PAROLE ANTISEMITIZMA

Novi rat na Bliskom istoku, jer ovo to se dogaa na relaciji Izrael Gaza jest rat,
stvorio je upravo idealnu dimnu zavjesu iza koje se, javno i jasno, prikriveno i manje
prikriveno, ili tek na mala vrata na javnu scenu ponovo vraa antisemitizam. A
antisemitizam, ako netko sluajno ne zna, mrnja je i neprijateljstvo prema idovskom
narodu kao cjelini, odnosno prema svima pripadnicima toga naroda, bez ijednog
drugoga razloga, osim to su idovi.

Iracionalni antisemitizam bio je u korijenu nacistikog plana konanog rjeenja,
plana o doslovno istrebljenju cijeloga jednoga naroda koji se, stjecajem povijesnih
okolnosti, stoljeima odravao ratrkan irom svijeta i ovisan o dobroj volji veinskih
naroda meu kojima su njegovi dijelovi ivjeli, uvajui u prvome redu svoju vjeru,
tradiciju i obiaje i podvrgnut stalnome diskriminiranju i povremenim pogromima
(progonima i ubijanju).

I opet za one koji moda ne znaju: uvrijeeno vjerovanje kako su idovi roeni
trgovci i lihvari izravna je posljedica injenice da im je u Evropi bilo zabranjeno
bavljenje nizom profesija, pa su se orijentirali na ono to su smjeli: trgovinu i
novarstvo (a da je izmeu njima bilo i ovakvih, i onakvih, to je valjda ipak svakome
jasno). No, predrasuda je stvorena, jedna od mnogih, pa je i navodimo samo kao
primjer.

Drava Izrael, zamiljena i koncipirana kao drava idovskog naroda, dakle nacionalna
drava, svoje stvaranje moe dobrim dijelom zahvaliti looj savjesti svijeta koji je, bez
pretjerivanja se moe rei (mada su iznimke postojale), mirno gledao kako se idove
tvornikim metodama likvidira. Naravno, ispravljanjem jedne nepravde,
nepoduzimanja nikakvih aktivnih koraka da bi se sprijeio holokaust, meunarodna je
zajednica poinila drugu prema arapskim stanovnicima dotadanjeg britanskog
mandatnog podruja Palestine.
Za one koji moda ne znaju: uvrijeeno vjerovanje kako su idovi roeni trgovci i lihvari
izravna je posljedica injenice da im je u Evropi bilo zabranjeno bavljenje nizom profesija, pa su
se orijentirali na ono to su smjeli: trgovinu i novarstvo (a da je izmeu njima bilo i ovakvih, i
onakvih, to je valjda ipak svakome jasno). No, predrasuda je stvorena, jedna od mnogih, pa je i
navodimo samo kao primjer

To je podruje odlukom Ujedinjenih naroda podijeljeno na Izrael i Palestinu, ne
uzimajui u obzir da su ve i prije toga idovske paravojne formacije prognale iz
budueg Izraela ne mali broj Arapa. Dakle, jedna je nepravda ispravljena, preivjeli
holokausta dobili su svoju dravu, ali na raun dotadanjih stanovnika (mada idovi
zaista jesu, povijesno gledano, prastanovnici toga podruja). No, nije ostalo na tome.

Dan nakon proglaenja Drave Izrael, susjedne su je arapske zemlje, sve u
koordiniranoj akciji napale. Na iznenaenje svijeta, ali i uz pomo iz svijeta, Izrael
se obranio, snagom oajnika pritisnutoga uza zid. I ne samo to se obranio, nego je i
proirio podruje pod svojom kontrolom, to je nepotrebno je i govoriti bila nova
nepravda.

U desetljeima to su slijedila arapske su zemlje u nekoliko navrata podlijegale
iskuenju da i one poine povijesnu nepravdu, zloin zapravo, da okonaju ono to je
Hitler tako uspjeno poeo (pa ga se zbog toga u ne malom broju arapskih zemalja
velialo), jer proklamirana je politika susjeda Izraela bila unitenje te drave i bacanje
idova u more.

S tim je ciljem (ali ne bez asistencije velikih koji su igrali svoje igre) poeto
nekoliko ratova koji su svi, s izuzetkom onoga iz godine 1973. (mada i to samo
dijelom) zavravali daljom teritorijalnom ekspanzijom Izraela.

