Primjena fazi logike u sistemu održavanja

Marinko Aleksić dipl.inž.

 SEMINARSKI RAD

NASTAVNI PREDMET :

Projektovanje tehničkog obezbeđenja

TEMA :
Primjena fazi logike u sistemu održavanja

Kandidat : Predmetni nastavnik :

Marinko Aleksić dipl.inž. prof dr Jugoslav Kodžopeljić dipl.inž.
doc dr Petar Stanojević dipl.inž.

Tivat, Beograd, 2000 god.

6. Primjeri iz domaće literature

U ovom poglavlju se daju primjeri primjene fazi logike u sistemu održavanja koji su
urađeni na osnovu nekih radova objavljivanih u vojnostručnoj literaturi i zbornicima radova sa
SYMOPIS-a [1] - [8]. Primjeri su interesantni i u smislu davanja ideja potencijalnim budućim
nastojanjima za rješavanje tih problema. Analizirani su samo oni primjeri u kojima se daje
dovoljno podataka za rekonstrukciju i koji su ilustrativni za usavršavanje tehnike projektovanja
fazi sistema.

6.1. Karakteristične greške

Na početku poglavlja se daje kratka analiza nekih grešaka koje su autori napravili u
navedenim radovima.

6.1.1. Meko računarstvo

U mnogim se radovima ne navodi tačno koje oblasti pokriva fazi logika, već se npr. kaže da
se metode vještačke inteligencije zasnivaju na teoriji fazi skupova. Ovdje će se pojasniti da je
fazi logika jedna od metoda mekog računarstva.1 Tehnike mekog računarstva pokrivaju slijedeće
oblasti [11], [12]:
1. Fazi logika : aproksimativno zaključivanje, granulacija informacija, računanje riječima
2. Neuro-računastvo : učenje, adaptacija, klasifikacija, modeliranje i identifikacija sistema
3. Genetičko računarstvo : sinteza, podešavanje parametara i optimizacija putem sistematskog
slučjnog pretraživanja i evolucije
4. Probabilističko računarstvo : obrada neizvjesnosti, probabilističke mreže, predviđanje,
sistemi zasnovani na haosu.
Intencija je da se ove metode zajedno koriste, pa se dobijaju hibridni sistemi koji prevazilaze
mane pojedinačnih metoda. U domaćoj literaturi, a i u ovom primjeru, se često fazi logici
pripisuje da rješava sve navedene oblasti, a u stvari se misli na meko računarstvo.

6.1.2. Preferencija
Analizirajući radove date u literaturi [1], [2], [3], [4], [5], [6], može se vidjeti da svi
autori koriste termin ″preferencija″ kao naziv za izlaznu promjenljivu. Dalje, u popisu literature
koju su autori koristili, vidi se da je osnovna literatura iz koje su izučavali fazi logiku, ona data
pod [1] , te se iz toga može zaključiti da su kao uzor korišteni primjeri iz te literature sa izlaznom
promjenljivom ″indeks preferencije″.
Nakon analize tih radova može se iznijeti primjedba da se korištenjem samo te izlazne
promjenljive sužava područje primjene fazi logike. Mnogi problemi se mogu rješavati, a da se
kao rezultat ne traži preferencija. U ovom primjeru bi možda adekvatnije bilo korištenje
promjenljive pod nazivom ″stepen opredijeljenosti za preventivnu akciju″.
Počevši od samog značenja riječi preferencija2 može se reći da se upotrebom tog termina misli
na davanje većeg značaja jednom od mogućih rješenja. To je najbolje objašnjeno u [4] gdje se
kaže da čovjek na osnovu iskustva donosi neka pravila kroz koja propušta određene veličine i na
1
Soft computing
2
Preferencija - lat. Prednost, povlastica, olakšica, davanje prvenstva (Mićunović,LJ, Savremeni
leksikon stranih reči, KZNS, Novi Sad,1988.)
osnovu toga dobija preference. Upoređujući ih izdvaja soluciju najveće preference, daje joj
atribut optimalne i zadržava kao konačno rješenje.
Upravo tako su rješavani problemi u literaturi [4] i [5]. U literaturi [4] se indeks
preferencije računa za svaki mogući par aviona, a na kraju se odabira par sa najvećim indeksom.
Isto tako, u radu [5] se indeks preferencije računa za svaku sanitetsku stanicu, sa koje se
evakuišu ranjenici, i za svaku bolnicu, u koju se voze. Takođe, na kraju se biraju sanitetska
stanica i bolnica, koje imaju najveći indeks preferncije.
S tog stanovišta se može reći da je u tim radovima adekvatno korišten naziv ″indeks
preferencije″ za izlaznu promjenljivu. 3

