INTERNEWS

OSNOVI
FOTOGRAFIJE
&
FOTO-NOVINARSTVA
Sarajevo
novembar 2001
2
Sadraj
Uvod 3 strana
1. Fotografski postupak 4
2. Fotografiranje 6
3. Fotografska oprema 11
4. Razvijanje i izrada fotografija 16
5. Historija fotografiranja 20
6. Fotografija Profesija - Karijera 23
7. Foto-novinarstvo 24
3
UVOD
OSNOVI FOTOGRAFIJE
Fotografiranje je proces pravljenja slika pomou dejstva svjetlosti. Svjetlost koja se odbija sa
nekog predmeta formira sliku na ploi ili materijalu osjetljivom na svjetlost. Nakon toga, ova
slika se hemijskim ili digitalnim putem obrauje i pretvara u fotografiju. Rije fotografiranje
potie od grkih rijei koje znae pisati ili crtati pomou svjetlosti. Fotografija je u osnovi slika
napravljena svjetlosnim zracima.
Gotovo sve fotografije se prave uz pomo fotoaparata. Fotoaparat manje-vie radi na principu
ljudskoj oka. Poput oka, fotoaparat upija svjetlosne zrake koje se odbijaju od nekog predmeta
i iste fokusira u jednu sliku, ali fotoaparat vri zapis te slike na filmu ili ureaju za elektronsko
pohranjivanje kao to je floppy disk ili memorijska kartica. Kao rezultat toga, ta slika ne samo
da se moe ovjekovjeiti, nego istu moe vidjeti neogranien broj ljudi.
Fotografija obogauje nae ivote na razliite naine. Sa fotografija moemo nauiti mnogo o
ljudima iz drugih dijelova svijeta. Fotografije nam prikazuju prizore iz takvih istorijskih
dogaaja kao to je prvo ovjekovo iskrcavanje na mjesec. Fotografije nas takoer
podsjeaju na posebne ljude i vane dogaaje u vlastitim ivotima. Milioni ljudi diljem svijeta
prave fotografije svoje porodice, prijatelja, sa odmora i proslava.
Posebni fotoaparati mogu napraviti slike na mjestima gdje ljudska bia ne mogu otii - na
mjesecu, na dnu okeana, unutar ljudskog tijela. Slike napravljene na filmu osjetljivom na
toplotno zraenje pomau fiziarima da otkriju izvjesne oblike raka i drugih bolesti.
Fotoaparati takoer mogu "vidjeti" dogaaje na nain na koji ljudsko oko ne moe.
Naprimjer, neki fotoaparati mogu zabiljeiti radnju koja se odigra tako brzo da je ljudsko oko
vidi samo kao mrlju.
Nauno istraivanje je samo jedno od mnogih polja gdje fotografiranje igra vanu ulogu. U
marketingu, fotografije predstavljaju sredstvo koje se najee koristi u reklamiranju
proizvoda i usluga. Fotografija predstavlja tako vaan dio novinskog izvjetavanja da je foto-
novinartsvo postalo specijalizovana oblast. Fotografije lica napravljenih za potrebe policije i
slike napravljene skrivenim fotoaparatima pomau policiji u otkrivanju kriminalaca. Vojni lideri
koriste zrane fotografije kako bi vie saznali o kretanju neprijateljskih trupa i s tim u vezi
isplanirali vojnu strategiju. Antropolozi i sociolozi izuavaju fotografije razliitih grupa ljudi s
ciljem iznalaenja modela ljudskog ponaanja.
Neke fotografije poput poznatih likovnih djela imaju trajnu vrijednost umjetnikih djela. Takve
slike, obogaene matom i tehnikim umijeem fotografa ili su izuzetno lijepe ili izraavaju
znaajne ideje.
Gruba vrsta fotoaparata je bila napravljena ve do 1500. godine. Meutim, prva prava
fotografija je napravljena tek 1826. godine.
slika 1 : Joseph Nicephore Niepce proizveo je prvu crno-bijelu fotografiju 1826 godine
4
Prvi fotografi su morali poznavati hemiju i imati mnogo opreme. Postepeno, kao rezultat
naunih i tehnikih otkria devetnaestog i dvadesetog stoljea fotoaparati su postali efikasniji
a njihovo rukovanje lake. Danas, osoba moe napraviti sliku jednostavno usmjeravanjem
fotoaparata i pritiskom na dugme. Instant (polaroid) fotoaparat moe napraviti fotografiju za
petnaest sekundi. Digitalni fotoaparati koji se se pojavili poetkom devedestih, mogu napraviti
sliku skoro trenutno. Ovi fotoaparati bez filma imaju foto-osjetljivi mehanizam pod nazivom
CCD ip (Charge-Coupled Device). Lea fokusira svjetlo na CCD ip koji pretvara svjetlost
u elektronske signale. Slike se odmah mogu vidjeti na fotoaparatima koji imaju ugraen
ekran od tenog kristala LCD (Liquid Crystal Display).
Fotografiranje se moe podijeliti na dvije opte oblasti - obino fotografiranje i
kinematografija. U ovom prirucniku e biti rijei o obinom fotografiranju.
I. Fotografski postupak
Proces pravljenja fotografije poinje i zavrava se sa svjetlou. Svjetlosni zraci ulaze u
fotoaparat i fokusiraju se u jednu sliku. U tradicionalnom fotografiranju svjetlost osvjetljava
film u fotoaparatu prouzrokujui hemijske promjene na povrini filma. Osvijetljeni film se,
nakon toga, podvrgava hemijskom postupku, a ovaj proces se nazvija razvijanje. Konano,
svjetlost se koristi da bi se izradila fotografija prebacivanjem slike sa filma na posebni papir.
Postoji pet osnovnih koraka u tradicionalnom fotografskom postupku:
(1) upijanje svjetlosnih zraka,
(2) fokusiranje slike,
(3) osvjetljavanje filma,
(4) razvijanje filma
(5) izrada fotografije.
U ovom dijelu e biti opisan postupak pravljenja crno-bijelih fotografija. Postupak koji se
koristi za pravljenje fotografija u boji i instant (polaroid) fotografija je opisan i dijelu pod
naslovom Razvijanje i izrada fotografija. Slike napravljene digitalnim fotoaparatom se mogu
izraivati pomou raunara koji je povezan sa tampaem.
Upijanje svjetlosnih zraka. Fotoaparat je u osnovi kutija sa malim otvorom na jednom kraju i
filmom na drugom. Unutranjost fotoaparata mora u potpunosti biti mrana tako da svjetlosni
zraci padaju na film samo kroz taj otvor. Dio koji se naziva zatvara se otvara onda kada se
fotoaparat koristi za fotografisanje. Svo ostalo vrijeme on je zatvoren kako bi zatitio film od
svjetlosnih zraka.
Kako nastaje slika unutar fotoaparata..???
(1) Upijanje svjetlosnih zraka
Kod gotovo svih fotoaparata otvor je dio sistema lee. Sistem lee koncentrie ulazne
svjetlosne zrake na film. Na ovaj nain, lea prikuplja dovoljno svjetlosti da osvijetli film u
samo jednom dijelu sekunde. Bez lee, ekspozicija bi trajala nekoliko minuta i ne bi rezultirala
otrom slikom.
Kada se zatvara otvori, svjetlost sa nekog predmeta prolazi kroz otvor i formira sliku tog
predmeta na filmu. Svjetlosni zraci sa vrha tog predmeta prolaze kroz otvor i padaju na donji
dio filma. Svjetlosni zraci sa podnoja predmeta obrazuju gornji dio slike. Na ovaj nain, slika
na filmu je okrenuta naopako.
5
slika 2 : Svjetlo odbijeno s objekta ulazi u foto-aparat preko objektiva koji konvergira zrake da bi
mogle proci kroz otvoreni zatvarac i prsten otvora ( ili zaslon ) koji kontrolira svjetlost i
stvara obratnu sliku okrenutu odozgo prema dole
(2) Fokusiranje slike. Pored koncentrisanja ulaznih svjetlosnih zraka, lea fotoaparata slui
da ih fokusira na film. Kako svjetlosni zraci prolaze kroz otvor u fotoaparat, lea ih prelama
kako bi obrazovali otru sliku. Otrina slike zavisi od udaljenosti izmeu predmeta i lee i
izmeu lee i filma. Mnogi fotoaparati imaju mehanizam za fokusiranje kojim se lea pomijera
naprijed i nazad. Kod drugih fotoaparata lea je fiksirana. Takvi fotoaparati se automatski
fokusiraju na predmet na odreenoj udaljenosti od lee.
(3) Ekspozicija filma. Crno-bijeli film je tanki list papira ili plastike obloen emulzijom.
Emulzija se sastoji od sitnih zrna soli srebra povezanih elatinskom masom. Soli srebra su
izuzetno osjetljive na svjetlost i u sluaju izlaganja svjetlosti podlijeu hemijskim promjenama.
Stepen promjene u solima zavisi od koliine svjetlosti koja padne na njih. Vea koliina
svjetlosti prouzrokuje vee promjene u odnosu na manju koliinu.
Svjetlost koja dospije na film se razlikuje po svom intenzitetu. Predmeti svijetlih boja
reflektuju mnogo svjetlosti dok tamne boje reflektuju malo ili nimalo svjetlosti. Stoga, soli
srebra na filmu razliito reaguju na razliite boje. Svjetlost sa bijelog ili utog predmeta
prouzrokuje velike promjene na solima. Svjetlost sa sivog ili ukastosmeeg predmeta
prouzrokuje neznatne promjene na istim. Crni predmeti ne reflektuju nimalo svjetlosti i na taj
nain nemaju nikakvog uticaja na soli. Hemijske promjene na solima srebra proizvode
latentnu (privremenu) sliku na filmu. Ova slika se ne moe vidjeti, ali ona sadri sve detalje
koji e se pojaviti na fotografiji.
(4) Razvijanje filma. Nakon to je film osvijetljen, moe se izvaditi iz fotoaparata.
Meutim, kada se izvadi ne smije doi u dodir sa svjetlou jer bi dalje osvjetljivanje unitilo
latentnu sliku. Film se nosi u mranu komoru ili foto-laboratoriju, gdje se u dodiru sa
hemijskim razvijaima soli srebra na emulziji pretvaraju u kovinu srebra. Tek tada slika na
filmu postaje vidljiva.
Tokom razvijanja, soli srebra koje su primile dovoljno svjetlosti obrazuju debeli sloj srebra i
na filmu su tamne. Soli koje su primile malo ili nimalo svjetlosti obrazuju tanki sloj srebra ili
ga nikako ne obrazuju. Oni se na filmu pokazuju kao svijetli ili jasni dijelovi. Na taj nain,
svijetle i tamne boje predmeta koji su fotografisani su obrnuto prikazane na filmu. Naprimjer,
komad uglja e se na filmu pojaviti bijel ali snijena lopta e biti crna. Razvijeni film se naziva
negativ. Prije dalje obrade negativi se podvrgavaju hemijskim procesima kako bi se slika na
filmu uinila trajnom.
(5) Izrada fotografije je proces slian osvjetljavanju i razvijanju filma. Poput filma i papir
za izradu fotografije je obloen emulzijom osjetljivom na svjetlost. Svjetlost prolazi kroz
negativ i osvjetljava papir obrazujui latentnu sliku. Nakon razvijanja i hemijskog postupka
slika na papiru postaje vidljiva i trajna.
6
Za vrijeme ekspozicije tamna mjesta na negativu zadravaju mnogo svjetlosti. Ova tamna
mjesta se na fotografiji pretvaraju u svijetla. Svijetla i jasna mjesta na negativu dozvoljavaju
velikoj koliini svjetlosti da proe na papir. Ti dijelovi su crni na fotografiji. Na taj nain,
tonovi fotografije reprodukuju tonove fotografisanih predmeta.
II. Fotografiranje
Gotovo svako moe napraviti obinu fotografiju. Sve to je potrebno jeste fotoaparat, film,
svjetlost i predmet. Prvo, osoba pogleda kroz prozori traila na fotografskom aparatu kako
bi se uvjerila da e se svi predmeti pojaviti na slici. Dalje, pritisne dugme za pomijeranje
zatvaraa kako bi svjetlost sa predmeta ula u fotoaparat i osvijetlila film. Nakon toga se
pokretnim mehanizmom pomjeri film naprijed kroz fotoaparat kako bi se neosvijetljeni dio
filma stavio u poloaj za slijedeu sliku.
Da bi se napravila zaista dobra fotografija moraju se potivati oreena pravila fotografiranja.
Treba se pokuati "vidjeti" na nain na koji fotoaparat vidi - tj. biti svjestan svih elemenata
koji ine jednu sliku. Treba takoer znati kakav uticaj razliite vrste svjetlosti imaju na film.
Mnogi fotoaparati imaju komande za podeavanje fokusa slike i koliine ulazne svjetlosti. Ako
koristite takve fotoaparate morate znati kako lea funkcionie i kako se eskpozicija moe
kontrolisati.
Ovi elementi dobrog fotografiranja se mogu grupisati na slijedei nain:
(1) kompozicija,
(2) svjetlost,
(3) fokusiranje,
(4) ekspozicija.
(1) Kompozicija
Kompozicija je ureenje elemenata na jednoj fotografiji. Elementi kompozicije ukljuuju:
liniju, oblik, prostor i ton ili boju. Neke smjernice za upotrebu razliitih elemenata mogu vam
pomoi da napravite eljenu fotografiju.
Linija. Postoje dvije osnovne vrste linija na fotografiji: prave linije i one koje se nasluuju.
Prave linije su fiziki vidljive. Naprimjer, telefonski stubovi i rubovi zgrada predstavljaju prave
linije. Prave linije pomau u definisanju prostora i stvaranju vidika, iluzija dubine i udaljenosti.
