Mjenica

I POJAM I FUNKCIJE MJENICE

1. Pojam mjenice
Savremeni zakoni o hartijama od vrijednosti ili mjenici obino ne daju definiciju mjenice,
nego umjesto toga, sadre odredbe o tome koje sastojke mora imati isprava da bi se
smatrala mjenicom, kao i druge uslove koje isprava mora da ispunjava. Na osnovu
zakonskih rjeenja moe se konstruisati i odrediti pojam mjenice. Mjenica je, u modernom
pravu, hartija od vrijednosti kojom jedno lice daje bezuslovno obeanje da e isplatiti
odreenu svotu novca samo ili kojom izdaje bezuslovan nalog drugom licu da ono, u
odreeno vrijeme i na odreenom mjestu, isplati odreenu (upisanu) svotu novca licu
naznaenom na toj hartiji ili isplati treem licu za koje ono to naredi. Ovakvo odreenje
mjenice odgovara kontinentalnim pravnim sistemima. Kao i svaka hartija od vrijednosti, i
mjenica je pisana isprava izdata u zakonom propisanoj formi. Mora biti pismeno sainjena
jer je strogo formalna isprava iju sadrinu odreuje zakon.
Iz navedene sintetike definicije mjenice proizlazi sljedee. Izdavalac moe uzeti na sebe
obavezu da sam isplati mjeninu svotu u kom sluaju daje bezuslovno obeanje i tada se
radi o sopstvenoj (vlastitoj, solo) mjenici. Isto tako, izdavalac mjenice moe dati bezuslovan
nalog drugom licu da ono isplati mjeninu svotu kada se govori o trasiranoj (vuenoj, trata)
mjenici. Osnovno razlikovanje mjenica je, kao to se vidi, prema tome ko plaa mjeninu
svotu sam izdavalac ili drugo lice, po nareenju izdavaoca. I to su osnovne vrste mjenice.
Postoje i druge vrste: bjanko, kreditna, cirkulaciona, komisiona, rekta i dr..
Pojmovno odreenje mjenice jasno pokazuje da se radi o jednostranoj izjavi
volje izdavaoca i pisanoj ispravi u koju je inkorporirano (utjelovljeno,
utisnuto) odreeno obligaciono pravo (potraivanje). To pravo se odnosi na
isplatu mjenine svote koja je naznaena (upisana) na samoj mjenici. Kako
se radi o obligacionom odnosu (jednostranom pravnom poslu), nasuprot
prava stoji obaveza (izdavaoca ili drugog lica) na isplatu mjenine sume.
Pravne teorije koje su izloene ranije vrijede i za mjenicu. Moe se rei da
su one nastale, prvenstveno, radi objanjenja momenta nastanka mjenino-
pravne obaveze. Razlog lei u injenici to je mjenica ve odavno postala
hartija - model za druge vrijednosne papire, posebno obligacione.
Mjenino pravo je skup pravnih pravila kojima se reguliu mjenini poslovi i odnosi
lica koja te poslove obavljaju. U nacionalnim pravima najznaajniji izvor jeste
zakon. U naem pravu osnovni izvori su Zakon o mjenici (ZM) i Zakon o
obligacionim odnosima (ZOO). U ranom srednjem vijeku, kada se mjenica i
pojavila, iskljuivi pravni izvor bili su trgovaki obiaji. U materiji mjeninog
prava izvrena je unifikacija pravila na meunarodnom planu.
2. Ekonomske funkcije mjenice
Mjenica spada meu najinteresantnije hartije od vrijednosti, pa je njen znaaj u unutranjem i
meunarodnom prometu izuzetan. Zahvaljujui njenim osobinama, a posebno prenosivosti
(negocijabilnosti), mjenica moe zadovoljiti mnoge ekonomske ciljeve. Zadraemo se ukratko na njenim
ekonomskim funkcijama jer se opirnije ui u ekonomskim disciplinama koje se bave finansijskim
tritima.
Tradicionalno, mjenica slui kao sredstvo plaanja na podruju platnog prometa jer se pomou nje vri
doznaka novca, bezgotovinsko plaanje. U unutranjem prometu danas ju je, u dobroj mjeri, zamijenio
ek. Meutim, u meunarodnom prometu inostrana mjenica predstavlja oblik deviznog plaanja. U
modernom prometu mjenica se rjee pojavljuje kao sredstvo jednog plaanja (gaenja jedne obaveze),
nego zahvaljujui svojoj negocijabilnosti putem indosamenta, ona omoguava gaenje niza obaveza.
Danas je prisutnija uloga mjenice kao kreditnog sredstva kod osiguranja potraivanja ili odobravanja
kratkoronog kredita. Kod robnih kredita, kupac akceptira mjenicu do visine kredita, koju je na njega
prodavac (davalac kredita) vukao i tako davalac kredita stie mogunost voenja mjeninog spora
(ogranienost prigovora, kratki rokovi). Sigurnost je jo vea ako je mjenica snabdjevena potpisima i
drugih lica. Pored toga, mjenini povjerilac moe eskontovati svoje nedospjelo mjenino potraivanje kod
banke i tako dobiti prije gotov novac (umanjen za iznos kamate od dana eskontovanja do dospjelosti
mjenice). Banka tako vri kratkorona ulaganja kapitala koja su obezbijeena mjenicom. Banka kasnije
moe reeskontovati mjenicu i time zaraditi (razlika izmeu eskontne i reeskontne kamatne stope -
reeskontna redovno nia, a i obraunava se za krai period). Kao to se vidi, mjenicom je vreno
mobilizovanje kapitala (kredita) kroz eskontni kredit. Osim ovoga, mjenica je mogla da se upotrijebi kao
zaloga (mjenini lombard).
Mjenica se moe koristiti i kod istih finansijskih transakcija kreditnog karaktera (finansijska
ili kreditna mjenica). Najee se radi o akceptnom kreditu. Umjesto da banka svome
klijentu dadne kredit, ona to obezbjeuje kod drugih poslovnih subjekata, putem svoje
bankovne veze, s tim to akceptira tako izdatu mjenicu (akceptni kredit). Inae, bankarski
akcept se koristi i kod plaanja izvozno-uvoznih poslova po osnovu neopozivog
dokumentarnog akreditiva.
Ve je reeno da mjenica slui i kao sredstvo obezbjeenja trabine, bilo kao mjenini
lombard ili jemstvo. Iskljuivo kao sredstvo obezbjeenja slui kod kreditnih potraivanja
(osiguranje kredita), kao bjanko akceptirana mjenica. Moe sluiti i u svrhu polaganja
kaucije (kauciona mjenica), a izdaje se kao bjanko, akceptirana i rekta mjenica.
I na kraju, mjenica predstavlja sredstvo kratkoronog ulaganja novanog kapitala. Kupovina
nedospjelih mjeninih potraivanja je esta pojava u trinim ekonomijama gdje se zarada ogleda u
eskontu. Iako je mjenica individualni (pojedinani) papir od vrijednosti, ona spada u grupu
berzanskih hartija i zajedno sa obveznicom predstavlja znaajan izvor finansiranja poslovnih
subjekata.
Trasirana (vuena, trata) mjenica je u daleko veoj upotrebi pa e biti i detaljnije obraena
u narednim izlaganjima koja se odnose na sastojke (bitne i nebitne) te mjeninopravne
radnje.
II SASTOJCI (ELEMENTI) MJENICE
1. Teorija omisije
Mjenica je pismena isprava koja ima odreen sadraj kao i svaka hartija od vrijednosti. U pogledu
vremena kad pojedini elementi treba da budu uneseni u ispravu, da bi ona imala karakter mjenice,
postoje razliite teorije. Prema starijoj teoriji, teoriji jedinstvene radnje (unitu actu), svi elementi moraju
postojati, biti uneseni, u asu stvaranja mjenice. U protivnom, isprava nema obiljeja mjenice. Svi podaci
(elementi) unose se istovremeno, jednim rukopisom i mastilom. Ovakvo shvatanje ne odgovara
potrebama savremenog prometa.
Moderna teorija o mjenici (teorija omisije, proputanja) stvorena je prema potrebama trgovakog prometa
i bankarske tehnike. Inae, bankarska tehnika, pored zakonskih i drugih pravila, ima veliki uticaj na nain
vrenja tradicionalnih finansijskih usluga u koje spadaju i poslovi vezani za mjenicu. Cilj teorije omisije
jeste da se omogui potrebni elasticitet u mjeninom saobraaju uz ouvanje pravne sigurnosti. Stoga
ona doputa da se svi mjenini elementi ne moraju unijeti u pismenu ispravu u asu sastavljanja mjenice.
Doputeno je, dakle, sukcesivno dopunjavanje (upisivanje) mjenice onim elementima koje je njen
izdavalac propustio unijeti prilikom izdavanja. Radi ouvanja pravne sigurnosti teorija omisije istie dva
momenta: prvi, svi sastojci mjenice koje zakon zahtijeva moraju biti uneseni u ispravu u momentu
podnoenja mjenice na isplatu, i drugi, postoji pravna pretpostavka da je izdavalac ovlastio svakog
savjesnog imaoca mjenice da upie u ispravu neki od elemenata koji nedostaje, a po zakonu mora
postojati. U momentu predaje mjenice, koja se daje kao sredstvo obezbjeenja za budua potraivanja,
nije uvijek mogue precizno odrediti sve elemente (mjeninu svotu, rok dospjelosti i dr.). Obaveza je
imaoca mjenice da ispuni potrebne sastojke najkasnije u momentu podnoenja isprave na plaanje,
saglasno ugovoru sa izdavaocem, u protivnom, nee biti savjestan. Teorija omisije dala je mogunost
postojanja bjanko (blanko, bjelice) mjenice koja se dosta koristi u trgovakim i finansijskim transakcijama.
Zakon o mjenici prihvata teoriju omisije.
2. Bitni sastojci (elementi)
2.1. Uopte o bitnim elementima mjenice
Trasirana (vuena, trata) mjenica sadri sljedede bitne elemente (ZM, l. 3):
a) oznaenje u slogu isprave da je to mjenica;
b) bezuslovan nalog da se isplati odreena svota novca;
c) ime, odnosno naziv, firma onoga koji treba da plati (trasat);
d) oznaenje kad treba da plati (dospjelost);
e) mjesto gdje treba platiti;
f) ime, odnosno naziv, firma onoga kome treba platiti, ili po ijoj naredbi treba
platiti (remitent).
g) dan i mjesto izdavanja mjenice i
h) potpis onoga ko je izdao mjenicu (trasant).
U pravnoj teoriji, neki autori dijele bitne elemente mjenice na opte, personalne,
geografske i kalendarske. Opti su naziv da je to mjenica i nalog za isplatu;
personalni su ime trasata, ime remitenta i potpis trasata; geografski su mjesto
izdavanja i mjesto pladanja mjenice; a u kalendarske elemente mjenice ubraja se
datum izdavanja i rok dospjelosti mjenice.
2.2. Oznaka u tekstu da je isprava mjenica
Naziv mjenica mora biti napisan u tekstu same isprave jo u asu kad se
ta isprava izdaje, i to na jeziku na kojem je isprava izdata. Naziv mjenica
potrebno je upisati da bi potpisnik i svaki onaj ko dobije ispravu u ruke znao
ta potpisuje, odnosno o kakvoj se ispravi radi. Ako taj naziv ne bi bio
upisan u ispravu, takva isprava ne bi se smatrala mjenicom. Mogla bi to biti
obina graanskopravna obligacija.
U praksi se, gotovo iskljuivo, upotrebljava mjenini blanket, koji izdaje drava ili
neka ovlatena organizacija, i taj je blanket cio tampan na zvaninom jeziku sa
stalnim elementima, a za ono to je promjenljivo ostavljeno je prazno da se
popuni. U stalne elemente koji su odtampani na mjeninom blanketu spada i
naziv mjenica. Naziv mora biti upisan u samom slogu, tekstu. Po naem zakonu,
ne moe biti upisan kao naslov. Razlog tome bi bio da se izbjegne falsifikovanje,
poto se nove rijei tee mogu unositi u tekst, a lake u naslov. Ovaj elemenat
neophodan je u kontinentalnim pravima. Po anglosaksonskom pravu, mjenica je
hartija po naredbi (bill on order) i nije nuno da u ispravi bude sadran i naziv
mjenica.
2.3. Bezuslovan nalog da se isplati odreena svota novca
Ovaj elemenat sastoji se iz tri dijela: naloga za isplatu, bezuslovnosti toga naloga i oznake svote novca.
Isplata mjenine svote ne moe se niim uslovljavati. Mjenica je hartija od vrijednosti koja u sebi
utjelovljuje trabinu na odreeni iznos novca i, ako bi se za isplatu postavljao neki uslov, mogli bi se initi
prigovori o neispunjavanju uslova i time bi trabina iz mjenice bila neizvjesna. Po anglosaksonskom
pravu, naredba za isplatu, a samim tim i mjenina obaveza, moe biti vezana za ispunjenje nekog uslova
(platite uz podnoenje tovarnog lista). Ona se zove neoperativnom mjenicom.
Pitanje je kako mora biti naznaena mjenina svota i mora li biti naznaena po vrsti i koliini novca. Na
prvom mjestu, naredba mora da glasi na sumu novca. Ne moe biti potraivanja stvari. Vrsta novca treba
da bude naznaena, ako to i nije uinjeno, pretpostavlja se da isplatu treba izvriti u onoj vrsti novca koji
ima zakonski teaj u mjestu plaanja. to se tie naznaenja koliine novca, obino se navodi svota i
brojem i slovima. Kod nas se iznos brojem pie desno gore izvan teksta, a slovima u tekstu mjenice. Nije
svuda tako. Zakon ne odreuje to mjesto i o tome vai obiaj. U Engleskoj i u SAD, iznos brojevima pie
se u gornjem lijevom uglu, u Francuskoj uz potpis trasanta.
Pri upisivanju iznosa novca brojem i slovima moe doi do neslaganja. Iznos moe biti napisan i slovima
i brojem vie od jedanput. Zatim moe biti neslaganja izmeu svote napisane cifrom i slovima. U sluaju
ovog nepodudaranja, zakon je dao pravila kako se sukob rjeava (ZM l. 8). Kod neslaganja svote
napisane slovima i brojem - vrijedi svota napisana slovima. Ako je u mjenici naznaeno vie razliitih
svota, bilo slovima, bilo brojevima - vai najmanja svota. Ako je u mjenici ispisano vie razliitih svota i
slovima i brojevima - tada vai ona najmanja svota koja je napisana slovima. Neke zemlje dozvoljavaju u
mjenici i alternativno naznaenje valute (platite 100 USD ili 1.600,00 KM).
2.4. Ime trasata
Navoenje u mjenici imena onoga ko treba da plati (trasata) bitan je elemenat, jer imalac
mjenice valja da zna ko treba da mu isplati mjeninu svotu, da zna ko mu je dunik. Kod
vuene mjenice ime trasata mora biti navedeno u mjenici i obino stoji u donjem lijevom
uglu.
Na mjenici moe biti navedeno vie trasata. Da li ovu ulogu mogu imati kumulativno ili
alternativno - zakon izriito ne govori. Teorija prihvata oba rjeenja. Mjenica sa vie trasata
nije rijetka pojava u meunarodnom mjeninom saobraaju. Deava se da neko ima u
inostranstvu dvije ili vie banaka koje plaaju za njega. Kad takvo lice kao izdavalac
mjenice ne zna sigurno ima li pokria kod neke banke, ili ne zna kod koje mu je banke vee
pokrie, ili kad kod jedne banke nema dovoljno pokria, vui e mjenicu na obje banke kao
trasate. To moe biti alternativno, a moe i kumulativno. Ako se mjenica vue kumulativno,
banka kojoj se imalac mjenice obrati prihvatie mjenicu do iznosa pokria, a za ostatak e
se imalac mjenice obratiti drugoj banci. Kad takva firma ne zna sigurno ima li uopte, ili ima
li kod banke dovoljno sredstava koja mu slue kao pokrie, vui e mjenicu alternativno na
obje banke. Inae, trasat moe biti svako lice koje po propisima graanskog prava, moe
primati obaveze, dakle, svako poslovno sposobno lice.
