokratske drave u
kojima su muslimani znaajno prisutni.
58
Ibn Ishak u Siri. El-Karadavi, Gajru l-muslimin, 47.
59
Ibnu l-Kajjim, El-Hedju n-nebevi. El-Karadavi, Gajru l-muslimin, 47.
45
Pravna aut onomi j a
Opepoznato je da su multireligijska drutva vrlo zahtjevna kada je u
pitanju njihova administracija koja nee dovoditi u pitanje slobodu vje-
re pripadnika razliitih vjerskih skupina. Moderna drutva su zadatu
jednainu rijeila progonom vjere iz javne sfere, dakle, sekularizacijom,
zakonskim monizmom i postavljanjem zakona na racionalne osnove
bez uzimanja u obzir volje skupina graana da budu podvrgnuti ovom
ili onom zakonskom rjeenju. Sa stanovita islamskog prava i iskustva to
nije najbolje rjeenje i to u posljednje vrijeme poinju uviati i teoreti-
ari politikog liberalizma koji pokuavaju teorijski utemeljiti tzv. mul-
tikulturno graanstvo koje pored individualnih u zatitu uzima i tzv.
kolektivna prava.
60
Savremenim politikim rjenikom reeno, islamski
model ureenja multireligijskih drutava bi se mogao nazvati federa-
cijom vjerskih zajednica (umjesto teritorijalnog ili administrativno-te-
ritorijalnog federalizma
61
). Na primjedbu da je tako to teko postii
odgovaramo kao i Kimlika: rei da je teko ne znai da je nemogue. A
na primjedbu da je zakonski pluralizam skup, samo se moe konstato-
vati da je i tampanje slubenih novina na tri jezika koja svi razumiju
skupo, i da je skup i islandski jezik, ... pa niko zbog toga ne razmilja o
njihovom ukidanju.
Klasino islamsko pravo predvia posebne norme za nemuslimane
samo u situacijama gdje bi njihovo izjednaavanje sa muslimanima vri-
jealo njihove vjerske osjeaje. Tako se, naprimjer, od njih ne oekuje
da plaaju zekat koji je vrsta vjerskog poreza, ali se zato oekuje da
plaaju druge vrste dadbina. Takoer se od njih ne oekuje da slue
u muslimanskoj vojsci koja sluenje u odbrani zemlje smatra vjerskom
obavezom, dihadom. Zauzvrat se od vojno sposobnih nemuslimana
oekuje da plaaju dizju kao naknadu za oslobaanje od vojne obave-
ze. Meutim, ako nemusliman eli sluiti u vojci muslimanske zemlje,
on e biti osloboen plaanja te vrste poreza. Nadalje, predvia se da
60
Vidi Vil Kimlika, Multikulturalno graanstvo: liberalna teorija manjinskih prava (Novi Sad:
Centar za multikulturalnost, 2001).
61
Will Kymlicka, Zapadna politika teorija i etnike relacije u istonoj Evropi, Odjek LX
(Jesen-zima 2002), br. 3-4, str. 77.
46
nemusliman ne moe dijeliti pravdu, tj. biti sudac u onim oblastima
prava za koja muslimani smatraju da su domen erijata u uem smislu
rijei (npr. brano i nasljedno pravo). I obratno, islam ne eli nemusli-
manima nametati zakone sa kojima se oni ne identifciraju posebno u
oblasti porodinog i nasljednog prava. Po uvom uzoru pravnog plura-
lizma bile su ureene muslimanske drave u povijesti pa i Osmanska
drava.
Kolektivno kanjavanje
Islamsko pravo takoer ne dozvoljava kolektivno kanjavanje nemu-
slimana, makar takva praksa i danas bila uobiajena meu civilizira-
nim narodima. Zloini i prekraji pojedinaca meu nemuslimanima
ne mogu dovoditi u pitanje ugovorni odnos izmeu muslimana i ne-
muslimana, koji se prema islamskim pravnicima sklapa na neodreeno
vrijeme, ili kako kau, jednom zauvijek. Hanefjski pravnici biljee da
je Poslanik dao uputstvo svojim izaslanicima u Nedran (gdje su ivjeli
krani) da ne kanjavaju nekog od njih zbog zloina drugoga.
62
U
praksi je svakako bilo suprotnih nastojanja kojima se ulema estoko su-
protstavila. Tako u povijesnim muslimanskim analima itamo o reakciji
sirijskog pravnika El-Evzaija na postupak abasijskog valije u Libanu
Saliha ibn Alija ibn Abdullaha ibn Abbasa koji je zbog pobune grupe
krana protiv njegovog poreznika prognao sve stanovnike tog dijela
Libanskog gorja. El-Evzai mu je napisao dugo pismo u kome je izmeu
ostaloga pitao valiju: Kako se mogu kazniti svi za grijehe pojedinaca,
pa da ih iz njihovih domova i sa njihovih imanja progoni kada je Allah
odredio da Niko nee snositi odgovornost drugoga! i kad je Posla-
nik, a.s., rekao: Ko nanese nepravdu nemuslimanu pod ugovorom ili
ga optereti preko njegovih mogunosti, ja u takvoga tuiti na Sudnjem
danu? A na kraju pisma je zakljuio: Oni nisu roblje, pa da ih moe
po svojoj volji preseljavati iz mjesta u mjesto. Naprotiv, oni su slobodni
ljudi s kojima imamo ugovor.
63
62
Ebu Jusuf, Kharad, 72-73.
63
El-Beladhuri, Futuhu-l-buldan, 222; Ebu Ubejd, El-Emval, 170 - 171; El-Karadavi, Gajru
l-muslimin, 28.
47
Par stoljea kasnije muslimanska je historiografja zabiljeila slian
spor izmeu ejhu l-islama Ali ef. Zenbilija i osmanskog sultana Seli-
ma I, koji je u znak osvete protiv progona muslimana iz panije htio
prisilno na islam prevesti krane svoga carstva. ejhu l-islam mu je
zaprijetio da e, uini li to, izdati fetvu kojom ga razvlauje. Ne treba
napominjati kakve bi posljedice provoenje sultanova nauma imalo po
dananju demografsku kartu Balkana.
Pri vat ni odnos i mus l i mana s nemus l i mani ma
Islamski tekstovi predviaju da musliman moe imati i privatne, sva-
kodnevne odnose s nemuslimanima. Musliman moe meu nemu-
slimanima imati roditelja, daidu, djeda, nanu, suprugu, poslovnog
partnera,
64
uitelja, Roditelja nemuslimana je duan potivati, paziti
i sluati, osim ako ga odvraa od Allahova puta. Desilo se da je Esmi,
r.a., u Medinu dola majka-nemuslimanka u posjetu. Ne znajui kako
da se postavi, ona je pitala Poslanika ta da ini. Poslanik joj je rekao
da pripazi svoju majku. A kada su neki muslimani poeli dvojiti oko
ispravnosti opskrbljivanja svojih roaka i komija koji su bili uporni da
ne prihvate islam, Bog je objavio kuranski ajet: Oni koji udjeljuju ima-
nja svoja nou i danju, tajno i javno, dobie nagradu od Gospodara svoga;
i niega se oni nee bojati i ni za im oni nee tugovati. (El-Bekare, 273).
Mu musliman svojoj supruzi nemuslimanki mora omoguiti po-
sjete crkvi i nesmetano ispovijedanje njene vjere. Od muslimana se
oekuje da posjeti bolesnog komiju nemuslimana jer je to i Poslanik
inio, da dio kurbana pokloni komiji nemuslimanu. Poboni i ueni
Ibn Omer je svome slugi toliko nareivao da dio kurbanskog mesa od-
nese njegovom komiji jevrejinu, da ga je ovaj upitao za razlog tolikog
insistiranja. Ibn Omer je svoj postupak obrazloio generalnom izjavom
64
El-Buhari u svome Sahihu biljei da je Poslanik umro a da je njegov oklop ostao kod jednog
medinskog jevrejina kao zalog za hranu i odjeu koju je uzeo za svoju porodicu na veresiju.
Biograf Poslanika smatraju da je Poslanik pozajmicu mogao dobiti od nekog od svojih drugova
koji nita nisu alili za njega uiniti, ali da je Poslanik pozajmio od jevrejina kako bi poduio
svoje sljedbenike da to mogu initi bez vjerskih zapreka.
48
Poslanika: Dibril mi je toliko govorio o komiji da sam pomisio da e
doi naredba da se komije nasljeuju.
65
Kada je umrla Ummu l-Haris
ibn Ebi Rebiah, koja je bila kranka, sahranili su je ashabi Boijeg po-
slanika, a.s.
66
Neki ueni ljudi iz druge generacije muslimana (tabiini)
su sadekatu-l-ftr davali kranskim monasima, a neki (Ikrime, Ibn Si-
rin, Ez-Zuhri) su smatrali da im se moe i zekat dati.
Ipak, odreene rezerve postoje. Kuran izriito zabranjuje musli-
manki da se uda za nemuslimana. Kuran poziva i na opreznost sa ne-
muslimanima. Upozorava vjernike da za prisne prijatelje ne uzimaju
nemuslimane koji su se dokazali kao njihovi neprijatelji, jer bi time
radili u korist svoje tete, to je svakako nedopustivo. U tom svjetlu
treba tumaiti kuranske ajete koji zabranjuju prijateljevanje sa nemu-
slimanima (Npr., Ali Imran, 118). Ti ajeti dakako nisu opeg karaktera
jer kako bi onda, recimo, bilo zamislivo da musliman stupi u brak sa
nemuslimankom. (Vie o ovim rezervama vidi sekciju Sporni tekstovi.)
Obaveze nemus l i mana
Nasuprot pravima i slobodama stoje obaveze nemuslimana spram dru-
tva i muslimana. Tu prije svega spadaju uzvratno potivanje vjerskih
osjeanja muslimana i potivanje ustavnog poretka, to je i musliman-
ska obaveza.
VI. Sporni tekstovi i pi tanj a
Tekstove koji izazivaju najvie polemike ine oni koji nareuju dihad i
oni koji zabranjuju prijateljevanje sa nemuslimanima.
to se tie prvih, oni su sasvim jasno ratno islamsko pravo i tako ih
treba razumijevati, uz napomenu da je dihad pravedni a ne sveti rat,
dakle onaj rat koji se vodi radi samoodbrane, radi pomoi ljudima pod
65
66
49
tiranijom ma koje vjere bili (humanitarna intervencija) i radi zatite slo-
bode vjere (promoviranje ljudskih prava i demokratije).
67
O naravi rata
u islamu, njegovom cilju i motivima na najprecizniji nain govori stav
veine islamskih pravnika (hanefja, malikija, veine afja i hanbelija
ukljuujui Ibn Tejmijju i Ibn Kajjima) da je razlog (menat) ratovanja/
dihada agresija odnosno napad sa druge strane, a ne nevjerstvo.
68
Oso-
ba se ne ubija zbog nevjerstva, ve zbog agresije na muslimane ili nemu-
slimane. Kao argument navode propise o dihadu koji odreuju da se
civili ne ubijaju po odredbi poslanika Muhammeda, te brojne primjere
suivota prvih muslimana (kao manjine ili veine) sa nemuslimanima
koji ih nisu napadali i sa njihovih ognjita progonili.
Druga skupina tekstova je takoer brojna (npr., Ali Imran, 28; En-
Nisa, 144; En-Nisa, 138 139; El-Maide, 51 52; Et-Tevbe, 23; El-
Mudadele, 21; El-Mumtehane, 1 i 5; ). Iz ovih stavaka se moe razu-
mjeti i mnogi su razumjeli i razumiju da islam poziva svoje sljedbeni-
ke na hladne ili nikakve odnose sa nemuslimanima, pa i na mrnju prema
njima samo zato to su nemuslimani. Istina je bitno drugaija. Kada se
ovi i slini stavci promatraju u kontekstu drugih ajeta, izreka i postupaka
Poslanika, te povoda njihove objave jasno biva slijedee:
1. Da islam zabranjuje davanje prednosti nemuslimanima nad musli-
manima (min duni l-muminin), to nikako ne znai da musliman ne
moe biti dobar komija, kolega ili prijatelj sa nemuslimanom. S ob-
zirom da je sa islamskog stanovita veza vjere jaa od bilo koje druge
(krvne, nacionalne, klasne, regionalne, ) takav zahtjev je razumljiv,
a i uobiajen i kod drugih religija, ideologija i svjetonazora.
2. Iz ajeta je jasno da se zabranjuje prijateljevanje samo sa nemusli-
manima koji su, pored toga to nisu muslimani, aktivni neprija-
telji islama. Naime, 8. i 9. ajet poglavlja El-Mumtehane prave dis-
tinkciju koja je od sutinske vanosti za razumijevanje kuranskih
tekstova o odnosu s nemuslimanima, a to je razlika izmeu miro-
ljubivih i neprijateljski raspoloenih nemuslimana. Ako paljivije
67
Vehbe ez-Zuhajli, El-Alaqatu d-duvelijje f l-islam: Muqarene bi l-qanuni d-duvelijji l-hadi-
th (Bejrut: Muessesetu r-risale, 1981), 29 - 36.
68
Ez-Zuhajli, El-Alaqat, 25.
50
proitamo ajete koji pozivaju na izoliranje ili neprijateljstvo prema
nemuslimanima, nai emo da se u njima redovno kao uzrok ta-
kvih odredbi navode mrnja i aktivno neprijateljstvo nemuslimana
spram muslimana, a ne njihovo nevjerstvo. Govorei metodologi-
jom islamskog prava, to znai da je razlog (ille) ovih propisa ne-
prijateljstvo nemuslimana, a pravilo je da propisi vae tamo gdje
postoje njihovi razlozi. Sljedstveno tome, tamo gdje nema razloga
(neprijateljstva nemuslimana) ovi propisi se ne mogu primjenjiva-
ti, jer se na te situacije i ne odnose. Ajeti dakle eksplicitno navode
razloge zabrane prijateljevanja. Onaj ko bi prijateljevao sa onim ko
aktivno radi protiv njega, ko ga protjeruje i nastoji ga unititi, taj bi
inio nepravdu prema sebi, a islam je protiv svih oblika nepravde.
3. U prilog gornjoj tvrdnji ide injenica da je islam dopustio enidbu
s krankama i jevrejkama a brak po Kuranu podrazumijeva ljubav
(Er-Rum, 21). Prema tome, ljubav prema nemuslimanu koji je pri-
jatelj muslimanima nije predmet ovih tekstova, jer ovjek prirodno
voli svoju suprugu, unue, djeda, daidu, itd.
Meu sporna pitanja spadaju i pitanje dizje i pojma ehlu-dhdhi-
mme ili dhimmije/zimmije. to se tie dizje, njeno ukidanje za islam-
sku pravnu misao uope ne predstavlja problem. Muslimani su jo u
vrijeme halife Omera dizju zamjenjivali drugim porezima (kako bi i
nemuslimani plaali neke poreze kao to muslimani plaaju zekat), ili
su je jednostavno ukidali pod uvjetom da i nemuslimani idu u vojsku.
to se pojma zimmija tie, on uope nije kuranski, ve povijesni, a
prema miljenju nekih islamskih mislilaca hadis ga spominje u deskrip-
tivnom a ne preskriptivnom smislu, ime se hoe rei da je tu instituciju
islam u nekoj formi naslijedio od ranijih drava i civilizacija Bliskoga
istoka. Ne postoji nikakva zapreka da se taj pojam i status ukinu i za-
mijene pojmom graanin, jer i Medinska povelja govori o jevrejima i
muslimanima kao jednoj zajednici/naciji.
69

to se pak restrikcija na pasivno glasako pravo nemuslimana tie, s
obzirom na decentralizaciju moi i vlasti posebno u savremenim parla-
69
Huvejdi, Muvatinun, 124.
51
mentarnim politikim sistemima, mnogo je onih muslimanskih autora
koji smatraju da vie nikakve restrikcije nisu potrebne.
V. Zaklj uak
Islamsko prihvatanje drugoga nije nevoljki ustupak pred realnou
pluralnoga i meusobno ovisnoga svijeta. Naprotiv, islam priznaje i
prihvata drugoga ne iz interesa i taktikih razloga, ve iz principa. Na
prethodnim stranicama elaborirali smo nekoliko principa i presedana
iz rane islamske povijesti koji ine liberalni ethos islama kao to su
primat pravde nad vjerskim formalizmom i prihvatanje i velikoduno
uzvraanje dobra nemuslimanima od strane poslanika Muhammeda,
mir s njim. Tekst zavrava tezom da islamski izvori ne ostavljaju nimalo
prostora vjerskoj indiferentnosti, agnosticizmu i moralnom relativizmu
u njegovim ekstremnim oblicima, ali da islam poznaje onu dozu rela-
tivizma koja je potrebna za normalno funkcioniranje multireligijskog
drutva. Prema tome, potpuno su neutemeljene tvrdnje o islamu kao
ekskluzivistikoj religiji kada smo vidjeli da islam predvia da musliman
sasvim legitimno moe meu nemuslimanima imati roditelje, suprugu,
poslovnog partnera, komiju, uitelja, vladara, itd. i da se prema svima
njima mora odnositi pravedno, te da mu se preporuuje dobroinstvo.
Ono to zbunjuje mnoge, pa tako otro sude o islamu, jeste kuranska
samouvjerenost u posjedovanje istine iz ega obino bude zakljueno
da iz tog teolokog apsolutizma ne moe slijediti nita drugo nego poli-
tiki apsolutizam. Kao to smo vidjeli, to nije tako zbog nekoliko ali
u islamskoj koncepciji suivota religija. Upravo injenica da je evropski
pluralizam dobrim dijelom utemeljen na epistemiolokom pa i moral-
nom relativizmu i agnosticizmu, a da islamski nije, zbunila je mnoge.
Islamske norme koje su razvile razliite kole islamskog prava neri-
jetko se meusobno razlikuju u manjoj ili veoj mjeri. Veina njih samo
odraava principe o kojima smo govorili u prvom dijelu rada, svakako
terminologijom svoga vremena. Neke od tih normi su ipak u direktnoj
52
koliziji sa savremenim, prije svega zapadnim, poimanjem ljudskih pra-
va, ali i principima koje smo gore razmatrali. Kad je u pitanju kolizija
sa liberalnom koncepcijom ljudskih prava, treba rei da i ona sama evo-
luira i da nije nuno univerzalna u svim pojedinostima. Insistirati da
islam aminuje sve i jedan princip i normu iz liberalnih pravnih sistema
i teorije prije nego ga se prestane negativno tretirati, vrhunac je netole-
rancije i jednoumlja.
U pojedinim sluajevima, ipak, norme islamskog prava ne treba
shvatati kao zauvijek date i nepromjenjive. Prema mnogim islamskim
pravnicima, islamsko pravo takoer evoluira u brojnim segmentima,
osim onog centralnog dijela, najizravnije utemeljenog na Kuranu i
sunnetu, obino poznatog kao erijat. U tom procesu, utjecaj dru-
tveno-politikih okolnosti na pravniko razmiljanje nije zanemariv.
Imajui u vidu da su islam i kranski svijet veinu proteklih etrnaest
stoljea proveli u ratu, onda norme o nemuslimanima koje su defnisali
klasini islamski pravnici u ovom periodu, ponekad treba da poredimo
sa izvanrednim zakonima koje demokratska drutva poput Sjedinjenih
Drava i Velike Britanije povremeno uvode, kao to je bio sluaj u Dru-
gom svjetskom ratu, a koji dobrim dijelom ugroavaju prava pripad-
nika neprijateljske vjere, nacije ili rase koji ive na njihovoj teritoriji.
Ponekad ti zakoni nimalo ne slue na ast tim drutvima. U svijetu
potpuno drugih unutranjih i meunarodnih okolnosti svjedoci smo
otklona od ratnog ka mirnodopskom islamskom pravu.
Primjer otklona od ovog, uslovno reeno, ratnog islamskog prava
ka mirnodopskom islamskom pravu jeste stav sve veeg broja savreme-
nih islamskih pravnika i mislilaca da nemuslimani u islamskom poli-
tikom sistemu ako preuzmu iste obaveze kao i muslimani u smislu
odbrane zemlje, ne moraju plaati posebni porez - dizju, oko koga
se die toliko praine, te da oni ne moraju nuno biti ehlu zimme (ahl
al-dhimma, tienici), ve punopravni graani takve drave. Da nije
rije o marginalnim misliocima i pravnicima, recimo da ovaj stav dijele
Jusuf el-Karadavi, Tevfk avi, Muhammed Selim Avva, Fehmi Huvejdi
i drugi. Bar prva dvojica su iroko itani i popularni pripadnici najve-
53
eg fundamentalistikog pokreta u muslimanskom svijetu dananjice
- Muslimanske brae. El-Karadavi je jo prije nekoliko decenija pisao
da je dhimma trajni ugovor izmeu muslimana i nemuslimana kojim
Bog, Njegov Poslanik i muslimani drugoj strani garantuju sigurnost.
Zauzvrat se od njih oekuje da potuju islamski poredak u nevjerskim
stvarima i da plaaju poreze dravi. To je, kae on, u dananjem vreme-
nu dravljanstvo.
Gore spomenuti principi i norme ine samo dio liberalnog ethosa
islama, kako ga nazva profesorica Muna Abul Fadl. Istina, ne vjerujemo
da islamski izvori ostavljaju prostora vjerskoj indiferentnosti, agnosti-
cizmu i moralnom relativizmu u njegovim ekstremnim oblicima. Ipak,
islam poznaje onu dozu relativizma koja je dovoljna za normalno funk-
cioniranje multireligijskog drutva.
54
e s t i t a nj e v j e r s ki h p r a z ni ka
j e v r e j i Ma i kr a ni Ma
Jusuf el-Karadavi
70
Pitanje (skraeno): Ja sam student u Njemakoj. Problem koji vam
elim izloiti jeste slijedei: Na koji nain nam je dozvoljeno, a na koji
nije estitati nemuslimanima njihove razliite praznike, kao to su naci-
onalni i vjerski praznici od kojih je najpoznatiji Boi? Je li nam dozvo-
ljeno da iz kurtoazije svome kolegi na studijama ili mentoru ili kolegi
na poslu ili komiji estitamo te praznike uobiajenim frazama? Naime,
uo sam neku brau kako govore da je to zabranjeno i da ak spada u
velike grijehe jer time potvrujemo kufr i neistinu u koju nemuslimani
vjeruju, i odobravamo im da tako nastave, te da time uestvujemo u
njihovim vjerskim propisima.
Svakakao, kada im estitam ili poklonim poklon, ja nikako ne odo-
bravam zabludu ili kufr u kome su, ve samo slijedim upute islama o
lijepom ophoenju sa nemuslimanima. To posebno stoga to oni nama
estitaju nae blagdane a ponekad nam neto i poklone. Lino nalazim
da nikako ne prilii muslimanu da na takav pozitivan gest musliman
uzvrati smrknutim licem i zanemarivanjem njihovih praznika. To e
samo dodatno ocrniti sliku muslimana u njihovim oima i dati im jo
jedan argument da nas napadaju.
Odgovor: Hvala Allahu i neka su mir i blagoslov na Boijeg posla-
nika. Nema sumnje da je pitanje koje postavlja brat vrlo vano i osjet-
ljivo, kako je i sam opisao. O njemu su me pitali mnoga braa i sestre
u razlitim zemljama Evrope i Amerike koji tamo ive sa kranima i
70
Jusuf el-Karadavi, Fi Fiqhi-l-eqallijjati-l-muslime (Kairo: Daru--uruq, 2001), 145 - 150.
Preveo Ahmet Alibai.
55
koje sa njima veu razliite veze: komiluk, posao, studije... Ponekad
musliman ima osjeaj da je nemusliman bolji od njega, kao naprimjer
u sluaju mentora koji iskreno pomae studentu muslimanu ili ljekara
koji iskreno lijei muslimana bolesnika, i u drugim slinim sluajevima.
A kao to se kae, insan je rob dobroinstva. Ili kao to je pjesnik rekao:
Dobro ini ljudima porobit e njihova srca,
a kako samo dobroinstvo ovjeka porobljava!
Kakav je, dakle, stav muslimana prema ovim nemuslimanima koji
se prema njemu lijepo odnose, koji nisu neprijatelji muslimanima, koji
se protiv njih ne bore zbog njihove vjere i koji ih ne protjeruju iz nji-
hovih domova?
asni Kuran je postavio pravilo za odnose izmeu muslimana i
nemuslimana u dva ajeta sure El-Mumtehine koja govori o mnogobo-
cima, a u kojima Allah, d.., kae: Allah vam ne zabranjuje da dobroin-
stvo inite i pravedni budete onima koji se protiv vas zbog vjere ne bore, niti vas
iz stanita vaih izgone! Allah, dosita, voli pravedne! Ali vam Allah zabranjuje
da prijateljujete sa onima koji se protiv vas bore zbog vjere, i iz vaih stanita vas
izgone i pomau da vas protjeraju; s takvima vam zabranjuje prijateljevati! A koji
s njima bude prijateljevao, takvi su zloinitelji pravi! (El-Mumtehine, 8 - 9)
Ova dva ajeta, dakle, prave razliku izmeu onih nemuslimana koji
ne ratuju i onih koji ratuju protiv muslimana. Prvima asni ajet odreu-
je pravdu i dobroinstvo, to je vie od pravde. Pravda je da uzme ono
to ti pripada, a dobroinstvo je da odustane od svoga prava. Pravda
je da nekome u potpunosti da njegovo pravo. Dobroinstvo znai dati
mu vie nego mu po pravdi pripada. to se drugih tie, sa kojima nam
ajet zabranjuje prijateljevanje, to su oni koji gaje neprijateljstvo prema
muslimanima i protiv njih se bore, i koji ih iz njihovih domova bez
razloga protjeruju, samo zato to govore: Na Gospodar je Allah, kao
to su uinile Kurejije sa Poslanikom i njegovim ashabima.
Kuran je defnirajui odnos prema miroljubivim nemuslimani-
ma upotrijebio rije dobroinstvo (birr), to je rije koja se koristi
56
za izraavanje najvee ljudske obaveze nakon obaveze prema Allahu:
dobroinstvo prema roditeljima.
El-Buhari i Muslim od Esme bint Ebi Bekr prenose da je dola Po-
slaniku, a.s., i pitala ga: O Boiji poslanie, dola mi je mati, a ona je
mnogobokinja, i eli imati lijepe odnose sa mnom. Hou li je paziti?
Odgovorio je: Pazi svoju majku!
Tako je odgovorio u sluaju mnogobokinje, a poznato je da je
stav islama prema sljedbenicima Knjige blai od njegovoga stava prema
mnogobocima. ak je dozvolio da jedemo ono to zakolju i da se od
njih enimo: i vama je dozvoljena hrana onih kojima je Knjiga data, a i vaa
hrana njima je dozvoljena! I dozvoljene su vam estite vjernice, i estite ene onih
kojima je Knjiga data prije vas (El-Maide, 5).
A ono to se podrazumijeva u braku i to iz njega proizilazi jeste
ljubav izmeu suprunika, kao to kae Allah, d..: I od Njegovih Zna-
kova i to je da On za vas, od samih vas, ene stvara, da se uz njih smirite i meu
vas ljubav i samilost dao je (Er-Rum, 21). A kako moe ovjek da ne
voli svoju enu, i domaicu, i saputnicu, i majku svoje djece? Opisujui
odnose meu suprunicima Allah, d.., kae: One su vaa odjea, i vi ste
njihova odjea (El-Beqare, 187).
Ono to takoer neminovno dolazi uz takav brak i to iz njega
proizilazi jesu tazbinske veze izmeu dvije porodice, to je jedna od
dvije osnovne prirodne veze meu ljudima, kao to kae Kuran: I
On je Taj Koji je od vode ovjeka stvorio i potomstvo mu po krvi i
tazbini dao! (El-Furqan, 54). U neminovnosti takvog braka spada
i majinstvo i prava koja majka ima u odnosu na svoje dijete u islamu.
A moe li se u dobroinstvo i lijep odnos ubrojati da joj proe jedan
tako veliki blagdan a da joj ga dijete ne estita? I kakav odnos e u tom
sluaju dijete iz takvog braka zauzeti prema svojoj rodbini sa majine
strane kao to su djed ili nana, dajde i tetke, dajdii i dajdine,
teii i teine, a svi oni imaju pravo na lijepe rodbinske veze. Kae
Allah, d..: A roaci su, po Allahovoj Knjizi, prei jedni drugima,
(El-Enfal, 75), te: Allah zapovijeda pravdu i dobroinstvo i potpomaganje
blinjega, (En-Nahl, 91).
57
Prema tome, ako obaveze prema majci i rodbini od muslimana i mu-
slimanke zahtijevaju da paze svoju majku i rodbinu na nain koji e po-
kazati ljepotu ponaanja muslimana, i njegovu irokogrudnost, i lojalnost
njegovoj rodbini, isto tako druge obaveze obavezuju muslimana da se lije-
po ponaa. A Poslanik, a.s., je savjetovao Ebu Zerraa: Boj se Allaha ma gdje
bio! Kad uini grijeh, uini dobro koje e ga izbrisati! I s ljudima se lijepo ophodi!
71

Dakle, odnosi se prema ljudima, a nije rekao prema muslimanima.
Poslanik, a.s., je, takoer, podsticao na blagost u postupanju sa ne-
muslimanima i upozoravao na grubost i nasilje prema njima. Kada su
mu doli neki jevreji i izigravajui nazivanje selama kazali Es-Sammu
alejke, Muhammede!, to je znailo: Umro ti, Muhammede!, i kada
ih je ula Aia, odgovorila je: Vi umrli i prokleti bili, neprijatelji Boi-
ji. Poslanik, a.s., ju je ukorio zbog toga, pa mu je rekla: Nisi li uo ta
su rekli, Boiji poslanie? On joj dogovori: uo sam i rekao: I vi!. (tj.
umrli i vi, da Bog da!) Aia, Allah voli blagost u svemu.
72

Legitimnost estitanja ovih praznika nemuslimanima se samo po-
tvruje kada oni - kako navodi pitalac - prvi estitaju muslimanu njego-
ve islamske blagdane jer nam je nareeno da dobro dobrim uzvratimo,
a da pozdrav boljim ili makar istim uzvratimo. Kae Allah, d..: Kada
pozdravljeni budete, ljepim ili istim pozdravom uzvratite! (En-Nisa, 86)
A ne prilii muslimanu da bude manje plemenit i manje utiv
prema drugome. Naprotiv, on treba biti boljeg i savrenijeg ophoe-
nja kao to se kae u hadisu: Najpotpunijeg imana je onaj ko je najljepeg
ponaanja.
73
Ili kao to se kae u drugom hadisu: Poslan sam da usavrim
plemenite udi kod ljudi.
74
A prenosi se da je vatropoklonik nazvao selam Ibn Abbasu sa Esse-
lamu alejkum, pa mu je Ibn Abbas odgovorio Ve alejkumusselam ve
rahmetullah. Na to su ga neki ashabi upitali: Kae mu i milost Bo-
ija (ve rahmetullah)? na ta je Ibn Abbas odgovorio: Zar u Boijoj
milosti ne ivi?
71
Biljee ga Ahmed i Et-Tirmizi (br. 1988) koji kae da je hadis dobar.
72
Muttefequn alejhi od Aie.
73
Biljee ga Ahmed, Ebu Davud, Ibn Hibban i El-Hakim.
74
Biljei ga Ibn Sad i El-Buhari u El-Edebu-l-mufredu.
58
Dodatan razlog (za estitanje) moe da bude naa elja da ih po-
zovemo u islam, da im ga pribliimo i da im omilimo muslimane, to
nije mogue postii hladnim odnosom prema njima. Sam Poslanik, a.s.,
je bio lijepog ponaanja i prijatan u odnosu sa mnogobocima Kureja
tokom cijelog mekanskog perioda uprkos nevolja koje su mu zadavali,
i spletki protiv njega i njegovih ashaba. tavie, zbog povjerenja koje
su imali u njega, a.s., kod njega su ostavljali vrijedne stvari za koje su
strahovali tako da je Poslanik, a.s., kada je iselio u Medinu ostavio Aliju,
r.a., i naredio mu da vrati povjerene mu stvari njihovim vlasnicima.
Prema tome, nema prepreke da im u takvim prilikama musliman ili
islamski centar estita usmeno ili estitkama koje ne sadre simbole ili
vjerske fraze koje su suprotne naelima islama kao to je krst, jer islam
negira samu ideju krsta: Oni ga nisu ubili, niti su ga razapeli, ve im se samo
uinilo. (En-Nisa, 156) Uobiajene fraze estitanja u slinim situacija-
ma ne sadre nikakvo odobravanje njihove vjere, niti izraavaju zado-
voljstvo njome. To su rijei kurtoazije koje ljudi obino razmjenjuju.
Takoer, nema prepreke da se prime pokloni od njih i da im se na
njih uzvrati istom mjerom. Poslanik, a.s., je primao poklone od nemu-
slimana kao to je poklon od El-Muqavqisa, voe egipatskih Kopta,
pod uvjetom da ti pokloni ne sadre neto to je zabranjeno muslima-
nima kao to su alkohol i svinjsko meso.
Znam da su neki islamski pravnici, kao to je ejhu-l-islam Ibn Tejmi-
jje, zauzeli strog stav prema praznicima mnogoboaca, krana i jevreja, i
prema uestvovanju u njima i to u svom djelu Iqtidau-s-sirati-l-musteqim,
mukhalefet ehli-l-dehim. Slaem se s njim u zabrani muslimanima da sla-
ve praznike mnogoboaca i sljedbenika Knjige. Naime, neki muslimani
slave Boi kako se slave bajrami, pa i vie. To nije dozvoljeno. Mi imamo
svoje blagdane, a oni svoje. Ali, ne mislim da ima prepreke da nemusli-
manima njihove blagdane estita onaj koga s njima veu rodbinske veze,
ili komiluk ili studije ili neke druge drutvene veze koje podrazumijevaju
ljubav i lijep odnos koji potvruju zdravi obiaji.
Nema sumnje da je ejhu-l-islam svoju fetvu o ovome dao u svjetlu
okolnosti svoga vremena. Da on, Allah bio zadovoljan njime, ivi danas
59
sa nama, i da vidi meuovisnost ljudi jednih o drugima, i povezivanje
svijeta dotle da je postao kao malo selo, i da vidi potrebu muslimana
da sarauju sa nemuslimanima, i da su - naalost - nemuslimani postali
profesori muslimanima u mnogim znanostima i industrijama, i da vidi
potrebu islamskog poziva da se priblii tim ljudima, i potrebu da se
musliman predstavi kao blag, a ne nasilan, i da donosi radosne vijesti, a
ne da odgoni, i da vidi da muslimanovo estitanje blagdana njegovom
komiji, kolegi i profesoru nemuslimanu ne znai njegovo zadovoljstvo
vjerovanjem kranina ili odobravanje njegove nevjere...; tavie, da vidi
da ni sami krani ne slave te blagdane kao vjerski obred kojim se pribli-
ava Bogu, ve zato to je - u veini sluajeva - postao obiaj i nacional-
na tradicija na koju su ljudi navikli,... kada imaju slobodne dane, kada
jedu, piju i razmjenjuju poklone sa porodicom i prijateljima... Da Ibn
Tejmijje ivi danas, i da vidi sve ovo, promijenio bi svoje miljenje - a
Allah najbolje zna - ili bi ublaio svoju fetvu jer je on, Allah bio zadovo-
ljan njime, vodio rauna o prostoru i vremenu u svojim fetvama.
Ovo to smo rekli odnosi se na vjerske blagdane. to se tie naci-
onalnih praznika, kao to je Dan nezavisnosti ili ujedinjenja, ili dru-
tvenih praznika kao to su Dan majke, Dan djeteta, Praznik rada ili
omladine i tome slino, nema nikakve zapreke da ih musliman estita
ili da uestvuje u njima zbog toga to je graanin te zemlje ili je u njoj
nastanjen pod uvjetom da izbjegne zabranjene stvari koje se mogu desi-
ti u vrijeme ovih praznika. Da nas Allah naputi.
60
de Mokr at i j a i l j u ds ka p r ava
Khaled Abou El Fadl
75
Mnogi muslimani kao i nemuslimani dananjice vjeruju da su demo-
kratija i ljudska prava u temeljnoj suprotnosti sa islamskom vjerom. Ra-
sprava o tome da li islam moe podrati i uvrstiti demokratski poredak
koji potuje prava pojedinca je, po mom miljenju, jedan od najvanijih
izazova za muslimane dananjeg svijeta. Nema sumnje da postoje razliiti
modeli za uspjeno demokratsko upravljanje, i bila bi zabluda vjerovati da
se svi ljudi irom svijeta slau o odreenim pravima koja bi trebalo da se
prihvate kao fundamentalna i univerzalna za sva ljudska bia. Meutim,
skup kljunih pitanja s kojima se suoavaju umjereni kao i puritanski
76

muslimani je da li ljudi, u principu, treba da imaju kolektivno pravo da
biraju ili izglasaju svoju vladu i da odrede zakone koji e njima vladati.
Preciznije reeno, pitanje je da li se poboni muslimani mogu obavezati
sistemu koji priznaje suverenitet ljudskih bia nad njihovim poslovima.
Drugim rijeima, da li su muslimani obavezni da priznaju da je Bog su-
veren i da Boiji suverenitet onemoguava ljudskim biima da budu slo-
bodni i da rukovode svojim poslovima kako njima odgovara? Ukratko, da
li islamska teologija i pravo izriito zabranjuju muslimanima da vjeruju u
demokratski sistem vladavine i njegovu primjenu?
Pitanje ljudskih prava izaziva sline probleme, i injenica je da je u
veini sluajeva sami izazov ljudskih prava nerazmrsivo isprepleten sa iza-
zovima demokratije. Veoma je upitno da li je bilo koji sistem vladavine,
75
Iz knjige Te Great Teft: Wrestling Islam from the Extremists (Velika kraa: Izbavljanje islama
od ekstremista), San Francisco, Harper, 2005, str. 180-202, preveo Harun Kari.
76
Autor puritancima naziva muslimane koji imaju apsolutistika i beskompromisna uvjerenja
i netolerantni su u ondosu na drugaija miljenja. Obino ih drugi nazivaju ekstremistima,
fanaticima, radikalima, itd. - Urednik.
61
osim demokratije, sposoban podrati proceduralne garancije neophodne
za zatitu i promociju individualnih ljudskih prava. Meutim, kada raz-
miljamo o pitanju islama i ljudskih prava, potrebno je razlikovati nekoli-
ko relevantnih pitanja, od kojih svako otvara novi skup problema. Jedno
od pitanja je da li islamsko pravo samo nudi odreen skup individualnih
prava koja se podudaraju u nekim odnosima ili se ak sukobljavaju sa
ljudskim pravima priznatim u meunarodnoj zajednici. Drugim rijei-
ma, ako ve islamsko pravo ne nudi svoj spisak individualnih prava, da
li je mogue da savremeni tumai istrae islamsku intelektualnu tradiciju
i izdvoje i artikuliraju jedan skup prava koji su spojivi sa islamskom vje-
rom? Drugaije formulisano, da li savremeni itaoci islamskih tekstova
mogu da ih tumae na nain koji podrava reim individualnih ljudskih
prava koji je u potpunosti novina u islamskoj historiji?
Ipak, postoji druga mogunost s kojom muslimani moraju da se su-
oe, a to je pitanje da li je islamska tradicija temeljno suprotstavljena ideji
individualnih prava. Drugim rijeima, postoji li neto u islamskoj tradi-
ciji to ne dozvoljava muslimanima da prihvate ili vjeruju u individualna
prava? Neto malo drugaije pitanje je da li izvjesna islamska pravila na-
primjer, pravila koja se odnose na udio ene u nasljedstvu, na svjedoenje
ene u krivinim postupcima, na razna pravila vezana za brak i razvod,
ili u naroitim krivinim prekrajima stoje u nesaglasnosti sa sadanjim
standardima meunarodnih ljudskih prava, i ako je tako, da li je mogue
promijeniti islamsko pravo ili meunarodno ljudsko pravo, tako da se
nedosljednosti izmeu spomenute dvije oblasti mogu rijeiti?
Djelimino, ono to ini demokratiju i ljudska prava kontrover-
znim, ne samo u islamu nego i u mnogim kulturama irom svijeta, jeste
da su oba koncepta izrasla iz jedinstvenog historijskog iskustva Zapada.
Duboko osporavana tema jeste da li je poeljno ili ak mogue presaditi
demokratiju i individualna prava iz njenih historijskih i prirodnih do-
movina na Zapadu u nezapadni svijet. Iako postoje brojni meunarodni
ugovori i deklaracije koji nose prilino dugaku listu prava koja sadrin-
ski pripadaju svim ljudskim biima, mnogi muslimani i nemuslimani
insistiraju da ne postoji odreen skup prava koji je prihvaen od strane
62
svih kultura i naroda. Ovi pisci tvrde da bilo koji pokuaj da se razjasni
spisak odreenih prava za koja se pretpostavlja da su transkulturalna i
vaea za sve narode obavezno uputanje u ono to oni nazivaju lana
univerzalnost.
77
Doista, prava koja su navedena u meunarodnim ugo-
vorima i deklaracijama variraju u znatnoj mjeri. Naprimjer, ovi meu-
narodni dokumenti govore o pravu pojedinca na slobodu savjesti i vje-
rovanja, na slobodu govora i privatnost, ali oni takoer spominju pravo
na dom ili sklonite, pravo na neophodnu ishranu i izdravanje, i ak
pravo na plaeni odmor i plaeno materinsko odsustvo. Prema tome,
nije mogue raspravljati da li je svako pravo koje postoji, naprimjer, u
Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima ili u Ugovoru o politikim
i civilnim pravima kompatibilno sa islamom. Ipak, vana poenta je da
se fokusira na pitanje da li umjereni i puritanski muslimani prihvataju
samu ideju ljudskih prava u principu ili kao koncept, i da li postoji
unikatna islamska ema ljudskih prava.
Mnogi umjereni muslimani su veoma skeptini prema ideji da su
demokratija ili ljudska prava takozvana lana univerzalnost, ili da je
osobena Zapadna praksa nepogodna ili neodgovarajua za bilo koju
drugu kulturu. Takve tvrdnje esto djeluju da prikriju odreen stepen
etnocentrizma zato to doprinose tvrdnji da su nezapadnjaci samom
svojom prirodom nesposobni da ive pod demokratskim sistemom vla-
davine koji je vezan vladavinom prava, i takoer nesposobni da razu-
mijevaju ili potivaju prava ljudskih bia. Iako je moda istina da je
Zapad izumio ideju demokratije kao i koncept osnovnih i neotuivih
prava pojedinaca, to ipak ne znai da su nezapadnjaci zbog njihove
pretpostavljene kulturne barijere zauvijek osueni da pate pod des-
potizmom. Umjereni muslimani vjeruju da je potivanje ljudskih pra-
va pitanje temeljnog moralnog principa, da nikako nije rije o lanoj
univerzalnosti, ve da je to etiki poeljan cilj kome bi se trebalo teiti.
Doista, mnogi umjereni muslimani vjeruju da su, i pored toga to bi
77
Izmeu ostalih, Samuel Huntington se koristio izrazom lani univerzalizam tvrdei da
je zapadno vjerovanje u univerzalnost zapadnih vrijednosti nemoralno i opasno. Vidi Samuel
Hungtington, Te Clash of Civilizations: Remaking of World Order (New York: Touchstone Pre-
ss, 1996), 310.
63
bilo neiskreno pretendirati da islamsko pravo nudi spremnu listu svo-
jih ljudskih prava, ljudska prava kao koncept i demokracija kao sistem
vladavine u potpunosti spojivi sa islamskom teologijom i pravom. Neki
umjereni muslimani idu korak dalje i ak tvrde ne samo da su islam i
demokratija i ljudska prava spojivi nego da islam ak ovlauje i zahtije-
va demokratski sistem vladavine.
Naslanjajui se na islamsku tradiciju, umjereni muslimani tvrde
da sva ljudska bia minimalno imaju pravo na dostojanstvo i slobodu.
Vjerovanje umjerenih muslimana u demokratiju i ljudska prava poinje
sa pretpostavkom da je ugnjetavanje veliki grijeh protiv Boga i ljudskih
bia. Kuran opisuje ugnjetae kao one koji siju nered na zemlji opisu-
jui to kao grijeh protiv Boga. U umjerenom miljenju prihvaeno je da
sva ljudska bia imaju pravo na dostojanstvo. Kuran jasno naglaava da
je Bog sva ljudska bia obdario dostojanstvom.
78

Sloboda i izbor su sutinske komponente koje sainjavaju ljudsko
dostojanstvo. Mislim da je previe oigledno da okovana, zatvorena,
suzbijena ili ljudska bia kojima je zabranjeno pravo na samoodluiva-
nje osjeaju da je njihova vrijednost znatno umanjena. Najjai, sveobu-
hvatni i sistematski nain uskraivanja slobode je despotizam i ugnjeta-
vanje od strane drave. Ugnjetavanje doputa dravi da uskrati narodu
njegovo dostojanstvo bez ikakve mogunosti zatite pojedinaca od dr-
ave. Tipino, umjereni muslimani su uoili da moderna nacionalna
drava posjeduje besprimjerne mogunosti da nadzire i intenzivno se
mijea u ivote svojih graana. Zbog njenog iskljuivog prava da upo-
trijebi silu, ona ima sposobnost da kontrolie ponaanje svojih graana
kroz prijetnje i nasilje i jednostavno proganjajui, hapsei i muei di-
sidente. Vano je dodati da Kuran jasno osuuje ovu vrstu despotizma
i samovoljnu upotrebu sile i savjetuje muslimanima da se opiru tome,
ili, ako su nemoni da to uine, onda da napuste takva mjesta i da se
odsele u pravednije i nepristrasnije zemlje. Kuran takoer dodaje da
muslimani koji pristaju ivjeti u zemljama u kojima vlada despotizam i
prihvate ugnjetavanje, postaju nepravedni i ine nepravdu prema sebi.
79
78
Kuran, 17: 70.
79
Kuran, 4: 97.
64
U poznatoj islamskoj predaji, Omer, drugi halifa i bliski Poslanikov
prijatelj, izjavio je da su ljudska bia stvorena slobodna. Omer je upozo-
rio jednog od svojih namjesnika da nepravda moe biti vrsta poroblja-
vanja i potinjavanja, i retorino ga upitao: Ko ima prvo da ugnjetava
narod kada ih je Bog stvorio slobodnim? Umjereni muslimani esto
citiraju ovu i sline predaje u raspravi o tome da li je sloboda prirodno
pravo za sva ljudska bia, i da li je uskraivanje narodu slobode jednako
potinjavanju i porobljivanju naroda. Predaja Bogu moe imati znae-
nja samo ako su ljudska bia slobodna da se predaju ili ne predaju. Bez
slobode izbora, poslunost i predaja Bogu postaju potpuno beznaajni.
Izbor (sloboda) je Boanski poklon, i ovaj poklon je neotuivi dio mo-
gunosti predaje Bogu, a potom i sloboda da se slijedi ili ne slijedi Bog.
Biti porobljen ili potinjen od strane ljudskog bia u osnovi je nes-
pojivo sa dunou ovjeka da se bezuslovno preda Bogu. injenica je
da Kuran poziva muslimane i nemuslimane da pronau meusobni
konsenzus i da oboavaju samo Boga, te da ne uzimaju jedni druge za
gospodare.
80
Za umjerene muslimane ovaj ajet potvruje jedan osnovni
i bitan princip: ljudska bia ne treba da dominiraju jedni nad drugima.
Jedina predaja koja je etina je predaja Bogu, ali predaja ljudskog bia
ljudskom biu je nita manje nego opresija. Ova kuranska rasprava
ohrabruje muslimane i nemuslimane da pronau sporazum prema ko-
jem niko od njih nee dominirati nad drugim.
Drugi elemenat koji prema umjerenom miljenju ini demokratiju
potrebnom je pojam hakk u Islamu. Ovaj pojam takoer igra kljunu
ulogu u naporima koje poduzimaju umjereni muslimani da dobro ute-
melje ideje o ljudskim pravima i demokratiji u islamskom pravu i teo-
logiji. Hakk ima dva znaenja: to znai pravo, ali takoer znai i istina.
Prema teoriji hakka u islamskom pravu, i Bog i ljudska bia imaju za-
sebne skupove prava. Vanije, ako pojedinac posjeduje neko pravo, taj
pojedinac takoer posjeduje pravo protiv bilo koga ko kri ili ugroava
to pravo. Kao pitanje principa, to pravo je vrsto sadrano i ak ga ni
drava ne smije ponititi ili uiniti nevaeim. ak i Bog nee ponititi
pravo koje pripada pojedincu, osim ako pojedinac koji posjeduje to
80
Kuran, 3: 65.
65
pravo odlui da ga se odrekne drugim rijeima, osim ako pojedinac
odlui da se odrekne ili oslobodi svog prava, niko drugi ne moe legi-
timno osporiti pojedincu njegovo/njeno pravo. Znaenje ovih pravnih
principa je da, prema islamskom pravu, pravo je pojedinaca, bez obzira
koje to pravo bilo, svetinja, a posjednik tog prava uiva imunitet koji ne
moe prekriti niti vrijeati ak ni drava.
Ova doktrina je kljuna za izgradnju temelja za pojam ljudskih prava
u islamu. Umjereni muslimani se naslanjaju na islamsku pravnu tradi-
ciju potvrujui da Bog ima prava i da pojedinci takoer imaju prava,
meutim, oni pojanjavaju da dok e Bog Svoja prava tititi na Sudnjem
danu, ljudi sami moraju svoja pojedinana prava tititi i braniti na ovome
svijetu. U praksi, Bog e se pobrinuti sa Svoja prava na Sudnjem danu, ali
ljudska bia se moraju pobrinuti za svoja prava na ovome svijetu, prizna-
vajui ljudska prava pojedinaca i titei nepovredivost tih prava.
U klasinoj islamskoj tradiciji, pravda je temeljna i osnovna vrijed-
nost. Klasini islamski uenjaci su isticali pravdu kao islamsku obavezu
do te mjere da su ak neki od njih tvrdili da su, po Boijem sudu, pra-
vedne nemuslimanske zajednice superiornije od nepravednih islamskih
zajednica. Ostali klasini islamski uenjaci su zakljuili da je istinska
predaja Bogu nemogua ako nepravda prevlada u drutvu. Ta obiljeja
ukljuuju strah, hapenje, nedostatak mira, jer ljudi ive u strahu od
povrede; neiskrenost i licemjerstvo, jer ljudi moraju da lau i da kriju
svoja istinska uvjerenja i ubjeenja da bi preivjeli; nesigurnost i opor-
tunizam, jer ljudi moraju nauiti da ne postoji korelacija izmeu ina i
rezultata; i patnja, jer su ljudima oteta njihova prava. U sutini, postoja-
nje nepravde znai odsutnost Boga, dok pravda znai postojanje Boga.
Iako samo Bog posjeduje savrenu pravednost, ljudska bia se moraju
potruditi i teiti ostvarenju to vee pravde.
Temelj na kojem se zasniva pravda je zapravo davanje svakoj osobi
njegova ili njena prava. Savrena pravda znai da se postigne savrena
ravnotea izmeu dunosti/obaveza i prava. Umjereni muslimani prosu-
uju da potraga za pravdom ovlauje i obavezuje muslimane da nastoje
uspostaviti politiki sistem koji je najsposobniji da stvori odgovarajuu
66
ravnoteu izmeu prava i obaveza u drutvu. Nadalje, potraga za pravdom
obavezuju muslimane da pronau sistem u kojem ljudi moraju imati pri-
stup vlasti i institucijama unutar drutva koje mogu ispraviti nepravdu
i zatititi narod od ugnjetavanja. Prema umjerenom miljenju, i pristup
institucijama vlade i odgovornost su potrebni u bilo kojem sistemu koji
bi bio sposoban da uspostavi pravdu. Ljudsko iskustvo je jasno pokaza-
lo da samo ustavni demokratski sistem vladavine moe ispuniti sve ove
uslove. U nedemokratskim sistemima, veoma je teko traiti odgovornost
drave zbog zloupotrebe njene ovlasti, takoer je veoma teko garantovati
pristup institucijama koje bi mogle ispraviti ili naknaditi drutvene ne-
pravde i neravnotee. tavie, iskustvo nam uveliko pokazuje da je samo
sistem vladavine koji je osnovan na ustavno odreenim i priznatim pravi-
ma pojedinca sposoban za potivanje dostojanstva ovjeka.
Kuran i predaja poslanika Muhameda jasno pojanjavaju da ljudska
bia imaju pravo na odreena prava i zatite u ivotu. U tradiciji islam-
ske jurisprudencije, klasini uenjaci su izgradili emu ljudskih prava
zasnovanu na onome to su oni nazivali zatienim interesima ljudskih
bia. Klasini uenjaci su izdvojili pet kljunih interesa: ivot, intelekt,
potomstvo, dostojanstvo i imovina. Prema ovoj teoriji, zatieni interesi
su interesi koje je politiki i pravni sistem po dunosti obavezan da titi,
potuje i unapreuje. Stoga, islamski politiki i pravni sistemi moraju
tititi i unapreivati ivote naroda (ivot); sposobnost naroda da misli
i da iskazuje svoje miljenje (intelekt); pravo na brak, raanje, i odgoj
djece (porijeklo); pravo da ne budu ogovarani, ocrnjeni i oteeni (do-
stojanstvo); i njihovo pravo da raspolau imovinom i da budu zatieni
od otimanja imovine bez potene i pravedne nadoknade. Neki klasini
uenjaci su smatrali da potomstvo i dostojanstvo oznaavaju pravo na
privatnost. Kao podrku tome, ovi uenjaci su citirali presedan drugog
halife Omera koji je presudio da se nezakonito steeni dokazi koje dr-
ava dobije o nekome putem pijunae moraju iskljuiti iz krivine op-
tube. Iako su klasini uenjaci govorili o pet zatienih interesa, veina
umjerenih muslimana se zalae da se ove kategorije oznaavaju kao pet
prava, umjesto interesa.
67
Klasini uenjaci nisu vjerovali da su pet zatienih interesa (prava)
sainjavali cijeli i kompletni spisak svih prava koja pripadaju ovjeku.
Ovih pet interesa ili prava sainjavali su osnovna ali ne sveobuhvatna
prava koja bi trebalo da budu priznata kao neto to pripada ljudskim
biima. Drugaije reeno, ovih pet priznatih interesa nisu krajnji re-
zultat razmiljanja o pravima ljudskih bia, oni su samo poetne take.
U cilju da se unaprijedi zatita spomenutih pet interesa, klasini
uenjaci su izradili trodijelnu kategorizaciju, tvrdei da se pitanja vezana
za sve zatiene interese mogu podijeliti na: nunosti, potrebe i luksuze.
Nunosti se sastoje od stvari koje su osnovne i nune za izdravanje i
zatitu interesa ili prava u pitanju. Nunosti su vrste stvari koje, ako nisu
pruene, onda interes ili pravo u pitanju ne moe uope biti zatieno.
Potrebe su manje kritine. Potrebe su vrste stvari koje su veoma vane za
zatitu interesa ili prava u pitanju, ali one nisu od kljune vanosti. Za
razliko od nunosti, ako potreba nije osigurana, interes ili pravo i dalje
moe biti zatieno, ali je u velikoj mjeri potkopano. Luksuzi su stvari
koje nisu ni kritini niti veoma vane za zatitu interesa ili prava. Radi-
je, luksuz bi, ako je ponuen, usavrio uivanje jednog prava ili interesa.
Jedan primjer e pomoi da se pojasni ova trodijelna kategorizacija.
Kao to je ranije spomenuto, ivot je jedan od zatienih interesa u islam-
skom pravu. Zabrana ubijanja je nunost da bi se zatitilo pravo na ivot.
Nadalje, socijalna prava koja osiguravaju da pojedinac ima dovoljno da
jede i pije, i da ima utoite ili dom gdje e da ivi, takoer su nuni za
zatitu ivota. Pruanje adekvatnog zdravstvenog osiguranja, osnovno i
visoko kolsko obrazovanje, odijevanje ili zaposlenje mogu se smatrati po-
trebama. Pruanje mogunosti za postdiplomske studije, transport, lino
psiholoko savjetovanje ili plaeni odmori mogu se smatrati luksuzom.
Klasini uenjaci nisu odredili ta se zapravo smatra nunou, po-
trebom ili luksuzom. Ipak, u principu oni su pokuali napraviti razliku
izmeu stvari koje se moraju garantovati narodu zato to su neophodne
za zdrav, astan i dostojanstven ivot, i stvari koje su manje vrijedne ili
neophodne. Klasini uenjaci su tvrdili da na svaku generaciju muslima-
na pada dunost da istrae i odrede u skladu sa promjenljivim potrebama
68
i zahtjevima vremena ta zapravo treba biti odreeno kao nunost, po-
treba ili luksuz. Prema tome, nije se smatralo nimalo mudrim da se
donese odreen spisak nunosti, potreba i luksuza koje su konstantne i
nepromjenljive.
Prema klasinoj teoriji, ravnopravno i pravedno drutvo bi tretiralo
nunosti kao svetinje koje nisu podlone kompromisu. Drutvo koje bi
moglo zatititi potrebe svoga stanovnitva, pored nunosti, smatralo bi
se ak pravednijim i ravnopravnijim. Konano, drutvo koje bi moglo
pruiti svome stanovnitvu ivotne luksuze, pored sticanja nunosti i
potreba, smatralo bi se najpravednijim i najravnopravnijim od svih.
U klasinim izvorima, bile su iscrpljujue rasprave o tome ta bi
trebalo uraditi da bi se najbolje zatitilo pet zatienih interesa - ivot,
intelekt, potomstvo, dostojanstvo i imovina. Naalost, sve ove klasine
debate su zaboravljene u moderno doba. tavie, veliki broj vlada u
muslimanskim zemljama danas zanemaruju i nunosti i potrebe svoga
naroda Nadalje, jako rasprostranjena samovoljna pritvaranja i torture
u dananjim muslimanskim zemljama oigledno doprinose prekrajima
protiv ivota i uma, i moda ak dostojanstva.
Umjereni muslimani ele se osloniti na ovu vrijednu tradiciju koja
je pokuala da shvati ta je potrebno ljudskim biima da napreduju,
takoer su pokuali shvatiti ta ne bi trebalo biti nunost za egzistenciju
ali bi se i dalje smatralo dovoljno vanim da se ubraja u potrebu ili u
luksuz. Umjereni muslimani tvrde da bi ove klasine debate o nunosti-
ma i potrebama trebalo u najmanju ruku protumaiti kao prava koja, u
moderno doba, mogu tititi interese pojedinaca. Vrijednosti koje pro-
izlaze iz klasine tradicije, kao to su dostojanstvo, sloboda, pet zati-
enih interesa, i diskurs protiv potinjavanja i ugnjetavanja, mogle bi
se protumaiti kao jedan jedinstven sklop ljudskih prava za moderno
doba koje moe proizai kao prirodni produetak islamske batine. Ova
prava bi ojaala naelo demokratije u islamu.
Umjereni muslimani vjeruju da ima nekoliko drugih koncepata i
praksi u islamskoj batini koje podravaju princip demokratije. Kuran
jasno zapovijeda muslimanima da putem dogovora (ure) obavljaju sve
69
svoje poslove. Umjereni muslimani ovo tumae kao Uzvienu zapovi-
jed koja ponovo naglaava nepoeljnost opresije i autoritarnosti. Proces
odluivanja se ne smije uzurpirati od strane despotskih pojedinaca i
despotskih elita. Radije, muslimani moraju pronai nain da donose
odluke kao rezultat demokratske interakcije naroda.
Pored principa dogovaranja, kada je prvi put uao u Medinu, Posla-
nik je donio ustav koji je jasno defnirao obaveze, dunosti, i prava svih
plemenskih grupa (kao i nemuslimana Medine). Poslanik Muhamed je
odrastao i poeo propovijedati Objavu u Mekki (u dananjoj Saudijskoj
Arabiji). Poslanik je javno propovijedao Objavu deset godina u Mekki,
ali je bio izloen sve veim progonima od gradskih plemia i elite, koji
su odbili da prihvate Objavu. Konano, Poslanik je odluio da se odseli
u grad koji bi bio spreman da prihvati njega, njegovu objavu i njegove
sljedbenike. Taj grad je bio Medina, ali, u to vrijeme, Medina je bila
podijeljena izmeu nekoliko arapskih i jevrejskih plemena. Usto, u Me-
dini su boravili oni koji su prihvatili islam i prikljuili se Poslanikovoj
vjerskoj zajednici, ali i oni koji su ostali mnogoboci i koji nisu prihvati-
li islam. Nakon pregovaranja sa starjeinama grada, poslanik Muhamed
predvodio je iseljenje muslimana iz Mekke u Medinu (iseljenje koje se
naziva hidra), i bio izabran za vladara tog grada. Ubrzo nakon to je
postao vladar Medine, Poslanik je paljivo radio sa starjeinama grada
na sastavljanju neega to e se kasnije nazvati Medinski ustav. Ovaj hi-
storijski presedan podrava ideju da legitimni politiki sistem u islamu
mora biti ustavna vladavina.
Jo jedan presedan koji umjereni muslimani esto citiraju i osla-
njaju se na njega jeste uspostavljanje u ranoj islamskoj historiji pred-
stavnikog tijela poznatog kao ljudi koji razrjeavaju i ugovoraju (ahlu
l-hall ve l-akd). Prije nego to je umro, drugi halifa Omer je imeno-
vao tijelo najistaknutijih starjeina koji predstavljaju razne zajednice u
islamskoj dravi i zaduio ih da privremeno upravljaju dravom nakon
njegove smrti i takoer da izaberu treeg halifu koji e upravljati musli-
manskom dravom. Razlog zbog kojeg su se zvali ljudi koji oslobaaju i
obavezuju bio je taj da ukau na to da oni, kao predstavnici zajednice,
70
imaju mo da obavezuju i oslobaaju zajednicu svojim odlukama. U
kasnijim periodima islamske historije, ovo tijelo je preuzelo veim di-
jelom savjetodavnu funkciju. Dok je postojalo, ovo tijelo je prualo sa-
vjete raznim halifama, ali nije vie posjedovalo mo da donosi odluke.
Na kraju, mnogi umjereni muslimani takoer se oslanjaju na
koncept konsenzusa (idmaa), ili ope saglasnosti skupine ljudi u
odreenim pitanjima. Klasini uenjaci koristili su se konsenzusom
u kontekstu jurisprudencije, i oni se esto nisu slagali o zahtjevima
i uslovima za valjan konsenzus. Klasini uenjaci su raspravljali o ra-
znim pitanjima, ukljuujui, u cilju ocjenjivanja postojanja valjanog
konsenzusa, i to da li se samo miljenja pravnika uzimanju u obzir
ili treba takoer uzeti u obzir miljenja laika. Neki su tvrdili da bi
samo dokaz o konsenzusu Poslanikovih sljedbenika odluujue mo-
gao rijeiti neko sporno teoloko ili pravno pitanje. Klasini uenjaci
su takoer raspravljali o odgovarajuem predmetu za konsenzus. Na-
primjer, oni se nisu slagali u tome da li se koncept konsenzusa moe
upotrijebiti da bi se rjeavala teoloka pitanja, ili se mogao koristiti i u
rjeavanju pravnih pitanja. Nadalje, klasini uenjaci su diskutovali o
odgovarajuim posljedicama konsenzusa pitajui: da li e neki done-
seni konsenzus zauvijek zatvoriti diskusiju o odreenom pitanju? ta
se desi ako konsenzus postoji u jedno vrijeme ali eventualno se ras-
padne i nestane? Jedno od najaktuelnijih bilo je pitanje: pretpostavlja-
jui da konsenzus zaista postoji, da li je grjeno ili pogreno odstupiti
i ne sloiti se sa postignutim konsenzusom? Mnogi klasini pravnici
bili su skeptini o tome da se konsenzus ikada moe postii, ili i ako
bude postignut, da e njegovo postojanje biti dokazano.
Umjereni muslimani su pokuali da ponovo protumae koncept
konsenzusa da bi podrali ideju demokratije koja je vladala voljom vei-
ne. Umjereni muslimani se zalau da u cilju upravljanja dravom, volja
naroda predstavlja volju politikog suverena, i ova volja je obavezujua.
Umjereni muslimani tvrde da idma ne treba da znai konsenzus ili
jednoglasnost, ve treba da ukae na postojanje veine. Dodatno, oni
potvruju da bi u cilju utvrivanja volje veine, i prema tome, volje
71
naroda trebalo brojati miljenje ili glas bilo kojeg graanina, bio on
musliman ili ne. Ipak, veina umjerenih muslimana tvrde da je u ci-
lju spreavanja tiranije veine - ili ugnjetavanja manjine od strane ve-
ine - imperativno imati ustavni sistem koji garantuje osnovna prava
svih pojedinaca. Prema tome, volja veine je uvaena, ali sa odreenim
ustavnim granicama; ako volja veine pree ove ustavne granice, onda
nee biti uvaena. Drugim rijeima, volja veine e biti proglaena ne-
ustavnom. Neki umjereni muslimani tvrde da ustavne granice ne bi
trebalo da budu ograniene samo na prava pojedinaca, ve bi trebalo da
obuhvataju i etike i moralne islamske principe. Stoga, ako veina eli
zakon koji kri islamske etike i moralne principe, onda bi taj zakon bio
proglaen neustavnim.
Uobiajeno, kada je rije o demokratiji, jedno od kljunih, ako ne
i najkljunije je pitanje suverenosti. Ko je suveren u demokratiji? Ovo
je povezano sa pitanjem ko je vlasnik ukupne i krajnje moi? Umjereni
muslimani su davali razne odgovore na ovo pitanje, ali oni svi oigledno
imaju isti rezultat.
Neki umjereni muslimani su tvrdili da je Bog konani autoritet, i
prema tome Bog je suveren. Ipak, Bog je delegirao sav autoritet ljudskim
biima da vre svoje poslove prema vlastitoj volji. Bog zadrava pravo da
nagradi ili kazni koga god On eli na Buduem svijetu. Drugi su tvrdili da
su ljudi suvereni to se tie pitanja ljudskih prava. Bog je suveren kada je
vjeno pravo u pitanju. Poto je dunost ljudskih bia da rukovode ljud-
skim pravima, a ne vjenim pravom, ljudska bia su slobodna da donose
zakone sve dok zakonodavstvo pokuava postii boanstvenost na Zemlji
(to jest, dok pokuavaju ispuniti vjeno pravo). Ako zakonodavstvo ne
uspije postii boanstvenost na zemlji, takav zakon se mora proglasiti
neustavnim. Drugi pogled umjerenih muslimana je da su ljudi suvereni
zato to su Boija pitanja preputena Bogu, a dravna pitanja prepute-
na ljudima. Ovaj zadnji pristup se najvie postie u sekularizmu.
Jo jedno pitanje koje je bilo predmet znaajne debate meu umje-
renim muslimanima je oekivana uloga erijata ili vjerskog prava u mu-
slimanskoj demokratiji. Ispostavilo se da je ovo pitanje veoma izazovno,
72
i prema tome postoje znaajne razlike u pogledima. Ja sam sve poglede
kategorizovao u etiri glavne skupine.
Neki umjereni muslimani tvrde da bi veina zakona trebalo da
bude u rukama naroda, osim jedne kljune skupine zakona nazvane hu-
dud. Hudud je odreeni skup prava koji su izriito navedeni u Kuranu.
Meu njih, naprimjer, spadaju kazne za blud i krau. Iako u hudud za-
kone spadaju veoma otre krivine kazne, oni su ublaeni injenicom da
su dokazni uslovi za primjenu ovih zakona veoma formalni i zahtjevni.
Ovo ini primjenu kazni veoma tekim i ak rijetkim. Naprimjer, da
bi se dokazalo injenje bludne radnje, koja je kanjiva sa stotinu uda-
raca biem, potrebna su etiri svjedoka da svjedoe da su izriito vidjeli
spolni odnos. Ovo je samo po sebi ve zahtjevan dokazni standard, ali
ono to ga ini jo zahtjevnijim je pravilo da ako neko od etiri svjedoka
svjedoi da je izriito vidio spolni odnos, dok ostatak tvrdi da ga nije
izriito vidio, onda se oni koji tvrde da su vidjeli kompletan in kanja-
vaju za klevetu. Stoga, ako iko podigne optubu koja nije potkrijepljena
dokazima ostalih, onda on/ona to ini prema vlastitom riziku. Ovo slu-
i kao prirodna prepreka protiv podnoenja nepotkrijepljenih optubi
za nodolino seksualno ponaanje. U bilo kojem sluaju, prema ovom
pristupu, narod je slobodan da se odrekne hudud zakona glasajui za
neislamsku vladu, ali islamska vlada, ako je izabrana, mora primijeniti
hudud zakone.
Drugi umjereni muslimani su odbacili ovo stanovite i tvrde da
muslimanska demokracija ne treba pokuati primijeniti bilo koji dio
erijatskog prava, i da je jedino relevantno pravo, pravo koje donese
zakonodavno tijelo. U ovom pristupu, erijat slui kao moralni i etiki
vodi, ali graanstvo treba biti jedini izvor zakonodavstva. Trea gru-
pa umjerenih muslimanskih mislilaca je tvrdila da u muslimanskoj de-
mokratiji zakonodavstvo moe donijeti bilo koji zakon koji ono smatra
odgovarajuim, ali treba da postoji vrhovni sud koji e oboriti bilo koji
zakon suprotan Kuranu. Na kraju stoji gledite koje smatra da zakon
pripada narodu, i da su zakonodavna tijela slobodna da donose kakve god
zakone ona smatraju odgovarajuim. Meutim, zakon mora ispunjavati
73
odreene moralne standarde koji su inspirisani erijatom. Nemoralni
zakoni, ak i ako ih je donijelo zakonodavno tijelo, trebalo bi da budu
proglaeni neustavnim i nitavim.
Ono to ujedinjuje ove razne pristupe je da oni svi odbacuju teo-
kratski model vladavine, i to do razliitih granica, oni odbacuju model
u kojoj drava postoji da provede Boanski kodeks zakona koji je iznad
ljudske odgovornosti ili promjene. To ne znai da umjereni muslima-
ni vjeruju da Boije voenje nije potrebno ili korisno za ljudska bia.
Oni to ele. Ali oni vjeruju da Bog govori srcima ljudi, a ne njihovim
institucijama. Kad institucije ponu tvrditi da predstavljaju Boga, one
vrijeaju Boga i zloupotrebljavaju ljudska bia. Boanstvo je suvie im-
presivno i neizmjenljivo da bi bilo predstavljeno ljudskim institucijama
ili jednim pojedincem.
Usto, umjereni muslimani tvrde da pravnici koji izuavaju i tra-
e Boansko pravo treba da nastave igrati svoje historijske uloge kao
savjetnici i uitelji naroda. U islamskoj historiji pravnici nisu nikada
preuzimali vlast direktno, ve su uvijek bili dio civilnog drutva. Njiho-
va prava baza moi nisu bile pozicije koje im je drava dodjeljivala, ve
njihova popularnost i mogunost da osvoje srca i umove naroda kroz
razum i znanje, i vrsto utemeljenje u jurisprudenciji. U muslimanskoj
zemlji, pravnici mogu da ubijede veinu graana da donesu jedan ili
drugi zakon. Ali kada je zakon donesen od strane zakonodavstva, onda
je to ljudski zakon, a ne Boiji. On je donesen kao zakon jer pred-
stavnici naroda vjeruju da je taj zakon dobar, poeljan i u najboljim
interesima njihovog birakog kruga. Ti predstavnici su takoer slobod-
ni da izmijene zakon ako je to volja njihovih biraa. tavie, umjereni
muslimani vjeruju da se Boanstvenost ne moe postii dravom koja
to nareuje. Prema tome, kada drava igra ulogu sprovoditelja Boijih
naredbi na zemlji, onda drava kompletno zamjenjuje Boga, i u ovome
dolazi do apsolutne neprisutnosti Boga.
Praktino sve to je gore navedeno za puritance je heretika. to se
tie puritanaca, demokratija je Zapadni izum, i to je dovoljan razlog da
se to odbije. Dodatno, puritanci insistiraju na ponovnom uspostavljanju
74
hilafeta kao kamena temeljca islamskog sistema vladavine. Po tome, oni
misle na model drave uspostavljen od strane prve etiri halife na Pravo-
me putu, koji su vladali redom nakon smrti Poslanika. Puritanci poku-
avaju da kreiraju ono to oni smatraju da je replika sistema vladavine
koji su stvorili halife. Problem koji puritanci nisu uspjeli prihvatiti je da
halife nisu primjenjivali jedinstvenu formu vladavine; radije, svaki hali-
fa je implementirao razliitu politiku i prihvatio razliite institucije. U
realnosti, hilafet nije predstavljao nikakvu odreenu teoriju vladavine,
ve je to bila historijska institucija koja je uspjela da ujedini veinu mu-
slimana u razliitim vremenima u prolosti. U sutini, hilafet je postao
simbol muslimanskog jedinstva bez obaveznog prihvatanja odreenog
oblika vladavine. Prema tome, veina umjerenih muslimana, u princi-
pu, ne suprotstavlja se ponovnom uspostavljanju hilafeta, ali samo u
smislu vladavine koja ujedinjuje sve muslimanske zemlje u federalizmu
ili konfederaciji drava. Mnogi umjereni muslimani odobravaju hilafet
kao simbol koji bi mogao ujediniti muslimanske drave pod jednom
zastavom bez kompromitiranja demokratskih principa vladavine. Puri-
tanci, meutim, ne prihvataju hilafet kao simbol jedinstva ono to oni
imaju na umu je povratak zamiljenog idealnog sistema vladavine koji
je postojao u zlatnom dobu islama.
Prema puritancima, sistem vladavine koji je postojao u navodnom
zlatnom dobu hilafeta se zove ura sistem, za koji puritanci smatraju
da je superioran u odnosu na zapadni demokratski sistem. Kao to je
ranije spomenuto, ura je kuranski koncept koji znai vladanje putem
konsultacije. Zanimljivo je, meutim, da puritanci smatraju da postoji
sveobuhvatna i kompletna teorija vladavine koja se zove ura. Kada
se paljivo izuavaju pisanja puritanaca, mogue je otkriti da se ura
sistemom smatra pravedan, dobroduan i poboan despot koji primje-
njuje islamsko pravo i koji upravlja kroz redovno obraanje aktivnom
savjetodavnom tijelu. U puritanskom pogledu, pravedan vladar je vla-
dar koji primjenjuje Boije pravo. Vladar mora ispuniti stroge uslove
vezano za njegov karakter, pobonost i vjersko obrazovanje, i prema
tome, vladar e biti sposoban da poznaje Boije pravo. Vladar mora
75
primijeniti kuransku naredbu o savjetovanju, i nakon savjetovanja sa lju-
dima od znanja i pobonosti, vladar e izabrati pravi nain djelovanja.
Jo zanimljivije, u svojim pisanjima, puritanci vrlo malo govore o
procedurama koje bi trebalo preduzeti da bi se osiguralo da izabrani
voa ostane pravedan, dobroduan, ili ak poboan. Slino tome, vrlo
malo je reeno o tome koje mjere treba poduzeti da bi se osiguralo da se
voa zaista pridrava zakona islamske jurisprudencije i sramno ne zlo-
upotrebljava svoj mandat. Puritanci, meutim, pretpostavljaju da sve
dok savjetodavno tijelo imenuje vladara koji je neizmjerno poboan,
njegova pobonost e predstavljati dovoljno suzdravanje.
Puritanci bi dali dravi mo koja je, u realnosti, nezapamena u
islamskoj historiji. Drava u modernom dobu je sposobna mobilizirati
enormne moi i mijeati se u ivote ljudi na naine koji su bili neza-
mislivi u predmodernom periodu. Puritanci se koriste ovim izuzetnim
moima da uspostave ono to oni vjeruju da je Boija volja. Naprimjer,
puritanci vjeruju da drava treba natjerati ljude da idu u damiju na
namaz i takoer natjerati ene da nose marame. Primjenjujui Boije
pravo, vjeruju puritanci, pravda e se postii zato to je Boije pravo
po defniciji pravedno. U ovome zamiljenom poretku, nema potrebe
za pojedinanim pravima. Naime, puritanci vjeruju da je sami koncept
ljudskih prava samo jo jedna komponenta zapadne intelektualne inva-
zije. Primjenjujui Boije pravo, puritanci vjeruju da e i prava Boga i
prava naroda biti upotpunjena i primijenjena.
Zanimljivo, puritanci vjeruju da u sadanjem vremenu ne postoji
nijedna istinska islamska drava. Sve sadanje muslimanske vlade su ne-
legitimne zato to, izmeu ostalog, primjenjuju prava koja su francuska
ili britanska po svome izvoru. Prema tome, puritanci vjeruju da sada-
nje vlade treba svrgnuti im uslovi za to budu ispunjeni. Ovo je jedna
od malobrojnih jasnih razlika izmeu puritanaca i konzervativaca. Iako
konzervativci vjeruju da islamska drava mora primijeniti Boje pravo,
oni ne vjeruju da je pobuna opravdana protiv vlada koje ne primijene
Boije pravo. Konzervativci, uopeno, odbacuju upotrebu nasilja u po-
stizanju svojih ciljeva dok puritanci prihvataju ideologiju nasilja.
76
U smislu savremene realnosti, za puritance, drave koje su se naj-
bolje pribliile njihovim politikim idealima su Saudijska Arabija i Af-
ganistan pod talibanskom vlau. Puritanci vjeruju da su Sjedinjenje
Amerike Drave namjerno unitile talibane zato to su oni se pribliili
istinskom uspostavljanju hilafeta, i da su Sjedinjenje Drave odlune
da ne dozvole povratak islama njegovom zlatnom vremenu. to se tie
Saudijske Arabije, kao to sam ranije spomenuo, u posljednje vrijeme
puritanci se sve vie okreu protiv saudijske vlade zbog invazije na Irak
i zbog bliskih odnosa izmeu saudijske i amerike vlade. Veina purita-
naca vjeruje da je saradnja saudijske vlade sa Sjedinjenim Dravama za
vrijeme invazije na Afganistan i Irak otkrila istinsku lojalnost saudijske
vladajue porodice i takoer otkrila da saudijska drava nije istinski
odana islamu i prema tome zasluuje biti svrgnuta.
Moram rei da je, po mom miljenju, zaista tuna realnost da e
puritanska ideologija drave samo voditi znaajnom krvoproliu, a
da pritom puritanci nikada nee dostii utopiju sa svojim pravednim
despotom. Kao to su neki klasini pravnici imali obiaj rei, pravda
i despotizam su dvije suprotne strane, i one se nikada nee sastati bez
da jedna drugu ubije. Nakon mnogo patnje puritanci su osueni da se
probude i saznaju da je ono o emu su sanjali u svojoj utopiji na ovom
svijetu uspjelo stvoriti samo nonu moru.
Mi emo u slijedeem poglavlju obratiti panju na tretman nemu-
slimana u islamskoj dravi. Da bi demokratija funkcionisala, svi njeni
graani treba da budu jednako tretirani; oni treba da uivaju jednaka
prava i imaju jednake mogunosti pred zakonom. Pitanje moguno-
sti islamske demokratije je nuno povezano sa statusom nemuslimana
u takvoj dravi. Izazov meutim nije ogranien formalno-pravnim ili
ustavnim pravima pruenim nemuslimanima u islamskoj dravi. Dje-
limino, izazov je prevladavanje dobro uspostavljene etike tolerancije
koja je temeljito proirena kroz slojeve civilnog drutva. Pored zatite
prava ova etika tolerancije bi dozvolila raznim vjerskim i ideolokim
orijentacijama u drutvu da koegzistiraju a da pritom jedno ne pokua-
va dominirati ili unititi drugog. Ovo je upravo razlog zato su pitanje
77
interakcije sa nemuslimanima ili odnosi izmeu muslimana i nemusli-
mana od kljune vanosti za savremeni islam.
Jedno od znaajnih pitanja koje bi moglo utjecati na meureligij-
sku dinamiku unutar pluralistike i demokratske drave je ono to bi
se moglo nazvati percepcijom konane moralne vrijednosti pojedinaca.
Veina religija tei dokazati da e samo njeni sljedbenici biti spaeni
u Buduem svijetu, dok su svi ostali osueni da iskuse Boiju kaznu.
Sigurno nije iznenaujue za vjeru da tvrdi da samo ona iskljuivo nudi
istinski put spasu. Pitanje je, meutim, da li je vjerska iskljuivost nes-
pojiva sa etikom tolerancije, koja je potrebna za promovisanje vrste ci-
vilnog drutva koje moe podrati demokratiju. Eksplicitnije, ako reli-
gijsko uvjerenje utjee na ostale, proglasivi da su osueni na Paklenu
vatru, da li ovo potkopava moralnu vrijednost onih koji odbacuju tu
religiju kao pogrenu?
Znaajan broj teoretiara su tvrdili da tolerancija u sutini ne znai
nita vie nego podnoenje; tolerisati nekoga zahtijeva ne vie od prihva-
tanja njihovog samog postojanja, ak kao nuno zlo. Ovi teoretiari tvrde
da za svrhu nalaenja civilnog drutva koje bi podralo pluralistiku de-
mokratiju, sama etika tolerancije nije dovoljna. Ono to je potrebno je
etika aktivnog prihvatanja, suosjeajnosti, i saradnje u kojoj se raznolike
grupe sjedinjuju u zajednikoj akciji da promoviu ljudska prava i jed-
nake moralne vrijednosti svih ljudskih bia. Prema ovim teoretiarima,
princip da neki ljudi zbog svojih uvjerenja imaju pravo na spas, dok drugi
zasluuju prokletstvo nekonzistentan je sa civilnom etikom ljudskih pra-
va i jednake ljudske vrijednosti. Zakljuak koji su donijeli ti teoretiari je
da sva religijska uvjerenja koja se tiu spasa i prokletstva ne treba da budu
naputena. Oni radije tvrde da religije, zbog ekskluzivnosti, otuujue i
nepristupane prirode religijskih uvjerenja, treba drati strogo privatnim
i da im ne treba davati bilo kakvu ulogu u javnog sferi.
Pitanje iskljuivosti i nepristupane prirode religijskih uvjerenja,
te nunosti dranja religijskih uvjerenja, jezika, simbola van javne sfere
bilo je predmet kontroverze dugo vremena. Iako ovo nije mjesto za iscr-
pnu diskusiju o ovom predmetu, mislim da sva vrsto drana ideoloka
78
uvjerenja predstavljaju istu vrstu izazova kooperativnoj civilnoj etici u
demokratiji. Ali ovo ne znai da samo sistemi vjerovanja koji su pristu-
pani svima treba da budu prihvaeni u javnoj sferi. Ja vjerujem da reli-
gija moe legitimno igrati ulogu u javnoj sferi sve dok ona ne odbacuje
ili ne ugnjetava druge. U sluaju islama, da li religija zaista odbacuje ili
ugnjetava druge zavisi o tome kako se ita kuranski diskurs u pogledu
na nemuslimane, njihovu moralnu vrijednost, i ak njihovu mogunost
postizanja spasa.
Me umus l i mans ki odnos i
81
os p or ava nj e dr u ga i j i h Mi l j e nj a u
p i t a nj i Ma koj a s u p r e dMe t i d t i ha da
Kutb Mustafa Sano
81
U prvom dijelu svoje knjige La inkare f mesaili l-idtihad (Nema osui-
vanja u pitanjima idtihada) pojasnili smo ta poznavaoci metodologije
erijatskog prava podrazumijevaju pod pojmom idtihad kao i polja
koja pokriva idtihad, pojasnili smo logiku povezanost pojma idtihad
sa pitanjima neslaganja. Ukazali smo i na vrste pitanja koja u pravnoj
islamskoj misli oznaavamo zajednikim imenom pitanja idtihada.
Ovdje elimo ukazati na poziciju pitanja idtihada u islamskoj pravnoj
misli izmeu odobravanja i osude. Drugim rijeima, elimo razmotriti
erijatski stav prema osobi koja ima drugaije miljenje u pitanjima id-
tihada. Treba li mu odobriti pravo na drugaije miljenje, ili ne treba?
Moe li osoba koja je dala prednost jednom miljenju osporiti pravo
drugoj osobi na drugaije miljenje u onim pitanjima koja nazivamo
pitanjima idtihada.
Tano defniranje ovog pitanja zahtijeva da se malo zadrimo na
znaenju oba pojma, osporavanja i odobravanja, nakon ega emo na-
vesti erijatske argumente za odobravanje ili osporavanje. Potom emo
zavriti studiju navoenjem opasnosti osporavanja u pitanjima idtiha-
da.
Ovo poglavlje se sastoji iz sljedea tri dijela: 1) openito znaenje
odobravanja i osporavanja u pitanjima idtihada, 2) stav erijata prema
osporavanju u pitanjima idtihada i 3) ponori osporavanja u pitanjima
idtihada.
81
Kutb M. Sano, La inkare f mesaili l-idtihad: Ruje menhedijje tahlilijje (Bejrut: Dar Ibn
Hazm, 2006), 75-103. Preveo Senad eman.
82
I. Znaenj e osporavanj a
i odobravanj a u pi tanj i ma i dti hada
Znaenj e t er mi na odobravanj e ( i krar)
Konsultirajui rjenike arapskoga jezika
82
uoit emo da je termin ikrar
infnitiv glagola ekarre, ije je osnovno znaenje priznati neto i to odo-
briti. Ponekad ovaj glagol moe znaiti sloiti se sa neim i to prihvatiti,
ne osporavati rijei i postupke drugih. Na osnovu navedenih znaenja
moemo zakljuiti da odobravanje u pitanjima idtihada znai da jedan
mudtehid prihvati miljenje do kojeg je doao drugi mudtehid prou-
avajui odreenu problematiku iz polja idtihada. Prvi mudtehid ne
osporava niti se suprotstavlja miljenju drugog mutehida zato to vje-
ruje da svaki mudtehid u pitanjima idtihada nudi ispravno rjeenje,
ili, pak, zato to vjeruje da Allahovi propisi nisu sasvim jasni u tim pi-
tanjima, pa je onda jednako mogue da u tim pitanjima bude ispravno
ili njegovo ili rjeenje drugog mudtehida.
Stoga, kada kaemo da je princip ophoenja prema pitanjima id-
tihada odobravanje, time elimo ukazati na praksu da jedan mudtehid
ne osporava miljenje drugog u pitanjima idtihada, kao ni metodolo-
giju kojom se koristio prilikom interpretacije erijatskih propisa u real-
nom ivotu.
Znaenj e t er mi na os poravanj e ( i nkar)
Termin inkar je u izvorima arapskoga jezika
83
infnitiv glagola enkere, a
upotrebljava se u znaenju nepoznavanje osobe ili neega, negiranje nee-
ga to se tvrdi ili osobe odgovorne za to (demantij). Ponekad se ovaj glagol
upotrebljava u znaenju promjene neega to je loe, zabrana injenja istog
i njegovo dovoenje u vezu sa osobom koja ini takva zlodjela.
84
82
Lisanu l-areb, pod pojmom: kaf-ra-ra; El-Misbahu l-munir, pod pojmom karrere.
83
Lisanu l-areb, pod pojmom: nekere; El-Misbahu l-munir, pod pojmom nekere.
84
Sve rijei ili djela koja erijat smatra nevaljalim i zabranjenim, kao i sva djela koja zdrav
razum doivljava kao nevaljala.
M e u m u s l i m a n s k i o d n o s i
83
to se tie termina el-inkaru ale l-gajr, on se koristi za argumento-
vano ili neargumentovano osporavanje rijei i postupaka drugih osoba.
Moe se koristiti i u znaenju spreavanja ili osporavanja postupaka dru-
gih osoba. Tree mogue znaenje je da se postupak druge osobe dovede
u vezu sa onim to je zabranjeno initi, a da se onaj ko to ini smatra
poiniocem zabranjenog djela. Stoga, kada se kae inkaru l-munker misli
se na uklanjanje i mijenjanje svih rijei i djela koje je erijat zabranio.
To se moe uiniti rukom, jezikom ili srcem, shodno sahih-hadisu koji
biljei imam Muslim od Ebu Seida el-Hudrija, r.a.: uo sam Allahovog
Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: Kada neko od vas vidi nevaljalo djelo, neka ga
ukloni rukom; ako to ne moe, neka ga osudi jezikom; a ako ni to ne moe, neka ga
prezre u srcu, a to je najslabiji iman.
Na osnovu navedenog, dolazimo do zakljuka da se inkar ili ospo-
ravanje u pitanjima idtihada javlja u tri znaenja. Prvo znaenje je da
jedna osoba ukori ili zabrani drugoj osobi pravo na suprotno miljenje
u onim pitanjima u kojima nema kategorikog (kati) erijatskog doka-
za, ili o njima uope nema nikakvog erijatskog dokaza. Drugo znaenje
osporavanja u pitanjima idtihada je da jedna osoba proglasi miljenje
druge osobe nevaljalim djelom u onim pitanjima o kojima ne postoji
jasna erijatskopravna norma, ili je uope nema. Obino nakon takvog
osporavanja i negiranja slijedi traganje za nainima promjene loeg djela;
upotrebom sile, jezika ili srca. Tree znaenje osporavanja u pitanjima
idtihada sastoji se u tome da se odreena osoba, bez obzira na to da li
je mudtehid (uenjak) ili mukallid (onaj koji slijedi miljenje uenjaka),
suprotstavi stavu priznatog mudtehida u pitanjima o kojima ne postoji
kategorika erijatska norma ili je nema uope. Iz ovog suprotstavljana
proizlazi zabrana upuena drugim ljudima da postupe po miljenju pri-
znatog mudtehida, zbog toga to druga strana takav stav smatra nevalja-
lim djelom protiv kojeg se mora boriti silom, rijeima ili srcem.
Na osnovu pomenuta tri znaenja osporavanja u pitanjima idti-
hada, moe se rei da se ono redovno javlja u obliku ukora oponenta
i zabrane iznoenja drugaijeg miljenja; ili u obliku omalovaavanja
stava oponenta i smatranja istog nevaljalim djelom; ili, pak, u obliku
84
suprotstavljanja stavu oponenta u pitanjima idtihada i zabrani postu-
panja po njemu. Svaki od pomenutih oblika nastaje u uvjerenju osobe
da je bilo koji stav suprotan njegovom grijeh i nevaljalo djelo, koje treba
promijeniti ili ukloniti rukom, jezikom ili srcem.
Posmatrajui spomenuta tri oblika osporavanja u pitanjima idti-
hada, uoit emo da se ono u potpunosti uklapa u savremene pojave
koje svakodnevno gledamo, iji smo svjedoci i o kojima stalno sluamo.
Radi se o pravoj bujici bunog i grubog negodovanja upuenog onima
koji postupaju po miljenju priznatog mudtehida u odreenim pita-
njima idtihada, ukoliko to miljenje nije preferirajue, ili je, po ocjeni
osobe koja ga osporava, slabo. To, onda, navede takvu osobu da zabrani
postupanje po suprotnom miljenju datog mudtehida i uini sve kako
bi primorao drugu osobu da odustane od takvog miljenja i postupa
po onome to on smatra pretenim i jaim miljenjem. Osporavanje u
pitanjima idtihada u vremenu u kojem ivimo moe imati i znaenje
da se ospori pravo na izbor onog rjeenja koje je lake primjenjivo u pi-
tanjima idtihada, bez obzira na to to oponent takvog miljenja smatra
da treba postupiti po teem i zahtjevnijem rjeenju. Danas se osporava-
nje moe defnirati i kao osporavanje prava da se slijedi miljenje jednog
priznatog imama i insistiranje da se po istom pitanju treba slijediti dru-
gi priznati imam, samo zato to oponent smatra da je njegovo miljenje
pree odabrati i slijediti.
Ovo su samo neke mogue forme osporavanja miljenja u odree-
nim pitanjima iz oblasti idtihada, a ima ih mnogo vie. Zajedniko im je
to da osporavaju drugima pravo na drugaiji stav. Bez obzira na razliitost
i stepen osporavanja, svi oblici neslaganja, neprihvatanja, prigovora, za-
branjivanja, proglaavanja drugih grjenicima, razvratnicima, novotarima
i naivcima imaju za cilj osporiti pravo na drugaije miljenje u pitanjima
iz oblasti idtihada. S obzirom da se takav stav prema neistomiljeniku u
pitanjima idtihada smatra postupkom, neophodno je pojasniti erijatski
stav prema takvoj praksi, odnosno da li je ona dozvoljena, zabranjena ili
pokuena. Upravo to e biti zadatak sljedee studije.
85
II. Stav eri j ata prema osporavanj u
u pi tanj i ma i dti hada
Nakon to smo naveli znaenja termina osporavanje i odobravanje,
duni smo u ovoj studiji citirati rijei islamskih uenjaka po pitanju
odnosa naspram osobe koja ima drugaiji stav u pojedinim pitanjima
idtihada, kako bismo doli do ispravnog erijatskog stava o osporava-
nju prava drugih na drugaije miljenje u pitanjima idtihada.
Mnotvo je tekstova i citata islamskih uenjaka iz generacije tabiina,
tabitabiina i imama mudtehida, koje moemo posmatrati i kao priklad-
no pojanjenje propisa osporavanja u pitanjima idtihada, od kojih emo
ovdje navesti neke. Zabiljeeno je da je pravedni halifa, poznavalac eri-
jatskog prava i veliki islamski uenjak, Omer ibn Abdulaziz rekao: Ne
bih bio sretniji i da se ashabi Poslanika, s.a.v.s., nisu razlii u miljenju,
jer, kada bi se svi sloili oko neega, a samo jedan ovjek ne bi, on bi bio
u zabludi. Ovako, kada se muslimani raziu u miljenju, pa jedni postupe
po ovom, a drugi po onom tumaenju, u tome bude potrebna irina.
85
Iz navedenog citata pravednog halife da se zakljuiti da nije dozvo-
ljeno osporiti miljenje utemeljeno na stavu jednog, a ne na stavu dru-
gog ashaba. Obaveza obojice je da otvorenog srca prihvate izbor drugog,
istovremeno ne obavezujui drugu stranu da prihvati suprotno miljenje,
inilo se ono lake ili tee primjenljivim. Nije dozvoljeno drugaije mi-
ljenje proglasiti grijehom i nevaljalim djelom, jer je sam takav postupak
grijeh i loe djelo, te ga treba ukloniti i promijeniti. Pa ako nije dozvo-
ljeno osporiti izbor jednog na raun drugog miljenja ashaba po istovjet-
nom pitanju iz oblasti idtihada, onda je pree ne osporiti pravo odabira
miljenja jednog mudtehida koji nije ashab na raun miljenja drugog
mudtehida koji takoer nije ashab, u pitanjima iz oblasti idtihada.
O tome poznati islamski pravnik Sufan es-Sevri kae: Kad vi-
di nekoga da u pitanjima oko kojih ne postoji konsenzus muslimana
postupa suprotno tvojoj praksi, ne spreavaj ga u tome!
86
Imam
85
El-Hatib el-Bagdadi, El-Fekih ve l-mutefekkih, 2: 85.
86
86
Es-Sevri ide korak dalje, pa kae: Ne zabranjujem nikome od moje brae
da postupe po sopstvenom izboru u ponuenim rjeenjima na pitanja
oko kojih su se davno razili islamski pravnici.
87
Poznato je da se islamski
pravnici razilaze samo u onim pitanjima koja imenujemo kao pitanja id-
tihada, koja smo ranije defnirali i klasifcirali. Ova pitanja nisu u sferi za-
brane, niti je ispravno oponenta smatrati poiniocem grijeha i loeg djela.
Historija biljei velianstveni stav imama Medine Malik ibn Enesa,
koji je na prijedlog abasijskog halife Ebu Dafera el-Mensura da nje-
govo djelo El-Muvetta proglasi obavezujuim pravnim izvorom, rekao:
Vladaru pravovjernih! Ashabi Allahovog poslanika, s.a.v.s., su se razili
po Zemlji, pa je svako od njih davao fetve onako kako mu se u tom
momentu inilo ispravnim.
88
Kao da nam imam Malik u ovom upe-
atljivom historijskom dijalogu poruuje apsolutno neprihvatanje os-
poravanja drugaijeg miljenja u pitanjima idtihada, o kojima postoje
zabiljeeni brojni stavovi i miljenja, kao i to da nijednom imamu, bez
obzira ko on bio, nije dozvoljeno obavezivati ljude na prihvatanje samo
jednog miljenja zato to se ba to miljenje njemu ini najispravnijim.
Imam Nevevi je pokuao objasniti naunu utemeljenost zabrane os-
poravanja u pitanjima idtihada, rekavi: ... to se tie pitanja oko ko-
jih ne postoji konsenzus, ponuena rjeenja nije dozvoljeno osporavati.
Zato to se u svakom od dva suprotstavljena mezheba nalazi mudtehid
sa ispravnim stavom. Takav stav su zauzeli mnogi ili veina islamskih
uenjaka.
89
Imam Zerkei se takoer zalagao za isti princip, govorei:
Negirati se moe samo ono oko ije zabrane postoji konsenzus.
90
U
drugom citatu se kae: Osporavati se moe samo ono djelo oko kojeg
87
88
Tertibu l-medarik, 1: 192.
89
Nevevi, erh Sahih Muslim, 2: 33.
90
Zerkei, El-Mensur fl kavaid, Kuvajt, Ministarstvo vakufa i islamskih pitanja, II izdanje,
1985., 3: 363. Vano je napomenuti da imam Zerkei skree panju na to da je dozvoljeno
osporiti rjeenja u spornim pitanjima u sljedea etiri sluaja: 1) da sam poinilac djela smatra
isto zabranjenim, pa mu se postupanje po njemu na osnovu toga ospori; 2) da taj mezheb bude
dalek, u smislu da je naputen i bez primjene u praksi; 3) da se rjeenje zatrai sudskim putem,
pa sudija presudi na osnovu vlastitog ubjeenja, i 4) da osoba koja osporava jedno od dva po-
nuena rjeenja ima pravo na takav postupak, kao, naprimjer, kad bi suprug zabranio suprugi
da pije nebiz (sok od groa prije fermentacije) iako ona vjeruje da je takav sok dozvoljeno kon-
zumirati. U pomenuta etiri sluaja je, prema miljenju imama Zerkeija, dozvoljeno osporiti
pravo na drugaije miljenje. Vidi gore navedeni izvor, 3: 363-364.
87
postoji jednoglasan stav. Pitanja oko kojih ne postoji jedinstven stav
ne mogu se osporavati i negirati, zato to je svaki mudtehid ponudio
ispravno rjeenje, ili je samo jedan od njih ponudio ispravno rjeenje,
ali mi ne znamo koje od ponuenih rjeenja je ispravno. Prvi muslima-
ni su se razilazili u miljenju o odreenim sporednim pitanjima vjere,
ali niko od njih nije osporavao pravo na drugaije miljenje. Osporavali
bi samo ono to je bilo suprotno kuransko-hadiskim tekstovima, kate-
gorikom konsenzusu ili oitoj analogiji.
91
Isto je potvrdio autor djela El-Fevaidu l-denijje, rijeima: Trideset
peto pravilo glasi: ne osporava se rjeenje ponueno u spornim pitanji-
ma, nego se osporavaju rjeenja suprotna postignutom konsenzusu.
92

Ibn Mufih u svom djelu El-Furu kae: Ranije smo pojasnili da nije
dozvoljeno osporavati ponuena rjeenja u pitanjima iz sfere idtiha-
da. Iz Ahmedovih izjava i iz izjava nekih njegovih savremenika moe
se zakljuiti da se mogu osporiti samo ona miljenja u kojima je ra-
zlika neznatna; u suprotnom se to ne moe initi. Takve razlike na-
lazimo i kod pravnika afjskog mezheba, kod kojih imamo dva mi-
ljenja o osporavanju prava da dio tijela kod mukarca iznad koljena
bude nepokriven...
93
Vrlo slian je i stav imama Maverdija o tome, koji
kae: to se tie pitanja o ijoj doputenosti ili zabrani se ulema razila
u stavovima, tu nema prostora za osporavanje, izuzev ako je rije o ne-
znatnoj razlici i ako bi takvo miljenje posluilo kao izgovor za injenje
onoga to se konsenzusom smatra zabranjenim.
94
Imam El-Behuti zakljuuje raspravu o ovom pitanju jasnim pravilom
u kojem kae sljedee: Nema osporavanja ponuenih rjeenja od stra-
ne mudtehida, niti moe biti osporavano postupanje po tim rjeenjima,
zato to mudtehid ima nagradu i nije grijan, ponudio ispravno rjeenje
ili ne.
95
Ovim stavom se na indirektan nain ukazuje na sahih-hadis,
koji biljei Buharija u svom Sahihu, u kojem Poslanik, a.s., kae: Kada
91
Zerkei, El-Mensur f l-kavaid, 2: 140.
92
El-Mekki, El-Fevaidu l-denijje: erhu Haijeti l-mevahibi s-senijje -erh El-Feraidi l-behijje,
Bejrut, Daru l-beair, II izdanje, 1996., 2: 332.
93
Ibn Mufih, El-Furu, Bejrut, Daru Alemi l-kutub, 1985., 2: 14.
94
Maverdi, El-Ahkamu s-sultanijje, str. 315.
95
El-Behuti, Keafu l-kina an metni l-ikna, Bejrut, Darul-fkr, I izdanje, 1402. h.g, 1: 479.
88
mudtehid ispravno procijeni za to ima dvije nagrade, a ako pogrijei, za to mu
pripada jedna nagrada.
Potvrujui stavove spomenute uleme o zabrani osporavanja u pi-
tanjima idtihada, ejhul-islam Ibn Tejmijje u svojim Fetvama, upitan
o erijatskom stavu prema izbjegavanju i osporavanju osobe koja slijedi
nekog alima u pitanjima idtihada, kae: Ne moe se osporiti niti se
treba distancirati od osobe koja u pitanjima idtihada postupa po mi-
ljenju jednog dijela uleme. Ko odabere da postupa po jednom od dva
predloena rjeenja, to pravo mu se ne smije osporiti. Ako se nekoj
osobi jedno od dva ponuena rjeenja ini ispravnijim, treba po njemu
i postupati. Meutim, ako to nije sluaj, onda treba slijediti miljenje
uleme na koju se oslanja u odabiru ispravnijeg miljenja.
96