Implicirane ili one linije koje se nasluuju stvaraju nefiziki faktori kao to su gestovi
pokazivanja neega ili promatranja od strane neke osobe.
I prave i implicirane linije se mogu koristiti za usmjeravanje oka posmatraa na razliite
dijelove slike. U sluaju veine efikasnih fotografija linije usmjeravaju panju na glavni
predmet. Pravac ovih linija se takoer moe koristiti za pojaavanje atmosfere na slici.
Vertikalne linije kao to su tornjevi ili visoko drvee mogu prenijeti osjeaj dostojanstva i
veliine. Horizontalne linije ukazuju na mir i tiinu a dijagonalne mogu naglaavati energiju i
napetost.
Oblik je glavni strukturalni element u kompoziciji veine fotografija. On omoguava
posmatrau da odmah prepozna predmete na slici. Oblik takoer daje kompoziciji
interesantnu notu. Oblik predmeta kao to su stijene i morske koljke je interesantan sam po
sebi. Kombinacija razliitih oblika predstavlja raznolikost. Naprimjer, prizor u prirodi se moe
uiniti interesantnijim kontrastiranjem iljastog oblika ograde sa mekim zavojima brda ili
oblaka.
7
Prostor je podruje izmeu i oko predmeta na fotografiji. Prostor se moe upotrijebiti da se
privue panja na glavni predmet i da se izdvoje detalji na slici. Meutim, velike koliine
prostora mogu odvratiti panju sa onog to je interesantno na slici. Osnovni princip upotrebe
prostora jeste da on ne smije zauzeti vie od jedne treine fotografije.
Ton ili boja daje dubinu kompoziciji fotografije. Bez ovog elementa oblici i prostor na slici bi
se inili ravnim. Na crno-bijeloj fotografiji boje predmeta su pretoene u tonove crne, sive i
bijele. Ovi tonovi pomau u uspostavljanju atmosfere na slici. Ako svijetli tonovi dominiraju
fotografijom atmosfera se moe initi sretnom i razigranom. Slika sa mnogo tamnih tonova
moe prenijeti osjeaj tuge ili zagonetke.
Boja poput tona prenosi emocionalnu poruku. Na fotografiji u boji svijetle boje poput crvene i
narandaste stvaraju utisak djelovanja i energije. Plava, zelena i druge svjetlije boje djeluju
umirujue za oko i mogu prenijeti osjeaj spokojstva. Po rijeima mnogih profesionalnih
fotografa slika u boji bi trebala imati jednu dominantnu boju a isto tako na njoj bi trebala biti
uspostavljena ravnotea izmeu svijetlih boja i blagih sjena.
(2) Svjetlost
Postoje dvije osnovne vrste svjetlosti u fotografiranju: prirodna i vjetaka svjetlost. Prirodna
svjetlost, koja se takoer naziva dostupnom ili postojeom svjetlou je obino prisutna na
unutranjim i vanjskim lokacijama. Ovdje se uglavnom radi o sunevoj svjetlosti i elektrinoj
energiji. Vjetaku svjetlost proizvode razliite vrste opreme za rasvjetu kao to su foto-
reflektorske lampe i elektronski blicevi. O opremi za rasvjetu e biti govora vie u dijelu
Fotografska oprema.
Prirodna i vjetaka svjetlost imaju izvjesne karakteristike koje u velikoj mjeri utiu na kvalitet
fotografija.
Ove karakteristike ukljuuju: (1) intenzitet,
(2) boju,
(3) pravac.
Intenzitet je koliina ili jaina svjetlosti. Fotografi mjere intenzitet svjetlosti kako bi odredili
omjer rasvjete nekog predmeta u prirodi. Omjer rasvjete je razlika u intenzitetu izmeu
dijelova koji primaju najvie svjetlosti i onih koji primaju najmanje. Sunanim danom ili u
dobro osvijetljenoj prostoriji omjer rasvjete moe biti visok. Oblanim danom ili u slabo
osvijetljenoj ili mranoj prostoriji omjer je vjerovatno nizak.
Omjer rasvjete utie na stepen kontrasta na fotografiji. Visoki omjer rasvjete moe proizvesti
otre slike da dubokim sjenkama i svijetlim dijelovima. Mali omjer rasvjete stvara blage slike
sa irokim dijapazonom srednjih tonova. Na taj nain, visoki omjer rasvjete moe stvoriti
osjeaj drame i napetosti na slici. Mali omjer rasvjete ini da portreti izgledaju prirodnije.
Veina omjera rasvjete se moe koristiti u sluaju crno-bijelog filma. Meutim, prilikom
pravljenja fotografija u boji visoki omjer rasvjete moe dovesti do toga da neke boje izgledaju
ili blijede ili izuzetno mrane.
Boja. Boja svjetlosti se moe mijenjati u odnosu na njen izvor, mada veinu ovih promjena
ljudsko oko ne moe registrovati. Naprimjer, obine sijalice proizvode crvenkastu svjetlost,
dok je fluorescentno svjetlo u osnovi plavo-zeleno. Boja suneve svjetlosti se mijenja tokom
dana. Ujutro je plava, oko podne bijela, a prije zalaska sunca ruiasta.
Promjene boje svjetlosti uzrokuje neznatne promjene na crno-bijeloj fotografiji. Meutim, na
slikama u boji one proizvode mnotvo efekata. Da bi se kontrolisali ovi efekti mogu se koristiti
kolor filteri na fotoaparatu ili se moe koristiti film u boji koji je namijenjen za razliite vrste
unutarnje i vanjske rasvjete.
8
Pod pojmom pravac se podrazumijeva pravac iz kojeg svjetlost pada na neki predmet.
Svjetlost moe pasti na neki predmet sprijeda, otraga, sa strane ili odozgo. Svjetlost takoer
moe padati na neki predmet istovremeno iz vie pravaca. Pravac u velikoj mjeri utie na to
kako neki predmet izgleda na slici.
Frontalna rasvjeta dolazi iz izvora u blizini ili iza fotoaparata. Ova vrsta rasvjete jasno
pokazuje povrinske detalje. Meutim, ona se treba izbjegavati kod fotografisanja ljudi jer
svjetlost ih tjera da kilje i ona istovremeno pravi otre sjene ispod njihovih obrisa.
Stranja rasvjeta dolazi iz izvora iza predmeta. Svjetlost iz ovog pravca pravi sjenku
ispred predmeta. Da bi se neutralisala sjena moe se koristiti dodatna svjetlost iz
elektronskog blica. Ova tehnika se naziva flash fill-in (dodatni blic). Ako je stranja
rasvjeta toliko jaka, na slici se mogu pojaviti samo obrisi osoba. Stranja rasvjeta se
moe koristiti svjesno kako bi se napravile siluete.
Bona rasvjeta dolazi sa jedne strane osobe ili predmeta. Sjenka se stvara na strani
suprotno od izvora svjetlosti. Flash fill-in se moe koristiti da se osvijetle mjesta gdje
padaju sjene. Bona rasvjeta ne pokazuje tako jasno povrinske detalje kao frontalna
rasvjeta, ali stvara snaan utisak dubine i oblika.
Vertikalna rasvjeta dolazi iz izvora direktno iznad osobe ili predmeta. Ona se ee koristi
u situacijama gdje bi druge vrste rasvjete prouzrokovale bljetanje ili odraz na slici.
Naprimjer, vertikalna rasvjeta se moe koristiti za slikanje ribe u akvarijumu ili predmeta
na displayu ili s druge strane prozora jer se svjetlost nee odbiti od staklo.
(3) Fokusiranje
Fokusiranjem se kontrolie otrina slike na fotografiji. Stepen otrine se utvruje (1) pomou
udaljenosti izmeu lee fotoaparata i predmeta i (2) pomou udaljenosti izmeu lee i filma
unutar fotoaparata. Da bi se napravila otra slika predmeta koji se nalazi blizu fotoaparata
lea mora biti relativno daleko od filma. Za predmete udaljene od fotoaparata lea mora biti
blizu filma.
Kod fotoaparata kod kojih nije mogue podeavati fokus, fokusiranje zavisi od fotografisanja
na izvjesnoj udaljenosti od predmeta ili osobe. Veina ovih fotoaparata je napravljena da se
fokusira na predmet udaljen vie od 1,8 metara. Ako je predmet blii slika e biti nejasna.
Fotoaparati kod kojih je mogue podeavati fokus imaju mehanizam za fokusiranje kojim se
mijenja razmak izmeu lee i filma. Veina ovih fotoaparata ima ugraen ekran na kojem se
vidi slika predmeta dok fotograf vri fokusiranje. Na ekranu se na razliite naine moe
prikazati odgovarajui fokus. Kod nekih fotoaparata, ekran pokazuje dvije identine slike ili
jednu sliku podijeljenu na pola. Da bi izvrio fokusiranje fotograf pomjera mehanizam za
fokusiranje dok dupla slika ne postane jedna otra ili dok se ne spoje dvije polovine. Kod
ostalih fotoaparata na ekranu se pojavljuju male take dok se slika ne fokusira.
(4) Ekspozicija
Ekspozicija je ukupna koliina svjetlosti koja dospije na film u fotoaparatu. Ekspozicija utie
na kvalitet fotografije vie nego bilo koji drugi faktor. Ako previe svjetlosti ue u fotoaparat
film e biti previe osvijetljen i fotografija e biti isuvie svijetla. Ako dospije nedovoljno
svjetlosti film e biti nedovoljno osvijetljen to e rezultirati mranom neinteresantnom
fotografijom.
Kod nepodesivih fotoaparata ekspozicija se podeava automatski. Veina podesivih
fotoaparata ima komande kojima se regulie ulazna svjetlost. Da bi se podesilo osvjetljavanje
na takvom jednom fotoaparatu, fotograf podeava sljedece komande:
9
Kontrola ekspozicije. Podesivi fotoaparati imaju dvije komande kojima se regulie
ekspozicija. Jednom komandom se mijenja brzina kojom se zatvara otvara i zatvara a
drugom se mijenja veliina otvora.
Brzina otvaranja i zatvaranja zatvaraa je vrijeme tokom kojeg zatvara ostaje otvoren
kako bi svjetlost osvijetlila film. Mala brzina zatvaraa dozvoljava ulazak velike koliine
svjetlosti, dok velika brzina zatvaraa dozvoljava ulazak male koliine.
Mnogi podesivi fotoaparati imaju opseg brzine otvaranja i zatvaranja zatvaraa od 1
sekunde ili due do 1/1000 sekunde ili bre. Ove brzine su predstavljene cijelim brojevima
na standardnoj skali brzina zatvaraa. Broj 500 na skali znai 1/500 sekunde, 250 znai
1/250 sekunde, itd. Svaki broj na skali predstavlja dvostruku brzinu prethodnog broja ili
polovinu brzine slijedeeg broja. Uzet emo za primjer 250, poklopac funkcionie dvaput
bre od 125 a upola sporije od 500.
skale brzina zatvaraca na tijelu aparata i na prstenu objektiva
slika 3 : Odredivanje brzine zatvaraca
Velike brzine otvaranja i zatvaranja zatvaraa omoguavaju fotografima da prave otre slike
osobe u pokretu. Svaki pokret osobe dok je zatvara otvoren e biti zabiljeen kao mrlja. Ako
brzinu podesimo na 1/1000 sekunde ili bre, zatvara je otvoren tako kratko vrijeme da se
ak i kretanje brzog trkaeg automobila ini kao da je "zaustavljeno".
Veliina otvora se mijenja pomou ureaja koji se naziva dijafragma a koji se sastoji od
prstena listia koji se poklapaju. Dijafragma se iri i na taj nain se otvor poveava i skuplja
inei otvor manjim. Veliki otvor dozvoljava prolaz vie svjetlosti u odnosu na mali.
10
Veliina otvora
Razliite veliine otvora se nazivaju f-blende ili f-brojevi. Kod veine podesivih fotoaparata
f-blende se kreu u opsegu od 1,4 ili 1,8 do 22 ili 32 i ukljuuju 2, 2,8; 4; 5,6; 8; 11 i 16.
to je manji broj to je vei otvor. Kao i kod brzine zatvaranja i otvaranja zatvaraa, svaka
f-blenda dozvoljava prolazak ili dvostruko vie svjetlosti u osnosu na prethodni broj ili
upola manje svjetlosti u odnosu na slijedei vii broj. Naprimjer, ako izvrite podeavanje
od f/11 do f/8, otvor proputa dvostruko vie svjetlosti u fotoaparat. Ako smanjite omjer
od f/11 do f/16 otvor e propustiti upola manje svjetlosti u fotoaparat.
f2 f4 f8 f16
slika 4 : kontrola otvora i ekspozicija
Promjene u veliini otvora utiu na ukupnu otrinu slike. Kako se otvor smanjuje podruje
otrine ispred i iza osobe postaje vee. Ovo podruje otrine se naziva dubina polja. Ono se
iri od najblieg dijela podruja u fokusu do najudaljenijeg dijela u fokusu. Mali otvor kao to
je f/11 ili f/16 stvara veu dubinu polja. Kako se otvor iri podruje u fokusu postaje plie.
Kod f/4 ili f/2 osoba e biti u fokusu ali predmeti ispred ili iza nje mogu biti nejasni.
Podeavanje ekspozicije. Odgovarajua ekspozicija fotografije zavisi uglavnom od (1)
rasvjete, (2) osobe i (3) eljene dubine polja. Svaki od ovih faktora moe iziskivati
podeavanje brzine otvaranja i zatvaranja zatvaraa ili veliine otvora. Morate izabrati
kombinovano podeavanje koje e udovoljiti svim zahtjevima.