Palestinci, protjerani i nagurani u izbjeglike logore (jer, ni jedna arapska zemlja nije
pokazivala volju da ih integrira) poeli su pribjegavati terorizmu. Stariji e se bez
muke sjetiti vremena kada su pripadnici Palestinske oslobodilake organizacije otimali
avione, izvodili atentate, ili kada su uzeli kao taoce izraelske sportae na Olimpijadi u
Mnchenu (i bili, zajedno s njima, ubijeni u neuspjeloj njemakoj akciji spaavanja).

U to vrijeme poinje proces koji sada, u jeku vojne kampanje protiv Hamasa u pojasu
Gaze (i vie od tisuu poginulih samo u tri tjedna), ponovo dobiva na zamahu. I to
dvostrani proces.
Drava Izrael, zamiljena i koncipirana kao drava idovskog naroda, dakle nacionalna drava,
svoje stvaranje moe dobrim dijelom zahvaliti looj savjesti svijeta koji je, bez pretjerivanja se
moe rei (mada su iznimke postojale), mirno gledao kako se idove tvornikim metodama
likvidira. Naravno, ispravljanjem jedne nepravde, nepoduzimanja nikakvih aktivnih koraka da bi
se sprijeio holokaust, meunarodna je zajednica poinila drugu prema arapskim stanovnicima
dotadanjeg britanskog mandatnog podruja Palestine

S jedne strane izraelska vlada svaku otriju kritiku svoje politike proglaava po
kratkome postupku antisemitizmom, a s druge, u redove onih koji s pravom i razlogom
napadaju mnoge poteze izraelske politike, udobno se pozicioniraju notorni antisemiti,
kojima je do Palestinaca stalo kao do lanjskoga snijega, ali koji sa zadovoljstvom
nastoje sve idove, ma gdje oni ivjeli, pretvoriti u taoce izraelske politike,
proglaavajui ih suodgovornima za nju, ili traei ultimativno da se oglase protiv nje
(kolektivna odgovornost!).

Pa se tako na demonstracijama protiv stradanja civila u Gazi uju notorno antisemitske
parole, blokira se vjernike u sinagogi i prijeti im se smru (Pariz), ili se u moejama
moli Alaha svemogueg i milostivog da uniti i pomete s lica Zemlje i posljednjeg
idova (London). Reagiranja na takve ispade olako e se proglasiti ograniavanjem
slobode izraavanja, odnosno slobode vjere.

Usputna primjedba: ne treba sve ovo ni posebno uditi, ako se zna (a mora se znati) da
je ujedinjena Evropa, barem u svojim novim lanicama, do sada pokazivala boleivu
toleranciju prema antisemitizmu (i desnom radikalizmu), naprosto zato to je kartu za
ulazak u red prihvatljivih profaista i antisemita bilo vrlo lako kupiti deklarativnim
antikomunizmom. I sada se ta bolest iri, to je uvijek sluaj s bolestima koje se na
vrijeme ne suzbija.

E sada, da ne bi bilo zabune, evo nekoliko konkretnih pitanja i odgovora na njih. Ima li
Izrael pravo graditi, proirivati, pa ak i zadrati svoja naselja na zapadnoj obali
Jordana, koju je svojedobno okupirao, a gdje danas egzistira Palestinska autonomija,
zametak budue palestinske drave? Nema!

Jesu li ta naselja jedna od kljunih prepreka miru? Jesu!

Je li Izrael, ije su trupe tada bile u Libanonu, smio pustiti libanonske falangiste da
masakriraju palestinske izbjeglice u logorima Sabri i atili? Naravno da nije!

Moe li se prihvatiti politika da se srui kua u kojoj ivi obitelj Palestinca koji je
poinio teroristiki in? Ne moe (uz to to takva politika i previe slii nacistikoj
praksi da cijela obitelj odgovara za djelo jednoga svojega lana)!

Moe li na dugi rok biti odrivo izraelsko taktiziranje, posebno prisutno kod
aktualnoga premijera, usmjereno da se onemogui trajno rjeenje bliskoistone krize
konceptom dviju drava koje e se meusobno priznati i uspostaviti normalne odnose?
Ne moe!