Pojanjavajui metodologiju ophoenja prema osobi koja ima dru-
gaije miljenje o pojedinim pitanjima idtihada, Ibn Tejmijje potenci-
ra nunost distanciranja od bilo kojeg oblika osporavanja u pitanjima
idtihada, pa kae: Pitanja poput ovog iz sfere idtihada ne mogu se
osporavati silom. Niko nema pravo obavezati ljude da slijede samo ono
to on smatra ispravnim. Ali ima pravo o tome govoriti nauno ute-
meljenom argumentacijom. Onaj ko se uvjeri u ispravnost jednog od
dva ponuena rjeenja, po njemu e i postupiti. A osobi koja prihvati
ponueno rjeenje nekoga od priznate uleme, ne smije se osporiti pravo
na takvu praksu.
97
Niko od priznate uleme nije odobrio princip i stav da se silom,
rijeima ili srcem smije osporavati pravo na drugaije miljenje u pita-
njima idtihada. U elji da uvrsti ovaj princip, Ibn Tejmijje na drugom
mjestu jo preciznije i jasnije kae: Mnogi islamski uenjaci, meu
kojima nalazimo ashabe, tabiine, imame, utemeljitelje etiri mezheba i
druge nisu izbjegavali da kau ono to su sopstvenim idtihadom sma-
trali ispravnim. Smatrali su da je ispravno to to su govorili, ali im to
nije davalo pravo da obaveu svakog muslimana da postupa identino
tom stavu. Obaveznim su smatrali samo slijeenje Poslanikovih, a.s.,
rijei. U ovaj erijat je ulo i ono to je komentar ili razumijevanje
96
Ibn Tejmijje, Medmuu l-fetava, 20: 207.
97
Ibn Tejmijje, Medmuu l-fetava, 30: 79 - 80.
89
odreene pravne norme. Mogue je da ponueno rjeenje bude upravo
ono to se erijatom eljelo postii, pa da se za to dobiju dvije nagrade.
Ali, mogue je i da ta rjeenja budu pogrena, a Allah ne tereti nikoga
preko njegovih mogunosti. Ukoliko se ovjek bude bojao Allaha, ko-
liko god to bude u njegovoj mogunosti, Allah e ga za to nagraditi i
preko pogreaka mu prei. Kad je to ve tako, onda niko nema pravo da
takvu osobu kori i kanjava. Meutim, ukoliko ovjek sazna da je istina
suprotna onome to on radi, onda mu nije dozvoljeno da ostavi istinu
sa kojom je doao Poslanik radi toga da bi slijedio nekog ovjeka. Takav
je erijat objavljen od Allaha, a to je Kuran i sunnet.
98
Imam Ibnu l-Mufih el-Makdisi je zabiljeio rijei imama Ibnu
l-Devzija: Ibnu l-Devzi je u svom djelu Es-Sirru l-mesun rekao:
Vidio sam ljude koje ubrajaju u uene kako se ponaaju poput neu-
kog svijeta. Kada bi hanbelija predvodio demat u namazu u afjskoj
damiji i ne bi naglas prouio kunut-dovu, naljutile bi se afje. A
kada bi afja klanjao u hanbelijskoj damiji i prouio naglas, ljutile
bi se hanbelije. A radi se o pitanju iz oblasti idtihada. Pristrasnost u
ovakvim pitanjima nije nita drugo do slijeenje prohtjeva i spreava
razvoj ilma (znanja). A Ibn Akil je rekao: Vidio sam ljude koje je
u neinjenju nepravde zaustavila samo sopstvena nemo. Ne kaem
da su to inili obini ljudi, nego je to inila ulema. Za vrijeme Ebu
Jusufa hanbelije su bile dominantne, pa su nepravedno napadali afje
i silom im zabranjivali da naglas ue kunut-dovu. A radi se o pitanju
koje spada u idtihad pitanja. Zatim je dolo vrijeme Nizama, kada su
afje postale dominantnije, pa su se poeli ponaati kao voe silnici.
Obian svijet bi kanjavali zatvorom i torturom, a ulemu su optuivali
za tedsim (pripisivanje Allahu ljudskih osobina, antropomorfzam).
Dugo sam razmiljao o razlozima takvog ponaanja. Shvatio sam da
su tako postupali jer nisu poznavali ljepote i manire na koje obave-
zuje znanje. Tako mogu postupati samo vojnici u svojim dravama i
rastjerati ljude iz damija. Ranije smo pojasnili da nije dozvoljeno
osporavanje u pitanjima idtihada.
99
98
Ibn Tejmijje, Medmuu l-fetava, 35: 366 - 367.
99
Muhammed ibnu l-Mufih el-Makdisi, El-Furu, Bejrut, Daru l-kutubi l-ilmijje, 2: 14.
90
Uenjak Arapskog poluostrva, imam Muhammed ibn Abdulveh-
hab je naglasio ovaj princip govorei o pitanju tevessula (uzimanje do-
brih osoba kao posrednika kod Allaha), rekavi: Neki islamski uenjaci
doputaju zauzimanje dobrih ljudi kod Allaha, dok drugi dio uleme
smatra to iskljuivim pravom Poslanika, a.s. Veina islamskih uenjaka
ne doputa tevessul i smatra ga pokuenim djelom. Radi se o jednom f-
khskom (pravnom) pitanju. Smatramo ispravnim miljenje veine ule-
me, koja to smatra pokuenim djelom. Ali ne osporavamo pravo onima
koji to ine da to ine, jer nema osporavanja u pitanjima idtihada.
100

ejh Jusuf Kardavi se potrudio da nam ovo pitanje lijepo pojasni:
Kada se ulema razie u miljenju po pitanju dozvoljenosti slikanja,
pjesme sa instrumentima ili bez njih, otkrivanju enskog lica i dlanova,
postavljanju ene za kadiju, utvrivanja poetka i kraja ramazana pu-
tem raunanja vremena a ne vienjem mlaaka i tome slino; onda nije
dozvoljeno nijednom pojedincu ili muslimanskoj zajednici da prihvati
jedno od ponuena dva miljenja, a da isto pravo grubo ospore onima
koji su prihvatili drugo miljenje. Makar se radilo i o miljenju veine
islamskih uenjaka. Ne moe se oboriti miljenje manjine, niti mu se
moe oduzeti pravo na sopstveno miljenje, makar se radilo i o samo
jednom pojedincu, ukoliko je sposoban da se samostalno bavi pitanji-
ma idtihada. Koliko se samo puta dogodilo da naputeno miljenje
nekog vremena postane poznato u nekom drugom vremenu. Nevaljalo
djelo (munker) koje se mora silom promijeniti ili ukloniti mora biti
takvo da ga svi islamski uenjaci smatraju nevaljalim. Ako to ne bi bio
sluaj otvorila bi se vrtaa nevolje kojoj nema kraja, jer svako bi elio
silom natjerati ljude da misle isto to i on.
101
Ovo su samo neki stavovi islamskih uenjaka zabiljeeni od vre-
mena 2. hidretskog stoljea do danas. U svima njima se jasno vidi da
osporavanje u pitanjima idtihada nije erijatom doputeno. Naprotiv,
ono se smatra otvorenim neprijateljstvom prema drugim ljudima. Sma-
tra se, takoer, jasnim skretanjem sa puta prvih muslimana; ashaba,
tabiina, tabitabiina i imama idtihada. Paljivo prouavanje navedenih
100
Muellefatu -ejh Muhammed ibn Abdilvehhab, trei dio, Fetava, 68.
101
Fetava muasire, 2: 685.
91
citata vodi ka potpunom ubjeenju da su svi oni odbacili svaki oblik
osporavanja prava na drugaije miljenje. Sasvim je nebitno da li se
radi o nematerijalnom osporavanju, u vidu vrijeanja, omalovaavanja,
proglaavanja grjenikom, razvratnikom, novotarom; ili se radi o mate-
rijalnom osporavanju, u vidu fzikog neprijateljstva, zatvora, progona i
drugih oblika vidljivog materijalnog neprijateljstva.
Pomenuti imami ele jasno ukazati na to da je osporavanje u pi-
tanjima idtihada samo po sebi loe djelo. Zbog toga ga treba ukloniti
i zamijeniti, shodno veliini samog ina osporavanja. Ako se radi o
velikom obliku osporavanja i ako ga nije mogue ukloniti osim silom,
tada treba iskoristiti silu. Ako se to moe postii rijeima, tada treba
iskoristiti rijei u postizanju tog cilja. Pravi razlog erijatske zabrane
osporavanja u pitanjima idtihada nalazi se u injenici da je ospo-
ravanje zapravo vid kazne i nanoenja tete drugima. Mudri erijat
doputa kanjavanje samo onda kada smo potpuno sigurni da je ono
opravdano, to potvruju rijei Uzvienog. Onaj koji ide pravim putem,
od toga e samo on koristi imati, a onaj ko luta na svoju tetu luta, i nije-
dan grijenik nee tue grijehe nositi. A Mi nijedan narod nismo kaznili dok
poslanika nismo poslali! (El-Isra, 15). Gotovo da se poslanika zadaa
svela na objanjavanje onoga to erijat zabranjuje, shodno rijeima
Uzvienog: Mi smo i prije tebe samo ljude kao poslanike slali i objavljivali
im pitajte sljedbenike Knjige ako ne znate jasne dokaze i knjige. A tebi
objavljujemo Kuran da bi objasnio ljudima ono to im se objavljuje, i da bi oni
razmislili (En-Nahl, 43 - 44).
Pored toga, u pitanjima idtihada nije kristalno jasna elja Zako-
nodavca, te se otuda zbog nepostojanja vrstog ubjeenja u ispravnost
sopstvenog stava ne moe govoriti o kanjavanju oponenta. Sva milje-
nja nastala kao pokuaj da se ponudi ispravno rjeenje utemeljena su na
pretenom uvjerenju i ne mogu se nikako uzdii na stepen apsolutne
ubjeenosti i sigurnosti. Sve to ne moe drugaija miljenja dovesti u
poziciju da budu osporena, a njeni nosioci zbog toga kanjeni. Sankci-
onisanje drugaijeg miljenja predstavlja nanoenje tete u onome to
je po sebi predmet pretpostavljanja i sumnje, a nanoenje tete drugima
92
i sama teta u naem erijatu je neprihvatljiva, osim u sluaju vrstog
ubjeenja. Tako, ako nema sigurne spoznaje, nema ni sankcije.
Pored toga, miljenje da je drugaiji stav po sebi grijeh i nevaljalo
djelo koje treba promijeniti i ukloniti, u sebi, zapravo, krije kaznu za
onoga ko preferira takav stav. Zato to je sada miljenje onoga ko os-
porava pravo na drugaije miljenje, zapravo, ve kao takvo drugaije.
Ovdje oponent dolazi u priliku da ospori miljenje suprotno onome to
on smatra preim, boljim i ispravnijim. Naravno, jasno je kako bi to
unedogled odvelo u raspravu i nered.
Na osnovu svega reenog o ovoj temi, mogue je zakljuiti da je
osporavanje drugaijeg miljenja u pitanjima idtihada zabranjeno po
erijatu. Drugim rijeima, zabranjeno je svim mudtehidima i svima
koji slijede njihova rjeenja da osporavaju pravo na drugaije miljenje
u pitanjima idtihada. Naprotiv, njihova vjerska obaveza je da im daju
pravo da za sebe odaberu ono miljenje koje im se ini ispravnijim.
Nije im ni u kom sluaju dozvoljeno da im to pravo ospore na bilo koji
nain!
Paljivim prouavanjem ovog pitanja shvatit emo da je osnova u za-
uzimanju stava o ovakvim pitanjima odobravanje, a nikako osporavanje
prava na drugaije miljenje. Islamski uenjaci su tako postupali zato to
su vjerovali da su propisi u pitanjima idtihada zasnovani na ljudskom
promiljanju. Sam Zakonodavac, d.., nije elio postizanje jedinstvenog
stava u tim pitanjima, niti da ljudi imaju o tim pitanjima isti stav. Htio je
razliitost stavova i pogleda u razliitosti vremena, mjesta, stanja, navika,
obiaja i tradicija. Stoga, nijednom mudtehidu, bez obzira na deredu
koja mu pripada, nije dozvoljeno da ospori pravo drugom mudtehidu
na drugaije miljenje u pitanjima idtihada. Istovremeno, nije dozvolje-
no nijednom sljedbeniku idtihada odreenog mudtehida da isto pravo
ospori sljedbeniku drugog priznatog mudtehida.
Pored svega navedenog, ne moe se u budunosti oekivati jedinstvo
miljenja i shvatanja propisa u ovim pitanjima sve dok se ljudska pamet
razlikuje, sve dok se metodologija utemeljenja i argumentacije razlikuje,
sve dok su sami izvori ovih pitanja podloni razliitim razumijevanjima
93
i znaenjima, i sve dok je utemeljenost ovih pitanja zasnovana na ljud-
skom promiljanju, a ne na Boanskoj objavi. Zbog svega toga, apsolut-
no je neprihvatljivo osporavati pravo na drugaije miljenje u pitanjima
idtihada.
Sutina je u sljedeem. Veliki broj mladih pripadnika blagoslov-
ljenog islamskog buenja previdio je ovu dimenziju u pitanjima idti-
hada. To je dovodilo i jo uvijek dovodi do slabljenja islamskog poziva
openito, a posebno islamskog misionarstva u mnogim drutvima. Po-
troeni su i jo uvijek se troe ogromni intelektualni i materijalni na-
pori kako bi svi ljudi isto mislili o pitanjima idtihada. A realnost nam
govori da se to nikada nee dogoditi. Sav uloeni napor u ostvarenju
takvog cilja moe se samo smatrati skretanjem sa puta i gubljenjem
dragocjenog vremena i imetka. To e samo dodatno pocijepati ionako
naruen islamski saf!
Nepotivanje ovog velianstvenog islamskog principa u pitanjima
idtihada pripadnicima istog ummeta samo poveava nemo i oaj. To
je nanijelo nesagledivu tetu islamskom misionarstvu u svim krajevima
svijeta. Sve to se ne bi dogodilo da su kojim sluajem islamski misionari
davno prije shvatili da je osporavanje u pitanjima idtihada suprotno
kuranskom principu, koji nareuje da se u Allahovu vjeru poziva mu-
dro, lijepim savjetom i blago: Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savje-
tom pozivaj i s njima ne najljepi nain raspravljaj! Gospodar tvoj zna one koji su
zalutali s puta Njegova, i On zna one koji su na pravome putu (En-Nahl, 125).
Takva praksa je suprotna duhu islama, koji nareuje i poziva ou-
vanju i jaanju islamskog safa, shodno rijeima Uzvienog: Svi se vrsto
Allahova ueta drite i nikako se ne razjedinjujte! I sjetite se Allahove milosti pre-
ma vama kada ste bili jedni drugima neprijatelji, pa je On sloio srca vaa i vi ste
postali, milou Njegovom, prijatelji; i bili ste na ivici vatrene jame, pa vas je On nje
spasio. Tako vam Allah objanjava Svoje dokaze, da biste na pravom putu istra-
jali (Ali Imran, 103). Takva praksa, takoer, unitava duh zajednitva,
samilosti i meusobnog potpomaganja, to je Allah naredio rijeima:
... Jedni drugima pomaite u dobroinstvu i estitosti, a ne sudjelujte u grijehu i
neprijateljstvu; i bojte se Allaha, jer Allah strano kanjava (El-Maide, 2).
94
Pored svega navedenog, osporavanje u pitanjima idtihada moe do-
vesti da nas Allah toga sauva do toga da se osoba koja to ini stavi
iznad ibadeta ljudi. Takva osoba na indirektan nain tvrdi da je miljenje
koje on smatra ispravnim apsolutna istina, koju moraju svi slijediti. I ne
samo to, nego ustvrdi kako je to miljenje upravo ono to je Allah elio da
se postigne primjenom tog propisa u datom momentu. Dobro je poznato
da se za tako neto u pitanjima idtihada moe tvrditi samo onda kada
objava dolazi od Allaha. Objave vie nema i kako neko moe tvrditi da je
ba njegovo miljenje u pitanjima idtihada iskonska istina koju su duni
prihvatiti svi muslimani i od koje nije dozvoljeno odstupiti.
Osporavanje u pitanjima idtihada u sebi krije i ovu opasnu di-
menziju koje bi trebalo da se uva svaki musliman. To vodi jo opasnijoj
pojavi, a ona se ogleda u tome da takva osoba pone sebe doivljavati
kao zakonodavca ili Boijeg glasnogovornika. Poznato je da nakon Po-
slanikove, a.s., smrti vie nema objave i da niko poslije toga nema pravo
tvrditi da njegova rjeenja u sebi sadre dio objave. Samo su Allahova
Knjiga i Poslanikov, a.s., sunnet nepogrjeivi.
III. Opasnost osporavanj a
u pi tanj i ma i dti hada
Vidjeli smo da osporavanja prava drugome da drugaije misli u pitanji-
ma idtihada u sebi nosi istina na indirektan nain tvrdnju pozna-
vanja iskonske Allahove namjere u odreenom propisu u pitanjima id-
tihada, koju je erijat namjerno ostavio tekstualno nedefniranom.
Mogue je ustvrditi da se stepeni osporavanja u pitanjima idtihada
razlikuju. Najtei oblik osporavanja je u onim pitanjima koja ne tretira
nijedan tekst, zbog toga to takvo osporavanje u sebi nosi znaenje na-
vodnog poznavanja gajba (nevidljivog) i ogromnu potvoru na namjeru
Zakonodavca u tim pitanjima, koju je Zakonodavac iz Svoga oprosta
i milosti, a nikako iz zaborava, ostavio neiskazanom. Onaj koji ospo-
ri pravo drugome na drugaije miljenje u pitanjima idtihada kao da
95
time javno tvrdi da mu je poznat gajb i da ga je Allah ovlastio da ljudi-
ma obznani namjeru Njegovih propisa u tim pitanjima. Zato je obaveza
svakog ovjeka da se krajnje distancira od osporavanja u ovim pitanjima
koja su u sferi Boanskog oprosta.
Detaljnim prouavanjem ove tematike uoit emo da je Mudri Za-
konodavac u ovim pitanjima dao potpunu slobodu i iroko polje mud-
tehidima. To znai da je ostavljen ogroman prostor za mnogobrojnost
miljenja i neslaganje u ovim pitanjima, kao i za neobavezivanje ljudi
na nunost slijeenja samo jednog rjeenja, ma kakav bio njegov izvor.
Osnov za raspoznavanje propisa ove vrste pitanja lei u rjeenjima koja su
prikladna za trenutno stanje ljudi, uvjete u kojima ive, njihovu praksu,
obiaje i tradiciju; kao i u distanciranju od mijeanja propisa ove vrste
pitanja sa propisima novotarstva u vjeri. Ova pitanja se u erijatu smatra-
ju ostavljenim
102
, a preciziranje propisa koji se odnosi na njih mora biti
izvreno, kao to smo ranije rekli, putem prouavanja krajnjih intencija
(mekasid) i opih ciljeva erijata. Mora se voditi rauna o veliini koristi
ili tete u primjeni razliitih propisa. Ne znai da je svako ostavljeno pita-
nje po sebi novotarija, kao to to neki ele prikazati.
U stepenovanju osporavanja u pitanjima idtihada nakon ospora-
vanja u pitanjima o kojima ne postoji tekst (el-mesail gajru l-mensus
alejha), dolaze spekulativna pitanja (el-mesailu z-zannijjeh), odno-
sno pitanja koja su po svojoj prirodi pretpostavljene argumentacije i
utemeljenja. Ova vrsta osporavanja je strahovito pogubna, ali blaa u
poreenju na prvu vrstu osporavanja, zbog postojanja mogunosti da
makar neznatan broj mudtehida svojom pronicljivou prodre u su-
tinu pitanja, kao i zbog postojanja mogunosti da samo jedno milje-
nje bude neispravno. Ovdje je osporavanje prava drugom mudtehidu
samo prestup koji je nainio prvi mudtehid, ali se ovdje ne radi samo o
tvrdnjama, kao to je sluaj kod prve vrste osporavanja u pitanjima id-
tihada. Osporavanje u spekulativno-kategorikim (zanijjetu l-katijjeh)
102
Pod pojmom ostavljenim u erijatu se misli na ona pitanja iji propis nije detaljno pojanjen.
To su ona pitanja za koja se jasno zna da o njima ne postoji tekst, kao i pitanja koja su na indi-
rektan nain po svojoj prirodi kategoriko-plauzibilna (el-katijjetu z-zannijje). Nazvane su os-
tavljenim (turukun) zato to je erijat ostavio, odnosno preutio, pojanjenje njihovih propisa.
96
idtihadskim pitanjima je neto blae, zato to je priroda dokazivanja
erijatskog propisa ovdje takva da je mogue da jedan mudtehid po-
nudi ispravno rjeenje na osnovu pravilnog razumijevanja onog dijela
argumenta koji je kategorian tekst. Zbog toga je osporavanje ove vrste
idtihadskih pitanja manje pogubno i opasno.
Najslabiji stepen osporavanja idtihada je u pitanjima sa katego-
riko-spekulativnom osnovom (el-katijjetu z-zannijje), zbog postojanja
jednog dijela sigurnosti da je jedno od ponuenih erijatskih rjeenja
upravo ono koje je Zakonodavac elio da se postigne u toj vrsti pitanja.
Meutim, ne moe se sa sigurnou znati ko je tano taj mudtehid.
Ukoliko bi neki mudtehid smatrao sebe tim mudtehidom, na osnovu
odreenih pokazatelja za koje on vjeruje da su neminovno tani, i na
osnovu toga osporio isto pravo drugom mudtehidu, to bi se smatralo
prestupom i tvrdnjom, ali blaim od prvog sluaja.
To bi bile opasnosti ili stepeni osporavanja u pitanjima idtihada.
Svaki od tih ponora bi poinioca tog djela odveo u veu provaliju Allaho-
vih zabrana: I ne govorite neistine jezicima svojim: Ovo je doputeno,
a ovo je zabranjeno, da biste tako o Allahu neistine iznosili. Oni koji o
Allahu govore neistine - nee uspjeti (En-Nahl, 116). Bolje bi bilo da
se mudtehidi i oni koji slijede njihova pravna rjeenja distanciraju od
svih oblika osporavanja na pravo izbora drugaijeg miljenja mudtehida
i onih koji slijede njegova rjeenja. Samo na taj nain e se ouvati jedin-
stvo islamskog safa, sprijeit e se podjele i razdor meu muslimanima.
Tako e se pridravati modela na kojem je Mustafa, s.a.v.s., odgajao asha-
be; da se potpomau u onome oko ega se slau, a preu jedni drugima
preko onoga oko ega se razilaze. Nadati se da e nam Allah dati mo
razumijevanja Njegove vjere, pridravanja principa propisa i morala te
vjere. Nadamo se da e ova studija biti doprinos razvoju svijesti o va-
nosti objektivnosti i sistematizacije odnosa prema pitanjima idtihada.
Nadamo se, takoer, da e biti doprinos jaanju islamskog misionarstva,
posebno onog segmenta koji se odnosi na savremena pitanja i izazove
nastale promjenom vremena, mjesta, stanja i prilika. Nema nam uspjeha
bez Allahove pomoi, na Njega se oslanjam i od njega pomo molim!
97
Zaklj une mi sli
Ako bi bilo mogue saeti najznaajnije rezultate ove studije, onda bi-
smo mogli rei da se oni ogledaju u sljedeem:
Prvo: Studija je pokazala da teoretiari erijatskog prava za pitanja
idtihada upotrebljavaju vie termina sa istim znaenjem. Pitanja idti-
hada za veinu teoretiara erijatskog prava su praktine erijatskoprav-
ne norme za koje ne postoji kategorian dokaz, ni u argumentaciji ni u
utemeljenju. Kod veine njih ova pitanja znae sve praktine erijatsko-
pravne norme o kojima ne postoji jedinstven stav ummeta, pa se onaj
ko u njima pogrijei nikako ne moe smatrati grjenikom.
Drugo: Studija je pokazala da stav imama Gazalija, prema kojem
teoloka (kelam) pitanja ne ulaze u pitanja idtihada a da je osoba koja
je u njima pogrijeila grjenik, moe biti predmet rasprave i kritike.
Smatramo da su teoloka pitanja u osnovi prava idtihadska pitanja.
Njihova priroda je po svojoj argumentaciji i utemeljenju spekulativna.
S obzirom da se radi o isto idtihadskim pitanjima, osobe koje su po-
grijeile u njima nipoto se ne mogu smatrati grjenicima.
Tree: Studija je dokazala da islamski teoretiari pitanja idtihada
svrstavaju u etiri kategorije:
1. Pitanja vjerovatne autentinosti i vjerovatnog znaenja, to su sva
ona pitanja ije su norme ustanovljene na plauzibilnim argumenti-
ma, tj. argumentima vjerovatne autentinosti i vjerovatnog smisla;
2. Plauzibilno-kategorika pitanja, to su sva ona pitanja gdje su u ar-
gumentovanju erijatskog stava o njima koriteni dokazi vjerovatne
autentinosti i kategorikog zanenja;
3. Kategoriko-plauzibilna pitanja, to su sva ona pitanja gdje su u
pojanjenju erijatskog stava o njima koriteni dokazi kategorine
autentinosti i vjerovatnog smisla;
4. Pitanje o kojima ne postoji tekst, to su ona pitanja o ijim erijat-
skim propisima ne postoje kuransko-hadiski tekstovi.
etvrto: Studija je pokazala da su se teoretiari islamskog prava
koji su ivjeli prije imama atibija pitanjima idtihada bavili samo u
98
teorijskoj ravni. Meutim na prakitnoj ravni (el-musteva et-tatbiki ili
et-tenzili) gotovo da je nemogue pronai bilo kakav trag o izuavanju
ove vrste pitanja. Zbog toga se imam atibi moe smatrati prvim eri-
jatskim pravnikom koji je ukazao na ovu vrstu pitanja. On je sve eri-
jatske propise, bez obzira na koritenu argumentaciju u njima, smatrao
pitanjima za praktini idtihad, kojeg je nazvao tahkikul menat. Svaki
erijatski propis u sebi neminovno sadri odreeni stepen idtihada, od
kojeg se nikada ne moe odvojiti. To bi onda znailo da pitanja idti-
hada u praktinoj primjeni obuhvataju sva teorijska pitanja o kojima je
ranije bilo rijei, kao i sva ona pitanja koja su po svojoj prirodi katego-
rika po autentinosti ili znaenju.
Peto: Studija je pojasnila da su stepeni negacije u pitanjima idti-
hada razliiti. Kada se zna da je idtihad dozvoljen u pitanjima sa kate-
gorikim utemeljenjem i argumentacijom, onda stepen idtihada u tim
pitanjima ne izlazi iz kruga traganja za nainom primjene tih propisa u
realnim okolnostima. Kod ovih pitanja se nikako ne moe dogoditi da
se unutar tog kruga nau sami erijatski propisi. to se tie stepena id-
tihada u drugoj vrsti pitanja, oni se razlikuju proporcionalno sa krugom
vjerovatnog u tim pitanjima. Zato je najvei stepen idtihada prisutan u
onim pitanjima o kojima ne postoji tekst, potom u pitanjima utemelje-
nim na ope plauzibilnim argumentima, pa u plauziblno-kategorikim
i na kraju u kategoriko-plauzibilnim pitanjima.
esto: Studija je potvrdila stav da se u zauzimanju stava prema pi-
tanjima idtihada ista mogu ili odobriti ili osporiti. Odobravanje znai
da svaki mudtehid prihvati miljenje drugih mudtehida u razliitim
pitanjima idtihada, vjerujui da je svaki mudtehid ponudio ispravno
rjeenje u plauzibilnim pitanjima. Osporavanje smo ovdje oznaili kao
mudtehidovo neprihvatanje bilo kakvog miljenja osim sopstvenog,
vjerujui da je samo njegovo miljenje ispravno, te da zbog toga nikako
nije dozvoljeno drugaije misliti ili se ne sloiti s njegovim miljenjem.
Sedmo: Studija je ukazala na savremene oblike osporavanja pi-
tanja idtihada, svodei ih na sljedea tri oblika: da jedan mudtehid
smatra miljenje drugog mudtehida sramnim; da zabrani drugim
99
mudtehidima pravo na drugaije miljenje u idtihadskim pitanjima;
da miljenje drugog mudtehida smatra grijehom i loim djelom koje se
mora promijeniti i ukloniti. Studija je pokazala da su sva tri pomenuta
oblika osporavanja prava na idtihad erijatski neutemeljena i suprotna
njegovom uenju, zato to se osporavanje, bez obzira na formu u kojoj
se pojavi, smatra kanjavanjem, a dobro je poznato da nema kanjavanja
bez postojanja jasnih kategorikih dokaza u utemeljenju i argumentaciji.
Osmo: Studija je ukazala na to da se metodoloki i nauni razlog
zabrane osporavanja u pitanjima idtihada nalazi u injenici da je os-
poravanje, u bilo kojem obliku, kanjavanje i nanoenje tete bez po-
stojanja bilo kakvog prava na to. Islamski uenjaci su jednoglasni u
tome da nema kanjavanja bez oito jasnog dokaza za to, te da su teta
i nanoenje tete drugim osobama erijatom strogo zabranjene radnje.
Osporavanje u pitanjima idtihada je kanjavanje na osnovu pretpo-
stavke (zann), jer se ni u kom sluaju rjeenje mudtehida ne moe izdi-
i na stepen neupitnog uvjerenja. Osporavanje u pitanjima idtihada se
kvalifcira kao nanoenje tete drugima, zato to u sebi nosi moralnu i
materijalnu tjeskobu za onoga ije se miljenje osporava, posebno onda
kada to ima za posljedicu grubo nijekanje i zabranjivanje postupanja po
takvom miljenju u pitanjima idtihada. Zbog svega toga je osporavanje
u svim njegovim oblicima krajnje neprihvatljivo i erijatom zabranjeno.
Deveto: Studija je detaljno pojasnila razliku u stepenima osporava-
nja u pitanjima idtihada. Osporavanje prava na drugaije miljenje u
pitanjima o kojima uope ne postoji tekst, smatra se najteim i najloijim
stepenom osporavanja, zato to je u takvim pitanjima krajnja namjera
Zakonodavca nejasna, te na osnovu toga ne prilii nikome da za svoje
miljenje tvrdi kako je ba to miljenje identino onome to je Allah elio
da se postigne tim pitanjem. Zatim dolazi osporavanje ope plauzibilnih
pitanja, potom osporavanje plauzibilno-kategorikih, i na kraju ospora-
vanje kategoriko-plauzibilnih pitanja. Iz svega navedenog moe se za-
kljuiti da se svaki musliman treba krajnje distancirati od osporavanja u
pitanjima idtihada. Sa rastom procenata pretpostavljanja u odreenom
pitanju raste i tetnost osporavanja ponuenih rjeenja za takva pitanja.
100
Deseto: Studija najiskrenije poziva sve pojedince, organizacije, in-
stitucije i islamske organizacije da jo jednom preispitaju sopstvenu me-
todologiju ophoenja prema neistomiljenicima u pitanjima koja zajed-
nikim imenom zovemo pitanja idtihada. Razlog mnogih neuspjeha u
islamskom misionarstvu lei upravo u nepoznavanju i neprakticiranju
metodologije prvih muslimana u njihovom ophoenju prema neisto-
miljenicima u ovim pitanjima. Potekoe i nemo islamskog obraanja
da promijeni teku realnost ummeta u velikoj mjeri se vraa na prestupe
uinjene tokom obraanja; ono nije fokusirano na usaglaena i opepri-
hvaena pitanja, ono nije distancirano od uranjanja u sporna pitanja,
i unaprijed je osueno na propast nastojanja da se ummet ujedini u
identinom ivljenju razliitih pitanja idtihada. Mora se odustati od
ovakve prakse, za koju je vrijeme ve pokazalo da je kontraproduktivna.
Jedanaesto: Islamski univerziteti, fakulteti i instituti moraju preis-
pitati nastavne planove i programe prouavanja islamskog prava (fkha)
i vjerovanja (akide). Potrebno je obratiti veu panju na veliki znaaj
prouavanja nauke o neslaganju i etike dijaloga. Nove generacije je ne-
ophodno upoznati sa svim relavantnim erijatskopravnim i retorikim
pitanjima. To se mora uiniti krajnje objektivno i sitematino, bez ima-
lo bacanja krivnje na druge i neuvaavanja njihovog miljenja u pitanji-
ma idtihada. Izuavanje samo jednog fkhskog ili akaidskog mezheba
na nekom univerzitetu ili fakultetu jedan je od najznaajnijih uzroka
nejedinstva muslimanske rijei, cijepanja islamskog safa, dizanja ha-
labuke, irenja smutnje i zaokupljenosti sporednim bitkama na raun
sutinskih bitaka.
Davno su mudri ljudi rekli da je ovjek neprijatelj onoga to ne po-
znaje. Neznalica ne zna za postojanje mogunosti da razliita miljenja
mogu biti ispravna. Ne zna da osobu koja pogrijei u pitanjima idtiha-
da za to kod Allaha eka nagrada. Osporava pravo drugima da drugaije
misle u tim pitanjima. Zaokupljen je sporednim pravnim pitanjima, na
raun onih sutinskih pitanja.
Zato, nema nade u izbavljenje ummeta iz unutarnjih smutnji, uza-
vrelih intelektualnih nesuglasica i estoke mrnje meu sljedbenicima
101
priznatih islamskih mezheba sve dok se na univerzitetima, fakultetima
i institutima ne bude vie vodilo rauna o izuavanju metodologije ra-
zliitih akaidskih i fkskih mezheba. To prouavanje mora biti objektiv-
no i planirano. Nema nade za to ako se pomenute institucije potpuno
ne distanciraju od osporavanja u pitanjima idtihada; od proglaavanja
drugih nevjernicima, grjenicima, novotarima i razvratnicima. Nema
nade za jedinstvo muslimanske rijei i safa ako u tim institucijama
nastavi ivjeti svijest negiranja drugog, proglaavanja onoga ko druga-
ije misli u pitanjima idtihada grjenikom, nevjernikom, novotarom i
razvratnikom.
I na kraju, neophodno je iznova preispitatu praksu po kojoj se
ogromna sredstva ummeta troe u pomaganju samo jednog akaidskog
ili fkhskog mezheba, bez obzira na to o kojem je mezhebu rije. Za
to vrijeme neprijatelj pomno motri islam i njegove sljedbenike i ne
razlikuje hanefje od malikija, afje od hanbelija. Za njega ne postoji
nikakva razlika izmeu muatezila i maturidija, earija i selefja. Ali ih
sve zajedno doivljava kao jednog zajednikog neprijatelja. Uporno ih
nastoji unititi, koristei se svim raspoloivi, moralnim i materijalnim
orujem. Zbog svega toga, bolna stvarnost koju ivi ummet ne moe
podnijeti porast nejedinstva, razdora i svae u pitanjima idtihada. Bilo
bi odlino kada bi daije poduavale svijet samo onim meselama o koji-
ma nema razilaenja i kada bi ljude podsticali da ine ono to svako zna
da je dio islamskog uenja! Kada bi se samo u savremenom islamskom
obraanju prestalo s optuivanjem namjere onih koji drugaije misle
u pitanjima idtihada. Divno bi bilo kada bi to zamijenilo jedinstvo
usmjerenja, potpomaganja i nastojanja.
Snaga islama i njegovih sljedbenika uveliko je uvjetovana ispravno-
u metoda kojima se poziva u njega. Ona zavisi i od ureenosti poslova
i podreenosti svih intelektualnih i materijalnih potencijala u pojanjava-
nju ljudima sutine ove vjere i potrebe ovjeanstva za njom. Snaga islama
i njegovih sljedbenika se ogleda i u distanciranju od svih oblika pretjeri-
vanja, radikalizma, oholosti, prkosa i estine; bilo da se radi o programu
ili metodu pozivanja. Nadati se da e Allah pomoi svoju vjeru i uputiti
102
islamske misionare ka injenju onoga to e donijeti progres islamu i
muslimanima na svakom mjestu i u svakom vremenu.
Na taj nain smo doli do kraja ove skromne studije o jednom
usulskom, savremenom, intelektualnom i bremenitom pitanju. Nada-
mo se da e popuniti odreenu prazninu u ovom podruju, da e se
ljudi okoristiti njome i da e poivjeti na Zemlji. On to, zaista moe, i
na Njega se oslanjam.
103
O P R I NC I P I MA S A R A DNJ E
Me u p r i pa dni c i Ma r a z l i i t i h
i s l a Ms ki h kol a
Kutb Mustafa Sano
103
Shvatimo li samo neke od uzvienih ciljeva, ijem ostvarenju su tei-
li i jo uvijek tee razliiti islamski pravci (mezhebi), ukoliko smo
se prije toga upoznali sa historijskim kontekstom njihovog nastanka,
te ukoliko smo detaljno izanalizirali najznaajnija programska pitanja
(mesele) tih pravaca; neminovno emo prihvatiti naune, metodoloke
i objektivne smjernice koje su obavezujue za punoljetne muslimane
kada razmatraju ponuena rjeenja (idtihad) osnivae mezheba i kada
su u kontaktu sa njihovim sljedbenicima, a sve s ciljem pribavljanja
maksimalne koristi iz ogromnog misaonog i spoznajnog bogatstva koje
u sebi batine ovi pravci.
Pod naunim, programskim i metodolokim smjernicama ovdje
prvenstveno mislimo na manire (adab) i uvjerenja koja moraju voditi
nae poglede na ponuena rjeenja utemeljitelja tih pravaca i ukazati
nam na naine postupanja prema njihovim sljedbenicima, bilo da se
radi o postojeim ili nepostojeim pravcima. Ovi principi, prije nego su
zasnovani na opim temeljima erijata i specijalnim normama kojima
je reguliran bratski odnos meu muslimanima, sazdani su na skupu
kuransko-sunnetskih tekstova u kojima se potencira poziv na obave-
znost blagog govora, lijepog savjeta i koritenja onoga to je bolje u
polemici sa oponentima u islamskom uenju openito, a posebno u
pojedinanim erijatskim propisim(furu).
103
Iz knjige Kutb M. Sano, Kejfe neteamelu maa l-mezahibi l-islamijjeti l-akadijje, ve l-fk-
hijje, ve s-sufjje: Mealim ve davabit (Kuala Lumpur, Daru t-teddid, 2006), 113-183. Preveo
Senad eman.
104
Do ovih principa smo doli studioznim prouavanjem brojnih tek-
stova Mudre Knjige i istog Poslanikovog sunneta te izjava ashaba i
tabiina o pitanjima idtihada. Hajdemo ukazati na ono to bismo mogli
nasloviti kao norme ponaanja prema islamskim akaidskim, pravnim
i tesavvufskim pravcima, koje smo uredili u formi deset principa. Na
samom poetku priznajemo da e uvaeni italac svakako uoiti tijesnu
povezanost meu njima.
I. Zabrana proli j evanj a krvi ,
skrnavlj enj a asti i uni tavanj a i movi ne
slj edbeni ka drugi h mezheba
Zasigurno je dobro poznato neupitno naelo da islam strogo zabranjuje
prolijevanje krvi nedunih osoba, bili oni muslimani ili nemuslimani.
Prolijevanje krvi je, dakle, sve do Sudnjeg dana haram i u tu trajnu za-
branu moe posumnjati samo licemjer ili prkosni poricatelj. Pored toga,
in dozvoljavanja prolijevanja krvi nedunih lica poinioca izvodi iz
okvira islama, bez obzira na to da li je ubijena osoba musliman ili nije.
Brojni su ajeti Mudre Knjige koji potvruju ovo naelo:
Zbog toga smo Mi propisali sinovima Israilovim: ako neko ubije nekoga koji
nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne ini - kao da je sve ljude poubi-
jao; a ako neko bude uzrok da se neiji ivot sauva, - kao da je svim ljudima ivot
sauvao... (Al-Maida, 32);
Reci: Doite da vam kaem ta vam Gospodar va propisuje; da Mu nita
ne pridruujete, da roditeljima dobro inite, da djecu svoju, zbog neimatine, ne ubi-
jate - Mi i vas i njih hranimo - ne pribliujte se nevaljaltinama, bile javne ili tajne;
ne ubijajte onog koga je Allah zabranio ubiti, osim kada to pravda zahtijeva - eto,
to vam On preporuuje da biste razmislili. (Al-Anam, 151);
I ne ubijajte nikoga koga je Allah zabranio, osim kad pravda zahtijeva! A
ako je neko, ni kriv ni duan, ubijen, onda njegovom nasljedniku dajemo vlast, ali
neka ni on ne prekorauje granicu u ubijanju, ta njemu je data vlast. (Al-Isra,
33)
105
Zabrana ubijanja nije ograniena samo na ubijanje drugih ljudi,
ona obuhvata i zabranu samoubistva, o emu Uzvieni Gospodar kae:
O vjernici, jedni drugima na nedozvoljen nain imanja ne prisvajajte - ali, dozvo-
ljeno vam je trgovanje uz obostrani pristanak - i jedni druge ne ubijajte! Allah je,
doista, prema vama milostiv. (An-Nisa, 29)
Uporedo sa mudrim ajetima, iji su autentinost i znaenje neupit-
ni, postoje brojni hadisi koji akcentiraju zabranu prolijevanja krvi. Ne
moemo ih ovdje sve citirati, dovoljno je spomenuti poznate Poslaniko-
ve, s.a.v.s., rijei sa Oprosnog hada: Zaista su vaa krv, vai imeci i vaa
ast jednako sveti kao ovaj va dan, u ovom vaem mjesecu, u ovom vaem gradu.
Kada je prolijevanje krvi nedvojbeno zabranjeno kuransko-sunnet-
skim tekstovima, onda je ova zabrana jo izvjesnija i snanija po pita-
nju prolijevanja muslimanske krvi, o emu Uzvieni Allah kae: Onome
ko hotimino ubije vjernika kazna e biti - dehennem, u kome e vjeno ostati;
Allah e na njega gnjev Svoj spustiti i proklee ga i patnju mu veliku pripremiti
(An-Nisa, 93). Potvrda ovoj zabrani su brojni hadisi koji razotkrivaju
grijehe svih zloinaca umijeanih u prolijevanje muslimanske krvi, koji
svoje zloine opravdavaju netanim i nepravednim tumaenjima koja
nemaju nikakve veze sa znanjem, erijatom, ustrajnou i iskrenou.
Naprotiv, nauka, dobrota i ustrajnost nemaju nita sa njima, ba kao to
vuk nije imao nita sa Jakubovom, a.s., krvi.
Zabrani prolijevanja krvi pridodaje se i zabrana vrijeanja musli-
manske i nemuslimanske asti, zabrana unitavanja muslimanske i ne-
muslimanske imovine. U erijatu su ast i imeci nepovredivi i nikome
nije dozvoljen atak na njih. Pomenuti hadis nedvosmisleno zabranjuje
injenje ova tri djela i svrstava ih u teke smrtne grijehe, to osobu koja
to dozvoljava izvodi iz islama i vodi vjenom Dehennemu na Sudnjem
danu.
Shodno ovom trajnom islamskom principu moemo odmah ustvr-
diti da pored toga to jasno zabranjuje prolijevanje krvi, vrijeanje asti i
unitavanje imovine nemuslimana neistomiljenika, islam jo energinije
osporava i zabranjuje prolijevanje krvi, vrijeanje asti i unitavanje imo-
vine muslimana neistomiljenika. Ne postoji nijedan islamski mezheb a
106
kamoli priznati imam mudtehid koji je svojim sljedbenicima dopustio
prolijevanje krvi neistomiljenika u teorijskim, praktinim i odgojnim
detaljima (furu). Naprotiv, cjelokupnom islamskom uenju sa svim
kuransko-hadiskim tekstovima i jasnim konsenzusom uleme potpuno
je strano bilo koje tumaenje uzeto za platformu prolijevanja krvi ne-
dunih osoba, izraavanja neprijateljstva i zastraivanja osoba kojima je
zagarantovana bezbjednost.
Prema tome ovo emu smo svjedoci da se u mnogim islamskim
krajevima organizirano i planirano ubijaju neduni ljudi u ime akaid-
skih, fkhskih ili sufjskih mezheba, sve to je gnusan napad na islamska
uenja i na imame mezheba. Imami su, bez izuzetka, potpuno neokalja-
ni i nevini od ovih zloina, poinjenih u njihovo ime. Otvoreni napad
na ast onih koji drugaije misle, o emu stalno sluamo, i nepravedno
uzurpiranje njihove imovine, ubraja se u te zloinake poduhvate iji se
vinovnici moraju proganjati i sankcionirati erijatskom kaznom predvi-
enom za zlodjela te vrste.
Ubjeenje (iman) sazdano na razboritom poimanju teolokih,
praktinih i sufjskih mezheba ne eli imati nikakve veze sa stavovima
i idejama koje vode krvoproliu, vrijeanju asti i unitenju imetaka.
Ono takve stavove smatra ubaenim u mezhebe i ne vidi ama ba ni-
kavu srodnost izmeu njih i tih mezheba. Istinsko ubjeenje (iman) u
ispravnost ovog principa neminovno vodi ka reviziji svakog ponue-
nog rjeenja (idtihada) u kojem se osjeti zadah doputanja prolijevanja
krvi onih osoba koje na drugaiji nain doivljavaju odreena akaidska,
praktina ili odgojna pitanja. Upravo u tome se ogleda velika pomo
mladim generacijama u prevenciji injenja ovih tekih i smrtnih grijeha.
Sutina je u sljedeem: sljedbenici svih islamskih mezheba su du-
ni odbaciti bilo kakvu povezanost imama i njihovog idtihada sa bilo
kojom idejom ili stavom koji doputa krvoprolie nedunih, bilo da se
radi o muslimanima ili nemuslimanima. Islam nikada i nikoga nije po-
zvao vrijeanju asti nemuslimana, a kamoli muslimana. Isto tako, velika
obaveza svih je da ospore svaki vid povezanosti imama i njihovog idti-
hada sa javnim ili tajnim pozivima na unitavanje imovine muslimana
107
ili nemuslimana. Allah bio zadovoljan estitim ashabom Enesom ibn
Malikom, koji ummetu sauva velianstvenu poslaniku obznanu, za-
biljeenu u Buharijevom Sahihu: Ko klanja na namaz, okree se naoj
kibli i jede meso ivotinja koje koljemo taj je musliman; u Allahovoj
je zatiti i zatiti Njegovog Poslanika, pa ga ne ostavljajte bez Allahove
zatite. Allah bio zadovoljan Abdullahom, sinom Omerovim, r.a., zbog
njegove historijske izjave: Kada nas pozovu na namaz odazvat emo
se, a kada nas pozovu na krvoprolie odbit emo ih.
Bilo kako bilo, nasuna potreba uzavrele islamske scene je da svi
vjerski autoriteti, akademije i uene institucije u islamskom svijetu iz-
daju jasan proglas u kojem e svi oni jo jednom najenerginije potvr-
diti trajnost zabrane svakog oblika krvoprolia, vrijeanja asti i unita-
vanja imovine sljedbenika postojeih islamskih mezheba.
II. Zabrana proglaavanj a nevj erni ci ma
( tekfi r) i mama i slj edbeni ka
i slamski h mezheba
Pored toga to je izriitim kuransko-hadiskim tekstovima zabranjeno
prolijevanje muslimanske i nemuslimanske krvi, vrijeanje njihove a-
sti i unitavanje njihove imovine, zabranjeno je i proglaavanja nevjer-
nicima (tekfr) imama i sljedbenika postojeih islamskih mezheba, zbog
toga to su oni bili imami upute i dobra, u iju odanost Allahu, d..,
i sauvanost od irka sumnjaju samo ohole inadije; o ijoj ispravnosti
imana i dubini ihlasa sumnje podgrijavaju samo nemarne propalice.
Svi imami u akaidu, poput Ahmeda ibn Hanbela, Abdullaha ibn
Ibada, Hasana el-Earija, Ebu Mensura el-Maturidija i drugih, bili su
veliki imami; svoj ivot su proveli u hizmetu dinu, zbog toga su bili izlo-
eni velikim neprijatnostima i za primjer drugima estoko kanjavani;
veina ih je dugo provela u tami zatvorenikih elija, ali ih sve to nije
odvratilo od toga da slue i brane vjeru sve dok nisu pomrli kao musli-
mani i mumini, sa vrstom vjerom u Jedinog Allaha.
108
Imami fkha, poput Dafera es-Sadika, Dabira ibn Zejda, Ebu
Hanife, Malika, afje, Ahmeda ibn Hanbela, Davuda ez-Zahirija, Ta-
berija i mnogih drugih, bili su, takoer, dobri imami, skromna dunja-
luka, potpuno posveeni islamu i poduavanju obinog svijeta. Isto su
inili imami odgoja, ienja dua, skromnosti i bogobojaznosti, poput
Muhasibija, azilija, Tidanija, Sanusija i drugih. Svi oni su znali za
Allaha i Njemu su se i dan i no pokoravali.
Allah se smilovao ejhul-islamu Ibn Tejmijji kada je naglasio na-
stojanja ovih imama i izrekao svoje poznate rijei o brojnim imamima
kelama i polemike: ... Nema nijednog od njih a da nije dao znaajan
doprinos islamu. Odgovorili su na mnoge optube sljedbenika nevje-
rovanja i novotarija, te su neizmjerno pomogli ehli-sunnetu i vjeri. Taj
doprinos ne moe ostati sakriven onima koji poznaju prilike u kojima
su ivjeli i koji o njima govore utemeljeno, iskreno, pravedno i objek-
tivno... Nema nikakve sumnje da e Allah, d.., osobi koja traga za isti-
nom i vjerom na osnovu onoga to je zabiljeeno od Poslanika, s.a.v.s.,
i koja u tome pogrijei oprostiti, shodno dovi koju je Uzvieni Allah
primio od Poslanika, s.a.v.s., i vjernika, kada su rekli: Gospodaru na, ne
kazni nas ako zaboravimo ili to nehotice uinimo.
Na osnovu spomenutog, veliki grijeh i golema nepravda je da o-
vjek, onako isto iz inata proglasi nekoga od ovih imama nevjernikom
zbog njihove omake u razumijevanju ili greke u idtihadu. Jo vea
oholost je da grijenik sudi o njihovoj odanosti Allahu i sauvanosti od
svih oblika irka.
isti erijat je svakom od njih zagarantovao nagradu na Sudnjem
danu, a onima koji ispravno procijene dvostruku nagradu, te je, stoga,
po osnovu razuma, onoga to nam je preneseno od islamskog uenja i
onoga to je uobiajeno, potpuno neprihvatljivo da neko idui ivicom
krajnosti proglasi takve imame nevjernicima i povrijedi njihovu ast,
istovremeno zaboravljajui, ili ne znajui, da im je Allah, d.., oprostio
pogreke u razumijevanju odreenih erijatskih normi, primio dovu
mumina i oprostio im shodno Svojim rijeima: Allah nikoga ne optere-
uje preko mogunosti njegovih: u njegovu korist je dobro koje uini, a na njegovu
109
tetu zlo koje uradi. Gospodaru na, ne kazni nas ako zaboravimo ili to nehotice
uinimo! Gospodaru na, ne tovari na nas breme kao to si ga tovario na one prije
nas! Gospodaru na, ne stavljaj nam u dunost ono to ne moemo podnijeti, pobrii
grijehe nae i oprosti nam, i smiluj se na nas. Ti si Gospodar na pa nam pomozi
protiv naroda koji ne vjeruje! (Al-Baqara, 286)
Potrebno je krajnje jasno naglasiti da se zabrana proglaavanja ne-
vjernicima ne odnosi samo na imame mudtehide, teoretiare, sufje i
njihove sljedbenike. Ona se prije toga odnosi na zabranu proglaavanja
nevjernicima njihovih uitelja, plemenitih ashaba, Allah sa svima njima
bio zadovoljan i svih muslimana koji ih slijede u dobru i dobroinstvu.
Nema sumnje da priznata ulema svih islamskih mezheba proglaa-
vanje nevjernicima ashaba, radijallahu anhum, smatra veim grijehom
i teim prijestupom kod Allaha od proglaavanja nevjernicima tabina
i tabitabiina. Postoje brojne predaje i nedvosmisleni tekstovi u kojima
se zabranjuje izgovaranje rune rijei ili loe pomisli o njima. Kuran
je ukazao na njihovu vrijednost i pohvalio ih na vie mjesta. Poslanik,
s.a.v.s., je preselio sa ovoga svijeta zadovoljan njima. U jednom muteva-
tir hadisu, koji biljee Buharija i Muslim, o zabrani vrijeanja i uznemi-
ravanja ashaba, Poslanik, s.a.v.s., je rekao: Ne vrijeajte moje ashabe! Tako
mi Onoga u ijoj ruci je moj ivot, kada bi neko od vas udijelio koliko brdo Uhud
zlata, ne bi postigao ni koliko pregrt ili pola pregrta njihove dobrote.
Pomenuti hadis u osnovi upuuje na zabranu vrijeanja svih asha-
ba, radijallahu anhum, a u irem kontekstu razumijevanja ovog hadisa,
zabrana se odnosi i na proglaavanje ashaba nevjernicima, grijenicima
i razvratnicima. Ukoliko je samo vrijeanje zabranjeno bez obzira na to
to je manje tetno od proglaavanja nekoga nevjernikom, grijenikom
ili razvratnikom, onda je, vele poznavaoci metodologije erijatskog pra-
va usula, ta zabrana jasnija u pitanju proglaavanja nekoga nevjerni-
kom, grijenikom ili razvratnikom.
Zabrana proglaavanja imama nevjernicima ne obuhvata samo ima-
me meu ashabima, ridvanullahi alejhim. Ona se odnosi i na imame iz
reda tabiina i tabitabiina. Proglasiti tabiine i tabitabine nevjernicima
gore je i grijenije od proglaavanja nevjernicima imama i mudtehida
110
koji su ivjeli poslije njih, zbog toga to se Poslanikov, s.a.v.s., opis do-
bra odnosi na njih u hadisu: Najbolja generacija je moja generacija, zatim ona
poslije nje, pa ona poslije nje.
Na osnovu toga dolazimo do zakljuka da je proglaavanje nevjer-
nicima imama iz reda ashaba, tabiina i tabitabiina, kao i proglaavanje
nevjernicima sljedbenika imama mezheba zasigurno haram. Zabranjuju
ga oni isti tekstovi u kojima je zabranjeno prolijevanje krvi nedunih
osoba, povreda asti i unitavanje imovine. Proglaavanje muslimana
nevjernicima spada u povredu asti, izgovora na koji se neuki pozivaju
prilikom doputanja krvoprolia i nelegalnih nasrtaja na svetinje i obraz
muslimana.
Imajui sve to na umu, stroga je dunost svih sljedbenika mezheba
da se distanciraju od opake bolesti savremenog doba, oliene u jednoj
skupini uglavnom mladih i obrazovanih ljudi, koju ne smijemo pot-
cjenjivati, a koja proglaava nevjernicima znatan broj imama iz reda
ashaba, tabiina i tabitabiina. Takoer je stroga dunost svih muslimana
koji lica okreu kibli da vjeruju kako je zabranjeno proglaavati nevjer-
nicima sljedbenike priznatih islamskih mezheba jer je to zabranjeno
initi i prema imamima tih mezheba.
Na osnovu svega toga, islamski mislioci i muslimanske voe duni
su u svakom dijelu svijeta uputiti tu mladu generaciju koja moe ola-
hko prihvatiti proglaavanje nevjernicima onih sljedbenika kible koji
imaju drugaije miljenje po pitanju odreenih akaidskih, fkhskih ili
odgojnih pitanja. Njihova obaveza je i da toj mladoj generaciji pojasni
sutinu ovih mezheba i poloaj imama i uleme kod Allaha, d.., na
Sudnjem danu i kod obinog svijeta, kojem su oni cijeloga ivota poja-
njavali sutinu i propise ove uzviene vjere.
Dunost svih pripadnika mezheba je da osude one snage koje
proglaavaju nevjernicima druge muslimane, da pokau svu njihovu
neukost i bahatost, da raskrinkaju njihov nemar i da svakog od njih
upoznaju sa ogromnom tetom koju time nanose islamu. Ukoliko pri-
padnici mezheba ne budu saraivali u usmjeravanju omladine i osudi
onih koji grijee, zasigurno e ih zadesiti patnja i zlo, a njihov grijeh
111
e zahvatiti sve mezhebe. U tom sluaju e svi imami biti kafri, zbog
neznanja, zablude i potvora onih koji ih tako proglase; a svi muslimani
koji slijede mezhebe postat e, neznanjem ovih neznalica i glupou
ovih maloumnika, otpadnici od milleta. Molim Allaha da nas ne kazni
zbog onoga to ine maloumni, da se smiluje naim imamima i ulemi,
te da sve nas obuhvati Svojim pratanjem i oprostom.
III. Zabrana sumnj e
u i spravnost vj erovanj a i mama mezheba
Vidjeli smo zbog ega je zabranjeno prolijevanje krvi pripadnika me-
zheba, vrijeanje njihove asti, unitavanje njihove imovine i njihovo
proglaavanje nevjernicima. Iz istih razloga je zabranjeno negirati i sum-
njati u ispravnost vjerovanja imama mezheba. Ve smo ukazali na to da
asni erijat garantira dvije nagrade imamima iji idtihad bude taan,
a jednu imamima iji idtihad bude pogrijean. Pretpostavimo da su
pogrijeili u nekim svojim procjenama, njih, opet, i pored pogreke, za
to eka jedna nagrada. Otuda se namee pitanje kako neko moe ne-
priznavati i sumnjati u ispravnost vjerovanja imama, kada e im Allah,
d.., na Sudnjem danu za njihov idtihad od Sebe dati nagradu.
Ne postoji zabrana u erijatu, niti je nerazumno da kasniji musli-
mani proire polje idtihada ranijih muslimana u oblastima konstruk-
tivne naune kritike, objektivne revizije, pojmljive valorizacije i valjane
metodologije. Naprotiv, obaveza mudtehida u svakom vremenu i te-
ritoriju je da iznova razmotre ranije donesena miljenja, posebno uko-
liko su utemeljena na ouvanju odreene naslijeene norme, obiaja,
tradicije ili zateenog stanja. Ukoliko se ta norma promijeni, ili obiaj
zamijeni drugim, ili doe do promjene stanja, obaveza mudtehida je
da iznova proue ranije donesena rjeenja po tim pitanjima. Najbo-
lja potvrda takvom odnosu prema idtihadu ranijih mudtehida jeste
sama praksa imama-mudtehida, koji su iznova analizirali brojna rje-
enja (idtihad) ashaba, tabiina i tabitabiina; kao i to da su ponudili
112
rjeenja koja nisu prenesena od njih. Tako su imami poput afje, Ibn
Hanbela, Taberija, Tusija i drugih proirili polje idtihada ranijih ue-
njaka u oblasti objektivne naune kritike i odbili postupiti po brojnim
rjeenjima svojih savremenika, bez obzira na injenicu da su vrlo dobro
bili upoznati sa njihovom argumentacijom ponuenih rjeenja.
Ovdje se mora insistirati na distanciranju od nepriznavanja isprav-
nosti vjerovanja (akide) imama i njihove odanosti Allahu, Kuranu i
Poslaniku; njihove sauvanosti od irka, nevjerovanja, negiranja i ne-
poslunosti Allahu. Pa i ukoliko se desi da neki musliman uoi greku
u idtihadu imama po odreenom akaidskom ili odgojnom pitanju,
nije ispravno da taj stav uzme kao osnov po kojem e dotinog imama-
mudtehida optuiti za neispravno vjerovanje ili posumnjati u njegovu
odanost i sauvanost.
Sumnjienje u ispravnost vjerovanja imama je bolest sa loim i
opasnim posljedicama. To se, zapravo, smatra uvodom u proglaavanje
imama novotarima, zatim grjenicima a onda i nevjernicima. To se, ta-
koer, smatra prolazom kroz koji se provlae bolesnici koji naruavaju
dignitet uleme i oduzimaju im legalno pravo na idtihad u onome u
emu je Allah, d.., dozvolio idtihad. Takva sumnja se jezikom onih
koji se bave ienjem due naziva sranom boleu iji je uzrok loa
pomisao, pijuniranje, skrbnitvo i tutorstvo nad vjerovanjem ljudi.
Stranu opomenu za ovu razarajuu pojavu i sranu bolest nalazimo u
rijeima Uzvienog: O vjernici, klonite se mnogih sumnjienja, neka sumnji-
enja su, zaista, grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi
nekome od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga, - a vama je to odvratno
-, zato se bojte Allaha, Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je. (Al-
Hudurat, 12)
Shodno tome, sumnjiavost u ma kojem obliku ili formi se smatra
loom milju, a loe miljenje o drugima je haram i strogo zabranjeno u
tekstovima Kurana Mudrog i istog sunneta. Neka je Allahova milost
na imama Jahjaa bin Seida, kada je rekao: Ljudi neprestano daju fetve.
Jedni neto smatraju dozvoljenim, dok drugi to isto smatraju zabranje-
nim. Osoba koja neto zabrani ne moe vidjeti propast osobe koja to
113
dozvoli; niti osoba koja neto dozvoli moe vidjeti propast osobe koja
to zabrani.
Da rezimiramo, obaveza svih pripadnika mezheba je da odbace sva-
ki vid skrivenog ili pojavnog, otvorenog ili pritajenog sumnjienja u
ispravnost vjerovanja imama-ashaba, tabiina i onih koji su ivjeli poslije
njih, onih za koje smatramo da su gajili iskrene namjere prema Alla-
hu i da su cjelokupnu svoju energiju nesebino usmjerili iskljuivo ka
hizmetu vjeri. Obaveza svih pripadnika mezheba je i da se boje Allaha
dok govore o imamima koji su okonali svoj ovozemaljski ivot i otili
za onim to su uradili, a Allah im je dovoljan i On e im dati ono to
je za njih kod Njega pripremljeno na Sudnjem danu. Poznato nam je
da je Poslanik, s.a.v.s., savjetovao: ... vae umrle spominjite po dobru, jer su
oni otili za onim to su uradili. Davno je imam El-Mubarek Abdullah ibn
el-Mubarek rekao: Meso uleme je otrovno a mi kaemo da je meso
imama otrovnije i opasnije za one koji ga dotaknu.
104

IV. Izbj egavanj e favori zi ranj a
mezheba i i mama
Princip kojeg se moramo pridravati kada govorimo o mezhebima je
izbjegavanje davanja prednosti jednim imamima mezheba nad drugi-
ma, kao i davanja prednosti jednim mezhebima nad drugima. Ovaj
princip poiva na tome da su mezhebi u osnovi interpretacija idtihada
koji je imao za cilj sluiti vjeri, obian svijet poduiti propisima vjere i
precizirati krajnje namjere erijata u odreenim teolokim, praktinim
i odgojnim pitanjima.
Kada je ve opeprihvaeno da samo Allah zna ko je bogobojazniji,
ueniji i poteniji, onda je krajnje pogreno da ovjek sam sebe tjera u
potragu za Bogu najodabranijim imamom. Sasvim je neprihvatljivo po
slovu erijata i mjerilima razuma da bilo koji musliman tvrdi ili vjeruje
da je samo njegov mezheb u vjerovanju, razumijevanju ili prakticiranju
104
Misli se na ogovaranje uleme i imama, op. prev.
114
islama ispravan i primljen kod Allaha, d.. Tvrdnja poput ove moe
samo odvesti u zabranjenu tvrdnju da ovjek poznaje gajb (nevidljivo),
kada je dobro znano da nijedan ovjek tako neto za sebe ne smije tvr-
diti.
Zbog toga je obaveza sljedbenika svih mezheba da izbjegavaju ne-
potrebno davanje prednosti odreenim imamima mezheba. Obaveza je
ponositi se svim imamima islama, sve ih potovati, uvaavati i nastojati
za sebe uzeti ono to je korisno u njihovom uenju. Imami vjerovanja,
razumijevanja i prakticiranja islama zasluuju svako potovanje, uvaa-
vanje i poasti za sav velianstveni trud koji su dali za vjeru. Pored svega
toga, oni polau pravo na to da ih se svi muslimani sjete u dovama zbog
toga to su im olakali puteve znanja, spoznaje i razumijevanja vjere.
Otuda nema potrebe ni za kakvim nepotrebnim poreenjem imama,
zato to su svi oni imami upute, svjetiljke istine i velikani koji su svoj
ivot zavjetovali sluenju, poduavanju i pojanjavanju vjere.
Ovaj princip obavezuje sljedbenike svih mezheba na saradnju u
sputavanju onih mladia koji runo govore ili vrijeaju imame kod ko-
jih nau pogrenu procjenu (idtihad) u oblasti vjerovanja, razumijeva-
nja ili prakticiranja vjere. Ovaj princip takoer obavezuje na upozore-
nje da se zlo naneseno bilo kojem priznatom imamu ima smatrati zlom
nanesenim svim imamima. Tako je onaj koji ne ukae duno potovanje
imamu Dafer Es-Sadiku jednak onome ko ne bi ukazao takvo poto-
vanje imamima afji i Maliku; a onaj koji ne ukae duno potovanje
imamu Ebu Hasenu El-Eariju jednak je onome ko ne bi ukazao takvo
potovanje imamu Ebu Abdullahu Ahmedu ibn Hanbelu. Isti je sluaj i
sa onima koji omalovae i ne cijene neke imame zuhda i odgoja (terbi-
je), poput imama azilija, Tidanija, Senusija i drugih.
Izbjegavanje davanja prednosti mezhebima i imamima mora obu-
hvatiti i izbjegavanje besmislenog poreenja meu ashabima, zato to ih
je Uzvieni Allah pohvalio u brojnim ajetima: Allah je zadovoljan prvim
muslimanima, muhadirima i ensarijama i svima onima koji ih slijede dobra djela
inei, a i oni su zadovoljni Njime; za njih je On pripremio dennetske bae kroz
koje e rijeke tei, i oni e vjeno i zauvijek u njima boraviti. To je veliki uspjeh.
115
(At-Tawba, 100); Oni koji vjeruju i isele se, i bore se na Allahovom putu, i
oni koji daju sklonite i pomau, - oni su, zbilja, pravi vjernici - njih eka oprost
i obilje plemenito. (Al-Anfal, 74); Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi
sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a samilosni meu sobom; vidi ih kako se
klanjaju i licem na tle padaju elei Allahovu nagradu i zadovoljstvo, - na licima su
im znaci, tragovi od padanja licem na tle. Tako su opisani u Tevratu. A u Indilu:
oni su kao biljka kad izdanak svoj izbaci pa ga onda uvrsti, i on ojaa, i ispravi
se na svojoj stabljici izazivajui divljenje sijaa, - da bi On s vjernicima najedio
nevjernike. A onima koji vjeruju i dobra djela ine Allah obeava oprost i nagradu
veliku. (Al-Fath, 29)
Pored toga, u brojnim hadisima stoji jasna zabrana vrijeanja i po-
vrede prava ashaba u pogledu obaveznog iskazivanja potovanja, uva-
avanja i divljenja prema njima. U jednom od tih hadisa, koji biljee
Buharija i Muslim, kae se: Ne vrijeajte moje ashabe! Tako mi Onoga
u ijoj ruci je moj ivot, kada bi neko od vas udijelio koliko brdo Uhud
zlata, ne bi postigao ni koliko pregrt ili pola pregrta njihove dobrote.
Poslanik, s.a.v.s., je preselio sa ovog svijeta zadovoljan njima. Sto-
ga, obaveza pripadnika ummeta je da se ugledaju na Poslanika, a.s.,
i da budu zadovoljni njima. Obaveza i ispravan put je i da u potpu-
nosti openito i pojedinano izbjegavaju iznoenje linog suda
o onima koji su pogrijeili ili su ispravno postupili u tom stranom
iskuenju (ftni) nastalom nakon ubistva dvojice halifa, Osmana ibn
Afana i Alije ibn Ebi Taliba, radijallahu anhuma. Dobro je znano
svim uenim da plemeniti erijat nikoga ni prije ni poslije nas nije
obavezao da sudi ili presuuje o tom bolnom iskuenju, a kamoli da
okrivljuje bilo koga od tih odabranika koje Milostivi uini savremeni-
cima Najodabranijeg stvorenja, s.a.v.s. Zbog toga je erijatom i razu-
mom zabranjeno vrijeati ih, proglaavati grijenicima, razvratnicima
ili nedoraslim. Oni zasluuju svako potovanje, divljenje i uvaavanje
zbog svega to su dali za ovaj din, za uslugu koju do Sudnjeg dana ne
mogu vratiti svi ljudi zajedno. Allah se smilovao pravednom, uenom
i neumornom halif Omeru ibn Abdulazizu, kada je odgovarajui na
pitanje o nesporazumu meu ashabima, iji je epilog bilo krvoprolie,
116
rekao: To je krv kojom je Allah oistio nae ruke, pa zar da njome
uprljamo svoje jezike.
105
Ukratko reeno, svi pripadnici mezheba su obavezni potovati sve
ashabe bez izuzetka kao to su obavezni predati rahmet (rijeima
rahmetullahi alejhi) svim tabiinima i tabitabiinima. Obavezni su upo-
znati se sa poastima koje su date ovim imamima i obavezni su cijeniti
njihov trud i doprinos. Dalje, duni su za sve njih u dovama moliti da
im trud bude primljen i da im bude oproteno onoga dana kada sinovi
i imeci od koristi nee biti i kada e samo onaj koji Allahu srca ista
doe spaen biti.
Principu izbjegavanja davanja prednosti imamima nuno je prido-
dati i princip izbjegavanja davanja prednosti bilo kojem akaidskom,
fkhskom ili sufjskom pravcu, zbog toga to takvo favoriziranje uglav-
nom ima za posljedicu slijepu gorljivost za odreenim mezhebom i
umanjenje doprinosa imama koji su osnovali druge mezhebe. Kada se
zna da je opeprihvaeno miljenje islamskih uenjaka da su svi me-
zhebi utemeljeni na uputi i dobru, jer svi tee postizanju istih ciljeva i
istovjetnih namjera, te zbog jednakosti u pripadnosti plemenitom eri-
jatu; onda se favoriziranje bez nepobitnog dokaza smatra izlaskom
sa kolosijeka i atak na ono to je Allah, d.., iskljuivo za Sebe zadrao,
a to je poznavanje tanijeg, pravednijeg i boljeg kod Allaha na Sudnjem
danu. Uz to, favoriziranjem se oduzima raznovrsnost razumijevanja i
spoznaje kojom je Allah, d.., ovaj umet uinio jedinstvenim. Allah
se smilovao imamu Sujutiju koji je upozorio na opasnost favoriziranja
mezheba i imama, ubrajajui ga u oduzimanje Allahove blagodati lju-
dima, rekavi: ...Znaj da je razliitost mezheba u ovom ummetu velika
blagodat i vrijednost. U tome se krije predivna tajna koju otkrie ueni,
a neznalice je ne vide. ak sam uo neke dahile kad kau: Poslanik,
a.s., je doao sa jednim erijatom, pa otkud onda etiri mezheba? ud-
no je i to da onaj koji daje prednost nekom mezhebu time umanjuje
i rui ugled onoga sa kime ga poredi, to e moda dovesti do svae
meu maloumnim, i izazvati fanatizam i dahilijjetsku ratobornost. A
105
Kejfe neteamelu maa t-turas, 30.
117
ulema nema ama ba nita s tim... Neslaganje u parcijalnim pitanjima
dogodilo se meu ashabima, pa niko se ni s kim nije svaao, niko zbog
toga nije ispoljio neprijateljstvo prema dugome, niti su jedni drugima
rekli da su pogrijeili ili da su neto runo uinili. Na taj nain je posta-
lo jasno da je raznolikost mezheba u ovom ummetu posebno vrijedna
odlika tog ummeta i davanje irine plemenitom i lahkom erijatu...
106
Najbolje miljenje po ovom pitanju je ono po kojem se trai pot-
puno, direktno i indirektno, izbjegavanje svakog oblika poreenja i fa-
voriziranja imama mezheba sa jedne i samih mezheba sa druge strane.
Umjesto toga, dunost je potivati sve imame, svima im rahmet preda-
vati i nastojati se okoristiti njima kad god nam se za to ukae prilika.
Mezhebe treba da posmatramo tako da svi oni zajedno ine islam, a da
nijedan mezheb, ma o kojem mezhebu bila rije, sam nikad ne moe
predstavljati cjelokupni islam.
V. Neproglaavati slj edbeni ke drugi h
mezheba gri j eni ci ma i novotari ma
Opeprihvaeno pravilo kok uleme koja se bavi izuavanjem usul-i f-
kha (metodologije erijatskog prava) je da onaj ko pogrijei u parcijal-
nim akaidskim, praktinim ili metodolokim pitanjima nije grijean i
da mu se to ne uzima za zlo, shodno Poslanikovim, s.a.v.s., rijeima u
sahih-hadisu: Mom ummetu je oproteno ono to se uini grekom, iz
zaborava ili pod prisilom.
Ako kaemo da su mezhebi nastali usljed razmatranja pitanja ka-
tegoriziranih kao pitanja idtihada, parcijalna pitanja, preovladavajua
miljenja (maznunat) ili manje jasna pitanja (muteabihat); onda se oso-
ba koja pogrijei u preciziranju krajnjeg cilja erijata po tom pitanju ne
ubraja u one koji ine grijeh, nego u one koji su jednostavno pogrijeili
u procjeni. A ogromna je razlika izmeu osobe koja pogrijei i osobe
koja uini grijeh. Osoba koja ini grijeh zasluuje kaznu na Sudnjem
106
Es-Sujuti, Dezilu l-mevahib f ihtilaf l-mezahib, 21-22.
118
danu, a osobi koja pogrijei kao to se vidi iz navedenog hadisa opro-
teno je i to joj se ne uzima za zlo.
Na osnovu toga, nije razborito niti je erijatom doputeno smatra-
ti sljedbenike islamskih mezheba grijenicima, zato to njihovi imami,
koji su grijeili u ponuenim rjeenjima, nisu kod Allaha grijeni, nego
ih kod Allaha eka nagrada za njihov idtihad, kako to jasno stoji u
sahih-hadisu koji smo ranije citirali.
Kada znamo da osoba koja pogrijei u ponuenom rjeenju po odre-
enom parcijalnom pitanju nije kod Allaha grijena za to, nego je, in aa-
llah, nagraena za to; onda niko nema pravo smatrati grijenim onoga
koga je Allah od toga sauvao, kao to niko ko vjeruje u Allaha, Njegovog
Poslanika i Sudnji dan nema pravo smatrati nevaljalim alima koji se
iskreno i Allaha radi bavio idtihadom u odreenom parcijalnom pita-
nju, pa nije imao potpuni uspjeh u tome. Zaista je nedolino ponaanje
razumom obdarene osobe koja proglaava novotarom onoga iji se idti-
had ne slae sa njegovim miljenjem u odreenim parcijalnim akaidskim,
fkhskim ili programskim pitanjima. Na osnovu toga, smatrati grijenim
imama-mudtehida, ija je pogreka u idtihadu mogua, moe imati za
posljedicu suprotno miljenje, tako da bi grijeni mudtehid imao pra-
vo smatrati grijenim onoga ko njega smatra grijenim. Isto bi se moglo
odnositi i na onoga ko mudtehida smatra razvratnim ili novotarom, a u
svemu tome je tako oita krajnost i pretjerivanje.
Pored ovog principa koji odobravaju erijat i razum, sve upuuje
na nemogunost ljudske nepogrijeivosti u idtihadu. Nepogrijeivost
ni prije ni poslije Kurana i hadisa nee biti zastupljena kao rezultat
ljudskog nastojanja. Kada se zna da je ljudska nepogrijeivost nemogu-
a, otkuda onda pravo nekome da ljude sa drugaijim idtihadom, u
svojim sumnjivim nastojanjima, zamiljenom fanatizmu i zajaljivom
pretjerivanju smatra grijenicima, razvratnicima i novotarima.
Zbog toga razilaenja sljedbenika mezheba po odreenim akaid-
skim, fkhskim ili programskim pitanjima ne moraju nuno biti grijesi
i runa djela koja se moraju osporiti i negirati. Zna se da se neto ne
moe proglasiti haramom ukoliko za to ne postoji jasan i nedvosmislen
119
dokaz. Iz svega navedenog moe se zakljuiti da su pripadnici svih me-
zheba obavezni sva svoja razilaenja podlona idtihadu i vieznanosti
izvesti iz zone grijeha, razvrata, novotarstva i ruenja; jer se svaka od tih
pojava treba smatrati jasnim odstupanjem od pravog puta, otvorenom
potvorom plemenitog erijata i bespravnim tutorstvom i duebrini-
tvom nad ljudima.
VI. Izbj egavati svaki obli k negi ranj a
slj edbeni ka mezheba
Zna li se da je proglaavanje drugih novotarima, grijenicima i razvrat-
nicima praksa suprotna tekstovima erijata i njegovim nepromjenljivim
normama; zna li se da je svako optuivanje drugih i stavljanje u obave-
zu onoga to Allah nije uinio obaveznim takoe suprotno tekstovima
erijata i njegovim nepromjenljivim normama, onda se negiranje prava
sljedbenika mezheba da izaberu odreena miljenja i idtihad u pojedi-
nim parcijalnim pitanjima treba ubrojati u izlaenje iz okvira onoga to
je islamska ulema usaglasila i prihvatila. To se onda treba smatrati otvo-
renim oduzimanjem i negiranjem poznatog erijatskog pravila da pita-
nja iz oblasti idtihada ne podlijeu negaciji i osporavanju. Ovo pravilo
su potencirali mnogi imami akaida, fkha i odgoja. Sve to jaa dogovor
islamskih uenjaka o obaveznosti postupanja po njemu i pozivanju na
njega u procesu saradnje sa neistomiljenicima po odreenim parcijalnim
pitanjima iz vjerovanja, prakse i odgoja. Jedan od imama koji je pozi-
vao sljedbenike akaidskih, praktinih i odgojnih mezheba na potivanje
ovog pravila bio je i pravedni halifa Omer ibn Abdulaziz, koji je govorio:
Ne bih volio da su svi ashabi Allahovog Poslanika isto mislili, jer bi to
ljudima samo otealo vjeru. Oni su bili imami koje treba slijediti. Kada
jedan ovjek postupi po jednom, a drugi po drugom miljenju, onda je
to zaigurno laki put.
107
Ovaj princip je imam Medine Malik ibn Enes,
r.a., halif Harunu Er-Reidu, koji htjede imamovo djelo El-Muvetta
107
El-Bagdadi, El-Fekihu ve l-mutefekkih, 2: 85.
120
proglasiti ustavom Abasijske drave, iskazao rijeima: Vladaru pravo-
vjernih, zaista je razilaenje uleme milost za ovaj ummet, jer svi slijede
ono to pouzdano znaju, svi su na uputi i svi to rade Allaha radi.
108

Poznati erijatski pravnik Iraka Sufan es-Sevri je govorio: Kada
vidi nekog da u pitanjima oko kojih se ulema razila postupa suprotno
onome to ti smatra ispravnim, nemoj mu to osporavati...
109
Imam
hadisa i fkha, Ahmed ibn Hanbel je odobrio ovaj princip rijeima: Ne
treba erijatski pravnik obavezivati ljude da postupaju po njegovom
mezhebu, jo manje ih treba na to prisiljavati.
110

Analogno tome, ne treba govornik da navraa ljude na svoj me-
zheb, niti da ih na to prisiljava. Isti sluaj je i sa sljedbenikom tesavvufa,
ne treba ljude navraati na svoj mezheb niti ih treba na to prisiljavati.
Imam Zerkei je po ovom pitanju bio veoma jasan i precizan, kada je re-
kao: Osporavanje (inkar) se koristi onda kada se zanijee ono oko ega
je islamska ulema postigla jednoglasan stav (idma), a to se tie onih
pitanja za koja ne postoji dogovor, za njih se ne kori. Jer svaki mud-
tehid moe ponuditi tano rjeenje, a moe se desiti da samo jedan od
njih ponudi tano rjeenje. Mi to ne znamo. Prvi muslimani su imali
razliite stavove u pojedinanim pitanjima, ali niko od njih nije osporio
suprotno miljenje. Negirali bi samo ono to je bilo suprotno Tekstu,
konsenzusu (idmau) ili oitoj analogiji (kijasu).
111

ejhul-islam Ibn Tejmijje je pojasnio ovaj princip rijeima: Ne
moe se osporiti i negirati stav onoga ko se u pitanjima iz oblasti id-
tihada pozove na miljenje nekog islamskog uenjaka, niti se to moe
uiniti onome ko postupa po jednoj od dvije predaje zabiljeene od
islamskih uenjaka. U sluaju da o jednom pitanju postoje dva razliita
rjeenja, a jedno od njih se uini ispravnijim, postupit e po njemu; a
ukoliko nije sposoban procijeniti ispravnost, slijedit e ulemu u odabi-
ru pretenijeg rjeenja.
112