Koliina svjetlosti u prizoru koji se fotografie utie i na brzinu otvaranja i zatvaranja
zatvaraa i veliinu otvora. Oblanim danom trebate smanjiti brzinu otvaranja i zatvaranja
zatvaraa a poveati f-blendu. Sunanim danima trebate podesiti veu brzinu otvaranja i
zatvaranja zatvaraa i mali otvor. Neke vrste vjetake rasvjete imaju posebne zahtjeve kada
je u pitanju ekspozicija.
I osoba koja se fotografie moe zahtijevati podeavanje brzine otvaranja i zatvaranja
zatvaraa, a dubina polja moe odrediti veliinu otvora. Ako se osoba kree morate poveati
brzinu otvaranja i zatvaranja zatvaraa kako bi izbjegli zamuene slike. Ako elite veliko
podruje slike da bude u otrom fokusu trebate izabrati mali otvor kako bi obezbijedili veu
dubinu polja.
Ako podeavate brzinu otvaranja i zatvaranja zatvaraa ili veliinu otvora, morate podesiti i
ono drugo. Velika brzina otvaranja i zatvaranja zatvaraa zaustavlja pokrete, ali takoer
smanjuje i koliinu svjetlosti koja dospije na film. Da biste nadoknadili ovo smanjenje
svjetlosti, trebate poveati f-blendu. Slino tome, mali otvor poveava dubinu polja ali
smanjuje koliinu ulazne svjetlosti. Stoga, trebate izvriti podeavanje tako to ete smanjiti
brzinu otvaranja i zatvaranja zatvaraa.
Pretpostavimo da elite fotografisati vjeverice sunanim danom. Odgovarajua ekspozicija bi
mogla biti brzina otvaranja i zatvaranja zatvaraa od 1/60 i otvor f/11. Ako se vjeverice kreu
moete poveati brzinu otvaranja i zatvaranja zatvaraa na 1/125. Ova brzina je dvostruko
11
vea od 1/60 tako da e upola manje svjetlosti dospjeti na film. Trebate dvostruko poveati
veliinu otvora podeavajui je na f/8.
A moda elite da na fotografiji stoje i neki irevi na zemlji ispred vjeverica a i drvee u
pozadini. Moete poveati dubinu polja smanjujui veliinu otvora. Ako fotoaparat podesite na
f/16, film e primiti upola manje svjetlosti nego kada je fotoaparat bio podeen na f/11. U
tom sluaju trebate smanjiti za jedan podiok brzinu otvaranja i zatvaranja zatvaraa, kako bi
film dvostruko due bio osvjetljavan. Meutim, ako ste podesili malu brzinu otvaranja i
zatvaranja zatvaraa, slika moe biti nejasna zbog pokreta vjeverica ili fotoaparata. Bolja
opcija u ovoj situaciji bi bila zadrati veu brzinu otvaranja i zatvaranja zatvaraa a koristiti
veu brzinu filma.
Fotografske oprema
Postoji pet osnovnih vrsta fotografske opreme:
(1) fotoaparati,
(2) film,
(3) rasvjetna oprema,
(4) filteri,
(5) stativi,
slika 5 : Fotografska oprema
(1) Fotoaparati
Gotovo svi fotoaparati imaju isti osnovni dizajn, koji ukljuuje otvor, zatvara, prozori traila
i mehanizam za pomijeranje filma. Meutim, fotoaparati se u velikoj mjeri razlikuju kada su u
pitanju karakteristike kao mogunost podeavanja i vrsta filma koji koristi.
Najjednostavniji fotoaparati koji se nazivaju fotoaparati sa fiksnim fokusom imaju leu koja se
ne moe podeavati i samo jednu ili dvije brzine otvaranja i zatvaranja zatvaraa. Veina ovih
fotoaparata koristi 35-mm ili unaprijeeni foto sistem (APS-Advanced Photo System ) film.
irina APS filma je 24 mm. Kaseta APS filma je manja i laka od kasete 35-mm filma. APS
fotoaparati su openito manji i laki od 35-mm fotoaparata.
Profesionalni fotoaparati, ukljuujui obine (view) i studijske fotoaparate, imaju mnoge
podesive dijelove. Veina ovih fotoaparata koristi velike filmove. Digitalni fotoaparati ne
koriste film. Umjesto njega, oni pohranjuju slike kako elektronske informacije koje se mogu
koristiti na raunaru.
12
Osnovna klasifikacija fotoaparata se zasniva na sistemu gledanja. Osnovne vrste fotoaparata
zasnovano na sistemu gledanja su (1) fotoaparati sa direktnim gledanjem (direct
vision), (2) refleksni fotoaparati sa jednim objektivom i (3) refleksni fotoaparati
sa dva objektiva.
(1) Direct vision fotoaparati imaju sistem gledanja odvojen od lee. Ova kategorija ukljuuje
range finder i point and shoot fotoaparate. Mnogi direct vision fotoaparati su lagani i
relativno jeftini. Veina koristi 35-milimetarski film.
Kod veine direct vision fotoaparata, trailo je mali prozori iznad ili s jedne strane lee. Kod
range finder fotoaparata ogledalo koje stoji pod uglom iza lee reflektuje drugu sliku osobe
na trailo. Da bi izvrili fokusiranje, osoba gleda kroz trailo i pomjera mehanizam za
fokusiranje dok se ne spoje dvije slike. Fokusirana slika na trailu se neznatno razlikuje od
slike na filmu. Ova razlika se naziva paralaksna greka. Kao pomono sredstvo za ispravljanje
paralaksne greke trailo ima linije koje uokviruju podruje koje "vidi" lea.
Point and shoot fotoaparati ukljuuju elektronske ureaje koji automatski podeavaju fokus i
svjetlosnu ekspoziciju. Neki point and shoot fotoaparati koriste APS film.
Refleksni fotoaparati sa jednom leom omoguavaju fotografu da gleda u osobu direktno kroz
leu. Mehanizam ogledala izmeu lee i filma reflektuje sliku na ekran. Kada se pritisne
dugme za otvaranje zatvaraa, ogledalo se die tako da svjetlost moe osvijetliti film. Na taj
nain, fotograf vidi sliku gotovo isto onakvu kakva je ona pohranjena na filmu i paralaksna
greka je izbjegnuta.
(2) Refleksni fotoaparat sa jednim objektivom
Refleksni fotoaparati sa jednom leom su tei i skuplji od veine direct vision modela. Veina
koristi 35-milimetarski film. Ostali koriste APS film. Refleksni fotoaparati sa jednom leom
mogu koristiti razliite vrste zamjenjivih objektiva/lea. Njihov standardni objektiv se moe
zamijeniti objektivima koji mijenjaju veliinu i dubinu odnosa premdeta u dijelu koji se slika.
Takvi objektivi ukljuuju: irokougaone objektive, teleskopske, makro i zum objektive.
irokougaoni objektiv omoguuje iri pogled ispred od standardnih. On se koristi za vee
predjele i za lokacije gdje se fotograf ne moe pomijerati unatrag dovoljno da bi uslikao cijeli
prostor. Teleskopski objektiv uveava i pribliava predmet. On omoguuje fotogtafima da
udaljene predmete detaljno predstave na slikama. Makro objektiv koji se koristi u krajnje
bliskom fotografiranju fokusira se na predmete sa male udaljenosti. Zum objektiv je
kombinacija mnogih karakteristika standardnih, teleskopskih i irokougaonih objektiva.
(3) Kod refleksnih fotoaparata sa dva objektiva, objektiv za gledanje je direktno iznad
objektiva za fotografiranje. Slika na lei za gledanje se reflektuje na ekran koji se nalazi na
vrhu fotoaparata. Osoba dri fotoaparat u nivou grudi ili pojasa sa pogledom okrenutim dole
na ekran.
Ekran refleksnog fotoaparata sa dvije lee je mnogo vei jasniji od fotoaparata koji se dre u
nivou oka. Veina refleksnih modela sa dvije lee koristi film koji pravi negative 5,7 x 5,7
centimetara. Meutim, ovi fotoaparati su podloni paralaksnim grekama i tei su od veine
refleksnih fotoaparata sa jednom leom. Dalje, veina refleksnih fotoaparata sa dvije lee
nemaju mogunost njihovog mijenjanja.
13
(2) Film
Veina fotoaparata koje koriste amateri ili profesionalni fotografi koristi 35-milimetarski film.
Slika zabiljeena na ovom filmu ima omjer 2 : 3. Omjer je poreenje horizontalne ili vertikalne
duine slike sa njenim ostalim dimenzijama. APS fotoaparat proizvodi slike koje mogu biti
izraene koristei bilo koji od tri razliita omjera. Pored emulzije na kojoj se zaustavlja slika,
APS film ima magnetsku prevlaku. U trenutku fotografisanja, fotograf pohranjuje informacije
na ovu prevlaku upuujui foto-laboratoriju da napravi fotografiju u odreenom omjeru.
Fotografije se mogu napraviti kasnije koristei razliiti format. Klasini format podrazumijeva
fotografije sa istim omjerom kao i u sluaju onih napravljenih 35-milimetarskim filmom; H
format ili HDTV format ima omjer 9 do 16, a panoramski format ima omjer 1 do 3. Neki APS
fotoaparatai omoguavaju fotografima da magnetski pohrane te informacije kao naslov koji
e se staviti na fotografiju ili broj fotografija koji e se napraviti od pojedinane slike.
APS film nudi vei broj ekspozura (snimaka) od 35-milimetarskog filma. Standardni 35-
milimetarski film nudi 12, 24 ili 36 ekspozura po jednoj roli. APS film nudi 15, 25 ili 40.
Postoje tri osnovne vrste fotografskog filma u odnosu na vrstu proizvedenih slika.
- Crno-bijele fotografije napravljene od crno-bijelog negativa
- Fotografije u boji napravljene od negativa u boji
- Slajdovi u boji napravljeni od filma u boji koji se mijenja u procesu razvijanja.
Svaki ovaj film se razlikuje u odreenom broju karakteristika koje utiu na ukupni kvalitet
fotografije. Najvanije karakteristike su: (1) brzina, (2) zrnastost, (3) osjetljivost boje i
(4) balans boje.
Brzina je koliina vremena neophodna da bi film reagovao na svjetlost. Brzina filma odreuje
kolika ekspozicija je potrebna da bi se zabiljeila slika nekog predmeta. Brzi filmovi brzo
reaguju na svjetlo i potrebna im je mala ekspozicija. Ovo je korisno u sluaju da su predmeti
slabo osvijetljeni ili da se osobe kreu. Film sa srednjom brzinom zahtijeva umjerenu
ekspoziciju i pogodan je za prosjene uslove osvjetljenja i kretanja. Spori film zahtijeva veliku
ekspoziciju i trebao bi se koristiti za statine predmete u dobro osvijetljenom predjelu.
Osnovni sistemi mjerenja brzine filma su DIN sistem, koji se uglavnom koristi u Zapadnoj
Evropi, i meunarodni ASA i ISO sistemi. ASA je skraeno od American Standards Association,
dok je ISO skraeno od International Organization for Standardization. to je vei broj ASA ili
ISO to je film bri. Filmovi na kojima stoji 200 ili vei broj za brzinu se openito smatraju
brzim. Na filmovima srednje brzine stoje brojevi od 80 do 125, a na sporim filmovima brojevi
ispod 80.
Zrnastost je proaran ili nejasan izgled neke fotografije, to je prouzrokovano skupinom
zrnaca srebra na filmu. Stepen zrnastosti zavisi od brzine filma. Brzi film je osjetljiviji na
svjetlo od drugih filmova jer njegova emulzija sadri vee zrnevlje soli srebra. Najbri filmovi
prave najzrnastije slike. Filmovi srednje brzine i spori filmovi prave malo ili nimalo zrnastosti
kod fotografija standardne veliine iako se zrnastost moe pojaviti kod uveanih slika.
Pod osjetljivou na boju se podrazumijeva sposobnost crno-bijelog filma da zabiljei
razlike u boji. Na osnovu osjetljivosti na boju, crno-bijeli filmovi se dijele na nekoliko vrsta
ukljuujui panhromatski i ortohromatski film. Panhromatski film, najee koritena vrsta, je
osjetljiv na sve vidljive boje. Ortohromatski film biljei sve boje izuzev crvene. Ovaj film
koriste uglavnom komercijalni umjetnici za pravljenje fotografija sa nekoliko boja.
Balans boje se odnosi samo na film u boji. Takav film je osjetljiv na sve boje ukljuujui
boje razliitih vrsta svjetlosti. Ljudsko oko vidi svjetlost iz veine izvora kao bijelu. Ali film u
boji biljei svjetlost sijalice crvenkastu, svjetlost fluorescentne sijalice plavo-zelenu, a dnevnu
svjetlost plavkastu. Razlike u emulziji razliitih vrsta filmova u boji ini film manje osjetljivim
na neke boje. Ove razlike vre balans boje svjetlosti zabiljeene na filmu tako da boje na
14
fotografiji izgledaju prirodno. Veina filmova u boji je balansirana ili za dnevnu svjetlost ili za
neke vrste vjetake svjetlosti.
Rasvjetna oprema
Rasvjetna oprema se moe podijeliti na dvije osnovne kategorije u skladu sa funkcijom.
Mjerai ekspozicije, prva kategorija, mjere svjetlost dostupnu za fotografisanje. Druga
kategorija, ureaji za vjetako osvjetljenje obezbijeuju dodatnu svjetlost neophodnu
za proces fotografiranja.