2.5. Ime remitenta
Ime, odnosno naziv povjerioca, lica kome treba isplatiti mjeninu svotu,
mora biti navedeno u mjenici. Na istoj mjenici moe biti navedeno vie
remitenata i to kumulativno ili alternativno. Takvo oznaavanje ne unosi u
mjenini odnos nikakvu neizvjesnost. Ako su remitenti navedeni
alternativno, isplatie je dunik onome ko mu mjenicu podnese na isplatu.
Ako su remitenti oznaeni kumulativno, onda bi svoja mjenina prava mogli
ostvarivati, smatramo, samo zajedniki, pa bi i isplatu mogli traiti svi
zajedno. Meusobni odnos takvih remitenata je graanskopravne prirode i,
po pravilu, bio bi odreen njihovim meusobnim sporazumom.
U kontinentalnom zakonodavstvu, pa i u naem, za razliku od
anglosaksonskog, mjenica nije hartija na donosioca i zato remitent mora biti
naveden u mjeninom pismenu. Remitent moe biti fiziko i pravno lice.
Prilikom upisivanja imena remitenta, uz ime, odnosno uz naziv pravnog lica,
nije neophodno stavljati bliu adresu, zanimanje, vrstu poslovanja i sl, ali bi
trebalo to uiniti. Iako to zakon ne trai, adresa je ipak potrebna, jer ako je
mjenica prenoena, a doe do protesta ili tube, valjae se obraati i
remitentu, poto je i on regresni dunik.
2.6. Potpis izdavaoca mjenice (trasanta)
Kako je mjenica obligacija, sasvim je prirodno da na njoj mora biti potpis onoga ko
je izdaje. Dunik mora potpisati obavezu kada je ved propisana pismena forma. U
asu izdavanja mjenice, trasant je jedini dunik po toj mjenici i razumljivo je da je
on mora i potpisati i time dati izjavu da preuzima mjeninu obavezu.
Poto se trasant potpisom obavezuje, mora imati poslovnu sposobnost u asu
izdavanja mjenice, u momentu kad je potpisuje. Kad je trasant pravno lice, pored
potpisa ovladenih lica na mjenici mora biti ispisana i firma, odnosno naziv pravnog
lica. Po pravilu se stavlja tambilj. Mjenica mora biti potpisana onako kako je
registrovano da se to pravno lice potpisuje.
Na istoj mjenici moe biti oznaeno i vie lica za trasante (satrasanti). Po prirodi
poloaja trasantovog u mjenici, razumljivo je da satrasanti mogu biti samo
zajedniki (kumulativni) dunici i da nema smisla da budu oznaeni alternativno.
Svi su zajedniki dunici. Imalac mjenice moe (u regresnom postupku) traiti od
svakog od njih isplatu cijelog mjeninog iznosa, a moe i od svih kao zajednikih
dunika. Meusobni odnos satrasanata nije mjeninopravne prirode, nego
graanskopravne.
2.7. Oznaenje dospjelosti
Dospjelost je vrijeme kad se mjenica ima isplatiti, vrijeme kad mjenina
svota dospijeva za isplatu. Rok dospjelosti se mora naznaiti na mjenici, jer
je to njen bitni sastojak. No ako se ne naznai, mjenica ipak vai, a
zakonska je pretpostavka da je to mjenica po vienju (ZM, l. 4, st.2). Rok
dospjelosti ne moe se odrediti van mjenice.
Rok dospjelosti kod mjenice moe biti odreen na jedan od ova etiri naina
(ZM, l. 34):
a) Mjenica sa dospjelou na odreeni dan, dnevna mjenica, kalendarska
mjenica (Tagwechsel, lettre de change a jour five). Ova mjenica glasi: 1.
juna 2002. god. platite... Rok dospjelosti je odreen tano datumom, fiksan
je. Doputeno je, umjesto fiksno odreenog dana, dospjelost oznaiti i
uobiajenim izrazima koji pokazuju tano o kom se danu radi. To su:
poetkom mjeseca ili primo, polovinom mjeseca ili medio, krajem
mjeseca ili ultimo. To znai prvi dan u mjesecu, petnaesti dan u mjesecu i
posljednji dan u mjesecu (ZM, l. 38). Kada je mjenica plativa na odreeni
dan u mjestu u kome ne vrijede isti kalendar koji vrijedi u mjestu izdavanja,
onda se smatra da je dan dospjelosti po kalendaru koji vrijedi u mjestu
plaanja (ZM, l.38, st.1).
b) Mjenica na odreeno vrijeme od izdanja (Dato wechsel, lettre de change a date). Dospjelost ovakve
mjenice je odreena protekom na mjenici naznaenog vremena od njenog izdanja. Ta mjenica glasi:
platite est mjeseci od danas ili tri mjeseca a dato platite za ovu mjenicu... ili pola godine od izdanja
ove mjenice platite... Vano je naznaiti, ma kojim izrazom, da se plaa od dana izdanja mjenice, da ne
bi dolo do zabune od kada treba raunati protek roka. Moglo bi se, inae, kad to ne bi bilo naglaeno,
uzeti da se vrijeme rauna od dana podnoenja na akcept, odnosno na vienje. Vrijeme se rauna onako
kako odreuje graansko pravo (ZOO, l. 77). Kada se mjenica plativa na odreeno vrijeme od dana
izdavanja trasira iz jednog mjesta na neko drugo mjesto i kad u tim mjestima ne vrijede isti kalendari,
onda se dan izdavanja dovodi na dan koji mu odgovara u kalendaru koji vrijedi u mjestu plaanja, pa se
prema tome odreuje dospjelost (ZM, l.38, st.2).
c) Mjenica po vienju (Sichtwechsel, lettre de change a vue). Mjenica po vienju dospijeva kad god se
podnese na isplatu. Trasant je duan isplatiti kad god mu je imalac podnese u okviru zakonom
predvienog roka.
Mjenica po vienju obino glasi: po vienju platite za ovu mjenicu... ili platite im se ova mjenica
podnese na isplatu ili pri podnoenju na isplatu platite... ili kad imalac ove mjenice zahtijeva platite... i
sl. Zakon ipak odreuje krajnji rok u kome se mjenica po vienju mora podnijeti na isplatu. To je godina
dana od izdanja. Ovaj rok podnoenja na isplatu moe trasant skratiti ili produiti da traje due od godinu
dana. Moe ga odrediti i svaki indosant, ali samo na krae vrijeme od godine dana (ZM, l. 35). Takva
mjenica po vienju kod koje je odreen krajnji rok podnoenja na isplatu glasila bi: platite po vienju, a
najdalje 20. juna 2002. godine ili platite po vienju, ali ne prije deset mjeseci od danas... Mjenice po
vienju ne moraju se podnositi na akcept, a po pravilu se i ne podnose. Trasant moe odrediti da mjenica
plativa po vienju ne smije biti podnesena na isplatu prije naznaenog vremena. U takvom sluaju rok za
podnoenje na naplatu poinje tei od tog vremena (ZM, l. 35, st. 2).
d) Mjenica na odreeno vrijeme po vienju (Nachsichwechsel, lettre de change de vue).
Ova mjenica mora se najprije podnijeti trasatu na vienje, pa poto je on vidi i upie na
mjenici datum kad mu je podnesena na vienje, i kada protekne na mjenici oznaeni rok,
podnosi se na isplatu. Takva mjenica glasi: tri mjeseca po vienju platite... i sl.
Podnoenje na vienje u stvari je podnoenje na akcept, tako da se vrijeme koje treba da
protekne do dospjelosti rauna od dana kad trasat akceptira mjenicu i stavi datum akcepta.
Ako prilikom podnoenja trasat nije stavio datum, kao i kad je odbio da akceptira takvu
mjenicu, valja je podnijeti na protest, i rok se rauna od dana podizanja protesta. Dakle, rok
se rauna bilo prema danu akcepta bilo prema danu protesta (ZM, l. 36). Kada protest nije
podignut, onda se u pogledu akceptiranja smatra da je nedatirani akcept stavljen
posljednjeg dana roka predvienog za podnoenje na akceptiranje (ZM, l. 36, st. 2).
Nije doputeno navesti na mjenici dvije ili vie dospjelosti, poto bi to stvaralo zabunu,
kosilo bi se s naelom odreenosti mjenice. Takve bi mjenice bile nitave (ZM, l. 34). Ne
vae ni mjenice sa kumulativnim ili alternativnim naznaenjem dospjelosti. Mjenice sa
naznaenjem krajnjeg roka plaanja ne vae (platite do 1. jula t.g.). Ne vae ni sa
nemoguim datumom (platite 31. aprila). U ovim sluajevima se ne moe primijeniti
pravilo da se dospjelost izvrenja obaveze pomie na najblii mogui datum. Mjenica sa
dospjelou ranijom od dana izdanja, takoe, ne vai. Ne vai ni mjenica sa naznaenjem
isplate na rate (obrone mjenice) kod koje je dospjelost naznaena sa vie dana, svakog
od tih dana plaa se jedan dio mjenine svote (1. februara 2000. godine platite 10.000 KM,
a 5. aprila iste godine platite 20.000 KM).
2.8. Mjesto pladanja
U mjenici mora biti navedeno mjesto u kome treba mjenicu platiti. Prema meunarodnoj
praksi, stavlja se toponomastiki naziv mjesta, onaj naziv koji se za to mjesto upotrebljava
u toj zemlji. No i kad ne bi bilo tako navedeno, ne bi postojao razlog za nitavost mjenice.
Zakoni nekih zemalja sadre odredbu da je nitava mjenica u kojoj mjesto pladanja nije oznaeno
zvaninim nazivom. U zemljama u kojima zakon ne trai upotrebu zvaninog naziva mjesta pod
sankcijom nitavosti mjenice, sudska praksa tolerie i uobiajeni naziv mjesta, ako se jasno i
nesumnjivo zna na koje se mjesto misli. Ako vie mjesta nosi isti naziv, a nije stavljena i blia oznaka
iz koje bi se vidjelo na koje od tih mjesta izdavalac mjenice misli, savjesni imalac mjenice je ovladen
da je podnese na isplatu u ma kome od tih mjesta, po svome izboru.
Mjesto pladanja je bitan elemenat mjenice, ali nije neophodan. Moe taj podatak biti izostavljen, i
tada postoji zakonska pretpostavka da je mjesto pladanja ono mjesto koje je na mjenici oznaeno
pored imena trasata (ZM, l. 4, st. 3). Ako, pak, ni to mjesto ne bi bilo navedeno, takva bi mjenica
bila nitava jer joj nedostaje jedan bitan elemenat. Po teoriji omisije, savjesni imalac mjenice moe
sam popuniti mjeninu ispravu i upisati mjesto pladanja ili pored imena trasatovog dodati mjesto
njegovog prebivalita.
Naziv mjesta pladanja upisuje se u mjenicu obino u donjem lijevom uglu ispod trasatovog imena
(Dijamant d.d. Sarajevo, Pladanje u Sarajevu ili Vispak d.d. Visoko, Pladanje kod HBB banke d.d.
Sarajevo). Zakon ne trai da se mora pored geografskog naziva pladanja staviti i blia adresa (ulica i
broj), ali je razumljivo da to treba uiniti, jer se time omoguduju ili olakavaju mnoge radnje koje je
potrebno preduzimati radi ostvarivanja prava iz mjenice.
2.9. Dan i mjesto izdavanja
Datum i mjesto izdavanja mjenice obino se stavlja na
poetku, u lijevom gornjem uglu, ali ne mora biti tako.
Vano je da se stave, pa ma gdje na mjenici. U mjeninom
blanketu su ovi podaci navedeni na poetku mjeninog
teksta, u gornjem lijevom uglu.
Naznaenje datuma izdanja ne mora odgovarati istini. Vai i
mjenica na kojoj je kao datum izdavanja stavljen neki drugi
dan, a ne onaj kad je mjenica stvarno izdata. Moe biti,
znai, i antidatirana kao i postdatirana. Mjenino pravo
dozvoljava da ovaj zahtjev bude formalno zadovoljen. U
pogledu naziva mjesta vai ono to je reeno za mjesto
pladanja.
3. Pretpostavljeni bitni sastojci mjenice
Svi nabrojani elementi mjenice, kako se vidi, logiki se namedu iz same prirode
mjenice i zato jesu bitni. Da bi se ipak omogudila to laka upotreba mjenice,
dozvoljeno je odstupanje od ovog pravila u tom smislu to se za neke od sastojaka
uzima kao da postoje u mjenici.
Meu bitnim sastojcima mjenice uinjeno je podvajanje na one koji se
moraju izriito navesti i moraju postojati u asu kad se mjenica podnosi na
isplatu i one koji se mogu pretpostaviti iako nisu izriito navedeni u
mjeninom tekstu. Zakon o mjenici navodi tri pretpostavke bitnih sastojaka
(ZM, l. 4):
a) Trasirana mjenica u kojoj nije naznaena dospjelost pretpostavlja se da
je to mjenica po vienju. Znai da oznaenje dospjelosti na mjenici moe
biti isputeno.
b) Ako u mjenici nije oznaeno mjesto pladanja, pretpostavlja se da je mjesto
pladanja ono mjesto koje je oznaeno pored trasatovog imena.
c) Ako u trasiranoj mjenici nije naznaeno mjesto izdanja, pretpostavlja se da je
mjenica izdana u mjestu koje je navedeno pored trasantovog potpisa.
4. Domicilirana mjenica
Najedi sluaj jeste da mjenicu plada akceptant u mjestu svoga sjedita, odnosno prebivalita i da
mu se tu podnosi. Razlozi trgovakog saobradaja nekada zahtijevaju da se mjenica plati u drugom
mjestu, a ne u mjestu sjedita ili prebivalita. Ako je to cilj, onda se tako mora odrediti (upisati) u
mjenici. Mjenica na kojoj je oznaeno drugo mjesto kao mjesto pladanja, a ne sjedita ili prebivalita
trasata i upisano na mjenici pored njegovog imena naziva se domiciliranom mjenicom (Soko d.d.
Mostar, Pladanje u Tuzli).
Kod ocjene da li je mjenica domicilirana mjerodavno je samo ono to je upisano na mjenici, a ne
stvarno stanje. Ako na mjenici pie: Soko d.d. Sarajevo, Pladanje u Mostaru, radilo bi se o
domiciliranoj mjenici, iako nije tana adresa trasata. Sjedite drutva Soko nije u Sarajevu, nego u
Mostaru. Ovdje se ak radi i o tome da se stvarno sjedite trasata podudara sa mjestom pladanja, pa
ipak se radi o domiciliranoj mjenici.
U sluaju kada se sjedite ili prebivalite trasata podudara sa mjestom pladanja, ne moe se govoriti
o domiciliranoj mjenici (Soko d.d. Sarajevo, Pladanje u Sarajevu). Tako je upisano u mjenicu i
nema uticaja injenica to je stvarno sjedite Soko d.d. u Mostaru, a ne u Sarajevu.
Domiciliranom mjenicom se naziva i mjenica u kojoj je trasant naznaio da de istu platiti neko drugi,
a ne trasat (Merkur d.o.o. Sarajevo, Pladanje kod HBB banke d.d. Sarajevo).
Mogua je i takva kombinacija da i mjesto plaanja bude razliito od sjedita trasatovog, a
da platac, lice koje treba da plati, ili kod koga treba da se plati, bude neko drugi, a ne
trasat. Navoenjem nekog drugog lica koje treba da plati mjenicu (platac) ne mijenja se
trasat. Platac ne ulazi uopte u mjeninopravni odnos. Nema njegovog potpisa na mjenici.
Zakon o mjenici (l. 28) dozvoljava kod mjenica plativih u mjestu trasatovog sjedita, koje
nisu domicilirane, da trasat moe prilikom akcepta oznaiti adresu u tom mjestu gdje e se
mjenica platiti. Time se ne mijenja mjesto plaanja, nego se samo daje adresa gdje e se,
odnosno kod koga e se mjenica platiti. To lice (platac), odnosno mjesto (platite), odreuje
trasat. Neki i tu mjenicu nazivaju domiciliranom, odnosno nepravom domiciliranom
mjenicom.
Mjenicu moe domicilirati samo trasant. Trasat moe na domiciliranoj mjenici odrediti samo
domicilijata, lice koje de za njega platiti mjenicu u mjestu pladanja koje je ved odredio trasant.
Miljenje da mjenicu moe domicilirati samo trasant nije opteprihvadeno. Po teoriji omisije, mogao
bi mjenicu domicilirati svaki njen savjesni imalac, jer se smatra da je trasant, kad je izostavio tu
oznaku, ovlastio svakog imaoca da to po potrebi uini.