108
Tertibu l-medarik, 1: 192.
109
El-Bagdadi, El-Fekihu ve l-mutefekkih, 2: 69.
110
Abdullah aban, Davabitu l-ihtilaf f mizani s-sunne, Kairo, Darul-hadis, 1997., 96.
111
Ez-Zerkei, El-Mensuru f l-kavaid, Kuvajt, Vizaretu l-evkaf ve -uuni l-islamijje, 1985.,
2: 140.
112
Ibn Tejmijje, Medmuu l-fetava, 2: 207.
121
Na drugom mjestu u Fetvama kae: Pitanja poput ovih se ne spre-
avaju silom, niti iko ima pravo nametati ih drugima. Argumentacija
mora biti zasnovana na naunim injenicama. Onaj kome se jedno mi-
ljenje pokae ispravnijim, postupit e po njemu; a onome ko bude sli-
jedio one koji preferiraju drugaije miljenje, to se ne smije osporiti.
113
Uenjak Arapskog poluotoka Muhammed bin Abdulvehhab je oti-
ao korak dalje pa je zabranio da se pripadnicima tesavvufa ospori pravo
na tevessul (spominjanje u dovama zaslunih umrlih muslimana), re-
kavi: Zbog toga to su neki uenjaci tevessul smatrali doputenim i za
neke posebno zaslune muslimane, dok su ga drugi smatrali iskljuivo
Poslanikovim, a.s., pravom, te na osnovu toga to pravo osporavali dru-
gima ili to smatrali pokuenim djelom, ovo pitanje smatramo jednim
od erijatskih pitanja. Iako miljenje veine uleme, koja kae da je to
mekruh, smatramo ispravnim, pravo da to ine ne osporavamo onima
koji drugaije misle, jer pitanja iz oblasti idtihada ne podlijeu nega-
ciji i osporavanju.
114
Da rezimiramo, svaki oblik negiranja, osporavanja i zabranjivanja
u parcijalnim pitanjima iz sfere vjerovanja, prakse ili odgoja treba sma-
trati otvorenim krenjem ovog vrstog principa usvojenog od strane cje-
lokupno priznate islamske uleme. Skrivenim negiranjem treba smatrati
svaki dananji napad na pojedina miljenja mudtehida, vrijeanje istih
i sklanjanje njihovih knjiga od ruku obinog svijeta, kako bi se na taj
nain zatitio od utjecaja i njihovih ideja. A istina je da takav postupak
moe biti samo jedna vrsta negacije koja je potpuno suprotna praksi
prvih muslimana; zato to su prvi muslimani jedan argument suprot-
stavljali drugom i to su pogrena miljenja i netaan idtihad ispravljali
na nain da time ne bi povrijedili dignitet onoga ko je pogrijeio.
Na osnovu svega navedenog, pripadnici mezheba moraju poto-
vati ovaj princip i drati ga se kada se susretnu sa idtihadom koji je u
suprotnosti sa njihovim mezhebom, bez obzira da li se ta rjeenja od-
nose na pitanja iz oblasti vjerovanja, propisa ili odgoja. Ovdje se mora
primijeniti standard prema kojem je u naem erijatu dozvoljeno neto
113
Isti izvor, 3: 79-80.
114
Ibn Abdulvehhab, Muellefatu ejh Muhammed ibn Abdilvehhab, III dio, Fetava, 69.
122
zabraniti ili negirati samo onda kada se radi o onome to je Tekstom
zabranjeno, to se smatra neposluhom prema Allahu i grijehom. A to
se tie pitanja u kojima postoji razilaenje uleme, njihovu negaciju ne
odobrava niko od priznate uleme. Razlog tome je injenica da je dopu-
teno zabranjivati samo ono to je grijeh i to bi u tome bilo otvoreno
neprijateljstvo prema pravu na idtihad; a to je erijat dozvolio svim
muslimanima kvalifciranim za to, garantirajui svakom mudtehidu
dvije nagrade za tano rjeenje, a jednu za netano. Uzvieni Allah je
pomogao svome siromanom robu piscu ovih redova da napie skro-
mno djelo o erijatskom pravilu Pitanja iz oblasti idtihada ne podlijeu
negaciji i osporavanju, koje je izdavaka kua Daru Ibn Hazm objavila
ove godine. (Vidi dijelove u ovoj publikaciji - urednik).
VII. Obaveza traenj a opravdanj a
za poi nj ene greke i mama- mudtehi da
Zna li se da je proglaavanje nevjernicima uleme i njihovih sljedbenika
strogo zabranjeno (haram) u Kuranu i hadisu, te da je smatrati ih no-
votarima, razvratnicima i grijenicima sasvim suprotno praksi uenja-
ka akaida, fkha, usula i terbije, namee se pitanje alternative takvom
pristupu u sluajevima kada se kod uleme ili njihovih sljedbenika uoi
greka u pitanjima formalnog karaktera iz oblasti vjerovanja, praktici-
ranja ili odgoja.
Smatramo da je iznalaenje opravdanja za greku imama ispravan
odgovor na tu dilemu, prava alternativa i velika obaveza prema njima.
Najvea obaveza prema imamima se sastoji u iznalaenju opravdanja
za njihove greke. elimo pronai opravdanje i za one imame koji su
u svom idtihadu oito pogrijeili, u dovama molimo za njih rijeima
Uzvienog: Oni koji poslije njih dolaze - govore: Gospodaru na, oprosti nama
i brai naoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima naim bude imalo
zlobe prema vjernicima; Gospodaru na, ti si, zaista, dobar i milostiv! (Al-Har,
10).
123
Iznalaenje opravdanja za greke imama i onih koji slijede njihova
rjeenja u odreenim parcijalnim pitanjima trai isto i plemenito srce
u kojem nema mjesta za prezir niti za ispoljavanje duhovnog ili fzikog
neprijateljstva prema njima. Potrebno je distancirati se od stava da ih
treba smatrati grijenim zbog greaka. Treba vrsto vjerovati da im je
Allah garantirao nagradu za uloeni trud u idtihadu. Uz to traenje
opravdanja podrazumijeva se da su nam poznata mnoga pitanja na koja
su imami ponudili tana rjeenja. Ovu velianstvenu islamsku praksu
nam je naglasio imam Ez-Zehebi koji se nije slagao u nekim pravnim
rjeenjima sa imamom Ibn Abdulberrom, ali mu to nije smetalo da u
biografji ovog imama napie sljedee: Onome ko proui njegova djela,
bit e jasno koliko je uen bio, kako je jasno razumijevao stvari i koliko
je otrouman bio. Rijei svakog ovjeka su manjkave, osim Poslani-
kovih, s.a.v.s., rijei. Treba znati da kada imam pogrijei, to ne znai
da odmah moramo zaboraviti sve njegove zasluge; nego da smo duni
moliti za njegov oprost i traiti opravdanje za uinjenu greku.
alosno je da se neki nai savremenici koriste grekama imama u
idtihadu pojedinih pitanja o vjerovanju, propisima ili odgoju da ih
uvrijede, iskau sumnjiavost u ispravnost njihovog vjerovanja, umanje
njihov doprinos i poloaj koji im pripada i pokopaju sve njihove zasluge
i dobro koje su za sobom ostavili. Uistinu je bolno gledati kako znatan
broj obrazovane omladine traga za propustima i previdima uleme, da bi
kasnije pisali pozamana djela o tome, mislei iz inata da time ine
grandiozna djela.
Ovo nije pojava samo savremenog doba. Istoj nepravdi su davno
prije bili izloeni mnogi islamski uenjaci, zbog ega je praina prekrila
njihove tragove i zasluge, a ljudi su ih se sa nelagodom sjeali, nisu se
okoristili njihovim znanjem niti su doli u dodir sa njihovim pisanim
djelima i knjigama.
Jedan od alima kojima je uinjena historijska nepravda zbog pro-
pusta koji su iskoristili neprijatelji i zlikovci bio je poznati hanbelijski
uenjak Nedmuddin Et-Tuf. Njegovi oponenti su iskoristili pogreni
mu idtihad u davanju prednosti opoj koristi nad erijatskim tekstom,
124
zbog ega su ga optuili i opisali najloijim osobinama. Meutim, ovi
neprijatelji i pakosnici su zanemarili svijetle primjere ispravnog idtiha-
da i nesumnjive zasluge koje pripadaju ovom imamu. Nevjeto su pre-
utjeli njegove trajne historijske usluge koje je inio islamu i uenicima
toga vremana. Njegovo znamenito djelo Muhtesaru r-revda je najbolji
pokazatelj da je ovaj imam bio obdaren neobinom snagom ispravne
percepcije, zrelog promiljanja i dubokog sagledavanja prilika. U njemu
je pojasnio kako se iza zadovoljstva krije prikrivanje potekoa, a iza
nezadovoljstva razotkrivanje sramota.
Naa savremena historija biljei mnoge primjere kidisanja obrazo-
vanih laika na vjerovanje islamskih velikana i alima, zasnovanih na nji-
hovim previdima, omakama i posrtajima. Optuuju ih za sve i svata.
Neuka i obrazovana svjetina ispoljava svoju sumnjiavost u ispravnost
njihovog vjerovanja, predanost Allahu i sauvanost od irka. Sve to obi-
an svijet dezorijentira i frustrira, a islamski saf ini nejedinsvenim, raz-
bijenim i posvaanim.
Najkrae kazano, sljedbenici priznatih mezheba moraju princip
traenja opravdanja za greke mudtehida uzeti kao platformu i praksu
u doivljavanju pogreaka koje u sebi nose razliiti islamski mezhebi.
Traenje opravdanja je najdjelotvorniji metod u popunjavanju puko-
tina, formiranju saveza, postizanju dogovora, jedinstvu safa i rada na
onim poljima koja su meusobno usaglaena. Nema potrebe ni za ka-
kvim akaidskim, fkhskim ili programskim neslaganjima, kako ona ne
bi postala prepreka u saradnji i uzajamnoj ljubavi. Svi treba da budu
obuhvaeni onim to islam nosi u svome znaenju. I ashabi su dava-
li razliite fetve o istom pitanju. Da li je to rezultiralo razilaenjem u
njihovim srcima? Je li to uticalo na njihovo jedinstvo. Ili je to moda
ugrozilo njihovu meusobnu povezanost? Nije, tako mi Allaha! Hadis o
ikindija-namazu u Benu Kurejzi nam nije nepoznat. Ako su se razili oni
koji su bili najblii poslanstvu i poznavanju sutine propisa, zato se mi
bijemo zbog nebitnih neslaganja od kojih ne prijeti nikakva stvarna opa-
snost. Ako su se imami, koji su najbolje poznavali Kuran i sunnet, razili
i o odreenim pitanjima vodili polemiku, zato onda mi ne bismo imali
125
irinu koju su oni imali? Ako su se razilaenja desila u najpoznatijim i
najjasnijim erijatskim propisima vezanim za ezan, kojim se muslimani
pet puta na dan pozivaju na namaz i o emu postoje brojne predaje,
zato onda to isto ne bi bilo mogue u pitanjima utemeljenim na argu-
mentaciji miljenja i zakljuivanja.
115
VIII. Ne treba se zadovolj i ti
samo sli j eenj em i mama
Islamski uenjaci su jednoglasni u ocjeni da u svakom mezhebu ima
neprihvatljivih rjeenja. Objektivnost ukazuje na zakljuak da u svim
mezhebima ima pogrenih i netanih idtihada. Kao rezultat svega toga
imamo to da su nepogreivost i svetost nespojivi sa ljudskim idtihadom.
Svaki imam-mudtehid moe promaiti ili pogoditi, samim tim to je kao
i drugi ljudi podloan zaboravu, previdu i greci; bilo da se radi o sagle-
davanju zadatog problema, njegovom razumijevanju ili nainu primjene.
Zbog toga se danas osjea jaka potreba za tim da se svi dobronamjer-
ni i svjesni sljedbenici islamskih mezheba obaveu na kritiku naunou-
temeljenu analizu idtihada njihovih imama. Da tokom zrele valorizacije,
jasne ocjene, ciljanog progresa i ispravljanja pogrenog proire brojna po-
lja njihovog idtihada i fetve. Obaveza pripadnika mezheba je da slijede
onaj isti put kojim su hodili njihovi imami kada su se vraali istini nakon
to bi im se ona uinila jasnom i kada bi se potpuno predavali vjerodo-
stojnim dokazima. Pripadnici mezheba se defnitivno moraju distancirati
od svih oblika pasivnosti i apatije prema naslijeenim idtihadima i fetva-
ma, za koje je kasnije dokazano da su bili neprikladni i pogreni.
Allah se smilovao imamu Ebu Hanif koji je svoja predavanja zavr-
avao rijeima: Ovo je na stav o tom pitanju i mi nikoga na njega ne
obavezujemo, niti kaemo da ga bilo ko protiv svoje volje mora prihva-
titi. Ukoliko neko ima bolje rjeenje, neka nam ga slobodno ponudi.
116
115
Kejfe neteamelu maa t-turas, 133.
116
Ibn Abdulberr, El-Intika f fadaili l-eimme, 140.
126
Allah se smilovao i imamu afji koji je izrekao svoje na daleko
poznate rijei: Ako u mojoj knjizi naete bilo ta to je u suprotnosti
sa sunnetom Poslanika, s.a.v.s., recite da je ispravno onako kako je u
sunnetu, a zanemarite ono to sam ja rekao, kao i rijei: Ako sazna-
te za sahih-hadis od Poslanika, s.a.v.s., ovo to sam ja rekao bacite od
zid.
117
Moemo sa sigurnou rei da imami mezheba nisu bili ravnoduni
prema stavovima imama koji su ivjeli prije njih. Da su bili pasivni,
ne bi ponudili sopstvena rjeenja kojima se danas radujemo i poziva-
mo da se ne podlegne pasivizmu. Bili su veoma brzi u odustajanju od
sopstvenih stavova i idtihada za koje bi shvatili da su neproduktivni i
pogreni. Moda je najbolja ilustracija za to odustajanje imama Earija
od mutezilijskog uenja (itizal) i pozivanja u novi mezheb. Imami Ebu
Hanife, Malik, afja, Ahmed i drugi su odustali od svojih brojnih sta-
vova i idtihada. Svi oni su nedvojbeno ukazali na neprihvatanje pasi-
vizma i gledanja na njihov idtihad ili idtihad drugih imama kao na
neku vrstu svetinje. Allah se smilovao imamu Karafju, koji je jasno
afrmirao ovaj princip, rekavi: Ma kako se promijenilo obiajno pravo
(urf), prihvati ga; a ukoliko postane neproduktivno, zamijeni ga dru-
gim. Nemoj se cijelog ivota zadovoljiti onim to je zapisano u knjiga-
ma. Ako ti doe ovjek iz druge pokrajine i upita o odreenom vjer-
skom pitanju, nemoj ga vezati za obiaje tvoje pokrajine, nego ga pitaj
za njihove obiaje. Na osnovu njihovih, a ne tvojih obiaja, i na osnovu
onoga to je u tvojim knjigama izdaj mu fetvu. To je istina jasna. Svaki
pasivizam ima za posljedicu lutanje u vjeri i nepoznavanje onoga emu
su ulema i prvi muslimani teili.
118
Allah se smilovao i imamu Ibnul
Kajjimu kada je rekao: Ko ljudima izda fetvu na osnovu onoga to pie
u knjigama, pri tome ne vodei rauna o njihovim obiajima, tradiciji,
vremenu, mjestu, stanju i okolnostima u kojima ive; takva osoba je za-
lutala i druge moe odvesti samo u zabludu. Vjeri je nanio veu tetu od
doktora koji bi svim ljudima, bez obzira na razliitost bolesti, uvijek isti
lijek iz knjige propisivao. Takav neuki doktor i neuki muftija bi takvim
117
Ialamu l-muvekkiin, 4: 173.
118
El-Karaf, El-Furuk, Dar ihjai l-kutubi l-arebijje, 1346. h.,1: 176.
127
svojim postupkom nanijeli samo veu tetu vjeri i zdravlju ljudi. Da nas
Allah sauva takvih.
119
Na osnovu toga moemo zakljuiti da je obaveza svih pripadnika
priznatih islamskih mezheba uporediti jasne kuransko-hadiske teksto-
ve sa idtihadom imama u pitanjima vjerovanja, erijatskih normi i od-
goja; i odustati od svih rjeenja (idtihada) koja su suprotna jasnim Tek-
stovima, nastalih kao posljedica propusta, greke ili zaborava. Potreba
za ovim principom je izraenija kod onog seta rjeenja koja se odnose na
odgojnu metodologiju zabiljeenu od imama zuhda i tesavvufa. Nema
niega loeg u tome da se od znaajnog dijela ponuenih rjeenja odu-
stane, zbog toga to su u mnogim primjerima ponuena rjeenja sasvim
oprena jasnim i nedvosmislenim (muhkemat) kuransko-hadiskim tek-
stovima. Ovo se odnosi prvenstveno na idtihad koji poziva izolaciji i
osamljivanju od ljudi, asketizmu (zuhdu), monatvu, preuveliavanju
malih a omalovaavanju velikih grijeha i drugih rjeenja koja su upu-
enima u uenje o tesavvufu poznata kao unesena i ubaena u ispravni
sunnijski tesavvuf.
Naravno, odustajanje od ovih i slinih rjeenja ni u kom sluaju
ne znai umanjivanje doprinosa idtihadu od strane imama tesavvufa u
raznim odgojnim pitanjima. Naprotiv, potrebno je vrsto podrati sva
ona rjeenja u kojima nalazimo postizanje krajnjih namjera erijata u
formalnim odgojnim pitanjima.
Bilo kako bilo, treba, takoer, odustati od brojnih flozofskih id-
tihada zaglavljenih u apstrakciji, kompliciranosti i oteavanju, nasta-
lih kao posljedica vidljivog utjecaja fktivnog i formalnog zakljuiva-
nja (logike). Pod pretpostavkom da je takva vrsta idtihada bila valjana
argumentacija u raspravama voenim sa prvacima hereze i flozofje,
danas nema potrebe za takvom vrstom idtihada jer su heretici izumrli,
a njihovo mjesto zauzela generacija sklona eksperimentu i otvorenom
(trenutnom) promiljanju. Neka onda za njih bude prilagoena ona
vrsta idtihada koja islamsko vjerovanje (akidu) pojanjava na priro-
dan nain; lahak za spoznaju i primjenu u stvarnom ivotu, dalek od
119
Ibnu l-Kajjim el-Devzijje, Ialamu l-muvekiin an rabbi l-alemin, Bejrut, Darul-fkr, 3: 67.
128
kompliciranih flozofskih izraza iz nekih davnih vremena, koji trezveno
gledano ne mogu ponuditi valjanu uslugu plemenitom islamu.
to se tie idtihada u erijatskom pravu (fkhu), treba odustati od
velikog dijela te vrste idtihada i nipoto ne pristati na uahurenost
ponuenih rjeenja, posebno u onoj vrsti idtihada koji regulira pita-
nja meumuslimanskih odnosa, veinu pravnih pitanja vezanih za mje-
sto i ulogu muslimanke u drutvu, kao i veinu pitanja iz oblasti koju
imenujemo kao erijatska politika i meunarodni odnosi. Primjetne su
brojne vremenske distance i programski propusti u toj vrsti idtihada,
zbog ega se od njih mora odustati i iznai odgovarajua alternativa.
Distanciranje od krutosti i nepopustljivosti u idtihadima imama
u kojima se nalazi oita greka ili slabost ne treba se odnositi samo na
jasne tekstove iz Kurana ili sunneta. Nuno bi bilo analizirati koliko
su krajnji ciljevi erijata zastupljeni u brojnim rjeenjima imama. Zna-
ajan dio tog idtihada je nastao u odreenim idejnim, drutvenim,
politikim i ekonomskim prilikama koje u veini sluajeva vie nisu
aktuelne. Sve to sa pozicije autentinih islamskih predaja i razuma oba-
vezuje na novo promiljanje o istim pitanjima, shodno novonastalim
idejnim, drutvenim, politikim i ekonomskim prilikama.
Nije razumno uporno se pozivati na idtihad imama i zanemarivati
da su se idejne, drutvene, politike i ekonomske prilike promijenile,
a upravo njima su se rukovodili imami kada su ponudili preciznija i
pretenija rjeenja o odreenim pitanjima. Najvea obaveza svih pri-
padnika mezheba se ogleda u nunosti otpoinjanja slijeenja one pro-
gramske orijentacije koju su slijedili imami mezheba u nuenju rjeenja
za odreena teoloka, praktina i odgojna pitanja. Svi oni su, nudei
ponuena rjeenja, potovali opa pravila, oslanjali se na ope smjernice
erijata, vrlo oprezno i uspjeno vodei rauna o tragovima koje e osta-
viti njihov idtihad. Zbog toga je njihov idtihad bio sposoban da kana-
lie ivotne inovacije i uskladi uenje vjere sa svim segmentima drutva.
Uobiajeno je da se svi sljedbenici mezheba slau u tome da je za-
branjeno idtihad imama smatrati svetinjom, ali je alosno to da ga
ogromna veina pripadnika mezheba tako doivljava. Mnogi od njih
129
nikako ne mogu prihvatiti dobronamjernu kritiku onog dijela idti-
hada nastalog kao posljedica oitog ideolokog utjecaja ili tada vae-
ih politiko-drutvenih prilika. To neprihvatanje se smatra davanjem
odreene forme svetosti idtihadu imama, bez obzira da li se to odnosi
na vjerovanje, propise ili odgoj, to ih onda sputava da selektivno revi-
diraju odreene stavove.
Potpuno smo uvjereni da bi sami imami, kad bi danas ivjeli sa
nama, ponudili potpuno razliita rjeenja za ista pitanja u potpuno pro-
mijenjenim okolnostima. Najbolji argument za to su bagdadska rjee-
nja (idtihad) imama afje, koja se uveliko razlikuju od rjeenja ponu-
enih u Kairu. Strano je to to veina sljedbenika mezheba ne moe ni
uti za bilo kakav novi idtihad, umiljajui da e potonji idtihad samo
ukazati na manjkavost i neispravnost onog ranijeg. Meutim, sutina je
sljedea; neslaganje novijeg sa ranijim idtihadom je mogue podvesti
pod ono to poznavaoci metodologije i samog erijatskog prava naziva-
ju promjenom vremena, a nikako promjenom dokaza i argumenata.
Najvanije u svemu ovome je postojanje opravdane nade da e u
prsima sljedbenika mezheba biti one potrebne irine za prihvatanje re-
vizije jednog dijela idtihada nastalog pod utjecajem zamrenih poli-
tikih, drutvenih, ekonomskih i odgojnih okolnosti, znaajnih za pe-
riod rane kodifkacije islamskih pravaca (mezheba) u sferi vjerovanja,
propisa i odgoja. Smatramo da znaajan dio tih rjeenja nije usaglaen
sa politikim okolnostima, niti sa socijalnim, ekonomskim i odgojnim
ambijentom u kojem egzistira ummet danas. To obavezuje na ponovnu
analizu zadate upitanosti. Neophodno je odrei se onoga ega je mo-
gue odrei se, poboljati ono to doputa progres i ugraditi odreene
inovacije u savremeni idtihad. Idtihad klasinih erijatskih pravnika
o pitanjima koja se danas najee defniraju kao erijatska politika,
meunarodni odnosi, uloga muslimanke u razliitim politikim, dru-
tvenim, ekonomskim, pravnim i odgojnim procesima, islamsko prisu-
stvo u nemuslimanskim sredinama; samo su neka pitanja koja vjerno
ukazuju na takvu potrebu. Na to ukazuju i brojni nauni instrumenti,
logiki i racionalni argumenti kojima su se sluili uenjaci mutezilijske,
130
earijske ili maturidijske kole kelama tokom uvjeravanja neobrazova-
nog i obrazovanog svijeta u ispravnost temeljnih naela islama. Potreba
za ovakvim pristupom je vea u idtihadu do kojeg su doli uenjaci
zuhda i onoga to nazivamo ienjem due, ustezanjem od uivanja u
dozvoljenim uicima, osamljivanjem, stalnim razmiljanjem o Ahiretu;
o emu je imam Muhasebi napisao znamenito djelo Et-Tevehhum, to
bi se moglo prevesti kao Fantazija.
Spomenuta i slina pitanja je potrebno jo jednom preispitati i us-
porediti sa trenutnim drutvenim, politikim i ekonomskim prilikama.
Neophodno je napustiti odreena rjeenja namijenjena davno prolom
vremenu, usporediti ih sa Objavom i povezati nepromjenljivost nebeske
Objave sa promjenljivom zemaljskom zbiljom.
Openito gledajui, izvjesno je da postoji nada da e svi sljedbe-
nici mezheba odustati od insistiranja na jalovim, tetnim i vremenski
uslovljenim mezhebskim razlikama, koje predstavljaju tamni dio nae
bogate historije. Jo veu nadu polaemo u to da e se oni odrei svih
akaidskih, fkhskih i odgojnih rjeenja koja su vodila, i jo uvijek, vode
bolnom cijepanju islamskog safa i danononom kidanju oekivanih
struna islamskog jedinstva. Takva vrsta idtihada upropatava svaku
priliku toliko oekivane islamske solidarnosti. Upravo takav pristup je
omoguavao, i jo uvijek omoguava, svakolikim neprijateljima um-
meta da nametnu svoje intelektualno tutorstvo, kulturnu superiornost,
politiku nestabilnost i ekonomski diktat.
IX. Nemi novnost revi zi j e
mezhebski h rj eenj a
Polazei od toga da je osoba koja se bavi idtihadom (mudtehid) dio
okoline, vremena, uvjeta i prilika u kojima ivi; imajui na umu direk-
tan i indirektan utjecaj vremena, mjesta i prilika na njegov idtihad i
miljenja proizila na osnovu razliitih hipotetikih ili parcijalnih tek-
stova; neminovno je da pripadnici mezheba izanaliziraju jedan dio id-
131
tihada imama. Pomenuta analiza treba biti nauno utemeljena, uskla-
ena sa trenutnim svjetskim gibanjima, posljednjim idejnim promjena-
ma, drutvenim progresom i najnovijim socijalno-politikim prilikama.
Revizija treba biti uraena tako da uvai sve novonastale okolnosti i
savremene prilike. Ona treba odabrati ona znaenja koja odgovaraju
novim okolnostima i koja svojim usmjerenjem, tanou i zrelou jaa
ono to je Allah tim propisom elio da se postigne. Cilj revizije treba
biti da se ojaa ona vrsta idtihada koju je potrebno ojaati, a da se odu-
stane od one vrste idtihada koja je neprilagodliva realnosti vremena u
kojem ivimo.
Ovaj princip poiva na pozivu upuenom sljedbenicima mezheba
da idtihad imama mezheba doivljavaju kao jedan, a ne kao vie me-
zheba. To je mogue ostvariti ukoliko se uvae rjeenja imama najpri-
kladnija naem realnom stanju i ukoliko se meu tim brojnim i razlii-
tim rjeenjima odaberu ona koja su najusklaenija sa stanjem ljudi ovog
vremena. Cjelokupni islam je iri od svih fkhskih, akaidskih i sufjskih
mezheba zajedno. Sigurno je i sveobuhvatniji od toga da ga bilo koji
akaidski, fkhski ili odgojni pravac moe objediniti u sebi. Nemogue
je da bilo koji mezheb, uvaavajui sav njegov doprinos u idtihadu,
moe adekvatno odgovoriti svim zahtjevima vremena i prostora; niti je
u stanju ponuditi ljekoviti mehlem za bolesti svakog vremena, mjesta
ili stanja. Zbog toga se moraju krajnje iskoristiti sva rjeenja islamskih
mezheba ranijih, sadanjih i buduih imama. Sve to mora biti u cilju
buenja sveobuhvatnog islama i njegovog trezvenog ukljuivanja u i-
votne tokove i progres ljudi.
Pored navedenog, ovaj princip poiva na sigurnom odustajanju od
svih flozofskih, fkhskih i sufjskih rjeenja nastalih na temeljima odre-
enih politikih i historijskih prilika koje su u crno zavile intelektualnu,
politiku i drutvenu zbilju. Posljedica toga je ogromna rascjepkanost
ummeta. Zbog toga su pripadnici mezheba duni osloboditi se naslaga
tih bolnih politikih prilika. Intelektualno, akaidsko, fkhsko i sufjsko
naslijee takve vrste idtihada treba pohraniti u stranicama gorke histo-
rije. Potrebno je na lijep nain okrenuti se od osoba koje su ponudile
132
takvu vrstu idtihada, postupajui po kuranskim rijeima: Taj narod je
bio i nestao; njega eka ono to je zasluio, i vas e ekati ono to ete zasluiti, i vi
neete biti pitani za ono to su oni radili. (Al-Baqara, 141)
Nema nikakve sumnje da je neizlaganje idtihada imama objek-
tivnoj reviziji zapravo umanjenje naunog znaaja i realne programske
vrijednosti ponuenih rjeenja. Suprotstaviti ih rjeavanju kriza ili sa-
vremenih kataklizmi, zapravo bi znailo opteretiti ih onim to ne mogu
iznijeti. Oito je da bi time bila nanesena velika teta programskoj, na-
unoj i spoznajnoj vrijednosti tih idtihada.
Umjesto toga potrebno je graditi stavove na onom dijelu idtihada
koji je prihvatljiv i odgovarajui. Potrebno je koristiti onu programsku
platformu idtihada koja je plodonosna i djelotvorna. Prije toga je po-
trebno oivjeti onu metodologiju koja ima za cilj pametno iskoristiti
nain razmiljanja do koga se dolo u dananje vrijeme.
Veoma je vano ne podlei pritisku onih koji sugeriraju da je zabra-
njeno prouavati pitanja o kojima su imami dali svoj sud. Oni misle da
se o onome to je bilo nema ta novo rei. A sve upuuje na to da za to
postoje tolike mogunosti i da se danas, jednostavno, moraju ponuditi
bolja rjeenja nego ranije. Instrumenti idtihada su danas bolji nego u
davna vremena. Provjera autentinosti hadisa, upoznavanje sa pitanji-
ma oko kojih je ulema postigla konsenzus, iitavanje principa kojima
su se rukovodili imami idtihada u argumentaciji i zakljuivanju danas
su dostupniji. Sve to je bilo teko dostupno onima koji su se tada bavili
idtihadom, a danas je takva blagodat dostupna ljudima.
Prema tome, ne postoji nikakva erijatska ili racionalna zabrana da
se ponovo razmotre ona pitanja o kojima je ranija ulema ponudila odre-
ena rjeenja. Naravno, pod uvjetom da je takva osoba osposobljena da
moe upotrijebiti sve instrumente potrebne za idtihad, vodei rauna
o krajnjim ciljevima erijata i realnom stanju drutva.
Velika je nepravda to to ostaci pobornika slijepog slijeenja mezheba
vrijeaju svojim jezicima mnoge ranije i sadanje mudtehide; sumnjaju
u njih, a zatim ih proglaavaju nevjernicima! To ine samo zato to su pro-
nali neka njihova miljenja koja se razlikuju od stavova klasine uleme.
133
Proglaavanje nevjernikom bilo koje osobe sposobne da se bavi
idtihadom smatra se skretanjem sa puta i otvorenim neprijateljstvom
prema jasnim Tekstovima koji zabranjuju klanjaa proglaavati nevjer-
nikom. Svima umijeanim u ovaj gnusni zloin u tim tekstovima je
nagovijetena oita propast i lo zavretak.
Da rezimiramo. Sljedbenici svih islamskih mezheba su duni vr-
sto vjerovati u prihvatljivost revizije velikog broja ponuenih idtihada
imama. Ta revizija mora biti objektivna i nauno utemeljena, a ponu-
ena rjeenja e biti korekcija, izmjena, poboljanje ili dodatak ranijem
idtihadu. Ona e biti odgovor na stalne misaone promjene, neprestane
drutveno-politike izazove i nadolazee odgojno-ekonomske promjene.
Takve procese mogu kanalisti i usmjeravati samo one osobe koje su
sposobne baviti se idtihadom u svakom vremenu i prostoru. Obnova
idtihada u svom punom znaenju i namjeri podrazumijeva oprezan hod
po putu ranijih imama. Ona znai odgovorno oivljavanje otvorenosti
koja je krasila imame prema svemu onome to je novo i razumno. Prila-
goavanje svemu novome kroz primjenu i podrku u sebi nosi postupa-
nje po principu koji potencira na tome da je uenje islama prihvatljivo za
svako vrijeme i mjesto. Najbolja argumentacija za to se nalazi u otvorenoj
obnovi idtihada, to opet znai da su svaki idtihad i obnova posebno
vani za svako vrijeme i mjesto. To dvoje jednostavno mora biti prisutno,
primjenljivo i afrmativno za svako vrijeme i svako mjesto.
X. Nunost saradnj e na i mplementaci j i
rj eenj a oko koj i h postoj i saglasnost i li se
podrazumi j evaj u u i slamu
Postoji saglasnost o tome da se islam sastoji od glavnih i sporednih ele-
menata, nepromjenljivih i promjenljivih dijelova, preciznih i dvosmisle-
nih tekstova, krajnjih ciljeva i odreenih metoda za njihovo ostvarenje.
Postoji saglasnost, kako obinog svijeta tako i uleme, da se ono to je po
svojoj sutini nepromjenljivo ne moe mijenjati ili zamijeniti neim to
134
je posljedica promjene vremena, prostora, stanja, obiaja, tradicije i
trenutne situacije. Postoji saglasnost mezhebskih grupacija i o odre-
enim propisima u vjerovanju, primjeni i odgoju. Kada sve to postoji,
onda je potrebno da sljedbenici mezheba, a na to sve ukazuje, ozvani-
e i zabiljee sve ono oko ega su saglasni u vjerovanju, prakticiranju
i odgoju.
Ono oko ega se mezhebi slau zauzima ogroman prostor. Nemo-
gue ga je valorizirati, prakticirati, primijeniti nitii mu dati znaaj koji
mu pripada ako se tome ne posveti cijeli ummet. Popunjavanje tog
prostora, u osnovi, poiva na nunom distanciranju od zaokupljenosti i
pridavanja velikog znaaja sporednim akaidskim, fkhskim ili odgojnim
pitanjima kada se shvatanja i razmiljanja ljudi o njihovim znaenji-
ma i krajnjim ciljevima razlikuju. Ovu dimenziju potvruje znameniti
islamski uenjak Jusuf Kardavi kada kae: Zajedniko polje naeg rada
nas obavezuje na ogroman trud, velika materijalna izdvajanja, pozitivnu
energiju i stalno zalaganje. Obavezuje nas na mobiliziranje cjelokupnog
materijalnog, mentalnog i duhovnog potencijala, kako bismo odgovo-
rili izazovima, savladali prepreke i time realizirali postavljene ciljeve.
Ono oko ega su islamski uenjaci postigli konsenzus nije malo, niti je
beznaajno. To je neto veliko, znaajno i opasno. Tome ne pridajemo
ni deseti dio energije koju ulaemo u ono oko ega se ne slaemo, u
nebitne bitke i pitanja oko kojih se razila klasina, savremena i budua
ulema; i o kojima se nikada dogovoriti nee. Ovdje je vano naglasiti
da se mi danas slaemo po mnogim pitanjima, to nas obavezuje na
mobilizaciju, dodatni napor i oslobaanje od uahurenosti i statinosti.
Islam e, kao to ree poznati islamski mislilac ekib Arslan, izgubiti
samo onaj koji je nezainteresiran i statian.
120
Nikome ne treba posebno pojanjavati znaaj i nunost meusobne
saradnje u onome oko ega se svi slaemo. Budunost ummeta je za-
log stepena ostvarenog jedinstva njegovih sinova, solidarnosti njegovih
naroda i saradnje njegovih grupacija u primjeni vjerskih, praktinih i
odgojnih propisa oko kojih postoji saglasnost.
120
Kejfe neteamelu maa t-turas, 177-179.
135
Saradnja na onome oko ega se slaemo znai iznai opravdanje
za svoga brata za ono oko ega se ne slaemo. Znai distancirati se i
ne teretiti ga za njegov idtihad i drugaiji nain razmiljanja. Znai
uiniti sopstvena prsa dovoljno prostranim da prihvate dugaije mi-
ljenja brata muslimana o onome to je valjano protumaiti i na drugi
nain.
Sasvim je normalno da mi ne negiramo to da su neka miljenja i po-
nuena rjeenja imama posljedica njihovog previda i omake. Dunost
je svakog muslimana koji se upozna sa takvom vrstom idtihada da po-
savjetuje svoga brata i pomogne mu da se distancira od slijeenja onih
rjeenja koja su posljedica previda i posrnua. U tome se treba pomoi
oprobanom kuranskom metodologijom, pozivajui na put Gospodara
svoga mudro i lijepim savjetom i na najljepi nain raspravljajui!
Sve u svemu, ne postoji alternativa mudroj saradnji, snanom pot-
pomaganju, iskrenoj solidarnosti, vrstoj i otvorenoj povezanosti islam-
skih grupacija. Islamski ummet danas treba jedinstvo u razliitosti i
razliitost u jedinstvu. Jedinstvo u razliitosti se ogleda u maksimalnom
angairanju nacionalne i jezike arolikosti na putu jaanja saradnje i
potpomaganja meu islamskim narodima.
A razliitost u jedinstvu se ogleda u uzimanju koristi iz svakog
mogueg oblika jedinstva, polazei od politikog jedinstva zasnova-
nog na iskrenom prihvatanju pozitivne razliitosti, preko ekonomskog
jedinstva islamskih naroda, zasnovanog na ekonomskoj solidarnosti i
usaglaenoj strategiji, penjui se ka idejnom jedinstvu, zasnovanom na
jedinstvu vizija u rjeavanju sudbonosnih pitanja ummeta, zavravajui
sa jedinstvom kulture i odgoja, zasnovanim na islamskoj kulturi, koje
e zatim postati okvir za sve oblike kulture u islamskom svijetu.
Ostvarenje tog prieljkivanog i mogueg jedinstva svi islamski mi-
slioci smatraju dogovorenim stavom meu muslimanima i onim to
nam vjera i razum nalau. Meutim, jo uvijek smo previe koncentri-
rani na bacanje utog i crvenog svjetla na sopstvena akaidska, fkhska i
odgojna neslaganja; to samo produbljuje idejna, grupacijska i mezhe-
bska trvenja meu sinovima ummeta.
136
Bilo kako bilo, sa ovim principom smo stigli do posljednjeg od
deset principa, koje smatramo obavezujuim prilikom saradnje sa razli-
itim islamskim mezhebima. Njihovom primjenom e se postii jedan
civilizacijski nivo i pozitivna klima meu islamskim grupacijama. Pri-
mjenom navedenih principa okonat e se primitivni frakcijski okra-
ji u islamskom svijetu. Njihovom primjenom e se ublaiti misaona i
metodoloka stagnacija, koja je kao posljedica poremeenih vrijednosti
zahvatila veliki dio ummeta.
Oekujemo da e ovi principi nai put do njihove praktine pri-
mjene, da e jednog dana nestati mentalnih, socijalnih, kulturolokih i
pedagokih barijera meu islamskim grupacijama. To Allahu, d.., nije
teko, jer On sve moe, ali veina ljudi to ne zna.
Zaklj une mi sli i naj znaaj ni j i
rezultati studi j e
Uz Allahovu pomo, stigosmo do posljednje stanice ove studije. Obu-
zima me osjeaj gotovo izvjesne nade da u se jednog dana vratiti ovoj
vrijednoj temi, proiriti je, dograditi, ispraviti i poboljati. Koristei se
praksom ozbiljnih akademskih radnika, koji svoje studije zavravaju
rezimeom najznaajnijih rezultata studije, navest u one rezultate do
kojih sam doao istraujui ovu temu, u sljedeim takama:
Prvo: Ouvanje bogate islamske batine ne postie se tako to
emo je proglasiti svetom. Ona se uva razvijanjem njenih riznica i ek-
sploatacijom bogatstva plemenitih komponenti iz vjerovanja, propisa
i odgoja. Naravno, nemogue je postii stalni progres i proft ukoliko
nema duboke svijesti o bogatstvu batinjenom u naunim riznicama,
spoznajnom bogatstvu i informacijskoj prisutnosti. To je nemogue po-
stii ako se islamska batina vrsto uokviri u odreeni iezli ili aktuelni
dogmatski, pravni i odgojni okvir. Sutina je u tome da islamska batina
prevazilazi svaki mezheb, bez obzira na njegovu teinu, znaaj i mjesto
koje zauzima u ivotu svojih sljedbenika.
137
Drugo: Treba napraviti jasnu razliku izmeu kritike i kritiziranja
batine. Kritika batine je, prema miljenju veine islamskih uenja-
ka, zapravo davanje savjeta i ona je kao takva jasno nareena u ha-
disu: Vjera je iskren odnos i savjet! Prema kome?, rekosmo. Allahu,
Njegovom Poslaniku, Njegovoj Knjizi, voama i svim muslimanima.
Krajnja namjera kritike je provedba idejne, programske i realne analize
miljenja i idtihada nastalog kod imama idtihada. Ona je nain sna-
nijeg pozicioniranja onog dijela idtihada koji je zasnovan na isprav-
nom rasuivanju. Kritika je put ka odustajanju od iznuenog i promje-
nama podlonog idtihada, uz krajnje distanciranje od bilo kojeg oblika
povrede digniteta imama.
Kritiziranje je emotivna i neobjektivna kritika samih imama, a ne
njihovih miljenja i idtihada. Takav pristup se smatra zabranjenim, ne-
primjerenim i neprijateljskim prema imamima i njihovom ugledu koji
uivaju kod ljudi. Glavna karakteristika kritiziranja je elja da se umanji
ugled imama i satanizira njihov neuspjeli idtihad. Kritika ne kida vezu
idtihada sa imamima i usmjerena je ka miljenju, a ne integritetu ima-
ma. Prema tome, kritiko promatranje islamskog naslijea je erijatska
obaveza pred kojom islamska ulema ne bi smjela uzmicati. Na taj nain
e se sauvati naslijee i dati novi pravac usmjeravanju, upuivanju i na-
pretku muslimana. to se, pak, tie kritiziranja, ono je zabranjeno i de-
struktivno, te bi se na svaki nain trebalo distancirati od takvog pristupa.
Tree: Bogato intelektualno naslijee treba podjednako iskoristiti
kao i batinu ashaba, tabiina i tabitabiina. Nije pametno intelektualnu
batinu omeiti samo jednim akaidskim, fkhskim ili odgojnim prav-
cem, svejedno da li se radilo o naputenom ili aktuelnom mezhebu.
Neophodno je u potpunosti iskoristiti ostavtinu naih oeva i djedova
ukoliko se u tome krije dio sigurne ostavtine ummeta. Idtihad asha-
ba, tabiina i tabitabiina je sazdan na ispravnom poimanju i svijetlim
idejama, kojima se ummet mora okoristiti jednako kao to se okoristio
idtihadom generacije imama koji su ivjeli poslije tabiina.
etvrto: Termin mezheb se upotrebljava u dva znaenja. Prvo
oznaava skupinu meusobno povezanih miljenja i teorija. Drugo
138
oznaava skupinu rjeenja (idtihada) i fetvi izdatih od strane priznatog
imama o pitanjima oznaenim kao formalna i podlona promjenama.
Ovo drugo zanaenje je danas u masovnoj upotrebi, zbog postojanja
raznolikosti poimanja, idtihada i miljenja nastalih kao odgovor na
odreena sekundarna pitanja. Samo postojanje vie mezheba podrazu-
mijeva postojanje vie miljenja i idtihada. Polje islamske misli je po-
znato po nastanku brojnih akaidskih, fkhskih i odgojnih pravaca, te je
vrlo neizvjesno kakvi e se pravci pojaviti u budunosti, s obzirom da
su idtihad i obnova dva validna osnova bez kojih se ne moe, bude li
ummet elio vratiti lidersku poziciju u civilizacijskom napretku, ili ue-
stvovati u kanalisanju realnog ivljenja i usklaenosti ivota sa uenjima
plemenitog erijata.
Peto: Studija je prije svega pokazala erijatsku utemeljenost posto-
janja akaidskih, fkhskih i sufjskih mezheb, poevi od programskog
poimanja i objektivnog promiljanja o poznatoj poslanikoj obznani o
postojanju tri osnovne komponente od kojih je sainjena ova plemenita
vjera; islama, imana i ihsana. Ta obznana je pojasnila pet stubova isla-
ma, detaljno razjasnila temelje vjerovanja i sutinu ihsana. Na temelju
te obznane nastali su mezhebi, danas poznati kao fkhski mezhebi, pu-
tem kojih se eljelo odgovoriti na pitanja vezana za prvi temelj, za islam.
Zatim su nastali razliiti akaidski mezhebi, putem kojih se eljelo od-
govoriti na pitanja vezana za drugi temelj, za iman. to se tie odgojnih
(sufjskih) mezheba, oni su nastali kao elja da se putem njih odgovori
na pitanja vezana za trei temelj, za ihsan.
Svijest o ovom monom erijatskom principu nastanka fkhskih,
akaidskih i sufjskih mezheba ima za cilj distanciranje od upuivanja
optubi na raun iskrenog idtihada za koji slijedi nagrada - kojima se
eljelo poduiti obian svijet ovim trima temeljima. Plemeniti erijat
je ostavio dovoljno prostora u svakom vremenu i na svakom mjestu za
idtihad u svim pitanjima vezanim za ova tri principa, uvjetujui da
idtihad ostane u granicama onoga to islamska ulema naziva pitanjima
idtihada. Ova pitanja kao to je poznato kod islamskih uenjaka
obuhvataju polje vjerovanja, propisa i odgoja. Naravno, ovo je potpuno
139
suprotno shvatanju mnogih neukih muslimana da se pitanja iz oblasti
vjerovanja ne ubrajaju u pitanja idtihada. Istina je da kako god pitanja
iz oblasti propisa (fkha) potpadaju pod idtihad, u istoj ravni moramo
posmatrati akaidska i odgojna pitanja. Idtihad se u svojoj konanoj
formi smatra zrelim naunim istraivanjem o odgovarajuim erijat-
skim propisima, koji u Objavi nisu detaljno, jasno i nedvosmisleno
pojanjeni. Poznato je da se znaajan broj akaidskih i odgojnih pitanja
ubraja u pitanja utemeljena na promjenljivim (zanni) tekstovima, ili
pak nisu nikako utemeljena na tekstovima, to podrazumijeva provoe-
nje idtihada u dijelu podlonom promjenama unutar Tekstova.
Nauni standardi nalau da islamska ulema odgovori izazovu pro-
gramskog defniranja erijatske zadae mezheba, posebno odgojnog (su-
fjskog) mezheba. Jasno isticanje prihvatljivog erijatskog osnova ovih
mezheba naslonjenog na tekstove Mudre Knjige i istog sunneta ima
za cilj poveati saglasnost i jedinstvo stavova meu sljedbenicima me-
zheba. Time se eli odustati od velikog broja pogrenih utisaka i propisa
koje je obian svijet izrekao o mezhebima i pripadnosti njima, mislei
da su mezhebi krajnji cilj; a istina je da su oni samo sredstvo za razumi-
jevanje ciljeva erijata i pitanja vezanih za tri temelja.
esto: Studija je pojasnila da su idejne promjene, politike i socijalne
prilike jasno utjecale na nastanak akaidskih, fkhskih i odgojnih mezheba,
kao i na znaajan dio idtihada imama. Poznato je da su idejni ambijent,
politike i drutvene prilike imale, i jo uvijek imaju, utjecaj na shvatanja,
miljenja i idtihad nastao oko sporednih akaidskih, fkhskih i odgojnih
pitanja, jednostavno zato to je mudtehid dio sopstvenog okruenja, vre-
mena, prostora, uvjeta i prilika. Svi pobrojani faktori i stanja se refekti-
raju u njegovom poimanju i idtihadu. S druge strane i sam mudtehid
nastoji utjecati na njih svojim idtihadom osmiljenim da prilike uskladi
sa erijatom, a islamsko uenje uini korektorom tih prilika.
Zbog toga se ini prikladnim da sve razumne osobe imaju na umu
ovu dimenziju idtihada imama, umjesto da ga zaogru platom stalnosti,
neupitnosti, svetosti i nepogreivosti; to moe biti odlika samo sveobu-
hvatne Boanske objave. Utjecaj vremena, prostora, prilika i stanja na
140
idtihad imama znai otvorenost idtihada bez obzira na njegovu nau-
nu, spoznajnu, prostornu i vremensku vrijednost za promjene, izmjene
i prilagoavanje uvijek kada se promijeni vrijeme, prostor, uvjeti i stanje.
Sedmo: Korijeni nastanka akaidskih, fkhskih i odgojnih mezheba
seu do historijskog momenta kada je Poslanik, a.s., preselio na Bolji svi-
jet. Taj momenat je ponudio prvu klicu idejnog postanka mezheba. Oni
se javljaju nakon pojave brojnih komentara kuranskih tekstova, posebno
onih poznatih kao hipotetiki (zannijjat). To je ujedno bio poetak po-
veanog broja idtihada izreenog o tim tekstovima, nakon ega se vie
nije moglo govoriti o samo jednom moguem znaenju tih tekstova u
erijatu. Svijest o programskoj dimenziji i snazi argumentacije ovog mo-
menta moe pobuditi vrsto ubjeenje u legitimnost nastanka i brojnosti
mezheba. Takva svijest moe pomoi da se nadvlada razmiljanje prema
kojem postojanje mezheba treba ograniiti samo na one koji su nastali u
predveerje straha od brojnosti idtihadskih mezheba. Ona e pomoi da
prevlada ono razmiljanje koje vjeruje da samo pjena nestaje, a da ono
to koristi ljudima ostaje na zemlji. Pouka (ibret) nikada nije bila, niti e
ikada biti u brojnosti; bila je i bit e u vrsti.
Osmo: Krajnjim ciljevima koje su mezhebi htjeli postii svojim
nastankom smatra se hizmet vjeri, poduavanje obinog svijeta islamu
i dolazak do odabira najispravnijeg znaenja. Islamski mezhebi meu-
sobno dijele ove uzviene ciljeve. Zbog toga je grjehota optuivati te
mezhebe i njihove pripadnike, sumnjati u njihovu odanost Allahu i
sauvanost od injenja irka. Prava je nepravda dovoditi u pitanje iskre-
nost nijjeta ovih velikana, koje je samo iskrena elja da pomognu vjeru
pokretala ka osnivanju mezheba. Nadali su se da e na taj nain pomoi
obinom svijetu da shvati sutinu islamskog uenja, te da e na osnovu
toga njihovi postupci biti lijepi i ispravni.
Ovo je stalno potrebno imati na umu kako bismo nali opravdanje
za odreena posrnua, omake i greke imama i sljedbenika. Na taj na-
in emo biti u prilici da inimo dove za ove imame, da ih potujemo i
cijenimo zbog njihovih plemenitih namjera koje vrsto stoje iza njiho-
vog idtihada.
141
Deveto: Pojedini islamski uenjaci su prihvatili koncept razlikova-
nja pitanja u kojima je doputeno izriito oponaanje stava uleme (ta-
klid) od pitanja u kojima to nije doputeno. Veina islamskih uenjaka
smatra da taklid nije dozvoljen u pitanjima vezanim za vjerovanje, a
da je to dozvoljeno u detaljnim propisima vjere (furu). Ova studija je
pokazala da je polje taklida omeeno preciznou i objektivnou, zbog
toga to pitanje dozvoljenosti ili zabrane taklida ne treba poivati na
tome da li je neko pitanje iz oblasti vjerovanja (akaida) ili propisa (fk-
ha). Potrebno je voditi rauna o samoj prirodi tekstova, odnosno da li
su oni konani (kati) ili hipotetiki (zanni); bez obzira na to da li su ta
pitanja akaidska, fkhska ili odgojna. Sutina je u prirodi tekstova nave-
denih u pitanjima. Ukoliko su oni hipotetiki (zanni), taklid je mogu,
bez obzira na to jesu li ta pitanja iz oblasti vjerovanja, propisa ili odgoja.
Potrebno je vidjeti koje pitanje moe biti predmet taklida, jer je ta-
klid mogu samo u pitanjima nastalim kao rezultat idtihada. Taklidom
se oznaava miljenje preuzeto od imama o onim pitanjima u kojima
se do rezultata dolazi iskljuivo idtihadom. Ukoliko to nije sluaj, ta-
klid je nemogue sprovesti. Jednostavno nije mogue da jedan priznati
islamski uenjak ponudi sopstveno rjeenje na upitanost o onome o
emu postoji direktan Tekst. Pretpostaviti mogunost taklida o upita-
nosti o kojoj imamo direktan Tekst, samo je teorijska i nju je nemogue
sprovesti u stvarnosti.
Kada je to ve tako, neophodno je prevazii podjelu na pitanja u
kojima je mogu i pitanja u kojima nije mogu taklid. to se tie dileme
da li je sa stanovita erijata taklid doputen ili nije; ova studija je poja-
snila da se radi o istovjetnom principu pet obavezujuih propisa (el-ah-
kamu t-teklifjje hamse). To znai da teklif moe biti obaveza (vadib),
ali i da moe biti zabranjem (mahzur). Obavezan je svim osobama ne-
monim da samostalno spoznaju cilj erijata u odreenom erijatskom
pitanju. Zabranjen je svim osobama koje samostalno mogu doi do tog
znaenja. Tako je i sa ostalim obavezujuim propisima.
Prema tome, stav erijata o taklidu je uvjetovan sposobnou ili
nesposobnou muslimana da samostalno doe do onoga to erijat eli
142
postii odreenim idtihadskim pitanjem. Doputena granica izriitog
oponaanja stava uleme (taklid) zavisi od moi razumijevanja ciljeva
erijata u pitanjima feksibilne prirode. Od jaine ili slabosti te moi
zavisi doputenost upotrebe taklida.
Deseto: Ova studija je osvijetlila i stavove uenjaka o eklekticiz-
mu, odnosno pozajmljivanju iz razliitih mezheba (telfk). Dolo se do
zakljuka da je ovo pitanje jednako pitanju taklida. Osoba koja je spo-
sobna samostalno i uz pomo jasnih programskih instrumenata kom-
parirati snagu tih dokaza, obavezna je to initi. Osobi koja to nije spo-
sobna initi zabranjeno je da se time bavi, kako se ne bi poigravalo sa
propisima erijata i poremetilo postupanje po njima.
Kada je rije o koritenju olakica (ruhas), ova studija se dotakla i
tog pitanja. Dolo se do zakljuka da nije zabranjeno koristiti se olak-
icama ukoliko se njima eli postii lake, jednostavnije, prikladnije i
prihvatljivije rjeenje u ponuenom idtihadu, zbog toga to se olaka-
vanje i otklanjanje potekoe ubrajaju u originalne islamske principe od
kojih nije dozvoljeno odstupiti da bi se postupilo suprotno. Meutim,
ukoliko se pod olakicama misli na posrnua, omake i greke uleme,
tada muslimanu koji vjeruje u Allaha i Sudnji dan nije dozvoljeno da se
njima koristi, zbog toga to takve olakice u sebi nose statinost prema
predajama, a dobro je poznato da je u statinosti zabluda u vjeri i nepo-
znavanje namjera uleme i prvih muslimana.
Jedanaesto: Ova studija je pokazala da je doputeno slijediti jedan
odreeni mezheb, bilo da je rije o akaidskom, fkhskom ili odgojnom
mezhebu, te da u tome nema valjane erijatske niti racionalne zabrane,
zbog toga to se mezhebi u svojoj biti smatraju pomonim sredstvima
za postizanje krajnje namjere erijata u odreenim idtihadskim pita-
njima, kao i zbog toga to se smatraju saetim nastojanjem islamskih
velikana da svojim paljivim rjeenjima podue obian svijet propisima,
krajnjim namjerama i tajnama erijata.
Zato bi bilo neobjektivno i nerealno pozivati obian svijet i ulemu
da ne slijede nijedan mezheb. Svima je poznato da obian svijet nije spo-
soban samostalno doi do znaenja koja erijat eli postii u odreenom
143
idtihadskom pitanju. Treba im neko ko e im u tome pomoi. Nee
nai bolje i prikladnije pomoi od mezheba i kroz historiju islama iz-
bruenog idtihada o pitanjima vjerovanja, propisa i odgoja.
Pozivati nepriznavanju mezheba znai pozivati u novi mezheb, koji
se u osnovi ne pomae rjeenjima ranijih mezheba, nego se direktno
upuuje na Kuran i sunnet. U sutini se radi o novom zahirijskom
pristupu. Zahirije su bili poznati islamski mezheb, tako da se ovaj novi
poziv moe smatrati hodom po stazama drevnih zahirija, poznatih po
tome da su odbacivali i da nisu prihvatali mezhebe prije njih.
Bilo kako bilo, ne postoji kuransko-hadiski tekst, analogija ili preda-
ja koji zabranjuju obinom svijetu da slijedi odreeni akaidski, fkhski ili
odgojni mezheb, sve dok je taj mezheb u islamu priznat i dok ne negira
ono to u islamu ima karakter nepromjenljivog. Ne postoji nita to bi
zabranilo islamskim uenjacima da se onoliko koliko mogu okoriste bo-
gatom batinom mezheba, polazei od naela vanosti uzimanja koristi
od naune i spoznajne ostavtine ranijih generacija muslimana.
Dvanaesto: Postizanje civilizacijskog prilagoavanja i pozitivnog
optimizma sa izumrlim i aktuelnim islamskim mezhebima, prema re-
zultatima ove studije zavisi od toga kako e biti prihvaena skupina idej-
nih, naunih i programskih principa, ponaanja i prakse koja se mora
nai kod svake osobe zainteresirane za saradnju i prouavanje akaidskih,
fkhskih i odgojnih islamskih mezheba. Te idejno-programske principe
mogue je saeti u sljedeih deset principa: vrsto ubjeenje o zabrani
prolijevanja krvi sljedbenika drugih mezheba, vrijeanja njihove asti i
unitavanja imetka; zbog toga to su svi oni muslimani, obuhvaeni Po-
slanikovim, a.s., hadisom: Zaista su vaa krv, imeci i ast jednako sveti
kao ovaj va dan, u ovom vaem mjesecu, u ovom vaem gradu. Potom
dolazi princip zabrane proglaavanja nevjernicima (tekfra) imama me-
zheba, njihovih imama meu ashabima, tabiinima i tabitabiinima i svih
sljedbenika islamskih mezheba.
Trei princip je zabrana nepriznavanja i sumnjiavosti u ispravnost
vjerovanja imama mezheba. etvrti princip se sastoji u izbjegavanje fa-
voriziranja meu mezhebima i imamima. Peti princip znai izbjegavanje
144
smatranja sljedbenika mezheba grijenicima i novotarima. esti princip
se ogleda u udaljavanju od svih oblika negacije sljedbenika mezheba.
Sedmi princip ukazuje na obavezu traenja opravdanja za poinjene
greke imama-mudtehida. Osmi princip govori o udaljavanju od pa-
sivnosti i ravnodunosti prema idtihadu imama mezheba. Deveti prin-
cip potencira neminovnost obnove idtihada mezheba. I deseti princip
ukazuje na nunost saradnje oko pitanja oko kojih postoji saglasnost ili
se podrazumijevaju u islamu.
To je deset principa koje bi trebalo stalno imati na umu kao najvani-
je pomone metode u lijepom ophoenju prema islamskim mezhebima.
Oni e nam pomoi da meu sljedbenicima islamskih mezheba povra-
timo prisnost i dobronamjernost, shodno Poslanikovim, a.s., rijeima,
zabiljeenim u Buharijevom Sahihu: Primjer vjernika u njihovoj me-
usobnoj ljubavi, samilosti i emotivnosti je jednak primjeru tijela; kada
oboli samo jedan njegov organ, cijelo tijelo osjea malaksalost i bol.
Na kraju smatramo prikladnim zavriti ovo poglavlje sa historij-
skom rezolucijom Meunarodne akademije erijatskog prava o pitanju
islamskih mezheba, kao potvrdu da su svi principi i stavovi koje smo
naveli zajedniki i mi ih dijelimo sa veinom uleme. Rezolucija je naj-
bolja potvrda tome, s obzirom da ju je donijela najznaajnija nauna
akademija svjetskog renomea, koja okuplja najeminentnije islamske
uenjake i mislioce.
Molimo Uzvienog Allaha da se ljudi okoriste ovim tekstom, jer
On zaista sve moe.
145
re z ol u c i j a
o p i t a nj u i s l a Ms ki h Me z he ba
Meunarodna akademija erijatskog prava Organizacije islamske
konferencije
U elji da dodatno argumentiramo najprikladnije principe saradnje sa
islamskim mezhebima, u ovom poglavlju donosimo historijsku rezo-
luciju najznaajnije akademije u islamskom svijetu. Rije je o Meu-
narodnoj akademiji erijatskog prava, nastaloj u okrilju Organizacije
islamske konferencije. Sadraj ove rezolucije potvruje ono to smo de-
taljno spomenuli govorei o navedenim principima.
Ubjeenja sam da rezolucija ove renomirane akademije predstavlja
onaj osjeaj koji se u metodologiji erijatskog prava defnira kao kon-
senzus veine (idmau l-ekserijje). To je ona vrsta konsenzusa koja ne
dozvoljava muslimanu da izlazi iz njegovih okvira, niti da se ne slae sa
njim; s obzirom da se radi o velikoj veini najboljih alima, mislilaca i
poznavalaca islama sadajeg vremena.
Allah me je poastio time da budem jedan od uesnika i kreatora
ove historijske rezolucije o islamskim mezhebima. Nadam se da e svi
islamski uenjaci, pregaoci i iskreni vjernici, ma gdje se nalazili, postu-
pati po njoj prilikom saradnje sa drugim mezhebima. To moe doprini-
jeti samo dobru, ispravnosti, racionalnosti i jedinstvu umeta.
Zastanimo kod ove rezolucije, molei Uzvienog Allaha da oprosti
imamima mezheba, koji su cijeli svoj ivot proveli sluei vjeri, te da ih
uini od onih koji e stei nagradu idtihada i nagradu za ispravnost na
Sudnjem danu. Tekst rezolucije glasi:
146
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, neka je salavat i selam na na-
eg prvaka Muhammeda, Peata poslanstva, na njegovu porodicu i na
sve ashabe.
re z ol u c i j a b r . 1 5 2 ( 1 /1 7 )
o i slamu, j ednom ummetu, akai dski m,
fi khski m i odgoj ni m mezhebi ma
Meunarodna akademija erijatskog prava, nastala u okrilju Konferen-
cije islamskih zemalja, na svom sedamnaestom zasijedanju, odranom
u Haimijskoj Kraljevini Jordan, u periodu od 27. dumadel-ula do 2.
dumadel-ahira 1427. godine po Hidri, to odgovara periodu od 24.
do 28. juna 2006. godine po Miladu; a nakon uvida u izloene referate
pred Akademijom na temu Islam i jedan ummet: akaidski, fkhski i
odgojni mezhebi, te nakon provedene rasprave o izloenim referatima
i rezolucijama Meunarodne islamske konferencije iz 1425. godine po
Hidri, odnosno 2005. godine po Miladu, sa koje je upuen poziv da se
proue principi sadrani u Ammanskoj poslanici, o emu su raspravljali
islamski alimi i mislioci na Forumu, odranom u Mekki, to je poslu-
ilo kao uvod za Tree vanredno zasjedanje efova islamskih zemalja,
donosi rezoluciju, iji sadraj glasi:
Prvo: Svi radovi napisani na ovu temu su identinog stava o osnov-
nim opim pravilima islama. Akaidske, fkhske i odgojne pravce u
islamu smatraju rjeenjima islamskih uenjaka, nastalim s ciljem da se
olaka muslimanima. Usmjerena su izgradnji jedinstva ummeta, intelek-
tualnog obogaivanja i postizanju iskonskog poziva islama. Ponuene
studije na ovu temu, zajedno sa sadrajem Ammanske poslanice, u sebi
nose pojanjenje sutine islama i njegove uloge u savremenom drutvu.
Trud suverena Jordanske Haimijske Kraljevine, kralja Abdullaha Dru-
147
gog Ibn Husejna, Allah ga sauvao, na meunarodnom promoviranju
usvojenih odluka, zasluuje svaku pohvalu i duboko potovanje.
Drugo: Ponueni referati i provedena rasprava o ovoj temi samo
su potvrda ranije usvojenih odluka Meunarodne islamske konferencije
odrane u Ammanu (Jordanska Haimijska Kraljevina) pod nazivom
Sutina islama i njegova uloga u savremenom drutvu. U uvodnim na-
pomenama pomenutih odluka je ukazano na fetve i odluke Vijea za
fetve i vrhovne uleme razliitih mezheba, koji jednoglasno podravaju
te odluke, a one glase:
1. Svako ko slijedi jedan od etiri ehli-sunnetska mezheba (hanefj-
ski, malikijski, afjski i hanbelijski), daferijski mezheb, zejdijski
mezheb, ibadijski mezheb i zahirijski mezheb je musliman, nije ga
dozvoljeno proglasiti nevjernikom, zabranjeno je prolijevati njego-
vu krv, vrijeati ast i unitavati njegov imetak. Shodno fetvi ej-
hul-Ezhera nije dozvoljeno proglaavati nevjernicima pripadnike
earijskog ubjeenja, kao ni one koji prakticiraju istinski tesavvuf.
Isto tako nije dozvoljeno proglaavati nevjernicima sljedbenike au-
tentine selefjske misli.
Takoe, nije dozvoljeno proglaavati nevjernicima pripadnike bilo
koje muslimanske grupacije koja vjeruje u Allaha, d.., Njegovog
Poslanika, s.a.v.s., imanske i islamske arte i koja ne negira bilo ta
to je u islamskom uenju opepoznato i prihvaeno (malum bi
d-darure).
2. Slinosti meu mezhebima su mnogo brojnije nego razlike. Sljed-
benici osam mezheba se slau u osnovnim islamskim naelima.
Svi oni vjeruju u Allaha, Jednog i Jedinog; vjeruju da je Plemeniti
Kuran Allahov govor, objavljen od Allaha, vjerno zapisan i sauvan
od iskrivljavanja; da je Muhammed, a.s., poslanik i vjerovjesnik
poslan cijelom ovjeanstvu. Svi oni se slau da ima pet islamskih
arta: dva svjedoanstva, namaz, zekat, post ramazana i had; sla-
u se i da su imanski arti: vjerovanje u Allaha, Njegove meleke,
Njegove knjige, Njegove poslanike, Sudnji dan i Boije odreenje.
Neslaganje uleme kod sljedbenika mezheba je u sporednim i nekim
148
osnovnim pitanjima, a u tome je milost. Davno je reeno: Neslaga-
nje uleme u miljenju je velika milost za ummet.
3. Priznavanje islamskih mezheba znai striktno pridravanje utvre-
ne metodologije u davanju fetvi. Nikome nije dozvoljeno da bez
naune kvalifciranosti daje fetve, niti je to dozvoljeno initi bez
uvaavanja mezhebske metodologije. Nikome nije dozvoljeno iz-
davati fetve i ustvrditi da je idtihad ono to on prvi misli, a to
bi muslimane izvelo iz okvira erijatskih pravila i nepromjenljivih
normi njegovih mezheba.
4. Najvaniji dio Ammanske poslanice, obznanjene u dvadeset sedmoj
noi blagoslovljenog ramazana 1425. godine po Hidri i proitane
u Haimijskoj damiji je pridravanje mezheba i njihove metodo-
logije. Priznavanje mezheba, insistiranje na dijalogu i susretljivosti
meu njima u sebi nosi jaku poruku umjerenosti, tolerancije, sred-
njeg puta i milosti prema drugima.
5. Pozivamo odbacivanju razlika a ujedinjenju rijei i djela muslima-
na. Pozivamo da jedni druge potuju i pokau solidarnost musli-
manskih naroda i drava. Pozivamo jaanju veza bratstva i ljubavi
prema Allahu. Pozivamo da ne ostave prostora smutnji (ftni) i za-
vadi meu njima. Uzvieni Allah je rekao: Vjernici su samo braa,
zato pomirite vaa dva brata i bojte se Allaha, da bi vam se milost ukazala.
(Al-Hudurat, 10)
6. Uesnici Meunarodne islamske konferencije, okupljeni u jordan-
skoj prijestolnici Ammanu, nedaleko od blagoslovljenog Mesdi-
dul-aksaa i okupirane palestinske teritorije, insistiraju na nunosti
zatite Mesdidul-aksaa, prve kible i treeg svetog harema, od svih
opasnosti i neprijateljstava kojima je izloen. To je mogue postii
prestankom okupacije i osloboenjem svetinja. Oni takoer insisti-
raju na ouvanju svetinja u Iraku i na drugim mjestima.
7. Uesnici insistiraju i na sveobuhvatnijem razumijevanju znaenja
slobode, potivanja sopstvenog i tueg miljenja na prostoru ita-
vog nam islamskog svijeta. Neka je hvala Allahu Jedinom.
149
Tree: Podrava se Rezolucija Akademije br. 98 (1/11) o islamskom
jedinstvu i njene preporuke za aktiviranje predloene platforme u ci-
lju postizanja islamskog jedinstva. U zakljuku rezolucije je zatraeno
od Sekretarijata Akademije formiranje komisije u ijem sastavu bi bili
njeni istaknuti lanovi i eksperti, a koju bi verifkovala Meunarodna
islamska konferencija, sa zadatkom izrade operativne studije za postiza-
nje jedinstva na kulturnom, drutvenom i ekonomskom polju.
etvrto: Rezolucija insistira na donoenju i prezentiranju opih
pravila za ona pitanja oko kojih postoji saglasnost, defniranju spornih
pitanja i usporedbi istih sa erijatskim naelima na kojima su zasno-
vana. Rezolucija insistira na prezentiranju mezheba sa punim povjere-
njem i bez pristrasnosti, u okvirima velianja identinosti i uvaavanja
razliitosti. Prilikom odabira preferirajueg miljenja (terdih) treba se
oslanjati na snagu argumenata i snanijeg postizanja krajnjih ciljeva e-
rijata, bez bilo kakvog forsiranja mezheba samo zato to mu pripada
istraiva koji o tome pie, ili zato to je taj mezheb dominantan u
odreenim dravama i drutvu.
Peto: Rezolucija insistira na odgajanju studenata na univerziteti-
ma i uenika u srednjim kolama u duhu islamskog jedinstva, kulture
dijaloga, pozitivne polemike i, to je najvanije, neomalovaavanja su-
protnog miljenja.
esto: Neophodno je raditi na oivljavanju pedagokih pravaca
zasnovanih na Kuranu i sunnetu, kao metoda ublaavanja preovlada-
vajueg materijalizma savremenog doba i zatite od nadolazeih oblika
ponaanja koji ne potuju temeljna islamska naela.
Sedmo: Ulema razliitih islamskih mezheba treba da pojanjava
princip umjerenosti i srednjeg puta tokom svakodnevnih susreta, spe-
cijaliziranih i javnih naunih simpozija, koristei se iskustvima onih
koji rade na zbliavanju mezheba. Njihov cilj mora biti popravljanje
slike o razliitim akaidskim, fkhskim i odgojnim mezhebima, na koje
treba gledati kao na razliite programe za primjenu islamskih naela
i propisa. Razliitost meu mezhebima je razliitost raznovrsnosti i
upotpunjavanja, a ne potiranja. Zato ih je potrebno sve izuavati, o
150
njihovim karakteristikama i odlikama govoriti i o njihovim izvorima
brinuti.
Osmo: Potivanja mezheba nema bez objektivne kritike kojom se
eli proiriti polje identinosti, a suziti polje razliitosti. Mora se dati
ansa konstruktivnom dijalogu islamskih mezheba, u duhu Kurana i
sunneta, a sve u cilju jaanja muslimanskog jedinstva.
Deveto: Mora se stati na put savremenim islamskim mezhebima
i pravcima koji su u suprotnosti sa uenjem Kurana i sunneta. Kako
god nije prikladno biti nemaran, isto tako nije dozvoljeno pretjerivati u
prihvatanju svakog poziva, pa i onog sumnjivog. Moraju se jasno poka-
zati pravila ponaanja, kako bi se sauvalo naelo da neko prvo treba da
zaslui pa tek onda ponese epitet islamski.
Deseto: Akaidski, fkhski i odgojni mezhebi ne mogu biti odgo-
vorni za pogrenu praksu ubijanja nevinih, vrijeanje asti, unitavanje
imovine i privatne svojine, koja se eventualno u njihovo ime poini.
Preporuke:
1. Vijee daje preporuku Akademiji da organizira simpozije i susrete
s ciljem uklanjanja razloga koji vode bilo kojem obliku meusob-
ne netrpeljivosti pripadnika razliitih mezheba. Postoji bojazan da
e ova netrpeljivost prerasti u elemente podjele ummeta. Zato je
neophodno jo jednom prouiti ona pitanja koja su pogreno shva-
ena, primijenjena ili se na njih na pogrean nain poziva, kao to
su pitanja:
a) Ljubav i mrnja u ime Allaha;
b) Hadis o spaenoj skupini i svemu to je na tome zasnovano;
c) Pravila o proglaavanju drugih muslimana nevjernicima, te-
kim grijenicima i novotarima, bez pretjerivanja ili poputanja;
d) Odmetanje od vjere (riddet) i uvjeti za primjenu sankcije za
takvo djelo;
e) Poinioci velikih grijeha i posljedice za osobu optuenu da ih
je poinila;
f ) Proglaavanje nevjernikom osobe koja u potpunosti ne primje-
njuje odredbe erijata, bez detaljnog analiziranja stanja.
151
2. Vijee preporuuje svim odgovornim instancama u islamskim ze-
mljama da zabrane tampanje, distribuiranje i razmjenu materijala
koji svojim sadrajem produbljuju meumuslimansko neslaganje,
ili odreenu grupaciju muslimana etiketira kao nevjernike i zablu-
djele, bez navoenja usaglaene argumentacije za to.
3. Vijee preporuuje svim odgovornim instancama da nastave ulagati
napor u postizanju primjene erijata u svim zakonima i praksama,
to je Akademija pojasnila u svojim rezolucijama i preporukama sa
ranije odranih zasijedanja.
Eks tre mi zam u vj e ri i te kf i r
155
za b r a na e ks t r e Mi z Ma u v j e r i
Nadih Ibrahim Abdullah i Ali Muhammed Ali e-erif
121
Hvala Allahu. Na Njega se oslanjamo, od Njega oprosta traimo
i Njemu se od zla dua i djela naih utjeemo. Svjedoim da drugog boga
osim Njega nema i da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik.
Niko veu tetu nije nanio islamskom ummetu od grupe koja zbog
grijeha muslimane proglaava nevjernicima, tj. ini tekfr. Jedna zalutala
skupina muslimana proglaava druge muslimane nevjernicima a da za
to nemaju nijednog valjanog dokaza u erijatu i vjeri, pa ni u rijeima
naih dobrih prethodnika iz prvih generacija islama. Shodno tome, oni
smatraju dozvoljenim atak na ivote i imetke muslimana koje proglaa-
vaju nevjernicima.
Do izraaja dolazi vjerovjesnika dalekovidost u vezi s opasnom
novotarijom zvanom tekfr. Dok je Poslanik, a.s., dijelio ratni plijen,
dolazi mu ovjek i kae: Muhammede, pravedno dijeli! Allahov Posla-
nik, a.s., mu ree: Teko tebi, a ko je to pravedan ako ja nisam!? Omer b.
el-Hattab, r.a., ree: Pusti me da ga ubijem! On ree: Ne, ostavi ga na
miru. On e imati pristalice koji e se posvetiti vjeri a kroz nju e samo prolaziti a
da ona na njih nee ostaviti nikakvog traga, kao to ne ostane traga na strijeli koja
proleti kroz ulovljenu ivotinju!
121
Hurmetu el-guluvv f d-din ve tekfri l-muslimin (Kairo: Mektebetu t-turasi l-islami, 1.
izd. 2002). Recenzija i saglasnost: Kerem Muhammed Zuhdi, Asim Abdulmadid Muham-
med, Usama Ibrahim Hafz, Fuad Mahmud ed-Devalibi, Hamdi Abdurrahman Abdulazim i
Muhammed Isamuddin Derbale. Preveo Salih Haui. Autori i recenzenti su lanovi vostva
egipatske El-Demaa el-islamijje koje je napravilo radikalan zaokret od ekstremizma i u etiri
knjige 2002. godine iznijelo svoje vienje greaka nekih pripadnika savremenih islamskih po-
kreta. Vie o ovoj epizodi vidi u Mustapha Kamel al-Sayyid, Te Other Face of the Islamist
Movement, Carnegie Endowment for International Peace, 2003, Working Paper no. 33.
156
Na Poslanik, a.s., rekao je istinu. Prole su brojne godine i pojavi-
le su se haridije koje potpuno odgovaraju opisu koji je iznio Allahov
Poslanik, a.s. Na njima su se obistinile rijei Allahovog Poslanika, a. s:
Oni e na miru ostavljati idolopoklonike a ubijat e sljedbenike islama; Uit
e Kuran, a Kuran nee sezati dalje od njihovih kljunih kostiju; Vi ete svoje
namaze smatrati slabim u poreenju s njihovim, i svoj post u poreenju s njihovim
postom i svoja dobra djela u poreenju s njihovim dobrim djelima!; Prolazit e
kroz vjeru da ona na njih nee ostaviti nikakvog traga, kao to ne ostane traga na
strijeli koja proleti kroz ulovljenu ivotinju!; U pretkijametsko doba e se poja-
viti maloumni mladii koji e govoriti najbolje to ljudi govore...
122
...
Poslanik, a.s., je jo upozorio: Onaj ko drugog vjernika proglasi nevjer-
nikom, kao da ga je i ubio.
123
Postoji li ozbiljnije upozorenje od ovoga i
vea prijetnja od ove prijetnje?! Za Poslanika, a.s., je neosnovano pro-
glaavanje muslimana nevjernikom ravno njegovom ubistvu. A kako i
ne bi bilo?! Zar tolika potvora i optuba nekog muslimana nije ravna
njegovom moralnom i vjerskom unitenju?! Onaj ko ga proglasi nevjer-
nikom osramotio ga je i obeastio u njegovoj porodici, rodu i narodu.
Stvar postaje jo opasnija ako ga oslovi rijeima nevjernie ili kafre.
Takva potvora je isto to i hitac iz vatrenog oruja na brata muslimana...
Zbog svega toga i zbog posljedica proizalih iz proglaavanja dru-
gog muslimana nevjernikom, Allahov Poslanik, a.s., svakom muslima-
nu skree panju na tu veliku opasnost i kae: Ko god bratu kae kafre
(nevjernie), taj sud se na jednog od njih dvojice sigurno odnosi. Ako on ne bude u
pravu, nevjerstvo e se vratiti na njega.
124
Na taj nain Poslanik, a.s., zatvara
vrata pred ovom smutnjom, da za sva vremena ostanu zakljuana i kao
da svakom muslimanu pojedinano kae: Ako neosnovano proglasi drugog
122
Hadis biljee Buharija (6531) i Muslim (1066/154). Alija, r.a., je rekao: Kada vam preno-
sim hadis od Poslanika, a.s., tako mi Allaha, drae mi je da padnem s neba, nego da na njega
slaem. A kada vam govorim o neemu to je izmeu mene i vas, neka znate da je rat varka.
uo sam Allahova Poslanika, a.s., da kae: U posljednje doba e se pojaviti mladii sa neute-
meljenim postupcima, govorit e najbolje to ljudi govore, a izlazit e iz islama kao to strijela
prolazik kroz ulov. Gdje god ih sretnete, ubijajte ih, a za njihovo ubijanje postoji nagrada na
Sudnjem danu.
123
Ovo je samo dio hadisa koji biljei Tirmizi (6236) od Sabita b. Ed-Dahhaka, r.a. Albani ga
svrstava u sahih hadise.
124
Hadis biljei Buharija (5753) i Muslim (154/60). Doslovan tekst je iz Muslimove predaje
koju prenosi Abdullah b. Omer, r.a.
E k s t r e m i z a m u v j e r i i t e k f i r
157
muslimana nevjernikom, sam sebi si presudu donio, jer se taj sud moe vratiti na
tebe, pa da ti kua gorinu ae koju si spremio za svog brata i padne u jamu koju
si za njega iskopao.
Pojava tekfra zaeta je ezdesetih godina u egipatskom vojnom za-
tvoru zbog svirepog muenja pripadnika pokreta Muslimanska braa.
Postavljala su se pitanja od kojih su neka za zatvorenike bila logina i
razumna, ako se u vidu imaju strahote kroz koje su prolazili i njihovo
psihiko i fziko stanje. Prvo pitanje koje se pred njih postavljalo bilo
je: emu sve ovo? Zato se prema nama odnose s tolikim divljatvom
i koji smo to mi grijeh poinili? Odgovor na tu zapitanost glasi: Na
jedini grijeh je to vjerujemo da nam je Allah Gospodar, Kuran zakon
i islam ivotni put. Zatim su preli na drugo pitanje: Ovi to nas zlo-
stavljaju, mue i vrijeaju nau vjeru, da li su oni muslimani? Mogu li
oni biti muslimani, kada njihov ef kae: Dovedite mi svog Gospodara
da i njega okujem u lance i bacim u zatvor?! Odgovor je, naravno,
glasio: Ne, ovo su nevjernici. Potom se nametalo tree pitanje: Ako
su ovo nevjernici, ta je onda s njihovim pretpostavljenim koji izdaju
naredbe i donose zakone i u ijim su rukama naredbe i zabrane? Nji-
hovi umovi su urno zakljuili a potom pokrenuli jezike koji su izricali,
za njih jedini logian, sud: Naravno, i oni su nevjernici.
Nakon to su bili uvjereni u ispravnost prethodnih odgovora, preli
su na etvrto pitanje koje glasi: A ta je s narodom koji podrava ova-
kve vladare i pokorava mu se. Ko su oni? Odgovor na ovo pitanje je
bio spreman. Te mase ljudi koje se mire s nevjerstvom voa i koje im
aplaudiraju su, takoer, nevjernici, a onaj ko je zadovoljan nevjerstvom
i sam je nevjernik. Slijedom takve logike u cijelom drutvu se pojavila
skupina zvana tekfr, do te mjere da smo uli za super optube za nevjer-
stvo. Ta skupina je najslinija rasprskavajuoj bombi. Kada god se pojavi
neslaganje jednih s drugim po bilo kom pitanju, pa i u sekundarnom
- fkhskom, odmah jedni druge proglaavaju nevjernicima. Kada se ne
sloe u proglaavanju odreene osobe nevjernikom, iznova dolazi do
meusobnog optuivanja i novog razilaenja...
Navodimo historijat ove ideje kako bismo vidjeli kako je ta sekta
nastala. Ti ljudi bi trebalo da poznaju najvelianstveniji ajet koji govori
o pravednosti i prema onima koji nepravdu ine. To su Allahove rijei:
158
O vjernici, dunosti prema Allahu izvravajte, i pravedno svjedoite! Neka vas
mrnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete!
Pravedni budite, to je najblie estitosti...! (El-Maide, 8).
Naalost, teki zatvorski uslovi i psihiko stanje uine da se ovaj
ajet ne razumije. Samo snane i strpljive linosti, u takvim okolnostima,
mogu da razumiju poruku ovog ajeta. Mnogi su bili i suvie slabi, pa su, u
proglaavanju nasilnika nevjernicima, nalazili olakanja svojim mukama,
i kakvu-takvu satisfakciju. Na taj nain su hranili snaan osjeaj potrebe
za osvetom koju nisu mogli realizovati. Bila je to elja za trijumfom nad
nasilnicima koji su slomili njihov duh i njihovo tijelo, pa makar i samo ri-
jeima. Meutim, proglaavanje drugih nevjernicima je vid pretjerivanja
u vjeri, i to najei vid pretjerivanja u vjeri. To se vidi iz rijei Allahovog
Poslanika, a.s., koje nam prenosi Zul Huvejsire: Od potomaka ovog o-
vjeka e se pojaviti ljudi koji e uiti Kuran a on nee prelaziti njihove
kljune kosti. Izlazit e iz islama kao to izae strijela iz ulovljene ivoti-
nje. Ubijat e sljedbenike islama a ostavljati na miru idolopoklonike. Ako
ja doekam da se pojave, ubijat u ih kao to je pobijen narod Ad.
125
Zato ovdje govorimo o pretjerivanju u vjeru uopeno, zatim o
uzrocima koji dovode do pretjerivanja u vjeri i o nekim manifestacija-
ma tog pretjerivanja. Da neko ne bi pomislio da vjeru naruavaju samo
pretjerivanje i nemarnost, osvrnuli smo se i na umjerenost u vjeri koja
se nalazi izmeu zanemarivanja i pretjerivanja. I kao to se islam gubi
u nemarnosti prema njemu, tako se gubi i kad se u njemu pretjeruje.
Uvodni dio knjige sadri odgovor na novotariju zvanu tekfr, tj. pro-
glaavanje muslimana nevjernicima zbog grijeha kao i odgovor na tek-
fr pojedinih muslimana. Zatim se govori o tekfru muslimana zbog
toga to trae podrku nemuslimana i tekfru muslimana zato to su
u dravnoj slubi. Nakon toga se govori o razlici izmeu zabranjenog
prijateljevanja s nevjernicima i prijateljevanja koje je pohvalno i vjerom
propisano, zato to u tome mnogi pretjeruju.
126
125
Dio hadisa koji biljee Buharija (El-Feth, hadis br. 3344) i Muslim (134/1064), a prenosi ga
Ebu Seid el-Hudrij.
126
Ovdje donosimo izbor iz ovog teksta. Uskoro bi se on u integralnom izdanju trebalo da
pojavi na bosanskom jeziku. - Prireiva.
159
Trudili smo se da se drimo akide (vjerovanja) sljedbenika Kurana
i sunneta (ehli sunneta ve-l-demaata), a dokaze smo navodili iz Kurana
i sunneta, kao i rijei velikih uenjaka ovog ummeta iz prvog doba
islama. Allaha molimo da ovaj skromni trud primi i da nam pogreke
oprosti. Ono to smo ispravno rekli to je zbog Allahove pomoi, a gdje
smo pogrijeili to je od nas samih a Allahu se utjeemo od vlastitih ne-
dostataka i pogreaka. Gospodaru na, primi od nas, jer Ti, uistinu, sve uje
i sve zna! (El-Bekare, 127).
Pretj eri vanj e u vj eri :
uzroci i mani festaci j e
Mudros t zabrane pret j eri vanj a u vj eri
Pretjerivanje ili ekstremizam u erijatu znai ovjekov prelazak preko
granice koju je postavio Zakonodavac zato to smatra da je ono to trai
erijat nedovoljno, pa radi vie, mislei da je to erijatski pohvalno.
Mudrost zabrane ekstremizma iznosimo onako kako ju je objasnio ejh
dr. Jusuf el-Karadavi, samo u skraenom obliku
127
:
1. Ekstremizam odbija ljude.
Kada bi manji broj ljudi i prihvatio ekstremizam, za veinu je on ne-
prihvatljiv, dok je erijat zakon za sve, a ne za samo za odreenu skupi-
nu. Zato se Vjerovjesnik, a.s., naljutio na svog velikog prijatelja Muaza
kada je oduljio namaz koji je klanjao kao imam, zbog ega se na nje-
ga potuio jedan od klanjaa, pa mu je rekao: Zar da ti, Muaze, ljude
stavlja u iskuenje? Taj ukor je ponovio tri puta.
128
Drugom prilikom
je ljutito rekao: O ljudi, neki od vas ljude razgone. Ko od vas predvodi ljude
u namazu, neka skrati jer meu njima ima bolesnih, starih, nemonih i onih s
potrebom.
129
Zato Allahov Poslanik, a.s., alje Muaza i Ebu Musaa u
127
Es-Sahve el-islamijjeh bejne-l-duhudi vet-tetarruf, str. 29.
128
Hadis biljei Buharija (673) a prenosi ga Dabir b. Abdullah el-Ensari.
129
Hadis biljee Buharija (5759) i Muslim 172/466) a prenosi ga Ebu Mesud el-Ensari.
160
Jemen, savjetujui ih: Olakavajte, a ne oteavajte, obradujte a ne rastjerujte.
A vas dvojica privoljavajte i ne razilazite se!
130
Omer, r.a., je rekao: Nemoj-
te Allaha omraziti Njegovim robovima tako to neko od vas kao imam
(predvodnik) u namazu odulji namaz, pa ljudi zamrze to to klanjaju!
2. Ekstremizam je kratkog vijeka.
U ekstremizmu se ne moe dugo ustrajati. ovjek se brzo zasiti, jer su
njegove mogunosti ograniene. Ako ovjek u pretjerivanju i ustraje
jedan dan, ve narednog dana se zamori i pone posrtati u hodu. Mi-
slim na napor koji trpe njegovo tijelo i njegova dua, zbog ega se zasiti
i odustane od injenja dobrih djela ili se okree u suprotnom pravcu
mijenjajui pretjerivanje zanemarivanjem. To je oigledno i dobro po-
znato. Zato je Allahov Poslanik, a.s., rekao: Osoba koja iscrpljuje svoju
jahalicu do iznemoglosti (munbett) niti eljeni put pree niti jahalicu sauva!
131

Stoga plemeniti Poslanik, a.s., savjetuje: O ljudi, od dobrih djela inite ono-
liko koliko moete. Allahu nee dosaditi sve dok vama ne dosadi, a Allahu su
najdraa ona djela koja su najtrajnija pa i ako su mala.
132

Ibn Abbas, r.a., kazuje: Jedna slukinja Allahovog Poslanika, a.s.,
je danju postila a nou klanjala nafle (dobrovoljne namaze), pa su o
tome obavijestili Allahovog Poslanika, a. s, a on je rekao: Svako djelo ima
svoju otrinu a svaka otrina trai odmor i oputanje. Onaj ko se bude odmarao
u skladu s onim to sam ja radio, taj je upuen, a onaj ko oputanje bude traio u
neemu drugom, taj je zalutao!
133
Allahov Poslanik, a.s., je takoer rekao:
Vjera je lahka i niko sebe nee obavezati ibadetima preko svojih mogunosti a da
mu to nee priiniti potekoe. Zato budite umjereni. Nastojte biti blizu ispravnog,
budite radosni i sebi olakajte malo jutrom, krajem dana a malo nou.
134
Allame
130
Hadis biljee Buharija (2873) i Muslim 7/1733) od Seida b. Ebi Burda, koji ga prenosi od
svog oca a njegov otac ga je uo od svog oca (Allah neka je njima zadovoljan).
131
Dio hadisa koji biljei El-Bejheki u djelu El-Kebir (3/18/4520). Hadis prenosi Dabir b.
Abdullah, r.a. El-Hejsemi u djelu Medmeu zzevaid kae: Hadis prenosi El-Bezzar a u nizu
prenosilaca se nalazi Jahja b. El-Mutevekkil Ebu Akil a on je poznat kao laac.
132
Hadis biljee Buharija (5523) i Muslim (215/782) a doslovan tekst ovog hadisa je iz njegove
zbirke.
133
Hadis spominje El-Hejsemi u djelu Medmeu zzevaid (3560) i kae: Hadis biljei El-Bezzar
a njegovi prenosioci su pouzdani (sahih).
134
Hadis biljei Buharija (39), a prenosi ga Ebu Hurejre, r.a.
161
El-Menavi u komentaru ovog hadisa kae: Niko se nee pretjerano
predati ibadetu a da ga to ne optereti, pa da taj ibadet nekada ne mogne
obavljati. Rijei: Zato budite umjereni! znae: Drite se onoga to
je ispravno bez pretjerivanja i bez nemarnosti. Rijei: Nastojte biti
blizu ispravnog znae: Ako ne moete u cijelosti uiniti dobro djelo,
uinite od njega onoliko koliko moete. Rijei: Budite radosni! zna-
e: Radujte se nagradi zbog trajnog injenja dobrog djela, pa i kada je
ono malo.
3. Nema ekstremizma bez nepravde i nasilja.
Svako pretjerivanje je atak na tua prava, a tua prava se moraju po-
tovati i dug prema drugima se mora vratiti. Jedan mudrac je lijepo
rekao: Nikada nisam vidio rasipnitvo a da se time nije zakinulo ne-
ije pravo. Allahov Poslanik, a.s., je rekao Abdullahu b. Omeru, r.a.,
nakon to je uo da se ibadetom iscrpljuje toliko da zapostavlja pravo
svoje supruge koje ona ima kod njega: Abdullah, da li je tano ono to
mi priaju o tebi, da danju posti a nou klanja?! Abdullah odgovori:
Da, Allahov Poslanie. Poslanik, a.s., mu ree: Nemoj tako raditi,
nego posti i mrsi. Klanjaj nafle i spavaj. Tvoje tijelo ima svoje pravo
kod tebe, tvoje oi imaju svoje pravo kod tebe, tvoja supruga ima svoja
prava kod tebe i tvoji gosti imaju svoja prava kod tebe. Tj. svemu daj
pravo koje mu pripada i nemoj ii ni u jednu krajnost na raun druge
strane.
Ugledni ashab Selman Farisi je tako postupio sa svojim pobrati-
mom Ebu Derdaom. Imam Buharija biljei: Allahov Poslanik, a.s., je
pobratimio Selmana i Ebu Derdaa. Njih dvojica su se mnogo voljeli.
Jednom je Selman posjetio Ebu Derdaa i njegovu suprugu Ummu Der-
da zatekao u pohabanoj odjei, pa je upitao: ta je s tobom? Odgo-
vorila je: Tvoj brat nema potrebe za ovim dunjalukom. Kada je Ebu
Derda stigao kui i pred njih bilo postavljeno jelo, Selman mu ree:
Jedi!, a on ree da posti. Selman ponovo ree: Ako ti nee jesti, neu
ni ja. Zatim su skupa jeli. Kada je nastupila no, Ebu Derda je ustao
da klanja nafla-namaz, a Selman mu ree: Lezi i spavaj! Jo jednom
162
je pokuao ustati da klanja, ali ga je Selman ponovo vratio. Kada je
no bila pri kraju, Selman ga dozva: Hajde sada ustani da klanjamo.
Nakon namaza Selman je rekao: Tvoj Gospodar ima Svoje pravo kod
tebe, ti ima svoje pravo kod sebe samog i tvoja supruga ima svoja prava
kod tebe. Svakome daj ono to mu pripada. Ebu Derda o tome oba-
vijesti Allahova Poslanika, a.s., a on mu ree: Selman je u pravu.
135
Mani f es t aci j e zas t ranj i vanj a u vj eri
Zastranjivanje se manifestira na razne naine. Neke od njih je spome-
nuo dr. Jusuf el-Karadavi i mi ih navodimo onako kako ih je on naveo,
s tim da jedne navode skraujemo a druge dodatno pojanjavamo. U
zastranjivanje spada sljedee:
1. Fanatino dranje do vlastitog miljenja.
U zastranjivanje spada i fanatino dranje do vlastitog miljenja i odba-
civanje drugog miljenja u pitanjima u kojima je doputen idtihad i pi-
tanjima koja mogu imati dvojako znaenje, pa se mogu i drugaije razu-
mjeti. Onaj ko tako radi, pitanja koja je doputeno samostalno rjeavati
esto stavlja u krug potpuno jasnih i nepobitnih pitanja i u krug pitanja
o kojima postoji samo jedno miljenje a to je obavezno njegovo miljenje.
On ne slua dokaze drugih, ne razmilja o njima, niti svoje rijei poredi
s rijeima drugih radi odabira ispravnijeg i pretenijeg miljenja. udno
je to neki od njih sebi doputaju da tumae najtea pitanja iako nisu od
onih koji su u mogunosti da samostalno rjeavaju vjerskopravna pitanja
a ne doputaju uenjacima da u oblasti koju su specijalizirali daju svoj
sud kao to su ga oni donijeli. Takvim fanatinim slijeenjem vlastitog
135
Hadis biljei Buharija (1867), a prenosi ga Duhajfa, r.a. Sa slinim znaenjem imamo i
hadis koji biljei Ebu Davud (1369) od Aie, r.a., u kome se kae da je Allahov Poslanik, a.s.,
poruio Osmanu b. Mazun da mu doe, pa mu je on po dolasku rekao: Osmane, zar ti od-
bacuje moj sunnet?! On je rekao: Ne, tako mi Allaha. Ja elim da po tvom sunnetu radim.
Poslanik, a.s., mu je rekao: Ja spavam ali i klanjam, postim ali i mrsim i enim se. Boj se Allaha,
Osmane! Tvoja supruga ima kod tebe svoje pravo, tvoji gosti imaju kod tebe svoje pravo a i ti
sam ima kod sebe svoja prava. Zato posti i mrsi, i klanjaj i spavaj. (Ovaj hadis ejh Albani
svrstava u vjerodostojne sahihhadise.
163
miljenja on samo poveava svoje sljepilo i privrenost vlastitom milje-
nju i odlunost da svako drugo miljenje u startu odbaci. Kao da govori:
Ja imam pravo da govorim a ti obavezu da me slijedi. Moje miljenje je
ispravno i ne postoji ni vjerovatnoa da je pogreno, a tvoje miljenje je
pogreno bez ikakve vjerovatnoe da se u njemu nalazi neto to je isprav-
no. Zbog takvog stava nikada se ne moe dogovoriti s drugima.
Stvar postaje opasnija kada se vlastito miljenje pokua drugima
nametnuti silom i tapom. Ne mora to biti tap od drveta ili eljeza, ve
je dovoljno nekoga optuiti da unosi novotarije u vjeru, ili da poniava
vjeru, ili ga pak, proglasiti nevjernikom. Takva idejna zastraivanja i
prijetnje su opasniji od fzikog zastraivanja.
2. Obavezivanje ljudi onim ime ih ne obavezuje Uzvieni Allah.
Zastranjivanje u vjeri predstavlja i neprestano injenje onoga to je tee,
pa i u situacijama kada treba raditi po onome to je lake, kao i tjeranje
drugih da rade po onome to je tee, i pored toga to ih Allah time nije
zaduio. Musliman ne smije odbacivati olakice ako mu je teko dru-
gaije raditi. Odbacivati olakice koje propisuje Uzvieni Allah i stalno
tragati za onim to je tee, pa i u situaciji u kojoj je potrebna olakica,
neumjesno je. Olakice su propisane da ovjeka izvuku iz potekoa i
otklone od njega nelagodnosti, a neki ih, eto odbacuju, i pored toga to
je Poslanik, a.s., rekao: Olakavajte, a ne oteavajte, obradujte, a ne
rastjerujte!
136
Uzvieni Allah voli da se radi po olakicama kao to pre-
zire da se ine grijesi.
137
Uzvieni Allah u Kuranu kae: ... Allah eli
da vam olaka, a ne da potekoe imate (El-Bekara, 185). Allahovom
Poslaniku, a.s., nikada nije data prilika da odabere jednu od dvije stvari
a da nije odabrao laku ako to nije bio grijeh.
138
Zato musliman nema pravo da druge ljude obavezuje onim to e
im u ivotu priiniti potekoe. Jedna od najznaajnijih osobina Alla-
hova Poslanika, a.s., kojom ge Kuran opisuje je: ... koji e im lijepa jela
136
Hadis biljee Buharija (69) i Muslim 8/1734) od Enesa, r.a.
137
Hadis biljei Ahmed u Musnedu (2/108) a prenosi ga Ibn Omer, r.a. ejh El-Arnaut ga
svrstava u sahih-hadise.
138
Hadis biljee Buharija (6404) i Muslim 77/2327) a prenosi ga Aia, r.a.
164
dozvoliti, a runa zabraniti, koji e ih tereta i tekoa koje su oni imali osloboditi
(El-Earaf, 157). Allahov Poslanik, a.s., bi kada klanja sam, ostajao u
namazu dugo, a kada bi klanjao kao imam, skratio bi namaz. Govorio
je: Kada neko od vas klanja sam, neka klanja koliko hoe dugo.
139
Ensarija Ebu Mesud prenosi da je jedan ovjek doao Allahovom
Poslaniku, a.s., i rekao: Allahov Poslanie, ja kasnim na sabah u demat
zato to imam dugo klanja. Allahov Poslanik, a.s., se naljutio toliko da
ga nikada prije toga nisam vidio tako ljutog, a zatim je rekao: O ljudi,
neki od vas rastjeravaju ljude. Onaj ko predvodi ljude u dematu, neka ne dulji, jer
iza njega ima nejakih, starih i potrebnih!
140
Muaza, r.a., je nakon to je na-
maz dugo klanjao, ukorio: Zar da ti, Muaze, ljude stavlja u iskuenje, i to
je ponovio tri puta.
141
Enes, r.a., kazuje: Stupim u namaz s namjerom
da ostanem u namazu dugo, pa ujem pla djeteta i skratim namaz, jer
znam koliko je majci teko da slua pla djeteta.
142
U pretjeranu estinu spada i zauzimanje estokog stava prema onima
koji ostavljaju sunnete kao da ostavljaju farzove
143
. estina je ophoditi
se prema onima koji ine pokueno (mekruhe) kao to se odnosi prema
onima koji ine zabranjeno (haram). Ljude ne treba obavezivati onim
ime ih nije strogo obavezao Uzvieni Allah. Oni su, u svemu osim far-
zova, slobodni da odaberu, i to mogu ako hoe initi ili izostavljati. Kao
dokaz za to dovoljan je vjerodostojan hadis, koji prenosi Talha b. Ubej-
dullah, r.a., u kojem se kae da je jedan beduin pitao Allahova Poslanika,
a.s., koje farzove je duan obavljati, pa mu Poslanik, a.s., spomenu pet
dnevnih namaza, zekat i post mjeseca ramazana. On ga upita da li je jo
neim zaduen, a Poslanik, a.s., ree: Ne, osim ako ti to eli dobrovoljno.
ovjek se okrenu i ree: Tako mi Allaha, ja ovome nita neu pridodava-
ti niti umanjivati! Allahov Poslanik, a.s., je na to rekao: Ako bude iskren,
spasio se, ili je rekao: Ako bude istinu rekao, ui e u Dennet!
144
139
Dio hadisa koji biljee Buharija (671) i Muslim (182/467). Prenosi ga Ebu Hurejre, r.a.
140
Sahih Buhari, Poglavlje El-ezan, hadis br. 661.
141
Ova dva hadisa biljei Buharija a prethodno su navedeni njihovi izvori.
142
Hadis biljei Buharija (677/688).
143
Pohvalno ih je na to podsticati, ali ne i nareivati im da te sunnete obavljaju i koriti ih zbog
njihovog izostavljanja.
144
Dio hadisa koji biljee Buharija (1331) i Muslim (29/19) a prenosi Muaz b. Debel, r.a.
165
3. Nepotrebna estina.
estina u pogrenom vremenu i na pogrenom mjestu je pokuena, kao
npr. s onima koji su nedavno prihvatili islam, ili su se nedavno pokajali
od grijeenja, ili, pak, prema onima koji ive u neislamskim zemljama.
Sa takvima treba biti irokogrudan u sporednim pitanjima i pitanjima
u kojima postoje razliita miljenja. U komuniciranju sa njima pred-
nost treba dati krupnim pitanjima prije sporednih. Prije svega treba
raditi na ispravljanju akaidskih stavki, a kada se to rijei, onda treba
prei na islamske arte, zatim na sporedna pitanja vjere i na kraju na
stepene ihsana (dobroinstva). Zato je Allahov Poslanik, a.s., pri ispra-
anju Muaza b. Debela u Jemen rekao: Ti e doi meu sljedbenike
Knjige. Pozovi ih da posvjedoe da nema boga osim Allaha i da sam ja
Allahov Poslanik. Ako ti se odazovu, poui ih da im je Allah propisao
pet dnevnih namaza u danu i noi. Ako i to prihvate, poui ih da im je
Allah naredio zekat koji se uzima od njihovih bogatih i daje njihovim
siromasima....
145
Oigledno je da se nareuje postupno pozivanje i poinjanje s te-
meljnim pitanjima. Na prvom mjestu je kelime-i ehadet, a ako to pri-
hvate, tada se pozivaju drugom temelju vjere, tj. namazu, a ako i to
prihvate, treba ih pozivati treem temelju, tj. zekatu. Tako treba postu-
pati u pozivanju ljudi u islamu. Na Zapadu nailazimo na mladie koji
svoju brau kritikuju zato to oblae pantalone umjesto muke arapske
bijele koulje i zato to jedu za stolom umjesto za sofrom, a pree bi im
bilo da ljude pozivaju istoj vjeri (tevhidu), da ih podsjeaju na ahiret i
pouavaju osnovnim krupnim pitanjima islama.
4. Grubost i osorost.
Grubost i osorost takoer spadaju u zastranjivanje u vjeri. Grubost u
ophoenju s ljudima, osorost u metodama i odurnost u pozivanju pro-
tivurijee Allahovim zapovijedima i zapovijedima Njegovog Poslanika.
Uzvieni Allah kae: Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozi-
vaj i sa njima raspravljaj ne najljepi nain! (En-Nahl, 125). Uzvieni Allah
145
Dio hadisa koji biljee Buharija (6528) i Muslim (10/2165) a prenosi ga Aia, r.a.
166
Poslanika, a.s., opisuje ovako: Doao vam je Poslanik, jedan od vas, teko mu
je to ete na muke udariti, jedva eka da pravim putem poete, a prema vjernicima
je blag i milostiv. (Et-Tevba, 128). Uzvieni Allah kae: Samo Allahovom
milou, ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbjegli bi se iz tvoje blizine
(Ali Imran, 159).
U islam se poziva blagou, znanjem i samilou. U islamskom
davetu nema mjesta za grubost i osornost. Allahov Poslanik, a.s., je
rekao: Zaista je Allah blag i u svakoj stvari voli blagost.
146
U nekim preda-
jama se kae: Onaj ko nareuje da se ini dobro, mora da to ini na lijep nain,
i: Nikada se blagost nee nai u neemu a da to ne uljepa, i nikada se grubost
nee nai u neemu, a da to ne uini odvratnim.
147
Da bi se prilo neijem razumu, otvorilo i omekalo njegovo srce,
potrebna je blagost. Naalost, neki islamski pokreti okupljaju mladie
koji su prema ljudima grubi i u komuniciranju s njima ne prave razliku
izmeu starije i mlae osobe; onoga ko zavrjeuje posebno potivanje,
kao to su roditelji, i onoga ko nije na tom stupnju; onoga ko zasluuje
dodatno potivanje kao to su uenjak, poznavalac erijatskog prava,
uitelj ili odgajatelj i onoga ko nije od njih; onoga ko ima ispriku za
svoje postupke i onoga ko nema isprike; i onoga ko je neznalica i onoga
ko namjerno i svjesno pokazuje neprijateljstvo prema islamu.
5. Loe miljenje o drugima.
Ekstremizam se manifestuje i tako to se o drugima misli loe. Kod
ekstremno orijentirane osobe svako je sumnjiv, a iza svake sumnje se
krije optuba, to je suprotno erijatu i pravu, prema kojima je svaka
osumnjiena osoba prava dok se ne dokae da je kriva. estoki fanatici
se trude da dokau kako su drugi ljudi loi, te ih za najmanju sitnicu
optuuju, a da pri tome i ne pokuavaju nai bilo kakvu ispriku za
one koje optuuje. Oni paljivo istrauju mahane drugih, male pogre-
ke smatraju velikim grijehom, a velike nevjerstvom. Ako neije rijei
146
Hadis biljei Muslim (78/2594) a prenosi Aia, r.a.
147
Ovim se aludira na hadis koji biljee Buharija (2580) i Muslim (38/2699) a prenosi Ebu
Hurejre, r.a. Allahov Poslanik, a.s., je rekao: Onome ko sakrije mahanu drugog muslimana,
Allah e sakriti mahane na dunjaluku i ahiretu. Allah je na pomoi ovjeku sve dok ovjek
pomae svome bratu.
167
imaju dvojako znaenje, jedno koje bi moglo biti ispravno i drugo koje
bi moglo biti pogreno, oni obavezno istiu negativno znaenje. Islam-
ski uenjaci rijei muslimana uvijek pokuavaju razumjeti u pozitivnom
kontekstu i protumaiti ih, ako je to mogue, tako da je onaj ko ih je
izrekao elio dobro. Onoga ko ne misli ili ne radi kao oni, zato to sma-
tra da treba drugaije postupiti, oni optuuju da je grjenik, inovator u
vjeri, ili pak da poniava sunnet. Tako npr. ako ne praktikuje sunnet
noenja tapa ili objedovanja na zemlji, oni e rei da ne potuje sunnet
i ne voli Poslanika, a.s. Te optube ne stiu samo obian svijet, nego
i elitu ovog ummeta. Ako islamski uenjak izda fetvu kojom ljudima
olaka i od njih otkloni neugodnosti, za njega e rei da ne potuje
vjeru. Ne optuuju se samo ivi nego i mrtvi, koji nisu u mogunosti
da se brane. Tako se optuuju i imami priznatih mezheba. Ni oni nisu
poteeni i pored svih zasluga koje im u ovom ummetu pripadaju.
Njihova ishitrenost u proglaavanju muslimana nevjernicima, kri-
tika drugih i pravdanje sebe je stara i dobro poznata bolest za koju
Uzvieni Allah kae: ... zato se ne hvaliite bezgrjenou svojom On dobro
zna onoga koji se grijeha kloni (En-Nedm, 32). Njihova bolest se krije
u njihovom runom miljenju o drugima, i ona je pohranjena duboko
u njihovim srcima. A da se vrate Kuranu i sunnetu, vidjeli bi da se od
njih trai da o ljudima lijepo misle, ako pri njima vidi kakav nedostatak,
da ga sakriju ne bi li Allah pokrio njihove mahane na ovom i buduem
svijetu
148
, a ako kod njih vide kakvo dobro, da o tome druge obavije-
ste. Uzvieni Allah je rekao: O vjernici, klonite se mnogih sumnjienja, neka
sumnjienja su, zaista, grijeh (El-Hudurat, 12). Allahov Poslanik, a.s., je
rekao: Klonite se sumnjienja jer sumnjienja sadre najlaniji govor.
149
Kao
osnova za zabranu takvog postupanja nam je dovoljan vjerodostojan
hadis u kome se kae: Kada ovjek kae: Propali su ljudi, on je taj koji ih je
unitio (ili u drugoj verziji on je najgori od njih - A.A.).
150
Mnogi od tih fanatika su na oi stavili crne naoale kroz koje na
sve gledaju crno i ne vide nita osim mahana. Oni ljude samo kriti-
148
Dio hadisa koji biljee Buharija (4849) i Muslim (28/2563) a prenosi Ebu Hurejre, r.a.
149
Hadis biljei Muslim (139/2623) a prenosi ga Ebu Hurejre, r.a.
150
Hadis biljei Muslim (32/2564) a prenosi ga Ebu Hurejre, r.a.
168
kuju i za njih niko nije dobar. Ako pred njima spomene nekoga, oni
e se sjetiti samo njegovih nedostataka i uveavat e ih, a o njegovim
dobrim djelima nee ni rijei rei. A ako neko dobro djelo i spomenu,
pokuat e ga umanjiti. To je zastranjivanje i udaljavanje od pravog
puta, jer je Uzvieni Allah rekao: O vjernici, dunosti prema Allahu izvr-
avajte, i pravedno svjedoite! Neka vas mrnja koju prema nekim ljudima nosite
nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najblie estitosti, i
bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono to inite! (El-Maida, 8); O vjernici,
budite uvijek pravedni, svjedoite Allaha radi, pa i na svoju tetu ili na tetu rodi-
telja i roaka, bio on bogat ili siromaan, ta Allahovo je da se brine o njima! Zato
ne slijedite strasti kako ne biste bili nepravedni. A ako budete krivo svjedoili ili
svjedoenje izbjegavali, - pa, Allah zaista zna ono to radite (En-Nisa, 135);
... svjedoite Allaha radi, tj. neka ta vaa pravednost bude samo radi
Allaha, a ne radi nekakve dunjaluke koristi. Ako je onaj protiv koga
svjedoi bogat, neka te to ne navede da protiv njega nepravedno svje-
doi, ali mu zbog toga nemoj dati vie prava nego to mu pripada. Ako
si svjedok siromanom, neka te to ne navede da protiv njega nepraved-
no svjedoi, niti da mu da vie prava nego to mu pripada.
Uzvieni Allah je jo rekao: ... ta Allahovo je da se brine o njima, tj.
Allah e o njima brinuti a On najbolje zna ta je za njih dobro i kori-
sno. Zato ne slijedite strasti kako ne biste bili nepravedni, tj. neka vas vai
prohtjevi i mrnja prema nekim ljudima ne navedu da napustite pra-
vednost u vaim meusobnim odnosima. A ako budete krivo svjedoili,
tj. ako namjerno izmijenite svjedoenje, svjedoenje izbjegavali, tj. ako sakrijete
ono to znate i budete izbjegavali da svjedoite, Allah zaista zna ono to
radite, tj. Allah e vas pozvati na odgovornost.
Musliman je uvijek pravedan i ljude vrjednuje umjerenom vagom
erijata, prema kojoj je dobar svako ija su dobra djela tea od loih.
On ne nosi crne naoale kroz koje se na sve gleda crno. On ne poniava
brata muslimana. Poslanik, a.s., je rekao: Muslimanu je dovoljno grijeha da
ponizi brata muslimana.
151