Mjerai ekspozicije koji se jo nazivaju svjetlomeri nam pomau da utvrdimo ispravnu
ekspoziciju. Svjetlomeri se ili dre u ruci ili su ugraeni na fotoaparat. Oni koji se dre u ruci
biljee svjetlost na sceni i ukazuju na odgovarajuu ekspoziciju. Ugraeni mjerai mjere
svjetlost koja pada na leu fotoaparata. Oitavanje svjetlosti se vrsi na skali na ekranu. Neki
fotoaparati sa svjetlomerima automatski prilagodjavaju brzinu otvaranja i zatvaranja
zatvaraa i veliinu otvora koliini dostupne svjetlosti. Svjetlomeri se dijele prema nainu na
koji mjere svjetlost. Oni ukljuuju: (1) mjerae reflektujue svjetlost i (2) mjerae svjetlosti
koja pada. Mnogi runi instrumenti se mogu koristiti kao obje vrste mjeraa. Veina
ugraenih mjeraa mjere reflektujuu svjetlost.
ocitavanje s vase sake ocitavanje odbijenog svjetla
Mjerai reflektujue svjetlosti mjere svjetlost koja se odbija od scene prema fotoaparatu.
Razliita podruja scene reflektuju razliite koliine svjetlosti. Veina ugraenih mjeraa
pokazuje prosjenu koliinu svjetlosti koja se odbija sa svih podruja. Da bi izmjerili
reflektovanu svjetlost runim mjeraem on se treba okrenuti prema glavnom dijelu scene.
Ako postoji snaan kontrast izmeu svjetlosti i sjenki, u tom sluaju treba izvriti odvojeno
oitavanje najsvjetlijih i najtamnijih mjesta i nakon toga izraunati prosjena vrijednost.
Mjerai svjetlosti koja pada mjere svjetlost koja pada na osobu. Prilikom mjerenja ove vrste
svjetlosti fotograf treba stati blizu osobe i usmjeriti svjetlomjer prema mjestu gdje e se
napraviti fotografija.
ocitavanje upadnog svjetla
15
Ureaji za vjetaku rasvjetu. Najee koriten izvor vjetake rasvjete je elektronski blic
koji daje kratkotrajnu svjetlost velikog intenziteta. Mnogi profesionalni fotografi koriste foto-
reflektorske lampe - ureaje za rasvjetu koji mogu obezbijediti kontinuiranu svjetlost nekoliko
sati.
Veina fotoaparata ima ugraeni ureaj pod nazivom sinhronizator blica, koji usklauje blic
sistem sa zatvaraem, tako da se najjaa svjetlost blica pojavi onog trenutka kada se zatvara
u potpunosti otvori. Kod mnogih fotoaparata sinhronizator blica djeluje za elektronski blic
kada je pomjeri na oznaku X.
Jedinica elektronskog blica radi na baterije ili elektrinu energiju. Ona sadri jonizirani
(elektrini punjen) gas unutar zatvorene tube. Ovaj gas emituje svjetlost onog trenutka kada
elektrina energija proe kroz njega. Jedinice elektronskog blica mogu emitovati na hiljade
bljesaka. Oprema elektronskog blica se kree od malih jedinica blica koji se stavljaju na vrh
fotoaparata do velikih studijskih. Neki blicevi su dovoljno mali da se ugrade na fotoaparat.
Blicevi koji dolaze na gornji dio fotoaparata se ugrauju na ravan komad metala koji se zove
hot shoe (vrua cipela). Hot shoe sadri elektrine kontakte kako bi sinhronizator blica mogao
aktivirati sam blic.
Filteri
Fotografski filter je disk od obojenog plastinog elatina ili obojenog stakla u kuitu. Kuite
se uklapa preko objektiva odreene vrste fotoaparata. Filteri neutraliu blijesak i maglu ili
poveavaju kontrast izmeu tonova na slici. Gotovo svi filteri zadravaju izvjesnu koliinu
svjetlosti sa filma. Stoga, prilikom upotrebe filtera kod veine fotoaparata mora se poveati
ekspozicija imajui u vidu faktor filtera naveden u uputstvu koje doe uz film.
Najee koriteni filteri su ultravioletni filteri, polarizirajui filteri i kolor filteri.
Ultravioletni filter smanjuje maglu. Koristan je prilikom fotografisanja udaljenih lica i kod
slikanja na velikim nadmorskim visinama.
Polarizirajui filter ini boje jasnijim i neutralie blijesak sa sjajnih povrina kao to su
voda i staklo.
Kolor filteri poveavaju kontrast na crno-bijelim fotografijama. On dozvoljava da svjetlost
vlastite boje proe kroz leu na film, ali zadrava neke druge boje. Kao rezultat toga,
predmeti koji su iste boje kao i filter su na slici svijetli, a blokirane boje su tamne.
Pretpostavimo da koristite crveni filter prilikom pravljenja crno-bijele fotografije jabukovog
drveta. Jabuke e biti svijetlo sive a lie i nebo e biti tamno sivi ili crni.
Stativi
Pomjeranje fotoaparata za vrijeme duge ekspozicije moe uiniti sliku mutnom. Ako je
vrijeme expozicije due od 1/30 sekunde, fotograf bi trebao koristiti dra za fotoaparat.
Najuobiajenija vrsta draa je naprava sa tri noge koja se naziva stativ.
Najstabilniji stativi su napravljeni za studijsku upotrebu ili kao drai za teke fotoaparate i
lee. Ovi stativi mogu biti isuvie teki da bi ih fotograf nosio za rad na terenu. Laki, leke
prenosivi stativi sa nogama koji se mogu uvlaiti koristi veina fotografa. Kod veine stativa
tri noge slue kao dra za centralnu ipku, koja se moe pomijerati gore i dole kako bi se
podesila visina bez podeavanja duine nogu tronoa. Fotoaparat se instalira na glavu
stativa na vrh ipke. Ruke i poluge na glavi omoguavaju fotografu da mijenjaju ugao
snimka fotoaparata paniranjem lijevo i desno i naginjui gore i dole.
16
Razvijanje i izrada fotografija
Nakon ina fotografisanja, latentna slika na filmu se ne moe vidjeti. Ova slika postaje vidljiva
tek nakon procesa razvijanja filma u negativ. Na negativu su obrnuto prikazani svijetli i tamni
dijelovi predmeta. Tokom izrade slika sa filma se prenosi na papir i prvobitne boje ili tonovi
predmeta su sauvani.
Veina amaterskih fotografa izrauju svoje filmove u komercijalnim laboratorijama. Meutim,
neki fotografi sami razvijaju i izrauju svoje slike. U ovom sluaju, kada sami izrauju
fotografije, oni mogu mijenjati veliinu, kompoziciju, kontrast i druge karakteristike
fotografije.
Crno-bijeli i film u boji se razvijaju i izrauju na manje-vie isti nain. Veina filmova se vadi iz
fotoaparata i razvija u mranoj komori ili foto-labotaroriji. Instant (polaroid) film sadri sav
materijal neophodan za pravljenje pozitiv fotografije. On pravi fotografije direktno iz
fotoaparata.
Izrada filma u boji je komplikovanije i skuplje od izrade crno-bijelog filma. Izrada filma u boji
zahtijeva dodatne korake i dodatni materijal. Mnogo manje amaterskih fotografa izrauje
filmove u boji nego crno-bijele.
APS film bi se trebao razvijati samo u foto-laboratoriji. Laboratorija vraa negative pohranjene
u originalnoj kaseti filma. Da bi laboratorija bila u stanju napraviti kopije ona mora raspolagati
opremom koja magnetski moe itati informacije pohranjene na filmu.
Razvijanje crno-bijelog filma zahtijeva dva ili vie hemijskih rastvora, neto opreme i tekuu
vodu. Hemijske rastvore treba uvati u utim bocama napravljenim od polietilenske plastike.
Takve flae su visoko otporne na hemikalije i ne dozvoljavaju da svjetlost prodre i oteti
rastvore. Na svakoj boci treba da stoji naljepnica na kojoj e biti ispisan njen sadraj.
Nerazvijeni film se ne smije izloiti svjetlosti, a takoer su neophodni ili potpuno mrana
prostorija ili vrea koja ne proputa svjetlost.
Oprema za razvijanje i izradu fotografija
Proces razvijanja se sastoji od pet osnovnih faza. Prvo, hemikalija pod nazivom razvija
pretvara osvijetljene soli srebra na emulziji filma u kovinasto srebro. Nakon toga, djelovanje
razvijaa se zaustavlja ili vodom ili hemijskim rastvorom poznatim kao stop bath. U treem
koraku, hemikalija pod nazivom fiksir ili hypo rastvara neosvijetljene srebrene srebra kako bi
se mogle sprati. Fiksir takoer sadri i posebni agens za stvrdnjavanje to emulziju ini
otpornom na ogrebotine. Zatim se film ispira kako bi se uklonile neosvijetljene soli i ostatak
hemikalija. Kao posljednji korak, film se sui. Razvijeni film je sada negativ na kojem je
pohranjena vidljiva stalna slika.
Kako razviti film
Ako elite sami razviti film prvo zamraite prostoriju ili koristite torbu kako bi izvadili film iz
svog kuita. Nakon toga namotajte film na rolu koja se nalazi unutar specijalne posude za
razvijenje filmova koja se naziva dozna a koja je otporna na svjetlost. Nakon to ste stavili
film u ovu kutiju moete raditi na njemu pod svjetlou.
Razliite vrste razvijaa i fiksira se koriste za razliite filmove. Instrukcije koje moete nai na
filmu preciziraju vrste rastvora koji e se koristiti kao i na kojoj temperaturi e se raditi da bi
se postigli najbolji rezultati. Temperatura je posebno vana za razvija. Negativi e biti
prerazvijeni ako je razvija pretopao ili nedovoljno razvijeni ako je isuvie hladan. U
uputstvu takoer stoji koliko dugo film treba biti izloen razliitim rastvorima. Da bi osigurali
ispravno razvijanje, treba tano utvrditi vrijeme svake operacije.
17
Nakon to je razvija ugrijan ili ohlaen na odgovarajuu temperaturu, sipajte hemikaliju u
doznu. Nakon toga, tresite kutiju 30 sekundi brzo je okreui. Na ovaj nain, tj. mukanjem
dozne svjei razvija je stalno u kontaktu sa filmom tako da se slika na povrini filma
podjednako razvije. Nakon toga, udarite kutijom od tvrdu povrinu kako bi uklonili vazdune
mjehurie, koji mogu ostaviti takice na filmu. Dok je razvija u kutiji, nakon prvih 30 sekundi
film bi se trebao mukati u intervalima od pola ili jedne minute.
Nakon to je razvija bio u kutiji odreeno vrijeme ispraznite ga i napunite kutiju ili tekuom
vodom ili stop-bath rastvorom. Jako tresite kutiju 10-ak sekundi, ispraznite je i sipajte fiksir.
Nakon dejstva fiksira koje moe trajati od 2 do 10 minuta isperite film vodom ili specijalnim
agensom za pranje. Ovaj agens smanjuje vrijeme ispiranja od 20 na 5 minuta. Nakon toga,
film treba podvrgnuti vlanom agensu kako bi se uklonile sve vodene takice.
Da bi osuili film skinite ga sa bubnja i objesite u prostoriju u kojoj nema praine. tipaljka
treba biti privrena na donji kraj filma kako se film ne bi uvijao. Kada se film u potpunosti
osui izreite ga na etiri ili est dijelova. Cijeli taj negativ, odnosno njegove trake stavite u
kovertu na isto i suho mjesto. Negativi se lako mogu ogrebati i poguvati tako da ih trebate
uvijek drati samo za ivicu.
Izrada crno-bijelih fotografija je proces slian pravljenju negativa. Papir za izradu fotografija
je obloen emulzijom koja sadri soli srebra. Za vrijeme procesa izrade, svjetlost osvjetljava
soli i pravi latentnu sliku na papiru za izradu fotografija. Papir mora biti razvijen prije nego to
on mogne proizvesti vidljivu sliku koja e se pojaviti na zavrenoj fotografiji.
Da bi razvili papir za izradu fotografija ponovite korake koje ste slijedili prilikom razvijanja
filma. Meutim, papir se uglavnom stavlja u otvorenu plitku posudu a ne u doznu, a koriste
se i razliite hemikalije. Da bi zatitili latentnu sliku trebate raditi pod sigurnim svjetlom.
Koristei ovu vrstu svjetla osvjetljeno je samo radno mjesto ali ne i papir za izradu fotografija.
Postoje dvije osnovne metode izrade crno-bijelih fotografija: kontakt i projekciona izrada.
Svaki proces zahtijeva posebnu opremu i svakim se dobije razliita vrsta fotografije.
Kontakt izrada je najjednostavnija metoda. Da bi napravili kontakt fotografiju stavite dijelove
negativa na papir za izradu fotografije i pokrijte ih komadom stakla. Koristite okvir za izradu,
kutiju ili neku slinu napravu kako se negativ i papir ne bi pomijerali. Usmjerite svjetlo kroz
staklo nekoliko sekundi, sklonite papir i razvijte ga. Ako je kopija isuvie mrana ponovite
postupak koristei krae vrijeme espozicije. Ako je kopija isuvie svijetla koristite duu
ekspoziciju.
Kontakt izrada je brz i jeftin nain za pravljenje "radne verzije" prije nego to se napravi
finalna fotografija. Kontakt fotografije su iste veliine kao negativi tako da moete izraditi
cijelu rolu filma tokom samo jedne operacije. Naprimjer, rola sa 36 ekspozicija (snimaka) 35-
milimetarskog filma moe biti razvijena na ovaj nain na listu papira dimenzija 20 sa 25
centimetara.
Projekciona izrada, koja se jo naziva i uveavanje, proizvodi fotografije koje su vee od
njihovih negativa. Kod projekcione izrade negativi se stavljaju u ureaj koji se zove povealo.
