Osnovna definicija memorije kae da je to sposobnost nekog organizma
da sauva, zadri te kasnije pozove informaciju. Ta definicija se moe
koristiti i kada govorimo o raunarskoj memoriji. Memorija se kod ovjeka uva u memorijskim elijama mozga koji je sposoban informaciju pohraniti i kasnije je pozvati. Koliko dugo informacija ostaje zadrana u naem mozgu zavisi u kojem dijelu memorije mozga je sauvana i kako je sauvana.
Raunarska memorija se najvie razlikuje od memorije mozga jer su informacije ili podaci sauvani mehanikim, optikim, ili drugim principima u hardveru ureaja, a nain uvanja i vreme trajanja zavisi od tipa koritene memorije. Memorije PC-a Unutranje memorije Spoljne memorije ROM RAM CACHE (ke) Hard disk CD DVD Floppy disk Flash memorija Memorija je niz oznaenih/numerisanih elija, od kojih svaka sadri deli informacije. Informacija moe biti instrukcija kojom se raunaru zadaje neki zadatak. elija moe sadravati i podatak koji je potreban raunaru da bi izvrio neku instrukciju. ALU vri osnovne aritmetike operacije, logike operacije i uporeivanje, npr. da li se sadraj dva bajta podudara. U ovoj jedinici se zapravo "odrauje glavni posao". Kontrolna jedinica vodi rauna o tome koji bajtovi u memoriji sadre instrukciju koju raunar trenutno obrauje, odreuje koje operacije e ALU izvravati, nalazi informacije u memoriji koje su potrebne za te operacije i prenosi rezultate na odgovarajua memorijska mjesta. Kada je to obavljeno, kontrolna jedinica ide na narednu instrukciju (obino smjetenu na slijedeem memorijskom mjestu) ukoliko instrukcija ne govori raunaru da je slijedea instrukcija smjetena negdje drugo. Kada se poziva na memoriju, data instrukcija moe na razliite naine odrediti odgovarajuu memorijsku adresu.
Osnovna blok ema skladitenja podataka
Unutranja memorija Slui za uvanje informacija neposredno potrebnih u procesu obrade (programi operativnog sistema, programi koji se upravo izvravaju, i podaci potrebni tim programima).
Sastoji se iz niza bitova organizovanih u nizove duine 8 koji se nazivaju bajt.
Bajtovima su dodeljene adrese, a oni se dalje grupiu u nizove fiksne duine (2, 4 ili 8 bajtova), koji se nazivaju registar.
Koriste se i nazivi: operativna memorija, glavna memorija, centralna memorija, To je memorija elektro-magnetne prirode. Veoma je brza, ali je sporija od mikroprocesora. Razlikujemo RAM (Random Access Memory) i ROM (Read Only Memory) Ke-memorija je bra i slui kao posrednik izmeu mikroprocesora i unutranje memorije. Moe se nalaziti unutar samog mikroprocesora ili izvan njega. MPS Unutra nja mem. Ke MPS Unutra nja mem. Ke MPS Unutranja mem. Ke L1 Ke L2 Kod savremenih raunarskih sistema esto je ovako rasporeena ke memorija. Cache memorija na matinoj ploi CPU Slotovi za RAM Cache Prkljuak za el. napajanje Slotovi za: - grafiku karticu - zvunu karticu - modem Prikljuak za tastaturu Pored brzine koja se izraava u MHz, glavna karakteristika memorije je njen kapacitet. Memorija se sastoji iz niza registara:
0 1 2 n-1 n Jedna lokacija se sastoji iz niza elija. elija je fiziki objekat koji moe da registruje jedan bit. {0,1} - bit elija a 1 a 2 a 3 a 4 a 5 a 6 a 7 a 8 - bajt
a i - binarna cifra
Registar duine 8 esto se registar duine 8 naziva bajt Registar duine 16 U registru duine 16 zapisuje se jedna re Registar duine 32 slui za zapis dvostruke rei Najmanja adresibilna lokacija u memoriji je jedan bajt. Stoga se kapacitet memorije najee izraava u bajtima. 1Kb = 1024 bajta 1Mb = 1024Kb 1 bajt ~ 1 slovo ABCD-e 1Gb = 1024Mb ~ 1 znak (karakter) na tastaturi 1Tb = 1024Gb