6.1.3. Funkcije pripadnosti

Pri formiranju funkcija pripadnosti, najčešće se uzimaju trougaone i trapezoidne funkcije
pripadnosti. Međutim, veoma rijetko se daje objašnjenje zašto je koji oblik uzet. Oblik i
preklapanje funkcija pripadnosti trebalo bi da proizilazi iz fizičke suštine problema. U nekim
slučajevima se se za svaku promjenljivu uzimaju drugi oblici, kao da se želi pokazati što više
oblika. Kod preklapanja se prave razne kombinacije. Česta je nepotrebna redundancija, a mogu
se naći čak i diskontinuiteti, što nije u duhu fazi logike. Upravo je postepenost jedna od glavnih
odlika fazi logike : ona postoji i može se adekvatno predstaviti [11]. Lingvističkim promjenljivim
se vrši granulacija intervala povjerenja. Ne znaju se granice koje bi ih jasno odvajale.
To pokazuje da su se neki autori upuštali u projektovanje fazi sistema bez dovoljnog poznavanja
teorije fazi logike i fazi skupova.
Pri izboru promjenljivih čak se nekada pokaže da su ulazne promjenljive zavisne, što ne
bi trebalo da se desi. To pokazuje da su se neki autori upuštali u probleme koje dobro ne poznaju.
U literaturi [10] se naglašava da fazi ekspertne sisteme rade dva stručnjaka, inžinjer znanja i
domen ekspert. Domen ekspert je stručnjak iz oblasti koja se tretira. Područja rada inžinjera
znanja, koji je zadužen za poznavanje fazi logike, je npr. analiza funkcija pripadnosti.

6.1.4. Pravila
Kod formiranja pravila najčešća greška je nepostojanje optimizacije broja pravila. Tako
se navodi veći broj pravila, nego što je u datom slučaju potrebno, ili se neka pravila izbace, a
neka ne. Sve se to navodi bez ikakvih objašnjenja.
U nekim slučajevima se navode pravila koja uopšte nisu korektna, što je opet problem
nepoznavanja oblasti koja se tretira.

6.2. Primjer primjene fazi logike u upravljanju

procesom preventivnog održavanja

U literaturi [1] i [2] je dat primjer primjene fazi logike u upravljanju procesom
preventivnog održavanja tehničkih sistema prema stanju. Radi se o radu za koji je urađen i
softver, ali za koji se može dati nekoliko krupnih zamjerki. Zbog toga se taj primjer ne može
predstaviti onako kako su ga autori uradili.

3
Pošto su navedeni primjeri iz područja saobraćaja, neće se ovdje posebno predstavljati.
Pošto se radi o klasičnom primjeru odlučivanja kod trošenja u mašinstvu, ovdje će se na osnovu
problema koji su autori analizirali napraviti originalan primjer i to programskim paketom fuzzy
TECH 5.31g for Busines Professional (Demo).

6.2.1. Postavka problema

Proces POPS-preventivnog održavanja prema stanju zasniva na pregledu stanja, odnosno
na diskretnom ili kontinuiranom praćenju promjene parametara stanja koji jednoznačno i sigurno
opisuje stanje sastavnog elementa tehničkog sistema. Prema rezultatima izvršenog pregleda i
konstatovanog stanja elementa, donose se odluke o sprovođenju postupka POPS ili se nastavlja
korištenje sistema do slijedeće provjere stanja.
U ovom primjeru se proces POPS posmatra kao fazi problem. U literaturi [2] se
pojašnjava da je proces preventivnog održavanja tehničkih sistema u klasičnoj Teoriji
održavanja određen sa samo dva stanja sistema - stanje u radu i stanje u otkazu, tj. isključuje se
mogućnost da postoji bilo kakvo treće ili drugačije stanje (između ova dva). Ovakav prilaz
predstavlja pojednostavljenje realnosti u kojoj je moguće da tehnički sistem ima i čitav opseg
međustanja u kojima sistem radi djelimično. To se podebno odnosi na elemente sistema sa
kontinualnom promjenom parametara
stanja, čije se stanje može iskazati fazi
skupovima ″stanje u radu″ , ″međustanje″ i
″stanje u otkazu″. Na kraju se zaključuje
da za ovakve elemente odluke o
sprovođenju postupaka održavanja treba
zasnivati na algoritmu aproksimativnog
rezonovanja, odnosno na bazi koncepta
fazi skupova.
Sl.6.1 Proces POPS sa provjerom
parametara stanja
Kriterijumi za donošenje odluka o
sprovođenju postupaka POPS
transformisani su u fazi promjenljive veličine i tretiraju se kao fazi skupovi za koje se definišu
njihove funkcije pripadnosti.
Data je slika 6.1. na kojoj je ilustrovan proces POPS i na kojoj se vidi mogući slučaj
zakonitosti promjene stanja Χ(t) s dinamikom provjere stanja. Dozvoljena vrijednost parametra
stanja - Χd označava stanje poslije koga treba sprovesti odgovarajuće postupke POPS, kako bi se
spriječila pojava stanja sistema u otkazu. U literaturi [1] se kaže da se koriste izlazne operacione
karakteristike simulacionog modela EKRAN koji uspostavlja direktne odnose između zakona
pouzdanosti posmatranog elementa sistema, odnosno
objekta održavanja i zakona promjene odgovarajućeg parametra stanja. Modelom se određuje
dozvoljena vrijednost parametra stanja Χd i definiše se dozvoljeno odstupanja u izlaznim
performansama sistema u iznosu ∆Χ.
U procesu primjene tog simulacionog modela, obavlja se mjerenje parametara stanja i
izmjerena vrijednost parametra upoređuje sa dozvoljenom vrijednošću. Ukoliko je izmjerena
vrijednost parametra stanja u trenutku prve provjere stanja veća od dozvoljene vrijednosti Χd
pristupa se sprovođenju postupaka POPS, kako bi se element ponovo vratio u stanje ispravnosti.
Ako je izmjerena vrijednost parametra stanja manja od dozvoljene vrijednosti, onda se nastavlja
korištenje sistema i određuje se trenutak slijedeće provjere stanja.
6.2.2. Formiranje fazi promjenljivih i analiza njihovih vrijednosti
Nakon ovog uvodnog dijela formiraju se fazi promjenljive.
Prva fazi promjenljiva je :
P – promjenljiva koja označava izmjerenu vrijednost parametra stanja u odnosu na dozvoljenu
vrijednost. Funkcije pripadnosti vrijednosti te promjenljive, odn. fazi skupovi su dati na slici 6.2.