Povealo projecira sliku sa negativa na papir za izradu fotografija na gotovo isti nain kao to
slajd projektor alje sliku na ekran. Slika na papiru za izradu fotografije je vea od one na
negativu. Veliina ove projecirane slike zavisi od udaljenosti izmeu negativa i papira. to je
vea udaljenost to je vea slika.
Povealo
Poveala imaju tri osnovna dijela: glavu, osnovu i nepomian stub koji dri glavu a povezan je
sa osnovom. Glava sadri leu, nosa za negativ i izvor svjetlosti. tafelaj na osnovi pridrava
18
papir za izradu fotografija. Tokom postupka poveavanja, lea fokusira sliku sa negativa na
papir za izradu fotografija a svjetlo iz izvora svjetlosti prolazi kroz negativ i osvjetljava papir.
Glava poveala se moe dizati i sputati kako bi se promijenila veliina slike na papiru za
izradu fotografija. Ova fleksibilnost kada je u pitanju veliina slike vam omoguava da
mijenjate kompoziciju slike kao i da poveate veliinu fotografija. Pravljei sliku veom od
namjeravane fotografije moete izrezati neeljena mjesta du ivice i izvriti premjetanje
elemenata slike.
Prije nego to upotrijebite povealo trebate paljivo oistiti negativ kamelhair etkom ili
sprejom. estice praine na negativu se mogu pokazati kao bijele take na finalnoj fotografiji.
Stavite negativ u nosa, upalite svjetlo poveala i fokusirajte sliku na ravan bijeli papir ili
karton u tafelaju. Dalje, podesite otvor. U sluaju veine fotografija prvo bi ste trebali
podesiti otvor na srednju vrijednost f-blenda kao to je f/8. Nakon to je slika fokusirana i
uokvirena iskljuite svjetlo poveala i svjetlo na radnom mjestu a upalite sigurno svjetlo.
Onda stavite list papira za izradu fotografija u tafelaj.
Slijedei korak u procesu poveavanja jeste utvrditi odgovarajue vrijeme ekspozicije za
fotografiju pravei test trake. Test trake su dijelovi fotografije koji su osvjetljavani razliiti
vremenski period openito od 10 do 50 sekundi. Nakon to se test trake razviju moete
odluiti koje vrijeme ekspozicije proizvodi najbolji rezultat. Ako sve test trake budu isuvie
svijetle otvorite leu poveala za dvije f-blende i probajte sa drugim test trakama. Ako su sve
test trake isuvie mrane zatvorite leu za dvije f-blende i ponovite postupak.
Ako samo jedan dio fotografije ispadne isuvie svijetao, taj dio moete potamniti
"spaljivanjem" fotografije. Po ovoj tehnici, komad kartona sa malom rupom na sebi se dri
iznad mjesta koje treba zatamniti. Svjetlost prolazi kroz tu rupu na kartonu i osvjetljava taj
dio fotografije koji onda postaje tamniji. Ako je jedan dio kopije isuvie taman on se moe
posvijetliti pomou izmicanja. Ovaj postupak ukljuuje pokrivanje tamnog dijela specijalnim
sredstvom ili kartonskim diskom tokom jednog dijela vremena ekspozicije. Pokriveni dio e
biti svijetili u odnosu na u potpunosti osvijetljene dijelove fotografije.
Ukupan kontrast na fotografijama se utvruje, najveim dijelom, na osnovu vrste
upotrijebljenog papira za izradu fotografija. Papiri za izradu fotografija se stepenuju brojem
od 0 do 6 u skladu sa stepenom kontrasta dobivenog na fotografiji. to je vei broj to je vei
stepen kontrasta. Papir sa velikim kontrastom, kao to je broj 4, se uglavnom koristi za izradu
normalnog opsega tonova sa negativa koji ima mali kontrast. Papir broj 1, papir sa malim
kontrastom se moe koristiti za reduciranje kontrasta na negativu sa ekstremno svijetlim i
tamnim tonovima.
Neki papiri sadre razliite stepene kontrasta. Ovi multikontrastivni papiri zahtijevaju razliite
boje svjetlosti da bi se dobio svaki pojedinani stepen. Moete mijenjati boju svjetla poveala
ugraujui obojeni filter za izradu fotografije preko lee.
Pored kontrasta, papiri za izradu fotografija se razlikuju u nekoliko karakteristika koji utiu na
izgled fotografije. Jedna od ovih karakteristika je ton. Na fotografiji izraenoj na papiru sa
toplim tonovima crna boja e se reprodukovati kao smea. Na papiru sa hladnim tonovima,
crna postaje plava. Slijedea karakteristika papira za izradu fotografija je povrina koja se
kree od mat (tamne) do sjajne.
Razvijanje filmova u boji podrazumijeva isti osnovni postupak koji se koristi kod razvijanja
crno-bijelih filmova. Meutim, hemijski procesi kod razvijanja kolor filmova su mnogo
komplikovaniji. Da biste shvatili ove procese, morate poznavati neke osnovne principe boje.
Boja uglavnom zavisi od svjetlosti. Iako najvei dio svjetlosti oku izgleda bijela, ona je ustvari
mjeavina tri osnovne boje -- plave, zelene i crvene. Svaka boja se moe proizvesti
mijeanjem ove tri boje svjetlosti.
19
Filmovi u boji sadre tri sloja emulzije. Ova tri sloja su slina sloju emulzije na crno-bijelom
filmu. Ali u sluaju filmova u boji, svaka emulzija je osjetljiva na samo jednu primarnu boju
svjetlosti. Za vrijeme ekspozicije, prva emulzija reaguje samo na plavu svjetlost, druga
emulzija samo na zelenu, a trea samo na crvenu svjetlost.
Kada se film u boji osvijetli, svjetlost pada na prvu emulziju i obrazuje sliku plavih dijelova
prizora. Nakon toga svjetlost prolazi kroz drugu emulziju formirajui sliku zelenih dijelova.
Konano, svjetlost prolazi kroz treu emulziju i biljei sliku crvenih dijelova. Na taj nain, na
filmu su zabiljeene tri latentne slike.
Proces razvijanja mijenja film u boji na dva osnovna naina. Prvo, razvija pretvara
osvijetljene soli srebra na emulziji u kovinasto srebro. Srebrena slika proizvedena na svakom
sloju emulzije predstavlja boju svjetlosti -- plavu, zelenu ili crvenu -- koja je osvijetlila
emulziju.
Drugo, razvija aktivira supstancu u svakoj emulziji koja se naziva fiksir-veziva. Fiksiri se
sjedinjuju sa hemikalijama u razvijau kako bi se proizvele meuboje (colored dyes). Ove
meuboje su komplementi (suprotne boje) svjetlosti koja je osvijetlila emulzije. uta je
komplement plave, tako da uta meuboja formira prvi sloj. Na drugom sloju, meuboja je
grimizno-ljubiasta jer je ona komplement zelene. Meuboja na treem sloju je plavo-zelena,
koja je komplement crvene. Komplementarne boje se koriste kao meuboje jer one
reprodukuju originalne boje predmeta kada se film razvije u fotografije.
I film u boji koji se mijenja u procesu razvijanja, koji prizvodi slajdove, i negativ filma u boji
od kojeg se prave fotografije, na isti nain biljee slike u boji. Meutim, razliiti materijali i
neznatno razliiti postupci se koriste u razvijanju ovih vrsta filma.
Film u boji koja se mijenja u prosecu razvijanja, zahtijeva dva razliita razvijaa. Prvi razvija
mijenja osvijetljene soli srebra na filmu u kovinasto srebro. Nakon toga, film se ili ponovo
osvjetljava ili se stavlja u dodir sa hemijskim agensom kako bi se ostatak soli srebra mogao
razviti. Drugi razvija aktivira vezivae u emulzijama prouzrokujui da se meuboje formiraju
oko srebrene slike u svakom sloju emulzije. Nakon to je srebro izbijeljeno na slikama, slike
ostaju kao transparentna mjesta na filmu. Razvijeni film koji se naziva pozitiv se moe izrezati
na pojedinane slike koje se dalje mogu staviti na slajdove.
Na slajdu svaki dio predmeta je transparentan u jednom od slojeva emulzije. U svakom od
druga dva sloja, polje ima komplementarnu boju razliitu od originalne boje. Naprimjer, slika
plavog neba e biti transparentna u prvom sloju emulzije. Slika e biti grimizno ljubiasta
(komplement zelene) u drugom sloju i plavo-zelena (komplement crvene) u treem. Kada
svjetlost prolazi kroz slajd svaka meuboja reaguje kao filter za primarnu boju. Grimizno
ljubiasti sloj zadrava zelenu svjetlost a plavo-zeleni sloj zadrava crvenu svjetlost. Kao
rezultat toga, samo plava svjetlost prolazi kroz transparentni dio slajda i nebo je plavo.
Negativ filma u boji dolazi u dodir sa samo jednim razvijaem. Razvija pretvara osvijetljene
soli srebra u kovinasto srebro i aktivira vezivae meuboja u isto vrijeme. Nakon postupka
razvijanja svaki dio predmeta se pjavljuje na sloju emulzije u komplementarnoj boji u odnosu
na originalnu boju. Naprimjer, plavi predmet e biti zabiljeen kao uta slika na prvom sloju
emulzije, a zeleni e se pojaviti kao grimizno ljubiasta slika na drugom sloju. Boje slika su
obrnute u odnosu na njihove originalne boje za vrijeme procesa izrade fotografija.
Izrada fotografija u boji ukljuuje iste hemijske procese koji se koriste prilikom razvijanja
filma u boji. Kao u sluaju filma u boji, kolor papir za izradu fotografija ima tri sloja emulzije
od kojih je svaki osjetljiv na jednu od primarnih boja svjetlosti. Za vrijeme izrade fotografija,
uta, grimizno ljubiasta i plavo-zelena meuboja na negativu zadravaju svjetlost svojih
komplementarnih boja - tj. svaka meuboja filtrira jednu primarnu boju. Na taj nain, boje
svjetlosti koje osvjetljavaju papir za izradu fotografija su suprotne od onih koje su osvijetlile
20
film. Kada se papir razvije vezivai u slojevima emulzije obrazuju meuboje koje reprodukuju
boje predmeta.
Neke karakteristike fotografija u boji se mogu promijeniti pomou istih tehnika koje se koriste
u izradi crno-bijelih slika - podeavanje ekspozicije, izrezivanje, spaljivanje i izmicanje. Dalje,
balans boje kod fotografija se moe podesiti ugraivanjem kolor filtera preko lee poveala.
Ovi filteri koji su obojeni razliitim nijansama ute, grimizno ljubiaste i plavo-zelene,
reduciraju intenzitet odgovarajuih primarnih boja na fotografiji. Ako su plavi tonovi na kopiji
isuvie jaki, naprimjer, trebate staviti uti filter na leu poveala i ponoviti proces izraivanja.
Fotografije u boji se mogu dobiti i od slajdova i negativa u boji. Isti osnovni postupak
izraivanja se koristi i u sluaju slajdova i negativa. Meutim, efekti ekspozicije su obrnuti kod
slajdova koji sadre pozitiv slika. Prilikom izrade fotografija sa negativa, naprimjer, dua
ekspozicija ini fotografiju tamnijom. Ali prilikom izrade fotografija sa slajdova, isto vrijeme
ekspozicije ini fotografiju svjetlijom. Efekti kolor filtera su takoer obrnuti prilikom izrade
fotografija od slajdova. Jake boje na takvim fotografijama se balansiraju koristei filtere iste
boje radije nego komplementarne.
Instant razvijanje.
Instant (polaroid) film pravi fotografije za vrijeme od 15 sekundi do 8 minuta, u zavisnosti od
vrste filma koji se koristi. Kada se osvijetljeni film izvadi iz instant (polaroid) fotoaparata
pokrije se koricama otpornim na svjetlost. Ove korice mogu biti ili list papira ili neprozirni sloj
hemikalija, a one slue kao neka vrsta mrane komore za razvijanje filma. U sluaju da se
upotrijebe papirne korice, list papira se skine sa fotografije nakon utvrenog vremena
razvijanja. A ako se upotrijebe hemijske korice, fotografija je zavrena kada neprozirni sloj
postane u potpunosti transparentan.
Instant (polaroid) fotografije se prave na gotovo isti nain kao kontakt fotografije. Glavna
razlika izmeu ova dva procesa jeste da se negativ i pozitiv instant fotografije razvijaju u isto
vrijeme, a ne u odvojenim fazama.
Instant crno-bijeli film sadri slojeve emulzije negativa i pozitiva sa paketom elatinskih
hemikalija za razvijanje izmeu slojeva. Nakon ekspozicije film prolazi kroz par elinih
valjaka u fotoaparatu. Pritisak tih valjaka uzrokuje pucanje paketa oslobaajui hemikalije za
razvijanje. Hemikalike automatski pretvaraju osvijetljene soli srebra na sloju negativa u
kovinasto srebro. Za nekoliko sekundi, neosvijetljene soli prelaze na sloj pozitiva. Tamo se
pretvaraju u srebro obrazujui sliku pozitiva na fotografiji.
Instant film u boji ima slojeve meuboja pored emulzija negativa i pozitiva i paket hemikalija
za razvijanje. Kada se hemikalije oslobode, one razviju soli srebra i aktiviraju meuboje u isto
vrijeme. Slika u komplementarnim bojama predmeta se obrazuje na sloju emulzije negativa.
Nakon toga se slika prebacuje na sloj emulzije pozitiva gdje se boje pretvaraju u originalne.