Imam Ahmed biljei od Damdama b. Devv El-Jemanija da je re-
151
Hadis biljei Ahmed u Musnedu (3/323). ejh el-Arnaut kae da je lanac njegovih prenosi-
laca dobar (hasen).
169
kao: Rekao mi je Ebu Hurejre: O Jemani, nikada ovjeku ne reci:
Allaha mi, tebi Allah nee oprostiti, niti nikada te nee uvesti u De-
nnet. Rekao sam mu: O Ebu Hurejre, to su rijei koje mi govorimo
svome bratu i prijatelju kada smo ljuti. On ree: Ne izgovaraj te rijei,
jer sam uo Vjerovjesnika, a.s., da kae: Meu sinovima Israilovim su
ivjela dva ovjeka od kojih je jedan bio poboan a drugi grjenik. Bili
su bliski kao braa. Pobonjak je posmatrao kako njegov brat svakod-
nevno grijei, pa ga je opominjao: Ne grijei toliko, a on bi odgovarao:
Ostavi ti mene i mog Gospodara. Nisi stvoren da mene prati. Jednog
dana ga je zatekao u grijehu koji mu se uinio ogromnim, pa je rekao:
Teko tebi, ne ini to. Grjenik ponovo ree: Ostavi ti mene i mog
Gospodara. Ti nisi stvoren da mene prati. On ree: Tako mi Allaha,
tebi Allah nee oprostiti i nikada te u Dennet nee uvesti! Allah je nji-
ma dvojici poslao meleka da ih usmrti, pa su se nakon toga susreli pred
svojim Gospodarom. Allah je rekao grjeniku: Idi i ui u Dennet po
Mojoj milosti. Zatim je rekao drugom: Jesi li ti Mene poznavao? Jesi li
ti mogao upravljati onim to je u Mojoj ruci? Idi i ulazi u Vatru. Posla-
nik, a.s., je rekao: Tako mi Onoga u ijoj ruci je dua Ebu-l-Kasima,
izgovorio je rije koja mu je upropastila i dunjaluk i ahiret.
Ovaj o-
vjek je vidio svoga brata u grijehu i vjerovao je da mu Allah nikada nee
oprostiti i da ga nee uvesti u Dennet, a takvo vjerovanje je pogreno.
Allahova milost obuhvata sve i niko nema pravo da je ograniava.
6. Oekivanje od zajednice da bude idealna.
Pretjerivanje se manifestuje i tako to neko zamilja da zajednica u kojoj
ivi treba da bude idealna i on drugaiju ne prihvata. Oekuje da musli-
mansko drutvo bude drutvo meleka u kome vladaju ljubav, samilost
i trajna poslunost u dobru bez ikakvih manjkavosti. I ako je drutvo
takvo kakvim ga on zamilja, to je za njega zajednica muslimana, a
ako se u njemu ine grijesi, za njega je to neislamska i dahilijetska
(neislamska) zajednica. To je zastranjivanje (guluvv) u razmiljanju i
nerazumijevanje stvarnosti. Insan (ovjek) je nazvan insanom zbog za-
borava (nisjana). Allahov Poslanik, a.s., je rekao: Svi sinovi Ademovi su
170
grjenici....
152
Kada vi ne biste grijeili, Allah bi stvorio one koji grijee i trae
oprosta za grijehe, da bi im opratao....
153
U svim narodima i meu sljedbenicima svih poslanika je bilo gri-
jeenja, pa je neosnovano da dolazee generacije ne grijee?! Navodimo
neke od grijeha koji su poinjeni u vrijeme ashaba - neka je Allah s nji-
ma zadovoljan - kako bi svim ljudima pokazali da ni najbolje stoljee,
stoljee Allahova Poslanika, a.s., nije bilo poteeno od injenja grijeha;
velikih i malih. Moda e to one koji na zajednicu gledaju kao na uzori-
to drutvo malo osvijestiti i vratiti u stvarnost u kojoj su prisutni slabost
i manjkavosti. Eto, takvi su ljudi, a Uzvieni kae: ... a ovjek je stvoren
kao nejako bie (En-Nisa, 28).
Navodimo dokaze koji pokazuju da su ashabi bili ljudi. I u njihovo
doba su se mogli desiti grijesi kao to su; ubistvo, kraa, preljuba, pijenje
alkohola, i sl. Ne elimo da kritikujemo ashabe Allah je s njima zadovo-
ljan. Oni su najbolja generacija i najbolji ljudi. Samo elimo da pojasnimo
da ovjeanstvo nikada nee biti poteeno grijeenja. Ako je grijeenja
bilo u najboljim vremenima, u kasnijim vremenima e ga, posigurno, biti
vie, ali to, samo po sebi ne znai da su ljudi zbog tih grijeha izali iz islama
i niko nema pravo da to za njih kae. Niko ne smije rei da je narod zbog
tih prestupa otpao od islama niti da je u istom dahilijetu kao to je bio
predislamski. Evo nekih grijeha, koji su se desili u vrijeme ashaba.
(1. ...)
2. Neki muslimani su, u prvo doba islama napustili islam zbog
terora i muenja kojima su bili izloeni. Ibn Ishak u svojoj Siri (Poslani-
kovoj biografji) pie: Protiv muslimana se diglo cijelo pleme. Hapsili
su ih, tukli, muili glau, eu i na razne druge naine. Izlagali su ih
estokom mekanskom suncu, pa bi, kada oslabe, dolazili i tjerali ih da
napuste islam. Jedni su pod estinom terora popustili, a drugi su sve to
strpljivo podnosili.
154
3. Kada je Allahov Poslanik, a.s., ashabe obavijestio o nonom pu-
tovanju (isra) i uzdignuu na nebo (mirad,) neki muslimani su na-
152
Dio hadisa koji biljei Tirmizi (2499) a prenosi Enes, r.a. ejh El-Albani kae da je ovaj
hadis hasen.
153
Dio hadisa koji biljei Tirmizi (2499), a prenosi ga Enes, r.a. ejh El-Albani kae da je ovaj
hadis hasen.
154
Er-Revdu-l-enif (2/84).
171
pustili islam. Ibn Ishak pie: Kada im je Poslanik, a.s., prenio vijest o
tome, mnogo ljudi je reklo: Allaha nam, ova stvar je potpuno jasna.
Karavana iz Mekke u am u jednom pravcu putuje mjesec dana a da se
vrati nazad treba jo jedan mjesec. Zar da Muhammed ode na tako dug
put i vrati se nazad u samo jednoj noi?! Veina onih koji su prihvatili
islam, otpade od islama.
155
4. Aja b. Ebi Rebia je prihvatio islam i odselio u Medinu. Iz njego-
vog mjesta su doli ljudi i obavijestili ga da se njegova majka zavjetovala
da se nee eljati niti u hlad skloniti sve dok njega ne vidi. On se saa-
lio, otputovao majci i njegovi su ga odvratili od islama, pa se povratio
u dahilijet.
5. Alkama b. Vail prenosi od svoga oca da je rekao: Sjedio sam s
Vjerovjesnikom, a.s., kada mu je doao ovjek vodei sa sobom konim
kaiom vezanog ovjeka. Rekao je: Allahov Poslanie, ovaj je ubio moga
brata. Allahov Poslanik, a.s., ga upita: Jesi li ga ubio? Ako ne prizna, trait
u od ovoga da donese dokaz da si ga ubio. ovjek ree: Jesam. Poslanik, a.s.,
upita: Kako si ga ubio? On ree: Brali smo plodove drvea, pa me poeo vrijeati
i naljutio me, pa sam ga udario sjekirom u glavu i ubio ga....
156
6. Ebu Hurejre, r.a., prenosi: Dvije ene iz plemena Huzejl su se
pobile, pa je jedna na drugu bacila kamen i ubila drugu i dijete koje je
u stomaku nosila. Parnica je dola do Poslanika, a.s., pa je presudio da
krvarina (dijeh) za dijete bude kolika je krvarina za roba ili tek roeno
dijete, a da krvarinu za ubijenu enu snose skrbnici ubice.
157
7. Ebu Hurejre, r.a., takoer, prenosi: Jedan musliman je doao
Allahovom Poslaniku, a.s., dok je on bio u damiji. Dozvao ga je i re-
kao: Allahov Poslanie, poinio sam blud! Poslanik, a.s., se samo okre-
nuo. ovjek je etiri puta pred Poslanikom, a.s., to ponovio. Nakon to
je sam protiv sebe svjedoio etiri puta, Poslanik, a.s., ga upita: Jesi li ti
lud? ovjek mu ree: Nisam. Poslanik, a.s., upita: A jesi li oenjen? On
ree: Jesam. Poslanik, a.s., ree: Vodite ga i kamenujte!
158
155
Er-Revdu-l-enif (2/190).
156
Dio hadisa koji biljei Muslim (32/1680).
157
Hadis biljee Buharija (6512) i Muslim (36/1681).
158
172
8. Aia, r.a., prenosi: Jedna ena je pozajmljivala stvari, a kasnije to
poricala, pa je Poslanik, a.s., naredio da joj se odsijee ruka.
159
9. Ebu Hurejre, r.a., prenosi: Pred Vjerovjesnika, a.s., je doveden
pijani ovjek, pa nam je naredio da ga izudaramo. Jedni su ga udarali
rukom, drugi papuama a trei odjeom. Kada se ovjek udaljio, neki
su ga proklinjali govorei: Allah te ponizio, pa je Poslanik, a.s., rekao:
Ne govorite tako. Ne pomaite ejtana protiv njega!
160
10. Ibn Abbas, r.a., prenosi: Hilal b. Umejjeh je doao s puta i kod
svoje supruge zatekao jednog ovjeka. Sve je vidio svojim oima i uo
svojim uima. Smirio se do zore, a potom otiao Poslaniku, a.s., i rekao:
Allahov Poslanie, sino kasno sam se vratio eni i kod nje zatekao jednog
ovjeka. Sve sam vidio svojim oima i uo svojim uima. Poslanik, a.s., je
to sa im je on doao prezreo i tada je objavljen ajet: A oni koji okrive svoje
ene, a ne budu imali drugih svjedoka, nego su samo oni svjedoci, potvrdit e svoje svje-
doenje zakletvom Allahom, i to etiri puta, da zaista govore istinu (En-Nur, 6).
161
11. Itban b. Malik, r.a., prenosi: Jedno jutro me posjetio Allahov
Poslanik, a.s., pa je jedan ovjek upitao: Gdje je Malik b. Ed-Dahen?
Drugi ovjek je rekao: To je dvolinjak koji ne voli Allaha i Poslanika,
a.s. Vjerovjesnik, a.s., je rekao: Zar niste rekli da on izgovara rijei la ilahe
ilellah iz elje da njima postigne Allahovo zadovoljstvo?...
162
12. Ebu Hurejre, r.a., prenosi: Allahov Poslanik, a.s., je proao po-
red posude za vaganje itarica. Stavio je ruku u nju i na prstima osjetio
da je hrana na dnu vlana. Upitao je: ta je ovo, vlasnie hrane? ovjek je
rekao: Nakvasila je kia, Allahov Poslanie! On ree: Zato vlano nisi
stavio na vrh da ljudi vide? Onaj ko nas vara nije od nas!
163
Ako su ovakvi grijesi injeni u vrijeme Vjerovjesnika, a.s., a njego-
vo vrijeme je, bez sumnje, najbolje vrijeme, kako da se ne ine u nae
vrijeme. Zato niko nema pravo da za zajednicu muslimana kae da je to
dahilijetska ili ateistika zajednica. Nema bezgrjene zajednice i tako je
to u svim vremenima.
159
160
Dio hadisa koji biljei Ebu Davud (2256) a ejh El-Albani ga svrstava u slabe (daif ) hadise.
161
162
Hadis biljei Muslim (102).
163
Ibn Kesir kae: Ova predaja je vjerodostojna a lanac njenih prenosilaca je dobar (hasen).
173
U vrijeme druge generacije muslimana (tabiina) neki muslimani
su na zajednicu muslimana gledali kao na idealno drutvo, pa su za-
kljuili da se ni u njoj ne radi po svim odrednicama Kurana. Bilo je to
u vrijeme Omera b. el-Hattaba, r.a. Prezirali su to i eljeli da o tome
razgovaraju sa Vladarem pravovjernih, Omerom, r.a. Pogledajte kako je
tekao razgovor izmeu njih.
Ibn Derir prenosi od Hasana da su ljudi namjesniku Egipta Abdu-
llahu b. Amr b. el-Asu rekli: Primjeujemo da u Kuranu ima propisa
po kojima se ne radi, pa smo o tome htjeli razgovarati s Omerom, r.a.
On je sa njima otputovao do Omera, a Omer ga pita: Kada si stigao?
Odgovorio je na to pitanje, a Omer ga ponovo pita: Jesi li doao s do-
putenjem? On je odgovorio: Vladaru pravovjernih, ljudi me u Egiptu
pitaju o stvarima za koje ne znam odgovor. Kau da u Kuranu nalaze
stvari po kojima se ne radi, pa su htjeli da s tobom razgovaraju. Omer,
r.a., ree: Sakupi ih. Sakupio ih je pa je jednog po jednog pitao: Reci
mi, tako ti Allaha, jesi li proitao cijeli Kuran? ovjek bi odgovorio
da jeste. A on ga dalje pita: A jesi li ga primijenio u cijelosti na sebi?
ovjek bi rekao: Ne, nisam. A da je rekao da jeste, ja bih s njim ra-
spravljao. Kazuje Omer: A jesi li ga primijenio u svom gledanju, u
svom govoru, svojim postupcima? Tako ih je sve do posljednjeg pitao.
Zatim je rekao: alosna ti majka, Omere... Zar da toliko optereuje
ljude. Zar ljudi ne ive po Kuranu?! Na Gospodar je znao da emo mi
initi grijehe, pa je rekao: Ako se budete klonili velikih grijeha, oni koji su
vam zabranjeni, Mi emo prei preko manjih ispada vaih i uvest emo vas u divno
mjesto (En-Nisa, 31). Zatim je upitao: Da li Medinelije znaju zato ste
vi doli? Oni rekoe da ne znaju, a Omer, r.a., im ree: Da znaju, ja bih
vas u svom obraanju naveo kao primjer da uzmu pouku.
164
Ta skupina ljudi je htjela da cijeli islamski ummet u cijelosti primi-
jeni Kuran i sunnet u ivotu bez izostavljanja i najmanje stvari, pa im je
Omer, r.a., u svom obraanju donio dokaze da ni oni sami to nisu kod
sebe uinili. Rekao im je: Ako vi niste u stanju u cijelosti primijeniti
Kuran i sunnet u svojim djelima i rijeima, kako moete traiti da cijeli
164
Hadis sa ovim znaenjem smo ve navodili.
174
islamski ummet to uini? Uzvieni Allah je znao da e se desiti neki
grijesi i manjkavosti i da drugaije ne moe ni biti. Zato na zajednicu
muslimana ne treba gledati kao na zajednicu u kojoj se ne ine nikakvi
grijesi. To nikada nije bilo tako i nee nikada biti. Treba biti realan,
objektivan i svjestan da su sva Ademova djeca grjenici, a da su najbolji
od tih grjenika oni koji se kaju.
165
13. Najekstremniji oblik pretjerivanja je proglaavanje drugih mu-
slimana nevjernicima (tekfr). Vrhunac tog zastranjivanja se dostie
kada se ponu ubijati muslimani i kada se dozvoli prisvajanje njihovih
imetaka. Tada su sva prava pogaena i dovedena u pitanje. To se deava
kada ovjeka ponesu talasi tekfra, nakon ega poinje veinu muslima-
na optuivati da su izali iz islama, ili pak, da nikada nisu ni uli u islam.
Tako razmiljaju neki, a to je vrhunac zastranjivanja u vjeri zbog koga
osoba ostaje u jednoj dolini a itav preostali islamski ummet u drugoj.
To se desilo s haridijama u prvo doba islama. Oni su bili najdo-
sljedniji u obavljanju vjerskih propisa; posta, namaza i uenja Kurana.
Njih nije unitila pokvarenost srca, nego iskvareni svjetonazori i pogle-
di. ejtan im je njihove postupke prikazao lijepim i oni su ih smatrali
dobrim, pa su zalutali na dunjaluku, smatrajui da su na pravom putu
i da ispravno postupaju. Za njih Vjerovjesnik, a.s., kae: Vi ete svoj
namaz, post i uenje Kurana, u poreenju s njihovim, smatrati slabim.... I po-
red toga Poslanik, a.s., za njih kae: Kroz vjeru e prolaziti a da ona na njih
nee ostaviti nikakvog traga, kao to ne ostane traga na strijeli koja proleti kroz
ulovljenu ivotinju!. Za njihovu vezu s Kuranom Poslanik, a.s., kae:
Uit e Kuran a Kuran ne dopire dalje od njihovih grla.
166
Poslanik, a.s.,
ih je precizno opisao: Borit e se protiv muslimana, a ostavljat e na miru
idolopoklonike.
167
Ono to se desilo s haridijama u davna vremena, to se sada dea-
va njihovim potomcima, sektama koje prakticiraju tekfr i pozivaju na
izolaciju od ostatka muslimanske zajednice (hidru). Oni nevjernikom
165
Prethodno je navedeno ko biljei ovaj hadis.
166
Biljei ga Ibn Derir Et-Taberi od Ebu Seida El-Hudrija, r.a., kao to stoji u djelu El-Feth
(12/302).
167
Hadis biljei Buharija (5638).
175
proglaavaju svakoga ko uini grijeh i na njemu ustraje. Nevjernicima
proglaavaju vladare i njihove podanike, uene i obini svijet, sve koji
ne prihvataju njihove ideje i nisu sa njima, pa i one koji se s njima slau
ali se nisu prikljuili njihovom pokretu i nisu dali prisegu njihovom
voi. Onaj ko je dao prisegu na vjernost njihovom voi, pa kasnije
zbog neega napustio njihovu organizaciju, za njih je heretik koga je
dozvoljeno ubiti. Tako ta sekta zastranjuje i pretjeruje s proglaavanjem
ljudi nevjernicima; i ivih i mrtvih. Na tu opasnost je upozorio Allahov
Poslanik, a.s., u vjerodostojnom hadisu: Onaj ko svome bratu kae: O ne-
vjernie, na jednog od njih dvojice se sigurno to vraa.
168
Tj. ako dotina osoba
ne bude nevjernik, ta optuba e se odnositi na onoga ko optuuje, a u
tome se krije velika opasnost.
Uzroci zastranj i vanj a u vj eri
Neke od uzroka zastranjivanja u pitanjima vjere je spomenuo ejh dr.
Jusuf el-Karadavi u svojim djelima. Neke od njih navodimo uz mala
pojanjenja.
Kratkovidnost u pitanjima vjere.
Do zastranjivanja u vjeri dolazi zbog kratkovidnosti, nepoznavanja
sutine vjere i islamskog prava, povrnog pristupa njihovim tajnama,
gubljenja iz vida njihovih ciljeva i nemogunosti pronicanja u njiho-
vu bit. Ovom zastranjivanju nije uzrok potpuno nepoznavanje vjere.
Potpuno nepoznavanje vjere ne vodi ka zastranjivanju i estini, nego
vodi ka nehatu prema vjeri i njenom zanemarivanju. Zastranjivanju u
vjeri vodi polovino znanje. ovjek umisli da je uen, a tako je mnogo
onoga to ne zna. Tamo i ovamo sakupi mrvice znanja, a i to to sakupi
je esto nepovezano. Brine samo o povrnom, a za onim to se krije u
dubinama i ne mari. Ne povezuje pojedinosti s cjelinom, a nejasno ne
vraa jasnom. Nepoznate su mu oprenostima (tearud), ne zna kako se
168
El-Itisam (2/173).
176
jednom pitanju daje prednost nad drugim (terdih) i nije u mogunosti
da se uzdri od grijeenja pri vaganju oprenih stvari.
Imam Ebu Ishak e-atibi u svom poznatom djelu El-Itisam
169

kae: Prvi uzrok pojave novotarija i pokuenog razilaenja koje vodi paranju
islamskog ummeta na sekte, estoke jedne prema drugima je to to ovjek sebe
pone smatrati mudtehidom
170
, ili ga drugi ponu smatrati takvim, a on
nije dostigao taj stepen. Na to ukazuje vjerodostojan hadis Allahova
Poslanika, a.s.: Zaista Uzvieni Allah nee silom podignuti znanje od Svojih
robova, nego e ga podignuti usmrivanjem uenjaka, pa kada umre i posljednji
uenjak, ljudi za svoje predvodnike uzimaju neznalice, pa ih pitaju a oni im daju
odgovore (fetve) bez potrebnog znanja. Oni na taj nain zalutaju i druge u zabludu
odvode.
171
Polovino znanje uz oholost, uobraenost i umiljenost osobe
da je uena tetnije je od pravog neznanja ako je neznalica svjestan da
ne zna. Neznanje neznalice je obino neznanje, a neznanje uobraenog
je sloeno neznanje. To je neznanje onoga ko ne zna da ne zna. Takvo
neznanje se manifestuje na razne naine.
Mani f es t aci j a neznanj a
Kompleksno neznanje se manifestuje na sljedee naine:
1. Bukvalno razumijevanje vjerskih tekstova.
Neki mladii se vrsto dre doslovnih znaenja vjerskih tekstova, bez za-
laenja u znaenja koja ti tekstovi sadre i razumijevanja zbog ega su
izreeni. Ne poznaju analogiju (kijas) i ne koriste se njome, ne obraaju
panju na uzrok (illeh) niti mudrost (hikmeh) koji se kriju iza erijatskih
odredbi. Tako se npr. u Sahihima Buharije i Muslima nalazi hadis Alla-
hova Poslanika, a.s., kojim se zabranjuje putovanje s mushafom u zemlju
169
Mudtehid je osoba koja je toliko uena da moe samostalno rjeavati novonastale probleme
na temelju Kurana, sunneta i ostalih izvora vjere. - Op. prev.
170
Hadis biljee Buharija (100) i Muslim (13/2673) a prenosi ga Abdullah b. Amr b. el-As, r.a.
171
Buharija (2828) i Muslim (92/1869) biljee od Abdullaha b. Omera, r.a., sljedee: Allahov
Poslanik, a.s., je zabranio putovanje s Kuranom u zemlju neprijatelja.
177
nevjernika, ili pak, u neprijateljsku zemlju.
172
Meutim, ako se posmatra
razlog ove zabrane, vidi se da je Vjerovjesnik, a.s., to zabranio samo iz
straha da nevjernici ne bi oskrnavili mushaf. Naalost, mnogi mladii se
ne osvru na razlog te zabrane i jo uvijek zabranjuju putovanje u zemlju
nevjernika s mushafom, iako su muslimani u prijekoj potrebi da tamo sa
sobom imaju mushaf radi uenja, pamenja, pouavanja djece njegovom
uenju i pozivanju nemuslimana u islam. Dobar poznavalac islamskog
prava danas putovanje s mushafom u nemuslimansku zemlju doputa zato
to ne postoji razlog za takvu zabranu, a razlog je skrnavljenje Kurana.
Uzrok je nerazdvojan od propisa i nema propisa tamo gdje nema uzroka.
Ako postoji uzrok, postoji i propis, a ako nema uzroka, nema ni propisa.
Po tome danas rade svi muslimani, i to niko ne osporava.
Drugi primjer: Zabrana Allahova Poslanika, a.s., da se mu eni
vrati nou.
173
Postoje dva razloga za tu zabranu. Prvi je bojazan da se
ovjek s puta ne vrati onako kako se vraa sumnjiav mu, koji u svoju
suprugu sumnja, pa je eli iznenaditi kako bi pri njoj otkrio neto loe.
172
Buharija (1707) i Muslim (192/715) od Dabira, r.a. biljee: Allahov Poslanik, a.s., je za-
branio da se na vrata supruge pokuca nou. U Buharijinoj predaji (4946) stoji: Kada je neko
od vas bude dugo odsutan, neka ne kuca na vrata supruge nou!
173
To potvruje Buharijina predaja koju navodi u svom Sahihu (5/2008) u poglavlju Nakon
dugog odsustva, eni se ne vraa nou. U Muslimovoj predaji (715/182) od Dabira, r.a., je to
samo dodatak hadisu. Imam En-Nevevi navodi: Allahov Poslanik, a.s., se supruzi nije vraao
nou, nego je to inio jutrom ili poslije podne. Poslanik, a.s., je rekao: Kada neko od vas nou
doe s puta,neka eni ne ide nou sve dok ena od koje je bio odsutan ne upotrijebi ilet i dok se
ne poelja. Allahov Poslanik, a.s., je zabranio ovjeku koji je dugo odsutan da se supruzi vraa
nou. Rije: turukan, tj. kucanje na vrata, ustvari aludira na dolazak nou, jer svako ko dolazi
nou kuca na vrata. Allahov Poslanik, a.s., je zabranio ovjeku da se supruzi vraa nou kako
ne bi bio poput onoga ko sumnja u enu, pa eli da otkrije njene nedostatke. Rije: testehidd,
tj. dok ne upotrijebi hadid, tj. britvu, aludira na odstranjivanje vika dlaka sa tijela. Rije: el-
mugibe, tj. ona od koje je mu bio odsutan. Rije: jetehavvenuhum, tj. smatra du ga ena vara,
pa to on na taj nain razotkriva.
Sve ove predaje ukazuju na to da je onome ko je dugo odsutan od kue pokueno da se eni vra-
a iznenada i kasno nou. A onome ko je bio na kratkom putovanju i ena oekuje njegov skori
povratak nou, njemu nije pokueno da se vrati nou, kao to se navodi u jednoj predaji: Ako
je ovjek dugo odsutan. Isto tako, ako je ovjek u ogromnoj vojsci iji se povratak oekuje i
njegova porodica i ena znaju za taj povratak, tada nema nikakve zapreke da u bilo koje doba
noi doe supruzi, zato to je razlog zabrane iezao. Zabrana je izdata kako bi se ena mogla
spremiti, a to se ve desilo. To potvruje i predaja: Kada smo stigli, htjeli smo da idemo kua-
ma, a on je rekao: Saekajte do veeri. Da se poelja i odstrani dlake ona od koje ste bili od-
sutni. Ovo jasno potvruje na stav a ovdje se radi o tome da su oni eljeli ui jutrom a nisu ih
u to vrijeme oekivali, pa im je Poslanik, a.s., naredio da se strpe do kraja dana kako bi vijest o
njihovom dolasku stigla do njihovih ena da se spreme za njihov doek. (A Allah najbolje zna).
178
Takva sumnjienja su strogo zabranjena. Islam ne eli da se brani drugo-
vi spuste na taj nivo nego njihove meusobne odnose podie na mnogo
vei i asniji nivo. Drugi je to ena za povratak svoga mua s puta treba
da zna kako bi se za njega uljepala i sredila. Meutim, ako bi mu npr.
svoju suprugu telefonom obavijestio da se u toliko i toliko vraa s puta,
tada bi uzrok zabrane njegovog povratka s puta nou iezao.
174
Poznavanje uzroka, pomae da se bolje razumije smisao erijata i
duh njegovih tekstova a time i dolazak do ispravnog erijatskog stava
i ispravne fetve, dok se bukvalnim dranjem samo vanjskih znaenja
teksta samo poveava umalost i udaljava od onoga to se erijatskim
odredbama eli postii.
2. Zanemarivanje krupnih pitanja zbog sporednih.
Jedan od pokazatelja da neko ima ograniena shvatanja vjere i da stvari
samo povrno razumijeva je i to to se stalno bavi sitnicama i sporednim
pitanjima, a zapostavlja krupna pitanja o kojima ovisi opstanak islam-
skog ummeta, ouvanje njegove osobenosti i njegova konana sudbi-
na. Tako susreemo ljude koji na noge podiu dunjaluk zbog sporedne
stvari oko koje se razilazi islamska ulema i u prolosti kao i danas, i
nema nikakve nade da e se nekada u tome sloiti jer se radi o spored-
nom pitanju u kome je doputen idtihad a razumijevanja se razlikuju
i dokazi su meusobno suprotstavljeni. Allahova je milost to su razila-
enja sve manja to su pitanja vanija, i to su razilaenja meu uenim
sve vea to su pitanja manje vana. U vjeri su najvaniji islamski arti,
a prvi od njih je vjera da je samo Allah Bog i da je Muhammed, a.s.,
Allahov Poslanik. U tome nema razilaenja meu muslimanima. A po-
slije toga, sve to se dublje zalazi u sporednija fkhska pitanja, razilaenje
je sve vee.
Veina fkhskih pitanja oko kojih se ueni razilaze i u kojima je do-
zvoljen idtihad, nisu od velikog znaaja za erijat. Takvo je, npr. pitanje
vezivanja ruku u namazu, na prsima, ispod pupka, ili pak, njihovo spu-
tanje niz tijelo. Poloaj ruku u namazu je stvar koja samo dopunjava
174
Hadis biljei Ibn Made (48) a El-Albani ga svrstava u dobre (hasen) hadise.
179
namaz, a nije bit namaza niti ono zbog ega je namaz propisan. Zato je
neslaganje u tome sporedno.... Naalost, ta razilaenja su prenesena i na
one koji su odselili u Evropu i Ameriku radi traenja opskrbe ili studira-
nja. Njima je pree da energiju troe na ouvanje vjere (akide) i osnovnih
farzova, te da sebe i svoje blinje sauvaju od harama. alosno je to mno-
gi od njih uporno potiu razmirice i razilaenja u tim drugorazrednim
pitanjima i to oko toga diu veliku prainu, a istovremeno zapostavljaju
osnovne obaveze oko kojih nema nikakvog razilaenja i ine harame koje
svi jednoglasno smatraju haramima. Oni pred svim tim zatvaraju oi i
gue se u jalovim raspravama. To im je postao hobi i time se naslauju, te
u raspravama prelaze sve granice. Na njih se odnosi hadis: Nikada jedan
narod nije zalutao nakon to je bio na pravom putu, a da se nije upustio u rasprave.
3. Neargumentovano proglaavanje haramom.
Dokaz da osoba ne poznaje vjeru je i to to sve oteava, ograniava i
pretjerano istie da je ovo ili ono haram, iako Kuran upozorava na tu
opasnost, pa kae: I ne govorite neistine jezicima svojim: Ovo je doputeno, a
ovo je zabranjeno, da biste tako o Allahu neistine iznosili. Oni koji o Allahu
govore neistine nee uspjeti. (En-Nahl, 116).
Nai dobri prethodnici nisu za neto govorili da je zabranjeno (ha-
ram), dok nisu bili potpuno sigurni u to. Ako nisu bili sigurni, govorili
bi: Mi to preziremo, ili pak: Smatramo da to nije dobro. Birali su
rijei bojei se da bez dokaza za neto kau da je haram, za razliku od
onih koji su zastranili u vjeri, pa se utrkuju da neto proglase haramom.
Ako u islamskom pravu o nekom pitanju postoje dva miljenja; jedno
koje ukazuje na pokuenost i drugo koje ukazuje na doputenost, oni
e obavezno odabrati ono kojim se neto proglaava pokuenim. Ako
jedno miljenje ukazuje na pokuenost, a drugo na zabranu, oni e
obavezno odabrati miljenje po kome je to zabranjeno. Ako po nekom
pitanju postoje dva stava; jedan olakavajui i drugi oteavajui, oni e
uvijek odabrati onaj tei.
180
4. Slijeenje nejasnih a zapostavljanje jasnih tekstova.
U uzroke koji dovode do zastranjivanja u razumijevanju vjere, u dav-
na vremena a i danas, spada slijeenje nejasnih tekstova (muteabihat),
a zapostavljanje jasnih (muhkemat). Pod nejasnim tekstovima mislimo
na one tekstove koji mogu imati dvojako znaenje, a pod jasnim na
tekstove koji su potpuno jasni i nedvosmisleno ukazuju na ono o emu
govore. Neki sektai tragaju samo za nejasnim tekstovima i njima se
oboruavaju, a zapostavljaju jasne tekstove koji su presudni u donoe-
nju ispravnog suda i razumijevanja tekstova. Oni koji danas zastranjuju
povode se za nejasnim tekstovima, te muslimane proglaavaju nevjer-
nicima i doputaju njihovo ubijanje. Kada bi samo nejasne tekstove
vratili jasnim, i njima ih pojasnili, doli bi do istine i ispravnog suda o
tim pitanjima.
5. Uzimanje znanja od neznalica.
Osoba moe slabo rasuivati i biti kratkovidna u pitanjima vjere zato
to znanje nije uzela od prave uleme. Onaj ko zastranjuje, on znanje
obino uzima direktno iz knjiga i to bez provjere, rasprave s uenim,
prihvatanja i odbacivanja, ispitivanja vlastitog razumijevanja i valjanosti
podataka i njihovog stavljanja na sto radi pregleda i razlaganja i kona-
ne izvedbe u formi naunog rada. Samo je neto proitao, razumio i
izvukao zakljuak, a moda je pogreno i proitao i razumio i zaklju-
io, a da toga nije ni svjestan. Moda nasuprot njegovom stavu postoji
oprean a jai stav, ili pak, dokaz, a on to ne zna, jer nije imao nikoga
da mu na to ukae. Neki mladii zaboravljaju da se erijatske i fkhske
znanosti moraju uzimati od pouzdanih poznavalaca tih znanosti i da
oni bez njih ne mogu sami plivati tim dubokim vodama bez uenjaka
koji e ih uzeti za ruku i pojasniti im nejasno, sporedno vezati za osnov-
no, i slino za slino. Zato su uenjaci u prvo doba islama zabranjivali
uenje pred onim ko je znanje uzimao samo iz knjiga i pred onim ko je
Kuran napamet nauio sam, bez pomoi uenjaka koji poznaje Kuran
i njegove znanosti.

181
6. Nepoznavanje okolnosti u kojima se ivi, historije i zakona svemira.
Neki ljudi prieljkuju ono to se nije desilo i tragaju za onim to ne
postoji. Oni umiljaju da postoji ono to se nije desilo, stvarnost prihva-
taju kao neto nestvarno i tumae je shodno njihovoj iskrivljenoj slici
koju imaju u svojoj glavi, a koja nema nikakve veze sa zakonima koje je
Allah uspostavio za Svoja stvorenja, niti s propisima Njegovog erijata,
a on eli da promijeni cijelu zajednicu, njena osjeanja i razmiljanja,
obiaje i moral, drutveni, politiki i ekonomski sistem i sve to imagi-
narnim sredstvima, nestvarnim metodama i prevazienim mogunosti-
ma, i ine to s toliko hrabrosti i portvovanosti da im se rtva do tog
cilja ne ini velikom ma kolika bila. Oni ne mare to e poginuti, ne
interesuju ih posljedice ma kakve one bile, jer je njihov nijjet ispravan.
Njihov cilj je uzdizanje Allahove rijei i oni se lahko odluuju na po-
duhvate koje jedni nazivaju samoubilakim a drugi luakim, u kojima
padaju mnoge rtve, ali oni za tim ne mare. Neki od tih mladia nisu
znalaki i s razumijevanjem itali historiju. Historiju nije dovoljno ita-
ti kao skup hronoloki poredanih dogaaja. Vano je iz nje uzeti pouku
i spoznati Allahove zakonitosti koje su se u toj historiji desile. Uzvieni
Allah kae: Zato oni po svijetu ne putuju, pa da srca njihova shvate ono to treba
da shvate i da ui njihove uju ono to treba da uju, ali, oi nisu slijepe, ve srca u
grudima (El-Hadd, 46).
Historija je skladite poruka i uiteljica naroda. I kao to osoba iz
jueranjeg dana ui za sutranji, tako i narod iz prolosti uzima pouke
za budunost. Ui se na svojim grekama i ispravnim postupcima, na
vlastitim pobjedama i porazima. Historija je, ustvari, iva memorija na-
roda. Narod koji nema svoje prolosti i ne vodi rauna o svojoj historiji
poput je osobe koja je izgubila sjeanje i pamenje, pa ivi samo od
dana do dana, bez prolosti na koju treba da se oslanja. Takva osoba je
bolesna, bez korijena i nad njenom sudbinom treba plakati. Takvu oso-
bu treba lijeiti. Pa kako onda zajednica moe da na takvim bolesnim
temeljima gradi ivot. Historija je ogledalo u kome se zrcale Allahovi
zakoni, koji vladaju svemirom ali i ljudima. Zato Kuran pridaje veliki
znaaj prolosti i na to skree panju, da bismo se mi time okoristili i
182
do mnogih saznanja doli... Posluaj Allahove rijei: Prije vas su mnogi
narodi bili i nestali, zato putujte po svijetu i posmatrajte kako su zavrili oni koji
su poslanike u la ugonili (Ali Imran, 137).
Odlika ovih zakona je stabilna i nepromjenjiva. Uzvieni Allah
kae: ... prema Allahovu zakonu koji odvazda vai, a ti nee vidjeti da se
Allahov zakon promijeni (El-Feth, 23). U Allahovim zakonima ti nikad
nee nai promjene, u Allahovim zakonima ti nee nai odstupanja (Fatir, 43).
Ti Allahovi zakoni su vaei za sve ljude, bez obzira na njihovu vjeru i
pripadnost narodu. Narod koji pogrijei ili zastrani dobit e zasluenu
kaznu za svoju pogreku pa kada bi to bili i ashabi. Dovoljno je spo-
menuti cijenu koju su platili ashabi u Bitki na Uhudu. O tome govori
i asni Kuran: Zar kad vas je snala nevolja koju ste vi njima dvostruko
nanijeli, moete rei: Otkud sad ovo?! Reci: To je od vas samih! (Ali Imran,
165). U drugom ajetu jasno se ukazuje na razlog zbog kojeg se to desilo:
Ali kada ste duhom klonuli i o svom poloaju se raspravljati poeli, kada niste
posluali... (Ali Imran 152).
Pod izuavanjem historije ne mislimo samo na islamsku historiju,
nego na historiju cijelog ovjeanstva od vremena od kada se ona bilje-
i. Mislimo na historiju ljudi ma gdje, i u bilo kojem vremenu ivjeli,
bez obzira kojem narodu pripadali, bili oni muslimani ili nemuslimani.
Pouke se ne uzimaju samo iz ivotopisa pravovjernih, nego se uzimaju i
od vjernika i nevjernika, od grjenika i pobonjaka. Na sve njih se jed-
nako odnose Allahovi zakoni bez dodvoravanja nekima od njih. Sluaj s
tim zakonima je kao sluaj sa svim drugim prirodnim zakonima, poput
zakona o toploti i hladnoi, kljuanju vode, pritisku i eksplozivnosti.
Mi blagodati Kurana ne moemo dovoljno razumjeti ako ne po-
znajemo kakvo je stanje bilo u dahilijetu i u kolikoj zabludi se nalazilo
ovjeanstvo. Na to ukazuje Uzvieni Allah: ... jer su prije bili u oitoj
zabludi (Ali Imran, 164). ... i bili ste na ivici vatrene jame, pa vas je On nje
spasio (Ali Imran, 103). U tome se nalazi tajna rijei koje je izrekao
Omer, r.a.,: Sjaj islama e malo postupno blijediti kada u islamu po-
rastu oni koji ne poznaju dahilijet. Historijski dogaaji se ponavljaju
i uveliko jedni drugima lie, jer su iza njih zakoni koji ih pokreu i
183
oblikuju. Zato je neko rekao: Historija se ponavlja. Kuran ukazuje
na slinost dogaaja, situacija, rijei i postupaka kao posljedicu slinosti
u razmiljanju i shvatanju. Posluaj rijei Uzvienog Allaha: A oni koji
ne znaju govore: Trebalo bi da Allah s nama razgovara ili da nam kakvo udo
doe! Tako su, gotovo istim rijeima, govorili i oni prije njih, srca su im slina!
(El-Bekare, 118). I tako je bilo, ni onima prije ovih nije doao ni jedan po-
slanik, a da nisu rekli: arobnjak je!, ili: Lud je! Zar su to jedni drugima u
amanet ostavljali? Nisu, nego su oni ljudi koji su u zlu svaku mjeru bili prevrili
(Ez-Zarijat, 52 - 53).
Dakle, postoji slinost u ponaanju ranijih naroda i ovih danas
prema Allahovim poslanicima. I jedni i drugi su urili da ih optue
da su arobnjaci ili da su ludi. Nisu oni raniji ostavili oporuku ovim
dananjim da na isti nain optuuju poslanike, nego se radi o slinosti
izmeu njih. I jedni i drugi su nepravedni silnici, a poto su njihovi ra-
zlozi slini, i njihov kraj je slian. Onaj ko poznaje historiju i Allahove
zakonitosti koje vladaju svijetom a razuman je, on e uiti na grekama
ranijih naroda i uzimati pouku. A sretan je onaj ko pouku uzme prije
no to na svojoj koi sve iskusi i ko se dobrom koje vidi kod drugih
okoristi. Mudrost je izgubljeno blago koje vjernik uzima ma gdje ga
nae, jer on ima najvee pravo na nju.
175
U zakone koje neki od ekstremnih mladia zanemaruju, spada i
postupnost. Postupnost je zakon koji vlada svemirom a to je i erijatski
zakon. Uzvieni Allah je nebesa i Zemlju stvorio u est dana a bio je u
stanju da samo kae: Budi i svemir bi u jednom trenu nastao. Meu-
tim, On je nebesa i Zemlju stvarao u est vremenskih razdoblja, a koliki
su ti periodi kod Allaha, to samo On zna. Nisu to dani poput naih
dana jer oni su bili prije stvaranja Sunca i Zemlje i noi i dana, a no i
dan su vezani za Zemlju i Sunce. Isto tako je stvorio ovjeka, ivotinju
i biljke postupno i u odreenim periodima, kako bi se u tim periodima
razvijali i napredovali. To je vezano za svemirska zbivanja. A to se tie
postupnosti u erijatu, primjeujemo da se u islamu prvenstveno poziva
ispravnom vjerovanju, a kada se to vjerovanje uvrsti, tada se postupno
175
Hadis biljee Tirmizi (2687) i Ibn Made (4169) a prenosi ga Ebu Hurejre, r.a. ejh Albani
kae da je ovaj hadis veoma slab (daif didden).
184
poinje s pojanjavanjem erijatskih propisa. I farzovi su postupno pro-
pisivani kao to su i harami postupno zabranjivani. Tako je prvo propi-
san namaz, zatim post, pa zekat, itd.
Kada je Omer b. Abdulaziz, nakon preuzimanja hilafeta, pokua-
vao da, po uzoru na etvericu prvih halifa, organizuje ivot zajednice,
njegov plemeniti i poboni sin Abdulmelik korio ga je zbog sporosti u
ispravljanju iskrivljenog i ispravljanju nepravde koju su njegovi pret-
hodnici uradili, pa mu kae: ta je s tobom, oe moj? Zato ne rjeava
ove probleme? Tako mi Allaha, svejedno mi je to bismo se ja i ti u
loncu kuhali ako je to zbog borbe za pravdu i istinu. Odgovor uenog
vjernika je glasio: Ne pouruj me, sine. Uzvieni Allah je dva puta u
Kuranu ukorio alkohol, a tek trei puta ga je zabranio. Ja se bojim da
pred ljude svu pravdu i istinu iznesem najedanput, pa da je u cijelosti
napuste i da to ne postane za njih teko iskuenje.
Tekfi r musli mana zbog gri j eha
Uzvieni Allah kae: I tako smo od vas stvorili umjerenu zajednicu... (El-Be-
kare, 143). Islam je umjerena vjera. Zbog te osobine je Uzvieni Allah
pohvalio ovaj ummet. Umjerenost islama je u sredini izmeu dva zla;
pretjerivanja i zanemarivanja. I jedno i drugo je zlo, a musliman se dri
umjerenosti i kada govori i kada radi, ne pretjeruje i nije nemaran. On
slijedi uputu Poslanika, a.s., koji se uvijek drao sredine izmeu te dvije
krajnosti i linim primjerom pokazao da je mogue u sebi objediniti sva
dobra, pa je i nama naredio da ih inimo a zastranjivanja i zla zabranio.
Kada musliman posmatra ljude oko sebe, on se u donoenju suda o
njima i ponaanju prema njima dri umjerenosti, i ne prelazi granice
erijata i vjere, nego staje uz ono to je propisao Poslanik, a.s., onako
kako nam to pojanjava iskrena ulema ovog ummeta koja slijedi sunnet
Vjerovjesnika, a.s. To je granica na kojoj zastaje musliman, i on tu gra-
nicu nikada ne prelazi pretjerujui, ali ni zapostavljajui.
Poto je pitanje tekfra postalo aktuelno i problem u koji je, zbog
neznanja i slijeenja vlastitih prohtjeva, zapala skupina mladih ljudi,
185
potrebno je ukazati na opasnost od ove pojave i da se radi o zastra-
njivanju u vjeri, pretjerivanju i estini u donoenju nepravednog suda
o ljudima. Umjerenost muslimana se ogleda u njegovoj pravednosti i
spremnosti da stane na granicama koje je Allah uspostavio. Pravi mu-
sliman, tj. onaj ko vjeruju u Allahovu jednou, nikada druge ne progla-
ava nevjernicima, ali ni svojstvo vjerovanja ne pripisuju onome ko ne
vjeruje u Allaha i Poslanika, a.s.
Ovdje mislimo na manju skupinu koja sebe smatra islamskim po-
kretom a islam je ist od nje koja je pri donoenju suda o drugima
estoka. To su oni koji za sljedbenike islama tvrde da su izali iz islama i
proglaavaju ih nemuslimanima zbog neke sumnje, slijeenja hirova ili
nekog ko je zalutao i druge u zabludu odvodi, ili pak, iz nekog drugog
razloga. Prije govora o njihovim otrovnim idejama i odgovora na njih
treba ukazati na opasnost: 1) tvrdnje da su neki sljedbenici kible nevjer-
nici, 2) ishitrenog proglaavanja ljudi nevjernicima, i 3) neodgovornog
preuzimanja uloge sudije (kadije) i muftije od strane onih koji nisu
dorasli tim zadaama, pa onoga koga hoe proglaavaju muslimanom
a koga hoe nevjernikom, to znai uzimanje u zatitu ivota i imetaka
jednih a ugroavanje ivota i imetaka drugih, zbog slijeenja vlastitih
poriva i hirova. Imam El-Gazali je rekao: Savjetujem ti da pazi na svoj
jezik kada su u pitanju sljedbenici Kible, sve dok izgovaraju la ilahe ille-
llah, Muhammedun resulullah, i ne ine ono to je u sutoj suprotnosti
s tim, jer se u proglaavanju drugih nevjernicima krije velika opasnost,
a u utnji nema nikakve opasnosti.
176
Dr. Jusuf el-Karadavi kae: Taj
ekstremizam dosee svoj vrhunac kada se izgubi svijest o nepovredivosti
prava drugih ljudi i kada se krv i imetak drugih proglase dozvoljenim.
Kada se zaroni u talase tekfra, gube se sva prava ljudi i veina se osuuje
za otpadnitvo od islama, ili se pone tvrditi da ti ljudi nikada nisu ni
bili muslimani. Upravo to tvrde neki od njih.
176
Fejsalu et-tefrikati bejne el-islami ve ez-zindikati, Huddetu-l-islam Ebu Hamid el-Gazali,
1/14-15, Kairo 1907. g., preneseno iz lanka dr. Muhammeda Ammare.
186
I. tetne posljedice tekfra ljudi zbog grijeha
Onaj ko drugog muslimana nepravedno proglasi nevjernikom, dovo-
di sebe u opasnost da postane nevjernik. Pojasniemo to u kratkim crtama.
Prvo: erijat onome ko drugog muslimana nepravedno proglasi
nevjernikom upuuje teku prijetnju. Mnoge predaje hadisa ukazuju
na zabranu vrijeanja muslimana rijeima nevjernie ili kafre, pa ta
onda rei za onoga ko muslimana proglasi nevjernikom i iskljui ga iz
zajednice muslimana!? Ibn Omer, r.a., kae da je Allahov Poslanik, a.s.,
rekao: Kada ovjek kae bratu muslimanu: Nevjernie, ta rije se vraa na
jednog od njih dvojice. Ako je izgovori s pravom, tako je, a ako ne bude u pravu,
vratie se na njega samog.
177

U predaji koju prenosi Sabit b. ed-Dahhak kae se: Ko prokune
mumina, kao da ga je ubio. Optuba mumina za nevjerstvo je ravna njegovom
ubistvu.
178
Ko vjernika optui da je nevjernik, kao da ga je ubio!
179
Imam
En-Nevevi kae: Ovaj hadis se moe razumjeti na vie naina. Prvo,
da se ova prijetnja odnosi na onoga ko smatra da je dozvoljeno drugog
muslimana proglasiti nevjernikom. Drugo, na njega se vraa ponia-
vanje muslimana i grijeh zbog njegovog proglaavanja nevjernikom. I
tree, prijetnja se odnosi na haridije koji vjernike proglaavaju nevjer-
nicima. Ovo miljenje je slabo. etvrto, hadis ukazuje na to da ga takav
postupak moe odvesti u nevjerstvo, jer je adresa svih grijeha nevjerstvo
i postoji bojazan da bi onaj ko to esto ini, mogao da zavri kao ne-
vjernik. Peto, proglaavanje drugih nevjernicima vraa se na njega. Ne
vraa se na njega nevjerstvo, nego se na njega vraa proglaavanje dru-
gog muslimana nevjernikom, zato to je mumina poput sebe proglasio
nevjernikom, pa kao da je i samoga sebe na to osudio, ili pak, zato to
je proglasio nevjernikom onoga koga ne bi nevjernikom prozvao niko
osim onoga ko ne priznaje vjeru islam.
180
Prema tome, spomenuta tumaenja ovog hadisa se odnose na ono-
ga ko bratu muslimanu kae nevjernie ako ne bude u pravu, i on
177
Hadis biljei Muslim (92) a prenosi ga Ibn Omer, r.a.
178
Hadis biljei Buharija (5640) a prenosi ga Sabit b. ed-Dahhak.
179
Hadis biljei Tirmizi (2560) a prenosi ga Ed-Dahhak.
180
Komentar Sahihi Muslima od Imama En-Nevevija (2/50).
187
je, bez sumnje, grjenik. Ako kaemo da taj ne postaje nevjernik ako
proglaavanje drugih ne smatra dozvoljenim, on i pored toga zasluuje
dunjaluku kaznu zato to to osuenu osobu uznemirava i to mu je tee
od bilo kojeg drugog vrijeanja. Neki to smatraju veim prestupom od
potvore za blud. Zato su islamski pravnici napravili itave studije o ka-
znama koje zasluuje osoba koja muslimanu kae: Nevjernie!. Neka
od miljenja ovdje navodimo.
Autor djela Ed-Durru-l-muhtar kae: Onaj ko drugu osobu uvri-
jedi rijeima nevjernie, bie kanjen diskrecionom kaznom od strane
sudije (tazirom). Ako vjeruje da je musliman koga on optuuje nevjer-
nik, moglo bi se desiti da on postane nevjernik, a ako ne vjeruje u to,
onda ni on zbog tih rijei ne postaje nevjernik. U djelu Et-Tatarhanije
se kae: Nee se kazniti ako nije rekao: O nevjernie u Allaha, zbog
mogunosti da je time htio rei: Nevjernie u taguta (tj. ejtana).
181

Ibn Abidin u djelima En-Nehr i Ez-Zehire kae: Fetva koju treba iz-
dvojiti glasi: Ako on time eli samo da ga uvrijedi i ne vjeruje da je on
nevjernik, u tom sluaju on nee zbog te optube postati nevjernik, ali
ako vjeruje da je osoba koju optuuje zaista nevjernik pa ga zato tako
oslovljava, onda on zbog tih rijei postaje nevjernik, zato to je progla-
avanjem muslimana nevjernikom ustvrdio da je islam nevjerstvo.
182
Drugo: Proglaavanjem muslimana nevjernikom ugroavaju se
temelji pravde koja u najmanju ruku trai da osoba koja izrie takve
osude bude kompetentna za to, i da optuenoj osobi bude omogueno
da se zakonskim sredstvima brani od te potvore i zatiti od te nepravde.
Tree: (...)
etvrto: Rairenost ove pojave meu neukim muslimanima irom
otvara vrata velikom neredu u zajednici muslimana u kojoj treba pro-
voditi odredbe plemenitog erijata, u kome se nalaze brojne precizne
terezije za vaganje ovog problema a najpozvaniji da o tome sude su
ueni, jer su oni nasljednici Allahovih Poslanika i najbolje poznaju taj
problem. Zato sud o tome ne treba da izriu drugi.
181
Ed-Durru-l-muhtar, komentar djela Tenviru-l-ebsar (3/69).
182
El-Milelu ven-nihal od E-eherstanija (1/114-115), izdanje tamparije El-Halebija u Egip-
tu.
188
Peto: Ako se neki muslimani, zbog grijeha koje ine, nepravedno
proglase nevjernicima iako vjeruju u Allahovu jednou time se pred
njima zatvaraju kapije nade a otvaraju kapije beznaa zbog ega se gubi
svaka nada u Allahovu milost, pa oni ne ure da se pokaju i ne trae
oprost za grijehe. Nekada to samo izazove prkos i odlunost da se ustra-
je u grijeenju... Ovo su kratki osvrti na problem i opasnost tekfra a
tema je veoma opirna. Zbog svega ovoga Poslanik, a.s., je neosnovano
proglaavanje muslimana nevjernikom i njegovo iskljuivanje iz okvira
islama poistovjetio s njegovim ubistvom. Ta optuba je teka i strana, a
njene posljedice su pogubne za pojedinca i cijelu zajednicu jer vode ka
podvajanju, neslaganju i razdoru.
II. Korijeni tekfra
Govor o novotariji tekfra nas navodi na govor o njegovim korijeni-
ma, kako bismo spoznali uzroke opake bolesti. Tekfr je nastao u vrijeme
velikog ftneta, u kome se iz islamskog tabora izdvajaju haridije koje su
iznjedrile i odnjegovale ovu novotariju. Dakle, ova zabluujua novotari-
ja je ponikla u njihovim glavama da bi je kasnije preuzele druge otpadni-
ke sekte iji pripadnici nepravedno proglaavaju muslimane nevjernicima
i pored toga to nisu kompetentni za donoenje takvih presuda.
E-eherstani kae: Znaj da su se od Vladara pravovjernih, Alije,
r.a., prvo odvojili njegovi saborci iz Bitke na Sifnu. Najei meu
njima su bili El-Eas b. Kajs el-Kindi, Musir b. Muzekki et-Temimi
i Zejd b. Husajn et-Tai. Doli su Aliji, r.a., i rekli: Oni nas pozivaju
Allahovoj Knjizi, a ti nas poziva sablji! Alija, r.a., je rekao: Ja znam
ta se nalazi u Allahovoj Knjizi. Alija, r.a., je pod pritiskom haridija,
prihvatio da se donese sud o tom sporu. elio je da na pregovore poalje
Abdullaha b. Abbasa, r.a., ali haridije to nisu prihvatile. Rekli su: On
je tvoj. Alija, r.a., alje Ebu Musa el-Earija, r.a., da na temelju Kurana
donese sud o tom sporu. Vladar pravovjernih nije bio zadovoljan spo-
razumom, pa se iz njegovog tabora izdvajaju haridije i naputaju ga.
Rekli su: Zato si dopustio da ljudi donose presudu?! Ne prihvatamo
sud ljudi, hoemo da nam sudi Allahova Knjiga! Okupili su se kod
189
rijeke Nehrevan. Od haridija su nastale mnoge druge otpadnike sekte
... Zajedniko za sve njih je: 1) nepriznavanje Osmana, r.a., to smatra-
ju svojim najveim ibadetom, 2) proglaavanje najistaknutijih ashaba
nevjernicima, i 3) vjerovanje da je obaveza ustati protiv halife koji ne
postupi po sunnetu.
183
Na jednu od tih sekti se odnosi hadis Allahova Poslanika, a.s.: Vi
ete svoje namaze smatrati slabim u poreenju s njihovim namazima, i svoj post u
poreenju s njihovim postom a njihov iman nee prelaziti njihove kljune kosti! To
su otpadnici od vjere za koje je Poslanik, a.s., rekao: Od potomaka ovog
ovjeka e se pojaviti oni koji e iz vjere izlaziti kao to koplje proe kroz metu.
Prvi od njih je Zulhuvejsira
184
a posljednji Zussedijja
185
Oni su se suprotstavili
Aliji, r.a., iz dva razloga: zato to nisu doputali da halifa bude osim
Kurejija i tvrdnje da je Alija, r.a., pogrijeio u donoenju suda, jer je
dopustio da sude ljudi, a sud pripada iskljuivo Allahu...
ejh dr. Jusuf el-Karadavi kae: To je ono u ta su zapale haridije

u prvo doba islama. Bili su najei u obavljanju vjerskih obreda kao
to su post, namaz i uenje Kurana. Oni su zastranili u idejnom, a ne
u moralnom pogledu. Njihovi runi postupci su im prikazani lijepim i
oni su ih takvim vidjeli. Oni su zalutali, njihov trud u ivotu na ovom
183
Ve je naveden hadis koji govori o njemu.
184
El-Hejsemi u djelu Medmeu zevaid (10438) prenosi od Sada b. Malik tj. Ibn Ebi Vekkasa
da je uo Allahova Poslanika, a.s., kako govori o Zussedijju koji e biti sa iteljima Nehrevana,
pa kae: ejtan s planine koga e svesti ovjek iz Bedile po imenu El-Ehes ili Ibn el-Ehes bie
simbol nasilnog naroda. Hejsemi zatim kae: Ovaj hadis biljee Ebu Jala i Ahmed u skraenoj
verziji a biljei ga i El-Bezzar. Prenosioci hadisa su pouzdani. On, takoer, za Aliju, r.a., kae
(10449): Ueni iz porodice Muhammeda, a.s., i Aie bint Ebi Bekr su znali za to, pa su pitali
Aiu, radijallahu anha, za pristalice Zussedijja koji su prokleti jezikom Vjerovjesnika, a.s., koji
ne ita i ne pie. U drugoj predaji se kae da su to stanovnici Nehrevana. On, takoer, pominje
dvije predaje koje biljei et-Taberani u djelu Es-Sagiru-l-evsat a prenosioci jedne od njih su po-
uzdani. Ibn Sad u djelu Et-Tabekat (51) navodi kazivanje o stanovnicima Nehrevana, pa kae:
Nakon svega to se desilo izmeu Alije, r.a., i Muavije, r.a., na Sifnu u mjesecu saferu 37.
godine po hidri, Alija, r.a., se vratio u Kufu i tada su se od njega odvojile haridije i utaborili u
mjestu el-Harur,a pa su po tome nazvani harurije. Alija, r.a., im je poslao Abdullaha b. Abbasa,
r.a., da s njima pregovara i ubijedi ih da grijee, pa se veliki broj njih povratio a drugi su ostali
pri svojim stavovima i povukli se u grad Nehrevan. Tamo su presretali putnike i ubili Abdullaha
b. Habbaba b. el-Eretta pa je protiv njih Alija, r.a., poveo rat u Nehrevanu i tamo ih pobio.
Bilo je to 38. godine po Hidri. Nakon toga se vratio u Kufu, ali su haridije za njega bili stalna
prijetnja sve dok nije ubijen.
185
Za odgovor onima koji muslimane proglaavaju nevjernicima zbog grijeenja, neznanja i
saradnje sa nevjernicima vidi original ili integralni prijevod djela kada se pojavi. - Prireiva.
190
svijetu je uzaludan, a misle da je dobro ono to rade. Zato ih je Poslanik,
a.s., opisao ovako: Neki od vas e svoj namaz, post, nafle i uenje Kurana,
smatrati slabim u poreenju s njihovim. I pored toga, za njih Poslanik, a.s.,
kae: Kroz vjeru e prolaziti a da ona na njih nee ostaviti nikakvog traga, kao
to ne ostane traga na strijeli koja proleti kroz ulovljenu ivotinju!.
Njihovu vezu s Kuranom Poslanik, a.s., opisuje ovako: Uit e
Kuran, a Kuran nee dopirati dalje od njihovih kljunih kostiju. Potom ih opi-
suje posebnim i prepoznatljivim opisom, pa kae: Ubijat e sljedbenike
islama, a na miru e ostavljati idolopoklonike. Zbog ove posljednje osobine,
jedan islamski uenjak je na upit haridija koji su ga zarobili, odgovo-
rio: Murik koji trai kod vas utoite i eli da uje Boije rijei. Oni
su na to rekli: Naa je dunost da ti pruimo utoite i ispratimo te do
mjesta u kome e se osjeati sigurnim. Zatim su prouili kuranski
ajet: Ako te neki od mnogoboaca zamoli za zatitu, ti ga zatiti da bi sasluao
Allahove rijei, a potom ga otpremi na mjesto pouzdano za njega (Et-Tevba, 6).
191
dozvoljeno je uestvovati u vlasti
u nepravednoj dravi ukoliko e to iMati za
cilj ublaavanje nepravde, zla i nereda
ejh Ibn Tejmijje
186
Jednom prilikom, ejh je upitan o ovjeku koji je postavljen za namje-
snika ili veleposjednika na dijelu zemlje na koji se odnose uobiajeni
nameti vlasti, pa odabere da pokua ukloniti nepravdu i potrudi se ko-
liko to bude u njegovoj moi, znajui da ukoliko napusti posjed pa on
bude dodijeljen drugom nee biti uklonjeno nita od nepravde i zla
nego e se moda uveati. On je dakle u mogunosti da ublai porez na
svom posjedu ukidanjem polovine, mada drugu polovinu ne moe uki-
nuti jer te doprinose mora prikazati stranama koje su ga postavile i radi
kojih se uzimaju, a on to u ovom sluaju ne bi bio u mogunosti. Da
li je u ovom sluaju njemu dozvoljen ostanak na ovakvom posjedu ili
poloaju? Njegov nijet je poznat kao i njegov pokuaj i trud da otkloni
zlo u okviru svojih mogunosti. Treba li dii ruke od ovakvog poloaja
i posjeda iako se time nee ukloniti nepravda, ve e naprotiv ostati ili
se poveati? Da li je grjean za ovakvo djelo ili nije? Treba li napustiti
poloaj iako narod zahtjeva njegovo ostajanje zbog oite koristi u tome
kroz smanjenje nepravednih nameta koje je bio u mogunosti otkloniti,
a koji bi njegovim odlaskom sigurno bili vraeni ili ak poveani?
ejh je odgovorio:
Hvala Allahu... ako on nastoji da bude pravedan i umanji zlo shod-
no svojim mogunostima - njegovo namjesnitvo je bolje i ispravnije
za muslimane od nekoga drugog, kao to je i zaposjedanje dodijeljenog
186
Yusuf al-Qaradawi, Prioriteti islamskog pokreta u narednom periodu (Sarajevo, 1424.
h.g./2003.), 231-35. Saeto iz Zbirka fetvi Ibn Tejmijje, 20: 48-61.
192
zemljita bolje od neijeg drugog. Ve je poznato da mu je dozvoljeno
ostajanje na tom poloaju i posjedu i nema za to grijeha, ak je nje-
gov ostanak bolji od naputanja ukoliko ga ne naputa radi poloaja
na kome je prei. To mu moe biti vadib ukoliko nema niko drugi ko
je u mogunosti da to uradi. irenje pravde i uklanjanje zla i nepravde
spram mogunosti je fard-kifaje, gdje svaki ovjek mora uraditi koliko
moe, ako nema nikoga drugog da to uradi, ali se nema pravo od njega
to zahtijevati u ovakvom sluaju, jer nije u stanju potpuno otkloniti zlo.
Ako vladari postavljaju odreene zahtjeve koje on ne moe odbiti, onda
se od njega ne moe zahtijevati da prihvati taj poloaj. Ali, ukoliko vla-
dari i njihovi zastupnici trae imetak koje namjesnik ne moe isplatiti
osim sprovodei neke od tih dekreta, a ukoliko ih ne isplati, bit e po-
stavljen neko drugi koji e podrati ili poveati nepravdu, a ne nastojati
da je smanji, onda je uzimanje jednog dijela tih nameta i isplaivanje
vlastima korisnije za muslimane od uzimanja cijelih iznosa.
Onaj ko to uradi radi pravde i dobroinstva bolji je od ostalih jer on
spreava zlo zulumara, uzimajui dio onoga to se od njega trai, dio ije
se uzimanje moe sprijeiti - on je dobroinitelj muslimana, a ne nasilnik
i zato to uzima pomenuti dio ima nagradu, a ne grijeh. On nije dunik
onome od koga je uzeo niti ima grijeha na dunjaluku ili ahiretu radi
pokuaja uspostave pravde i dobroinstva prema svojim mogunostima.
Ovo je slino primjeru staratelja jetima, nadzornika vakufa ili uesnika u
suvlasnikim preduzeima, tj. dioniara koji su na tim poloajima u svoj-
stvu opunomoenog ili postavljenog, pa ne mogu ostvariti interese onih
koje zastupaju ako dio tog imetka ne daju nepravednom vlastodrcu. U
ovom sluaju neemo smatrati da je ova osoba otetila tienika. Takvi
su i ovi ubirai poreza na putevima. Takoer, dio imetka o kome se bri-
nu moraju izdvajati za redovne poreze na nekretnine, redovne poreze na
robu u prometu... Svako ko upravlja svojim ili imetkom drugoga u ovom
vremenu i u ovoj zemlji mora plaati poreze.
Ako bi to znailo da niko ne smije zastupati ili upravljati imet-
kom drugoga, to bi neminovno dovelo do nereda i ne bi ostvarilo niije
interese. Oni koji ovo zabranjuju da se ne bi desila nepravda (kada bi
193
ljudi pristali na udvostruenje nameta i nereda u drutvu) bili bi kao
ljudi na putu, koje presretne zasjeda pa im ne ele dati ni dio imetka,
a oni ih ubiju pa im uzmu sav imetak! Ko bi ovakvom karavanu mo-
gao rei: Nije vam dozvoljeno dati nita od imetka koji imate ovakvim
ljudima, elei time sauvati dio njihovog imetka (zabranjujui im pla-
anje). Ako bi uradili po njihovom uputstvu sve bi im bilo uzeto i bili
bi opljakani - to nee preporuiti niko razuman, a pogotovo se takav
stav ne moe uzeti kao eriatsko pravilo.
Allah d.. slao je poslanike, radi ostvarenja interesa, a smanjenja ili
odstranjenja tete, koliko god je to mogue. Tako i namjesnik ili velepo-
sjednik koji preda dio nameta onima koji su ga postavili na taj poloaj,
ako e time sprijeiti vea zla i nepravdu nad muslimanima, a nema
drugog naina da to izvede, i ukoliko e u sluaju naputanja poloaja
doi onaj koji e namete potvrditi, a ne umanjiti - ima za to nagradu, a
ne grijeh i nije za takvo djelo odgovoran ni na dunjaluku ni na ahiretu.
Na istom su stepenu staratelj jetima ili nadzornik vakufa, koji ne
mogu zastupati interese onoga za ta su zadueni nego plaanjem obave-
za prema nepravednim vlastima, a digne li ruke od svega bit e postav-
ljen grenik koji samo moe pogorati stanje, onda je njegovo upravlja-
nje dozvoljeno i nema za njega grijeha, ak prihvatanje te uprave moe
postati i obavezno. Takav je i vojnik kome zbog slube bude dodijeljen
feud, a koji pokuava ublaiti namete sa zemlje na kojoj je, ali ih ne
moe potpuno ukinuti jer se od njega trae konji, oruje i hrana, tako
da dio nameta mora uzimati, a to je u isto vrijeme onaj dio koji koristi
muslimanima u dihadu. Ako e mu neko rei: Nije ti dozvoljeno uzeti
nita od ovoga, napusti ovaj feud! i on ga napusti, a na njegovo mjesto
doe nasilnik koji ne radi u interesu muslimana - ovakav savjetodavac
nije u pravu, nego je neznalica o principima vjere.
Zadravanje vojnika, bilo da je Turin ili Arap, sigurno je bolje
nego da doe neko drugi. To je i korisnije za muslimane i pravednije
za posjed na kome je a od koga pokuava ukloniti nepravdu shodno
svojim mogunostima - od davanja toga posjeda onome koji e donijeti
manje koristi, a vie tete. Onaj feudalac koji se trudi da ivi u pravdi
194
i dobroinstvu koliko moe, nai e Allahovu nagradu za dobro koje
radi, a nee biti kanjen za neto to nije bilo u njegovoj moi, niti e
biti pitan za dio koji je uzimao i isplaivao vlastima ako drugaije nije
mogao, ili ako bi on u drugom sluaju, izazvao vee zlo. A Allah naj-
bolje zna!
195
POGL AV L J E
o op r e nos t i dob r i h i l o i h dj e l a
ejh Ibn Tejmijje
187
injenica je da dobra djela povlae za sobom koristi i jo ako su vadib,
onda je njihovo neizvravanje tetno, kao to i loa djela nose sa sobom
tetu, dok mekruh moe sadravati pored tete i neto od dobra.
Tako se oprenost moe pojaviti kod dva dobra djela, pa ih je ne-
mogue spojiti, te dajemo prednost korisnijem na utrb onoga koje je
manje korisno. Isto tako, oprenost dva loa djela od kojih jedno ne
moemo izbjei, pa biramo ono u kojem je manje zla, ili oprenost
meu dobrim i loim uz nemogunost rastavljanja meu njima na na-
in da izvravanje dobrog djela povlai za sobom dio loeg, a ostavljanje
loeg iziskuje ostavljanje i dobrog. U ovakvim sluajevima vagamo iz-
meu koristi dobra i tete zla i uzimamo ono koje prevagne.
Primjer za prvi sluaj je primjer prioriteta vraanja traenog duga
nad dobrovoljnom sadakom. Primjeri za drugi sluaj je prednost izdra-
vanja porodice od izdvajanja za dihad ukoliko ta osoba nije konkretno
odreena za to izdvajanje, i prednost izdravanja roditelja nad istim sta-
njem, kao stoje reeno u hadisu kada je Poslanik s.a.w.s. upitan: Koje
je najbolje djelo? Rekao je: Namaz u njegovo vrijeme, Pa onda?,
upitan je, Dobroinstvo roditeljima odgovorio je Poslanik a.s., A za-
tim?, Dihad na Allahovom putu. Ovdje spada i primjer prednosti
dihada nad hadom, kao to je to u Kuranu i sunnetu, farz nad far-
zom, a mustehab nad mustehabom. Takva je i prednost uenja Kur
ana
187
Yusuf al-Qaradawi, Prioriteti islamskog pokreta u narednom periodu (Sarajevo, 1424.
h.g./2003.), 235-42. Saeto iz Zbirka fetvi Ibn Tejmijje, 20: 48-61.
196
nad zikrom, ako su izjednaeni u dejstvu na srce, a prednost namaza
nad oboma, ako je prisutnost srca u namazu izjednaena sa njima. A
ako nije tako, onda je i zikr sa razumijevanjem i bogobojaznou bolji
od itanja Kurana koje ne prevazilazi njegov izgovor (ali ovo je iroka
tema).
Primjeri za trei sluaj je prednost putovanja muhadirke bez ma-
hrema nad njenim ostajanjem u neprijateljskoj zemlji, kao to je uinila
Ummu Kulsum o kojoj je objavljen ajet: O vjernici ako vam vjernice
kao muhadirke dou, ispitajte ih - a Allah dobro zna kakvo je vjero-
vanje njihovo. Takav je i primjer iz oblasti dihada kada je ubijanje
ena, djece i drugih koji ne uestvuju u ratu zabranjeno, ali ako to zbog
interesa rata bude neophodno, onda su i oni ukljueni (kao kod bacanja
iz katapulta ili nonih upada u naselja). Tada je dozvoljeno, kao to je
preneseno sunnetom u sluaju Taifa, kada je ovaj grad gaan iz kata-
pulta i o nekim murikim kuama koje su bile napadnute nou i to je
onda uklanjanje posljedica nereda. Takvo je i pitanje postavljanja ti-
ta, koji uenjaci spominju jer je dihad nain da se izbjegne smutnja
nevjerstva i sa sobom donese negativne posljedice koje su gore od toga.
Zato se ulema sloila da se to dozvoljava ako muslimani na drugi na-
in ne mogu sprijeiti gubitke osim izlaganjem ivog tita mogunosti
pogibije. A ukoliko gubici muslimana, izlaganjem ivog tita nee biti
smanjeni - tu se miljenja razilaze.
Primjer za etvrti sluaj je primjer jedenja strvine zbog gladi koja
prijeti smru, jer je jedenje lijepih jela vadib osim u ovom stanju, kada
je interes jai. Suprotno tome, lo lijek kada je teta za osobu vea od
interesa u upotrebi lijekova, za iju korist nije siguran i gdje ne moe
nai drugi da ga zamijeni. Takvo je i lijeenje alkoholom.
Iz ovoga vidimo da postoje dva mogua stanja tolerisanja loeg dje-
la: da se njime spreava ono to je gore, ako se ne moe niim drugim
sprijeiti ili da se sa njim postie vie dobra nego bez njega, ako za to ne
postoji drugi nain. Dva su mogua stanja ostavljanja dobrog djela: ako
njegovo injenje iziskuje proputanje veeg interesa ili je neizostavno
vezano za tetu koja nadilazi korist. To je ono na ta se odnosi vjersko
197
balansiranje u postupcima. Izostavljanje vadiba zbog dunjaluke tete,
ili dozvoljavanje zabranjenog zbog dunjaluke potrebe zalazi u irinu
vjere i izbjegavanje nelagode za ovjeka. Kae se: Nije mudar onaj koji
zna razlikovati dobro od zla, nego onaj koji zna odabrati od dva dobra
bolje, a od dva zla manje, i kako se pjeva u stihu: Kad tijelo zahvate
bolesti dvije / lijeiti opasniju od mudrosti je.
Ovo vrijedi i za druge sluajeve. Tako je u ljudskoj podsvijesti uvri-
jeeno da je u vrijeme sue kia blagodat za njih iako e uz pomo
onoga to sa kiom uzrasta neki narodi pojaati svoje nasilje, ali je ipak
izostanak kie gori. Kao to preferiraju postojanje vladara sa njegovim
nasiljem nad stanjem bez vladara. Mudraci su rekli: ezdeset godina
nepravednog vladara bolje je od jedne noi bez vladara. Zatim, vla-
daru se uzima za zlo neprijateljsko djelovanje, kao i uskraivanje prava
narodu iako to ne mora, ali ja ovdje naglaavam da ako je vladarev
namjesnik u dijelu uprave, teritorije, sudstva i sl., pa u tom stanju nije
u mogunosti da izvrava sve vadibe i kloni se svih harama, ali to poku-
ava i namjerava to mnogi na njegovom mjestu i uz mogunost ne ine
dozvoljen mu je ostanak na tom poloaju, a nekada moda i nareen!
Jer ako je ta uprava od obaveza kojima se moraju postii vii interesi kao
dihad, podjela plijena, izvravanje eriatskih kazni, osiguranje puteva
itd., onda je ona obavezna. Takoer, ako ona iziskuje postavljanje na
isti poloaj onoga ko nije dostojan, uzimajui ono na ta nema pravo ili
dajui onome kome ne pripada i ne radei nita da sa tim prekine, onda
je ovo pitanje stvari bez kojih se ne moe ispuniti farz ili mustehab,
tako da i sama postaje farz ili mustehab ukoliko njena teta ne prelazi
interese tog farza ili mustehaba.
ak ako samo namjesnitvo i nije obavezno i u sebi ima faktora
nepravde, a onaj ko ga vri to podrava, pa bude postavljen onaj ko ga
eli umanjiti ili njegov vei dio zamijeniti blaim - ovo njegovo djelo
je dobroinstvo, a dio zla koji ini sa nijetom izbjegavanja onoga to je
gore je takoer dobro.
Ovo je oblast u kojoj imamo razliite pristupe spram nijeta i za ono
to je uinjeno. Ako nepravedni vladar trai od osobe imetak i time ga
198
obavee, pa se umijea neko trei elei umanjiti taj namet, pa uzme
imetak od prve osobe i preda ga nasilniku, ali ne po svom izboru ili ga
ne uzima ako bude mogao, on je u ovoj situaciji dobroinitelj, dok bi
isto takvo posrednitvo, da bi pomogao nasilniku bilo smatrano loim
djelom. Ono to je uticalo na ovakav ishod jeste lo nijet i loe djelo.
Nijet - jer je elio vladarevu naklonost i imetak, a djelo - jer je poinio
harame i propustio farzove. Razlog, dakle, nije bila oprenost ni kori-
snija i bolja namjera, niti samo namjesnitvo, ako je u jednom trenutku
dozvoljeno, pohvalno ili obavezno, moda ista osoba ima ono to je
obaveznije ili to vie voli, pa e odabrati pree, nekada iz obaveze, a
nekada po vlastitom izboru.
U ovu oblast spada i Jusufovo a.s. namjesnitvo nad trezorom egi-
patskog vladara, ak i sam njegov zahtjev vladaru da ga uini nadzorni-
kom nad dravnim skladitima, iako su vladari i njegovi podanici bili
nevjernici, kako kae Allah d.: Jusuf vam je jo davno donio jasne
dokaze, ali ste vi stalno sumnjali u ono to vam je donio O drugovi
moji u tamnici, ili su bolji raznorazni bogovi ili Allah jedini, svemoni?
Oni kojima se mimo Njega klanjate samo su imena, koja ste im nadje-
nuli vi i preci vai...
Sigurno je i to da su pored svoga nevjerstva imali i neke obiaje i
pravila za uzimanje i troenje imetka na dvoru vladara, njegove porodice
i svite. Sigurno nije bilo po pravilima poslanika i pravde, a Jusuf nije
mogao initi sve to je htio ili kako mu je to nalagala Allahova vjera, jer
to je bio narod koji mu se nije bio odazvao, ali je on postupao pravedno i
sa dobroinstvom i isposlovao je kod vladara prihvatanje vjernika iz svoje
porodice, to mu bez ovog poloaja ne bi bilo mogue. A sve ovo ulazi u
rijei Uzvienog Allaha: Zato se Allaha bojte koliko god moete... Pa
ako se nae vie farzova, a nema naina za ispunjavanje svih - biraj ono
to je potvrenije. U tom sluaju ono ostalo prestaje biti obaveza i ne
smatra se ostavljanjem farza radi preeg od njega, stvarnim naputanjem
toga, kao to se ni injenje manjeg zla u situaciji kada je neminovno da
bi se izbjeglo vee ne smatra stvarnim zlom. Prvo e se i dalje zvati pro-
putanje farza, a drugo injenje harama. U ovim sluajevima to moemo
199
nazvati proputanjem farza sa razlogom i injenjem harama radi veeg
interesa, potrebe ili spreavanja onoga to je gore.
Podruje fkhskih oprenosti je dosta iroko, pogotovo u vremeni-
ma i mjestima gdje nedostaju predaje od Poslanika s.a.w.s. i pravednih
halifa, jer je dosta ovakvih pitanja, a to je manje predaja vie je ovakvih
situacija. Prisustvo ovih sluajeva razlog je razdora u Ummetu, jer kada
su dobro i loe pomijeani otvara se prostor za nedoumicu i nejasnou,
pa jedni gledaju na dobra djela i kod njih prevagne ova strana ma koliko
zla to sa sobom nosilo, a drugi gledaju na lou stranu i ona prevagne,
iako bi time postigli mnoga dobra.
Umjereni su oni koji uzimaju u obzir obje stvari. Uenjak mora
razumjeti vrstu problema. Moe se desiti da bude farz - kao to je pret-
hodilo pojanjenje - u nekim sluajevima prei preko naredbe ili za-
brane, a ne ohalaljivanje ili zapostavljanje. Kao kada nareujui dobro
podstie na grijeh koji je vei - onda ga nee nareivati, izbjegavajui
tako taj grijeh.
Primjer toga je da prijavi nepravednim vlastima grenika, pa mu
presude kaznu koja je vea od poinjenog grijeha ili primjer kada u nje-
govom odvraanju od zla postoji proputanje korisnog dobroinstva od
samog ostavljanja tog loeg djela. Onda e preutjeti samo odvraanje,
bojei se da ne izazove proputanje onoga to su Allah d.. i Njegov
Poslanik naredili i to je kod Njega vee od samog runog ina koji bi
se mogao desiti.
200
uv j e t i i z r i c a nj a s u da t e kf i r a
Safet Kuduzovi i drugi
188

(...) Propis tekfra je u uskoj sprezi sa uslovima (artovima), ali ne mora
znaiti to da ako neki od artova i uvjeta tekfra budu ispunjeni da e se
sud tekfra obavezno nad nekim izrei, ali, ako odreeni artovi tekfra
ne budu ispunjeni - sud tekfra se nikako nee izrei, ili, ako bude izre-
en - bie neispravan!
Uvj eti tekfi ra se di j ele na tri grupe:
a) Uvjeti koje mora ispunjavati poinilac odreenog djela:
1) Teklif - punoljetnost i intelektualna sposobnost osobe.
2) Znanje tj. da osoba zna i da je dobro upoznata s time da je djelo
kojeg ini djelo kufra.
3) Namjerno injenje djela.
4) Slobodan izbor i odabir tj. da osoba nije bila prisiljena na izgovaranje
ili injenje onoga to je kufr. Allah, delle enuhu, kae: Onoga ko
zanijee Allaha, nakon to je u Njega povjerovao, osim ako na to primoran
bude, a srce mu smireno u vjerovanju ostane; one kojima se grudi nevjerstvom
ispune - stii e srdba Allahova, i njih eka patnja velika! (Prijevod zna-
enja, En-Nahl: 106.)
188
Izvod iz proglasa koga su potpisali aktivisti selefjskog uenja u BiH: mr. Safet Kuduzovi,
prof. hadisa; Sabahudin Selmani, prof. hadisa; Abdussamed ef. Buatli; Semir Imamovi, prof.
fkha; Abdulvaris Ribo, prof. hadisa; hfz. Devad Golo, prof. fkha; hfz. Fahruddin Haselji,
prof. fkha; Bilal Dervii, prof. akaida; Adnan Magli, prof. hadisa; Elvedin Pezi, prof. fkha;
Ibrahim Hodi, prof. fkha; Elvedin Huseinbai, prof. fkha; Selvedin Haski, prof. hadisa;
Ajdin Kova, prof. fkha; Muhammed Ikanovi, prof. fkha.
201
b) Uvjeti koje mora ispunjavati (ne)djelo kufra: 1
1) Da odreeno djelo, ili rijei, koje je poinio pametni i punoljetni
musliman, jasno ukazuju na to da su to djela ili rijei nevjerstva
(nakidun min nevakidil-iman evil-islami)!
2) Da dokazi, koji ukazuju na to da su odreeno djelo ili rijei nevjer-
stvo ili riddet, budu jasni, decidni i ispravni.
c) Uvjeti utvrivanja neije krivice:
Neija krivica za odreeni postupak se moe utvrditi samo ispravnim
erijatskim metodama, nikako putem sumnji, izmiljanja, nagaanja,
predvianja ili pretpostavki, a to biva na jedan od sljedea dva naina:
1) Putem ikrara tj. linog priznanja. 2) Putem bejjine tj. svjedoenja
od strane dva pouzdana svjedoka.
Smetnj e koj e se mogu nai na putu i zri canj a
suda tekfi ra ( mevani )
El-Mania, odnosno prepreka ili smetnja, je situacija ili stanje koje, u
sluaju postojanja, nuno iziskuje nepostojanje neega. Npr. prisila je
jedna od smetnji izricanju suda tekfra, pa, u sluaju postojanja prisile
ako ovjek bude prisiljen na injenje djela kufra dotina osoba nee
biti proglaena nevjernikom, ili e se takav sud proglasiti neispravnim
u sluaju da se on izrekne!
189
Smetnje ili prepreke (mevani), su suta
suprotnost uvjetima i uslovima (urut), tako da kada se govori o jedno-
me drugo se obavezno podrazumijeva, odnosno jedno drugo iskljuuju.
Neispunjenje uslova biva preprekom i smetnjom odreenom propisu,
kao to i nestanak odreene smetnje biva uslovom sprovedbe nekog
propisa. Ovo je stav veine uenjaka usuli fkha.
190
189
Pogledaj: erhu Tenkihil-Fusul, str. 82.; Iradul-Fuhul, 1/79.; Nerul-Bunud, 1/34-35.; Mera-
kil-Suud, str. 73.; Muzekkiretu Usulil-Fikhi, str.83.
190
Pogledaj: Bedaiul-Fevaid, 4/12.
202
Smetnje suda tekfra se mogu podijeliti na tri grupe:
a) Smetnje koje se mogu nai kod poinioca odreenog (ne)djela,
koje se u usuli fkhu nazivaju imenom El-Avaridu l-ehlijje, a koje se
mogu podijeliti u dvije grupe:
1) Uroene smetnje one na koje ovjek ne moe uticati poput:
malodobnosti, ludila, senilnosti, zaborava... Ovakve situacije iziskuju
nebiljeenje grijeha, jer osobe ovakvog stanja nisu erijatski obveznici,
ali eventualne tete, koje od njih proiziu, moraju biti nadoknaene.
2) Steene smetnje one na koje ovjek moe pozitivno ili negativno
uticati, poput:
1. Greka
Imam Muslim, Allah mu se smilovao, biljei predaju od Enes b. Malika,
radijallahu anhu, da je Poslanik a.s., rekao: Allah se vie obraduje tevbi
(pokajanju), Svog roba, nego li ovjek koji pustinjom putuje na devi, pa
mu pobjegne, a sa njom mu ode sva hrana i pie, nakon ega je dugo tra-
io sve dok ne oedni, pa, izgubivi svaku nadu da e je nai, lee u hlad
jednog drveta kako bi se odmorio, pa, u takvom stanju oaja, odjedanput
ugleda svoju devu u neposrednoj blizini, kako mirno stoji, te skoi, uhva-
ti je za povodac, i od silne radosti, uzviknu: Boe moj! Ti si moj rob, a ja
sam tvoj Gospodar!? pogreno se izrazivi od siline radosti!
191
Kada kaemo greka, onda mislimo na greku u injenju samog
postupka ili izgovaranju rijei tj. da onaj ko uradi taj postupak ili iz-
govori rije nije imao namjeru za tim a ne mislimo na to da nije imao
namjeru izgovoriti rijei nevjerstva ili uraditi postupak nevjerstva, jer se
takva namjera uope ne uzima u obzir.
192

2. Neznanje
Od najjasnijih dokaza koji govore o validnosti i ispravnosti oprav-
davanja neznanjem jeste hadis koji se biljei u Sahihu,
193
a kojeg prenosi
191
Pogledaj: Sahihul-Buhari, br. 6308.; Sahihu Muslim, br. 2747.
192
Pogledaj vie o ovome u djelu Ibn-Tejmijje, Allah mu se smilovao, Es-sarimul-meslul, str.
177.
193
Buharija, 7067.
203
Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao: Jedan ovjek nijednog dobrog djela u ivotu nije uradio, pa naredi
svojoj porodici da ga, kada umre, spale, pa potom da pola njegova pepela
prospu po kopnu, a pola po moru! Rekao je: Vallahi, ako me Allah bude
proivio, kaznie me kaznom kakvom do tada jo nikoga nije kaznio!
Kada je ovjek umro, djeca postupie kako im bi nareeno. Allah, delle
enuhu, kasnije, naredi zemlji pa sakupi ono to je od njega bilo u njoj,
i naredi moru pa sakupi ono to je od njega bilo u njemu. Kada se nae
pred Allahom, delle enuhu, upita ga: Zbog ega si to uradio? Ree: Zbog
straha od tebe, Gospodaru, a Ti sve najbolje zna - pa mu Allah oprosti!
194
Rekao je ejh Muhammed ibn Abdulvehhab, Allah mu se smilovao:
...a to se tekfra tie, znajte da nevjernikom smatram onoga ko sazna
i spozna Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, vjeru, a nakon to je
saznao i spoznao vjeru, pone iznositi na nju ljage i uvrede, odvraajui
narod od nje, borei se protiv onih koji je u praksi sprovode. Ovakvu
osobu ja smatram nevjernikom, a veina muslimanskog ummeta, hvala
Allahu, nisu takvi...!
195
194
ejhul-islam Ibnu Tejmijjje, Allah mu se smilovao, kae: Uvijek navodim ovaj hadis
Ovaj ovjek je posumnjao u Allahovu, delle enuhu, mo, i u to da Allah, delle enuhu, moe
oivjeti rasuti pepeo, ak je i povjerovao u to da nee biti oivljen to je oito djelo nevjerstva
(kufr), na osnovu konsenzusa svih muslimana, ali u pozadini svega je ipak bio vjernik koji se
plaio Allahove, delle enuhu, kazne, zbog ega mu je Allah, delle enuhu i oprostio! Pogle-
daj: Medmuul-Fetava, 3/231., 11/409-410, 28/501.
Na drugom mjestu, ejhul-islam Ibnu Tejmijje, Allah mu se smilovao, nam ovaj hadis detalj-
nije pojanjava, pa kae: Ovaj ovjek je zapao u sumnju (ekk), i neznanje (dehl), po pitanju
Allahove, delle enuhu, moi da On moe ponovo oivjeti ovjeka, nakon to bude spaljen i
pepeo mu razasut bude; da moe oivjeti mrtva ovjeka i sakupiti ga nakon svega toga!? Dakle u
pitanju su dvije veoma bitne stvari: 1) Osnova u vezi Allaha, delle enuhu tj. vjerovanje u to da
je Allah, delle enuhu, u stanju sve uiniti (el-iman bil-kadai vel-kader). 2) Osnova u vezi vjero-
vanja u Sudnji Dan tj. vjerovanje u to da e Allah, delle enuhu, oivjeti ovog mrtvaca, i da e
ga nagraditi za njegova djela. I pored svega navedenog, kada je ovaj ovjek u osnovi vjerovao
u Allaha d., i u Sudnji Dan tj. da Allah, delle enuhu, nagrauje i kanjava poslije smrti, a
prethodno je uradio jedno dobro djelo, a ono je iskreni strah od Allahove, delle enuhu, kazne
zbog poinjenih grijeha, Allah, delle enuhu, mu je oprostio grijehe zbog toga to je vjerovao
u Njega i u Sudnji Dan, i zato to je imao jedno dobro djelo! Pogledaj: Medmuul-Fetava,
12/491.; El-Sebinijjeh Bugjetul-Murtad, str. 342.
195
Pismo kojeg je poslao Suvejd el-Irakiju, alimu Iraka, ije je puno ime Abdurrahman b. Ab-
dullah, a koje se nalazi u djelu Tarihu Nedd, na strani 320.
204
3. Pogreno razumijevanje
ejhul-islam Ibnu Tejmijje, Allah mu se smilovao, kae: Nee se sma-
trati nevjernikom osoba koja je muteewil, a imala je za cilj slijeenje
Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, (mutabea), pa se ak nee
smatrati ni fasikom u sluaju da je osoba inila idtihad pa pogrijei-
la.
196
Ovo je opepoznata stvar kada je praktini dio propisa u pitanju
(mesailul-amelijjeh). to se tie pitanja vjerovanja (mesailul-akaid),
veliki broj ljudi proglaava nevjernicima one koji na tom polju pogri-
jee, a ovakav stav se ne biljei niti od jednog ashaba, niti od onih koji
se u dobru povedoe za njima, niti od ijednog imama muslimana. U
osnovi su takve fraze i stavovi naslijee novotara (ehlul-bidea) koji uve-
du novotariju u vjeru, a potom tekfre svakoga ko im se suprostavi u
tome, poput haridija, mutezila, dehmijja, u to su, naalost, zapali i
brojni sljedbenici priznatih utemeljitelja pravnih kola, Malika, afje,
Ahmeda i ostalih...!
197
(...)
4. Prisila
Smetnja prisile je suta suprotnost uvjetu line volje i slobodnog oda-
bira, a dokaz koji nam ukazuje na validnost prisile kao opravdanja, je-
ste slijedei ajet: Onaj ko u Allaha uznevjeruje, nakon to je u Njeg
vjerovao - izuzev ako bude primoran, a srce mu smireno u vjerovanju
ostane - one kojima se nevjerstvo bude mililo stii e srdba Allahova, i
njih eka patnja velika! (Prijevod znaenja, En-Nahl: 106.)
Imam Kurtubi, Allah mu se smilovao, kae: Islamska ulema je
slona na tome da ko bude prisiljen i prinuen na nevjerstvo, sve do
momenta da mu ivot doe u pitanje, nema grijeha ako uznevjeruje tj.
kae ili uradi neko od djela nevjerstva (kufra), a srce mu i dalje bude
196
Greka od strane medtehida, moe proizai iz nekoliko razloga: 1) erijatski tekst, koji
govori o neemu, nije stigao do njega, 2) erijatski tekst mu je stigao ali ga je smetnuo sa uma,
3) erijatski tekst mu je stigao ali po njegovim kriterijumima nije sahih, 4) erijatski tekst mu
je stigao ali ne primjeuje u njemu nikakvu smetnju ili zabranu za odreeni postupak kojeg
ini, i 5) erijatski tekst mu je stigao ali ga smatra derogiranim. Vie o ovome potrai u po-
znatom djelu ejhul-islama Ibnu Tejmijje, Allah mu se smilovao, pod imenom Ref ul-Melam
anil-eimmeh el-ealam.
197
Pogledaj: Minhadus-Sunneh, 5/239.
205
smireno u vjerovanju (imanu)! Nee mu se razvrgnuti brak, niti e se
proglasiti nevjernikom!
198
5. Slijepo slijeenje
Ibnul-Kajjim, Allah mu se smilovao, kae: Novotari koji imaju ne-
vjernika ubjeenja, i zastupaju nevjernike stavove poput onih koji
negiraju stvorenost svijeta, tjelesno proivljenje, Allahovo univerzalno
znanje, kao i to da Allah, delle enuhu, postupa shodno Svojoj volji
od takve osobe se ne prihvata svjedoenje, jer takva osoba nije mu-
sliman!
to se tie novotara koji pripadaju sveopem muslimanskom kor-
pusu, ali, koji kontriraju ostalim muslimanima u nekim primarnim pi-
tanjima ove vjere, poput rafdija, kaderija, dehmija, gulatul-murdieh,
i njima slinih skupina, oni se mogu podijeliti na nekoliko grupa:
1. Osoba neznalica (dahil), koja se slijepo povodila za ostalima
(mukallid), koja u osnovi ne pripada skupini intelektualaca. Spome-
nuta osoba se ne proglaava nevjernikom (kafrom), niti velikim grije-
nikom (fasikom), niti e mu se svjedoenje odbijati u sluaju da nije
bio u mogunosti poduiti se uputi. Njegov status je status potlaenih
ljudi, ena i djece, koji nisu bili u stanju pronai sebi izlaz iz situacije u
kojoj su se nali. Za spomenute, nadati se je da e im Allah, delle enu-
hu oprostiti grijehe, a Allah je doista Milostiv, i grijehe oprata.
2. Osoba koja je bila u stanju pitati, i uputu potraiti, i istinu spo-
znati, ali je sve to zapostavila zanimajui se ovosvjetskim potreptina-
ma, ili vlau, ili uivanjima... Takva osoba je nemarna (muferrit), i
zasluna je kazne. Postala je grijena time to nije izvrila obavezu ta-
kvaluka prema Allahu, delle enuhu, shodno svojim mogunostima.
198
Pogledaj: Tefsirul-Kurtubi, 10/119-120.; Fethul-Kadir, 3/278-280. Vie podataka o prepreci
prisile, njenim oblicima, i stavovima islamske uleme o njoj, pogledaj u slijedeim djelima:
Taazimu kaderis-salat, str. 930; El-Mugni, 8/292-295; Sahihul-Buhari sa erhom od Ibnu Betta-
la, Kitabul-Ikrah, 8/290-294; Sahihul-Buhari sa erhom od Ibnu Hadera, 12/311-315; Sahi-
hul-Buhari sa erhom od imama El-Ajnija, 24/95-98; Tefsirul-Kurtubi, tefsir zadnjeg ajeta sure
el-Bekara, 3/432; Isarul-Hakk od Ibnul-Vezira, str.395-396; El-Bahrur-Raik, 5/134; Tefsir 28.
ajeta sure Alu Imran od imama Kurtubija, Ibnu Kesira, evkanija; Damiul-ulum vel-hikem,
erh 39. hadisa; Menhed Ibnu Tejmijje f meseletit-tekfr, 1/266-270; Davabitul-Tekfr, str. 365-
385; Nevakidul-Iman el-iitikadijjeh ve davabitul-tekfr indes-selef, 2/5-19.
206
Status ove osobe je kao i status svih ostalih ljudi koji nisu izvrili svoje
obaveze! Ako su novotarija i slijeenje strasti izraajniji od slijeenja
Sunneta i Pravog puta, njegovo svjedoenje e biti odbaeno, a ako sli-
jeenje Sunneta i Pravog puta bude izraajnije, prihvatit emo njegovo
svjedoenje.
3. Osoba koja je pitala, i traila, i kojoj je uputa pojanjena, ali je
nije prihvatila, i ostavila je ili zbog slijepa povoenja za ostalim (taklid),
ili zbog pristrasnosti onome na emu je (teassub), ili je u osnovi mrzila
uputu (bugd), ili iz neprijateljstva prema ljudima koji su bili na uputi
(muadat). Ovakva osoba je u najmanju ruku veliki grijenik (fasik), a
to se tie osude date osobe na kufr (tekfr), to pitanje e biti podlono
idtihadu i detaljnijem obrazlaganju!
199
b. Smet nj e koj e s e mogu nai
pri poi nj enom ( ne) dj el u:
1) Da odreeno djelo ili rijei, koje pametni i punoljetni musliman
izvri, ne ukazuju jasno na to da su to djela ili rijei nevjerstva.
2) Da dokazi, kojima se dokazuje da je odreeno djelo ili da su
odreene rijei, nevjerstvo ili riddet, nisu jasni, niti kategoriki, ili da
nisu decidni, ili su pak neispravni.
200
c) Smet nj e pri ut vri vanj u nei j e kri vi ce:
1) Nepostojanje linog priznanja (ademul-ikrar).
2) Nepostojanje dva pouzdana svjedoka.