Sl.6.2.Funkcije pripadnosti promjenljive P

T - promjenljiva koja označava vrijeme rada sistema do slijedeće provjere stanja. Funkcije
pripadnosti su date na slici 6.3.

Sl.6.3 Funkcije pripadnosti promjenljive T

X - promjenljiva koja predstavlja stanje sistema. Funkcije pripadnosti su date na slici 6.4.
 Sl.6.4. Funkcije pripadnosti promjenljive X

I - promjenljiva koja predstavlja ″stepen opredijeljenosti za preventivnu akciju″. Funkcije

pripadnosti su date na slici 6.5.

Sl.6.5. Funkcije pripadnosti promjenljive I

Na kraju se daje šematski prikaz ovog fazi sistema sa tri ulaza i jednim izlazom. Na slici se vidi
da je korišćena metoda MIN-MAKS i defazifikaciona metoda centra gravitacije.

Sl.6.6. Šematski prikaz sistema

6.2.3. Pravila aproksimativnog rezonovanja

Predlažu se pravila aproksimativnog rezonovanja, čije će se definisanje detaljno obrazložiti,

uzimajući u obzir odnose koji su objašnjeni u postavci problema. Ako se izvrši analiza ovog
slučaja, koji ima tri ulazne promjenljive, sa kombinacijom od po tri puta tri, puta tri lingvističke
vrijednosti, vidi se da su moguće 3 * 3 * 3 = 27 kombinacija. Te kombinacije su :

1. IF P manje, T malo, X u radu, THEN I vrlo slaba

2. IF P manje, T srednje, X u radu, THEN I slaba
3. IF P manje, T veliko, X u radu, THEN I srednja
4. IF P manje, T malo, X međustanje, THEN I slaba
5. IF P manje, T srednje, X međustanje, THEN I srednja
6. IF P manje, T veliko, X međustanje, THEN I jaka
7. IF P manje, T malo, X u otkazu, THEN I vrlo jaka
8. IF P manje, T srednje, X u otkazu, THEN I vrlo jaka
9. IF P manje, T veliko, X u otkazu, THEN I vrlo jaka
10. IF P isto, T malo, X u radu, THEN I slaba
11. IF P isto, T srednje, X u radu, THEN I srednja
12. IF P isto, T veliko, X u radu, THEN I jaka
13. IF P isto, T malo, X međustanje, THEN I srednja
14. IF P isto, T srednje, X međustanje, THEN I jaka
15. IF P isto, T veliko, X međustanje, THEN I vrlo jaka
16. IF P isto, T malo, X u otkazu, THEN I vrlo jaka
17. IF P isto, T srednje, X u otkazu, THEN I vrlo jaka
18. IF P isto, T veliko, X u otkazu, THEN I vrlo jaka
19. IF P veće, T malo, X u radu, THEN I vrlo jaka
20. IF P veće, T srednje, X u radu, THEN I vrlo jaka
 21. IF P veće, T veliko, X u radu, THEN I vrlo jaka
22. IF P veće, T malo, X međustanje, THEN I vrlo jaka
23. IF P veće, T srednje, X međustanje, THEN I vrlo jaka
24..IF P veće, T veliko, X međustanje, THEN I vrlo jaka
25. IF P veće, T malo, X u otkazu, THEN I vrlo jaka
26. IF P veće, T srednje, X u otkazu, THEN I vrlo jaka
27. IF P veće, T veliko, X u otkazu, THEN I vrlo jaka

Moguće je izvršiti smanjenje broja pravila, s obzirom na to da se neki zaključci pravila

ponavljaju. To će se prikazati u tri koraka.
Prvi korak
Posmatrajmo pravila koja su predložena pod rednim brojem od 19 do 27.
Ukupno je moguće 9 kombinacija pravila gdje promjenljiva P ima vrijednost ″veće″.
Mora se ponoviti da se u postavci problema kaže : ukoliko je izmjerena vrijednost parametra
stanja u trenutku prve provjere stanja veća od dozvoljene vrijednosti Χd pristupa se
sprovođenju postupaka POPS, kako bi se element ponovo vratio u stanje ispravnosti.
Zbog toga, kod svakog od ovih pravila u THEN dijelu stoji : THEN I vrlo jaka
Tako se pravila od 19 do 27 mogu izbaciti, a svih ovih devet pravila zamijenjuju se samo s
jednim pravilom, koje bi glasilo :

IF P veće THEN I vrlo jaka (1)

Drugi korak
Drugo, što se može uočiti, jeste da postoji devet kombinacija koje tretiraju lingvističku
vrijednost ″u otkazu″ fazi promjenljive X. Te kombinacije su :

