Rudolf Steiner

Osnove
tajne znanosti
SADRAJ
Predgovor od esnaestog do dvadesetog izdanja
Predgovor izdanjima od sedmog do petnaestog
Predgovor etvrtom izdanju
Predgovor prvome izdanju
Obiljeje tajne znanosti
Bit ovjeanstva
San i smrt
Razvoj svijeta i ovjek
2
8
9
14
21
35
55
95
O spoznaji viih svjetova
Sadanjost i budunost razvoja svijeta i ovjeanstva
Pojedinosti iz podruja duhovne znanosti
Astralni svijet
O ovjekovu ivotu nakon smrti...
Tijek ovjekova ivota
Via podruja duhovnog svijeta
lanovi ovjekova bia
Snovito stanje
O stjecanju nadosjetilnih spoznaja
Promatranje osobitih zbbivanja i bia duhovnoga svijeta
Posebne primjedbe
213
283
300
302
303
305
307
308
308
309
310
311
Predgovor od esnaestog do dvadesetog izdanja
Danas, petnaest godina nakon to se prvi put
pojavila ova knjiga, mislim da pred javnosti mogu
poneto rei o duevnom ugoaju u kojemu je nastala.
Moj je prvotan plan bio da bitni sadraj ove knjige
dodam kao posljednje poglavlje svojoj ve mnogo prije
objavljenoj knjizi "Teozofija". No, to nije bilo mogue.
Naime, taj se sadraj u vrijeme dok sam radio na
"Teozofiji" u meni nije zaokruio onako kao to se
zaokrui o sadraj "Teozofije". U svoj im s am
i magi naci j ama i mao pred duom duhovnu bit
pojedinanoga ovjeka koju sam mogao prikazati, ali
u ono se vrijeme preda mnom j o ni su nalazile i
kozmike veze koje je trebalo iznijeti u "Osnovama tajne
znanosti".
One su postojale pojedinano, ali ne i kao cjelovita
slika.
Stoga sam odluio da se 'Teozofija" pojavi s onim
sadrajem koji sam smatrao bitnim u ivotu pojedinog
ovjeka te da u potpunome miru nastavim raditi na
"Osnovama tajne znanosti".
S obzirom na svoje tadanje duevno raspoloenje,
smatrao sam da sadraj ove knjige t reba iznijeti
mislima koje su nastavak i daljnji stupanj razvoja misli
primjenjivanih u prirodnoj znanosti . U ponovno
objavljenom "Predgovoru prvome izdanju" j asno se vidi
koliko sam se, u svemu to sam tada pisao o duhovnoj
spoznaji, duboko osjeao odgovornim pred prirodnom
znanosti.
Takvim se mislima, meutim, ne moe izraziti nain
kojim se duhovni svijet objavljuje duhovnom gledanju.
Jer, takvu objavu puka misao ne moe primiti. Tko je
bit takve objave doivio, zna da se mislima obine
svijesti mogu izraziti samo osjetilni opaaji, ali ne i
oni duhovni.
Sadraje onoga to se duhovno gleda mogue je
prikazati jedino slikama (imaginacijama) u kojima
progovaraju inspiracije koje potjeu od intuitivno
doivljene duhovne biti. (O biti imaginacije, inspiracije
i intuicije nalazi se sve to je potrebno u samoj "Tajnoj
znanosti" i u mojoj knjizi "Kako se stjeu spoznaje viih
svjetova?")
No, onaj tko opisuje imaginacije iz duhovnog svijeta
ne moe ih u dananje vrijeme samo tako izloiti. Time
bi prikazao neto to bi kao sasvim drukiji sadraj
svijesti bilo bez ikakve veze s naim suvremenim
sadrajem spoznaje. On mora suvremenu svijest
ispuniti onim to moe spoznati druga svijest koja
gleda u duhovni svijet. Tada e duhovni svijet biti
sadraj njegova izlaganja; a taj se sadraj u koji ulazi
duhovni svijet javlja u obliku misli. Time postaje
potpuno razumljiv obinoj svijesti koja misli na
dananji nain, ali koja j o ne gleda u duhovni svijet.
Ta razumljivost izostaje jedino ako joj sam ovjek
postavlja prepreke, odnosno ako usvoji predrasude
koje su u nae vrijeme nastale pogreno shvaenom
postavkom o "granicama spoznaje".
U duhovnome je spoznavanju sve uronjeno u
intimno duevno doivljavanje. I to ne samo duhovno
shvaanje ve i razumijevanje to ga obina, nevidovita
svijest ima za dostignua vidovitih.
Tu prisnost ne moe ni naslutiti tko diletantski
govori, kako onaj t ko mi sl i da razumi j e to
razumijevanje sebi samo sugerira.
No, istina i zabluda, koje u fizikome svijetu dolaze
do izraaja samo u pojmovima, u duhovnom su svijetu
doivljaji.
Onome tko se u svojemu miljenju makar potiho
priklanja tvrdnji da obina svijest, koja jo nije postala
vidovita zbog svojih granica, ne moe dokuiti ono to
se duhovno gleda, tome ovo miljenje poput tamnog
oblaka onemoguuje razumijevanje i on zaista ne moe
razumjeti.
No, nepristranoj, nevidovitoj svijesti je to to je u duhu
vieno sasvim razumljivo kada vidjelac tome dade
misaoni oblik. To je razumljivo kao to je gotova slika
razumljiva i onome tko ne slika. Razumijevanje
duhovnoga svijeta ne temelji se na umj etniko-
-osjeajnom doivljavanju kao kod umj etnikog
djela, nego na posve misaonoj djelatnosti kao to je
to sluaj kod spoznaje prirode.
Kako bi razumijevanje zaista bilo mogue, vidoviti
mora sadraj koji iznosi ispravno uobliiti u misli, a
da one pritom ne izgube svoje imaginativno obiljeje.
Sve mi je to bilo pred duom dok sam razraivao
svoje "Osnove tajne znanosti".
Godine 1909. osjetio sam da uz ove pretpostavke
mogu napisati knjigu u kojoj e se s j edne strane
sadraj mojega duhovnoga gledanja pojaviti u izvjesnoj,
ali za poetak dovoljnoj mjeri uoblien u misli: a s
druge e strane taj sadraj biti razumljiv svakom
ovjeku koji svojem razumijevanju ne stavlja prepreke.
Danas mogu rei da mi se tada (1909.) objavljivanje
ove knjige inilo smionim pothvatom j er sam znao da
tu potrebnu nepristranost ne mogu smoi upravo oni
koji se bave prirodnom znanou, a ni oni mnogobrojni
ljudi ije miljenje o njoj ovisi.
No, pred mojom je duom uporno stajala injenica
da su u vrijeme kada se svijest ovjeanstva najvie
udaljila od duhovnoga svijeta takva priopenja bila
ujedno u najveoj mjeri i potrebna. Raunao sam s
time da ima ljudi koji pomanjkanje svake duhovnosti
osjeaju tako velikom ivotnom preprekom da s
dubokom enjom prihvaaju priopenja iz duhovnog
svijeta.
Godine koje su slijedile u potpunosti su to potvrdile.
"Teozofija" i "Osnove tajne znanosti" knjige su koje su
itatelji, spremni udubi t i se u t ako zahtj evnu
stilizaciju, dobro prihvatili.
Sasvim svjesno nisam dao "popularni" prikaz nego
takav koji zahtijeva pravi misaoni napor da bi se ulo
u njegov sadraj. Time sam svojim knjigama dao takvo
obiljeje da ve njihovo itanje predstavlja poetak
duhovnog kolovanja. Miran, sabran misaoni napor
koji je pri tom itanju potreban jaa, naime, ivotne
snage i ini ih sposobnima da se priblie duhovnome
svijetu.
Sm naslov knjige "Osnove tajne znanosti" izazvao
je mnoge nesporazume. Bilo je primjedbi da ono to
hoe biti "znanost" ne smije biti "tajna". Kako je
nerazborit bio taj prigovor. Kao da bi tko objavljujui
odreeni sadraj htio drati ga u tajnosti. Cijela knjiga
pokazuje da u njoj ne postoji nita to bi se moglo
smatrati "tajnim". Njezinu je sadraju tovie dan takav
oblik da bude razumljiv kao bilo koje podruj e
"znanosti". Upotreba rijei "prirodna znanost" pokazuje
takoer da je rije o znanosti koja prouava "prirodu".
Tajna je znanost pak znanost o onomu to je "tajno"
utoliko to se ne moe opaati u prirodi, a prema emu
se dua orijentira kada svoju nutrinu usmjeri duhu.
"Duhovna znanost " s upr ot nos t j e "prirodnoj
znanosti".
Moje su gledanje duhovnog svijeta mnogi uvijek
i znova doeki val i pr i mj edbama da j e rije o
izmijenjenim reprodukcijama onih predodbi koje su
ljudi o duhovnom svijetu imali u minulim vremenima.
Smatrali su da takvu objavu puka misao ne moe
primiti. Govorilo se kako sam kojeta proi tao,
pohranio u podsvijest, a zatim opisivao vjerujui kako
je rije o vlastitu vienju. Mislilo se kako sam svoje
prikaze vjerojatno crpio iz gnostikih uenja, iz drevnih
istonjakih mudrosnih djela.
Takve tvrdnje dokazuju posvemanju povrnost
miljenja.
Potpuno sam svjestan da su moje spoznaje duha
rezultati vlastitoga gledanja. Uvijek sam se za sve
pojedinosti, kao i za velike cjeline strogo preispitivao
prati li svaki korak u daljnjem vidovitom istraivanju
krajnje razborita svijest. Kao to kod matematiara
j edna misao slijedi iz druge, a da pritom nesvjesnost i
autosugestivnost nemaju nikakva udjela, tako i u
duhovnom gledanju jedna objektivna imaginacija mora
proizlaziti iz druge, a da pritom u dui ne ivi nita
drugo doli duhovni sadraj j asne, razborite svijesti.
Kako bi se o nekoj imaginaciji znalo da ona nije
samo subj ektivna slika nego izraz objektivnoga
duhovnog sadraja, potrebno je zdravo unutarnj e
doivljavanje. Ono se postie na duhovno-duevni
nain, kao to se uz pretpostavku zdrave tjelesne
organizacije u osjetilnome svijetu objektivni opaaji
j asno razlikuju od privida.
Tako su preda mnom stajali rezultati mojega
duhovnog gledanja. U poetku su to bile bezimene
"slike".
Da bih te slike mogao ljudima priopiti, trebalo ih
je uobliiti u rijei. Zatim sam u prijanjim prikazima
duhovnoga traio takve rijei kako bi h ono j o
bezimeno mogao izraziti rijeju. Te sam rijei slobodno
upotrebljavao, tako da gotovo nijednu od njih nisam
upotrijebio u onom znaenju koje je prvobitno imala. Ja
sam, meutim, traio takve mogunosti izraza uvijek
tek poto bih shvatio sadraj nadosjetilnog gledanja.
Pri svom vidovitom istraivanju utemeljenom na
stanju svijesti koje sam netom opisao iskljuivao sam
sve to sam prije proitao.
U mojim su izrazima zatim pronali tragove starijih
predodbi. Drali su se ti h izraza, a da se ni su
udubljivali u njihov sadraj . Kada bih govorio o
"lotosovim cvjetovima" u ovjekovu astralnom tijelu,
bio je to dokaz da ponavljam indijska uenja u kojima
postoji taj izraz. A kada bi h samo progovorio o
"astralnom tijelu", tada bi se to smatralo posljedicom
itanja srednjovjekovnih tekstova. Kada bi h pak
upotrijebio izraze: Angeloi, archangeloi itd., smatrali
su to obnavljanjem predodbi kranske gnoze.Uvijek
su me iznova suoavali s miljenjem koje se kretalo
sasvim na povrini.
Povodom novog izdanja knjige "Osnove tajne
znanosti" htio sam ukazati i na ovu injenicu. Ta knjiga
sadri osnove antropozofije kao cjeline. Stoga e ova
knjiga biti izloena nesporazumima kojima je izloena
i antropozofija.
Od vremena kada su se u mojoj dui imaginacije
koje donosi ova knjiga slile u cjelovitu sliku, bez
prestanka sam nastavio s vidovitim istraivanjem
ovjeka, povijesnog razvoja ovjeanstva, kozmosa itd.
te sam dolazio do uvijek novih rezultata. No, osnove
koje sam prije 15 godina dao u "Tajnoj znanosti" za
mene nisu niime poljuljane. Sve to sam otad mogao
rei, ako se u ovoj knjizi pojavi na pravome mjestu,
djeluje kao daljnja razrada nekadanje skice.
Goetheanum, 10. sijenja 1925.
Rudolf Steiner
Predgovor izdanjima od sedmog do petnaestog
Za ovo novo izdanje mojih "Osnova tajne znanosti"
prvi sam odlomak "Obiljeje tajne znanosti" gotovo
sasvim iznova oblikovao. Mislim da e time biti manje
povoda za nesporazume koji su nastali u vezi s ranijom
verzijom ovog odlomka. S mnogih sam strana uo:
druge znanosti pruaju dokaze, dok tajna znanost
samo ustanovljuje ovo ili ono. Takva je predrasuda
prirodna jer se dokazi nadosjetilne spoznaje ne nameu
kao oni osjetilne stvarnosti. A to da je samo rije o
predrasudi htio sam j asnij e nego u pret hodni m
izdanjima pokazati preradom novog odlomka ove
knjige. - U drugim sam dijelovima knjige dopunama
sadraja nastojao jasnije razraditi svoja izlaganja.
Tijekom cijele knjige sam se zbog dotjerivanja sadraja
trudio unijeti izmjene koje su mi se u opetovanom
proivljavanju sadraja uinile nunima.
Berlin, svibanj 1920.
Rudolf Steiner
Predgovor etvrtom izdanju
Tko hoe iznositi duhovno-znanstvene rezultate
kakvi su izloeni u ovoj knjizi, mora imati na umu da
se danas u najirim krugovima takvi rezultati smatraju
neim nemoguim. Jer, u daljnjem je tekstu ipak rije
o stvarima o kojima strogo odreeno miljenje naega
dananjeg vremena tvrdi da "ovjekova inteligencija o
njima uope ne moe prosuivati". Tko poznaje i
prihvaa razloge zbog kojih izvjestan broj ozbiljnih ljudi
podrava ovu nemogunost, trebao bi uvijek iznova
nastojati pokazati na kojim se nesporazumima temelji
vjerovanje da je ovjekovoj spoznaji uskraen prodor
u nadosjetilne svjetove.
Ovdje je rije o dvjema stvarima. Kao prvo, nijedna
ljudska dua, ako dublje razmilja, nee moi trajno
previati injenicu da bi njezina najvanija pitanja koja
se ti u znaenj a i smi sl a ivota, bez pr i s t upa
nadosjetilnim svjetovima, morala ostati bez odgovora.
ovjek se s obzirom na tu injenicu moe teoretski
zavaravati, ali dubine duevnog ivota ne sudjeluju u
tom samozavaravanju. - Tko nee oslukivati te dubine
du e, sasvi m e pri rodno odbij ati i zl aganj a o
nadosjetilnim svjetovima. Ipak ima ljudi, a njihov broj
zaista nije malen, koji se ne mogu ogluiti o zahtjeve
tih dubina. Oni moraju neprekidno kucati na vrata
koja, po milj enj u drugi h, spreavaj u pr i s t up
"neshvatljivome".
Kao drugo, nikako se ne smiju podcjenjivati
razlaganja "strogoga miljenja". Tko se njima bavi, taj
e se ondje gdje ih ozbiljno treba shvatiti u tu ozbiljnost
i uivjeti. Pisac ove knjige ne bi htio da ga se smatra
ovjekom koji olako previa golemi misaoni rad koji je
izvren da bi se odredile granice ljudskoga intelekta.
Taj se misaoni rad ne moe samo tako odbaciti s
nekoliko fraza poput "konvencionalno kolsko znanje"
i slino. Ovakav kakav se u mnogim sluajevima
pojavljuje, izvire iz istinske tenje za spoznajom i iz
pravoga otroumlja. Treba tovie rei da postoje u
neku ruku nepobitni dokazi kako spoznaja koja se
danas s mat r a znanst venom ne moe doprijeti u
nadosjetilne svjetove.
Budui da to priznaje i sam pisac ove knjige,
nekome bi se moglo initi vrlo udnim to se pisac
unato tomu uputa u izlaganja koja se odnose na
duhovni svijet. ini se gotovo sasvim iskljuenim da
bi netko tko u izvjesnome smislu porie spoznatljivost
nadosjetilnih svjetova unato tomu o njima govorio.
Ipak, takvo je ponaanje mogue. A isto je tako i
razumljivo da se takvo ponaanje smatra proturjenim.
Ne uputa se svatko u iskustva koja se stjeu kada se
ovjek nadosjetilnome podruju priblii razumom.
Tada se ispostavlja da dokazi razuma mogu, dodue,
biti nepobitni, a da za stvarnost, unato njihovoj
nepobitnosti, ne moraju biti odluujui. Ovo emo
umjesto teoretskog raspravljanja pokuati objasniti
jednom usporedbom. Pritom treba imati na umu da
usporedbe nemaju mo dokazivanja, to ipak ne
spreava da esto objanjavaju ono to se eli izraziti.
U svakodnevnome ivotu i u obinoj znanosti
ljudska spoznaja zaista nije takva da bi se mogla vinuti
u nadosj etil ne svjetove. Ovo se moe nepobi tno
dokazati; samo to bi taj dokaz za odreenu vrstu
duevnog ivota imao isto takvu vrijednost, kao i onaj
kojim bi se htjelo pokazati da ovjekov vid ne dopire
do sitnih stanica nekoga ivog bia, a niti do sastava
udaljenih nebeskih tijela. Koliko god je tona i dokaziva
tvrdnja da obian vid ne dopire do stanica, toliko je
tona tvrdnja da se obina spoznaja ne moe vinuti u
nadosjetilne svjetove. A ipak dokaz da obian vid mora
zastati pred prouavanjem stanica nita ne govori o
njihovu istraivanju. Zato bi dokaz da obina spoznaja
mora zastati pred nadosjetilnim svjetovima odluivao
o mogunosti njihova istraivanja?
Moemo otprilike naslutiti to netko osjea u vezi
s ovom usporedbom. Kada netko taj rad usporeuje
na ovakav nain, treba se zapitati da li on makar samo
i sluti svu ozbiljnost spomenutog rada. A ipak je pisac
ove knjige tom ozbiljnou ne samo proet nego je i
uvjeren daj e ovaj misaoni rad jedno od najplemenitijih
dostignua ovjeanstva. Nepotrebno je dokazivati da
ljudski vid bez pomagala ne moe doprijeti do stanica;
prijeko j e pot reban duhovni rad da se strogim
miljenjem razvije svijest o prirodi toga miljenja.
Sasvim je razumljivo da onaj tko se predaje takvom
radu ne primjeuje da ga stvarnost moe pobiti. I kao
to u predgovorima ove knjige ne moe biti mjesta za
ul aenj e u neke pri govore (raspravu o neki m
prigovorima) koje su prvome izdanju uputili odreeni
ljudi kojima je nedostajalo svako razumijevanje za
nastojanja ove knjige i koji su pisca napadali svojim
neistinitim tvrdnjama, isto tako treba izriito naglasiti
da samo onaj tko se ogluuje na izloena stajalita
moe u knjizi vidjeti podcjenjivanje ozbiljnoga
znanstvenog, misaonog rada.
ovjekovo se spoznavanje moe ojaati, osnaiti
kao to se moe ojaati oni vid. Samo to su sredstva
za osnaenje spoznaje posve duhovne prirode; to su
unutarnji, posve duevni procesi. Sastoje se u onome
to ova knjiga opisuje kao meditaciju, koncentraciju
(kontemplaciju). Obian duevni ivot vezan je za orue
tijela; osnaeni duevni ivot oslobaa se te ovisnosti.
S nekih dananjih gledita ova tvrdnja mora izgledati
pot puno bes mi s l ena, ona se oito temel j i na
samoobmani . Prema ovakvom miljenju lako je
dokazati kako je "cjelokupan duevni ivot" vezan za
ivani sustav. Takve dokaze moe u potpunosti
razumjeti onaj tko dijeli miljenje ove knjige. On ujedno
razumije ljude koji tvrdnju da postoji bilo kakav
duevni ivot neovisno o tijelu smatraju povrnou.
Razumije ljude koji su vrsto uvjereni da su duevni
doivljaji povezani sa ivanim procesima, ali da
"duhovno-znanstveni diletantizam" tu povezanost ne
uoava.
Izlaganjima ove knjige izvjesne se sasvim razumljive
- navike miljenja tako otro suprotstavljaju da je za
sada est o j o pot puno bezizgledan bilo kakav
sporazum. Treba poeljeti da suvremeni duhovni ivot
vie ne ocrnjuje j edan drukiji nain istraivanja
proglaavajui ga sanjarskim i zanesenjakim zato to
se bitno razlikuje od vlastitoga. - No, s druge je strane
ve sada uoljiva injenica da izvjestan broj ljudi ima
razumijevanja za nadosjetilno istraivanje koje je
opisano i u ovoj knjizi. Oni uviaju da se smisao ivota
ne razotkriva openitim frazama o dui i o sebstvu,
nego samo i sti nski m udublj ivanj em u rezul tate
nadosjetilnog istraivanja. Ne zbog neskromnosti nego
zbog istinskog zadovoljstva pisac ove knjige duboko
osjea pot rebu da se nakon razmj erno kratkog
vremena pojavi i etvrto izdanje.
Neskromno istiem da kao pisac vrlo j asno osjeam
koliko malo i ovo novo izdanje odgovara onomu to bi
to izdanje kao "osnova nadosjetilnog svjetonazora"
ustvari trebalo biti. Za novo sam izdanje j o jednom
sve razradi o, na znaaj ni m sam mj esti ma unio
mnogobrojne dodatke i objanjenja. Ipak sam kao
pisac na mnogim mjestima osjetio kako su gruba
s r eds t va opi si vanj a s pr a m onoga t o otkri va
nadosjetilno istraivanje.
Stoga sam se u knjizi ograniio na jedva neto vie
od jednog naina za stvaranje predodbi o razvoju
Saturna, Sunca i Mjeseca. U novome je izdanju i na
ovome podruju ponovno u kratkim crtama obraeno
j edno vano gledite. Treba t akoer rei da se
nadosjetilni doivljaji toliko razlikuju od svih osjetilnih
da je za njihovo prikazivanje potrebno neprekidno
traenje barem priblino zadovoljavajueg izraza. Tko
je voljan udubiti se u pokuaj opisivanja koji je ovdje
uinjen, uoit e moda da se ono to se nije moglo
izraziti suhoparnom rijeju nastojalo postii nainom
prikazivanja. On je, primjerice, drukiji kod opisivanja
razvoja Saturna, drukiji kod razvoja Mjeseca itd.
Drugi dio novog izdanja u kojemu je rije o "spoznaji
viih svjetova" sadri proirenja i mnoge dopune koje
su se piscu knjige inile vanima. elja je bila da se
jasno prikau unutarnja zbivanja due kojima se ona
oslobaa granica spoznaje zadanih joj u osjetilnom
svijetu, post aj ui na taj nai n s pos obnom za
doivljavanje nadosj etilnog svijeta. Nastojalo se
pokazati da ovaj doivljaj, iako postignut sasvim
unutranjim sredstvima i putovima, ipak nema samo
subjektivno znaenje. Iz ovih izlaganja slijedi da se
unutar due koja prevladava svoja osobna obiljeja,
svoju posebnost, postiu doivljaji koji su j ednaki kod
svih onih koji na ispravan nain upravljaju razvojem
na osnovi svojih subjektivnih doivljaja. Tek kada
"spoznaja viih svjetova" poprimi ovakvo obiljeje, moi
e je se razlikovati od svih doivljaja puke subjektivne
mistike. O takvoj se mistici moe rei da je ona manje
ili vie ipak tek subjektivna stvar mistiara. Ovdje
miljeno duhovno-znanstveno kolovanje due tei,
meutim, za takvim objektivnim doivljajima ija se
istina spoznaje dodue na posve unutarnji nain, a
koji se ipak mogu shvatiti upravo zbog toga j er vrijede
za sve ljude. - I ovo je ponovno toka u kojoj se zbog
dananj eg nai na milj enj a teko moe postii
sporazum.
Na kraju bi pisac knjige htio napomenuti neka i
dobronamjerni itatelji prihvate ova izlaganja kao neto
to ona j esu s obzirom na njihov sadraj. Danas se
esto nastoji pojedinome duhovnom usmjerenju dati
neki stari naziv. Tek time pojedino usmjerenje dobiva
za pojedinca svoju vrijednost. Moe se, meutim,
postaviti pitanje: to dobivaju izlaganja ove knjige time
to ih se oznaava kao "rosenkreuzerska" ili slino?
Bitno je to to se ovdje sredstvima koja su mogua i
primjerena sadanjem duevnom razvoju nastoji oko
uvida u nadosjetilne svjetove i to se s tog stajalita
promatraju zagonetke ljudske sudbine i ljudskoga
postojanja s onu stranu granica roenja i smrti. Nije
bitan naziv neke tenje nego je bitna tenja za istinom.
Katkad su nazivi za svjetonazor opisan u ovoj knjizi
upotrijebljeni s neprijateljskom namjerom. Bez obzira
na to to su prigovori kojima se pisca htjelo najtee
pogoditi i obezvrijediti apsurdni i objektivno neistiniti,
oni se u svojoj neistinitosti istiu time to preziru jednu
potpuno neovisnu tenju za istinom, koju sami ne
prosuuju nego izmiljenu i neutemeljeno preuzetu i
dalje zastupanu ovisnost o pojedinim usmjerenjima
hoe kao uvjerenje nametnuti drugima. Koliko su god
ove rijei bile potrebne s obzirom na razliite napade
na pisca, on nije voljan na ovome mjestu i dalje o tome
raspravljati.
Napisano u lipnju 1913.
Rudolf Steiner
Predgovor prvome izdanju
Tko objavi knjigu kao to je ova, morat e se mirno
suoavati sa svim danas moguim primjedbama. Netko
tko je razmiljao o ovdje navedenim stvarima u skladu
s rezultatima znanstvenog istraivanja mogao bi,
primjerice, poeti itati tekst ove knjige i zakljuiti:
"Iznenaujue je kako su u nae vrijeme sline tvrdnje
uope mogue. Najjednostavniji se prirodo-znanstveni
pojmovi tako zaobilaze da je oito rije o upravo
nepojmljivome nepoznavanj u ak i najosnovnijih
spoznaja. Pisac barata pojmovima kao to je npr.
toplina' poput ovjeka na kojega suvremeni nain
miljenja u fizici nije uope ostavio traga. Svatko tko
poznaje barem najosnovnije postavke ove znanosti
mogao bi mu dokazati da to to on govori ne zavrjeuje
ni naziv diletantizam nego krajnja ignorancija..." Moglo
bi se napisati jo mnogo takvih reenica sa slinim i
sasvim moguim prosudbama ove vrste. Nakon gore
reenog bio bi, meutim, mogu i sljedei zakljuak:
Tko je proitao nekoliko stranica ove knjige, ovisno o
svojoj naravi, sa smijekom ili ljutnjom odloit e je i
rei: "Pravo je udo u to se u dananje vrijeme moe
izroditi pogreno usmjereno miljenje. Ova je izlaganja
najbolje svrstati meu ostala uda s kojima se danas
susreemo". - to bi, meutim, rekao pisac ove knjige
kada bi zaista bio suoen s takvim primjedbama? Ne
bi li morao sa svojega stajalita takvog itatelja
s mat r at i nesposobni m da prosuuj e ili moda
nespremnim da uloi dobru volju kako bi razumno
prosudio? - Na ovo pitanje treba odgovoriti: Ne, pisac
to ne ini ba uvijek. On misli da onaj tko tako
prosuuje moe biti vrlo pametna osoba, moda i
vrstan znanstvenik, netko tko vrlo savjesno donosi
sudove. Pisac se, naime, moe milju unijeti u duu
takve osobe, a i u razloge koji je moda navode na
takav sud. A da bi se objasnilo ono to pisac zaista
kae, potrebno je neto to se esto i njemu samome
ini openito neprikladnim, a to je upravo za ovu
knjigu prijeko potrebno: govoriti o neemu osobnom.
U svakome sluaju, nee biti rije ni o emu to ne bi
bilo u vezi s odlukom da se napie ova knjiga. Sadraj
takve knjige zaista ne bi bio opravdan kada bi imao
samo osobno obiljeje. Ona mora sadravati opise koji
su pristupani svakome ovjeku i moraju, koliko god
je to uope mogue, biti izreeni tako da nisu obojeni
niim osobnim. Osobno obiljeje ne dolazi, dakle, u
obzir. Unato tomu to je pisac imao razumijevanja
za iznesene primjedbe, ipak je ovu knjigu napisao.
Uzmu li se u obzir sve pojedinosti iz kojih se vidi da je
sadraj ove knjige u skl adu sa cijelim napretkom
suvremene znanosti, tada je osobno obiljeje sasvim
suvino. U suprotnom bi kao uvod u knjigu bili
potrebni mnogi svesci. Budui da to u ovom trenutku
nije mogue, pisac misli da je potrebno rei na temelju
kojih se osobnih okolnosti on smatra pozvanim da tu
usklaivanje dri moguim.
Sasvim sigurno ne bih nikada objavio ono to u
ovoj knjizi, primjerice, pie o toplinskim procesima
kada ne bih mogao rei sljedee: prije trideset godina
imao je priliku zavriti studij fizike, studij koji je
obuhvaao razl iita podruj a ove znanost i . Na
podruju toplinskih pojava u sreditu studija tada su
se nalazila tumaenja koja su pripadala u takozvanu
"mehaniku teoriju topline". Ta ga je "mehanika
teorija topline" ak i posebno zanimala. Neprekidno
se bavio studijem povijesnog razvoja razliitih uenja
koja su bila vezana za imena kao to su Jul , Robert
Mayer, Helmholtz, Joule, Clausius itd. Stoga je u
vrijeme svojih studija stekao dovoljnu podlogu, a i
mogunost da slijedi sav napredak na podruj u
fizikalne znanosti o toplini i da ne nalazi nikakve
zapreke kada se pokuava uputiti u sve to na ovome
podruju znanost postie. Kada bi pisac sebi morao
rei da to ne moe, bio bi mu to razlog da ono to je u
knjizi izloio ostane neizreeno i nenapisano. Njegovo
je naelo da na podruju tajne znanosti govori i pie
samo o onome o emu zna po svojemu uvjerenju
dovoljno rei, to o tome govori suvremena znanost.
Time pisac ne eli izrei neto to bi trebao biti opi i
za sve ljude vrijedei zahtjev. Svaki ovjek moe s
pravom osjeati potrebu da iskae ono na to ga navodi
njegova mo rasuivanja, njegov zdravi smisao za
istinu i njegovi osjeaji, i onda kada ne zna to o tome
kae suvremena znanost. Pisac ove knjige eli se,
meutim, pridravati onoga to je gore izrekao. On,
primjerice, ne bi napisao onih nekoliko reenica o
ovjekovu ivanom sustavu i lijezdama koje se nalaze
u ovoj knjizi kada o tome ne bi umio govoriti onako
kako govore suvremeni znanst veni ci . - Unat o
moguem prigovoru da tko na nain ove knjige govori
o "toplini" ne poznaje osnove suvremene fizike, pisac
smatra da je ispravno postupio budui da je zaista
upuen u suvremeno istraivanje; on ne bi tako govorio
kada bi mu to podruje bilo strano. Zna da se razlog
zbog kojega tako govori vrlo lako moe smat rat i
ncskromnou. Ipak je potrebno da se to s obzirom
na ovu knjigu izgovori kako istinski pievi motivi ne
bi bili zamijenjeni sasvim drugim motivima. A ta bi
zamjena mogla biti mnogo gora nego neskromnost.
Mogua je, meutim, jo i prosudba s filozofskog
gledita. Ona bi mogla poprimiti sljedei oblik. ita li
filozof ovu knjigu, zapitat e se: "Zar je pisac prespavao
cj elokupni dananj i teoretsko-spoznajni rad? Zar
nikada nije uo daje ivio neki Kant i da je jednostavno
po njegovu uenju filozofski tako neto nedopustivo?"
U tome bi se smjeru moglo i dalje nastaviti. A moglo
bi se prosudi t i i ovako: "Za filozofa su ovakve
nekritine, naivne, nestrune stvari nepodnoljive i
daljnje bavljenje njima bio bi gubitak vremena." - Iz
spomenutog razloga pi sac bi, unat o mogui m
nesporazumima, ponovno htio iznijeti neto osobno.
Studij Kanta zapoeo je u svojoj esnaestoj godini te
danas misli da moe, s Kantovog gledita, zaista
potpuno objektivno prosuditi sve ono to iznosi u ovoj
knjizi. Imao bi jo j edan razlog da knjigu ne napie
kada ne bi znao to filozofa moe navesti na to da je
smatra naivnom, ako se na nju primijene dananj a
kritika mjerila.
Moe se, meutim, zaista znati kako se ovdje u
Kantovu smislu prekorauju granice mogue spoznaje;
moe se znati kako bi Herbart mislio da je tu rije o
"naivnom realizmu" koji nije uspio razraditi pojmove
itd, itd.; moe se ak znati da bi moderni pragmatizam
Jamesa, Schillera i dr. smatrao kako je prekoraena
mj era "pravi h predodbi " koje "usvaj amo,
primjenjujemo i provjeravamo".
Sve se ovo moe znati, a ipak i upravo zbog toga
smatrati sebe pozvanim da se napie ovo izlaganje.
Pisac ove knjige suoio se s filozofskim pravcima u
svojim dj elima "Spoznaj na teorij a Goetheovog
svjetonazora", "Istina i znanost", "Filozofija slobode",
"Goetheov svjetonazor", "Nazori na ivot i svijet u 19.
stoljeu", "Zagonetke filozofije".
Moglo bi se navesti jo itav niz moguih prosudbi.
Netko je moda proitao i koje ranije pievo djelo kao
to je npr. "Nazori na ivot i svijet u 19. stoljeu" ili
njegov kratki tekst "Haeckel i njegovi protivnici". Tko
je to proitao, mogao bi rei: Sasvim je neshvatljivo
kako jedan te isti ovjek moe pisati ova djela te netom
objavljenu "Teozofiju" i knjigu o kojoj je upravo rije.
Kako se netko moe j edanput toliko zauzeti za
Haeckela, a zatim obara sve ono to kao zdravi
"monizam" slijedi iz njegova istraivanja. Bilo bi
razumljivo da se pisac ovih "Osnova tajne znanosti"
obara na Haeckela "kukom i motikom"; a to to ga je
branio, to mu je ak posvetio djelo "Nazori na ivot i
svijet u 19. stoljeu" tako je nevjerojatno da se jedva
moe i zamisliti. Haeckel bi bio za tu posvetu zahvalio
s "neskrivenom odbojnou" da je znao kako e onaj
tko mu je posvetio svoje djelo jednom pisati neto poput
"Osnova taj ne znanost i ", s njezinim vie nego
nezgrapnim dualizmom. - Autor ove knjige dri da se
Haeckela moe sasvim dobro razumjeti, a da se pritom
ne mora misliti kako ga se razumijeva samo onda kada
se smatra besmislenim sve ono to ne potjee iz samih
Haeckelovih predodbi i pretpostavki. Pisac nadalje
smatra kako se Haeckela ne moe razumjeti ako se na
njega krene "kukom i motikom" nego ako se ima na
umu ono to je postigao u znanosti. Autor ponajmanje
smatra da su Haeckelovi protivnici u pravu kada je
pisao djelo "Haeckel i njegovi protivnici" u kojem brani
velikog prirodoznanstvenog mislioca. A kada autor ove
knjige nadilazi Haeckelove pretpostavke stavljajui uz
njegove samo prirodne, svoje duhovne pretpostavke,
on ti me zai st a ne dijeli miljenje Haeckel ovi h
protivnika. Tko se trudi ispravno gledati injenice, moi
e vidjeti suglasje izmeu sadanjih autorovih djela i
onih ranijih.*
* Takvo je miljenje mogue i nakon ozbiljnog prouavanja
Bergsonove 'kao da' filozofije i "kritike jezika".
____________________________________________________________________________________
Autoru je sasvim razumljiv i prosuditelj koji sasvim
openito i bez daljnjega sadraj ove knjige smatra
izrazom neobuzdane fantastike i nekontroliranom
igrom misli. Ipak je sve to o tome treba rei ve
sadrano u samoj knjizi. Pokazano je koliko razumno
miljenje moe i mora biti kamen kunje iznesenog
sadraj a. Tek tko na izneseni sadraj primij eni
razborito preispitivanje kao to ga primjenjuje na
injenice prirodne znanosti, moi e uvidjeti to kod
takvog ispitivanja govori razum.
Nakon to je toliko toga reeno o osobama koje tu
knjigu odbijaju, poneto treba rei i o onima koji je
prihvaaju. Za njih je ono najbitnije sadrano u prvome
poglavlju koje nosi naziv "Obiljeje tajne znanosti". No,
u vezi s time valja jo poneto rei. Iako se knjiga bavi
istraivanjima nedostupnima razumu koji je vezan za
osjetilni svijet, ipak u njoj nita nije sadrano to ne
bi bilo shvatljivo nepristranome razumu i zdravome
osjeaju za istinu svakoga ovjeka koji je voljan
primijeniti ove udijeljene mu darove. Autor otvoreno
kae: On bi prije svega htio itatelje koji nee slijepo
vjerujui prihvatiti ova izlaganja, nego one koji se trude
da to to im je priopeno ispitaju na osnovi spoznaja
vlastite due i iskustava vlastitoga ivota.* On bi prije
svega htio oprezne itatelje koji prihvaaju samo to
to se moe opravdati logikom. Autor zna da njegova
knjiga ne bi nita vrijedila kada bi bila upuena samo
na slijepo vjerovanje; knjiga vrijedi samo u onoj mjeri
u kojoj se moe opravdati pred bespredrasudni m
razumom. Slijepo vjerovanje moe istinu vrlo lako
zamijeniti za glupost i praznovjerje. Ponetko tko se
lako zadovoljava samim vjerovanjem u "nadosjetilnost"
* Ovdje nije miljeno samo duhovno-znanstveno ispitivanje
nadosjetilnim metodama istraivanja nego prije svega ono
sasvim mogue ispitivanje zdravim, bespredrasudnim
miljenjem i razumom.
________________________________________________________________________________
smatrat e da se u ovoj knjizi od miljenja previe
zahtijeva. Kod ovih priopenja zaista nije rije samo o
tome da se neto priopi nego da opis bude takav da
je primjeren savjesnom razmiljanju na odgovarajuem
podruju ivota. To je podruje na kojem se u stvarnom
ivotu vrlo lako dodiruj u i prije svega vrlo lako
zamj enj uj u naj uzvienij e stvari s nesavj esni m
arlatanstvom i spoznaja s praznovjerjem.
Tko je upoznat s nadosjetilnim istraivanjem,
prilikom itanja knjige uoit e da su se nastojale
sauvati otre granice izmeu onoga to je danas
mogue priopiti s podruja nadosjetime spoznaje i
onoga to e trebati opisati jednom poslije, a moda i
na drukiji nain.
Napisano u prosincu 1909.
Rudolf Steiner
Obiljeje tajne znanosti
Za sadraj ove knjige upotrijebljen je starinski naziv:
"tajna znanost". Ovaj naziv moe biti povodom da se
kod razliitih ljudi dananjeg vremena odmah javljaju
sasvim suprotni osjeaji. Za mnoge je ljude taj naziv
po neemu odbojan; izaziva porugu, saalni smijeak,
moda ak i prezir. ini im se da takav nain miljenja
proizlazi iz dokonog sanjarenja i fantastike, da se iza
" navodne" znanos t i krij e tenj a za obnovom
svakovrsnog praznovjerja, kojeg se s pravom kloni
svatko tko je upoznao "istinsku znanost" i "pravu
tenju za spoznajom". Na druge ovaj naziv djeluje tako
kao da bi im njegov sadraj morao donijeti neto to
se ni na kojem drugom put u ne moe postii, a emu
ih, ovisno o njihovoj naravi, privlai duboka unutarnja
tenja za spoznajom, a moda i profinjena duevna
znatielja. Izmeu ovih tako izrazito suprotnih mnijenja
postoje j o i razliiti meustupnj evi odbijanja ili
prihvaanja onoga to pojedinci zamiljaju kada uju
rije "tajna znanost". - Nema dvojbe da rije "tajna
znanost" ima za neke ljude aroban prizvuk zato to
naoko zadovoljava katkad kobnu i neumjerenu tenju
za otkrivanjem "nepoznatog", tajanstvenog, neeg
nejasnog to se prirodnim putem ne moe stei. Jer,
mnogi l j udi naj dubl j e tenj e svoje du e nee
zadovoljavati onime to se j asno moe spoznati.
Uvjereni su da osim spoznatljivoga mora postojati jo
neto to spoznaji izmie. Ne primjeuju da posebno
odbijaju da svoje najdublje tenje za spoznajom
zadovoljavaju neim poznatim, nego prihvaaju samo
ono to se ne moe spoznati prirodnim nainom
istraivanja. Vano je da onaj tko govori o "tajnoj
znanosti" ima na umu da nesporazumi na koje nailazi
uzrokuju zagovornici takve znanosti koji ne tee za
znanjem nego upravo za onim suprotnim.
Ova se izlaganja obraaju itateljima koji svoju
nepristranost ne gube zbog razliitih okolnosti u kojima
bi pojedina rije mogla izazvati predrasude. Ovdje nee
biti rijei o znanju koje je bilo u kojem smislu "tajno"
i, zahvaljujui posebnoj sklonosti sudbine, dostupno
samo poneki ma. Ovu je upot rebu rijei mogue
ispravno ocijeniti ako pomislimo na ono to je Goethe
imao na umu kada je govorio o "objavljenim tajnama"
svjetskih pojava. Sadrajem nadosjetilne spoznaje
s mat r a se ono to u poj avama ostaj e "taj no",
neobjavljeno, ako se te pojave primaju samo osjetilima
i razumom koji se na njih nadovezuje.* Komu je
znanost samo ono to je dostupno osjetilima i razumu
koji im slui, ne moe, to je samo po sebi razumljivo,
"tajnu znanost" prihvatiti kao znanost. No, takav bi
ovjek, kada bi htio razumjeti samoga sebe, morao
priznati da bilo koju "tajnu znanost" ne odbija zbog
utemel j enog uvi da nego zbog nekog prohtj eva
proizalog iz posve osobnog osjeaja. Da bi se sve to
uvidjelo, potrebno je samo promisliti kako znanost
nastaj e i koje znaenje ima za ovjekov ivot. Bit
nastaj anj a znanosti ne spoznajemo zahvaljujui
predmet u kojim se znanost bavi; spoznajemo je
zahvaljujui djelatnosti due koja proizlazi iz tenje
za znanou. Pozornost treba usmjeriti na ponaanje
due prilikom usvajanja znanosti. Stekne li ovjek
naviku da tu djelatnost izvrava samo onda kada je
____________________________________________________________________________________
* Bilo je sluajeva da je izraz "tajna znanost" - kako ga je autor
ove knjige ve upotrebljavao u prethodnim izdanjima - bio
odbijen upravo iz razloga to znanost ni za koga ne moe biti
neto "tajno". Sve bi bilo u redu da je tako miljeno. No, to nije
tako. Kao to se prirodna znanost ne moe zvati "prirodnom
znanou", tako i autor pod tajnom znanou ne podrazumijeva
neku "tajnu znanost" nego znanost koja se za obine pojave
svijeta pokazuje kao neobjavljena, "tajna". To je, dakle, znanost
o onome to je, iako je "tajno", ipak vidljivo i oito. Ta znanost,
meutim, ne smije biti tajna ni za koga tko spoznaje trai na
putovima koji su njoj primjereni.
rije o osjetilnim pojavama, lako e stvoriti mnijenje
da su osjetilne pojave ono bitno. Pritom se gubi iz vida
da je djelatnost ljudske due bila usmjerena samo na
objavu osjetila. Mogue je, meutim, prevladati ovo
svojevoljno samoograniavanje i bez obzira na poseban
sluaj primjene imati na umu obiljeje znanstvenog
rada. O tome je rije kada se ovdje o spoznaji neosjetilnih
sadraja svijeta govori kao o znanstvenoj spoznaji.
Ljudska.se sposobnost predoavanja eli tako angairati
na ovim sadrajima svijeta kao to se na drugim
podrujima angaira na onim prirodoznanstvenim.
Tajna znanost hoe prirodoznanstveni nain istraivanja
i miljenja, koji se temelje na povezanosti osjetilnih
injenica i njihovog tijeka, odvojiti od te njihove primjene
na osjetilnom planu, ali ih zadrati u njihovoj misaonoj
i drugoj osebujnosti. Ona eli o neosjetilnome govoriti
na isti nai n na koji pri rodna znanost govori o
osjetilnome. I dok prirodna znanost ovim nainom
istraivanja i miljenja zastaje u osjetilnome, tajna
znanost shvaa duevni rad na podruju prirode kao
svojevrsni samoodgoj, a ono to time postie primjenjuje
na neosjetilno podruje. Ona, dodue, ne govori o
osjetilnim pojavama kao takvima, ve o neosjetilnim
pojavama svijeta govori na nain kojim istraiva prirode
govori o osjetilnim pojavama. Od prirodoznanstvenog
postupka zadrava istu duevnu djelatnost, dakle
upravo ono po emu spoznaja prirode tek postaje
spoznajom, stoga se ona moe nazvati znanou.
Tko razmilja o znaenju prirodne znanosti za ljudski
ivot, vidjet e da se to znaenje ne moe iscrpiti
usvajanjem spoznaja o prirodi. Jer, te spoznaje nikada
ne mogu voditi niemu drugom doli doivljavanju
onoga to sama ljudska dua nije. Ono duevno ne
ivi u tome to je ovjek spoznao u prirodi, nego ivi u
procesu spoznavanja. Dua sebe doivljava u svome
bavljenju prirodom. Ono to time ivo usvaja sasvim
je neto drugo nego znanje o samoj prirodi. To je
iskustvo vlastitoga razvoja steenog spoznavanjem
prirode. Ostvareni samorazvoj tajna znanost hoe
primijeniti na podrujima koja nadilaze samu prirodu.
Znanstveni k taj ne znanost i ne porie vrijednost
prirodne znanosti ve je j o vie cijeni negoli sam
pri rodoznanstveni k. Zna da bez strogog nai na
miljenja svojstvenog prirodnoj znanosti nije mogue
utemeljiti nikakvu znanost. No, on takoer zna da ako
se ta st rogost s t ekne prodi ranj em u sm duh
prirodoznanstvenog miljenja, tada se ta snaga due
moe zadrati i za druga podruja.
Javlja se, meutim, neto nad ime se ovjek moe
zamisliti. Predmet promatran u prirodi upravlja u
mnogo veoj mjeri duom negoli neosjetilni sadraj
nadosjetilnog svijeta. U tome promatranju dua mora
u mnogo veoj mjeri na osnovi posve unut arnj i h
poticaja razviti sposobnost da sauva bit znanstvenog
naina razmiljanja. Budui da mnogi ljudi nesvjesno
misle da je jedino slijedei prirodne pojave mogue
sauvati ovu bit, sugeriraju sebi da dua tapka u
praznom prostoru im napusti nit vodilju. Takvi ljudi
nisu ni svjesni svog ponaanja; oni prije svega stvaraju
svoj sud iz zabl uda koje nuno nast aj u ako se
znanstveno miljenje na podruju prirodnih pojava nije
dovoljno uvrstilo, a dua se unato tomu hoe uputiti
u promatranje neosjetilnog podruja svijeta. Samo je
po sebi razumljivo da se pritom naveliko diletantski
naklapa o neosjetilnim sadrajima svijeta. No, ne zato
to te prie u svojoj biti ne mogu imati znanstveno
obiljeje, nego zato to je u pojedinome sluaj u
nedostajao znanstveni samoodgoj koji se postie
promatranjem prirode.