Postoji i shvatanje da je domicilirana mjenica svaka u kojoj je oznaeno da de je isplatiti neko trede
lice, a ne akceptant ili u kojoj je naznaeno da de se isplatiti u nekom drugom mjestu, a ne u mjestu
koje je navedeno u mjenici kao sjedite trasatovo.
5. Nebitni sastojci mjenice (mjenine klauzule)
Pored bitnih sastojaka koje hartija od vrijednosti mora sadravati da bi bila mjenica, u
mjenini tekst se mogu unositi i neki drugi sastojci (mjenine klauzule). Njihovo unoenje
nije nuno pa se stoga i nazivaju nebitnim sastojcima (fakultativnim elementima). Za
punovanost isprave kao mjenice nema uticaja da li su ti elementi uneseni u ispravu ili
nisu. Unose se ako mjenici treba dati jo neko pravno dejstvo ili da se jasnije oznae neki
pravni odnosi izmeu lica koja uestvuju u mjeninom poslu. Najee mjenine klauzule:
5.1. Podatak o broju mjeninog primjerka (duplikatna klauzula)
Nekad je potrebno da se mjenica izda u dva ili vie primjeraka. To bi bilo za sluaj gubitka
mjenice, njenog podnoenja na akcept. Ako se mjenica izdaje u vie primjeraka, potrebno
je navesti u tekstu i naznaiti koji je po redu primjerak: prvi (prima), drugi (sekunda), trei
(tertia). (1. septembra 2003. godine platite za ovu prvu mjenicu..., po vienju platite za
ovu drugu mjenicu...). Navoenjem broja primjeraka mjenice treba da se ukae da se ne
radi o izdavanju novih mjenica, nego o veem broju primjeraka jedne iste mjenice. Svi
primjerci predstavljaju jednu mjenicu i isplatom jednog primjerka svi ostali gube vanost.
Ako se ne eli izdavanje vie primjeraka jedne mjenice, stavlja se solo klauzula (1. jula t.g.
platite za ovu solo mjenicu... ili ... za ovu jedinu mjenicu...).
5.2. Oznaka po naredbi
Mjenica je hartija od vrijednosti koja je po sili zakona prenosiva
(negocijabilna) po naredbi, bilo to u njoj oznaeno ili ne. Svaka je mjenica
prenosiva indosamentom, pa izostavljanje tog nareenja ne ometa njen lak i
nesmetan prenos. U mjenici ne mora biti upisano: Platite za ovu mjenicu po
naredbi N.N..., nego moe i ovako: Platite za ovu mjenicu N.N...
5.3. Klauzula o moneti (klauzula o efektivnosti)
Naziva se jo i klauzulom o efektivnom plaanju u stranoj valuti, a
interesantna je u meunarodnom mjeninom saobraaju. Trasant njome
odreuje da se mjenica ima isplatiti u naznaenoj vrsti novca. Mjenica bi
glasila: 12. jula t.g. platite za ovu jedinu mjenicu po naredbi N.N. 10.000
vicarskih franaka efektivno... ili u vicarskim francima. Ako bi naredba
glasila samo na isplatu nekog stranog novca (Platite... u stranoj valuti...),
ali se iz teksta ne vidi u kojoj efektivnoj valuti (moneti), mjenini dunik je
ovlaten da mjenicu isplati u domaem novcu prema dnevnom ili
odreenom slubenom kursu. Inae, ova klauzula se primjenjuje ukoliko nije
u suprotnosti sa devizno-valutnim propisima zemlje.
5.4. Klauzula o pokridu (revalirajuda klauzula)
Oznaava oblik vrijednosti koju je trasat primio od trasanta, ime ga je pokrio, i na osnovu
ega trasat pristaje da se mjenica vue na njega. Tie se osnovnog odnosa izmeu njih jer
govori o tome u emu se sastoji naknada (protuinidba) koju trasat prima. Njegova inidba
je u isplati mjenine svote. Trasat prihvata mjenicu, ulazi u mjeninu obavezu kao dunik,
radi toga to je primio pokrie od trasanta u novcu, kreditu, trgovakim efektima, robi, a
moe biti i dug. Klauzula ima graanskopravna dejstva i pozivanje na pokrie i njegovo
osiguranje (obezbjeenje) nema mjeninopravnu vrijednost jer stavljanjem potpisa na
mjenicu od strane trasata smatra se da je zasnovana njegova mjenina obaveza. Prema
naelu strogosti, mjenini posao je samostalan i apstraktan, pa se ne vidi kauza (razlog)
obavezivanja.
Ako klauzula glasi: Platite... i stavite na moj raun znai da trasat ima poslovni odnos sa
trasantom iz koga neto duguje pa e mjenicu isplatiti sa tog trasantovog rauna. Kada
postoji ovakva klauzula: Platite... i stavite na raun N.N, radi se o komisionoj mjenici
(komisiona trata). Postoje pravni odnosi izmeu trasata i N.N, ali i izmeu trasanta i N.N,
na osnovu ega trasant, kao komisionar N.N, vue mjenicu na trasata. O komisionoj
mjenici bie rijei kasnije. U sutini, klauzula o pokriu pokazuje trasatu koga on treba da
zadui u raunu ili kome raunu e odobriti mjeninu svotu.
5.5. Klauzula valute (valutna klauzula ili klauzula o primljenoj vrijednosti)
Pokazuje odnos izmeu trasanta i remitenta, odnosno u emu je bila ili se
oekuje protuinidba remitenta. Ta klauzula obino glasi: Valuta primljena u
robi ako je trasant primio robu i plaa mjenicu ili Valuta primljena u gotovu
jer je od njega primio novac ili Valuta za eskont ako remitent kao banka
trasanta eskontira mjenicu, zatim Vrijednost u meni (nama) samom kada
je trasant oznaio sebe kao remitenta. Ova klauzula ima graanskopravna,
a ne mjenina dejstva.
5.6. Avizna klauzula (avizo ili klauzula o izvjetaju)
Klauzula govori o tome da li trasat, prije nego to prihvati nalog iz mjenice, treba
da saeka izvjetaj od trasanta ili ne treba. Moe da glasi: Platite ... i stavite istu na
moj raun sa izvjetajem ili Platite... i stavite istu u raun N.N, bez izvjetaja.
Bezuslovnost mjeninog naloga moe se ublaiti unoenjem ove klauzule ako se
akceptiranje i pladanje mjenice vee za izvjetaj koji trasant treba da poalje trasatu
(upisano sa izvjetajem). Ukoliko trasat akceptira i/ili isplati mjenicu prije
dobijanja izvjetaja, on time, protivno izvjetaju, ugroava svoj zahtjev na pokride.
Klauzula bez izvjetaja znai da trasant nede slati trasatu nikakav izvjetaj niti
objanjenje u pogledu mjenice. I ova klauzula ima graanskopravna, a ne
mjenina dejstva.
5.7. Kasatorna klauzula
Upisuje se u sluaju izdavanja mjenice u vie primjeraka, a cilj je da se mjenina svota
isplati samo imaocu jednog (odreenog) primjerka mjenice. Isplatom toga primjerka ostali
gube pravnu vrijednost. Obino glasi: Platite za ovu prvu, a ne i za ostale mjenice... ili
Platite samo po ovom primjerku...
5.8. Rekta klauzula (negativna klauzula po naredbi)
Ovom klauzulom mjenica se pretvara u hartiju od vrijednosti na ime i moe se prenositi samo
cesijom, a ne indosiranjem. Takva bi mjenica glasila: Platite za ovu mjenicu N.N, ali ne i po njegovoj
naredbi... ili Platite za ovu mjenicu N.N, koja nije indosabilna... Rekta klauzula slabi opticajnu
sposobnost mjenice.
5.9. Klauzula bez trokova ili bez protesta
Unoenjem ove klauzule imalac mjenice se oslobaa obaveze na podizanje protesta, radi
izbjegavanja suvinih trokova. Meutim, imalac mjenice zadrava sva mjenina prava,
iako nije podigao protest u sluajevima u kojima bi, inae, to trebalo da uini. Klauzulu
moe unijeti trasant, indosant ili avalist. Ako je upie trasant, ona djeluje prema svim
potpisnicima, a ako je stavi indosant ili avalist, tada djeluje iskljuivo prema njima. Ukoliko
bi imalac mjenice, i pored postojanja ove klauzule, podnio mjenicu na protest, nema pravo
na protestne trokove od lica koje je stavilo klauzulu, niti od njegovih sljednika. Akceptant i
trasant kod vlastite (solo) mjenice nemaju pravo stavljati ovu klauzulu.
5.10. Klauzula bez obaveze ili bez regresa
Njome indosant iskljuuje svoju mjeninopravnu odgovornost, kao
regresnog dunika, prema daljnim imaocima mjenice. Klauzula vai samo
prema indosantu koji je istu upisao.
5.11. Klauzula o kamati
Unosi je trasant kod mjenice plative po vienju (a vista) ili na
odreeno vrijeme po vienju uz upis visine kamatne stope. Ne moe
se unositi kod mjenica ija je dospjelost odreena na drugi nain.
5.12. Oznaka adrese
Sve radnje koje treba preduzeti radi ostvarivanja mjeninih prava obavljaju
se u poslovnom lokalu lica koga se one tiu. Ako se lice ne moe pronadi ili
se iz mjenice ne vidi adresa lokala, tada se radnje mogu preduzeti u stanu
ili na drugom mjestu, uz pristanak tog lica. Stoga je potrebno unijeti u
mjenicu bliu adresu trasanta, trasata kao i uz mjesto pladanja kod
domicilirane mjenice.
III MJENINE RADNJE
1. Uopte o mjeninim radnjama
Mjenica je tipina hartija od vrijednosti po naredbi kod koje prava nastaju, prenose se,
mijenjaju ili prestaju preduzimanjem odreenih radnji, bilo povjerioca, dunika ili treeg lica.
Svakom radnjom (izjavom na mjenici) stvaraju se novi pravni odnosi i svaka ima svoje
pravno dejstvo. Radnje se preduzimaju u zakonom propisanom obliku i na zakonom
predvien nain jer vai princip mjenine formalnosti. Neke mjenine radnje su obavezne,
dok su druge fakultativne. Stoga se smatra da je mjenica skupni pojam za koji je vezan niz
radnji i pravnih poslova (mjeninopravne radnje).
Svako lice iz mjenice moe ovlastiti drugo da kao njegov punomodnik izvri neku mjeninu radnju.
Odnos vlastodavca i punomodnika rjeava se prema pravilima obligacionog prava, samo dok se
punomodnik krede u granicama ovlatenja. Za preuzimanje mjeninih obaveza punomodnik mora
imati posebno (specijalno) punomodje (ZOO, l. 91). Kada punomodnik kod mjenice prekorai svoja
ovlatenja, on postaje solidarni mjenini dunik.
U graanskom pravu, punomonik kad stupa u neki pravni odnos za svoga nalogodavca,
mora na to upozoriti drugu stranu, obavijestiti je da nastupa kao punomonik. Poto je
mjenica strogo pismena isprava, punomonik kad potpisuje mjenicu kao trasant, treba da
napie u ime koga je potpisuje, a trebalo bi da doda i po kome ovlaenju (za N.N., po
punomoi od 10. maja 2004. godine ovlaten A.A.).
Po mjeninom pravu, ko se na mjenici potpie kao zastupnik drugoga, a da
za to nije bio ovlaen, lino je obavezan po toj mjenici. Isto vai i za
zastupnika koji je prekoraio ovlatenje. Lani zastupnik (falsus procurator)
duan je ispuniti obavezu u svoje ime pod uslovom da je sam potpisao
mjenicu. Ako ne stave svoj potpis na mjenicu, ve potpiu zastupanoga,
tada ne nastupa njihova obaveza. To je onda falsifikat i sluaj se rjeava po
propisima graanskog, odnosno krivinog prava. Ako se na mjenici nalaze
potpisi lica koja su nesposobna da se mjenino obaveu ili lani potpisi ili
potpisi izmiljenih lica ili potpisi koji iz bilo kojeg drugog razloga ne
obavezuju lica koja su potpisala mjenicu, ili u ime kojih je ona potpisana,
ipak su obaveze ostalih potpisnika pravovaljane (ZM, l. 9).
Ved je reeno da kod mjenice postoji niz pravnih radnji koje se dijele na osnovne
mjenine radnje i radnje koje se preduzimaju radi ouvanja i ostvarenja mjeninih
prava. U osnovne mjenine radnje spadaju: izdavanje, prenos, akceptiranje,
mjenino jemstvo (aval), isplata (pladanje), intervencija te umnoavanje i prepis
mjenice. Radnje kojima je cilj ouvanje mjeninih prava su: regres, protest,
amortizacija mjenice i podizanje mjenine tube. Zakonska pravila koja se odnose
na pojedine radnje jasno pokazuju zato je mjenica omiljen instrument u
trgovakom prometu.
2. Izdavanje mjenice
Mjenicu izdaje trasant i to je prva radnja koja se preduzima. Izdavanje se sastoji u popunjavanju isprave i stavljanju
potpisa trasanta na mjenino pismeno. Popunjavanje mjeninog blanketa nije neophodno, poto po teoriji omisije
izostavljene mjenine elemente moe upisati u mjenicu svaki njen imalac do podnoenja na isplatu. Potpis
izdavaoca mora biti u momentu izdavanja.
Da bi izdavanje mjenice bilo punovano, trasant mora imati poslovnu sposobnost, jer je to pravna radnja, a za
preduzimanje pravnih radnji potrebno je da subjekt ima poslovnu sposobnost. U mjeninom pravu, sposobnost za
izdavanje mjenice naziva se pasivnom mjeninom sposobnodu, to znai sposobnost za preuzimanje mjeninih
obaveza. Pasivna mjenina sposobnost uglavnom je izjednaena u modernom pravu sa optom poslovnom
sposobnodu, iako u nekim zemljama ima u tom pogledu odstupanja. Aktivna mjenina sposobnost jeste
sposobnost lica da bude povjerilac po mjenici.
Nepismeni i slijepi imaju pasivnu mjeninu sposobnost, ali je izdavanje mjenice i vrenje ostalih pravnih radnji za
njih uslovljeno. Nepismeni i oni koji ne mogu pisati obavezuju se stavljanjem na mjenicu otiska prsta pred sudom i
taj znak ovjerava sud. Potpis slijepih na mjenici vai samo ako ga ovjeri sud. Pravno lice potpisuje mjenicu tako to
se uz potpis ovladenih lica stavlja i peat. tambilj, ig i peat imaju istu pravnu i dokaznu snagu kao i rukoznak
(ZM, l. 99).
U privrednom ivotu mjenicu izdaje poslovna organizacija (privredno drutvo) kao dunik, radi ispunjenja neke
obaveze prema povjeriocu. Obino povjerilac i dunik ugovaraju da za vrijednost prodate robe (stvari) ili za
izvrene usluge prodavac, odnosno organizacija koja prua usluge, vue (trasira) mjenicu na kupca, odnosno
primaoca usluga, oznaavajudi sebe kao remitenta. Kao remitenta moe oznaiti i nekog svoga povjerioca (drugo
lice) sa kojim je ugovoreno pladanje na ovaj nain. Mjenicu moe da vue i neka treda organizacija na kupca u
korist prodavca, ako postoji takav ugovor. U tom sluaju, ta se organizacija formalno pojavljuje kao trasant
(izdavalac mjenice), a stvarno je ona garant (irant). Nadalje, nije rijedak sluaj da dunik iz nekog ugovora (kupac,
organizacija kojoj se pruaju usluge) predaje svome povjeriocu bjanko akceptiranu mjenicu.
3. Prenos mjenice
3.1. Cesija i indosament
Jedna od osnovnih karakteristika hartija od vrijednosti jeste njihova negocijabilnost
(prenosivost). Mjenica se moe prenositi cesijom (ustupanjem) i indosamentom. Za
prenoenje mjeninih prava cesijom vae pravila obligacionog prava o ustupanju
potraivanja (ZOO, l. 436-445) i pravila o cesiji hartija od vrijednosti (ZOO, l. 246),
o emu je bilo rijei u dijelu o hartijama od vrijednosti uopte.