IF P manje, T malo, X u otkazu, THEN I vrlo jaka

IF P manje, T srednje, X u otkazu, THEN I vrlo jaka
IF P manje, T veliko, X u otkazu, THEN I vrlo jaka
IF P isto, T malo, X u otkazu, THEN I vrlo jaka
IF P isto, T srednje, X u otkazu, THEN I vrlo jaka
IF P isto, T veliko, X u otkazu, THEN I vrlo jaka
IF P veće, T malo, X u otkazu, THEN I vrlo jaka
IF P veće, T srednje, X u otkazu, THEN I vrlo jaka
IF P veće, T veliko, X u otkazu, THEN I vrlo jaka

Prema objašnjenju koje je dato u uvodu, može se zaključiti : ako promjenljiva X ima vrijednost
″u otkazu″ onda bi trebalo obavezno vršiti POPS. Zbog toga, kod svakog od ovih pravila u
THEN dijelu stoji : THEN I vrlo jaka.
Može se predložiti da se svih ovih devet pravila zamijeni slijedećim pravilom:

IF X u otkazu THEN I vrlo jaka (2)

Pošto se ovdje, do sada, predlažu dva nova pravila, treba izračunati koliko ukupno
ona zamjenjuju mogućih kombinacija drugih pravila. Rečeno je da pravilo (1) zamjenjuje 9
pravila, a pravilo (2) takođe zamjenjuje 9 pravila. Pošto se ove kombinacije preklapaju ( pravila
data pod 25, 26 i 27), ukupno ih može biti 15. Znači, ovdje se predlažu dva pravila, a izbacuje
15 pravila.

Treći korak
Dalje, ako promjenljiva X ima vrijednost ″međustanje″ onda je, strogo gledajući, logično
da promjenljiva P može imati samo vrijednosti ″isto″ ili ″veće″. Zašto ? Pa, ako je izmjerena
vrijednost parametra stanja manja od dozvoljene vrijednosti, onda bi trebalo da je sistem sigurno
″u radu″. Tek kada je izmjerena vrijednost parametra stanja ista ili veća od dozvoljene
vrijednosti, sistem može biti u međustanju ili u otkazu.
Zbog toga bi otpale kombinacije od 4 do 6. Međutim, pošto mi ne znamo tačno gdje su
granice pri prelazu sa vrijednosti ″manje″ na vrijednost ″isto″, predviđene su i mogućnosti koje
pokrivaju pravila 4 do 6. Zbog toga se ta pravila ostavljaju.

Nova pravila
Nakon ove analize pretpostavljamo da bi bilo korektno predložiti slijedećih 14 pravila :

Sl.6.7. Ekspertska pravila data u “Rule editoru”

Na slici je vidljivo kako su pravila predstavljena u editoru pravila.

6.2.4. Podešavanje i analiza

Da bi se izvršila provjera dobijenih vrijednosti, koristi se opcija ”Analyzer” za

ispravljanje grešaka. Grafički prikaz skupa mogućih rješenja je izuzetno važna i korisna
podopcija analizatora.
 U ovom slučaju se radi o tri ulazne promjenljive, pa je to četverodimenzionalni problem.
Da bi se on grafički predstavio potrebno je jednu promjenljivu uzeti kao parametar. Tako
dobijemo mogućnost trodimenzionalnog grafičkog prikaza.
Kao parametar ćemo uzeti tri vrijednosti promjenljive X - promjenljiva koja predstavlja
stanje sistema.
Prva slika 6.8. predstavlja grafički prikaz skupa mogućih rješenja pri vrijednosti nula (0)
za parametar X.

Sl. 6.8. Grafički prikaz skupa mogućih rješenja pri vrijednosti nula (0) za parametar X.

Sl.6.9. Prikaz opcije “analizator pravila” pri vrijednosti nula (0) za parametar X.
Na slici 6.9. Rule Analyzer pokazuje zadnji korak u računanju, tako što označava koje je
pravilo imalo uticaj na vrijednost selektovane promjenljive.
 Skraćenice imaju slijedeće značenje :
Term Ime fazi vrijednosti sa odgovarajućim stepenom aktiviranja
RB Naziv bloka pravila
IF IF dio pravila
Aggr. Stepen aktiviranja IF dijela pravila nakon agregacije
DoS Stepen podrške pravila (Degree of Support)
Res.Aggr. Stepenom aktiviranja THEN dijela pravila nakon kompozicije sa
stepenom podrške

Sl. 6.10. Grafički prikaz skupa mogućih rješenja pri vrijednosti nula zarez pet (0.5) za
parametar X.
 Sl.6.11. Prikaz opcije “analizator pravila” pri vrijednosti nula zarez pet(0.5) za parametar
X.

Sl. 6.12. Grafički prikaz skupa mogućih rješenja pri vrijednosti jedan (1) za parametar X.

Sl.6.13. Prikaz opcije “analizator pravila” pri vrijednosti jedan (1) za parametar X.

Prikazi na slikama nisu konačne verzije, koje se dobiju nakon podešavanja, pošto
nemamo konkretan slučaj na osnovu kojeg bi znali sve elemente potrebne za podešavanje.
6.2. Primjer primjene fazi logike u određivanju
pouzdanosti borbenih aviona

Ovaj primjer je dat u literaturi [6] i interesantan je zbog toga što se može potpuno
rekonstruisati i obraditi savremenim softverom, kao što je Matlab. Takođe je veoma ilustrativan
za predstavljanje nekih koraka koji se vrše u analizi fazi sistema.