Tko hoe govoriti o tajnoj znanosti, mora u vezi s onim
to je netom reeno budno pripaziti na nekontrolirano
nastajanje i odvijanje misli koje nastaju kada se o
objavljenim tajnama svijeta zakljuuje bez znanstvene
osnove. No, ne bi bilo od koristi kada bi ovdje odmah
na poetku tajnoznanstvenoga izlaganja bilo govora o
svim moguim zabludama koje bi u dui ljudi punih
predrasuda mogle izazvati odbojnost prema svakome
istraivanju ove vrste. Takvi ljudi zbog zaista velikog
broja zabluda zakljuuju kako je cjelokupno nastojanje
neopr avdano. No, kako se kod znans t veni ka i
znanstveno orijentiranih prosuditelja odbacivanje tajne
znanosti najee temelji na dogmatskom pristupu, a
pozivanje na zablude samo - esto nesvjesni - izgovor,
razraunavanje s takvim protivnicima bit e najee
neplodno. Nita ih ne prijei da postavljaju sasvim
opravdane prigovore kako se unaprijed ne moe znati
postoji li kod onoga tko misli da su drugi u zabludi
zaista onaj gore opisani vrsti temelj. Zato onaj tko
tei za tajnom znanou moe jednostavno izlagati ono
to misli da smije rei. Prosuditi koliko je to opravdano
mogu, meutim, samo oni koji se slobodno od svake
dogmatinosti umiju udubi ti u nain kojim pisac
priopava objavljene tajne svjetozbivanja. On e
svakako morati pokazati kako se sadraj njegova
izlaganja odnosi spram ostalih dostignua znanosti i
ivota. Morat e pokazati mogua razmimoilaenja te
potvruje li neposredna vanjska osjetima ivotna
stvarnost njegova zapaanja. Ne bi, meutim, nikada
trebao teiti takvom prikazivanju koje bi umjesto
svojim sadrajem djelovalo snagom pievog umijea
uvjeravanja.
U vezi s tajnoznanstvenim izlaganjem esto se moe
uti prigovor: tajna znanost ne dokazuje to to iznosi
nego samo ustanovljuje pojedine injenice. Oni koji
tako misle nisu shvatili ta izlaganja. Tei se za tim da
se pust i dalje razvijati ono to se u dui razvilo
zahvaljujui znanju o prirodi te da se razvija onako
kako to odgovara vlastitome biu, imajui na umu da
se prilikom ovakvog razvijanja dua suoava s
nadosjetilnim injenicama. Pritom se pretpostavlja da
se svaki itatelj koji se umije udubiti u ove sadraje
nuno suoava s ovim injenicama. U trenutku kada se
stupi na duhovnoznanstveno podruje vidi se razlika
izmeu toga podruja i onog posve prirodoznanstvenoga.
U prirodnoj se znanosti injenice javljaju u podruju
osjetilnog svijeta. Prirodnoznanstveni izlagatelj smatra
duevnu djelatnost neim nebitnim za odvijanje i
meus obnu povezanost osj etilnih inj enica.
Duhovnoznanstveni izlagatelj stavlja djelatnost due u
prvi plan; jer, itatelj otkriva injenice samo ako tu
djelatnost due na ispravan nain uini vlastitom
djelatnou. Do opaaja tih injenica ne dolazi se kao u
prirodnoj znanosti i bez djelatnosti due, ve zahvaljujui
upravo samo toj djelatnosti. Duhovnoznanstvenik
pretpostavlja, dakle, da e itatelj zajedno s njim traiti
injenice. On e u svome izlaganju govoriti o pronalaenju
tih injenica, a u nainu njegova izlaganja nee biti
osobne samovolje nego e vladati onaj znanstveni duh
koji je odgojen na prirodnoj znanosti. Stoga e morati
govoriti o sredstvima pomou kojih se postie gledanje
neosjetilnoga - nadosjetilnoga. - Tko se uput a u
tajnoznanstvene sadraje, ubrzo e uvidjeti da na taj
nain stjee predodbe i ideje koje su mu prije bile
nepoznate. Tako nastaju nove misli i o biti "dokazivanja".
ovjek spoznaje da je na prirodoznanstvenom podruju
"dokazivanje" neto to na izvjestan nain dolazi izvana.
U duhovnoznanstvenome se, meutim, miljenju
djelatnost koju dua u prirodoznanstvenome miljenju
usmjerava na pronalaenje dokaza nalazi ve u samom
traenju injenica. A njih se ne moe pronai ako ve
sam put do njih nije put dokazivanja. Tko zaista ide tim
putem, ve je doivio taj dokaz jer se izvana danim
dokazom nita ne moe postii. Mnogi nesporazumi
nastaj u zato to se ovo obiljeje taj ne znanosti
jednostavno previda.
Cjelokupna tajna znanost mora izvirati iz dviju misli
koje mogu uhvatiti korijen u svakome ovjeku. Za
znanstvenika tajne znanosti kako je ovdje miljen obje
su ove misli izraz injenica koje je mogue doivjeti
koriste li se za to odgovarajua sredstva. Za mnoge
ljude ve su i same ove misli krajnje sporne tvrdnje, o
kojima se mogu voditi duge prepirke, a njihova se
nemogunost moe ak i "dokazati". Obje ove misli
jesu: iza vidljivoga svijeta postoji jedan, osjetilima i za
njih vezano miljenje isprva skriveni svijet, te da je
ovjeku razvojem sposobnosti koje u njemu drijemaju
mogue doprijeti do njega.
Jedni kau, takav skriveni svijet ne postoji. Svijet koji
ovjek opaa svojim osjetilima jedini je. Njegove se
zagonetke mogu razrijeiti iz njega samog. Pa, iako je
ovjek za sada jo daleko od toga da moe odgovoriti
na sva pitanja ivota, ipak e doi vrijeme kada e
osjetilno iskustvo i znanost koja se o njega oslanja na
sve to moi odgovoriti.
Ne moe se tvrditi da iza vidljivoga svijeta ne postoji i
jedan nevidljivi, kau drugi; no, ljudske snage spoznaje
ne mogu prodrijeti u taj svijet jer imaju neprekoraive
granice. Iako potreba "zavjerom" u nevidljivom svijetu
trai utoite, istinska se znanost koja se oslanja na
sigurne injenice ne moe baviti takvim svijetom.
Trea j e skupi na ona koja smat ra svojevrsnom
drskou kada ovjek hoe svojim spoznajnim radom
prodrijeti u podruje u kojemu se mora odrei "znanja"
i zadovoljiti se "vjerom". Ljudi ovoga mnijenja osjeaju
da nije u redu kada slabani ovjek hoe prodrijeti u
svijet koji ustvari pripada samo religioznome ivotu.
Navodi se t akoer da j e svim lj udima mogua
zajednika spoznaja injenica osjetilnoga svijeta, a da
s obzirom na nadosjetilne pojave u obzir moe doi
jedino osobno mnijenje pojedinca te da se o tim
pojavama ne moe govoriti kao o opevrijedeoj
izvjesnosti. Drugi, pak, tvrde tota drugo.
Sasvim je jasno da promatranje vidljivoga svijeta stavlja
ovjeka pred zagonetke koje se nikako ne mogu rijeiti
na osnovi samih injenica toga svijeta. One se na ovaj
nain nee rijeiti ni onda kada znanost bude i dalje
uznapredovala. Jer, vidljive injenice svojim vlastitim
unutarnjim biem jasno upuuju na j edan skriveni
svijet. Tko to ne uvia, zatvara se zagonetkama koje
se posvuda oituju u osjetilnom svijetu. Izvjesne stvari
i pitanja uope ne eli vidjeti, stoga e misliti da se na
sva pitanja moe odgovoriti zahvaljujui osjetilnim
pojavama. Na sva pitanja koja hoe postaviti moe se
zaista odgovoriti injenicama za koje se on nada da e
u budunost i biti otkrivene. To je bez daljnjega
prihvatljivo. No, zato bi netko tko uope ne postavlja
pitanja trebao oekivati odgovore? Tko tei za tajnom
znanou, ne kae nita drugo nego to da su mu takva
pitanja sama po sebi razumljiva te da ih treba priznati
kao opravdani izraz ljudske due. Znanost se ipak ne
moe zatvoriti u granice time to se ovjeku brani da
slobodno pita.
S obzirom na miljenje o grani cama ovjekove
spoznaje, o granicama koje on ne moe prekoraiti i
koje ga prisiljavaju da se zaustavi pred j edni m
nevidljivim svijetom, treba ipak rei: nema uope
sumnje, ovako se shvaenom spoznajom ne moe
prodrijeti u nevidljivi svijet. Tko takvu spoznaju smatra
jedinom moguom, nee doi ni do koje druge spoznaje
nego do one da ovjek ne moe doprijeti do nekoga
mogueg, postojeeg vieg svijeta. Moe se, meutim,
rei i sljedee: moda se moe razviti i drukija
spoznaja, a ta bi odvela ovjeka u nadosjetilni svijet.
Ako se takva spoznaja dri nemoguom, svaka pria o
nadosjetilnom svijetu izgleda sasvim besmislena.
Nepristrano prosuivanje za takvo miljenje ne nalazi
ni kakav drugi razlog nego da j e sl j edbenicima
navedenoga miljenja nepoznata ona druga vrsta
spoznaje. A kako je uope mogue da netko sudi o
neemu o emu kae da mu je nepoznato? Nepristrano
se miljenje mora prikloniti postavci da ovjek treba
govoriti samo o onome to mu je poznato, a da ne treba
nita tvrditi o onome to mu nije poznato. Takvo
miljenje moe govoriti samo o pravu na iznoenje
onoga to je netko iskusio, ali ne i o pravu da smatra
nemoguim neto to netko ne zna ili nee znati.
Nikome se ne moe osporavati pravo da ne mari za
nadosjetilno; ne postoji, meutim, ni jedan pravi razlog
zbog kojega bi se netko mogao smatrati mjerodavnim
ne samo za ono to on sm moe znati nego i za sve
ono to "ovjek openito" ne moe znati.
Nasuprot onima koji ulaenje u nadosjetilni svijet
smatraju drskou, tajna znanost podsjea na to da
je to mogue i da se ovjek ogrijeio o dane mu
sposobnosti ako dopusti da usahnu, umjesto da ih
razvija i da se njima slui.
Tko, meutim, misli da shvaanje nadosjetilnog svijeta
potpuno pri pada osobnome mnijenju i osjeanju,
porie ono to je zajedniko svim ljudskim biima.
Sigurno je da uvid u ove stvari svatko mora nai sm
za sebe; stoji, meutim, i injenica da svi ljudi koji
idu dovoljno daleko ne dolaze u tim stvarima do
razliitog nego do istog uvida. Razliitost postoji samo
tako dugo dok se ljudi najviim istinama ne ele
pribliiti znanstveno osiguranim putom nego osobnom
samovoljom. Samo se po sebi razumije da ispravnost
tajnoznanstvenoga puta moe priznati samo onaj tko
se hoe uivjeti u njegovu osobitost.
Svaki ovjek moe u vrijeme koje je za njega pogodno
pronai put do tajne znanosti, ako u objavljenome
prepoznaje, pretpostavlja ili sluti postojanje jednoga
skrivenog svijeta. Iz svijesti da su snage spoznaje
sposobne za razvoj poinje osjeati da bi mu se skriveni
svijet mogao razotkriti. U ovjeku kojega su ti duevni
doivljaji doveli do tajne znanosti ne budi se samo nada
da e u svojoj tenji za spoznajom nai odgovore na
odreena pitanja nego da e uspjeti nadvladati sve
ono to gui ivot i ini ga slabim. A u nekome je viem
smislu zaista guenje ivota ili ak smrt due kada je
ovjek prisiljen odvratiti se od nadosjetilnoga ili ga
porei. Pod odreenim uvjetima ovjek pada ak u oaj
ako gubi nadu da e mu se objaviti skriveni svijet. Ta
smrt i taj oaj u njihovim najrazliitijim oblicima ujedno
su unutarnji duevni protivnici tajnoznanstvene tenje.
Oni se javljaju kada sahne ovjekova unutarnja snaga.
Da bi je uope zadobio, svu mu snagu ivota treba
privesti izvana. Tada svojim osjetilima opaa stvari,
bia i dogaanja i ralanjuje ih svojim razumom. Oni
mu priinjaju radost i bol; navode ga na djelatnost za
koju je sposoban. To moe trajati izvjesno vrijeme, ali
jednom e morati doi do toke na kojoj e unutarnje
poeti odumirati. Jer, ono to se za ovjeka moe crpsti
iz svijeta, iscrpljuje se. Ovo nije tvrdnja koja potjee iz
osobnog iskustva pojedinca nego je neto to proizlazi
iz nepristranog promatranj a cjelokupnog ljudskog
ivota. A to to spaava od iscrpljivanja je ono skriveno
to prebiva u dubini svih stvari. Presahne li u ovjeku
snaga da se spusti u ove dubine da bi iz njih uzmogao
crpsti uvijek nove snage ivota, nee ga naposljetku
vie ni vanjske stvari poticati na ivot.
Ovo se nipoto ne odnosi samo na pojedinog ovjeka,
na njegov osobni probitak ili tetu. Upravo istinskim
tajnoznanstvenim razmatranjem ovjeku postaje jasno
da su s j edne vie toke gledita dobro i zlo pojedinca
usko povezani sa sreom i nesreom itavoga svijeta.
Postoji put na kojemu ovjek dolazi do uvida da nanosi
tetu itavome svijetu i svim biima ako na ispravan
nain ne razvija svoje snage. Opustoi li ovjek svoj
ivot time to gubi vezu s nadosjetilnim svijetom, u
svojoj nutrini ne razara samo neto to ga propadajui
naposljetku vodi u oaj, nego svojom slabou stvara
prepreku za razvoj cijeloga svijeta u kojemu ivi.
No, ovjek se moe i zavaravati. Moe se predati
uvjerenju da skriveni svijet ne postoji i da je u onome
to je pristupano njegovim osjetilima i njegovom
razumu ve sadrano sve to uope postoji. Taje varka,
meutim, mogua samo za povrinsku, a ne i za
dubinsku svijest. Osjeaji i tenje ne pokoravaju se
toj varci. Oni e uvijek iznova na bilo koji nain eznuti
za skrivenim svijetom. A ako im je taj svijet uskraen,
ovjeka dovode u sumnju, u nesigurnost, pa ak i u
oaj. Spoznaja koja objavljuje skriveno prevladava sve
beznae, svu ivotnu nesigurnost, sav oaj, ukratko
sve ono to oslabljuje ivot inei ga nesposobnim za
toliko potrebno sluenje cjelini svijeta. To je onaj lijepi
plod duhovnoznans t veni h spoznaj a j er one ne
zadovoljavaju samo golu elju za znanjem ve ivotu
podaruju snagu i vrstinu. Izvor iz kojega ove spoznaje
crpe snagu za rad i sigurnost za ivot nepresuan je.
Nitko tko je jednom istinski pristupio ovome izvoru
nee ni ako mu opetovano prilazi od njega otii a da
se na njemu nije okrijepio.
Ima ljudi koji o takvim spoznajama ne ele nita znati
zato to u gore navedenom vide neto nezdravo. S
obzirom na povrinski, izvanjski sloj ivota, ovakvi ljudi
imaju sasvim pravo. Oni nee da se zanemari ono to
ivot prua u takozvanoj realnosti. U odvraanju od
stvarnosti i traenju spasa u jednom skrivenom svijetu
takvi ljudi vide slabost jer taj skriveni svijet smatraju
fantasti ni m i tek zamilj enim. Ako u takvome
duhovnoznanstvenom traenju ovjek ne eli upasti u
sl abost i t l apnj u, mor a pri znat i dj el omi nu
opravdanost takvih primjedbi. Jer, one se temelje na
zdravome prosuivanju koje ne dovodi do itave nego
samo do polovine istine zato to ne prodire u dubinu
stvari nego zastaje na njihovoj povrini. Kada bi tenja
za nadosjetilnom spoznajom slabila ivot i ovjeka
odvraala od prave zbilje, takve bi primjedbe i takvi
prigovori bili dovoljno j aki da ovom duhovnom
usmjerenju oduzmu tlo pod nogama. No, ni s obzirom
na ova mnijenja tajnoznanstvena nastojanja ne bi bila
na pravom putu kada bi se htjela "braniti" u obinom
smislu rijei. Svakom nepristranom ovjeku ona govore
svojim prepoznatljivim vrednotama kad pokau kako
raste i j aa ivotna snaga ako se ovjek u njih uivi na
pravi nain. Takva nastojanja ne vode u zanesenjatvo
i otuenost od svijeta nego osnauju ovjeka iz onih
izvora ivota iz kojih potjee njegovo duhovno-duevno
bie.
Kod neki h se ljudi u njihovim tajnoznanstvenim
nastojanjima javljaju i druge zapreke u razumijevanju.
U naelu je, naime, tono da e se itatelj, udubljujui
se u du evne doivljaje na koje nai l azi u
tajnoznanstvenom izlaganju, pribliiti nadosjetilnim
sadrajima svijeta. U praksi je to ideal koji tek treba
ostvariti. itatelj mora najprije primiti vei broj
priopenja o nadosjetilnim iskustvima koja sm jo
ne doivljava. To ne moe biti drukije, pa e to biti
tako i s ovom knjigom. Autor e opisati ono to misli
da zna o ovjekovu biu, o njegovu ponaanju prilikom
roenja i smrti i u stanju osloboenosti od tijela u
duhovnom svijetu; slijedit e opisi razvoja zemlje i
ovjeanstva. Moglo bi se pomisliti da je ipak rije o
nekim spoznajama u obliku dogmi koje zahtijevaju
vjeru u autoritet. To ipak nije sluaj. Ono to se, naime,
moe znati o nadosjetilnim sadrajima svijeta to ivi u
piscu kao ivi sadraj due; uivi li se ovjek u taj duevni
sadraj, to e uivljavanje u vlastitoj dui pobuditi one
i mpul se koji vode odgovarajuim nadosj eti l ni m
i nj eni cama. itajui o duhovnoznans t veni m
spoznajama drukije se ivi nego itajui o osjetilnim
spoznajama. itaju li se priopenja o osjetilnome svijetu,
ita se o njemu. itaju li se, meutim, ispravno
priopenja o nadosjetilnim injenicama, ovjek se
uivljava u tijek duhovnoga ivota. Primanjem rezultata
prihvaa se ujedno i vlastiti unutarnji put koji njima
vodi. Istina je da itatelj esto u poetku uope ne
primjeuje ono to je time miljeno. Ulazak u duhovni
svijet zamilja se previe slinim nekom doivljaju
osjetilnog svijeta. Ono to se itanjem o tome svijetu
doivljava izgleda previe misaono obojeno. No, pravim
se misaonim usvajanjem ovjek ve nalazi u tom
svijetu, samo mu j o t reba postati j as no da j e
neprimijeeno doivio ono to je mislio da je primio
samo u obliku misaonog sadraja. - Puna j asnoa o
pravoj prirodi toga doivljaja postie se onda ako se u
praksi provodi ono to je kao "put" nadosjetilnim
spoznajama opisano u drugome (posljednjem) dijelu
ove knjige. Moglo bi se pomisliti da je tono ono
suprotno, tj. da prvo treba biti opisan put. No, to nije
sluaj. Onome tko samo radi "vjebe" kako bi uao u
nadosjetilni svijet, a da pritom duevni pogled ne
usmjeri na odreene injenice toga nadosjetilnog
svijeta, tomu taj svijet ostaje neodreeni, zbunjujui
kaos. ovjek se na neki nain ui naivno uivljavati u
taj svijet time to upoznaje izvjesne injenice toga
svijeta. Zatim, prevladavaj ui naivnost, poinj e
razmiljati o tome kako e i sm potpuno svjesno doi
do doivljaja o kojima je prethodno uo. Upoznavanjem
tajnoznanstvenih sadraja ovjek dolazi do uvjerenja
da ipak samo to moe biti siguran put u nadosjetilnu
spoznaju. Shvatit e koliko je neosnovano miljenje
da nadosjetilne spoznaje djeluju sugestivno, u neku
ruku kao dogme. Jer, sadraj se tih spoznaja stjee
takvim duevnim ivotom koji tom sadraju oduzima
svaku mo sugestije, dajui ovjeku tek mogunost
da drugome govori istim nainom na koji njemu govore
sve istine koje se obraaj u njegovu razbori tom
prosuivanju. To to netko isprva ne primjeuje da
ivi u duhovnome svijetu nije uzrokovano nerazboritim,
sugestijom nametnutim primanjem, nego finoom i
neuobiajenou onoga to je ovjek doivio prilikom
itanja. - Prvim primanjem priopenja danom u prvome
dijelu ove knjige ovjek postaje suspoznavateljem
nadosj eti l noga svijeta; pr akt i ni m izvoenj em
duevnih djelatnosti koje su navedene u drugome
dijelu knjige ovjek postaje samostalni spoznavatelj
toga svijeta.
S obzirom na duh i istinski smisao, ni j edan pravi
znanstvenik nee moi vidjeti proturjenost izmeu
svoje znanosti utemeljene na injenicama osjetilnoga
svijeta i naina na koji se istrauje nadosjetilni svijet.
Taj se znanstvenik slui odreenim sredstvima i
metodama. Sredstva dobiva preradom onoga to mu
daje "priroda". I nadosj etil na se spoznaja slui
odreenim sredstvom. To je sredstvo sm ovjek. A i
to se sredstvo za duhovno istraivanje mora pripremiti.
Sposobnost i snage koje mu priroda u poetku daje
bez njega se mogu preobraziti u vie sposobnosti i
snage. Time ovjek moe sm sebe ui ni t i
instrumentom istraivanja nadosjetilnog svijeta.
Bit ovjeanstva
Kod promatranja ovjeka sa stajalita nadosjetilne
spoznaje na snagu stupa ono to openito vrijedi za
ovaj nain spoznavanja. To se promatranje temelji na
priznavanju "objavljene tajne" u vlastitom ljudskom
biu. Osjetima i razumu koji se na njih oslanja
dostupan je samo dio onoga to se nadosjetilnom
spoznajom otkriva o ovjekovom biu - naime, fiziko
tijelo. Da bi se rasvijetlio taj pojam fizikoga tijela,
potrebno je prije svega pozornost usmjeriti na pojavu
koja je kao velika zagonetka rasprostrta nad cijelim
ivotom: na smrt i u vezi s time na takozvano mineralno
carstvo, neivu prirodu koja stalno u sebi nosi smrt.
Time je ukazano na injenice koje se u potpunosti
mogu objasniti samo nadosjetilnom spoznajom, a
kojima treba posvetiti znatan dio ove knjige. Ovdje
emo, meutim, radi orijentacije, razmotriti samo
nekoliko predodbi.
Unutar vidljivoga svijeta ljudsko fiziko tijelo jest
ono u emu je ovjek j ednak mineralnome svijetu.
Fizikim se tijelom, meutim, ne moe smatrati ono
to ovjeka razlikuje od minerala. Za nepristrano je
promatranje prije svega vana injenica da smrt, poto
je nastupila, razotkriva od ljudskoga bia ono to je
istovrsno s mineralnim svijetom. Na le se moe gledati
kao na onaj ovjekov dio koji je nakon smrti podloan
procesima koji postoje u mineralnom svijetu. Moe se
naglasiti injenica da su u ovom dijelu ljudskoga bia,
u leu, djelatne iste tvari i snage kao i u mineralnom
carstvu; potrebno je, meutim, isto tako jasno naglasiti
da se smru ovo fiziko tijelo poinje raspadati. No,
isto je tako opravdano i rei: nema sumnje, u ovjekovu
fizikom tijelu djelatne su iste tvari i snage kao i u
mineralu; njihova je djelatnost, meutim, za ivota
posveena jednoj vioj slubi. One poinju djelovati
jednako kao mineralni svijet tek poto je nastupila
smrt. Tada nastupaju onako kako moraju nastupiti s
obzirom na svoje vlastito bie - nastupaju, naime, kao
snage razaranja fizike tjelesnosti.
U ovjeku, dakle, treba otro razluiti ono oigledno
od onoga skrivenog. Jer, za ivota ono skriveno mora
u fizikom tijelu voditi neprekidnu borbu sa snagama
i tvarima mineralnog svijeta. Prestane li ta borba, na
snagu stupa mineralno djelovanje. - Time nastaje
trenutak kada treba nastupiti znanost o nadosjetilnom
koja treba potraiti ono to vodi spomenutu borbu. A
to je osjetilima skriveno i dostupno je tek nadosjetilnom
promatranju. O tome kako ovjek moe postii da mu
ono "skriveno" postane tako oigledno kao to su
obinome oku oigledne osjetilne pojave, bit e govora
u daljnjem dijelu ove knjige. Ovdje, meutim, slijede
opisi onoga to se otkriva nadosjetilnom promatranju.
Ve je bilo reeno da priopenja o putu kojim se
postie j edno vie gledanje ovjeku mogu biti od
vrijednosti samo ako je najprije kroz izlaganja upoznao
ono to se otkriva nadosjetilnim istraivanjem. Jer,
na ovome se podruju moe razumjeti i ono to j o
nismo vidjeli. Dobar put do gledanja je, tovie, onaj
koji polazi od razumijevanja.
Iako je ono skriveno to u fizikom tijelu vodi borbu
protiv raspadanj a dostupno samo nadosj etilnom
gledanju, ipak je njegovo djelovanje j asno uoljivo
prosuivanju makar je ono bilo ogranieno na vidljivi
svijet. Ta se djelovanja oituju u obliku u kojemu su
za ivota sastavljene tvari i snage fizikoga tijela. Kad
nastupi smrt, taj oblik malo-pomalo nestaje, a fiziko
tijelo postaj e dio ostal og mi ner al nog svi j eta.
Nadosjetilno gledanje moe, meutim, promatrati kao
samostalni element ljudskoga bia ono to za vrijeme
ivota spreava fizike tvari i snage da idu svojim
tijekom i da razaraju fiziko tijelo. Taj se samostalni
dio zove "etersko tijelo" ili "ivotno tijelo". - Da ne bi
odmah u poetku nastal i nesporazumi, treba, s
obzirom na naziv ovog drugog dijela ovjekova bia, u
obzir uzeti dvije st vari . Rije "eter" ovdje j e
upotrijebljena u drukijem smislu nego to je to sluaj
u suvremenoj fizici. Ona, primjerice, oznaava nosioca
svjetla. Ovdje e, meutim, rije biti ograniena u
prethodno spomenutom smislu. Bit e primijenjena
za ono to je dost upno viem gledanju, a to je
osjetilnome promatranju prepoznatijivo samo po svome
djelovanju, naime po tome to mineralnim stvarima i
snagama koje postoje u fizikome tijelu daje oblik i
lik. Ne treba pogreno shvatiti ni rije "tijelo". Da bi se
oznaile vie razine postojanja, moraju se upotrijebiti
rijei obinoga jezika. A te rijei izraavaju za osjetilno
opaanje samo ono to je osjetilno. "Etersko tijelo" nije,
dakako, uope ni t a tj elesno, ma kako ga god
profinjeno zamiljali.*
Time to se u opisivanju nadosjetilnoga dolo do
navoenja "eterskog tijela" ili "ivotnoga tijela",
postignuta je toka u kojoj e se ovaj opis morati suoiti
s nekim proturjenostima dananjeg naina miljenja.
Razvoj ljudskoga duha doveo je do toga da se u nae
vrijeme spominjanje takvoga dijela ovjekova bia mora
s mat r at i neznanst veni m. Materij alistiki nai n
miljenja doveo je do toga da u ivome tijelu ne vidi
nita drugo nego spoj fizikih tvari i snaga kao to je
to u takozvanom neivome tijelu, u mineralu. No, taj
je spoj u ivome sloeniji nego u neivom. Nedavno su
i u obinoj znanosti postojala jo i drukija shvaanja.
Tko prati radove ponekih ozbiljnih znanstvenika prve
polovice devetnaestoga stoljea, vidi kako su i "ozbiljni
istraivai prirode" bili svjesni da u ivome tijelu ima
jo i neto drugo osim onoga to postoji u neivome
mineralu. Govorilo se o nekoj "ivotnoj sili". Ta se
_______________________________________________
* O tome da se pojmom "etersko tijelo", "ivotno tijelo" ne
obnavlja shvaanje stare, prirodoznanstveno prevladane
"ivotne snage" autor ove knjige izjasnio se u svojoj 'Teozofiji"
"ivotna sila", dodue, ne zamilja kao gore navedeno
"ivotno tijelo", ali u toj se predodbi nazire slutnja da
neto slino i pak postoji. Ovu su "ivotnu silu"
zamiljali otprilike tako kao da se ona u ivome tijelu
pridruuje fizikim tvarima i snagama slino kao to i
magnetska sila u magnetu zahvaa eljezo. Zatim je
dolo vrijeme kada je ta "ivotna sila" uklonjena iz
podruja znanosti. Na sva se pitanja htjelo odgovoriti
fizikalnim i kemijskim uzrocima. Danas se kod nekih
prirodoznanstvenih mislilaca primjeuje izvjestan
povratak prijanjem shvaanju. Neki znanstvenici
prihvaaju postojanje "ivotne sile", ne smatrajui je
posve besmislenom. No, i oni "znanstvenici" koji se
ovome priklanjaju nee se htjeti sloiti s ovdje opisanim
"ivotnim tijelom". U pravilu se ne postie nikakav
rezultat kada se ovjek s gledita nadosjetilne spoznaje
s takvim shvaanjima upu t a u raspravu. Ta bi
spoznaja, tovie, trebala prihvatiti injenicu da je
materijalistiki nain miljenja nuna popratna pojava
dananjeg velikog prirodoznanstvenog napretka. Taj
j e napr edak uvj etovan velikim usavr avanj em
sredstava za osjetilno promatranje. ovjekovu je biu
svojstveno da uvijek tijekom razvoja usavrava do
odreenog stupnj a pojedine sposobnosti na tetu
drugih. Osjetilno promatranje koje se zahvaljujui
prirodnoj znanosti razvilo u tako velikoj mjeri moralo
je u pozadinu potisnuti njegovanje onih ovjekovih
sposobnosti koje vode u "skrivene svjetove". No, dolo
je vrijeme kada je to njegovanje postalo nunost. A
ono skriveno ne nailazi na priznanje time to se, iako
logiki dosljedno, pobijaju sudovi koji proizlaze iz
nepriznavanja toga skrivenog, nego time to se to
skriveno postavlja u pravo svjetlo. A zatim e ga
priznati oni za koje je "dolo vrijeme".
To je ovdje trebalo rei samo zato da se, kada je
rije o eterskom tijelu koje u nekim krugovima slovi
kao neto krajnje fantastino, ne bi mislilo da se radi
o nepoznavanju prirodne znanosti.
To je etersko tijelo, dakle, drugi lan ovjekova bia.
Za nadosjetilnu spoznaju njemu pripada vii stupanj
realnosti negoli fizikome tijelu. Njegov opis s gledita
nadosjetilne spoznaje slijedit e tek u daljnjem tijeku
ove knjige, kada postane j asno u kojem smislu treba
shvatiti ove opise. Za sada e biti dovoljno ako se kae
da etersko tijelo proima itavo fiziko tijelo i da ga
treba smat rat i njegovim svojevrsnim arhi tektom.
Struje i kretanja eterskoga tijela odravaju oblik i lik
svih organa. U temelju fizikoga srca nalazi se "etersko
srce", u temelju fizikoga mozga "eterski mozak" itd.
Etersko je tijelo u sebi ralanjeno isto kao i fiziko,
samo to je sloenije. I dok su u fizikome tijelu pojedini
organi jedni od drugih odijeljeni, u eterskom se tijelu
sve ivahno ispreplie.
ovjek ima etersko tijelo zajedniko s biljnim kao
to fiziko ima zajedniko s mineralnim svijetom. Sve
to je ivo ima svoje etersko tijelo.
Od eterskoga se tijela nadosjetilno promatranje
uzdie j ednome daljnjem dijelu ovjekova bia. Za
stvaranje predodbe o ovome lanu, nadosjetilno
promatranje ukazuje na pojavu sna kao to je kod
eterskoga tijela ukazivalo na smrt. Sva se ljudska
djelatnost temelji na djelovanju u budnome stanju ako
je rije o onome to je vidljivo. Ta je djelatnost mogua,
meutim, samo ako ovjek osnaenje svojih iscrpljenih
snaga potrai u snu. Djelatnost i miljenje u snu se
gase, iz svjesnoga se ivota gube sve boli i sva
zadovoljstva. Pri buenju ovjekove se svjesne snage
diu kao iz nekih tajanstvenih, dubokih bunara. To je
ista svijest koja pri usnivanju tone u mrane dubine i
koja se pri buenju opet vraa. Ono to uvijek iznova
budi ivot iz besvjesnoga stanja u smislu nadosjetilne
spoznaje jest trei lan ovjekova bia. Moe ga se
nazvati astralnim tijelom. Kao to fiziko tijelo ne moe
ouvati svoj oblik zahvaljujui mineralnim tvarima i
snagama koje se u njemu nalaze nego mora, da bi ga
ouvalo, biti proeto eterskim tijelom, tako se ni eterske
snage ne mogu same od sebe proeti svjetlom svijesti.
Etersko bi se tijelo, kada bi bilo preputeno samome
sebi, moralo trajno nalaziti u stanju sna. Moe se
takoer rei: ono bi u fizikome tijelu odravalo samo
neku vrstu biljnog ivota. Budno etersko tijelo proeto
je svjetlom astralnog tijela. Za osjetilno promatranje
djelatnost toga astralnog tijela nestaje kada ovjek
utone u san. Za nadosjetilno je promatranje ono jo i
dalje vidljivo; vidi se, meutim, odijeljeno, izdignuto iz
eterskoga tijela. Osjetilnom promatranju astralno tijelo
nije dostupno, zamjetno je samo njegovo djelovanje u
vidljivome svijetu. A to djelovanje u vrijeme sna nije
neposredno. Isto kao to ovjek svoje fiziko tijelo ima
zajedniko s mineralima, a etersko s biljkama, on je,
s obzirom na svoje astral no tijelo, istovrstan sa
ivotinjama. Biljke se nalaze u neprekidnom stanju
sna. Tko ove stvari ne prosuuje tono, moe doi u
zabludu da i biljkama pripie neku vrstu svijesti kao
to je u budnome stanju imaju ivotinje i ljudi. To se,
meutim, moe dogoditi samo ako ovjek ima netonu
predodbu o svijesti. Tada se kae: ako biljka primi
neki vanjski podraaj, ona e se pokrenuti isto kao i
ivotinja. Govori se o osjetljivosti ponekih biljaka koje,
primjerice, skupljaju svoje listove kada na njih djeluju
neki vanjski podraaji. No, svijest nije oznaena time
to neko bie reagira na pojedini podraaj, nego time
to bie u svojoj nutrini neto doivljava, to je u
odnosu na obino reagiranje neto novo. Inae bi se o
svijesti moglo govoriti i onda kada pod utjecajem
topline komad eljeza povea svoj volumen. Svijest
postoji tek onda kada, primjerice, bie zbog utjecaja
topline u svojoj nutrini doivi bol.
etvrti lan koji ovjeku pripisuje nadosjetilna
spoznaja nije zajedniki s vidljivim svijetom. To je ono
to ga razlikuje od ostalih bia njegove okoline, ono
po emu je on kruna stvorenja koja ga okruuju.
Nadosjetilna spoznaja stvara predodbu o tome
daljnjem lanu ovjekova bia, ukazujui na to da i
unutar svjesnog doivljavanja postoje bitne razlike. Te
se razlike uoavaj u odmah kad ovjek usmj eri
pozornost na to da on u budnome stanju s jedne strane
neprekidno stoji u sreditu doivljaja koji moraju doi
i proi, a da s druge strane postoje i doivljaji kod
kojih to nije sluaj. To osobito jasno dolazi do izraaja
kada se usporede ljudski i ivotinjski doivljaji.
ivotinja sasvi m neposredno doivljava utjecaje
vanjskoga svijeta te pod utjecajem topline i hladnoe,
boli i radosti postaje svjesna gladi i ei na osnovi
pravilnog odvijanja svojih tjelesnih procesa. ovjekov
se ivot ne iscrpljuje s takvim doivljajima. On moe
izraziti udnje i elje koje sve to nadilaze. Pomnim
promatranjem moglo bi se kod ivotinje uvijek dokazati
gdje je u tijelu ili izvan njega povod za neku radnju ili
neki osjeaj. Kod ovjeka to nikako nije sluaj. On
moe razviti elje i poude za koje povod ne postoji ni
unut ar ni izvan njegova tijela. Svemu onome to
pripada u ovo podruje treba pripisati poseban izvor.
A u duhu nadosjetilne znanosti taj se izvor moe
smatrati ovjekovim Ja. Stoga j e Ja etvrti lan
ovjekova bia. - Kada bi astralno tijelo bilo preputeno
samome sebi, u njemu bi se odigravale ugode i boli,
osjeaji gladi i ei, ali tada ne bi postojao osjeaj da
u svemu tome postoji neto trajno. To trajno nije Ja
nego je Ja ono koje doivljava to to je trajno. Na ovome
podruju treba vrlo jasno odreivati pojmove kako ne
bi dolo do nesporazuma. Zamjeivanjem neega
postojanog, trajnog u mijeni unutarnj ih doivljaja
poinje svitati "Ja osjeaj". Osjeaj gladi ne moe
nekom biu dati Ja osjeaj. Glad nastaje kada se kod
nekog bia ponavlja povod za glad. Ono navaljuje na
hranu upravo zbog ovih opetovanih povoda. Ja osjeaj
nastaje tek kada na hranu ne nagone samo ti opetovani
povodi nego ako je pri prethodnom zasienju nastalo
zadovoljstvo, ugoda i ako je ostala svijest o tome
zadovoljstvu tako da hrani ne nagoni samo sadanji
osjeaj gladi nego i minuli osjeaj ugode i zadovoljstva.
- Kao to se fiziko tijelo raspada ako ga na okupu ne
dri etersko tijelo, kao to etersko tijelo tone u besvijest
ako ga svjetlom ne proima astralno tijelo, tako bi
astralno tijelo uvijek iznova moralo prepustiti prolost
zaboravu kada Ja tu prolost ne bi sauvalo za
sadanjost. Ono to je za fiziko tijelo smrt, a za etersko
san, to je za astralno tijelo zaborav. Moe se rei;
eterskom je tijelu svojstven ivot, astralnome svijest,
ljudskome Ja sjeanje.
Lako je potpasti zabludi da se biljci pripie svijest,
a jo lake ivotinji pripisati sjeanje. Vrlo je lako
pomisliti na sjeanje kada pas prepoznaje svoga
gospodara kojega moda prilino dugo nije vidio.
Ustvari se takvo prepoznavanje ne temelji na sjeanju
nego na neemu posve drugom. Pas prema svome
gospodaru osjea izvjesnu privlanost. Ona proizlazi
iz gospodareva bia. Gospodareva nazonost priinja
psu zadovoljstvo. I svako njegovo ponovno pojavljivanje
povod je novom zadovoljstvu. Sjeanje, meutim,
postoji samo onda kada bie svoje doivljaje ne osjea
samo u sadanjosti, nego ako umije sauvati doivljaje
prolosti. ak ako se ono i prizna, moe se ipak pasti
u zabludu da pas ima sjeanje. Moglo bi se, naime,
rei: on tuguje kada ga gospodar napusti, to znai da
se sj ea svoga gos podar a. I ovo je net ono
prosuivanje. Kao posljedica suivota s gospodarom
njegova nazonost postaj e psu potrebom te on
gospodarevu odsutnost osjea slino kao to osjea
glad. Tko ovakve razlike ne vidi, ne moe shvatiti
odnose ivota.
Zbog izvjesnih pr edr as uda ovakvomu e se
izlaganju prigovoriti kako se ne moe znati postoji li
kod ivotinja neto slino ljudskome sjeanju ili ne
postoji. No, takav prigovor proizlazi iz nekolovanog
promatranja. Tko na primjeren nain umije promatrati
kako se ivotinja ponaa u vezi sa svojim doivljajima,
primijetit e razliku izmeu njezina i ovjekova
ponaanja. Uvidjet e da se ivotinja ponaa u skladu
s pomanj kanj em sjeanja. To je za nadosj etil no
pr omat r anj e bez dalj nj ega j as no. No, ono t o
nadosjetilnom promatranj u neposredno dolazi do
svijesti moe se prepoznati i po njegovom djelovanju
koje j e dos t upno osj et i l nom opaaj u pr oet o
miljenjem. Velika je zabluda kada se misli da ovjek
zna za svoje sjeanje zahvalj uj ui unut ar nj em
duevnom promatranju koje ne moe provesti kod
ivotinja. Ono to ovjek moe rei o svojoj sposobnosti
pamenja to, naime, uope ne moe saznati nikakvim
unutarnjim duevnim promatranjem nego samo svojim
doivljajima koji nastaju na osnovi njegova ponaanja
spram stvari i zbivanja u vanjskome svijetu. Ti se
doivljaji sa samim sobom, s drugim ovjekom, pa i sa
ivotinjama odvijaju na potpuno isti nain. Samo je
privid koji ovjeka zavarava kada misli da prosuuje
postojanje sjeanja j edino na osnovi unut arnj eg
promatranja. Sud o toj snazi donosi se na osnovi uvida
u povezanost ivota steenoga u vanjskom svijetu. A
ta se povezanost moe prosuditi i kod sebe i kod
ivotinja. U vezi s time treba rei da naa uobiajena
psihologija boluje od svojih potpuno nekolovanih,
netonih i zbog pogreaka u promatranju u velikoj
mjeri zavaravajuih predodbi.
Sjeanje i zaborav za Ja znae neto slino onome
to su za astralno tijelo budnost i spavanje. Kao to
snom dnevne brige i jadi nestaju u nitavilu, tako
zaborav svojim velovima zastire muna iskustva ivota
gasei tako dio prolosti. I kako je san potreban da bi
se iscrpljene ivotne snage opet obnovile, tako ovjek
mora iz sjeanja izbrisati izvjesne dijelove prolosti
kako bi se slobodno i bez predrasuda suoio s novim
doivljajima. A upravo mu iz zaborava izrasta snaga
za opaanja neega novog. Prisjetimo se, na primjer,
uenja pisanja. Dijete kad odraste zaboravlja sve
pojedinosti koje je doivjelo dok je uilo pisati. Ono
to ostaje j est sposobnost pisanja. Kako bi ovjek
mogao pisati kada bi se svaki put uzimajui pero u
dui javljala sva sjeanja na doivljaje kroz koje je pri
uenju pisanja morao proi.
Sjeanje se pojavljuje u razliitim stupnjevima. Ve
je i to najjednostavniji oblik sjeanja kada ovjek
zamijeti neki predmet, a kada od njega odvrati pogled
ponovno uspijeva probuditi predodbu o njemu. Tu je
predodbu ovjek stvorio dok je promatrao predmet.
Pritom se izmeu njegova astralnog tijela i njegovog
Ja odigrao proces. Astralno je tijelo osvijestilo vanjski
utisak (ovdje ne u znaenju "dojam, doivljaj" nego
neto to je utisnuto) predmeta. No, znanje o tome
predmetu trajalo bi samo tako dugo dok je predmet
prisutan. Ja mora to znanje uiniti svojim vlasnitvom.
- U ovoj toki nadosjetilno shvaanje razlikuje tjelesno
od duevnog. O astralnome se tijelu govori tako dugo
dok se misli na nastaj anj e znanja o pri sut nom
predmetu. A ono to znanju daje trajnost j est dua. Iz
ovoga se vidi kako je u ovjeku usko povezano astralno
tijelo s onim dijelom due koji znanju daje trajnost.
Oni su na izvjestan nain sjedinjeni u jedinstveni ele-
ment ovjekova bia. Stoga se ovo sjedinjenje moe
oznaiti kao astralno tijelo. A ako se hoe toan naziv,
moe se o astralnome tijelu govoriti kao o duevnom
tijelu, a o dui, ako je ona s njime sjedinjena, kao o
dui osjeta.
Ja se uzdie viem stupnju svoga bia kada svoju
djelatnost usmjeri na ono to je od znanja o stvarima
uinilo svojim vlasnitvom. To je djelatnost kojom se
Ja sve vie oslobaa od predmeta opaaja kako bi se
posvetilo radu na svome vlasnitvu. Onaj dio due koji
je u tome djelatan moe se nazvati duom razuma,
odnosno duom udi. - Kako dui osjeta, tako je i dui
razuma svojstveno da rade s onim to primaju
osjetilnim opaanj em te to zatim pohranj uj u u
sjeanju. Pritom je dua potpuno predana vanjskome
svijetu. Primila je izvana i ono to je zahvaljujui
sjeanju uinila svojim vlasnitvom. Ona se, meutim,
moe nad sve ovo izdii. Ona nije samo dua osjeta i
razuma. Nadosjetilno shvaanje moe najlake stvoriti
predodbu o tom izdizanju ako ukae na j ednu vrlo
jednostavnu injenicu koju, meutim, treba shvatiti
u njezinom obuhvatnom znaenju. To je injenica da
u cjelokupnome opsegu jezika postoji samo j edna
jedina rije koja se po svojoj biti razlikuje od svih drugih
rijei. Ta rije je "Ja". Svaki ovjek moe nekome
predmetu ili biu dati bilo koje ime. Ja kao oznaka za
neko bie ima smisla tek ako je to bie primijeni na
sebe. Do ljudskoga uha rije "Ja" nikada ne moe
doprijeti izvana kao oznaka njega samog j er je svaki
ovjek moe primijeniti samo na sebe. "Ja sam Ja samo
za sebe; za svakoga drugog sam Ti; a i svaki drugi
ovjek za mene je Ti." Ova je injenica vanjski izraz
jedne vane istine. Istinska bit Ja neovisna je o svemu
vanjskome; zbog toga ga tim imenom nitko ne moe
zazvati izvana. Stoga ona religiozna opredjeljenja koja
su sauvala svoju povezanost s nadosjetilnim svijetom
nazivaju oznaku Ja "neizrecivim imenom bojim". Jer,
upravo se na to misli kada se rabi taj izraz. Onome
dijelu ljudske due koji je time miljen nema pristupa
nita izvanjsko. To je "skriveno svetite" due. Do njega
ima pristup samo takvo bie koje je s duom istovrsno.
"Bog koji u ovjeku prebiva progovara kada se dua
spozna kao Ja." Kao to dua osjeta i dua razuma
ive u vanjskome svijetu, tako trei element due
uranja u boansko kada se ona vine do opaanja svog
vlastitog bia.
S tim u vezi moe lako nastati nesporazum da
ovakvo shvaanje tumai kako su Ja i Bog jedno. No,
uope nije reeno da je Ja Bog nego da su Ja i ono
boansko iste vrste i iste biti. Tvrdi li netko da je kap
vode uzeta iz mora more ako kae da je kap po svojoj
biti i supstanciji ista kao more? Ako netko ba hoe
upotrijebiti neku usporedbu, onda se moe rei: onako
kako se kap odnosi spram mora, tako se Ja odnosi
spram boanskog. ovjek moe u sebi pronai
boansko j er je njegovo praiskonsko bie uzeto iz
boanskoga. Time ovjek stjee trei lan due,
unutarnje znanje o samome sebi, dok od astralnoga
tijela dobiva znanje o vanjskome svijetu. Stoga tajna
znanost ovaj trei dio due moe nazvati i duom
svijesti U tome je smislu dua trolana: dua osjeta,
dua razuma i dua svijesti. Kao to je i tijelo trolano:
fiziko tijelo, etersko tijelo i astralno tijelo.
Psiholoke greke u promatranju sline onima o
kojima je bila rije u vezi s prosuivanjem sposobnosti
sjeanja oteavaju i pravi uvid u bit ljudskog J a.