Je li Izrael neslavni ampion u nepotivanju rezolucija Ujedinjenih naroda? Jest!
Arapske su zemlje u nekoliko navrata podlijegale iskuenju da i one poine povijesnu nepravdu,
zloin zapravo, da okonaju ono to je Hitler tako uspjeno poeo (pa ga se zbog toga u ne malom
broju arapskih zemalja velialo), jer proklamirana je politika susjeda Izraela bila unitenje te
drave i bacanje idova u more

A, s druge strane, je li istina da je izraelski premijer Rabin, dosljedni zagovornik mira
s Arapima (mada je tim putem, zajedno s egipatskim predsjednikom Sadatom krenuo
jedan od njegovih prethodnika Begin) postao rtvom atentata, to ga je na njega
izveo izraelski vjerski fanatik? Jest!

I je li istina da je Anvar el Sadat poslije svojega povijesnog iskoraka prema Izraelu (i
odricanja od politike bacanja Izraela u more) postao rtvom atentata pripadnika
Muslimanske brae (iz koje je potekao Hamas)? Jest, i to je istina!

Dakle, protivnika mira ima i na jednoj i na drugoj strani (ukljuujui lidere mnogih
palestinskih organizacija koji su stasali u ratu i nauili ivjeti u ratu i od rata), a
razloga da se kritizira izraelska politika (to je u ovome kontekstu ne manje vano)
ima i vie nego dovoljno. Ali, ma koji razlozi za to postojali, ni jedan od njih nije, ne
moe i ne smije biti povod da se kroz kritinost prema politici Izraela promovira
antisemitizam. Pogotovo, to i u izraelskom drutvu postoje ne ba beznaajne snage
koje se otro protive politici svoje vlade.

A da netko, tko je idovske vjere, ili ak nije ni prakticirajui vjernik, nego je naprosto
porijeklom idov i ivi negdje u Evropi, Americi, ili tko zna gdje u svijetu, bude
izloen prijetnjama, napadnut, diskriminiran, ili suoen sa zahtjevom da odmah i
jasno osudi ono to radi Izrael u Gazi (a pri tome je on, na primjer dravljanin
Francuske, Velike Britanije ili Njemake), za svakoga tko logino misli, odnosno hoe
misliti, izvan je pameti.

Stari, nikada iskorijenjeni antisemitizam koji je, zbog grozote holokausta, neko
vrijeme izaao iz mode naao je idealno tlo na kojemu ponovo uspijeva,
proglaavajui sve idove, samo zato to su idovi (zvui nekako poznato, zar ne?)
odgovornima za politiku Drave Izrael, koja jest drava idovskog naroda, ali nije
drava onih idova koji su svojom voljom ostali ivjeti u velikom broju drugih
zemalja, niti oni za nju mogu biti odgovorni.

Rastu tog nevidljivog, ali sve prisutnijeg antisemitizma pogoduje i medijsko
izvjetavanje o sukobu Izraela i Hamasa u kojemu se upadljivo zaboravljaju neke
notorne injenice, odnosno kojega se analizama to bi teko izdrale ozbiljnije
razmatranje (jer trae uzroke tamo gdje ih nema), pokuava prikazati u svjetlu
razliitom od realnoga.
S jedne strane izraelska vlada svaku otriju kritiku svoje politike proglaava po kratkome
postupku antisemitizmom, a s druge, u redove onih koji s pravom i razlogom napadaju mnoge
poteze izraelske politike, udobno se pozicioniraju notorni antisemiti, kojima je do Palestinaca stalo
kao do lanjskoga snijega, ali koji sa zadovoljstvom nastoje sve idove, ma gdje oni ivjeli,
pretvoriti u taoce izraelske politike, proglaavajui ih suodgovornima za nju, ili traei
ultimativno da se oglase protiv nje (kolektivna odgovornost!)

Uzmimo samo nekoliko primjera. Sve se agresivnije probija teza o izraelskoj agresiji
na Gazu, a preuuje injenica da je Hamas (ne zaboravimo ni Islamski dihad!) bio
taj koji je prekinuo primirje to ga je svojedobno sklopio s Izraelom i puna dva tjedna
raketirao Izrael, prije nego to je poeo vojni odgovor, naglaavamo: odgovor,
zrakoplovstvom i artiljerijom.