Specifian nain prenosa hartija od vrijednosti po naredbi, kakva je mjenica,
jeste indosament (indosman). Dosadanji imalac mjenice, kao indosant,
prenosi prava iz mjenice na novog imaoca, kao indosatara. Prenosom
mjenice indosamentom nastaje izmeu dunika i svakog novog povjerioca
(lica na koje je mjenica indosirana) samostalan pravni odnos. On je
nezavisan od odnosa prema starom povjeriocu jer je odluan samo sadraj
mjenice i meusobni lini odnos tog novog povjerioca i dunika. Pored
naziva indosant i indosatar, koriste se i termini irant i iratar. irant je
indosant, dosadanji povjerilac koji indosamentom postaje dunik, a iratar
je indosatar, novi povjerilac.
3.2. Puni indosament
Indosament je izjava na mjenici ili na njenom produetku (alonu) kojom
imalac mjenice prenosi svoja prava iz mjenice na neko drugo lice. Izjava se,
po pravilu, daje na poleini mjenice pa odatle i naziv indosament (in dosso -
na leima). U izuzetnim sluajevima indosament moe biti napisan i na licu
mjenice, ali tada mora biti cio ispisan - puni indosament (indosman).
Forma indosamenta nije zakonom propisana. Treba upotrijebiti rijei da bude jasno
da se radi o indosamentu. Obino se pie: Platite po naredbi N.N.-a ili Platite
N.N.-u ili Mjesto mene platite N.N.-u ili Za me N.N.-u. Mora se potpisati jer
dosadanji indosatar postaje dunik, a dunik po hartiji od vrijednosti se postaje
samo potpisom. Obino se jo stavlja datum i mjesto.
Prvi indosant je uvijek remitent, jer je on prvi povjerilac po mjenici. Indosament
mora biti bezuslovan, a ako je stavljen uslov, smatra se kao da nije napisan. Po
anglosaksonskom pravu, dozvoljeno je unoenje uslova u indosament poto je
dozvoljen i mjenini nalog sa uslovom (neoperativna mjenica). Djelomian
indosament je nitavan (ZM, l. 13, st. 2).
3.3. Bjanko indosament
Indosatar sa bjanko indosiranom mjenicom moe da preduzme slijedede radnje:
a) Prenijeti dalje na drugo lice punim indosamentom, i u tom de sluaju ispod
potpisa ranijeg indosanta, koji mu je prenio mjenicu blanko indosamentom, upisati
svoj indosament i potpisati;
b) Indosirati svojim blanko indosamentom stavljajudi samo svoj potpis (ispod
potpisa svog indosanta);
c) Prazno mjesto ispuniti svojim imenom i mjenicu dalje prenijeti ili podnijeti na
naplatu;
d) Ispuniti blanko indosament imenom nekog tredeg lica i predati mu mjenicu.
Poto na takvoj mjenici nema njegovog potpisa, nema ni njegove obaveze, nije
dunik po toj mjenici;
e) Mjenicu predati nekom tredem licu nita ne upisujudi, niti je potpisujudi. Novi
imalac ovakve mjenice postupa s njom kao s blanko mjenicom (ZM, l. 15, st. 2,
taka 3).
Prema tome, indosatar kod blanko indosamenta je onaj koji ima mjenicu u rukama,
u svojoj dravini.
3.4. Prokura indosament
Prokura (punomodniki, opunomodujudi, za inkaso, za naplatu)
indosament se preduzima radi opunomodenja. Indosant samo
ovladuje indosatara da u njegovo ime i za njegov raun vri neka
prava iz mjenice, da obavi i neke radnje. Punomodnikim
indosamentom se ne prenosi pravo svojine na mjenicu, ono ostaje
kod indosanta. Odnos naredbodavca i punomodnika se mora jasno
vidjeti iz mjenice i stoga se upisuje klauzula koja to oznaava:
Platite N.N-u kao punomodniku ili N.N-u kao punomod ili
Mjesto mene N.N-u, vrijednost za naplatu.
Punomodnik (indosatar) ne stie samostalno pravo iz mjenice. On
po zakonu ima prava koja proistiu iz mjenice, ali ako bi mjenicu htio
indosirati, moe to uiniti samo kao prenos punomodja. On nije
stekao svojinsko pravo na mjenicu i ne moe je prenositi ni na kakav
nain osim kao punomodje, jer to je sadraj njegovih ovlatenja.
3.5. Zaloni indosament
Mjenica se moe i zaloiti za neko pravo povjerioca koje ima osnov u
pravnom poslu van mjenice. Mjenica se zalae indosamentom koji
sadri odredbu iz koje se moe vidjeti da se radi o zalogu: Platite
N.N-u, vrijednost za osiguranje ili Platite za mene N.N-u,
vrijednost za zalogu. I zaloni indosament moe biti puni i bjanko.
U pogledu prava zalonog povjerioca (indosatara) situacija je slina
prokura indosamentu sa specifinostima koje ima svaka zaloga. On
ima sva prava koja proistiu iz mjenice, s tim to mjenicu moe dalje
prenositi samo punomodnikim indosamentom. O dospjelosti
mjenice zaloni indosatar ima pravo traiti isplatu mjenine svote i
iz dobijenog iznosa namiriti svoje potraivanje, a eventualni viak
duan je predati indosantu.
3.6. Rekta indosament
Svojstvo prenosivosti mjenice po naredbi moe se oduzeti
rekta indosamentom tako to se izjavi o prenosu dodaju
odgovarajue rijei kao ne po naredbi ili ne po njegovoj
naredbi. Izjava bi glasila: Umjesto meni platite N.N, ali ne i
po njegovoj naredbi ili neki drugi izraz koji to isto oznaava.
Time se umanjuje cirkulaciona mo mjenice jer se tada ona
moe prenositi iskljuivo cesijom kao i druge
graanskopravne trabine.
Indosant koji je upisao rekta indosament ne moe mjenicu
pretvoriti trajno u rekta mjenicu, da se kasnije ne moe uopte
prenositi indosamentom. Na to je jedino ovlaten trasant, on
iskljuuje indosiranje. Meutim, indosant koji je zabranio
indosiranje rekta indosamentom umanjuje svoju odgovornost.
On tada ne odgovara licima na koja bude mjenica kasnije
indosirana (ZM, l. 16).
3.7. Povratni indosament
Povratni indosament postoji onda kada se mjenica indosira na trasata, bilo
da ju je on akceptirao ili ne, zatim na trasanta kao i na lice koje je ved bilo
indosant na toj mjenici. Obaveza se vrada opet na lice na kome je jednom
ved bila (ZM, l. 12). Sva ova lica mogu mjenicu dalje indosirati.
3.8. Indosament sa klauzulom straha
Opte je pravilo da indosant odgovara da e mjenica biti akceptirana
i isplaena (ZM, l. 16). Meutim, on je ovlaten da iskljui svoju
odgovornost. ini to tako to izjavi o prenosu (indosamentu) dodaje
odgovarajuu klauzulu kao bez obaveze ili bez garancije ili bez
moje dalje obaveze ili ne odgovaram za isplatu, odnosno dodaje
tzv. klauzulu straha. Naravno da ovakva klauzula slabi snagu
mjenice jer iskljuuje iz obaveze tog dunika.
Treba istadi da klauzulu straha, kao nebitni elemenat mjenice, moe unijeti
i trasant, ali ne tako iroko kao indosant. Ako bi se klauzula odnosila na
iskljuenje trasantove odgovornosti za neisplatu mjenice, smatra se da nije
napisana i ne bi proizvodila pravna dejstva.
4. Prijem mjenice (prihvat, akcept)
Mjenicom trasant upuuje bezuslovan nalog trasatu da isplati odreenu svotu novca. Time
trasat postaje samo pretpostavljeni dunik po mjenici. U mjeninu obavezu se ulazi samo
potpisom na mjenici. Da bi trasat postao dunik i da bi bio obavezan da postupi po naredbi
trasanta i o dospjelosti isplati mjenicu, potrebno je da obavezu prihvati (akceptira). Akcept
je, prema tome, mjeninopravna radnja (izjava) kojom trasat, stavljanjem odgovarajue
klauzule i svojim potpisom na mjenici, potvruje da prihvata mjeninu obavezu.
Akceptom se mijenja glavni dunik u mjenici. Do tada je dunik bio njen izdavalac. Akceptom trasat
postaje glavni dunik, a ostali potpisnici na mjenici postaju drugostepeni (regresni) obveznici.
Imalac mjenice stie prema njima regresno pravo, pravo da se naplati od njih, ako ne plati glavni
dunik. U tome je osobina mjenice i u tome je znaaj akcepta. Dalji je znaaj akcepta u tome to
mjenica i mjenine obaveze prestaju jedino ako mjenicu isplati akceptant. Ako mjenicu isplati ma
koji drugi mjenini obveznik, ona se ne gasi.
Akceptantova obaveza je neposredna, jer odgovara svakom imaocu mjenice neposredno, pa ak i
trasantu, ako je mjenica dola u njegove ruke. Obaveza je i samostalna, jer ako bi mjenica s obzirom
na potpise ostalih potpisnika bila nevaeda, akceptant ipak odgovara za mjenicu.
Akcept nije bitan sastojak mjenice. Oznaavanje imena trasata jest njen bitan sastojak i
bez toga nema mjenice. Ali i bez trasatovog potpisa mjenica je pravovaljana. Stoga za
akcept nije ni propisana forma. Obino se daje rijeima: priznajem, prihvatam,
primljeno, akceptiram i stavlja se potpis. Akcept i potpis stavljaju se obino na licu
mjenice, u donjem lijevom uglu ispod naznaenja trasatove adrese ili poprijeko preko
mjeninog sloga na lijevoj strani. Kod dodjeljivanja kredita, uz mjenino obezbjeenje,
banke trae da se potpis akceptanta stavi u donjem desnom uglu mjenice, vjerovatno iz
praktinih razloga. Izjava o akceptu se, po naem pravu, mora dati na mjenici i to licu
mjenice. Neka prava doputaju da se akcept moe dati i posebnim pismom (pismenom
izjavom).
Postoji i blanko akcept. To je sam potpis trasatov na mjenici, jer je zakonska pretpostavka da kao
akcept vai i sam trasatov potpis stavljen na licu mjenice (ZM, l. 26, st. 1).
Od volje imaoca mjenice zavisi da li de je podnijeti na akcept trasatu. To je njegovo pravo jer zakon
kae moe podnijeti na akcept (ZM, l. 22). Kada mjenicu nije podnio na akceptiranje, a o
dospjelosti od trasata trai isplatu, pa je ovaj odbije, imalac mjenice nede modi ostvariti zahtjev
protiv trasata jer nema njegovog potpisa na mjenici. U tom sluaju, imalac mjenice mora imati
dovoljno garancija od ostalih potpisnika u tom mjeninom poslu (indosanta i trasanta) da naplati
mjeninu trabinu.
Mjenicu na akcept podnosi imalac mjenice ili svaki njen dralac. Akceptant ne preuzima obavezu
prema onome ko mjenicu predoi (podnese) na akceptiranje, nego prema licu koje je ili koje de biti
pravovaljano legitimisano kao povjerilac. Mjenica se podnosi na akcept do dospjelosti. Na dan
dospjelosti ili kasnije ne moe se prezentirati na akcept.
Od pravila da se trasirana mjenica moe, a ne mora podnositi na akcept, postoje izuzeci:
a) Trasant moe u mjenici odrediti da se ona obavezno podnese na akcept. Moe odrediti i rok u
kome se to mora uiniti. (Mora se podnijeti na akcept ili Akcept obavezan do 20. septembra
2004. god). Naredbu o obaveznom podnoenju na akcept moe dati i indosant, ali ne moe dodi u
sukob sa trasantom. Ako naredbu o obaveznom akceptu ne izvri, imalac mjenice gubi pravo na
regres i zbog neakceptiranja i zbog neisplate.
b) Trasant moe zabraniti da se mjenica podnosi na akcept uopte ili da se podnosi prije
odreenog vremena, odnosno dok ne protekne odreeno vrijeme. Tako, moe napisati: Ne
smije se podnijeti na akcept ili Bez prezentiranja na akcept ili Ne podnositi na akcept do
20. septembra 2004. god. ili Ne smije se podnijeti na akcept prije tri mjeseca od danas.
Ako se mjenica i pored zabrane podnese na akcept, akcept e biti pravovaljan ako trasat
mjenicu akceptira. Ako odbije akcept, mjenica ipak zadrava sve svoje osobine, pa imalac
ne treba da je protestuje.
Postoje sluajevi kada trasant ne moe zabraniti podnoenje mjenice na akcept. Prvi
sluaj, mjenica trasirana na odreeno vrijeme po vienju mora se podnijeti na akceptiranje
u roku od jedne godine od dana izdanja. Taj rok trasant moe skratiti ili produiti, a
indosanti mogu samo skratiti (ZM, l. 24, st. 2). Drugi sluaj je kada se radi o domiciliranoj
mjenici. Podnoenjem na akcept domicilirane mjenice trasat se stvarno obavjetava o tome
da mjenicu treba platiti u nekom drugom mjestu ili kod nekog treeg lica, pa mu se prua
prilika da se za to pripremi.
Kada se mjenica podnese na akcept, trasat ima alternativno jedno od sljededih prava:
a) Mjenicu moe akceptirati i time preuzeti mjeninu obavezu i postati glavni dunik po toj mjenici;
b) Akcept moe odbiti i tako ne udi uopte u mjeninu obavezu. U tom sluaju, povjerilac ima pravo da preduzme
postupak, kod suda, prema regresnim dunicima;
c) Moe traiti jedan dan vremena da se odlui (deliberacioni rok, tempus deliberationis), odnosno da mu se
mjenica podnese jo jedanput sutradan nakon prvog podnoenja na akceptiranje (ZM, l. 25, st. 1);
d) Moe akcept ograniiti na jedan dio mjenine svote, a za neakceptirani dio povjerilac preduzima radnje protiv
regresnih dunika (Akceptiram 50.000,00 KM, a mjenina svota glasi 90.000,00 KM).
Poto je mjenini nalog bezuslovan, i akcept mora biti bezuslovan, ali ga trasat moe ograniiti na jedan
dio mjenine svote. Ako je akcept uslovljen, smatra se da je izvreno odbijanje akcepta, kao da nije ni
dat, mjenica vai, a akceptant je obavezan prema sadrini svog akcepta (ZM, l. 27). Akcept se ne mora
datirati (stavljen samo potpis trasata na lice mjenice). Meutim, datiranje se mora izvriti: kada je
trasirana mjenica plativa na odreeno vrijeme po vienju i kad je posebnom odredbom (naredbom)
utvreno da se mjenica mora podnijeti na akcept po proteku odreenog vremena. Ako se mjenica ne
datira, u tim sluajevima, imalac mjenice mora podignuti protest da bi odrao regresna prava protiv
indosanata i trasanta.
Radnja akceptiranja je konana, a akcept neopoziv kada trasant preda akceptiranu mjenicu povjeriocu. Napisani
akcept trasat moe precrtati prije nego to vrati mjenicu i smatra se da je odbio akcept. No, trasat moe pismeno
izvijestiti imaoca mjenice ili drugog potpisnika da je mjenicu akceptirao i tada je obavezan prema sadraju danog
akcepta (ZM, l. 30). To je sluaj kada je dozvoljeno koristiti dokaze van mjenice da bi se potvrdila injenica upisa
na mjenici.
5. Mjenino jemstvo (aval)
Aval je mjenino jemstvo. To je pismena izjava sa potpisom ili samo potpis na mjenici kojim neko
lice (avalist) garantuje (jemi) da de mjenini dunik za koga on daje aval (honorat) ispuniti svoju
mjeninu obavezu, isplatiti mjenicu. Aval se daje samo za isplatu, a ne i za druge mjenine radnje i
obaveze. Moe se dati za cijelu mjeninu svotu ili za jedan njen dio (ZM, l. 31). Mjeninopravno
jemstvo razlikuje se od jemstva u obligacionom pravu u sljededem: avalom se zasniva samostalan, a
ne akcesoran pravni odnos, zatim avalista moe biti pozvan da plati mjenicu prije nego to je
pokuana naplata od glavnog dunika. Dakle, avalista odgovara povjeriocu neposredno, samostalno
i solidarno jer vai princip da avalista odgovara onako kako odgovara onaj za koga jami (ZM, l.
33).
Svako lice koje ima pasivnu mjeninu sposobnost moe dati aval, pa i neki ved postojedi obveznik na
mjenici. Ipak, glavni mjenini dunik ne moe se pojaviti kao avalist (akceptant, trasant do
akceptiranja, izdavalac solo mjenice).