Poneke stvari kao da proturjee ovome to je prethodno
bilo reeno, a one to naprotiv upravo potvruju. To je,
primjerice, sluaj s primjedbama koje o Jastvu iznosi
Edward von Hartmann na 55. str. svoje knjige Osnove
psihologije (Grundrisse der Psychologie): "Samosvijest
je starija od rijei Ja. Osobne su zamjenice prilino
kasni proizvod jezinog razvoja i u jeziku slue samo
kao skraenice. Rije 'Ja' kratka je zamjena za ime
govornika, to je zamjena to je svaki govornik kao takav
koristi za sebe bez obzira na to kojim ga imenom drugi
nazi vaj u. Samosvi j est se kod ivotinj a i kod
nekolovanih gluhonijemih ljudi moe razviti do vrlo
visokog stupnj a ak i mimo povezanosti s nekim
imenom. Svijest o vlastitom imenu moe u potpunosti
nadomjestiti pomanjkanje rijece Ja. Tim se uvidom
gubi magina aureola kojom je za mnoge zaodjenuta
ri j eca J a; ona ne moe ni t a dodat i poj mu
samosvijesti, itav svoj sadraj prima tovie samo od
njega." ovjek se s takvim shvaanjima moe potpuno
sloiti; moe se sloiti i s time da se rijei "Ja" ne moe
dati nikakva arobna aureol a koja bi pomut i l a
razborito shvaanje. A za bit neke stvari nije presudno
kako nastaje rije koja je oznaava. Bitno je, meutim,
da je stvarno bie toga Ja u samosvijesti starije negoli
rije Ja. ovjek je prisiljen da tu rije s njezinim samo
njoj pripadnim svojstvima upotrebljava u situacijama
koje, za razliku od ivotinja, u svome odnosu s
vanjskim svijetom drukije doivljava. Isto tako kao
to se nita ne moe spoznati o biti trokuta time to se
pokae kako je nast al a rije "trokut", tako je za
spoznaju biti "Ja" nebitno kako je u jezinome razvoju
ta rije nastala.
Tek se u dui svijesti razotkriva istinska priroda
Ja. Jer, dok se dua osjeajima i razumom gubi u
drugim stvarima, ona kao dua svijesti zahvaa svoje
vlastito bie. Stoga se ovo Ja percipirano duom svijesti
ne moe drukije opaati negoli odreenom unutarnjom
djelatnou. Predodbe o vanjskim predmetima nastaju
onako kako se ti predmeti pojavljuju i nestaju: one na
osnovi vlastite snage u razumu djeluju i dalje. No, ako
Ja hoe opaati samo sebe, ono se ne moe jednostavno
predati; da bi imalo svijest o svome biu, Ja ga
unutarnjom djelatnou mora tek izvui iz vlastitih
dubina. Unutarnja djelatnost Ja zapoinje s opaajem
Ja, sa samoosvjetenjem. Ovom djelatnou opaaj Ja
u dui svijesti ima za ovjeka sasvim drukije znaenje
nego promatranje svega drugog to mu pridolazi putem
triju tijela i ostalih dvaju lanova due. Snaga koja
objavljuje Ja u dui svijesti ista je kao i ona koja se
objavljuje u itavom ostalom svijetu. Samo to ta snaga
ne dolazi neposredno do izraaja u tijelu i u niim
lanovima due nego se postupno objavljuje u njihovom
djelovanju. Najnia je objava ona putem fizikoga tijela;
zatim se postupno die do onoga to ispunjava duu
razuma. Moglo bi se rei: s uspinjanjem, na svakoj stubi
otpada po j edan veo koji zastire ono skriveno. U ovome
to ispunja duu svijesti, to skriveno ulazi razotkriveno
u najunutarnjiji hram due. Tu se oituje tek kao kaplja
iz mora sveproimajue duhovnosti . A ovjek tu
duhovnost mora ponajprije ovdje dokuiti. On je mora
spoznati u samome sebi; a tada je moe spoznati i u
njezinim objavama.
Ono to poput kapi prodire u duu svijesti, to tajna
znanost naziva duhom. Tako je dua svijesti povezana
s duhom koji je ono skriveno u svemu objavljenome.
A ako ovjek hoe dohvatiti duha u svemu objavljenom,
tada on to mora uiniti na isti nain kojim dohvaa Ja
u dui svijesti. Onu djelatnost koja ga je dovela do
opaanja toga Ja mora usmjeriti na objavljeni svijet.
Time se on razvija prema viim stupnjevima svojega
bia. Tjelesnim i duevnim lanovima pridodaje neto
novo. Kao sljedee osvaja i ono to je skriveno u niim
lanovima njegove due. A to postie radom na svojoj
dui koji proizlazi iz njegovog Ja. Predanost tom radu
postaje oigledna ako se ovjeka, j o sasvim obuzetog
niskim poudama i takozvanim osjetilnim uicima,
usporedi s ovjekom pl emeni ti h ideala. Takvim
ovjekom postaje onaj tko se sustegne od niih
nagnua i obrati onima viim. Time je iz Ja djelovao
oplemenjujui i oduhovljujui svoju duu. Ja je postalo
gospodarom ivota due. To moe ii tako daleko da u
dui vie nema mjesta ni jednoj poudi, ni jednoj
strasti, a da pritom Ja nije ona sila koja omoguava
njihov pristup. Tada itava dua postaje objavom Ja,
kao to je to prije bila samo dua svijesti. Ustvari se
sav kul t ur ni ivot i sve duhovno nas t oj anj e
ovjeanstva sastoji od rada kojemu je cilj vladavina
Ja. Svaki je dananji ivui ovjek ukljuen u ovaj
rad: htio on to ili ne, bio on toga svjestan ili ne.
Taj rad vodi prema viim stupnjevima ovjekova
bia. Njime ovjek razvija vie lanove vlastitog bia.
Ti se lanovi nalaze s one strane njemu objavljenog
svijeta. ovjek, meutim, moe ne samo radom iz Ja
na svojoj dui postati njezinim vladarom tako da ona
iz objavljenog svijeta moe dokuiti onaj skriveni, on
moe taj rad proiriti. Moe ga proiriti na astralno
tijelo. Time Ja ovladava astralnim tijelom i sjedinjuje
se s njegovim skrovitim biem. To astralno tijelo koje
je Ja osvojilo i preobrazilo moe se nazvati duhom-
-samim. (To je isto ono to se u istonjakoj mudrosti
naziva "manasom".) Duh-sm vii je lan ovjekova
bia, u njemu je sadran kao klica koja se tijekom
ovjekova rada na samome sebi sve vie razvija.
Kao to ovjek ovladava svojim astralnim tijelom
time to osvaja snage koje se iza njega kriju, tako se
to tijekom razvoja dogaa i s eterskim tijelom. Rad na
eterskom intenzivniji je od rada na astralnom tijelu
jer je ono to se krije u eterskom obavljeno dvama
velovima, a kod astralnog tijela samo jednim. Razlike
u radu na ovim dvama tijelima mogu se uoiti ako se
promatraju promjene koje mogu nastupiti tijekom
ovjekova razvoja. Razmislimo ponajprije kako se
stanovita svojstva ovjekove due razvijaju kada na
dui radi Ja. Kako se mijenjaju elje i udnje, radosti
i boli. ovjek se samo treba prisjetiti vremena svojega
djetinjstva: emu se tada radovao, to mu je priinjalo
bol? to je poslije jo dodatno nauio osim onoga to
je znao u djetinjstvu? Sve je to samo izraz toga kako je
Ja preuzelo vlast nad astralnim tijelom. Astralno je
tijelo nositelj vremena u usporedbi radosti i patnje,
veselja i boli. Usporedimo kako se malo tijekom
vremena mijenjaju neka druga ovjekova svojstva,
primjerice njegov temperament, dublje osobine njegova
karaktera itd. ovjek koji je kao dijete bio nagao,
zadrat e i poslije, tijekom ivota stanovitu sklonost
prema naglosti. Ovo je tako uoljivo da ima mislilaca
koji potpuno negiraju mogunost mijenjanja temeljnog
ovjekova karaktera. Smatraju da je karakter tijekom
ivota nepromjenjiv, a da se oituje u razliitim
oblicima. Takva se prosudba temelji, meutim, samo
na net onom pr omat r anj u. Tko ima smi sl a za
uoavanje takvih stvari, tomu je j asno da se zbog
utjecaja ovjekova Ja mijenja njegov karakter i tem-
perament. Svakako je ova promjena s obzirom na
promjenu prethodno navedenih svojstava vrlo spora.
Moe se uzeti usporedba da je odnos izmeu tih dviju
promjena isti kao odnos izmeu kretanja velike i male
kazaljke na satu. No, snage koje utjeu na promjenu
karakt era i t emper ament a pripadaj u skri venom
podruju eterskog tijela. Snage koje uvjetuju promjenu
karaktera i temperamenta istovrsne su sa snagama
koje vladaju u carstvu ivota, sa snagama, dakle, koje
slue rastu, prehrani i razmnoavanju. Te e stvari u
daljnjem tijeku izlaganja biti jo dodatno objanjene.
Ja, dakle, ne radi na astralnome tijelu ako se ovjek,
samo predaje veselju i patnji, radosti i boli nego ako
mijenja obiljeje tih duevnih svojstava. Taj se rad isto
tako protee na etersko tijelo ako Ja usmjeri svoju
dj el at nost na promj enu kar akt er ni h osobi na,
t emperament a itd. A svaki ovjek radi i na ovoj
promjeni, bio on toga svjestan ili ne. Najjai poticaji u
obinom ivotu koji vode ovim promjenama j esu oni
religiozni. Ako se Ja uvijek iznova izlae poticajima
koji izviru iz religije, tada e oni u njemu stvoriti mo
koja e djelovati do u etersko tijelo i preobraavati ga
kao to i neznatni j i poticaji u ivotu uvj etuj u
preobrazbu astralnoga tijela. Ovi manji poticaji ivota
koje ovjek pri ma put em uenj a, razmilj anj a,
oplemenjivanjem osjeaja itd. ovise o mnogobrojnim i
promjenjivim initeljima ivota. Religiozni osjeaji,
meutim, obiljeavaju jedinstvenou sve miljenje,
osjeanje i htijenje. Kao da sav duevni ivot obasjavaju
zajednikim, jedinstvenim svjetlom. ovjek danas misli
i osjea jedno, sutra drugo. Za to postoje najrazliitiji
povodi. Tko, meutim, voen svojim religioznim
osjeanjem, ma kakvo ono bilo, nasluuje neto to
se kao nit provlai kroza sve prolazno, dananje e
misli i osjeaje i sutranje doivljaje svoje due isto
tako povezati s tim osnovnim osjeanjem. Time
religiozno vjerovanje duboko zahvaa u duevni ivot;
zahvaljujui neprekidnom ponavljanju, njegov utjecaj
s vremenom sve vie jaa. Stoga religiozni poticaji
imaju snagu djelovanja na etersko tijelo. Na slian
nain na ovjeka djeluju utjecaji istinske umjetnosti.
Prome li on pomou vanjske forme, boje i zvuka nekog
umj et ni koga djela njegove duhovne osnove
predodbama i osjeajima, tada e poticaji koje je Ja
na taj nain primilo djelovati sve do u etersko tijelo.
Domislimo li ovo do kraja, moi emo prosuditi kakvo
golemo znaenje ima umjetnost za cjelokupan ljudski
razvoj. Time je navedeno samo poneto od onoga to
ljudskom Ja daje poticaje da djeluje na etersko tijelo.
U ovjekovu ivotu ima mnogo takvih utjecaja koji nisu
toliko oigledni kao ovi navedeni. Ve iz ovoga je,
meutim, uoljivo da je u njemu skriven jo j edan lan
njegova bia koji Ja sve vie i vie izgrauje. Taj lan,
kao drugi lan duha, moe se oznaiti kao ivotni duh.
(To je ono to se u istonjakoj mudrosti naziva
"Budhi".) Naziv "ivotni duh" odgovara zato j er su u
onome to oznaava djelatne iste snage kao i u
"ivotnom tijelu"; samo to u tim snagama kada se
oituju kao ivotno tijelo nije djelatno ljudsko Ja.
Oituju li se, meutim, kao ivotni duh, proete su
djelatnou Ja.
ovjekov intelektualni razvoj, njegovi proieni i
oplemenjeni osjeaji i volja mjerilo su preobraavanja
njegova ast ral nog tijela u duha-samog; njegovi
religiozni doivljaji i poneka druga iskustva upisuju
se u etersko tijelo inei ga ivotnim duhom. U tijeku
obinog ivota to se dogaa vie ili manje nesvjesno,
dok se, naprotiv, takozvano ovjekovo posveenje
sastoji od toga da on, zahvaljujui nadosjetilnoj
spoznaji, biva upuen na sredstva kojima taj rad na
duhu-samom i na ivotnom duhu moe sasvim svjesno
uzeti u svoje ruke. O tim e sredstvima biti rijei u
kasnijim dijelovima ove knjige. Zasad je bila namjera
pokazati da je u ovjeku osim due i tijela djelatan i
duh. Poslije e se takoer vidjeti kako, za razliku od
prolaznoga tijela, taj duh pripada onome vjenom u
ovjeku.
No, radom na astralnom i eterskom tijelu djelatnost
Ja jo nije iscrpljena. Ona se protee i na fiziko tijelo.
Primjer utjecaja ljudskog Ja na fiziko tijelo moe se
vidjeti kada se zbog nekih doivljaja pojavi rumenilo
ili bljedilo. Ovdje je ustvari Ja uzrokovalo proces u
fizikom tijelu. Ako, dakle, djelatnou Ja u ovjeku
nastanu promjene u njegovu fizikom tijelu, t ada je
Ja zaista sjedinjeno s njegovim skrovitim snagama, s
istim snagama koje uvjetuju njegove fizike procese.
Tada se kae da u takvoj djelatnosti Ja radi na fizikom
tijelu. Ovo se ne smije pogreno razumjeti i misliti da,
je taj rad neto grubo, materijalno. Ono to od fizikog
tijela izgleda grubo materijalno to je samo njegov vidljivi
dio. Iza ovog objavljenog dijela nalaze se skrivene snage
i njegova bia. A one su duhovne prirode. Ovdje nije
rije o radu na onome to je materijalno, kakvim nam
fiziko tijelo izgleda, nego o radu na nevidljivim
snagama koje ga stvaraju i ponovno razaraju. U
obinom ivotu taj rad Ja na fizikom tijelu dolazi
ovjeku jedva do svijesti. Jas na svijest o tome nastaje
tek kada ovjek pod utjecajem nadosjetilne spoznaje
uzme rad svjesno u svoje ruke. A tada se vidi da u
ovjeku postoji jo i trei duhovni lan. To je ono to
se, za razliku od fizikog ovjeka, moe nazvati
duhovnim ovjekom. (U istonjakoj se mudrosti taj
"duhovni ovjek" zove "atma".)
S obzirom na duhovnog ovjeka, lako je doi u
zabunu zato to se fiziko tijelo smatra najniim
ovjekovim lanom, pa je teko prihvatiti predodbu
da rad na tom fizikom tijelu treba razviti najvii lan
ovjekova bia. No, upravo zato to se fiziko tijelo
skriva ispod triju vela duha koji je u njemu djelatan,
potreban je najvei intenzitet ovjekova rada da bi se
Ja sjedinilo sa svojim skrivenim duhom.
Tako je za tajnu znanost ovjekovo bie sastavljeno
od razliitih lanova. Tjelesne prirode su: fiziko tijelo,
etersko tijelo i astralno tijelo. Duevni lanovi su: dua
osjeta, dua razuma i dua svijesti. U dui Ja iri svoje
svjetlo. Duhovni lanovi su: duh-sm, ivotni duh i
duhovni ovjek. Iz gornjeg izlaganja proizlazi da su
dua osjeta i astralno tijelo usko povezani inei u
izvjesnome smislu cjelinu. Na slian nain cjelinu ine
dua svijesti i duh-sm. U dui svijesti pali se svjetlo
duha i iz nje obasjava ostale lanove ovjekove prirode.
S obzirom na to moe se govoriti o sljedeim ovjekovim
lanovima. Astralno tijelo i dua osjeta mogu se shvatiti
kao jedno, a isto su tako i dua svijesti i duh-sm
shvaeni kao jedno. Budui da dua razuma ima udjela
u prirodi Ja, da u stanovitome smislu ve jest Ja koje
je samo j o nesvjesno svoga duhovnog bia, imamo
kod ovjeka sedam lanova: 1. fiziko tijelo; 2. etersko
tijelo ili ivotno tijelo; 3. astralno tijelo; 4. Ja; 5. duh-
sm; 6. ivotni duh; 7. duhovni ovjek.
Ova sedmerolana ovjekova podjela ne bi imala
prizvuk neeg "nej asno maginog", to joj i nae
pripisuju ljudi naviknuti na materijalistike predodbe,
kada bismo se drali gornjeg tumaenja i kad unaprijed
ne bismo u te stvari unosili maginost. Sedam
ovjekovih lanova ne bi trebalo spominjati ni s kojega
drugog gledita doli onoga koje proizlazi iz jednog vieg
oblika promatranja svijeta. Tako se govori i o sedam
boja svjetlosti ili o sedam tonova tonske ljestvice
(smatrajui oktavu kao ponavljanje osnovnog tona).
Kao to se svjetlost pojavljuje u sedam boja, zvuk u
sedam stupnjeva, tako je i za jedinstvenost ovjekove
prirode svojstvena njezina sedmerolanost. Kao to
brojka sedam na podruju boje i tona nema veze s
"praznovjerjem", tako ona nema veze s praznovjerjem
niti kod ovjekovih lanova. (Jednom je reeno, kada
je o tome bilo govora, da ta sedmerolanost ne vrijedi
za boje j er ima boja i s onu s t r anu "crvene" i
"ljubiaste", samo to ih oko ne opaa. Unato tomu,
ta usporedba s bojama vrijedi jer se i s onu stranu
fizikoga tijela s jedne strane i duhovnog ovjeka s
druge dalje nastavlja ovjekovo bie; samo to su za
sredstva duhovnoga promatranja ti daljnji dijelovi
"duhovno nevidljivi" kao to su za fiziko oko nevidljive
boje s one strane crvene i ljubiaste. Ova je primjedba
bi l a nu na j er vrlo l ako nast aj e mni j enj e da
nadosjetilno shvaanje ne potuje prirodoznanstveno
miljenje i da je u usporedbi s njime diletantsko. Tko,
meutim, ispravno promatra to je reenim miljeno,
vidjet e da to zaista nigdje ne proturjei pravoj
prirodnoj znanosti; ne proturjei ni onda kada se
pribjegne prirodoznanstvenim injenicama, a niti kada
se s ovdje iznesenim iskazima ukae na neposredan
odnos spram prirodoznanstvenog istraivanja.)
San i smrt
Ne moe se proniknuti bit budne svijesti a da se
ne razmotri ono stanje koje ovjek proivljava u vrijeme
spavanja; a ni zagonetka ivota ne moe se razrijeiti
a da se ne razmotri smrt. U ovjeku u kojemu ne ive
osjeaji o znaenju nadosjetilne spoznaje bude se
spram nje sumnje im uje kako ona razmilja o
spavanju i smrti. Ova spoznaja moe prihvatiti motive
iz kojih se raaju takve sumnje. Shvatljivo je kada
netko kae da je ovjek stvoren za djelatni ivot, da
njegov rad proizlazi iz predanosti tome ivotu, a da
udubljivanje u stanja kao to su san i smrt moe samo
biti plod dokonog sanjarenja i ne vodi niemu drugom
doli praznoj fantastici. U odbojnosti prema takvoj
"fantastici" ljudi lako vide izraz zdrave due, a u
predanosti takvim "dokonim sanj arij ama" neto
bolesno to prilii ljudima kojima nedostaje ivotne
snage i ivotne radosti i koji nisu sposobni za "istinsko
stvaranje". Pogreno je ako se takva prosudba bez
daljnjega proglasi netonom; ona u sebi sadri samo
etvrtinu istine koju treba upotpuniti s ostale tri
etvrtine koje joj pripadaju. ovjeka koji j asno uvia
ovu etvrtinu, a ostale tri i ne sluti dovodimo u sumnju
ako pobijamo i ispravnu etvrtinu. - Treba svakako
priznati da je promiljanje o onom to se krije iza sna
i smrti nezdravo kada vodi slabljenju i odvraanju od
istinskog ivota. Takoer se treba sloiti s tim da mnogo
toga to se odvajkada u svijetu nazivalo duhovnom
znano u, a to se i da na s pod t i m i menom
podrazumijeva ima nezdravo i ivotu neprijateljsko
obiljeje. No, to to je nezdravo uope ne proizlazi iz
istinske nadosjetilne spoznaje. Pravo stanje stvari je
tovie sljedee. Kao to ovjek ne moe uvijek bdjeti,
tako i u realnim ivotnim situacijama ne moe u
cijelosti izdrati bez onoga to mu prua nadosjetilno.
ivot se u snu nastavlja, a snage koje u budnosti rade
i stvaraju crpe svoju jakost i svoje osvjeenje iz onoga
to im prua san. To je tako s onim to ovjek moe
promatrati u objavljenome svijetu. Svijet je iri od polja
tog promatranja. A ono to ovjek spoznaje u vidljivome
svij etu mora nadopuni t i i opl odi ti znanj em o
nadosjetilnim svjetovima. ovjek koji ne bi uvijek
iznova iz sna crpio osnaenje klonulih snaga unitio
bi svoj ivot; isto bi tako razmiljanje o svijetu bilo
besplodno kada ne bi bilo oploeno spoznajom o
skrivenom. A to je slino sa "smru". iva bi a
potpadaju smrti kako bi mogao nastati novi ivot.
Upravo je nadosjetilna spoznaja ta koja baca j asno
svjetlo na lijepu Goetheovu reenicu: "Priroda je iznala
smrt kako bi stvorila mnogo ivota". Kao to ne bi moglo
biti ivota u obinom smislu kada ne bi bilo smrti,
tako bez uvida u nadosjetilnost nema ni prave spoznaje
osjetilnoga svijeta. Sva spoznaja vidljivoga mora uvijek
iznova uranjati u nevidljivo kako bi se uzmogla dalje
razvijati. Stoga je oito da tek znanost o nadosjetilnome
ini moguim ivot objavljenoga znanja; ona nikada
ne slabi ivot ako se pojavi u svome pravom liku, uvijek
ga iznova osnauje, osvjeava i ozdravljuje jer se on,
kada je preputen samome sebi, razbolijeva i slabi.
Kada ovjek utone u san, mijenja se odnos meu
njegovim lanovima. Ono to od usnulog ovjeka ostaje
na postelji jesu fiziko i etersko tijelo, ali ne i astralno
tijelo i Ja. Budui da u snu etersko tijelo ostaje
povezano s fizikim, ivotni se procesi nastavljaju j er
bi se u trenutku kada bi fiziko tijelo bilo preputeno
samome sebi, ono moralo raspasti. Ono to je u snu,
meutim, ugaeno, to su predodbe, to su patnja i
zadovoljstvo, radost i alost, to je sposobnost izraza
svjesne volje i slinih pojava ivota. Nositelj svega toga
je astralno tijelo. Za bespredrasudno prosuivanje
uope ne dolazi u obzir mnijenje da bi u snu astralno
tijelo sa svim radostima i patnjama, s itavim svojim
svijetom predodbi i volje bilo uni teno. Ono se
jednostavno nalazi u jednom drukijem stanju. Da
ljudsko Ja i astralno tijelo ne bi bili samo ispunjeni
radou i patnjom i sa svime to je spomenuto nego
da bi o tome imali i svjesni opaaj, potrebno je da
astralno tijelo bude povezano s fizikim i eterskim
tijelom. U budnom je stanju povezano, u snu nije. U
snu se astralno tijelo odijelilo od fizikog. Poprimilo je
drukiji nain postojanja od onoga koji mu je svojstven
u vrijeme dok je povezano s fizikim i eterskim tijelom.
Zadaa je nadosjetilne spoznaje promatrati taj drukiji
nain postojanja u astralnom tijelu. Za promatranje
u vanjskome svijetu astralno tijelo nestaje u snu, a
nadosjetilno ga gledanje treba pratiti u njegovom ivotu
sve dok prilikom buenja ponovno ne zahvati fiziko i
etersko tijelo. Kao i za sve sluajeve u kojima je rije o
spoznaji skrivenih stvari i zbivanja svijeta, tako je i za
otkrivanje bi tni h injenica svojstvenih spavanj u
potrebno nadosjetilno promatranje; kada se, meutim,
jednom izloi to se ovom spoznajom moe otkriti, tada
j e to i sti nski bes pr edr as udnome miljenju bez
daljnjega razumljivo. Pokae li da ono to navodi
nadosjetilno promatranj e ini osjetilna zbivanja
razumljivima, tada je takva potvrda koju daje ivot
dokaz koji je za te stvari pot reban. Tko ne eli
upotrijebiti sredstva za nadosjetilno gledanje koja e
poslije biti navedena, doi e do sljedeeg iskustva:
Moe najprije prihvatiti podatke nadosjetilne spoznaje
te ih primijeniti na vanjske datosti svoje okoline. Na
taj nain vidi da time ivot postaje j asan i razumljiv.
Ovo e uvjerenje biti to vre to tonije i opsenije
bude promatrao obian ivot.
Iako astralno tijelo u vrijeme sna ne doivljava
nikakve predodbe, iako ne doivljava ni radost ni
patnju i tome slino, ono nije nedjelatno nego upravo
u snu izvodi ivu djelatnost. To je djelatnost koju mora
u ritmikom slijedu uvijek ponovno izvoditi nakon to
je izvjesno vrijeme bilo u zajednici s fizikim i eterskim
tijelom. Kao to se njihalo na satu otklanja lijevo i
vraa u sredinu da bi se prikupljenom snagom potom
zanjihalo udesno, tako nakon odreenog vremena
djelovanja u fizikom i eterskom tijelu astralno tijelo i
Ja koje prebiva u njegovu krilu moraju u bestjelesnom
stanju na odreeno vrijeme djelovati u duevno-
-duhovnoj sredini. U obinom ovjekovu ivotu u tom
bestjelesnom stanju astralnoga tijela i Ja nast upa
nesvijest kao suprotnost budnom stanju, kada j e
astralno tijelo i Ja zajedno s fizikim i eterskim tijelom.
To je kao kada desni otklon njihala predstavlj a
suprotnost lijevom. Potreba za nesvjesnosti ovjekovo
duhovno-duevno bie osjea kao umor. A taj umor
pokazuje da se astralno tijelo i Ja u vrijeme sna
spremaju u sljedeem budnom stanju u fizikom i
eterskom tijelu ponovno nadoknaditi ono to se u
njima, dok su bili slobodni od svoga duhovno-duevnog
bia, istroil o u nesvj esni m, posve or gans ki m
procesima. Ti nesvjesni procesi izgradnje i ono to se
u ovjeku dogaa u vrijeme i uz pomo svijesti
suprotna su zbivanja. To su suprotnosti koje se moraju
izmjenjivati u ritmikom slijedu. Samo ovjekovo
etersko tijelo moe ouvati lik i oblik ovjekova fizikog
tijela. No, taj ljudski oblik fizikoga tijela moe ouvati
samo takvo etersko tijelo koje prima odgovarajue
snage od astralnog tijela. Etersko tijelo je oblikovatelj,
arhitekt fizikog tijela. Ono, meutim, moe ispravno
uobliavati samo ako poticaji za nain kako treba
uobliavati prima od astralnog tijela. U njemu su uzori
po kojima etersko tijelo daje oblik fizikom. U vrijeme
budnosti astralno tijelo nije ispunjeno ili je samo
djelomino ispunjeno tim uzorima za fiziko tijelo. Jer,
u vrijeme budnosti dua stavlja vlastite slike na mjesto
ovih uzora. Kada ovjek osjetila usmjeri na svoju
okolinu, opaanjem stvara predodbe koje su kopije
okolnoga svijeta. Te kopije smetaju onim slikama koje
potiu etersko tijelo na odravanje fizikoga tijela.
Samo ako bi ovjek svome astralnom tijelu mogao
vlastitom dj el atnou pruati one slike koje bi
eterskome tijelu dale prave poticaje, tada ove smetnje
ne bi bilo. U ovjekovu ivotu, meutim, upravo ta
smetnja ima vanu ulogu. Ona se oituje u tome da u
budnosti uzori za etersko tijelo ne djeluju punom
snagom. Svoju budnu djelatnost astralno tijelo izvrava
unutar fizikog tijela: u snu radi na njemu izvana.
*Kao to fiziko tijelo, primjerice, kod uzimanja
hrane treba vanjski svijet s kojim je istovrsno, slino
je tako i s astralnim tijelom. Zamislimo ljudsko fiziko
tijelo izdvojeno iz svoje okoline. Ono bi moralo propasti.
To pokazuje da tijelo ne moe opstati bez itave fizike
okoline. Ustvari, itava Zemlja mora biti upravo onakva
kakva jest ako na njoj trebaju postojati ljudska fizika
tijela. Uistinu je itavo ovjekovo tijelo samo j edan dio
Zemlje. U irem smislu, ak dio itavog fizikog
svemira. ovjek se prema Zemlji odnosi, primjerice,
kao prst jedne ruke prema cijelom ovjekovu tijelu.
Odvoji li se prst od ruke, on prestaje biti prst ,
usahnjuje. To bi se moralo dogoditi i ljudskom tijelu
kad bi ga se odvojilo od onog tijela iji je dio; odijelilo
od ivotnih uvjeta koje mu prua Zemlja. Kada bi ga
se izdiglo dovoljan broj milja iznad povrine Zemlje,
tijelo bi propalo kao to propada prst kada ga se odree
od ruke. To to ovjek manje uoava ovu injenicu s
obzirom na svoje fiziko tijelo nego to je to sluaj kod
prsta i tijela, uzrokovano je samo time to se prst ne
moe sm slobodno kretati po fizikom tijelu kao ovjek
po Zemlji, pa je stoga njegova ovisnost o tijelu lake
uoljiva.
Kao to fiziko tijelo pripada fizikome svijetu, tako
astralno tijelo pripada svojem svijetu, samo to u
budnome ivotu biva iz njega istrgnut. Ovo si zbivanje
ovjek moe predoiti usporedbom. Zamislimo posudu
s vodom. Unut ar te vodene mase kapi vode ni su
meusobno odijeljene. S malom se spuvicom iz itave
______________________________________________________________________________________
* O biti umora usporedi s "Pojedinostima iz podruja duhovne
znanosti" koje su dodane na kraju ove knjige.
te vodene mase moe usisati j edna kap. Slino se
dogaa s astralnim tijelom prilikom buenja. Ono je
u vrijeme sna u jednom s njime istovjetnom svijetu i
na izvjestan nai n pripada tome svijetu. Prilikom
buenja upijaju ga fiziko i etersko tijelo i njime se
ispunjavaju. Oni sadre organe kojima astralno tijelo
opaa vanjski svijet. A da bi ga moglo opaati, astralno
se tijelo mora odvojiti od svojega svijeta. No, jedino iz
toga svog svijeta moe dobivati uzore koji su mu
potrebni za etersko tijelo. Kao to fizikom tijelu na
primj er hr ana pritjee iz njegove okoline, t ako
astralnom tijelu u vrijeme sna pritjeu slike iz njegova
okruja. Ono sada ivi izvan fizikog i eterskog tijela u
svemiru. U onom istom svemiru iz kojega se raa itavi
ovjek. U tome je svemiru izvor slika koje ovjeku
podaruju njegov oblik. On je u taj svemir skladno
uklj uen. U vrijeme budnost i se izdvaja iz toga
obuhvatnog skl ada kako bi ostvarivalo vanj sko
opaanje. U snu se njegovo astralno tijelo vraa u sklad
svemira. Prilikom buenja astralno tijelo dovodi svojim
tijelima toliko snage kako bi opet moglo na neko
vrijeme izdrati izvan tog sklada. U vrijeme sna se
astralno tijelo ponovno vraa u svoju domovinu, a
prilikom buenja donosi obnovljene snage u ovaj ivot.
Vanjski izraz dobivenih snaga koje astralno tijelo
prilikom buenja donosi sa sobom jest okrepa nastala
zdravim snom. Daljnja izlaganja tajne znanosti pokazat
e da je domovina astralnog tijela obuhvatnija nego
to je u uem smislu okolina fizikog tijela. I dok je
ovjek kao fiziko bie dio Zemlje, njegovo astralno
tijelo pripada svjetovima u kojima se, osim nae Zemlje,
nalaze jo i druga tijela. Time ono ulazi - a to e, kao
to je reeno, postati j asno tek u tijeku daljnjeg
izlaganja - u vrijeme, sna u svijet kojemu pripadaju
drukiji svjetovi nego to je naa Zemlja.
Suvino je ukazivati na nesporazum do kojega lako
dolazi u vezi s ovom injenicom. To je ipak potrebno u
naem vremenu kada postoji odreeni materijalistiki
nain miljenja. To miljenje, kada je rije o snu,
dakako smat ra znanstveni m istraivanje njegove
fizike uvjetovanosti. Unato tomu to znanstvenici
Jo nisu jedinstveni glede uzroka sna, jedno je sigurno:
treba kao osnovu te pojave pretpostaviti odreene
fizike procese. Kada bi se barem htjelo prihvatiti da
nadosjetilna spoznaja uope ne proturjei ovoj tvrdnji!
Ona se slae sa svime to ova druga strana govori,
isto kao to se svi slau da se prilikom gradnje neke
kue cigle moraju slagati j edna na drugu, a da se,
kada je kua gotova, njezin oblik i njezina statika
temelje na posve mehanikim zakonima. No, da bi se
kua sagradila, potrebna je graditeljeva misao. Njega
se ne pronalazi kada je kua gotova, ako se istrauju
samo fiziki zakoni. Kao to iza fizikih zakona koji
ine razumljivim gradnju kue stoje misli njezinog
stvaratelja, tako i iza onoga to fizika znanost sasvim
ispravno zast upa stoje injenice o kojima govori
nadosjetilna spoznaja. Ovoj se usporedbi bez sumnje
esto pribjegava kada je rije o obrani duhovne
pozadine svijeta. Moemo je smatrati trivijalnom.
Pritom uope nije vano poznajemo li odreene
pojmove nego pridajemo li im pri obrazl aganj u
odgovarajuu vanost. Suprot ne predodbe koje
prejako djeluju na mo rasuivanja mogu jednostavno
sprijeiti da se ta vanost ispravno shvati.
Izmeu budnog stanja i spavanja nalaze se snovi.
Misaonom pri st upu doivljaja snova ukazuj e se
uzburkani svijet slika i svijet nemirnih valova koji se
stalno diu i sputaju, a koji u sebi ipak kriju stanovitu
zakonitost i pravilnost. U ivotu snova ovjek je
odrijeen zakona budne svijesti koji ga prikivaju za
osjetimo opaanje i pravila njegove moi rasuivanja.
Ipak, snovi u sebi nose neto od tajnovitih zakona koji
su za ljudsku slutnju puni drai i privlanosti i koji
su dublji uzrok tomu da se lijepa igra mate kao temelj
umjetnikoga osjeanja uvijek rado usporeuje sa
"sanjarenjem".
Dobit emo za to potvrdu ako se samo prisjetimo
nekih posebnih snova. ovjek, na primjer, sanja kako
tjera od sebe psa koji navaljuje na njega. Pritom se
budi i vidi kako je nesvjesno od sebe odgurnuo dio
pokrivaa koji mu je smetao. to ini san sa zbivanjima
koja se opaaju osjetilima? ivot spavanja ostavlja
sasvim u podruju nesvjesnoga ono to bi osjetila inae
u budnosti zapaala. Zadrava, meutim, neto to je
bitno, injenicu, naime, da se ovjek hoe od neega
obraniti. Oko toga ispreda slikovito zbivanje. Slike kao
takve odjek su budnog dnevnog ivota. Nain na koji
su slike uzete donekle je proizvoljan. Ljudi imaju
openito osjeaj da bi im san uz isti vanjski povod
mogao doarati i drukije slike. Osjeaj da se ovjek
mora od neega obraniti izraen je simboliki. San
stvara simbolike slike: on je simboliar. I unutarnji
se procesi mogu pretvoriti u takve simbole sna. ovjek
sanja da kraj njega pucketa vatra, u snu vidi plamen.
Budi se i vidi da se previe pokrio te da mu je postalo
vrue. Osjeaj prevelike topline dolazi do izraaja na
simbolian nain. U snu se mogu odigravati vrlo
dramatini doivljaji. Netko, na primjer, sanja da stoji
na rubu ponora i vidi kako se neko dijete trei
pribliava. San mu daje da doivi sve muke koje
nastaju pri pomisli: samo da dijete ne bude neoprezno
i da se ne sunovrati u dubinu. Vidi, meutim, kako
dijete pada i uje iz dubine mukli udarac tijela. Budi
se i vidi da je pao neki predmet koji je visio na zidu i
svojim padom uzrokovao mukli zvuk. Taj jednostavan
dogaaj san izraava zbivanjem koje se odvija u nizu
dramatinih slika. ovjek se uope ne treba upustiti
u razmiljanje kako to da se u posljednjem primjeru
t r enut ak muklog udarca predmeta razlae u niz
dogaaja koji kao da se proteu kroz neko izvjesno
vrijeme; treba pozornost usmjeriti na to kako san
pretvara u sliku ono to bi inae u budnome stanju
osjetila zapazila.
Vidimo da se za ovjeka uspostavlja odreena
stvaralaka djelatnost im osjetila obustave svoj rad.
To je ista ona stvaralaka snaga koja postoji i u snu
bez snova, a koja prikazuje stanj e due koje je
suprotnost budnosti. Da bi nastupio san bez snova,
astralno tijelo mora napustiti etersko i fiziko tijelo.
Ono u snivanju od fizikog tijela napu t a samo
osjetilne organe, a s eterskim tijelom ostaje jo u
izvjesnoj vezi. To to se zbivanja astralnoga tijela mogu
zamjeivati u slikama potjee od njegove povezanosti
s eterskim tijelom. U trenutku kada i ta povezanost
prestaje, slike tonu u besvjesnost i nastupa san bez
snova. Proizvoljnost i nesreenost slika snova proizlazi
iz toga to astralno tijelo zbog svoje odvojenosti od
osjetilnih organa fizikog tijela svoje slike vie ne moe
povezati s predmetima i zbivanjima vanjske okoline.
Ovakvo se stanje najbolje moe objasniti kada se
promatra san u kojemu dolazi do izvjesnog rascjepa
Ja. To je sluaj ako netko, primjerice, sanja da je
uenik i da ne moe odgovoriti na pitanje koje mu
postavlja uitelj, a zatim uitelj odmah sm odgovara
na to pitanje. Budui da se ovjek u snu ne moe
koristiti osjetilnim organima svoga fizikog tijela, nije
u stanju ta dva dogaanja povezati sa sobom kao
jednom te istom osobom. Da bismo, dakle, sami sebe
spoznali kao trajno Ja, potrebni su nam ponajprije
vanjski osjetilni organi. Samo kada bi ovjek razvio
sposobnost da i na neki drugi nain a ne putem
osjetilnih organa bude svjestan svoga Ja, tada bi
mogao opaati svoje trajno Ja i izvan fizikoga tijela.
Nadosjetilna svijest treba razviti takve sposobnosti. U
daljnjem tijeku ove knjige bit e govora o sredstvima
kojima se razvijaju te sposobnosti.
A i smrt ne nastupa ni zbog ega drugog nego zbog
promjene naina na koji su povezani pojedini lanovi
ovjekova bia. Ono to s tim u vezi proizlazi iz
nadosj et i l nog pr omat r anj a moe se vidjeti po
odreenom djelovanju u objavljenome svijetu;
nepristrano e prosuivanje nai potvrdu za priopenja
nadosjetilne spoznaje. Ipak je za ove injenice objava
nevidljivoga u vidljivome manje oita, a postoje i
znatnije potekoe da bi se u potpunosti osjetila
vanost onoga to u procesima vanjskoga ivota
potvrdno govori o priopenjima nadosjetilne spoznaje.
Jo je lake proglasiti plodom mate priopenja koja
su u ovoj knjizi ve iznesena ako se ne prihvaa
spoznaja o tome kako je u osjetilni j asno upi san
nadosjetilni svijet.
Dok se kod usnivanja astralno tijelo odvaja od
fizikog i eterskog tijela, pri emu ova zadnja dva ostaju
povezana, sa smru dolazi do odvajanja eterskog od
fizikog tijela. Fiziko tijelo preputeno je vlastitim
snagama te se kao le mora raspasti. Za etersko je
tijelo sada, meutim, nastupilo takvo stanje u kojemu
se u vremenu izmeu roenja i smrti nikada nije
nalazilo - s iznimkom iznimnih stanja o kojima e j o
biti govora. Ono je sada sjedinjeno sa svojim astralnim
tijelom, a odvojeno od fizikog tijela. Etersko i astralno
tijelo ne razdvajaju se neposredno nakon smrti. Samo
je po sebi razumljivo da mora postojati snaga koja ih
dri na okupu. Kada je, naime, ne bi bilo, etersko se
tijelo uope ne bi moglo odvojiti od fizikoga jer je ono
povezano s fizikim tijelom, to je vidljivo u snu gdje
astralno tijelo nije u stanju razdvojiti ta dva ovjekova
lana. Smru ta snaga poinje djelovati. Ona izdvaja
etersko tijelo od fizikog tako da je etersko sada
povezano s as t r al ni m tij el om. Nadosj et i l ni m
promatranjem vidi se da je ta veza nakon smrti kod
razliitih ljudi razliitog trajanja. To se trajanje mjeri
danima. O tom e trajanju ovdje biti rijei samo
ukratko. - Poslije se astralno tijelo odvaja i od svojeg
eterskog tijela te bez njega ide dalje svojim putovima.
U vrijeme njihove povezanosti ovjek se nalazi u stanju
u kojemu moe opaati doivljaje svoga astralnog tijela.
Sve dok jo postoji fiziko tijelo, mora od trenutka kada
se od njega odvoji astralno, to astralno zapoeti radom
izvana kako bi se osvjeili istroeni organi. Kada se
fiziko tijelo odvoji, taj rad otpada. No, snaga koja se
za taj rad u vrijeme sna troi ostaje i nakon smrti te se
moe upotrij ebiti za neto drugo. Ona se s ada
upotrebljava kako bi se mogli opaati vlastiti procesi
astralnog tijela.
Tko promatra samo vanjsku stranu ivota, mogao
bi ipak rei: sve su to tvrdnje koje su shvatljive onome
tko je obdaren sposobnou nadosjetilnog gledanja;
drugi ljudi nemaju mogunost pristupa tim istinama.
To, meutim, nije tako. togod nadosjetilna spoznaja
otkriva na tome podruju udaljenom od obinoga
shvaanja, moe nakon to je otkriveno shvatiti i obina
mo rasuivanja. Samo to ta mo rasuivanja mora
na ispravan nain gledati na povezanost ivota koji
postoji u objavljenome svijetu. Miljenje, osjeanje i
htijenje stoje meusobno, a i s ovjekovim doivljajima
u vanjskom svijetu u takvom odnosu da ih se ne moe
razumjeti ako se njihovo vidljivo djelovanje ne shvati
kao i zraz nevidlj ivoga. To vidljivo dj el ovanj e
rasuivanju postaje jasno tek ako ga se u ovjekovu
fizikom ivotu moe shvatiti kao rezultat onoga to
nadosjetilna spoznaja utvruje za ne-fiziko. Bez ove
se spoznaje ovjek pred tim djelovanjem osjea kao u
nekoj mranoj prostoriji bez svjetla. Kao to se okolni
fiziki predmeti vide tek kada je svjetlo, tako se
ovjekov duevni ivot moe shvatiti tek zahvaljujui
nadosjetilnoj spoznaji.
Dok je ovjek povezan sa svojim fizikim tijelom,
okolni se svijet u svijesti pojavljuje u slikama. Nakon
naputanja toga tijela postaje vidljivo ono to doivljava
astralno tijelo kada s fizikim osjetilnim organima nije
povezano s vanjskim svijetom. U poetku ne doivljava
nita novo. Veza s eterskim tijelom onemoguuje mu
nove doivljaje. Ono, meutim, raspolae sjeanjem
na protekli ivot. Jo postojee etersko tijelo uvjetuje
da se to sjeanje javlja kao obuhvatna slika puna
ivota. To je prvi ovjekov doivljaj poslije smrti. Svoj
ivot od roenja do smrti vidi kao niz slika. U vrijeme
tog ivota sjeanje postoji samo u budnome stanju,
kada je ovjek povezan sa svojim fizikim tijelom.
Sjeanje postoji samo utoliko ukoliko to fiziko tijelo
doputa. Dua ne gubi nita od svega onoga to je na
nju u ivotu ostavilo utisak. Kada bi fiziko tijelo bilo,
savreno orue, tada bi u svakom trenutku ivota bilo
mogue doarati dui cijelu njegovu prolost. Sa smru
ta prepreka nestaje. Sve dok ovjek jo ima etersko
tijelo, sjeanje je gotovo savreno. Ono se, meutim,
gubi u mjeri u kojoj etersko tijelo gubi oblik koji je
imalo u vrijeme svog boravljenja u fizikome tijelu i
kojemu je bilo slino. To je ujedno i razlog zato se
nakon nekog vremena ast ral no tijelo odvaja od
eterskog. S njime moe biti sjedinjeno samo tako dugo
dok ima oblik koji odgovara fizikom tijelu. U vrijeme
ivota izmeu roenja i smrti dolazi samo u iznimnim
sluajevima i na kratko vrijeme do odvajanja eterskog
tijela od fizikog. Ako ovjek, primjerice, preoptereti
j edan od svojih udova, moe se j edan dio eterskog tijela
povui iz fizikog. Za dio tijela u tom se sluaju kae
da je "utrnuo". udan osjeaj koji se pritom javlja
potjee od odvajanja eterskog tijela. (Materijalistiko
shvaanje moe, dakako, i ovdje poricati nevidljivo u
vidljivome i rei: sve to potjee od poremeaj a
uzrokovanog pritiskom.) U takvi m sl uaj evi ma
nadosjetilno gledanje moe vidjeti kako se odgovarajui
dio eterskog tijela povlai iz fizikoga. Ako ovjek doivi
iznenadni strah ili neto slino, tada za vei dio tijela
moe na vrlo kratko vrijeme uslijediti takvo odvajanje
eterskog tijela. To je sluaj kada je ovjek zbog bilo
kojeg razloga suoen sa smrtnom opasnou, bilo da
se, na primjer, utapa, bilo da mu prilikom planinarenja
prijeti pad u ponor. Ono to priaju ljudi koji su neto
slino doivjeli ustvari je blisko istini, a to moe
potvrditi i nadosjetilno gledanje. Oni navode kako im
se u takvim trenucima itav njihov ivot pojavio pred
duom u obliku velike slike sjeanja. Od mnogih
primjera koji bi se ovdje mogli navesti bit e spomenut
samo jedan, zato to potjee od ovjeka iji je nain
miljenja takav da mu sve stvari o kojima se ovdje
govori moraju izgledati kao ista fantastika. Za onoga,
naime, tko uini nekoliko koraka u nadosjetilnom
promatranj u uvijek je vrlo korisno kada upozna
miljenje onih koji tu znanost smatraju fantastikom.
Za promatraa koji ima takvo miljenje ne moe se
lako lako rei da je pristran. (Znanstvenici s podruja
tajne znanosti trebaju mnogo toga nauiti od onih koji
njihova nastojanja smatraju besmislicom. Ne treba ih
zbuniti ako kod ovih posljednjih ne naiu na simpatije.
Za samo nadosjetilno gledanje te stvari uope nisu
potrebne da bi se dokazala ispravnost postignutih
rezultata. To gledanje ne eli nita dokazivati, nego
samo obj anj avati.) Znameni t i pri rodosl ovac i
strunj ak za antropol oku kriminologiju Moritz
Benedikt u svojim memoarima navodi kako se jednom,
prilikom kupanja gotovo utopio i kako mu se pritom u
jednoj jedinoj slici pojavilo sjeanje na itav ivot.