Obavezno pravljenje razlike izmeu proglaavanja pojedinca ili
grupe muslimana nevjernikom i izmeu ope kvalifkacije (suda)
postupka i rijei (tekfrul-muajjen i tekfrul-mutlak)
199
El-Turukul-hukmijje, str. 174.
200
Pogledaj detaljnije: Iktidau-s-siratil-mustekim, Ibn-Tejmijje, 80 85.
207
Poznati uenjak, dr. Abdul-Aziz b. Muhammed el-Abdul-Latif, u
svom djelu Nevakidul-imanil-kavlijjeh vel-amelijjeh na str. 52-54. kae:
Ehlu-sunnet vel-demaat pravi razliku izmeu uoptenog izricanja
suda tekfra, i tekfra odreenog muslimana (pojedinac ili grupa). U
prvom sluaju (et-tekfrul-mutlak), izrie se uoptena osuda da je, osoba
koja uradi to i to, ili kae to i to nevjernik! U drugom sluaju (el-tekfr
el-muajjen), kada je ve u pitanju odreena osoba (taj i taj), koja je ura-
dila ili rekla neto to je od djela kufra apsolutno se ne smije progla-
siti nevjernikom sve dok se ne ispune traeni uvjeti, i dok se odreene
smetnje sa tog puta na uklone. Nakon ispunjenja uvjeta, i otklanjanja
smetnji, protiv takve osobe je dokaz uspostavljen, kojeg ako odbije po-
staje nevjernikom!
Ako spoznamo razliku izmeu Et-tekfrul-mutlak i Et-tekfrul-
muajjen, uvidjeemo greke dvije vrste ljudi: 1) onih koji su po ovome
pitanju maksimalno pretjerali, osuujui odreenog pojedinca na ne-
vjerstvo bez pravljenja ikakva izuzetka, i bez osvrta na osnovne uvje-
te i prepreke, i 2) onih koji su se apsolutno ustegli od proglaavanja
odreenog pojedinca nevjernikom (nakon njegova ispunjenja svih ne-
ophodnih uvjeta), u potpunosti anulirajui oblast riddeta iz islamskog
zakonodavstva.
201
201
ejhul-islam imam Ebu Abdullah el-Zehebi, Allah mu se smilovao, u svom djelu Mizanul-
Itidal, 3/39, kae: Musliman mora biti blag prema ummetu Muhammeda, sallallahu alejhi
ve sellem,, i ne smije im tek tako oduzimati iman ili islam - to je jedno od glavnih obiljeja
Haridija i Muutezila, koji zbog velikih grijeha - nevjernicima progaavaju pripadnike kible, a
niti emo ih opisivati savrenstvom u vjeri i imanu - to je jedno od glavnih obiljeija Murdija.
Musliman je osoba od ijeg jezika i ruku su sigurni ostali muslimani!
Dzi had, ne te rori zam
211
te r or i z a M:
z na e nj e , hi s t or i j a i v e z a s r e l i gi j oM
Fikret Kari
202
Teroristiki napad na Sjedinjene Amerike Drave 11. septembra 2001.
godine doveo je, nakon zapanjenosti razmjerama i nainom izvrenja
zloina, u fokus svjetske panje fenomen terorizma i njegovu vezu s
religijom, u ovom sluaju konkretno s Islamom.
Poznato je da postoji jako uvjerenje da od kasnih 1960-tih svijet
ivi u dobu terorizma. Dogaaji 11 septembra osnaili su to uvjere-
nje: novi vijek zapoeo je sa, do sada najrazornijim teroristikim na-
padom izvrenim od strane pod-dravnih inilaca. Poznavati sutinu
fenomena koji tako drastino utie na nae ivote, postaje imperativ. U
tom smislu, vrijedno je imati uvid u rezultate naunog bavljenja suti-
nom, formama, uzrocima i prirodom terorizma.
Takoe je poznato da je kroz historiju koritenje nasilja bilo mo-
tivisano ili opravdavano na razne naine. Ti referentni okviri mogu se
svesti na dvije vrste: svjetovne ideologije i religije. Ovaj drugi sluaj za
nas je posebno vaan: kako je mogue da se religija, koja u principu
propovijeda mir i slobodu od straha, povee sa koritenjem nasilja radi
zaplaivanja, to teror doslovno znai.
Odgovor na ovo traiemo putem razmatranja nekoliko pitanja:
ta je terorizam i kako se on defnie, kakve su njegove historijske ma-
nifestacije, kakva je njegova veza sa religijom - da li je on inherentan
odreenim religijskim uenjima ili predstavlja historijski uslovljen ma-
njinski fenomen, te kako je dolo do toga da se javi nasilje koje se poziva
na religiju.
202
Glasnik Rijaseta islamske zajednice u BiH, vol.LXIV, no. 3-4 (mart-april) 2002, 253-284.
212
Tragajui za odgovorima na ova pitanja koristiemo dva glavna me-
toda - konceptualnu analizu i historijsko-komparativni pravni pristup.
1. Problem defi ni sanj a terori zma
U posljednjih nekoliko decenija objavljena je cijela biblioteka radova o
terorizmu. Osnovani su posebni instituti za njegovo izuavanje i uvede-
ni specijalni kursevi na univerzitetima - ali i pored svega toga i dalje ne
postoji opta saglasnost oko defnicije ovog fenomena. U ve klasinom
referentnom djelu Politiki terorizam: novi vodi o uesnicima, autorima,
konceptima, bazama podataka, teorijama i literaturi
203
poznati autoritet
u ovoj oblasti Alex Schmid naveo je 109 defnicija terorizma. Suoeni
sa ovakvom situacijom strunjaci su reagovali na razliite naine. Neki
su pokuali da identifkuju najee spomenute elemente u ovim def-
nicijama, da bi ih zatim ukljuili u jednu novu sintetizovanu defniciju,
odnosno da ponude vlastitu defniciju. Drugi autori su predloili da
se odustane od pokuaja davanja sveobuhvatne (konotativne) defnici-
je i da se pristupi defnisanju putem navoenja primjera (denotativna
defnicija).
204
Ovaj metod, kao praktino rjeenje, prihvatile su neke
nacionalne vlade i meunarodne organizacije, u namjeri da sprijee i
kazne poinioce pojedinih oblika terorizma. Stav tree grupe autora,
da terorizam ne treba uopte defnisati poto se on, kao i pornografja,
prepozna kada se vidi, nije naiao na iroko prihvatanje, jer je poznato
da jedna ista osoba moe za nekoga biti terorista a za drugoga borac za
slobodu. Terorista se, dakle, ne moe prepoznati kada se vidi.
Naunici koji konstatuju tekoe oko defnisanja fenomena tero-
rizma nisu se, naravno, mogli ogluiti na pitanje ta je uzrok tih teko-
a, zbog ega se jedan fenomen globalnog karaktera ne moe precizno
odrediti. U tom smislu navode se najmanje dva razloga.
205

203
Political Terrorism: A New Guide to Actors, Authors, Concepts, Data Basis, Teories and Lite-
rature (Amsterdam: Nort Holland Publishing Company, 1988).
204
Leonard B. Weinberg i Paul B. Davis, Introduction to Political Terrorism (McGraw - Hill
Publishing Company, 1989), 4-5.
205
Leonard B. Weinberg, op. cit, 3-4.
D z i h a d, n e t e r o r i z a m
213
Prvo, terorizam je veoma star fenomen u ljudskoj historiji. Ispolja-
va se u razliitim oblicima i javlja u razliitim historijskim okolnosti-
ma te ga je teko pretoiti u defniciju koja bi obuhvatala sve njegove
sutinske osobine. Drugo, ova rije posjeduje negativan politiki naboj
i vrlo esto je koritena od pojedinih vlada s ciljem diskreditacije poli-
tikih protivnika bez obzira na metode njihovog djelovanja. Zbog ovih
negativnih konotacija ni jedna grupa niti pojedinac koji pribjegavaju
metodima terorizma ne nazivaju sebe teroristima. Propaganda i beskru-
pulozna upotreba ovog termina uinila je tekim njegovo objektivno
defnisanje i izuavanje.
U ovoj sekciji daemo jedan saetak pokuaja defnisanja terorizma
kako u odgovarajuim naunim disciplinama tako i u domaem i me-
unarodnom pravu.
1. 1 Et i mol ogi j a i hi s t ori j a t er mi na
Oksfordski engleski rjenik (Te Oxford English Dictionary) daje veoma
detaljnu i zanimljivu historiju termina terorizam i njegovih izvedeni-
ca.
206
Teror (lat. terror - terrorem, gl. terrere, zaplaiti), oznaava (1) sta-
nje prestraenosti, uasa, intenzivnog straha, strave ili groze; (2) djelo
ili osobinu koja ulijeva strah. Terorizam je sistem straha, strahovlada.
(Izam - ovdje oznaava sistem a ne ideologiju.) U ovom znaenju
rije terorizam upotrijebljena je prvi put 1795 da oznai vladavinu pu-
tem zastraivanja na nain kako je to radila stranka na vlasti u Francu-
skoj tokom revolucije 1789-94. U tom smislu, teroristi su bili Jakobin-
ci, njihovi agenti i sljedbenici, posebno oni povezani sa revolucionar-
nim sudovima tokom perioda Vladavina Terora (Te Reign of Terror)
od marta 1793 do jula 1794. Drugo optije znaenje rijei terorizam,
koje se vremenom razvilo, jeste politika koja ima za cilj da utjera strah
u kosti onima protiv kojih se koristi; koritenje metoda zastraivanja;
in zastraivanja ili stanje zastraenosti. Samim tim i termin terorist
206
Te Oxford English Dictionary, second edition, prepared by J. A. Simpson and E. S. C.
Weiner (Oxford: Clarendon Press, 1989), 17: 820-821.
214
zadobio je optije znaenje. To je svako ko nastoji da podupire svoje
stavove putem sistema zastraivanja prinudom. Rjenik zakljuuje da
danas termin terorist obino oznaava lana neke tajne ili strane or-
ganizacije koja ima za cilj da izvri prinudu na odreenu ustanovljenu
vladu putem akata nasilja protiv te vlade ili njenih graana.
Dakle, terorizam je u modernoj historiji zapoeo kao nain vlada-
vine koju jedan reim provodi nad svojim graanima. Vremenom je
drava kao akter terorizma ustupala mjesto pod-dravnim organizacija-
ma. Isto tako, terorizam je zapoeo kao unutranji fenomen pojedinih
drava da bi preao dravne granice i poprimio meunarodni karakter.
Ovaj historijski razvoj naao je odraz u akademskim razmatranjima su-
tine terorizma, njegove prirode i vrsta, te naporima da se on pravno
defnie i inkriminira.
1. 2 Akadems ko def i ni s anj e t erori zma
U radovima akademskog karaktera terorizam se defnie ili putem iden-
tifkovanja bitnih elemenata koji su spomenuti u ponuenim defnici-
jama ili putem nuenja novih sintetizovanih defnicija. Prvi pristup se
moe vidjeti u knjizi Meunarodni terorizam: uvod u koncepte i uesnike
koju je napisala Dona M. Schlagheck.
207
Bitni elementi koji konstituiu
terorizam, prema ovom autoru, su:
(1) Terorizam ukljuuje koritenje nasilja ili prijetnju nasiljem. Koncept
nasilja se redovno pojavljuje u defnicijama terorizma. Nasilje ima
tri aspekta: (1) namjeru da se uini teta ili prouzrokuje povre-
da; (2) djela koja proizvode tetu ili povredu (postavljanje bombi,
atentati, otmice i slino); (3) predstava o rtvama koji su ciljevi ili
svjedoci nasilja.
(2) Teroristiko nasilje je nepredvidivo. Ko e biti meta nasilja, kada i
gdje - ne zna se do poetka napada. Neizvjesnost i nepredvidljivost
nasilja poveavaju tjeskobu poto je svako ugroen.
207
Donna. M. Schlagheck, International Terrorism: An Introduction to the Concepts and Actors
(Lexington, Massachusetts/ Toronto: Lexington Books, 1988), 1-9.
215
(3) rtve terorizma imaju uvijek simboliku vrijednost. Mete teroristi-
kog nasilja su izabrane zbog toga to njihov identitet, lokacija ili
aktivnost simboliziraju neto to teroristi ele napasti. Obino se
pravi razlika izmeu neposrednih rtava nasilja, koje su stvarno
napadnute, i ire publike koja je cilj zastraivanja i kojoj teroristi
putem nasilja prenose odreenu poruku.
(4) Teroristi ele publicitet. Teroristiko nasilje nema za cilj da zastrai
ili ubije neposredne rtve nego da utie na iru publiku. Zato tero-
rizam trai publicitet.
(5) Teroristi imaju politike ciljeve. Teroristi ne ele jednostavno da za-
strae svoje rtve. Oni ele da postignu odreene ciljeve. Ti ciljevi
mogu biti lina dobit (kriminalni terorizam), manifestacija mental-
nih bolesti i problema (psihopatski terorizam) ili politiki (politiki
terorizam). Politiki ciljevi mogu biti nacionalno osloboenje, na-
metanja odreenih ideologije i slino.
(6) Terorizam posjeduje veliku feksibilnost. Terorizam moe da koristi
svako - vlade, grupe ili pojedinci i moe se koristiti protiv svakoga.
Ova feksibilnost se vidi u trasformaciji terorizma od unutranjeg
problema pojedinih zemalja (domai terorizam) do meunarodnog
problema (meunarodni terorizam).
(7) Terorizam je veoma kompleksno pitanje. Terorizam obuhvata brojne
oblike nasilja, razliite motive i nema dokazanih rjeenja. Kom-
pleksnost ovog fenomena vidi se u neslaganju oko toga kada se i za
koga ova etiketa moe koristiti.
Isti autor navodi i jednu defniciju sintetikog karaktera o ijim
elementima postoji iroka saglasnost. Ta defnicija glasi:
Terorizam je nepredvidivo nasilje ili prijetnja nasiljem. Cilja
simbolike rtve i iskoritava publicitet za postizanje politikih
ciljeva putem prinude. Moe biti koriten od strane grupe ili
drava protiv grupa ili drava.
208
208
Donna. M. Schlagheck, op. cit, 8.
216
Drugi primjer sintetizovane defnicije jeste prijedlog Alexa Schmida,
ocijenjen kao do sada najrigorozniji napor da se defnie ovaj fenomen.
Na osnovu analize 109 razliitih defnicija terorizma, ovaj autor je izabrao
16 najee spomenutih elemenata i spojio ih u jednu defniciju koja glasi:
Terorizam je metod ponovljenih akcija nasilja koji podstie
uznemirenost, koriten od strane (polu) tajnih pojedinaca,
grupa ili dravnih inilaca, zbog idiosinkrazijskih, kriminalnih
ili politikih razloga, gdje nasuprot atentatu- neposredni ciljevi
nasilja nisu i glavni ciljevi. Neposredne ljudske rtve nasilja su
openito izabrane nasumice (ciljevi anse) ili selektivno (pred-
stavniki ili simboliki ciljevi) iz okvira ciljane populacije, i
slue kao proizvoai poruke. Prijetnja i proces komunikacije
izgraen na nasilju izmeu teroriste (organizacije), (ugroenih)
rtava i glavnih ciljeva koriste se radi manipulacije glavnog cilja
(publike), preobraavajui je u cilj terora, cilj zahtijeva ili cilj
panje, zavisno od toga da li se prvenstveno eli postii zastra-
ivanje, prinuda ili propaganda.
209
Razliite defnicije terorizma odraavaju napore strunjaka da iden-
titfkuju sutinu ovog fenomena, njegove manifestacije, te da ponude
njegovo teorijsko objanjenje.
U nauci, terorizam se generalno smatra vrstom politikog nasilja. To
nije ideologija ve strategija koja moe biti koritena od strane pojedina-
ca, grupa ili drava za razliite ciljeve.
210
Kao takav terorizam je instru-
mentalno nasilje- on nije sam sebi cilj. On je takoe i besmisleno nasilje u
smislu da kida uobiajene veze izmeu uzroka i posljedice, krivice i kazne
(npr. ubijanje turista koji obilaze antike spomenike i nemaju nikakvih
veza sa politikom situacijom koja inicira teroristiki akt).
S obzirom na to ko su izvrioci teroristikog akta postoje dvije vrste
terorizma: terorizam odozdo (terorizam privatnih pojedinaca i gru-
pa, odnosno pod-dravnih organizacija), i terorizam odozgo (dravni
209
Alex. P. Schmid, op. cit., 28. Prevodi svih defnicija i citata dati u ovom lanku su autorovi.
210
Leonard B. Weinberg, op. cit, 6-10.
217
terorizam). Moe se govoriti i o treoj kategoriji- pomaganju privatnih
teroristikih grupa od strane drava (dravno sponzorisanje terora).
Prva i trea vrsta terorizma privlae glavninu panje strunjaka i
vlada kako u pogledu izuavanja, dokumentacije, teorijskog objanjenja
tako i u pogledu zakonske regulative, spreavanja i kanjavanja. U broj-
nim sluajevima danas se cijeli fenomen terorizma svodi na ove dvije
vrste, iji primjeri ispunjavaju hronologije ovog zloina.
Kao primjeri ove vrste terorizma mogu se navesti bombake kam-
panje Irske republikanske armije (IRA), napadi Ermenske tajne armije
za osloboenje Ermenije (ASALA) na turska diplomatska predstavni-
tva 1970tih, bombake kampanje ETA (Baskijska domovina i sloboda)
protiv panske vlade, postavljanje bombi i kidnapovanje javnih linosti
od strane Frakcije Crvene armije (RAF) u Njemakoj 1978, otmice
civilnih aviona, napad na izraelske sportiste na olimpijadi u Minhenu
1972, te otmica broda Achille Lauro 1986 od strane palestinskih orga-
nizacija i tako dalje.
Pomaganje privatnih teroristikih organizacija od strane drava na-
ziva se dravno sponzorisanje terorizma.
211
Ta pomo se moe, izmeu
ostalog, iskazivati u politikoj, fnansijskoj i diplomatskoj podrci, pru-
anju utoita teroristima, davanju vojne ili paravojne obuke i slino.
Drave koje pomau teroristike organizacije nazivaju se teroristike
drave (terrorist state), na osnovu prakse SAD od 1979 da Dravni
sekretar podnosi godinji izvjetaj Kongresu o terorizmu radi uspostav-
ljanja sankcija prema dravama koje ponovljeno pruaju podrku ak-
terima meunarodnog terorizma. Teroristike drave su takoe i one
koje putem svojih agenata direktno uestvuju u aktima meunarodnog
terorizma.
Druga vrsta terorizma - dravni terorizam - (state terrorism) postoji
u sluaju kada jedna drava koristi nasilje u irokom obimu s ciljem
da promijeni ponaanje onih koji nisu direktni cilj napada.
212
U ovom
sluaju pojedini reimi koriste dravnu maineriju sile za zastraivanje
211
Adrian Guelike, Te Age of Terrorism and the International Political System (London, New
York: Tauris Academic Studia, 1995), 148.
212
Ibid, 8.
218
pojedinih grupa vlastitog stanovnitva. Primjeri ove vrste terorizma su
veoma brojni: nacistiki teror u Njemakoj (1933-1945), komunistiki
teror u Sovjetskom Savezu (1929-1946), prljavi rat u Argentini protiv
subverzivnih elemenata (1976-1983) i tako dalje.
213
Dravni terori-
zam je posebno ubojit: poto drava posjeduje monopol sile nastaju
katastrofalne posljedice kada se ta sila upotrijebi kao sredstvo terora.
Meutim, i pored ubojitosti dravnog terorizma, rairena je tendencija
u nae doba da se on ne uzima u obzir ukoliko ne prouzrokuje meuna-
rodne implikacije. Reimi koji praktikuju dravni terorizam maskiraju
svoju aktivnost orwelianskim izrazima kao to su borba protiv sub-
verzivnih elemenata, kontra-terorizam, ciljana ubistva i tako dalje.
Postoji jo jedna podjela terorizma - na domai i meunarodni - s
obzirom na to da li su svi poinioci teroristikog akta iz jedne ili vie ze-
malja. U sluaju domaeg terorizma svi relevantni elementi - poinioci,
rtve, mjesto izvrenja i ciljana populacija - su u istoj zemlji. S druge
strane, meunarodni terorizam je onaj gdje je jedan ili vie relevantnih
elemenata inostranog karaktera.
Kada se pristupi praktinoj primjeni ove klasifkacije javljaju se
tekoe kako zbog nedostatka preciznog razgranienja izmeu razlii-
tih kategorija tako i zbog prisustva politikog faktora u kvalifkovanju
odreenih akata. To je manje sluaj u pogledu pod-dravnog terorizma
nego u sluaju dravnog terorizma. Na primjer koja je granica izmeu
meunarodnog dravnog terorizma i agresije? U tom sluaju odgovor se
obino nudi u stavu da je dravni meunarodni terorizam (state direc-
ted international terrorism) koritenje nasilja niskog intenziteta koje ne
dostie nivo agresije.
214
Ili, koja je granica izmeu meunarodnog dr-
avnog terorizma i odmazde odnosno legitimne odbrane drave koja je
predmet napada? Mogui odgovor na ovo pitanje je teorija pravednog
rata o kojoj e biti kasnije govora.
Konano vano pitanje koje se raspravlja u literaturi o terorizmu je-
ste njegova pravna priroda. I u ovom sluaju nude se razliiti odgovori.
213
Donna M. Schlagheck, op. cit, 47-50.
214
Vidi na primjer, Noam Chomsky, International Terrorism: Image and Reality in Western
State Terrorism ed. Alexander George (Cambridge, UK: Polity Press, 1991), 14.
219
Tri teorijske pozicije o terorizmu (shvaenom kao nasilje pod-dravnih
grupa) se posebno istiu.
215

Prema prvoj poziciji, terorizam je zloin kanjiv po zakonima svih
drava. Teroristi su kriminalci. Oni imaju politike motive ali ti motivi
ne opravdavaju pribjegavanje nasilju niti mijenjaju njegov karakter, na-
silje u sutini ostaje kriminalno. Teroristima se bavi krivino pravosue
odgovarajuih zemalja.
Prema drugoj poziciji, terorizam je oblik ratovanja (konfikt niskog
intenziteta). Terorizmom se zato bavi vojska i njene specijalne jedinice.
Prema ovom stanovitu, teroristi su ratni zloinci odgovorni za krenje
ratnog prava ili za zloine protiv mira zato to su nepravedno poveli rat.
216

Meutim, teroristi ne vode rat jer operiu u doba mira i izbjegavaju vojni
odgovor. Iako se esto ele predstaviti kao vojnici, te u nazivima svojih
organizacija koriste vojnu terminologiju (na primjer, armija, brigada,
snage, itd), oni nisu vojna formacija jer nemaju jasnu politiku kontro-
lu, uniforme, lanac komandovanja i ne nose otvoreno oruje. Osim toga,
ta je rat stvar je defnisanja nacionalnog i meunarodnog prava, a to
znai prava ustanovljenih drava a ne pod-dravnih organizacija. U veini
sluajeva napadnute drave odreuju da li se smatra da teroristi vode rat
ili ne, te se teroristima redovno odbija status zaraene strane.
Trei stav je da je terorizam manifestacija dubokih socijalnih i po-
litikih problema. Na meunarodnom planu to moe biti borba protiv
kolonijalizma i strane okupacije, rasizma, diskriminacije, nezaposleno-
sti, drutvenih razlika i tako dalje. Terorizam se takoe vidi kao oruje
slabih, pratilac modernog industrijskog i postindustrijskog doba, re-
zultat demokratizacije nasilja i slino.
Za neke autore, kao to je Leonard B. Weinberg, ima elemenata
istine u sve tri ove pozicije. Kako e se odgovoriti na terorizam zavisi od
procjene pojedinih vlada s kakvom vrstom izazova, odnosno prijetnje
se suoavaju.
217
Za druge autore, kao to je Paul Gilbert, terorizam ima
dvojnu prirodu - on je i rat i zloin- ali se tako ne moe istovremeno
215
Leonard B. Weinberg, op. cit, 152; Paul Gilbert, op. cit, 47-51.
216
Leonard B. Weinberg, op. cit, 152; Paul Gilber, op. cit, 7, 43.
217
Isto, 153.
220
tretirati od strana ukljuenih u konfikt. Drava ne moe istovremeno
koristiti i civilno i ratno pravo protiv terorista. Ona treba da odlui koju
opciju e da koristi. Teroristi, sa svoje strane, ne mogu odravati svoju
politiku ulogu i priznavati da su kriminalci. Ako ele da se prihvate
kao zaraena strana moraju u najmanju ruku pretendirati da se pridra-
vaju pravila ratovanja.
218
Stav o pravnoj prirodi terorizma odreuju nain na koji e se od-
govoriti na ovu prijetnju. Ako se terorizam smatra za zloin onda, kako
navodi britanski politolog Paul Wilkinson, odgovor treba da slijedi pra-
vilo vladavine zakona (rule of law). To znai da: (1) prekrioci prava
mora da budu kanjeni; (2) kazna mora biti individualna - samo za po-
inioce - a ne da se pretvori u odmazdu protiv grupa za koje se misli da
simpatiu teroriste; (3) organi za primjenu prava mora da funkcioniu
u okviru zakona.
219
Ako se terorizam smatra za rat onda odgovor treba da slijedi doktri-
nu pravednog rata. Ova doktrina razvijena je tokom historijskog isku-
stva Evrope i u odreenom obimu nala odraza i u Povelji Organizacije
Ujedinjenih Nacija.
220
Po ovoj doktrini postoje pravedni i nepravedni
ratovi. Pravedni rat je onaj koji ispunjava dva uslova: (1) da se vodi za
pravedan cilj, odnosno da se posjeduje pravo na rat (jus ad bellum) i (2)
da se vodi po pravilima prava u ratu (jus in bello). Pravo na rat ima se ili
radi kanjavanja za zlo koje je uinjeno (na primjer, neizazvan napad) ili
radi samoodbrane. U sluaju kanjavanja mora se posjedovati odgovara-
jua vlast za pokretanje rata poto jedino vlast moe razlikovati javno zlo
od privatne povrede, te pravedna namjera koja se izraava u poboljanju
stanja stvari a ne u reagovanju u srdbi ili zbog animoziteta to moe da
onemogui izglede za dugoroni mir i pravdu. Takoe se trai da drava
koja se opredjeljuje za rat ima razumnu nadu za uspjeh, te se ratu moe
pribjei samo ako postoje veliki izgledi za uspjeh u otklanjanju poi-
njenog zla. U sluaju odbrane takoe se trai odgovarajua vlast, koja
218
Paul Gilbert, op. cit, 57.
219
Paul Wilkinson, Terrorism and the Liberal State (New York: New York University Press,
1986), 125 -142.
220
O ovoj teoriji vidi Paul Christopher, Te Ethics of War and Peace: An Introduction to Legal
and Moral Issues (Englewood Clifs, New Jersey: Prentice Hall, 1994), 8-133.
221
treba da procjeni da li je grupa stvarno ugroena i da li moe reagovati
radi svoje odbrane. Meutim ne trai se postojanje anse za uspjeh da
bi odbrana bila opravdana poto nema drugog naina da se postigne
sigurnost.
Pravo u ratu odreuje koja se sredstva, protiv koga i u kojoj mje-
ri mogu upotrijebiti. Na primjer, kontra-napad se moe vriti samo u
mjeri koja je potrebna da se kazni poinilac izbjegavajui bilo kakav
napad na nevine. U sluaju samoodbrane pravilo je da se ne moe initi
vie nego to je neophodno za odbijanje napadaa ili povrat teritorije.
Ovo pravo takoe odreuje ko su legitimni ciljevi napada, ko su zati-
ene osobe i koja se sredstva mogu koristiti protiv legitimnih ciljeva.
Krenje ovih pravila predstavlja ratni zloin.
Dilema o tome da li je terorizam zloin ili nepravedni rat moe se
rijeiti stavom: teroristiki akti su krivina djela koja bi u sluaju posto-
janja ratnog stanja predstavljala ratne zloine. Drugim rijeima, ono to
je u doba rata ratni zloin to je u doba mira terorizam.
Teorijski stavovi o pravnoj prirodi terorizma omoguavaju bolje
razumijevanje ovog fenomena (razumijevanje ne u smislu odobravanja,
nego u smislu shvatanja uzroka) i formulisanje dugorone politike bor-
be protiv terorizma. Jedan od takvih dugoronih ciljeva bilo bi posti-
zanje opte saglasnosti o tome koji su to oblici ponaanja koje svaka
ljudska zajednica mora da sprijei da bi opstala kao ljudska zajednica.
Rije je, dakle, o utvrivanju oblika nasilja koja su apsolutno nezakoni-
ta - prema bilo kome i u bilo kojim okolnostima.
1. 3 Pravno def i ni s anj e t erori zma
irenje fenomena terorizma tokom 20 vijeka dovelo je do formulisanja
zakonodavnih odgovora na ovaj izazov kako na nacionalnom tako i na
meunarodnom nivou. Openito gledano, nacionalna zakonodavstva
bila su mnogo efkasnija u tom pogledu od nastojanja Organizacije
ujedinjenih nacija (OUN) i drugih regionalnih organizacija, gdje su
politike i ideoloke razlike sprijeile postizanje neophodne saglasnosti.
222
Nacionalno pravo
Pravni odgovor na prijetnju terorizma u nacionalnim zakonodav-
stvima izraava se u obliku dvije vrste mjera: (1) promjena u materijal-
nom krivinom zakonodavstvu, ukljuujui uvoenje novih krivinih
djela i (2) promjena proceduralnog karaktera koje imaju za cilj da po-
veaju efkasnost dravnih organa u otkrivanju, istraivanju i sudskom
progonu ovog i s njim povezanih drugih krivinih djela.
221

Na ovom mjestu daemo primjere nekoliko defnicija terorizma u
nacionalnom zakonodavstvu Zapadnih zemalja.
222
Pri tome treba imati
na umu injenicu da veinu teroristikih akata ine obina krivina
djela koja postanu teroristikim zbog motiva poinilaca. U tom smislu,
na primjer, Francuski krivini zakonik (l. 421-1) odreuje teroristike
akte kao one koji mogu ozbiljno naruiti javni poredak koristei prijet-
nju ili teror. Slino, panski krivini zakonik odreuje terorizam kao
djela usmjerena ka podrivanju ustavnog poretka i ozbiljnom naruava-
nju javnog mira (l. 571). Sline rijei koristi Italijanski krivini zako-
nik (l. 270, 280, 289) govorei o podrivanju demokratskog poretka.
Meu zemljama Evropske Unije Velika Britanija ima u ovom po-
gledu najobimniji zakonodavni akt - Zakon o terorizmu iz 2000.
223
U
ovom Zakonu (dio I, l. 1) terorizam se defnie kao djelo ili prijetnja
izvrena s ciljem da utie na vladu ili da zaplai javnost ili dio javnosti;
djelo ili prijetnja izvrena u cilju promicanja nekog politikog, reli-
gijskog ili ideolokog cilja; djelo ili prijetnja koja ukljuuje upotrebu
vatrenog oruja ili eksploziva. Djelo spada u ovaj domen ukoliko
predstavlja: teko nasilje protiv linosti, teko oteenje imovine,
dovoenje u opasnost neijeg ivota, osim ivota onoga koji izvrava
djelo, stvaranje ozbiljnog rizika za zdravlje ili sigurnost javnosti ili
nekog njenog dijela;izvreno tako da ozbiljno utie ili ozbiljno ometa
elektronski sistem.
221
Leonard B. Weinberg, op. cit, 172.
222
Vidi, Explanatory Memorandum, pridodat uz Proposal for a Council Framework Decision
on Combating Terrorisam, Comission of the European Communities, Brussels, 19.9.2001,
COM(201) 521 fnal.
223
Vidi, Terrorism Act 2000: www.uk-legislation.hmso.gov.uk/acts2000/20000011.htm
223
Nakon 11 septembra Evropska Unija preduzela je hitne mjere za
ujednaavanje materijalnog zakonodavstva drava lanica. Ove mjere se
naslanjaju na ranije napore Evropske Zajednice a posebno na Evropsku
konvenciju o suzbijanju terorizma (Strasbourg, 27 januar 1977) doni-
jetu pod autoritetom Evropskog Savjeta. U ovoj konvenciji, terorizam
je tretiran generiki i data je lista teroristikih djela.
224
Meutim, ostala
je injenica da je do septembra 2001, samo est drava lanica Evrop-
ske Unije imalo pravne instrumente koje se bave terorizmom. Da bi se
drave lanice pravno opskrbile sa instrumentarijem za suoavanje za
prijetnjom terorizma i izvrilo ujednaavanje zakonodavstva, donijeta
je Okvirna odluka Savjeta o borbi protiv terorizma. Sve drave lanice
treba da do 31 decembra 2002 preduzmu neophodne mjere da usagla-
se nacionalno zakonodavstvo sa Okvirnom odlukom. Ovaj dokumenat
defnie teroristiko djelo u l. 3(1) koji glasi:
1. Svaka drava lanica preduzee neophodne mjere da osigura
da se sljedei prestupi, defnisani prema nacionalnom pravu, kada su
namjerno izvreni od strane pojedinaca ili grupa protiv jedne ili vie
zemalja, njihovih institucija ili naroda u cilju zastraivanja i ozbiljnog
naruavanja ili unitenja politike, ekonomske ili dravne strukture te
zemlje, budu kanjeni kao teroristiki prestupi:
(a) ubistvo;
(b) tjelesna povreda;
(c) kidnapovanje i uzimanje talaca;
(d) ucjena;
(e) kraa ili pljaka;
(f ) nezakonito posezanje ili oteenje dravnih ili vladinih objeka-
ta, sredstava javnog prijevoza, infrastrukture, javnih mjesta, i
imovine;
(g) proizvodnja, posjedovanje, nabavka, transport ili snabdijeva-
nje oruja ili eksploziva;
(h) otputanje kontaminirajuih supstanci, izazivanje vatre, eksplo-
zije ili poplava, ugroavanje ljudi, imovine, ivotinja ili okoline;
224
Vidi, European Convention on the Supression of Terrorism, http://conventions.coe.int/
Treaty/EU/Treaties/Html/090.htm.
224
(i) ometanje ili prekidanje snabdijevanja vodom, energijom ili
ostalim temeljnim izvorima;
(j) napadi putem uplitanja u informativni sistem;
(k) prijetnja da se izvri bilo koji od gore navedenih prestupa;
(l) usmjeravanje teroristike grupe;
(m) promicanje, pomaganje ili uestvovanje u teroristikoj grupi.
2. Za potrebe ove Okvirne odluke, teroristika grupa oznaava
strukturisanu organizaciju ustanovljenu tokom odreenog perioda vre-
mena, koju ine vie od dvije osobe, djelujui u saglasnosti da vre tero-
ristike prestupe navedene u paragrafu 1 (a) do (k).
Sjedinjene Amerike Drave (SAD) su nakon 11 septembra usvo-
jile veoma brojno i detaljno antiteroristiko zakonodavstvo. U cjelini
ovog zakonodavstva poseban znaaj ima USA Patriot Act 2001 ili pu-
nim imenom Zakon o ujedinjenju i jaanju Amerike putem osiguranja
odgovarajuih sredstava potrebnih za otkrivanje i spreavanje terorizma
(Te Uniting and Stregthening America by Providing Appropriate Tools
Required to Intercept and Obstruct Terrorism (USA PATRIOT) Act od 26
oktobra 2001
225
U pogledu defnisanja terorizma ovaj zakon dopunio
je postojeu ameriku defniciju meunarodnog terorizma datu u Za-
koniku Sjedinjenih Drava (US Code) titulus 18, glava 113B, sekcija
2 331 i, na osnovu nje, formulisao novo krivino djelo - domai tero-
rizam.
Dopunjena defnicija meunarodnog terorizma u kontekstu krivi-
nog prava i procedure sada glasi:
(1) Termin meunarodni terorizam oznaava aktivnosti koje
(A) obuhvataju nasilna djela ili djela opasna po ljudski ivot koja
predstavljaju krenje krivinih zakona Sjedinjenih Drava ili
bilo koje drave ili koja bi bila kriminalno nasilje ako bi bila
uinjena unutar nadlenosti Sjedinjenih Drava ili bilo koje
Drave;
225
Za detaljnu analizu ovog zakona vidi Charles Doyle, Terrorism: Section by Section Analysis
of the USA PATRIOT Act, Congressional and Research Service - Te Library of Congress,
Updated December 10, 2001, http://www.fpc.gov/CRS_REPS/tssa1210.pdf.
225
(B) pokae se da su uinjena sa namjerom -
(i) da zastrae ili napadnu civilno stanovnitvo
(ii) da izvre uticaj na politiku neke vlade putem zastraivanja
ili prinude; ili
(iii) da utie na ponaanje neke vlade putem masovnog razara-
nja, atentata ili kidnapovanja; i
(C) izvre se prvenstveno izvan teritorijalne nadlenosti Sjedinje-
nih Drava, ili prelaze dravne granice u pogledu sredstava
kojim su izvrena, osoba za koje se pokae da su bila predmet
zaplaivanja ili prinude ili mjesta u kome njihovi izvrioci dje-
luju ili trae utoite.
Novo krivino djelo u Amerikom zakonodavstvu - domai terori-
zam - defnie se u USA Patriot Act (Sec. 802) kao
aktivnosti koje:
(A) obuhvataju djela opasna po ljudski ivot koja predstavljaju kr-
enje krivinih zakona Sjedinjenih Drava ili bilo koje Drave;
(B) pokae se da su uinjena s namjerom -
(i) da zastrae ili prinude civilno stanovnitvo;
(ii) da izvre uticaj na politiku vlade putem zastraivanja ili
prinude; ili
(iii) da utiu na ponaanje vlade putem masovnog razaranja,
atentata ili kidnapovanja;
(C) izvre se prvenstveno unutar teritorijalne nadlenosti Sjedinje-
nih Drava.
Izmjene u defnisanju djela meunarodnog terorizma sastoje se,
uglavnom, u dodavanju masovnog razaranja kao naina izvrenja te-
roristikog akta. Naime, razmjere teroristikog akta poinjenog protiv
SAD 11 septembra, promijenile su uobiajenu predstavu teroristikog
akta kao ina koji prouzrokuje srazmjerno mali broj rtava. (Od meu-
narodnog terorizma je u periodu od 1960- tih do 2001 godinje strada-
lo do hiljadu osoba).
226
Novim amerikim antiteroristikim zakonodav-
226
Adrian Guelke, op. cit, 17.
226
stvom uvedeno je novo krivino djelo - domai terorizam - defnisa-
no na osnovu koncepta meunarodnog terorizma (izostavljen je izraz
nasilna djela u opisu bia krivinog djela a mjesto izvrenja vezano
za teritorijalnu nadlenost SAD). Uvoenjem krivinog djela domaeg
terorizma u zakonodavstvo SAD i domae amerike organizacije moi
e se karakterisati kao teroristike.
U kontekstu vanjskih poslova te prakse da Dravni sekretar SAD
podnosi Kongresu godinji izvjetaj o terorizmu (US Code, titulus 22,
glava 38, sect. 2656 f ) termin meunarodni terorizam defnie se kao
terorizam koji ukljuuje graane ili teritoriju vie od jedne zemlje.
Terorizam znai umiljajno, politiki motivisano nasilje izvreno
protiv neborbenih ciljeva od strane pod-dravnih grupa ili tajnih agena-
ta. Teroristika grupa oznaava svaku grupu koja praktikuje ili koja
ima znaajne pod-grupe koje praktikuju, meunarodni terorizam.
Ove defnicije koriste se prilikom izrade godinjeg izvjetaja Dravnog
sekretarijata SAD o vidovima globalnog terorizma.
227

Na osnovu ovog kratkog prikaza nacionalnog zakonodavstva Zapad-
nih zemalja moe se zakljuiti da je opta tendencija da se terorizam def-
nie kao djela koja po nacionalnom zakonodavstvu predstavljaju obina
krivina djela ali koja zbog ciljeva izvrenja - zastraivanje i prinuda civil-
nog stanovnitva, naruavanje ustavnog poretka, javnog mira i nezako-
nit uticaj na vladu ili stanovnitvo - postaju teroristikim. Kao poinioci
ovog djela pojavljuju se pojedinci ili grupe pod-dravnog karaktera.
Meunarodno pravo
Aktivnost OUN, i njene prethodnice Drutva naroda, u posljednjih
est decenija da se formulie meunarodni odgovor na izazov terorizma
odvijala se u dva pravca: (1) postizanje saglasnosti o defnisanju teroriz-
ma (normativni odgovor) i (2) formulisanje saglasnosti o inkriminaciji
pojedinih aspekata ukupnog problema (pragmatini odgovor).
228
Prva
227
Vidi, US Department of State, Patterns of Global Terrorism - 2000, http://www.state.gov/s/
rls/pgtrpt/2000/2419.htm
228
Rosalyn Higgins, Te General International Law of Terrorism, u Terrorism and Interna-
tional Law, ed, by Rosalyn Higgins and Maurice Flory (London - New York: Routledge/LSE,
1997), 14.
227
vrsta odgovora nije donijela rezultate tako da danas ne postoji meuna-
rodno prihvaena defnicija terorizma.
Prvi meunarodni napor u pravcu defnisanja terorizma zapoeo
je daleke 1937 kada je Drutvo naroda, nakon atentata hrvatskih se-
paratista na kralja Aleksandra Karaorevia u Marseju 1934 kojom
prilikom je ubijen i francuski ministar vanjskih poslova Bartho, izra-
dilo nacrt dvije konvencije - o spreavanju i kanjavanju terorizma i o
uspostavljanju meunarodnog krivinog suda.
229
U prvom dokumentu
usvojenom 16 novembra 1937 u enevi pod naslovom Konvencija o
spreavanju i kanjavanju terorizma, kreirano je novo krivino djelo u
meunarodnom pravu - djelo terorizma. Ovo djelo obuhvatalo je ubi-
stvo ili pokuaj ubistva efova drava, lanova njihovih porodica, ostalih
javnih slubenika i lanova opte publike. Krivina odgovornost za ova
djela pada na pojedinca a dravama je zabranjeno da takvim osobama
pruaju utoite. Meutim, ove konvencije nije ratifkovao dovoljan
broj drava, uskoro je nastupio Drugi svjetski rat i stvar je zaboravljena.
Sljedei pokuaj za defnisanje terorizma bio je uinjen od strane
Komisije za meunarodno pravo koja je za OUN izradila Nacrt Zako-
nika o prestupima protiv mira i sigurnosti ovjeanstva. U lanu 2 (6)
ovog nacrta meunarodni terorizam je opisan kao preduzimanje ili
ohrabrenje od strane vlasti neke drave teroristikih aktivnosti u drugoj
dravi, ili tolerisanje od strane vlasti neke drave organizovanih aktiv-
nosti usmjerenih ka izvoenju teroristikih akata u drugoj dravi.
230

Meunarodni terorizam je u ovom dokumentu i rezolucijama Gene-
ralne skuptine koje su slijedile, karakterisan kao prestup protiv mira
i sigurnosti ovjeanstva, uziman u oba vida u kome se pojavljuje kao
dravni i pod-dravni. (Nacrt ovog zakonika ponovo je razmatran to-
kom perioda 1985-1991, kada je dravni terorizam postao predmet za-
sebnog paragrafa.)
Saglasnost koja je o razumijevanju meunarodnog terorizma po-
stignuta meu lanicama meunarodne zajednice poela je da nesta-
229
Tekst ovih konvencija vidi u Control of Terrorism: International Documents, ed. by Yonah
Alexander, Marjorie Browne and Allan Nanes ( New York: Crane Russak, 1979), 31-42.
230
Donna M. Schlagheck, op. cit, 121.
228
je kada se 1972, nakon masakra izraelskih sportista na olimpijskim
igrama u Minhenu, u OUN poela voditi rasprava o meunarodnom
terorizmu. Tadanji generalni sekretar OUN Kurt Waldheim postavio
je pitanje terorizma u Generalnoj skuptini a vlada SAD podnijela je
Nacrt Konvencije o kanjavanju nekih akata meunarodnog terorizma.
Generalna skuptina je 2 novembra 1972 ustanovila Ad hoc Komitet
za meunarodni terorizam koji je imao zadatak da defnie terorizam,
ispita njegove uzroke i predloe mjere za njegovo spreavanje. Diskusije
koje su u ovom komitetu voene pokazale su postojanje dubokog jaza
izmeu Zapadnih zemalja predvoenih SAD i zemalja Treeg svijeta i
Varavskog pakta.
231
Centralno pitanje bilo je uspostavljanje razlike iz-
meu terorizma i rata za nacionalno osloboenje, odnosno koncept
opravdanog politikog nasilja. Naglasak prve grupe zemalja bio je na
spreavanju i kanjavanju teroristikih akata, dok je druga grupa bila
zainteresovana za bavljenje uzrocima nasilja.
232
Rezultat ovih razlika bilo je odbijanje Nacrta Konvencije za ka-
njavanje odreenih oblika meunarodnog terorizma koje je podni-
jela vlada SAD zbog, kako je navedeno, mogunosti da se zakonita
borba naroda za nacionalno osloboenje etiketira kao terorizam.
233

Meutim, Generalna skuptina je odobrila Konvenciju o spreavanju i
kanjavanju zloina protiv meunarodno zatienih osoba, ukljuujui
diplomatske agente (6/1974).
Ovaj razvoj pokazao je da u okviru tadanje ideoloki podijeljene
meunarodne zajednice nije bilo mogue postizanje saglasnosti o tome
ta ini zabranjeno ponaanje (normativni odgovor) te se panja usmjerila
prema inkriminisanju pojedinih oblika terorizma o kome se saglasnost
mogla postii (pragmatini odgovor). Konsekventno tome, kada je Ad
hoc Komitet o meunarodnom terorizmu podnio izvjetaj Generalnoj
Skuptini 1979 izbjegao je bilo kakav pokuaj defnisanja ovog djela.
Pragmatini pristup rezultirao je u zakljuenju vie meunarodnih
konvencija koje se bave pojedinim aspektima terorizma, kao to su:
231
Za detaljniji uvid u ove diskusije vidi, Rosalyn Higgins, op.cit., 16-17.
232
Donna M. Schlagheck, op. cit., 122.
233
Isto, 123.
229
- Tokijska konvencija o prestupima i nekim drugim djelima po-
injenim u zrakoplovima (9/1963)
- Haka konvencija o suzbijanju nezakonitog zauzimanja zrako-
plova (12/1970)
- Montrealska konvencija o spreavanju meunarodnih akata
protiv sigurnosti civilne avijacije (9/1971)
- Meunarodna konvencija protiv uzimanja talaca (12/1979)
- Protokol o suzbijanju nezakonitih akata nasilja na aerodromi-
ma koji slue meunarodnoj civilnoj avijaciji (2/1988)
- Protokol o suzbijanju meunarodnih akata protiv sigurnosti
pomorske navigacije (3/1988)
- Konvencija o obiljeavanju plastinih eksploziva radi identif-
kacije (3/1991)
- Konvencija o suzbijanju teroristikog postavljanja bombi ( 1998)

Pragmatini pristup bavljenju terorizmom, bez davanja sveobuhvat-
ne opteprihvaene defnicije, nastavljen je do danas. Nakon teroristikog
napada 11 septembra, Savjet sigurnosti svojom rezolucijom 1373 od 28
septembra 2001, jednoglasno usvojenom bez diskusije, zatraio je od dr-
ava lanica da presjeku fnansiranje terorista, sprijee njihovo regrutova-
nje, osiguraju da se zakoni o azilu ne zloupotrebljavaju, te da preduzmu
akcije protiv terorista. I ova rezolucija ne sadrava defniciju rijei terorist,
injenica koju je objasnio Generalni sekretar OUN Kof Annan u svom
uvodnom izlaganju u Generalnoj skuptini 1 oktobra 2001 rijeima:
Jedno od najteih pitanja odnosi se na defnisanje terorizma. Razumijem
i prihvatam potrebu za pravnu preciznost. Ali elim da otvoreno kaem
da ima takoe i potreba za moralnom jasnoom. Ne mogu se prihvatiti
oni koji bi eljeli da opravdaju namjerno oduzimanje nevinih ivota ci-
vila, bez obzira na ciljeve i nedae. Ako postoji ijedan univerzalni prin-
cip o kome se svi ljudi mogu saglasiti, to je sigurno ovaj.
234

Na kraju ovih prikaza neuspjenih napora na meunarodnom pla-
nu da se doe do opteprihvaene defnicije terorizma i uzimanja kursa
234
Jim Wurst, Terrorism: Still Undefned, Dawn, 6 october 2001.
230
pragmatinog pristupa, korisno je navesti jedno miljenje istaknutog
strunjaka za meunarodno pravo koje moe imati funkciju zaklju-
ka ove sekcije. Rosalyn Higgins, dugogodinji profesor meunarodnog
prava na Londonskom univerzitetu i sudija Meunarodnog suda u
Hagu, smatra da termin terorizam nema specifno pravno znaenje
ve je to pogodan nain da se opiu iroko neprihvaene aktivnosti, bilo
drava bilo pojedinaca, gdje su nezakoniti bilo metodi koji su upotri-
jebljeni, bilo da su napadnuti zatieni ciljevi, bilo oboje. Terorizam u
meunarodnom pravu saeto obuhvata slijedee:
1. Prestupe drava protiv diplomata.
2. Prestupe drava protiv ostalih zatienih osoba (na primjer civila u
vrijeme rata).
1. Prestupe drava, ili onih koji su u njihovoj slubi, protiv
zrakoplova ili plovila.
2. Prestup dravnog uzimanja talaca.
3. Prestup drava kojim doputaju da njihova teritorija bude
koritena od strane ne-dravnih grupa za vojnu akciju pro-
tiv ostalih drava, ako ta akcija jasno ukljuuje zabranjene
ciljeve (na primjer, protiv civila), ili zabranjena sredstva
sile.
4. Akcije ne-dravnih uesnika koje ukljuuju bilo zabranje-
ne ciljeve bilo zabranjena sredstva.
5. Preutni pristanak ili propust, da se kontrolie takva ne-dr-
avna akcija. Ovo podrazumijeva indirektnu odgovornost
drave i spada pod dravni terorizam.
235
Od sedam prestupa navedenih u ovom citatu, est su prestupi dr-
ava a samo jedan (t. 6) je prestup ne-dravnih inilaca. Autor to obra-
zlae injenicom da se meunarodno pravo bavi normama koje reguliu
ponaanje drava a pojedincima odnosno ne-dravnim iniocima samo
onda kada se radi o odgovornosti za meunarodne zloine.
Meutim ovakvo shvatanje terorizma, koje bi moglo biti pravno i
etiki valjana osnova najire mobilizacije radi eliminisanja, spreavanja i
235
Rosalyn Higgins, op. cit, 27.
231
kanjavanja ovog zloina u sadanjem svijetu vjerovatno ne bi bilo pred-
met konsenzusa.Ako bi se i postigao konsenzus, sljedei problem bila
bi dosljedna primjena ove defnicije na sve akte uesnika u meunarod-
nim dogaajima bez obzira na politike i ideoloke razloge, ekonomske
i druge interese.
Neuspjeh meunarodne zajednice da pravno defnie terorizam
predstavlja politiki a ne tehniko-pravni neuspjeh.
236
Ovaj neuspjeh, te
neuspjeh u izgradnji meunarodnog mehanizma za suzbijanje meuna-
rodnog terorizma doveo je do toga da drave koje su rtve teroristikih
napada preduzimaju jednostrane akcije i esto pribjegavaju metodima
upitnog pravnog i moralnog karaktera.
2. Hi stori j ske mani festaci j e terori zma:
veza sa reli gi j om
Istraivai terorizma slau se u konstataciji da ovaj fenomen ima veoma
dugu historiju, odnosno da je star koliko i historija.
237
Primjeri terori-
stikih akata i s njima povezanih koncepata i tehnikih termina mogu
se nai u antikoj historiji. Jedna stara kineska poslovica kae: Ubij
jednoga da zaplai deset hiljada.
238
U staroj Grkoj razvijena je ideja
ubistva tiranina (Tyrannicide), po kojoj ubistvo nasilnog vladara ne
samo da je bilo zakonito nego i pohvalno.
239

Interesantno je, meutim, da tri esto koritena termina u engle-
skom jeziku koji se odnose na razliite vidove terorizma imaju vezu sa
236
Maurice Flory, International Law: An Instrument to Combat Terrorism, u Terrorism and
International
Law, 33.
237
Vidi, International Terrorism: Political and Legal Documents, ed. Yonah Alexander (Dorde-
cht/Boston/London: Martinus Nijhof Publishers, 1992), 9.
238
Richard Clutterbuck, International Cooperation Against International Terrorism: Tre-
aties, Conventions and Bilateral Arrangements, cit. prema Alex Obote-Odora, Defning
International Terrorism, E-Law-Murdoch University Electronic Journal of Law, 6:1(March,
1999), n. 11.
239
Te Oxford English Dictionary, 18:794.
232
religijom.
240
Rije je o terminima zealot (dananje znaenje: revnosnik,
pobornik, pristaa), assassin (dananje znaenje: ubojica, plaeni ubica,
atentator) i thug (dananje znaenje: razbojnik, ubojica, pljaka). Ova
okolnost trai da se baci pogled na historijske primjere veze terorizma
s religijom to moe pomoi boljem razumijevanju manifestacije ovog
fenomena u savremeno doba.
Zeloti su bili jevrejska grupa koja se borila protiv rimske uprave u
Palestini u periodu izmeu 6. godine N. E. i 135. godine N. E. Njihovo
uenje i metode djelovanja detaljno je zabiljeio rimski historiar Flavius
Josephus, i sam Jevrej.
241
Zeloti su vjerovali da su pozvani od Boga da
vode rat protiv sila mraka- tj. Rimske carevine- te da je takav rat neizbje-
an ako ele da se pokoravaju Bojoj naredbi da ne potuju nikakvog
vladara nad Izraelom osim Boga. Zeloti nisu oekivali da poraze Rimsku
Carevinu- supersilu toga doba - ali su vjerovali da, ako u svojoj arkoj
odanosti Bogu, zaponu rat sa Rimljanima, onda e Bog intervenisati na
njihovoj strani. U tom cilju Zeloti su koristili metode koji se potpuno
uklapaju u dananje shvatanje terorizma: vrili su nasilje protiv Rimljana
ali i Grka i Jevreja koji su saraivali sa rimskom vlau (atentati omiljenim
orujem Zelota - malim bodeom zvanim sica); napadi su bili neoeki-
vani (na javnim mjestima, u vrijeme praznika); objekti napada su imali
simboliku vrijednost (rimski slubenici, istaknuti Jevreji koji su sarai-
vali sa Rimljanima); ciljevi Zelota bili su politiki (da dokinu rimsku vlast
i uspostave jevrejsku teokratsku dravu u Palestini).
Terorizam Zelota dostigao je kulminaciju 66. godine N. E. kada
su masakrirali rimski garnizon u Jerusalemu i zauzeli Jevrejski hram.
Rimska Carevina odgovorila je slanjem legija koje su nakon duih bor-
bi ponovo uspostavile kontrolu nad Jerusalemom i razruile Jevrejski
hram 70 godine N.E. Zeloti su bili prisiljeni da se povuku u tvrave u
unutranjosti zemlje. Konfrontirani sa rimskom vojskom na otvorenom
Zeloti vie nisu mogli koristiti svoju taktiku zasnovanu na tajnosti, izne-
240
David C. Rapoport, Religion and Terror: Tughs, Assassins, and Zealots, in International
Terrorism: Characteristics, Causes, Controls, ed. Charles W. Kegley Jr. (New York: St. Martins
Press, 1990), 146-157.
241
Vidi, Donna M. Schlagheck, op. cit., 15-18.
233
naenjima i izazivanju straha, te su gubili tvravu za tvravom. Posljed-
nja tvrava Masada pala je 73 godine N.E. Prije ulaska rimske vojske u
tvravu, Zeloti su izvrili masovno samoubistvo u kome je nestalo 960
ljudi, ena i djece. Nakon toga Rimljani su nastavili progone i egzeku-
cije preostalih zelotskih grupa. Pedeset godina kasnije, kada je dolo
do obnavljanja antirimskih pobuna (116-117 N.E. i 132-135 N.E.)
Rimljani su se odluili na drastinu mjeru progona Jevreja iz Palestine.
Assassin (ar. haiin, oni koji jedu hai) je termin koriten da
oznai pripadnike ijske grupe ismailija, ogranak nizarije, koji su bili
aktivni u Iranu i Siriji izmeu 1094 i 1256 godine.
242
Naime, nakon
smrti fatimijskog vladara al-Mustansir bi-Llah (1094), postavilo se pi-
tanje njegovog naslijea. Oni koji su dali izjavu lojalnosti Mustansiro-
vom sinu Nizaru, postali su poznati kao nizarije. Ova grupa uzela je
pod svoju kontrolu dio teritorija sadanjeg Irana i Sirije sa centrom u
planinskoj tvravi Alamut. Teorijsko uenje grupe i temelje organiza-
cije grupe dao je Hasan-i Sabah (u. 1124). Propagirano je povlaenje
(hidra) u izolovana mjesta i organizovanje ivota prema ismailijskom
uenju u oekivanju Mehdije. U naporima da uspostave, konsoliduju i
ouvaju svoju teritoriju, te da ire svoje uenje, Nizarije su vodile bor-
bu, koristei teroristike metode protiv sunijskih Selduka, evropskih
krstaa i Mongola, koji su ih na kraju brutalno unitili.
Jedan od centralnih koncepata u nizarijskom uenju bio je fda, od-
nosno rtvovanje vlastitog ivota za nekog drugog.
243
Uobiajen nain
ovog rtvovanja u nizarijskoj praksi bilo je slanje dobrovoljaca ili posebno
uvjebanih lanova (fdai) da ubiju neprijatelja grupe. Fidai bi se pribli-
ili svojoj potencijalnoj meti, proveli odreeno vrijeme u njenoj blizini
a zatim u pogodnom momentu izvrili asasinaciju. Mete su mogli biti
selduki slubenici, krstaki vitezovi, sunijski uenjaci koji bi se izjasnili
protiv Nizarija i slino. rtve su redovno ubijane na javnom mjestu i
uvijek bodeom, nikad otrovom niti strijelama. Fidai je najee bivao
uhvaen, esto i ne pokuavajui da pobjegne tako da je sugerisano da je
242
Vidi, Te Encyclopaedia of Islam, new edition (Laiden: E.J. Brill, 1995), 8:84, s.v. Niza-
riyya.
243
Te Encyclopaedia of Islam, 2: 882, s.v. Fidai.
234
za Fidaija bila sramota da preivi akciju. Fidai su bili visoko motivisani,
vjerujui da ih za izvreno djelo eka nagrada u Denetu. Na ovakve ak-
cije Nizarija napadnute grupe su redovno odgovarale odmazdama. Ogor-
eno prirodom nizarijskih napada, veinsko muslimansko stanovnitvo
zaodjenulo je akcije Fidaija brojnim legendama. Jedna od njih bila je da
su lanovi grupe uzimali hai da ih motivie prije odlaska u akciju, zato
ne postoje historijski dokazi.
244
Bez obzira na to, ime koje je Nizarijama
dala napadnuta populacija -haiin- ulo je preko srednjevjekovnih autora
u evropske jezike da oznai jedan od klasinih oblika terorizma - ubistvo
iz potaje koje ima za cilj da zaplai iru publiku.
Tugs (na sanskritu sthag, skrivati, prevariti), bili su lanovi
tajne organizacije oboavatelja boice Kali, hinduskog simbola terora i
razaranja.
245
U hinduskom vjerovanju ovo boanstvo je redovno pred-
stavljano kao enska crna osoba sa isplaenim crvenim jezikom i nizom
lobanja oko vrata.
246
Prema ovom vjerovanju, u pradavna doba Kali je
ubila demona koji je ugroavao ljude. Iz demonske krvi umnoilo se
bezbroj demona te je Kali poela da upija krv da bi to umnoavanje
zaustavila. Vremenom se od toga umorila, pa je stvorila dva ovjeka
kojima je od svoje odjee dala marame da dave demone. Njima je na-
redila da to prenesu na svoje potomstvo - Tagove - koji su nastavili mi-
siju ubijanja demona davljenjem. Simbol ovog boanstva bio je pijuk,
koji su lanovi organizacije koristili za kopanje grobova svojih rtava.
U lanstvo organizacije se ulazilo putem razraenog religijskog cere-
monijala. Tagovi su se okupljali u mjesecu oktobru, dijelili u grupe a
zatim izlazili na indijske drumove da presreu bogate trgovce. Ubijali bi
ih davljenjem, pokopali a zatim uzimali njihovu imovinu. Opljakanu
imovinu bi meusobno dijelili ostavljajui uvijek jedan dio za hramove
podignute u ast Kali. Tagovi nisu napadali one za koje su vjerovali da
su potomci Kali - ene, lutalice, leprozne, slijepe i sakate. Nesmetano su
djelovali vjekovima na podruju Indije, tako da je detaljan opis njihove
244
O tome je detaljno pisao M.G. S. Hodgson, Te Order of Assassins: Te Struggle of the Early
Nizari Ismailis Against the Islamic World (Te Hague, 1955).
245
David C. Rapopot, op. cit., 147-149.
246
Klaus K. Klostermaier, A Concise Encyclopedia of Hinduism (Oxford: Oneworld, 1998),
92-93.
235
aktivnosti mogue nai u djelu Historija Firuz aha koju je napisao Zi-
auddin Barani u 14 vijeku. Tek u 19 vijeku, kada je grupa usmjerila na-
pade protiv predstavnika britanske vlasti, uslijedila je energina dravna
akcija. Tokom kampanje koju je vodio Sir W. H. Sleeman (1788-1856)
oko 3000 lanova ove organizacije je pogubljeno ili poslato u zatvore a
sama organizacija je efektivno dokinuta.
Osim ovih sluajeva terorizma pojedinih grupa koje su se pojavile u
okviru Jevrejstva, Islama i Hinduizma, historija biljei i pojavu religijski
inspirisanog institucionalizovanog terora. Primjer za to je Inkvizicija
Katolike crkve u doba srednjeg vijeka.
247
Inkvizicija je bila pravna insti-
tucija uspostavljena od strane Pape sa zadatkom da pronalazi, optuuje i
osuuje lica osumnjiena za herezu (odstupanje od slubenog crkvenog
uenja). Protiv osumnjienih osoba bila je dozvoljena upotreba torture.
Kazne koje su izricali sudovi Inkvizicije varirale su od religijskih sank-
cija (obavljanje hodoaa, noenje krsta i slino) do predaje osuene
osobe svjetovnim vlastima, to je faktiki znailo zahtjev za pogubljenje.
Uobiajen nain egzekucije bilo je spaljivanje na lomai. U doba Inkvi-
zicije u paniji tokom 15 i 16 vijeka, spaljivanje na lomai bilo praeno
ceremonijom poznatom kao auto-da-fe (in vjere). rtve Inkvizicije
bili su krani optueni za herezu kao i pokrteni Jevreji (Marranos) i
muslimani (Moriscos), za koje se sumnjalo da nisu iskreno prihvatili
novu vjeru. Progon i pogubljenje ovih osoba, prema uvjerenju inkvizi-
tora, trebalo je da pomogne spaenju due osuenog i da zaplai ostale.
Ono to je zajedniko za Zelote, Asasine, Tagove i Inkviziciju jeste
da je nasilje vreno u ime religije i opravdavano pozivanjem na religij-
sko uenje. Ovakva situacija dominirala je pred-modernim dobom iz
jednostavnog razloga to je u to vrijeme dominantni pogled na svijet bio
religijski te su sve aktivnosti opravdavane pozivanjem na religiju. Meu
ovim vrstama terora, takoe postoje znaajne razlike koje proizlaze iz
doktrinarnih posebnosti pojedinih religija. U nekim sluajevima teror je
bio odgovor na religijski imperativ a u drugim religijski izraen odgovor
na historijsku poziciju grupe.
247
Vidi, Dictionary of Middle Ages, ed. Joseph R. Strayer (New York: Sharles Scribners Sons,
1985), 6:483-489, s.v. Inquisition.
236
Moderno doba, koje je zapoelo graanskim revolucijama u Evropi
i proglaenjem sekularizma kao principa ureenja odnosa izmeu reli-
gijskog i politikog autoriteta, donijelo je sekularnu inspiraciju i oprav-
danje terorizma. Ulogu religije u tom pogledu preuzele su svjetovne
ideologije. Najilustrativniji primjer u tom pogledu je Francuska revo-
lucija u vrijeme Vladavine Terora. Dana 5 septembra 1793 francuska
revolucionarna vlada je proglasila: Teror je dnevna zapovijed.
248
Vlada
je to opravdala potrebom da zatiti zemlju i revoluciju od unutranjih i
vanjskih neprijatelja. U tom smislu teror je institucionalizovan i provo-
en sistematski: iza njega je stajala dravna politika i dravni mehani-
zam. Po rijeima lana revolucionarne vlade Hippolyte Carnot, teror je
diktatura nevoljnika. Diktatura je ukljuivala donoenje odgovaraju-
ih zakona (Zakon o sumnjivim osobama, 1793), razraen sistem dou-
nika, sudove neoptereene pravnim obzirima (revolucionarni sudovi),
te brzo i efkasno sredstvo pogubljenja (giljotina). Rezultat godinu dana
Vladavine Terora bilo je hapenje izmeu 150 000 i 300 000 osumnji-
enih te smrt izmeu 35 000 i 40 000 osoba koje su ili pogubljene ili
umrle u prenatrpanim zatvorima.
Prevladavanje sekularnog terorizma nastavilo se tokom 19. i u pr-
voj polovini 20. vijeka bilo da se radi o reimskom teroru ili o teroru
pod-dravnih grupa i pojedinaca. Razliiti motivi i razlozi opravdanja
terorizma u ovom periodu mogu se svesti na dvije iroke kategorije: (1)
etnonacionalistiki/separatistiki i (2) ideoloki. U oba sluaja radi se o
referiranju na ideje ili ideologije svjetovnog karaktera.
Etnonacionalistiki/separatistiki terorizam je terorizam motivi-
san idejama nacionalnog osloboenja ili uspostavljanja odnosno ho-
mogeniziranja nacionalnih drava. U ovu vrstu terorizma spadaju, na
primjer: aktivnosti Unutranje makedonske revolucionarne organiza-
cije (VMRO) protiv osmanlijske vlasti i muslimanskog stanovnitva u
Makedoniji poetkom 20 vijeka;
249
ubistvo austro-ugarskog prijestolo-
nasljednika Franza Ferdinanda i njegove supruge Sofje u Sarajevu 28
248
249
Funk and Wagnalls New Encyclopaedia, 25: 247; Roland Gaucher, Te Terrorists from Tsarist
Russia to the OAS, tr. from French Paula Spurlin (London: Secker-Warburg, 1968), 155.
237
juna 1914;
250
aktivnosti organizacija Irgun Zvai Leumi i Lohamei He-
rut Israel, protiv britanske vlasti u Palestini i palestinskog stanovnitva,
ukljuujui podmetanje bombe u Britanski tab u hotelu Kralj David
u Jerusalemu 22 jula 1946 u kome je poginulo 90 lica;
251
aktivnosti
nekih komponenata Palestinske oslobodilake organizacije (PLO) koje
su nakon neuspjeha gerilske taktike u borbi protiv izraelske okupacije
usvojile teroristike metode (na primjer, otmice civilnih aviona, napadi
na izraelske ciljeve u treim zemljama, asasinacija jordanskog premijera
Wasf Al-Tala u Kairu, itd.);
252
aktivnosti, ukljuujui bombake kam-
panje, Irske republikanske armije (IRA) i njenih protestantskih opone-
nata Boraca za slobodu Ulstera
253
i tako dalje.
U nekim od ovih sluajeva u ideologiji teroristikih grupa ili iden-
titetu njihovih lanova prisutne su i religijske komponente ali oigled-
no prevladavaju etnonacionalistiki ili separatistiki ciljevi. Ova kon-
statacija primjenjiva je i na dravni teror. Na primjer, reim koji Izrael
primjenjuje na okupiranim palestinskim teritorijama i u borbi protiv
palestinskih grupa otpora (otmice i obaranja civilnih zrakoplova, plo-
vila, vansudske egzekucije, pritvaranje incomunicado, tortura zatvore-
nika, ruenje kua osumnjienih, napadi na palestinske ciljeve u treim
zemljama i sl.), oigledno predstavljaju akte dravnog terora. Neki au-
tori spremni su da ovaj terorizam identifkuju kao sveti terorizam
254
s
obzirom na njegov referentni okvir i simboliku koju koristi (na primjer,
jedinica Mossada - izraelske obavjetajne slube - koja je izvodila asasi-
nacije palestinskih voa u treim zemljama naziva se Mivtzan Elohim,
Boji Gnjev).
Ideoloki terorizam je terorizam motivisan i opravdavan poziva-
njem na svjetovne ideologije. I u ovom sluaju moe se raditi o te-
rorizmu drava i pod-dravnih organizacija. Na primjer, marksistika
250
International Terrorism: Political and Legal Documents, IX.
251
Adrian Guelke, op.cit., 53.; R. Garaudi, Te Case of Israel: A Study of Political Zionism
(London: Shorouk International, 1983), 148-153.
252
Leonard B. Weinberg, op. cit., 48-51.
253
Isto, 51-53.
254
Livia Rokach, Israels Sacred Terrorism: A Study Based on Moshe Sharetts Personal Diary
and other Documents (Belmont, Mass.: Association of Arab-American University Graduates),
1986.
238
ideologija koritena je za opravdavanje vladavine terora u Sovjetskom
Savezu u kome je tokom perioda izmeu 1929 i 1946 ubijeno vie
od 15 miliona ljudi (seljaka, komunista, etnikih i vjerskih manjina,
ratnih zarobljenika i drugih).
255
Isto tako, nacistika ideologija, koja je
ukljuivala ideje o superiornosti arijevske rase, motivisala je i pruala
opravdanje dravne politike terora u Treem Rajhu koja je kulminirala
u smrti 6 miliona Jevreja i 16 miliona Slavena, Roma, i pripadnika
drugih naroda.
256
Marksistika i faistika ideologija nastavile su i u periodu nakon
Drugog svjetskog rata da inspiriu teroristike pod-dravne grupe. Broj-
ne teroristike organizacije u Latinskoj Americi, veoma aktivne 1970-
tih, bile su inspirisane marksistikom i anarhistikom ideologijom.
Tipini primjeri takvih grupa jesu Nacionalni oslobodilaki pokret
(Tupamaros) Urugvaja, osnovan 1962, i Sendero luminoso (Put svjetlo-
sti) osnovan 1980 u Peruu.
257
S druge strane, nacizam je inspirisao vie
grupa u Zapadnoj Evropi koje su 1970-tih i 1980-tih vrile teroristike
akte protiv Jevreja, arapsko-afrikih useljenika i turskih radnika. Meu
tim grupama bili su Charles Martell klub, Borci protiv jevrejske okupa-
cije, Odessa, Evropski nacionalni faisti (FNE) i drugi.
258

Etnonacionalistiki/separatistiki i ideoloki teror dominirao je
svjetskom scenom sve do kraja 1970-tih. Bruce Hofman, jedan od vo-
deih svjetskih strunjaka za terorizam, navodi da se ni jedna od me-
unarodnih teroristikih grupa aktivnih 1968 godine nije mogla klasi-
fkovati kao religijska tj. da je imala ciljeve i motive preteno religijske
prirode.
259

Meutim, krajem 1970-tih situacija se dramatino mijenja a broj
grupa koji teroristike metode motiviu ili opravdavaju religijom ubrza-
no se poveava. Prema istom autoru, broj religijskih teroristikih grupa
255
256
Isto.
257
Leonard B. Weinberg, op. cit., 58-59, 62-63.
258
Isto, 70-71.
259
Bruce Hofman, Old Madness, New Methods, Rand review, winter 1998, 3, http://www.
rand.org/publications/randreview/issues/rr.winter98.9/methods.html
239
poveao se 1990. sa 2 na 11. Godine 1994. takvih grupa je bilo 16 (od
ukupno 49 identifkovanih grupa). Godine 1995. broj takvih grupa po-
peo se na 26 (od ukupno 56 identifkovanih grupa). Slijedee godine,
posljednje za koju je autor imao kompletne statistike podatke, broj ta-
kvih grupa pao je na 13 (od ukupno 46 identifkovanih grupa).
260
Ove
grupe su se vezivale za glavne svjetske religije a ne samo za Islam, kako
se to esto popularno predstavlja, te neke tajne sekte i kulture. Istrai-
vae je posebno zabrinula injenica da su ove teroristike grupe poinile
veinu od najubojitijih teroristikih napada. Taj fenomen usmjerio je
istraivae prema identifkovanju optih karakteristika religijskog te-
rorizma, koji ve spomenuti Bruce Hofman defnie kao terorizam
koji je u cjelini ili djelimino motivisan religijskim nalogom.
261
Op-
ta karakteristika religijskog terorizma, prema ovom autoru, jeste da
se on zasniva na radikalno razliitom sistemu vrijednosti, moralnosti,
mehanizmima legitmizacije od onoga koji postoji u sluaju svjetovnog
terorizma. Za poinioca ovog akta, nasilje je sakramentalni in, odno-
sno dunost izvrena kao odgovor na neki teoloki zahtjev ili imperativ.
Religija se koristi kao nain legitimizacije nasilja, esto putem davanja
klerikalne sankcije. Religijski teroristi vide sebe kao one koji ele izve-
sti temeljitu promjenu u postojeem sistemu.Oni ne ele da apeliraju
na neku drugu publiku osim na sebe. Terorizam u njihovoj viziji ima
neku transcendentalnu dimenziju, te njegovi poinioci nisu ogranieni
politikim, moralnim ili praktinim ogranienjima to ima za posljedi-
cu spremnost da se elimiu iroke kategorije neprijatelja. (Meutim,
treba primijetiti da ovo nije samo karakteristika religijskog terorizma. I
svjetovni terorizam, posebno u sluaju kada ga provode drave, to po-
tvruje primjer Sovjetskog Saveza i nacistike Njemake, ne pokazuje
politika, moralna ili praktina ogranienja.) Religijski teroristi imaju
nekada za cilj uspostavljanje teokratskih drava, nekada izvrenje mi-
stikih, transcendentalnih naloga a nekada uspostavljanje anti-vladinih
oblika populizma utemeljenih na idejama zavjere i mjeavini buntovnih,
260
Isto.
261
Bruce Hofman, Holy Terror: the Implications of Terrorism Motivated by a Religious
Imperative, Rand Documents, No. P-7834, 1993, p.14.
240
rasnih i religijskih postavki. Kao primjere religijskog terorizma autor
identifkuje: Aum Shinrikyo sektu u Japanu, fanatine jevrejske grupe
u Izraelu, kao to je Eyal, Kranski patriotski pokret u Americi, neke
radikalne islamske organizacije u Aliru, Libanu, Izraelu, Arapske Af-
ganistance vezane za Usama Bin Ladena, odnosno Al-Qaida organiza-
ciju.
262

Razvoji koji su se odvijali posljednjih nekoliko godina a posebno
dogaaji od 11 septembra 2001 imali su za posljedicu drastino pove-
anje broja organizacija i pojedinaca sa muslimanskim identitetom ili
islamskom samo-identifkacijom na listama grupa umijeanih u tero-
rizam. Na primjer Sveobuhvatna lista terorista i grupa identifkovanih
Izvrnom uredbom broj 13224 (Comprehensive List of Terrorists and
Groups Identifed Under Executive Order 13224) predsjednika SAD
od 23 septembra 2001 godine, ukljuujui i dezignacije od 26 februara
2002 godine, obuhvata 189 grupa, entiteta i pojedinaca.
263
Od tog bro-
ja 149 ukljuenih ima muslimanski identitet, vidljiv po linom imenu
ili nazivu grupe ili entiteta. To je injenica koja po sebi mora izazvati
zabrinutost i ozbiljno promiljanje svih muslimana a posebno onih koji
se bave islamskom religijom i naukama.
Kako se moglo desiti da se religija uope, a Islam posebno, dovede
u vezu sa terorizmom, odnosno da se koristi kao sredstvo motivacije ili
opravdanja teroristikih akata? Svjesni da ovaj autor sam i jedan krat-
ki lanak ne mogu dati sveobuhvatni odgovor na jedno tako sutinski
vano i kompleksno pitanje, elimo se ograniiti na nekoliko optih
napomena.
1. Jedna od centralnih ideja svih objavljenih odnosno svjetskih religija
jeste mir, briga za ovjekom i upuivanje kako da se postigne srea
na ovom i buduem svijetu. Ove religije takoe ue da je sloboda
od straha jedna od temeljnih ljudskih sloboda. Samim tim, nasilje
nije inherentno uenjima ovih religija, niti koritenje nasilja radi
zastraivanja ljudi.
262
Bruce Hofman, Old Madness, New Methods, 1, 5.
263
http://www.state.gov/s/ct/rls/fs/2001/6531.htm
241
2. Prikaz historijskih manifestacija terorizma, koji je dat u ovom lan-
ku, pokazuje da je religijsko motivisanje i opravdavanje terorizma
bilo izuzetna pojava, da je bilo povezano ili za manjinske grupe
unutar velikih religija ili za posebne historijske prilike u kojima se
odreena grupa nala. U tim sluajevima odreeno tumaenje re-
ligije preuzimalo je funkciju ideologije. Historija takoe pokazuje
da manjinske religijske grupe koje su pribjegavale nasilju nisu imale
uspjeha.
3. U savremeno doba, nakon 1970-tih, dolo je do globalnog irenja
nasilja koje se pozivalo na religiju. Taj fenomen koincidirao je sa
jednim irokim talasom de-sekularizacije pojedinih drutava koji
se oznaava i kao fundamentalizam ili povratak svetog i koji je
praen, kako je to pokazala Karen Armstrong, pojavom militan-
tne religioznosti u svim veim religijama.
264
Ova vrsta religioznosti
izraava se vrlo esto u svijesti pojedinaca kao borba protiv sila sa-
vremene modernosti koja ugroava njihove najsvetije vrijednosti.
Meutim, i sama militantna religioznost je drutveno uslovljena:
ona je povezana ili sa nainom, prirodom i efektima modernizacije
u pojedinim zemljama ili sa historijskim iskustvom pojedinih gru-
pa u tom periodu.
4. Historija Islama pokazuje da u periodu izmeu 13. vijeka, kada su
Mongoli unitili grupu Nizarijja (Asasina) pa do 1970-tih nije
bilo grupa koje su provodile ono to se naziva religijski terorizam.
To znai da samo islamsko uenje ne postavlja svojim sljedbenicima
religijski imperativ za vrenje nasilja ve da drugi, ne-doktrinarni
faktori, podstiu pojedince ili grupe da pribjegnu nasilju i to svoje
nasilje legitimiziraju pozivajui se na odreeno tumaenje religije.
U tom svjetlu, ima se puno pravo odbaciti, kako to ini i Ann Eli-
zabeth Mayer, poznati zapadni strunjak za islamsko pravo, svaki
pokuaj da se terorizam meu muslimanima objasni postojanjem
264
Karen Armstrong, Te Batlle for God: Fundamentalism in Judaism, Christianity and Islam
(London: Harpter Collins Publishers, 2001), IX-XVI.
242
neke navodno prirodne veze izmeu nasilja i Islama.
265
Sakraliza-
cija uzroka terora, od strane pojedinih autora koji koriste termine
sveti gnjev (sacred rage) ili sveti teror (holy terror), samo odvlai
panju sa stvarnih uzroka ovog fenomena koji lee u konkretnoj
drutvenoj i politikoj stvarnosti pojedinih muslimanskih zemalja i
naroda u drugoj polovini 20. vijeka.
5. Brojni su faktori koji su u sluaju Islama direktno ili indirektno
uticali na pojavu fenomena nasilja koje se poziva na religiju. Bez
namjere da te procese u potpunosti identifkujemo i u detalje raz-
matramo, na ovom mjestu emo ih samo nekoliko navesti:
(1) neuspjeh vladajuih elita u muslimanskom svijetu da iz-
grade moderne demokratsko-liberalne drave koje karak-
terie ustavni parlamentarizam i vladavina prava;
(2) jaanje dogmatske i redukcionistike tendencije u islamskoj
misli koja svo bogatstvo ove tradicije svodi na politiko-
pravni aspekt, odbija unutranji dinamizam islamske misli
i potrebu i mogunost njenog kreativnog susreta sa moder-
nou, te zagovara netrpeljivost prema ne-istomiljenicima;
(3) problemi ujednaenog i pravinog razvoja muslimanskih
zemalja;
(4) produivanje tragedije palestinskog naroda i negiranje nje-
govog prava na dravu pola vijeka nakon osnivanja drave
Izrael u Palestini, te posebno izraelska okupacija Starog
Jerusalima 1967, gdje se nalazi El-Mesdidu l-aksa, tree
sveto mjesto (Harem) muslimana;
265
Ann Elizabeth Mayer, War and Peace in the Islamic Tradition and International Law,
in Just War and Jihad: Historical and Teoretical Perspectives on War and Peace in Western and
Islamic Traditions, ed. John Kelsay and James Turner Johnson (New York-Westport-London:
Greenwood Press, 1991), 219-220. U ovom lanku autor iznosi jedan paradoksalan primjer.
Robin Wright, medijski ekspert za Islam i autor knjige Sveti gnjev: bijes militantnog Islama
(Sacred Rage: Te Wrath of Militant Islam), svjetovnjak po proflu, objanjava terorizam
u Libanu kao izraz svetog gnjeva, egzotinog islamskog fenomena. S druge strane, njen
sagovornik ejh Muhammed Husein Fadlullah, duhovni voa Hizbullaha, religijski uenjak
po proflu, objanjava da korijeni terorizma lee u libanskom drutvu i da religijske kategorije
nisu od pomoi za razumjevanje ovog fenomena.
243
(5) sovjetska invazija Afganistana i koritenje Islama kao sred-
stva politike mobilizacije anti-sovjetske borbe;
(6) stradanja muslimanskih naroda u raznim dijelovima svije-
ta (Kamir, Bosna, Kosovo, eenija i tako dalje), koja su
poveavala osjeaj ugroenosti i samo-pozvanje pojedinih
muslimanskih grupa da preduzmu direktnu akciju, koja
je, paradoksalno, veinom pogaala one koji nisu bili od-
govorni za muslimanska stradanja.
Ovo razmatranje pokazuje da odgovor na fenomen nasilja koje se
poziva na Islam mora adresirati njegove sutinske uzroke kao i njegov
potencijalni referentni okvir. Po prirodi stvari, dravni i meunarodni
faktori treba da adresiraju prvi aspekt a muslimanski uenjaci drugi
aspekt.
Za muslimanske uenjake naeg doba jedan od najveih izazova
jeste da vrate fokus na centralnu poruku Islama, kao vjere mira poslate
kao milost svjetovima, da povuku jasnu demarkacionu liniju izmeu
legitimne odbrane i zloina, te da delegitimiziraju terorizam kao djelo
kojim se napadaju oni koji se ne smiju napasti ili se koristi metodi koji
se ne smiju koristiti.
244
zna e nj e t e r or i z Ma :
odgovor i Mu s l i Ma ns ki h u s t a nova
Fikret Kari
266
Tok dogaaja u muslimanskom svijetu u drugoj polovini 20. vijeka
donio je pred muslimanske ustanove i uenjake pitanje nasilja i nje-
govog koritenja za ostvarivanje religijskih i politikih ciljeva. I prije
toga, tokom kolonijalnih osvajanja muslimanskog svijeta i njegove bor-
be za slobodu, ulema i centri islamke uenosti bili su pitani da daju
vjersko-pravne kvalifkacije antikolonijalne i nacionalno-oslobodilake
borbe. Ta borba je redovno bila kvalifkovana kao dihad, koncept koji
u islamskom kategorijalnom aparatu predstavlja ekvivalent pravednog
rata (bellum iustum) zapadnih naroda. U to doba situacija je bila jasna
- muslimanske zemlje i narodi bili su potinjeni od strane kolonijal-
nih sila, njihova borba za osloboenje bila je legitimna a zbog znaaja
islamskog nasljea neki antikolonijalni pokreti koristili su Islam kao
sredstvo legitimizacije oruane borbe i politike mobilizacije stanovni-
tva.
267
Ovakvo stanje stvari nastavilo je da postoji i u prvoj polovini 20.
vijeka u vrijeme zenita antikolonijalne i oslobodilake borbe u veem
dijelu muslimanskog svijeta. U to doba, meutim, veina musliman-
skih antikolonijalnih i oslobodilakih pokreta bila je inspirisana svje-
tovnim ideologijama, kao to to pokazuje primjer Alira, Palestine i
drugih zemalja.
266
Znaenje terorizma: odgovori muslimanskih ustanova, Glasnik Rijaseta Islamske zajednice
u BiH, vol. LXIV, no. 5-6 (May-June 2002).
267
O ovom razvoju vidi Hadia Dajani - Shakeel and Ronald A. Meissir (eds.), Te Jihad and Its
Times (Ann Arbor, MI: University of Michigen Press, 1991); Rudolph Peters, Jihad in Classical
and Modern Islam (Princeton: Markus Wiener, 1996).
245
Situacija se radikalno mijenja 1970-tih.
268
Poniavajui poraz
arapskih zemalja u ratu sa Izraelom 1967. godine i paljevina damije
Al-Aksa, treeg islamskog svetog mjesta, dovode do razoarenja musli-
manskih masa u vladajue ideologije i vostva, posebno u arapskom
svijetu. Javljaju se brojne militantne grupe koje proglaavaju vladajue
muslimanske reime nelegitimnim i opravdavaju njihovo uklanjanje s
vlasti nasilnim putem prikazujui to kao preduslov efkasnog musli-
manskog suprotstavljanja Izraelu i drugim neprijateljima musliman-
skog svijeta. Ove grupe proglaavaju dihad protiv muslimanskih vlada
i poinju vriti napade na vladine predstavnike, institucije, strance i
slino, vrei na taj nain djela koja po svojim obiljejima potpadaju
pod kvalifkaciju terorizma. Takvom nasilju (unf), na primjer u Egiptu,
pribjegavaju Hizb al-tahrir al-Islami (Partija islamskog osloboenja),
poznata po napadu na Vojno-tehniku akademiju u Heliopolisu 1974.,
zatim grupa poznata pod imenom Damaat al-takfr wa l-Hidra
(Grupa koja proglaava muslimane nevjernicima i poziva na seobu),
poznata po kidnapovanju i ubistvu ejha Muhammeda ez-Zehebija,
ministra vakufa i islamskih poslova Egipta 1975-76., te grupa Tanzim
al-dihad (Organizacija dihada), koja je izvrila atentat na predsjedni-
ka Muhammeda Envera Es-Sadata 6. oktobra 1981., kao i organizacija
Al-Damaa al-islamiyya (Islamska grupa), poznata po najveem broju
akata politikog nasilja nakon 1981., ukljuujui napad na grupu stra-
nih turista u Luxoru 17. novembra 1997. kada je ubijeno 66 osoba.
269

Sline grupe pojavile su se i u drugim arapskim, odnosno musli-
manskim zemljama, suoavajui ove zemlje sa fenomenom domaeg
terorizma koji se poziva na Islam kao opravdanje. Rije irhab, arapski
prevod termina terorizam, postala je dio svakidanjeg medijskog, poli-
tikog i akademskog diskursa. Poto su se militanti pozivali na Islam i
koritenje nasilja opravdavali vlastitom interpretacijom koncepta di-
268
Yahya Abd Al-Mubdi, Mafum al-irhab bayn al-asl wal-tatbiq, IslamOnLine.net,
25/11/2001, http://www.islamonline.net/arabic/mafaheem/2001/11/article1.shtml.
269
Vidi, Gilles Kepel, Muslim Extremism in Egypt: Te Prophet and Pharaoh, translated from
the French by Jon Rothschild (Berkeley and Los Angeles: University of California Press, 1986);
Denis J. Sullivan and Sana Abed-Kotob, Islam in Contemporary Egypt: Civil Society vs. Te State
(London-Boulder: Lynne Rienner Publishers, 1999), 71-86.
246
had, islamske institucije i uenjaci osjetili su se pozvanim da deligitimi-
ziraju te interpretacije. U brojnim knjigama, brourama i fetvama ulema
je iznijela argumentaciju da militanti nemaju pravo da pokrenu dihad,
da koriste nezakonitu silu i napadaju zabranjene ciljeve te da dosljed-
no pripadnici tih grupa nisu mudahidun (borci na Bojem putu),
nego muharibun (odmetnici), odnosno bughat (pobunjenici), ija
djela povlae teku krivinu odgovornost po islamskom pravu.
270
Neki
uenjaci su pripadnike militantnih grupa nazvali novim haridijama
(al-khawarid al-dudud), aludirajui time na slinost njihov ideologije
i prakse sa vjersko-politikom muslimanskom grupom iz prvog vijeka
Hidre poznatoj po iskljuivosti i radikalizmu.
271
Kao rezultat ovog ra-
zvoja, u medijskoj praksi brojnih muslimanskih zemalja, termin dihad
postao je povezan sa djelatnou tajnih militantnih grupa.
Uporedo sa ovim procesom tekao je proces islamizacije referen-
tnih okvira i diskursa brojnih muslimanskih nacionalno-oslobodilakih
pokreta. Na primjer, u spektru libanskih i palestinskih grupa otpora
izraelskoj okupaciji dominirale su sve do 1980-tih grupe utemeljene
na svjetovnim ideologijama. Borba za osloboenje u ideologijama ovih
grupa izraavana je putem koncepta nidal (borba), koji je imao svje-
tovne konotacije i bio optekoriten ak i od ljeviarskih organizacija.
272

Meutim, od 1980-tih javljaju se grupe koje svoju ideologiju zasnivaju
na odreenoj interpretaciji islamskog uenja a borbu za osloboenje i
otpor okupaciji izraavaju u islamskim terminima dihad i fda (rtvo-
vanje). Takve su grupe Hizbullah (Boja stranka) u Libanu, osnovan
1982., Islamski pokret otpora - Hamas (vatrenost) u Palestini, osno-
van 1987. te (palestinski) Al-Dihad al-Islami (Islamski dihad).
270
Takva je npr. veoma detaljna fetva Dadd al-Haqq Ali Dadd al-Haqq, muftije Republike
Egipta (1978-1982) od 3. januara 1982. kojom se pobija, sa islamskog stanovita, valjanost
argumenata u manifestu Organizacije dihad pod naslovom Al-Farida al-Ghaiba (Zanemarena
dunost). Vidi, Dar al-Ifta, Al-Fatawa al-Islamiyya (Cairo: Wizarat al-Awqaf, 1980-1993), 10:
3726-92.
271
Za ilustraciju ovog stava moe se uzeti Umar Abdullah Kamil, autor knjige Al-Mutatarri-
fun: al-khawarid al-dudud - istabahu dima al-muslimin wa qatalu al-nisa wal- atfal wal-
mustaminin (Ekstremisti: nove haridije - dozvoljavaju prolijevanje krvi muslimana i ubijaju
ene, djecu i nemuslimane kojima je garantovana sigurnost) (Cairo: Maktabat al-turath al-
Islami, 1998), p. 248.
272
Devid J. Whittaker (ed.), Te Terrorism Reader (London and New York: Routledge, 2001), 46.
247
Drugi primjer za ovaj proces prua Kamir. Borba kamirskog na-
roda za samoodreenje zapoela je 1964. i bila izvorno formulisana kao
borba za nacionalno osloboenje u programu Oslobodilakog fronta
Damu i Kamir (JKLF). Meutim, od ranih 1990-tih nacionalisti-
ki diskurs ustupa mjesto islamistikom a koncept dihada, u razlii-
tim oblicima interpretacije, potiskuje koncept borbe za nacionalno
osloboenje.
273
Okupacione sile, protiv kojih je otpor bio usmjeren,
bez obzira na referentni okvir, imale su tendenciju da otpor u cjelini
prikau i tretiraju kao terorizam.
Konano, 1990-tih javljaju se muslimanske grupe koje koriste me-
tode to spadaju u kategoriju meunarodnog terorizma. Takve su, na
primjer, Tanzim al-dihad i Tanzim al-Qaida (Organizacija Baza).
Kao kljuni koncept opravdanja akcija, ove grupe koriste koncept di-
hada i pozivaju na njegovo voenje u globalnim razmjerama.
274

U ovakvim okolnostima, muslimanske ustanove i uenjaci pozvani
su da daju objanjenje ta je to terorizam sa islamskog stanovita a ta je to
dihad, te ta su razlike izmeu ova dva koncepta. To objanjenje je bilo
potrebno da bi se onemoguilo da stvarni teroristi budu vieni ili prihva-
eni kao mudahidun a da stvarni mudahidun ne budu kvalifkovani kao
teroristi. Muslimanska ulema i institucije su od 1970-tih iznosili svoje
stavove o fenomenu domaeg terorizma koji se pojavio u pojedinim mu-
slimanskim zemljama. Od 1990-tih postalo je neophodno da se istakne
stav Islama prema globalnom fenomenu terorizma koji je poeo da pro-
izvodi ozbiljne implikacije na odnose muslimana sa ostalim religijskim
grupama, narodima i civilizacijama. Izricanje principijelnog stava Islama
prema terorizmu bilo je potrebno posebno nakon 11. septembra 2001.
kada je dolo do izraene tendencije naglaavanja navodne inherentne
273
Yoginder Sikand, Te Changing Course of the Kashmiri Struggle: From National Liberati-
on to Islamist Jihad, Te Muslim World, 91 (Spring 2001), 229-256.
274
Vidi, dokument pod nazivom Tekst izjave Svjetskog islamskog fronta kojom se poziva na
dihad protiv Jevreja i krstaa - poslate faksom i objavljane u Londonskom Al-Quds al-arabi,
23. februara 1996., koju su potpisali Usama bin Muhammad bin Laden, Ayman al-Zawahiri,
emir grupe Dihad u Egiptu, Abu Yasir Rifai Ahmad Taha, voe (egipatske) Islamske grupe,
ejh Mir Hamzah, sekretar Damiat-ul-ulema-i Pakistan i Fazlul Rahman, emir Dihad po-
kreta u Bangladeu, kod Magnus Ranstorp, Interpreting the Broader Context and Meaning of
Bin Ladens Fatwa, Studies in Confict and Terrorism, 21 (1998): 321-330.
248
veze izmeu Islama i nasilja, profliranja terorista kao muslimana i kada
su pojedine drave, poznate po opresiji muslimanskih naroda, pourile da
svoje poveano nasilje opravdaju borbom protiv terorizma.
Brojne muslimanske ustanove i uenjaci iznijeli su od tada svoje
stavove o terorizmu. U ovom radu koncentrisaemo se na naelne sta-
vove, posebno defnisanje terorizma, koje su dale tri uticajne ustanove -
Organizacija islamske konferencije, kao politiki predstavnik dananjeg
muslimanskog svijeta nacionalnih drava, Akademija za islamska istra-
ivanja pri Univerzitetu Al-Azhar, kao najuticajnijem centru islamske
uenosti danas te Svjetska islamska liga, kao uticajni religijski forum.
Naelni stavovi ovih ustanova bie dati putem prezentiranja prevoda
odgovarajuih dokumenata, njihove analize i meusobnog poreenja.
I. Organi zaci j a i slamske konferenci j e
Organizacija islamske konferencije (OIC) je meuvladina organizacija
koja okuplja 56 zemalja gdje muslimani predstavljaju veinu ili znaa-
jan dio stanovnitva.
275
Organizacija je formirana u Rabatu 25. septem-
bra 1969. na prvom sastanku lidera muslimanskog svijeta sazvanog na-
kon paljevine damije Al-Aksa u Jerusalemu (Kudus-i erifu) od strane
cionistikih elemenata. Cilj formiranja OIC bio je da se ujedine izvori
muslimanskog svijeta, objedine napori i podigne zajedniki glas za ou-
vanje interesa i osiguranje progresa i dobrobiti stanovnitava drava la-
nica i ostalih muslimana irom svijeta. Institucionalno oblikovanje OIC
izvreno je februara 1972., opet u Rabatu, usvajanjem povelje OIC.
Na osnovu ovog temeljnog dokumenta, ciljevi organizacije su de-
fnisani kao:
1. Jaanje:
a) islamske solidarnosti meu dravama lanicama;
b) saradnje na politikom, ekonomskom, drutvenom, kul-
turnom i naunom polju;
275
OIC in Brief, http://www.OIC-OCI.org/english/main/OIC_in_brief.htm.
249
c) borbe svih muslimanskih naroda da ouvaju svoje dosto-
janstvo, nezavisnost, i nacionalna prava.
2. Koordinacija akcija radi:
b) ouvanja svetih mjesta;
c) podrke borbe palestinskog naroda i pomoi u povratku
oduzetih im prava i osloboenja domovine.
3. Rad na:
b) eliminisanju rasne diskriminacije i svih oblika kolonijaliz-
ma;
c) stvaranju povoljne atmosfere za promicanje saradnje i ra-
zumijevanje izmeu drava lanica i ostalih zemalja.
Tijela Islamske konferencije su: Konferencija kraljeva i efova dr-
ava i vlada (Islamski Samit, Vrh Islamske konferencije), kao najvia
vlast koja se sastaje svake tri godine da formulie politiku Organizacije,
Konferencija ministara vanjskih poslova, koja se odrava jednom godinje
radi ispitivanja izvjetaja o primjeni odluka donijetih u okviru politi-
ke koju defnie Islamski Samit, i Generalni sekretarijat, koji je izvrni
organ konferencije, zaduen da izvrava odluke prethodna dva organa.
Konferencija posjeduje brojne specijalne komitete i druga tijela,
meu njima i Akademiju za islamski fkh (IFA). Ova akademija osnovana
je na osnovu rezolucije br. 8/3-c (is) od 25-28. januara 1981. kao zajed-
niki forum za interpretativnu refeksiju (idtihad) islamske pravne nau-
ke, uenjaka i flozofa sa zadatkom da prui Ummetu autentini islamski
odgovor na svako pitanje koje moe donijeti razvoj savremenog ivota.
276

Prvo zasjedanje IFA odrano je 19-22. novembra 1984. koncentriui se
na organizaciona pitanja i planove. Akademija ima slijedea tijela: Savjet
akademije (40 lanova), Sekretarijat i tri sekcije: za planiranje, istraiva-
nje i davanje fetvi. Akademija ima na svojoj listi 60 strunjaka iz vie od
dvadeset zemalja. Najvie strunjaka je iz Saudijske Arabije (14). Iz Bosne
i Hercegovine, odnosnog ireg regiona Balkana, nema na listi ni jednog
strunjaka, dok je Turska zastupljena samo sa jednim ekspertom.
276
IFA in brief, http://www.fqhacademy.org.sa/brief.htm.
250
OIC se poela posebno baviti pitanjem terorizma od 1991. kada je
na estom zasjedanju Islamskog Samita u Dakaru osuen terorizam kao
suprotan Islamu.
277
Islamska konferencija ministara vanjskih poslova
na svom 21. zasjedanju u Karaiju 1993. pozvala je na saradnju u borbi
protiv meunarodnog terorizma u svim njegovim oblicima. Takoe je
zakljueno da se izradi Etiki kodeks u ovoj oblasti. Taj dokument pri-
premio je Generalni sekretarijat a odobrio ga je Islamski Samit na svom
sedmom zasjedanju u Kazablanci 1994. No Osmom zasjedanju Vrha
Islamske konferencije u Teheranu 1997. otilo je korak dalje - donijeta
je odluku o potrebi izrade obavezujueg ugovora meu dravama lani-
cama o borbi protiv terorizma. Na osnovu ove odluke, grupa eksperata
drava lanica (ne navodi se da li je IFA u tome uestvovala) izradila je
nacrt dokumenta koji e postati poznat kao Konvencija Organizaci-
je islamske konferencije o borbi protiv meunarodnog terorizma (Te
OIC Convention on Combating International Terrorism). Ova kon-
vencija usvojena je na 26. zasjedanju Islamske konferencije ministara
vanjskih poslova u Ouagadougou (Burkina Faso) jula 1999. i podnijeta
OUN na registraciju.
Konvencija OIC o borbi protiv meunarodnog terorizma naj-
vaniji je pravni akt koji izraava odnos muslimanskog svijeta prema
terorizmu.
278
Ova konvencija po svojoj prirodi je ugovor regionalnog
karaktera - ona ureuje pravila i postupak borbe protiv meunarodnog
terorizma meu zemljama lanicama OIC. Ona je obavezujua samo za
one muslimanske zemlje koje konvenciju ratifkuju ili prihvate i depo-
nuju elemente ratifkacije ili prihvatanja kod Generalnog sekretarijata
organizacije. Za stupanje na snagu ove konvencije dovoljna je njena
ratifkacija od sedam lanica (lan 40.).
U preambuli, Konvencija se poziva na propise eriata, intelektu-
alno naslijee Ummeta, Povelju OIC, i druge relevantne dokumente
ove organizacije, principe meunarodnog prava, Povelju OUN i rele-
277
Report of the Secretary General on the OIC Role in Combating Terrorism, Ex-
ICFM/1-20002/Rep.SG.
278
Za tekst ove konvencije na engleskom vidi http://www.ciaonet.org/cbr/cbroo/video/cbr_
ctd/cbr_ctd_25.html.
251
vantne rezolucije OUN o eliminisanju meunarodnog terorizma. Po
ovim izvorima inspiracije Konvencija nastoji da naglasi pripadanje mu-
slimanskog svijeta vlastitom pravnom horizontu ali i nuno pripadanje
meunarodnoj zajednici i njenom pravu. U preambuli se takoe istie
nekoliko stavova koji su se mogli ranije identifkovati u raspravama o
terorizmu u okviru OUN. To su: (1) terorizam predstavlja teku povre-
du ljudskih prava, posebno prava na slobodu i sigurnost, kao to pred-
stavlja prepreku slobodnom funkcionisanju institucija i drutveno-eko-
nomskom razvoju poto ima za cilj destibilizaciju drutva; (2) terorizam
se ni na koji nain ne moe opravdati, i kao takav, treba biti nedvosmi-
sleno osuen u svim njegovim oblicima i manifestacijama, u svim djeli-
ma, metodama i praksi, bez obzira na izvor, uzroke i ciljeve, ukljuujui
direktne ili indirektne akcije drava; (3) potvruje se legitimitet prava
naroda na borbu protiv strane okupacije, kolonijalnih i rasistikih rei-
ma svim sredstvima, ukljuujui oruanu borbu za osloboenje svojih
teritorija i postizanje prava na samo-odreenje i nezavisnost u saglasno-
sti sa ciljevima i principima Povelje i rezolucijama OUN.
Sa ova tri principa, Konvencija OIC stoji na poziciji koju su zauzele
zemlje Treeg i Drugog svijeta u raspravama u Generalnoj skuptini
OUN i njenim specijalnim komitetima nakon 1970-tih kada se be-
zuspjeno pokuala postii opteprihvatljiva defnicija meunarodnog
terorizma.
U dijelu I (Defnicije i opte odredbe) l. 1(2) Konvencija daje sli-
jedeu defniciju terorizma:
(2) Terorizam znai bilo koji akt nasilja ili prijetnju nasiljem bez ob-
zira na motive ili namjere izvrene radi ostvarenja pojedinanog ili
kolektivnog zloinakog plana s ciljem zastraivanja naroda ili pri-
jetnjom da mu se nanese teta ili ugroavanjem ivota, asti, slobo-
de, sigurnosti ili prava ili izlaganjem opasnosti okoline ili bilo koga
objekta ili javne ili privatne imovine, njihovim okupiranjem ili za-
uzimanjem ili ugroavanjem nacionalnih resursa, ili meunarod-
nih objekata, ili dovoenjem u opasnost stabilnosti, teritorijalnog
integriteta, politikog jedinstva ili suvereniteta nezavisnih drava.
252
(3) Teroristiki zloin znai bilo koji zloin koji je izvren, zapoet
ili u kome se uestvovalo radi ostvarenja nekog teroristikog cilja
u bilo kojoj dravi ugovornoj strani ili protiv njenih dravljana,
prihoda ili interesa ili stranih objekata ili dravljana koji borave na
njenoj teritoriji kada je taj zloin kanjiv po unutranjem pravu.
U t. 4. ovog lana navodi se da se zloini kvalifkovani kao teroristi-
ki akti u odgovarajuim meunarodnim konvencijama takoe smatraju
teroristikim zloinima po konvenciji OIC, izuzev onih koji su iskljueni
zakonodavstvom drava ugovornica ili drava koje nisu ratifkovale te kon-
vencije. Ista taka taksativno nabraja o kojim meunarodnim konvencija-
ma je rije. To su poznate konvencije koje ine okosnicu meunarodnog
prava o suzbijanju terorizma: Konvencija o prestupima i drugim aktima
poinjenim u zrakoplovima (Tokio, 1963), Konvencija o suzbijanju ne-
zakonitog zauzimanja zrakoplova (Hag, 1970), Konvencija o suzbijanju
nezakonitih akata protiv sigurnosti civilne avijacije (Montreal, 1971) i
njen protokol (Montreal, 1984), Konvencija o spreavanju i kanjavanju
zloina protiv osoba koje uivaju meunarodni imunitet, ukljuujui di-
plomatske agente (Njujork, 1973), Meunarodna konvencija protiv uzi-
manja talaca (Njujork, 1979), Konvencija OUN o pravu mora iz 1988.
i njene odgovarajue odredbe o piratstvu na moru, Konvencija o fzikoj
zatiti nuklearnog materijala (Be, 1979), Protokol o suzbijanju nezako-
nitih akata nasilja na aerodromima koji slue meunarodnoj civilnoj avi-
jaciji (Montreal, 1988), Protokol o suzbijanju nezakonitih akata protiv
sigurnosti fksiranih platformi na kontinentalnom grebenu (Rim, 1988),
Konvencija o suzbijanju nezakonitih akata protiv sigurnosti pomorske na-
vigacije (Rim, 1988), Meunarodna konvencija o suzbijanju teroristikog
podmetanja bombi (Njujork, 1997) i Konvencija o oznaavanju plasti-
nog eksploziva u cilju njegovog otkrivanja (Montreal, 1991).
U lanu 2, Konvencija stipulira:
(a) narodna borba, ukljuujui oruanu borbu protiv strane oku-
pacije, agresije, kolonijalizma i hegemonije, koja ima za cilj osloboenje
i samo-odreenje u skladu sa principima meunarodnog prava nee se
smatrati teroristikim zloinom.
253
Defnicija terorizma i teroristikog zloina u Konvenciji OIC ima
elemenata slinosti sa Evropskom konvencijom o suzbijanju terorizma
iz 1977, odnosno Okvirnom odlukom Evropskog savjeta o borbi pro-
tiv terorizma iz 2001.
279
Osnovu obje defnicije predstavlja shvatanje
da veina teroristikih akata ine obina krivina djela koja postanu
teroristikim zbog motiva poinilaca. Glavna razlika izmeu Konven-
cije OIC i evropskih dokumenata je to Konvencija OIC ne smatra
terorizmom oruanu borbu naroda za osloboenje ili samo-odreenje
u skladu sa principima meunarodnog prava. U irem smislu, moglo
bi se rei da je ovo glavna razlika izmeu zapadnog poimanja terorizma
i poimanja zemalja Treeg svijeta.
Ovdje se meutim, otvara jedno vano pitanje: da li je narodima
koji se bore za osloboenje i samo-odreenje dozvoljeno sve ili je to
borba podvrgnuta odreenim pravilima? Meunarodno pravo zahtije-
va od svih strana u sukobu da se u svako doba pridravaju odredaba
enevske konvencije.
280
Konvencija OIC ne daje direktan odgovor na
ovo pitanje. Formulacija lana 2(a) spominje saglasnost sa principima
meunarodnog prava ali se to odnosi na cilj narodne borbe a ne na
nain njenog voenja.
Ovo pitanje na odreen nain je dotaknuto na Vanrednom sastan-
ku Islamske konferencije ministara vanjskih poslova o terorizmu odr-
ane u Kuala Lumpuru 1-3. aprila 2002. Predsjednik vlade Malezije
Dato Seri Dr. Mahatir bin Mohamed u svom uvodnom izlaganju, koje
predstavlja slubeni dokument ovog sastanka, je rekao:
elim da ovdje predloim da se oruani napadi ili druge vrste na-
pada na civile moraju smatrati kao akti terora a njihovi poinioci kao
teroristi. Bez obzira da li napadai djeluju samostalno ili na osnovu na-
redbi svojih vlada, bez obzira da li su regularne ili neregularne jedinice,
ako napadaju civile, moraju se smatrati za teroriste. Grupe ili vlade koje
podravaju napade na civile, moraju se smatrati teroristima, bez obzira
279
Uporedi, Fikret Kai, Terorizam: znaenje, historija i veza sa religijom, Glasnik Rijaseta
islamske zajednice u BiH, vol.LXIV, no. 3-4 (mart-april) 2002, 253-284.
280
Vidi stav Jean Allana, profesora na Amerikom Univerzitetu u Kairu, Te Issue Is Defniti-
on, Al-Ahram Weekly Online, 15-21 Novembar 2001, br. 560,
http://www.ahram.org.eg/weekly/2001/560/eg4.htm.
254
na opravdanje izvrenih operacija, bez obzira na asnost borbe. Meu-
tim ako su civili sluajno uhvaeni u unakrsnoj vatri, napadai ne treba
da se oznaavaju kao teroristi.
Prema ovoj defniciji napad na Svjetski trgovinski centar 11. sep-
tembra, napadi putem ljudskih bombi koje vre Palestinci i Tamilski ti-
grovi, napadi protiv civila od strane izraelskih snaga, ubijanje Bosanskih
Muslimana i slino mora se smatrati kao akt terora a poinioci moraju
biti osueni kao teroristi. U sluajevima kada drave stoje iza akata te-
rorizma, cjelokupna vlada mora biti osuena. Meutim, ni jedna rasa
niti religija ne moe biti osuena niti diskriminisana zbog toga to su
neki ljudi iz te rase ili religije bili ukljueni u teroristike aktivnosti.
281