Zaboravlja se da je Izrael ekao jo punih tjedan dana, kroz koje vrijeme su stotine
raketa poletjele iz Gaze, da bi se upustio u kopnenu operaciju. Pravi se stalna, koliko
cinina, toliko i licemjerna, raunica koliko palestinskih pokopa otpada na jedan
izraelski (20 na 1 objavila je svojedobno Hrvatska televizija), odnosno usporeuje se
broj rtava u Gazi (vie od tisuu u nepuna tri tjedna) i civilnih rtava u Izraelu
(dvije!), ali se ne kae da Izrael ima fantastino djelotvoran sustav proturaketne
obrane.

Nitko od onih koji plau nad ubijenim Palestincima (a treba, i to iskreno, plakati za
svakim ubijenim civilom u Gazi, jer je poginuo ni kriv, ni duan, samo zbog suludog
plana Hamasa da ojaa svoju poziciju proizvodnjom to vie mrtvih Palestinaca i
jaanjem mrnje prema Izraelu i idovima, naravno), nitko dakle od takvih ni ne
pokuava napraviti raunicu koja bi zorno pokazala da bi Izrael, kada ne bi imao
sustav eljezna kupola, u tri tjedna raketiranja iz Gaze imao barem 400 do 600
mrtvih civila.

Jer, u tome je razdoblju ispaljeno vie od dvije tisue raketa, i to ne slijepih ili
neispravnih, kako se moe ponekada uti, nego ne savreno preciznih, ali najveim
dijelom ipak dobro usmjerenih na gusto naseljena mjesta. Izraelci su presreli praktino
svaku koja je mogla pasti na neki grad. Udarili su na Gazu, odakle rakete dolaze, a na
snimcima jasno se vidi ispaljivanje iz samoga grada, mada e Hrvatska televizija kada
napokon odlui objaviti i takav snimak, u tekst umetnuti arobnu rjecu navodno, pa
je tako ono to se jasno vidi ipak samo navodno.

Bili su Izraelci itekako svjesni da e pogoditi civile, jer Hamas se zavukao u sustav
tunela izgraen ispod Gaze, sustav koji je svojom veliinom i kompleksnou,
zapanjio i Izraelce. Stoga su nastojali civile upozoriti na predstojei napad lecima,
SMS porukama i e-mailovima, svjesni ipak injenice da u povrini maloj, a gusto
naseljenoj enklavi prostora za bjeanje jedva da ima.

No, teko e se nai netko, tko e rei (a to je injenica!) kako Hamas sprjeava civile
da se maknu prije napada, kako poduava djecu da demonstrativno deru izraelske letke
upozorenja (vieno na televiziji), a jo je manje onih koji e pokazati snimke na
kojima se jasno vide lanseri za rakete ukopani pored zgrade kole (no o bombardiranju
kole e se naveliko govoriti).
Ima li Izrael pravo graditi, proirivati, pa ak i zadrati svoja naselja na zapadnoj obali Jordana,
koju je svojedobno okupirao, a gdje danas egzistira Palestinska autonomija, zametak budue
palestinske drave? Nema! Jesu li ta naselja jedna od kljunih prepreka miru? Jesu!

Jednako tako nitko osim izraelske televizije nee rei kako je njihova vojska uz samu
granicu s Gazom postavila poljsku bolnicu otvorenu za Palestince, niti to da je Hamas
nakon nekoliko dana tu bolnicu granatirao, prethodno sprjeavajui Palestince da u
njoj potrae pomo. Niti e spomenuti odbijanje lijekova koje je Izrael pokuao poslati
u Gazu (od odbijanja idovske krvi, pa do standardnih lijekova).

Svaki je rat prljav, a ovaj posebno.

Hamas, ostavi bez saveznika u Egiptu nakon to je vojska sruila muslimanskog
brata Mursija, trebao je neto, to e mu priskrbiti novu tranu financijske pomoi
(Katar, moda i Turska) i vojne pomoi (Iran, najvjerojatnije). A trebao je i neto da
ojaa svoju poziciju u odnosu na predsjednika Abasa koji je na zapadnoj obali Jordana,
u Palestinskoj autonomiji to je spretno i postupno izvlai na meunarodnu scenu,
prijetio da e postati kljuni igra na palestinskoj strani.

Nakon vie od 1.000 ubijenih civila, Abas je morao mijenjati i retoriku i politiku
makar privremeno, i makar znao koji su stvarni uzroci stradavanja civila u Gazi.