Postavka problema
Na početku rada autor iznosi tvrdnju da je radi određivanja pouzdanosti borbenog aviona
i njegovih sistema i komponenata neophodno izvršiti dekompoziciju na sisteme i komponente,
odrediti njihovu pouzdanost, a nakon toga izvršiti kvalitetnu integraciju dobijenih pouzdanosti,
radi određivanja pouzdanosti aviona. Respektujući funkciju cilja borbenog aviona moguće je
razmatranje promjene parametara pouzdanosti avionskih sistema za razne slučajeve leta, od kojih
su karakteristični :
• Maksimalni dolet
• Maksimalna pouzdanost pri izvršenju zadatka
• Borbena misija sa korišćenjem vatrenog naoružanja
Dalje, autor kaže da rješenje ovog zadatka pripada klasi takozvanih slabo strukturiranih
problema, te da ne postoje precizno definisana pravila kako izvršiti integraciju pouzdanosti
sistema u avion kao cjelinu. Ukoliko bi se koristila klasična metoda vezivanja sistema i
podsistema u serijske veze na avionu, dobila bi se tehnološka pouzdanost koja je linearna i zavisi
isključivo od pouzdanosti elemenata. Tako bi avion, kao borbeno sredstvo, bio realno grubo
aproksimiran.
Na osnovu toga autor zaključuje da navedeni problem samo potencira traženje rješenja u
domenu odvajanja pouzdanosti sistema bitnih za bezbjednost leta od sistema bitnih za misiju
aviona.
Na borbenom avionu postoje uređaji čija se značajnost za bezbjednost leta može mijenjati i u
toku samog leta. Autor za primjer navodi pokazivač položaja aviona čiji otkaz u nepovoljnim
meteorološkim uslovima znatno smanjuje mogućnost izvršenja borbenog leta. U uslovima dobre
vidljivosti, značaj ovog elementa za bezbjednost leta je manji. Da bi se riješila pouzdanost
komponenata, čija se značajnost za bezbjednost leta mijenja tokom samog leta, autor predlaže
primjenu fazi logike, pošto klasična teorija pouzdanosti nema rješenja za probleme ove vrste.
Definisanje promjenljivih i ekspertnih pravila
Za ovaj primjer, autor definiše dvije ulazne promjenljive :
• M - fazi promjenljiva koja označava meteorološke uslove, sa vrijednostima : ″nepovoljni″
i ″povoljni″, slika 6.6.
• Z - fazi promjenljiva koja označava značajnost sistema za bezbjednost leta, sa
vrijednostima : ″mala″, ″srednja″ i ″visoka″, slika 6.7.
Sl.6.6. Fazi promjenljiva ″meteorološki Sl.6.7. Fazi promjenljiva ″značajnost sistema
uslovi″ za bezbjednost leta″
i jednu izlaznu promjenljivu :

• P - fazi promjenljiva koja definiše promjenu pouzdanosti, sa lingvističkim vrijednostima :

″smanjiti pouzdanost″, ″ne menjati pouzdanost″ i ″povećati pouzdanost″, slika 6.8.

Sl.6.8. Fazi promjenljiva ″promjena pouzdanosti″

Nakon toga autor je definisao slijedeća pravila aproksimativnog rezonovanja :

1. If M nepovoljni and Z mala then P ne menjati

2. If M nepovoljni and Z srednja then P ne menjati
3. If M nepovoljni and Z visoka then P smanjiti
4. If M povoljni and Z mala then P povećati
5. If M povoljni and Z srednja then P ne menjati
6. If M povoljni and Z visoka then P smanjiti
Na kraju autor daje tabelu sa 22 dobijene vrijednosti, na osnovu kojih vrši kratku analizu,
odnosno objašnjenje pojedinih vrijednosti.
Ostvarivanje postepenosti
Prva ozbiljnija primjedba bi se odnosila na definisanje fazi promjenljivih. Autor uvodi
promjenljive, kao što je napred rečeno, a onda tvrdi da u određenim uslovima promjenljiva
″ značajnost sistema za bezbjednost leta″ zavisi od promjenljive ″meteorološki uslovi″. To samo
stvara dilemu kod već postavljene zavisnosti, jer ulazne promjenljive moraju biti nezavisne.
Druga primjedba bi se odnosila na raspored funkcija pripadnosti lingvističkih vrijednosti
fazi promjenljive ″ značajnost sistema za bezbjednost leta″. Autor kaže da nula na skali za
značajnost sistema za bezbjednost leta označava da avion može bezbedno da izvrši let i sa
otkazom posmatranog sistema, dok 100 na skali označava maksimalnu važnost sistema za
bezbjednost leta. Prema tome, očito je da ne postoji diskontinuirani skok sa jedne na drugu
vrijednost. Zbog toga se autor odlučio na uvođenje promjenljive ″srednja″, koja govori da postoje
neke međuvrijednosti između vrijednosti mala i visoka. Upravo je to jedna od glavnih odlika fazi
logike : postepenost postoji i može se adekvatno predstaviti [10]. Izvršena je granulacija intervala
povjerenja tim trima promjenljivim. Ne znaju se granice koje bi ih jasno odvajale.
To se vidi po tome što dolazi do preklapanja funkcija pripadnosti vrijednosti ″srednja″ i
″visoka″. Preklapanje je ostvareno i kod vrijednosti ostalih dvije promjenljive : ″meteo uslovi″ i
″promjena pouzdanosti″. Međutim, kod vrijednosti ″mala″ i ″srednja″, ta granica je veoma jasna.
To može ostati tako, ako autor obrazloži šta je tim želio postići. Pošto tog obrazloženja nema,
ovdje se mora kritikovati takav korak. Vrijednost od 20 na intervalu povjerenja je na granici
dvije lingvističke vrijednosti, kojima pripada sa stepenom pripadnošću nula. To znači da je van
tih fazi skupova. To se kosi sa napred navedenom tvrdnjom o postojanju postepenosti. Ako ne
postoji jasan skok sa vrijednosti ″mala″ na rijednost visoka, postavlja se pitanje kako onda
postoji tako jasna granica između međuvrijednosti ″srednja″ i vrijednosti ″mala″. U tekstu se to
uopšte ne pominje. Kakav to uticaj ima na skup mogućih rješenja, pokazaćemo grafičkom
interpretacijom skupa mogućih rješenja na slici 6.9. Elipsom je označeno područje na slici koje
predstavlja taj skok, a za koji ne vidimo opravdanje.