ROM MEMORIJA (Read only memory) ROM - podaci se jednom upiu i ne mogu se menjati ve se mogu samo oitavati. Vana osobina ROM-a je da kada se iskljui napajanje raunara, ona zadrava podatke upisane u njoj, bez obzira koliko dugo nema napona za napajanje. Mikroprocesor uvek kree od memorijske adrese u ROM memoriji na kojoj je smetan poetak startnog programa. Tu pone njegovo izvravanje, pa onda ve prema upisanom programu poziva i ostale programe koji omoguavaju testiranje ispravnosti pojedinih komponenti raunara (POST Power On Self Test), zatim podeavanje i definisanje tipova prikljuenih elemenata raunara (Setup) i na kraju poziva but (Boot) instrukcije koje zapoinju uitavanje operativnog sistema instaliranog na raunaru. Pored ovih programa u ROM memoriji se nalaze i BIOS programi koji upravljaju raznim hardverskim komponentama u PC raunaru. ROM - u koje su u fabrici prilikom proizvonje, jednom za uvek upisani podaci. PROM - Programmable ROM ipovi koji se proizvode prazni, pa se zatim jednom isprogramiraju i vie se ne mogu obrisati. EPROM - Erasable Programmable ROM ipovi koji su se programirali u posebnim ureajima (EPROM programatorima), ali iji se sadraj mogao obrisati duim izlaganjem jakoj ultravioletnoj svetlosti. EEPROM - Electrically Erasable Programable ROM ipovi kod kojih je mogunost promene podataka jo vie olakana, poto se za brisanje ne koristi ultravioletna svetlost, ve posebno definisani elektrini signali koji se dovode na ip.Ceo proces brisanja i ponovnog programiranja se obavlja bez vaenja ipa sa matine ploe. Drugi naziv za EEPROM memoriju je i fle (flash) memorija. ROM memorija
RAM MEMORIJA (Random-access memory) RAM memoriji se svakom njenom bajtu moe slobodno pristupiti nezavisno od prethodne memorijske lokacije, tako da se u nju podaci mogu upisivati i oitavati.Upisom podatka u neku lokaciju, njen prethodni sadraj se automatski gubi. Druga osobina RAM memorije je da ona podatke koji se u njoj nalaze zadrava (uva) samo dok postoji napajanja na njoj. Zbog ovakvih osobina RAM je veoma pogodna za izvravanje programa i obradu podataka. Prema nainu izrade RAM memorija se deli na dve osnovne vrste: - statiki RAM (SRAM), Memorijski elementi kod statikog RAM-a su napravljeni korienjem flip-flopova, pa zahvaljujui tome, kada se neki podatak upie u njih, on ostaje nepromenjen sve do sledeeg upisa u istu lokaciju ili do iskljuenja napona napajanja. -dinamiki RAM (DRAM), Za razliku od SRAM-a, memorijski elementi kod dinamikog RAM-a su napravljeni od minijaturnih kondenzatora, koji vremenom gube svoje naelektrisanje, pa je neophodno povremeno obnavljanje upisanih podatka. To obnavljanje se obavlja svakih nekoliko milisekundi, a taj proces se naziva osveavanjem.
Radna memorija - RAM RAM memorija uva program sa kojim korisnik trenutno radi.
Tvrdi disk Tvrdi disk (ili hard disk) je ureaj koji pie i ita podatke. Svaki raunar danas ima barem jedan tvrdi disk, na njemu se dre svi podaci, i oni neophodni za pokretanje raunara, npr. operativni sistem, te on ustvari omoguava da se zapamte podatci i poslije gaenja istog. Sam hard disk je izumljen oko 1950-tih godina, kapaciteta od samo nekoliko megabajta, a danas su doli do mnogo veih brojki, stotine gigabajta, ak na nekim i u terabajtima.
Tvrdi disk se sastoji od 5 glavnih dijelova, a to su: Magnetna ploa Glava za itanje/pisanje Pobuivaka kazaljka (aktuatorska ruka) Pobuiva (aktuator) Osovina
Eelektroniki dio kontrolie itanje i pisanje podataka, dok motor okree ploe. Magnetna ploa je skoro najbitniji dio, i taj dio se okree, danas najee brzine su 5400, 7200 i vie rpm dok se kazaljka (ili ruka aktuatora) kree po ploi koja je izuzetno precizna i lagana, a uz to i brza. Budui da je po osnovnoj konstrukciji tvrdi disk "oigledno" analogni ureaj, to bi se i moda (pogreno) moglo zakljuiti. Meutim, sutina pojma tvrdog diska i njegovog rada je u tome da je to DIGITALNI ureaj.
Ostali memorijsku ureaji Flopi disk (engl. floppy Disk Drive, FDD) je ureaj za skladitenje podataka koji predstalja prenosivi medij. Podaci se mogu upisivati itati i po potrebi brisati. Zbog malog kapaciteta se sve vie izbacuje iz upotrebe.