----------------------------------------------------------------
Historija fotografiranja
Rani poeci. Drevni grki filozof Aristotel je posmatrao kako svjetlost prolazi kroz malu rupu
na zidu sobe obrazujui iskrivljenu sliku predmeta. Meutim, ova karakteristika svjetlosti se
tek 1500. godine u Italiji upotrijebila za konstruisanje fotoaparata. Prvi grubi fotoaparat koji
se nazivao Camera Obscura (mrana komora) se sastojao od velike kutije sa malim
otvorom na jednoj strani kroz koji je prolazila svjetlost. Na suprotnoj strani kutije svjetlost je
obrazovala obrnuti lik predmeta iz prirode. Kamera obskura je bila dovoljno velika da ovjek
ue u njega, a uglavnom su ga koristili umjetnici kao pomono sredstvo u skiciranju. Crtali su
obrise slike obrazovane unutar ove kutije i nakon toga bojili sliku.
21
Kamera obskura je mogla projecirati slike samo na ekran ili komad papira. Naunici su traili
nain da te slike uine trajnim. 1727. godine njemaki fiziar po imenu Johann H. Schulze je
otkrio da soli srebra postaju tamne kada dou u dodir sa svjetlou. 50-ak godina kasnije Carl
Scheele, vedski hemiar je pokazao da se promjene prouzrokovane u solima od strane
svjetlosti, hemijskim putem mogu napraviti trajnim. Meutim, sve do 1830-ih ova otkria se
nisu upotrijebila za fotografiranje.
U meuvremenu, francuski pronalaza po imenu Joseph Nicephore Niepce je iznaao nain
pravljenja stalne slike u kamera obskuri. 1826. godine on je obloio metalnu plou
hemikalijom osjetljivom na svjetlost, a nakon toga plou u fotoaparatu drao osvijetljenu 8
sati. Slika koja je nastala kao rezultat a na kojoj je prikazan krajolik sa Niepce-ovog prozora,
je bila prva fotografija u svijetu.
Niepceovu tehniku je tokom 1830-ih godina usavrio francuski izumitelj Louis Daguerre.
Daguerre je osvijetlio bakrenu plou obloenu srebrom, razvio sliku uz pomo ivine pare a
onda je fiksirao kuhinskom solju. Njegove slike, koje se nazivaju dagerotipija su zahtijevale
relativno kratko vrijeme ekspozicije od 15 do 30 sekundi a dobivale su se otre detaljne slike.
1839. god., iste godine kada je Daguerre patentirao svoj postupak, britanski pronalaza po
imenu William H. Fox Talbot je objavio svoje otkrie papira osjetljivog na svjetlost. Od ovog
papira se pravio negativ od kojeg su se mogle napraviti pozitiv kopije. Prijatelj Fox Talbota,
astronom Ser John Herschel je ovaj izum nazvao fotografiranjem. Herschel je predloio
upotrebu natrij thiosulfata (hypo) kao fiksira. Tada su i Daguerre i Fox Talbot poeli koristiti
ovu hemikaliju u svojim procesima.
Papirne fotografije Foxa Talbota, koje su se nazivale talbotipija ili kalotipija nisu sadravale
slike onako otre kao to su to bile slike dagerotipije. Ali proces negativ-pozitiv pravljenja
fotografija je imao dvije vane prednosti. Od jedne ekspozicije se moglo napraviti vie
fotografija koje su se onda mogle staviti u knjige, asopise i drugi tampani materijal. Vidi
Talbotipija.
Pored novih procesa razvijanja i izrade fotografija, fotografiranje je u velikoj mjeri poboljano
tokom 1840-ih godina uvoenjem specijalizovanih lea. Maarski matematiar po imenu Josef
M. Petzval je napravio dvije vrste lea, jednu za pravljenje portreta a jednu za slike prirode.
Lea za fotografiranje portreta je primala mnogo vie svjetlosti od ranijih lea tako da se
vrijeme ekspozicije smanjilo na nekoliko minuta. Pomou lea za fotografiranje prirode pravile
su se otrije slike velikih podruja, u odnosu na ranije.
Poeci moderne fotografije.
Tokom druge polovine 1800-ih godina, naunici su jo vie poboljali fotografske procese i
dizajn fotoaparata. Ovi pomaci su omoguili fotografima da eksperimentiu sa umjetnikim
mogunostima fotografiranja.
Tehniki napreci.
Godine 1951. god. britanski fotograf po imenu Frederick S. Archer je uveo fotografski proces
kojim se u velikoj mjeri smanjilo vrijeme ekspozicije i poboljao kvalitet fotografije. U
Archerovom postupku, staklena ploa se oblae mjeavinom soli srebra i emulzije napravljene
od vlane i ljepljive supstance koja se naziva collodion. Nakon ekspozicije u trajanju od
nekoliko sekundi ploa se razvija u negativ nakon ega se podvrgava fiksiru. Collodion je
morao ostati vlaan tokom ekspozicije i razvijanja, tako da je fotograf morao izraivati slike
odmah nakon fotografiranja. Mnogi fotografi su putovali u kolima koja su sluila kao mrana
komora i laboratorija za razvijanje.
Izumom procesa suhe ploe prevaziena je nepogodnost collodion metode. 1871. godine
Richard L. Maddox, britanski lijenik je poceo koristiti emulziju elatina kojom je oblagao
fotografske ploe. Za razliku od collodiona, elatin se suio na ploi ne otecujuci soli srebra.
Koristei suhe ploe fotografi nisu morali odmah razvijati slike.
22
Upotreba elatina je takoer uklonila neophodnost uvanja fotoaparata nepominim na
stativu za vrijeme ekspozicije. Do kraja 1870-ih poboljanja elatinske emulzije su smanjila
vrijeme ekspozicije na 1/25 sekunde ili ak manje. Fotografi su sada mogli fotografirati drei
fotoaparat u rukama.
Pored toga to je fotografima omoguilo veu mobilnost i slobodu, uvoenje elatinske
emulzije je izvrilo revoluciju po pitanju dizajna fotoaparata. Prve vrste fotografija su mogle
biti pravljene samo kontakt metodom i stoga su negativi morali biti isto toliko veliki kao i
eljena fotografija. Ali fotografije na papiru obloenom elatinom su mogle biti napravljene
metodom projektovanja. Fotografi su mogli uveati takve slike tokom procesa izrade
fotografija, tako da se veliina negativa mogla smanjiti. Manji negativi su znaili manje
fotoaparate.
1888. George Eastman, ameriki prizvoa suhih ploa je uveo Kodak fotoaparat. Kodak je
bio prvi fotoaparat specijalno dizajniran za masovnu prizvodnju i amatersko koritenje. Bio je
vrlo lagan, jeftin i jednostavan za rukovanje.
Kodak sistem je takoer eliminisao potrebu da fotografi sami razvijaju svoje slike. Kodak je
koristio rol film obloen elatinom koji je mogao zabiljeiti 100 fotografija. Nakon to se rol
upotrijebi, fotoaparat sa filmom unutar njega se slao u jedan od Eastmanovih postrojenja za
izradu fotografija. U tom postrojenju se film razvijao, izraivale su se fotografije a fotoaparat
bi se vraao napunjen novim filmom. Kodak-ov slogan je glasio: "Vi pritisnite dugme, a mi
emo uraditi ostalo".
Tokom 1920-ih i poetkom 1930-ih, fotografiranje je pretrpjelo dramatine promjene kao
rezultat dva glavna dogaaja.
Prvo, fotografska oprema je doivjela revolucionarni napredak uvoenjem minijaturnog 35-
milimetarskog fotoaparata i vjetake rasvjete. Leica fotoaparat napravljen 1924. godine u
Njemakoj je bio dovoljno mali da stane u dep ali je ipak pravio jasne i detaljne fotografije.
Mnogi fotografi su koristili Leica-u kako bi pravili skrivene fotografije gdje ljudi nisu znali da
su fotografisani. Elektrina sijalica napravljena 1929. godine i elektronski blic izumljeni 1931.
godine su u velikoj mjeri proirili opseg predmeta koji se fotografiu.
Drugi veliki dogaaj ukljuuje eksperimentisanje sa novim nainima kompozicije slike i
gledanja predmeta. Maar Laszlo Moholy-Nagy i Amerikanac Man Ray su napravili fotografije
bez upotrebe fotoaparata. Stavili su predmete na komad papira za izradu fotografije i
osvijetlili papir magnezijevim svjetlom. Ostali fotografi su pravili apstraktne kompozicije sa
rendgenskim fotografijama i viestrukim ekspozicijama.
Tehnika pod nazivom dokumentarno fotografiranje se razvila 1930-ih godina. Za vrijeme
velike krize Ministarstvo za poljoprivredu je unajmilo fotografe da zabiljee uslove u ruralnim
dijelovima SAD. U ovaj projekat su bili ukljueni vrhunski fotografi ukljuujui Walkera Evansa
i Dorothea Lange. U isto vrijeme, pojava ilustrovanih asopisa u Evropi i SAD je stvorila
potrebu za novinskim fotografijama.
Umjetnike mogunosti fotografije u boji nisu u potpunosti istraene sve do 1970-ih godina.
Film u boji je bio popularan meu amaterskim fotografima otkako je 1935. godine prvi put
napravljen u komercijalne svrhe. Meutim, veina profesionalnih fotografa je nastavila da radi
gotovo u potpunosti sa crno-bijelim filmom. Ameriki fotografi Ernst Haas i Marie Cosindas su
bili meu prvim profesionalcima koji su svoju panju skrenuli na fotografiju u boji. Haasov rad
ukljuuje i realistine krajolike i apstraktne kompozicije. Cosindas koja uglavnom koristi
instant film u boji se specijalizovala za nepomine figure i portrete.
Danas je fotografiranje vrsto ustanovljeno i kao umjetniki oblik i kao osnovno sredstvo u
komunikaciji i istraivanju. U isto vrijeme, praktina vrijednost fotografiranja je polako porasla
na mnogim poljima poevi od marketinga do zoologije.
23
Profesionalno fotografiranje ukljuuje obilje stilova i tema vie nego ikada ranije. Ali veina
ovog rada se moe klasificirati ili kao realistiko ili kao irealno. Realistickim fotografisanjem
jasno dokumentuje "drutveni pejsa", odn. drustvena slika dok su glavne karakteristike
Irealnih fotografija iskriviljivanje izgleda predmeta na slikama kako bi se stvorili iluziju ili
prenijela atmosfera.
Amaterski fotografi koriste mnotvo opreme i tehnika. Fotoaparati se kreu od jednostavnih
modela sa fiksnim fokusom do podesivih ije se lee mogu mijenjati i sa mnogo ugraenih
ureaja. Kuno razvijanje kako crno-bijelih tako i filmova u boji je pojednostavljeno
koritenjem opreme jednostavne za rukovanje i hemikalija brzog dejstva. Amateri takoer
snimaju kune filmove u boji sa dostupnim svjetlom kao i filmove na video trakama koji se
mogu prikazivati na televiziji.
Jedan od najveih tehnikih pomaka kako u amaterskom tako i u profesionalnom
fotografisanju je instant razvijanje filma. Otkako je 1947. godine napravljen instant
fotoaparat, proizvoai su postepeno usavravali efikasnost i lakou instant razvijanja. Prvi
model je bio glomazan i skup. Ali neki dananji instant fotoaparati su veliine kutije cigareta i
ne kotaju vie od dobrog standardnog fotoaparata. Mnogi studijski fotoaparati se mogu
adaptirati za instant fotografiranje pomou specijalnih prikljuaka.
Fotografija Profesija - Karijera
Fotografiranje nudi obilje izazovnih prilika za karijeru. Osoba zainteresovana za karijeru na
polju fotografiranja bi trebala biti akademski obrazovana i raspolagati tehnikim znanjem
fotografiranja.
Mnogi koledi i univerziteti sirom svijeta nude kurseve fotografiranja a neki imaju programe
koji omoguavaju sticanje naprednijeg znanja iz ove oblasti. Veliki broj umjetnikih i tehnikih
kola takoer nude instrukcije i praktine vjebe iz fotografiranja.
Komercijalno fotografiranje
Veina komercijalnih fotografa pravi slike za reklame ili za ilustracije koje se pojavljuju u
knjigama, asopisima i drugim publikacijama. Ovi fotografi rade sa razliitim objektima kao
to su hrana, oprema na farmi, odjea visoke mode, a isto tako oni mogu fotografirati na
razliitim lokacijama.
Portretiranje
Portretski fotografi fotografiraju ljude i razliite dogaaje iz ivota ovih ljudi. Neki fotografi
ove vrste su se specijalizovali za samo jednu vrstu portretiranja, kao to su djeca, porodice ili
vjenanja. Portretski fotografi moraju znati kako da poziraju svoje objekte tokom slikanja i
kako da postignu ocekivane efekte.
Foto-novinarstvo.
Veina foto-novinara pravi slike za novine ili asopise. Oni moraju biti vjeti u pronalaenju i
biljeenju dramatinih akcija na poljima kao to je politika ili sport. Foto-novinar mora takoer
fotografirati slike brzo.
Nauno fotografiranje
Ukljuuje sve vei broj specijalizovanih oblasti. Glavne oblasti naunog fotografiranja
ukljuuju medicinsko i tehniko fotografiranje. Medicinski fotografi obezbijeuju informacije
koje koriste doktori za dijagnosticiranje i lijeenje bolesti. Ovi fotografi mogu raditi sa takvom
medicinskom opremom kao to su mikroskopi, rentgenski ureaji i infracrveni sistemi za
skeniranje. Tehniki fotografi pomau ininjerima da poboljaju dizajn opreme i strukturalnih
materijala. Ovi fotografi ponekad koriste posebne fotoaparate kako bi "zaustavili" rad maina i
kako bi uinili vidljivim nedostatke na metalu, plastici i drugim materijalima.
24
FOTO - NOVINARSTVO
to je foto-novinarstvo?