Sl 6.9. Grafički prikaz skupa mogućih rješenja

Optimizacija broja pravila
Druga primjedba se može odnositi na to da se mogla izvršiti optimizacija broja pravila. Sada će
se pokazati i na grafičkoj interpretaciji skupa mogućih rješenja zašto je to potrebno učiniti.
 Ako se pogledaju pravila broj tri i šest, vidi se da bez obzira kakva je vrijednost
promjenljive M, kada je Z visoka, onda je P uvijek ″smanjiti″.

• IF M nepovoljni Z visoka THEN P smanjiti

• IF M povoljni Z visoka THEN P smanjiti

[ta to znači ? Promjenljiva M - ″meteo uslovi″ ima samo dvije vrijednosti. Za obje te vrijednosti,
pri Z ″visoka″, izlazna promjenljiva mora ostati ista. Međutim, to se ne dešava, što se vidi na
slici u području koje je označeno većim kvadratom. Do toga dolazi pošto se vrijednosti
promjenljive M preklapaju na intervalu povjerenja kod vrijednosti 40 do 60. Podešavanjem bi se
to moralo izbjeći. Ako pravilno postavimo pravila, podešavanje nam neće biti ni potrebno. Zato
će se ovdje predložiti, umjesto ova dva pravila slijedeće pravilo :
• IF Z visoka THEN P smanjiti

Time optimizacija nije završena. Ako pogledamo područje označeno malim kvadratom
možemo vrlo lako zaključiti da se radi o istom problemu. Ako se pogledaju pravila broj dva i pet
vidi se za bilo koju vrijednost promjenljive M, pri Z ″srednja″, izlazna vrijednost P je ″ne
mijenjati″.

• IF M nepovoljni Z srednja THEN P ne menjati

• IF M povoljni Z srednja THEN P ne menjati

Znači da izlazna vrijednost P, za Z ″srednja″, mora biti konstantna, a na slici se vidi da nije. Zato
se ovdje predlaže samo jedno pravilo :

• IF Z srednja THEN P ne menjati

Time, kao i u prethodnom slučaju, izbjegavamo podešavanje i dobijamo korektne izlazne

vrijednosti.
Nakon te optimizacije pravila bi bila :
1. IF M nepovoljni Z mala THEN P ne menjati
2. If Z srednja THEN P ne menjati
3. If Z visoka THEN P smanjiti
4. IF M povoljni Z mala THEN P povećati