Okolnost da pojedini ljudi slike koje su doivjeli u
slinim prilikama opisuju razliito ili ak tako da
gotovo nemaju nikakve veze s dogaajima njihovog
proteklog ivota ne proturjei onome to je reeno jer
su slike koje nastaju u posebnom stanju odvajanja od
fizikog tijela s obzirom na njihovu povezanost sa
ivotom kat kad t eko obj anj ive. Tono e
promatranje, meutim, uvijek prepoznati tu vezu. No,
ima i sluajeva utapanja bez opisanog doivljaja. Treba
imati na umu da se taj doivljaj javlja samo kada se
etersko tijelo zaista odvaja od fizikog, a ostaje
povezano s astralnim tijelom. Ako zbog uasnog straha
doe i do slabljenja veze izmeu eterskog i astralnog
tijela, opisani doivljaj izostaje jer tada, kao u spavanju
bez snova, nastupa potpuna besvijest.
U prvo vrijeme nakon smrti saima se u sliku
sjeanja doivljena prolost. Nakon odvajanja od
eterskog tijela astralno tijelo samo nastavlja svoj daljnji
put. Lako je uvidjeti da u astralnom tijelu ostaje
sauvano sve to je postalo njegovim vlasnitvom
steenim vlastitom djelatnou u vrijeme boravka u
fizikom tijelu. Ja je do izvjesnog stupnja izgradilo
duha-samog, ivotnog duha i duhovnog ovjeka. Ako
su razvijeni, svoje postojanje ne zadobivaju od organa,
koji postoje u tijelima nego od Ja. Upravo je Ja ono
bie kojemu za opaaj samoga sebe nisu potrebni
vanjski organi, a nisu mu potrebni ni takvi organi s
kojima bi zadralo ono to je sa sobom sjedinilo. Moglo
bi se postaviti pitanje: zato u snu nema opaanja toga
razvijenog duha-samog, ivotnoga duha i duhovnoga
ovjeka? Nema ga zato to je Ja u ivotu izmeu
roenja i smrti prikovano za fiziko tijelo. Iako se u
vrijeme sna zajedno s astralnim tijelom nalazi izvan
fizikog, ono ipak ostaje s njime usko povezano jer je
djelatnost njegova astralnog tijela usmjerena na fiziko.
Time je Ja sa svojim opaanjem usmjereno na vanjski
osjetilni svijet te na taj nain ne moe u neposrednom
obliku primati objave duha. One mu tek smru prilaze
jer je tada osloboeno od veze s fizikim i etersklm
tijelom. U trenutku kada se dua odvaja od fizikog
svijeta koji je za ivota njezinu djelatnost vezao za sebe,
moe joj zasjati j edan drugi svijet. Postoje razlozi zbog
kojih za ovjeka ni u ovome trenutku ne prestaju veze
s vanjskim svijetom. Postoje, naime, neke udnje koje
odravaju tu vezu. To su udnje koje ovjek stvara
time to postaje svjestan svog Ja kao etvrtog lana
svoga bia. One elje i udnje koje proizlaze iz naravi
triju niih tijela mogu doi do izraaja samo u
vanjskome svijetu; kada se ta tijela odloe, udnje se
gase. Glad je uvjetovana vanjskim tijelom; ona se gasi
im to vanjsko tijelo nije vie povezano s Ja. Kada Ja
ne bi imalo drugih pouda osim onih koje potjeu od
njegova vlastitoga duhovnog bia, ono bi u svijetu u
koji je preseljeno moglo poslije smrti nai potpuno
zadovoljstvo. No, ivot mu je dao i druge poude. ivot
je u njemu probudio potrebu za uicima koji se mogu
postii samo fizikim organima, iako te elje uope ne
potjeu iz samih tih organa. Ne zahtijevaju samo tri
tijela zadovoljenje u fizikom svijetu ve i samo Ja
nalazi uitke u njemu za koje u duhovnom svijetu
uope nema mogunosti zadovoljenja. U ivotu postoje
za Ja dvije vrste elja: one koje potjeu od triju tijela,
koje dakl e unut ar njih t reba zadovoljiti, a koje
raspadom tih tijela nestaju. A ima i takvih koje potjeu
iz duhovne prirode Ja. Sve dotle dok se Ja nalazi u
tijelima, ona bivaju zadovoljavana tjelesnim organima.
Jer, u oitovanjima tjelesnih organa djeluje ono
skriveno duhovno. A u svemu to osjetila opaaju,
primaju ujedno i neto duhovno. To duhovno, iako u
drukijem obliku, ostaje i nakon smrti. Sve duhovno
to Ja prieljkuje unut ar osjetilnog svijeta postoji i
onda kada osjetila vie nema. Kada tim dvjema vrstama
elja ne bi pridola jo i trea, tada bi smrt bila samo
prijelaz od elja koja osjetila mogu zadovoljiti na one
koje svoje ispunjenje nalaze u objavi duhovnog svijeta.
Ova trea vrsta elja su one elje koje stvara Ja u
vrijeme svog ivljenja u osjetilnom svijetu zato to u
njemu uiva, a i zato to se u tom svijetu ne objavljuje
ono duhovno. - Najnii uici mogu biti objave duha.
Zadovoljstvo koje hrana prua gladnome biu objava
je duha jer uzimanjem hrane nastaje neto bez ega
se ono duhovno ne bi moglo razvijati. Ja moe nadii
uitak koji nastaje zahvaljujui tim injenicama. Ja,
meutim, moe teiti za ukusnom hranom i bez obzira
na to to uzimanje hrane ne slui duhu. Isto se dogaa
i kod drugih pojava osjetilnog svijeta. Time nastaju
one elje koje u osjetilnom svijetu ne bi nikada dole
na vidjelo da ljudsko Ja nije u taj svijet bilo ulanjeno.
Takve elje, meutim, ne potjeu ni od njegove duhovne
biti. Iako je Ja duhovno, sve dok ivi u tijelu mora
imati osjetilne uitke jer se u osjetilnom objavljuje duh.
Kada se Ja u osjetilnom svijetu predaje onome kroza
to prosijava svjetlo duha, ne uiva ni u emu drugome
doli u duhu. Ja e uivati u tome svjetlu i onda kada
osjetilnost vie nije sredstvo kroz koje prosijava svjetlo
duha. Takve elje, meutim, u duhovnom svijetu ne
nalaze zadovoljenje ako ve za ivota duh nije za njih
ivio. Nastupi li smrt, ove se elje vie ne mogu ispuniti.
Uitak zbog ukusne hrane moe se ostvariti samo ako
postoje fiziki organi koji sudjeluju kod uzimanja
hrane: nepce, jezik itd. A njih ovjek nakon odlaganja
fizikog tijela vie nema. Ako, meutim, Ja jo osjea
potrebu za takvim uitkom, tada ta potreba mora ostati
nezadovoljena. Ako taj uitak slui duhu, on postoji
samo tako dugo dok postoje fiziki organi. A ako ga je
proizvelo Ja a da pritom nije sluilo duhu, tada ostaje
nakon smrti elja koja uzaludno ea za zadovoljenjem.
Ono to se sada ovjeku dogaa moe se pojmiti samo
ako se zamisli da netko osjea goruu e u kraju
gdje nadaleko i nairoko nigdje nema vode. To isto
proivljava Ja ako nakon smrti gaji neugaene udnje
za uicima vanjskoga svijeta a nema organe da ih
zadovolji. Tu goruu e koja slui kao usporedba za
stanje u kojemu se nalazi Ja nakon smrti treba,
dakako, zamisliti neizmjerno poveanu te tako da se
to odnosi na sve jo preostale poude za koje nedostaje
svaka mogunost zadovoljenja. Sljedee stanje u koje
ulazi Ja sastoji se od oslobaanja od privlanosti
vanjskoga svijeta. Ja mora u tom smislu izvriti
proienj e i osl obaanj e. Iz njega trebaj u biti
iskorijenjene sve elje koje je samo proizvelo unut ar
tijela i koje ne mogu postojati u duhovnom svijetu.
Kao to izgara predmet zahvaen vatrom, tako nakon
smrti biva raspren i uniten opisani svijet pouda.
Na ovaj se nai n otvara uvid u onaj svijet koji
nadosjetilna spoznaja oznaava kao "razarajuu vatru
duha" . Ta vat ra zahvaa osj etilnu poudu ija
osjetilnost nije izraz duha. Takve predodbe, koje u
vezi s time mora dati nadosjetilna spoznaja, mogu
izgledati obeshrabrujue i strane. Zastraujue se
doima da se nada, za ije su ispunjenje potrebni fiziki
organi, nakon smrti pretvara u beznae, da se elja
koju moe ispuniti samo fiziki svijet mora pretvoriti
u gorui osjeaj nedostatnosti. Ovako se moe misliti
samo tako dugo dok se nema na umu da sve elje i
poude koje nakon smrti zahvaa "razarajua vatra"
nisu u viem smislu blagotvorne nego razorne snage
u ivotu. S tim snagama Ja stvara vru vezu s
osjetilnim svijetom nego to je potrebno, da bi iz tog
osjetilnog svijeta crpilo sve to mu je drago. Osjetilni
svijet je objava duhovnoga svijeta koji je iza njega
skriven. Ja ne bi nikada moglo uivati duh u obliku u
kojemu se duh moe objaviti samo pomou tjelesnih
osjetila kada ta osjetila ne bi htjelo upotrijebiti za
uivanje duhovnoga u osjetilnom. Ja sebi uskrauje
toliko od istinske duhovne zbilje svijeta koliko udi za
osjetilnim svijetom ako pritom ne govori duh. Ako
osjetilni uitak kao izraz duha znai uzdizanje, razvoj
Ja, onda ga onaj uitak koji nije izraz toga osiromauje
i opustouje. Ako se takva pouda u osjetilnom svijetu
zadovolji, ipak ostaje njezino razorno djelovanje na Ja.
Prije smrti se, meutim, to razorno djelovanje na Ja
ne vidi. U ivotu moe uitak koji je uslijedio nakon
takve poude izazvati nove sline elje. A ovjek uope
ne primjeuje da sm sebe obavija "razornom vatrom".
Samo nakon smrti vidljivo je to ga ve za ivota
okruuje. A time to to sada postaje vidljivo, ujedno
dolazi do izraaja iscjeliteljsko blagotvorno djelovanje.
Ljubav prema nekom ovjeku nije uvjetovana samo
privlanou koja se opaa fizikim organima. No, treba
rei da to nakon smrti vie nita ne znai i da se vie
ne opaa. Kod voljenog ovjeka postaje vidljivo upravo
ono za ije su opaanje fiziki organi bili samo sredstvo.
Jedino to spreava punu vidljivost jest ona pouda
koja se moe zadovoljiti samo fizikim organima. Kada
se ta pouda ne bi iskorijenila, nakon smrti ne bi uope
bilo mogue svjesno opaanje voljenog ovjeka. Ovako
promatrano preobraavaju se predodbe stranoga i
neutjenoga to bi za ovjeka mogla imati zbivanja
nakon smrti, kako ih nadosjetilna spoznaja mora
pri kazati , u predodbe pune utj ehe i dubokog
zadovoljstva.
Doivljaji koji slijede nakon smrti jo su u jednom
pogledu sasvim razliiti od doivljaja u ivotu, U vrijeme
proienja ovjek ivi takorei unatrag. Jo jednom
prolazi sve to je doivio od roenja, a poinje
dogaajima koji su neposredno prethodili smrti. I jo
j ednom, ali u obrnut ome slijedu, doivljava sva
zbivanja sve do djetinjstva. Pritom duhovno gleda sve
ono to za ivota nije proizalo iz duhovne prirode Ja.
Samo to to sada sve doivljava na obrnut nain.
ovjek koji je, primjerice, umro u ezdesetoj godini, a
koji je u svojoj etrdesetoj godini u navali bijesa
nekome nanio tjelesnu ili duevnu bol, doivjet e jo
jednom taj dogaaj kad u svom unatranom hodu
kroza ivot poslije smrti stigne do vremena kada mu
je bilo etrdeset godina. No, sada nee doivjeti
zadovoljstvo koje je imao u ivotu kada je napao drugog
ovjeka, nego e doivjeti bol koju mu je nanio. Iz
spomenutoga se, meutim, moe takoer vidjeti daj e
pojedini dogaaj nakon smrti muan utoliko ukoliko
je proizaao iz udnje Ja, udnje koja potjee samo iz
vanjskog fizikog svijeta. Jer, zadovoljavajui neku
svoju poudu, Ja naime zaista ne teti samo drugima
nego i samome sebi, samo to mu je to oteenje u
vrijeme ivota nevidljivo. No, nakon smrti ovjekovom
Ja postaje vidljiv sav taj svijet razornih pouda. Svako
bie i svaka stvar koji su nekada pobuivali poudu
privlae s ada ovjekovo J a, kako bi tu poudu
"razarajua vatra" isto tako iskorijenila kao to je i
nastala. Tek kada je ovjek u svom unatranom hodu
prispio do trenutka svoga roenja, sve su takve poude
prole kroz proiavajuu vatru i odsad ovjeka vie
nita ne prijei da se u potpunosti preda duhovnome
svijetu te se sada uzdie na novi stupanj postojanja.
Kao to je sa smru odloio fiziko, a ubrzo zatim i
etersko tijelo, tako se sada raspada onaj dio astralnog
tijela koji moe ivjeti samo u svijesti o vanjskom
fizikom svijetu. I tako za nadosjetilnu spoznaju
postoje tri lea: fiziki, eterski i astralni. Trenutak
odbacivanja treeg lea odreuje trajanje vremena
ienja, a ono iznosi priblino treinu vremena koje
je proteklo od roenja do smrti. Tek poslije, kada se
na osnovi duhovne znanosti bude razmotrio tijek
ljudskoga ivota, moi e se razjasniti zato je tomu
tako. Nadosjetilnim promatranjem postaje vidljivo kako
se u ovjekovoj okolini neprekidno nalaze astralni
leevi koje su odbacili ljudi koji iz stanja proiavanja
prelaze u vii oblik postojanja. To je isto kao to se
fiziki opaa kako fiziki leevi nastaju ondje gdje
prebivaju ljudi.
Nakon proienja za Ja se uspostavlja potpuno
novo stanje svijesti. I dok su prije smrti opaaji ovjeku
morali stizati izvana da bi ih prosvijetlilo svjetlo svijesti,
sada dolazi do svijesti j edan unutarnji svijet. A Ja ivi
u tome svijetu i izmeu roenja i smrti, samo to se
taj svijet zaodijeva u objave osjetila. Tek kada se Ja
odvrati od svih osjetilnih opaanja i preda opaanju
samoga sebe u svom "najunutarnjijem svetitu", tada
se u neposrednom obliku javlja ono to se inae jedino
oituje prikriveno velom osjetilnosti. Kao to se prije
smrti opaaj Ja ostvaruje u nutrini, tako se nakon
smrti i proienja iz nutrine objavljuje duhovni svijet
u svojoj punini. Ta objava poinje, zapravo, odmah
nakon odlaganja eterskoga tijela, ali je poput mranog
oblaka zasti re svijet pouda koje su j o uvijek
usmjerene prema vanjskome svijetu. Kao da se u
blaeni svijet doivljavanja duha upliu crne demonske
sjene koje nastaju na "zgaritu" pouda. Te poude
sada nisu sjene nego stvarna bia, i to je vidljivo im
se fiziki organi odvoje od Ja te ono moe zapaati sve
to je duhovne prirode. Ta su bia iskrivljene slike i
kar i kat ur e onoga t o j e ovjeku bilo poznat o
zahvalj uj ui osj etilnom opaanj u. Nadosj etilno
gledanje o svijetu proiavajue vatre kae da je
nastanjen biima iji je izgled duhovnom oku stravian
i bolan. Razaranje im naizgled priinja zadovoljstvo, a
strasti su im usmjerene ka zlu prema kojem zlo
osjetilnog svijeta izgleda beznaajno. Spomenute
poude koje ovjek sa sobom donosi u taj svijet kao
da su tim biima hrana koja njihovu silu uvijek iznova
j aa i osnauje. Slika toga svijeta koja osjetila ne
opaaju izgledat e ovjeku manje nevjerojatna ako
nepristrano promatra j edan dio ivotinjskog svijeta.
to duhovnom pogledu znai strani vuk? to se
pritom objavljuje osjetilnom opaanju? Nita drugo doli
dua koja ivi i djeluje voena udnjama. Vanjski lik
toga vuka mogao bi se nazvati utjelovljenjem ove
poude. A da ovjek i nema organe da vidi taj lik, ipak
bi morao prihvatiti postojanje takvog bia kada bi se
u vanj skom svijetu na nevidljiv nai n u svom
djelovanju oitovala njegova pouda, kada bi se, dakle,
unaokolo uljala neka nevidljiva sila koja bi uzrokovala
sve ono to je svojstveno vidljivome vuku. No, bia
proiavajue vatre ne postoje za osjetilnu nego samo
za nadosjetilnu svijest; njihov je uinak, meutim,
oigledan: sastoji se od razaranja Ja ako im ono daje
hranu. Posljedice postaju j asno vidljive kada se uitak
koji ima svoje opravdanje pojaa do neumjerenosti i
razvrata. Jer, ono to osjetila opaaju podraavalo bi i
Ja samo ako je uitak utemeljen u samom njegovu
biu. ivotinja je u vanjskome svijetu podlona samo
onim potrebama za kojima ude njezina tri tijela.
ovjek zna za vie uitke jer osim triju tijela posjeduje
i Ja. Ako, meutim, Ja tei za zadovoljenjem poude
koja ne slui napretku i odravanju nego razaranju,
onda ta pouda nije zasnovana u njegovim trima
tijelima, a niti u samoj njegovoj prirodi, nego nastaje
pod utjecajem bi a ija j e prava bit osj etilima
nezamjetljiva. Ona, meutim, upravo zbog toga mogu
zahvatiti u viu prirodu ljudskoga Ja i poticati ga na
poude koje nemaju osjetilno obiljeje, a koje se ipak
samo osjetilno mogu zadovoljiti. Postoje, dakle, bia
ija su hrana strasti i poude koje su gore od svih
ivotinjskih jer se ne iivljavaju u osjetilnom nego
zahvaaju duhovno, povlaei ga u osjetilno podruje.
Izgled takvih bia je stoga u duhovnom pogledu runiji
i straniji od izgleda i najdivljijih zvijeri u kojima se
ipak utjelovljuju samo one strasti koje su utemeljene
u osj eti l nom svi j etu. Razor ne s nage t i h bi a
neusporedivo su vee od bijesa razaranja koji postoji
u osj etil no zamjetljivom i voti nj skom svi j etu.
Nadosjetilna spoznaja mora na ovakav nain proiriti
ovjekov pogled na svijet bia koja su u izvjesnom
smislu nia od razornoga ivotinjskog svijeta.
Kada je ovjek nakon smrti proao kroz taj svijet,
sueljava se sa svijetom duha koji u njemu pobuuje
takvu potrebu koja se moe zadovoljiti samo u sferi
duha. No, i sada ovjek razlikuje ono to pripada
njegovom Ja od onoga to ini njegovu okolinu, tj.
njegov vanjski duhovni svijet. Ono to doivljava u toj
okolini prima onako kao to u vrijeme boravljenja u
tijelu doivljava opaaj svoga vlastitog Ja. I dok u ivotu
izmeu roenja i smrti okolina govori ovjeku organima
njegovih triju tijela, govor njegove nove okoline dopire
nakon to su tijela odloena izravno u "najunutarnjije
svetite" njegovog Ja. itava je okolina sada ispunjena
biima koja su iste vrste kao i Ja jer samo Ja ima
pristup drugome Ja. Kao to je ovjek u osjetilnom
svijetu okruen mineralima, biljkama i ivotinjama,
tako je nakon smrti okruen duhovnim biima. No,
ovjek u taj svijet donosi neto to u tom svijetu nije
njegova okolina; to je ono to je Ja doivjelo u
osjetilnom svijetu. Najprije su se svi ti doivljaji
neposredno nakon smrti, dok je etersko tijelo jo bilo
povezano s Ja, pojavili kao obuhvatna slika sjeanja.
Zatim etersko tijelo otpada, ali od te obuhvatne slike
ostaj e neto kao traj no vl asni tvo J a. Ono to
preostane je kao neki ekstrakt, neki saetak svih
ovjekovih doivljaja i iskustava izmeu roenja i
smrti. To je urod, plod ivota. Taj je plod duhovne
prirode. On sadri sve duhovno to se objavljuje putem
osjetila. Taj plod ne bi mogao nastati bez ivota u
osjetilnom svijetu. Taj duhovni plod osjetilnog svijeta
Ja nakon smrti osjea kao neto to je sada njegov
vlastiti, njegov unutarnji svijet, osjea ga kao neto
ime on stupa u svijet bia koja se objavljuju onako
kao to jedino Ja moe smo sebe objaviti u svojoj
najdubljoj nutrini. Kao to se biljni zametak, koji je
ekstrakt itave biljke, moe razvijati samo ako ga se
poloi u jedan drukiji svijet, u zemlju, tako se sada i
ono to Ja donosi iz osjetilnog svijeta poput zametka
razvija u duhovnoj okolini koja ga sada u sebe prima.
U opisivanju duhovne zemlje znanost o nadosjetilnom
moe se koristiti samo sl i kama. Te slike mogu
odraavati pravu realnost ako nadosjetilna svijest
slijedi odgovaraj ua, osj etilnom oku nevidljiva
zbivanja. Za prikaz tih zbivanja mogu se, radi jasnoe,
uzeti usporedbe iz osjetilnog svijeta. Jer, iako su
duhovne prirode, ipak su na izvjestan nain sline
onima u osjetilnom svijetu. Kao to se npr. u tom
svijetu, kada oko gleda neki predmet, javlja boja, tako
Ja u "duhovnoj zemlji" ima odreeni doivljaj kad na
njega djeluje neko bie. A taj doivljaj nastaje tako
kako u vremenu izmeu roenja i smrti moe samo u
nutrini nastati opaaj Ja. To ne izgleda tako kao da
svjetlo na ovjeka pada izvana nego kao da neko drugo
bie neposredno utjee na Ja navodei ga da taj utjecaj
zamisli kao sliku u boji. I tako se sva bia duhovne
okoline oituju ljudskom Ja u sjaju i bogatstvu boja.
Budui da nastaju na drukiji nain, samo se po sebi
razumije da su doivljaji boja duhovnoga svijeta
drukiji od onih koji nastaju pod utjecajem osjetilnih
boja. Slino treba rei i za druge utiske koje ovjek
pri ma iz osjetilnog svijeta. Najsliniji ut i sci ma
osjetilnog svijeta j esu tonovi duhovnog svijeta. to se
ovjek vie uivljava u taj svijet, to mu on sve vie
postaje ivotom pun pokreta koji se moe usporediti s
tonovima i harmonijama osjetilnog svijeta. Te tonove
ne osjea kao neto to dolazi izvana nego kao mo
koja se, proevi njegovo Ja, iz njega iri i odjekuje
svijetom. Osjea ton kao to u osjetilnom svijetu osjea
svoj vlastiti govor ili pjevanje, ali u duhovnom svijetu
zna da su ti tonovi koji se iz njega ire ujedno i
oitovanja drugih bia koja se kroz njega izlijevaju u
svijet. Jo je vii stupanj objave u "zemlji duha" kada
ton prelazi u "duhovnu rije". Tada Ja nije proeto
samo ivotom nekog drugog duhovnog bia nego mu i
samo to bie povjerava svoju nut r i nu. Nestaj e
razdvoj enost koj a mora post oj at i u s vakome
zajednitvu u osjetilnom svijetu. Od trenutka kad
"duhovna rije" prome Ja, jedno u drugome ive dva
bia. Zajednitvo Ja s drugim duhovnim biima nakon
smrti zaista je takvo.
Pred nadosj eti l nom se svijesti pojavljuju tri
podruja duhovne zemlje, a moe ih se usporediti s
trima podrujima fizikoga osjetilnog svijeta. Prvo je
podruje u neku ruku "kopno" duhovnog svijeta, drugo
je "morsko i rijeno", a tree je "zrano" podruje. -
Ono to na Zemlji poprima fizike oblike te se opaa
fizikim organima, to se u svojoj duhovnoj biti opaa
u prvome podruju "duhovne zemlje". Od nekog se
kristala ovdje, primjerice, moe opaati sila koja stvara
njegov oblik. A to to se ovdje objavljuje djeluje kao
suprotnost onomu to se nalazi u osjetilnom svijetu.
Prost or koji u tome svijetu zapr ema kamenj e
duhovnom gledanju izgleda kao uplji prostor. Oko
log upljeg prostora se, meutim, vidi sila koja je
oblikovala kamen. Boja koju kamen ima u osjetilnom
svij etu u duhovnome se j avl j a kao doivljaj
kompl ement arne boje; crveno obojeni kamen u
duhovnoj zemlji i ma zel enkast u boju, a zel eni
crvenkastu itd. I druga se svojstva pojavljuju u svojim
suprotnostima. Kao to kamenje, zemlja i slino ine
kopno - kontinentalno podruje - osjetilnog svijeta,
(ako opisane tvorevine ine "kopno" duhovnog svijeta.
- Sve to je osjetilnom svijetu ivot, u duhovnom je
svijetu podruje mora. Za osjetilno se gledanje ivot
manifestira svojim djelovanjem u biljnom, ivotinjskom
i ljudskom carstvu. Vidovitom se oku ivot ukazuje
kao bie koje neprekidno struji i koje poput mora i
rijeka proima duhovnu zemlju. Jo je bolja usporedba
s krvotokom. Jer, dok su mora i rijeke u osjetilnom
svijetu neravnomjerno rasporeeni, u duhovnoj je
zemlji st ruj anj e ivota donekl e r avnomj er no
raspodijeljeno, kao i krvotok u tijelu. Ovo se "strujanje
ivota" istodobno uje kao duhovno zvuanje. Tree
podruje duhovne zemlje je njezin "zrani ovoj". Ono
to se u osjetilnom svijetu javlja kao osjeaj, to se u
duhovnom podruju sve tako meusobno proima kao
to i zrak na Zemlji sve proima. Sve to treba zamisliti
kao uzburkano more osjeaja. Patnja i bol, radost i
oduevljenje struje tim podrujem poput vjetra i oluje
osjetilnog svijeta. Pomislimo na bitke koje se biju na
zemlji. Ovdje se ne sukobljavaju samo osjetilnom oku
vidljivi ljudi nego se sukobljavaju i osjeaji i strasti;
bojno je polje ispunjeno bolima i ljudskim spodobama.
Sve te strasti, ta bol, ta srea pobjede nisu samo
osjetilne prirode nego su to zbivanja koja u zranom
ovoju duhovne zemlje opaa nadosjetilna svijest.
Ovakvo je zbivanje u duhovnom svijetu isto kao i oluja
u fizikom. Opaaj tih zbivanja moe se usporediti sa
sluanjem rijei u fizikom svijetu. Stoga se kae: kao
to zrak obavija i proima zemaljska bia, tako dah
"duhovnih rijei" obavija i proima bia i zbivanja
duhovne zemlje.
U duhovnom svijetu mogua su i druga opaanja.
A postoji i neto to se moe usporediti s toplinom i
svjetlom fizikog svijeta. U duhovnoj je zemlji sve
proeto samim svijetom misli, kao to su sve zemaljske
stvari i bia proeti toplinom. Te misli treba zamisliti
kao iva, samostal na bia. ovjekove su misli u
objavljenome svijetu tek sjena mislenih bia koja ive
u duhovnoj zemlji. Ako ljudsku misao izdvojenu od
ovjeka zamislimo kao djelatno bie obdareno vlastitim
unutarnjim ivotom, imat emo tek blijedu sliku onoga
ime je ispunjeno etvrto podruje duhovne zemlje.
Ono to ovjek u svom fizikom ivotu izmeu roenja
i smrti doivljava kao misao, objava je svijeta misli. To
je objava koja nastaje uz pomo triju tijela. U tom je
podruj u izvor svih ovjekovih misli koje vode
obogaenju fizikog svijeta. Pritom ne treba misliti
samo na ideje velikih izumitelja, na ideje genijalnih
ljudi. Kod svakog se ovjeka mogu zamijetiti "dosjetke"
koje ne nastaju samo zahvaljujui vanjskome svijetu
nego su to, tovie, ideje koje preobraavaju sam taj
vanjski svijet. Ukoliko je rije o strastima i osjeajima
koji proistjeu iz vanjskog svijeta, utoliko oni pripadaju
u tree podruje duhovne zemlje, a sve ono to u
ovjekovoj dui ivi tako da ga ini djelotvornim i
sposobnim da preobrazi i obogati svoju okolinu, to se
u svom izvornom bitnom obliku objavljuje u etvrtom
podruju duhovnog svijeta. Ono to se nalazi u petoj
regiji moe se usporediti s fizikom svjetlou. To je
mudrost koja se objavljuje u svom iskonskom obliku.
Ovome podruju pripadaju bia koja u svoju okolinu
izlijevaju mudrost, kao to sunce toi svjetlost na
fizika bia. Ono to je tom mudrou obasj ano
pokazuje svoju pravu bit i svoje znaenje za duhovni
svijet, kao to pojedino fiziko bie obasjano svjetlom
pokazuje svoju boju. - Ima i viih podruja duhovne
zemlje, njihov opis slijedi u sljedeim poglavljima ove
knjige.
U taj svijet uranja nakon smrti Ja s dostignuima
koja je sa sobom donijelo iz osjetilnoga ivota. A ta
dostignua ostaju povezana s onim dijelom astralnog
tijela koji se ne odbacuj e na kraj u razdobl j a
proienja. Otpada samo onaj dio koji je nakon smrti
sa svojim udnjama i eljama bio usmjeren prema
fizikom ivotu. Uranjanje Ja i njegovih dostignua iz
osjetilnog svijeta u duhovni svijet moe se usporediti
s polaganjem sjemenke u plodnu zemlju. Sjemenka iz
svoje okoline prima tvari i snage da bi se razvila u
novu biljku, a razvoj i rast ine bit Ja koje je ulo u
duhovni svijet. U onome to pojedini organ opaa
skrivena je ujedno i snaga koja ga stvara. Oko opaa
svjetlo, a bez svjetla ne bi bilo oka. Bia koja ivot
provode u tmini ne izgrauju organe vida. A tako je
cijeli tjelesni ovjek stvoren zahvalj uj ui onim
skrivenim snagama koje zapaa organima svojih tijela.
Fiziko tijelo izgraeno je snagama fizikoga svijeta,
etersko snagama ivoga svijeta, a astralno snagama
astralnoga svijeta. Kada se Ja premjesti u duhovnu
zemlju, susree snage koje ostaju skrivene fizikom
opaanju. Ono to postaje vidljivo u prvome podruju
duhovne zemlje j esu duhovna bia koja uvijek
okruuju ovjeka i koja su izgradila i njegovo fiziko
tijelo. U fizikom svijetu ovjek ne opaa nita drugo
doli objave onih duhovnih snaga koje su izgradile
njegovo fiziko tijelo. ovjek se nakon smrti nalazi
usred tih stvaralakih snaga koje su mu dotad bile
skrivene. Isto je tako u drugoj regiji okruen snagama
od kojih se sastoji njegovo etersko tijelo, dok mu u
treoj regiji prilaze one moi koje su oblikovale njegovo
astralno tijelo. A i vie sfere duhovne zemlje alju sada
ovjeku one snage koje su ga izgraivale u ivotu
izmeu roenja i smrti.
Ova bia duhovnog svijeta djeluju zajedno s onim
to je ovjek donio sa sobom kao plod prethodnog
ivota i to sada postaje novim zametkom. Tim se
radom najprije nanovo izgrauje ovjek kao duhovno
bie. U snu i dalje postoji fiziko i etersko tijelo,
astralno tijelo i Ja su, dodue, izvan njih, ali su s njima
jo povezani. A to to u takvom stanju primaju od
utjecaja duhovnoga svijeta, slui samo obnovi snaga
koje su se istroile u budnome stanju. Nakon odlaganja
fizikog i eterskog tijela odlau se nakon vremena
proienja i oni dijelovi astralnog tijela koji su zbog
svojih udnji jo povezani s fizikim svijetom. Tada
sve ono to Ja prima od duhovnog svijeta ne slui samo
poboljanju nego novoj izgradnji. Nakon odreenog
vremena, o kojemu e u ovoj knjizi poslije biti rije,
stvara se oko Ja novo astralno tijelo koje e opet moi
prebivati u takvom eterskom i fizikom tijelu kakvo je
svojstveno ovjeku izmeu roenja i smrti te on
ponovno moe proi kroz roenje i pojaviti se u
zemaljskom ivotu u koji je ugraen plod prijanjeg
ivota. ovjek je svjedok svoje ponovne izgradnje sve
do stvaranja novoga astralnog tijela. Budui da mu se
moi duhovne zemlje ne objavljuju putem vanjskih
organa nego iznutra, kao to mu se i u samosvijesti
objavljuje vlastito Ja, on tu objavu moe opaati samo
dok jo nije usmjeren na vanjski opaajni svijet. Od
trenutka kada je astralno tijelo nanovo oblikovano,
ovjek se usmjerava na vanjski svijet. Astralno tijelo
sada ponovno zahtijeva vanjsko etersko i fiziko tijelo.
Time se odvraa od objava nutrine. Zbog toga sada
nastaje meustanje u kojemu ovjek tone u besvijest.
Svijest se ponovno moe javiti tek u fizikom svijetu,
kada su izgraeni potrebni organi za fiziko opaanje.
U vr emenu kada se gubi svijest prosvij etlj ena
unutarnjim opaanjem novo se etersko tijelo poinje
povezivati s astralnim tijelom i ovjek moe ponovno
ui u fiziko tijelo. Ova dva povezivanja moe svjesno
doivjeti samo ono Ja koje je u eterskom i fizikom
tijelu stvorilo skrivene djelatne snage ivotnoga duha
i duhovnog ovjeka. Sve dotle dok ovjek nije dovoljno
uznapredovao, moraju razvijenija bia upravljati tim
povezivanjem. Ta bia vode astralno tijelo roditeljima
tako da moe biti obdareno odgovarajuim eterskim i
fizikim tijelom. - Prije prikljuenja eterskog tijela zbiva
se neto to je za ovjeka koji iznova ulazi u ivot od
iznimne vanosti. U svom prolom ivotu stvorio je
negativne moi koje smetaju i koje su postale vidljive
u onom unatranom hodu nakon smrti. Vratimo se
opet prije navedenom primjeru gdje je ovjek u
etrdesetoj godini prijanjeg ivota u trenutku bijesa
nekome nanio bol. Nakon smrti ova tua bol postaje
ometajua snaga za razvoj vlastitog ja. To vrijedi i za
sve druge dogaaje prethodnog ivota. Kod ponovnog
ulaenja u fiziki ivot te se prepreke u razvoju ponovno
pojavljuju pred ovjekovim Ja. Kao to se nakon smrti
pred ovjekovim Ja javlja svojevrsna slika sjeanja na
dogaaje minuloga ivota, tako se sada javlja pogled
na budui ivot. ovjek vidi sliku koja pokazuje sve
prepreke koje mora ukloniti da bi njegov daljnji razvoj
bio mogu. A to to vidi postaje ishoditem snaga koje
ovjek mora ponijeti u novi ivot. Slika boli koju je
ovjek drugome nanio snaga je koja e potaknuti Ja
da pri ulasku u novi ivot ispravi tu bol. Tako prethodni
ivot odreuje novi. Djela novog ivota u neku su ruku
uzr okovana oni ma pr et hodni m. Tu zakoni t u
povezanost nekog prijanjeg ivota s buduim treba
smatrati zakonom sudbine. Uobiajeno je da se po
uzoru na istonjaku mudrost to oznaava izrazom
"karma".
Izgradnja nove tjelesnosti nije jedina ovjekova
djelatnost izmeu smrti i novog roenja. U vrijeme te
izgradnje ovjek ivi izvan fizikog svijeta. No, svijet
se u vrijeme te izgradnje dalje razvija. Zemlja mijenja
svoj izgled u relativno kratkome vremenu. Kako li su
prije nekoliko tisua godina izgledala podruja koja
danas zaprema Njemaka? Kada se ovjek iznova
pojavljuje na Zemlji, ona u pravilu nikada ne izgleda
onako kako je izgledala u vrijeme njegova posljednjeg
ivota. Dok nije bio na Zemlji, mnogo se toga izmijenilo.
U toj promjeni Zemljinog izgleda djeluju i nevidljive
snage. One djeluju iz istog svijeta u kojem se nalazi
ovjek nakon smrti. A i on sm mora sudjelovati u
Zemljinoj preobrazbi. Sve dotle dok razvojem ivotnog
duha i duhovnog ovjeka nije stekao j asnu svijest o
povezanosti duha s onim to je njegov odraz u fizikom
svijetu, on taj rad moe izvravati samo pod vodstvom
viih bia. No, on sudjeluje u preobrazbi zemaljskih
prilika. Moe se rei da ljudi u vremenu izmeu smrti
i novog roenj a preobraavaj u Zemlju t ako da
novonastal e prilike odgovaraju onome to se u
meuvremenu razvilo i u njima samima. Promatramo
li u odreeno vrijeme djeli Zemlje, a zatim ga nakon
dugog vremena ponovno promotrimo u nekom potpuno
izmijenjenom stanju, tada se snage koje su uzrokovale
tu promjenu nalaze kod mrtvih ljudi. Oni su izmeu
smrti i novog roenja na taj nain povezani sa Zemljom.
Nadosjetilna svijest vidi u cjelokupnom fizikom
postojanju objavu skrivenoga duha. Za fiziko se
promatranj e promj ene na Zemlji dogaaj u pod
utjecajem Sunevog svjetla, klime itd. Za nadosjetilno
promatranje u zrakama Sunca koje obasjavaju biljku
djeluju snage mrtvih. Takvo promatranje ima svijest
o tome da ljudske due okruuju biljke, i da mijenjaju
tlo i slino. ovjek nakon smrti nije zaokupljen jedino
samim sobom i svojim pripremama za zemaljski ivot.
Ne, pozvan j e da duhovno radi na oblikovanju
vanjskoga svijeta, kao to je u ivotu izmeu roenja i
smrti pozvan da radi na njoj fiziki.
No, na prilike fizikoga svijeta ne utjee samo
ovjekov ivot u duhovnoj zemlji nego i djelatnost
fizikog ivota utjee na duhovni svijet. Jedan e
primjer pokazati to se u tom smislu dogaa. Postoji
ljubav koja povezuje majku i dijete. Ta ljubav proizlazi
iz njihove meusobne privlanosti, ije su ishodite
snage osjetilnog svijeta. Ona se, meutim, tijekom
vr emena mij enj a. Osj et i l na se veza sve vie
oduhovljuje. Ta duhovna veza ne nastaje samo za
fiziki svijet nego i za duhovnu zemlju. A tako je i s
drugim vezama. Ono to duhovna bia tkaj u u
fizikom, to ima svoju opstojnost i u duhovnom svijetu.
Prijatelji koji su se u ivotu iskreno povezali ostaju
povezani i u duhovnoj zemlji; nakon odlaganja tijela
njihova je povezanost jo mnogo vea nego u fizikom
ivotu. Jer su kao duhovi j edan drugome toliko odani
kao to je to sluaj u opisanim objavama duhovnih
bia koja se svojom nut ri nom objavljuju drugim
biima. A veza koja je izmeu dvoje ljudi prije bila
uspostavljena ponovno ih zbliava i u sljedeem ivotu.
Stoga treba u pravom smislu rijei govoriti o ponovnom
meusobnom susretanju ljudi nakon smrti.
Ono to se jednom s ovjekom izmeu roenja i
smrti te izmeu smrti i novog roenja zbilo, ponavlja
se. ovjek se uvijek ponovno vraa na Zemlju kada u
duhovnoj zemlji sazre plod koji je postigao u fizikom
ivotu. No, nema beskonanog ponavljanja nego je
ovjek u dananje postojanje doao iz drukijih oblika
ivota, a u budunosti e nadalje prelaziti u uvijek
nove oblike. Do uvida u ove meustupnjeve doi emo
na osnovi sljedeih opisa gdje e, s gledita nadosjetilne
svijesti, biti govora o razvoju svemira u povezanosti s
ovjekom.
Zbivanja izmeu smrti i novog roenja za vanjsko
su osjetimo promatranje dakako j o skrivenija od
duhovnosti koja je temelj vidljivog ivota izmeu
roenja i smrti. Osjetimo promatranje moe uoiti
djelovanje toga skrivenog svijeta samo ondje gdje se
ono oituje u fizikom ivotu. Postavlja se pitanje
donosi li ovjek, koji roenjem ulazi u ivot, sa sobom
neto od onoga to nadosjetilna spoznaja opisuje kao
ivot izmeu smrti i novog roenja. Nae li netko
pr aznu puevu kui cu, znat e da j e nas t al a
djelatnou pua, iako od njega vie nema traga. Nee
pritom misliti da je kuica nastala tek djelovanjem
fizikih snaga. Isto tako moe netko tko promatra
ljudski ivot uoiti neto to ne potjee iz ovoga ivota
i razumno zakljuiti da to potjee od onoga o emu
govori nados j et i l na znanos t ako time post i e
objanjenje neega to je inae neobjanjivo. Tako bi i
ovdje razumno osjetilno promatranje moglo smatrati
razumljivima nevidljive uzroke vidljivih djelovanja. Tko
sasvim nepristrano promatra ovaj ivot, tomu e se to
sa svakim novim opaajem sve vie pokazati ispravnim.
Gdje se, na primjer, oituju posljedice onoga to
nadosjetilna spoznaja opisuje kao zbivanja u vremenu
proienja? Kako se oituju utjecaji onoga to ovjek
na osnovi duhovnog istraivanja treba doivjeti u
duhovnom podruju nakon vremena proienja?
Svakom se ozbiljnom, dubokom promiljanju ivota
u vezi s tim namee niz zagonetki. Ima ljudi koji su
roeni u j adu i bijedi i koji imaju vrlo ograniene
sposobnosti, pa izgleda da su tim od roenja zadanim
injenicama predodreeni za bijedan ivot. Drugi su
od prvog trenutka ivota paeni i njegovani brinim
r ukama i srci ma; kod njih se razvijaju sj aj ne
sposobnosti, predodreeni su za plodan ivot i
zadovoljstvo. U vezi s takvim pitanjima mogu se uoiti
dva suprotna stajalita. Jedno e se stajalite prikloniti
onome to se moe opaati osjetilima i shvati ti
razumom koji se na njih nadovezuje. injenica da se
pojedini ovjek raa u sretnim, a drugi u nesretnim
okolnostima navedeno shvaanje nee potaknuti ni
na kakvo pitanje. ak i kada nee upotrijebiti rije
"sluaj", ovo stajalite nee pretpostaviti bilo kakvu
zakonitu povezanost koja je sve to uvjetovala. U vezi s
darovitou i sklonostima, takav e nain miljenja
uzeti u obzir "naslijee" roditelja i drugih predaka. U
duhovnim dogaajima nee htjeti potraiti uzroke koje
je ovjek sam prije svojeg roenja - bez obzira na utjecaj
naslijea - pripremio i kojima je oblikovao svoju
darovitost i svoje sklonosti. Jedno e drukije stajalite
s ovakvim shvaanjem biti nezadovoljno. Ono e rei:
ni u objavljenom se svijetu na odreenome mjestu ili
u odreenoj okolini nita ne dogaa a da se ne pita o
uzrocima toga dogaanja. Iako ovjek esto j o nije
istraio te uzroke, oni ipak postoje. Alpski cvijet ne
raste u udolini. U njegovoj je prirodi neto to ga
povezuje s alpskim krajolikom. Isto tako i u ovjeku
mora postojati neto to ga vodi roenju u odreenoj
sredini. Pitanje nije rijeeno uzrocima koji potjeu
samo iz fizikog svijeta. Za ovjeka koji dublje razmilja
oni izgledaju tako kao kad bi netko nekoga udario i
zatim objanjavao da udar ac nije uslijedio zbog
odreenih osjeaja nego zbog fizikog mehanizma ruke.
- Ovo stajalite mora isto tako biti nezadovoljno sa
svakim objanjavanjem sklonosti i darovitosti samo
na osnovi "naslijea". O njemu se, dodue, moe rei:
pogledajte kako su odreene sklonosti unutar obitelji
nasljedne. Kod lanova obitelji Bach se tijekom dva i
pol stoljea nasljeivala darovitost za glazbu. Iz obitelji
Bernoulli poteklo je osam matematiara koji su u
djetinjstvu dijelom bili odreeni za drukija zvanja.
No, "nasljedna" ih je darovitost uvijek nagonila na
obiteljsko zanimanje. Tonim istraivanjem rodoslovlja
odreene osobe moe se nadalj e pokazati da j e
darovitost te osobe postojala kod predaka kao zbroj
naslijeenih sklonosti. - Tko zastupa drugo navedeno
stajalite, zaista nee izgubiti iz vida takve injenice;-
one njemu, meutim, ne mogu znaiti to to znae
nekomu tko se u objanjavanju oslanja samo na pojave
osjetilnog svijeta. Onaj prvi ukazivat e na to da se
nasljedne sklonosti isto tako ne mogu same od sebe
pribrojiti cjelovitoj osobi kao to ni metalni dijelovi
satnog mehanizma sami od sebe ne stvaraju sat. A
ako mu se kae da zajedniko djelovanje roditelja moe
utjecati na kombinaciju sklonosti, on e odgovoriti:
pogledajte nepristrano na ono potpuno novo to se u
svakoj djejoj osobnosti raa, to ne moe potjecati od
roditelja jednostavno zato to toga u njima nema.
Nejasno miljenje moe na tom podruju stvoriti
veliku pomutnju. Najgore je kada pobornici prvoga
gl edi t a s mat r aj u pobor ni ke drugog gl edi t a
proti vni ci ma onoga to se osl anj a na "si gurne
injenice". A ovima posljednjim ne treba uope pasti
na um da poreknu istinitost ili vrijednost tih injenica.
Oni, primjerice, takoer jasno vide da se odreena
duhovna sklonost ili ak duhovno usmjerenje unut ar
obitelji "nasljeuje" te da se izvjesne sklonosti kod
nekoga od potomaka zbrajaju i kombiniraju stvarajui
tako neku vanu osobnost. Ako ih se na to upozori,
priznat e da najvanije ime rijetko stoji na poetku
odreene krvne zajednice nego najee na kraju. Ne
treba, meutim, zamjeriti ako su prisiljeni da iz toga
razvijaju sasvim drukije misli od onih koje hoe zastati
pred golim osjetilno-injeninim pojavama. Ovima
posljednjim moe se uzvratiti: ovjek, dakako, pokazuje
osobine svojih predaka jer njegova duhovno-duevna
konstitucija koja roenjem ulazi u ivot zadobiva
tjelesnost od onoga to prima putem naslijea. Time,
meutim, nije nita drugo reeno nego da bie poprima
svojstva sredine u koju je uronilo. Moda je udna,
trivijalna usporedba, ali nepri strani e je ovjek
prihvatiti ako se kae da to to je neko ljudsko bie
obdareno svojstvima svojih predaka, govori o podrijetlu
njegovih osobnih svojstava isto tako malo kao to malo
govori o unutarnjoj prirodi nekog ovjeka injenica da
je mokar zato to je pao u vodu. Nadalje se moe rei:
ako se najvanije ime jedne krvne zajednice pojavljuje
na njezinom kraju, to pokazuje da je imenovani trebao
tu krvnu zajednicu kako bi sebi stvorio tijelo koje mu
je bilo potrebno za razvoj svoje cjelokupne osobnosti.
To uope nije dokaz za "nasljeivanje" onoga osobnog:
za zdravu logiku ta injenica dokazuje upravo ono
suprot no. Kad bi se, nai me, osobna darovi tost
nasljeivala, tada bi se ona trebala javljati na poetku
krvne zajednice i otuda se nadalje iriti na potomke.