Meutim, uesnici Vanrednog sastanka Islamske konferencije nisu
bili spremni da usvoje ovakvu defniciju terorizma. Zavrni dokument
ovog sastanka - Kuala Lumpurka deklaracija o meunarodnom tero-
rizmu - potvrdila je privrenost defniciji terorizma datoj u Konvenciji
OIC o borbi protiv meunarodnog terorizma (t. 2.).
282
Isti dokument je potvrdio privrenost principima i istinskom ue-
nju Islama koji zabranjuje agresiju, cijeni mir, toleranciju i potovanje,
te zabranjuje ubijanje nevinih ljudi (t. 4.); odbacio svaki pokuaj da se
Islam i muslimani poveu sa terorizmom poto terorizam nema vezu ni
sa jednom religijom, civilizacijom ili nacionalnou (t. 5.); jednoglasno
osudio sve akte meunarodnog terorizma u svim formama, ukljuujui
dravni terorizam, bez obzira na motive, poinioce i rtve poto tero-
rizam predstavlja ozbiljnu prijetnju meunarodnom miru i sigurnosti
i predstavlja teko krenje ljudskih prava (t.7.); potvrdio principijelnu
poziciju o zakonitosti otpora stranoj agresiji i borbi naroda pod kolo-
nijalnom ili stranom dominacijom i okupacijom za nacionalno oslobo-
enje i samo-odreenje te u tom smislu podvukao hitnost postizanja
jedne meunarodno usaglaene defnicije terorizma, koja bi razlikova-
la takvu legitimnu borbu od akata terorizma (t.8); podvukao impera-
tiv potovanja meunarodnog humanitarnog prava u pogledu zatite
281
We must defne act of terror, New Straits Times, 2 april 2002, 8.
282
Za puni tekst ove deklaracije na engleskom jeziku vidi, Ex-ICFM/1-2002/DR.KL.DEC.
http://www.OIC-OIC.org.
255
civilnog stanovnitva (t. 9); odbio svaki pokuaj da se terorizam povee
sa borbom palestinskog naroda u vrenju neotuivog prava da uspostavi
svoju nezavisnu dravu sa Kudus-i erifom kao glavnim gradom (t.10);
te odbacio svaki pokuaj povezivanja islamskih drava ili palestinskog
i libanskog otpora sa terorizmom, to predstavlja prepreku globalnoj
borbi protiv terorizma (t. 11).
Ova pozicija ministara vanjskih poslova OIC pokazuje da organi-
zacija ne moe da prihvati defniciju terorizma koja apsolutno zabranju-
je odreene akte, ve da uzima u obzir kontekst u kome se akt ini. Na
primjer, OIC je putem izjave Generalnog Sekretara od 12. septembra
osudila terorizam i poinioce napada na SAD.
283
U tom smislu i broj-
ni govornici na Vanrednom sastanku Islamske konferencije ministara
vanjskih poslova o terorizmu u Kuala Lumpuru ponovljeno su kvalif-
kovali napad na SAD kao terorizam.
284
S druge strane, kada se doe do
pitanja kvalifkacije akata otpora izraelskoj okupaciji, od strane pale-
stinskih i libanskih grupa posebno koritenje ljudskih bombi, lanice
OIC odbile su da ta djela kvalifkuju kao terorizam.
Istovremeno, uesnici Vanrednog sastanka Islamske konferencije
ministara vanjskih poslova u Kuala Lumpuru podvukli su imperativ po-
tovanja meunarodnog humanitarnog prava koje titi civilno stanov-
nitvo. Kakav je odnos izmeu ova dva stava? Da li to znai da se otpor
stranoj okupaciji u cjelini ne moe nazvati terorizmom, ali da su lanovi
otpora vezani u svojoj borbi za potovanje meunarodnog humanitarnog
prava, te ukoliko kre to pravo njihovi pojedinani akti mogu biti kvalif-
kovani kao terorizam? Ili da je u sluaju palestinske borbe izraelska vlada
svojim sistematskim napadima na palestinsko odnosno arapsko civilno
stanovnitvo pruila opravdanje za represaliju prema svom vlastitom sta-
novnitvu odnosno kompromitovala poziciju svog civilnog stanovnitva
na okupiranim teritorijama naoruavajui ga i stavljajui stanovnike na-
selja na okupiranim teritorijama, koja su nezakonita na osnovu etvrte
283
Vidi, Report of the Secretary General on the OIC Role in Combating Terrorism, t. 5.
284
Vidi na primjer govor ministra vanjskih poslova Irana dr. Kamala Kharazija i dr. Nizar ibn
Ubej Medenija, pomonika ministra vanjskih poslova Kraljevine Saudijske Arabije; Moinuddin
Haidara, ministra unutranjih poslova Pakistana. Uz to, drave lanice su pojedinano istakle
svoj stav o napadu na SAD od 11 septembra putem zvaninih vladinih izjava.
256
enevske konvencije, u funkciju okupacije? Dokumenti OIC ne pru-
aju decidan odgovor na ovo pitanje.
U svakom sluaju pitanje kvalifkacije metoda borbe za nacional-
no osloboenje predstavlja najbitniju razliku izmeu zapadnih i musli-
manskih zemalja u pogledu shvatanja terorizma.
II. Akademi j a za i slamska i strai vanj a
pri Al- Azharu
Akademija za islamska istraivanja (Madma al-buhuth al-islamiyya) je
najvie tijelo za islamske studije u Egiptu osnovano na temelju Zakona
o reorganizaciji Al-Azhara br. 103/1961.
285
Ovo tijelo je zamiljeno kao
forum za preporod islamske kulture. Kao takva Akademija je pozvana
da formulie stavove o svim drutvenim i mezhebskim problemima koji
se odnose na vjeru. Akademija je zamijenila ranije najvie tijelo uleme
Egipta - Hayat kibar al-ulama. Broji 50 lanova od kojih najvie 20
mogu biti stranci, ukoliko su diplomirali na Al-Azharu. (Jedan od la-
nova ove akademije bio je rahmetli Husein efendija ozo). U redovima
Akademije zastupljene su sve islamske pravne kole. lanove imenuje
predsjednik Republike Egipta svojim ukazom. Akademija radi u obliku
godinjih konferencija koje traju etiri sedmice i mjesenih sastanaka
egipatskih lanova. Akademijom rukovodi Predsjednik, koji je rektor
Al-Azhara, a stalni sekretarijat publikuje odluke akademije.
Akademija je od 1964. do 1972. odravala redovne godinje kon-
ferencije a nakon toga sa prekidima. Osnivanje ovog tijela doekano je
s velikim entuzijazmom koji je vremenom splasnuo. I pored toga to
Akademija nakon 1970-tih nije uspjela da ukljui u svoje redove vane
meunarodne muslimanske linosti, njeni stavovi imaju odreenu te-
inu i uvaavanje meu muslimanskim uenjacima i vjernicima izvan
granica Egipta.
285
Jakob Skobgaard-Peterson, Defning Islam for the Egyptian State (Laiden-New York-Koln: E.
J. Brill, 1997), 186-188.
257
Neposredno nakon 11. septembra 2001. Akademija se oglasila De-
klaracijom o islamskom stavu prema fenomenu terorizma. Tekst dekla-
racije donosimo u cjelini u prevodu autora ovog rada.
Deklaracija Akademije za islamska istraivanja pri Al-Azharu o fe-
nomenu terorizma
286
(Kairo, 15. aban 1422./1. novembar 2001.)
Hvala Allahu Gospodaru svjetova, salavat i selam na onoga koji je
poslan kao milost svjetovima, naeg uitelja Muhammeda, na njegovu
porodicu i drugove i na ostale Boje poslanike a nakon toga
Akademija za islamska istraivanja pri asnom Al-Azharu, s obzi-
rom na svoju odgovornost u islamskom svijetu i Ummetu, i s obzirom
na amanet koji ima u pogledu uvanja islamskog eriata i njegovih na-
uka, i s obzirom na dunost kojom je obavezana u pogledu obznanji-
vanja istine cijelom svijetu, pratila je intenziviranje medijske kampanje
usmjerene ka povezivanju onoga to se naziva terorizam sa Islamom i
muslimanima, koja je putem izjava lidera u nekim zapadnim zemljama
dostigla do toga da se Islam uzima za neprijatelja koji je zauzeo mjesto
nekadanje zle komunistike imperije, tako da su neki, nakon krvavih i
traginih dogaaja koji su se desili u Sjedinjenim Amerikim Dravama
11 septembra 2001 godine opetovano govorili o krstakom pohodu,
ratu civilizacije protiv barbarstva i nunosti trijumfa Zapada nad
Islamom.
Ovu grozniavu medijsku kampanju pratilo je i iz njega proisteklo
podvrgavanje Arapa i muslimana u brojnim zapadnim drutvima, nji-
hovih damija i kulturnih centara, njihovih interesa i graanskih slobo-
da brojnim vrstama rasne diskriminacije i pritisaka.
Iako su razumni glasovi zapadnih voa i intelektualaca ve osudili
ovaj talas neosnovanog neprijateljstva prema Islamu i muslimanima,
ova kampanja se i dalje nastavlja, te se Arapi i muslimani i dalje suoa-
vaju sa njenim zlim posljedicama ak i u ovim trenucima.
Pred ovom stvarnou koja se tetno odraava na odnose meu-
sobnog razumijevanja, dijaloga, suivota i solidarnosti meu nacijama,
narodima, kulturama, religijama i civilizacijama, ukazuje (Akademija
286
Bayan Majma al-buhuth al-islamiyya bil Azhar bi shan zahira al-irhab, http:// www.
islamonline.net/Arabic/doc/2001/11/article3.shtml, wathaiq wa bayanat.
258
za islamska istraivanja pri asnom Al-Azharu) svim razumnim ljudima
bez obzira na religiju, civilizaciju ili pravac miljenja, na nekoliko prin-
cipa koji treba da se uvaavaju u oblasti miljenja, kulture, informacija,
politici i meusobnim odnosima:
Prvo, Islam gleda na mnotvo vjerozakona, konfesionalnih zajedni-
ca, naroda, kultura i civilizacija kao na jedan Boji red i nepromjenjivi
univerzalni zakon, kao to uzvieni Allah d.. kae: A da je Gospodar
tvoj htio, sve bi ljude sljedbenicima jedne vjere uinio. Meutim, oni e se uvijek u
vjerovanju razilaziti, osim onih kojima se Gospodar tvoj smiluje. A zato ih je i
stvorio. (Hud: 118.119)
Suivot, dijalog i razumijevanje meu nacijama i narodima jeste
put za ouvanje ovog pluralizma kao to je to i meusobno pomaganje
svih strana utemeljeno na dobru i bogobojaznosti, a ne na grijehu i
nasilju, jer Allah d.. kae: O ljudi, Mi vas od jednog ovjeka i jedne ene
stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da bi ste se upoznali. Najugledniji kod
Allaha je onaj koji Ga se najvie boji. Allah, uistinu, sve zna i nije mu skriveno
nita. (El-Hudurat: 13)
Drugo, suivot nacija i naroda i napredak ovjeanstva vezani su za
vladavinu sistema vrijednosti i morala utemeljenog na vjeri, u prvom
redu na vrijednosti pravde, potovanju principa meunarodnog prava i
autoriteta meunarodnih institucija, a ne, kao to je to sluaj sa dana-
njim svjetskim poretkom, koji ignorie principe meunarodnog prava
i pretvara svijet u dunglu u kojoj moni ugnjetavaju slabe; stanje koje
gura skupine potlaenih prema upotrebi nasilja kao odgovor na tiran-
sku i arogantnu silu.
Tree, neophodno je da se ogranii, u miljenju, kulturi i infor-
misanju, namjeravano znaenje termina koji se uestalo koriste u ovoj
grozniavoj kampanji protiv Islama i muslimana. Terorizam je zastrai-
vanje osoba kojima se garantuje sigurnost, unitavanje njihovih dobara
i sutinskih uslova za ivot, napad na njihovu imovinu, ast, slobodu i
ljudsko dostojanstvo to po svojoj prirodi predstavlja prestup i irenje
nereda na zemlji. Drava na ijoj teritoriji je izvren ovakav zloina-
ki teroristiki akt ima pravo da traga za poiniocima i da ih privede
259
sudskim vlastima koje e im izrei presudu u skladu sa pravom. Islamski
dihad je ulaganje napora u cilju podravanja istine i prava, otklanjanja
nasilja i uspostavljanja pravde, mira i sigurnosti u svim oblastima ivo-
ta. Oruanoj borbi koju je Islam propisao mogue je pribjei samo u
izuzetnoj nudi i u dvije situacije:
- odbrana domovine protiv okupacije i pljakanja dobara, protiv
kolonijalizma koji protjeruje muslimane iz njihovih domova, protiv
onih koji podravaju protjerivanje, te protiv onih koji kre ugovore.
- uklanjanje smutnje u vjeri muslimana, onoga to ih prisiljava da
mijenjaju vjerovanje ili im onemoguava slobodu da mirno pozivaju
Islamu, jer Allah d.. kae: Allah vam ne zabranjuje da inite dobro i da
budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz
zaviaja vaeg ne izgone- Allah zaista voli one koji su pravini- ali vam zabranjuje
da prijateljujete s onima koji ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zaviaja vaeg
izgone i koji pomau da budete prognani. Oni koji s njima prijateljuju sami sebi
ine nepravdu. (El-Mumtehina: 8-9)
ak i kada su muslimani prinueni da ratuju radi odbrane do-
movine i zatite slobode vjerovanja, Islam postavlja jasna pravila i mo-
ralnost koja zabranjuju ubijanje ne-boraca, zabranjuju takoe ubijanje
nevinih starih osoba, ena i djece, kao to zabranjuju progonjenje onih
koji se povlae, ubijanje onih koji su se predali, muenje zarobljenika,
nakaenje tijela ubijenih, ili unitavanje objekata, mjesta i zgrada koje
nisu vezane za borbu.
etvrto, svi razumni ljudi u svim vjerama i civilizacijama slau se
da bavljenje uzrocima problema i bolesti dolazi prije bavljenja simpto-
mima. U svijetu u kome se rairio fenomen koritenja nasilja nemogue
je izjednaavanje nasilja nasilnika koji nasilno zaposjedaju zemlje, rue
dostojanstvo, skrnave svetinje i pljakaju dobra.
Ujedinjeni u pogledu ovog principa pravde cijelog ovjeanstva i
odluka meunarodne zakonitosti kaemo: ne moe se izjednaiti nasilje
ovih agresivnih nasilnika i koritenje zakonitog prava na odbranu, putem
koga se bore potlaeni za povrat svojih zakonitih prava koje im je dalo
prirodno pravo prilikom odreivanja sudbine uz dodatna prava koji im
260
je odredila meunarodna pravda. Cionistika vojna maina bespravno je
zaposjela palestinsku zemlju i oskrnavila svetinje na oigled nekih veli-
kih sila, dok se palestinski otpor bori za primjenu odluka nedjelotvornih
Ujedinjenih Nacija. Rat protiv terorizma - koji podrava Akademija
ovom deklaracijom - ne opravdava napad na siromani i nemoni narod
Afganistana iji su gradovi, sela, damije, starci, ene, djeca, i sutinski
uslovi ivota postali meta napada arogantnog tiranina, bez razumnog ili
prihvatljivog razloga, i prije istraivanja dogaaja od septembra 2001.
Zbog toga:
A. Akademija za islamska istraivanja pri asnom Al-Azharu sma-
tra, nakon odreivanja koncepata na prednjem osnovu, da je nuno
razlikovati dihad koji je ne samo zakonit - nego i obavezan - za oslo-
baanje domovine i odbijanja agresije i nasilja agresora, koji okupira
tuu zemlju ili nastoji da promjeni sistem vlasti brutalnom i agresiv-
nom silom, ili oduzima nacionalnim vladama suverenitet nad vlastitom
teritorijom, ili terorie mirne graane i pretvara ih u jadne izbjeglice.
B. Odbacuje (Akademija za islamska istraivanja pri asnom Al-Az-
haru) navode o sukobu civilizacija, vjerskim ratovima i borbi kultura, koji
daju ideoloko pokrie za nasilje silnika nad nemonim; to su bili navodi
zbog kojih je ovjeanstvo propatilo u prolim stoljeima, te ih treba od-
baciti i upozoriti na njihove katastrofalne posljedice po savremeni ivot.
C. Akademija takoe smatra da je vraanje potovanja principi-
ma pravde ovjeanstva, obraanje principima meunarodnog prava
i meunarodnim institucijama, pridravanje jedinstvenih kriterija u
pitanjima nezavisnosti naroda i njihovog prava na samoodreenje, te
uvaavanje sistema vrijednosti utemeljenih na vjeri - u emu se ne razli-
kuju nebeske religije - sve to garancija za lijeenje uzroka ove bolesti od
koje pati na savremeni svijet; poto je nasilje arogantnih tirana ono to
stvara i razvija nasilje potlaenih i potinjenih.
S pozicije vjerske i ljudske odgovornosti (Akademija za islamska
istraivanja pri asnom Al-Azharu) upuuje svim razumnim ljudima svi-
jeta ovu Deklaraciju, nadajui se ostvarenju pravde i svjetskog mira, mo-
261
lei Gospodara (Slavnog i Uzvienog) da da svima razboritost u voenju
poslova. A naa posljednja molba je Hvala Allahu, Gospodaru svjetova.
Veliki Imam
ejh Al-Azhara i predsjednik Akademije
Prof. Dr. Muhammed Sayyid Tantawi
287
Defnicija terorizma koju je dala Akademija za islamska istraiva-
nja pri Al-Azharu ukljuuje nekoliko elemenata izraenih u jeziku koji
kombinuje tradicionalnu terminologiju Fikha i modernog prava.
Terorizam je defnisan kao akt izvren s ciljem zastraivanja osoba
kojima se garantuje sigurnost (aminun). Termin amin u Fikhu oznaava
osobu koja posjeduje pravo na sigurnost (haqq al-aman).
288
To pravo
se posjeduje ili na osnovu vjere (din) ili na osnovu teritorije (dar), od-
nosno drave u kojoj odreena osoba ivi. Prema ova dva kriterija, svi
muslimani su zatiene osobe na osnovu vjere. Nemuslimani su zatie-
ni na osnovu teritorije, ako su graani muslimanskih drava, ili stranci
koji zakonito borave na teroritoriju muslimanskih drava, odnosno ako
su graani ili rezidenti prijateljskih ne-muslimanskih drava.
Teroristiki akt se vri unitavanjem dobara zatienih osoba, esen-
cijalnih uslova za njihov ivot, napadom na njihovu imovinu, ast, slo-
bodu i ljudsko dostojanstvo. Vrijednosti koje ugroava terorizam su,
u stvari, glavne vrijednosti zatiene islamskim pravom (daruriyyat).
Ugroavanje ovih vrijednosti ugroava ivot ljudske zajednice.
Teroristiki akt po svojoj prirodi predstavlja prestup (baghy) i ire-
nje nereda na zemlji (fasad). Ovim se jezikom Fikha kae da su terori-
stika djela po svojoj prirodi protivpravna i predstavljaju krivina djela
najtee vrste.

287
Muhammad Sayyid Atiya Tantawi, roen je 1928. u Salim Sharqi, Gornji Egipat. Zavrio
je Al-Azhar 1958. a doktorirao na Tefsiru i Hadisu 1966. disertacijom Izraeliani u Kuranu
i Hadisu. Od 1986. do imenovanja za Rektora Al-Azhara 1995. Bio je na poziciji Muftije
Republike, vrhovnog dravnog muftije Egipta, koji stoji na elu institucije Dar al-ifta. Nauni
opus prof. Tantawija ukljuuje, izmeu ostalog, 15-tomni komentar Kurana pod naslovom Al-
Tafsir al-Wasit li al-Quran al-Karim (1970-1986). U pogledu ope orijentacije, prof. Tantawi
sebe smatra uenikom ejha Muhammada Abduhua. (Vidi, Wizarat al-ilam, Al-Mawsua al-
qawmiyya li al-shakhsiyyat al-misriyya al-bariza, Cairo, 1989, 310).
288
Vidi Al-Mawsua al-fqhiyya (Kuwayt: Wizarat al-awqaf wa al-shuun al-islamiyya,
1406/1982), 6: 277-278 s.v. amn.
262
Akademija takoe defnie dihad i uspostavlja razliku izmeu dihada
i terorizma (irhab). Dihad je iroko defnisan kao napor za uspostavlja-
nje pravde, mira i sigurnosti. Oruana borba koju Islam doputa (qital)
se, u stvari, defnie kao pravedni rat. Ta borba se doputa izuzetno u
dvije situacije-samoodbrani i otklanjanju nereda i prinude- to pred-
stavlja islamsko defnisanje prava na rat (ius ad bellum). Pravila ko-
jih se muslimani moraju pridravati tokom oruanog sukoba (zatita
ne-borbenog stanovnitva, civilnih objekata, okoline i sl.) predstavlja
islamsko pravo u ratu (ius in bello).
U potkrepljivanju svojih stavova Akademija se poziva na eriat i nje-
gove izvore, ali isto tako i etike i pravne principe ovjeanstva i principe
meunarodnog prava to i u ovom sluaju, slino OIC, izraava samo-
razumijevanje muslimana kao dijela jedne velike opte-ljudske zajednice.
III. Akademi j a za Fi kh Svj etske i slamske li ge
Svjetska islamska liga (Rabitat al-alam al-islami) osnovana je maja
1962. u Meki kao popularna, meunarodna islamska ne-vladina or-
ganizacija, u kojoj su predstavljeni svi muslimani svijeta.
289
Ova orga-
nizacija ima za cilj da iri islamski poziv (dawa), objanjava islamsko
uenje i brani stvar Islama.
Odluujue tijelo u Svjetskoj islamskoj ligi je Konstitutivni savjet,
koji broji 62 lana izabrana iz reda eminentnih uenjaka i mislilaca iz
svih krajeva muslimanskog svijeta. (lan ovog tijela iz Bosne i Herce-
govine je Reis ul-ulema dr. Mustafa Ceri). Izvrni organ Rabite je Ge-
neralni sekretarijat. Vodei funkcioneri Rabite (predsjednik, generalni
sekretar i sl.) su dravljani Saudijske Arabije, odakle dolaze i sredstva za
fnansiranje ove organizacije.
Godine 1977. osnovano je posebno tijelo Rabite - Akademija za
Fikh (Madma al-fqh al-islami) koji ima za cilj, kako se navodi, da
izuava pitanja s kojima se suoavaju muslimani danas, identifkuje
eriatske propise koji se na njih odnose na osnovu Kurana, Sunneta,
289
Main objectives of Rabitat, www.arab.net/mwl/about.htm.
263
idmaa i kijasa, da pokae superiornost islamske pravne nauke nad svim
pozitivnim pravima te da oivi i iri islamsko pravno nasljee. lanstvo
ovog tijela ini ulema (sada 30 lanova, predsjednik i podpredsjednik),
velikom veinom iz arapskog svijeta. Orijentacija veine lanova je sele-
fjska. Trenutni predsjednik Akademije za Fikh Svjetske islamske lige je
Veliki muftija Saudijske Arabije ejh Abdul Aziz ibn Abdullah Al ejh.
Akademija radi u obliku godinjih konferencija. Fetve i naelni stavo-
vi se publikuju u asopisu Svjetske islamske lige i posebno u asopisu
Akademije za fkh.
U vremenu izmeu 5. i 9. januara 2002. godine Akademija je
odrala svoje 16. zasjedanje na kome je razmatrala vie pitanja s koji-
ma se suoavaju muslimani naeg doba, a posebno pitanje terorizma.
Generalni sekretar Svjetske islamske lige dr. Abdullah ibn AbdulMu-
hsin et-Turki pozvao je muslimanske uenjake da daju sveobuhvatnu
i objektivnu defniciju terorizma i razjasne muslimanima ovaj kon-
cept.
290
Odgovarajui ovom pozivu, Akademija je nakon petodnevnog
rada izdala zavrnu izjavu u kojoj je osudila medijsku kampanju koja
se vri u namjeri povezivanja Islama sa terorizmom, prikazivanje Islama
kao novog neprijatelja Zapada, podstrekavanje anti-muslimanskih pre-
drasuda i promicanje teorije sukoba civilizacija. U ovom dokumentu
Akademija je iznijela stav Islama prema terorizmu, ponudila defniciju
terorizma, distinkciju izmeu dihada i terorizma i islamsku soluciju za
problem terorizma. Na ovom mjestu donijeemo prevod odgovarajuih
dijelova zavrne izjave Akademije za Fikh Svjetske islamske lige koji se
odnose na pitanja Islam i terorizam, defnicija terorizma i terorizam i
dihad. Prevod je izvren od strane autora ovog teksta sa engleske verzije
zavrnog dokumenta.
291

()
290
Scholars Defne Terrorism, Call for Joint Action to Defend Islam, Arab news, 11/1 2002,
http://www.arabnews.com.
291
Resolution and Recommendations: Muslim Scholars Defne Terrorism, Flay Anti-Islam
Campaign, Te Muslim World League Journal, vol. 29, no. 12 (February 2002) str. 30-34.
264
Is l am i t erori zam
Savjet
292
potvruje da ekstremizam, terorizam i nasilje nemaju
nikakve veze sa Islamom. To su, u stvari, opasni akti koji nedvoj-
beno dovode do tetnih posljedica, poto predstavljaju agresiju
protiv ovjeka i nanose mu nepravdu. Osim toga, ako paljivo
prouavamo dva glavna izvora islamskog eriata - asni Kuran
i Sunnet Poslanika (mir neka je na njega) - neemo nai nita
to podrava ekstremizam, nasilje ili terorizam, koji jednostavno
znai poduzimanje agresije protiv drugih bez legitimnog razloga.
Imajui u vidu da su lanovi Savjeta opredijeljeni da razvi-
ju jednu islamsku defniciju terorizma oko koje e se objediniti
muslimanski pogledi i stavovi, i imajui u vidu da je sutinski
vano naglasiti opasnost povezivanja Islama sa ekstremizmom i
terorizmom, Savjet daje slijedeu defniciju terorizma i stav Isla-
ma prema ovom fenomenu, da bi ta defnicija bila od koristi kako
muslimanima tako i nemuslimanima.
Def i ni ci j a t erori zma
Terorizam se moe defnisati kao nepravedni napad izvren od
strane pojedinaca, grupa ili drava protiv ljudskog bia bilo da se
radi o njegovoj vjeri, ivotu, razumu, imovini ili asti. To uklju-
uje sve akte zastraivanja, nanoenje tete, prijetnje, nezakonitog
ubistva, sve akte koje ukljuuju oruano razbojnitvo, napad na
putnike, te izvrenje bilo kog nasilnog djela ili prijetnju da e
se izvriti pojedinani ili kolektivni zloinaki plan s ciljem za-
plaivanja i prinude stanovnitva ili ugroavanja ljudskih ivota,
slobode i sigurnosti. Terorizam takoe ukljuuje nanoenje tete
okolini, privatnim i javnim objektima ili ugroavanje prirodnih
i nacionalnih resursa. Sva ova djela spadaju pod kategoriju nere-
292
Autor engleskog prevoda zavrne izjave imenuje Akademiju za Fikh kao Savjet za islamski
fkh (Islamic Fiqh Council).
265
da na zemlji koji je Allah d.. zabranio muslimanima da ine.
Kuran kae: I ne ini nered na zemlji, jer Allah ne voli one koji
nered ine. (28:77)
Uzvieni Allah d.. propisao je stroge i odvraajue kazne za
djela terorizma, nepravednog napada i nereda na zemlji smatraju-
i te akte kao voenje rata protiv Allaha i njegovog Poslanika (mir
neka je na njega). Ovo je potvreno slijedeim Kuranskim aje-
tom: Kazna za one koji protiv Allaha i Poslanika njegova vojuju i koji
nered na zemlji ine jeste: da budu ubijeni, ili razapeti ili da im se unakrst
ruke i noge odsjeku ili da se iz zemlje prognaju. To im je ponienje na ovom
svijetu, a na onom svijetu eka ih patnja velika. (5:33) Ovakva stroga
kazna ne postoji ni u jednom ljudskom pravu, poto se ovaj ne-
pravedni napad smatra u islamskom eriatu za rat protiv Boijih
granica
293
(hudud) kao i protiv Njegovih stvorenja.
Savjet potvruje da terorizam takoe ukljuuje dravni tero-
rizam; najbolji primjer takvog gnusnog terorizma jeste onaj koji
trenutno vre Jevreji u Palestini, kao i onaj koji su poinili Srbi
na Kosovu i u Bosni i Hercegovini. Savjet smatra ovu vrstu tero-
rizma kao najopasniju po svjetski mir i sigurnost, te da je supro-
stavljanje tom terorizmu akt zakonite samoodbrane i dihad na
Bojem putu. ()
Di had ni j e t erori zam
Dihad u islamu znai podravati pravo, otklanjati nepravdu, osi-
gurati pravdu, mir, sigurnost i ustanoviti milosre - to je misija s
kojom je Poslanik (mir neka je na njega) poslat ovjeanstvu, da
ga izvede iz ponora mraka u eru svjetla: poruka milosti koja e
eliminisati terorizam u svim njegovim oblicima.
293
Engleska verzija teksta koristi izraz rat protiv Allahovih kazni (war against Allahs pu-
nishments/Hudood). Smatramo da je ispravniji prevod rat protiv Allahovih granica poto
rije hudud ima dva zanenja: granice koje je Bog postavio ljudima da potuju i sankcije koje
slijede za one koji prekorae te granice. U ovom sluaju se oigledno radi o granicama koje je
Allah d.. postavio.
266
Zbog toga, dihad je propisan samo u sluajevima kao to je
odbrana domovine protiv strane okupacije i pljake. On je takoe
propisan protiv kolonizacije, koja izbacuje ljude iz njihovih domo-
va, protiv onih koji podravaju ovaj tip kolonizacije, protiv onih
koji ne izvravaju svoje obaveze i protiv onih koji navode muslima-
ne da napuste svoju religiju, ili ih liavaju mogunosti da mirno vre
dawa aktivnosti. Uzvieni Allah d.. kae u Kuranu: Allah vam ne
zabranjuje da inite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju
protiv vas zbog vjere i koji vas iz zaviaja vaeg ne izgone - Allah, zaista, voli
one koji su pravini - ali vam zabranjuje da prijateljujete s onima koji ratuju
protiv vas zbog vjere i koji vas iz zaviaja vaeg izgone i koji pomau da budete
prognani. Oni koji s njima prijateljuju sami sebi ine nepravdu. (60:8-9)
Islam postavlja jasna pravila i instrukcije za zakoniti dihad
te zabranjuje ubijanje ne-boraca i nanoenje tete nevinim ljudi-
ma kao to su stari, ene i djeca. Ova pravila takoe zabranjuju
progonjenje onih koji se povlae, ubijanje onih koji se predaju,
zlostavljanje zatvorenika, nakaenje tijela ubijenih, te unitavanje
javnih objekata i mjesta koja nisu ukljuena u borbena dejstva.
Nema naina da se porede akti teroristikog nasilja koje vre
ugnjetai to uzurpiraju tue domove, napadaju na ast, skrnave
sveta mjesta i pljakaju imovinu sa vrenjem prava na zakonitu
odbranu od strane potlaenih koji ele da povrate svoje legitimno
pravo na samoodreenje.
Zbog toga Savjet eli da skrene panju svim dravama, naro-
dima i meunarodnim organizacijama na vanost razlikovanja iz-
meu zakonitog dihada protiv tlaenja i za uklanjanje nepravde i
agresivnog nasilja, koje se vri radi okupacije tue zemlje, povrede
suvereniteta nacionalnih vlada na vlastitoj teritoriji, teroriziranju
civilnog stanovnitva i pretvaranju tog stanovnitva u izbjeglice.
Pozivajui meunarodna udruenja i organizacije da se suoe
sa agresivnim nasiljem i zaustave dravni terorizam koji se prakti-
kuje sa izgradnjom naselja u Palestini, Savjet osuuje sve izraelske
opresivne radnje protiv Palestine, njenog naroda i islamskih sveti-
nja koje se tu nalaze, i poziva sve miroljubive drave da pomognu
267
palestinski narod i podre ga u proglaenju nezavisne palestinske
drave sa El-Kudsom kao prijestolnicom.
Savjet takoe eli da naglasi da je ignorisanje pravde u rjeavanju
ljudskih problema i prihvatanje sile i arogancije u meunarodnim
odnosima jedan od uzroka brojnih ratova i sukoba: indiferentnost
prema rjeavanju pitanja palestinskog naroda na temelju pravednih
principa nainila je centar sukoba i nasilja. Zbog toga je neophodno
da se radi na povratku prava i otklanjanju nepravde. Ostali primjeri
u ovom smislu jesu Kamir, Juni Filipini i eenija.
Poto Islam zabranjuje terorizam i agresiju, a potvruje po-
trebu za pravdom i tolerancijom te naglaava vanost dijaloga i
komunikacije meu ljudima, Savjet poziva sve narode i organi-
zacije da izuavaju Islam kroz njegove glavne izvore, s ciljem da
pronau rjeenja za razliite ljudske probleme i da shvate da je
Islam za sve ljude i da zabranjuje agresiju: I borite se na Allahovu
putu protiv onih koji se bore protiv vas, ali vi ne otpoinjite borbu!- Allah,
doista ne voli one koji zapodijevaju kavgu (2:190). ()
Na osnovu ovog teksta mogu se identifkovati nekoliko glavnih ele-
menata za defnisanje terorizma od strane uleme okupljene u Akademiji
za Fikh Svjetske islamske lige.
Terorizam se openito defnie kao nepravedni napad (agresija) iz-
vrena od strane pojedinaca, grupa ili drava protiv ljudskih bia. Vri-
jednosti ugroene agresijom su pet zatienih vrijednosti (daruriyyat)
islamskog prava: religija, ivot, razum, imovina i ast. Veza izmeu te-
rorizma i agresije identifkovana je i u naporima Meunarodne pravne
komisije (ILC) koja je 1954. poela pripremati Nacrt Zakonika o miru
i sigurnosti ovjeanstva (Te Draft Code on Peace and Security of
Mankind) kada je teroristiki akt predstavljao dio defnicije koncepta
agresije
294
. Kasnije je terorizam izdvojen kao poseban predmet.
Terorizam se smatra oblikom nereda na Zemlji (al-fasad fl- ard),
djela za koje Islamsko pravo propisuje najstroije kazne. irenje nereda
294
Alex Obote-Odoro, Defning International Terrorism, E-Law Mardoch University Electro-
nic Journal of Law, vol. 6, no. 1 (March 1999), 4.
268
na Zemlji u Fikhu se kvalifkuje kao krivino djelo hiraba (voenje
rata protiv Boga i Njegovog poslanika, odnosno drutva u cjelini) ili
qat al-tariq (presjecanje puteva). Kazna za ovo djelo stipulirana je u
citiranom kuranskom ajetu (5:33-34). Stav Akademije za Fikh Svjetske
islamske lige da terorizam korespondira djelu hiraba islamskog prava
zasluuje posebnu panju i njega dijele brojni strunjaci za islamsko
i uporedno pravo.
295
Karakteristike djela hirabe, kako je defnisano u
djelima Fikha, su: koritenje nezakonite sile, ugroavanje zatienih vri-
jednosti ljudi, napad iz potaje, irenje osjeaja straha i bespomonosti,
odsustvo postajanja bilo kakve relacije izmeu napadaa i napadnutog
(napadnuti ne zna ko napada, zbog ega i kada napada), te onemogu-
avanje slobodne cirkulacije ljudi i dobara. Zbog ovih karakteristika
hirabe, u djelima Fikha se navodi da muharibunima (poiniocima djela
hiraba) niko i nigdje ne smije dati utoite.
296

Akademija za Fikh Svjetske islamske lige prilikom nabrajanja aka-
ta koji se smatraju teroristikim navodi i brojna tzv. obina krivina
djela kada su poinjena s ciljem zastraivanja javnosti, vrenja prinude
i ugroavanja ivota, slobode i sigurnosti ljudi. Takoe se podvlai da
terorizam ukljuuje dravni terorizam i izriito navodi da je ovaj oblik
terorizma najopasniji po svjetski mir i sigurnost.
Akademija za Fikh Svjetske islamske lige uspostavlja razliku izme-
u terorizma, identifkovanog kao oblik irenja nereda na Zemlji, i
dihada, koji se defnie kao pravedni rat. Navode se uslovi pod kojima
je doputeno pokretanje dihada (pravo na rat) i pravila koji se mu-
slimani moraju pridravati tokom voenja rata (pravo u ratu).
295
Vidi npr. Khaled Abou El-Fadl, Islam and the Teology of Power, Middle East Report, no.
221 (Winter 2001), 4, http://www.merip.org/mer/mer221/221_abou_el_fadl.html; Sherman
A. Jackson, Domestic Terrorism in the Islamic Legal Tradition, Te Muslim World, vol. 91
(Fall 2001), 293-310.
296
Vidi djela navedena u fusnoti 29.
269
IV. Poreenj e stavova
musli manski h i nsti tuci j a
U dananjem muslimanskom svijetu ne postoji opteprihvaeni
autoritet za tumaenje islamskog uenja. Posljednji autoritet takvog ka-
raktera u sunijskom muslimanskom svijetu do 1924. bila je Kancelarija
ejhul-Islama (Meihat-i Delile-i Islamiyye) u Istanbulu. Nakon toga u
okviru muslimanskih nacionalnih drava formirana su nacionalna tijela
za tumaenje islamskog uenja. Posljednjih decenija 20. vijeka formi-
rane su islamske institucije i tijela regionalnog karaktera, pa ak i ona
koja pretenduju na globalni (ummetski) znaaj. Meutim, i u radu ovih
tijela esto je prisutan uticaj pojedinih nacionalnih drava. U tom smi-
slu pitanje centralnog autoriteta za tumaenje islamskog uenja ostaje
i dalje otvoreno.
U ovom radu dali smo prikaze i analizu naelnih stavova o Islamu
i terorizmu koje su zauzele tri muslimanske institucije - Organizacija
islamske konferencije, Akademija za islamska istraivanja pri Univer-
zitetu Al-Azhar i Akademija za Fikh Svjetske islamske lige. Analizirani
dokumenti tri muslimanske institucije posjeduju razliitu pravnu pri-
rodu. Konvencija OIC o borbi protiv meunarodnog terorizma jeste
ugovor regionalnog karaktera i samim tim obavezujui za drave koje
mu pristupe. Deklaracija Akademije za islamska iztraivanja Al-Azhara
i Zavrna izjava 16. zasjedanja Akademije za Fikh Svjetske islamske lige
su izjave naelnog karaktera izdate od strane tijela koja okupljaju mu-
slimanske uenjake. Samim tim te izjave imaju karakter autoritativnog
strunog miljenja.
Prezentirani i analizirani dokumenti izdani su u razliito vrijeme.
Konvencija OIC o borbi protiv meunarodnog terorizma usvojena je
1999., dok su Deklaracija Akademije za islamska istraivanja pri Al-Az-
haru i Zavrna izjava 16. zasjedanja Akademije za Fikh Svjetske islam-
ske lige donijete nakon 11. septembra 2001. godine. I pored toga, sva
tri dokumenta iznose u osnovi isti stav o terorizmu to znai da se radi
o izricanju principijelnih stavova a ne o davanju izjava pragmatinog
270
karaktera. Jedino se u stavovima dvije akademije nailazi na vie po-
leminosti sa malicioznom medijskom kampanjom koja je nakon 11.
septembra 2001. nastojala da povee Islam sa terorizmom a muslimane
da prikae kao neprijatelje civilizacije.
Sva tri dokumenta pozivaju se na eriat ali i na principe i izvo-
re meunarodnog prava. Dokumenti dvije akademije koriste preteno
koncepte i terminologiju Fikha dok konvencija OIC uglavnom koristi
terminologiju modernog prava i direktno se poziva na kljune doku-
mente meunarodnog prava o suzbijanju terorizma. Pozivanje na me-
unarodno pravo jasno pokazuje da glavne muslimanske institucije u
svijetu smatraju muslimane integralnim dijelom meunarodne zajedni-
ce ije pravne vrijednosti dijele i u razvoju ijeg prava ele da uestvuju.
Sva tri dokumenta muslimanskih institucija spominju odreena
glavna obiljeja bia krivinog djela terorizma. To su: terorizam je akt
nasilja ili prijetnja nasiljem, teroristiki akt ima za cilj zastraivanje na-
roda ili iznuivanje odreenog ponaanja, teroristikim aktom napada-
ju se ili ugroavaju sutinske ljudske vrijednosti neophodne za odrava-
nje ljudske zajednice, teroristiki akt je usmjeren protiv ljudi, odnosno
stanovnitva kome se garantuje sigurnost (krug zatienih osoba ne
obuhvata samo muslimane), terorizam se kvalifkuje (u dokumentima
dvije akademije) kao oblik irenja nereda na zemlji, jednog od naj-
teih krivinih djela u Islamskom pravu, izvrioci terorizma mogu biti
pojedinci, grupe ili drave. Po ovim elementima defnisanje terorizma je
blisko defnisanju ovog fenomena u savremenoj zapadnoj pravnoj nauci
i zakonodavstvu.
Analizirani dokumenti iskljuuju iz defnicije terorizma oruanu
borbu radi odbrane od agresije i borbu naroda za osloboenje i samo-
odreenje. Po ovom elementu defnisanje terorizma od strane musli-
manskih institucija razlikuje se od stava zapadnih zemalja izraenog u
odgovarajuem nacionalnom zakonodavstvu ili u raspravama u meu-
narodnim institucijama. Dokumenti dvije akademije na identian nain
uspostavljaju razliku izmeu dihada i terorizma. Dihad je defnisan
na nain koji se moe identifkovati kao pravedni rat, te se preciziraju
271
uslovi kada se ima pravo na rat i pravila kojih se muslimani moraju
pridravati prilikom voenja rata (pravo u ratu). Pri tome, meutim
obje akademije proputaju da adresiraju jedno vano pitanje vezano za
dihad: Ko ima pravo da proglasi dihad? Ovo pitanje je od sutin-
skog znaaja za svaku teoriju pravednog rata, i, konsekventno, za ra-
zlikovanje legitimnog dihada od nasilja koje se poziva na religiju. Za
prilike dananjeg muslimanskog svijeta nacionalnih drava trebalo bi
odgovoriti na pitanje ko je zakoniti autoritet za proglaenje dihada i,
sljedstveno tome, da li je dihad dravna prerogativa ili privatni podu-
hvat da se ne bi desilo da grupe ili pojedinci proglaavaju dihad u ime
vie od milijarde muslimana i svojim samoproglaenim aktima utiu na
sudbinu cjelokupnog Ummeta i njegovih pojedinih dijelova. Takoe
je potrebno dalje elaboriranje ratnog prava koga se moraju muslima-
ni pridravati u sluaju oruanog sukoba, kako u pogledu prava koja
proizilaze iz eriata tako i u pogledu prava koja proizilaze iz ugovornih
obaveza muslimanskih drava.
Uoava se da dokumenti dvije akademije ne prave razliku izme-
u domaeg i meunarodnog terorizma te defniu terorizam uopte.
Takoe sva tri dokumenta ne prave preciznu tehniko-pravnu razliku
izmeu terorizma i ratnih zloina, odnosno zloina protiv ovjeno-
sti, uobiajenih kategorija savremenog meunarodnog krivinog pra-
va. Ratni zloini su, kako je poznato, krenje zakona i obiaja rata
to ukljuuje ubistvo, zlostavljanje, deportaciju radi prinudnog rada,
ili bilo kog drugog razloga, civilnog stanovnitva na okupiranim teri-
rorijama, ubistvo ili zlostavljanje ratnih zarobljenika ili osoba na moru,
ubijanje talaca, pljaku privatne ili javne imovine, bezrazlono razaranje
gradova, naselja i sela ili unitavanje neopravdano vojnom potrebom.
297

Zloini protiv ovjenosti ukljuuju ubistvo, iskorjenjivanje, podjar-
mljivanje, deportaciju i druge nehumane akte poinjene protiv bilo kog
civilnog stanovnitva, prije ili u toku rata, ili progon na politikoj, ra-
snoj ili religijskoj osnovi, bez obzira da li to djelo predstavlja povredu
297
Farhad Malekian, Te Concept of Islamic International Criminal Law: A Comparative Study
(London/Dordrecht/Boston: Graham &Trotman / Martinus Nijhof, 1994), 66.
272
domaeg prava u zemlji u kojoj je izvreno.
298
Teroristiki akti su oni
akti koji bi, kada bi stanje rata postojalo, bili u veini sluajeva ratni zlo-
ini. Zbog toga da bi se neki akt pravno, politiki i moralno osudio kao
gnusan ne mora se oznaiti kao terorizam. Ratni zloini i zloini protiv
ovjenosti, posebno genocid, predstavljaju najtee vrste krivinih djela
kanjive po meunarodnom pravu te nema potrebe da se poinioci npr.
genocida kvalifkuju kao teroristi da bi se njihova djela osudila.
Defnicije ponuene u tri analizirana dokumenta predstavljaju po-
kuaj da se terorizam defnie s islamskog stanovita. Predloene defni-
cije u osnovi izraavaju isti stav prema fenomenu terorizma: odbacuju
bilo kakvu vezu Islama sa nasiljem i podvlae da su Islamu strani agre-
sija, ekstremizam i terorizam i u tom smislu ovi dokumenti su izuzetno
vani. S tehniko pravnog aspekta predloene defnicije trebalo bi dalje
rafnirati, razviti i precizirati. Pri tome je neophodna saradnja uleme sa
moderno obrazovanim pravnicima i strunjacima za terorizam, te kori-
tenje bogate literature i rezultata istraivanja ovog fenomena u nacio-
nalnim i meunarodnim razmjerama izvrenih u posljednjih nekoliko
decenija. Koritenjem takvog integrativnog pristupa principi eriata i
kategorije Fikha izrazili bi se u jeziku savremene nauke. U tom pogle-
du muslimanski uenjaci i institucije mogu dalje doprinijeti postizanju
globalnog konsenzusa o fenomenu terorizma.
298
Isto, 76.
273
d i ha d, r at ova nj e i t e r or i z a M
Khaled Abou El Fadl
299
Nijedan aspekt islamske religije nije svakodnevno toliko prisutan u jav-
nosti i medijima kao to je pitanje dihada i terorizma. Pitanje dihada
u islamu zapravo se nalazi u temeljima mnogih tvrdnji o mogunosti
koegzistencije i saradnje islama sa nemuslimanima. Uprkos brojnim
studijama o ovoj temi, zbunjujue je zapravo koliko mnogo muslimana
razliito razumije ovu doktrinu. Nema sumnje da veina onoga to je
napisano o dihadu potie iz loih izvora. Ali isto tako je nesporno da
su, pogotovo u moderno doba, muslimanske izjave i ponaanja uinili
koncept dihada zbunjujuim i ak haotinim. Dihad, pogotovo kako
je prikazan u zapadnim medijima i zloupotrijebljen od strane terorista,
je esto povezan sa idejom svetog rata koji se vodi u ime Boga protiv
nevjernika i esto je izjednaen sa najvulgarnijim odrazima vjerske ne-
tolerancije. Najgore od svega, pitanje terorizma je naruilo reputaciju
druge najvee svjetske religije.
Nije iznenaujue da su stavovi umjerenih muslimana i puritanaca
o ovome pitanju jako razliiti. Problem je u tome to su stavovi puri-
tanaca mnogo izraeniji nego stavovi umjerenih muslimana. Puritanci
govore orujem; a koje oruje imaju umjereni muslimani?
Bilo bi mnogo lake pojasniti ove savremene rasprave imajui na
umu klasino nasljee. Ne slaem se sa uenjacima koji misle da pro-
lost odluuje o budunosti, ali u odreenim pitanjima, kao to su di-
had i ratovanje, klasina tradicija je igrala jako vanu ulogu.
299
Iz knjige Te Great Teft: Wrestling Islam from the Extremists (Velika kraa: Izbavljanje isla-
ma od ekstremista), San Francisco, Harper, 2005, str. 220-49, preveo Harun Kari.
274
Dihad je jedan od kljunih principa u islamskoj teologiji; sama rije
po sebi znai teiti, ulagati, naprezati se, ustrajati. Na razliite naine,
dihad sugerie jaku duhovnu i materijalnu radnu etiku u islamu. Pobo-
nost, znanje, zdravlje, ljepota, istina i pravda nisu mogui bez dihada,
tj. bez kontinuiranog i upornog rada. Prema tome, otklanjanje sujete i
hirovitosti, potraga za znanjem, lijeenje bolesnih, hranjenje siromanih,
borba za pravdu i istinu ak i uz veliki lini rizik, sve su to vrste dihada.
Kuran se koristi terminom dihad da oznai sami in tenje ka
postizanju Boijih namjera na Zemlji, koji sadri sva ranije spomenuta
djelovanja. Poslanik Muhamed je neprekidno poduavao da je najvea
vrsta dihada borba protiv samog sebe (strasti) i iznoenje istine pred
opresivnom silom i snoenje posljedica tog govora. Prema istoj logici,
teiti ili mukotrpno raditi u ratu, pod uslovom da je taj rat pravedan i
opravdan, takoer je dihad. Naglaeno je da sve dok je cilj ili povod
dobar, onda je borba za postizanje tog cilja dihad. Slino tome, opira-
nje nepravednom vladaru, ak i silom, moe biti dihad.
Dihad je postao moan simbol za ustrajanost, mukotrpan rad i
uspjeh u islamskoj historiji. On je koriten kao simbol da pokrene en-
tuzijazam i uzbuenje za raznovrsne povode, ukljuujui i ratovanje. U
ratovanju, ako se bitka vodila izmeu muslimana i nemuslimana, onda
je vladar bio taj koji je pozivao na dihad. Ako je, meutim, povod bio
unutranje prirode, kao to je graanski protest, pobuna, sakupljanje
podrke za izgradnju medrese, ili sakupljanje sredstava za izgradnju bi-
blioteke ili sklonita za pse lutalice i make (to je bila esta praksa u
klasino doba), onda bi poziv na dihad uobiajeno izdao najcjenjeniji i
najasniji uenjak koji bi podravao takav cilj. Da li bi narod odgovorio
pozivu na dihad? To je zavisilo od moralnog autoriteta i ubjeivakog
karaktera koji je taj uenjak uivao u svojoj zajednici. Ukoliko odreeni
vladar nije uveo obavezno sluenje vojske, nije bilo drugog izbora nego
da se nada da e se dovoljan broj ljudi prijaviti za borbu - bez obzira
kakav to povod bio.
Da li je postojala teologija svetog rata u smislu: Naprijed, kr-
anski vojnici kao u katolikoj vjeri? Odgovor mora biti negativan,
275
jer islamska teoloka tradicija nije imala princip svetog rata. Islamu je
nedostajala slina institucija papinskog autoriteta koja je mogla dono-
siti odluke o uzvienom statusu rata. Kljuna razlika je u tome to je
u kranstvu postojala institucija koja je mogla na odluan i konaan
nain dodijeliti vojnoj sili status krstaa ili hodoasnika u Boijoj vojsci
i garantovati iskupljenje tim vojnicima. Niko u islamu, ak ni halifa
niti visoko pozicionirani pravnik nije imao takvu mo da bi mogao
garantovati spas svojim vojnicima, ili proglasiti vojni pohod svetim ili
uzvienim. Dihad je samo oznaavao mukotrpni rad ili borbu za po-
stizanje pravdenog cilja.
Izrazom sveti rat (na arapskom el-harb el-mukaddese) ne koristi se
ni Kuran ni muslimanski teolozi. U islamskoj teologiji, rat nije nikada
svet; on je ili opravdan ili nije - ako je opravdan, onda su ubijeni u
borbi smatrani muenicima/ehidima. Meutim, muenitvo je u Bo-
ijoj vlastitoj nadlenosti; samo Bog moe ocijeniti namjere pojedinaca
i pravednost njihovih namjera, i konano, da li oni zasluuju status mu-
enika. Kuranski tekst ne prepoznaje ideju neogranienog ratovanja, i
on ne smatra da je za uspostavu pravednosti rata dovoljno da jedna od
ratnih strana bude muslimanska. Drugim rijeima, Kuran prepoznaje
mogunost da muslimanski ratnik moe djelovati i nepravedno, ali u
tom sluaju taj musliman ne sudjeluje u dihadu. Prema Kuranu, rat
moe biti potreban, i moe ak postati obavezujui i obligatoran, ali on
nikada nije moralno i etiko dobro.
Kuran se ne koristi rijeju dihad da opie ratovanje ili borbu; ta-
kva djela se nazivaju kital. Dok je kuranski poziv na dihad bezuslovan
i neogranien, to nije sluaj sa kitalom. Dihad je dobro samo po sebi,
dok kital nije. Dihad je jedno dobro samo po sebi, kao to je prote-
stantska radna etika: mukotrpan rad prema dobroj namjeri. Kitalrat
je, meutim, sasvim druga pria. Svako kuransko obraanje na kital
je ogranieno odreenim uslovima; ali podsticanje na dihad, koji se
odnosi na pravdu i istinu, apsolutno je i bezuslovno. U svim mogu-
im prilikama u kojima upuuje muslimane da se bore, Kuran ujedno
postavlja i uslove za te upute nareujui vjernicima da ne prekorauju
276
granice, da oprataju i da trae mir. Iako je ova injenica prepoznatljiva
samim itanjem Kurana, ova tekstualna realnost je neobino izmakla
velikom broju muslimanskih i nemuslimanskih poznavalaca Kurana.
Unato tome, nije sporno da Kuran nikada ne podrava vojnu opciju
bez uslovljavanja tog izbora nekim znaajnim nainom.
Iako Kuran ne odobrava princip neogranienog ratovanja ili kon-
cept svetog rata, historijske okolnosti u kojima su pisali srednjovjekovni
muslimanski pravnici, pogotovo u devetom i desetom vijeku, duboko
su utjecale na nain na koji su pravnici itali i interpretirali kuranski
tekst. U toku ovog historijskog perioda, narodi i imperije, u nedostatku
mirovnog sporazuma, smatrali su da su u stanju neprekidnog ratova-
nja sa svima ostalim. U srednjovjekovno doba, osvajanje i pokoravanje
slabijih bio je prihvatljiv dio obiaja i prakse naroda i imperija. Kao
to je dokumentovano u brojnim historijskim primjerima, ukljuujui
pravo Grka, Rimljana, Bizantinaca, Lombarda, Franakog carstva, Vi-
zigotskog carstva, Ostrogotskog carstva, mongolskih plemena, kriarske
drave, i mnogih drugih, kroz srednjovjekovni period drave i narodi
su redovno vrili invazije jedni na druge u neprestanom nadmetanju
za dominaciju. Ako su narodi pokuavali izbjei opasnost invazije, uo-
biajena praksa bila je da slabija drava, u skladu sa ugovorom, plaa
novanu naknadu jaoj dravi. I pored toga to su drave ili imperije
jednake moi esto sklapale ugovore o prekidu ratovanju i uspostavlja-
le meusobne trgovinske veze, injenica je da je bilo koji ambiciozni
vladar lahko mogao prekriti bilo koji postojei sporazum i vratiti se
ratovanju. Zbog ovoga, bilo koji italac srednjovjekovne historije moe
primijetiti neprekidnu sagu invazija i kontrainvazija, kao i konstantan
rast i opadanje ili propadanje drava i imperija.
Ovo je bio prevladavajui kontekst u toku godina formiranja islam-
skog prava, okvirno izmeu osmog do desetog vijeka. Piui o temi
meunarodnog prava, muslimanski pravnici su unijeli praksu tadanjeg
vremena u svoja tumaenja Kurana i Poslanikova sunneta. Raspravljati
o interpretacijama i koncepcijama srednjovjekovnih pravnika ne znai
puko uputanje u historijske trivijalnosti; naprotiv, ove srednjovjekovne
277
odluke su na samom vrhu liste najgorih zapadnih zabluda o islamu, a
takoer imaju znaajan uticaj na puritansko posmatranje savremenog
svijeta.
Mnogi muslimanski pravnici su podijelili svijet na dvije zemlje ili
teritorije: zemlju islama (daru l-islam) i zemlju rata (daru l-harb ili
ponekad nazvanu daru l-kufr, zemlja nevjernika). Historijski gledano,
koncept zemlje islama bio je vrlo slian papinskom konceptu zemlje
kranstva u dvanaestom vijeku.
300
Iako je rije zemlja doslovan prijevod
rijei dar, namjeravano znaenje se odnosilo na teritorije i podruja ju-
risdikcije muslimanskih autoriteta protiv teritorija i jurisdikcije nemu-
slimana. Prema tome, u sutini, znaajan broj muslimanskih pravnika
je zamiljao svijet podijeljenim na muslimanske zemlje ili teritorije i
nemuslimanske zemlje ili teritorije.
Prema ovom bipolarnom pogledu, podrazumijeva se da su musli-
mani i nemuslimani u neprekidnom stanju rata, sve dok muslimani
jednom zauvijek ne pobijede nemuslimane. Na osnovu miljenja znat-
nog broja muslimanskih pravnika koji su o ovome pisali u periodu for-
miranja islamskog prava, muslimani su morali ponuditi nemuslimani-
ma jednu od tri opcije: prihvatanje islama, plaanje poreza, ili borbu.
301

Nije se smatralo potrebnim da cijelo ovjeanstvo prihvati islam, ali se
smatralo imperativnim da muslimani pokuaju postati vrhovni vladari
300
Kranstvo, ili preciznije Zapadno kranstvo je, kao pravni i teoloki koncept defnisan pa-
pinskim autoritetom u Rimu, igralo kljunu ulogu u etiri kriarska pohoda, odobrena od stra-
ne pape, i takoer u onome to se nazivalo vojnim misionarstvom paganskih plemena i regiona
sjevernoistone Njemake, podruja slavenskih, livskih, i letskih plemena, kao i ostatka Istone
Evrope. Vojno misionarstvo je bio ljubazan izraz smiljen od strane historiara da se opie, od
strane pape odobrena, rasprostranjena praksa prinudnog pokrtavanja paganskih plemena. Ovo
prinudno pokrtavanje su kasnije papinski autoriteti i katoliki apologete opisali kao odbranu
i proirenje podruja Zapadnog kranstva. Vidi Geofrey Hindley, Te Crusades: Islam and
Christianity in the Struggle for World Supremacy (New York: Caroll and Graf, 2003), 159-67
301
U srjednjovjekovnom svjetskom poretku, ova miljenja nisu bila neobina. Plaanje danka
da se izbjegne vojni sukob je bila prihvaena praksa, ak do te mjere da je 1147. god., bore-
i se protiv paganskih Slavena, Bernard od Klairvauksa naredio kranskim vojskama da ne
prihvate danak, govorei: Mi strogo zabranjujemo da se bilo koga razloga sklopi primirje sa
ovim narodom, bilo za novac, ili za danak, sve dok se, uz Boiju pomo, svi oni ne preobrate
ili ne poubijaju historiari i kranski teolozi smatrali su ovu izjavu veoma ekstremnom i
problematinom. Kao i u islamskom kontekstu, plaanje novanog doprinosa od strane slabije
drave monijoj dravi bila je uobiajena praksa ak i u toku sklapanja mirovnih sporazuma.
Vidi Jonathan Phillips, Te Crusades, 1095-1197 (London: Pearson Education, 2002), 71-72
278
svijeta. Stoga, prema zagovornicima bipolarnog stanovita, vjerske razli-
ke i raznolikost su tolerisani sve dok postojanje ovih razlika nije pred-
stavljalo konkurenciju muslimanskoj politikoj nadmoi i dominaciji.
Konsekventno tome, smatralo se da je rat uvijek bio potreban da se osi-
gura nadmo muslimana nad nemuslimanima. Zagovornici bipolarnog
stanovita su tvrdili da je u okrutnom kompetitivnom srednjovjekov-
nom svijetu bilo imperativno da muslimani osiguraju svoju dominaci-
ju, a ne da budu podloni dominaciji. Zagovornici ovog stanovita su
smatrali da je svaka nemuslimanska drava u neprijateljskom odnosu sa
muslimanima, osim ako sporazumom nije drugaije odreeno, i izraa-
vali su svoje protivljenje mirovnim sporazumima koji nisu imali rok va-
enja - u veini sluajeva, oni su zagovarali period od deset godina. Ovo
stanovite nije bilo izuzetak u srednjovjekovnom periodu. Ugovori u to
vrijeme nisu trajali vjeno - mogli su imati rok vaenja do devedeset de-
vet godina, ali je neka vrsta roka morala postojati. Iako je ograniavanje
ugovora bilo uobiajeno u pravima drava, to se tie pravnika bipolar-
nog stanovita, ugovor o neratovanju se smatrao nesretnom koncesijom
politike realnosti. Uobiajeno stanje odnosa i uslova bilo je da su dvije
teritorije, islama i rata, bile u neprekidnom ratu - borei se dok jedna
ne uspije dominirati nad drugom.
Naglaeno je da je pretpostavljeno vjeno stanje rata izmeu musli-
mana i nemuslimana vie od svega bilo posljedica historijskog konteksta
u kojem su mnogi rani pravnici ivjeli. Ovo stalno stanje rata imalo je
malo veze sa religijskim vjerovanjima ili ubjeenjima. Zapravo, razlog
za ovo stanovite lei u tome to su mnogi pravnici stvorili pravnu pret-
postavku da, ako nije drugaije dokazano, nemuslimani predstavljaju
opasnost za muslimane. Na osnovu prevladavajuih normi meunarod-
nih odnosa tog vremena, osim ako je postojao valjan sporazum koji je
predviao suprotno, smatralo se da je svaka postojea drava ili imperija
u ratnom odnosu sa ostatkom svijeta. Prihvatajui ovaj kontekst kao
takav, mnogi muslimanski pravnici su smatrali da je svaka nemusliman-
ska drava u neprijateljskom odnosu sa muslimanima, i prema tome,
muslimani su u konstantnom stanju samoodbrane, osim ako je postojao
279
mirovni sporazum ili ugovor ili obiajno pravo koje dokazuje suprotno.
Stoga, na osnovu miljenja mnogih pravnika, smatralo se, naprimjer,
da Bizantijsko carstvo i venecijanska drava predstavljaju opasnost za
islamsko carstvo, osim ako sklope mirovni sporazum sa muslimanima.
injenica je, zaista, da su i Bizantijsko carstvo i Venecija, u razliitim
historijskim periodima potpisali mirovne sporazume sa muslimanskim
dravama u Egiptu i Siriji. Iste pretpostavke su postojale u pogledu
takozvanih franakih drava, ali u ovom sluaju kriarske invazije su
dokazale da su pretpostavke bile opravdane.
Iako je ideja da je svijet podijeljen na muslimanske i nemusliman-
ske teritorije imala znaajan utjecaj na islamsku jurisprudenciju, ona
nije potkrijepljena ni Kuranom ni sunnetom. Oba izvora doista spomi-
nju da svi muslimani treba da se smatraju jednim narodom koji pripada
jednoj cjelini, ali oni ne dijele svijet u dvije teritorije, i ne govore da
muslimani treba da budu u konstantnom stanju rata sa nemuslima-
nima. Jedine teritorije o kojima Kuran govori su teritorije (podruja)
Budueg svijeta i podruje ovoga svijeta, s tim da je Budui svijet jasno
opisan kao superiorniji. Kuranska i Poslanikova uenja da svi muslima-
ni pripadaju jednoj cjelini imaju za cilj da naglase moralnu vezu koja
ujedinjuje sve muslimane i injenicu da muslimani treba da suosjeaju
jedni s drugima kao braa i sestre. Ideja da svijet treba podijeliti u dva
tabora koja su konstantno u ratu jedan s drugim nalazi vrlo tanku po-
drku u islamskim osnovnim izvorima.
Bipolarni pogled o dvije teritorije nije, meutim, bio jedini do-
minantni pogled kroz islamsku historiju. Mnogi pravnici koji su pisali
u to vrijeme, pogotovo nakon desetog vijeka, tvrdili su da je umjesto
dvodijelne podjele svijeta, postojala i trea kategorija - teritorija ne-
ratovanja ili neutralnosti (daru s-sulh ili el-ahd) teritorija koja nije
muslimanska, ali koja je gajila miroljubive odnose sa muslimanskim
svijetom, bilo kroz formalni mirovni ugovor bilo kroz uspostavljenu
obiajnu praksu. Nasilni dihad nije igrao nikakvu ulogu na ovoj terito-
riji. tavie, ukoliko bi skupina muslimana poinila nasilje nad neutral-
nom dravom ili je napala, to se nije smatralo samo grijehom ve je ta
280
skupina morala biti kanjena i natjerana da nadoknati prouzrokovanu
tetu toj dravi. U prvim stoljeima islama, naprimjer, nemuslimanske
drave poput Nubije i Abesinije su uivale prijateljski status sa islam-
skim carstvom i smatrale su se neutralnim dravama. Kroz islamsku
historiju, razne nemuslimanske drave su sklapale mirovne sporazume
bilo sa Abbasijskim carstvom, ili, kasnije nakon njegove dezintegracije,
sa nekim od brojnih islamskih dinastija. Ugovori o neratovanju, sklo-
pljeni za omoguavanje trgovinskih odnosa, sklapani su ak i sa kriar-
skim dravama u dvanaestom i trinaestom stoljeu. Prema tome, izu-
avajui historijsku praksu, protivnici bipolarnog stanovita su tvrdili
da je trodijelna ili trostrana podjela svijeta preciznije opisivala realnost
meudravnih odnosa.
Meutim, vano je spomenuti da, to se tie tree teritorije, smatra-
lo se potrebnim postojanje ugovora ili obiajne prakse koja e garanto-
vati uzajamno neratovanje i nenasilje. Prijateljski ili srdani odnosi nisu
bili potrebni. Prema tome, grupa muslimana nije mogla upotrijebiti
nedostatak prijateljskih odnosa kao izgovor da prekri ugovor ili sta-
tus neratovanja i da napadne nemuslimansku dravu. Stoga, naprimjer,
Sjedinjene Drave danas imaju sporazume o neratovanju sa brojnim
muslimanskim dravama, ukljuujui i Saudijsku Arabiju. Prema kla-
sinom pravu, grupa saudijskih dravljana ne moe napade na Sjedi-
njene Drave opravdati odreenim brojem navodnih nedaa sve dok
postoji sporazum o neratovanju.
Kako je vrijeme prolazilo, dvodijelni i trodijelni pogledi na svijet
postajali su sve vie neodrivi i nerealni. Mnogi pravnici irom islam-
skog svijeta, pogotovo oni koji su pisali nakon dvanaestog stoljea, od-
bacivali su podjelu na dvije ili tri teritorije i poeli su iznositi teoriju
da je svijet podijeljen na vie vrsta teritorija. Tako su mnogi klasini
pravnici, naprimjer, tvrdili da bez obzira na politiku aflijaciju odre-
ene teritorije, prava ili istinska teritorija islama je gdje god postoji
pravda (daru l-adl), ili gdje god muslimani mogu slobodno i otvore-
no praktikovati svoju religiju. Na osnovu toga, ako muslimani mogu
ivjeti sigurno i otvoreno praktikovati svoju religiju u Sjedinjenim
281
Dravama, naprimjer, onda bi se Sjedinjene Drave mogle smatrati dijelom
muslimanske teritorije. Stoga, mogue je da se teritorija kojom vlada
nemusliman sa muslimanima kao manjinom smatra dijelom musli-
manskog svijeta. Ovo bi znailo da se protiv te teritorije ne moe rato-
vati i nasilni dihad protiv te teritorije ne bi bio legitiman.
Neki klasini pravnici su ak tvrdili da je postojala teritorija for-
malnog islama i teritorija istinskog islama. Drugim rijeima, ako je te-
ritorija pod vlau nepravednog muslimanskog vladara, ona bi se sma-
trala teritorijom formalnog islama. Meutim, teritorija koja je slobodna
od vladavine nepravednog vladara i gdje se islam ispravno praktikuje,
smatrala bi se teritorijom istinskog islama. Jednostavnije reeno, veliki
broj klasinih uenjaka je razvio teoriju da je kategorizacija u dvije ili tri
teritorije previe pojednostavljena, i da umjesto toga treba postojati vie
vrsta teritorija od kojih bi svaka teritorija oslikavala svoju moralnu i
etiku vrlinu i vladavinu. Neki pravnici su otili ak i dalje, govorei
da kad nepravda i pokvarenost preplave sve zemlje, onda se teritorija
istinskog islama nalazi u srcima pobonih.
302

Dok su klasini muslimanski pravnici raspravljali o komplikovanom
pitanju teritorija, istovremeno su raspravljali i o tome ta bi predstavlja-
lo opravdan i pravedan razlog za borbu protiv nemuslimana. Klasine
rasprave fokusirale su se na pitanje da li se ratuje protiv nemuslimana
zbog njihovog nevjerstva ili samo zato to predstavljaju fziku prijetnju
muslimanima. Veina klasinih pravnika je zakljuila da je opravdanje
za borbu protiv nemuslimana direktno proporcionalna fzikoj opasno-
sti koju su predstavljali muslimanima. Ako nemuslimani nisu prijetili
ili nastojali nanijeti tetu muslimanima, onda nije bilo opravdanja za
vojno djelovanje protiv njih. Prema veini muslimanskih pravnika, in
nevjerstva ili proputanje vjerovanja (kufr) nije bio dovoljan razlog za
rat, zato to on sam po sebi, nije opravdavao oduzimanje ivota.
Ovo je razlog zato su, prema klasinoj tradiciji, ivoti civila sve-
ti. Iako civili mogu biti nevjernici, oni sljedstveno ne predstavljaju
302
O ovome pitanju, vidi Khalid Abou Fadl, Islamic Law and Muslim Minorities: Te Juristic
Discourse on Muslim Minorities from the Second/Eight to the Eleventh/Seventeenth Centuri-
es, Islamic Law and Society 1, no.2 (1999): 141-87
282
prijetnju i prema tome ne mogu biti meta napada. Oslanjajui se na
prethodno postavljena Poslanikova pravila, klasini muslimanski prav-
nici drali su se stava da su civili kao to su djeca, ene, stari ljudi, redov-
nici, pustinjaci, svetenici i bilo ko drugi ko ne eli ili ne moe da se bori
protiv muslimana nepovredivi i ne mogu biti predmet napada ak ni u
toku tekuih neprijateljstava. Prije bilo kojeg vojnog pohoda, Poslanik
je imao obiaj dati uputstva svojoj vojsci da ne povreuju civile i da
nepotrebno ne unitavaju imovinu ili vegetaciju, ve da lijee ranjene
i hrane siromane, ukljuujui i ratne zarobljenike. U dobro poznatoj
predaji zabiljeeno je da je nakon jedne bitke Poslanik naiao na enski
le i jako se razoarao i prigovorio svojoj vojsci zbog ubijanja civila.
303

Ovo je temeljno nasljee koje su muslimani modernog doba pre-
uzeli, i ono koje su puritanci i umjereni muslimani morali prihvatiti,
odbaciti ili prilagoditi. Kao to se moe uoiti, nasljee nije tako direk-
tno ili jednostavno; postoje razni stavovi i trendovi u ovom nasljeu, i
ono to preostaje muslimanima jeste da odlue kako ele da se nose sa
novim uslovima i novim izazovima modernog doba. Neki dijelovi ovog
nasljea su proizali direktno iz Kurana - naprimjer, zabrana povrei-
vanja ratnih zarobljenika ili krenja ugovora i sporazuma. Neki dijelovi
prolog nasljea su imali veoma tanku povezanost sa Kuranom, kao na-
primjer podjela svijeta na dvije teritorije. Kao to je ranije spomenuto,
Kuran govori o muslimanima kao o jednom narodu pred Bogom, ali
ne dijeli svijet na dvije ili vie teritorija.
I pored svoje slabe povezanosti sa islamskom teologijom, binarni
pogled na svijet je igrao kljunu ulogu u oblikovanju savremenih zapad-
nih stereotipa o islamu. Mnoge knjige napisane od strane nemusliman-
skih uenjaka na Zapadu ovjekovjeuju mit da islamsko pravo nepro-
mjenljivo nalae podjelu svijeta na dvije teritorije zauvijek osuene na
sukob. esto te iste knjige lano pretpostavljaju da se veina muslimana
danas pridrava tog istog bipolarnog pogleda na svijet. Ovo naravno
303
O ovome pitanju, vidi Khaled Abou El Fadl, Te Rules of Killing At War: An inquiry into
classical sources, Te Muslim World 89, no. 2 (1999): 144-57; Khaled Abou El Fadl, Holy
War versus Jihad: A Review of James Johnsons Te Holy War Idea in the Western & Islamic
Traditions, Ethics and International Afairs 14 (2000): 133-40.
283
nije precizan opis islamske pravne doktrine; tavie, on ne iznosi pre-
cizno vjerovanja pretene veine muslimana danas. Taj opis, dodue,
precizno iznosi uvjerenja i ideologiju savremenih puritnskih mislilaca i
aktivista. Puritanci su se nadovezali na ideju podjele na dvije teritorije,
sa stanjem permanentnog sukoba, zato to je ona veoma dobro sluila
njihovom bipolarnom pogledu na svijet. Iako je cijela ideja o zemlja-
ma islama ili kranstva kad je to u pitanju, protiv bilo koje druge
teritorije bila u osnovi proizvod historijskih okolnosti, svi puritanci
tretirali su tu ideju kao pravilo islamske vjere. Bilo da odreena puri-
tanska grupa vjeruje da je teritorija islama trenutno u stanju aktivnog
neprijateljstva sa teritorijom rata, bilo da vjeruje da zbog ovog ili onog
razloga postoji privremeni prekid neprijateljstava, krajnji efekat je isti.
Teorija o sukobljenim stranama je moda posluila svojoj svrsi u
odreenom historijskom trenutku, ali primijenjena u dananjim uslo-
vima vodila bi katastrofalnim posljedicama. to se tie puritanaca, ova
srednjovjekovna paradigma im pogoduje naroito stoga to im dozvo-
ljava da napadaju svoje neprijatelje bez upozorenja ili objave rata protiv
njih. Ukoliko se za sve nemuslimanske zemlje moe pretpostaviti da
su neprijatelji islama i muslimana, puritanci tvrde da u tom sluaju
oni nisu pravno obavezni da daju obavijest nemuslimanskim dravama
o postojeem ratnom stanju, te, prema tome, opravdavaju napade na
nemuslimane bilo gdje i bilo kad. Prema puritancima, pretpostavka te-
kuih neprijateljstava im omoguava da napadaju po volji bilo nemusli-
mane u vlastitim zemljama ili nemuslimanske interese u muslimanskim
zemljama. U svojim raspravama, puritanci su takoer prihvatili oportu-
nistiku logiku da muslimani moda nekad i treba da sklapaju mirovne
sporazume sa nemuslimanima, ali samo u sluaju kada su muslimani
nemoni i kada trebaju vremena da ponovno izgrade svoju mo. Ali,
u principu, im dostignu neophodnu mo, muslimani moraju utvrditi
svoju nadmo nad nevjernicima, nudei im tri drakonska izbora: pri-
hvatanje islama, plaanje poreza, ili borbu.
Da li ovo pojanjava puritansko nasilje poinjeno protiv Zapada da-
nas? Ne ba. Puritanci vjeruju da oni sudjeluju u defanzivnom ratu, a ne
284
ofanzivnom. Ovo ima neobian rezultat, jer ako je to agresivni rat (ili to
se u islamskom pravu naziva preventivni rat), onda puritanci ne bi smjeli
poiniti nasilje a da prvo ne ponude Zapadnjacima izbor prihvatanja isla-
ma. Meutim, poto puritanci vjeruju da oni sudjeluju u odbrambenom
ratu, potreba za takvom opomenom ne postoji niti ih ograniava.
Kao to je spomenuto ranije, puritanci vjeruju da je preteni dio
muslimanske teritorije danas i dalje kolonizovan od strane Zapada, ne
direktno, ve preko posrednika. Sadanji vladari u veini muslimanskog
svijeta funkcioniu posredno za svoje Zapadne vladare, i prema tome,
kad Zapadne snage stignu na Bliski Istok ak i sa pozivom domaih
vlada, taj poziv je nebitan. Zapadnjaci su i dalje agresori, zato to su oni,
kroz svoje lokalne agente (vladare), sami sebe pozvali da okupiraju mu-
slimansku teritoriju. Zbog ovoga, militantne puritanske grupe jo od
1980-ih godina sve do danas nastavljaju napadati Amerikance i ostale
Zapadnjake u Saudijskoj Arabiji, Jemenu, Egiptu i ostalim musliman-
skim zemljama. U svakom navedenom primjeru, puritanske militantne
grupe su u svakoj od ovih zemalja vrsto vjerovale da su lokalni musli-
manski vladari nita vie od Zapadnih marioneta. Prema tome, garan-
cija sigurnosti ponuena od strane muslimanskih vlada dravljanima
nemuslimanskih zemalja smatra se nevalidnom i nitavnom jer su ovi
dravljani nezakonito prisutni na muslimanskoj teritoriji, i ne mogu
uivati imunitet.
Ali ako puritanci vjeruju da muslimani nastavljaju biti kolonizova-
ni posrednicima, i da Zapad okupira muslimanske zemlje manipulira-
jui njihovim marionetama (muslimanskim vladarima), pravo pitanje
je: Zato puritanski militanti jednostavno ne napadnu vojne snage sta-
cionirane u njihovim zemljama umjesto da vre teroristike napade i-
rom svijeta? Odgovor je u cijelosti funkcionalne i oportunistike naravi.
I pored sve prie o doslovnosti u tumaenju Boijeg zakona, puritanci
se oslanjaju na jednu oiglednu logiku nunosti. Puritanci to oprav-
davaju time da je Zapad moan i ima vojske sa kojima moe voditi
destruktivne ratove. S druge strane, muslimani su, kako tvrde puritanci,
nemoni i neizbjeno bi bili uniteni u konvencionalnom ratu. Stoga,
285
muslimani treba da nau alternativni nain borbe oni treba da na-
padaju gdje god stignu, i nanose tetu neprijatelju sve dok se on ne
odlui povui sa muslimanske teritorije. Logika puritanaca je takva da
oni smatraju opravdanim krenje islamskih moralnih i pravnih propisa
protiv napada na civile zato to nema drugog nain da se bore i pobijede
svoje neprijatelje. Poto nisu dovoljno jaki da se direktno konfrontiraju
Zapadnim vojnim snagama, oni moraju postii pobjedu na bilo koji
mogui nain. Prema puritancima, napadi na civilno stanovnitvo dr-
ava koje okupiraju muslimanske zemlje te e zemlje eventualno dovesti
do ruba propasti, i nauiti ih da nikada ne smiju kriti nepovredivost
muslimanskih zemalja ili pokuati da dominiraju nad njima.
Neslaganje izmeu puritanaca i umjerenih muslimana je veoma du-
boko i rasprostranjeno u svim pitanjima vezanim za ratovanje, dihad
i terorizam. Neslaganje se odnosi na nepovredivost i vrijednost ivota
i na pitanja vezana za to kakav primjer Bog eli da muslimani postave
ovjeanstvu. Ono se odnosi na pitanje da li postoji otvoreni, beskrajni
rat izmeu islama i nemuslimana, i pod koju cijenu se ovaj rat moe
voditi. Ovdje se suoavamo sa osnovnim i fundamentalnim razlikama
o tome kako treba itati kuranski tekst o ratu. Pitanje u ovom sluaju
je moralne naravi poeljnost nasilja i cijena rata.
Umjereni muslimani i puritanci e uoiti da je selam (mir) klju-
ni moralni uslov koji je vie puta naglaavan i u obrednoj praksi, kao
u molitvi, i u skoro cjelokupnoj islamskoj drutvenoj praksi, kao to
su razmjene pozdrava meu ljudima. Ali Kuran ne govori o ritualnim
pozdravima kao ljubaznom nainu ignorisanja ili izbjegavanja drugog.
Kuran povezuje molitvu mira sa opratanjem i milou on savjetuje
muslimane da oprataju i kau: Mir, ili ih savjetuje da kau: Mir
i onda pojanjava da je Bog proglasio milost nad Samim Sobom.
3045

304
Kuran, 6: 54; 43: 89; 36: 58. Izraz Bog je proglasio milost nad Samim Sobom je vieznaaj-
na i izazvala je znatnu raspravu u islamskoj tradiciji. Muslimanski uenjaci su se sloili da ovaj
izraz u najmanju ruku treba oznaiti kljunu vanost milosti u islamu. Ako je Bog odluio biti
milostiv u svim pitanjima, onda i oni koji nastoje postii Uzvienost u svojim ivotima moraju
initi isto. Suoeni sa bilo kojim problemom ili izazovom, oni moraju nastojati da djeluju na
najmilostiviji nain, i oni ne treba da dozvole da ih mrnja, neprijateljstvo, ili osvetoljubivost,
navedu da napuste milost kao pravedni put u bilo kojim djelima i bilo kojim situacijama.
286
I opratanje i samilosno postupanje prema drugima bilo da su oni
nemuslimani ili muslimani koji pripadaju drugim sektama neop-
hodno je za koegzistenciju ljudskih bia u miru. Znaajno je da se i u
kuranskom diskursu i islamskoj teologiji selam, ili mogunost ivljenja
u stanju mira i bezbrinosti, smatra potpunim Boijim blagoslovom,
koji treba njegovati i obazrivo slijediti svaki musliman. Klasine teolo-
ke rasprave koje sumiraju sutinsku prirodu islama esto navode da je
islam ne samo vjera predaje, nego i vjera mira.
Ali na osnovu Kurana, da bi postojalo stanje mira, muslimani mo-
raju aktivno njegovati pratanje i samilost. Stoga, Kuran odluno upo-
zorava muslimane da ne dozvoljavaju mrnji i neprijateljstvu da prodire
u njihova srca i da ih kvari. To je razlog zbog kojeg Kuran upuuje mu-
slimane da ne dozvole da nepravda poinjena od strane drugih izmijeni
odnos muslimana prema njihovim moralnim obavezama podsticanja
pratanja i milosti. Ova taka je naglaena vie puta u Kuranu. Kuran
navodi: O vjernici, dunosti prema Allahu izvravajte, i pravedno svje-
doite! Neka vas mrnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne
navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najblie estitosti,
i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono to inite!
305
ak i nakon to
je kolektivni muslimanski ego preivio teak udarac, postalo je naroi-
to imperativno muslimanima da budu dodatno obazrivi u pridravaju
svojih moralnih principa. Kuran je izriit u vezi s ovim pitanjem i upu-
uje muslimane na slijedei nain: ... I neka vas mrnja koju prema
nekim ljudima nosite, zato to su vam sprijeili pristup asnom hramu,
nikako ne navede da ih napadnete! Jedni drugima pomaite u dobro-
instvu i estitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu; i bojte se
Allaha, jer Allah strano kanjava.
306
Kuran ponovno naglaava da Bog ne voli nasilje i nasilnike, i upo-
zorava muslimane da moraju kritiki razmiljati o nainu na koji po-
stupaju prema drugima da se nesvjesno ne bi nali u poziciji da budu
nepravedni. Jasno je da Kuran poznaje pravo na odmazdu, i daje do
znanja da u nekim trenucima moe biti potrebno djelovati na kazneni
305
Kuran, 5: 8.
306
Kuran, 5: 2.
287
nain. Budu li napadnuti, muslimani mogu odgovoriti na isti nain, ali
ako neprijatelj prestane sa napadom, onda se i muslimani moraju suz-
drati od daljih napada. U ovom kontekstu, Kuran navodi: Onima
koji vas napadnu uzvratite istom mjerom i Allaha se bojte, i znajte da je
Allah na strani onih koji se grijeha klone
307
U ovom kontekstu, Kuran
govori o pravu na samoodbranu pogotovo u situacijama u kojima bi
zbog izostanka efektivnog reagovanja u cilju zatite muslimani prekr-
ili kuransku zapovijed: ..., i sami sebe u propast ne dovodite,...
308

Drugim rijeima, u nekim sluajevima, izostanak samoodbrane je jed-
nak doputanju unitavanja samog sebe ili izvrenju samoubistva. Ali,
takoer treba spomenuti da, u odreenim situacijama, insistiranje na
injenju agresije i izazivanju sukoba sa drugima isto tako predstavlja
dovoenje samog sebe u propast.
Oigledno, biti prisiljen upotrijebiti silu nije idealna situacija.
Kuran govori o situacijama kada muslimani moraju pribjei sili zato
to nema drugog izbora. Idealnije i bolje rjeenje za muslimane je da
pokuaju gajiti pratanje i samilost. Stoga je u Kuranu navedeno: Do-
bro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa e ti dumanin tvoj odjednom
prisni prijatelj postati, To mogu postii samo strpljivi; to mogu postii
samo vrlo sreni. A kad ejtan pokua da te na zle misli navede, ti zatrai
utoite u Allaha, jer On, uistinu, sve uje i zna sve.
309
Vrijedi naglasiti da je u kuranskom diskursu vii moralni cilj put
onih koji su obdareni suzdravanjem, duhovnom moi, i mudrou
da se na zlo uzvrati dobrotom. Idealni i bolji uslov je irenje pratanja,
a ne mrnje i pakosti. Ovo je razlog zbog kojeg Kuran upuuje musli-
mane: Ti sa svakim lijepo! i trai da se ine dobra djela, a neznalica
se kloni!
310
To znai da muslimani treba da gaje i njeguju tolerantno
i pratajue ponaanje, i da izbjegavaju konfrontacije sa onima koji ne
razumiju moralnu teinu bilo koje vrijednosti. Dio ovog procesa je
da se izbjegne eskaliranje sukoba ili namjerno poticanje mrnje ili zle
307
Kuran, 2: 194.
308
Kuran, 2: 195.
309
Kuran, 41: 34-36.
310
Kuran, 7: 199.
288
namjere. Stoga, Kuran izriito nareuje muslimanima da ne govore ru-
ne rijei niti da proklinju svoje protivnike, ak i ako ti protivnici iniciraju
verbalno vrijeanje. Kuran opravdava ovu zabranu pojanjavajui da po-
kuaj uzvraanja verbalne uvrede samo vodi prema dinamizmu koji se su-
tinski ne moe kontrolisati i koji je osuen da zavri u veem neredu.
311

Ideja o tome da je gajenje pratanja i samilosti mnogo edniji stav u
potpunosti je nepoznata puritancima. Ovo je razlog zato je taj problem
temeljne naravi. Stav puritanaca je da je prava islamska vrlina borba i
osvajanje. Puritanci su usredsreeni na naglaavanje i uveliavanje onog
to dijeli muslimane od nemuslimana umjesto da pokuavaju pronai
zajedniko tlo u pratanju i milosti. Ponaanje prihvaeno od strane
puritanaca u potpunosti je nekonzistentno sa kuranskim savjetom da
se kroz dobra djela najgori neprijatelji preokrenu u najdrae prijatelje.
Moda je najvei problem od svega to da puritanci nisu uspjeli
uoiti da je u Kuranu odsustvo mira oznaeno kao negativna i nepo-
eljna situacija. Odsustvo mira je opisano kroz Kuran kao iskuenje i
nevolja, kao prokletstvo ili kazna, ili ponekad, kao nuno zlo. Ali odsu-
stvo mira nije nikada samo po sebi pozitivna ili poeljna situacija ona
nije moralna situacija koja bi trebalo da bude poeljna ili preferirana
od strane muslimana. Rat (kital) je prikazan u Kuranu kao proizvod
ljudskih ludorija ili slabosti esto je prikazan kao proizvod ljudskog
podlijeganja strastima ili ejtanskog navoenja. Prema tome, kao to je
ranije spomenuto, Kuran potvruje da bi bez Uzviene milosti, mnoge
damije, crkve, sinagoge i kue bile unitene zbog ratova izazvanih ne-
znanjem i hirovitou ljudskih bia.
312
esto Bog milostivo intervenie
da ugasi vatre rata, i spasi ljudska bia od ludorija koje bi rezultirale
daljim nasiljem.
313
Ova moralna orijentacija o ratu kao ludoriji, zlu i
razvratu koju Kuran nastoji uliti muslimanima, zanimljivo, nije prisut-
na u puritanskoj svijesti.
Puritanci u cjelini ignoriu kuransku uputu da je in unitavanja ili
irenja propasti na ovom svijetu jedan od najozbiljnih moguih grijeha
311
Kuran, 6: 108.
312
Kuran, 22: 40.
313
Kuran, 5:64.
289
fesad f l-erd, to znai unitavanje ljepote stvaranja na ovoj zemlji. Ovo se
smatra krajnjim inom bogohuljenja.
314
Oni koji kvare zemlju unitava-
jui ivote, imovinu i prirodu opisani su kao mufsidun (oni koji su pokva-
reni i zlonamjerni), koji, u sutini, vode rat protiv Boga unitavajui samu
strukturu postojanja.
315
Unitavanje zemlje predstavlja in ponitavanja i
rastavljanja veza i odnosa koje je Bog stvorio, koji remeti proces ljudske
interakcije i unitava samu mogunost ljudskih bia da upoznaju jedno
drugog kroz interaktivnu drutvenu dinamiku.
316

Najvanije prema Kuranu je da je rat po samoj svojoj prirodi pri-
marni prilonik ovom procesu unitavanja koji zarazi i na kraju unitava
ljudska bia. Ovo je upravo razlog zato islamska teologija pouava da je
integralni dio Boanskog zavjeta datog ljudskim biima da se bave gra-
enjem i stvaranjem, a ne krenjem i unitavanjem ivota. Zbog ovoga
je islamska civilizacija napredovala u nauci, umjetnosti, pravu, arhitek-
turi i trgovini, i to je takoer razlog zbog kojeg se islamsko historijsko
iskustvo primarno odnosilo ne na ratovanje, ve na graenje civilizacije.
U namjeri da se bolje shvate kuranski principi vezani za pitanje
rata, postoji par znaajnih presedana koje treba uzeti u obzir. Rani mu-
slimani koji su ivjeli kao manjina u Mekki nisu imali pravo uzvratiti
orujem mekkanskom ugnjetavanju sve dok im Bog nije uputio izriitu
dozvolu da to uine. Muslimani u Mekki su trpjeli ugnjetavanje vie
godina. Uprkos nestrpljivom urgiranju muslimana, Poslanik im nije
dozvolio da uzvrate nasiljem. U jedno vrijeme, Poslanik je dopustio
skupini svojih najugnjetavanijih i najslabijih slijedbenika da migriraju i
potrae utoite kod Nedaija, kranskog kralja Abesinije.
Boije doputenje muslimanima da migriraju iz Mekke i da uzvrate
silom u samoodbrani dolo je u obliku kuranske objave upuene Posla-
niku i njegovoj muslimanskoj zajednici. Kuran je paljivo zabiljeio da
je muslimanima dato odobrenje da se bore (sudjeluju u kitalu) samo zato
to su postali rtve agresije.
317
Nadalje, Kuran je uputio muslimane da se
314
Na primjer, vidi Kuran, 2: 27; 2: 205; 5: 32.
315
Kuran, 2: 27.
316
Kuran, 13: 25.
317
Kuran, 22: 39; 60: 8; 2: 246.
290
bore samo protiv onih koji su njih napali, i da ne ine prijestup borei
se protiv onih koji ele mir s njima.
318
Prema kuranskim objavama,
ako je neprijatelj prestao sa nasiljem i zatraio mir, onda su i muslima-
ni duni zatraiti mir. Kuran pojanjava da Bog nikada ne zabranjuje
muslimanima da uspostave mir sa onima koji ne ratuju protiv musli-
mana, ali Bog zabranjuje muslimanima da uspostave mir sa onima koji
su protjerali muslimane iz njihovih kua i koji nastavljaju da progone
muslimane.
319
Na drugom mjestu, Kuran je naglasio jae ovlatenje govorei:
Ako oni budu skloni miru, budi i ti sklon i pouzdaj se u Allaha, jer On,
uistinu, sve uje i sve zna.
320
tavie, Kuran upuuje muslimane da ne
odbijaju bahato nevjernike koji ele uspostaviti mir sa muslimanima, i
napominje muslimane: ... A da Allah hoe, okrenuo bi ih protiv vas
i oni bi se, uistinu, protiv vas borili. Ako vas takvi ostave na miru i ne
napadaju vas, i ako vam ponude mir, onda vam Allah ne daje nikakva
prava protiv njih.
321
Nadalje, Kuran je upozorio muslimane na opa-
snost prihvatanja ratobornog ponaanja u kojem se smiljaju izgovori
za voenje rata. Ako jedan narod ponudi muslimanima mir, na osnovu
Kurana, arogantno je i nemoralno da se muslimani koriste injenicom
da je taj narod nemuslimanski da bi opravdali nastavak ratovanja protiv
njih.
Drugim rijeima, muslimani ne treba da smiljaju zapreke uspo-
stavljanju mira. Ukoliko to ine, muslimani podlijeu iskuenju ono-
ga to je zemaljsko, umjesto da se usredsrede na ono to je Uzvieno.
Drugim rijeima, odbijanje pravednog mira bi moglo ukazati na to da
su muslimani izgubili iz vida Uzviene ciljeve kojima su voeni, i da
su podlegli zemaljskim iskuenjima elje za moi i dominacijom.
322
U
ovom kuranskom diskursu, propust da se trai mir bez opravdanog ra-
zloga smatra se oholim i grjenim, zato to je elja ili volja za sudjelova-
nje u miru smatrana Boijim blagoslovom. Bog ima mo, i ako Bog eli
318
Kuran, 2: 190; 2: 194; 5: 87.
319
Kuran, 60: 9.
320
Kuran, 8: 61.
321
Kuran, 4: 90.
322
Kuran, 4: 94.
291
da inspirie u srcima nemuslimana elju za mirom, onda to muslimani
moraju prihvatiti kao blagoslov i odgovoriti sa zahvalnou i uvaava-
njem, a ne prkosom i arogancijom.
323
Ovaj kuranski diskurs o miru ne bi imao smisla da je muslimani-
ma nareeno da budu u neprekidnom stanju rata sa nevjernicima, i da
su nevjernici smatrani stalnim neprijateljima i vjeitim legitimnim me-
tama. Iz ove umjerene perspektive, puritanci su propustili da shvate da
je mir, a ne rat, favorizovan u Kuranu. Puritanci proputaju iskoristiti
mogunosti za mir i ne mogu da shvate da je mir dar od Boga, koji se
ne smije troiti, osim zbog nesavladivih razloga. Umjereni muslimani
tvrde da je ideja o dvjema teritorijama u stalnom meusobnom ratu,
iako je bila historijska realnost za jedan period vremena, oigedno ne-
konzistentna sa kuranskom moralnou.
Nije iznenaujue da na sve ovo puritanci odgovaraju argumentom
da su mirovni ajeti u Kuranu abrogirani naredbom da se vodi rat
protiv nevjernika.
324
Po ovoj logici, samo jedan ajet, 3: 85, koji nare-
uje muslimanima da vode rat protiv nevjernika, ponitio je i uinio
nevaeim sve ajete u Kuranu koji govore o uspostavljanju ili traenju
mira. Ovo bi trebalo znaiti da je jedan ajet ponitio najmanje trideset
ajeta o miru. tavie, puritanci ignoriraju da su ti takozvani ratni ajeti
u Kuranu uvijek uslovljeni odreenim kvalifkacijama i ogranienjima
da se ne prekorai granica u ratovanju i da se ne postane nepravednim.
injenica je da ne postoji nijedan ajet u Kuranu koji poziva na ne-
kvalifciran, ili neogranien rat protiv nevjernika. Kao to sam ranije
spomenuo, ova tvrdnja o abrogaciji je veoma hirovit nain da se vlada
kuranskim pouavanjima.
Kada Kuran kae da Bog ne voli agresore, to se mora ozbiljno shva-
titi i razumno protumaiti. Moramo imati na umu da svaki agresivni i
ratoborni pojedinac moe dovoljno izopaiti injenice sve dok sam ne
pone vjerovati da je on rtva, a ne agresor. Ali, prema kuranskoj naredbi
323
Kuran, 4: 90.
324
Za one koji su zainteresovani za pitanje abrogacije i njenu logiku, vidi Abid Ullah Jan, Te
Limits of Tolerance, u Te Place of Tolerance in Islam, ed. Joshua Cohen i Ian Lague (Boston:
Beacon Press, 2002): 42 - 50.
292
se mora odnositi s dobrom namjerom, i teret je uvijek na onome koji se
koristi nasiljem da preispita svoju savjest i utvrdi da nije postao rtva mita
viktimizacije, na osnovu koje neko uvijek sebe posmatra povrijeenom
stranom. Ovo je jedan od najproblematinijih aspekata puritanskog vje-
rovanja oni izuavaju historiju na takav nain da su muslimani uvijek
rtve, a nemuslimani uvijek agresori. Kao rezultat toga, oni sve kuranske
naredbe o nenasilju smatraju jednostavno nerelevantnim na kraju kra-
jeva, prema puritancima, muslimani su uvijek oaloena strana.
Smatram da je vano naglasiti da svi umjereni muslimani nisu pa-
cifsti. Oni zaista prihvataju da u odreenim vremenima postaje ne-
ophodno boriti se u samoodbrani, ali oni samoodbranu razumijevaju
restriktivno. Borba za ispravljanje historijskih greaka i osveta nepravdi
koja se deavala prije nekoliko stoljea, esto nije uope samoodbrana,
ve tanko prikrivena agresija. Borba u samoodbrani mora biti propor-
cionalna i umjerena, u smislu da ona mora odbiti postojeu opasnost
bez nanoenja vie tete nego to je potrebno da se uniti ta prijetnja.
Naprimjer, nije umjeren ili proporcionalan odgovor ako napada ispali
jedan metak a onja kji se brani odgovarajui napadau ispali arsenal
raketa. Samoodbrana mora biti ograniena na borbu protiv grupe ljudi
koji su izvrili invaziju i oduzeli muslimanskom narodu njihova prava
ili zemlju. U islamskom pravu, samoodbrana nije izgovor za otvoreno
ratovanje irom svijeta bez ikakvih ogranienja ili suzdravanja. Narav-
no, uenja i ogranienja islamskog prava su od direktnog znaaja za
mnoge sukobe u koje su muslimani ukljueni, kao to su Kamir i e-
enija, izmeu ostalih.
Umjereni muslimani veoma ozbiljno uzimaju Poslanikova uput-
stva o zabrani ubijanja civila i ostala organienja u voenju rata. Stoga,
umjereni muslimani prepoznaju sluaj da, iako je povod pravedan, ako
ogranienja nisu potovana, povod ostaje pravedan, ali rat moe postati
nepravedan ako se vri agresija. Drugim rijeima, agresiju ne odreuje
samo pitanje zato se rat vodi, nego, takoer, kako se rat vodi. Tako
naprimjer, ako su civili i molitvena mjesta namjerno ciljani, onda rat
postaje nepravedan.
293
Ali ovdje postoji jo jedna dimenzija vezana za nered na zemlji,
kako Kuran to opisuje. Klasini pravnici su, skoro bez izuzetaka, tvrdili
da su oni koji u potaji napadaju civile, terorizirajui stanovnike i putni-
ke, oni koji ire nered na zemlji. Svaki napad na stanovnike i putnike,
to je bio pravni izraz za narod u naseljenim mjestima ili putnike koje
napadai teroriziraju, izaziva nered na zemlji. Pravni termin kojim se
nazivaju ljudi koji tako postupaju je muharibun (oni koji vode rat pro-
tiv drutva), a zloin se naziva hirabe (voenje rata protiv drutva). Zlo-
in hirabe bio je tako ozbiljno i odvratno djelo da su, prema islamskom
pravu, oni koji poine ovo djelo smatrani neprijateljima ljudskog roda
i nije im dozvoljeno utoite ili boravak bilo gdje.
Klasini pravnici su ponavljali da je nedostojno da muslimani na-
padaju bespomone, i da se izvoenjem napada u tajnosti i bez upo-
zorenja neizbjeno iri teror, naruava mir i suprotstavlja Boijoj volji.
Rezultat e biti razaranje Boije zemlje zato to narod nee moi da gaji
dobrotu ili da radi zajedno na uspostavi samilosti. Ovaj zloin se sma-
trao naroito odbojnim zato to ljudi koji to ine ne cijene bilo kakva
pravila i svetosti. Kao krivino dijelo, ono ozbiljno prijeti svim forma-
ma mirne saradnje i potpuno potkopava etike obaveze da narodi treba
da tee meusobnom upoznavanju. Kao to klasini pravnici formuliu,
ovaj zloin rastae strukturu ivota, i irei teror vodi apsolutnom raza-
ranju Boije zemlje.
U moderno doba, smatra se da je terorizam najozbiljniji zloin koji
iri nered na zemlji. Dok se nasilje ini protiv bespomonih, u tajnosti
i bez upozorenja, konani efekat je da se iri strah i uas medu Boijim
ljudima. Bilo da se naziva hirabe ili terorizam, ovaj zloin je u suti-
ni ista stvar. Poznavaoci klasine tradicije e priznati da je mogunost
usporedbe onoga to se opisuje kao zloin hirabe i onoga to se danas
esto naziva terorizmom, jednostavno iznenaujua. Klasini pravnici
su smatrali da su krivina djela kao to su ubistva, podmetanje poara
ili trovanje vode sve to moe nediskriminirano ubiti nevine dje-
la hirabe. Nadalje, otmice raznih saobraajnih sredstava ili razapinja-
nje ljudi u cilju irenja straha i teror su takoer djela hiraba. Vano je
294
naglasiti da islamsko pravo strogo zabranjuje uzimanje talaca, sakaenje
leeva i torturu.
Islamsko pravo bilo je neuobiajeno dobroduno prema pobunje-
nicima protiv drave koji su imali ideologiju ili povod. Takvi pojedinci
nisu se smatrali obinim kriminalcima koji zasluuju okrutan tretman i
kazne. Meutim, pobunjenici koji su poinili okrutnosti kao one ranije
navedene, bez obzira na njihove ideoloke povode ili opravdanja, tretirani
su kao najgori kriminalci. Iskreno, u svjetlu ove islamske tradicije, to to
puritanci izvode teroristika djela, koja su izriito i specifno zabranjena
islamskim pravom, protivno je razumu. Naprimjer, islamsko pravo ne
samo da zabranjuje uzimanje talaca nego ak i zabranjuje ubijanje nepri-
jeteljskih ratnih zarobljenika iz osvete to je neprijetelj ubio muslimanske
taoce ili zatvorenike. Ovaj stav je proizaao iz injenice da Kuran vie
puta opominje muslimane da niko ne smije patiti za grijehe drugih.
325
Jedna od najpoznatijih pria koja se ak prepriava muslimanskoj
djeci je anegdota o jednom Poslanikovom prijatelju kojeg su zarobili
nevjernici Mekke. Poslanikov prijetelj je obavijeten da e biti pogu-
bljen idueg dana. U toku noi, Poslanikov prijatelj je imao mogunost
da se spasi kada je primijetio malo dijete jednog od nevjernikih voa,
koje je dralo veliki no. Poslanikov prijetelj je mogao uzeti dijete za
taoca i tako sebe spasiti. Sljedeeg dana, prije nego to je pogubljen,
upitan je zato nije iskoristio priliku da uzme dijete za taoca. Njegov
odgovor je bio nedvosmislen: Kakav grijeh je ono poinilo? Kuran
nam ne dozvoljava da kaznimo osobu za grijehe drugih. Naalost, ne-
vjernici Mekke su ga ubili sljedeeg dana.
Uprkos ovim nekompromisnim predajama, primijetili smo, napri-
mjer, da je nekoliko grupa u nedavnom sukobu u Iraku istiui razne
vrste islamskih zastava kidnapovalo i muslimanske i nemuslimanske ta-
oce. Jo je gore to to su ove grupe sakatile i patile svoje rtve, tvrdei da
je to ponaanje na neki nain islamsko. Takav stav je nepomirljiv i neo-
bjanjiv za umjerene muslimane jer su svi elementi hirabe, ukljuujui
kidnapovanje, uzimanje talaca, sakaenje, torturu navedeni u Kuranu i
u Poslanikovoj predaji kao jasni primjeri ponaanja koje kvari zemlju i
skrnavi Boije stvaranje.
325
Kuran, 6: 164; 17: 15; 35: 18; 39: 7; 53: 38.
295
Pitanje terorizma i nereda na zemlji osvjetljava jednu od kljunih
razlika izmeu umjerenih muslimana i puritanaca: umjereni muslimani
bi radije sauvali zemlju kao Boije djelo neiskvarenu, ak i ako njome
vladaju nemuslimani. Puritanci bi radije iskvarili zemlju, nego da vide
kako njome vladaju nemuslimani. Osnovna razlika u stavovima izme-
u umjerenih muslimana i puritanaca u tijesnoj je vezi sa odnosom
islama prema vlasti. Da bi islam bio pobjedniki, smatraju puritanci,
muslimani treba da osvoje i pokore ostale. Tek e tada biti uspostavljen
Boiji suverenitet, i tek tada Boija Rije moe prevladati. Jaz izme-
du muslimana i nemuslimana je toliko dubok zato to, u puritanskom
miljenju, jedna strana sadri neupitnu i neiskvarenu istinu, a druga
strana je apsolutno izgubljena u tami. U puritanskom miljenju, nemu-
slimani, bez obzira ime se bave, ne mogu nimalo zakoraiti u svjetlost;
dok muslimani, ako su pravi muslimani na osnovu puritanske defnicje,
posjeduju izvornu svjetlost i istinu. Za puritance, istina ili vrlina se ne
mogu dijeliti niti se za njima moe tragati; njih jednostavno posjeduju
oni koji ih prihvataju. Stoga, ne postoji nita na ijem bi postizanju
muslimani i nemuslimani mogli saraivati. Odnos muslimana i nemu-
slimana moe biti neratoboran u nekim vremenima, ali neprijateljstvo
uvijek treba da postoji, i moe se oekivati da se pretvori u rat kad god
postoji mogunost za dominaciju, poraz, ili nanoenje tete drugome.
Umjereni muslimani pozivaju nemuslimane da vole Boga i da kroz
predaju dozvole Bogu da ih oisti od grijeha i neistoe. Ali ako je poziv
odbijen, to nije kraj angaovanja. Prema umjerenim muslimanima, Bo-
ija svjetlost nije ni u ijem vlasnitvu, tako da muslimani i nemuslimani
mogu biti prosvijetljeni zajedno. Oni mogu dijeliti partnerstvo u kojem
se mogu meusobno upoznati. U tom procesu, oni mogu saraivati na
uspostavi samilosti na ovome svijetu oni mogu saraivati na spreava-
nju nereda na zemlji, koji se izraava u runoi, neznanju, mrnji, ratu
i unitavanju. Umjereni muslimani vjeruju da nadmo pripada samo
Bogu. Stoga, kada upuuju poziv drugima da dou prosvjetljenju, oni
to ine sa apsolutnom skromnosti skromnosti znanja da je nemogue
sprijeiti nered na zemlji, i takoer nemogue postii bilo koji stepen
296
Uzvienosti na ovoj zemlji, osim ako oni upoznaju jedni druge. Upravo
je to, znanje o drugome, potrebno za Boanstveni dar mira.
Iznosei svoje stavove, puritanci i dalje nalaze mnogo utemeljenosti
u svom vjerovanju da oni nisu agresori, ve da jednostavno upotreblja-
vaju svoje osnovno pravo na samoodbranu. Tipino, diskusija o ovom
pitanju e zvuati ovako: Sve to ste vi rekli o stavu umjerenih musli-
manima je idealistino i naivno. Realnost je da Zapad, naroito Sjedi-
njene Drave i Izrael, savremenim orujem ubija muslimanske civile, a
mi nemamo nikakvog naina da se branimo ili da im uzvratimo udarac.
Stoga, mi smo u situaciji u kojoj teka nuda opravdava krenje svetog
prava. Mi izvravamo djela, koja bi vi nazivali teroristikim, ne zato to
to volimo, ve zato to je to jedini nain da sprijeimo Zapad, Sjedinje-
ne Drave i Izrael da masakriraju muslimane kad poele.
Ovdje postoji pragmatino pitanje u koje ne elim ulaziti, a to je da
li terorizam zaista brani muslimane ili on samo nudi izgovor za ubijanje
vie muslimana. Vanija je injenica da je logika nunosti neograniena i
esto i nemoralna. Pod platom nunosti, cijela struktura islamskog mo-
rala moe se preobraziti u svoju suprotnost. U svim sluajevima oslanjati
se na logiku nunosti znai iznevjeriti moralne vrijednosti islamske vjere.
Pretpostavljajui da terorizam nekako dozvoljava muslimanima da uzvra-
te udarac, i da ak postanu pobjedonosni, pitanje je: Po koju cijenu ova
pobjeda? Ako je cijena politike pobjede moralni poraz, te krenje islam-
ske etike i kuranskih uputa, da li je to uope pobjeda? esto je odgovor
na ovo pitanje ono to razlikuje umjerenog muslimana od puritanca.
Koliko god logika vojne nunosti bila uvjerljiva za neke muslima-
ne, ona je bijedno nedovoljna u pojanjavanju nekih dinamika izmeu
korienja terorizma i oslanjanja na islamsku tradiciju u opravdavanju
terorizma. Mogue je za teroriste da otvoreno citiraju logiku nunosti
dok javno poriu bilo kakvo oslanjanje na islamsku tradiciju. Teroristi-
ka grupa bi mogla rei, naprimjer: Mi radimo ono to moramo raditi
bez obzira ta islam kae o bilo emu. Nunost nedovoljno tretira neka
od karakteristinih ponaanja terorista, pogotovo u smislu kako se oni
odnose prema islamu ili kako se njime koriste u procesu.
297
Naprimjer, postoji jedna zabrinjavajua praksa koja potie neka
udna i zbunjujua pitanja o interakciji nasilnih puritanaca sa islam-
skom etikom tradicijom. Mislim na praksu odrubljivanja glava taoci-
ma u Iraku, praksu koja je utemeljena sa mnogo ponosa, kao da poi-
nioci izvravaju islamsku pravdu. Za mnoge ljude u moderno doba,
odrubljivanje glava je u njamanju ruku okantno odbojno, a mi imamo
pravo da pitamo: ta je islamsko u odrubljivanju glava? U predmoderno
doba, odsijecanje glave je bio najbri nain da se ubije osoba, i najee,
bio je to najmilostiviji nain. Danas postoji mnogo razliitih, manje
okrutnih naina da se pogubi neka osoba.
Kao to je ranije spomenuto, islamsko pravo je zabranilo mrcvare-
nje. Takoer je zabranilo metode egzekucije koji su nepotrebno bolni
i okrutni, kao to je smrt ubadanjem, vatrom, trovanjem, guenjem,
i bilo koji drugi metod koji se koristio u srednjem vijeku. Stoga, nije
iznenaujue da je odsijecanje glave bilo najtolerantnija forma pogu-
bljenja. Ironija je u tome da je jedina povjerljiva i autentina Poslaniko-
va predaja vezana za tu temu ona u kojoj on savjetuje da se ak i prili-
kom klanja ivotinja obavezno naotri no ili sablja kako bi se smanjila
patnja ivotinje. Naravno, u to vrijeme vitezovi su vei dio svojih ivota
trenirali ratovanje sabljama, tako da nije bilo teko pronai ovjeka koji
moe jednim udarcem odsjei glavu.
Najvanije od svega je da nema nita islamsko u pogubljenju ovje-
ka sabljom. Uzimajui u obzir sve ranije spomenute injenice, kako se
sve ovo moe transformisati u ubjeenje da je odsijecanje glave islamska
stvar, ak i ako je to najokrutniji i najmorbidniji nain? Jedina stvar
koja se zaista moe opisati kao islamska je nalog da se, ako je ono uop-
e potrebno, za ubijanje izabere najmilostiviji i najhumaniji metod, a
moderna nauka je izumila vie humanijih naina za ukidanje ivota
od odsijecanja glave. ak i smrtna kazna kamenovanjem, propisana od
strane puritanaca za blud, nije spomenuta u Kuranu. Ona je preuzeta iz
Starog zavjeta, i umjereni muslimani su je veoma osporavali.
326
Unato tome, neosporno je da se u puritanskoj nauci bez sumnje
326
Danas su Saudijska Arabija i u manjoj mjeri Iran i Nigerija jedine muslimanske zemlje
koje primjenjuju kaznu kamenovanjem. Veina muslimanskih zemalja smatraju kamenovanje
okantnom i okrutnom kaznom za moderno doba. Puritanci ovo smatraju moralnom slabou,
dok umjereni muslimani to smatraju vrstom moralnog jaanja.
298
tvrdi da je odsijecanje glava dio islamske pravde. Ovo slui kao podsje-
titelj kompleksnosti puritanskog sistema proizvoenja znaenja i sim-
bola. Kao to je esto sluaj, puritanci nisu u interakciji sa islamskom
etikom niti razmiljaju o sutini islama.Vie puta, oni su zainteresirani
za formu, u vanjskom izgledu, i u simbolinoj asocijaciji. Onda, za-
to sablja i odsijecanje glava? To je bez sumnje strah i predrasuda koju
svijet ima o islamu. Puritanci su svjesni da u glavama mnogih postoji
stereotipna asocijacija o islamu i sablji, i takoer o odsijecanju dijelova
tijela. Umjesto da se bore protiv stereotipa i da ih razbiju, oni ih uvr-
uju i eksploatiu. inei to, oni dobivaju mo mo koja proizlazi
iz konstrukcije straila, a zatim podsjeaju ljude na to strailo kad god
im puritanski smisao nesigurnosti daje osjeaj da gube mo. Ovo se,
naprimjer, osjetilo kad je 1977. god. puritanska organizacija Et-Tekfr
ve l-hidra kidnapovala i odsjekla glavu ejh Muhammedu ez-Zehebiju,
(bivem) ministru za vjerska pitanja i vakufe i rektoru Univerziteta Al-
Azhar u Egiptu.
327