Izjava o avalu mora biti upisana i potpisana na mjenici (licu ili poleini) ili na alonu. Aval se
moe izraziti rijeima kao jemac, kao poruk, kao garant, per aval, jemim za isplatu
ili drugaije, samo da ta izjava znai jemstvo. Dovoljan je i sam potpis na licu mjenice ili
alonu. Zakonska je pretpostavka da se svaki potpis na licu mjenice ili alonu smatra
avalom, ako to nisu potpisi trasanta ili trasata. Naprotiv, sam potpis na poleini mjenice ne
vrijedi kao aval, nego kao bjanko indosament.
Mjenino jemstvo se moe preuzeti (dati) za bilo kog dunika iz mjenice (honorata). Avalista, u
principu, treba da odredi za koga garantuje, ko je njegov honorat (kao jemac N.N). Ako se to ne
vidi (stavljen samo potpis na licu mjenice ili alonu), vai zakonska pretpostavka da se radi o avalu za
trasanta (ZM, l. 32, st. 4). Prava nekih zemalja doputaju davanje avala odvojeno od mjenice,
posebnom izjavom.
Prije davanja avala (upisa na mjenici), obino se izmeu budueg avaliste i njegovog
honorata zakljuuje poseban ugovor koji je izvan mjeninog posla (neki obligacioni ugovor,
bankarski posao). Njegova dejstva su obligacionopravnog karaktera. Aval se daje u sluajevima kada
remitent, odnosno indosatar (povjerilac), nema dovoljno povjerenja ili ne poznaje dobro trasata,
akceptanta kao i ostale mjenine obveznike (potpisnike). Smisao avala jeste sticanje vedeg
povjerenja u mjenicu, postizanje sigurnosti za naplatu mjeninog potraivanja.
Ve je reeno kakav je pravni poloaj avaliste - odgovara isto kao lice (honorat) za koje je
dao mjenino jemstvo (kao trasant, akceptant, indosant). Slijedei princip samostalnosti u
mjeninom pravu, obaveza avaliste je pravno valjana iako je obaveza lica za koje avalira
nitavna, iz ma kog razloga (dao aval za obveznika koji je mjeninopravno nesposoban).
Meutim, obaveza avaliste nee vrijediti ako je obaveza za koju je jemio nitavna zbog
formalnih mjeninopravnih nedostataka (preuzeo aval za lice iji je potpis na mjenici
precrtan, dao aval za nepismeno ili slijepo lice iji potpisi nisu dati u skladu sa zakonom).
Ako avalista isplati mjeninu sumu stie, po zakonu, pravo regresa prema svome
honoratu kao i prema licima koja su odgovorna honoratu (trasantu, akceptantu,
indosantovim prethodnicima). Zapravo, avalista postaje vlasnik mjenice i stie
status regresnog povjerioca (ZM, l. 33, st. 3).
Umjesto avala esto se koristi prikriveno jemstvo (iro). iro se ostvaruje na
taj nain to se svako ko se eli uvui u mjeninu obavezu, radi ojaavanja
obaveze, potpisuje na poleini mjenice. Poleinu mjenice nazivaju i irom,
pa otuda za indosante naziv iranti. Oni koji potpiu mjenicu na poleini
odgovaraju solidarno, pa su stoga takvi potpisnici (indosanti) stvarno iranti,
garanti. Formalno izgleda da su ta lica imala mjenicu u rukama, pa su je
dalje indosirala blanko indosamentom i tako postali dunici.
Skriveni aval moe se dati preuzimajudi ulogu trasanta, pa i trasata. Onaj koji hode
da garantuje za isplatu mjenice, a eli to da prikrije, potpisuje mjenicu (irira) kao
indosant, ili kao trasant, ili kao trasat. Prema tome u kakvoj je ulozi stavio svoj
potpis, tako i odgovara. Odgovornost je uvijek onakva kakva je odgovornost lica
koje pokriva, iju funkciju preuzima. U teoriji nije prihvadeno jedinstveno miljenje
da je iriranje skriveni aval. Neki misle da potpis iranta ne predstavlja izjavu o
avalu, nego da su iranti indosanti.
6. Isplata (pladanje) mjenice
Cilj izdavanja mjenice jeste isplata mjenine svote. Podnoenje (prezentacija)
mjenice na isplatu uvijek je obavezno za razliku od prezentacije na akcept. Mjenini
dug je potraljiv (Holschuld) pa povjerilac mora idi duniku da bi se izvrilo
pladanje. Razlog je u injenici to dunik ne mora znati, u vrijeme dospjelosti, ko je
povjerilac uslijed prenosa i cirkulacije mjenice u prometu.
Pravilo je da se mjenica prezentira na isplatu i plaa na dan dospjelosti.
Kada se mjenica podnese nekoj organizaciji ovlatenoj za obavljanje
platnog prometa, smatra se da je podnesena na isplatu (ZM, l.39, st. 2).
On je, po zakonu, ovlaten da to uini i dva radna dana po dospjelosti ako
se radi o mjenici plativoj na odreeni dan ili na odreeno vrijeme od dana
izdanja ili vienja (ZM, l. 39, st. 1). U tim sluajevima, rok dospjelosti i dan
plaanja se ne podudaraju. Nee se podudariti i kada rok dospjelosti pada u
zakonom priznate praznike (dravne, vjerske) jer plaanje treba traiti
sljedeeg radnog dana. to se tie mjenice po vienju (a vista), njena
isplata se moe traiti bilo kada u roku od jedne godine dana raunajui od
dana izdanja, ukoliko trasant rok nije skratio ili produio, odnosno indosanti
skratili.
Povjerilac i dunik se mogu sporazumjeti da se mjenica isplati i prije dospjelosti. Ovo je njihovo
pravo, a ne obaveza, pa ni jedan ne mora pristati na raniju isplatu. Kada povjerilac ne prezentira
mjenicu na isplatu na vrijeme, tada je svaki mjenini dunik ovlaten da mjeninu svotu poloi
(deponuje) kod redovnog suda prvog stepena u mjestu pladanja i to na troak, opasnost i tetu
povjerioca (ZM, l. 43).
Za razliku od prezentacije na akcept, ovlateno lice za podnoenje mjenice na isplatu je iskljuivo
ono koje je formalno legitimisano pa se njemu ili punomodniku vri isplata mjenice. Mjenini zakon
zahtijeva od onoga ko vri pladanje da ispita pravilnost niza indosamenata, ali ne i istinitost potpisa
indosanata (ZM, l. 41, st. 3). Duan je odbiti isplatu ako zna ili bi morao znati da podnosilac
mjenice nije njen zakoniti imalac. Inae, mjenica se podnosi na isplatu glavnom duniku
(akceptantu, izdavaocu solo mjenice, trasantu ako nije akceptirana). Ima miljenja da mjenicu treba
podnijeti trasatu iako nije akceptirao mjenicu jer moe prihvatiti isplatu, to utie na poloaj
regresnih dunika. Domicilirana mjenica se podnosi na isplatu domicilijatu. Mjenica se podnosi u
poslovnom lokalu dunika, a ako se to ne vidi iz mjenice, onda u njegovom stanu.
Mjenica se ispladuje, po pravilu, u cijelom iznosu (iskup mjenice). Kada je u cijelosti isplatio
mjeninu svotu, dunik moe zahtijevati predaju (izruenje) mjenine isprave i da se na njoj
konstatuje isplata. Dunik moe isplatiti dio mjenine svote (djelimina isplata), a povjerilac ne
moe odbiti djeliminu isplatu (ZM, l. 40, st. 2), to je razliito od optih pravila obligacionog prava
o djeliminom ispunjenju novanih obaveza (ZOO, l. 310). Dunik koji isplati dio mjenine svote
moe zahtijevati da se to upie u mjeninu ispravu i da se izda pismena priznanica. Ostatak
neispladenog iznosa povjerilac de traiti od regresnih dunika poto se prethodno kod suda utvrdi
djelimina isplata glavnog dunika. U sluaju da je mjenina isprava izdata u vie primjeraka, dunik
koji isplati mjenicu ima pravo zahtijevati predaju primjerka na kome je upisana klauzula o akceptu.
Mjenina obaveza prestaje potpuno i mjenica se gasi samo ako je
isplati glavni mjenini dunik. Ako je mjenicu isplatio neki drugi
dunik, on ima pravo da trai naplatu onoga to je platio, zatezne
kamate i trokove, od glavnog mjeninog dunika, kao i od ostalih
mjeninih dunika koji su po mjeninom pravu njemu odgovorni.
Pravo se ostvaruje u regresnom postupku.
U mjeninu svotu, koju plaa dunik, ukljuena je kamata.
Ona se priraunava glavnici ve prilikom izdavanja mjenice.
Zakon polazi od toga jer odredba o kamatama unesena u
mjenicu smatra se da nije napisana, a mjenica vai (ZM, l.
7). Ipak, kod mjenice plative po vienju ili na odreeno
vrijeme po vienju dozvoljava se odredba o kamati uz
naznaenje kamatne stope. Kod ovih mjenica kamata se ne
moe unaprijed izraunati i pripisati glavnici. Ako nije
odreeno, kamata se rauna od izdanja mjenice.
7. Regres
Normalan tok mjeninih radnji je takav da se najprije mjenica
podnese na akcept trasatu, osim ako postoji klauzula o zabrani
podnoenja na akcept, i da je trasat prihvati i potpie ime postaje
akceptant (glavni mjenini dunik). O dospjelosti se mjenica podnosi
akceptantu na isplatu. Taj normalan tok mjeninih radnji se prekida i
kada trasat odbije akcept ili odbije isplatu. Imalac mjenice stie
pravo da se obrati ostalim dunicima - regresnim dunicima, a
postupak koji se pri tome provodi jeste regresni postupak. Regresni
dunici su sva lica koja, kao mjenini potpisnici, jeme povjeriocu da
e mjenica biti isplaena, a to su trasant, indosanti i njihovi avalisti.
Pod regresnim pravom podrazumijeva se, u prvom redu, pravo na
osnovu koga imalac mjenice moe traiti, uz ispunjenje zakonskih
uslova, isplatu mjenice od regresnih dunika. Meutim, regresno
pravo obuhvata i pravo mjeninog dunika (regresnog) da trai
naplatu isplaenog od svojih prednika ako je iskupio mjenicu
(iskupljujui regres).
Postoje dvije vrste regresa i to:
1. Regres o dospjelosti ili regres zbog neisplate je edi i njega imalac mjenice vri
ako glavni dunik ne plati mjenicu u cijelosti ili djelimino, na dan pladanja ili za dva
radna dana po dospjelosti;
2. Regres prije dospjelosti koji se podnosi zbog neakceptiranja ili nesposobnosti za
pladanje trasata i akceptanta, a trasanta u jednom sluaju.
Regresni zahtjev prije dospjelosti moe se postaviti u sluajevima
odreenim zakonom:
a) Ako je akceptiranje odbijeno, bilo potpuno bilo djelimino,
b) Ako je prije ili poslije akceptiranja mjenice otvoren steaj ili prinudna
likvidacija nad imovinom trasata, odnosno akceptanta, ili ako je trasat,
odnosno akceptant, obustavio plaanje, pa makar obustava i ne bila sudski
utvrena. Takoe i u sluaju kad je izvrenje nad imovinom tih lica ostalo
bezuspjeno,
c) Ako je otvoren steaj odnosno likvidacija nad imovinom trasanta, a radi se o
mjenici koja se ne smije podnijeti na akceptiranje (ZM, l. 44).
Kad nastane neki od iznesenih materijalnopravnih razloga za regres, imalac mjenice svoj regresni zahtjev moe
postaviti prema svakom od regresnih dunika i traiti isplatu mjenice (trasatu, indosantima i njihovim avalistima).
Svi mjenini potpisnici, odnosno regresni dunici, odgovaraju povjeriocu solidarno, neposredno i samostalno.
Povjerilac se moe obratiti ma kome od njih, po svome izboru, ne potujudi red kojim su potpisivali mjenicu.
Zahtjev moe postaviti prema svakom pojedinano ili istovremeno prema vie njih po izboru (opciji) ili protiv svih
zajedno.
Od regresnih dunika povjerilac (remitent, indosatar) u regresnom postupku moe traiti: mjeninu svotu,
odnosno svotu koja nije isplaena ili akceptirana, kamatu ako je bila upisana na mjenici, trokove koje je
imao u vezi sa regresom (trokovi protesta, slanja izvjetaja, ostali trokovi) i najposlije, zateznu kamatu
od dospjelosti mjenice. Ako se regres vri prije roka dospjelosti, onda se od mjenine svote odbija eskont
odreen po stopi slubenog eskonta.
Ve je reeno da regres u mjeninom pravu nije ustanovljen samo u korist mjeninog povjerioca, nego
pravo regresa postoji i u meusobnim odnosima regresnih dunika (iskupni regres). Kada neki od
regresnih dunika isplati (iskupi) mjenicu, tada su prema njemu regresni dunici: svi prethodni indosanti i
avalisti, zatim trasant i eventualni intervenijent. Zapravo, svi prethodnici koji su prije njega potpisali
mjenicu. Ako je mjenica akceptirana, posljednji regresni dunik jeste trasant poto je prvi potpisao
mjenicu. Dok glavni mjenini dunik (akceptant, trasant kod neakceptirane mjenice, izdavalac solo
mjenice) ne isplati mjenicu, postoji neije pravo regresa u obliku iskupljujueg regresa. Ovo stoga to
isplatom mjenine svote od strane nekog regresnog dunika ne prestaje mjenina obaveza, nego se vri
prevaljivanje (prebacivanje) mjenine obaveze na ona lica koja su mjenicu potpisala prije njega, ali ne i
na ona koja su poslije njega potpisala mjenicu. Otuda je tei poloaj regresnih dunika iji su potpisi na
mjenici blie potpisu glavnog dunika (ZM, l. 48).
Ako regresni zahtjev (iskupni) postavlja neki od mjeninih dunika koji je
ve iskupio mjenicu u prethodnom regresnom postupku, on moe traiti
cjelokupni iznos koji je ve platio (regresni iznos), kamate na taj iznos od
dana iskupljenja u visini eskontne stope koju utvruje Evropska centralna
banka iz Frankfurta, kao i trokove. I ovdje dolazi u obzir eskont ako se
regres vri prije roka dospjelosti (ZM, l. 50).
Za ostvarivanje regresnih prava potrebno je ispuniti i odreene formalne
uslove u vidu dokaza. To se odnosi, prije svega, na posjedovanje uredne
isprave o podizanju protesta, dokaze o nemogunosti izvrenja, rjeenje o
otvaranju steaja ili prinudne likvidacije.
U regresnom postupku plaanje se moe izvriti povratnom mjenicom, ako
nije protivno ugovoreno. To je nova mjenica trasirana po vienju koju vue
povjerilac (vrilac regresa) na nekog od svojih prethodnika (regresnih
dunika) njemu odgovornih. Obuhvata svotu utvrenu lanom 49 i 50 ZM,
naknadu za posredovanje kao i pristojbu za povratnu mjenicu, a plativa je u
mjestu prebivanja tog dunika (ZM, l. 53, st. 1).
8. Protest
Protest ima dvojako znaenje. Najprije, on predstavlja mjeninopravnu radnju koja se preduzima radi
ouvanja prava iz mjenice prema regresnim dunicima. Protest je istovremeno i javna isprava kojom se
na vjerodostojan nain utvruje da dunik nije izvrio odreenu radnju iz mjenice (nije akceptirao ili
datirao akcept, nije isplatio mjenicu i dr). Ispravom se dokazuje da je imalac mjenice ili njegov
punomonik preduzeo na vrijeme potrebne radnje prema glavnom duniku, ali da su one ostale bez
uspjeha.
Protest je uslov za regres, koritenje regresnih prava. Podizanje protesta nije samo pravo imaoca mjenice nego i
njegova obaveza, ako hode da ouva svoja prava prema regresnim dunicima. Stoga se on prvo mora obratiti
glavnom duniku i traiti izvrenje odgovarajude radnje. Bez protesta ne moe se aktivirati mjenina odgovornost
regresnih dunika, nema ni mjenine tube prema njima, ostaje samo odgovornost glavnog dunika. Time se moe
bitno umanjiti pravna sigurnost povjerioca.