To to se ona javlja na kraju svjedoi o tome da nije
nasljedna.
Ne moe se, meutim, porei injenica da oni koji
govore o duhovnoj uzrokovanosti u ivotu manj e
izazivaju pomutnju. Oni govore esto previe openito
i neodreeno. Tvrdnja da ovjekova osobnost nastaje
zbrajanjem naslijeenih svojstava usporediva je s
onom da su se dijelovi satnog mehanizma sami od
sebe posloili u sat. Treba, meutim, priznati da ni s
mnogim tvrdnjama koje se odnose na duhovni svijet
nije drukije nego kao kada se kae da se metalni
dijelovi sata ne mogu sami od sebe tako sloiti da bi
se kazaljke mogle pokretati. Mora, dakle, postojati
neto duhovno to e kazaljke pokretati. U usporedbi
s takvom tvrdnj om gradi na mnogo si gurni j i m
temeljima onaj tko kae: Oh, ja se dalje ne brinem o
takvim "mistinim" biima koja pokreu kazaljke;
nastojim upoznati mehanike zakonitosti koje utjeu
na kretanje kazaljki. Uope nije vano samo znati da
se iza mehanizma sata nalazi neto duhovno (urar),
vanije je upoznati misli koje su u urarovom duhu
prethodile izradi sata. Te se misli opet mogu pronai u
mehanizmu.
Sve pus t o nakl apanj e i f ant azi ranj e o
nadosj et i l nome dovodi samo u zabunu j er ne
zadovoljava protivnike. Oni su u pravu kada kau da
openito govorenje o nadosjetilnim biima nimalo ne
pomae razumijevanju injenica. Dakako da takvi
protivnici mogu rei to isto i s obzirom na odreene
duhovnoznanstvene podatke. Tada se, meutim, moe
pokazati kako se u vidljivom ivotu oituju posljedice
skri veni h duhovni h uzr oka. Moe se rei :
pretpostavi mo da j e tono ono to j e duhovno
istraivanje promatranjem ustanovilo, to jest da ovjek
nakon smrti prolazi vrijeme proienja, da u to vrijeme
duevno doivljava kakvu prepreku koju predstavlja
za razvoj djelo koje je poinio u jednom od prethodnih
ivota. Dok je to proivljavao, stvara se u njemu poriv
da ispravi posljedice toga ina. Taj poriv unosi u novi
ivot i daje njegovu biu ono obiljeje koje ga dovodi
na mjesto gdje e moi ispraviti pogreku. Ako nadalje
razmotrimo te porive u cjelini, otkrit emo uzrok
sudbinom zadane okoline u kojoj se neki ovjek raa.
To isto vrijedi i za koju dr ugu pr et pos t avku.
Pretpostavimo opet da je tono ono to duhovna
znanost govori o tome da se plodovi minulog ivota
utjelovljuju u ovjekov duhovni zametak, da je
duhovna zemlja u kojoj ovjek prebiva izmeu smrti i
novoga ivota podruje gdje ti plodovi dozrijevaju, da
bi se preobrazili u sklonosti i sposobnosti koje e u
novome ivotu tako izgraditi ovjeka da u njemu
pos t anu vidljivi utjecaji onoga to je st ekao u
prethodnom ivotu. Tko stvara takve pretpostavke i s
njima nepristrano promatra ivot, vidjet e da se s tim
pretpostavkama moe priznati puna vanost i istinitost
svega osjetilno-injeninog, a da istodobno postaje
shvatljivo sve ono to bi, kada bi bilo utemeljeno samo
na osjetilnim injenicama, ovjeku usmjerenom prema
duhovnom svijetu moralo uvijek ostati neshvaeno.
Time e prije svega otpasti prije navedena neloginost:
budui da najvanije ime stoji na kraju neke krvne
zajednice, t reba zakljuiti da je osoba darovitost
naslijedila. Zahvaljujui nadosjetilnim injenicama
koje iznosi duhovna znanost, ivot postaje logian i
razumljiv.
Savjesni tragalac za istinom koji se bez vlastitog
iskustva hoe snalaziti u injenicama nadosjetilnoga
svijeta mogao bi imati jo jednu vanu zamjerku. Moe
se staviti primjedba kako je nedopustivo pretpostavljati
postojanje neke injenice jednostavno zato to se time
moe objasniti neto to je inae neobjanjivo. Ovakva
je zamjerka zasigurno sasvim beznaajna za onoga
koj emu su poznat e odgovaraj ue i nj eni ce
nadosjetilnog iskustva. U sljedeim dijelovima ove
knjige bit e naveden put kojim se moe ii, ne samo
da bi se upoznal e druge ovdje opisane duhovne
injenice nego i da bi se vlastitim doivljajem upoznao
zakon duhovne uzronosti. Za svakoga, meutim, tko
nee krenuti ovim putom, moe gornja zamjerka biti
vana. A ono to se protiv nje moe rei moe biti
vrij edno i onome tko je odl ui o i sam kr enut i
navedenim putom. Jer, ako ovo netko prihvati na
ispravan nain, onda je to upravo prvi najbolji korak
koji je mogue uiniti na ovome putu. - To je, naime,
sasvim tono; no, ne treba prihvatiti neto o ijem
postojanju nita ne znamo samo zato to se time moe
objasniti ono to je inae neobjanjivo. U sluaju
navedenih duhovnih injenica stvari, meutim, stoje
drukije. Ako ih se prihvati, to nee imati samo
intelektualnu posljedicu da ovjek zahvaljujui njima
bolje razumijeva ivot nego, ukljuujui te pretpostavke
u svoje misli, doivljava i net o sasvim drugo.
Zamislimo sljedei sluaj: ovjek doivljava neto to
u njemu izaziva vrlo neugodne osjeaje. Na to moe
odgovoriti na dva naina. Dogaaj moe doivjeti kao
neto to ga se neugodno doima, moe se toj neugodi
predati ili ak utonuti u bol. Moe se, meutim, i
drukije postaviti. Moe rei: Ja sam ustvari u jednom
prethodnom ivotu sm u sebi stvorio snagu koja me
suoava s ovim dogaajem; ustvari sam ja sm sebi
ovo nanio. On moe u sebi pokrenuti sve one osjeaje
koji iz takvih misli proizlaze. Samo je po sebi razumljivo
da tu misao treba doivjeti s najveom ozbiljnou i s
najveom moguom snagom kako bi utjecala na
osjeajni ivot. Tko to postigne, doi e do iskustva
koje se naj bolj e moe opi sat i us por edbom:
pretpostavimo dva ovjeka od kojih svaki u ruci ima
ploicu peatnog voska. Jedan od njih intelektualno
razglaba o "unutarnjoj prirodi" ploice. Ta razmatranja
mogu biti vrlo umna; ako se ta "unutarnja priroda"
niim ne iskae, netko mu mirno moe rei: to su
tlapnje. Drugi e, meutim, krpom natrljati vosak i
zatim pokazati da ploica privlai male estice. Postoji
bitna razlika izmeu misli koje su prole glavom onog
prvog ovjeka i navele ga na daljnja razmatranja i misli
drugog ovjeka. Misli prvoga nemaj u s t var ni h
posljedica, misli drugoga su, meutim, iz skrivenih
dubi na izmamile odreenu snagu, dakle, neto
stvarno. - To vrijedi i za misli ovjeka koji zamilja
kako je snagu za suoenje s nekim dogaajem sm u
sebe usadio u nekom prijanjem ivotu. Ve sama ta
pomisao pokree u njemu stvarnu snagu s kojom se
suoava s dogaajem na sasvim drukiji nain nego
da se s njim suoio bez takvih misli. Time mu postaje
j asno da je taj dogaaj bio nuan, tj. da nije bio
sluajan. Neposredno e uvidjeti: moja je misao bila
prava jer je imala snagu da mi razotkrije injenicu.
Ponavlja li netko takve unutarnj e procese, oni e
postati unutarnji izvor snage i svoju e ispravnost
dokazati svojim plodovima. Ta se i spravnost s
vremenom sve j ae oituje. Ovi procesi djeluju
ozdravljujue u duhovnom, duevnom i tjelesnom
smislu te unapreuju ivot u svakom pogledu. ovjek
postaje svjestan da se time postavlja na ispravan nain
u ivotne okolnosti dok se, naprotiv, prihvaanjem
samo onog jednog ivota izmeu roenja i smrti predaje
tlapnji. Zahvaljujui navedenom znanju, ovjek postaje
duevno jai. - Do takvog sasvim unutarnjeg dokaza o
duhovnoj uzronosti moe u svom unutarnjem ivotu
doi, meutim, svaki ovjek sm za sebe. A do tog
dokaza moe doi svaki ovjek. Tko do tog dokaza nije
doao, ne moe suditi o njegovoj dokaznoj moi. Tko
je, meutim, do njega doao, jedva u njega moe
posumnjati. Ne treba se uope uditi da je tome tako
jer ono to je u uskoj vezi s najunutamjijim ovjekovim
biem, to ini njegovu osobnost, mogue je u dovoljnoj
mjeri dokazati samo najunutamjijim doivljajem. - U
svakom se sluaju ne moe, meutim, rei da takvu
stvar, s obzirom na to da je rije o unut arnj em
doivljaju, svaki ovjek mora sm sa sobom rijeiti i
da ona ne moe biti predmetom duhovne znanosti.
Jas no je da svaki ovjek mora imati svoj vlastiti
doivljaj, kao to svaki sm mora uvidjeti dokaz neke
matematike postavke. Put, meutim, na kojemu se
moe postii doivljaj vrijedi jednako za sve ljude, kao
to i metoda dokazivanja odreene matemati ke
postavke jednako vrijedi za sve ljude.
Bez obzira, dakako, na nadosjetilno promatranje,
nema s umnj e da j e upr avo navedeni dokaz,
zahvaljujui snazi odgovarajuih misli, jedini koji
odolijeva svakoj nepristranoj logici. Sva su ostala
razmatranja zasigurno vana, ali e sva sadravati
neto na to se protivnici mogu okomiti. Tko je u
dovoljnoj mjeri st ekao nepr i s t r ani uvid, ve u
mogunosti i injeninosti ovjekova odgoja otkriva
neto to ima snagu logikog dokaza da se u tjelesnom
ovoj u u ivot probija jedno duhovno bie. Protivnici e
usporeivati ivotinju s ovjekom i rei: kod ivotinje
se roenjem javljaju odreena svojstva i sposobnosti,
pri emu se j asno vidi kako je ona predodreena
naslijeem i kako ovisi o vanjskom svijetu. Pogledajmo
kako pile od trenutka roenja obavlja razliite ivotne
potrebe. Kod ovjeka je, meutim, zahvaljujui odgoju,
njegov unutarnji ivot povezan s neim to ne stoji ni
u kakvoj vezi s naslijeem. On je u stanju usvojiti
djelovanja takvih vanjskih utjecaja. Tko odgaja, zna
da takvim utjecajima moraju doi ususret snage
ovjekove nutrine, inae je sav odgoj i sve kolovanje
besmisleno. Za nepristranog odgojitelja postoji ak vrlo
o t r a gr ani ca i zmeu nasl i j eeni h svoj stava i
ovjekovih unutarnjih snaga koje se probijaju kroz
naslijeena svojstva, a koje potjeu iz prijanjih ivota.
Za takve se stvari, dakako, ne mogu navesti "valjani"
dokazi, kao to se za neke fizikalne inj enice,
primjerice, moe upotrijebiti vaga. No, to pripada
unutarnjem ivotu. A onome tko za to ima smisla, i
ovakvi neopipljivi dokazi slue kao potvrda i imaju ak
veu dokaznu mo negoli opipljiva stvarnost. Za onoga
tko zna uoiti bit, ne proturjei injenica da se ivotinje
mogu dresirati, tj. da odgojem mogu usvojiti razliite
sposobnosti i svojstva. Bez obzira na to to se posvuda
u svijetu vide razliita prijelazna stanja, sposobnosti
steene dresurom kod ivotinje se nikako ne stapaju
s njezinim posebnim biem kao kod ovjeka. Istie se
ak da se sposobnosti koje su domae ivotinje u
suivotu s ljudima dresurom usvojile nasljeuju, to
znai da ne djeluju osobno nego u skladu s vrstom.
Darwin opisuje kako psi hvataju i ponovno donose
baeni im kamen ili koji drugi predmet, a da na to
nisu ti priuavani niti su to negdje vidjeli. Tko bi htio
tvrditi neto slino o ovjekovu odgoju?
Ima, meuti m, mislilaca koji na osnovi svog
promatranj a nadilaze mnijenje da ovjek nastaj e
zahvaljujui jedino naslijeenim snagama koje mu
pridolaze izvana. Oni se uzdiu do misli da duhovno
bie, individuum, prethodi tjelesnom postojanju i da
ga, tovie, uobliava. No, mnogi od njih ipak ne nalaze
mogunost shvatiti kako postoje opetovani zemaljski
ivoti te da u vremenu izmeu dva ivota plodovi onih
prijanjih imaju oblikotvornu snagu. Iz niza takvih
mislilaca navest emo Immanuela Hermanna Fichtea,
sina velikoga Fichtea. U "Antropologiji" iznosi svoja
zapaanj a (str. 528) koja sai ma u sljedeem
zakljuku: "Roditelji nisu u punom smislu stvaratelji.
Oni pruaju organsku materiju, ali ne samo nju nego
ujedno i ono srednje, ono osjetilno-duevno, koje se
oituje u osebujno obojenoj duevnosti, u izvjesnoj
specifinosti nagona i slino. Pritom se u irem i po
nama dokazanom smislu ' mata' pokazala kao njihov
zajedniki izvor. U svim ovim elementima osobnosti
neosporna je pomij eanost i istinska povezanost
roditeljskih dua; stoga je potpuno osnovana tvrdnja
da je osobnost isti proizvod zaea, tim vie - a zato
smo se morali opredijeliti - kada se zaee shvaa kao
stvarni duevni proces. No, upravo ovdje nedostaje ono
istinsko, bitno sredite osobnosti j er se paljivijim
promatranjem vidi da su ta duevna obiljeja samo
ovoj i sredstvo koje u sebi sadri ona istinski duhovna,
idealna ovjekova svojstva. Njih ta duevna obiljeja
mogu u razvoju unapreivati, mogu ih koiti, ali ih ni
u kojem sluaju ne mogu sama iz sebe stvoriti." Nadalje
se kae: "Svaki ovjek preegzistira u svom osnovnom
duhovnom liku jer s duhovnog gledita nijedan indi-
viduum ne slii nekom drugom individuumu, kao to
ni pojedina ivotinjska vrsta ne slii bilo kojoj drugoj"
(str. 532). Te misli dosiu samo tako daleko da u
ovjekovoj fizikoj tjelesnosti prihvaaju postojanje
jednog duhovnog bia. Budui da se oblikovne snage
toga bia ne shvaaju kao uzroci prethodnih ivota,
moralo bi svaki put s nastankom nove osobnosti takvo
duhovno bie proizai iz boanske praosnove. S tom
pretpostavkom ne bi bilo mogue objasniti srodnost
koja postoji izmeu sposobnosti koje izviru iz ovjekove
nutrine i onoga to tijekom ivota iz vanjske zemaljske
okoline pridolazi toj nutrini. Kada bi nutrina svakog
pojedinog ovjeka potjecala od boanske praosnove,
morala bi biti potpuno strana onome na to bi nailazila
u zemaljskom ivotu. To samo onda ne bi bio sluaj
kad ovjekova nutrina ne bi bila ve od prije povezana
s onim to je vanjsko, kad dakle ovjek ne bi prvi put
ivio u tom vanjskom okruju. Nepristrani odgojitelj
moe j asno zapaziti: mladom biu koje odgajam iz
dostignua zemaljskih ivota donosim neto to je,
dodue, strano njegovim naslijeenim svojstvima, to
ga se, meutim, ipak tako doima kao da je i sm ve
sudjelovao u radu iz kojega potjeu ta dostignua.
Samo izloene injenice duhovnog istraivanja koje
obuhvaaju duhovna razdoblja izmeu pojedinih
zemaljskih ivota, u povezanosti sa zemaljskim
ivotima: samo sve to moe dati zadovoljavajue
objanjenje za svestrano promatran ivot dananjeg
ovjeanstva. - Ovdje se izriito kae: "dananjem"
ovjeanstvu. Jer, iz duhovnog istraivanja proizlazi
da je jednom u davnini zapoelo nizanje zemaljskih
ivota i da su tada za ovjekovo duhovno bie koje se
utjelovljivalo vrijedili drukiji uvjeti razvoja nego danas.
U sljedeim emo se poglavljima vratiti tom pradavnom
stanju ovjekova bia. Kada dostignua duhovne
znanosti budu pokazala kako je ovjekovo bie svoj
sadanji lik zadobilo u povezanosti s razvojem Zemlje,
moi e se i tonije pokazati kako ovjekova duhovna
jezgra iz nadosjetilnih svjetova ulazi u tjelesni ovoj i
kako se na temelju duhovnog zakona uzronosti stvara
"ljudska sudbina".
Razvoj svijeta i ovjek
Iz prethodnih izlaganja proizlazi da se ovjekovo
bie sastoji od etiri lana: od fizikog tijela, ivotnog
tijela, astralnog tijela i nositelja Ja. Ja radi unut ar
ost al i h trij u tijela i preobraava ih. Na ni i m
stupnjevima takvom preobrazbom nastaj u: du a
osjeta, dua razuma i dua svijesti. Na viem stupnju
ljudskog postojanja stvaraju se: duh-sm, ivotni duh
i duhovni ovjek. Ti lanovi ovjekove prirode stoje u
najrazliitijim odnosima spram itavog svemira. Njihov
j e razvoj povezan s razvoj em tog s vemi r a.
Promatranjem toga razvoja postie se uvid u dublje
tajne ovjekova bia.
Jasno je da ovjekov ivot uspostavlja najrazliitije
veze prema okolini, prema mjestu gdje se razvija. I
izvanjska je znanost na osnovi zadanih joj injenica
morala doi do shvaanja da je i sama Zemlja, to
ovjekovo prebivalite u najobuhvatnijem smislu,
prola odreeni razvoj. Ta znanost navodi stanja Zemlje
u kojima ovjek u dananjem obliku na planetu jo
nije postojao. Ona pokazuje kako se ovjeanstvo
polako i postupno od jednostavnih stupnjeva kulture
uzdizalo prema ovima dananj im odnosima. I ta
znanost dolazi, dakle, do miljenja da postoji veza
izmeu ovjekova razvoja i razvoja njegova nebeskog
tijela, Zemlje.
Duhovna znanost* prati tu povezanost na osnovi
spoznaje koja dolazi do injenica pomou opaanja koje
je izotreno zahvaljujui duhovnim organima. Ona
prati ovjeka unatrag u njegovu nastajanju te dolazi
do uvida da je istinsko unutarnje duhovno ovjekovo
______________________________________________________________________________________
* Iz ovog je izlaganja vidljivo da se naziv duhovna znanost
upotrebljava u istome znaenju kao i "tajna znanost" i
nadosjetilna spoznaja.
bie prolo na ovoj Zemlji kroz niz ivota. Na taj nain
duhovno istraivanje dolazi u davnoj prolosti do
t r e nut ka kada j e unut ar nj e ovjekovo bie u
dananjem smislu prvi put stupilo u vanjski ivot. U
prvom je zemaljskom utjelovljenju Ja zapoelo djelovati
u trima tijelima, u astralnom tijelu, u ivotnom tijelu
i u fizikom tijelu. Zatim je plodove toga rada prenijelo
u sljedei ivot.
Idui na oznaeni nain u promatranju unatrag
sve do spomenutog trenutka, vidjet e se da Ja nailazi
na takvo stanje Zemlje u kojemu su tri tijela - fiziko
tijelo, ivotno tijelo i astralno tijelo - ve razvijena i da
su na odreeni nain povezana. Ja se prvi put povezuje
s biem koje se sastoji od tih triju tijela. Odsad Ja
sudjeluje u njihovu daljnjem razvoju. Dotad su se
razvila bez ljudskog Ja do stupnja na kojem ih je u
ono vrijeme Ja nalo.
Duhovna znanost mora u svom istraivanju ii jo
dalje u prolost ako hoe odgovoriti na pitanja: kako
su tri tijela postigla takav stupanj razvoja na kojemu
su u sebe mogla primiti Ja, kako je to Ja nastalo i na
koji je nain razvilo sposobnost da moe djelovati
unut ar tih tijela?
Odgovor na ta pitanja mogu je samo ako se u
duhovnoznanstvenom smislu prati razvoj pl aneta
Zemlje. Takvim se istraivanjem dolazi do poetka
planeta Zemlje. Nain razmiljanja koji polazi samo
od fizikih osjetila ne dopire do zakljuaka koji bi bili
u ikakvoj vezi s poecima Zemlje. Shvaanje koje se
slui takvim zakljucima dolazi do toga daje sve to je
na Zemlji materijalno nastalo iz prvobitne pramaglice.
Zadatak ove knjige nije poblie uputanje u takve
predodbe. Na podruju duhovnog istraivanja nije
samo rije o prouavanju posve materijalnih procesa
u razvoju Zemlje nego prije svega u otkrivanj u
duhovnih uzroka koji lee iza materijalnih pojava. Ako
se pred nama nalazi ovjek koji podie ruku, to nas
podizanje moe navesti na dva razliita nai na
razmatranja. Moe se istraivati mehanizam ruke i
mehani zam ostalog organizma te zbivanje htjeti
opisivati onako kako se ono odvija posve fiziki. A moe
se takoer duhovni pogled usmjeriti na ono to se u
ovjekovoj dui zbiva i na duevni povod za podizanje
ruke. Na slian nain istraiva koji je kolovan u
duhovnom opaanju iza svih procesa fiziko-osjetilnog
svijeta vidi duhovna zbivanja. Za njega su sve
materijalne preobrazbe planeta zemlje objave duhovnih
snaga koje postoje iza svega to je materijalno. A ako
se takvim duhovnim promatranj em ivota Zemlje
nastavi sve dalje u prolost, stie se do toke u razvoju
u kojem materija tek poinje postojati. Ta materija
nastaje iz duha. Prije toga postoji samo duh. Duhovnim
se pogledom opaa ono duhovno te se vidi kako se u
daljnjem tijeku to duhovno djelomino zgunjava do
materijalnog. To je zbivanje koje se odvija na viem
stupnju i moe se usporediti s posudom punom vode
u kojoj se postupnim hlaenjem stvaraju grumeni leda.
Kao to se vidi kako se voda iz svoga prvobitnog stanja
pos t upno zgunj ava u led, t ako se duhovni m
promatranjem moe vidjeti kako se iz prvobitnog posve
duhovnog stanj a zgunjavaju materijalne stvari,
procesi i bia. - Tako se fiziki planet Zemlja razvio iz
duhovnog bia svijeta. Sve to je u vezi sa Zemljom
materijalno razvilo se iz onoga to je s njom prije bilo
duhovno povezano. Ne treba, meutim, misliti da bi
se sve ono to je duhovno ikad moglo pretvoriti u
materiju nego to o je materijalno treba uvijek shvatiti
samo kao djelominu pretvorbu onog prvobitno
duhovnog. Pritom ono duhovno ostaje i u vrijeme
materijalnog razvoja ono glavno i vodee naelo.
Jasno je da nain miljenja koji polazi samo od
osjetilnih, fizikih procesa i od onoga to razum na
osnovi tih procesa moe zakljuiti ne moe kazati nita
o t ome duhovnom o koj emu je ovdje rij e.
Pretpostavimo da postoji bie koje bi imalo samo takva
osjetila koja opaaju samo led, a ne i finije stanje vode
iz kojega se hlaenjem poinje izdvajati led. Za takvo
bie voda ne bi postojala. To bi bie moglo donekle
opaati vodu tek kada bi se ona poela djelomino
pretvarati u led. Tako ovjeku ostaje prikriveno ono
duhovno to se nalazi iza zemaljskih procesa ako
prihvaa samo ono to je dostupno fizikim osjetilima.
A ako na osnovi fizikih injenica koje opaa stvara
tone zakljuke s prijanjim stanjima Zemlje, doi e
samo do stupnj a razvoja kada se ono prvobitno
duhovno poelo djelomino zgunjavati u materiju.
Takvo razmatranje ne uoava prvobitnu duhovnost,
kao to ne uoava ni duhovnost koja nevidljiva i danas
djeluje iza svega materijalnog.
Tek e u posljednjim poglavljima ove knjige moi
biti govora o putovima na kojima ovjek stjee
sposobnost duhovnog vienja prijanjih stanja Zemlje
o kojima je tu rije. Ovdje emo sada samo naznaiti
da duhovnom istraivanju ostaju dostupne i injenice
pradavne prolosti. Kada neko bie postigne tjelesno
postoj anj e, t ada njegovom smru pr opada ono
materijalno, ali ne nestaju na isti nain i duhovne
snage koje su tu tjelesnost iz sebe izaele. One
ostavljaju svoje tragove, svoje tone otiske u duhovnim
temeljima svijeta. A tko se kroz vidljivi svijet uzmogne
vinuti do opaanja nevidljivog, dolazi do neega to se
moe usporediti s veliajnom duhovnom panoramom
u kojoj je zabiljeeno sve minulo svjetozbivanje. Ti se
neprolazni tragovi svega duhovnog mogu nazvati
"Akasha-kronikom" imajui na umu da je bit Akashe
shvaena kao ono trajno-duhovno u svjetozbivanju za
razliku od prolaznih oblika zbivanja. Ovdje ponovno
treba rei da su istraivanja na nadosjetilnom podruju
ivota, dakle i na ovdje razmat ranom podruj u,
mogua samo na osnovi duhovnog opaanja, tj. na
osnovi itanja navedene "Akasha-kronike". I ovdje,
meutim, vrijedi ono to je o slinim sadrajima ve
bilo reeno i na drugi m mj esti ma ove knjige.
Nadosjetilne injenice mogue je istraiti samo s
pomou nadosjetilnog opaanja; kada su istraene i
kada ih nadosjetilna znanost objavi, tada ih se i
obinim nepristranim miljenjem moe uvidjeti Sada
slijede opisi pojedinih razvojnih faza Zemlje onako kako
ih sagledava nadosjetilna spoznaja. Slijedit emo
preobrazbe naega planeta sve do stanja u kojemu se
on danas nalazi. Promatra li netko ono to mu danas
prua sasvim osjetilno opaanje, a zatim usvoji iskaze
nadosjetilne spoznaje o tome kako se iz pradavne
prolosti razvilo ovo sadanje stanje, moi e na osnovi
istinski nepristranog miljenja sebi rei: kao prvo,
sasvim je logino to ta spoznaja iznosi; kao drugo,
uviam da su stvari postale takvima kako preda mnom
stoje ako pretpostavim da je tono ono to iznosi
nadosjetilno istraivanje. Rijeju "logino" u ovome
kontekstu nije, dakako, miljeno da u nekome prikazu
nadosjetilnog istraivanja ne bi mogle postojati logike
pogreke. I ovdje treba o "loginosti" govoriti onako
kako se o njoj govori u obinom ivotu fizikog svijeta.
Zahtjev za logikim prikazivanjem koji vrijedi u tome
svijetu, iako pojedini prikaziva nekog podruja moe
zapasti u logike pogreke, isto tako vrijedi i u
nadosjetilnom istraivanju. Moe se ak dogoditi da
istraiva koji ima mo opaanj a nadosj eti l ni h
podruj a zapadne u svojem izlaganju u logike
pogreke i da ga ispravi netko tko uope nema mo
nadosjetilnog opaanja, ali tko posjeduje sposobnost
zdravog miljenja. No, logici nadosjetilnog istraivanja
zapravo se ne moe ni ta prigovoriti. Nije uope
potrebno naglaavati da protiv samih injenica s
obzirom na loginost nema nikakvih prigovora. Kao
to se na podruju fizikog svijeta samo uviajem, a
nikako logikom moe dokazati postoje li kitovi ili ne
postoje, tako se i nadosjetilne injenice mogu spoznati
samo duhovnim opaanjem. Ne moe se, meutim,
dovoljno naglasiti kako je za promatraa nadosjetilnih
podruj a nuno da prije nego to se vl asti ti m
opaanjem htjedne pribliiti duhovnim svjetovima, s
pomou navedene logike najprije stekne odreeno
shvaanje ponajprije spoznajom kako je osjetilno-
objavljeni svijet posvuda razumljiv pretpostavi li se da
su iskazi tajne znanosti ispravni. Svi doivljaji u
nadosjetilnome svijetu postaju nesigurno, ak i opasno
traganje ako ovjek odbaci opisani put pripreme. Stoga
ova knjiga ponajprije sadri opise nadosj etil nih
injenica Zemljinoga razvoja, a tek zatim opis puta
same nadosjetilne spoznaje. Svakako je potrebno imati
na umu da onaj tko se sasvim misaono udubljuje u
sadraje nadosjetilne spoznaje nikako nije u istoj
situaciji kao netko tko slua izlaganje o nekom fizikom
procesu koji sm ne vidi. isto je miljenje, naime,
ve samo po sebi nadosjetilna djelatnost. Osjetimo
miljenje ne moe samo po sebi voditi nadosjetilnim
procesima. No, primijeni li se to nadosjetilno miljenje
na nadosjetilna zbivanja koja su priopena na osnovi
nadosjetilnog motrenja, tada ono samo po sebi urasta
u nadosjetilni svijet. Da bi se na nadosj etilnom
podruju postiglo samostalno opaanje, ak je jedan
od naj bolj ih putova onaj koji razmil j anj em o
pri openj i ma nadosj et i l ne spoznaj e ur a s t a u
nadosj etil ni svijet. Takvo je ulaenje spoj eno s
naj veom j as noom. St oga odr eeni smj er
duhovnoznanstvenoga istraivanja smatra to miljenje
najpouzdanijim putom svakog duhovnoznanstvenog
kolovanja. - Sasvim je j asno da se u ovoj knjizi ne
moe govoriti o svim u duhu doivljenim pojedinostima
Zemljinog razvoja koje pokazuju kako nadosjetilni
svijet nailazi na potvrdu u onome objavljenom. To i
nije bilo miljeno kao to je bilo reeno da se ono
skriveno u svom oiglednom djelovanju moe posvuda
dokazati. Na svakome koraku ovjeku moe postati
j asno i shvatljivo ono na to nailazi kada vidljivo
zbivanje promatra u svjetlu koje mu prua duhovna
znanost. U sljedeim e se razmiljanjima samo na
pojedinim karakteristinim mjestima provjeravati kako
ono skriveno nailazi na potvrdu zahvaljujui onom
objavljenom da bi se pokazalo da je to u praktinom
ivotu posvuda mogue samo ako ovjek to hoe.
* * *
Pratei unatrag razvoj Zemlje u smislu razmatranog
duhovnoznanstvenog istraivanja, dolazimo do posve
duhovnog stanja naeg planeta. Nastavimo li dalje s
takvim unatranim istraivanjem, vidjet emo da je to
duhovno stanje prije prolo kroz svojevrsno fiziko
utjelovljenje. Nailazimo, dakle, na prolo fiziko
planetarno stanje koje se poslije oduhovilo, a nakon
ponovne materijalizacije prelo u stanje nae dananje
Zemlje. Time se naa Zemlja pokazuje kao ponovno
utjelovljenje prastarog planeta. Duhovna znanost
moe, meutim, ii jo dalje unatrag. Tada otkriva da
se to isto ponovilo jo dva puta. Naa je Zemlja, dakle,
prola tri prethodna planetarna stanja izmeu kojih
se uvijek nalaze meustanja oduhovljenja. Fiziko se
stanje sve vie profinjuje to dalje idemo u prolost.
Sljedeem se prikazivanju moe prigovoriti: kako
se zdr ava mo r as ui vanj a moe upu t a t i u
pretpostavljanje tako davno minulih stanja svijeta kao
to su ova o kojima je ovdje rije? Na to treba rei da
je uvid u ma kako udaljena minula stanja u razvoju
mogu onome tko s mnogo razumijevanja umije
usmjeriti pogled na sada prikriveno duhovno u
oiglednom osjetilnom svijetu. Samo onome tko ne
priznaje postojanje toga sada prikrivenog duhovnog
prianje o razvoju kako je ovdje shvaen gubi svaki
smisao. No, onaj tko to duhovno priznaje vidi u
sadanjem stanju i ono prijanje, kao to je u prizoru
pedeset ogodi nj eg ovj eka s adr an i onaj
jednogodinjeg djeteta. Moglo bi se, meutim, rei da
i izmeu pedesetogodinjih ljudi i jednogodinje djece
postoje svi mogui meustupnjevi. To je tono, a
takoer je to tono i za ovdje miljeni razvoj svega
duhovnog. Tko o ovome razborito prosuuje, uvia da
su kod cjelovitog promatranja nekog sadanjeg stanja,
ubrajajui i duh, osim sadanjih, sauvani i prijanji
stupnjevi razvoja, kao to osim pedesetogodinjih ljudi
postoje i jednogodinja djeca. Unut ar dananjeg
zbivanja na Zemlji mogue je vidjeti i ono to je davno
minulo samo ako ovjek umije razlikovati pojedina
razvojna stanja u njihovom slijedu.
ovjek se u liku u kojem se danas razvija pojavljuje
tek u etvrtom od opisanih planetarnih utjelovljenja,
na Zemlji. Ono bitno toga lika jest da se ovjek sastoji
od etiri dijela: od fizikog tijela, ivotnog tijela,
astralnog tijela i Ja. No, taj lik ne bi bio nastao da nije
proao kroz pripremne stupnjeve razvoja. Ta se
priprema sastojala od toga da su se tijekom prijanjih
pl anet arni h utjelovljenja razvila bia koja su od
dananj a etiri dijela ve posjedovala tri: fiziko tijelo,
ivotno tijelo i astralno tijelo. Ta bia, koja u izvjesnome
smislu moemo smatrati ovjekovim precima, jo nisu
posjedovala Ja, ali su toliko razvila ostala tri dijela i
njihovu meusobnu povezanost da su dozrela da
poslije u sebe prime i Ja. I tako je u prethodnom
planetarnom utjelovljenju ovjekov predak postigao
izvjestan stupanj zrelosti svojih triju lanova. To se
stanje zatim oduhovilo. Iz ovog se stanja oduhovljenosti
zatim razvilo novo fiziko planetarno stanje, stanje
Zemlje. U njemu su se poput zametaka nalazili dozreli
ovjekovi preci. Time to je itav planet proao kroz
oduhovljeno stanje i to se pojavio u novome obliku,
pa je mogao klicama te njihovim fizikim, ivotnim i
astralnim tijelima dati priliku ne samo da se ponovno
razviju do stupnja koji su ve prije bila postigla nego
je zadobio i mogunost da nakon to su to postigla,
zadobivi Ja, nadrast u sama sebe. Razvoj Zemlje
podijeljen je, dakle, u dva dijela. U prvom se razdoblju
Zemlja pojavljuje kao ponovno utjelovljenje prijanjeg
pl anet arnog stanj a. Ponavljanje toga stanj a se,
meutim, zbog oduhovljenja koje je u meuvremenu
nastupilo, odvija na viem stupnju negoli prethodno
utjelovljenje. Zemlja u sebi sadri zametke ovjekovih
predaka koji potjeu jo od prijanjeg planeta i koji se
najprije razvijaju do stupnja na kojemu su ve prije
bili. Prvo je razdoblje zavreno kad postignu taj
stupanj. Budui da je postigla vii stupanj razvoja,
Zemlja ima snagu da zametke dovede na j o vii
stupanj razvoja, do stupnja na kojemu e oni moi
primiti Ja. Drugo razdoblje Zemljinog razvoja j est ono
u kojem se Ja razvija u fizikom, ivotnom i astralnom
tijelu.
Kao to je Zemljinim razvojem ovjek bio doveden
na vii stupanj, tako je to bio sluaj i kod prijanjih
planetarnih utjelovljenja jer je ve u vrijeme prvoga
od tih utjelovljenja od ovjeka neto postojalo. Stoga
dananj i ovjek postaje razumljiviji ako ga se u
njegovome razvoju prati do u daleku prolost ve
spomenutoga prvog pl anetarnog utjelovljenja. U
nadosjetilnom se istraivanju ovo prvo utjelovljenje
moe nazvati Sat urnom; drugo se moe nazvati
Suncem; tree Mjesecom; etvrto je Zemlja. Pritom
treba imati j asno na umu da ovi nazivi prije svega
nemaju nikakve veze s istoimenim nebeskim tijelima
naeg sadanjeg Sunevog sustava. Saturn, Sunce,
Mjesec nazivi su za minule oblike razvoja nae Zemlje.
Odnos tih svjetova davnine spram nebeskih tijela koja
ine sadanji sunani sustav doi e na vidjelo tijekom
sljedeeg izlaganja. Tada e se takoer vidjeti zbog ega
su ta imena izabrana.
Opisi odnosa navedeni h etiriju pl anet ar ni h
utjelovljenja bit e ovdje dani samo u osnovnim crtama.
Zbivanja i bia s njihovim sudbinama na Saturnu,
Suncu i Mjesecu isto su tako raznolika kao i na samoj
Zemlji. Stoga se u prikazivanju mogu istaknuti samo
neka obiljeja toga zbivanja kako bi se vidjelo na koji
su se nain pojedina stanja Zemlje razvila iz onih
prijanjih. Treba imati na umu da su ta stanja to manje
slina sadanjima to dalje idemo u prolost. A ipak
ih je mogue opisati samo s pomou predodbi koje
su preuzete od sadanjih zemaljskih prilika. Kada se,
dakle, govori primjerice o svjetlu, toplini ili o neem
slinom ovih prijanjih stanja, ne smije se smetnuti s
uma da nije time miljeno tono ono to se sada
podrazumi j eva pod svjetlou i topl i nom. To je
oznaavanj e i pak i spravno j er se pr omat r au
nadosjetilnoga na prijanjim razvojnim stupnjevima
pojavljuje neto iz ega je danas nastalo svjetlo, toplina
itd. Tko prati ovakve opise, moi e iz konteksta shvatiti
koje predodbe treba razviti da bi se dolo do takvih
kar akt er i s t i ni h sl ika i usporedbi za inj enice
planetarnih stanja pradavne prolosti.
Vrlo su velike tekoe kod razdoblja koja su
prethodila Mjeseevu utjelovljenju. U njemu su, naime,
vladale takve prilike koje su ipak jo na izvjestan nain
sline onima zemaljskim. Tko pokua prikazati te
prilike, nai e osl onac u izvjesnoj slinosti, sa
sadanj osti kako bi nadosjetilnim putem steene
opaaje uzmogao izraziti j as ni m predodbama.
Drukije je kod opisivanja razvoja Saturna i Sunca.
Ovdje vidovito promatranje nailazi na krajnje velike
razlike izmeu tih svjetova, i stvari, i bia koja danas
ine ovjekovu ivotnu sredinu. Zbog te je razliitosti
iznimno teko dovesti u nadosjetilnu svijest odreene
injenice pradavnih vremena. Ovi su opisi potrebni
jer je bez poznavanja Saturnovog stanja nemogue
shvatiti ovjekovo sadanje bie. Taj opis zaista nee
moi pogreno shvatiti onaj tko ima na umu da takva
potekoa postoji i da stoga neke stvari o kojima je
ovdje rije vie treba shvatiti kao napomene i upute
za odgovarajue injenice negoli njihov precizan opis.
Moe se, dodue, vidjeti neki nesporazum s obzirom
na to to je na str. 102 reeno o daljnjem postojanju
prijanjih stanja u onima sadanjim. Moglo bi se rei:
nigdje uza sadanje stanje Zemlje ne postoji neko
prijanje stanje Saturna, Sunca i Mjeseca, a jo manje
onakvo ljudsko oblije pradavnih vremena kakvo je
opi sano u ovim izlaganjima. J a s no j e da osim
zemaljskih ljudi ne hodaju unaokolo ljudi razdoblja
Saturna, Sunca i Mjeseca kao to uz pedesetogodinje
ljude hodaju trogodinja djeca. No, unutar zemaljskog
ovjeka mogu se nadosjetilno opaati prijanja stanja
ovjeanstva. Da bi se to spoznalo, potrebno je samo
svoju mo razlikovanja proiriti na sve ivotne prilike.
Kao to uz pedeset ogodi nj eg ovjeka postoj i
trogodinje dijete, tako pokraj ivih, budnih zemaljskih
ljudi postoje leevi, postoje ljudi koji spavaju i ljudi
koji sanjaju. Iako se ovi razliiti oblici ponavljanja
razvoja ovjekova bia ne vide neposredno onakvima
kakvi jesu, ispravnom su shvaanju u tim oblicima
razliiti stupnjevi razvoja ipak vidljivi.
* * *
Od dananj i h etiriju lanova ovjekova bia
najstarije je fiziko tijelo. To je takoer lan koji je
postigao najvee savrenstvo. Nadosjetilno istraivanje
pokazuje da je on postojao ve u vrijeme razvoja
Saturna. Tijekom ovog izlaganja vidjet e se kako je
oblik koji je to fiziko tijelo imalo na Saturnu bio,
dodue, potpuno drukiji od sadanjeg oblika fizikog
ljudskog tijela. To zemaljsko fiziko ljudsko tijelo moe
opstojati samo zato to je sa ivotnim tijelom, astralnim
tijelom i Ja povezano onako kako je to izloeno u
prethodnim dijelovima ove knjige. Takva povezanost
na Saturnu j o nije postojala. Tada je fiziko tijelo
prolazilo tek kroz prvi stupanj razvoja, a da pritom
ivotno tijelo, astralno tijelo i Ja nisu bili ulanjeni. U
vrijeme razvoja Saturna fiziko tijelo tek je dozrijevalo
do stupnja da moe primiti ivotno tijelo. A za to se
Saturn tek morao oduhoviti, da bi se zatim ponovno
utjelovio kao Sunce. U vrijeme utjelovljenja Sunca
ponovno se razvilo kao iz nekog preostalog zametka
ono to je fiziko tijelo postalo na Saturnu te se tek
t ada moglo proet i et er s ki m tijelom. Ti m se
povezivanjem s eterskim tijelom izmijenilo i samo
fiziko tijelo te se uzdi gnul o na drugi st upanj
usavravanja. Neto slino se odigralo u vrijeme razvoja
Mjeseca. ovjekov je predak, razvivi se od Sunca do
Mjeseca, ulanio u sebe astralno tijelo. Time se fiziko
tijelo preobrazilo trei put, uzdignuvi se na trei
stupanj usavravanja. Pritom se preobrazilo i ivotno
tijelo uzdi gnuvi se na drugi s t upanj svog
usavravanja. Na Zemlji se ovjekovom pretku koji se
sastojao od fizikog tijela, ivotnog tijela i astralnog
tijela pridruilo Ja. Na taj je nain fiziko tijelo dostiglo
svoj etvrti stupanj usavravanja, ivotno tijelo trei,
astralno tijelo drugi; Ja se nalazi tek na svom prvom
stupnju postojanja.
Promatramo li ovjeka nepristrano, nee biti teko
ispravno zamisliti te razliite stupnjeve usavravanja
pojedinih lanova. Dovoljno je u tom smislu samo
usporediti fiziko i astralno tijelo. Jasno je da astralno
tijelo kao duevni lan stoji na viem stupnju razvoja
negoli fiziko tijelo. Kada se astralno u budunosti
usavri, znait e za cjelokupno ovjekovo bie mnogo
vie negoli dananje fiziko tijelo. Ipak je ono na svoj
nain postiglo izvjestan stupanj razvoja. Pomislimo
samo na veliku mudrost kojom je graeno srce, na
udesno ustrojstvo mozga itd. Pomislimo ak na j edan
jedini djeli kosti, primjerice na gornji kraj bedrene
kost i . Na t ome mj est u nai l azi mo na pravi l no
razgranatu mreastu konstrukciju nainjenu od finih
tapia. Sve je to tako ureeno da se najmanjim
ut rokom materij al a postie najbolji ui nak na
zglobnim povrinama te primjerice najsvrhovitiju
raspodjelu trenja, a s time i dobru pokretljivost. Vidimo
kako su pojedini dijelovi fizikog tijela mudro ureeni.
A tko nadalje uvia sklad meusobnog djelovanja
dijelova spram cjeline, smatrat e opravdanim da se o
ovom elementu ovjekova bia govori kao o neem
savrenom. Tomu ne proturjei da se ponegdje javlja
nesvrhovi t ost i poremeaj i u tjelesnoj grai i
funkcijama. Moe se ak uvidjeti da su takve smetnje
u izvjesnome smislu samo nune sjenke premudre
svjetlosti izlivene preko itavog fizikog organizma. S
time treba usporediti astralno tijelo kao nositelja
radosti i patnje, pouda i strasti. Kakva li nesigurnost
u njemu vlada s obzirom na radost i patnje, kakve li
se poude i strasti protivne ovjekovim viim ciljevima
ovdje javljaju? Astralno je tijelo tek na putu da postigne
sklad i unutarnj u zaokruenost koja ve postoji u
fizikom tijelu. Isto bi se tako moglo rei da se etersko
tijelo ini savreni j i m od as t r al nog tij ela, a
nesavreni j i m od fizikog tijela. A isto se t ako
primjerenim razmiljanjem uvia da je ona prava jezgra
ovjekova bia njegovo Ja koje se sada nalazi tek na
poetku svog razvoja. Jer, koliko je to Ja dosad ve
ispunilo svoju zadau da preobrazi ostale ovjekove
lanove tako da oni budu objavom samog njegovog
bia? Ono to postaje vidljivo ve i na osnovi vanjskog
promatranja poznavatelju duhovne znanosti postaje
jasnije zahvaljujui jo i neemu drugom. Mogli bismo
se pozvati na to da je fiziko tijelo podlono bolestima.
Duhovna znanost moe pokazati da veliki dio bolesti
potjee od toga to se zastranjenja i st ranput i ce
astralnog tijela prenose na etersko i otuda posredno
razaraju sm po sebi savren sklad fizikog tijela.
Dublja povezanost koja se ovdje moe tek spomenuti i
pravi uzrok mnogih bolesti izmiu, naime, onom
znanstvenom uvidu koji se ograniava samo na fiziko-
osjetilne injenice. U najveem broju sluajeva ta se
povezanost oituje tako da oteenje astralnog tijela
ne izaziva bolesti fizikog tijela u istom ivotu u kojemu
je dolo do oteenja nego tek u jednom od sljedeih.
Stoga su zakoni koji ovdje dolaze u obzir od znaenja
samo za onoga tko moe prihvatiti ponavljanja ljudskog
ivota. No, ak i onda kada ovjek ne bi nita htio
znat i o t ako vani m spoznaj ama ve i obi no
sagl edavanj e ivota pokazuj e da pr epu t anj e
prevelikom broju uitaka i pouda potkopava sklad
fizikog tijela. A uici, poude, strasti itd. nemaju
sjedite u fizikom nego u astralnom tijelu. Ovo je u
mnogome j o t ako nesavreno da moe uni t i t i
savrenstvo fizikog tijela. I ovdje treba napomenuti
da ove r as pr ave ne t r ebaj u bi ti dokazom
duhovnoznanstvenih izriaja o razvoju etiriju lanova
ljudskog bia. Dokazi su uzeti iz duhovnog istraivanja
koje pokazuje da se fiziko tijelo usavrilo proavi
kroz etverostruku preobrazbu, a da su se ostali
lanovi ovjekova bia, kako je to prikazano, manje
razvili. Ovdje se tek napominje da se ova priopenja
duhovnog istraivanja odnose na injenice ije se
djelovanje vidi na stupnjevima usavrenosti fizikog
tijela, ivotnog tijela itd. koji su i izvanjski uoljivi.