Sada imamo samo četiri pravila, što je smanjenje od 33 % od ranijeg broja pravila. Kod velikog
broja pravila, to bi bila veoma značajna optimizacija.
Nakon toga ćemo prikazati kako sada izgleda modifikovani skup mogućih rješenja. Na slici 6.10.
se vidi da su problemi označeni kvadratima riješeni.
 Sl.6.10. Grafički prikaz modifikovanog skupa mogućih rješenja
Napred je rečeno da autor nije ostvario postepenost, te su zbog toga veći dio rješenja konstantne
vrijednosti. Postepenost je ostvarena u područjima koja su označena elipsama.
Područje ozanačeno gornjom elipsom predstavlja postepeni prelaz sa dejstva prvog
pravila na zadnje pravilo. Prelaz je ostvaren upravo tamo gdje se preklapaju vrijednosti
″nepovoljni″ i ″povoljni″, a to je od iznosa 40 do 60 na intervalu povjerenja fazi promjenljive
″meteorološki uslovi″.
Područje označeno donjom elipsom predstavlja postepeni prelaz sa dejstva drugog pravila na
treće pravilo. Prelaz je ostvaren od iznosa 60 do 80 na intervalu povjerenja fazi promjenljive
″značajnost za bezbjednost leta″, a to je tamo gdje se preklapaju vrijednosti ″srednja″ i ″visoka″.
Pošto više nema preklapanja funkcija pripadnosti fazi promjenljivih, ostale vrijednosti su
ravne površine. Iz ovog primjera se vidi da se postepenost ostvaruje tamo gdje se preklapaju
promjenljive, kao i izborom većeg broja promjenljivih. Naravno, tamo gdje autor siguran u neke
vrijednosti on će sistem tako i modelovati, te neće biti postepenosti. Za ovaj primjer se ipak može
reći da je trebalo više postepenosti.
Domen i fazi analiza
Sva ova analiza je bila iz područja rada inžinjera znanja, koji je zadužen za poznavanje
fazi logike. Domen ekspert je stručnjak iz oblasti koja se tretira. U ovom primjeru, autor je
naglasio da su to piloti Vazduhoplovnog opitnog centra, te da je ovaj primjer zbog toga više
kolokvijalan. U literaturi [8] se naglašava da fazi ekspertne sisteme rade takva dva stručnjaka,
inžinjer znanja i domen ekspert, te nije jasno zašto autor ovog primjera to navodi kao manu
navedene metode.
 Takođe, autor u ovom primjeru ne navodi tačno koje oblasti pokriva fazi logika, već uopšteno
kaže da se metode vještačke inteligencije zasnivaju na teoriji fazi skupova. Ovdje će se pojasniti
da je fazi logika jedna od metoda mekog računarstva.4 Tehnike mekog računarstva pokrivaju
slijedeće oblasti [10], [11]:
5. Fazi logika : aproksimativno zaključivanje, granulacija informacija, računanje riječima
6. Neuro-računastvo : učenje, adaptacija, klasifikacija, modeliranje i identifikacija sistema
7. Genetičko računarstvo : sinteza, podešavanje parametara i optimizacija putem sistematskog
slučjnog pretraživanja i evolucije
8. Probabilističko računarstvo : obrada neizvjesnosti, probabilističke mreže, predviđanje,
sistemi zasnovani na haosu.
Intencija je da se ove metode zajedno koriste, pa se dobijaju hibridni sistemi koji prevazilaze
mane pojedinačnih metoda. U domaćoj literaturi, a i u ovom primjeru, se često fazi logici
pripisuje da rješava sve navedene oblasti, a u stvari se misli na meko računarstvo.
Druga primjedba iz područja domen eksperta, jeste ta da autor nije jasno definisao izlaznu
promjenljivu promjena pouzdanosti. Nije jasno objašnjeno šta znači ta promjena pouzdanosti.
Autor kaže da se primjenom fazi logike rješava pouzdanost komponenata, a u istom poglavlju
kaže da se primjenom fazi logike definiše pouzdanost izvršenja zadatka. Zabunu unosi i navod iz
rezimea, u kom se kaže da radi određivanja značaja pojedinog sistema za bezbjednost leta
primjenjena je fazi logika, itd. To je ta nejasna definisanost ulaznih i izlazne promjenljive, o
čemu smo već govorili .

6.3. Osnovne postavke modela za raspoređivanje vozila na održavanje

Postavka problema
U radu [13] se razmatra problem raspoređivanja vozila na održavanje u okviru složenog procesa
raspoređivanja vozila na radne zadatke. Kako autori kažu, razvijenim modelom, koji na dovoljno
dobar način oponaša rad iskusnog dispečera, uspostavljena je veza između transportnog procesa i
procesa održavanja vozila. Veza je uspostavljena tako što se uzela u obzir činjenica, da se vozila
često raspoređuju na radne zadatke određeni period vremena prije planiranog momenta
otpočinjanja radnog zadatka. Tako, ako postoji mogućnost da se neka vozila sa utvrđenim
zahtjevima za održavanje u potpunosti opsluže, onda i sa tim vozilima treba računati u procesu
raspoređivanja vozila na radne zadatke. Znači, cilj je da se utvrdi kako slati neispravna vozila na
održavanje, a da se pri tome postignu najbolji efekti u realizaciji transportnih zadataka, tj. da se
vozila raspoređuju na održavanje tako da se postigne najpovoljniji efekt u poslovanju
transportnog preduzeća.
Autori tvrde da nije jednostavno definisati direktan uticaj procesa održavanja na
transportni proces, te da su oni nakon istraživanja, utvrdili da prihvatljive rezultate daje
primjena logike rasplinutih skupova.
Definisanje promjenljivih
Oslanjajući se na ranije radove, koje su autori već predstavljali, modeliran je sistem sa tri ulazne
promjenljive i jednom izlaznom promjenljivom.

Prva ulazna promjenljiva je definisana kao :

4
Soft computing
• Pogodnost vozila određene grupe za prevoz na određenim distancama. NJene vrijednosti su :
″D1-malo″, ″D2-srednje″ i ″D3-visoko″ pogodne u odnosu na rastojanje. Funkcije
pripadnosti su date na slici 6.11.

Sl.6.11.Funkcije pripadnosti promjenljive Sl.6.12. Funkcije pripadnosti promjenljive

″Pogodnost vozila u odnosu na rastojanje″ ″Pogodnost iskorišćenja nosivosti″

Druga ulazna promjenljiva je definisana kao :

• Pogodnost iskorišćenja nosivosti vozila određene grupe teretom iz konkretnog transportnog
zahtjeva. NJene vrijednosti su : ″I1-malo″, ″I2-srednje″ i ″I3-veliko″ iskorišćenje nosivosti.
Funkcije pripadnosti su date na slici 6.12.
Treća ulazna promjemnljiva je definisana kao :
• Pogodnost konkretnog vozila za održavanje. NJene vrijednosti su : ″T1-velika″, ″T2-srednja″
i ″T3- mala″ pogodnost u odnosu na održavanje. Funkcije pripadnosti su date na slici 6.13.