Jednostavnim rijecima, to je pricanje price fotografijama. Ali ono nije samo to to je
istovremeno i prenosenje istine. Foto novinarstvo prua informacije i zabavlja. Foto-novinar
nije tek netko tko ode na neko deavanje i snimi par snimaka, on mora dati puni uvid
citatelju.
Foto-novinarstvo je postalo sastavni dio naeg ivota u vrijeme drugog svjetskog rata, kada
su snimci sa bojita prenosile obiteljima kod kuce ono to se deava. Citatelji svih novina
zavise od fotografija koje ili neto dodaju prici ili ih blie povezuju sa pricom.
Zato je foto-novinarstvo vano?
Svaki dan se oslanjamo na foto-novinare. Foto-novinar sve vie postaje videograf, ali u
svakom slucaju, radi se o pricanju price vizualnim sredstvima umjesto rijecima. Iako nam
emisije TV novosti vijesti bre, ipak cemo uzeti dnevne novine i procitati detalje.
Fotografije prave ili unitavaju novine. Samo su novine Wall Street Journal preivjele sve
ove godine bez fotografija na svojim stranicama.
Na je zadatak da se pobrinemo da se istina sazna. Obje strane u nekoj stvari nastoje pricu
okrenuti u svom pravcu, i samo putem nepristranog novinarstva prava istina moe biti kazana
ili predstavljena, tako da mi sami moemo zakljuciti o tome to je prava istina.
Svakako, rijeci same mogu prenijeti pristrasnost i videnje osobe koja ih je napisala.
Fotografije se vide i shvacaju kao nepromjenjiva istina. Fotografije nas vizualno povezuju sa
pricom i pomau nau identifikaciju sa njom. Fotografi koji rade na polju novinarstva moraju
shvatiti da njihova zadaca nije samo da snime fotografiju i da za to budu placani. Oni uzivaju
veliki nivo povjerenja javnosti a koji se ne smije niti u kom slucaju naruiti.
O etici
Etika foto-novinara mora biti prva i primarna misao na umu fotografa dok biljei povijest.
Tokom godina, fotografije su bivale lairane na razne nacine, a istinski fotograf nastoji da
postigne da fotografije koje su prikazane na stranama njihove publikacije budu tocne. Kao
foto-novinar, morate shvatiti da nije va posao da pravite vijesti, nego da ih biljeite. Stoga,
ako fotografirate sastanak dva gradska vijecnika i pomjerite ih da biste snimili bolju
fotografiju, vi mijenjate istinu. Promijenili ste scenu. Ako vi sami na bilo koji nacin postanete
dio price, onda vi zavodite publiku. Sa digitalnim dobom u kojem se nalazimo postaje sve
vece iskuenje zakopcati otkopcani lic, ukloniti neugledni oiljak sa necijeg lica, ili okrenuti
fotografiju da dobije na vizualnoj privlacnosti, ali sve ovo predstavlja la, a mi moramo
sacuvati na kredibilitet.
Svaka osoba koja stupa na polje foto-novinarstva mora imati jaku eticnost i da ucini samo
ono to je ispravno, inace postajemo samo tabloid gdje nitko nita ne vjeruje, nego se samo
cita iz zabave.
Foto-novinarstvo kao karijera
Karijera foto-novinara je zanimljivo polje. U zavisnosti od vaih elja, moete putovati
svijetom, po egzoticnim zemljama, ili biljeiti povijest svoga grada u lokalnim novinama. To
znaci ici na mjesta gdje drugi ne mogu. To znaci biti kreativan. Vrlo je uzbudljivo otvoriti
stranice magazina ili novina i vidjeti fotografiju ispod koje pie vae ime.
Ali to takoder znaci i nisku placu, puno rada, ponekad u neuobicajeno vrijeme. To znaci stres
od imperativa potivanja rokova. To znaci sudaranje glavom sa drugima, ponekad mnogo
agresivnijim fotografima. Postoje i fizicka ogranicenjima. Ponekad morate na velike
25
udaljenosti nositi svoju teku opremu. Ponekad morate raditi sa ne ba tako ugodnim
kemikalijama, ako sami izradujete film. To nije glamurozan posao.
Postoji nekoliko vrsta opcija zapoljavanja koje stoje foto-novinarima na raspolaganju.
To su: radni odnos, slobodni fotograf i fotograf po ugovoru. Svaki status ima svoje prednosti i
mane, kao to cete vidjeti iz daljeg teksta.
Radni odnos - Staffers
Osoblje, osoba u radnom odnosu je ona koja radi puno radno vrijeme za neku publikaciju.
Ovakav fotograf ima sve beneficije koje sa sobom nosi radni odnos: redovnu placu,
zdravstveno i penzijsko osiguranje, slobodne dane, smanjenje poreza, mogucnost koritenja
opreme i minimalne osobne trokove.
Medutim, fotografije koje snimi fotograf u radnom odnosu postaju vlasnitvo publikacije za
koju radi. Njihov raspored i zadatke odreduje publikacija, i u dosta slucajeva, ovaj fotograf
mora da obavlja i znacajan dio post-produkcijskog posla.
Slobodni fotograf - Freelance
Slobodni fotograf je fotograf koji radi za sebe. On postavlja pravila prema kojima snima,
odlucuje koje zadatke da snima, ima punu kreativnu kontrolu nad svojim radom i nije
ogranicen da snima za samo jednu publikaciju. On takoder odlucuje kada i koliko eli raditi.
Slobodnjak se moe upustiti i u druga podrucja fotografije, osim foto-novinarstva i snimati
vjencanja, reklame, i raditi u studiju. Ali slobodni fotograf nema placeno zdravstveno
osiguranje, niti penzijsko osiguranje, niti nekoga drugoga tko bi vodio racuna o njegovom
placanju poreza, niti ima mogucnost koritenja opreme koja je vlasnistvo publikacije kojoj
prodaje fotografije. Najveca mana je to slobodnjak nema ravnomjeran posao. On mora ici i
nalaziti posao za sebe.
Fotograf po ugovoru - Stringer
Fotograf po ugovoru je mjeavina fotografa u radnom odnosu i slobodnjaka. Fotograf po
ugovoru je slobodnjak koji prvenstveno fotografije nudi jednom izvoru. Prednost je to imate
dobar nacin prodaje svoga rada, dok je placa dosta stabilna. Veci dio ostalih aspekata rada
je slican onima kod slobodnjaka ali je sigurno da ce, ako ode i snimi neki dogadaj, imati
kupca za svoje fotografije.
Film vs. Video
Danas, medu foto-novinare spada i osoblje koje snima video vijesti. U stvari,
videografi cesto imaju bolju mogucnost pristupa nekom deavanju nego fotografi.
Uobicajeno je da se i video i klasicni fotografi vide du terena gdje se odvija neki sportski
dogadaj. I jedni i drugi imaj usvoje trite. U stvari, danas se pojavljuje i nova vrsta foto-
novinara a to su fotografi koji rade oboje.
Platypus
Platypus je cudna kategorija koju je teko klasificirati. Ovaj se termin odnosi na novu vrstu
foto-novinara koji koriste i video i klasicnu fotografiju da bi zabiljeili neki dogadaj. U svojoj
torbi, pored 35mm filma, nose i malu video kameru. Pojavljuje se sve vie ovakvih
vienamjenskih fotografa. Nema sumnje da sposobnost fotografa da snima i jedno i drugo,
video i klasicnu fotografiju, u zavisnosti od samog dogadaja i fotografa, uvelike povecava
njegov trini potencijal.
Trite 21. Stoljeca
Kako se blii novi milenij, svijet se sve vie razlikuje od onoga kakav je bio prije tek nekoliko
godina. Danas se nalazimo u "dobu informacija". Ljudi ele informacije, ukljucujuci i vizualnu
ilustraciju, i ele ih brzo. Sa pojavom CNN-a koji pokriva deavanja u cijelom svijetu i to cim
se dese (ako ne i prije), ljudi su se navikli da dobijaju informaciju odmah.
Doba informacija se zasniva vecim dijelom na kompjuterima, i kompjuteri su pokretacka
snaga i za najvecu pojedinacnu revoluciju stoljeca - interneta. Ne tako davno, trebalo bi
nekoliko sati da se snimak dopremi od fotoaparata do tamparije. Dogadaj je trebalo snimiti,
26
razviti film, a ako je dogadaj bio daleko, snimak se morao odnijeti do telegrafa i poslati
izdavacu, koji je onda sliku prilagodavao i tampao.
Danas, fotograf napravi snimak, otrci do automobila, ukljuci digitalnu kameru u laptop i
elektronskom potom, preko interneta, koristeci celularni modem, snimak poalje izdavacu.
Izdavac moe dobiti snimak u roku od nekoliko minuta od kada je snimljen, i izdati novine u
roku od nekoliko sati.
Hibrid/digitalni film sve vie postaje standard. Mnogi fotografi jo uvijek vie vole raditi sa
filmom, ali skeniraju negative ili slajdove, a onda kompjuteri rade sve ostalo dok ne dode
vrijeme za tampanje.
Pristup, pristup, pristup!
Jedna od najznacajnijih beneficija koje imate kad ste clan tiska jeste to to imate pristup svim
deavanjima. Dok drugi ljudi moraju placati da dodu na neki dogadaj, i sjediti na loim
mjestima, fotografi ce dobiti mjesta u prvom redu, i to najcece bez ikakve naknade.
Naravno, vi radite, i cesto nemate vremena niti uivati u tome to se deava, ili ponekad,
vidite samo dio deavanja.
Pristup je najvanija briga novinskih fotografa. To je jedna od nekoliko stvari koju imate koja
vam daje prednost nad drugim ljudima. To je ono za to se najvie borimo da dobijemo.
Pristup se odobrava po metodi "velikog psa". To znaci, to je veci pas, to mu je bolji pristup.
To znaci da kad se radi o nekom vanom deavanju, fotografi iz nacionalnih agencija mogu
imati bolji pristup nego fotografi iz lokalnih novina, cak i ako se dogadaj odrava u vaem
gradu.
Novinska fotografija
Postoji nekoliko vrsta zadataka na koje ce foto-novinar naici u svom svakodnevnom radu.
Veci dio su kratkorocni dogadaji, gdje trebate donijeti jednu ili dvije fotografije nekog
deavanja. Cesto ne znate sadraj price, pa cete prizor snimiti iz nekoliko razlicitih kutova,
pokuavajuci uhvatiti sve kljucne aktere u nadi da cete pravilno pogoditi i uhvatiti ono to
reporter treba. Ponekad cete ipak uzeti uceca u dugorocnijim projektima koji se mogu
protegnuti na dane ili mjesece. Tu spadaju price u slikama i foto eseji.
Foto-tipovi - Kratkorocno
Kratkorocne fotografije su kruh svakodnevnog rada novinara. Fotograf moe imati est ili
vie zadataka u jednom danu, i nece imati puno vremena da provede na jednom mjestu kako
bi snimanje izvrio iz svih kutova. Obicno, publikacije objavljuju po jednu ili dvije fotografije
kratkorocnih zadataka.
Vrste zadataka se klasificiraju na slijedeci nacin:
Novosti sa lica mjesta
Fotografije sa lica mjesta su one kada se nadete na lokaciji gdje se neto desilo. Tu mogu
spadati automobilske nesrece, poari, pljacke i druge vijesti koje treba stici. Poziv za
viestruku automobilsku nesrecu na autoputu se pojavi na policijskoj radio stanici i vi urite
na mjesto deavanja da zabiljeite pricu. Vijesti sa lica mjesta mogu biti vrlo aktivne i
ponekad opasne. Vi ste tu kad se neto deava, i moete se naci uhvaceni u nepredvidljivu
prirodu ljudskih bica.
Redovne vijesti
Medju ovakve zadatke spadaju konferencije za novinare, posjete uvaenih licnosti vaem
kraju, novosti sa lica mjesta, ili zakazani dogadaji. Generalno, fotografije vijesti kojima se
bavi ovaj kurs iza sebe imaju odredenu dozu planiranja, i generalno se uklapaju u va
svakodnevni raspored snimanja.
Portreti
Mnoge price se odnose na ljude, i pisci i urednici ele fotografiju osobe koja ce pratiti pricu.
Novinarski portreti nisu studijska vrsta portreta, ali su, generalno, portreti osobe dok obavlja
27
neku radnju koja predstavlja vijest. Na primjer, u prici se radi o nekom nastavniku; dakle,
snimite ga dok radi sa svojim ucenicima. Portreti su vrlo uobicajena vrsta fotografije.
Tematske fotografije
Tematske fotografije obicno prate clanke koji ne moraju uvijek biti vijest. To moe biti
fotografija jela za restoran ciji se prikaz priprema, ili neki drugi slican dogadaj. Ovakve se
fotografije obicno unaprijed planiraju i one daju mogucnost fotografu da pokae svu svoju
kreativnost.
Divlja umjetnost (Wild Art)
Divlja umjetnost je forma sama za sebe. Ponekad, publikacijama samo trebaju fotografije da
popune prostor koji nije prodan za reklame ili kada tekst price ne ispuni cijeli prostor. Divlje
fotografije su fotografije koje fotograf snimi dok radi na nekom drugom zadatku a primijeti
neto zanimljivo, poput psa koji sam eta, ili djeca koja se igraju sa prskalicom. Ove
fotografije omogucuju publikaciji da stekne dojam o drutvu, dopunjava njen kontinuitet i
moe biti ono to umanjuje grubost fotografija novosti koje cine novine.
Sport
Sport je prica za sebe. Vecina velikih publikacija imaju posebnu sekciju samo za sport, koje
mogu biti jednako bogate kao i sekcija vijesti kad se radi o broju fotografija, ako ne i
bogatije. Sport je jedno podrucje vijesti gdje je novinarima doputeno da budu pristrani.