Hoemo li i mati slikovitu i stvarnosti bl i sku
predodbu o prilikama u vrijeme razvoja Saturna, u
obzir trebamo uzeti da u to vrijeme uglavnom nisu
postojale stvari i bia koja danas pripadaju Zemlji i
koja pripadaju mineralnom, biljnom i ivotinjskom
carstvu. Bia ovih triju carstava nastal a su tek u
kasni j i m fazama razvoja. Od dana nj i h fiziki
zamjetljivih zemaljskih bia postojao je tada samo
ovjek, a od njega samo fiziko tijelo kako je opisano.
No, ni da na s Zemlj i ne pr i padaj u samo bi a
mineralnog, biljnog i ivotinjskog carstva te ovjek nego
i druga bia koja se ne pojavljuju u fizikoj tjelesnosti.
Takva su bia postojala i u vrijeme razvoja Saturna, a
posljedica njihova djelovanja bio je kasniji ovjekov
razvoj. Ako se duhovni organi opaanja ne usmjere
najprije na poetak i kraj nego na sredinje razdoblje
razvoja Saturnovog utjelovljenja, vidjet e se stanje
koje se uglavnom sastoji od "topline". Nema traga ni
plinovitom, ni tekuem, a najmanje krutom stanju.
Sva se ova s t anj a j avlj aj u t ek u kas ni j i m
utjelovljenjima. Pretpostavimo da se neko ljudsko bie
s dananjim osjetilnim organima pribliilo tom stanju
* * *
Sat urna kao promatra. Ne bi nailo ni na kakve
osjetilne utiske osim na toplinu. Kada bi ulo u
podruje koje Saturn prostorno zauzima, primijetilo
bi samo da ono ima drukiji stupanj topline od ostale
okoline. No, taj mu se prostor ne bi inio ravnomjerno
topao nego bi se u njemu izmjenjivali najrazliitiji topliji
i hladniji dijelovi prostora. Osjetilo bi se kako toplina
struji i zrai raznim linijama. A te linije nisu samo
ravne nego zbog t opl i nski h razl i ka popri maj u
nepravilne oblike. Pred ovjekom bi se pojavilo bie
svijeta u sebi ralanjeno i raznoliko koje bi se sastojalo
samo od topline.
Suvremenom je ovjeku teko zamisliti neto to
bi se sastojalo samo od topline j er se nije naviknuo
doivljavati toplinu kao neto samostalno nego uvijek
u vezi s toplim ili hladnim plinovitim, tekuim ili krutim
tijelima. Osobito e onome tko je usvojio suvremene
fizikalne predodbe spomenuto izlaganje o toplini
izgledati besmisleno. Moda e rei: postoje kruta,
tekua i plinovita tijela; toplina, meutim, oznaava
samo stanje u kojemu se pojedino tijelo nalazi. Ako se
najmanje estice nekog plina kreu, tada se to kretanje
opaa kao toplina. Gdje nema plina, nema ni pokreta,
pa pr ema t ome nema ni t opl i ne. - Za
duhovnoznanstvenog istraivaa to je drukije. Toplina
mu je neto o emu on govori jednako kao o plinu, o
tekuini ili o krutom tijelu. Toplina mu znai jo finiju
supstanciju od plina. Plin mu nije nita drugo doli
zgusnuta toplina, isto kao to je tekuina zgusnuta
par a ili kr ut o tijelo z gus nut a t ekui na.
Duhovnoznanstvenik govori o toplinskim tijelima kao
to govori o plinovitim i parnim tijelima. - Potrebno je
prihvatiti da postoji duevno opaanje, ako ovjek na
ovome podruju hoe slijediti duhovnog istraivaa.
U svijetu koji je dan fizikim osjetilima toplina se
pojavljuje kao stanje krutog, tekueg ili plinovitog; to
je stanje, meutim, samo vanjska strana topline ili
takoer i njezinog djelovanja. Fiziari govore samo o
djelovanju topline, ali ne o njezinoj unutarnjoj prirodi.
Pokuajmo j ednom potpuno odvratiti pozornost od
svakog djelovanja topline koje se javlja pri dodiru s
vanjskim tijelima i usredotoiti se samo na unutarnj i
doivljaj koji nastaje pri rijeima: "osjeam da sam
topao", "osjeam da sam hladan". Samo taj unutarnj i
doivljaj moe stvoriti predodbu o tome to je Saturn
bio u spomenutom razdoblju svog razvoja. Da je tko
proao itavim prostorom koji je tada Saturn zauzimao,
nigdje ne bi bilo plina koji bi inio ikakav pritisak, ne
bi bilo ni vrstih ni tekuih tijela koja bi davala bilo
kakav utisak svjetla. No, u svakoj bi se toki prostora
i bez vanjskog uti ska unut arnj e osjeali razliiti
stupnjevi topline.
Na tako stvorenom nebeskom tijelu nema uvjeta
za ivotinjska, biljna i mineralna bia u dananjem
smislu. (Stoga je jedva potrebno napomenuti da se
ovo to je reeno nikada ne bi moglo dogoditi. Dananji
se ovjek kao takav ne moe pribliiti starom Sat urnu
kao promatra. Ovo razmatranje treba posluiti samo
kao razjanjenje.) Bia koja nadosjetilna spoznaja
opaa pri promatranj u Sat urna nalazila su se na
sasvim drukijem stupnj u razvoja od sadanj i h,
osjetimo zamjetljivih zemaljskih bia. Ta spoznaja
ponajprije uoava bia koja nemaju fiziko tijelo kao
dananji ovjek. Kada je rije o "fizikom tijelu", treba
se uvati pomisli na sadanj u ovjekovu fiziku
tjelesnost. Potrebno je, tovie, j asno razlikovati fiziko
tijelo od mineralnog. Fiziko tijelo je ono kojim vladaju
fiziki zakoni, a koje danas uoavamo u mineralnom
carstvu. Dananjim ovjekovim fizikim tijelom ne
upravljaju samo fiziki zakoni nego je ono, osim toga,
proeto i mi neral ni m tvarima. O takvom fiziko-
-mineralnom tijelu na Saturnu jo nema govora. Tu
postoji samo fizika tjelesnost kojom upravljaju fiziki
zakoni, a oni dolaze do izraaj a u t opl i ns kom
djelovanju. Fiziko je tijelo prema tome fino, tanano,
etersko toplinsko tijelo. A od takvih se toplinskih tijela
sastoji cijeli Saturn. Ta su toplinska tijela prvi zaetak
dananjeg fiziko-mineralnog ljudskog tijela. A ovo je
nastalo tako da su se u prvotno tijelo zatim ulanile
tek poslije nastale plinovite, tekue i krute tvari. Meu
biima koja se pojavljuju pred nadosjetilnom svijesti
u trenutku kada ta svijest dopre do stanja Saturna i
bia koja moemo, osim ljudi, nazvati stanovnicima
Saturna postoje primjerice i takva kojima fiziko tijelo
uope nije bilo potrebno. Najnii lan njihovog bia
bilo je etersko tijelo. Ona su, meutim, raspolagala
jednim lanom koji nadilazi lanove ovjekova bia.
Najvii ovjekov lan je duhovni ovjek. Spomenuta
bia imaju jo j edan vii lan. Izmeu eterskog tijela i
duhovnog ovjeka posjeduju sve one lanove koji su u
ovoj knjizi opisani, a koje ima i ovjek: astralno tijelo,
Ja, duh-sm i ivotni duh. Kao to je naa Zemlja
obavijena zranim omotaem, tako je to bio i Saturn,
samo to je njegov "zrani omota" bio duhovne
pri rode. * On se, zapravo, sast oj ao od upr avo
spomenutih, a i od drugih bia. Postojalo je neprekidno
izmjenino djelovanje izmeu Saturnovih toplinskih
tijela i opisanih bia. Ona su unijela svoje lanove u
Saturnova fizika toplinska tijela. I dok u samim tim
toplinskim tijelima nije bilo ivota, doao je u njima
do izraaja ivot bia koja su ih okruivala. Moglo bi
ih se usporediti s ogledalima. No, iz njih se nisu zrcalile
slike spomenuti h ivih bia nego njihova ivotna
stanja. Na samom se Saturnu, dakle, ne bi bilo moglo
* Da bi se egzaktno izrazio unutarnji doivljaj koji nastaje
prilikom duhovnog istraivanja, trebalo bi umjesto "Saturn je
bio okruen zranim omotaem" rei: 'Time to nadosjetilna
spoznaja postaje svjesna Saturna, osvjetava i njegov zrani
omota" ili "postaje svjesna raznovrsnih bia". Izmjena izreke
"to i to jest" mora biti doputena jer se ustvari ista izmjena
dogaa i u oblikovanju jezinog izraza kada je rije o stvarnom
doivljaju due prilikom osjetilnog opaaja. To treba imati na
umu kod sljedeeg opisa jer je to ve vidljivo iz njegove
unutarnje povezanosti.
____________________________________________________________________________________
otkriti nita ivo, ali je on djelovao oivljavajue na
svoj okolni nebeski prostor jer je poput jeke uzvraao
dozraeni mu ivot. itav je Saturn izgledao kao zrcalo
nebeskog ivota. Uzviena bia iji je ivot Saturn
zrcal io nazvat emo "duhovi ma mudr os t i " . (U
kr anskoj duhovnoj znanos t i oni se nazivaj u
"kirioteti", to znai "gospodstva".) Njihova djelatnost
na Sat ur nu ne zapoinj e s opi sani m srednj i m
razdobljem njegova razvoja. Ona je ak na neki nain
tada ve bila zavrila.
Prije nego to su osvijestili da toplinska tijela
Sat ur na zrcale njihov vlastiti ivot, morali su ta
toplinska tijela osposobiti za zrcaljenje. Zato je njihova
djelatnost zapoela ubrzo nakon poetka Saturnovog
razvoja. No, tada je Saturnova tjelesnost j o bila
nesreena tvar koja ne bi ni ta mogla zrcaliti. -
Duhovnim promatranjem ove nesreene tvari dolazi
se na poetak Saturnovog razvoja, a to j o nema
kasnije toplinsko obiljeje. Ako se hoe karakterizirati,
moe se govoriti o samo jednoj osobini, koja se moe
usporediti s ljudskom voljom. To je skroz-naskroz samo
volja. Ovdje je, dakle, rije o jednom posve duevnom
stanju. Prati li se odakle je ta volja dola, vidjet emo
kako su joj izvor nadmona bia koja su se svojim
nesluenim stupnjem razvoja uzdignula do te visine
da su u poetku Saturnovog razvoja vlastito bie, volju
uzmogla iz sebe izaeti i okolini dozraiti. Nakon to je
to zraenje potrajalo neko vrijeme, s tom se voljom
povezuje djelatnost ve opisanih "duhova mudrosti".
Time ona volja koja je prije bila potpuno bez svojstava
zadobiva sada svojstvo da u nebeski prostor povratno
zrai ivot. - Bia koja doivljavaju blaenstvo zraei
volju u poetku Saturnovog razvoja moemo nazvati
"duhovima volje". (U kranskoj se ezoterikoj znanosti
nazivaju "prijestoljima".) - Nakon to je udruenim
djelovanjem volje i ivota Saturn postigao odreeni
stupanj razvoja, zapoinje djelovanje drugih bia koja
se takoer nalaze u Saturnovom okruju. Moe ih se
nazvati "duhovima pokreta" (kranski: "dinamis",
"moi".) Oni nemaju ni fiziko ni ivotno tijelo. Najnii
im je lan astralno tijelo. Kada su Saturnova tijela
razvila sposobnost da zrcale ivot, t ada se taj
reflektirani ivot proima sa svojstvima koja svoje
sjedite imaju u astralnim tijelima "duhova pokreta".
Kao posljedica toga izgleda kao da su izrazi nutrine i
osjeaji i sline duevne snage iz Saturna izbaeni u
nebeski prostor. itav Sat urn djeluje kao duom
proeto bie koje iskazuje simpatije i antipatije. Te
duevne manifestacije nisu nipoto njegove vlastite
nego samo reflektirano duevno djelovanje "duhova
pokreta". - A kada je i to potrajalo neko vrijeme, tada
zapoinje djelovanje drugih bia koja se nazivaju
"duhovima oblika". I njihov je najnii lan astralno
tijelo koje se, meutim, nalazi na drukijem stupnju
razvoja negoli je astralno tijelo "duhova pokreta". I dok
ovi zrcaljenom ivotu priopuju samo openite izraze
osjeaja, djeluje ast ral no tijelo "duhova oblika"
(kranski: "eksuziai", "moi") tako kao da te izraze
osjeaja u nebeski prostor izbacuju pojedinana bia.
Moe se rei da djelovanjem "duhova pokreta" cijeli
Saturn izgleda kao duom proeto bie. "Duhovi oblika"
raspodjeljuju ivot pojedinanim ivim biima tako da
Saturn sada izgleda kao zajednitvo duevnih bia. -
Da bismo si stvorili sliku, zamislimo kako je plod murve
ili kupine sastavljen od pojedinanih bobica. Tako je
za nadosjetilnu spoznaju u opisanoj fazi razvoja Sat-
urn sastavljen od pojedinanih bia koja, dodue,
nemaju ni vlastiti ivot ni vlastitu duu, ali reflektiraju
ivot i duu njegovih stanovnika. U ovo stanje Saturna
zahvaaju bia kojima je astralno tijelo isto tako najnii
lan, a uzdigli su ga na takav stupanj razvoja da djeluje
kao dananje ljudsko Ja. Posredovanjem tih bia Ja
gleda na Saturn iz njegova okruja, priopavajui
pojedinanim ivim biima Saturna svoju prirodu. Na
taj nain iz Saturna uvire u svjetska prostranstva neto
to je nal i k na djelovanje lj udske osobnosti u
dananjem smislu. Bia koja to uvjetuju nazivaju se
"duhovi ma os obnos t i " (kr ans ki : "Arhaji",
"prapoeci"). Oni dodjeljuju djeliima tijela Saturna
izgled osobnog obiljeja. No, na samom Sat ur nu
osobnost ne postoji nego samo neto poput njezine
zrcalne slike, posuda osobnosti. Svoju pravu osobnost
"duhovi osobnosti" imaju u okruju Saturna. Upravo
time to ovi "duhovi osobnosti" na opisani nain daju
da Saturnova tijela reflektiraju njihovo bie udjeljuju
im onu finu tvarnost koja je prethodno bila opisana
kao toplina. - U cijelom Saturnu nema duevnosti, ali
"duhovi osobnost i " prepoznavaj u sliku vl ast i t e
duevnosti time to im je Saturn dozrauje u obliku
topline.
Kada sve to nastupi, "duhovi osobnosti" postiu
stupanj na kojemu se danas nalazi ovjek. Oni time
proivljavaju stupanj ovjeka. Ako ovu injenicu
sagledamo nepristrano, moemo zamisliti da bie
"ovjek" ne mora postojati samo u obliku koji on danas
ima. "Duhovi osobnosti" su na Saturnu "ljudi". Njihov
najnii lan nije fiziko tijelo nego astralno tijelo i Ja.
Stoga doivljaje svoga astralnog tijela ne mogu izraziti
u takvom fizikom i eterskom tijelu kao dananj i
ovjek; no, oni ne samo da imaju Ja nego to i znaju jer
im toplina Sat ur na reflektirajui "Ja", to "Ja" i
osvjetava. Oni su ljudi u drukijim uvjetima negoli
su to zemaljski uvjeti.
U daljnjem tijeku Saturnovog razvoja slijede
drukije injenice od dosadanjih. Dok je dosad sve
bilo samo zrcaljenje vanjskog ivota i osjeaja, sada
zapoinje svojevrstan unut arnj i ivot. U svijetu
Saturna mjestimice poinje paljenje i gaenje ivota
svjetlosti. Javlja se treperavo svjetlo na jednom, a neto
kao sijevanje munje na drugom mjestu. Saturnova
toplinska tijela poinju svjetlucati, sjati i blistati. Time
to je postignut ovaj stupanj razvoja odreena bia
ponovno dobivaju mogunost djelovanja. To su bia
koja moemo nazvati "duhovima ognja" (kranski:
"arkaneli"). Ta bia imaju, dodue, astralno tijelo, ali
na navedenom st upnj u svog post oj anj a svom
astralnom tijelu ne mogu davati poticaje; oni ne bi
mogli pobuditi nikakve osjeaje da nisu mogli utjecati
na toplinska tijela koja su postigla opisani stupanj
Saturnovog razvoja. To im daje mogunost da u tome
djelovanju prepoznaju vlastito postojanje. Ta bia ne
mogu sebi rei: "Ja sam ovdje" nego samo otprilike:
"Ovdje sam zahvaljujui svojoj okolini". Ona opaaju,
a njihovi se opaaji sastoje od opisanog djelovanja
svijetla na Sat ur nu. To je djelovanje svjetla u
stanovitom smislu njihovo Ja. To im daje posebnu
vrstu svijesti. Moe je se oznaiti kao slikovita svijest i
zamisliti je slinom ovjekovoj snovitoj svijesti, samo
je treba zamisliti mnogo ivahnijom i obuhvatnijom
od ljudske, pri emu slike snova nisu liene smisla
nego su u stvarnoj vezi sa svjetlosnom igrom Saturna.
Ovim izmjeninim odnosom izmeu duhova ognja i
toplinskih tijela Saturna stvoreni su u razvoju zameci
ovjekovih osjetilnih organa. Pojavljuje se svjetlo prvih
finih eterskih zaetaka onih organa kojima ovjek
danas opaa fiziki svijet. Vidovitim se gledanjem
razabiru ljudski fantomi koji ne sadre nita drugo
doli svjetlosnog pralika osjetilnih organa. Ti su osjetilni
organi, dakle, plod djelatnosti duhova ognja, iako ne
nastaju iskljuivo njihovim sudjelovanjem. Istodobno
s duhovima ognja na Saturnu se pojavljuju i druga
bia. To su bia koja su u svom razvoju toliko
napredovala da se mogu posluiti zaecima osjetila
kako bi promatrala svjetozbivanje na Saturnu. Ta se
bia mogu shvatiti kao "duhovi ljubavi" (kranski:
"serafini"). Da njih nije bilo, duhovi ognja ne bi mogli
razviti opi sanu svijest. Zbivanje Sat urna gledaju
takvom svijeu koja im omoguuje da te slike prenesu
duhovima ognja. A oni se sami odriu svih prednosti
koje bi promatranjem Saturnovog zbivanja mogli imati.
Odriu se svakog uitka, svake radosti; sve to rtvujui,
darujui duhovima ognja.
Nakon ovih zbi vanj a slijedi novo razdobl j e
Saturnovog ivota. Uz igru svjetlosti pridolazi jo neto
drugo. Mnogima bi moglo izgledati bezumno ono na
to ovdje nailazi nadosjetilna spoznaja. Unutranjost
Saturna se doima poput uzburkanih osjeta okusa. U
unutranjosti Saturna na razliitim se mjestima moe
zamijetiti slatki, gorki, kiseli okus itd., a prema van, u
nebeski prostor, kao zvuk. kao neka vrsta glazbe. -
Unutar ovih zbivanja odreena bia ponovno nalaze
mogunost da na Saturnu razviju svoju djelatnost.
Nazivaju se sinovima polusvjetla ili "sinovima ivota"
(kranski: "aneli"). Aneli ulaze u izmjenini odnos
s uz bur kani m s nagama okus a koje djeluju u
Saturnovoj unutranjosti. Njihovo etersko, odnosno
ivotno tijelo zapoinje djelatnou koja se moe
shvatiti kao svojevrsna izmjena tvari. Oni unose ivot
u unutranjost Saturna, pa na taj nain nastaju na
Saturnu procesi primanja hrane i procesi izluivanja.
Oni te procese ne izazivaju izravno, nego to ine
posredno svojim djelovanjem. Taj unutarnj i ivot
Saturna omoguuje pristup i drugim biima koja se
nazivaju "duhovima sklada" (kranski: "kerubini").
Oni darivaju "sinovima ivota" neku vrstu priguene
svijesti koja je j o nejasnija i priguenija negoli
dananja ovjekova snolika svijest, svijest stanja sna
bez snova. Ona je tako niskoga stupnja da ovjeku
gotovo "uope ne dolazi do svijesti". No, ona ipak
postoji. Razlikuje se od dnevne svijesti i po stupnju i
po vrsti. Tu svijest sna bez snova danas imaju i biljke.
Pa iako ne posreduje opaanje vanjskog svijeta, u
ljudskom smislu ona ipak sreuje ivotne procese
dovodei ih u sklad sa svjetskim zbivanjima. Na
stupnju Saturna o kojemu je rije "sinovi ivota" ne
mogu opaati ovo ureivanje; no, "duhovi sklada" ga
opaaju i stoga mogu njime upravljati. itav se taj ivot
odigrava u naznaenim ljudskim fantomima. Stoga
duhovnom oku izgledaju kao da su proeti ivotom;
no, njihov je ivot tek privid. To je ivot "sinova ivota"
koji se na izvjestan nain slue modelima ljudskog
tijela kako bi se iivjeli, odnosno izrazili svoje bie.
Usmjerimo sada pozornost na ljudske fantome i
njihov prividni ivot. U vrijeme opisanog Saturnovog
razdoblja oni imaju vrlo promjenjive oblike, sliei sad
jednom sad drugom liku. U daljnjem tijeku razvoja
likovi postaju odreeniji, a katkad i trajni. Razlog je
tomu to su sada proeti utjecajima duhova koji su
postojali ve u poetku Saturnovog razvoja, tj .
utjecajima "duhova volje" (prijestolja). Posljedica toga
je ljudski fantom koji je sada proet najjednostavnijim
i najpriguenijim oblikom svijesti. Taj oblik svijesti
treba zamisliti j o priguenijim od onog u snu bez
snova. U dananje vrijeme takvu svijest imaju minerali.
Ta svijest usklauje unutarnje bie s vanjskim fizikim
svijetom. Na Saturnu ovim skladom upravljaju "duhovi
volje". I time se ovjek pojavljuje kao otisak Saturnova
ivota. Ono to je ivot Saturna u velikome, to je na
ovome stupnju ovjek u malome. Time je dana prva
klica onoga to je i u dananjem ovjeku tek u zaetku:
"duhovni ovjek" (Atma). Prema unut ra (u Saturnu)
nadosjetilnom se opaanju priguena ovjekova volja
oituj e djelovanjem koje se moe us por edi t i s
"mirisima". Prema van, prema nebeskom prostoru
oituje se neto poput osobnosti kojom, meutim, ne
upravlja unutarnje Ja, nego neto izvanjsko poput
stroja. Svime time upravljaju "duhovi volje".
Razmotrimo li ovo to je prethodno reeno, vidimo
da su, poevi od prvoopisanih srednjih st anj a
Saturnovog razdoblja, stupnjevi toga razvoja mogli biti
okarakterizirani usporedbama njihovog djelovanja s
dananjim osjetilnim utiscima. Moe se rei: razvoj
Saturna oituje se u toplini kojoj zatim pridolazi igra
svjetla, zatim igra mirisa i zvukova te se konano
pojavljuje neto to se prema unutranjosti Saturna
oituje kao osjet mirisa, a prema van kao mehaniko
djelovanje ovjekovog Ja. A kako se oituju Saturnova
stanja koja prethode njegovu toplinskom stanju? To
se uope ne moe usporediti niime to bi bilo
dos t upno nekom vanj skom osj eti l nom ut i s ku.
Toplinskom stanju prethodi stanje koje ovjek danas
doivljava samo u svojoj nutrini. Ako gaji predodbe
koje sm u dui stvara a da mu pritom poticaj nije
nametnut nekim vanjskim utjecajem, tada u sebi ima
neto to se ne moe opaati fizikim osjetilima nego
je to vie dostupno samo viem gledanju. Toplinskom
stanju Saturna prethode objave koje su dostupne samo
nadosjetilnom opaanju. Moe se govoriti o trima
takvim stanjima: ista duevna toplina koja nije
vanjski zamjetljiva, isto duhovno svjetlo koje je u
vanj skom smislu tmina, i konano sama u sebi
savrena duhovna bitnost kojoj nije potrebno nikakvo
vanj sko bie da bi postal a svj esna sebe. ista
unutarnja toplina prati pojavljivanje "duhova pokreta",
isto duhovno svijetlo prati pojavljivanje "duhova
mudrosti", ista duevnost povezana je s prvotnim
izaimanjem duhova volje.
Pojavljivanjem Saturnove topline prelazi na razvoj
iz unutarnjeg ivota, iz iste duhovnosti u postojanje
koje se objavljuje na vanjskom planu. Suvremenoj e
svijesti biti posebno teko ako j o mora prihvatiti
injenicu da se uz toplinsko stanje pojavljuje i ono to
se naziva "vremenom". Prethodna su, naime, stanja
bezvremenska. Ona pripadaju regiji koja se u duhovnoj
znanosti moe nazvati "trajanje". Stoga se sve to je u
ovoj knjizi reeno o stanjima u "regiji trajanja" mora
shvatiti tako da izrazi za vremenske odnose slue samo
kao usporedba i objanjenje. Zato se sve ono to u
neku ruku prethodi vremenu ljudskim jezikom moe
karakterizirati samo izrazima koji sadre vremenske
predodbe. Treba imati na umu da iako prvo, drugo i
tree Saturnovo stanje ne slijede j edan za drugim u
dananjem smislu, ipak se ne moe drukije nego
opisati ih jedno za drugim. Unato njihovu "trajanju"
ili njihovoj istodobnosti, ta stanja toliko ovise jedno o
drugom da se ta ovisnost moe usporediti s nekim
odreenim vremenskim slijedom.
S ovom napomenom o prvim razvoj ni m
stupnjevima Sat urna pada svjetlo i na sva daljnja
pitanja o podrijetlu tih stanja. Posve razumski gledano
mogue je, dakako, za svako podrijetlo pitati odakle
to podrijetlo. To, meutim, nije mogue kada je rije o
injenicama. To si samo trebamo predoiti j ednom
usporedbom. Vidimo li negdje na put u ut i s nut e
tragove, moemo pitati: odakle ti tragovi? Dobit emo
moda odgovor: od nekih kola. Nadalje se moe pitati.
Odakle ta kola, kamo su ila? Ponovno je mogu na
injenicama utemeljen odgovor. Nadalje se j o moe
pitati: Tko je sjedio u kolima? Kakve je namjere imala
ta osoba, to je uinila? Konano emo doi do j edne
toke u kojoj e pitanja s obzirom na injenice prirodno
prestati. A tko jo dalje pita, udaljava se od namjere
prvobitnog pitanja i ablonski nastavlja s pitanjima.
Kod ovakvih usporedbi lako vidimo kako injenice
utjeu na prekid pitanja. Nije tako lako doi do jasnoe
kada je rije o velikim pitanjima svijeta. Kod zaista
pomnog promatranja ipak se, meutim, vidi da sva
pitanja s obzirom na to "odakle" moraju prestati kada
je rije o gore opisanim stanjima Saturna. Dolazimo
na podruje na kojemu bia i zbivanja ne nalaze svoje
opravdanj e na osnovi svojega podrij etla, nego
zahvaljujui samima sebi.
Rezultat Saturnovog razvoja je taj da se ovjekov
zametak razvio do odreenog stupnja. Postigao je niu,
priguenu svijest o kojoj je bila rije. Ne treba misliti
da je razvoj te svijesti zapoeo tek u posljednjem stadiju
Saturna. "Duhovi volje" djeluju tijekom svih stanja.
Za nadosjetilno opaanje je, meutim, napr edak
najoitiji u posljednjem razdoblju. Uope ne postoji
vrsta granica u djelatnosti izmeu pojedinih skupina
bia. Kada se kae: najprije su djelovali "duhovi volje",
zatim "duhovi mudrosti" itd., time nije miljeno da oni
djeluju samo tada. Oni djeluju tijekom itavog razvoja
Saturna, samo to se u navedenim razdobljima njihovo
djelovanje najbolje uoava. U tim razdobljima pojedina
bia preuzimaju vodstvo.
Za itavog vremena Saturnovog razvoja obrauje
se ono to su zahvaljujui "duhovi ma mudrosti ,
pokreta i oblika" iz sebe izaeli "duhovi volje". Ta se
duhovna bia pri tom i sama razvijaju. "Duhovi
mudrosti" stoje, primjerice, na drukijem stupnj u
razvoja nego prije, nakon to su primili vlastiti ivot
koji im je natrag dozraio Saturn. Plod te djelatnosti
uveava sposobnosti vlastitog bia. Posljedica toga je
da nakon tako izvrene djelatnosti za njih nastaje neto
to je slino stanju ovjeka dok spava. Nakon razdoblja
njihovog djelovanja s obzirom na Sat urn slijede
drukija stanja u kojima oni u neku ruku ive u drugim
svjetovima. Tada se njihova djelatnost odvraa od
Sat ur na. Stoga u opisanom Saturnovom razvoju
vidovito opaanje vidi jedno uzlazno i jedno silazno
razdoblje. Uzlaenje traje do nast anka toplinskog
st anj a. S poetkom igre svjetla poinje silazno
razdoblje. A kada zatim ljudski fantomi, zahvaljujui
"duhovima volje", zadobivaju oblik, tada se duhovna
bia postupno povlae i razvoj Saturna zamire i kao
takav nestaje. Zapoinje svojevrsno mirovanje. Pritom
ovjekov zametak prelazi u svojevrsno rastvaranje; no,
u tom stanju ovjek ne nestaje, to je stanje slino nekoj
biljnoj sjemenki koja poiva u zemlji kako bi sazrela
za rast nove biljke. Tako ovjekov zametak miruje u
krilu svijeta do novog buenja. A kada doe vrijeme
njegova buenja, tada su u drugim okolnostima i
opisana duhovna bia stekla sposobnosti kojima e
dalje moi izgraivati ovjekov zametak. "Duhovi
mudrosti" su u svom eterskom tijelu stekli sposobnost
da se ne predaju samo uitku zrcaljenja ivota kao na
Sat urnu; sada mogu iz sebe zraiti ivot i njime
obdarivati druga bia. A i "duhovi pokreta" su tako
uznapredovali da su postigli st upanj koji su na
Saturnu imali "duhovi mudrosti". Njihov je najnii lan
tada bilo astralno tijelo. Sada imaju etersko, odnosno
ivotno tijelo. Isto su tako u svom razvoju napredovala
i druga duhovna bia. Sva ta duhovna bia mogu sada
drukije djelovati na daljnji razvoj ljudskog zametka
nego to su djelovala na Saturnu. ovjekov se zametak,
meutim, na kraju razvoja Saturna rastvorio. Da bi
duhovna bia mogla nastaviti ondje gdje su prije
zastala, ovjekov je zametak morao jo jednom kratko
ponoviti one stupnjeve kojima je proao u vrijeme
Saturnovog razvoja. To uoava nadosjetilno opaanje.
ovjekov zametak izlazi iz svoje skrovitosti te se poinje
razvijati vlastitim snagama, a i onima koje su mu na
Saturnu bile dane. Izlazi iz mraka kao bie volje, uzdie
svoje bie do privida ivota, duevnosti itd., uzdie se
sve do one mehanike osobnosti koju je imao na kraju
Saturnovog razvoja.
* * *
Drugi od navedenih velikih faza razvoja, "Stupanj
Sunca", dovodi ovjekov razvoj na vii stupanj svijesti
od onoga koji je postigao na Saturnu. U usporedbi s
dananjom ovjekovom svijesti, ovo bi se Sunevo
stanje moglo nazvati "nesvjesnim". Ono je slino stanju
u kojemu se danas ovjek nalazi u vrijeme sna bez
snova. Moglo bi ga se takoer usporediti s niim
stanjem svijesti u kojemu danas drijema na biljni
svijet. Za nadosjetilno shvaanje "nesvijest" ne postoji,
postoje samo razliiti stupnjevi svijesti. Sve je u svijetu
svjesno. Za Sunevog razvoja ljudsko bie postie vii
stupanj svijesti time to mu se ulanjuje etersko,
odnosno ivotno tijelo. No, prije toga na opisani se
nai n moraj u ponovi ti Sat ur nova s t anj a. To
ponavljanje ima sasvim odreeni smisao. Kada je,
naime, isteklo vrijeme mirovanja o kojemu je u
prethodnom izlaganju bilo govora, iz svjetskog sna
pojavljuje se kao novo svjetobie Sunce, tj. ono to je
nekad prije bio Saturn. Time su se promijenile prilike
u kojima se odvijao razvoj. Duhovna bia ija je
djelatnost na Saturnu ve opisana uzdigla su se na
nove i vie stupnjeve. Na novonastalom Suncu ovjekov
se zametak, meutim, najprije pojavio u onom obliku
u kojem je bio na Saturnu. Razliite razvojne faze koje
je proao na Saturnu morao je preraditi tako da ih
uskladi s prilikama na Suncu. Stoga Sunevo razdoblje
zapoinje ponavljanjem Saturnovog razvoja, ali se
prilagoava promijenjenim prilikama Sunevog ivota.
A kada se ovjekovo bie razvilo do toga da se stupanj
razvoja postignut na Saturnu prilagodio okolnostima
na Suncu, tada navedeni "duhovi mudrosti" poinju
ustrujavati u fiziko tijelo etersko, odnosno ivotno
tijelo. Vii stupanj koji ovjek na Suncu postie moe
se karakterizirati time da se fiziko tijelo koje je na
Saturnu postojalo tek kao zametak sada uzdie na
drugi st upanj svog usavravanj a, ti me postaj e
nositeljem eterskog, odnosno ivotnog tijela. A ovo
etersko, odnosno ivotno tijelo postie u vrijeme
Sunevog razvoja svoj prvi stupanj usavravanja. A
da bi drugi stupanj usavravanja fizikog tijela i prvi
eterskog bio mogu, potrebno je jo da u daljnji razvoj
zahvate i druga slina duhovna bia kao to je to
opisano za stupanj Saturna.
Dotad tamno Sunevo bie poinje svijetliti kada
ga "duhovi mudrost i " promu eterski m tijelom.
Istodobno se u ovjekovu zametku zamjeuju prvi
poeci unutarnje pokretljivosti; zapoinje ivot. Ono
to je za Saturn bilo opisano kao prividni ivot, postaje
sada stvarnim ivotom. Ustrujavanje ivota traje neko
izvjesno vrijeme. Nakon njegova isteka zapoinje za
ovjeka vana promj ena. On se, nai me, poinje
ralanjivati u dva dijela. Dok su prije fiziko i ivotno
tijelo usko povezani inili jedinstvo, sada se fiziko
tijelo poinje odvajati kao poseban dio, ali ipak ostaje
proeto ivotnim tijelom. Sada, dakle, postoji dvolano
ljudsko bie. Jedan je dio ivotnim tijelom preraeno
fiziko tijelo, a drugi je samo ivotno tijelo. To se
odvajanje dogaa u vrijeme j ednog od razdoblja
mirovanja Sunevog ivota. U to se vrijeme ponovno
gasi prije nastalo svjetlo. Do razdvajanja dolazi u
vrijeme jedne "svjetske noi". Ipak je ovo razdoblje
mirovanja mnogo krae od onog izmeu Sunevog i
Saturnovog razvoja o kojemu je prije bilo govora. Nakon
njezinog isteka "duhovi mudrosti" opet rade dalje na
dvolanom ovjekovom biu, kao to su prije radili na
jednolanom. Zatim zapoinju sa svojom djelatnou
duhovi pokreta. Vlastitim astralnim tijelom proimaju
ovjekovo ivotno tijelo. Time ono stjee sposobnost
izvoenja izvjesnih kretanja u fizikom tijelu. Ta se
kretanj a mogu usporedi ti s kolanjem sokova u
dananjoj biljci.
Saturnovo se tijelo sastojalo od iste toplinske
supstancije. U vrijeme Sunevog razvoja ta se toplinska
supstancija zgusnula do stanja koje se moe usporediti
s dananjim stanjem plina ili pare. To je ono stanje
koje moemo nazvati "zrakom". Prvi poeci takvog
stanja uoavaju se poto su "duhovi pokreta" zapoeli
sa svojom dj el atnou. Nadosjetilnoj se svijesti
pokazuje sljedei prizor. Unutar toplinske supstancije
pojavljuju se fine tvorevine a njih pravilno pokreu
snage ivotnog tijela. Te tvorevine predstavljaju
ovjekovo fiziko tijelo na odgovarajuem tadanjem
stupnju razvoja. One su u potpunosti proete toplinom
i obavijene toplinskim ovojem. U fizikom smislu ovo
se ljudsko bie moe nazvati toplinskom tvorevinom
u koju su ulanjene zrane tvorevine u pravilnom
kretanju. Ako hoemo ostati pri prethodno navedenoj
usporedbi s dananjom biljkom, trebamo biti svjesni
da nije rije o dananjoj kompaktnoj biljnoj tvorevini
nego o jednom zranom ili plinovitom obliju* ije se
kretanj e moe usporedi t i s kolanj em sokova u
dananjim biljkama. Ovako opisani razvoj ide dalje.
Nakon izvjesnog vremena ponovno nastaje razdoblje
mirovanja, a nakon njegova isteka "duhovi pokreta"
* Nadosjetilnoj se svijesti plin ukazuje kao djelovanje svijetla
koje se iz njega iri. Moglo bi se, dakle, govoriti i o svjetlosnim
likovima koji se ukazuju duhovnom vienju.
______________________________________________________________________________________
nastavljaju sa svojim djelovanjem sve dok se njihovoj
djelatnosti ne pridrue "duhovi oblika". Njihovo se
djelovanje sastoji od toga da prije stalno promjenjive
plinovite tvorevine sada poprimaju trajne oblike. To
se dogodilo pod utjecajem "duhova oblika" koji su svoje
snage putali da utjeu i istjeu iz ovjekova eterskog
tijela. Plinovite su tvorevine prije, dok su na njih
djelovali samo "duhovi pokreta", bile u neprekidnom
pokretu i svoj su oblik mogle zadrati samo na
trenutak. Sada, meutim, ve poprimaju razliite
privremene oblike. Nakon izvjesnog vremena ponovno
nastupa mirovanje, a zatim duhovi oblika ponovno
nastavl j aj u sa svojim djelovanjem. A pot om u
Sunevom razvoju nastaju sasvim nove prilike.
Time je, naime, postignuta toka u kojoj Sunev
razvoj dosee svoju sredinu. To je vrijeme u kojemu se
duhovi osobnosti koji su na Saturnu postigli stupanj
ovjeka uzdiu na vii stupanj savrenstva. Oni se
izdiu iznad toga stupnja. Postiu svijest koju dananji
ovjek nae Zemlje na prosjenom stupnju razvoja jo
nema. Takvu e svijest postii kada Zemlja - etvrti
planetarni stupanj razvoja - postigne svoj cilj i kada
prijee u sljedee planetarno razdoblje. Tada ovjek
oko sebe nee opaati samo ono to mu pruaju
dananj a fizika osjetila nego e u slikama moi
promatrati unutarnja, duevna stanja onih bia koja
ga okruuju. Razvit e slikovitu svijest, ali e pritom
zadrati i punu samosvijest. U doivljavanju tih slika
nee biti niega snovitog i nejasnog, nego e ovjek
opaati ono duevno, dodue u slikama, ali ipak tako
da e te slike biti izraz stvarnosti kao sadanje boje i
zvukovi. Do takvog se gledanja ovjek danas moe
vinuti samo duhovnoznanstvenim kolovanjem. O tom
e kolovanju biti govora u daljnjem tijeku ove knjige.
"Duhovi osobnosti" postiu to gledanje kao normalni
dar razvoja u sredini Sunevog razdoblja. Upravo time
postaju sposobni da u vrijeme Sunevog razvoja utjeu
na novo oblikovano ovjekovo ivotno tijelo na slian
nain kao to su na Saturnu djelovali na njegovo fiziki i
tijelo. Kao to im je ondje toplina natrag zraila njihovu
vlastitu osobnost, tako im sada plinovite tvorevine u
sjaju svjetla natrag zrae slike njihove vidovite svijesti.
Nadosjetilno gledaju to se dogaa na Suncu. A to
gledanje nipoto nije obino promatranje. Kao da u
slikama koje zrae sa Sunca djeluje snaga koju
zemaljski ovjek doivljava kao ljubav. A ako tonije
duevno pogledamo, otkrit emo uzrok te pojave. U
svjetlo to ga Sunce zrai umijeala su svoju djelatnost
uzviena bia. To su prethodno spomenuti "duhovi
ljubavi" (kranski: "serafini"). Oni odsad djeluju
zajedno s duhovima osobnosti na ovjekovu eterskom,
odnosno ivotnom tijelu. Zahvaljujui toj djelatnosti,
napreduje na putu razvoja za jedan stupanj i samo
ivotno tijelo. Stjee sposobnost ne samo da preobliuje
plinovite tvorevine koje se u njemu nalaze nego da ih
tako prerauj e da se poinju uoavati prvi znaci
razmnaanja ivog ovjeka. Iz oblikovanih plinovitih
tvorevina u neku se ruku pojavljuju izluine (kao
isparivanje znoja) koje poprimaju oblike sline njihovim
matinim tvorevinama. Da bi se razvoj Sunca dalje
karakterizirao, potrebno j e ukazati na injenicu
svjetonastajanja, na injenicu koja je od najveeg
znaenja. Ona se sastoji od toga da u tijeku jedne epohe
sva bia nipoto ne postiu cilj svog razvoja. Ima i
takvih koja zaostaju na put u do tog cilja. I tako u
vrijeme Saturnovog razvoja nisu svi "duhovi osobnosti"
zaista postigli stupanj ovjeka koji im je ondje, kako
je to prije reeno, bio namijenjen. Isto tako nisu ni sva
fizika ljudska tijela koja su nastala na Sat urnu
postigla stupanj zrelosti koji bi im omoguio da na
Suncu postanu nositeljima samostalnog ivotnog tijela.
Kao posljedica javljaju se na Suncu bia i tvorevine
koje nisu prilagoene njegovim prilikama. U vrijeme
razvoja Sunca moraju nadoknaditi to je proputeno
na Saturnu. Stoga moemo u vrijeme razdoblja Sunca
duhovno promatrati sljedee. Kada duhovi mudrosti
poinju sa svojim ustrujavanjem ivotnog tijela, dolazi
na neki nain do zamuenja tijela Sunca. Proimaju
ga tvorevine koje zapravo jo pripadaju Saturnu. To
su t opl i ns ke t vorevi ne koje ni s u u st anj u na
odgovarajui se nain zgusnuti do stupnja zraka. A to
su ljudska bia koja su zaostala na stupnju Saturna i
ne mogu postati nositeljima pravilno izgraenog
ivotnog tijela. A to to je od Saturnove toplinske
supstancije zaostalo, dijeli se na Suncu u dva dijela.
Jedan dio, koji upijaju ljudska tijela, postaje odsad
unut ar ovjekova bia neka vrsta njegove nie prirode.
Tako na Suncu ovjek prima u svoju tjelesnost neto
to zapravo odgovara stupnju Saturna. Kao to je
s at ur ns ko ovjekovo tijelo duhovi ma osobnosti
omoguilo da se uzdignu na stupanj ovjeka, tako sada
saturnsko ovjekovo tijelo na Suncu isto to omoguava
duhovima ognja. Oni se uzdiu na stupanj ovjeka
time to putaju da njihove snage ulaze i izlaze iz
saturnskog dijela ovjekova bia, kao to su to duhovi
osobnosti inili na Saturnu. To se takoer dogaa
sredinom Sunevog razvoja. Tada je saturnski dio
ovjekova bia dozrio do te mjere da uz njegovu pomo
duhovi ognja (arkaneli) mogu proi stupnjeve ovjeka.
Drugi dio Saturnove toplinske supstancije odvaja se
te postie samostalno postojanje pokraj ljudskih bia
Sunca i meu njima. Taj dio ini, uz ovjekovo, j o
j edno drugo carstvo. To je carstvo koje na Suncu
izgrauje sasvim samostalno, ali samo fiziko tijelo
kao toplinsko tijelo. Posljedica toga je da u potpunosti
razvijeni "duhovi osobnosti" ne mogu na opisani nain
svoju djelatnost usmjeriti ni na kakvo samostalno
ivotno tijelo. No, i na stupnju Saturna zaostali su
neki "duhovi osobnosti" i ondje nisu postigli stupanj
ovjeka. Izmeu njih i osamostal j enog drugog
Sunevog carstva postoji privlana veza. Na Suncu se
spram zaostalih carstava moraju tako odnositi kao to
su se njihovi uznapredovali drugovi ve na Saturnu
odnosili prema ljudskim biima. I oni su ondje tek
imali razvijeno fiziko tijelo. Na Suncu, meutim, za
takav rad zaostalih duhova osobnosti nije postojala
mogunost. Stoga se izdvajaju iz Sunevog tijela tvorei
izvan njega samostalno nebesko tijelo. Ono se, dakle,
izdvaja iz Sunca. Odatle zaostali "duhovi osobnosti"
djeluju na opisana bia drugog Sunevog carstva. Time
su nastala dva nebeska tijela iz jednoga koje je prije
bilo Saturn. Sada se u Sunevoj okolini nalazi drugo
nebesko tijelo, tijelo koje j e na stanovi t nai n
novoroeni Saturn, zapravo novi Saturn. S tog se
Saturna drugom Sunevom carstvu udjeljuje karakter
osobnosti. Stoga se unutar toga carstva nalaze bia
koja na Suncu nemaju osobnosti. Ona, meutim,
"duhovima osobnosti" s novog Saturna ipak zrcale
osobnost tih duhova. Nadosjetilna svijest moe na
Suncu meu ljudskim biima uoiti toplinske snage
koje utjeu na pravilni razvoj Sunca. U njima treba
vidjeti utjecaj opisanih duhova novog Saturna.
U vrijeme sredine Sunevog razvoja u ovjekovu
se biu treba uoiti ralanjenost na fiziko tijelo i
i votno tijelo. U tome se ogl edava dj el at nos t
uznapredovalih "duhova osobnosti" u povezanosti s
"duhovima ljubavi". S fizikim je tijelom pomijean dio
zaostalog saturnskog obiljeja. U njemu se odvija
djelatnost "duhova ognja". U svemu ovome to "duhovi
ognja" ine u zaostaloj saturnskoj prirodi treba vidjeti
zaetke dananj i h osjetilnih organa zemaljskog
ovjeka. Prethodno je reeno kako su ve na Saturnu
u toplinskoj supstanciji "duhovi ognja" bili zaokupljeni
izgraivanjem zametaka osjetilnih organa. U onome
to su "duhovi osobnosti" zajedno s "duhovima ljubavi"
(sa serafinima) izvrili treba vidjeti prve zaetke
dananjeg sustava lijezda. S ovim to je izloeno rad
duhova osobnosti koji su prebivali na novom Saturnu,
meutim, nije iscrpljen. Svoju djelatnost oni ne proteu
samo na navedeno drugo Sunevo carstvo nego
uspostavljaju odreenu vezu tog carstva i ovjekovih
osjetila. Toplinske supstancije tog carstva utjeu i
istjeu iz zametaka ovjekovih osjetila. Time ovjek
na Suncu postie neku vrstu opaanja okolnog nieg
carstva. To je opaanje, dakako, sasvim prigueno i
sasvim primjereno nejasnoj svijesti Saturna o kojoj je
prije bilo govora. A ona se u bitnom sastoji od razliitih
toplinskih djelovanja.