S druge strane, u Izraelu prijeti realna opasnost da sigurnost koju prua eljezna
kupola i dosadanje nesmetano razaranje u Gazi (uz unitavanje tunela i lansirnih
rampi, koje usprkos svemu i dalje rade svoj posao) stvore iluziju da se
(nekanjeno) tako moe u nedogled, sve do potpunog unitenja Hamasa. A to je koliko
nemogue, toliko i nedopustivo, jer bi preko svake granice uvealo civilne rtve (bez
obzira na to koristi li ih Hamas kao ivi tit, ili ne).

Rjeenje moe biti samo u pregovorima i u uzajamnim garancijama sigurnosti. Tako
dugo dok Hamas ne odustane od proklamiranog cilja unitenja Drave Izrael,
zagovornici vojnog rjeenja s druge strane granice imat e lak posao.
Protivnika mira ima i na jednoj i na drugoj strani (ukljuujui lidere mnogih palestinskih
organizacija koji su stasali u ratu i nauili ivjeti u ratu i od rata), a razloga da se kritizira
izraelska politika (to je u ovome kontekstu ne manje vano) ima i vie nego dovoljno. Ali, ma koji
razlozi za to postojali, ni jedan od njih nije, ne moe i ne smije biti povod da se kroz kritinost
prema politici Izraela promovira antisemitizam

Mada otpor militarizaciji drutva i preferiranju vojne opcije pred politikom u samome
Izraelu evidentno postoji i nije zanemariv, stalni ivot uz zvuk sirena to najavljuju
nove rakete i uz spoznaju da se ima nekih petnaest do etrdeset sekundi (!) vremena da
bi se stiglo u sklonite, i za takve e Izraelce postati nepodnoljiv. to znai da e
jaati trend podupiranja politike sile, a slabiti podrka politici traenja rjeenja
pregovorima.

No, bilo kako bilo, a tragino jest, treba jasno upozoriti da idovi kao narod, a
pogotovo idovi koji ive izvan Izraela i koji su dravljani drugih drava, zbog
stradavanja Palestinaca u Gazi ne smiju postati rtve novoproplamsalog antisemitizma.

Uvijek iznova svijet bi se morao sjetiti do ega je doveo nesputani antisemitizam u
vrijeme Drugoga svjetskog rata (i odsutnost svakog odgovora na njega). A ipak,
njemaki narod kao cjelina nikada nije proglaen krivim zbog holokausta (niti bi to
bilo prihvatljivo). Holokaust je bio djelo nacistike vlasti (koju su, istina je, mnogi
Nijemci bezrezervno podravali sve do kraja).

Izraelska politika, sa svim svojim pogrenim potezima, pa i s onime to je vrlo blizu
ratnim zloinima, djelo je aktualne vlasti, a ne svih graana Izraela, pogotovo ne svih
idova.

Stoga treba s posebnim povealom itati i sluati sve analize koje govore o
Izraelskom etvrtom Reichu, koje brane goli antisemitizam parolama o slobodi
govora i izraavanja i koje prozivaju idove, bilo gdje u svijetu, traei od njih da se
legitimiraju, javno osuujui politiku vlade Benjamina Netanyahua. Sve su to,
naime, jasni i prepoznatljivi simptomi antisemitizma i valja na njih upozoravati, uvijek
i uvijek iznova da ne bi bilo kasno.

to nikako ne iskljuuje kritinost prema politici Izraela, ali s drugih osnova. Kao ni
kritinost prema onima koji vuku konce na meunarodnoj sceni, a koji su mnogo puta
do sada pokazali da rat preferiraju pred mirom, jer ratom uvruju svoje globalne
pozicije, a osim toga rat je dobar posao. A njihova se filozofija moe saeti u
jednu rije: profit.

Kapitalizam je zasnovan na ideji profita i, zaista, ima velikih kapitalista, idova (ba
kao i onih drugih nacionalnosti i vjera). No, idovi nisu izmislili kapitalizam, ali jedan
od najveih i sve je oitije vizionarski kritiar kapitalizma, Karl Marx, bio je
idov. I to treba spomenuti, makar i samo usput, u kontekstu ovoga razmatranja o
Izraelu, Gazi i antisemitizmu. Da bi predrasuda bilo to manje i da bi stvari bile to
jasnije; ako je to jo mogue.