U sutini, terorizam je nain zadobijanja moi irenjem straha. Bilo
da je ta mo postignuta kroz puritansku vladavinu nad graanima ili
utjecajem puritanskih grupa na vlade, metod i efekat su isti. Ali, esto
rtve puritanaca i njihove dinamike moi nisu samo ubijeni nevini ljudi
nego takoer i islam i integritet njegove etike tradicije.
327
Koliko nam je poznato rahmetli ejh Ez-Zehebi nikada nije bio rektor Azhara. Prireiva.
299
za pa d:
te r i t or i j s v j e do e nj a
Tariq Ramadan
328
U aktuelnim raspravama o islamu esto susreemo pojmove daru l-islam
i daru l-harb. Ako bismo napravili malo istraivanje o njima, nali bismo
da se oni ne pojavljuju ni u Kuranu ni u sunnetu.
329
Oni, ustvari, ne pri-
padaju temeljnim izvorima islama iji su principi upueni cijelom Svijetu
(li l-alemin), za sva vremena i bez ikakvih geografskih ogranienja.
Uenjaci su bili ti koji su, tokom prva tri stoljea islama, razmatrajui
stanje Svijeta - njegove geografske podjele, svjetske sile i njihovo religijsko
pripadanje i utjecaj te promjenljiva saveznitva - poeli da klasifciraju i
defniraju razliite prostore u kojima su ivjeli ili koji su ih okruivali.
Ovaj proces bio je neophodan zbog najmanje dva razloga: prvo, ozna-
avajui islamske teritorije, ulema je bila u stanju istai sutinske uvjete
koji jednu teritoriju ili dravu ine islamskom te koja su to pravila koja
odreuju politike i strateke odnose sa ostalim dravama ili carstvima.
Drugo, to im je omoguilo da ustanove jasnu razliku, u pogledu pravnih
pitanja, izmeu situacije muslimana koji ive unutar islamskog svijeta i
onih koji ive izvan njega te onih koji esto putuju kao to je sluaj trgo-
vaca (i kojima su, zbog toga, potrebna posebna pravila).
Izuavajui stav Boijeg Poslanika nakon Mira na Hudejbijji (Sulh
el-Hudejbijje), upuivanje brojnih misija vladarima susjednih zemalja
u toku narednih pet godina
330
kao i odnose sa tim zemljama, klasini
328
Tarik Ramadan, Evro-ameriki muslimani i budunost islama, Sarajevo, Udruenje ilmijje
IZ u BiH, 2007, 86-104.
329
Ideja daru l-harba pojavljuje se dva puta ili, tanije, tri puta u dva hadisa ija je autentinost
upitna (mursel). Ovi hadisi mogu biti koriteni kao pravila samo u veoma preciznim situaci-
jama.
330
Izmeu este godine Hidre (Sulh el-Hudejbijje) i njegove smrti u desetoj godini po Hidri.
300
uenjaci su zakljuili da u pogledu klasifkacije teritorija etiri elementa
treba uzeti u obzir:
1. stanovnitvo koje ivi na odreenoj teritoriji
2. vlasnitvo nad zemljom,
3. prirodu vlasti i
4. pravne propise koji se primjenjuju.
Boiji Poslanik (a.s.) - smatrajui sebe, u svjetlu Objave, za posla-
nika upuenog cijelom Svijetu - poslao je, prema Ibn Hiamu, najma-
nje devet izaslanika (tokom petogodinjeg perioda) narodima susjednih
zemalja koji nisu nita znali o islamu, ili iji vladari nisu znali istinu o
novoj vjeri i koji su zasnivali svoju vladavinu na nepravednim zakoni-
ma. U dva poznata sluaja postupak vladara prema izaslanicima Boijeg
Poslanika doveo je do rata (koji niti je bio cilj ovih misija niti pravilo za
odnose sa susjednim zemljama). Prvi rat je bio protiv Bizantijaca poto
je emisar Boijeg Poslanika Haris ibn Umejr bio ubijen od strane Amra
el-Gassanija, jednog od ministara Carstva, a drugi rat je bio protiv Per-
zijanaca, iji je vladar pocijepao Kuran pred oima izaslanika i naredio
jednom od svojih vojnika da ide i dovede ivog tog Muhammeda.
Obje ove reakcije bile su shvaene kao objava rata. U veini ostalih
sluajeva, meutim, Poruka je bila rairena bez rata i bez ogranienja.
Oigledno, prioritet je bio da se poruka islama uini dostupnom opem
stanovnitvu. Vladari su, tokom ovog perioda, bili neposredno sredstvo
za ispunjenje ovog cilja poto je islam poruka za narod prije nego uput-
stvo vladarima.
Temeljei svoja razmiljanja na ovim injenicama, ulema je poku-
ala da izvede neke principe te da napravi razliku i kategorizira odlike
tzv. islamskih prostora i zemalja i one neislamskih teritorija. Od sa-
mog poetka, a s obzirom na stvarnost s kojom su se suoavali, njihov
ukupni koncept Svijeta nije mogao biti drukiji nego bipolaran. Prema
tome, prije nego to se da bilo koja vrsta kontekstualizirane defnicije,
prvo temeljno pravilo u pogledu politikih odnosa izmeu muslimana
i nemuslimana je, nakon studiranja prakse Boijeg Poslanika, postojanje
301
stanja mira, a ne stanja rata. Drugo pravilo je da je Boiji Poslanik (a.s.)
iznad svega bio zainteresiran da se obrati ljudima, a ne da preuzme vlast.
Tradicija pokazuje da se on uvijek borio protiv vladara zbog toga to su
oni vrili ubistva, izdaje ili nasilja, a da se nikad nije borio protiv sta-
novnitva zato to bi ono odbilo da prihvati islam. On je elio da ljudi
odaberu, na osnovu punog znanja ta islam jeste, ono to ele. Nakon
toga, on bi prihvatio njihov izbor dajui im pravo da ostanu tamo gdje
jesu, da praktikuju svoju religiju i da plaaju porez (dizje) na ime zati-
te koju im je pruala drava.
Ulemi je preostalo da defnira entitete daru l-islama i daru l-har-
ba da bi muslimani imali jasnu sliku geopolitike stvarnosti svoga doba.
Brojne defnicije su predloene, posebno u okviru etiri velike sunnijske
kole prava. Na ovome mjestu je nemogue da detaljno prezentiramo od-
govarajue radove ovih kola, ali je korisno da ih rezimiramo kako slijedi.
DARU L- I S LAM ( Teri tori j a i slama)
Uzimajui u obzir dva od etiri ranije navedena elementa, Ed-Dusuki,
iz malikijske kole prava, smatra da islamska teritorija
331
mora biti vla-
snitvo muslimana i da se u njoj primjenjuje islamsko pravo (ak i kada
je zauzmu nemuslimani).
332
Ibn Tejmijje dijeli ovo miljenje. Ulema
hanefjske kole, meutim, naglaava specifnu situaciju prakticiraju-
ih muslimana postavljajui pitanje da li oni uivaju sigurnost ili ne.
Prema ovim uenjacima, kako navodi Es-Serahsi, dokaz da se nalazimo
na teritoriji islama jest da se muslimani tu osjeaju sigurnim i da nema-
ju straha zbog svoje vjere. Za ovu kolu kljuno je pitanje sigurnosti i
zatite, a ne striktno pitanje islama i kufra (neprihvatanja islama).
331
Takoer nazvan daru l-adl (teritorija pravde) ili daru t-tevhid (teritorija vjere u jednog i
jedinog Boga).
332
Na ovaj nain Ed-Dusuki uspostavlja razliku izmeu muslimana ije prisustvo i broj u stvar-
nosti izraavaju ideju vlasnitva nad zemljom (el-milkijje li l-muslimin) i vladara koji mogu
biti nemuslimani. V. studiju Ikametu l-muslim f beled gajr islami (Boravak muslimana u nemu-
slimanskoj zemlji) koju je napisao ejh Menna el-Kattan (Islamska fondacija za informiranje,
Pariz, 1993).
302
DARU L- HARB ( Teri tori j a rata)
Ponueno je mnogo defnicija koncepta daru l-harba
333
i znatne su ra-
zlike meu ulemom u pogledu najbolje od njih. Ipak, uenjaci se slau
da je jedna zemlja daru l-harb kada njen pravni sistem i vlast nisu islam-
ski. Postignut je konsenzus da opis ne ovisi o stanovnitvu, koje moe
biti u veini, nego o karakteru prava i politikog sistema. Za hanefjsku
pravnu kolu, nasuprot daru l-islamu, daru l-harb je zemlja u kojoj
muslimani nisu niti zatieni, niti mogu da ive u miru. Ali, kao to
razliite defnicije pokazuju, postojanje teritorije rata ne znai nuno i
postojanje ratnog stanja izmeu dvije suprotstavljene teritorije.
Detaljnije analiziranje ove dvije defnicije (iako ovdje ne mogu
biti detaljno i potpuno predstavljene) pokazuje da kriteriji kojima se
odreuje karakter jedne teritorije nisu striktno suprotstavljeni. Veina
uleme insistira na vlasnitvu nad zemljom i primjeni islamskog prava
kao indikatorima za utvrivanje postojanja daru l-islama, dok su ka-
rakter vlade i pravnog sistema relevantni za odreivanje teritorije rata.
U prvom sluaju naglasak je na stanovnitvu, a u drugom na vladi. Ova
asimetrija, ustvari, uzrok je snanog razilaenja meu savremenim ue-
njacima koji priznaju da se islamski pravni sistem (koji je drugi uvjet
za klasifciranje odreene teritorije kao teritorije islama) danas nigdje
istinski ili u potpunosti ne primjenjuje.
Zbog toga, neka ulema uzima u obzir stanovnitvo i smatra da se
savremene muslimanske zemlje mogu i dalje smatrati daru l-islamom,
dok drugi, koji uzimaju u obzir karakter vlasti, koje oigledno, po svim
pokazateljima, ne potuju islamsko uenje, dre da se ove zemlje ne
mogu vie nazivati daru l-islamom. Meutim, ako u obzir uzmemo
kriterije sigurnosti i mira, na emu insistiraju neki pravnici hanefj-
ske kole, zakljuak ne samo da e biti razliit nego i potpuno supro-
tan: muslimani su nekada sigurniji na Zapadu - u pogledu slobodnog
prakticiranja njihove vjere nego u nekim tzv. muslimanskim zemlja-
ma. Ova nas analiza dovodi do zakljuka da je, s obzirom na kriterije
333
Takoer nazvan daru -irk (teritorija politeizma) nasuprot daru t-tevhidu.
303
sigurnosti i mira, opis daru l-islama primjenljiv na gotovo sve zapadne
drave, dok to nije sluaj sa velikom veinom muslimanskih zemalja
u kojima muslimani ine 60, 70, 80, pa i 95 posto stanovnitva. Ova
zamjena u opisima zapadnih i muslimanskih zemalja je zasigurno ne-
mogua, smatra ejh El-Mevlevi, jer osim u pogledu sigurnosti, sve
ukazuje na injenicu da mi uistinu nismo u muslimanskoj zemlji.
334

Ova debata, zajedno sa problemima defniranja koje je iznijela na
povrinu, zasniva se na starim konceptima koji su daleko od naeg vre-
mena. Primijeniti ove koncepte, razvijene prije vie od deset vijeko-
va, na savremenu stvarnost jeste metodoloka greka. U Svijetu koji je
postao jedno selo, gdje je stanovnitvo u stalnom pokretu i gdje smo
svjedoci procesa rastue kompleksnosti u pogledu fnansijske i politike
moi kao i raznolikosti u stratekim savezima i zonama utjecaja, nemo-
gue je da se drimo jedne stare, jednostavne i udvojene vizije stvarno-
sti. To bi bilo neadekvatno i moglo bi odvesti do pojednostavljene i u
svakodnevnici tetne predstave o naem vremenu.
ak i dodavanje treega koncepta, koji je uveo E-af, a to je teri-
torija ugovora (daru l-ahd), nedovoljno je da nas izvede iz ove dvopo-
larne vizije Svijeta. Ova kategorija izraava ideju da su neke zemlje, iako
neislamske sa politikog stanovita, potpisale ugovor o miru i saradnji
sa jednom ili vie islamskih drava. Taj ugovor moe biti privremeni
ili stalni te izgleda da nam kategorija daru l-ahda otvara interesantno
podruje za istraivanje u savremenom meunarodnom politikom sce-
nariju. Tako, postojanje ustanova kao to su Ujedinjene nacije ili Orga-
nizacija afrikog jedinstva te brojnih ugovora izmeu drava moe biti
jasan izraz i ostvarenje ovog specifnog stanja stvari. Ovo je miljenje
Mannaa el-Kattana koji kae da je ovo danas odgovarajua kvalifka-
cija za veinu zemalja u pogledu njihovih odnosa sa muslimanima.
335

Oigledno je da ovaj koncept osvjetljava nain na koji posmatramo svijet
oko nas, ali blia analiza takoer pokazuje da ova kvalifkacija nije u sta-
334
Fejsal el-Mevlevi, El-Usus e-erijje li l-ilakat bejne l-muslimin ve gajri l-muslimin (Islamski
principi o odnosima izmeu muslimana i nemuslimana), Menilmontat, Unija islamskih orga-
nizacija u Francuskoj (UOIF), 1987, p. 104-5.
335
El-Kattan, Ikametu l-muslim, p. 7 i dalje.
304
nju da nam da odgovarajuu viziju nae sadanje situacije. Ustvari, daru
l-ahd ima specifno znaenje samo u odnosu na ostala dva koncepta
o kojima smo diskutirali ranije. Da bi se defnirao ugovor, potrebno je
da znamo prirodu zemalja koje su se saglasile o njegovim klauzulama; a
to znai da imamo jasnu ideju ta daru l-islam jest, a ta nije. Mi smo
se ve osvrnuli na tekoe koje ova identifkacija nosi te izgleda da, ako
je koristimo za opisivanje naeg savremenog Svijeta, daru l-ahd postaje
jednostavan opis stanja bez rata prije nego odgovarajua defnicija pro-
stora u kome muslimani ive. Kao takva, ova kategorija je interesantna i
korisna, ali ne i potpuno adekvatna, i to zbog najmanje tri razloga.
1. Ona se temelji na ideji dva virtualna entiteta (daru l-islam i daru
l-harb) koji sklapaju ugovor te je nemogue da je koristimo bez
doze opreznosti u naem savremenom Svijetu. Ovi entiteti nemaju
stvarnu i defniranu egzistenciju, a ugovori, zbog zamrenih politi-
kih utjecaja i neuravnoteene borbe za mo, ne mogu se smatrati za
izraze saglasnosti izmeu dviju ili vie samostalnih i slobodnih vlada.
2. Upotreba iste rijei (ahd), kako u odnosu na ugovore izmeu ze-
malja, tako i na odnose koje muslimani imaju sa jednom dravom (i
njenim ustavom) moe dovesti do sutinske promjene u znaenju. To
zbog toga to sadraj koji imamo na umu nije ni u kojem sluaju iste
prirode. Upotrebljavajui ova tri stara koncepta, ulema je zanemarila
neke vane geopolitike injenice koje treba uzeti u obzir poto one
imaju veliki utjecaj na novu viziju Svijeta koju moramo razviti.
3. Na dubljem nivou, smatrati da smo mi, kao graani, u nekoj vrsti
ugovora sa neislamskim drutvom odrava ideju da ne ivimo u
svom vlastitom drutvu ve da se mirimo sa entitetom sa kojim se
ne identifciramo. Ideja ahda upotrijebljena na ovaj nain bitno je
razliita od ideje drutvenog ugovora izmeu graanina i entiteta
iji je on dio i u kojem se osjea kao punopravni lan. Govorei o
daru l-ahdu, ne inimo nita da to uinimo efektivnom realnou
u umovima muslimana.
Praenje diskusija koje se vode meu ulemom pokazuje da postoji
oigledan jaz izmeu starih referentnih okvira i savremenog stanja
305
stvari (vaki). Neki naglaavaju ovo posljednje pokuavajui da prila-
gode i modifciraju sadraj koncepata, dok drugi, privreni naslijeu
fkha, nastoje da pojednostave stvarnost i nastavljaju sa dvopolarnom
vizijom Svijeta koja vie nije odgovarajua.
336
To pokazuje u kakvoj su
neugodnoj situaciji uenjaci, kako u pogledu kategorijalnog aparata
koji imaju na raspolaganju, tako i u pogledu novog svjetskog politikog
i ekonomskog ambijenta sa kojim se suoavaju.
etiri elementa koja smo ranije identifcirali: stanovnitvo, vlasnitvo
nad zemljom i priroda vlasti i zakona koji se primjenjuju na odreenoj
teritoriji, nisu vie dovoljni ukoliko elimo izgraditi tano vienje savre-
mene situacije muslimana u Svijetu. U tom pogledu mogu se iznijeti tri
zapaanja. Velike promjene u islamskim zemljama izazvale su kolonizaci-
ja, a zatim i politike aktivnosti koje su u trajanju od 150 do 175 godina
bile defnirane kao razliiti oblici zatite. Saveznitvo znaajnog broja
muslimanskih vladara sa Zapadom i postepeno uvoenje jednog stranog
i pozapadnjaenog pravnog sistema dovelo je do iroke modifkacije re-
ferentnog okvira unutar samih islamskih drutava. To nije, niti e ikada
biti, jedinstven i zatvoren Svijet oien od stranih utjecaja.
Ekonomski i politiki prioriteti prisilili su milione ljudi da napuste
svoje zemlje traei posao ili sigurnost na Zapadu. Ovaj proces doveo
je do njihovog naseljavanja na Zapadu: oni su sada dio zapadnjakih
drutava, ija najznaajnija karakteristika izgleda da je raznolikost te
multireligijska i multikulturna dimenzija. Muslimani predstavljaju ma-
njinu na Zapadu, ali se djeca druge i narednih generacija osjeaju kao
kod kue. Zapad je, s druge strane, sada svjestan da je znaajan dio
njegovog stanovnitva danas potpuno evropski i potpuno muslimanski.
Mi ivimo u vremenu raznolikosti, kompleksnosti i mijeanja te se
ova stvarnost ne moe razumjeti ili ocijeniti kroz dvopolarnu prizmu,
koja je, koliko simplisticika, toliko i redukcionistika. Jasno je da da-
nas niti je dovoljno niti je relevantno da se koncentriramo na pitanja
336
Ova debata je isto tako vana poto je putem nje ulema esto pokuavala da odredi ta je
temeljni princip (asl) za boravak muslimana. Kada se defnira daru l-islam, princip (asl) je,
izgleda, da muslimani moraju tu ivjeti izuzev u vrlo specifnim sluajevima. Tekoa u odre-
ivanju razliitih podruja takoer doprinosi odreivanju asla, pa je to ono pitanje kojim se mi
trenutno bavimo.
306
prirode vlasti, zakona koji se primjenjuju ili na vlasnitvo nad zemljom,
poto stanje u kome se Svijet nalazi oteava sveobuhvatno bavljenje
ovim pitanjima kako u muslimanskim zemljama, tako i na Zapadu.
Proces internacionalizacije i globalizacije vodi nas nazad do analize
koja treba uzeti u obzir stvarnost u kojoj ljudi ive. Takva studija bi
pokazala da je potrebna radikalna promjena stanja nae svijesti. Biti
dosljedan i umjeren musliman danas je teko poto ni svijet oko nas,
ni kriteriji na osnovu kojih se donose procjene, u muslimanskim ili
zapadnim zemljama, nisu vie konzistentni. To je najmanje to se moe
rei. To znai da se moramo vratiti izvorima islamskog uenja kako bi-
smo ustanovili da li smo u stanju otkriti okvir, uputu ili pravac koji e
nam omoguiti da se suoimo sa izazovom koji pred nas postavlja naa
savremena situacija.
Treba se, meutim, stalno podsjeati na dvije stvari: prvo, da je za
muslimana islamsko uenje, ako se dobro razumije i primijeni, pogod-
no za svako mjesto i za svako vrijeme i da je to znaenje izraza alemij-
jetu l-islam (svjetska dimenzija islamskog uenja). Drugo, da koncepti
daru l-islam, daru l-harb i daru l-ahd ne potiu ni iz Kurana ni iz
sunneta. Ustvari, to su ljudski napori, historijski odreeni, da opiu svi-
jet i da prue muslimanskoj zajednici standarde, prilagoene stvarnosti,
kojima e mjeriti svijet. Ova situacija se sada potpuno promijenila te
je danas neophodno da se vratimo Kuranu i sunnetu i, u svjetlu naeg
okruenja, produbimo analizu da bismo razvili novu prilagoenu viziju
konteksta i iz nje formulirali odgovarajua pravila. Preduvjet za to je
ponovno promiljanje islamskog uenja.
U vrijeme kada stari parametri nisu vie bitni u drutvu i kada je
teko nai uputstva ili rjeenja u historijskim radovima, neophodno je
da se vratimo Izvorima i da jasno kaemo ta su, sa islamskog stanovita,
prioriteti u ivotu vjernika, na nivou pojedinca i na nivou zajednice. To
znai da defniramo ko smo mi i ta naa vjera trai od nas kao muslima-
na. Na prvi pogled, ova dva pitanja izgledaju jednostavna, ak i suvie
jednostavna, ali ona su kljuna s obzirom na okolnosti s kojima se su-
oavamo: odreujui opi oblik islamskog identiteta, koji nije vezan za
307
karakteristike odreenog podruja kao to je Evropa, omoguava nam
da kaemo ta je to, u evropskom okruenju, to odgovara tom okviru,
a ta trai promjenu i poboljanje da bi se osigurala uravnoteena egzi-
stencija i miroljubiva koegzistencija.
Islamske nauke samo su sredstvo koje je trebalo da omogui mu-
slimanima da zatite svoju vjeru, ivote i vjersku praksu. Ove nauke su
sredstva putem kojih je ulema dala muslimanskoj zajednici jedno ope
razumijevanje i pravni okvir koji joj je omoguavao da bude i ostane
muslimanska bez obzira na promjenu okolnosti. Isto tako moemo rei
da je okruenje, bez obzira koje vrste, jedan prostor u kojem musli-
man treba nai potrebne putokaze koji e mu omoguiti da djeluje u
saglasnosti sa svojim vjerovanjem: u tom smislu, okruenje je sredstvo
putem kojeg identitet postoji i razvija se.
Filozof Bergson je smatrao da postoje dva naina spoznaje predme-
ta: vanjski, koji se ostvaruje dodavanjem gleditima, i unutarnji, koji se
ostvaruje posebnom vrstom intuitivnog iskustva toga predmeta. Ne
slijedei ovo iskustvo do krajnjih granica, moemo se posluiti ovom
distinkcijom onda kada elimo defnirati prostor u kome ivimo u
meuodnosu sa identitetom pomou koga mi defniramo sami sebe te
da to defniranje obavimo u svjetlu naih izvora. Prije nego prostudira-
mo izvore muslimanskoga identiteta, ini nam se da je neophodno izlo-
iti fundamentalne principe koji su preduvjeti prostora ivljenja i koji
omoguuju da se taj identitet razvije. Mi takoer treba da izbjegnemo
metodoloku greku itanja stvarnosti putem preetabliranih koncepata
koji su formulirani u nekom drugom dobu za neki drugi kontekst. Naa
refeksija e na ovaj nain postaviti gornju klasifkaciju preliminarnih
temelja za razvijanje pozitivnog podruja koje moe posluiti kao
mjerilo pomou kojeg moemo vrjednovati drutveno-politiko okru-
enje na Zapadu. Ovaj novi metod je, kao to emo vidjeti, u nekom
smislu vrlo blizak hanefjskoj ulemi koja, kao to smo vidjeli ranije, pre-
ferira defniranje podruja (kao daru l-islam ili daru l-harb) na temelju
sigurnosti (el-emn) vjernika prije nego na poklanjanju panje formama
pravnog sistema ili vlasti. Na taj nain, oni nisu samo u znatnoj mjeri
308
modifcirali kriterij i uvjete u vezi sa tim kako e koje podruje (dar)
biti defnirano, nego su oni bili prethodnica globalne vizije koja nam
treba danas kao posljedica masovnih preokreta iji smo svjedoci bili u
prolom stoljeu.
Ono okruenje koje garantira slobodu savjesti i bogosluja za mu-
slimane (tj. slobodu njihove vjere i vjerske prakse), koje titi njihov
duhovni integritet i njihovu slobodu da djeluju u skladu sa svojim uvje-
renjima to nije neprijateljsko okruenje. U Sjevernoj Americi, kao i
u Evropi, pet fundamentalnih prava garantirano im doputa da se oni
osjeaju ovdje kao kod kue u zemljama iz kojih dolaze:
337
pravo da
prakticiraju islam, pravo na vjersko obrazovanje, pravo na uspostavlja-
nje organizacija, pravo na autonomno predstavljanje i pravo na zakon-
sku zatitu.
338
Vrjednovanje podruja Zapada moglo bi biti osnova za kompa-
rativnu analizu dva seta razmiljanja u vezi sa prethodno reenim: na
jednoj strani, uvjeta koji su esencijalni za proirenje muslimanskog per-
sonaliteta, i na drugoj strani, pet opih i fundamentalnih prava koja
se uglavnom potuju na Zapadu. Otprve je jasno da su mnogi pravni
uvjeti koje smo upravo naveli na Zapadu ispunjeni te da muslimani, u
dobroj mjeri, uivaju pravo da ive kao muslimani u Evropi i Sjevernoj
Americi, premda ne smijemo zaboraviti da tu ima mnogo vanih pitanja
o kojima moramo razmiljati, tim prije to se ona javljaju kao prepre-
ke za istinsku i punu egzistenciju muslimana na Zapadu. Na primjer,
ne smijemo minimizirati tekou koju imamo u zatiti ivog vjerovanja
u industrijaliziranim zemljama podvrgnutim zakonitosti proizvodnje i
potronje. Duhovnost je jedna od velikih znaajki islama, i neutralnost
javne sfere u sekulariziranim drutvima esto moe da se uzme u smislu
potpunog odsustva religioznosti (ak i njezina kategorikog odbijanja),
ili preimustva ateistike ideologije, ne ba pod tim njezinim izravnim
337
Poslije dogaaja 11.sepptembra 2001. god. situacija se u nekoj mjeri pogorala u SAD:
graanska prava brojnih graana ili rezidenata muslimana bila su evidentno izvrgnuta ruglu i
podsmijehu. Isto se deavalo i u nekim evropskim zemljama gdje su sigurnosni razlozi legiti-
mirali sve vrste intervencija prilikom kojih se nisu potivala ljudska prava. Ovakve situacije su
uvjerile muslimane da oni nisu kod kue i da nisu dobrodoli kao takvi.
338
Za vie detalja o svakom od tih prava vidi Biti evropski musliman, Poglavlje II.
309
imenom. To nije sfera gdje su muslimani u konfiktu sa legislativom,
zakonima ili propisima; to je fundamentalni problem koji je svugdje
ukorijenjen. To je, onda, povezano sa jednim pitanjem koje je vitalno
za muslimanske zajednice na Zapadu: na koji nain zatititi vitalnost
duhovnog ivota u drutvu koje je postalo moderno moderno u po-
pularnom smislu te rijei, to e rei: koje je sekularizirano i industri-
jalizirano i na koji nain proi kroz neophodno obrazovanje koje je
jedino u stanju da osigura autentinu slobodu, taj nezaobilazni uvjet
da bi se pristupilo bilo kakvom izboru. Ovakvo gledite otkriva jed-
nu drugu seriju fundamentalnih problematinih podruja, problema
povezanih sa pitanjima obrazovanja u opem smislu i islamskog obra-
zovanja posebno u sekularnom okruenju, pitanja drutvene i politike
participacije te kulture, na ta emo se vratiti u Poglavlju II. Bilo kako
bilo, mi ovdje moramo dodati i problem koji svakodnevno postaje sve
akutniji, a to je imid islama, imid koga oblikuju dogaaji koji imaju
meunarodni karakter.
Ozraje politike situacije iz muslimanskih zemalja, aktivni interes,
a ponekad i manipulacije nekih vlada bacaju vrlo negativno svjetlo na
muslimane koji ive na Zapadu i uspostavljaju cijeli niz predrasuda i isfa-
briciranih ideja o islamu i muslimanima. Posljedica ovoga je da se zakoni,
iji bi sadraj trebalo da titi muslimane, itaju, interpretiraju i koriste
tendenciozno zato to se sve ovo deava u atmosferi sumnjienja, te tako
postaju zvanino i legitimno opravdanje za oiglednu diskriminaciju.
Danas bi bilo glupo zakretati glavu od ove realnosti jednostavno zato to
ona nije neposredno kvantitativno odreena ili zakonski identifcirana:
injenica je da ona ini svakodnevno iskustvo hiljada muslimana koji ive
na Zapadu koji se konfrontiraju sa imaginarnom vizijom njihovih sabe-
sjednika mnogo ee nego to su muslimani u sukobu sa ustavom ili za-
konima ove ili one zemlje. Ovakvo predstavljanje islama i muslimana e-
sto je uzrok tekoa kroz koje prolaze muslimanske zajednice u nae doba.
Moda je to ak glavni faktor. Ovaj fenomen je ponekad skriven iza vela
pretpostavljene totalne pravne inkompatibilnosti, koja ne bi izdrala oz-
biljne analize. Sigurnost koja se temelji na tome da se pitanje islama tretira
310
kao prijetnja prouzrokuje istu vrstu problema. Pa ak i prije 11. septembra
i zloina u SAD, muslimani su svakodnevno bili podvrgavani sumnjienju
i diskriminaciji. Od 11. septembra stvari su se pogorale, i danas je pro-
blem zajednikog ivota u pluralistikim drutvima Zapada sveden vie
na nivo predstavljanja nego traenja jednakog tretmana u upranjavanju
vjere i njezinih propisa. Odgovornost na ovom polju je zajednika, o emu
emo neto rei i u narednom poglavlju.
Nezavisno od svih ovih zamki (iako se one ne bi smjele minimizi-
rati), Zapad je podruje na kome muslimani mogu ivjeti u sigurnosti
sa odreenim fundamentalnim pravima koja su im dana i koja ih tite.
Kako emo, onda, nazvati ovo podruje? Koje ime emo iznai koje bi
bilo adekvatno i za islamske reference i za nau sadanju situaciju? Ne
postoji konsenzus (idma) oko pitanja identifkacije, defnicije ili imeno-
vanja podruja Zapada openito. Na jedan iri nain, mi ovdje moemo
razlikovati tri ne u potpunosti kontradiktorne pozicije koje izraava-
ju tri specifna pravna gledita u vezi sa ovim pitanjem.
339
Neka ulema
smatra da je stari koncept daru l- islama i daru l-harba i dalje validan,
ak i ako svi relevantni uvjeti nisu u potpunosti zadovoljeni. Druga ule-
ma kae da se prilikom ovih razmatranja moraju u obzir uzeti razumljive
promjene i da su uvjeti (urut) koji se odnose na ranije izneseno - to
bi moglo dopustiti da se odreeno podruje defnira kao daru l-islam
ili daru l-harb - danas ne dogaaju na isti nain u razliitim dijelovima
Svijeta. Prema njihovome miljenju, ovi bi se elementi obavezno trebali
imati u vidu kada se raspravlja o situaciji muslimana na Zapadu. Kako bi
defnirali zemlje Zapada, oni upotrebljavaju afijev koncept daru l-ahda
(podruje ugovora ili podruje sporazuma) ili daru l-emna (podruje
sigurnosti). Trea grupa uleme vjeruje da ovi koncepti nisu validni na
due staze: nastaviti ih dalje upotrebljavati znailo bi da nas se prisili da
odustanemo od pitanja koja se tiu i ovih koncepata i stvarnosti s kojom
se suoavamo. Oni smatraju da ulema treba da razmilja o novom nazivu
koji bi odgovarao islamskim izvorima a bio primjeren sadanjoj situaci-
ji. Fejsal el-Mevlevi, npr., kae:Mi na Zapadu ne ivimo u podruju
339
O trima razliitim pozicijama vjerskih uenjaka detaljnije vidi Biti evropski musliman, Po-
glavlje II.
311
rata; prije bi se moglo rei da ivimo u podruju ugovora (o miru) ili
u podruju pozivanja Bogu (dave). Ukoliko elimo da zadrimo (tradi-
cionalnu) klasifkaciju Svijeta kakva se nalazi u fkhu: podruje islama,
podruje rata i podruje ugovora, mi, u tom sluaju, na Zapadu ivi-
mo u podruju ugovora. S druge strane, ukoliko smatramo da se stara
klasifkacija iz fkha ne moe vie primjenjivati na nau dananju situaciju
a to je gledite koje ja preferiram onda, na tim osnovama, mi moe-
mo rei da mi ivimo u podruju dave isto kao i Poslanik (a.s.) i prvi
muslimani u Mekki prije Hidre. Mekka nije bila ni daru l-islam ni daru
l-harb, nego je bila daru d-dave,
340
kao to je i cijeli Arapski poluotok u
oima muslimana bio daru d-dave.
341
Ovdje je vano uoiti dva fenomena. Prvi, da tradicionalni na-
zivi o kojima raspravljamo a koji su uglavnom ostavljeni postrani
i novo ime koje se sugerira u svjetlu izvora (mekkanskoga perioda)
vie korespondiraju sa naom stvarnou, i to sa vie strana. Ovaj po-
sljednji pristup (izraen novim nazivom) je, prema naeme miljenju,
slijedei nae analize, korektniji i relevantniji. Ukoliko u podruju
gdje ive muslimani postoji sigurnost za njih to je, ako emo po-
teno priznati, sluaj na Zapadu onda se to mora u bitnome uzeti u
obzir. I, izvan svih sektakih i neprimjerenih klasifkacija, muslimani
trebaju da imaju na umu, u ovom dobu globalizacije i Novog svjet-
skog poretka, da se oni moraju sueliti sa svojim odgovornostima
kako bi, s jedne strane, nosili autentino svjedoenje svoje vjere u
jedinost Boga te svoj respekt prema vrijednostima pravde i solidarno-
sti, i, s druge strane, da se prihvate primjerenog djelovanja, kako kao
pojedinci, tako i kao drutvo. Zaista, gdje god musliman koji izjavi:
Ja srcem vjerujem, a jezikom izjavljujem da nema drugog Boga osim
Boga i da je Muhammed Njegov rob i poslanik ivi u sigurnosti i moe
da ispunjava svoje osnovne vjerske dunosti, on je kod kue budui
da je Poslanik (a.s.) nama rekao da je cijeli svijet damija. Ovo znai
da muslimani, ivei na Zapadu, kao pojedinci jednako kao i zajednice
340
Daru d-dave oznaava podruje gdje se poziva ljude Bogu prezentirajui im islam i irei
njegovu poruku.
341
El-Mevlevi, El-Usus, 104.
312
iz razliitih zemalja, ne samo da mogu da ive ovdje, nego mogu i
da budu nosioci ogromne odgovornosti: oni moraju svome drutvu
podariti svjedoenje koje se temelji na vjerovanju, duhovnosti, vrijed-
nostima, osjeaju prema mjestu gdje se boravi i stalnom humanom i
drutvenom angamanu.
Ova vizija okree percepciju utemeljenu na starim konceptima
koja neminovno podstie muslimane da prihvate onaj reakcionarni stav
sebe kao manjine, to ih, posljedino, vodi da se odlue za svoja mini-
malna prava radei na tome da zatite samo njih. Ako je ovakav stav i
bio shvatljiv tokom prvih dekada muslimanskog prisustva na Zapadu
i meu prvim generacijama migranata, on bi danas trebao biti izmije-
njen. Krajnje je vrijeme da se defniraju odgovornosti muslimana na
Zapadu i, u svjetlu ovih razmiljanja, kao prvo mi bismo trebali i mogli
ovo podruje gdje ivimo nazvati podrujem Zapada.
El-Mevlevi predlae koncept daru d-dave naslanjajui se na mekkan-
ski period za vrijeme kojeg su muslimani, iako su bili manjina u drutvu
koje je odbijalo novu Objavu (koje ovaj autor naziv daru l-kufr), sma-
trajui sebe odgovornim za noenje svjedoenja svoje vjere najprije pred
svojim narodom i svojim plemenom. Na isti nain i mi bismo mogli
govoriti o sadanjem novom svjetskom poretku, koji je, izgleda, zabora-
vio na Stvoritelja i koji se oslanja na logiku koja je preteno i ekskluzivno
ekonomska, gdje se muslimani sueljavaju sa istim odgovornostima, po-
sebno u industrijaliziranim drutvima. Na istinski nain i samopouzdano
oni moraju podsjetiti ljude oko sebe na Boga i duhovnost, a kada na red
dou drutvena pitanja, oni moraju biti aktivno ukljueni u podrci vri-
jednostima i moralu, pravdi i solidarnosti. Oni ne bi smjeli pognuti glavu
pred svojim okruenjem ve, obrnuto, poto ive u sigurnosti, trebali bi
da ire pozitivan utjecaj u tom okruenju.
Iznutra Zapada, ini se da je jako bitno uiniti jasnom ovu per-
spektivu budui da koncept dave, iako je ivotan, ima mnogo sjena u
313
svome znaenju i jako ga je teko prevesti.
342
Poev od istog pristu-
pa ponovnog iitavanja Izvora u skladu sa njihovom vjerodostojnom
intencijom, ali i u svjetlu univerzalne poruke i uenja islama (alemi-
jjetu l-islam), mi poteno i korektno, ja vjerujem, moramo shvati-
ti predodbu ehadeta (Svjedoenja), posebno ukoliko se on uzme
u dvije vane forme. Prva se vraa ehadetu koga svaki musliman,
ukoliko se smatra takvim, mora izgovoriti pred Bogom i pred cijelim
ovjeanstvom, i uz pomo koje se uspostavlja njegov muslimanski
identitet: Nema drugog Boga osim Boga i Muhammed je Njegov
poslanik. Druga forma je povezana sa odgovornou muslimana,
prema kuranskom nalogu, da nose ehadet (svoga vjerovanja) pred
ovjeanstvom.
343
U ideji ehadeta, Svjedoenja, mi nosimo zajed-
nike sutinske elemente muslimanskog vjerovanja: jasno podsjeanje
na fundamentalnu sr naeg identiteta vezano za vjerovanje u jedinost
Boga (tevhid) i Njegovu posljednju Objavu dostavljenu poslaniku
Muhammedu te za uzdizanje svijesti da nam je data obaveza da druge
podsjeamo na Boije prisustvo i da djelujemo na takav nain da je
nae prisustvo meu njima i sa njima, ustvari, podsjeanje na Stvori-
telja, duhovnost i etiku.
Dvostruka funkcija ehadeta mogla bi se jasnije izraziti u est taa-
ka koje ovdje navodimo, od kojih se prve tri odnose na sami identitet
muslimana, a posljednje tri na njihovu ulogu u drutvu.
1. Izgovarajui ehadet, muslimani svjedoe svoje vjerovanje i izgova-
raju jasan izvor svoga identiteta: oni su muslimani, vjeruju u Boga,
u Njegova Poslanika, u meleke, u objavljene Knjige, u sudbinu, u
Sudnji dan. Oni vjeruju da su uenja islama dola iz Objave i da su
lanovi muslimanske zajednice, Ummeta (umma).
2. ehadet ne samo to je usko vezan za vjerske obrede i praksu, budu-
i da je on prvi stup islama, nego bez njega ne moe ni biti stvarnih
342
Pojam dave esto se shvata kao izraz inherentne islamske inklinacije ka prozelitizmu i njego-
ve elje za preobraanjem. Meutim, taj pojam u sebi prije nosi ideju prezentiranja i izraavanja
poruke islama budui da preobraanje, koje mora biti in slobodne volje, jeste neto to se de-
ava iskljuivo izmeu Boga i ovjekova srca. Vidi poglavlje o meureligijskom dijalogu u naoj
knjizi Evro-ameriki muslimani i budunost islama, Sarajevo, Udruenje ilmijje IZ u BiH, 2007.
343
Kuran, 2: 143.
314
obreda i prakse. Ravnopravan dio muslimanskog identiteta jest i
injenica da je on, musliman, u stanju (i da ima pravo) da klanja,
daje zekjat, posti i obavi hadd. Ovo je jasno istaknuto u Kuranu
na onome mjestu gdje se govori o pobonim ljudima koji vjeruju
u ono to je izvan ljudske percepcije i koji obavljaju namaz.
344
3. Mnogo ire, ovo znai da musliman treba, ili u najmanju ruku bi
mu trebalo biti doputeno, da potuje naredbe i principe svoje vjere
te da vodi brigu o onome to je doputeno i to nije doputeno u
islamu. Muslimani ne smiju biti prinueni da ine bilo ta to je u
suprotnosti sa njihovom savjeu, zbog ega bi mogli da poreknu
svoj identitet.
4. Izgovaranje ehadeta je in pred Bogom kojim se izraava poto-
vanje prema Njegovom stvaranju budui da je vjerovanje (iman),
ustvari, znak vjernosti (emane). Odnosi meu ljudima se temelje na
potovanju, povjerenju i, vie od svega, apsolutnoj odanosti spora-
zumu, dogovoru i ugovoru svejedno da li su oni uinjeni javno ili
nasamo. Kuran je jasan: I ispunjavajte obavezu, jer e se za obave-
zu, zaista, odgovarati!.
345
A vjernici su oni koji o povjerenim im
amanetima i obavezama svojim brigu brinu.
346
5. Kao vjernici koji ive meu drugim ljudima, muslimani moraju
nositi svoj ehadet pred njima. Oni moraju prezentirati islam,
objasniti sadraj svoga vjerovanja i uenja islama openito. U sva-
koj vrsti drutva, pa tako, naravno, i u nemuslimanskom okruenju
oni su svjedoci, uheda, i upravo ovo obuhvata ideju dave.
6. Ovaj ehadet nije samo verbalni in. Muslimani su jedinke koje
vjeruju i, u skladu sa tim vjerovanjem, stalno djeluju. Oni koji
vjeruju i dobra djela ine kae Kuran na brojnim mjestima insi-
stirajui na injenici da ehadet neminovno ima utjecaj na pona-
anje muslimana, svejedno u kakvom se drutvu on naao. Nositi
ehadet znai biti drutveno angairan u svakom podruju u kome
se nalaze nezaposlenost, marginalizacija, delinkvencija itd. To isto
344
Kuran, 2: 3.
345
Kuran, 17: 34.
346
Kuran, 23: 8.
315
tako znai biti angairan u procesu koji bi mogao voditi u pozitiv-
nu reformu kako institucija, tako i pravnih, ekonomskih, drutve-
nih ili politikih sistema, sa ciljem uvoenja to vie pravde i realne
ljudske participacije. Bog nareuje pravedno postupanje
347
kae
Kuran, i to je konkretna manifestacija Svjedoenja.
Tako, prema naeme miljenju, ovakav koncept ehadeta, ini se,
najprimjereniji je nain da se izrazi koncepcija koja ujedinjuje identitet
i ulogu muslimana u svjetlu islamskog uenja. Ovakva koncepcija eha-
deta je primjerena i za nau situaciju budui da ona doputa da identitet
i drutvena odgovornost muslimana budu neraskidivo izraeni i povezani.
Takoer je primjereno da se studira njezina relevantnost u odno-
su na sadanje stanje u Svijetu i geopolitiku konfguraciju na Planeti.
Izgleda da je teko, dok iskuavamo svjetski proces globalizacije,
348
na-
staviti pozivati se na tradicionalnu predodbu dar-a, prevoenog kao
kua, podruje, boravite... Zar nije bolje itav Svijet posmatrati
kao nae boravite? Na Svijet je nov i, svialo se to nama ili ne, to je
otvoren svijet. Zaista, ovo je intuicija koja se javlja na temelju original-
nog naziva koga je predloio El-Mevlevi kada je rekao: Prema naeme
miljenju, itav Svijet je podruje pozivanja (daru d-dave).
349
Prema tome, izgleda da nije primjereno pojam dar-a prevoditi u
njegovom ogranienom znaenju boravita, nego treba ostaviti mogu-
nost i da se on prevede u znaenju neogranienog prostora koji, kada
se odnosi na okruenje, mnogo jasnije izraava ideju otvorenog Svijeta
budui da je muslimanska populacija rasuta po svim kontinentima.
Ove migracije su znaajne i, uprkos vrlo restriktivnim propisima, oi-
gledno je da e se populacijska pomjeranja neminovno nastaviti. Danas
na Zapadu ive milioni muslimana. Njihova sudbina je povezana sa
drutvima u kojima ive, i nemogue je povui demarkacionu liniju
izmeu njih i nemuslimana samo na temelju prostora na kome ive.
U naem Svijetu mi emo teko moi da operiemo terminima dviju
347
Kuran, 16: 90.
348
to ponekad moe izgledati kao proces vesternizacije.
349
El-Mevlevi, El-Usus, 104.
316
razliitih kua; bolje je govoriti o odnosima izmeu ljudi koji pripa-
daju i identifciraju se sa razliitim civilizacijama, religijama, kulturama
i moralnim vrijednostima. To je i pitanje odnosa izmeu graana u
konstantnoj interakciji sa drutvenim, pravnim, ekonomskim i politi-
kim sistemom koji oblikuje prostor u kome oni ive i upravljaju njime.
Ovaj proces je vrlo sloen i on ima specifne karakteristike globalizaci-
je, izmijeanih faktora koji nas unaprijed onemoguavaju da defniramo
razliite kue.
Mi moramo ii mnogo dalje: staro binarno geografsko predstav-
ljanje, sa dvama jukstaponiranim, uporedno postavljenim svjetovima
koji mogu ostati sueljeni u relativnoj stabilnosti, ni na koji nain ne
korespondira sa stvarnou hegemonije i sfera utjecaja u civilizaciji, kul-
turi, ekonomiji i naravno, posljedino tome, u politici. Vesternizacija,
legitimno edo multidimenzionalne globalizacije, bolje je izraena poj-
movima centra (Zapad i njegov istureni dio na Jugu) i periferije (ostatak
Planete) nego shemom dviju kua koje ive u konfrontaciji (v. sl.
3.1 i 3.2). Muslimani koji ive na Zapadu ive u centru, srcu i vrhu
sistema koji proizvodi simboliku aparaturu vesternizacije. U ovom
specifnom prostoru, u centru, na mnogo zahtjevniji nain nego na
periferiji, muslimani moraju biti nosioci ehadeta, moraju biti svjedoci
onoga to oni jesu i vrijednosti do kojih oni dre. itav Svijet je, zaista,
zemlja ehadeta, ali postoji jedan prostor, jedna tvrava kojoj je povje-
rena dunost jednog jedinstvenog simbolinog predstavljanja, koji je
srce cijelog sistema i gdje milioni muslimana danas ive. U centru, vie
nego bilo gdje, princip ehadeta, koji ima i svoje jezgro i svoju ljusku,
zahtijeva njegovo puno znaenje. Mi moemo shematizirati evoluciju
ovog predstavljanja u Svijetu kako je pokazano na sl. 3.1. Predstavljanje
na sl. 3.2 donosi nam logiku konfrontaciju.
Za muslimane koji ive u srcu Zapada ne moe doi u pitanje od-
bacivanje stare binarne vizije (sl. 3.1) i izbjegavanje neprijatelja; bolje
je snagu troiti u traenje povjerljivih partnera koji su im slini i koji e
napraviti selekciju u zapadnjakoj kulturnoj proizvodnji kako bi promo-
virali njezine pozitivne doprinose i odustali od njezinih destruktivnih
317
tvorevina nastalih na humanoj i ekolokoj razini. Openitije, to je i rad
na promociji istinskog religijskog i kulturnog pluralizma u meunarod-
nom omjeru. Mnogi evropski i ameriki intelektualci bore se kako bi
osigurali pravo civilizacijama i kulturama da egzistiraju u meusobnom
potivanju. Pred Bogom, zajedno sa svim ljudima, evro-ameriki musli-
mani moraju, zajedno sa tim misliocima, biti svjedoci koji su angairani
u podrci ovakvoj viziji, za pravdu i za sve ljude svejedno koje su rase,
porijekla ili religije.
Pojam ehadeta titi i uva esencijalne osobine muslimanskog
identiteta, u njemu samom i u njegovom drutvu; taj pojam nanovo
oivljava stalnu relaciju prema Bogu (er-rebbanijje) i izraava obavezu
muslimana da ivi meu ljudima i da nosi ehadet, djelom i rijeju, kao
poruku islama pred cijelim ovjeanstvom. Ovo bi trebalo da se dogodi
u svakom drutvu zato to je to polazina osnova u naim odnosima sa
drugima.
Zemlje Zapada, nazvane daru -ehade ili alemu -ehade (podru-
je, ili svijet svjedoenja, ehadeta), predstavlja okruenje u kome se mu-
slimani podsjeaju na bitna uenja islama i pozivaju da odigraju svoju
ulogu: smatrajui sebe uheda ale n-nas, svjedocima pred svim ljudima,
u skladu sa kuranskim rijeima, trebaju te ljude povesti u odbacivanje
svih reakcionarnih i fanatiziranih gledita, u razvijanje samopouzdanja
utemeljenog na dubokom osjeaju za odgovornost, koji bi u zapad-
njakim drutvima morao biti praen realnom i konstantnom akcijom
za pravdu. Ovaj pristup iznutra otvara mogunost da se evropsko
318
okruenje defnira kao region odgovornosti za muslimane. Ovo je pre-
cizno znaenje podruja ehadeta koje mi ovdje predlaemo i koje u
potpunosti prua ivotnu perspektivu. Ukoliko muslimani u narednim
godinama sami sebi budu postavljali pitanje da li i na koji nain e biti
prihvaeni, ozbiljno razmatranje i usavravanje zapadnjakog pravnog
okruenja e im ii naruku, u svjetlu njihova islamskog odreenja, sa
njihovim pozvanjem od vrhunske vanosti. Ukoliko su oni uistinu uz
Boga, njihov ivot mora nositi svjedoenje stalnog angamana i beskraj-
nog nesebinog davanja za stvar drutvene pravde, boljitka ljudskog
roda, ekologije i solidarnosti u svim njezinim manifestacijama. Nekad
legitimno nadieni i ak skriveni u podrujima rata i kufra (nevjer-
nitva), muslimani danas mogu ui u svijet ehadeta, u smislu jam-
enja esencijalne obaveze i zahtjevne odgovornosti da svugdje, gdje
god mogu, doprinose promociji dobra i pravde u ljudskom bratstvu i
kroza nj. Muslimansko miljenje mora krenuti, kao to smo ve rekli,
od puke protekcije (zatite) ka autentinom doprinoenju, kontri-
buciji, i podrati ovaj model koji se temelji na duhovnim izvorima.
Muslimani su, ivei dugo sa drugim ljudima, bogati u etici davanja.
Ovo davanje, zajedno sa svima drugima, bit e posveeno bogatstvu
njihovih drutava.
319
de kl a r ac i j a o b oMba ki M na pa di Ma u
s au di j s koj ar a b i j i
Visoko vijee islamskih uenjaka S. Arabije
350
Hvala Allahu, Gospodaru svih svijetova. Neka je salavat i selam na
plemenitog vjerovjesnika Muhammeda, njegovu porodicu i ashabe.
Visoko vijee islamskih uenjaka na 59. zasjedanju odranom u Tai-
fu, 11. 6. 1424. hidretske godine razmatralo je posljednje dogaaje
u Kraljevini Saudijskoj Arabiji sagledavi posljednje bombake napade
kojim se ciljano ubijalo i izazivalo materijalnu destrukciju zatienim
osobama, kao to se namjerno izazivao strah i nesigurnost meu sta-
novnitvom.
Studija je obuhvatila sluaj otkrivanja naoruanja i opasnih eksplo-
zivnih materija kojima se namjeravalo izazvati razaranje drave, koja
je tvrava islama i u kojoj je Allahova, d.., kua i Kibla kojoj se u
namazu okreu muslimani, kao i damija Allahovog Poslanika, s.a.v.s..
Uenjaci su se sloili da postupci ove vrste kojima se izaziva unitavanje
materijalnih dobara i na zemlji iri nered, ubijaju se nedune osobe
i ugroava privatna i druvena imovina, suprotni interesima nacije i
izlau je velikom zlu. S obzirom da je dunost uenjaka da se odre-
de naspram ovih opasnih djela i pozovu na saradnju sve pojedince da
pomognu u sprijeavanju istih ime e se njihovo zlo osujetiti, te da
upozore na one koji se navedenim aktivnostima bave jer se neobavje-
tavanje o navedenom smatra ugroavanjem bezbjednosti drave, vijee
smatra da je obaveza i odgovarajui potez donoenje deklaracije kojom
se trenutno oslobaa od kolektivne krivice i savjetuju sve vjerske voe,
iz iskrene zabrinutosti za muslimansku populaciju koja se eli pretvoriti
350
Preveo hfz. Kenan Musi.
320
u oruje unitenja i razaranja, te sve sljedbenike navedenih voa koji
zovu zabludama, podjelama i nevoljama.
Uzvieni Allah je uzeo zavjet od uenjaka da e ljudima objanjavati
istinu, jer On Uzvieni kae: A kada je Allah uzeo obavezu od onih kojima
je Knjiga data da e je sigurno ljudima objanjavati da nee iz nje nita kriti...
351
;
pa je zbog toga neophodno podsjetiti i upozoriti ljude na prijetnje koji-
ma se njihova i sigurnost drava u kojima ive ugroava i obznaniti nji-
hovu opasnost. Iz navedenih razloga Vijee donosi zvaninu deklaraciju
u kojoj se kae:
Prvo: postupci kojima se unitava ili rui, bez obzira da li se radi o
bombakim napadima, ubijanjima, ugroavanjem imetka i slino, jesu
ozbiljna kriminalna djela i napad na osobe koje uivaju zatitu i izazivanje
materijalne tete to povlai za sobom kaznu koju erijat odreuje. Ovo
je presuda koja je u potpunoj saglasnosti sa izvornim islamskim uenjem
kojeg izrie tekst koji nalae zatitu reda i zabranjuje pobunu protiv vlasti.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: Svaka osoba koja bude neposluna i od-
voji se od zajednice muslimana umrla je dahilijetskom nemuslimanskom
smru; tj. kao da je umrla prije dolaska islama. a svaka osoba koja se bori
protiv moje zajednice, napadajui nedune i krive u tome, takva osoba nema
nita sa mnom, niti imam ta sa njom. (Hadis biljei Muslim)
Svako ko tvrdi da se slini postupci razaranja, unitavanja i ubi-
janja, smatraju borbom na Allahovom putu (dihad) je neznalica i u
zabludi, jer dihad nema nita sa navedenim. Jasno je da poinitelj ovih
djela, kao i onaj koji iza njih stoji donosei razaranja, ini veliki grijeh.
Trebaju se bojati Uzvienog Allaha, Njemu se pokajati i vratiti zbog
navedenog prijestupa. Takva osoba ne bi trebala slijediti prazne slogane
i rijei kojima se eli nanijeti zlo i iskljuivo se spominju u namjeri da
se nacija podijeli i dovede u zabludu i propast. Islam nema nita sa po-
stupcima ove vrste. Radi se samo o zavoenju neznalica ili onih koji su
u zabludi i islamsko pravo je na mnogo mjesta istaklo razliite sankcije
kojima se kanjavaju poinitelji ovih djela. Naglasak je na neophodno-
sti sprijeavanja, ali se govori o kanjavanju poinitelja.
351
Alu Imran, 187.
321
Drugo: u svijetlu iznesenih injenica Visoko vijee islamskih ue-
njaka u potpunosti podrava mjere koje poduzima drava u cilju spri-
jeavanja i otkrivanja grupa koje su odgovorne za djela ove vrste ime
se tite kako pojednici, tako i drava u cjelosti. Navedeno je uinjeno u
namjeri da se muslimanski domovi zatite od nedaa. Dunost je svih
da sarauju u izoliranju ove opasnosti obzirom da se to smatra dobrim
djelom koje nalae Uzvieni Allah rijeima: Jedni drugima pomaite
u dobroinstvu i estitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu; i
bojte se Allaha, jer Allah strano kanjava.
352
Vijee nadalje upozorava
sve pojedince koje na bilo koji naim pruaju pomo u navedenim po-
stupcima da time ine veliki grijeh. Njihov postupak opisan je u rijei-
ma Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: Allah je prokleo one koji zatitu pruaju
prestupnicima (Muslim i Buharija). Islamski uenjaci u komentaru ha-
disa kau da se odnosi na sve one osobe koje na zemlji ire nered. Ovo
je ozbiljno upozorenje svakome ko daje utoite ovoj vrsti ljudi, pa se iz
toga razumije koliki je tek grijeh onoga koji pomae iste.
Tree: Vijee podstie sve uenjake da izvre svoju dunost prema
ovom problemu, te da upute ljude u pravilno razumjevanje kako bi se
istina jasno manifestirala.
etvrto: Vijee izraava svoje aljenje zbog fetvi, miljenja i izjava
kojima se daje podrka i ohrabruje ovaj zloin. Izjave kojima se to ini
ne samo da su alosne, ve izrazito opasne. Uzvieni Allah upozorava da
se fetve ne smiju izdavati bez adekvatne naune kvalifkacije, a naglaa-
va da su izjave ove vrste ejtanska djela.
Uzvieni Allah kae: O ljudi, jedite od onoga to ima na Zemlji, ali samo
ono to je doputeno i to je prijatno, i ne slijedite ejtanove stope, jer vam je on nepri-
jatelj oevidni! On vas navraa na grijeh i razvrat i na to da o Allahu govorite ono
to ne znate.
353
; i kae Uzvieni: I ne govorite neistine jezicima svojim: Ovo
je doputeno, a ovo je zabranjeno, da biste tako o Allahu neistine iznosili.
Oni koji o Allahu govore neistine - nee uspjeti, kratko e uivati, i njih
e strana patnja ekati.
354
; i kae Uzvieni: Ne povodi se za onim to ne
352
El-Maide, 2.
353
El-Bekare, 168, 169.
354
En-Nahl, 116, 117.
322
zna! I sluh, i vid, i razum, za sve to e se, zaista, odgovarati.
355
Prenosi se da
je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Svako ko zove zabludi nosi grijeh svih
onih koji ga budu slijedili, a njihov grijeh se time nee umanjiti. (prenose
Buharija i Muslim)
Vlasti imaju pravo da procesuiraju osobe koji izdaju fetve kojima
se eli zabluditi svijet i plasiraju miljenja kojima se podravaju zloini
o kojima smo govorili. Procesuiranje je u potpunoj saglasnosti sa erija-
tom obzirom da se poduzima radi zatite vjere i ouvanja iste savjesti.
Dunost je onih kojima je dato znanje da upozore na lane tvrdnje, ra-
zotkriju zlo i obmanu koje one u sebi sadre, te da istaknu znaaj pridr-
avanja naredbi Allahove Knjige, Suneta Vjerovjesnika, s.a.v.s., i stavova
imama Islama ime se ostvaruje opi interes muslimana. Nadalje oni
trebaju ne samo upozoriti na fetve ove vrste kojima se eli poremetiti
mir i unijeti nered u drutvo, ve su obavezni ukazati da se o Allahovoj
vjeri ne smije govoriti bez znanja i kroz slijeenje vlastitih prohtjeva.
Potreba nikada do sada nije bila nasunija jer se ovim posebno zasljepila
omladina i oni koji nemaju islamsku naobrazbu kojom su slina pitanja
obuhvaena.
Uenjaci i studenti trebaju razotkriti pozadinu navedenih fetvi i
obmanu onih ljudi koji imaju za svoj cilj da ih promoviraju. Ovo je
ozbiljna pojava u islamu i nijedan musliman koji razumije ta je dozvo-
ljeno, a ta zabranjeno, ili razluuje asno od neasnog i raspoznaje ple-
menite, asne i vrijedne ciljeve koje islam nosi u sebi nee dozvoliti da
bude zaveden na ovaj krivi put. Zabludjela miljenja su najvei povod
podjelama i mrnji meu ljudima.
Peto: oni koji su na vlasti imaju dunost da sprijee svaku osobu
koja zloupotrebljava religiju, ili miljenja uenjaka, ili podstie ljude da
budu nedosljedni u primjeni vjerskih dunosti. Nadalje, imaju obavezu
da sprijee one koji nastoje uspostaviti bilo kakvu vezu izmeu vjere
islama, ili vjerskih uenja, i djela koja su se dogodila. Vijee osuuje
komentare pojedinih autora koji su pokuali povezati akte destrukcije
sa sistemom islamskog obrazovanja. Takoer, osuuje korienje istih
355
El-Isra, 36.
323
u napadima na osnovne temelje ove blagoslovljene zemlje koji se oi-
tuju u praksi estitih generacija, a osudu upuuje onima koji napadaju
ejhul-islama Muhammeda ibn Abdulvehaba, neka je Allahova, d..,
milost na njega.
esto: vjera islam ujedinjuje ljude u predanost Allahu, d.., i za-
branjuje podjele i sektatvo. Ovo je Uzvieni Allah jasno u Svojoj Knjizi
naloio. Uzvieni Allah kae: Svi se vrsto Allahova ueta drite i nikako
se ne razjedinjujte!
356
; i kae Uzvieni: Tebe se nita ne tiu oni koji su vje-
ru svoju raskomadali i u stranke se podijelili, Allah e se za njih pobrinuti.
357

Uzvieni Allah pouava Svog Vjerovjesnika da nema nita sa onima koji
se dijele u vjeri i formiraju sekte, to jasno ukazuje kako islam tretira
podjele i da se one smatraju velikim grijehom. Iz ovog uenja islama je
oito da se treba drati demata i posluan biti pretpostavljenim meu
muslimanima. Uzvieni Allah kae: O vjernici, pokoravajte se Allahu i po-
koravajte se Poslaniku i predstavnicima vaim.
358
Ebu Hurejre, r.a., prenosi
da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Duni ste sluati i pokoravati bilo
vam lahko ili teko, slagali se ili ne slagali (Muslim). Takoer, Ebu Hu-
rejere, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Onaj ko je
meni posluan posluan je Allahu, a ko je meni neposluan neposluan
je Allahu. Onaj ko se pokora pretpostavljenim pokorava se meni, a ko se
suprotstavlja pretpostavljenim neposluan je meni (Buharija i Muslim).
Praksa je prvih generacija muslimana, ashaba Allahovog Poslanika i ge-
neracije iza njih, da se pokoravaju svojim pretpostavljenim.
Vijee upozorava na one koji su se pojavili u posljednje vrijeme i
pozivaju zabludi, neredu i podjelama. Takve osobe izobliuju poima-
nje muslimanima i podstiu ih na neposlunost i pobunu protiv pret-
postavljenih. Ovo je oito zabranjeno vjerom, jer je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao: Zaista, bie mnogo razilaenja, pa koga vidite da hoe
zajednicu podjeliti maem ga posjecite, ma ko on bio. Ovo su rijei upo-
zorenja onima koji zovu zabludi i podjelama, a i opomena onima koji
ih slijede. Oni zasluuju kaznu na ovom i buduem svijetu. Suprotno
356
Alu Imran, 103.
357
El-Enam, 159.
358
En-Nisa, 59.
324
tome pravilno je da se pridravaju uenja islama i budu postojani na
pravom putu koji se temelji na Kuranu, Sunnetu i razumjevanju asha-
ba i generacije koja je dola iza njih. Dunost je odgajati nove narataje
na osnovu principa uenja islama ime se sprijeava njihovo zavoenje
i pristupanje zavedenim frakcijama iji se poziv nekada ini privlanim
meu mladim ljudima. Sve napore treba uloiti da se omladina usmjeri
djelovanju koje e koristiti muslimanskim narodima i ponese znanje
koje je Vjerovjesnik, s.a.v.s., ostavio u nasljedstvo svojim sljedbenicima.
Potvrujemo da je neophodno podrati vlasti i uenjake drave po-
sebice u ovim tekim vremenima. Skreemo panju narodu, onima koji
vladaju i koji su podreeni, na grijehe i labavost u vjeri jer su to opasne
pojave i treba nastojati biti dosljedan uenjima islama i uspostavljati
vjeru time to e se nalagati dobro, a odvraati od zla. Neka Uzvie-
ni Allah zatiti muslimanske zemlje od svakog zla, ujedini muslimane
na istini i uputi, neprijatelje vjere osujeti u njihovim napadima i zlo
njihovo udalji. Zaista, Allah sve uje i blizu je. Neka je mir i spas na
Poslanika Muhammeda, njegove ashabe i sve one koji slijede njegov put
do Sudnjeg dana.
U potpisu: Abdul-aziz ibn Abdullah ibn Muhammed Alu ejh, pred-
sjednik Vijea, i lanovi: Salih ibn Muhammed el-Hajdan, Abdullah ibn
Sulejman el-Manejja, Abdullah ibn Abdurahman el-Gadjan, Dr. Salih ibn
Fevzan ibn Abdullah ibn Fevzan, Hasan ibn Dafer al-Atmi, Muhammed
ibn Abdullah as-Subail, Dr. Abdullah ibn Muhammed ibn Ibrahim e-
ejh, Muhammed ibn Sulejman el-Bedr, Dr. Abdullah ibn Abdulmuhsin
et-Turki, Muhammed ibn Zejd es-Sulejman, Dr. Bekr ibn Abdullah Ebu
Zejd (odsutan radi bolesti), Dr. Abdulvehab ibn Ibrahim Ebu Sulejman,
Dr. Salih ibn Abdullah ibn Hamed, Dr. Ahmed ibn Ali Sir el-Mubareki,
Dr. Abdullah ibn Ali el-Rukban, Dr. Abdullah ibn Muhammed el-Mutlak
325
fe t va o na pa di Ma
na ne b ode r e u aMe r i c i
ejh Abdulaziz ibn Abdullah ibn Baz,
muftija Kraljevine Saudijske Arabije
359
Hvala Allahu, Gospodaru svih svijetova i neka je salavat i selam
na Njegovog Poslanika.
S obzirom na veliki broj pitanja koja se postavljaju u vezi sa dogaajima
u Sjedinjenim Amerikim Dravama, ime se eli znati stav erijata po
pitanju doputenosti navedenog djela, kaem: Uzvieni Allah nas je
blagoslovio vjerom islamom, darovao nam upotpunjeno zakonodavstvo
koje se moe primjenjivati u svakom vremenu i na svakom mjestu, a iji
je cilj blagostanje pojedinaca i zajednice. Islam poziva istini, principi-
jelnosti, pravdi i dobru, a odbacuje mnogobotvo, zlo, nasilje i izdaju.
Dakle, blagoslov je u slijeenju ove vjere i postupanju po njenim na-
elima, a svi koji to uine imaju obeanu nagradu na buduem svijetu.
injenica da je u napadima koji su se desili u Sjedinjenim Amerikim
Dravama imala za posljedicu pogibiju stotina ljudi siguran je pokaza-
telj da navedeni postupak islamsko pravo odbacuje i on nema nita sa
uenjem islama. Ne postoji nain na koji bi se ovo uskladilo sa islam-
skim principima iz slijedeih razloga:
Prvo: Uzvieni Allah nareuje pravinost, jer su nebesa i Zemlja
uspostavljeni na pravdi, radi ostvarenja pravde je poslan Vjerovjesnik i
objavljena Knjiga. Uzvieni Allah kae: Allah zahtijeva da se svaije pravo
potuje, dobro ini, i da se blinjima udjeljuje, a razvrat i sve to je odvratno i nasilje
zabranjuje; da pouku primite, On vas savjetuje.
360
Uzvieni takoer kae: Mi
359
Preveo hfz. Kenan Musi.
360
En-Nahl, 90.
326
smo izaslanike nae s jasnim dokazima slali i po njima knjige i terazije objavlji-
vali, da bi ljudi pravedno postupali - a gvode smo stvorili, u kome je velika snaga
i koje ljudima koristi - i da bi Allah ukazao na one koji pomau vjeru Njegovu i
poslanike Njegove kad Ga ne vide. Allah je, uistinu, moan i silan.
361
I jo: da
nijedan grjenik tue grijehe nee nositi.
362
Drugo: Uzvieni Allah samome Sebi zabranjuje nepravdu i zbog
toga istu zabranjuje Svojim robovima. U hadisi kudsiju se kae: Robovi
Moji, uistinu sam Sebi zabranio nepravdu i zabranjenom je uinio meu
vama pa jedni drugima nepravdu ne inite. Ova odredba se odno-
si na sve Njegove robove, muslimane i nemuslimane, pa nikome nije
dozvoljeno da ini nepravdu bilo kome ak i u situaciji kada se rasrdi i
konfrontira. Uzvieni Allah kae: O vjernici, dunosti prema Allahu izvr-
avajte, i pravedno svjedoite! Neka vas mrnja koju prema nekim ljudima nosite
nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najblie estitosti,
i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono to inite!
363
Iz navedenih razloga
nije prihvatljivo bilo koje opravdanje agresije i nasilja.
U svijetlu spomenutog trebamo biti svijesni, kako drava tako i
pojedinci, muslimani i nemuslimani, slijedeih injenica:
Prvo: napadi koji su se desili u Sjedinjenim Amerikim dravama
otmica aviona, zastraivanje i ubijanje nedunih osoba su in agresije
i nasilja to islamsko pravo erijat, ne doputa. Zaista, navedena djela
su zabranjena i smatraju se velikim grijehom;
Drugo: svi muslimani koji su obrazovani u islamu, duhu Kurana
i Sunneta nee uestvovati u zloinima ove vrste iz straha od Uzvienog
Allaha, Njegove srdbe i loih posljedica, razaranja i unitenja koje oni
donose;
Tree: dunost je uenjaka muslimanskih nacija da razjasne priro-
du ovih djela, te da prezentiraju istinu kada se radi o tretmanu istih u
Allahovom zakonu ime se jasno pokazuje da se radi o neprihvatljivim
postupcima;
361
El-Hadid, 25.
362
En-Nedm, 38.
363
El-Maide, 8.
327
etvrto: mediji i oni koji nastoje okriviti muslimane i dovesti ih u
vezu sa ovom vrstom aktivnosti, to se sve poduzima u cilju omalovaa-
vanja islama i pripisivanja njegovom uenju onoga od ega je ono isto,
trebaju prestati initi navedeno i uzdrati se od irenja zlonamjernih
glasina odmah. Svako ko zna bilo ta od islamskog uenja svjestan je
da se kroz povijest islama i muslimana navedeno nije dogaalo, ve se
uvijek islam suprotstavljao zlostavljanju, nipodatavanju prava, te pro-
movirao istinu i pravdu.
Ova deklaracija izdaje se u cilju pojanjavanja i uklanjanja zbunje-
nosti koja se izazvala nakon posljednjih dogaaja. Molim Uzvienog
Allaha da nas vodi putevima mira i uzdizanja Njegove rijei. Neka je
salavat i selam na Poslanika, njegovu porodicu i drugove.
U potpisu Muftija Kraljevine Saudijske Arabije, Predsjeda-
vajui Visokog vijea uenjaka i Predsjednik vijea za istraiva-
nja, fetve, davet i upuivanje Kraljevine Saudijske Arabije Abdu-
laziz ibn Abdullah ibn Baz
328
i z j ava p ovodoM na pa da na t or nj e v e
s v j e t s kog t rgova kog c e nt r a u s ad
ejh Salih ibn Muhammed el-Hajdan
364
Potovani gledaoci, neka je mir i spas Allahov i Njegov blagoslov na sve
vas. Hvala Allahu u svakom stanju i vremenu, Njemu ijom se milou
postie odanost vjeri i sve je u Njegovoj vlasti.
Katastrofa koja se dogodila u Sjedinjenim Amerikim Dravama iza-
zvala je bujicu pitanja kojima se eli doznati kakav je stav islamskog ue-
nja o dogaajima ove vrste. Nema sumnje da kompletno islamsko uenje
i zakonodavstvo erijat obuhvataju sve aspekte ljudskog ivota. Zbog
toga uenjaci su duni da pojasne propise islama koji tretiraju spomenuta
deavanja ime prije svega istiu stav islama u ovom pogledu bez obzira
da li se radi o muslimanima ili nemuslimanima. Islamski propisi obu-
hvataju i odnose se na sve ljudske postupke, pa i one o kojima govorimo.
Ljudi su pitali: ta je propis islama o ovome? Da li su poinitelji kanjeni
nekom sankcijom? ta uenjaci kau po ovom pitanju?
Dakle, dunost je uenih da iznesu islamski tretman navedenog i
pravni status djela koja su poinjena. Nema sumnje da se sve dogaa
Allahovom voljom, a On je taj koji je najbolji sudac i najmilostiviji. Sebi
je Uzvieni zabranio nepravdu i uinio je zabranjenom meu robovima.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., prenio je hadisi kudsiju u kojoj Uzvieni Allah
kae: Robovi Moji, uistinu sam Sebi zabranio nepravdu i zabranjenom je
uinio meu vama pa jedni drugima nepravdu ne inite.
Nepravda je napasti na nedune ljude, ubijati one koji nisu krivi;
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je Poslanik milosti i pravde poslan cijelom
ovjeanstvu, svim ljudima i pored njih dinima. Poslanik, s.a.v.s., je
364
Izjavu je prenijela Saudijska televizija. Preveo hfz. Kenan Musi.
329
uvijek nalagao muslimanskoj vojsci koja ide u rat protiv neprijatelja
slijedee: Nemojte ubijati djecu, ene, civile, sveenike ili monahe koji su
se povukli radi molitve. Drugim rijeima islam dozvoljava da se ubijaju
iskljuivo oni koji napadaju i ubijaju muslimane.
Kriminalna djela kojima se neselektivno ubijaju ene, djeca, stari,
bolesni, izaziva teta i slino se tretiraju u uenju islama kao postupci
kojima se na Zemlji iri nered, unitavaju usjevi i potomstvo. Sve nave-
deno islam zabranjuje. Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., vidio ubijenu
enu na bojnom polju kazao je: Ova se nije borila, pa zato je ubijena?
Navedeno nam govori da je takva vrsta ubijanja zabranjena. Prizori
koje smo vidjeli prilikom napada na tornjeve u Americi: ljude kako pani-
no bjee kao da je Sudnji dan nastupio usljed oka izazvanog napadima,
apsolutno su neprihvatljivi u islamu i smatraju se kriminalnim djelima.
Samo najgori ljudi bi mogli podrati zloine ove vrste. U zabludi je svaka
osoba koja misli da meu islamskim autoritetima ima onih koji odobra-
vaju ovakva djela. Musliman se ne smije radovati muci drugih ljudi, pa
ak i kada se radi o najljuim neprijateljima. Nepravda i individualni in
napada nisu odobreni od islama, a kamoli da se moe tvrditi da islam po-
drava navedeno. Uzvieni Allah kae: Neka vas mrnja koju prema nekim
ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najblie
estitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono to inite!
365
Uenje islama kae da su nebesa i Zemlja uspostavljeni na pravdi,
te da je bilo koja vrsta kolektivnog kanjavanja nepravda jer je ubiti ne-
dunoga veliki grijeh. Kakav je tretman kada se napad usmjeri na neku
grupu koja ukljuuje ene i djecu? Musliman koji praktikuje svoju vjeru
nee podrati slian postupak, a Kraljevina Saudijska Arabija sa svojim
uenjacima ranije je osudila otmice aviona prije nego to se to desilo u
Saudijskoj Arabiji. Nadalje, nema razlike izmeu aviona koje koriste
muslimani ili nemuslimani, svaka otmica je zloin i neprihvatljiv po-
stupak. Terorizam i napadi na ljude bez opravdanja je veliki grijeh, pa
se nije uditi kada Kraljevina osudi takve postupke iz iste uvjerenosti u
islamske principe i vjere u pravdu i moral.
365
El-Maide, 8.
330
Saudijska Arabija je drava u kojoj su sveta mjesta i srce musliman-
skog svijeta. Nije iznenaujue da osudi spomenuta kriminalna djela.
Musliman koji je obrazovan u vjeri i primjenjuje njena uenja, uenja
koja upuuju na milost i saosjeanje meu svim ljudima, osudit e zlo-
ine ove vrste. Brojna su pitanja koja su mi pristigla i elim jasno kazati
o kakvom se zlu ovdje radi. Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: Onaj
ko zlo ini, najprije ga sebi i protiv sebe ini.; u smislu da se niiji grijeh
ne smije pripisati onome koji to nije uinio. Zbog toga, incident koji se
dogodio iskljuivo proizvodi mrnju protiv muslimana uprkos injenici
da muslimani ne podravaju postupke koji su doveli do njega. Nije pra-
vedno da neduni pate zbog onih koji su krivi. Kompletna zajednica ne
smije se kanjavati zbog postupaka pojedinaca to se razumije iz hadisa
kojeg smo spomenuli i iz rijei Uzvienog u Kuranu: da nijedan grjenik
tue grijehe nee nositi.
366
Razumom obdaren nee teretiti muslimanske zajednice, bez obzira
da li se radi o roenim Amerikancima muslimanima ili Arapima koji
su trenutno na boravku u Sjedinjenim Amerikim dravama, za djela
koja su izvrili pojedinci, a to je naalost praksa medija i pojedinih or-
ganizacija. Kao to sam ranije spomenuo, nije oekivati od amerikog
naroda koji zastupa ljudske slobode, demokraciju i potivanje prava, da
osudi svoje sugraane muslimane amerikog ili arapskog porijeka koji
borave u Americi, jer nije pravedno da se krivica prenese na onoga koji
je neduan. Islam zabranjuje ubijanje civila, pa nije pravedno da se vjera
koja tako strogo gleda na svetost ivota bude optuena za neselektivna
ubistva i nasilje koje se desilo. Islam je ist i dalek od svega toga kroz
svoju kompletnu povijest. Sa ovim problemom se treba suoiti kroz sve
njegove dimenzije, najprije kroz sankcionisanje poinitelja, ali i kroz
preventivno djelovanje kojim e se sprijeiti ponavljanje kroz preduzi-
manje svih potrebnih mjera u tom pravcu.
Islam ui da je bolje sprijeiti nego li lijeiti; ovaj oblik kriminalnog
djelovanja je bolest koja se prenosi ne na pojedince, ve na zajednice i
grupe, pa je neophodno poduzeti sve islamom predviene mjere da bi
366
En-Nedm, 38.
331
se problem izlijeio. Ne elim biti preopiran u izlaganju, ali moram
ponoviti da muslimanske nacije, bez obzira da li se radi o politikim
ili akademskim krugovima, ne podravaju postupke ove vrste i imaju
znaajnu ulogu u razotkrivanju pitanja ove vrste. Niko ne podrava ove
postupke. Ameriki narod ne smije smatrati drugi narod odgovornim
za dogaaje koji su se desili i iji su akteri individualci. Vlade njihovih
zemalja nemaju nikakvu vezu, niti su bile upoznate sa njihovim djelova-
njem prije nego su oni poduzeli konkretne korake i svijet vidio zloince
u njihovom pravom svijetlu.
Vlasti Sjedinjenih Amerikih drava moraju se suzdrati od izjava
koje sve muslimane terete za postupke spomenutih zloinaca, jer islam
ne poznaje ovu vrstu diskriminacije koja se temelji na rasnoj, jezikoj ili
ideolokoj razliitosti. Iznova ponavljam dogaaj je zloin prema Sjedi-
njenim Dravama, barbarski i ruilaki postupak koji nadilazi klasnine
teroristike napade. Kaem da su ovi postupci najvee zlo i najgora for-
ma nasilja. Molim Uzvienog Allaha da nas sve zatiti i dadne pobjedu
Istini i onima koji nju zastupaju. Neka bude poraena la i oni koji je
zastupaju, a neka nas Uzvieni vodi djelima kojim je On zadovoljan i
neka nam se smiluje. Neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika, sve
poslanike i one koji slijede istinu od svog Gospodara. Nema snage niti
moi osim Allahove, a On je zaista Svemogui.
332
i z j av e vode i h i s l a Ms ki h au t or i t e t a
o t e r or i s t i ki M na pa di Ma od 1 1 .
s e p t e Mb r a 2 0 0 1 . godi ne
Nie potpisane voe islamskih pokreta su uasnute dogaajima od utor-
ka, 11. septembra 2001. god. koji su izazvali masovno ubijanje, ruenje
i agresiju na nevine ivote. Izraavamo svoje duboke simpatije i alost.
Najsnanije osuujemo ove dogaaje koji su suprotni svim humanim i
islamskim normama. Na je stav utemeljen na asnim propisima islama
koji zabranjuju sve oblike napada na nevine ljude. Uzvieni Allah u
Kuranu kae: I niko nee nositi grijehe druge osobe (El-Isra 17:15).
Mustafa Mehur, Muslimanska braa (Egipat); Kazi Husejn Ahmed,
emir Demaat-i islamijje (Pakistan); Muti Rahman Nizami, emir
Demaat-i islamijje (Banglade); ejh Ahmed Jasin, Islamski pokret otpo-
ra (Palestina); Raid Gannui, Pokret za preporod - Nahda (Tunis); Fazil
Nour, Svemalezijska islamska stranka (Malezija) i etrdeset drugih
muslimanskih uenjaka i politiara, 14. septembar 2001.
Iz perspektive islamskoga prava teroristiki akti predstavljaju zloin
drumskog razbojnitva (hirabe).
ejh Jusuf el-Karadavi (Katar); Tarik el-Biri (Egipat), Dr. Muham-
med S. el-Avva, (Egipat); Dr. Hejsem el-Hajjat, (Sirija); Fehmi Huvejdi
(Egipat), ejh Taha Dabir el-Alvani (SAD), 27. septembar 2001.
333
Otimanje aviona, teroriziranje nevinih ljudi i prolijevanje krvi
predstavljaju oblik nepravde koju islam ne tolerira ve ih karakterizira
kao velike zloine i grijehe...
ejh Abdulaziz Al ejh, Veliki muftija Saudijske Arabije,
15. septembar 2001.
Grijeh je ubijati nevine ljude. Takoer je grijeh hvaliti one koji
ubijaju nevine ljude.
Muftija Nizamuddin emzai, Pakistan,
New York Times, 28. sept. 2001.
Naa srca krvare zbog napada na Svjetski trgovinski centar i druge
institucije u SAD. Izriito sam protiv da predani muslimani ine takve
poduhvate. Islam nikada ne doputa muslimanu da ubija nevine i ne-
mone ljude.
ejh Jusuf el-Karadavi, IslamOnline.com, 13. sept. 2001.