Sve to je ovdje reeno za sredinu Sunevog razvoja
traje samo izvjesno vrijeme, a tada ponovno nastupa
faza mirovanja. Nakon toga razvoj se na neko vrijeme
nastavlja na isti nain dalje sve do one toke razvoja
kad je ovjeje etersko tijelo tako sazrelo da je mogao
zapoeti zajedniki rad "sinova ivota" (anela) i
"duhova sklada" (kerubina). Nadosjetilnoj se svijesti
unut ar ovjekova bia oituje neto to se moe
usporediti s ut i sci ma okusa i to se prema van
manifestira kao zvuk. Neto slino reeno je ve za
Saturnov razvoj. Ovdje na Suncu sve je kod ovjeka
pounutranjeno i puno samostalnijeg ivota. "Sinovi
ivota" postiu time onu priguenu slikovitu svijest
koju su "duhovi ognja" postigli na Saturnu. Pritom im
pomau "duhovi sklada" (kerubini). Duhovno gledaju
to se sada dogaa unut ar Sunevog razvoja. Odriu
se, meutim, svih plodova takvog gledanja, odriu se
mudrosnih slika koje pritom nastaju, putajui ih da
poput predivnih udesnih pojava ustrujavaju u snovitu
svijest "sinova ivota". A ovi ugrauj u slike toga
gledanja u ovjekovo etersko tijelo koje na taj nain
postie sve vie stupnjeve razvoja. Ponovno nastaje
razdoblje mirovanja, ponovno se sve budi iz "svjetskog
sna", a nakon odreenog vremena takvog trajanja
ovjekovo je bie dozrelo do toga da moe pokrenuti
vlastite snage. To su iste snage koje u zadnjem
razdoblju Saturna posredovanjem "prijestolja" uviru
u ovjekovo bie. U ovjekovu se biu razvija unutarnji
ivot koji se moe usporediti s unutarnjim opaajem
mirisa. Prema van, u nebeski prostor to se ovjekovo
bie oituje kao osobnost kojom, dodue, ne upravlja
unutarnj e Ja. Ono je manje-vie poput biljke koja
djeluje kao osobnost . Reeno j e da se pot kraj
Saturnovog razvoja osobnost oituje na nain slian
nekom stroju. A onako kako se i ondje razvio tek prvi
zametak onoga to je i u dananjem ovjeku j o u
zametku, tj. "duhovni ovjek" (atma), tako se i sada
razvija prvi zametak "ivotnog duha" (budhi). Nakon
to se kroz izvjesno vrijeme sve ovo odigravalo, ponovno
nastupa vrijeme mirovanja. Kao i u prijanjim slinim
sluajevima, tako se i sada na neko vrijeme nastavlja
ovjekova djelatnost. Tada nastupaj u prilike u kojima
dolazi do novog zahvata "duhova mudrosti". Tim
zahvatom ovjekovo bie postaje sposobno da spram
svoje okoline osjea simpatiju i antipatiju. U svemu
tome jo nema pravoga osjeanja, nego je to tek
nagovjetaj. Jer, unutarnja se ivotna djelatnost koja
bi se mogla oznaiti kao osjet mirisa oituje prema
van kao neka vrsta primitivnog jezika. Ako ovjek
unut arnj e osjeti neki si mpat i an miris ili okus,
svjetlucanje itd. - on e se prema van oitovati zvukom.
A na odgovarajui se nain to dogaa i kod unutarnj e
antipatinog opaaja. Svima ovdje opisanim zbivanjima
ovjek, zapravo, postie bitni i osnovni smisao razvoja
na Suncu. S obzirom na razvoj Saturna, ovjek je sada
postigao vii stupanj svijesti. To je svijest spavanja.
Nakon nekog vremena dolazi onaj t renut ak u
razvoju kada via bia povezana s razvojem Sunca
moraju prijei u druge sfere kako bi preradila ono za
to su radei na ovjeku u sami ma sebi poloila
temelje. Nastupa veliko razdoblje mirovanja, kao to
je bilo ono izmeu razvoja Saturna i Sunca. Sve to se
razvilo na Suncu prelazi u stanj e koje se moe
usporediti sa stanjem biljke kada njezine snage rasta
miruju u sjemenki. Kao to, meutim, te snage rasta
u novoj biljci ponovno dolaze na svjetlo dana, tako i
nakon razdoblja mirovanja iz svjetskoga krila izlazi
ponovno sve ono to je na Suncu bilo ivot te zapoinje
novo planetarno postojanje. Smisao takvog razdoblja
mirovanja, razdoblje "svjetskog sna", moi emo
shvatiti ako barem samo jednom usmjerimo duhovni
pogled na j ednu od spomenutih vrsta bia, npr. na
"duhove mudrosti". Oni na Saturnu j o nisu bili tako
razvijeni da bi ondje iz sebe uzmogli izaeti etersko
tijelo. Doivljaji kroz koje su na Sat ur nu proli
pripremili su ih za to. Tek su u vrijeme mirovanja
preobrazili u stvarnu sposobnost ono to je u njima
bilo pripremljeno. Na Suncu su toliko razvijeni da
mogu iz sebe zr ai t i ivot i ovj eka obdar i t i
samostalnim ivotnim tijelom.
* * *
Nakon razdoblja mirovanja ponovno iz "svjetskog
sna" dolazi najavu ono to je prije bilo Sunce. To znai
da za duhovno zamjeivanje snaga postaje opet vidljivo
ono to je u vrijeme mirovanja bilo ieznulo. U
novopojavljenome planetarnom biu koje se moe
nazvati "Mjesecom" (pritom se ono ne smije zamijeniti
s onim jednim njegovim dijelom koji je danas zemaljski
mjesec) pokazuje se neto dvojako. Kao prvo, ono to
se u vrijeme Sunca odvojilo kao "novi Saturn" sada se
nalazi u novom planetarnom biu. Taj se Saturn u
vrijeme mirovanja ponovno povezuje sa Suncem. Sve
to je sadravao prvi Saturn pojavljuje se sada kao
j edna nebeska tvorevina. Kao drugo, u vremenu
mirovanja, snage koje su uobliavale duhovni ovoj u
skladu s planetom u sebe su upile na Suncu nastala
ljudska ivotna tijela. U ovom se vremenu ne pojavljuju
povezana s odgovarajuim fizikim tijelima nego se
pojavljuju odvojeno sama za sebe. Imaju, dodue, sve
to je na Saturnu i Suncu u njima bilo izgraeno, ali
im nedostaje etersko, odnosno ivotno tijelo. Etersko
tijelo ak ne mogu odmah u sebe primiti jer su fizika
tijela u vrijeme mirovanja i sama prola razvoj kojemu
etersko tijelo nije jo prilagoeno. Ono to se dogaa
u poetku Mjeseevog razvoja, da bi se ta prilagodba
postigla, j est prije svega j o j edno ponavljanje
Saturnovog razvoja. Fiziki ljudski ivot ponavlja
pritom stupnj eve razvoja Sat ur na, ali u sasvi m
izmijenjenim prilikama. Na Sat ur nu su u nj emu
djelovale samo snage toplinskog tijela, a sada su u
njemu i snage zadobivenog plinovitog tijela. Ove se
posljednje, meutim, ne pojavljuju odmah u poetku
Mjeseevog razvoja. Pritom izgleda kao da se ljudsko
bie sastoji samo od toplinske supstancije, a da u njoj
drijemaju plinovite snage. A zatim dolazi vrijeme kada
se one tek poinju pojavljivati. I konano, u posljednjoj
fazi razvoja Saturna, ovjek ve izgleda tako kao to je
izgledao na Suncu kada je zadobio ivot. No, vidi se
da je sav ivot ovdje jo prividan ivot. Prvo nastaje
razdobl j e mi rovanj a sl i no kr at ki m s t ankama
Sunevog razvoja, zatim iznova poinje uviranje
ivotnog tijela za koje je u meuvremenu fiziko tijelo
bilo dozrelo. To se uviranje, kao i ponavljanje Saturna,
opet odvija u tri faze koje treba meusobno razlikovati.
U vrijeme drugog razdoblja ovjek je ve toliko
prilagoen novim Mjeseevim prilikama da "duhovi
pokreta" steene sposobnosti mogu pretvoriti u
djelatnost, koja se sastoji u tome da oni iz vlastitog
bia ulijevaju ovjeku astralno tijelo. Za taj su se posao
pripremili u vrijeme razvoja Sunca, a u razdoblju
mirovanja izmeu Sunca i Mjeseca su ono to su
pripremili pretvorili u navedenu sposobnost. To
ulijevanje opet traje neko vrijeme, a zatim nastaje krae
vrijeme mirovanja. Nakon toga se ponovno nastavlja
ulijevanje do t r enut ka kada svojom dj elatnou
zapoinju "duhovi oblika". Time to "duhovi pokreta"
ulijevaju ovjeku astralno tijelo, on zadobiva prva
duevna svojstva. Procese koji su u vrijeme razvoja
Sunca jo bili biljne naravi i koji su se u njemu odvijali
zato to je posjedovao ivotno tijelo, ovjek poinje
povezivati s osjeanjem zadovoljstva i nezadovoljstva.
Takva izmjenina unutarnja uzburkanost zadovoljstva
i nezadovoljstva traje sve do zahvaanja "duhova
oblika". Zatim se ti nestalni osjeaji mijenjaju tako da
se u ovjeku pojavljuje neto to se moe shvatiti kao
prvi trag elja i pouda. Bie tei za ponavljanjem onoga
to mu je jednom priinilo zadovoljstvo, a nastoji izbjei
antipatine utiske. No, kako "duhovi oblika" ovjeku
nisu predali vlastito bie nego su samo svoje snage
pustili da utjeu i istjeu iz njega, poude nemaju
duevnost i samostalnost. Time upravljaju "duhovi
oblika", dajui svemu tome instinktivno obiljeje.
Na Saturnu je ovjekovo fiziko tijelo bilo toplinsko
tijelo; na Suncu je dolo do zgunjavanja do plinovitog
stanja, odnosno do "zraka". Budui da u vrijeme
razvoja Mjeseca uvire astral no, fiziko u danom
trenutku postie odreeni stupanj zgusnua te nastaje
stanje koje se moe usporediti s nekom dananjom
tekuinom. To se stanje moe oznaiti kao "voda".
Time, meutim, nije miljena naa dananja voda nego
svi mogui tekui oblici postojanja. ovjekovo fiziko
tijelo postupno poprima oblik koji se u bitnome sastoji
od tri elementa. Najgui je neka vrsta "vodenog tijela"
koje je protkano zranim strujama, a sve zajedno
proima toplina.
No, ne postiu ni na stupnju Sunca sve tvorevine
punu i primjerenu zrelost. I zato na Mjesecu ima
tvorevina koje se nalaze tek na stupnju Saturna, a
ima i takvih koje su postigle samo stupanj Sunca. Uz
to pravilno razvijeno ljudsko carstvo postoje jo i druga
dva. Jedno se od njih sastoji od bia koja su zastala
na stupnju Saturna te stoga imaju samo fiziko tijelo
koje j o ni na Mjesecu ne moe biti nositeljem
samostalnog ivotnog tijela. To je ono najnie Mjeseevo
carstvo. Drugo carstvo sastoji se od bia koja su zastala
na stupnju Sunca te nisu sazrela da na Mjesecu prime
samostalno astralno tijelo. Ona tvore carstvo izmeu
navedenoga i pravilno razvijenoga ljudskog carstva.
Dogaa se, meutim, jo neto: supstancije nainjene
samo od toplinskih snaga i one nainjene samo od
zranih snaga proimaju i ljudska bia, tako da ona
na Mjesecu u sebi nose Saturnova i Suneva obiljeja.
Na taj se nain u ljudskoj prirodi pojavio svojevrsni
rascjep. Nakon to su "duhovi oblika" zapoeli sa
svojom djelatnou, taj je rascjep u Mjeseevu razvoju
izazvao neto iznimno vano. U Mjeseevu se tijelu
poinje pripremati rascjep. Poinje se odvajati j edan
dio njegovih supstancija i bia. Iz jednog nebeskog tijela
nastaju dva. Jedan je stanite viih bia koja su prije
bila dublje povezana s onim jedinstvenim nebeskim
tijelom. Drugi je dio, naprotiv, nastanjen s ljudskim
biima, s oba prethodno opisana nia carstva i s
odreenim viim biima koja nisu prela na ono prvo
nebesko tijelo. Jedno od ovih nebeskih tijela koje je
nastanjeno s viim biima pojavljuje se kao nanovo
roeno ali profinj eno Sunce, drugo j e us t var i
novostvoreni "stari Mjesec", tree j e pl anet arno
utjelovljenje nae Zemlje koje slijedi nakon utjelovljenja
Saturna i Sunca. Pri svome izlasku iz supstancija koje
su nastale na Mjesecu novoroeno Sunce uzima samo
"toplinu" i "zrak". Na onome to je preostalo kao Mjesec
nalazi se, osim ovih dviju supstancija, jo i vodeno
st anj e. Tim se razdvaj anj em postie da gu a
Mjeseeva bia vie ne mogu u razvoju spreavati bia
koja je privuklo ponovno uskrslo Sunce. Ona mogu
nesmetano dalje napredovati u svom razvoju. Time
postiu to veu snagu da bi izvana, sa svog Sunca
mogla djelovati na Mjeseeva bia koja time takoer
postiu nove mogunosti razvoja. S njima su ostali
povezani prije svega "duhovi oblika". Ta bia uvruju
ovjekov svijet pouda i elja, to pomalo dolazi do
izraaja u daljnjem zgunjavanju njegovoga fizikog
tijela. Prijanja samo vodenasta struktura tog tijela
poprima gui oblik i s tim u vezi zgunjavaju se i
zrane i toplinske tvorevine. Slini se procesi odvijaju
i u oba nia carstva.
Posljedica odvajanja Mjeseevog tijela od Sunevog
je da se Mjesec odnosi spram Sunca onako kako se
neko Saturnovo tijelo odnosilo prema cijelom okolnom
razvoju svijeta. Saturnovo je tijelo stvoreno iz tijela
"duhova volje" (prijestolja). Od njegove supstancije je
natrag u svjetski prostor zrailo sve to u okolini
doivljavaju spomenuta duhovna bia. To se povratno
zraenje, zahvaljujui sljedeim zbivanjima, pomalo
probudilo do samostalnog ivota. Sav se razvoj temelji
na tome da se iz ivota okoline najprije izdvoji
samost al no bie, da se zati m izdvojenom biu
zrcaljenjem utisne okolina i da se zatim to izdvojeno
bie samostalno dalje razvija. Tako se i Mjeseevo tijelo
izdvojilo iz Sunevoga i natrag zrailo ivot Sunca. Da
se nita drugo nije dogodilo, govorili bismo o sljedeem
procesu svijeta. Postojalo bi Sunevo tijelo u kojemu
bi tome tijelu prilagoena bia doivljavala toplinske i
zrane elemente. Tome bi Sunevom tijelu nasuprot
stajalo takvo Mjeseevo tijelo u kojemu bi se sa ivotom
topline, zraka i vode razvijala druga bia. Napredak
od Sunevog do Mjeseevog utjelovljenja sastojao bi
se od toga da bi biima Sunca Mjeseevo zbivanje
jednostavno zrcalilo njihov vlastiti ivot, u emu bi
ona mogla uivati, ali to im u vrijeme Sunevog
utjelovljenja j o nije bilo mogue. No, razvoj nije na
tome stao. Dogodilo se neto to je za sav daljnji razvoj
bilo od najdubljeg znaenja. Izvjesna bia koja su bila
prilagoena Mjeseevu tijelu domogla su se elementa
volje (naslij ee "prijestolja") koji im je bio na
raspolaganju i time su razvila vlastiti ivot koji se
osamostal j uj e s obzirom na ivot Sunca. Osi m
Mjeseevih doivljaja koji su podreeni samo utjecaju
Sunca, nastaju samostalni doivljaji Mjeseca. To su
stanja pobune i negodovanja protiv Sunevih bia. U
to su stanje gurnuta sva carstva koja su nastal a na
Suncu i Mjesecu, a ponajvie carstvo ovjekovih
predaka. Na taj nain Mjesec u sebi ukljuuje i
duhovno i materijalno dvojaki ivot; j edan je usko
povezan sa Sunevim ivotom, drugi je od tog ivota
"otpao" i kree samostalnim putovima. To ralanjenje
u dvojaki ivot dolazi do izraaja u svim daljnjim
procesima Mjeseeva utjelovljenja.
Ono to se u ovom razdoblju razvoja pokazuje
nadosjetilnoj svijesti moe se okarakterizirati sljedeim
slikama. itava osnovna masa Mjeseca sazdana je od
poluive supstancije koja se nalazi nekad u sporom, a
nekad u ivahnom kretanju. To jo nije mineralna
masa u smislu kamenja i zemlje na kojoj se kree
dananj i ovjek. Moglo bi se govoriti o biljno-
mineralnom carstvu. Treba zamisliti da se itavo
osnovno tijelo Mjeseca sastojalo od te biljno-mineralne
supstancije, kao to se danas Zemlja sastoj i od
kamenja, oranica itd. Kao to danas izdizanjem nastaju
stijene, tako se u masi Mjeseca taloe tvrdi dijelovi
koji se mogu usporediti s drvenastim ili ronatim
tvorevinama. I kao to se s ada biljke izdiu iz
mineralnog tla, tako je Mjeseevo tlo bilo prekrito i
proeto drugim carstvom, sastojei se od svojevrsnih
biljaka-ivotinja. Njihova je supstancija bila mekanija
nego osnovna masa, a bila je u sebi i pokretljivija.
Poput nekog ilavog mora, to se carstvo protezalo jedno
preko drugoga. A samog se ovjeka moe oznaiti kao
ivotinja-ovjek. U njegovoj su se prirodi nalazili
sastavni dijelovi onih drugih dvaju carstava. Njegovo
je bie, meutim, bilo potpuno proeto takvim ivotnim
i astralnim tijelom na koja su djelovale snage viih
bia s odijeljenog Sunca. To je oplemenilo njegov lik. I
dok su mu "duhovi oblika" dali oblik koji je bio
prilagoen Mjesecu, Sunevi su ga duhovi uinili biem
koje nadrast a taj ivot i koje je imalo mo da sa
snagama koju su mu ta bia darovala oplemeni vlastitu
prirodu te da sve to je srodno s niim carstvima
podigne na vii stupanj.
Duhovno gledano, procesi koji ovdje dolaze u obzir
mogu se opisati na sljedei nain. ovjekovog su pretka
oplemenila bia koja su bila otpala od Sunca. To se
oplemenjivanje protegnulo prije svega na sve to se
moglo doivjeti u vodenom elementu. Na taj su ele-
ment duhovi Sunca, vladari toplinskog i zranog
elementa, imali slab utjecaj. Posljedica se za ovjekovog
pretka sastojala od toga da su se u njegovoj organizaciji
pojavile dvije vrste bia: j edan je dio te organizacije
bio potpuno proet djelovanjem Sunevih bia. U
drugome su djelovala otpala Mjeseeva bia. Stoga je
taj drugi dio bio samostalniji od prvoga. U prvom su
mogla nastati samo ona stanja svijesti u kojima su
ivjela Suneva bia; u ovom drugom ivjela je takva
svijest svijeta koja je bila svojstvena stanju Saturna,
samo to je sada bila na viem stupnju. ovjekov je
predak time sebi izgledao kao "odslika svijeta", a njegov
se "Sunev dio" osjeao samo kao "odslika Sunca". Ta
su se dva bia u ljudskoj prirodi na izvjestan nain
sukobila. A utjecajem Sunevih bia ta se borba
izjednaila tako da je materijalna organizacija koja
omoguuje samost al nu svijest svijeta oslabjela i
zadobila obiljeje prolaznosti. Povremeno je trebalo taj
dio organizacije iskljuiti. U vrijeme a i poslije
iskljuenja ovjekov je predak bio bie ovisno samo o
Sunevom utjecaju. Njegova je svijest postaj al a
nesamostalnijom; on je u njoj ivio potpuno predan
Sunevom i vot u. Zati m se ponovno obnovi o
samostalni dio Mjeseca. Taj se proces nakon izvjesnog
vremena stalno ponavlja. Tako je ovjekov predak na
Mjesecu ivio u izmjeninim st anj i ma j asni j e i
priguenije svijesti, a ta su stanja bila popraena
promjenom njegovog bia u materijalnom smislu. Od
vremena do vremena odlagao je svoje Mjeseevo tijelo
da bi ga poslije zatim ponovno uzeo.
Fiziki gledano, u navedenim se carstvima Mjeseca
vidi velika raznolikost. Mineralne biljke, biljke-ivotinje
i ivotinje-ljudi ine razliite skupi ne. To postaje
razumljivo ako se ima na umu da se zaostajanjem
tvorevina na svakom stupnju razvoja utjelovljuju oblici
u najrazliitijim kvalitetama. Postoje tvorevine koje
imaju jo poetna svojstva Saturna, zatim svojstva
srednjeg razdoblja tog nebeskog tijela i ona koja imaju
svojstva njegovog kraja. Isto se to odnosi i na sve
stupnjeve razvoja Sunca.
I kao to zaostaju tvorevine povezane s nebeskim
tijelom koje se dalje razvija, tako je to i sluaj s
izvjesnim biima koja su povezana s tim razvojem.
Napredovanjem razvoja do Mjeseca nastao je itav niz
stupnjeva takvih bia. Tada postoje "duhovi osobnosti"
koji na Suncu j o uvijek nisu postigli svoj stupanj
ovjeka; post oj e, meut i m, i takvi koji su to
nadoknadili. I meu "duhovima ognja" koji su na
Suncu trebali postati ovjekom postoji stanoviti broj
onih zaostalih. Kao to su se u vrijeme Sunevog
razvoja neki zaostali "duhovi osobnosti" izdvojili od
Sunevog tijela i uinili Saturn zasebnim nebeskim
tijelom, tako su se u tijeku Mjeseevog razvoja opisana
bia povukla na izdvojena nebeska tijela. Dosad je bilo
govora tek o diobi Sunca i Mjeseca, ali izdvajaju se iz
spomenutih razloga i druga nebeska tijela iz Mjeseca
koji se pojavio nakon velike stanke izmeu Sunca i
Mjeseca. Nakon izvjesnog vremena postoji itav sustav
nebeskih tijela meu kojima, to je lako vidljivo,
najnaprednijim treba smatrati novo Sunce. A isto se
takva privlanost, kao to je opisano u razvoju Sunca,
izmeu zaostalog carstva Saturna i duhova osobnosti
na novom Sat urnu stvara i izmeu svakog takvog
pojedinog nebeskog tijela i odgovarajueg Mjeseevog
bia. Vodilo bi nas predal eko kad bi smo do u
pojedinosti pratili sva novonastala nebeska tijela. Mora
biti dovoljno to da je iznesen razlog zato se iz
jedinstvenog nebeskog tijela, koje se u poetku razvoja
ovjeanstva pojavljuje kao Saturn, postupno izdvojio
itav niz nebeskih tijela.
Nakon to su se na Mjesecu ukljuili "duhovi
oblika", razvoj se na neko vrijeme nastavlja na opisani
nain. Nakon tog vremena nast upa novo mirovanje. U
to vrijeme ostaju grublji dijelovi triju Mjeseevih
carstava u svojevrsnom stanju mirovanja; finiji dijelovi,
tj. ljudska astralna tijela odvajaju se, meutim, od tih
grubljih tvorevina. Ona dolaze u stanje u kojemu vie
snage uzvienih Sunevih bia mogu osobito snano
na njih djelovati. Nakon razdoblja mirovanja ta tijela
sada proimaju one dijelove ovjekovog bia koji se
sastoje od grubljih supstancija. Time to su u vrijeme
mirovanja - u slobodnom stanju - primila jake snage,
mogu te grublje supstancije uiniti zrelima i dovesti
do toga da nakon stanovitog vremena prime utjecaje
pravilno razvijenih "duhova osobnosti" i "duhova
ognja".
Ti su se "duhovi osobnosti" u meuvremenu
uzdignuli do stupnja "inspirativne svijesti". Oni sada
mogu ne samo - kao to je to prije bilo kod slikovite
svijesti - opaati u slikama unutranj a stanja drugih
bi a nego u j e dnom unut ar nj em, duhovnom,
ozvuenom govoru opaati i samu unutranjost tih
bia. "Duhovi ognja" su se, meutim, uzdignuli do
svijesti koju su "duhovi osobnosti" imali na Suncu.
Obje su vrste duhova time mogle zahvatiti u ovjekov
ivot. "Duhovi osobnosti" djeluju na astralno tijelo,
"duhovi ognja" na etersko tijelo tog ljudskog bia.
Astralno tijelo time zadobiva obiljeje osobnosti. Sada
u sebi ne doivljava samo radost i bol nego ih povezuje
sa sobom. Ne postie jo potpunu Ja-svijest koja bi
sebi rekla "ja sam ovdje"; ali osjea da je noen i
zatien drugim biima svoje okoline. Uzdiui pogled
prema njima, moe sebi rei: Ta me moja okolina dri
na ivotu. - "Duhovi ognja" djeluju sada na etersko
tijelo. Pod njihovim utjecajem pokret snaga u tom tijelu
postaje sve vie i vie unutarnja ivotna djelatnost.
Ono to ovdje nastaje nalazi svoj fiziki izraz u kretanju
sokova i u pojavi rasta. Plinovite su se supstancije
zgusnule do tekuih; moe se govoriti o nekoj vrsti
ishrane time to se izvana primljene supstancije u
nutrini mijenjaju i prerauju. Zamislimo li neto to
bi inilo sredinu izmeu dananje ishrane i disanja,
dobili bismo predodbu o tome to se u tom smislu
t ada dogaalo. ovjek je uzimao hranjive tvari iz
carstva ivotinje-biljke. Te ivotinje-biljke t reba
zamisliti tako kao da lebdei plivaju ili da su lagano
prirasle za svoju okolinu kao neke dananje ivotinje
za dno u vodi ili da ive u zraku. No, taj element nije
ni voda ni zrak u sadanjem smislu nego neto izmeu
toga, neto poput guste pare u kojoj se najrazliitije
otoplj ene supst anci j e lelujaju u naj razliitij im
smjerovima. ivotinje-biljke se pojavljuju samo kao
zgusnuti, pravilni oblici tog istog elementa, a fiziki se
esto jedva i razlikuju od svoje okoline. Uz proces
disanja postoji i proces ishrane. On se ne odvija kao
na Zemlji nego je to usisavanje i zraenje topline.
Nadosjetilnom promatranju izgleda kao da se prilikom
tih procesa organi otvaraju i ponovno zatvaraju i da
kroz njih uvire i izvire topla struja, a isto tako i zrane
i vodene supstancije. A budui da ovjekovo bie na
ovom stupnju svoga razvoja ve ima astralno tijelo, to
su disanje i ishrana popraeni svojevrsnom ugodom
kada izvana pri ma tvari koje pospjeuju njegovu
izgradnju. Pri ulasku tetnih tvari ili sama njihova
blizina izaziva osjeaj nelagode. Kao to je na opisani
nain u vrijeme razvoja Mjeseca proces disanja bio
blizak procesu ishrane, tako je i proces predoavanja
bio blizak procesu razmnoavanja. Od stvari i bia u
okolini Mjeseevog ovjeka nije djelovao ni kakav
neposredan utjecaj na bilo koja osjetila. Stvaranje
predodbi odvijalo se tako da je prisutnost takvih stvari
i bia u priguenoj, mukloj svijesti pobuivala slike.
Te su slike bile u mnogo prisnijoj vezi s pravom
prirodom okoline nego to je to dananje osjetilno
opaanje koje u bojama, tonovima, mirisima itd.
pokazuje samo vanjsku stranu bia. Da bismo imali
jasniji pojam o svijesti Mjeseevih ljudi, zamislimo ih
uronjene u prije opisanu okolinu ispunjenu parom. U
toj se pari odvijaju najrazliitiji procesi. Spajaju se
tvari, supstancije se razdvajaju j edna od druge. Neki
se dijelovi zgunjavaju, drugi se razrjeuju. Sve se
zbiva tako da to ljudska bia neposredno ne uju i ne
vide, ali u ljudskoj svijesti izaziva slike. Te se slike
mogu usporediti sa sadanjom snovitom svijesti. To
je slino kao kad neki predmet padne na tlo, a ovjek
u snu ne opaa stvarni dogaaj nego bilo kakvu sliku,
ini mu se, na primjer, kao da je uo pucanj. No, slike
Mjeseeve svijesti nisu tako proizvoljne kao takve slike
snova; one, dodue, jesu simboli, nisu odslika, ali
odgovaraj u vanj ski m zbivanj ima. S odreeni m
vanjskim zbivanjem pojavljuje se i sasvim odreena
slika. Mjeseev ovjek je time u mogunosti da svoje
ponaanje uskladi s tim slikama, kao to to dananji
ovjek ini s obzirom na svoje opaaje. Treba, meutim,
imati na umu da je ponaanje izazvano opaajima
proizvoljno, dok djelovanje izazvano utj ecaj em
navedenih slika proizlazi iz nekog nesvjesnog poriva.
Ta slikovita svijest nije nipoto takva da ini vidljivima
samo vanjske fizike procese nego ona s pomou slika
predoava djelatnost i vladanje duhovnih bia koja
stoje iza fizikih pojava. Tako u onome to se odnosi
na carstvo ivotinja-biljaka postaju vidljivi "duhovi
osobnosti"; iza i u mineralno-biljnim biima prisutni
su "duhovi ognja"; a bia koja ovjek zamilja bez
ikakve veze s neim fizikim i koja vidi kao etersko-
-duevna oblija doivljava kao "sinove ivota". Ako
predodbe Mjeseeve svijesti i nisu bile odslika nego
samo simbol vanjskog svijeta, ipak su, meutim, imale
mnogo vaniji utjecaj na ovjekovu nutrinu negoli
dananje ovjekove predodbe zadobivene opaajem.
One su pokretale itavu ovjekovu nutrinu i poticale
je na djelatnost, oblikujui tako unutarnje procese.
Bile su to prave oblikotvorne snage. ovjekovo bie
postalo je onakvim kakvim su ga uinile te oblikotvorne
snage. Postalo je u neku ruku odslika svojih procesa
svijesti.
to je razvoj na ovakav nain dalje napredovao, to
je vie ovjekovo bie doivljavalo duboku promjenu.
Mo proizala iz tih slika svijesti nakon nekog vremena
vie nije mogla obuhvatiti ovjekovu tjelesnost. Ona
se dijeli u dva dijela, u dvije prirode. Nastaju takvi
organi koji su pod utjecajem oblikujuih snaga
slikovite svijesti i koji su u navedenom smislu u velikoj
mjeri odslika predodbenog ivota. Drugi organi ne
podlijeu takvim utjecajima. ovjek je jednim dijelom
svoga bia prekrut i previe odreen drugim zakonima
a da bi se ravnao prema takvim slikama svijesti. One
izmiu ovjekovu biu, ali dospijevaju pod utjecaj neeg
drugog, pod utjecaj samih, uzvienih Sunevih bia.
Tom stupnju razvoja prethodi, meutim, razdoblje
mirovanj a. Za njegova traj anj a "duhovi Sunca"
skupljaju snagu da bi u sasvim novim uvjetima
djelovali na Mjeseeva bia. Nakon tog razdoblja
mirovanja ovjekovo se bie j asno razdvojilo u dvije
prirode. Jedna izmie samostalnom djelovanju slikovite
svijesti; poprima odreeniji oblik i dolazi pod utjecaj
snaga koje, dodue, potjeu od Mjeseevog tijela, ali
koje u njemu nastaju tek pod utjecajem Sunevih bia.
Taj se dio ovjekovog bia sve vie suivljava sa ivotom
to ga potie Sunce. Drugi se dio poput neke glave
izdie iz prvoga dijela. On je u sebi pokretan, plastian
i postaje izrazom i nositeljem ovjekova priguenog
ivota svijesti. Ipak su oba ta dijela usko meusobno
povezana; jedno drugom alju svoje sokove; njihovi se
dijelovi meusobno isprepliu.
Znatniji je sklad postignut time to je tijekom
vremena u kojemu se sve ovo dogaalo postignut
takoer takav odnos izmeu Sunca i Mjeseca koji je
bio u skladu sa smjerom tog razvoja. Ve je prije (strana
146 u knjizi) naznaeno kako su napredna bia tijekom
razvoja iz sveope svjetske mase izdvojila svoja nebeska
tijela. Zrae iz sebe snage po kojima se tvari
ralanjuju. Sunce i Mjesec meusobno su se razdvojili
na nain koji je bio potreban da bi nastala podesna
stanita za pojedina bia. To odreivanje tvari i snaga
sa strane duha ide jo i mnogo dalje. Sama bia
uvjetuju odreena kretanja nebeskih tijela, njihovo
odreeno kretanje jednoga oko drugog. Time ta tijela
dospijevaju u razliite meusobne poloaje. A kada se
promijeni mjesto, poloaj jednog nebeskog tijela spram
drugog, mijenja se i meusobno djelovanje njihovih
odgovarajuih bia. Tako se to dogodilo sa Suncem i
Mjesecom. Zbog nastalog kretanja Mjeseca oko Sunca
ljudska bia dolaze naizmjence nekad vie u podruje
Sunevog djelovanja, a nekad se toga utj ecaj a
oslobaaju i bivaju vie upuena na same sebe.
Kretanje je posljedica opisanog "otpadanja" izvjesnih
Mjeseevih bia i uspostavljanja ravnotee zbog borbe
koja je time nastala. To je kretanje samo fiziki izraz
duhovnih odnosa snaga nastal ih tim otpadanjem.
Posljedica kretanja jednog tijela oko drugog dolazi do
izraaja u tome da u biima koja nastanjuju nebeska
tijela nastaju takva promjenjiva stanja svijesti. Moe
se govoriti o tome da Mjesec svoj ivot izmjenino izlae
i ponovno odvraa od Sunca. Postoji jedno Sunevo i
j edno pl anetarno razdoblje. U ovom posljednjem
Mjeseeva se bia razvijaju na onoj strani Mjeseca koja
je okrenuta od Sunca. Za Mjesec je osim kretanja
nebeskih tijela vano, dodue, j o i neto drugo.
Nadosjetilna svijest koja gleda unatrag, naime, vidi
kako se u sasvim pravilnim vremenskim razmacima
sama Mjeseeva bia kreu oko svog nebeskog tijela. I
tako u odreenim razdobljima trae mjesta u kojima
se mogu predati Sunevom utjecaju; u drugim pak
razdobljima trae mjesta gdje ni su izloena tome
utjecaju i na taj se nain upuuju na same sebe.
Da bi slika o tim dogaajima bila potpunija, treba
osim toga imati na umu da u tom razdoblju "sinovi
ivota" postiu stupanj ovjeka. ovjek na Mjesecu
za opaanje jo ne moe upotrijebiti svoja osjetila koja
su u zametku bila nastala ve na Saturnu. No, ta
osjetila postaju na stupnju Mjeseca sredstvom "sinova
ivota". Oni se njima slue da bi mogli opaati. Ta
osjetila koja pripadaju ovjekovu fizikom tijelu dolaze
na taj nain u promjenjiv odnos spram "sinova ivota"
koji ne samo da se njima slue nego ih i usavravaju.
Kao to je reeno, zbog promjenjivog odnosa spram
Sunca dolazi i u samom ovjekovu biu do promjene
njegovih ivotnih uvjeta. Stvari se odvijaju tako da je
ovjekovo bie svaki put kad padne pod utjecaj Sunca
vie predano njegovu ivotu i njegovim pojavama negoli
samome sebi. Osjea kako se u Suncu oituje veliina
i uzvienost svemira i upija ih. Na Mjesec djeluju
uzviena bia koja prebivaju na Suncu. A Mjesec
djeluje na ovjekovo bie. To se djelovanje, meutim,
ne protee na itavog ovjeka, nego prije svega na one
dijelove koji su se oslobodili utjecaja vlastitih slika
svijesti. Fiziko i ivotno tijelo postiu odreenu
veliinu i oblik, ali procesi svijesti nazaduju. Kada se
ovjek svojim ivotom odvraa od Sunca, t ada je
zaokuplj en vl asti tom pri rodom. Sada zapoinj e
unutarnj a djelatnost astralnoga tijela. Vanjski lik,
meutim, postaje neugledniji i manje uoblien. I tako
u vrij eme Mjeseevog razvoj a postoj e dva
karakteristina i izrazito razliita stanja svijesti koja
se meusobno izmjenjuju. Stanje svijesti u vrijeme
Sunca je priguenije, dok se ono jasnije javlja u vrijeme
kada je ivot vie upuen na samoga sebe. Prvo je
stanje, dodue, priguenije, ali je zato nesebinije;
ovjek pritom ivi u veoj predanosti vanjskome svijetu,
prema svemiru koji se zrcali u Suncu. To je promjena
starija svijesti koja se moe usporediti s izmjenom
stanja budnosti i sna dananjeg ovjeka, kao i s
njegovim ivotom izmeu roenja i smrti s jedne strane
te s oduhovljenijim stanjem izmeu smrti i novog
roenja s druge strane. Buenje na Mjesecu u vrijeme
kada razdoblje Sunca pomalo prestaje moglo bi se
okarakterizirati kao sredina izmeu buenja dananjeg
ovjeka svakog j ut ra i njegova roenja. Isto tako
postupno pomraenje svijesti koje nastaje prilikom
pribliavanja Sunevog razdoblja slii stanju izmeu
usnivanja i umiranja. Na starome Mjesecu j o nije
postojala takva svijest o roenju i smrti kako je to
svojstveno dananj em ovjeku. ivei svojevrsnim
ivotom Sunca, ovjek se predavao uitku tog ivljenja.
Nije ivio svojim ivotom, ivio je vie duhovno. Mogue
je samo priblino i usporedbom opisati ono to je ovjek
doivljavao u takvim vremenima. Osjeao je kako u
njega uviru i u njemu pulsiraju djelotvorne snage
svemira. Sudoivljavajui sklad svemira, osjeao se
kao opijen. Tada kao da je njegovo astralno tijelo bilo
osloboeno fizikog tijela. S njim je iz fizikog tijela
izaao i jedan dio ivotnog tijela. A to bie koje se
sastojalo od astralnog i ivotnog tijela bilo je kao neki
fini i udesni glazbeni instrument na ijim su strunama
odzvanjale misterije svemira. A po harmoni j ama
svemira nastajali su oni dijelovi ovjeka na koje je
svijest imala samo neznat an utj ecaj . U tim su
harmonijama djelovala Suneva bia. Pojedini dio
zadobio je svoje oblike zahvaljujui duhovnim zvucima
svijeta. A pritom razlika izmeu onog jasnijeg stanja
svijesti i stanja priguene svijesti nije bila tako otra
kao razlika izmeu stanja budnosti i sna bez snova
kod dananjeg ovjeka. Slikovita svijest nije, dodue,
tako j asna kao dananja budna svijest, ali nije ni ona
druga svijest bila tako priguena kao dananji san
bez snova. I tako je ovjekovo bie imalo priguenu
sliku o igri harmonija u svom fizikom tijelu i u onom
dijelu eterskoga koji je ostao povezan s fizikim tijelom.
U vremenu kada Sunce za ovjeka na neki nain nije
sjalo, na mjesto harmonija u svijest bi dole slikovite
predodbe. Tada bi osobito ivnuli oni dijelovi fizikog
i eterskog tijela koji su se nalazili neposredno pod
utjecajem svijesti. A drugi su ovjekovi dijelovi na koje
sada ni su djelovale oblikotvorne Suneve snage,
naprotiv, prolazili procesima stvrdnjavanja i isuivanja.
A kad bi zatim ponovno nadolo vrijeme Sunca, tada
bi stara tijela propadala; ona bi otpadala od ovjeka i
kao iz groba svoje stare tjelesnosti uzdignuo bi se iz
nutrine, iako neugledan, novooblikovani ovjek. Dolo
je do obnove ivotnih procesa. Pod djelovanjem
Sunevih bia i njihovih harmonija stvara se opet novo,
savrenije tijelo, a potom se opisani proces ponavlja.
A ovjek bi tu obnovu doivljavao kao zaodijevanje
novom haljinom. Njegova jezgra nije samo prola kroz
pravo roenje ili smrt; to je samo bio prijelaz iz duhovne
zvukovne svijesti, u kojoj je ona bila predana vanjskom
svijetu, u svijest u kojoj je vie bila okrenuta nutrini.
Odbaci o j e s t ar o tijelo. St aro j e tijelo post al o
neupotrebljivo, ono se odlae i obnavlja. To je ono to
je tonije opisano kao svojevrsno razmnoavanje i o
koj em j e bilo reeno da j e bl i sko ovj ekovu
predodbenom ivotu. ovjek je s obzirom na stanovite
dijelove fizikoga i eterskoga tijela oblikovao sebi
j ednako bie. No, od roditelja ne nastaju potpuno
razliiti potomci ve roditeljska jezgra prelazi na
potomke. Potomak ne stvara novo bie nego stvara
samoga sebe u novom liku. Mjeseev ovjek doivljava
mijenu svijesti. S pribliavanjem razdoblja Sunca
postaju njegove slikovite predodbe sve mutnije i
mutnije. Ispunja ga blaena predanost, a u njegovoj
mirnoj nutrini odzvanjaju harmonije svijeta. Prema
kraju tog razdoblja oivljavaju slike u astralnome tijelu,
ono poinje osj eati i doivljavati sebe. ovjek
doivljava neto poput buenja iz blaenstva i mira u
koje je bio utonuo u vrijeme Sunevog razdoblja. Pritom
se, meutim, javlja jo jedan vaan doivljaj. Time to
slike svijesti postaju jasnije, ovjekovo se bie osjea
kao obavljeno oblakom koji se na njega spustio poput
nekog bia iz svemira. To bie osjea kao neto sebi
blisko, kao dopunu vlastite prirode. Osjea ga kao ono
to mu daruje bitak, osjea ga kao svoje Ja. To je bie
j edan od "sinova ivota". ovjek spram njega otprilike
osjea: "U njemu sam ivio i onda kada sam u vrijeme
Sunca bio predan velianstvenosti svemira; samo to
mi tada nije bio vidljiv; sada mi, meutim, postaje
vidljiv". A to je onaj "sin ivota" iz kojega izvire snaga
za djelatnost koju ovjek u vremenu kad nema Sunca
izvodi na vlastitoj tjelesnosti. A zatim, kada se ponovno
priblii vrijeme Sunca, ovjek osjea kao da i sm
postaje jedno sa "sinom ivota". Iako ga ne vidi, osjea
se ipak s njim usko povezan.
Odnos spram "sinova ivota" bio je takav da nije
svaki pojedini ovjek imao svog "sina ivota" nego se
itava skupi na ljudi osjeala pri padnom takvom
j ednom biu. Na Mjesecu su ljudi ivjeli podijeljeni u
skupine gdje bi svaka pojedina skupina u takvom
jednom "sinu ivota" osjeala zajedniko "grupno Ja".
Razlika meu skupinama oitovala se time to su
eterska tijela pojedine skupine imala posebne oblike.
Budui da su se fizika tijela oblikovala prema eterskim
tijelima, razlike eterskih tijela upisivale su se u fizika,
pa se razliite ljudske skupine pojavljuju u isto toliko
vrsta ljudi. Kada bi "sinovi ivota" spustili pogled na
pripadne im skupine ljudi, vidjeli bi sebe u neku ruku
u pojedinim ljudskim biima umnogostrueno. U tome
su osjeali vlastito sebstvo. Zrcalili su se u ljudskim
biima. To je u ono vrijeme takoer bila zadaa ljudskih
osjetila. Ve je reeno da osjetila tada jo nisu opaala
predmete, ali su zrcalila bit "sinova ivota". Ono to
su sinovi ivota tim zrcaljenjem opaali davalo im je
"Ja-svijest". A ono to je zrcaljenjem potaknuto u
ovjekovu astralnom tijelu, to su slike priguene,
mutne Mjeseeve svijesti. Meusobni odnos "sinova
ivota" i ovjeka stvorio je u fizikome tijelu zaetke
ivanog sustava. ivci su u neku ruku nastavci
osjetila koja se proteu prema unutranjosti ovjekovog
tijela.
Iz izloenog je vidljivo kako tri vrste duhova -
"duhovi osobnosti", "duhovi ognja" i "sinovi ivota" -
djeluju na ovjeka. Ako uzmemo u obzir glavno
razdoblje Mjeseevog razvoja, za srednje razdoblje
moemo rei: "duhovi osobnosti" usauju ovjekovom
astralnom tijelu samostalnost, obiljeje osobnosti. Toj
injenici treba pripisati da je ovjek u vremenima kada
mu Sunce nije sjalo bio usmjeren prema svojoj nutrini
i da je sm sebe mogao oblikovati. "Duhovi ognja" rade
na eterskom tijelu ako etersko tijelo ima sposobnost
samostal nog oblikovanja ovjekova bia. Tim se
oblikovanjem ovjek svaki put nakon obnavljanja tijela
osjea istim biem. "Duhovi ognja" prenose eterskom
tijelu svojevrsnu sposobnost sjeanja. "Sinovi ivota"
djeluju na fiziko tijelo tako da ono moe postati
izrazom osamostaljenog astralnog tijela. Oni, dakle,
omoguuju da to fiziko tijelo bude fiziognomika
odslika vlastitoga astralnog tijela. Naprotiv, u fizika i
eterska tijela, ako su se ona u Sunevim razdobljima
razvijala neovisno o samostalnom astralnom tijelu,
zahvaaju via duhovna bia, osobito duhovi oblika i
duhovi pokreta. Oni na opisani nain djeluju sa Sunca.
U takvim okolnostima dozrijeva ovjekovo bie, da
bi postupno u sebi razvilo klicu "duha-samog" na slian
nain kao to je u drugoj polovici Saturnovog razdoblja
razvilo klicu "duhovnog ovjeka", a na Suncu klicu
"ivotnog duha". Time se na Mjesecu mijenjaju sve
prilike. Zahvaljujui nizu preobrazbi i obnova, ljudska
su bia postal a sve plemenitija i finija; ona su,
meutim, zadobila i na snazi. Stoga se i slikovita svijest
sve vie zadravala u Sunevim razdobljima. Na taj
nain ima utjecaj na oblikovanje fizikog i eterskog
tijela koje je prije u potpunosti bilo djelo "Sunevih
bia". Ono to se dogodilo na Mjesecu uz pomo
ljudskih bia i duhova koji su s njima bili povezani
postajalo je sve slinije onome to je prije bilo uvjetovalo
Sunce sa svojim viim biima. Zbog toga su Suneva
bia sve vie i vie svoje snage mogla koristiti za vlastiti
razvoj. Time je Mjesec dozrio da se nakon izvjesnog
vremena ponovno sjedini sa Suncem. Duhovno
gledano, ti se dogaaji vide na sljedei nain. Sunevi
su duhovi pomalo prevladali otpale "Mjeseeve duhove"
koji se sada nj ima moraju prilagoditi t ako da,
pokoravajui im se, svoju djelatnost usklauj u s
djelatnou Sunevih bia. To se ustvari zbilo tek
nakon dugih epoha u kojima su Mjeseeva razdoblja
postajala sve kraa i kraa, a Suneva sve dulja i dulja.
Sada ponovno slijedi razvoj kada su Sunce i Mjesec
jedno nebesko tijelo. Tada je ovjekovo fiziko tijelo
postalo sasvim eterino. Kada se kae da je fiziko
tijelo postalo eterino, ne smijemo zamiljati da se za
takva stanja vie ne moe govoriti o fizikom tijelu.
to je u vrijeme Saturna, Sunca i Mjeseca stvoreno
kao fiziko tijelo, to i dalje postoji. Bitno je da ono
fiziko ne prepoznajemo samo ondje gdje se ono oituje
izvanjski - fiziki. Fiziko moe postojati i tako da
prema van zadri oblik eterskog, pa ak i astralnog.
Vanjsku pojavnost treba razlikovati od unutarnj e
zakonitosti. Fiziko se moe eterizirati i astralizirati,
ali pritom u sebi zadrati fiziku zakonitost. To je sluaj
kada je na Mjesecu fiziko ovjekovo tijelo postiglo
izvjesni stupanj svog savrenstva. Ono zadobiva
eterinost. Ako se, meutim, nadosjetilna svijest koja
to moe pratiti usmjeri na takvu eterinost tijela, onda
joj se ona ne pojavljuje proeta zakonima eterskoga,
nego onima fizikog. Tada je fiziko primljeno u
etersko, da bi u njemu kao u majinom krilu mirovalo
i bilo njegovano. Poslije se opet javlja u fizikom obliku,
ali najednom viem stupnju. Da su Mjeseeva ljudska
bia zadrala svoje fiziko tijelo u grubom fizikom
obliku, Mjesec se nikad ne bi bio mogao sjediniti sa
Suncem. Primitkom eterskog oblika fiziko tijelo
postaje slinije eterskom i time se moe bolje proeti s
onim dijelovima eterskog i astralnog tijela koji su se u
sunanim razdobljima Mjeseevog razvoja morali iz
njega izdvojiti. ovjek koji je u vrijeme podjele Sunca
i Mjeseca izgledao poput nekog dvostrukog bia sada
ponovno postaje jedinstveno bie. Fiziko postaje
duevnije, a i duevno se vie povezuje s fizikim. Na
tog jedinstvenog ovjeka mogu Sunevi duhovi, u ije
je neposredno podruje on sada doao, djelovati izvana
sasvim drukije nego prije. ovjek se nalazi u preteno
duevno-duhovnoj okolini, tako da sada "duhovi
mudrosti" mogu razviti svoju iznimno vanu djelatnost.