Sl.6.13. Funkcije pripadnosti promjenljive Sl.6.14. Funkcije pripadnosti izlazne

″Pogodnost vozila za održavanje″ promjenljive ″Jačina preferencije″
Kod ove promjenljive, interval povjerenja je označen sa t, što predstavlja koeficijent pogodnosti
vozila za održavanje, a koji se definiše : t = To / B.
To je vrijeme opsluge, tj. vrijeme potrebno za dovođenje vozila u stanje ″spremno za rad″, a B je
dužina radnog vremena. Vrijeme opsluge je jednako sumi svih intervencija za koje je određen
normirani obim rada, podijeljeno sa tzv. koeficijentom jednovremenog rada. Naglašava se da za
svako vozilo mora biti ispunjen uslov To<= B.
Pri definisanju izlazne promjenljive, autori su imali na umu da donosilac odluke,
dispečer, operiše sa određenim kriterijumima i više ili manje preferira određenu kombinaciju.
Zato se izlazna promjenljiva definbiše kao :
• Jačina preferencije. NJene vrijednosti su : ″P1-vrlo jaka″, ″P2-jaka″, ″P3-srednja″, ″P4-slaba″
i ″P5-vrlo slaba″jačina preferencije. Funkcije pripadnosti su date na slici 6.14.
Algoritam aproksimativnog rezonovanja
Algoritam aproksimativnog rezonovanja, po riječima autora, se pravi za svaku grupu
vozila u voznom parku preduzeća. Rečeno je da se sastoji od najviše 27 pravila, kja nisu data.
Naveden je samo primjer dva pravila :
1. IF pogodnost u odnosu na rastojanje mala, nosivost mala i pogodnost za održavanje mala
THEN preferencija vrlo slaba
2. IF pogodnost u odnosu na rastojanje visoka, nosivost velika i pogodnost za održavanje velika
THEN preferencija vrlo jaka.
U radu se ne navode detalji o eventualnim provjerama, podešavanju ili softveru koji je izrađen za
rješenje ovog zadatka.
Sam primjer je nastavak ranijih radova, tako da autori imaju mogućnost da
raspoređivanjem vozila na radne zadatke, vrše i raspoređivanje vozila na održavanje. Time se
dobije i program rada pogona za doržavanje.
Ovaj primjer je ilustrativan i zbog toga što se u ovom slučaju jedna od promjenljivih računa na
veoma složen način. Primjenjeno je iskustvo dispečera, ali se problem modelira uzimanjem više
činjenica u obzir. Time se postiže što realnije predstavljanje stvarne situacije.

LITERATURA
1. Minić, S. i Arsenić, Ž. “Primena fuzzy logike u upravljanju procesom preventivnog
održavanja tehničkih sistema prema stanju”, Vojnotehnički glasnik 3, Beograd, 1995.
2. Minić, S. i Arsenić, Ž.”Programski paket PROFAZ za upravljanje procesom preventivnog
održavanja”, Vojnotehnički glasnik 6, Beograd, 1997.
3. Teodorović, D. i Kikuchi, S. “Fuzzi skupovi i primena u saobraćaju”, Saobraćajni fakultet,
Beograd, 1994.
4. Radosavljević, Z. “Komandovanje lovcima primenom fazi logike”, Novi Glasnik 1, Beograd,
1998.
5. Mićović, B. “Primena fazi logike u povećanju efikasnosti evakuacije ranjenika
helikopterom”, Novi Glasnik 1, Beograd, 1998.
6. Živaljević, M. “Pouzdanost borbenih aviona - slabo strukturirani problemi i mogućnosti za
njihovo rešenje”, Vojnotehnički glasnik 5, Beograd, 1995.
7. Papić,V, i ostali Osnovne postavke modela za raspoređivanje vozila na održavanje,
SYMOPIS
8. Poturica, G. Model rasporeda vremena za pripremanje ispita studenata zasnovan na fazi
logici”, Vojnotehnički glasnik 2, Beograd, 1998.
9. SYSMAC-FL Unit Operation Manual, OMRON Korporation, Tokyo, 1993.
10. Siler, NJ. “BUILDING FUZZY EXPERT SYSTEMS - A MANUAL AND FLOPS
(EXPERT SYSTEM SHELL)” Southern Dynamic Systems, Inc. Birmingham, 1997.
http://njnjnj.users.aol.com/njsiler/manual.exe
,http://njnjnj.users.aol.com/fuzzify/flpsdemo.exe
11. Subašić, P.” Fazi logika i neuronske mreže”, Tehnička knjiga, Beograd,1997.
12. Radojević, D. ″Soft computing - neke primene u preventivnom inženjerstvu″, Institut Mihajlo
Pupin, Beograd,1998.
13. Papić, V. i ostali, ″Osnovne postavke modela za raspoređivanje vozila na održavanje″,
SYMOPIS, 1994.