Razlozi zbog kojih se podie protest su zakonom utvreni. Zavisno od razloga postoje i razliite vrste
protesta:
a) Protest zbog neakceptiranja ili djeliminog akceptiranja se podie kada je trasat odbio potpuno ili djelimino da
akceptira mjenicu,
b) Protest zbog neisplate ili djelimine isplate preduzima se kada je akceptant odbio potpuno ili je djelimino
isplatio mjeninu svotu,
c) Protest zbog nedatiranja akcepta jer akceptant nije stavio datum akcepta kod mjenice plative na
odreeno vrijeme po vienju,
d) Perkvizicioni protest podie imalac duplikata ili kopije mjenice kojim trai predaju akceptiranog primjerka
mjenice od draoca toga primjerka kako bi traio isplatu mjenice od akceptanta.
Protest podie imalac mjenice ili njegov punomodnik, odnosno imalac duplikata ili
kopije mjenice i to lice naziva se protestant. Lice protiv koga je podignut protest
naziva se protestat, a u toj ulozi mogu biti trasat, akceptant, imalac akceptiranog
primjerka mjenice i drugi. Kod protesta zbog neakceptiranja protestat je uvijek
trasat.
Protest se mora podii u zakonom predvienim rokovima (protestni rokovi).
Zavisno od razloga zbog koga se vri protest, kao i naina odreivanja
dospjelosti mjenice, rokovi su razliiti (ZM, l. 45). Rokovi su kratki, a
protest se podie odmah po odbijanju izvrenja mjenine radnje. Ako
protest nije podnesen u roku, mjenica postaje prejudicirana i povodom
takve mjenice ne mogu se vriti regresna prava. Zakonski rokovi se mogu
prolongirati u sluaju vie sile ili zakonskih razloga, ali se mora izvriti
notifikacija.
Pored podizanja protesta, imalac mjenice ima jo jednu obavezu ako se radi o
odbijanju akcepta ili isplate. U tim sluajevima, imalac mjenice duan je obavijestiti
svoga indosanta i trasanta (etiri dana nakon dana protesta). Svaki indosant mora
dalje obavijestiti svog prethodnog indosanta i njegovog avalistu (dva dana nakon
dobijene obavijesti). Ovo obavjetavanje se naziva notifikacija, a moe se izvriti i
putem pote. Notifikacija nije uslov za odranje regresnih prava.
Ved je reeno da trasant, indosant ili avalista moe na mjenici upisati klauzulu bez trokova, bez
protesta. U tim sluajevima, imalac mjenice nije duan podizati protest radi ouvanja regresnih
prava, ali je obavezan na notifikaciju. Ako, ipak, imalac mjenice podigne protest, jedina posljedica
jeste to sam snosi protestne trokove.
Protest se podie kod suda mjesno nadlenog za protestata. Protestni organ (moe biti slubenik
suda) poziva protestata da izvri mjeninu radnju radi koje je podignut protest. Ako udovolji
zahtjevu (akceptira ili datira akcept, isplati mjenicu), postupak se obustavlja. Ispladena mjenica se
predaje isplatiocu, odnosno djelimina isplata konstatuje na mjenici.
Ako protestat ne izvri mjeninu radnju ili se ne moe nadi, odnosno ako je pozivanje ostalo bez
uspjeha, protestni organ sastavlja protestnu ispravu. Elementi protestne isprave su, ukratko,
sljededi: prepis protestovane mjenice, imena protestanta i protestata, izjava da je protest ostao bez
uspjeha, mjesto, dan, godina i sat kada je pokuano izvrenje mjenine radnje prema protestatu te
broj isprave i datum, broj iz registra protesta uz potpis ovlatenog lica i peat suda. Svaka protestna
isprava zavodi se u poseban registar (registar protesta) koji ima karakter javne knjige. Protestna
isprava dostavlja se, bez odlaganja, imaocu mjenice ili licu koje je u njegovo ime podnijelo mjenicu
na protest.
Protestna isprava moe biti zamijenjena pismenom izjavom na mjenici lica od koga se trai
izvrenje odreene radnje (trasata, akceptanta, intervenijenta i dr.). Za sastavljanje ove
izjave potrebno je da se ispune odreeni uslovi, ali se i ona datira, potpisuje i unosi u
registar protesta (ZM, l. 79). Vlada Federacije Bosne i Hercegovine utvruje do koje
mjenine svote protestno tijelo moe umjesto protesta preporuenim pismom dostaviti
prepis mjenice svim mjeninim dunicima sa napomenom da je mjenica protestirana. O
tome se na zahtjev izdaje potvrda koja se, u protestnom roku, upisuje u registar protesta.
9. Intervencija
Intervencija je takva mjeninopravna radnja kojom neko lice (intervenijent) vri akceptiranje
ili isplatu mjenice umjesto nekog mjeninog dunika (honorata) u sluajevima kada je
imalac mjenice stekao regresno pravo po toj mjenici. Uvijek se preduzima u korist
odreenog regresnog dunika (u njegovu ast) radi zatite od regresa. Do intervencije
dolazi onda kada imalac mjenice moe zahtijevati regres uslijed neakceptiranja ili neisplate
mjenice.
Intervenijenta moe odrediti trasant, indosant ili avalist upisom na mjenici ili da odreeno
lice, po svojoj volji, prihvati intervenciju. U ulozi intervenijenta moe biti svako lice koje ima
pasivnu mjeninopravnu sposobnost. To moe biti tree lice (izvan kruga lica na mjenici) ili
lice koje je ve dunik po toj mjenici. Moe biti ak i trasat koji je odbio redovan akcept. U
ulozi intervenijenta ne moe se pojaviti akceptant.
Intervenisati se moe za svakog regresnog dunika, u njegovu ast. Pravna dejstva intervencije su
relativnog karaktera jer se njome ne otklanja regres prema svim dunicima. Otklanja se samo prema
honoratu i njegovim povjeriocima, licima iji se potpisi na mjenici nalaze poslije potpisa honorata.
Mogudnost regresa se, dakle, ne otklanja prema honoratovim prethodnicima.
Dva su osnovna kriterija za razlikovanje intervencije: prvi, nain na koji dolazi do intervencije i drugi,
razlog intervencije. U prvom sluaju razlikuje se pozivna i spontana intervencija, a u drugom
intervencija zbog neakceptiranja i intervencija zbog neisplate.
9.1. Pozivna i spontana intervencija
Pozivna intervencija ili adresa po potrebi, odnosno adresa u nudi,
postoji onda kada trasant, indosant ili avalist odredi lice koje e
intervenisati za sluaj neakceptiranja ili neisplate mjenice ili za oba
sluaja. Obino se odreuje upisom izjave: U sluaju potrebe
obratiti se N.N ili Obratiti se N.N. Poziv (naredba) upisana je u
mjeninu ispravu. Ako se ispune uslovi za regres, imalac mjenice
duan je da se obrati licu naznaenom za intervenciju (adresatu)
koje postaje intervenijent kada prihvati poziv.
Do spontane intervencije dolazi kada tree lice (van lica u mjenici) ili
ma koji potpisnik na mjenici (osim akceptanta) bez poziva (naredbe),
po svojoj volji (sua sponte), spontano intervenie (ZM, l. 56, st. 2). I
spontana intervencija moe biti za neakceptiranje ili za neisplatu. Za
razliku od pozivne intervencije, imalac mjenice moe odbiti akcept
kod spontane intervencije jer ne eli spontanog intervenijenta kao
dunika. Meutim, on ne moe odbiti isplatu potpunu ili djeliminu
putem spontane intervencije.
9.2. Intervencija zbog neakceptiranja i intervencija zbog neisplate
Do intervencije zbog neakceptiranja moe dodi na osnovu pozivne ili
spontane intervencije (po pozivu ili spontano). Primjenjuje se samo u
sluajevima ako bi dolo do vrenja regresa prije dospjelosti. Ved je reeno
da do regresa prije dospjelosti moe dodi ako je trasat odbio akcept
(potpuno ili djelimino) ili usljed otvaranja steaja, obustave pladanja i dr.
Dakle, kako zakon kae, kad god je prije dospjelosti mjenice njen imalac
ovlaten na regres po mjenici koja se moe podnijeti na akceptiranje (ZM,
l. 57). Akceptiranje intervencijom ne dolazi u obzir kada je trasant svojom
naredbom zabranio podnoenje mjenice na akcept.
Ako nastanu okolnosti za regres prije dospjelosti mjenice, imalac mjenice
obrada se pozivnom intervenijentu radi akceptiranja (potpunog iznosa
mjenice ili neakceptiranog dijela od trasata). Pravne posljedice
proputanja jesu: imalac mjenice nede modi ostvariti regres prema licu
oznaenom za intervenciju, niti prema njegovim sljednicima. Akceptiranje
spontanom intervencijom povjerilac moe odbiti, a ako prihvati, spontani
intervenijent odgovara kao i njegov honorat.
Intervenijent na mjenici upisuje izjavu o akceptu, za koga akceptira (ko je honorat) i potpisuje mjenicu
(Akceptiram u korist N.N. i potpis). Ako nije oznaen honorat, vai zakonska pretpostavka da je to
trasant (ZM, l. 58). Vrijedi istai neke napomene: sam potpis intervenijenta na licu mjenice, ma gdje bio
stavljen, ako intervenijent nije trasat ili trasant, ima pravno znaenje avala; ako se potpis nalazi na
poleini mjenice, ima znaenje bjanko indosamenta; ako trasat intervenie pa stavi svoj potpis na lice
mjenice bez odgovarajue izjave o intervenciji, onda takvim potpisom on postaje akceptant, iako to
moda ne eli.
Akceptiranjem mjenice intervenijent ne postaje glavni mjenini dunik. Njegov pravni poloaj se razlikuje bitno od
poloaja akceptanta kod redovnog akcepta. Intervenijent koji akceptira mjenicu (intervenijent-akceptant) odgovara
isto kao i njegov honorat. Odgovara prema imaocu mjenice i prema indosantima iji potpisi na mjenici dolaze iza
potpista honorata. Dakle, odgovara onako i onoliko kako i koliko odgovara njegov honorat.
Intervencija zbog neisplate, takoe, ima svrhu da otkloni regres. To je pravna radnja kojom neko, pozvan
ili spontano, isplauje mjenicu za ast (u korist) odreenog regresnog dunika (honorata) u sluaju kad
imalac mjenice stekne pravo da zahtijeva isplatu mjenine svote od regresnih dunika. Isplata
intervencijom moe se vriti u svim sluajevima kada je mogu regres, bilo o dospjelosti (glavni dunik
odbio isplatu) ili prije dospjelosti (materijalnopravni razlozi za regres prije dospjelosti).
Kada glavni mjenini dunik odbije isplatu, imalac mjenice mora se obratiti pozivnom intervenijentu (adresatu u
nudi) prije regresnih dunika. Tek kada ga i adresat u nudi odbije, poto podigne protest, moe se obratiti
regresnim dunicima. Ako propusti da podnese mjenicu na isplatu pozivnom intervenijentu, imalac mjenice gubi
pravo naplate od dunika koji je naznaio intervenijenta ili za koga je mjenica akceptirana intervencijom
(honorata), kao i prema dunicima iji potpisi slijede iza potpisa honorata.
Isplata intervencijom obuhvata cjelokupan iznos koji bi, inae, imao platiti honorat,
a to moe biti potpuni ili djelimini iznos mjenice. Imalac mjenice je duan primiti
taj iznos jer se time smanjuje obaveza honorata i ostalih dunika kao i trokovi.
Kada bi odbio isplatu intervencijom, izgubio bi pravo regresa prema svim
mjeninim dunicima koje bi isplata intervencijom oslobodila obaveze (ZM,
l. 62). U sluaju da isplatu ponudi vie intervenijenata, imalac mjenice je
duan prihvatiti isplatu onoga intervenijenta koja oslobaa najvie dunika.
Intervenijent koji postupi drugaije, a znao je za to, gubi pravo regresa od
onih koji bi bili osloboeni da je prihvaena najpovoljnija intervencija.
Imalac mjenice je duan potvrditi na mjenici isplatu intervencijom, naznaiti
honorata i mjenicu predati intervenijentu-placu. Ako se ne naznai honorat,
zakonska je pretpostavka da je to izvreno za ast trasanta (ZM, l. 63).
Intervenijent-platac stie prava koja ima njegov honorat i prema honoratovim
prethodnicima. Intervenijent ne moe mjenicu dalje indosirati. Intervenijent svoja
prava ostvaruje samostalno i neposredno. On ne stupa na mjesto honorata pa se
prema njemu ne mogu isticati prigovori koji bi se mogli stavljati njegovom
honoratu.
10. Umnoavanje i prepisi mjenice
Mjenica se moe umnoavati s namjerom da novi primjerci imaju osobine trgovakih efekata, da budu hartije od
vrijednosti, a moe i za to da poslue kao prepis u druge svrhe kao i svaki drugi prepis.
Mjenica moe biti izdata u vie primjeraka od kojih je svaki jednak sa prvim primjerkom. Ti se ostali
primjerci nazivaju drugim, treim (duplikat, triplikat). Svaki od njih je izvornik (original) i nosi svoj tekui
broj. Oznaku tekueg broja svakog takvog primjerka moe staviti samo trasant. Ako se oznaka ne bi
stavila, svaki bi se primjerak smatrao posebnom mjenicom (ZM, l. 65). (Po vienju platite za ovu prvu
mjenicu..., ...za ovu drugu mjenicu...).
Vie primjeraka jedne mjenice izdaje se da bi se povjerilac osigurao za sluaj gubitka mjenice. Nerijetko se deava
da remitent ili koji drugi imalac mjenice, kad ne ivi u istom mjestu u kome i trasat, alje mjenicu na akcept
potom. Tada se mjenica izdaje u vie primjeraka i jedan se alje na akcept, a ostali se indosiranjem prenose i tako
imalac moe bre dodi do potrebnog novca.
Izdavanje vie primjeraka moe se sprijeiti unoenjem solo klauzule (... platite za ovu solo mjenicu..., ...platite
za ovu jedinu mjenicu...).
Nove primjerke trasirane mjenice moe izdati samo trasant. Izdavanje novih primjeraka moe zahtijevati svaki njen
imalac, ako nije naznaeno da je ta mjenica trasirana samo u jednom primjerku. Kad trai novi primjerak mjenice,
imalac treba da se obrati svom neposrednom prethodniku, ovaj svome, i tako redom po nizu indosamenata, dok
zahtjev ne stigne do trasanta. Duplikat odnosno drugi primjerak vrada se istim putem natrag od jednog indosanta
do drugog i svaki od njih stavlja svoj potpis na taj primjerak, dok mjenica ne stigne do onoga ko je traio novi
primjerak. Imalac mjenice nije duan davati objanjenje zato zahtijeva nove primjerke mjenice.
Poto izdavanjem novih primjeraka nije izdata nova mjenica, nego svi ti primjerci
sainjavaju jednu obavezu, to se isplatom jednog primjerka gasi obaveza i potpisnici se
oslobaaju obaveze po svim ostalim primjercima, pa ma i ne bilo navedeno da se isplatom
jednog primjerka gase i ostali. Izuzetno, ako je na mjenici napisana kasatorna klauzula,
onda se moe isplatiti samo po tom primjerku (...platite za ovu prvu mjenicu, a ne za
ostale...).
Ako je trasat akceptirao vie primjeraka, obavezan je po svakom primjerku na kome ima njegov
potpis. Tada se isplatom jednog primjerka ne gase ostali primjerci koje je akceptirao.
Svaki indosant moe svoj primjerak prenositi na razna lica i odgovoran je, sa svojim daljim
indosantima solidarno, po svim primjercima koje je potpisao. Zato prilikom regresne naplate treba
da trai da mu se ti primjerci vrate.
Kad jedan primjerak bude poslat na akceptiranje, mora se to naznaiti na svim ostalim primjercima i
upisati ime onoga kod koga se nalazi taj primjerak (depozitara). Depozitar je duan uvati
akceptirani primjerak i predati ga ovlatenom licu, imaocu duplikata, kad ga zatrai (ZM, l. 67). Ako
bi predaju odbio, imalac duplikata podie protest (perkvizicioni protest).