CD je skraenica za Compact Disc ili kompaktni disk koji koristi optiki zapis za snimanje podataka. CD je prenosivi medij na koji se podaci obino mogu samo upisivati, ali postoji i CD-RV verzija koja omoguuje prepisivanje, odnosno daje mogunost brisanja sauvanih podataka.
DVD je skraenica od Digital Versatile Disc. Poput CD-a koristi tehnologiju optikog zapisa ali posjeduje puno vei kapacitet.
Blu-ray Disc je pored HD-DVDa nasljednik DVDa. Posjeduje veliki kapacitet, koji se moe mjeriti sa manjim Hard diskovima. Disk promera 12 cm obuhvata sa jednim slojem do 27 GB (25,1 GB), a s dva sloja do 54 GB (50 GB) podataka. Alternativni izvori spominju kao bruto kapacitet 23,3 GB (21,7 GB). TDK je predstavio i etveroslojnu verziju Blu-ray Disca koja bi na jednoj strani trebala moi skladititi oko 100 GB.
USB flash stick ili jednostavno flash stick je memorijski ureaj koji u sebi ima flash memoriju. USB flash stick koristi USB 2.0 interfejs za komunikaciju sa raunarom koji je veoma praktian jer ne zahtijeva nikakve dodatne drajvere za rad (za WindowsXP i novije). Trenutno se komercijalno dostupnih ureaja kapaciteti memorije kreu oko 64 gigabajta. USB flash ureaj je jedino aktivan kada je ukljuen u USB port koji joj i obezbjeuje napajanje strujom.
Kako funkcionie sve to?
KAKO RADI RAM MEMORIJA? -ipset podrava procesor i poseduje nekoliko kontrolera za kontrolu protoka informacija izmeu procesora i ostalih komponenti. -Memorijski kontroler je deo ipseta i omoguava protok informacija memorija-procesor. -Magistrala (Bus) je linija kojom putuju podaci. Sastoji se od paralelnih ica povezujui procesor, memoriju i dr ureaje. Arhitektura magistrale odreuje brzinu i koliinu podataka koja moe da se prenese kroz matinu plou. Memorijska magistrala ide od memorijskog kontrolera do soketa kompjuterske memorije. Noviji sistemi imaju FSB (Front Side Bus) od procesora do memorije i BSB (Back Side Bus) od memorijskog kontrolera do L2 kea (L2 cache-memorija 2. nivoa). Da bi PC primio informaciju procesor alje zahtev memorijskom kontroleru u memoriji i i dobija odgovor kada e informacija biti dostupna. Vreme ovog ciklusa moe da varira u zavisnosti od brzine memorije, magistrale... Sistemski takt iz matine ploe alje signal svim komponentama. Svaki klik takta predstavlja ciklus takta. Takt koji radi na 100 MHz predsavlja 100 miliona ciklusa takta u sekundi. Korienje kontrolera memorije Mnogi ljudi misle da je brzina procesora brzina raunara, ali u osnovi jaa memorija + vie memorije = bri rad raunara. Ako ne postoji dovoljno mesta u RAM-u za sve aktivnosti procesora, raunar mora postaviti tzv. virtuelnu memoriju. Tada procesor rezervie odreenu koliinu memorije sa hard diska da se ponaa kao RAM memorija. Ovaj proces znaajno usporava rad raunara. Procesor pristupa RAM-u za 200 ns, a hard disku za 12,000,000 ns. Sa tehnikog aspekta RAM nema uticaja na brzinu rada procesora, ali ...!!! Procesor trai instrukcije koje su sauvane u RAM-u. Ukoliko ih tamo nema moree biti preneeni u RAM sa HD, CD ... (dobro poznato LOADING...). Znai vea koliina RAM memorije omoguava mnogo vie instrukcija u RAM- u to znai da vei programi mogu biti uitani "u komadu". Ako npr. imamo 512 MB Ram-a, a programi koji rade u pozadini koriste 700 MB, raunar e postaviti virtuelnu memoriju, usporiti sistem... Problem je reen sa 1 GB RAM memorije. KAKO RADI HD MEMORIJA? Pod geometrijom HD podrazumeva se fizika organizacija prostora koji slui za smetanje podataka. Geometrija HD se odreuje u fabrici, procesom poznatijim kao formatiranje niskog nivoa (low level format, LLF). Svaka ploa na kojoj se smetaju podaci deli se na staze (track). Po obliku, jedna staza je krunica i predstavlja deo ploe koji glava moe proitati bez pomeranja. Svaka staza je izdeljena na sektore. U sektorima se uvaju podaci. Veliina sektora se izraava u bajtovima i u tom pogledu su svi sektori jednaki. Podacima se moe pristupiti tako to se zadaju redni broj staze i redni broj sektora u kojima se nalaze. Treba pomenuti da je sektor ujedno i najmanja koliina podataka koju HD moe zasebno da proita odnosno upie. Poto prosean HD ima najmanje jednu plou sa dve strane koje se koriste za smetanje podataka, za odreivanje pozicije se koristi tzv. CHS adresa. CHS (Cylinder, Head, Sector) adresa se sastoji od rednog broja cilindra, rednog broja glave i rednog broja sektora kojem treba pristupiti. Cilindar predstavlja skup staza koje su podjednako udaljene od centra ploe. Kako bi se znalo o kojoj povrini se radi, koristi se i redni broj glave.