334
ot vor e no p i s Mo us a Mi b i n la de nu
ejh Selman el-Avde
367

Brate Usama!
Koliko je krvi proliveno? Koliko nevine djece, ena i starih ljudi je
ubijeno, osakaeno i protjerano iz svojih domova u ime El-Kaide? Da
li si sretan sresti Allaha sa ovim tekim bremenom na svojim ramenima?
Ono je zaista teko breme, najmanje stotine hiljada nevinih ljudi, ako
ne miliona. Kako moe to eliti kad zna da je Allahov Poslanik rekao:
Ko ubije vrapca bezrazlono, nai e ga na Sudnjem danu kako se ali Allahu:
Gospodaru moj! Ta osoba me je ubila bez razloga. Nije me ubila iz opravdanog
razloga (iz potrebe).?
Naa vjera koja je dola da zatiti ivot vrapca, nikad ne moe prihvatiti
ubijanje nevinih ljudi, bez obzira koje je navodno opravdanje dato za to.
Zar nisi itao da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: Jednom je jedan od poslanika
sjedio pod jednim drvetom pa ga je ujeo mrav. Zbog toga, on je zapalio itav mravi-
njac. Uslijed toga, Allah mu je objavio: Zato ne ubi samo jednog mrava? (Sa-
hih Muslim). Allah je objavio tom poslaniku: ta? Samo zbog toga to te je
jedan mrav ujeo, ti si zapalio cijelu skupinu koja slavi Allaha! (Sahih Muslim,
2241). Ako je ovako u sluaju mravinjca, razmisli koliko mora biti gore
nanijeti tetu ljudskim biima?
Ko je odgovoran za sve one mlade muslimane, koji su u cvatu svo-
je mladosti, noeni arom svoga uzrasta, zalutali na put za kojeg ne
znaju kuda vodi? Slika islama je danas iskrivljena. Ljudi irom svijeta
govore kako islam poduava da one koji ga ne prihvataju treba ubiti.
367
www.islamtoday.com. Dr. Selman b. Fahd el-Avde, generalni supervizor internet stranice
www.slamtoday.net i ugledni saudijski alim srednje generacije, 14. septembra 2007. uivo je na
televizijskoj kui MBC uputio otvoreno pismo Usami bin Ladenu.
335
Oni takoer govore da sljedbenici selefjskog uenja ubijaju muslimane
koji ne dijele njihove poglede. No, stvarnost islama jeste da na Posla-
nik, s.a.v.s., nije ubijao podmukle munafke u svojoj sredini iako mu
je Allah objavio ko su oni i informirao ga da su oni namijenjeni za
najnie dubine dehennema. Zato je suzdrao svoju ruku? Dao je slije-
dee objanjenje: Ne elim da ljudi govore kako Muhamed ubija svoje
drugove.
Brate Usama, ono to se desilo 11. septembra, a to smo odmah
glasno osudili, jeste ubistvo nekoliko hiljada ljudi, vjerovatno neto ma-
nje od tri hiljade. To je broj onih koji su poginuli u avionima kao i u
tornjevima. S druge strane muslimanske daije, koji ostaju nepoznati i
nezapaeni, su uspjeli u upuivanju stotina hiljada ljudi na Islam, ljudi
koji su otad upueni svjetlom vjere i ija su srca ispunjena ljubavlju
prema Allahu. Nije li razlika izmeu onog ko ubija i onog ko upuuje
oigledna? Na Gospodar nam govori: Ako neko ubije nekoga koji nije ubio
nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne ini - kao da je sve ljude poubijao; a ako
neko bude uzrok da se neiji ivot sauva - kao da je svim ljudima ivot sauvao
(El-Maide: 32). S druge strane, uputiti jednu duu ka spoznaji i vjeri
je jedno znaajno ostvarenje. To je neto to e nam donijeti veliku
nagradu.
Brate Usama, ta e se dobiti unitenjem itavih naroda, a to je ono
emu smo svjedoci u Afganistanu i Iraku? ta e se dobiti od potko-
pavanja njihove stabilnosti i svake nade u normalan ivot? Tri miliona
izbjeglica je izbjeglo samo u Siriju i Jordan, da ne spominjemo one koji
su pobjegli na Istok i Zapad. Strava graanskog rata koji sada bijesni
u Afganistanu i Iraku ne donosi nikakvu radost muslimanima. Kada
je Poslanik, s.a.v.s., uo o ovjeku po imenu Harb (to znai rat na
arapskom), on je odmah promijenio njegovo ime u neto drugo, jer je
Poslanik mrzio rat. Allah kae: Propisuje vam se borba, mada vam nije po
volji! (El-Bekare: 216). Rat je neto prezreno i emu se mora pribjei
jedino kad je nuda i kada se ne moe nai drugi izlaz.
Ko e se okoristiti pretvaranjem drava kao to su Maroko, Alir,
Liban ili Saudijska Arabija, ili bilo koja druga drava u tu svrhu, u boj-
336
no polje gdje se niko ne osjea sigurnim? Je li cilj da se doe do vlasti?
Je li to rjeenje za sve? Je li to plan, makar se mogao ostvariti samo ko-
raanjem preko leeva stotina hiljada ljudi, policajaca, vojnika, civila i
obinih muslimana? Mogu li se njihove smrti opravdati rijeima: Oni
e na onom svijetu biti oivljenu na onome na emu su njihova srca.
Doista, svi oni koji su ubijeni bie oivljeni na onom na emu su njiho-
va srca. Pitanje koje mi sebi trebamo postaviti je, meutim, u kakvom
stanju emo mi biti oivljeni? Kakve emo sebe nai kada sretnemo
svoga Gospodara? Kako e biti za onoga koji ima sve te bezbrojne smrti
na svojoj dui, bez obzira elio on to ili ne.
Briga za dostavu poruke Islama ovjeanstvu je ta koja moe uticati
na druge i ubijediti ih. To je puno vea i tea briga od koritenja brutal-
ne snage i nasilja kako bi natjerao druge da slijede tvoju volju. Allah je
poslao svoga Poslanika, s.a.v.s., kao vodia ovjeanstvu, ne kao saku-
pljaa poreza, kao to je Omer b. Abdulaziz imao obiaj rei. Ko je od-
govoran, brate Usama, za promicanje kulture tekfrenja (proglaavanja
muslimana nevjernicima) koja je razdvojila porodice i dovela do toga
da sin svoga oca naziva nevjernikom? Ko je odgovoran za njegovanje
kulture nasilja i ubijanja to je dovelo do toga da ljudi prosipaju krv
svojih blinjih hladnokrvno, umjesto da njeguju duh ljubavi i spokoj-
stva kojeg bi muslimanska porodica trebala da ima?
Ko je odgovoran za mladie koji svoje majke ostavljaju uplakanim;
koji naputaju svoje supruge, ija se mala djeca bude svaki dan pitajui
kada e se babo vratiti kui? Kakav se odgovor moe dati, kada bi taj
otac vrlo mogue mogao biti mrtav, ili nestao i da niko ne zna za nje-
govu sudbinu?
Ko je odgovoran to zapadne vlade sprjeavaju svaki dobrotvorni
projekat u svijetu, tako da su jetimi, siromani i potrebni irom planete
lieni hrane, obrazovanja i drugih esencijalnih potreba? Ko je odgo-
voran, brate Usama, za punjenje zatvora muslimanskog svijeta naom
omladinom, to e proizvesti samo jo vie ekstremizma, nasilja i ubi-
stava u naem drutvu?
Muhamed, s.a.v.s., je moj izvor rukovoenja, a nadam se i tvoj, pa
U m j e s t o z a k l j u k a
337
je li ono s ime je on doao nedovoljno za tebe? On je poslan kao milost
cijelom ovjeanstvu. Kae Allah: I Mi smo te poslali samo kao milost cije-
lom ovjeanstvu(El-Enbija: 107). Rije milost se ne moe nai u leksi-
konu rata. Gdje je milost u ubijanju ljudi? Gdje je milost u bombardo-
vanju naselja? Gdje je milost u pretvaranju ljudi i naselja u mete? Gdje
je milost u pretvaranju mnogih muslimanskih zemalja u bojna polja?
Poslanik, s.a.v.s., je stavio cijelu Arabiju pod svoju vlast bez ijednog
pokolja, uprkos svim bitkama koje su pokrenute protiv njega. Broj ljudi
koji je ubijen tokom dvadeset i tri godine njegove misije je manji od
dvije stotine ljudi. Broj muslimana ubijenih od neprijatelja tokom tog
vremena je mnogo vei od tog broja.
emu se stotinu ljudi u Aliru, ili duplo vie u Libanu ili u Saudij-
skog Arabiji nada kada izvode djela nasilja, ili kako oni kau, samoubi-
lake napade? To su djela uzaludna. Recimo, isto hipotetiki, da ti ljudi
uspiju preuzeti vlast negdje u svijetu. ta tad? emu se mogu ljudi koji
nemaju ivotnog iskustva nadati da ostvare u sferi dobre vladavine? Ljudi
koji nemaju znanja o islamskom pravu koje bi ih podralo na tome putu
i nemaju razumijevanje unutarnjih i meunarodnih odnosa? Je li Islam
samo oruje i municija? Jesu li vaa sredstva sama sebi postala cilj?
Ta ideologija koja je zarazila mnoge mlade ljude irom svijeta, je li
ona objava od Allaha o kojoj se ne moe postavljati pitanja ili ponovo
promisliti? Ili je samo rezultat ljudskih napora koji je podloan greci i
samim tim popravljiv. Mnoga tvoja braa po Egiptu, Aliru i drugdje
su uspjeli vidjeti kraj ceste za tu ideologiju. Oni su shvatili koliko je ona
destruktivna i opasna. Oni su takoer snali smjelosti da objave u svo-
jim pisanjima i uivo da su bili u krivu i da je put na kojem su bili bio
pogrijean put. Oni su priznali da on ne moe voditi niemu dobrom.
Zatraili su Allahov oprost za ono to je prolo i izrazili su svoje iskreno
aljenje za ono to su uradili.
Koliko je onima koji imaju neustraiva srca potreban i neustraiv um!
Jesi li uo glasove pobonih uenjaka, onih koji oboavaju Allaha danju
i noi i koji su puni brige prema Allahu, zar ih ne uje kako plaui
govore iste rijei koje je Poslanik, s.a.v.s., koristio kada je Halid b. Velid,
338
glavni komandant u njegovoj vojsci, pogreno postupio: O Allahu! Ja
se ograujem od onoga to je Halid uradio. Te iste rijei jo uvijek odjekuju
nakon 1400 godine u plau islamskih uenjaka: O Allahu! Ograuje-
mo se od onoga to Usama ini, i od onih koji se s njim identifciraju ili
rade pod njegovim bajrakom.
ivot, Usama, ne bi trebala biti samo jedna lekcija. Moramo se
suoiti sa brojim lekcijama u naem ivotu, i te lekcije su veoma razno-
vrsne. Ja nisam razliit od mnogih drugih ljudi koji su zabrinuti zbog
muslimanskih pitanja. Srce me boli kada pomislim na broj mladih ljudi
koji imaju potencijal, koji bi mogli dati tako velik i originalan doprinos
drutvu, koji imaju da ponude toliko toga konstruktivnog i pozitivnog,
a koji su pretvoreni u ivue bombe. Evo kljunog pitanja na koje mo-
ra odgovoriti i koje drugi imaju pravo pitati: ta su sve ove duge godine
patnji, tragedija, suza i rtve ustvari donijele?
Molim Allaha da nas sve ujedini na istini i pravom putu. Molim Ga
da nas sve uputi na ono s ime je zadovoljan.
Umj e s to zakl j uka
341

Savj eti musli manskoj omladi ni
Fuad Sedi i Izet Terzi
Bismillahi-rrahmani-rrahim!
Svjedoci smo da se Bosna i Hercegovina, kao i ostali dijelovi Balkana
u toku posljednjih ratnih zbivanja, kao i u postratnom periodu, nala
na udaru razliitih razumijevanja vjere islama i prakticiranja vjerskih
propisa. To je donekle i razumljiva pojava s obzirom na prisustvo mu-
slimana iz drugih podneblja koji su svojim prisustvom eljeli pomoi
muslimanima u najteim danima. Ti ljudi su uglavnom bili pripadnici
drugih islamskih pravnih kola (mezheba) i njihovo mijeanje sa naom
omladinom rezultiralo je zbunjenou i nejasnoama u razumijevanju
pojedinih vjerskih propisa. Vjerovatno je, u tom kontaktu sa naom
sredinom, nedostajalo mudrosti i primjenjivanja opepoznatih pravila
u pozivanju u islam, davetu. Trebalo je imati na umu da islam ovdje
postoji nekoliko stoljea, da je tu bilo i uleme, uenjaka, medresa i
ostalih vjerskih institucija koje su uvale i njegovale emanet vjere, koji
su preuzeli od svojih prethodnika. Allahov Poslanik, s.a.v.s., u jednom
hadisu kae: Stanovnici Meke najbolje poznaju svoje podruje i svoje prilike.
Tako isto i muslimani naih podruja bolje poznaju nae podneblje, nae
prilike i nae probleme, kao i mogua rjeenja za njih.
Takoer se morao uzeti u obzir i period razliitih sistema koji su
vladali ovim prostorima, pogotovo onih pedesetak godina nakon Dru-
gog svjetskog rata, kada je vjera marginalizirana i stavljana u drugi plan.
Svjesni smo da su se tokom tog tekog perioda u vjeru moda i uvukle
neke novine koje nemaju osnovu u vjeri, ali to razumijevamo kao rezul-
tat truda na ouvanju bilo ega to ima veze sa vjerom, nainom ouva-
342
nja veze izmeu ljudi i Boga, koji moda i nije bio najadekvatniji, ali je
u tim prilikama vjerovatno bio jedini, da bi se vjera sauvala.
Treba imati na umu i to da je unoenje razdora meu muslima-
ne, njihovo meusobno zavaanje i razbijanje njihovog jedinstva i slo-
ge taktika njihovih neprijatelja, koji ih na drugi nain ne uspijevaju
nadvladati. Naalost, u tome su nekad manje, nekad vie i uspijevali.
Tako su se pojavili novi pravci, nove sekte i nova tumaenja islamskih
propisa, koji i danas egzistiraju meu muslimanima. Njihovi pogledi i
tumaenja ponekad ne samo da nisu bili u skladu sa glavnim izvorima
nae vjere, Kuranom i Hadisom, ve je bilo i oprenih stavova i raznih
novotarija koje su se uvukle u propise nae vjere. Sve te nalete i pokuaje
udaljavanja od glavnih izvora svoje vjere, muslimani su, hvala Bogu, u
najveem broju odbacili i ostali na kursu pravog puta i ivota u okrilju
svoje iste vjere.
Jedna od muslimanskih skupina koje su se pojavile u posljednjem
ratu i iza njega u Bosni i na Balkanu je ona koja je prihvatila stavove
drugih mezheba, ili bolje reeno formirala vlastiti mezheb, koji uveliko
odstupa od tradicionalnog hanefjskog mezheba, koji je ve ustaljen i
stoljeima prihvaen na ovim prostorima. Sve to izazvalo je brojne pro-
bleme, polemike, uznemiravanja i razdor ionako krhke zajednice mu-
slimana. O tome se mnogo pisalo, prialo, polemisalo i sukobljavalo i
tako su se irili smutnja i nered meu muslimanima. Sve ta deavanja
meu nama, koja jo uvijek traju, nisu doprinijela jaanju i irenju isla-
ma. Naprotiv, izazvala su nove podjele i razilaenja, te sukobe i najee
verbalne obraune meu muslimanima, naalost ak i u damijama.
U ovim skupinama ima veliki broj estitih, pobonih i dobrona-
mjernih mladia muslimana, koji se maksimalno pridravaju propisa
svoje vjere islama i uvaju se zabrana, harama. Radi njih, radi ouvanja
zajednice muslimana je i ovo obraanje i pisanje, krajnje dobronamjer-
no i samo u ime Allaha, da pomognemo savjetom jedni drugima, jer
je vjera savjetovanje, kako je rekao i poslanik Muhammed, s.a.v.s. e-
limo da naoj omladini ukaemo da nije ispravno samo ono to im se
iz takvih krugova nudi, nego da je naa vjera vjera samilosti, blagosti
343
i uzajamnog uvaavanja, kako nas je uio onaj koji je poslan cijelom
ovjeanstvu, a na iju praksu se skoro svi pozivamo. Muhammed, a.s.,
je poslan kao milost svjetovima i on je, uistinu, bio Allahova milost
koja je hodila po Zemlji i koji je svojim rijeima, izmeu ostalog, uka-
zao kako se lijepim ahlakom dostiu najvii dennetski stepeni. U tom
duhu na narednim stranicama emo pokuati ukazati na neka shvatanja
i postupke koji nemaju opravdano uporite u naoj lijepoj vjeri, ali zato
imaju kobne posljedice po jedinstvo nae muslimanske zajednice.
Neklanj anj e u dema atu
za postavlj eni m i mamom
Jedno od pogrenih i neispravnih shvatanja pojedinaca je i shvatanje da
nije dozvoljeno klanjati za pojedinim imamima, ni dumu-namaz ni
ostale namaze. Taj svoj stav oni opravdavaju nedostacima, manjkavosti-
ma, bidatima (novotarijama) koje taj imam, po njihovom ogranienom
shvatanju, ima kod sebe, a koje ga ine nedostojnim imamske dunosti.
Oni smatraju da klanjanje za takvim imamom nije ispravno i da takav
namaz nije primljen. Kao rezultat toga imamo formiranje posebnih,
odvojenih demata, gdje oni klanjaju po sunnetu, ili u istim dami-
jama klanjaju nakon obavljenog namaza i to je najgore, javno iznose
svoje miljenje, irei tako smutnju i dovodei i imama i dematlije u
nezgodnu situaciju. U zadnje vrijeme je takoer primjetno da denaze
pojedincima, njihovim istomiljenicima, ili lanovima njihovih famili-
ja, klanjaju iskljuivo oni, jer smatraju da su oni najbolji i najprei da
to obave, a ne dotini imam u tom mjestu, koji je postavljen od strane
najviih vjerskih instanci u naoj zemlji. Takoer se vrlo esto deava da
ovi ljudi nee uope da klanjaju danazu obinom svijetu, jer smatraju
da su oni slabi ili nikakvi muslimani.
Ovi pojedinci ili ne znaju, ili ne ele da znaju, da ovakvim postup-
cima dovode u pitanje ispravnost svog namaza i namaza onih koji se
povode za njima. Toliko je hadisa u kojima Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
344
upozorava na vanost zajednikog klanjanja, odravanja jedinstva i slo-
ge u dematu. Ne treba oni da brinu za ispravnost namaza, jer je to
Poslanik, s.a.v.s., jo davno zagarantovao dematlijama, pa ak i kada bi
bilo nekih nedostataka i manjkavosti kod imama. Prvenstveno je imam
odgovoran za svoj namaz i za namaz onih koji su iza njega, jer ako on
pogrijei, dematlije imaju sevap i namaz im je ispravan, a imam je
grjean, kao to stoji u hadisu koji prenosi Ebu Hurejre, r.a.: Poslanik,
s.a.v.s., je rekao: Imami e vam klanjati, pa ako to obave kako treba, imat ete
nagradu i vi i oni, a ako oni pogrijee, vi ete imati sevap, a oni e snositi grijehe.
368

Navedeni hadis se odnosi na klanjanje u odreeno namasko vrijeme,
ali i na sve drugo to se tie zajednikog obavljanja namaza. Ibnul-Mun-
zir kae: Ovaj hadis pobija miljenje onih koji smatraju da neispravnost
namaza od strane imama prelazi na one koji su klanjali za njim. Muhe-
lleb kae: Ovaj hadis ukazuje da je dozvoljeno klanjati za bogobojaznim
imamom, a i za onim koji je grjenik, pogotovo ako bi se bojali njegova
zla.
369
U drugom hadisu koji prenosi Ebu Hurejre, r.a., Allahov Poslanik,
s.a.v.s., kae: Boriti se na Allahovom putu je vaa obaveza sa svakim pretpostav-
ljenim, bio on dobroinitelj ili grjenik, pa makar inio i velike grijehe. Duni ste
da klanjate u dematu za svakim muslimanom, bio on dobroinitelj ili grjenik, pa
makar inio i velike grijehe. Klanjati denazu-namaz duni ste svakom muslimanu,
bio on dobroinitelj ili grjenik, pa makar inio i velike grijehe.
370

Prenosi se takoer da je Hasan el-Basri upitan o klanjanju za ima-
mom koji ini neke novotarije (bidate), pa je Hasan rekao: Ti za njim
klanjaj, a on je odgovoran za svoju novotariju.
371
Ovu predaju je Bu-
harija spomenuo u poglavlju Klanjanje za imamom koji kod sebe ima
neku novotariju. Na istom mjestu Buharija biljei da je Ubejdullah ibn
Adijj ibn Hijar doao kod Osmana, r.a., kada je bio opkoljen od strane
onih koji su unosili smutnju i razdor u islamskom drutvu. On ga je
tada upitao: Ti si na imam a zapao si u situaciju u koju si ve zapao,
368
Hadis je sahih, a biljei ga Buharija 2/187 (654).
369
Pogledaj El-Feth, 2/188.
370
Hadis je zabiljeio Bejheki u uabu l-imanu, 7/3.
371
Ovu predaju biljei Buharija u Babu imameti meftun ve l-mubtedi, pogledaj El-Feth, 2/188
(659), poglavlje u Knjizi o ezanu. Ibn Hader kae da je Seid ibn Mensur ovu predaju zabilje-
io sa svojim senedom.
345
nama kao imam klanja neki ovjek koji je upleten u ovu smutnju, pa se
mi, klanjajui za njim nelagodno osjeamo, pa ta da radimo? Osman
mu odgovori: Namaz je neto najbolje to ljudi mogu obavljati, pa
ako ljudi ine dobro, ini ga i ti sa njima, a ako oni ine loe, ti se kloni
njihovih loih djela.
372
Ibn Hader kae: Iz ovoga vidimo da Osman
nije tog imama spomenuo ni po emu loem, nego je rekao da je to
njegovo klanjanje najbolji posao... Takoer, njegova izreka ukazuje na
vanost zajednikog klanjanja, pogotovo ako ima smutnje i nereda, da
se demat ne bi jo vie razjedinjavao.
373
Ove izreke i postupci nam
dovoljno govore o vanosti uvanja demata, zajednikog klanjanja, pa
ak ako bi i bilo nekih nedostataka kod imama.
Poznat je sluaj ashaba Ebu Seida el-Hudrija sa Mervanom, Mau-
vijinim namjesnikom u Medini, koji je htio da bajramsku hutbu odri
prije klanjanja bajram-namaza, kako bi natjerao ljude da sluaju nje-
govu hutbu. S obzirom da sluanje hutbe nije vadib, po miljenju ne-
kih uenjaka, ljudi bi se razilazili odmah nakon namaza i ne bi sluali
hutbu. Ovaj namjesnik je na ovaj nain htio natjerati ljude da sluaju
hutbu. Ebu Seid ga je upozorio i rekao mu da je ispravno prvo klanjati
bajram, pa onda drati hutbu. Mervan se na to ogluio i uradio je onako
kako je naumio.
374
Takoer emo navesti i sluaj drugog ashaba, Velida
ibn Ukbeta, Osmanovog, r.a., namjesnika u Kuf, koji se napio i tako u
pijanom stanju klanjao sabah-namaz kao imam ljudima. Kada je nakon
dva rekata predao selam, upitao je prisutne: Hoete li jo koji rekat da
vam dodam? Velid je bio Osmanov brat po majci i njegov namjesnik
u Kuf pet godina. Kasnije su ljudi obavijestili Osmana o tom sluaju
i kada je naao nekga da to posvjedoi, naredio je da se Velidu udari
etrdeset udaraca biem zbog tog prekraja.
375

Ove primjere sam naveo da ukaem na situacije u kojima su se
nalazili ashabi i tabiini, koji su prisustvovali ovim dogaajima a ni za
jednog se ne kae da je napustio namaz i da nije klanjao za imamom,
372
I ovo je zabiljeio Buharija na istom mjestu.
373
Pogledaj El-Feth 2/188.
374
Ovo je zabiljeio Buharija u svom Sahihu, pogledaj El-Feth, 2/49 (956), Kitabu l-idejn.
375
Ovaj sluaj je zabiljeio Buharija, pogledaj El-Feth, 7/53 (3696).
346
niti da je ponovo klanjao dotini namaz. Kod nas se, pak, nekada zbog
nebitne sitnice prigovara imamu, njegovom vjerovanju (akaidu), o nje-
mu se svata pria, pa to sve uzimamo kao opravdanje da za njim ne
klanjamo. Hvala Bogu, jo nigdje se nije ulo da je neko imamio a bio
u pijanom stanju, niti je neko pokuao da odri hutbu prije bajram-
namaza. Ako su ashabi, r.a., sve ove postupke tolerisali i za tim ljudima
klanjali, elei na taj nain da ouvaju demat i zajednicu, kako mi sebi
onda uzimamo za pravo da ne klanjamo za naim zvaninim imamima!?
Evo jo jednog primjera iz kojeg vidimo da su ashabi uvali demat
i zajednicu muslimana. Poslanik, a.s., je najavio da e doi vrijeme pa
e halife kasniti sa ikindijskim namazom. Na to ga ashabi upitae kako
e tada postupati. On im ree: Kod kue klanjajte ikindiju na vrijeme, a
kada zaui ezan, idite u damiju i klanjajte skupa sa svijetom. Nikom od njih
Poslanik nije rekao da ne klanja za takvim imamima, niti da prestane
odlaziti u damiju, nego ih savjetuje da ouvaju zajednitvo javnog kla-
njanja u damiji. Drati se zajednice i ne razdvajati se od svoje odabrane
skupine je kuransko naelo koje je izraeno u slijedeem ajetu: vrsto
se drite za Allahovo ue i ne razjedinjujte se!
376
Ebu Seid el-Hudri, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., re-
kao: Imat ete emire (pretpostavljene) sa kojima e vaa srca biti zadovoljna i nji-
ma ete teiti, a zatim e nad vama zavladati emiri koje e vaa srca prezirati a od
njihovih postupaka e vam se koa jeiti. Neki ovjek upita: Hoemo li se
boriti protiv njih? Poslanik, s.a.v.s., odgovori: Neete dok god obavljaju (i
ne spreavaju) namaz.
377
Abdullah ibn Abbas, r.a., prenosi da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao: Ko kod svoga emira (pretpostavljenog) vidi neto to ne
valja, neka se strpi (osaburi), jer ko god napusti zajednicu (demat) koliko je jedan
pedalj, pa tako umre, umro je dahilijetskom smru.
378
U svim situacijama treba uvati zajednitvo i biti pokoran svome
pretpostavljenom. U jednom hadisu Allahov Poslanik, s.a.v.s., kae: Tre-
ba da bude posluan svome pretpostavljenom, kada si raspoloen i kada si neraspolo-
376
Sura Ali Imran, 103
377
Hadis je zabiljeio Bejheki u uabu l-imanu 6/64.
378
Hadis je zabiljeio Buhari.
347
en, kada si u tekoj i u lahkoj situaciji i trebada mu daje prednost nad sobom.
379

Enes, r.a., pripovijeda od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: Budite
posluni i pokorni pa makar va pretpostavljeni bio abesinski rob, sa malom crnom
glavom!
380
Allahov Poslanik, s. a. v.s ., ovu obavezu je spomenuo i u svom
obraanju na Oprosnom hadu, gdje je, izmeu ostalog, rekao: Budite
pokorni svojim emirima, ui ete u Dennet Vaeg Gospodara.
381
Novotari j e i nj i hovo razumi j evanj e kod nas
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je u nekoliko hadisa upozorio svoje sljedbe-
nike da se uvaju bidata, tj. novotarija u vjeri, jer novotarije odvode u
zabludu. To su oni postupci koji bi mogli rezultirati iskrivljivanjem i-
stog vjerovanja, traenjem pomoi od nekog drugog mimo Allaha. Me-
utim, vrlo esto kao rezultat nepoznavanja osnovnih pravila pozivanja
na dobro i odvraanja od zla, i nerazumijevanja prioriteta u vjeri, ima-
mo pogreno razumijevanje novotarija. Kod mnogih se javlja strah od
moguih neislamskih natruha koje bi se mogle udomiti u islamu, pa
odbacuju svaku novinu i nazivaju je bidatom novotarijom. U takvoj
opreznosti se nekad zna otii i predaleko, pa se, svjesno ili nesvjesno,
prekorauju granice nazivajui bidatom sve to nije u skladu sa neijim
vlastitim vienjem islama i erijata.
Da bi se moglo tano razluiti ta je novotarija, potrebno je baciti
vie svjetla na ovaj pojam.Jedinstven stav cjelokupne uleme ehli-sunneta
je da je zabranjena bilo kakva vrsta bidata (novotarije) u islamu ukoliko
ona i najmanje naruava sadraje nama poznatih imanskih i islamskih
artova. S obzirom da je islam cjelokupan ljudski sistem ivota, mogue
se susresti i sa novinama koje mogu biti ili u skladu ili u suprotnosti sa
islamskim pogledom na svijet.
Rije bidat u arapskom jeziku ima znaenje novine, tj. neega to
ranije nije postojalo. U Kuranu se govori kako su sljedbenici Isaa, a.s.,
379
Hadis je zabiljeio Muslim.
380
Hadis je zabiljeio Buharija.
381
uabu l-iman, 6/5
348
pojaali svoj ibadet dotle da su, u elji da se to vie priblie Allahu d..
prekoraili granicu: A u srca sljedbenika njegovih smo blagost i samilost ulili,
dok su monatvo oni sami, kao novotariju, uveli. Mi ga nismo propisali, osim u
elji da steknu Allahovo zadovoljstvo, ali oni o njemu ne vode brigu onako kako
bi trebalo...
382
Ovdje je rije bidat navedena u pozitivnom znaenju, iako oni u isto
vrijeme dobijaju kritiku zbog toga to ne vode dovoljno rauna o svom
pojaanom ibadetu. Imam afja kae da se novotarija dijeli na pohva-
ljenu i pokuenu. Ona koja je u skladu sa sunnetom Boijeg Poslanika,
s.a.v.s., je pohvaljena, a ona koja je u suprotnosti sa istim je pokuena.
383

Kao primjer lijepe novotarije moe posluiti Omerova, r. a naredba., da
ljudi klanjaju teravih-namaz skupa, u dematu, pa kada ih je kasnije vidio
kako skupa klanjaju, rekao je: Divna li je ovo novotarija!
384
Imam El-Gazali takoer kae da je zabranjena svaka novotarija koja
je u suprotnosti sa Kuranom i sunnetom, tj. erijatom, dok su neke
novotarije proizvod i zahtjev vremena i potrebe ljudi.
385
On takoer u
svom Ihjau navodi i neke stroge uvare od novotarija koji u njegovo
vrijeme nisu htjeli da ulaze i klanjaju u damiji, ukoliko je ona bila po-
krivena bilo ime osim hasurom. ta bi tek sada rekli za raznolike ilime
i tepihe po naim damijama, za lampu, sijalice i pozlaene lustere, za
struju od koje sija sva damija!?
Ibn Redeb el-Hanbeli kae da je novotarija sve novo to nema
nikakvog utemeljenja u erijatu, a eli mu se pripisati, dok novotarije
koje nemaju ni utemeljenja, ni veze sa erijatom i nisu novotarije, ma-
kar to one jeziki bile.
386
Ibn Hader kae da je bidat neto novo to
nije postojalo ranije, a kada se spominje u domenu erijata, onda je ona
pokuena.
387
U hadisima Allahova Poslanika, s.a.v.s., rije bidat je na-
vedena uvijek u negativnom kontekstu, dok su h. Omer, Ebu Umame i
Abdullah ibn Omer iznijeli i mogunost pozitivnog poimanja iste.
382
El-Hadid, 27.
383
Fethu l-Bari, 17: 10.
384
Buhari, poglavlje o teravih-namazu, 1.
385
El-Gazali, El-Ihja, 2: 3.
386
Ibn Redeb, Damiul-ulum..., 160.
387
Ibn Hader, Fethu l-Bari..., 5: 156.
349
Savremeni alim i veliki savremeni autoritet u svijetu ejh El-Kara-
davi je jednom prilikom bio upitan: Da li je slikanje, odnosno foto-
grafsanje haram, tj. novotarija? ejhov odgovor je bio neobian: Dok
neprijatelji snimaju i slikaju svaki pedalj zemlje Arapa i muslimana, mi
se bavimo takvim pitanjima! elei rei da je bavljenje i ovladavanje
naunim tehnikim dostignuima obaveza, a ne zabrana.
Organi zi ranj e mevluda i sli ni h sveanosti
Islamska ulema se slae da je sveano obiljeavanje roenja (mevluda)
naeg Poslanika, s.a.v.s., neto novo i da toga nije bilo u njegovo vri-
jeme, pa ak ni u prva tri stoljea islama. Meutim, islamska ulema
se i razilazi u vezi s ovim pitanjem, pa jedni to nazivaju pokuenom
novotarijom, a drugi pohvalnom novinom. Glavni argumenti onih koji
se protive mevludskim sveanostima su da takvo neto nije postojalo u
doba Poslanika, a.s., ashaba, niti tabiina. Takav stav opravdavaju i rasi-
panjem imetka (hrane) koja se tada koristi, zatim moguom upotrebom
muzike i mijeanjem mukaraca i ena.
Argumenti onih koji doputaju mevludske sveanosti su zasnova-
ne na tome da ne postoji nikakva erijatska striktna zabrana (tekstom
Kurana i hadisa) za takvo neto, dok upotrebom analogije nalaze do-
zvolu za taj in. Ibn Hader kae da mevlud u sebi moe sadravati i
pozitivne i negativne stvari, pa ko se trudi i nastoji to provesti na vjerski
ispravan nain, onda je to dozvoljeno, a ako se tom prilikom upra-
njavaju zabranjene stvari, onda je i sam mevlud zabranjen. Dokaz za
dozvoljenu novotariju je uzeo iz primjera Muhammeda, s.a.v.s., kada je
vidio kako Jevreji Medine potuju i slave Musaa, a.s., i poste auru, te je
rekao: Mi smo prei Musau od Jevreja, pa postimo i mi auru. Na taj nain je
iskazao potovanje prema svome prethodniku i odobrio da i muslimani
upranjavaju post aure.
388
U dozvoljene sadraje mevludske sveanosti ulema ubraja sljedee:
iskazivanje zahvale Allahu, d.., uenje Kurana, hranjenje siromaha,
388
Ibn Hader, Fethu l-Bari, 3: 39.
350
davanje sadake, uenje i citiranje pobonih pjesama, poticanje ljudskih
srca na dobro i sjeanje na Ahiret. U isto vrijeme to ne smije ii na utrb
farzova, obaveza, na nain da se misli da smo time ispunili svoje glavne
dunosti prema Stvoritelju, niti da se u slavlju pretjeruje. Ako je u pi-
tanju sveanost koja e se pretvoriti samo u igru i zabavu, nedozvoljene
pjesme i sadraje, onda to ulema kategoriki zabranjuje.
389
Dobronamjernost naeg naroda je rezultirala obiajem da se kod
nas u raznim prilikama, (kao to je enidba, roenje djeteta, useljenje u
novu kuu i tome slino) organizira mevludska sveanost, kako bi se tom
inu dalo vjersko obiljeje i na taj nain izrekla zahvalnost Allahu, d..,
a ujedno i podijelila radost sa najmilijima. Tom prilikom se ui Kuran,
spominje Allah, d.., (ini zikr), donosi salavat na Muhammeda, s.a.v.s.,
iitavaju se i recituju stihovi koji govore o Poslanikovom, a.s., ivotu,
kao i drugi pouni sadraji u kojima se govori o vanosti vjerskih obaveza
i o tetnosti grijeenja. Treba podsjetiti da je organiziranje mevluda, u
vrijeme komunizma, bio jedan od vrlo rijetkih dozvoljenih povoda oku-
pljanja muslimana, gdje bi se ujedno odrao koristan vaz.
Svakako treba upozoriti da miljenja onih koji smatraju da Poslanik
i njegova dua prisustvuju ovakvim sveanostima nisu tana i nemaju
nikakvo utemeljenje u vjeri. Takoer, ne smijemo dozvoliti da organizira-
nje mevluda bude naa jedina veza sa vjerom, a da se zapostavlja namaz i
drugi obredi nae vjere. Moda ba zbog ovakvih miljenja pojedinci tako
otro kritikuju organiziranje mevluda, kao da su to skupovi u kojima se
hule i psuju vjerske svetinje. Sveukupno, ini se da su na prostoru BiH
mevludi imali znaajnu ulogu u odravanju islama, a Allah najbolje zna.
Kori tenj e tespi ha
i zaj edni ki zi kr u namazu
Oduvijek je kod nas bila praksa da se poslije namaza zajedniki zikri
(tespih ini) i da se zajedniki ui dova. I nai stariji su lijepo govorili:
389
Izzet Atijje, Bida, 417.
351
Kada se dije sijeno, treba lijepo dovriti, aludirajui time na tespiha-
nje i uenje dove nakon namaza. Meutim, jedan od novih pogleda
koji se kod nas nameu je etiketiranje ovog ina novotarijom, pa imamo
situacije kada neko mujezini da nee zajedniki da tespiha, smatrajui
da je tim inom upotpunio svoju vjeru. Nije nita drugo uradio osim
to je zbunio na narod i pokuao uvesti smutnju i razdor. Ako neko
ne eli da mujezini onako kako je uobiajeno, onda je bolje da se ne
uputa u mujezinjenje jer e tako samo poveati zbunjenost dematlija.
Imam Nevevi, poznati uenjak u komentaru Muslimovog Sahiha kae
da nema zapreke da se zajedniki obavlja zikr dok god imamo u damiji
nekoga koga tome treba poduiti.
Naa dosadanja praksa u Bosni je pokazala da imamo toliko ljudi
meu naim dematlijama koji e, ako nemaju u rukama tespih, i ako im
jo mujezin glasno ne kae ta treba da izgovaraju, samo utjeti. Pa zato
onda smeta da ljudi, ako im to olakava zikr, koriste tespih ili neko drugo
pomagalo? A ko hoe da zikri na prste, to je i bolje, neka tako postupa,
ali neka mu ne smetaju oni koji to rade pomou tespiha ili kakvog drugog
pomagala. Osim toga, tespih je kod nas oduvijek imao vjersko obiljeje.
Razmi canj e nogu u namazu
Safovi u namazu treba da budu ravni, popunjeni i ne smije ostati prazni-
na meu klanjaima. Enes, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: Poravnajte vae safove, jer ja vas uistinu vidim iza svojih lea. Dalje Enes,
r.a., kae: I mi bismo doticali jedan drugog naim ramenima i naim
nogama. Na kraju ove izreke u Meamerovoj predaji se dodaje i ovo: ...a
kada bi danas sa nekim tako postupio, odmaknuo bi se od tebe kao ne-
posluna mazga.
390
Ovaj primjer sam naveo zbog toga da vidimo koliko
su ljudi jo u vrijeme ashaba i tabiina bili osjetljivi na ovakve postupke
(prislanjanje noge uz nogu), pa kakva je tek situacija sa naim svijetom
danas. Moramo razumjeti ljude i ne smijemo ih niim uznemiravati niti
390
Ovo je zabiljeio Buharija u svome Sahihu. Pogledaj El-Feth 2: 211 (725), Kitabul-ezan.
352
iritirati. Pogotovo vrlo esto vidimo da pojedinci toliko pretjerano pri-
daju vanost prislanjanju nogu jedne do druge, a istovremeno naprave
razmak izmeu njihovih ramena po desetak centimetara, to je svakako
pogreno.
Zapravo se esto deava da ljudi, kada se neko previe gura i stie
ih u safu, jednostavno izau iz safa i onda se opet nije nita korisno po-
stiglo. Dakle, saf treba poravnati i niko ne smije nikog drugog na ovaj
nain provocirati i izazivati u namazu. Pokuajmo se to bolje skoncen-
trisati dok smo u namazu, jer nam se od tog namaza prima samo ono u
emu smo bili skrueni i skoncentrisani.
Obavlj anj e namaza po drugi m mezhebi ma
Forsiranje drukijeg naina klanjanja nije donijelo nikakve pozitivne re-
zultate u naoj sredini, nego je samo unijelo zabunu meu naim naro-
dom. Treba imati na umu meusobno uvaavanje i potivanje uenjaka
razliitih mezheba. Prenosi se da je imam afja klanjao u Bagdadu, u
blizini Ebu Hanifnog kabura, pa nije uio kunut-dovu na sabah-nama-
zu, kao to je to bila njegova uobiajena praksa i njegov stav. Kada su ga
upitali o tome, on je odgovorio: Pa zar ne zasluuje vlasnik ovog kabura
(misli na Ebu Hanifu) da bude potovan!? Imam afja je znao da je to
sredina u kojoj ljudi klanjaju po hanefjskom mezhebu i zbog toga je tako
postupio, ne elei da unosi razdor i nesporazume meu ljude.
Ponekada vidimo pojedince koji, elei primijeniti neke hadise u
namazu, koji se koriste kao argumenti u drugim fkhskim pravcima, na
taj nain unose zabunu i remete ustaljeni nain klanjanja. Zaboravljaju
da je sloga i zajednitvo farz, a da su to stvari koje su sunnet, ili ak
mustehab, samo pohvaljene. Od tih shvatanja je dizanje ruku prije i
poslije rukua, koje ima hadisku podlogu u drugim mezhebima, ali je
ouvanje nae sloge pree i vanije od toga.
Nekada pojedinci u damijama pokuavaju sve nas poduiti kako
se klanja vitr-namaz, da treba kunut-dovu uiti diui ruke i to poslije
353
rukua i tome slino. Oni zaboravljaju da je to samo jedan od naina
klanjanja vitr-namaza. Pa zar je to jedini ispravan nain, a ono kako su
nai dragi djedovi klanjali i kako danas milioni ljudi irom svijeta kla-
njaju, nije ispravno? Na ogranienost ovakvog razumijevanja vjere, kao
i upitnost ovakve namjere ukazuje i to da su zaboravili da je vitr-namaz
bolje klanjati kod kue i to na nain kako oni smatraju da je to najbolje,
a ne da ovako javno zbunjuju narod u damiji.
Di zanj e ruku pri li kom uenj a dove
i poti ranj e li ca nakon toga
Kod ovakvih pitanja se ne smijemo ograniiti samo na broure u koji-
ma su izneseni jednostrani stavovi pojedinih uenjaka. Da pogledamo
ta se govori u hadiskim zbirkama o ovom pitanju. Nije mi jasno zato
pojedincima toliko smeta dizanje ruku prilikom uenja dove i zato
to smatraju novotarijom, kada se kao primjer mutevatir hadisa navodi
upravo to da je Poslanik, s.a.v.s., dizao ruke prilikom uenja dove, u
raznim prilikama.
Abdullah ibn Abbas, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: Molite Allaha dlanovima okrenutim prema nebu, a nemojte dlanove
okretati prema zemlji, a kada zavrite sa dovom, onda rukama potarite vaa
lica!
391
Ibn Reslan, u komentaru Ebu Davudovog Sunena, kae: U
ovom hadisu imamo dokaz da je onome ko ui dovu i u njoj neto trai
sunnet da dlanove svojih ruku okrene prema nebu, a ako u dovi trai
da se prekine neko iskuenje (kao npr. kina dova, zbog sue), onda
se ruke okrenu prema zemlji. Ibn Reslan dalje nastavlja: ...Iz ovoga
hadisa se zakljuuje da onaj ko je uio dovu, nakon dove potare svoje
lice dlanovima...
392
Hakim biljei slijedeu predaju u kojoj Poslanik,
s.a.v.s., kae: Kada ui dovu, okreni svoje dlanove prema nebu, a kada zavri
sa dovom, onda svojim dlanovima potari svoje lice!
393
391
Hadis su zabiljeili Ebu Davud i Ibn Made.
392
Komentar Ebu Davudovog Sunena od Ibn Reslana, 2/452.
393
Pogledaj Et-Telhisu l-habir od Ibn Hadera, 1/250.
354
Omer ibn El-Hattab, r.a., kae: Kada god bi Poslanik, s.a.v.s., uio
dovu, nikada ne bi sputao svoje ruke dok sa njima ne bi potrao svoje
lice.
394
Takoer se u hadisu kae: Kada vjernik digne ruke prilikom uenja
dove, Allah, d.., se stidi da mu te ruke vrati prazne. Ako je ve u hadisu
tako reeno, u emu je onda zapreka da se sa tim bereketom na dlano-
vima potare lice, nakon prouene dove. Poslanik, s.a.v.s., je takoer, u
svojoj bolesti uio na svoje dlanove sure (El-Felek i En-Nas) i onda bi
tim dlanovima potirao svoje tijelo. Kada je oslabio, onda bi to radila
Aia, r.a., i potirala ga svojim dlanovima. Dova nakon namaza se prima,
pa je vrlo praktino da se tada obratimo Allahu, d.., dovom i da tom
prilikom dignemo ruke i nakon toga njima potaremo nae lice.
Bez obzira to se u senedima nekih od ovih hadisa nalaze pojedini
slabi prenosioci, ipak metn, tj. tekst ovih hadisa dosee do derede do-
brog, hasen-hadisa i nema nikakve zapreke da se po njima postupa, kako
to obrazlae veliki broj uenjaka u svojim knjigama. Moramo imati vie
razumijevanja za na narod koji je uobiajio na jedan nain klanjati, uiti
dovu i moramo obostrano imati vie razumijevanja i tolerancije, ali mo-
ramo izbjegavati i provociranje i uznemiravanje drugih, koji su pored nas.
Uvaavanj e vj erski h autori teta ( uleme)
Obaveza nas vjernika je da cijenimo i uvaavamo nau ulemu, nae pret-
postavljene i kada bismo kod njih zapazili neke greke. Nai prethodnici
su o tome vodili toliko rauna da su ak napisali i posebna djela u kojima
su govorili o potivanju i ophoenju uenika prema svojim uiteljima,
mlaih prema starijima itd. Pojedinci su sebi umislili da svijet poinje
od njih i da jedino oni pravilno primjenjuju islamske propise, a do tada
su to, kako oni kau: ...bili samo dahili i neznalice i tome slino. Ti
pojedinci nisu svjesni niti znaju cijeniti ono to su nai prethodnici, naa
ulema, uradili i koliko su se rtvovali na putu ouvanja emaneta vjere.
ta su sve podnosili kroz razliite sisteme koji su prohujali ovim naim
394
Hadis su zabiljeili Tirmizi 9/329 (3446) Ed-Davat, Hakim, Taberani i drugi.
355
podnebljem. Vrlo esto se u zatvor ilo bez ikakvog razloga, ili zbog
neke izreke koja se mogla dvojako razumjeti. ivjeli su u sistemu u ko-
jem se zbog obinog dizanja ruku prilikom uenja Fatihe svojoj majci
na denazi ilo na odgovornost, jer je to znailo opredijeljenost za vjeru
islam. A danas sreemo one koji smatraju da je dizanje ruku prilikom
uenja dove bidat, novotarija.
Ovakve osobe ne znaju uvaavati ni nae prethodnike, niti nau da-
nanju ulemu i nae vjerske predstavnike. Oni smatraju da ine najvei
dihad kada o naim vjerskim predstavnicima svata govore. Zaborav-
ljaju da im je vjerska obaveza poslunost i pokornost pretpostavljenom,
pa makar on bio abesinski rob, kako to u hadisu stoji. Na taj nain
samo ire smutnju i unose razdor meu muslimane. Allah, d.., nas
poduava kako se treba ophoditi prema onima koji su nas u vjeri prete-
kli i koji su nam prenijeli emanet vjere, pa kae: Oni koji poslije njih
dolaze, govore: Gospodaru na, oprosti nama i brai naoj koja su nas
u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima naim bude imalo zlobe prema
vjernicima; Gospodaru na, Ti si, zaista, dobar i milostiv.
395

Koliko se u islamu uvaava i potuje ulema i oni koji se bave nau-
kom, govore slijedei navodi. Ebu Derda, r.a., kae: uo sam Allahova
Poslanika, s.a.v.s., kako kae: Ko bude slijedio put traenja nauke, Allah e
mu olakati put prema Dennetu. Zaista meleki postavljaju i prostiru svoja krila
onome koji trai nauku iz zadovoljstva s tim njegovim inom. Prednost uenog
ovjeka nad pobonim ovjekom je kao prednost punog mjeseca nad ostalim zvijez-
dama. Za oprost grijeha uenjaku moli sve to je na nebesima i na zemlji, pa ak
i ribe u morskoj dubini. Uenjaci su nasljednici Allahovih poslanika, a poslanici
nisu u nasljedstvo ostavili ni zlatnika ni srebrenjaka, nego su ostavili znanje, pa
ko se toga prihvati, prihvatio se onoga to je najvrjednije.
396

Osman ibn Afan, r.a., prenosi od Allahova Poslanika, s.a.v.s., da je
rekao: Na Sudnjem danu za ljude e se zauzimati (efaat initi) poslani-
ci, a.s., zatim uenjaci a zatim ehidi.
397
Dabir ibn Abdullah, r.a., pripo-
vijeda od Allahova Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: Ueni i pobonjak e
395
Sura El-Har, 10.
396
Hadis je zabiljeio Ebu Davud.
397
Hadis je zabiljeio Ibn Made.
356
biti proivljeni, pa e se pobonjaku rei da ue u Dennet, a uenjaku
e se rei da saeka dok se zauzme za druge ljude koje je poduavao
dobru.
398
Ebu Bekrete, r.a., prenosi da mu je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: Budi uen, ili onaj koji trai nauku, ili onaj koji slua ili onaj
koji voli nauku, i nemoj biti peto, pa da bude upropaten.
399
U drugoj
predaji jedan od prenosilaca kae drugom (Ubejd ibn Hammad kae
Atau): Teko onome kod koga ne bude ni jedna od tih osobina.
Ibn Mubarek je kazao: Za ispravno traenje nauke potrebno je e-
tvero: slobodno vrijeme, novac, pamenje i bogobojaznost.
400
Katade
kae: Od mudrosti je zapisano: Blago uenom koji govori i blago ono-
me koji pomno slua.
401
Ebu Hurejre, r.a., pripovijeda od Allahova Po-
slanika, s.a.v.s., da je rekao: Ko bude traio nauku koja se trai u ime Allaha,
a on je bude traio radi dunjalukih interesa, nee osjetiti dennetskog mirisa.
402

Dabir ibn Abdullah, r.a., pripovijeda od Allahova Poslanika, s.a.v.s., da je
rekao: Ko bude traio nauku da bi se time ponosio pred uenjacima, ili raspravljao
sa neznalicama, ili time izraavao svoju pristranost nekom medlisu (halki), taj je
zasluio vatru.
403
Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: Najteu kaznu na Sudnjem danu imat e onaj uenjak od ijeg znanja nije
bilo koristi.
404

Hasan Basri, rahimehullah, kae da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., re-
kao: Ko god od ljudi odri hutbu (govor), Allah, d.. e ga pitati ta je time
elio postii? Malik ibn Dinar, kada bi god prenosio ovaj hadis, gorko
bi zaplakao, tako da nije mogao dalje govoriti. Nakon toga bi rekao:
Mislite da je meni lahko kada vam neto govorim, a ja znam da e me
Allah, d.., za to pitati na Sudnjem danu, ta sam time elio postii.
405

Kako kod traenja nauke, tako isto i kod njenog prenoenja na druge
ljude, ovjek mora voditi rauna da mu bude ispravan nijjet i da svakim
svojim poslom eli postii Allahovo, d.. zadovoljstvo. Prema tome,
398
uabu l-iman, 2/268.
399
Hadis je zabiljeio Taberani.
400
uabu l-iman, 2/272.
401
uabu l-iman, 2/278.
402
Hadis su zabiljeili Ebu Davud, Ibn Made i Hakim.
403
Hadis je zabiljeio Hakim.
404
Hadis je zabiljeio Ahmed ibn Hanbel u Zuhdu.
405
uabu l-iman, 2/228.
357
vjernik uvijek mora kontrolisati svoje srce i uvati ga od ejtanskog
djelovanja. Dabir ibn Abdullah, r.a., kae: Uenjak treba preiavati
svoje srce kao to ovjek isti svoju odjeu od prljavtine.
406
Malik ibn
Dinar, rahimehullah, kae da je u Tevratu proitao: Pravi uenjak je
onaj ije znanje pobijedi njegove hirove i prohtjeve.
407
Umj erenost u svemu
Muhammed, a.s., je milost cijelom ovjeanstvu i on se uistinu tako i
ponaao. Njegovo ophoenje prema ljudima u sredini u kojoj je ivio,
bili oni muslimani ili nemuslimani, uistinu je primjer i olienje te mi-
losti koja je hodila zemljom. Njega su uvaavali kako njegovi sljedbenici
tako i njegovi protivnici ili neistomiljenici. Nakon tako lijepih primje-
ra blagosti i susretljivosti sa ljudima, ko ima pravo da ovog ovjeka, a.s.,
prikazuje kao nekog ko je bio grub, odnosno, ko sebi uzima za pravo da
njegovu praksu, sunnet prikazuje svijetu kao neto tako naporno, kom-
plikovano i skoro neprihvatljivo u mnogim sredinama!? U narednim
redovima nastojat emo ukazati da je njegova praksa, sunnet, prilago-
diva i primjenjiva za sva vremena i sva podneblja gdje ive muslimani,
samo je treba istinski i pravilno razumjeti, kako bi se kao takva mogla
i primijeniti.
Poslanik, a.s., je za sebe rekao: Ja sam milost koja vam je poklonjena.
408

Poslan sam s milou.
409
Dalje Poslanik, a.s., savjetuje, pa kae: Smilujte
se drugima, pa e se i vama smilovati!
410
Allah me nije poslao sa potekoama niti
naporima, nego me poslao kao uitelja i onoga koji e olakavati.
411
Poslanik je
bio blag i milostiv i brinuo se za svoje sljedbenike. Allah, d.., za njega
kae: Doao vam je Poslanik, ...a prema vjernicima je blag i milostiv.
412
Njemu
406
uabu l-iman, 2/290.
407
Hadis je zabiljeio Hakim.
408
409
Hadis je zabiljeio Ahmed.
410
411
Sura Et-Tevbe, 128.
412
Sura Ali Imran, 159.
358
njegov Gospodar ukazuje da je bio drukiji i ishod njegove misije je
bio drukiji: Samo Allahovom milou ti si blag prema njima; a da si
osoran i grub, razbjeali bi se iz tvoje blizine. Zato im prataj i moli se
da im bude oproteno i dogovaraj se s njima.
413
Takoer ga Allah upu-
uje, pa kae: Ti sa svakim lijepo! I trai da se ine dobra djela, a neznalica
se kloni!
414
Pa koliko smo mi daleko od ovih kuranskih uputa, koliko
smo daleko od Poslanikove prakse?!
Blagost je osobina koja treba da krasi svakog muslimana, a pogo-
tovo onog koji poziva u vjeru. To je osobina koja sva druga djela krasi,
a njen gubitak sve ostalo kvari. Na to nas upuuje Allahov Poslanik,
a.s., pa kae: U emu god se nae, blagost to ukrasi, a gdje god je nema, to je
pokvareno.
415
Poslanik, a.s., poziva svoje sljedbenike ovoj osobini, pa
kae: Zaista je Allah Blag i voli blagost, i On za blagost daje ono to ne daje za
grubost, niti za bilo to mimo toga.
Poslanik, a.s., je bio najblae naravi i najmilostiviji prema ljudima.
Tako ga je Allah, d.., odgojio. Poznat je sluaj beduina koji je izvrio
malu nudu u damiji. Poslanik ga je zatitio od ashaba svojom blago-
u, a ashabima je nakon toga rekao: Vi ste poslani da olakavate, a
niste poslani da oteavate.
416
Upeatljiv je i primjer Poslanikovog, a.s.,
pedagokog pristupa mladiu koji je od njega traio dozvolu da ini zi-
naluk, pa ga on lijepo savjetuje i na kraju stavlja ruku na njegove grudi
i moli Allaha, d.., ovom dovom: Allahu moj, oprosti njegove grijehe, oisti
njegovo srce i uini ga moralnim! Nakon toga ovaj mladi nije ni pomiljao
na nemoral.
417
Na nama je da se upitamo kako bismo se mi ponaali i
kako bismo postupili u ovakvim i slinim situacijama.
Poslanik, a.s., je ak uio dovu za one koji su samilosni prema lju-
dima, pa u jednom hadisu stoji da je ovako uio: Allahu moj, ko god bude
nadreen ljudima iz moga ummeta, pa bude prema njima milostiv i Ti se njemu
smiluj!
418
U islamu nema zastranjivanja, pretjerivanja, nema bjeanja
413
Sura El-Araf, 199.
414
415
416
417
Hadis je zabiljeio Ahmed.
418
359
ni u jednu krajnost. Mi smo zajednica srednjeg puta i kao takve nas je
Allah, d.., u Kuranu opisao: ummeten vesetan
419
- ummet sredine,
to se takoer moe prevesti i kao umjeren. Ibn Kesir ovu rije vesetan
objanjava kao: najbolji i najplemenitiji. Prema tome, svako zastranji-
vanje u vjeri (guluvv) znailo bi skretanja sa ovog ispravnog, srednjeg
puta na koji nam je Allah, d.., u Kuranu ukazao i Poslanik, s.a.v.s.,
svojom praksom pojasnio.
Umj erenost u svakodnevni m poslovi ma
Kada pogledamo ivot naeg uzora Muhammeda, s.a.v.s., vidimo da je
on u svemu bio umjeren; u jelu i piu, jer je prakticirao kuranski ajet:
Jedite i pijte, samo ne pretjerujte; On ne voli one koji pretjeruju.
420
Poslanik, a.s.,
je takoer bio umjeren u smijanju: Poslanik se nikada ne bi (glasno, groho-
tom) smijao, ve bi se smijeio.
421
Poslanik upuuje na umjerenost u tome, pa
kae: Nemoj se puno (neumjereno) smijati, jer pretjeran smijeh umrtvljuje srce.
422

Poslanik, a.s., kao na uzor bio je umjeren u svemu, u ibadetu, u davetu,
dranju govora, duini uenja u namazu i na to je podsticao one koje ga
slijede. Dr. Jusuf el-Karadavi navodei osobenosti nae, islamske, kulture
spominje i karakteristiku srednjeg puta ili umjerenosti.
423

Osj eaj za sredi nu u koj oj se nalazi mo
Onaj ko poziva u vjeru, ili pojanjava neke vjerske propise, uvijek mora
imati u vidu gdje se nalazi, kome se obraa i da li je skupina kojoj se
obraa u stanju da razumije njegov govor, odnosno da li je to o emu
419
Sura El-Bekare, 143.
420
Sura El-Earaf, 31.
421
Hadis je zabiljeio Tirmizi u E-emailu.
422
Hadis je zabiljeio Tirmizi.
423
Pogledaj Salih Indi, Suvremeni prikaz Poslanikove linosti, str. 10.
360
govorimo odgovarajua i najvanija tema o kojoj u toj sredini treba
da govori. Ako ne budemo imali sluha i osjeaja za sredinu u kojoj se
nalazimo, moemo postii potpuno suprotan efekat od onoga koji smo
eljeli. Posluajmo izreke nekih ashaba koji nas na to upozoravaju.
Ebu Derda, r.a., kae: Na svakom mjestu treba znati ta e se rei.
Alija, r.a., kae: Ljudima govorite onoliko koliko su oni u stanju da
razumiju, zar elite da oni zanijeu vjeru u Allaha i Njegova poslanika.
Ibn Mesud, r.a., kae: Kada god ljudima pria neto to njihovi umovi
ne mogu razumjeti, taj govor e neke od njih odvesti u iskuenje (smut-
nju ili zabunu).
424
Pogledajmo kako Poslanik, a.s., upozorava Muaza
na sredinu u koju e doi i upuuje ga kako e se ponaati. alje ga u
Jemen i upozorava ga da se dri postepenosti u pojanjavanju vjerskih
propisa, pa mu kae: Zaista e ti doi meu ljude kojima je ve ranije
objavljena nebeska knjiga, pa ih pozovi da priznaju da je samo Allah
Bog i da je Muhammed Njegov poslanik. Ako oni od tebe to prihvate,
onda ih upoznaj da im je Allah propisao pet namaza dnevno. Ako od
tebe to prihvate, onda ih obavijesti da im je Allah propisao zekat, koji
bogati daju siromanim. Ako to prihvate, onda se uvaj da uzima ono
to je najkvalitetnije od njihovih imetaka i boj se dove onoga kome je
uinjena nepravda, jer izmeu nje i Allaha nema prepreke.
425

Umj erenost u dui ni uenj a u namazu
Kada ovjek klanja sam, moe da ui koliko hoe dugo, ali ne smije na
to prisiljavati druge ljude. Poznat je sluaj kada je Poslanik, a.s., klanjao
teravih-namaz, pa su se ljudi narednih noi poeli sve vie i vie saku-
pljati i povoditi za njegovim namazom. Nakon toga sljedee noi nije
nikako izaao klanjati i rekao je: Vidio sam ta ste uradili, pa nisam htio
da vie izlazim klanjati jer sam se pobojao da vam se to ne propie kao obavezan
namaz, a vi to ne mognete izdrati.
426

424
Predgovor Muslimovog Sahiha.
425
426
Hadis su zabiljeili Buharija, Muslim i drugi.
361
U pouzdanim hadisima preneseno je da se Poslanik, s.a.v.s., nalju-
tio na neke ashabe koji su predvodili demat zbog toga to su previe
dugo uili poslije El-Fatihe kao to je to bilo sa Muazom ibn Debe-
lom i Ubejjom ibn Kabom, r.a. Tako se neki ovjek poalio Poslaniku,
s.a.v.s., da ne moe prisustvovati sabah-namazu zbog toga to imam
previe dugo ui. Tada je Poslanik rekao: O ljudi, zaista meu vama ima
onih koji razgone demat. Ko od vas bude imam ljudima, neka bude umjeren u
uenju Kurana, jer zaista iza vas ima slabih, starih i ljudi sa potrebama.
427
Po-
slanik, s.a.v.s., upozorava da se ne smije oduljiti sa namazom, pogotovo
kada je neko imam drugim ljudima. Na to ukazuje slijedei hadis. Ebu
Hurejre, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Kada
neko od vas klanja kao imam ljudima, neka bude umjeren u namazu jer zaista
meu njima ima slabih, bolesnih i ljudi sa potrebama, a kada neko od vas klanja
samo za sebe, onda neka odulji koliko hoe.
428
U ovom hadisu Allahov Po-
slanik, s.a.v.s., trai od imama koji predvode namaz da budu umjereni
u uenju nakon sure El-Fatiha znajui da iza njih ima slabih, bolesnih,
starih, nemonih, ena trudnica ili dojilja, putnika i drugih osoba s
razliitim potrebama ili ogranienjima.
Umjerenost pri uenju u namazu podrazumijeva da se ne ui pre-
vie dugo poslije El-Fatihe, te da se ruku i sedda ne oteu vie nego
to treba. Sa ovim se ne misli na momenat povratka sa rukua niti na
sjedenje izmeu dvije sedde. Upravo radi toga Buharija je ovom ha-
disu stavio ovakav naslov: Poglavlje u kojem se govori o umjerenosti
imama na kijamu i potpunom izvravanju rukua i sedde. Jednom
prilikom se desilo da je Muaz, r.a., poeo na jaciji namazu uiti suru
El-Bekare. Tada je jedan ashab napustio zajedniko klanjanje, klanjao
sam za sebe i otiao kui. Neki ljudi su za njega rekli da je munafk, a
on se poalio Poslaniku, s.a.v.s., i rekao: Poslanie, ja cijeli dan radim
sa svojim devama a Muaz je doao i poeo dugu suru u namazu. Tada
je Poslanik pozvao Muaza i rekao mu: O Muaze, zar hoe da posije
smutnju meu muslimanima?
429
to znai: Zar e ti ljude razgoniti i
427
Hadis je zabiljeio Buharija 2/200 (704).
428
Muttefekun alejhi.
429
Hadis je sahih, a zabiljeio ga je Buharija 2/200 (705).
362
odvraati od vjere. Tada ga je posavjetovao da ui suru E-ems ili
Ed-Duha ili El-Eala.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., vodio je rauna o onima koji su klanjali
za njim, pa bi nekada skratio uenje iza Fatihe i uinio bi namaz umje-
renim. Ebu Katade r.a. prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
Zaista ponekad ponem da klanjam namaz i elim da due uim, ali kad ujem
pla djeteta, onda skratim uenje u namazu ne elei da oteam njegovoj majci.
430

Treba napomenuti da se mora voditi rauna o ispravnom izvravanju
namaskih ruknova i skruenosti u namazu kako ova umjerenost ne bi
dovela do kvarenja namaza, pa da ne budemo od onih koji klanjaju
namaz a namaz im se ne prima, jer je namaz ono za to emo prvo biti
pitani na Sudnjem danu.
Poslanikova tolerancija je dosezala do te mjere da bi on dozvolio da
ga njegov unuk, za vrijeme boravka na seddi, zajae, pa se on ne bi vra-
ao sa sedde sve dok on sam ne sie. Kada su ga ashabi upitali o razlogu
njegovog oduljivanja sa seddom, on je rekao: Moj unuk me zajahao
dok sam bio na seddi, pa nisam htio da ga ometam sve dok on sam nije
siao. Upitajmo sebe, kako bismo se mi ponaali, ili kako se ponaamo
kada nam se dijete samo primakne dok smo u namazu, a da ne govorimo
o tome kada bi nam sjelo na lea?! U drugom sluaju Poslanik, a.s., dri
svoju unuicu u rukama dok klanja, pa kada ode na seddu, spusti je na
zemlju, a kada se vrati sa sedde, ponovo je uzme u naruje.
Narei vanj e dobra i odvraanj e od zla
Pogrene metode su veoma esto prisutne u pozivanju u vjeru, odno-
sno davi. Pravilo je da, ako e pokuaj izmjene nekog postupka dovesti do
situacije gore nego to je bila, onda je bolje da se u to ne dira. Jedan od
najboljih primjera za to je Poslanikov, a.s., hadis, u kojem se on obraa
Aii, r.a.: O Aia, da tvoj narod nije skoro izaao iz dahilijeta, naredio bih da
430
Hadis je sahih, a zabiljeio ga je Buharija 2/201 (706).
363
se Kaba porui, pa bih izgradio na njoj ono to je uklonjeno. Vratio bih njen ulaz
na visinu zemlje, napravio na njoj dvoja vrata, istona i zapadna, i vratio bih je na
Ibrahimove, a.s., temelje.
431
O nainu obraanja ljudima govori nam i kuranski ajet u kojem
Allah, d.., nareuje Musau i Harunu da odu Faraonu, koji se uzo-
holio i za sebe rekao da je bog: Idite Faraonu, on se uistinu osilio, pa mu se
blagim govorom obratite ne bi li se pobojao i podsjetio.
432
Kada Allah nareuje
Svome Poslaniku da se ovom oholom i obijesnom ovjeku blago obrati,
kako onda mi treba da se obraamo naem narodu, koji eli neto da
naui, ali da mu se to na lijep nain objasni. U komentaru ovog ajeta
pojedini uenjaci spominju sluaj jednog ovjeka koji je bio previe
grub u svom nastupu, pa je uao kod tadanjeg halife i poeo da galami,
ukazujui mu na nedostatke i teku situaciju u drutvu. Tada ga mudri
halifa posjeti na gore spomenuti ajet i ree mu: Ti zna kako je Allah
rekao Musau da se obrati Faraonu!? Niti sam ja gori od Faraona, a nisi ni ti bolji
od Musaa, molim te da se udostoji i da lijepo kae to eli!
Od primjera koju ukazuju da treba uvaavati starije i paziti da se
njihovi osjeaji ne povrijede je sluaj kada su Poslanikovi, a.s., unuci
Hasan i Husejn vidjeli nekog starijeg ovjeka koji nije znao ispravno
uzeti abdest. Tada su mu se mudro obratili: Amida, ako ti nije teko
da ocijeni ko od nas dvojice ispravnije uzima abdest? Kada je ovjek
vidio kako oni to lijepo rade, sam u sebi je rekao: Ne zna se ko od vas
dvojice to ljepe obavlja, ali uistinu ne valja kako ja to radim. Na taj
nain je poruka stigla onome kome treba, a niko se nije naao uvrijeen.
Je li naj vei i man i zabrati
ono to j e naj tee?
Pojedini ljudi smatraju da je najbolje izabrati ono to je najtee u vjeri.
Oni misle da tako zasluuju najveu nagradu. Svakako da je to zabra-
431
Hadis su zabiljeili Buharija, Muslim, Nesai i Ahmed.
432
Sura Ta ha, 43-44.
364
njeno initi i ovjek ne smije sebi oteavati ono to mu je Allah olakao.
Enes, r.a., kae da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: Nemojte sebi oteavati, pa da
vam i Allah onda otea. Zaista su ljudi prije vas sebi oteali, pa im je Allah jo
oteao...
433
Naredni tekstovi ukazuju da to nije bila Poslanikova, a.s., praksa,
jer Allah od svojih robova ne trai da se mue i vjera nije zbog toga po-
slana. Aia, r.a., kae: Kad god je Poslanik, a.s., imao prilike da izabere
izmeu dvije stvari, uvijek bi izabrao ono to je lake ako u tome ne
bi bio grijeh, a ako bi tu bio grijeh, onda bi bio najvie udaljen od te
stvari.
434
Allah, d.., u Kuranu kae: Ta ha. Ne objavljujemo Kuran da
se mui, ve da bude pouka onome ko se boji.
435
I sve to je dobro, Mi emo tebi
olakati.
436
Ibn Kesir ovo pojanjava ovako: Sva dobra djela emo ti olak-
ati, propisat emo ti lahku, blagu i umjerenu vjeru, u kojoj nema iskrivljivanja,
niti nelagodnosti niti potekoe. Allah, d.., takoer kae: Allah eli da vam
olaka, a ne da potekoe imate.
437
Poslanikova, a.s., praksa, kao i savjet njegovim izaslanicima je uvijek
bio: Olakavajte i nemojte oteavati, obveseljavajte i obradujte ljude i nemojte ih od
sebe razgoniti!
438
Ve smo spomenuli hadis u kojem Poslanik, a.s., upozo-
rava svoje ashabe i kae im: Vi ste poslani da olakavate, a niste poslani da
oteavate.
439
Pogledajmo ta nam Poslanik, a.s., kae: Allahu najdraa vjera
je ona koja je blaga i lahka.
440
Ova vjera je lahka i nee se niko natjecati sa njom
a da ga ona nee nadjaati, pa budite umjereni i zbliavajte.
441
Zaista je ova vjera
jaka, pa u nju ulazite s blagou, jer onaj koji previe brzo tjera svoju jahalicu (pre-
tjeruje u vjeri) niti e stii tamo gdje je krenuo niti e mu jahalica ostati u ivotu.
442

Poslanik, a.s., upuuje na olakicu skraivanja namaza na putu i u
drugim situacijama i za tu olakicu kae: To vam je dar koji vam je dao
433
Ebu Davud (4904) i Ebu Jeala (3694).
434
Hadis je muttefekun alejhi.
435
Sura Ta-ha, 1-3.
436
Sura El-Ala, 8.
437
Sura El-Bekare, 185.
438
Hadis je muttefekun alejhi.
439
440
Biljei ga Buharija bez seneda u Sahihu i u El-Edebu l-mufredu, str. 109.
441
442
Ahmed i Bezzar.
365
Allah, pa primite sadaku od Njega .
443
Enes, r.a., pripovijeda da je Posla-
nik, a.s., vidio nekog ovjeka kako ide pjeice, oslanjajui se na dvoji-
cu ljudi oko sebe. Kada je upitao za njega, rekoe mu da se on Bogu
zarekao da e pjeaiti. Tada mu Poslanik naredi da uzjae jahalicu i
ree: Zaista, Allahu ne treba ovo to taj ovjek sam sebe kanjava.
444
Jednom
prilikom dok je drao hutbu, Poslanik je ugledao nekog ovjeka kako
stoji izloen suncu. Upitao je za njega, pa mu odgovorie da je to ovjek
zvani Ebu Israil, koji se zarekao da e postiti i tako stajati, nee nikako
sjedati, niti e ii u hladovinu, niti e s kim razgovarati. Tada Poslanik
ree: Recite mu neka razgovara, neka sjedne u hlad i neka dovri svoj post.
445

Ukbe ibn Amir, r.a., kae da se njegova sestra zerekla da e do Kabe
otii pjeice, bosa, pa mu je rekla da o tome upita Poslanika, a.s., pa
kada ga je upitao, on mu ree: Neka malo pjeai, pa onda neka uzjae
na jahalicu.
446
Iz ovih hadisa se razumije da namjerno izazvana patnja i
izlaganje tekoama nema nikakve podloge u propisima nae vjere i njenoj
blagosti. Imam El-Izz ibn Abdusselam kae: Nije ispravno initi ibadet
sa potekoama, jer ibadet u sebi sadri velianje Allaha, d.., a patnja
nije ni velianje ni potivanje.
447
Ibn Hader kae: Ovo ukazuje da
sve ono to teti ovjeku i nanosi bol nije vjerom propisano niti ima
potporu u Kuranu, niti u sunnetu, kao to je izloenost suncu, hodanje
pjeice bez obue i tome slino. Ibn Tejmijje, pak, kae: Ako neko sam
sebe, beskorisno, kanjava i nanosi bol, to nema nikakve veze sa naom
vjerom, jer nam je Allah naredio ono to nam koristi, a zabranio nam
je ono to nam teti.
448
Jednom prilikom je Poslanik, a.s., uao u damiju, pa je ugledao
konopac vezan izmeu dva stupa. Kada je upitao za to to slui, ashabi
su mu odgovorili da to jedna ena koristi kada joj se zadrijema dok
klanja noni namaz, pa se ona onda uhvati za taj konopac da ne padne.
Tada je on naredio da se to smakne. Poslanika preporuka je da onaj ko
443
Hadis su zabiljeili autori est najpoznatijih hadiskih zbirki.
444
Buharija, 6/177, Kitabul-ejman i Muslim, 3/1264.
445
Buharija, 6/177, Kitabul-ejman i Ebu Davud.
446
Buharija, 3/35, Kitabul-hadd i Muslim, 3/1264.
447
Kavaidu l-ahkam, 1/36.
448
El-Fetava, 22/314.
366
je pospan, u tom stanju ne treba da klanja nafle, da ne bi dove pogre-
no uio. U ovakvim prilikama bi Poslanik, a.s., rekao: Izvravajte od
ibadeta ono to moete, jer zaista Allahu nee dojaditi da vas nagrauje
sve dok vama ne dojadi da inite dobra djela.
I ashabi su se razli kovali
Ashabi su najodabranija generacija koju je Allah dao da budu drutvo
Poslaniku, s.a.v.s. Meutim, i oni su se razlikovali po svojim osobinama
i specifnostima. Neki od njih su se istakli u nekoj oblasti, drugi opet u
drugoj i to je normalna pojava. Takoer su se razlikovali po svojoj pri-
vrenosti vjeri, posveenosti nekoj vrsti ibadeta. Neki su se vie druili
sa Poslanikom, a.s., a drugi, zbog udaljenosti i posebnih obaveza, ma-
nje. Njihove naravi i ophoenja meusobno i prema drugima, takoer,
su bila razliita. Kod islamskih uenjaka poznata je strogost Abdullaha
ibn Omera i popustljivost Abdullaha ibn Abbasa. Ako je ve postojala
razliitost i kod ashaba, pa ona mora postojati i kod naeg naroda. Ne
mogu svi ljudi biti na istoj deredi privrenosti vjeri i mi toga moramo
biti svjesni.
Poslanik, a.s., istie posebnosti nekih od svojih drugova, pa kae:
Najmilostiviji od mog ummeta je Ebu Bekr, najstroiji u vjeri Omer, najiskreniji
u stidljivosti je Osman, najbolje poznaje halal i haram Muaz, najbolje poznaje
nasljedno pravo Zejd i svaki narod je imao svoga povjerenika a povjerenik moga
ummeta je Ebu Ubejde ibn El-Derrah.
449
Poznat je primjer Abdullaha
ibn Amra, r.a., koji trai od Poslanika da mu dozvoli da to vie vreme-
na provede u dobrovoljnom postu, nonom namazu, da to vie puta
proui Kuran i tome slino. Poslanik ga savjetuje da se ne optereuje
i nakon njegove upornosti, on mu kae da posti svaki drugi dan i da
nema boljeg od toga. Kada je Abdullah uao u godine i vie nije mogao
s lahkoom izvravati preuzete obaveze, a nije htio da ih napusti, onda
je rekao: Kako sree da sam prihvatio od Poslanika olakicu koju mi je
449
Hadis je sahih, Ahmed, Tirmizi, Ibn Made i drugi.
367
nudio.
450
Kasnije je sam Abdullah priznao da je sebe opteretio, pa mu
je to Allah uinio tekim.
Nasuprot ovom spomenutom primjeru navedimo sluaj ashaba
koji se interesuje samo za farzove, pa i za njega Poslanik obeava De-
nnet. Ebu Hurejre, r.a., kae da je neki beduin doao Poslaniku, s.a.v.s.,
i rekao: Allahov Poslanie, uputi me na djelo za koje u, ako ga budem
radio, ui u Dennet. On mu je rekao: Oboavaj Allaha i nemoj Mu
pripisivati druga, klanjaj propisane namaze, daji obavezni zekat i posti mjesec
ramazan. Tako mi onoga u ijoj ruci je moj ivot, ree beduin neu
ovome nita dodavati, niti u ta od toga oduzimati. Kada je on otiao,
Poslanik, s.a.v.s., je rekao: Ko eli da vidi ovjeka iz Denneta, neka pogleda
u ovoga ovjeka.
451
U vrijeme Poslanikovog, s.a.v.s., ivota desilo se nekoliko sluajeva
krenja vjerskih propisa od strane ashaba, pa i pored toga je Poslanik sa
njima fno razgovarao, nije dozvoljavao da se sa njima neko ismijava,
nego se prema njima korektno odnosio. Dok je jedan ashab bio bie-
van i udaran zbog ponovnog pijenja alkohola, neko od prisutnih ree:
Allah te ponizio! Poslanik, s.a.v.s., na to ree: Nemojte biti pomonici
ejtanu protiv svoga brata!
452
Kada je Poslanik, s.a.v.s., htio da klanja de-
nazu-namaz eni koja je nakon injenja zinaluka kamenovana, neko od
ashaba ree: Pa zar e njoj klanjati denazu? Tada Poslanik, s.a.v.s.,
ree: Ona se uistinu tako iskreno pokajala, kada bi se njena tevba razdijelila na
sve stanovnike Medine, svima bi doteklo.
453

Poslaniku, a.s., se navodi primjer pobone ene koja danju posti a
nou klanja. On na to kae da e ona u Dehennem zato to je nou
obilazila komijska vrata, prislukivala njihov razgovor, prenosila tue
rijei i time zavaala komije. Takoer Poslanik, a.s., upozorava da e
jedna ena u Dehennem zato to je zatvorila maku i nije joj dala ni
hranu ni pie. Nasuprot tome navodi sluaj ene koja je inila zinaluk,
pa je napojila ednog psa i bit e joj oproteno.
450
Buharija i Ebu Davud.
451
Hadis su zabiljeili Ebu Davud 13/156 (4776), Tirmizi 6/128 (2061) i drugi.
452
Buharija, 8/197, Kitabu l-hudud.
453
Buharija, Muslim i Ebu Davud.
368
Pogledajmo Poslanikov, a.s., nain poduavanja ashaba i ukazivanja
na greke. Muavija ibn Hakem, r.a., pria: Jednom prilikom dok sam
klanjao sa Poslanikom, jedan ovjek je kihnuo, pa sam mu u namazu
rekao: Jerhamukellah! (Allah ti se smilovao!) Prisutni su me presjekli
svojim otrim pogledima. Ja sam tada rekao: Teko mojoj majci, to
me tako gledate? Tada su mi oni svojim rukama pokazali da utim, pa
sam uutio. Kada je Poslanik zavrio sa namazom, ja nisam vidio boljeg
i paljivijeg odgajatelja i uitelja od njega. Tako mi Allaha, niti me je
kritikovao, niti me udario, niti mi je ta runo rekao, nego mi je na lijep
nain rekao: Zaista u namazu ne prilii da se ita govori, osim Subha-
nallah, Elhamdulillah i uenja Kurana.
454

Pretj erano sli j eenj e samo ashaba
Kada itamo tekstove nekih ljudi, primjeujemo da oni toliko nagla-
avaju da treba slijediti samo ashabe, i oni to toliko nameu da se stie
dojam da im je miljenje i stav nekog od ashaba skoro vanije od mi-
ljenja samog Poslanika, s.a.v.s. U prethodnim redovima bilo je rijei o
tome kako je naa dunost da potujemo i uvaavamo ashabe i cijenimo
njihov trud koji su uloili u pomoi Poslaniku, s.a.v.s., i sve ta su ura-
dili na putu ouvanja vjere.
Uz svo potivanje te najodabranije skupine koju je Allah, d.., oda-
brao da budu drutvo Poslanika, s.a.v.s., moramo naglasiti da je jedino
Poslanik, a.s., zatien od grijeenja, masum, a svi ostali, meu kojima
su i potovani ashabi podloni su grekama. Ovo to sam rekao ni u
kojem sluaju ne umanjuje vrijednost i zasluge ashaba, nego to kaem
u kontekstu uzimanja fkhskih propisa iz njihovih rijei i postupaka.
Ako po nekom pitanju imamo jasan kuranski tekst, ili pouzdan hadis,
onda nema potrebe da uzimamo miljenja nekog od ashaba, pogotovo
ako bi to miljenje bilo u bilo kakvoj koliziji sa ova dva izvora. Kada se
desi da po nekom pitanju nemamo jasan kuransko-hadiski tekst, onda
454
Muslim,1/381, Kitabu l-mesadid.
369
pribjegavamo miljenju i izrekama ashaba, r.a., koja nam u takvim situ-
acijama slue kao pomo i utjeha po odreenom pitanju, ali ni u kojem
sluaju njihova miljenja ne mogu biti na stepenu obavezivanja vjernika
po nekim postupcima, kao to je to sluaj sa prva dva izvora nae vjere.
Kada se kae: Slijedimo samo ashabe, postavlja se pitanje: Koje
ashabe slijediti u situaciji kada se i oni po nekim pitanjima razilaze. Svi-
ma nam je poznato koliki znaaj i ulogu ima Kuran u ivotu muslima-
na. Ali i u tako znaajnom segmentu bilo je nesporazuma oko razliitih
itanja (kiraeta) Kurana, pa je i sam Muhammed, s.a.v.s., intervenisao
meu ashabima. U jednom zanimljivom predanju Omer ibn Hattab,
r.a., pria: Za ivota Allahova Poslanika s. a. v.s ., uo sam Hiama ibn
Hakima kako ui suru El-Furkan. Posluao sam njegovo uenje i primi-
jetio da se razlikuje od onoga kako je mene Boiji Poslanik s.a.v.s., na-
uio. Umalo ga jo u toku namaza nisam zgrabio, ali sam se strpio dok
nije predao selam, a onda sam ga stisnuo njegovim ogrtaem i upitao:
Od koga si nauio ovu suru? Nauio me je Boiji Poslanik s.a.v.s.
rekao je. Lae rekoh mu Boiji Poslanik, s.a.v.s., je mene na-
uio toj suri drukije nego to si ti sad uio! Poveo sam ga nakon toga
Boijem Poslaniku s.a.v.s., kome sam rekao: uo sam ovoga kako ui
suru El-Furkan drukije nego to si ti mene poduio. Boiji Poslanik
s.a.v.s., ree: Pusti ga! Ui, Hiame (da ujem)! Uio je pred njim
isto onako kako sam ga i ja uo da ui, a Allahov Poslanik s.a.v.s., ree:
Tako je objavljena!Ui ti, Omere! ree nakon toga. Ja sam uio
onako kako je mene poduio, pa Boiji Poslanik s.a.v.s., ree: I tako je
objavljena. Ovaj je Kuran, doista, objavljen na sedam naina uenja, pa
uite kako vam je lake!
Danas u svijetu ima deset priznatih naina uenja Kurana (kirae-
ta), a oni opet svoje rivajete i vedhove (varijante). Postavlja se pitanje:
ako na polju uenja Kurana imamo bogatstvo u raznovrsnoj ispravnosti,
kojeg emo, onda, ashaba / ashabe slijediti? Naravno, mi sve ashabe
volimo i cijenimo, ali ne smijemo sebi dozvoliti da favorizujui neke od
njih iskljuujemo mogunost i djelovanje drugih.
370
Svetost i vota nevi ni h osoba
Primjetno je da pojedinci sebi uzimaju za pravo da presuuju po svom
nahoenju i svojim stavovima, te sebi uzimaju za pravo da nekog pro-
glaavaju nevjernikom i otpadnikom od vjere, pa nakon toga progla-
avaju njegovu krv dozvoljenom i na taj nain nanose veliku tetu i
islamu i muslimanima. Jo je alosnija situacija to se na putu njihovih
provoenja erijatskih sankcija nalaze najblii lanovi njihovih fami-
lija, majke, oevi, sestre i tome slino. Oni ih vrlo esto smatraju pri-
jestupnicima, koji, po njihovom miljenju, zasluuju najteu kaznu, a
to je ubistvo. Takvi stavovi i takva miljenja su daleko od pravog islam-
skog stava i razumijevanja, gdje je ljudski ivot svetost i niko nema pra-
vo da ga ugroava i uznemirava, a kamoli da ga oduzima. Pogledajmo
kuransko-hadiske tekstove koji govore o ovoj temi.
Allah, d.., u Kuranu kae: Ko ubije nekog koji nije ubio nikog, ili ono-
ga koji na Zemlji nered ne ini, kao da je sve ljude poubijao: ako neko bude uzrok
da se neiji ivot sauva, kao da je svim ljudima ivot spasio...
455
Abdullah ibn
Omer r.a. je jednom prilikom pogledao u Kabu i rekao: Velianstvena
si i asna Kabo, ali je ast jednog muslimana, kod Allaha, d. , vrjednija
i vea od tvoje asti.
456

Kako bi se zatitio i sauvao ljudski ivot, islam je zabranio zlostav-
ljanje i ugroavanje bilo ijeg ivota, asti, imetka, i svega drugog na to
svako ivo stvorenje ima pravo. Islam regulie prava svakog ovjeka na:
vjeru, ivot, razum, porijeklo, ast i imetak. U skladu s tim islam je za-
branio oduzimanje ivota na bilo koji nain: ubistvom, samoubistvom,
pobaajem, zakopavanjem ive enske djece, koje je bilo rasprostranje-
no u predislamskom dobu. Allah d.. u Kuranu kae: I kada iva
sahranjena djevojica bude upitana zbog kakve krivice je ubijena.
457

455
Sura El Maide, 32.
456
Tirmizi.
457
Sura Et Tekvir, 8-9.
371
Zabrana ubi j anj a
Allah, d.., u Kuranu kae: Onome koji namjerno ubije vjernika, kazna
e biti Dehennem, u kome e vjeno ostati; Allah e na njega gnjev Svoj spustiti
i proklet e ga i patnju mu veliku pripremiti.
458
Burejde, r.a., prenosi da je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Ubistvo vjernika je kod Allaha, d.., tee
od propasti itavog dunjaluka.
459
Abdullah ibn Mesud r.a. pripovijeda od
Allahova Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: Prvo za to e ovjek polagati raun
na Sudnjem danu je namaz, a prvo to e se meu ljudima presuditi jesu ubistva i
prolijevanje krvi.
460
Abdullah ibn Abbas, r.a., je smatrao da ubica nema
pravo na pokajanje, pojanjavajui to hadisom u kojem Allahov Posla-
nik, s.a.v.s., kae: Doi e ubijeni ovjek na Sudnjem danu, u jednoj ruci nosei
svoju glavu, a drugom rukom vukui onoga koji ga je ubio a krv e iktati iz nje-
govog vrata - pa e obojica stati pred Allaha, d.., i ubijeni e rei: Gospodaru,
ovaj je mene ubio. Tada e Allah, d.., rei ubici: Teko tebi, i bie baen u
dehennemsku vatru.
461

Hasan prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Nisam ni
zbog jednog grijeha toliko puta molio svoga Gospodara, kao to sam
ga molio da oprosti ubici, pa mi nije usliao molbu.
462
Ebu Derda,
r.a. pripovijeda od Allahova Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: Nadati
se da e Allah oprostiti svaki grijeh, osim irka i namjernog ubistva
muslimana.
463
Abdullah ibn Omer, r.a., pripovijeda od Allahova Po-
slanika, s.a.v.s., da je rekao: Vjernik je u prostranstvu svoje vjere sve dok ne
ubije nekoga koga nije smio ubiti. A Abdullah ibn Omer, r.a., kae: Od
najgorih situacija u koje ovjek moe zapasti a iz kojih nema izlaza je
da nekoga bespravno ubije.
464
Abdullah ibn Mesud, r.a., pripovijeda
od Allahova Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: Nije dozvoljeno ubiti ono-
ga ko svjedoi da nema drugog boga osim Allaha i da sam ja Allahov
458
Sura En Nisa, 93.
459
Nesai 7/83.
460
Nesai.
461
Tirmizi i Nesai.
462
Kurtubijev tefsir.
463
Hadis je sahih, Ebu Davud.
464
Fethul-Bari, 12/188.
372
Poslanik, osim u tri sluaja: oenjenu osobu koja uini zinaluk, osobu
koja bespravno ubije drugu osobu i osobu koja napusti svoju vjeru i
zajednicu.
465

Ibn Hazm, rahimehullah, kae: Najvea dva grijeha kod Allaha
d.., nakon irka su: ne klanjati farz-namaz (u propisano vrijeme) i
ubiti vjernika ili vjernicu bez razloga.
466
Propisi islama su toliko pre-
ventivni po pitanju upotrebe oruja da su zabranili bilo kakav gest ili
potez koji moe rezultirati straenjem ili ranjavanjem, pa makar to bilo
i u ali. ak je zabranjeno da neko u ali upire oruje prema drugom.
Ebu Musa el-Eari, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
Ko protiv nas bude nosio oruje, taj ne pripada nama.
467

I na kraju molim Uzvienog Allaha da uini da naa djela budu
samo u ime Njega, da nai postupci budu onakvi kakve On voli, da
nae ponaanje, prakticiranje vjerskih propisa, pozivanje drugih u vje-
ru, bude na najljepi nain i da bude u skladu sa onim kako je to inio
Muhammed, s.a.v.s. Amin!
465
Buhari i Muslim.
466
El-Muhalla, 10/342.
467
Buhari 8/90 i Muslim 1/97.
Ep i l og
375

Mumbai - reputaci j a i slama j e u opasnosti
ejh Selman el-Avde
468

Nema nikakve sumnje u to! Teroristiki napadi koji su se nedavno desili
u Mumbaiju, u Indiji, i koji su odnijeli ivote 143 civila i ranili jo 370
drugih su gnusni. Osjeam veliku bol i alost zbog nevinih rtava ovih na-
pada. Takoer osjeam veliku alost zbog svoje vjere. Islamu je ovim na-
padima uinjena nepravda. Globalna reputacija islama je teko ranjena.
Moje srce se gri u bolu i ne mogu a da ne upitam: Oni koji su
poinili ova uasna djela - jesu li oni zaista muslimani? Jo oekujemo
konanu potvrdu o vjerskoj pripadnosti poinilaca, ali veina dokaza
govori da su imali neku islamsku orijentaciju i da su se nazivali diha-
distima. Bili su mladi - po nekim izvjetajima 24 ili 25 godina - i treba-
la im je uputa, perspektiva i iskustvo njihovih starijih. to se tie zloina
koje su poinili u ime milijardi muslimana diljem svijeta, ili ak u ime
stotina muslimana u Indiji, nanijeli su veliku nepravdu naoj vjeri.
Treba da se bojimo Allaha i da ne blatimo nau vjeru. Poslanik Muha-
mmed, koga je Allah poslao kao milost cijelome ovjeanstvu, suzdrao se
od napada na dvolinjake koji su kovali zavjeru protiv muslimana dok su
ivjeli meu njima i pod njegovom vlau. On ih je mogao lahko dokraj-
iti na nain koji je izabrao, ali je odluio da im pokae milost i mir obja-
snivi to rijeima: Nikada niko nee moi rei da Muhammed ubija svoje drugove.
Sada, nakon napada u Mumbaiju cijeli svijet, a posebno mediji,
govore o islamu i pojedinana je odgovornost svakog muslimana da ima
zreo, jasan i artikuliran stav o ovoj vrsti zloina.
468
Izvor: http://www.islamtoday.com/showme2.cfm?cat_id=29&sub_cat_id=2034. Preveo A.
Alibai.
376
To to smo vidjeli u Mumbaiju Allah mrzi. Vjerujemo iz dubine
svoga srca da Allah ovo mrzi. Umorstvo ljudi koji su odsjedali u tim ho-
telima, svakojakih ljudi - i svetaca i grjenika podjednako, je najobinije
i najjednostavnije umorstvo i kao takvo je neprihvatljivo.
Ovo posebno naglaavam islamskim uenjacima u Indiji i islam-
skim organizacijama u toj zemlji: ne oklijevajte da osudite zloine u
Mumbaiju najjasnijim i najodlunijim rijeima. Ovo nije vrijeme za
opravdanja i izgovore.
Cijeli svijet mora osuditi ovo to se desilo. Ako su Amerika, Brita-
nija i Evropa u bolu zbog onoga to se desilo i ako mogu progovoriti,
onda mi muslimani moramo biti na elu onih koji iskazuju svoju bol i
osudu. Moramo biti zgroeni takvim zloinima, i to ne samo zbog toga
to nam naa vjera nalae da to osjeamo, ve i zbog toga da ne budemo
stavljeni u isti ko sa poiniocima tih zloina i da nas ne bi na bio koji
nain smatrali podrkom tim zlikovcima.
Allah nam nareuje: O vjernici, dunosti prema Allahu izvravajte, i
pravedno svjedoite (El-Maide, 8). On nam takoer kae: O vjernici, budite
uvijek pravedni, svjedoite Allaha radi (En-Nisa, 135). Ovi ajeti trae da
budemo jasni i iskreni u osudi zloina iz Mumbaija. Pozivam svoju dje-
cu i svoju brau u vjeri da se boje Allaha, da se boje za reputaciju svoje
vjere i za ugled svoga Poslanika. Misija nas muslimana je da ljudima
popravljamo njihove ivote, ne da ih uzimamo.
Allah veli: Ko ubije nekoga ko nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji
nered ne ini - kao da je sve ljude poubijao. A ako neko bude uzrok da se neiji
ivot sauva, kao da je svim ljudima ivot sauvao (El-Maide, 32).
Kada emo se probuditi i vidjeti razum? Kada emo preuzeti i od-
govornost za svoju vjeru? Kada emo se poeti ponaati kao neko ko
shvata da postoji 1,5 milijardi muslimana u svijetu koji s nama dijele
na vjerski identitet? Ima li ikakvog smisla blatiti i poniavati njihov
obraz? Koliko e muslimana u Indiji sada patiti zbog onoga to se desi-
lo? Mi moramo progovoriti!
Anoti rana l i s ta p re p orue ne
l i te rature
379
pr e p or u e na l i t e r at u r a
Rezolucija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini o tumaenju islama i
drugi tekstovi. Sarajevo, El-Kalem, 2006. Ovaj zbornik sadri neko-
liko znaajnijih tekstova o prakticiranju islama u nas. Pored dvije
fetve o tumaenju i prakticiranju islama u nas, tu je i tekst profe-
sora Fikreta Karia o elementima islamske tradicije Bonjaka te
Islamska povelja Svjetske unije islamskih uenjaka. Uz ovaj zbornik
treba jo itati i Deklaraciju evropskih muslimana Reisu-l-ule-
me dr. Mustafe Ceria, koju je Rijaset IZ u BiH usvojio kao svoju
(www.rijaset.ba) i Povelju muslimana Evrope Federacije islam-
skih organizacija u Evropi (www.bosanskialim.com).

Tariq Ramadan, Evro-ameriki muslimani i budunost islama, Sarajevo,
Udruenje ilmijje IZ u BiH, 2007. Knjiga se bavi teorijskim pita-
njima interpretacije islama u evropskom okruenju i onim to to
znai u praksi i to u nekoliko sfera: duhovnosti, islamskom obrazo-
vanju, politikom angamanu, ekonomiji, meuvjerskom dijalogu
i kulturi. Autorov cilj je razumjeti univerzalnost poruke islama i
osvijetliti sredstva koja nam omoguavaju da ivimo u okvirima za-
padne civilizacije potujui sebe i druge. U tom nastojanju on po-
lazi od Kurana i Sunneta, potujui i koristei metodologiju klasi-
ne uleme ali i ide dalje: ponovo ita kuransko-sunnetske tekstove,
redefnira pojmove, ponovo vri klasifkacije itd. To ini jer vjeruje
da istinske reforme islama nema bez vjernosti njegovim izvorima i
normama njihova itanja.
380
Taha Dabir el-Alvani, Etika neslaganja u islamu, Sarajevo, Visoki sa-
udijski komitet za pomo BiH, 1996. Etika neslaganja je obja-
njenje normi koje islam postavlja za uesnike u intelektualnim
raspravama i dijalozima. Ona nam izlae vie principe i intencije
erijata koje muslimanima otvaraju mnogo ire vidike nego li to
ine sitniave debate o detaljima zakona i sitnim razlikama izmeu
razliitih teolokih argumenata. Kako je knjiga prvotno bila nami-
jenjena suprotstavljenim islamskim politikim strujama u jednom
dijelu muslimanskog svijeta, autor je veinom navodio primjere iz
klasine povijesti pravne nauke islama. Posebnu panju je posvetio
analizi primjera neslaganja ranih pravnika islama; razlika koje su
bile zadrane unutar akademskih okvira i kojima nije dozvoljeno
da evoluiraju u neprijateljstvo meu uesnicima u raspravi. Razlike
nikad nisu zaslijepile rane uenjake u toj mjeri da previde osnov-
ne namjere erijata ili svoju odgovornost. U poglavljima o nekim
od najveih linosti muslimanske znanstvene i politike povijesti
savremeni musliman moe nai praktine primjere suzdranosti i
razumijevanja. U tome lei i vrijednost ovoga djela. Ponovno oiv-
ljavanje duha tolerancije i razumijevanja omoguit e dananjim
muslimanima da s nadom gledaju u budunost- navodi se u pred-
govoru knjige koja bez sumnje moe posluiti kao korisno tivo
svim onim islamistikim pravcima koji promoviu iskljuivost i
koji trebaju izgraditi vlastiti platformu za meumuslimanski dija-
log i duh islamskog pluralizma.
Louay M. Saf, Mir i granice rata, Sarajevo, Bemust, 2004. Ovo kratko
djelo dr. Safja daje odlian klasini pregled stvarnog znaenja poj-
ma dihad u islamskoj tradiciji, kao i historijski kontekst nastanka
nekih od propisa koji se veu za propise dihada u islamskom pra-
vu.
Ibn Tejmijje, Opravdanja za greke velikih uenjaka i imama. Ova knjiga
jednog najveih autoriteta ehlu hadiske kole miljenja odlian je
An o t i r a n a l i s t a p r e p o r u e n e l i t e r a t u r e
381
primjer kako su ranije generacije muslimana batinile islamski plu-
ralizam. Autor u ovom djelu pokazuje kako smatra da je prirodno
da se uenjaci razlikuju u miljenju i da postoje razliiti stavovi o
istom pitanju, a sve to zbog razloga koje je pisac naveo u ovoj knji-
zi. Ibn Tejmijje naglaava kako razliiti pristupi istom problemu
meu ulemom nisu bili razlozi za meusobnu netrpeljivost, vrije-
anje i iskljuivost. Ova knjiga je znaajna i zbog toga to brojni
mladi islamisti koji se danas pozivaju na Ibn Tejmijju pokazuju
sklonost ka netrpeljivosti prema svakome onome ko ima drugaije
miljenje od njih.
Jusuf el-Karadavi, Razumijevanje Sunneta, Sarajevo, Bemust, 2001.
Knjiga pojanjava osnovne principe ophoenja sa vjerovjesnikom
tradicijom, i to iz perspektive pravnika, ali i daija (misionara isla-
ma). Druga tema ovoga rada je defnisanje nunih principa i smjer-
nica za ispravno razumijevanje sunneta daleko od skuenosti do-
slovnjaka koji se zaustavljaju kod vanjs kih znaenja, a zanemaruju
intencije; koji dre do forme sunneta a zapostavljaju njegov duh, ali
i od pretjerane feksibilnosti nemarnih priuenjaka koji u kuu ne
ulaze na vrata; koji se uputaju u ono to ne znaju raditi, i o Bogu
i Njegovu poslaniku govore ono to ne znaju. Ova knjiga na jedan
vrlo konstruktivan nain trasira smjernice srednjeg i umjerenog
puta u jednoj jako bitnoj temi kakva je razumijevanje sunneta.
Ali M. e-erif i drugi, serijal knjiga o revidiranim stavovima egipatske
El-Demaa el-Islamijje: 1) Zabrana pretjerivanja u vjeri i proglaa-
vanja muslimana nevjernicima (Hurmetu l-guluvv f d-din ve tekfri
l-muslimin),
469
2) Rasvjetljavanje greaka koje su se desile u dihadu
(Taslitu l-adva ala ma vaka f l-dihad mine l-ahta), 3) Savjet i po-
janjenje o ispravljanju shvatanja onih koji podstiu na dobro i odvra-
aju od zla (En-Nushu ve t-tebjin f tashih mefahimi l-muhtesibin)
i 4) Inicijativa obustavljanja nasilja- erijatska vizija i realan pogled
469
Prevedena na bosanski u cijelosti.
382
(Mubaderetu vakf l-unf: ruje erijje ve nazre vakiijje), sve izdate
u Kairu, Mektebetu t-turasi l-islami, 2002. Autori ovog serijala
su lanovi tzv. historijskog rukovodstva egipatske El-Demaa el-
Islamijje ili lanovi Medlisu -ura (Savjetodavnog tijela koje je
upravljalo pokretom) koji su revidirali svoje stavove: Zuhdi Kerem,
emir Organizacije, Nadih Abdullah Ibrahim, njen glavni ideolog,
Ali M. e-erif, jedan od najutjecajnijih lidera, Osama Ibrahim Ha-
fez, daleko najpopularniji lider meu sljedbenicima Organizacije,
Asim Abdulmadid Muhammed, lan Medlisu -ura.
470
Nakon to je historijsko rukovodstvo El-Demaa el-Islamijje
1997. god. obznanilo da odustaju od koritenja nasilja u cilju pro-
movisanja vlastite verzije islamizacije drutva koju zagovaraju, iz-
dali su serijal od etiri knjige (kasnije je tampana i peta) u kojima
su istom argumentacijom utemeljenom na islamskoj tradiciji koju
su koristili da opravdaju nasilje, osporili stavove onih koji kori-
tenje nasilja pravdaju islamom. U ovom serijalu oni su upozorili
na greke koje su poinili u razumijevanju islamske tradicije jasno
korigujui svoje ranije stavove koji su hiljade mladia odvele u na-
silni konfikt sa dravom i muslimanskom zajednicom. Serijal ima
poseban znaaj zbog imena autora koji ga potpisuju, jer se radi o
ljudima koji su u dihadskim krugovima bili neprikosnoveni au-
toriteti.
Kao i veina knjiga tzv. pokajnika i ovaj serijal i dalje sadri niz kon-
traverznih stavova koje se teko mogu pomiriti sa tradicionalnim
islamskim uenjem, ali je bitno da i takvi stavovi predstavljaju znaa-
jan iskorak od ekstremistikih stavova koje su ranije zastupali. Ono
zbog ega ovo tivo moe biti interesantno jeste to to se u njemu
argumentima koji su prihvatljivi sljedbenicima dihadskog menheda
ili metodologije shvatanja i ivljenja islama osporavaju njihovi teo-
loki dokazi kojima pravdaju nasilje, ekstremizam i iskljuivost.
Muhamed bin Hussin el-Kahtani, urednik, Fetve uleme o mranim do-
gaajima (Fetava el-eimme f en-nevazil el-mudelhime). Radi se o
470
lanovi historijskog rukovodstva El-Demaa el-Islamijje se jo i Muhammed E. Derbala,
Fuad ed-Devalibi i Hamdi Abdulazim Abdurrahman.
An o t i r a n a l i s t a p r e p o r u e n e l i t e r a t u r e
383
zbirci fetvi koje je izdala saudijska ulema, a koja je tampana nakon
to su se u Kraljevini poeli deavati teroristiki napadi u kojima
su akteri bili mladii koji sebe smatraju sljedbenicima selefzma.
Zbirka je prevedena u cijelosti na bosanski jezik ali jo nije objavlje-
na. Radni naslov prijevoda je Stavovi islamskih uenjaka Saudijske
Arabije po pitanju terorizma u ime islama.

Iz re ce nzi j e
387
Sa zadovoljstvom sam iitao hrestomatiju pod naslovom Savremene
muslimanske dileme Hrestomatija ima za cilj pruiti prvenstveno
mus limanima, ali i drugima, uvid u doktrinarne, erijatskopravne, po-
vijesne i druge pretpostavke za uspostavljanje istinskog razumijevanja i
plodotvorne saradnje na svim poljima prije svega meu muslimanima,
a zatim i s pripadnicima drugih religija, kultura i tradicija, to je u in-
teresu, kako pojedinanih drutvenih zajednica, tako i ovjeanstva u
cjelini.
Prireiva, detektirajui glavne prepreke koje stoje na putu boljeg
raumijevanja i konstruktivnije i uspjenije saradnje, uvrtava u hresto-
matiju tekstove koji govore o iskljuivosti sa svom lepezom uzronika
i posljedica do kojih ona dovodi. U prvom redu rije je o ekstremiz-
mu koji u krajnjoj instanci rezultira proglaavanjem drugog muslimana
nevjernikom, te o terorizmu kao jednoj od najpogubnijih posljedica
pogrenog razumijevanja univerzalnosti islama, te pogrenog razumije-
vanja aktualnog stanja u kojem se muslimani nalaze.
Ova hrestomatija je, odreenije kazano, nastojanje da se prodre u
ekstremistiku ideju i principe djelovanja utemleljenog na toj ideji, da
se ukae na posljedice takvog razumijevanja i prakticiranja islama, kako
bi se preduprijedila pojava radikalnih ideja meu muslimanima, prven-
stveno, na ovim bosanskohercegovakim prostorima.
Prireiva je uzeo u obzir veliki broj pitanja: od onoga kako mu-
slimansku zajednicu uiniti to kompaktnijom, kako izbjei sve vrste
iskljuivosti i ekstremizma, do pitanja djelovanja muslimana na Zapa-
du. U okviru ovog posljednjeg ukazuje se na to da muslimani konano
trebaju izai iz pozicije onoga koji traga za izgubljenim identitetom i s
veim samopouzdanjem doi u stanje da prezentirajui nemuslimani-
388
ma islamske principe u svoj njihovoj irini, univerzalnosti i aktualnosti
ukau na islam kao zajedniko dobro svih ljudi koje im moe pomoi
da u svim sferama svoga djelovanja, bez obzira na prostor i vrijeme,
budu jo uspjeniji i bolji.
S paljivo odabranim tekstovima autora razliitih provenijenci-
ja, i bez obzira na sasvim razumljivu razliitost u njihovom kvalitetu,
hrestomatija je, zasigurno, ostvarila svoj cilj. Sagledavajui sva pitanja
koja su prezentirana u ovoj hrestomatiji, nain njihovog prezentiranja
i obrade te potrebu za ovakvim tivom smatram da je hrestomatija
Savremene muslimanske dileme kvalitetno uraena i sa zadovoljstvom je
preporuujem za publiciranje.
dr. Zuhdija Hasanovi

Savremene Muslimanske Dileme

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Savremene Muslimanske Dileme

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

s a v r e m e n e m u s l i m a n s k e d i l e m e

Pluralizam, ljudska prava, demokratija, pravda, dihad, ekstremizam, terorizam

ejh dr. Jusuf el-Karadavi kae: To je ono u ta su zapale haridije

You might also like