Svaki imalac mjenice ima pravo sainiti prepis mjenice, kopiju (ZM, l. 68). Prepisivanje je
pravo svakog imaoca i zato ne mora traiti da to uini trasant. Prepis se moe indosirati i
avalirati na isti nain i sa istim pravnim dejstvom kao da se to ini sa originalom. Prepis se,
meutim, ne moe podnositi na akcept.
Prepis mora sadravati sve to sadri original mjenice. Mora biti
vjeran originalu sa svim indosamentima, klauzulama i naznaenjem
potpisa. Mora se naznaiti gdje se prepis zavrava, da bi se znalo,
ako bi se prepis indosirao ili avalirao, odakle poinje originalni tekst
na prepisu. Obino se napie: dovde prepis ili odavde original. U
prepisu se mora naznaiti da je to prepis i kod koga se nalazi original
mjenice. Ako nema naznake kod koga je original, prepis gubi snagu
mjeninopravne isprave, te imalac nema pravo regresa na osnovu
njega, niti ga moe indosirati (ZM, l. 69, st. 3).
Od ovoga mjeninog prepisa koji slui kao trgovaki efekat
treba razlikovati obini prepis mjenice, koji se sainjava kao
za svaku drugu ispravu i kojim se samo utvruje da postoji
takva mjenica.
11. Obezbjeenje mjeninog potraivanja (pravo zaloga i pridraja)
Kao sredstva za obezbjeenje mjeninog potraivanja, pored linih
mjeninih garancija (aval, intervencija i iro), slue zaloga i pridraj.
Mjenini povjerilac koji ima zalono pravo na osnovu mjenice kao i korisnik
prava pridraja imaju odreene privilegije u poreenju s istim nosiocima tih
prava po graanskom pravu.
Mjenini zaloni povjerilac moe traiti od zalogodavca jo i pismenu izjavu o
zalaganju, odnosno o zasnivanju zalonog prava na datoj stvari, trabini ili mjenici.
Kad dobije takvu izjavu, onda je u privilegovanom poloaju. Ako dunik na vrijeme
ne isplati mjenicu, povjerilac moe od suda traiti javnu prodaju zaloge bez tube i
bez sasluanja zalogodavca. Trabinu ili mjenicu moe sam naplatiti i bez
posredovanja suda, a zalone trabine moe zadrati (ZM, l. 88). Ako se
zalogoprimac samo djelimino namirio, mora zabiljeiti na mjenici.
Da bi osigurao svoje potraivanje, mjenini povjerilac moe, iako nema
zalonog prava, zadrati dunikov novac, hartije od vrijednosti, dokaze o
trabinama i pokretne stvari, koji su zakonitim putem doli u njegove ruke.
Ne trai se, kao u graanskom pravu, da su ti predmeti doli u ruke
povjeriocu povodom nekog posla koji ima veze s njegovim potraivanjem
(koneksitet).
Razlikuju se dvije vrste pridraja: o dospjelosti mjenice,
koji neki nazivaju redovnim pridrajem, i prije
dospjelosti mjenice - kvalifikovani pridraj. Po pravilu,
pravo pridraja nad dunikovim novcem,
pokretnostima i hartijama od vrijednosti stie se kad
imalac mjenice stekne pravo na tubu protiv mjeninog
dunika - redovni pridraj. Imalac mjenice moe se
posluiti pravom pridraja i prije nego to mu je
trabina dospjela, ako je dunik pao pod steaj, ili ako
je izvrenje novanog duga iz njegove imovine ostalo
bezuspjeno ili je kao trgovac obustavio pladanje -
kvalifikovana retencija (ZM, l. 88-91).
IV OSTALE MJENINE RADNJE (MJENINI ZAHTJEVI)
1. Amortizacija mjenice
Amortizacija je vanparnini sudski postupak u kome se nestala mjenica (ukradena, izgorjela ili na
ma koji nain nestala) oglaava nevaedom (amortizovanom). Svrha amortizacije mjenice jeste
ublaavanje strogog naela inkorporacije, bez pismene isprave ne mogu se ostvarivati i prenositi
prava. titi se povjerilac koji bi zato to ne posjeduje mjeninu ispravu, bez svoje krivice, bio lien
ostvarivanja prava iz mjenice. Naprosto, zato to nema mjenicu u svojim rukama.
Specijalna procesna pravila o amortizaciji mjenice sadrana su u Zakonu o mjenici, a opta
u Zakonu o vanparninom postupku. Postupak je kao i kod ostalih hartija od vrijednosti.
Imalac nestale mjenice podnosi prijedlog sudu uz prezentiranje odgovarajuih dokaza. Ako
sud nae da su podneseni podaci dovoljni, putem oglasa u Slubenom listu BiH poziva lice
koje dri mjenicu u rukama da je podnese sudu. Ukoliko se niko ne pojavi i ne predoi
mjenicu u odreenom roku, sud oglaava mjenicu nevaeom. O tome se obavjetavaju
svi zainteresovani. Povjerilac moe svoje potraivanje ostvariti po osnovu sudske odluke o
amortizaciji mjenice (ZM, l. 94). Sudska odluka zamjenjuje mjeninu ispravu. Ako se u roku,
koji je odredio sud, pojavi neko lice, mogu nastati, u osnovi, dvije situacije: prva, da to lice preda
sudu mjenicu i tada se postupak amortizacije obustavlja i druga, kada lice odbije da preda mjenicu,
to uslovljava prekid amortizacionog postupka. Povjerilac se upuduje na parnini postupak da u tom
postupku dokae vlasnitvo mjenice (vlasnika, revindikaciona tuba).
2. Mjenine tube i prigovori
Svoje zahtjeve iz mjenice (mjeninopravne zahtjeve) imalac mjenice moe ostvariti putem tube
(mjenine tube) u parninom postupku (mjenina parnica). Mjenini zahtjevi su svi oni koji
neposredno proizlaze iz same mjenice, a mogu biti upravljeni prema akceptantu, trasantu,
indosantima, avalistima, intervenijentu, trasantu kod solo mjenice. Prije podizanja mjenine tube
potrebno je blagovremeno podizanje protesta.
Postoje dvije vrste mjeninih tubi: redovna i regresna. Redovna mjenina tuba podnosi se protiv
glavnog mjeninog dunika, a regresna protiv regresnih dunika po mjenici.
Mjenini promet zahtijeva to bru i laku cirkulaciju mjenice. Radi toga je data naroita pravna
zatita imaocu mjenice jer su ogranieni prigovori koji se mogu isticati. Pravilo je, da se imaocu
mjenice ne mogu isticati prigovori koji bi se zasnivali na odnosima mjeninog dunika i nekog
ranijeg imaoca mjenice, a koji se ne vide iz mjenine isprave. Zatita se daje iskljuivo savjesnom
imaocu mjenice.
U mjeninom pravu mogu se isticati prigovori:
a) Koji se zasnivaju na linom odnosu dunika sa povjeriocem koji postavlja mjenini zahtjev;
b) Koji se ne zasnivaju na linom odnosu dunika i povjerioca, nego na mjeninoj ispravi,
dakle, objektivni prigovori. Moe ih isticati svaki mjenini dunik svakom mjeninom
povjeriocu, za razliku od prvih, koje moe postavljati samo odreeni dunik;
c) Koji proistiu iz linog odnosa dunika prema nekom ranijem imaocu mjenice, ako je sadanji
imalac znao ili je morao znati da postoji neka nedoputena radnja povodom koje dunik moe staviti
prigovor. Radi se, znai, o nesavjesnosti imaoca mjenice.
3. Neosnovano obogaenje i drugi zahtjevi (zahtjevi graanskopravne prirode)
U vezi sa mjeninim poslom mogu proistei odreeni zahtjevi koji nemaju iskljuivo osnova u mjenici,
nego se zasnivaju i na nekim drugim injenicama. Za njihovo ostvarivanje ne vae pravila mjeninog
prava, jer su graanskopravne prirode, pa se podie neka od tubi poznatih u graanskom pravu.
Sluajevi kada se moe podii graanskopravna tuba radi ostvarivanja zahtjeva nastalog u vezi sa
mjeninom poslom su ovi: ostvarivanje zahtjeva iz osnova neopravdanog obogaenja, zahtjev iz osnova
prouzrokovanja teta uslijed proputene notifikacije, zahtjev akceptanta radi pokria protiv trasanta kada
je isplatio mjenicu, zahtjev vlasnika mjenice protiv posjednika mjenice (revindikacioni zahtjev).
Neosnovano obogaenje obrauje Zakon o mjenici (l. 87).
Da bi mjenicu mogao naplatiti, potrebno je da je njen imalac na vrijeme podnese trasatu na akcept i akceptantu na
isplatu, pa ako bude odbijen, da na vrijeme podigne kod suda protest. Ako imalac mjenice ne izvri potrebne
radnje na vrijeme, gubi pravo da trai da mu se obaveza iz mjenice izvri po postupku za ostvarenje mjeninog
potraivanja. Isto je pravno dejstvo i u sluaju zastarjelosti: gase se mjeninopravni zahtjevi. Mjenino pravo
zasnovano je na naelima strogosti i formalizma.
Naelo strogosti, ipak, ublaeno je usvajanjem instituta neosnovanog obogaenja. U sluaju proputanja
preduzimanja zakonom propisanih radnji i u sluaju proteka roka zastarjelosti, zbog ega se mjenina
trabina gasi, moe se podii tuba za naplatu protiv nekih lica koja su bila u mjeninom odnosu, ako su
iz tog odnosa stekla neosnovano neku imovinsku korist. U Zakonu o mjenici stoji: Trasant, akceptant i
indosant ije su se mjenine obaveze ugasile uslijed zastarjelosti ili uslijed toga to su proputene radnje
propisane radi odravanja mjeninih prava, odgovaraju imaocu mjenice, ako su se na njegovu tetu
neopravdano obogatili. Ostali mjenini obveznici oslobaaju se ove mjenine odgovornosti (ZM, l. 87).
Smatra se da su se neosnovano obogatili, jer su dobili neku imovinsku korist, primili vrijednost bez
davanja protuvrijednosti. Potraivanje kod neosnovanog obogaenja zastarijeva za tri godine, a u svemu
ostalom primjenjuju se pravila Zakona o obligacionim odnosima.
V VRSTE MJENICA
1. Kriteriji podjele
Postoji vie vrsta mjenica zavisno od toga ta se uzima kao kriterij podjele. Izdavanje mjenica u
razliitim varijantama jasno pokazuje njenu poslovnu (trgovaku) mod jer moe da zadovolji irok
krug poslovnih zahtjeva.
Osnovna ili tradicionalna podjela mjenice jeste prema tome ko plada mjeninu svotu (obavezu),
odnosno da li je mjenica bezuslovno obedanje ili bezuslovan nalog. U tom smislu, postoji trasirana
(vuena) mjenica o kojoj je do sada govoreno i vlastita (sopstvena, solo) mjenica. Trasirana mjenica
moe imati nekoliko podvrsta: redovna trasirana mjenica, trasirana mjenica po sopstvenoj naredbi i
trasirana vlastita mjenica.
Prema trgovakom poslu kod koga se primjenjuje i funkciji koju zadovoljava, mjenica moe biti:
poslovna (robna ili trgovaka) i finansijska mjenica sa razliitim podvrstama. U toj ulozi moe se
pojaviti trasirana i vlastita mjenica.
Prema formi i sadrini, mjenine isprave u momentu izdavanja razlikuju se: potpuna mjenica, koja u
momentu izdavanja sadri sve bitne sastojke, i bjanko (blanko) mjenica.
Poslovna praksa poznaje i druge vrste mjenica koje su mogude zahvaljujudi elastinosti i pravnom
karakteru mjenice te pravilima mjeninog prava uopte.
2. Vlastita (sopstvena, solo) mjenica
Vlastita mjenica je hartija od vrijednosti koju izdaje odreeno lice i
bezuslovno obeava da e o dospjelosti isplatiti mjeninu svotu licu
naznaenom u mjenici (remitentu). Kod sopstvene mjenice, za razliku od
trasirane, nema naredbe treem licu (trasatu), nego postoji obeanje samog
izdavaoca da e on izvriti mjeninu obavezu.
Bitni sastojci sopstvene mjenice su isti kao i kod trasirane, osim to nema
trasata, jer po prirodi vlastite mjenice ne moe ga ni biti. To je jednostrana
izjava volje koja se sastoji u bezuslovnom obeanju izvrenja obaveze od
strane izdavaoca mjenine isprave. Kod ove mjenice, takoe, postoje bitni
pretpostavljeni sastojci, a tiu se dospjelosti, mjesta izdanja i mjesta
plaanja. Pitanje dospjelosti i mjesta izdanja rjeava se po istim pravilima
kao i kod trasirane mjenice. to se tie mjesta plaanja koje je izostavljeno,
pretpostavlja se da je to mjesto koje je oznaeno kao mjesto izdanja,
odnosno sjedite izdavaoca, poto nema trasata (ZM, l. 4, st. 3).
U pogledu znaaja, znaenja i dejstva pojedinih mjeninih sastojaka kod
sopstvene mjenice, vai sve to je reeno o tome za trasiranu mjenicu,
ukoliko se, razumljivo, ne protivi prirodi vlastite mjenice. Zakon o mjenici, u
odredbama o sopstvenoj mjenici, daje samo njene bitne i pretpostavljene
sastojke, a zatim nabraja lanove zakona koji se odnose na trasiranu
mjenicu, i nareuje da se imaju primjenjivati na sopstvenu mjenicu. Kad se
zna da u vlastitoj mjenici nema trasata ni akceptanta i da je odgovornost
izdavaoca ista kao i odgovornost akceptanta trasirane mjenice, onda je
primjena odgovarajuih odredaba o trasiranoj mjenici na sopstvenu mjenicu
laka. Glavni dunik je njen izdavalac, pa gdje se govori o akceptantu kao
glavnom duniku trasirane mjenice, u vlastitoj mjenici se to odnosi na
njenog izdavaoca.
Trasirana mjenica se moe svesti na sopstvenu i da tako poslui istoj svrsi kojoj slui
sopstvena. Naime, elementi trasirane mjenice se mogu tako kombinovati da ona
prima razne funkcije, pa i funkciju sopstvene mjenice. To je sluaj kad trasant
oznai samog sebe za trasata (trasirana mjenica vuena na sebe). Izdavalac izdaje
naredbu samom sebi da isplati mjeninu svotu i kad tu naredbu prihvati
(akceptom), a jasno je da je prihvata im je mjenicu izdao, ta mjenica praktino
postaje vlastita mjenica, iako je po formi trasirana.
3. Bjanko (blanko) mjenica
Izdavanje bjanko mjenice je u skladu sa teorijom omisije (proputanja). To je mjenica koja
se izdaje i puta u promet, a da nema sve bitne sastojke. Na mjeninoj ispravi (blanketu)
neka su mjesta nepopunjena, prazna (bijela, blanko). Stariji teoretiari je nazivaju bjelicom.
Bjanko mjenica je nepotpuna mjenica, ali privremeno nepotpuna. Prazna mjesta popunie
se kasnije, a najdocnije kad se prezentira na isplatu. Prema teoriji omisije, svako savjesno
tree lice, kao imalac mjenice, ovlateno je da popuni (upie) odgovarajue elemente. Po
pravilu, izdavalac bjanko mjenice i primalac te nepopunjene isprave ve su neto ugovorili,
postoji ugovor koji je van mjeninog posla, pa e on ili savjesno tree lice u ijim se rukama
kasnije nae mjenica ispuniti (upisati) potrebne elemente saglasno tom ugovoru (saglasno
npr. ugovoru o potroakom kreditu).
U momentu izdavanja bjanko mjenica moe da sadri samo potpis trasanta ili ne mora ni
njegov, nego potpis akceptanta (bjanko akcept). Slijedei naelo mjenine strogosti i
formalizma, bjanko mjenica, u sutini, nije punovana mjenica jer se ne moe nepopunjena
naplatiti. Ona predstavlja buduu mjenicu koja e postati punovana kada se popuni
zakonom predvienim sastojcima.
U savremenom kreditnom i uopte mjeninom prometu prevladava tip blanko mjenice.
Akceptant samo potpisuje mjenicu i na taj nain se obavezuje da e isplatiti mjeninu svotu
svakome u ijim se rukama nae mjenica.
Najee se u blanko mjenici isputa svota i dospjelost.