Adresiranje na HD Kako bi HD znao gde treba da pie odnosno odakle treba da ita, od raunara mora dobiti adresu sektora. Dananji kontroleri, bez obzira na to da li su izraeni po IDE/ATA ili SCSI standardu, koriste nain adresiranja poznatiji kao LBA (Logical Block Addressing) koji potpuno ignorie geometriju HD. Naime, svaki sektor ima svoj redni broj i podacima se pristupa zadavanjem rednog broja sektora u koji podatak treba da se upie odnosno iz kojeg treba da se proita. SCSI (Small Computer System Interface) kontroleri odavno koriste ovaj metod, ali je kod IDE/ATA (Integrated Device Electronics/AT Attachment) kontrolera adresiranje svojevremeno bilo veliki problem. Sve je bilo u redu dok su hard diskovi koristili jednostavnu geometriju. U BIOS raunara se upisivao broj cilindara, glava i sektora po stazi i adresa je imala oblik koji se zove CHS (Cylinder, Head, Sector). Cilindar je skup staza na svim ploama koje se nalaze na istom odstojanju od osovine hard diska, dok je broj glava zavisio od broja ploa, tanije od broja povrina na ploama koje su se koristile za smetanje. Kada je zonska geometrija ula u primenu, bilo je nezgodno zadavati i broj zone kao deo adrese. Zbog ovoga su BIOS-u raunara podmetani lani podaci o broju cilindara, glava i sektora po stazi. Na ovaj nain je prevazien problem adresiranja u zonskoj geometriji jer je proizvod lanih vrednosti odgovarao realnom broju sektora, dok je HD odreivao stvarnu adresu. Primenom LBA adresiranja u IDE/ATA kontrolerima ovo komplikovano prevoenje adresa je prevazieno. Takoe, LBA adresiranje je omoguilo lake poveanje dozvoljenog kapaciteta diska, to je u vie navrata bio problem s IDE/ATA kontrolerima. http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=3owqvmMf6No Virtuelna memorija U raunarstvu, virtuelna memorija je tehnika upravljanja memorijom koja se implementira koristei i hardver i softver. Ona mapira memorijske adrese koje koristi program, nazivaju se virtuelne adrese, u fizike adrese u memoriji raunara. Procesi ili taskovi glavnu memoriju vide kako neprekidni adresni prostor ili kako kolekciju neprekidnih segmenata. Operativni sistem upravlja virtuelnim adresnim prostorima i dodeljuje stvarnu memoriju virtuelnoj memoriji. Adresa za prevoenje hardvera u CPU, obino se pominje kao jedinica za upravljanje memorijom ili MMU, automatski prevodi virtuelne adrese u fizike adrese. Organizacija virtuelne memorije Virtuelna memorija kombinuje aktivni RAM i neaktivnu memoriju na DASD-u za formiranje velikog opsega neprekidnih adresa. Translacija adrese Translacija adrese kod virtuelne memorije Korienje asocijativno - mapiranog TLB Brzina, veliina i cena Idealna memorija treba da bude brza, velika i jeftina. Iz prethodnih razmatranja je jasno da se veoma brza memorija moe implementirati pomou SRAM ipova. Ali, zbog cene je nepraktino da se velika memorija gradi korienjem SRAM ipova. Alternativa je korienje dinamikih DRAM ipova, sa jednostavnijim osnovnim elijama, sa manjom cenom i manjom brzinom. Veoma veliki diskovi su dostupni po povoljnoj ceni, i ovi se u veoma velikoj meri koriste u raunarima. Meutim, oni su mnogo sporiji od poluprovodnikih memorija.