Doputeno je navijati za domaci tim i biti pristran prema njima. Citateljima je stalo do igraca i
trenera domaceg tima. Gosti su neprijatelj koji se pojavi jedan dan i ode nakon utakmice.
Umjetnost sportskih fotografija je dovoljan predmet za zaseban seminar. Vecina novinskih
fotografa ce u nekom momentu svoje karijere biti u situaciji da pokrivaju sportske dogadaje,
to je zabavno i uzbudljivo podrucje.
Gotovo svaki fotograf ce prije ili kasnije biti u stanju da snimi dramaticnu akciju. Mnogo tee,
i mnogo izazovnije, je napraviti emotivne snimke. To moe biti snimak navijaca koji stoji sa
strane, ili igraca koji dobija ili gubi. Treneri cesto mogu dati intenzitet i emocije, njihove
snimke ne treba odbaciti.
Foto-tipovi - dugorocni
Fotografi mogu uzeti udio u irem koritenju fotografija. Dva podrucja koja to omogucuju su
price u slikama i foto-eseji.
Price u slikama
Price u slikama obicno potjecu sa jednog dogadaja ili viestrukih dogadaja koji se odvijaju u
kratkom vremenskom roku, gdje fotograf prica pricu uz pomoc vie fotografija. Obicno se tu
radi o pokrivanju nekog festivala, ili fotografijama tete nastale nakon oluje, gdje ce cijela
stranica biti posvecena vecem broju fotografija dogadaja. Ovo se ne deava cesto, ali moe
postici vrlo dramatican ucinak kada se predstavi publici.
Foto eseji
Foto eseji su slicni pricama u slikama, osim to one predstavljaju biljeenje dogadaja u
jednom vremenskom periodu. Pokrivanje problema beskucnika, ili pratiti studente tokom
kolske godine, ili novinski predstavljati ivot policajca koji se bori protiv droge predstavljaju
neke primjere eseja. Ove se slike snimaju u nekom vremenskom razdoblju i prezentiraju se
na kraju price.
Razvijati stil
Vecina fotografa, nakon odredenog vremena, usvajaju jedan model snimanja koji ce se
nazivati "njihov stil". Cesto moete uzeti novine i bez gledanja na natpis ispod fotografije
odmah znati tko je snimio koju fotografiju. Stil je vaan za identitet, ali je on neto to
morate sami razviti i ne smijete ga forsirati. Stil mogu postati i ogranicenje. Fotografi uvijek
treba da trae nove kutove i nove nacine da predstave iste ideje.
28
Oprema i tehnologija
Oprema za fotoaparat
Foto-novinar je portabl fotograf. Gotovo svi snimci, osim moda nekih portreta ili tematskih
fotografija, snimaju se na terenu. Vecina koristi 35mm aparate zbog brzine i spremnosti koji
su kljucni za fotografa. Neki mogu biti uspjeni sa opremom srednjeg formata, ali poto foto-
novinari ele da budu pokretljivi, najcece se odlucuju za manji 35mm format.
Upravo kao to svaki foto-novinar ima svoj stil, imaju i svoje ideje o opremi koju nose sa
sobom. U minimalnom izdanju, njihova torba treba da sadri irokokutni objektiv, normalni
objektiv i kratki telephoto objektiv. Tu bi se trebale naci i barem dva fotoaparata i bljeskalica-
blic. Filteri i druga dodatna oprema je manje vana poto foto-novinari, barem kad se radi o
fotografijama vijesti, rijetko imaju vremena da stavljaju razlicite filtere.
Mnogi fotografi se odlucuju da nose brzi zoom objektiv, kao npr. 20-35mm F2.8, 35mm-
70mm F2.8 i 70-200mm F2.8 objektiv. Sa tri objektiva, pokrivaju se sve uobicajene duine
fokusa koje se mogu koristiti pri razlicitom osvjetljenju. Ovakva kombinacija je najfleksibilnija
za najveci broj uobicajenih situacija. Ipak, neki fotografi ne vole zoom i radije nose vie
objektiva.
Ostala oprema za koju je bitno da se nade u torbi fotografa jeste mobilni telefon, pejder,
skener za policijske radio komunikacije, biljenice (za identifikaciju ljudi i fotografija), olovke,
i, naravno, puno filmova.
Srebrna tamna komora
Ranije je vrijeme koje se provodilo u tamnoj komori bilo gotovo isto kao i vrijeme provedeno
na terenu. Mnogi fotografi sami razvijaju ili izraduju svoje filmove i prave potrebne otiske.
Kako se digitalni svijet poceo inkorporirati u medijski svijet, otisci su ostali po strani
preputajuci teren skeniranju slika direktno sa negativa. Ipak, u zavisnosti od izdavaca i
tehnologije koju koristi, moda cete trebati raditi na tradicionalan nacin u tamnoj komori. Ali
u svakom slucaju, sa svakim danom kako digitalno postaje vanije, srebrna tamna komora
postaje sve vie izumrli dinosaur.
Digitalna tamna komora
Moderne tamne komore nikad nisu potpuno tamne. Doba digitalne fotografije je pred nama, i
brzim korakom napreduje. Mnoge novine su potpuno digitalne i uopce ne koriste snimak.
Koriste skupe digitalne kamere koje se isplate vec prve godine zbog utede u nabavci i
razvijanju filmova. Za fotografije koje im se donose imaju skener. Podaci se prenose sa
kamere na kompjuter, i nita nije u fizickom obliku dok ne dode do maina za tiskanje.
Digitalna tamna komora sadri kompjutere, opremu za komunikaciju, skener i software za
obradu slika, od cega nita nije niti nalik na uvecivace i kemijske tacne iz prolosti. Mnogi su
ljudi hibridi izmedu srebrne i digitalne fotografije. Moda jo koriste film da uhvate neki
prizor, ali skeniraju negative ili otiske, i preostali dio procesa je digitalan. Stoga, sada nije
samo vano da fotograf poznaje svoju foto-opremu, nego mora biti i strucan korisnik
racunara.
Kompjuteri i komunikacijska oprema
Poto je danas brzina tako vana, to bre moete donijeti svoj snimak do ruku urednika, to
ce konkurentnija biti vaa publikacija. Najbri nacin slanja snimka uredniku je da ponesete
digitalnu kameru (aparat) i odmah nakon snimanja prikacite se na laptop kompjuter na
terenu, obradite snimak na licu mjesta, i onda, koristeci svoj celularni modem (modem je
sprava uz pomoc koje jedan kompjuter ostvaruje vezu sa drugim da bi razmijenio podatke)
prenesete snimak uredniku u roku od nekoliko minuta. Kako se povecava ulog da budete prvi
koji objavi snimak, tako se povecava i nivo tehnologije koju koristite.
29
ivot na ulici, zakon i red
Postoji jedna konstanta u ivotu foto-novinara. U nekom trenutku cete morati da rjeavate
zakonska pitanja i probleme. To moe znaciti objanjavanje sa policajcem na mjestu nesrece
koju obradujete ili sastavljanje ugovora za koritenje fotografije.
to znaci ometanje posjeda?
Gdje se povlaci crta izmedu slobode tiska i prava na zatitu privatnosti?
Ovo su sve podrucja gdje znanje, suosjecanje i sposobnost suradnje sa drugima mogu biti od
velike koristi. Ove su teme u nekim slucajevima iroke, ne postoje definitivni odgovori, pa
cemo se stoga ovoga predmeta samo kratko dotaci.
Autorska prava
Jedno od najvanijih pitanja sa kojima se suocava fotograf i jedan od njegovih najznacajnijih
resursa jeste njihovo vlasnitvo nad fotografijama. Ovo podrucje malo tko potpuno razumije,
mada ima utjecaja na mnoge.
Generalno pravilo koje vai je da je na fotografiji postoje autorska prava od onog trenutka
kad se zatvori blenda. Postoji i dodatna zatita, poput stavljanja obavijesti o autorskim
pravima na slike, ili podnoenja formalnog zahtjeva za autorska prava odgovarajucem
organu. Inace, stavljanje obavijesti na poledinu negativa ili na okvir slajda koja glasi:
"Copyright (c) godina, ime fotografa" je dovoljno da odvrati vecinu ljudi koji bi htjeli
nelegalno iskoristiti snimak.
Tko je vlasnik autorskih prava od trenutka kad se zatvori zatvarac fotoaparata zavisi od toga
za koga radite. Na primjer ako ste dio osoblja, va poslodavac najvjerojatnije posjeduje
autorska prava poto vi radite za placu. Ako ste slobodni fotograf, vi ste vlasnik autorskih
prava i vi odobravate pravo koritenja izdavacu za odredenu naknadu za koritenje vaeg
snimka. Ako ste fotograf koji radi po ugovoru, vi biste trebali biti vlasnik snimka kao i slobodni
fotograf, ali neki poslodavci zauzimaju stav da ako radite za njih na nekom odredenom
zadatku, onda oni imaju autorska prava za snimke nacinjene na tom zadatku. Za
slobodnjaka/fotografa po ugovoru, borba za autorska prava sa izdavacima se nastavlja i
nema skorog kraja. Vlasnitvo nad snimkom je vano. I fotograf i izdavac ga ele, a u
odredenim okolnostima vlasnitvo je sivo podrucje. Neke novinske agencije na pozadini svog
ceka tampaju klauzuli da kada fotograf potpie cek da bi ga unovcio, time agenciji prenosi
vlasnitvo nad snimcima.
Doputenje modela
Jo jedno cesto postavljano pitanje je pitanje koje su nam dozvole potrebne da se snimi ili
objavi fotografija. Pravila variraju od zemlje do zemlje, ali u Sjedinjenim Dravama vai
pravilo da ako snimate fotografiju u urednicke svrhe, kao npr. za novine ili da dokumentirate
neku pricu, ne trebaju vam doputenja. Medutim, ako ce se lik koristiti u reklami, onda
morate imati potpisano doputenje svih koji se na fotografiji mogu identificirati. Stoga ako
slikate pocetak maratona i dobijete priliku da tu fotografiju prodate Nike-u kao reklamu za
sportsku obucu, svaki trkac koji se vidi na slici mora da potpie doputenje. Doputenje za
djecu je slicno onom koje potpisuju odrasli, ali je napisano tako da ga u ime djeteta potpisuje
odrasla osoba. Takoder, za svu privatnu imovinu koja se vidi na slici mora postojati odobrenje
za komercijalno koritenje. Pozitivna strana je da smo mi novinar, i za 99% onoga to mi
snimimo ne trebaju nikakva doputenja.
Opasne zone
Katkad se od foto-novinara trai da preuzme zadatak koji sa sobom nosi odredeni rizik. Taj
zadatak se moe odnositi na bilo to, od odlaska u ratno podrucje do prisustvovanja uhicenju
dilera droge ili je to jednostavno snimanje djece u parku.
Morate biti svjesni svoje okoline. Mladi, naivni foto-novinar ne bi smio nepozvan zalutati na
teritoriju neke bande pokuavajuci napraviti fotografije. I sigurno necete zalutati usred
gradanskog rata. Morate imati ulicnu mudrost u odnosu na situaciju u kojoj se nadete. Ne
cinite gluposti. Ako va posao od vas trai da odete u te "vruce" zone, razmislite da li bi
moda nabavka pancira bila dobar potez.
30
Snimati ili ne snimati
Vi kontrolirate svoj fotoaparat. Vi ste ti koji odlucuje kada okidate, i vi ste ti koji morate
snositi posljedice toga to cete fotografirati i to necete. Jasno, ako ste prvi na mjestu
nesrece, trebate ostaviti fotoaparat po strani i pruiti pomoc. Pozovite svojim mobilnim
telefonom pomoc i ne pocinjite snimati dok pomoc ne stigne. Vaa prva i jedina obaveza u toj
situaciji je da pruite pomoc. Ali postoje i druge situacije i druge okolnosti kada morate
donijeti moralnu odluku da li snimati ili ne.
Sivo podrucje snimati/ne snimati jeste podrucje privatnosti. Privatnost i sloboda tampe se
cine onim dijelovima ustava gdje postoji najveci konflikt. Gdje se zavrava pravo javnosti da
zna, i gdje pocinje pravo pojedinca na privatnost? Ovo je teko pitanje, ali postoji generalni
koncenzus da ako se osoba nalazi u privatnosti svoga doma ili ureda, onda su vam izvan
domaaja, osim ako ste pozvani da udete. Ovdje je potrebno imati takta. Ljudi, bez obzira na
status koji imaju u drutvu, mrze kad im se fotoaparat gura pod nos cijelo vrijeme. Sama
cinjenica da gradonacelnik ruca sa nekim poslovnim covjekom ili sa gradonacelnikom
susjednog grada ne cini vijest.
Foto-novinari, bez obzira na to kako ih se prikazuje na TV i u filmovima, trebaju imati savjest.
Pitanje da li napraviti snimak ili ne treba uvijek biti na umu, svaki put kad usmjerimo
fotoaparat na neki objekat. Tako se postie razlika izmedu potovanja i omalovazavanja.
Rad sa ljudima
Ljudi su onaj najvaniji dio gotovo svake novinarske fotografije. Poto su ljudi tako kljucni za
fotografiju, vano je da foto-novinar bude "osoba za ljude". Neugodne i grube licnosti nece
osvojiti poene ni kod urednika niti kod objekta. Fotograf koji izdvoji vrijeme da upozna ljude i
uspostavi s njima odnos, moe napraviti mnogo izraajnije fotografije.
Zakljucak
Foto-novinarstvo nije za svakoga. Postoji mnogo stvari koje se svaki dan javljaju kao smetnja,
ali kada otvorite taj magazin ili novine, i vidite fotografiju sa svojim imenom ispod, osjetit cete
trnce po ledima.