Izostavljanje ova dva elementa razlog je u preduzetom poslu u kome
se mjenica daje kao osiguranje za neko budue potraivanje(npr.
kod potraivanja iz konto korenta, kad stranke jo ne znaju koliko e
biti potraivanje, a ne znaju ni kad e trabina biti aktuelna, odnosno
kada e vriti meusobni obraun). Stoga im najbolje odgovara da
ta dva elementa mjenice izostave. Kad doe do obrauna, popunie
i te elemente, unijee iznos ostatka obaveza sa dospjelou na dan
kad treba dug likvidirati.
Blanko mjenica se izdaje i tako to se na mjenini blanket stave dva
ili tri potpisa. Ti se potpisi rasporeuju tako da im se odrede uloge
neophodne za punovanost mjenice. Imalac mjenice iza rijei po
naredbi ispisuje svoje ime i postaje remitent. Jednog ili dvojicu
potpisnika odredi za trasate, odnosno za akceptante. Preostalog ili
preostale oznai za trasante ili jednog za trasanta, a drugog za
avalistu.
4. Poslovna (trgovaka, robna) mjenica
Koristi se kod jednokratnih kratkoronih poslovnih odnosa (dugovanja i potraivanja) iz
ugovora robnog prometa. Ekonomski cilj poslovne (robne) mjenice jeste izvrenje
protuinidbe druge ugovorne strane (plaanje kupoprodajne cijene, plaanje izvrenih
usluga). Mjenini iznos, u sutini, obuhvata cijenu koju kupac iz ugovora o prodaji treba da
plati ili korisnik usluga za izvrene usluge iz nekog ugovora. Odreenim ugovorom (o
prodaji, uslugama) zasnovan je graanskopravni odnos te je nastalo potraivanje i
obaveza. Jedna ugovorna strana je izvrila svoju obavezu (isporuila robu, izvrila uslugu)
ili e to uiniti, ali radi obezbjeenja svoga potraivanja prima robnu mjenicu, odmah
akceptiranu. Trasant (prodavac) vue mjenicu plativu dva mjeseca uz akcept na trasata
(kupca) koja se prilikom izdavanja akceptira od strane kupca. Obino se kae da robna
mjenica likvidira, isplauje sama sebe, jer je kupac mogao prodati kupljenu robu unutar
roka dospjelosti mjenice i prikupiti sredstva za plaanje.
Izdavanjem poslovne mjenice postie se vie stvari. Najprije, protuinidba iz jednog
graanskopravnog (ugovornog) odnosa izvrava se po pravilima strogog i formalnog
mjeninog prava. Zatim, postignuto je obezbjeenje potraivanja. I napokon, imalac
mjenice (povjerilac) moe izvriti eskont mjenice i tako prije doi do potrebnog gotovog
kapitala (novca).
Zbog svojih prednosti i ciljeva koji se postiu poslovna mjenica je podesna kod poslova
liferacije, prodaje na poek, poslova sa odgoenim plaanjem i, uopte, kod poslovnih
transakcija kada se ne eli otvoreno dati kredit.
5. Finansijska mjenica
Ovo je generiki pojam za sve mjenice koje se izdaju u vezi sa poslovima finansijske prirode, kreditnim
odnosima, finansijskim dugovanjima te obezbjeivanju novanih potraivanja. Za razliku od poslovnih
mjenica koje se koriste za jednokratne kratkorone poslove, ove mjenice se koriste kod dugoronijih
kreditnih i drugih finansijskih odnosa. Prikazuju se i dre kao kratkorona potraivanja tako to se u
odreenim vremenskim razmacima (npr. svaka tri mjeseca) vri prolongacija mjeninih obaveza.
Najeda varijanta finansijske mjenice jeste kreditna mjenica. Ona slui kao pokride za kredit. Pojavljuje se,
najede, kao trasirana mjenica na samog sebe (trasant i trasat su isto lice - zajmoprimac). Lice koje trai kredit
predaje kreditoru mjenicu vuenu na sebe, odmah akceptiranu, na iznos do visine odobrenog kredita. Kreditna
mjenica moe se izdati i u bjanko formi (bjanko mjenica). Kad banka otvori nekome kredit u vidu tekudeg rauna,
zahtijeva od svog dunika (vlasnika tekudeg rauna) da joj poloi bjanko mjenicu, uz to i akceptiranu. Iznos moe,
ali i ne mora biti naznaen. Trasant se moe pojaviti kao irant. Banka redovno daje revers na primljenu mjenicu.
Ako vlasnik tekudeg rauna likvidira dug na vrijeme, banka vrada bjanko mjenicu, a on banci revers. Ukoliko raun
ne likvidira, banka de popuniti mjenicu na iznos preostalog duga i preduzeti odgovarajude mjeninopravne radnje
za realizaciju svoga zahtjeva.
Kod kreditne mjenice esto se koristi jemstvo (iro) umjesto avala. Davalac kredita zahtijeva da prvi
irant mjenicu potpie dva puta. Prvo, na licu mjenice kao trasant, a potom i na poleini kao bjanko
indosant. Ostali iranti potpisuju se na poleini. Poloaj iranata nije jednak. U najloijoj poziciji je prvi
irant, ako isplati mjenicu, njemu odgovara samo akceptant. Ostali iranti (drugi, trei) imaju mogunost
regresnih prava prema prvom irantu, odnosno svojim prethodnicima, kao i prema akceptantu. iro se
svjesno koristi umjesto avala (banka-kreditor zahtijeva takvo potpisivanje). Razlog lei u injenici to je
obaveza iranata samostalna, dok kod avala njegova obaveza moe biti nitavna ako je iz formalnih
razloga (na mjenici) nitavna obaveza njegovog honorata.
6. Cirkulaciona mjenica
Cirkulaciona mjenica se koristi kao instrument plaanja. Licu koje poloi odreenu svotu novca kod banke izdaje banka akceptiranu
mjenicu na taj iznos ili vie mjenica do tog iznosa. Prema svojim potrebama, imalac mjenice ili mjenica iste podnosi na isplatu ili na
eskont. Ova vrsta mjenice vie se koristi u meunarodnim plaanjima.
7. Komisiona mjenica
Komisiona mjenica postoji onda kada se izdaje (trasira) za raun tredeg lica (ZM, l. 5, st. 3). Kod komisione mjenice trasant je komisionar koji vue
mjenicu za raun svoga poslovnog partnera (komitenta). Trasant, kao komisionar, radi u svoje ime, a za raun komitenta koji ostaje izvan mjeninog
odnosa poto njegovog potpisa nema u lancu mjeninih potpisnika. U komisionoj mjenici, trasant (komisionar) naglaava trasatu klauzulom o pokridu
da se trasat za pokride ne obrada njemu nego licu za iji raun je mjenicu izdao. U mjenici se taj odnos moe vidjeti iz klauzule o pokridu: ...i stavite
na raun N.N.. Koristi se esto kod isplate kupoprodajne cijene iz ugovora o prodaji: trasant (prodavac) vue mjenicu na trasata (kupevu banku)
stavljajudi na mjeninoj ispravi klauzulu da za ispladenu mjeninu svotu trasat, odnosno akceptant (kupeva banka), tereti raun kupca, a ne trasanta
(prodavca). Tu je sutina izjave stavite na raun (zaduite). Banka treba da tereti (zadui) raun svog komitenta. Ako komitent ne poloi pokride,
trasant de biti odgovoran trasatu (akceptantu). Za izdavanje komisone mjenice potrebno je prethodno da postoje ugovori o tome: prodavac - kupac,
kao i ugovor banka - njen komitent (kupac).
Komisiona mjenica se esto pojavljuje u formi dokumentarne trate mjenice koja se koristi u domaem i meunarodnom prometu. Ovdje je
povezano nekoliko pravnih odnosa. Banka odobrava kredit odreenom licu koje e iz toga kredita platiti kupoprodajnu cijenu iz ugovora o
prodaji, ali putem mjenice uz prezentaciju odgovarajuih dokumenata. Trasant (prodavac) vue mjenicu u iznosu kupoprodajne cijene na
trasata (kupevu banku). Banka e mjenicu akceptirati ako trasant (prodavac) preda njoj odreena dokumenta iz ugovora o prodaji
(konosman, raun, uvjerenje o porijeklu robe, carinsku deklaraciju i dr.). Da bi se izvrio akcept mjenici treba priloiti dokumenta. Banka je
osigurana za iznos kredita poto posjeduje konosman (hartiju od vrijednosti koja daje pravo raspolaganja robom). I druga dokumenta
mogu posluiti kao obezbjeenje (negocijabilni tovarni list u eljeznikom ili drumskom transportu).
8. Mjenice kod kojih se jedno lice pojavljuje u vie uloga
a) Trasirana mjenica po vlastitoj (sopstvenoj) naredbi. Kod ove mjenice jedno (isto)
lice je trasant i remitent (ZM, l. 5). Mjenica je snabdjevena odgovarajudom
klauzulom (platite na mene ili platite po mojoj vlastitoj naredbi). Koristi se kod
izvrenja obaveza iz ugovora. Uz prethodni dogovor: trasant (podavac) vue
mjenicu na trasata (kupca) u korist remitenta (prodavca), na iznos fakturne cijene
iz ugovora. Upotrebljava se i u kreditnim odnosima: trasant (banka kreditor) vue
mjenicu na trasata (zajmoprimca, dunika) oznaavajudi sebe za remitenta (banka
kreditor).
b) Trasirana vlastita (sopstvena) mjenica. Isto lice se pojavljuje u ulozi trasanta i
trasata jer mjenicu vue na samog sebe (ZM, l. 5). U sutini, ovdje dunik vue
mjenicu na samog sebe u korist povjerioca (banke).
c) Trasirana vlastita (sopstvena) mjenica po vlastitoj (sopstvenoj) naredbi. Kod ovih
mjenica isto lice je trasant, trasat i remitent. Mada su mogude, veoma rijetko se
pojavljuje u praksi.
Postoje i druge vrste mjenica. Na odgovarajudim mjestima bilo je govora o
domiciliranoj mjenici, rekta mjenici, povratnoj mjenici i prejudiciranoj mjenici.
VI ZASTARJELOST I PRESTANAK MJENINIH PRAVA I OBAVEZA
1. Zastarjelost
Zakon je odredio koje se radnje i u kojim rokovima moraju preduzeti da bi se sauvala
mjenina prava. Proputanjem se gube regresna prava. U mjeninoj obavezi ostaje tada
samo glavni mjenini dunik i mjenica se od njega moe naplatiti mjeninopravnim putem,
dok ne nastupi zastarjelost. Rok zastare odreen je prema tome ko je dunik.
a) Zahtjevi protiv akceptanta zastarijevaju za tri godine raunajui od dana dospjelosti
mjenice (ZM, l. 80). Poslije tog roka ostaje akceptant obavezan, po graanskom pravu, na
naknadu tete jo kroz tri godine, ako se iz tog posla neopravdano obogatio. Moe
zastarjeti i pravo na potraivanje isplate, iako su preduzete potrebne radnje (protest), ali se
nije dalje ilo pa nije traena naplata.
b) Mjeninopravni zahtjevi imaoca mjenice prema trasantu i indosantima zastarijevaju za godinu
dana od podignutog protesta. Ako je unesena klauzula bez trokova zastarjelost se rauna po
dospjelosti.
c) Mjeninopravni zahtjevi indosanata jednih prema drugima, kao i indosanata prema trasantu
zastarjevaju za est mjeseci od dana kad je indosant mjenicu iskupio, odnosno od tube, ako je bila
podignuta za naplatu mjenice (ZM, l. 80, st. 3).
d) Za avalistu vai pravilo da je njegova odgovornost jednaka odgovornosti onoga za koga je avalirao.
Rok zastarjelosti je, znai, onoliki koliki je i za lice za koje je avalirao.
Zastarjelost se moe prekinuti i obustaviti (zastoj) slino kao i kod graanskopravnog
potraivanja (ZM, l. 80-86). Sud nije duan da vodi rauna o zastarjelosti po slubenoj
dunosti.
2. Prestanak mjeninih prava i obaveza
Mjenina prava i obaveze mogu prestati na jedan od naina na koji
se, inae, gase obligacije, odnosno obaveze iz hartija od vrijednosti:
a) Isplata mjenice. Sva prava i obaveze iz mjenice se gase
kad glavni dunik (akceptant, trasant neakceptirane mjenice ili
izdavalac solo mjenice) isplati mjeninu svotu ili mu na drugi
nain doe poslije dospjelosti. Ako se to desi prije dospjelosti,
obaveza se ne gasi, pa on mjenicu moe indosirati.
b) Gubitak prava prema odreenim dunicima. Imalac mjenice
gubi svoja prava prema indosantima, trasantu i ostalim
obveznicima, izuzev akceptanta, ako na vrijeme ne preduzme
potrebne radnje: ne podnese na vrijeme mjenicu na akcept ili
na vienje ili na isplatu ili ne podigne protest u sluajevima
zakonom predvienim.
c) Amortizacija. S obzirom na naelo inkorporacije, mjenina prava i obaveze prestaju kad je mjenina isprava nestala (ukradena, izgubljena, izgorjela i
dr) ili je tako unitena da nije sposobna za promet, a nije zatraena i donesena odluka o amortizaciji (rjeenje suda).
d) Ponitenje mjenice. Prava i obaveze iz mjenice prestaju kada imalac mjenice namjerno poniti mjenicu upisujudi odgovarajudu izjavu na mjeninoj
ispravi (ne vai ili ponitava se).
e) Oprotaj duga. Oprotajem duga gasi se mjenica pod uslovom da je dug oproten glavnom duniku. Oprotajem duga nekom regresnom duniku
prestaje njegova obaveza, kao i obaveza indosanata koji dolaze na mjenici iza regresnog dunika kome je dug oproten. Dunici iji su potpisi ispred
njegovog ostaju u mjeninoj obavezi.
Mjenino pravo poznaje generalni oprotaj duga. To je sluaj kada imalac mjenice svjesno poniti mjenicu ili kada svjesno propusti da
preduzme zakonom predviene radnje kako bi sauvao prava iz mjenice (prejudicirana mjenica).
f) Kompenzacija. Kompenzacijom se mogu gasiti mjeninopravna potraivanja za mjeninopravna, kao i mjeninopravna za
graanskopravna potraivanja. Kada se desi da na isti dan dospijevaju dvije mjenice, sa istim licima u razliitim ulogama, a mjenine
svote glase na istu valutu, moe se vriti kompenzacija. Ako nisu istog iznosa, za razliku se moe izdati nova mjenica ili otvoriti regresni
postupak.
g) Novacija. Dunik moe ugovoriti sa povjeriocem da, umjesto isplate mjenine svote, izvri drugu inidbu (neto da ili uini) u vrijednosti mjenine
svote, ime se vri prenov obaveze. Takav prenov bi se morao upisati na mjeninu ispravu (umjesto mjenine svote primio robu), kako bi proizveo
puno pravno dejstvo prema imaocu i savjesnom sticatelju mjenice. Kada se novacija vri sa glavnim dunikom, povjerilac vrada mjenicu i sklapa
poseban ugovor o prenovljenoj obligaciji.
Tipian nain novacije u mjeninom pravu jeste prolongacija mjenice. To je sluaj kada se umjesto dotadanje izdaje nova mjenica sa novim rokom
dospjelosti. Stara mjenica se gasi, a prava i obaveze se zasnivaju po novoj.
h) Konfuzija. U sluaju sjedinjenja svojstva povjerioca i dunika po istoj mjenici, mjenina obaveza se, po pravilu, ne gasi jer povjerilac tu
istu mjenicu moe dalje pustiti u cirkulaciju, i po njoj postati opet dunik. Mjenica se moe indosirati na trasata, trasanta, indosanta, pa je
ovi mogu dalje indosirati, to je sluaj kod povratnog indosamenta. Konfuzijom obaveza prestaje samo privremeno i to dok konfuzija traje
pri jednom licu, to je sluaj i kod ostalih trgovakih efekata. Pravno dejstvo konfuzije, dakle, nije kao u graanskom pravu. U sluaju
konfuzije kod regresnog dunika, takav imalac mjenice moe traiti isplatu mjenice od glavnog dunika i od svojih prethodnika. Samo se
gase obaveze dunika iji su potpisi na mjenici poslije njegovog potpisa.
Literatura
Trifkovid, Simid, Trivun:
Poslovno pravo - ugovori, vrijednosni papiri i
pravo konkurencije, Ekonomski fakultet u
Sarajevu, Sarajevo, 2004.godine, str.330-371.