Oni mu udahnjuju mudrost. Duu mu ispunjavaju
mudr o u. ovjek time postaj e na neki nai n
samostalnom duom. Utjecaju tih uzvienih bia
pridolazi i utjecaj "duhova pokreta". Oni prije svega
djeluju na astralno tijelo, tako da to tijelo razvija duom
proetu djelatnost i mudrou ispunjeno ivotno tijelo.
Mudrou ispunjeno etersko tijelo prvi je zaetak onoga
sto je u prethodnom odlomku za dananjeg ovjeka
bilo opisano kao dua razuma, dok je astralno tijelo,
potaknuto "duhovima pokreta", zaetak due osjeta.
Budui da sve to kod ovjeka nastaje pri stanj u
poviene samosvijesti, to su zaeci due razuma i due
osjeta izraz "duha-samog". Ne treba potpasti zabludi
da je u tom razdoblju duh-sm ve neto posebno uz
duu razuma i duu osjeta. One su samo izraz "duha-
samog" koji je izraz njihova vieg jedinstva i njihova
sklada.
Od osobitog je znaenja da u to vrijeme na opisani
nain zahvaaju "duhovi mudrosti". Oni to, naime, ne
rade samo s obzirom na ovjekovo bie nego i za druga
carstva koja su se na Mjesecu bila razvila. Pri
ponovnom sjedinjenju Sunca i Mjeseca ta se nia
carstva ukljuuju u Sunevo carstvo. Sve to je u njima
bilo fiziko eterizira se. U Suncu se sada nalaze
mineralne biljke i biljke-ivotinje isto tako kao i
ovjekovo bie. No, ta druga bia ostaju pod utjecajem
svojih zakonitosti. Osjeaju se zbog toga strancima u
svojoj okolini. Pojavljuju se sa svojim obiljejima koja
vrlo malo odgovaraju njihovoj okolini. Budui da su
eterizirana, to se i na njih protee utjecaj "duhova
mudrosti". Sve ono to je na Sunce dolo s Mjeseca
sada se proima sa snagama "duhova mudrosti". Stoga
se ono to unut ar tog razvojnog razdoblja nastaje od
Sunca i Mjeseca moe nazvati "kozmosom mudrosti".
A kada se nakon razdoblja mirovanja naa Zemlja
pojavi kao potomak ovog "kozmosa mudrosti", tada se
sva bi a koj a iz Mjeseevih zamet aka nanovo
zaivljavaju na Zemlji pojavljuju proeta i ispunjena
mudrou. Ovdje na vidjelo dolazi razlog zato
zemaljski ovjek promatrajui stvari oko sebe u njima
nailazi na mudrost. ovjek se moe diviti mudrosti na
koju nailazi u listu svake biljke, u kosti svake ivotinje
i svakog ovjeka, u udesnoj gradi mozga i srca. Ako
je ovjeku potrebna mudrost da bi razumio pojave,
ako iz njih, dakle, crpi mudrost, to znai da se mudrost
u njima i nalazi. Kolikogod se ovjek trudio mudrim
predodbama proniknuti u pojave svijeta, on ne bi
mogao pronai mudrost kada se ona u njima ve ne bi
nalazila. Tko misli da ustvari nije ve otprije bila
poloena mudrost, smije takoer misliti da moe
uzimati vodu iz ae u koju ona ve prije nije bila
ulivena. Zemlja je, kako e se vidjeti u tijeku knjige,
novonastali "stari Mjesec". Ona je mudro oblikovana
zato to su je u opisanom razdoblju svojim snagama
proeli "duhovi mudrosti".
Shvatljivo je da ovaj opis sadri samo izvjesne
prolazne oblike razvoja odnosa na Mjesecu. U nizu
injenica neke je stvari u prikazivanju trebalo na neki
nain utvrditi i istaknuti. Ovaj nain prikazivanja
donosi, dodue, samo pojedinane slike i moe izgledati
kao da u prikazivanju razvoja nedostaje mrea vrsto
odreenih pojmova. U vezi s takvom primjedbom
trebalo bi imati na umu da je opis sasvim namjerno
dan u malobrojnim otro ocrtanim pojmovima. Ovdje
nije toliko bitno iznoenje spekulativnih pojmova i
idejnih konstrukcija, ve stvaranje predodbe o onome
to se ukazuje duhovnom oku kada je nadosjetilno
gledanje usmjereno na ove injenice. A Mjeseev se
razvoj uope ne moe pri kazati u tako otrim i
odreeni m kont ur ama kao to j e to svojstveno
zemal j skom opaanj u. Za Mjeseevo razdobl j e
svojstveni su promjenjivi, nestalni utisci s kolebljivim
i pokretljivim slikama s razliitim meustanj ima.
Treba, osim toga, uzeti u obzir da je rije o razvoju
koji je trajao kroz duga vremenska razdoblja i da se u
opisivanju tog razvoja mogu zadrati samo izvjesne,
trenutane slike.
Vrhunac Mjeseevog razdoblja postignut je kada
je ovjekovu biu usaeno astralno tijelo koje ga je
dovelo tako daleko u razvoju daje njegovo fiziko tijelo
"'sinovima ivota" dalo mogunost da postignu svoj
stupanj ovjeka. Tada je i ovjek postigao sve ono to
njemu samom i njegovoj duevnosti moe to razdoblje
dati za njegov napredak. Ono to slijedi drugu polovicu
razvoja Mjeseca moglo bi se stoga nazvati prestajanjem
Mjeseevog razvoja. Vidi se, meutim, da se s obzirom
na ovjekovu okolinu, a i za njega samog upravo u to
vrijeme dogaa ne t o vrlo vano. Sunevom i
Mjeseevom tijelu biva usaena mudrost. Vidjeli smo
da su u fazi prestajanja toga razvoja poloene klice
due razuma i due osjeta. No, tek e u vrijeme Zemlje
uslijediti njihov razvoj, kao i razvoj due svijesti, a s
time i roenje ovjekovog Ja, ovjekove slobodne
samosvijesti. Na stupnju Mjeseca se dua razuma i
dua osjeta uope jo ne javljaju kao izraz ovjeka
samog nego kao sredstva ovjekovom biu pripadnih
"sinova ivota". Kad bismo htjeli opisati osjeaj koji je
ovjek u tom smislu na Mjesecu imao, morali bismo
rei da je ovjek osjeao ovako: "U meni i po meni ivi
'sin ivota'; s pomou mene gleda Mjeseevu okolinu,
u meni razmilja o stvarima i biima te okoline".
Mjeseev se ovjek osjea kao natkriljen "sinom ivota"
i doivljava sebe kao orue toga vieg bia. U vrijeme
razdvojenosti Sunca i Mjeseca ovjek je prilikom
odvraanja od Sunca osjeao veu samostal nost;
pritom je, meutim, takoer osjeao kao da mu njegovo
Ja, koje je u Sunevim razdobljima bilo ieznulo iz
slikovite svijesti, tada postaje vidljivo. Pri onome to
je mogue okarakterizirati kao promjene stanja svijesti
Mjeseev je ovjek osjeao: "Moje Ja u vrijeme Sunca
nestaje u viim regijama, odlazei uzvienim biima,
a javlja se opet s nestankom Sunca s kojim se i ja
sputam u dublje svjetove".
Onom pravom razdoblj u Mjeseevog razvoja
prethodilo je vrijeme pripreme. Na izvjestan se nain
ponovio razvoj Saturna i Sunca. Nakon ponovnog
sjedinjenja Sunca i Mjeseca mogu se isto tako u
vremenu kad prestaje Mjeseev razvoj razlikovati dva
razdoblja. U tom se vremenu pojavljuju ak izvjesni
stupnjevi fizikog zgunjavanja. Duhovno-duevna
stanj a Sunca i Mjeseca izmjenjuju se s fizikim
stanjima. U takvim fizikim razdobljima pojavljuju se
ljudska bia, a i ona niih carstava, tako kao da u
krutim, nesamostalnim likovima unaprijed pokazuju
ono to e post at i poslije, ali u samostal ni j em,
slobodnijem obliku u vrijeme Zemlje. U Mjeseevu se
razvoju moe, dakle, govoriti o dvama pripremnim
razdobljima i j o o drugim dvama u vrijeme njegova
jenjavanja. Takva se razdoblja mogu nazvati "krunim
tokovima". U onome to slijedi nakon dvaju pripremnih
razdoblja i onima koji prethode svretku, dakle u
vrijeme razdvaj anj a Mjeseca, mogu se t akoer
razlikovati tri razdoblja. Srednje je razdoblje kada
"sinovi ivota" postiu stupanj ovjeka. Njemu prethodi
vrijeme u kojemu se sve usredotouje na taj glavni
dogaaj; zatim slijedi jo j edno razdoblje koje se moe
opisati kao uivljavanje i priprema za novo stvaranje.
Na taj se nain srednji dio Mjeseevog razdoblja opet
dijeli na tri dijela, to s dva pripremna i dva zavrna
iznosi sedam Mjeseevih krunih tokova. Moe se,
dakle, rei da se itav Mjeseev razvoj odvija u sedam
kruni h tokova izmeu koj ih se nal aze st anj a
mirovanja. Suneva se bia na Mjesecu pomalo povlae
i prestaju djelovati. Za njih poinje vrijeme koje izvana
gledano djeluje kao njihovo mirovanje, dok na samom
Mjesecu jo traje ivahna, samostalna djelatnost. I tako
se djelatno razdoblje j edni h bia esto protee u
razdoblje mirovanja drugih. Uzevi to u obzir, moe se
govoriti o ritmikom porastu i padu snaga u krunim
tokovima. Slina se razdoblja mogu zamijetiti i unut ar
sedam navedenih Mjeseevih krunih tokova. itav
Mjeseev razvoj moemo nazvati velikim kruni m
tokom, odnosno planetarnim tokom; zatim onih sedam
manjih razdoblja unut ar njega "malim" kruni m
tokovima, a njihove dijelove pak jo "manjim" krunim
tokovima. To ralanjivanje u sedam put a sedam
dijelova zamjetljivo je ve i za Sunevo razdoblje, a
naznaeno i za razdoblje Saturna. Treba, meutim,
uzeti u obzir da su granice izmeu pojedinih dijelova
ve kod Sunca, a jo vie kod Saturna nejasne. Te
granice postaju sve jasnije to se razvoj vie pribliava
razdoblju Zemlje.
* * *
Nakon zavretka ukratko izloenog Mjeseevog
razvoja sve snage i sva bia prelaze u duhovniji oblik
postojanja. On se nalazi na sasvim drukijem stupnju
negoli onaj Mjeseev, a isto tako bit e drukiji i onaj
koji e uslijediti u vrijeme razvoja Zemlje. Bie koje bi
imalo tako visoko razvijenu spoznaju da bi moglo
opaati sve pojedinosti Mjeseevog i Zemljinog razvoja
ne bi zbog toga moralo biti u stanju vidjeti to se
dogaalo izmeu ova dva razdoblja. Za njega bi u neku
ruku na kraj u Mjeseevog vremena bia i snage
nestajale u nitavilu, da bi se nakon zavretka ovog
meuvremena opet pojavila iz polumraka svjetskog
krila. Samo bie s jo mnogo viim sposobnostima
moglo bi prati ti duhovne injenice koje su se u
meuvremenu dogaale.
Nakon zavretka meuvremena nastupaju s novim
sposobnostima ona bia koja su sudjelovala u razvoju
Saturna, Sunca i Mjeseca. Bia via od ovjeka,
zahvaljujui svojoj prethodnoj djelatnosti, stekla su
sposobnost unapreivanja ovjekovog razvoja tako da
je on u razdoblju nakon Mjeseca, na Zemlji, mogao
razviti za stupanj viu svijest od slikovite svijesti koja
mu je bila svojstvena u razdoblju Mjeseca. No, ovjeka
je trebalo tek pripremiti da bi primio ono to mu je
trebalo biti dano. U vrijeme razvoja Saturna, Sunca i
Mjeseca u svoje je bie ulanio fiziko, ivotno i astralno
tijelo. No, ti su dijelovi njegovog bia imali samo one
sposobnosti i snage koje su omoguavale slikovitu
svijest; nedostaju im jo organi i oblik kojima bi mogli
opaati svijet vanjskih, osjetilnih predmeta, kao to to
odgovara stupnju Zemlje. Kao to nova biljka moe
razviti samo ono to ve postoji u klici i to potjee od
prethodne biljke, tako se poetkom novog stupnj a
razvoja ona tri lana ovjekove prirode pojavljuju s
takvim oblicima i organima koji omoguuju samorazvoj
slikovite svijesti. Oni se trebaju tek pripremiti da bi
uzmogli razviti vii stupanj svijesti. Za to su potrebna
tri predstupnja. Na prvom se stupnju fiziko tijelo
uzdie tako da postaje sposobno promijeniti oblik tako
da bi moglo postati podlogom predmetne svijesti. To
je predst upanj Zemaljskog razvoja koji moemo
oznaiti kao ponavljanje razdoblja Saturna na jednom
viem stupnju. Kao na Saturnu, i u ovom razdoblju
via bia rade samo na fizikom tijelu. Kada je ono u
dovoljnoj mjeri napredovalo, tada sva ova bia moraju
ponovno prijei u vii oblik bitka prije negoli uzmogne
napredovati i ivotno tijelo. Fiziko se tijelo mora isto
tako i preraditi kako bi kod svog daljnjeg razvoja moglo
primiti savrenije oblikovano ivotno tijelo. Nakon
meuvremena koje je bilo posveeno jednom viem
obliku postojanja dolazi do svojevrsnog ponavljanja
Sunevog razvoja na viem stupnju kako bi se izgradilo
ivotno tijelo. A nakon ponovnog meuvremena,
ponavljanjem Mjeseevog razvoja, dogaa se neto
slino i za astralno tijelo.
Usmjerimo sada pozornost na prilike razvoja nakon
zavretka tree od navedenih faza ponavljanja. Sva
su se bia i snage ponovno oduhovili. U vrijeme te
oduhovljenosti bia i snage vinuli su se u vie svjetove.
Najnii svijet u kojemu se u vrijeme te oduhovljenosti
j o neto moe zapaati isti je onaj svijet u kojemu
dananji ovjek prebiva izmeu smrti i novog roenja.
To su podruja duhovne zemlje. Zatim se ponovno
pomalo sputaju u nie svjetove. Prije negoli zapone
zemaljski razvoj, one su se toliko spustile da se njihove
najnie objave oituju u astralnom, odnosno duevnom
svijetu.
Sve to od ovjeka postoji u tome razdoblju j o ima
svoj astralni oblik. Posebnu pozornost trebalo bi
usmjeriti na razumijevanje toga ovjekovog stanja, tj.
da on u sebi sadri fiziko tijelo, ivotno tijelo i astralno
tijelo, ali da i fiziko i ivotno tijelo ne postoje u fizikom
i eterskom nego u astralnom obliku. Ono to fiziko
tijelo ini fizikim nije fiziki oblik nego injenica da
ono, iako mu je svojstven astralni oblik, ipak u sebi
nosi fizike zakone. Fiziko je tijelo bie s fizikim
zakonitostima u duevnom obliku. Slino je tomu i
ivotno tijelo.
Na ovom stupnju razvoja pred duhovnim se okom
Zemlja ukazuje kao nebesko tijelo koje je u potpunosti
dua i duh, u kojemu se, dakle, i fizike i ive snage
j o pojavljuju duevno. U tome je nebeskom tijelu u
osnovi sadrano sve to e se poslije preobraziti u
stvorenja fizike Zemlje. A to bie svijetli; njegovo
svjetlo, meutim, j o nije takvo da bi ga fizike oi
mogle zamijetiti, ak i kada bi postojale. Ono svijetli
samo duevnim svjetlom za otvorene oi vidioca.
U tom se biu dogaa neto to se moe nazvati
zgunjavanjem. Posljedica tog zgunjavanja j est da se
nakon nekog vremena usred due javlja takav plameni
oblik kakav je bio Saturn u svom najguem stanju.
Taj je plameni oblik protkan djelatnostima razliitih
bia koja sudjeluju u razvoju. To to se ovdje moe
vidjeti j est poput nekog izranjanja i uranj anj a u
vatrenu zemaljsku kuglu, a potjee od zajednikog
djelovanja tih bia i tog nebeskog tijela. Vatrena kugla
Zemlje nije ravnomjerna supstancija nego je duom i
duhom proet organizam. Ona bia koja su odreena
da na Zemlji postanu ljudi u dananjem obliku sada
j o uope ne uranjaju u to vatreno tijelo. Oni se jo
gotovo posve zadravaju u nezgusnutoj okolini. Jo
su u krilu viih duhovnih bia. Na tom stupnj u
dodiruju vatrenu Zemlju samo jednom tokom svoga
duevnog oblika, a to utjee tako da toplina zgunjava
j edan dio njihove astralne forme. Time se u njima pali
zemaljski ivot. Veim dijelom svoga bia pripadaju,
dakle, jo duevno-duhovnim svjetovima; a samo ih
dodir sa zemalj skom vatrom okruuje ivotnom
toplinom. Kad bi o tim ljudima htjeli stvoriti osjetilno-
-nadosjetilnu sliku s obzirom na poetak fiziko-
-zemaljskog vremena, morali bismo zamisliti duevni
oblik jajeta koje se zadrava u okruju Zemlje i koje
na svojoj donjoj povrini ima aicu poput ira. A aica
se sastoj i samo od topline ili vatre. Poslj edica
obavijenosti toplinom nije samo ta da se u ovjeku
budi ivot nego se istodobno javlja i promjena u
astralnom tijelu. U njemu nastaje prvi zaetak onoga
to e poslije postati duom osjeta. Stoga se moe rei
da se ovjek na ovom stupnju svog postojanja sastoji
od due osjeta, astralnog tijela, ivotnog tijela i vatrom
istkanog fizikog tijela. U astralnom se ovjekovu tijelu
uzdiu i sputaju duhovna bia koja imaju udjela u
ovjekovu ivotu. Duom osjeta ovjek se osjea vezan
za Zemljino tijelo. U tom mu je vremenu preteno
svojstvena slikovita svijest u kojoj mu se objavljuju
duhovna bia u ijem se krilu nalazi; i samo poput
neke toke se unut ar te svijesti javlja osjeaj vlastitog
tijela. Iz duhovnog svijeta gleda na zemaljski posjed i
pritom osjea: "To je tvoje". Zgunjavanje Zemlje
nepreki dno napreduj e i time opisano ovjekovo
ralanjivanje postaj e sve uoljivije. Poevi od
odreenog trenutka razvoja, Zemlja se toliko zgusnula
da je samo jo j edan njezin dio vatren. Drugi dio je
preuzeo oblik koji se moe nazvati "plinom" ili
"zrakom". Sada i ovjek doivljava promjenu jer na
njega ne djeluje samo toplina Zemlje nego se u njegovo
vatreno tijelo ulanjuje i zrani element. I kao to je
toplina u njemu probudila ivot, tako zrak koji ga
okruuje pobuuje u njemu neto to bi se moglo
nazvati (duhovnim) zvukom. Njegovo ivotno tijelo
poinje zvuati. Istodobno se od astralnog tijela odvaja
j edan dio koji je prvi zaetak nastajue due razuma.
Da bismo si mogli predoiti to se u ovo vrijeme dogaa
u ljudskoj dui, treba imati na umu da su u zrano-
-vatrenom tijelu Zemlje ritmiki djelovala bia via od
ljudi. U vatrenoj Zemlji su prije svega za ovjeka vani
"duhovi osobnosti". Kada je toplina Zemlje potaknula
ovjeka na ivot, tada njegova dua osjeta sebi kae:
to su "duhovi osobnosti". Isto se tako u zranom tijelu
Zemlje objavljuju ona bia koja su u smislu kranske
ezoterike u ovom tekstu nazvana "arkanelima". Ono
to ovjek, kada je okruen zrakom, u sebi osjea kao
zvuk, djelatnost je tih bia. Dua razuma sebi pritom
govori: "To su 'arkaneli'". ovjekovi opaaji na ovom
stupnju, zahvaljujui njegovoj povezanosti sa Zemljom,
nisu jo zbroj fizikih predmeta nego on ivi u osjeaju
topline i zvuka koji se prema njemu uzdiu. U tim
opaajima topline i zvuka osjea "duhove osobnosti" i
"arkanele". On ta bia, dodue, ne moe neposredno
opaati, nego ih doivljava zastrte velom topline i zvuka.
I dok se du a s j edne st rane otvara zemaljskim
opaajima, u njoj se jo uvijek povremeno javljaju slike
viih bia u ijem se krilu osjea zatienim.
Razvoj Zemlje tee dalje. Taj daljnji razvoj Zemlje
oituje se u zgunjavanju. Zemljinom tijelu sada
pridolazi vodena supstancija tako da se ona sastoji od
tri dijela, tj. od vatrenog, zranog i vodenog dijela. No,
prije toga se dogaa neto vano. Od vatreno-zrane
Zemlje odvaja se jedno samostalno nebesko tijelo koje
u svojem daljnjem razvoju postaje dananjim Suncem.
Prethodno su Zemlja i Sunce bili jedinstveno tijelo.
Nakon izdvajanja Sunca Zemlja je u poetku jo imala
sve to postoji u i na dananjem Mjesecu. Sunce se
odvojilo zato to via bia zbog vlastitog razvoja, a i
zbog njihove zadae na Zemlji nisu vie mogla podnositi
materiju koja se bila zgusnula do stupnja vode. Iz
zajednike Zemljine mase izdvajaju samo njima
potrebne tvari te se ta via bia povlae iz nje da bi
sebi na Suncu stvorila novo stanite. Sada djeluju na
Zemlju izvana, sa Sunca. ovjek, meutim, treba za
svoj daljnji razvoj takvo stanite gdje e se tvari moi
i dalje zgunjavati.
S povezivanjem vodene supstancije sa Zemljinim
tijelom dogaa se i nova ovjekova preobrazba. Sada
ga vie ne proima samo vatra, ne okruuje ga samo
zrak nego se u njegovo fiziko tijelo ulanjuje i vodena
supstancija. Istodobno se mijenja i njegov eterski dio
koji ovjek sada opaa kao neko fino svjetlosno tijelo.
Prije je ovjek osjeao kako mu odozdo sa Zemlje
pristiu tople struje; osjeao je kako mu putem zvukova
prilazi zrak, a sada njegovo vatreno-zrano tijelo
proima i vodeni element ije uviranje i izviranje iz
tijela ovjek vidi kao jaanje i slabljenje svjetla. No,
ujedno je i u dui dolo do promjene. Zaecima due
osjeta i due razuma pridoao je i zaetak due svijesti.
U vodenom su elementu djelatni "aneli", oni ujedno
pobuuju i svjetlo. ovjeku se ini kao da mu se
pojavljuju u svjetlosti. Odreena via bia koja su se
prije nalazila na Zemlji sada na nju djeluju sa Sunca.
Time se na Zemlji mijenjaju svi utjecaji. ovjek
prikovan za Zemlju vie ne bi u sebi mogao osjeati
djelovanje Sunevi h bi a kad bi mu du a bi l a
neprekidno usmjerena prema Zemlji od koje potjee
njegovo fiziko tijelo. Sada se mijenja stanje ovjekove
svij esti. Suneva bi a odvaj aj u u odr eeni m
vremenima ovjekovu duu od fizikog tijela tako da
sada ovjek izmjenino u odreenim vremenima boravi
sasvim duevno u krilu Sunevih bia, dok za drugih
vremena dolazi u stanje kada je povezan s tijelom i
prima utjecaje Zemlje. Kada je u fizikome tijelu, tada
se prema njemu uzdiu toplinske struje. Oko njega se
iri zvuk zranih masa; u njega uviru i izviru vode.
Kada je ovjek izvan tijela, tada mu duu proimaju
slike viih bia u ijem krilu prebiva. U ovom vremenu
svog razvoja Zemlja proivljava dva razliita razdoblja.
U jednome Zemlja smije ljudske due obavijati svojim
stupstancijama i zaodijevati ih tijelom; u drugome se
due od njih udaljavaju, a ostaju joj samo tijela. Ona
se s ovjekovim biem nalazi u stanju sna. Moe se
sasvim opravdano govoriti o tome da u ovom vremenu
pradavne prolosti Zemlja proivljava jedno dnevno i
jedno nono doba. (Fiziki-prostorno ovo dolazi do
izraaja u tome to se zbog uzajamnog djelovanja
Sunevih i zemaljskih bia Zemlja u odnosu prema
Suncu poinje kretati. Time se uspostavlja prije
opisana mijena izmeu dana i noi. Dnevno je doba
kada je Zemljina povrina na kojoj se ovjek razvija
okrenuta Suncu; a nono doba, vrijeme kada ovjek
ivi posve duevnim ivotom, je onda kada je ta
Zemljina povrina okrenuta od Sunca. Ne treba,
dodue, misliti da je u onim pradavnim vremenima
kretanje Zemlje oko Sunca ve bilo slino ovom
dananjem. Okolnosti su bile sasvim drukije. Vano
je, meutim, ovdje naslutiti kako je kretanje nebeskih
tijela posljedica meusobnih odnosa duhovnih bia
koja nastavaju ta nebeska tijela. Duevni uzroci dovode
nebeska tijela u takve poloaje i takva kretanja kako
bi se duhovna stanja mogla oitovati u fizikima.)
Kada bi se pogled bio usmjerio na Zemlju u vrijeme
njezine noi, vidjelo bi se njezino tijelo slino leu j er
se ona veim dijelom sastoji od raspadnutih ljudskih
tijela ije se due nalaze u drukijem obliku postojanja.
Propadaju ralanjene, vodene i zrane tvorevine od
kojih su bila nainjena ljudska tijela, rastvaraju se u
preostaloj masi Zemlje. Preostaje samo onaj dio
ljudskog tijela koji je nastao uzajamnim djelovanjem
vatre i ljudske due od poetka Zemljinog razvoja i
koji zatim postaje sve krui poput neke vanjski
neupadljive klice. To to je ovdje reeno o dnevnom i
nonom vremenu ne smijemo zamisliti da je previe
nalik dananjim zemaljskim prilikama. Kada poetkom
dana Zemlja ponovno doe pod neposredni utjecaj
Sunca, tada ljudske due dolaze u podruje fizikog
ivota. Dodirujui one navedene klice potiu ih na
bujanje te one poprimaju oblik koji je odslika ovjekova
duevnog bia. To to se sada dogaa izmeu ljudske
due i tjelesne klice slii svojevrsnoj njenoj oplodnji.
Ovako utjelovljene due opet poinju privlaiti zrane
i vodene mase i utkivati ih u svoja tijela. To ralanjeno
tijelo izluuje zrak i usisava ga, to je prvi poetak
kasnijeg procesa disanja. Isto tako tijelo pri ma i
otputa vodu: prvobitni oblik procesa ishrane. To se,
meut i m, j o ne vidi kao vanjski proces. Du a
ostvaruje svojevrsno vanjsko opaanje samo kod
opisanog naina oplodnje. Dodirujui klicu koju Zemlja
daje, dua nejasno osjea svoje fiziko buenje. Ona
osjea neto to bi se otprilike moglo izraziti rijeima:
"To je moj lik". Za cijelo vrijeme njezine povezanosti s
fizikim tijelom dua ima osjeaj koji bi se mogao
nazvati buenjem Ja-osjeaja. Primanje zraka dua
osjea jo sasvim kao duevno-duhovnim zbivanje,
osjea ga j o slikovito. Ono se pokazuje u obliku
jaanja i slabljenja zvunih slika koje ralanjujuoj
klici daruju oblike. Dua se posvuda osjea okruena
zvukovima i osjea kako sebi tim zvunim snagama
oblikuje tijelo. Time na tadanjem stupnju nastaju
ljudski likovi koje dananja svijest ne moe zamjeivati
u vanjskom svijetu. Poprimaju profinjene biljne i
cvjetne u sebi pokretljive oblike, stoga izgledaju poput
treptavih cvjetova. Za svog zemaljskog vremena ovjek
je proivljavao blaeni osjeaj stvaranja takvih oblika.
Primanje vodenih dijelova dua doivljava kao jaanje
snaga, kao unutarnj e osnaenje. Izvanjski to djeluje
kao r as t ovjekova fizikog tijela. Slablj enj em
neposrednog Sunevog utjecaja ljudska dua gubi
snagu za upravljanje tim procesima te oni malo-pomalo
prestaju. Ostaju samo oni dijelovi koji opisanu klicu
potiu na sazrijevanje. ovjek, meutim, naputa svoje
tijelo te se vraa u duhovno postojanje. (Budui da se
svi dijelovi zemaljskog tijela ne mogu upotrijebiti za
izgradnju ljudskih tijela, ne treba misliti da se u nono
doba Zemlja sastoji samo od raspadajuih leeva i klica
koje oekuju buenje. Sve je to sadrano u drugim
tvorevinama koje nastaju iz Zemljinih supstancija.
Poslije e biti rijei o daljnjem tijeku tog zbivanja.)
Proces zgunjavanja zemaljskih tvari se, meutim,
nastavlja. Vodenom elementu pridruuje se i kruti koji
bismo mogli nazvati "zemljani element". A tada poinje,
u vrijeme svog zemaljskog ivota, i ovjek ugraivati u
svoje tijelo zeml j ani el ement . im zapone to
ugraivanje, snage koje je dua sa sobom donijela iz
vremena kada je bila slobodna od tijela, vie nemaju
istu mo kao prije. Prije je dua oblikovala tijela od
vatrenog, zranog i vodenog elementa po uzoru na
zvukove koji su je oblikovali i svjetlosnih slika koje su
je obigravale. S obzirom na krutost ljudskog lika, dua
to vie ne moe. Sada u oblikovanje zahvaaju druge
moi. U onome to od ovjeka preostaje kada dua
napusti tijelo ne vidi se samo klica koju dua pri
svakom svom povratku u ivot nanovo oivljava, nego
neto to u samome sebi nosi snagu tog oivljavanja.
Dua pri svom odlasku ne ostavlja na Zemlji samo
svoju odsliku nego ona u tu odsliku unosi i dio svoje
oivljavajue snage. Pri ponovnom dolasku na Zemlju
ona vie ne moe sama probuditi odsliku u novi ivot
nego se oivljavanje mora dogoditi u samoj odslici.
Duhovna bia koja djeluju sa Sunca na Zemlju
zadobivaju u ovjekovom tijelu ivotvornu snagu i onda
kada ovjek nije na Zemlji. Dua prilikom utjelovljenja
ne osjea samo zvukove i svjetlosne slike koje je
okruuju i u kojima osjea sebi nadreena bia nego
usvajanjem zemljanog elementa osjea i utjecaj onih
jo viih bia koja imaju svoje stanite na Suncu. Prije
se ovjek osjeao pripadnim duhovno-duevnim biima
s kojima je bio povezan dok je bio slobodan od tijela.
Njegovo se Ja jo nalazilo u njihovom krilu. Sada mu
je to Ja isto tako u vrijeme fizikog utjelovljenja prilazilo
kao to mu je prilazilo i sve ono drugo to ga je tada
okruivalo. Na Zemlji su se sada nalazile samostalne
odsl i ke duevno-duhovnog ovjekovog bi a. U
usporedbi s dananjim ovjekovim tijelom, to su bile
tvorevine koje su se sastojale od finih tvari. Zemljani
dijelovi u njih su ulazili samo u najrazrjeenijem
stanju. Otprilike tako kao to dananji ovjek njuhom
osjea fino rasprene tvari nekog predmeta. Ljudska
su tijela bila poput sjena. Budui da su se ljudi
rasprostranili po cijeloj Zemlji, bili su ovisni o njezinim
utjecajima, a oni su na razliitim njezinim dijelovima
bili razliiti. I dok su prije tjelesni oblici bili usklaeni
s duom koja ih je oivljavala, pa su stoga bili uglavnom
j ednaki diljem cijele Zemlje, sada se ljudski oblici
poinju meusobno razlikovati. To je priprema za ono
to e se poslije pojaviti kao razliitost izmeu pojedinih
rasa. S osamostaljenjem tjelesnog ovjeka donekle se
prekinula prijanja uska veza izmeu zemaljskog
ovjeka i duhovno-duevnog svijeta. Kada bi dua
napu t al a tijelo, ono bi doivljavalo neku vrst u
nastavka ivota. Da je razvoj i dalje tekao na ovaj nain,
Zemlja bi se pod utjecajem svog vrstog elementa
morala sasvim skrueni. Promatrajui sve minule
dogaaje nadosjetilna spoznaja vidi kako se ljudska
tijela, poto ih njihove due napuste, sve vie skruuju.
Nakon izvjesnog vremena, prilikom svog povratka na
Zemlju, lj udske due vie ne bi mogle pronai
upotrebljivi materijal s kojim bi se mogle sjediniti. Sva
bi za ovjeka upotrebljiva tvar bila iskoritena da
ispuni Zemlju s odrvenjenim ostacima prethodnih
utjelovljenja.
No, tada se dogodilo neto to je cjelokupnome
razvoju zadalo novi smjer. Iz Zemlje se izdvojilo sve
to bi pogodovalo trajnom skruivanju. U ono je vrijeme
na dananji Mjesec napustio Zemlju. A ono to je
prije u Zemlji neposredno utjecalo na nastajanje trajnih
oblika sada je posredno i u oslabljenom obliku djelovalo
s Mjeseca. Via bia o kojima je ovisilo ovo stvaranje
trajnih oblika odluila su da svoje utjecaje vie ne alju
iz nutrine Zemlje nego izvana. Time je u tjelesnim
ljudima nastala razlika koju treba oznaiti kao poetak
razdvajanja na muki i enski spol. Ljudski likovi,
prijanji stanovnici Zemlje, izgraeni od finih tvari u
samima su sebi, oivljavajuim snagama i djelatnim
s nagama klice, proizveli novi lj udski lik - svojih
potomaka. Sada ti potomci mijenjaju oblik. U jednoj
je skupini takvih potomaka vie djelovala duhovno-
-duevna, a u drugoj skupini vie oivljavajua snaga
klijanja. To je bila posljedica utjecaja Mjeseevog
izlaska iz Zemlje koji je smanjio snage zemljanog
elementa. Meusobni utjecaj tih dviju snaga postajao
je sve slabiji jer se to dogaalo unutar jednog ivota.
Stoga je i potomak postajao sve njeniji i finiji. On bi
se pojavljivao na Zemlji u sve finijem stanju, a krute
je dijelove tek postupno u sebe ugraivao. Time je za
ljudske due koje su se vraale na Zemlju ponovno
nastal a mogunost sjedinjenja s tijelom. One ga,
dodue, nisu vie oivljavale izvana jer se to oivljavanje
dogaal o na samoj Zemlji. One su se s njime
sjedinjavale i poticale ga na rast. Tom su rastu bile,
dodue, zadane odreene granice. Zbog izdvajanja
Mjeseca ljudsko je tijelo na neko vrijeme postalo
savitljivo; no, to je ono dulje raslo na Zemlji, to su
snage skruivanja postajale jae. Na kraju je dua sve
slabije i slabije sudjelovala u ralanjivanju tijela. Tijelo
je propalo time to se dua vinula duhovno-duevnim
oblicima postojanja.
Mogue je pratiti kako snage koje je ovjek malo-
-pomalo stekao u vrijeme razvoja Saturna, Sunca i
Mjeseca postupno poinju sudjelovati u ovjekovom
napret ku u vrijeme opisanog razvoja na Zemlji.
Zemljina je vatra prvo upalila astralno tijelo koje je u
sebi j o sadravalo otopljeno i etersko i fiziko tijelo.
Zatim se to astralno tijelo razdvaja u finiji astralni dio,
duu osjeta, i u grublji eterski dio koji dolazi u vezu
sa zemljanim elementom. Time se pojavljuje ve prije
uoblieno etersko, odnosno ivotno tijelo. I dok se u
astralnom ovjeku izgrauju dua razuma i dua
svijesti, u eterskom se tijelu izdvajaju grublji dijelovi
koji su osjetljivi za zvuk i svjetlost. U vremenu kada
se etersko tijelo sve vie zgunjava tako da od
svjetlosnog tijela postaje vatreno, odnosno toplinsko
tijelo, tada je ujedno postignut stupanj razvoja na
kojemu se, kako je opisano, dijelovi krutog zemljanog
elementa ulanjuju u ovjeka. Budui da se etersko
tijelo zgusnul o do st upnj a vatre, ono se sada,
zahvaljujui snagama fizikog tijela koje su mu ve
usaene, moe povezati s tvarima fizike Zemlje koje
su se bile razrijedile do stupnja vatre. Ne bi, meutim,
vie moglo samo primiti zrane elemente u tijelo koje
se u meuvremenu bilo skrutilo. Tada, kako je gore
navedeno, nastupaj u via bia koja prebivaju na
Suncu i udahnjuju mu zrak. I dok ovjek, zahvaljujui
svojoj prolosti, i sm ima snagu proeti se zemaljskom
vatrom, zranu struju u njegovo tijelo usmjeravaju via
bia. Prije skrutnua ovjekovo je ivotno tijelo kao
primatelj zvuka upravljalo zranom strujom. Ono je
proimalo fiziko tijelo ivotom. A sada fiziko tijelo
prima vanjski ivot. Zbog toga taj ivot postaje neovisan
o ovjekovoj duevnosti. Prilikom naputanja Zemlje
ovjek ne ostavlja samo klicu koja stvara oblike nego
ivu odsliku samoga sebe. "Duhovi oblika" ostaju
sjedinjeni s tom odslikom; kada ljudska dua naputa
tijelo, ivot koji oni daruju prenose i na potomke. Tako
nastaje ono to se moe nazvati naslijeem. Kada se
ljudska dua opet pojavi na Zemlji, osjea sebe u
jednom tijelu iji je ivot potekao od predaka. Osjea
se osobito privuena upravo takvom tijelu. Time
nastaje neto slino prisjeanju na pretka s kojim se
dua osjea kao j edno. To sjeanje povezuje niz
potomaka u j ednu zajedniku svijest. Odozgo prema
dolje Ja struji kroz generacije.
Na tom stupnju razvoja ovjek se na Zemlji osjeao
kao samostalno bie. Unutarnju vatru svoga ivotnog
tijela osjeao je povezano s vanjskom vatrom Zemlje.
Toplinu koja ga je proimala doivljavao je kao svoje
Ja. Te se toplinske struje (protkane ivotom) mogu
smatrati zaetkom krvnog optoka. No, u onom to je
u njega strujilo kao zrak ovjek nije u potpunosti
osjeao vlastito bie. U tom su zraku bile djelatne snage
opisanih viih bia. Ostao mu je, meutim, ipak onaj
dio djelatnih snaga u zraku koji je kroz njega strujio
zahvaljujui ve prije stvorenim eterskim snagama.
Vladao je jednim dijelom tih zranih struja i utoliko u
njegovoj izgradnji nisu djelovala samo via bia nego i
on sm. Na osnovi slika svog astralnog tijela stvarao
je u sebi zrane dijelove. I dok je izvana u njegovo
tijelo strujio zrak te postao podlogom njegovog disanja,
dio se zraka u nutri ni razvio u ovjeka ut i snut
organizam koji je postao podlogom kasnijeg ivanog
sustava. U ono su vrijeme toplina i zrak ovjeka
povezivali s vanjskim zemaljskim svijetom. ovjek,
naprotiv, nije nita osjetio prilikom unoenja krutog
elementa Zemlje. Taj je element imao udjela u njegovu
utjelovljivanju na Zemlji, ali on to nije mogao izravno
zamijetiti nego je to nejasnom svijeu doivljavao u
slici viih bia koja su u tom elementu bila djelatna.
U takvom slikovitom obliku, koji je izraz viih bia,
ovjek je i prije zamjeivao pritjecanje vodenog
zemaljskog elementa. Zbog skruivanja ovjekova
zemaljskog lika ove su slike u njegovoj svijesti doivjele
promjenu. S tekuim je pomijean i kruti element. Tako
se i ovo pritjecanje mora osjeati kao utjecaj viih bia
koja djeluju izvana. ovjek u svojoj dui vie nema
snagu da sm upravlja pritjecanjem jer ono sada mora
sluiti njegovu izvana izgraenom tijelu. To bi tijelo
unitio kada bi tim pritjecanjem htio sm upravljati.
Tada mu izgleda kao da onim to u sebe unosi izvana
upravljaju via bia koja djeluju na oblikovanje
njegovog tijela. ovjek osjea sebe kao jedno Ja; u sebi
ima svoju duu razuma koja je dio njegova astralnog
tijela kojom unutarnje u slikama doivljava ono to se
vani zbiva i kojom proima svoj fini ivani sustav.
ivotom koji tee nizom generacija osjea se potomkom
svojih predaka. Die i osjea to kao utjecaj navedenih
viih bia, tj. "duhova oblika". On se pokorava njima
i svemu onome to mu pridolazi (kao njegova hrana)
na osnovi njihovih vanjskih poticaja. Najnejasnije mu
je njegovo podrijetlo kao individuuma. O tome osjea
samo daje doivio utjecaj "duhova oblika", a zemaljske
su snage njihov izraz. U odnosima spram vanjskog
svijeta ovjek je upravljan i voen. To se oituje u tome
to je ovjek svjestan duhovno-duevne djelatnosti koja
se odigrava iza njegovog fizikog svijeta. Ne opaa,
dodue, duhovna bia u njihovu vlastitom liku, ve ih
duom doivljava u zvukovima, bojama itd. Zna da u
ovom svijetu predodbi ive djela duhovnih bia. Zvuk
mu donosi priopenja tih bia; njihove mu se objave
ukazuj u u svjetlosnim slikama. Najduevnije se
zemaljski ovjek osjea zahvaljujui predodbama koje
dobiva na osnovi elementa vatre ili topline. Sada ve
razlikuje svoju unutarnj u toplinu i toplinske struje
zemaljskog okruja. U ovim se posljednjima pojavljuju
"duhovi osobnosti". No. ovjek ima tek nejasnu svijest
o onome to stoji iza strujanja vanjske topline. Upravo
u tom strujanju osjea utjecaj "duhova oblika". Kad
se u ovjekovoj okolini pojave jaki toplinski utjecaji,
t ada dua osjea: sada duhovna bia unose ar u
okruje Zemlje i svojom iskrom zagrijavaju moju
nutrinu. U svjetlosnim pojavama ovjekjo ne razlikuje
na isti nain ono unutarnj e od vanjskog. Kada se u
okolini pojave svjetlosne slike, one u dui zemaljskog
ovjeka ne stvaraju uvijek isti osjeaj. U prijanjim je
vremenima ovjek osjeao te svjetlosne slike kao neto
izvanjsko. To je bilo u vremenu nakon to je iz
bestjelesnog stanja siao u utjelovljenje, razdoblje
njegovog rasta na Zemlji. Kada bi nadolo vrijeme u
kojemu se stvarala klica novoga zemaljskog ovjeka,
te bi slike poele blijedjeti, a ovjek bi samo zadrao
neto poput sjeanja na njih. Te su svjetlosne slike
sadravale djela "duhova ognja" (arkanela). ovjek
ih je doivljavao kao sluge bia topline koja su jednom
iskrom obdarila njegovu nutri nu. Kada bi minule
njihove vanjske objave, tada ih je ovjek u svojoj nutrini
doivljavao kao predodbe (sjeanja). Osjeao se
povezan s njihovim snagama. A to je zaista i bio j er je
s onim to je od njih primio mogao djelovati na okolnu
zranu sferu. A ona bi pod njegovim utjecajem poela
svijetliti. To su bila vremena kada snage prirode i
ljudske snage nisu bile jedne od drugih odvojene kao
poslije. Ono to se dogaalo na Zemlji u velikoj je mjeri
jo ovisilo o ovjekovim snagama. Da je netko izvan
Zemlje tada promatrao prirodne pojave na Zemlji, vidio
bi da one nisu samo neto to je o ovjeku neovisno
nego bi u njima uoio njegovo djelovanje. Zvune je
utiske zemaljski ovjek doivljavao na drukiji nain.
Od poetka zemaljskog ivota poeo ih je opaali kao
vanjske zvukove. I dok su se "zrane slike" koje su
dolazile izvana mogle zamjeivati do sredine ovjekovog
ivota, vanjski su se zvukovi mogli uti i poslije.
Zemaljski je ovjek tek pred kraj ivota postajao na
njih neosjetljiv. U sjeanju bi mu ostajale predodbe
tih zvukova. One su sadravale objave "sinova ivota"
(anela). Ako se ovjek pred kraj ivota osjeao s tim
snagama unutarnj e povezan, oponaajui ih, mogao
je stei golemu mo nad vodenim elementom Zemlje.
Pod njegovim bi se utjecajem vode pokrenule, i u
njezinim dubinama i na njezinoj povrini. Predodbe
okusa ovjek je imao samo u prvoj etvrtini svoga
zemaljskog ivota. A i tada ih je dua doivljavala kao
sjeanja na doivljaje u bestjelesnom stanju. Tako dugo
dok je sjeanje trajalo, trajalo je i skruivanje njegovog
tijela putem primanja vanjskih tvari. U drugoj etvrtini
ivota ovjekov se rast i dalje nastavljao, iako je u to
vrijeme oblik ve bio do kraja izgraen. Druga je iva
bia u svojoj okolini ovjek mogao zamjeivati samo
zahvalj uj ui njihovim topl i nski m, svjetlosnim i
zvunim utjecajima jer jo nije bio sposoban da sebi
predoi kruti element. Samo mu je vodeni element u
prvoj etvrtini ivota davao opisani osjet okusa.
Vanjski je tjelesni oblik bio odraz unutarnj eg
ovjekovog duevnog stanja. Najizgraeniji su bili oni
dijelovi koji su bili podloga za kasniji oblik glave. Ostali
su organi izgledali tek kao privjesci. Bili su nejasni i
jedva zamjetljivi. S obzirom na svoj oblik zemaljski su
se ljudi ipak meus obno razlikovali. Ovisno o
zemaljskim okolnostima u kojima su ljudi ivjeli, ti su
privjesci bili manje ili vie izgraeni. Razlikovali su se
prema mjestima koja su ljudi na Zemlji nastavali.
Privjesci su bili vie naglaeni ondje gdje su ljudi vre
srasli sa zemaljskim svijetom. Oni ljudi koji su na
poetku fizikog razvoja Zemlje na osnovi svog
prethodnog razvoja bili najzreliji tako da su odmah u
poetku, dok se Zemlja jo nije bila zgusnula do zraka,
doivjeli dodir s vatrenim elementom mogli su sada
izgraivati najbolju podlogu za razvoj glave. To su bili
oni ljudi koji su u sebi bili najskladniji. Drugi su tek
bili spremni za dodir s vatrenim elementom kada je
Zemlja ve bila u sebi izgradila zrak. Ti su ljudi vie
ovisili o vanjskim okolnostima nego oni prvi. Ovi prvi
su u toplini jasno osjeali "duhove oblika" te kao da
su u svom zemaljskom ivljenju sauvali sjeanje da
su tim duhovima pripadali i da su u bestjelesnom
stanj u bili s njima povezani. Druga je vrsta ljudi
sauvala sjeanje na bestjelesno stanje, ali u manjoj
mjeri. Svoju pripadnost duhovnom svijetu osjeali su
ponajprije zahvaljujui svjetlosnim utjecajima "duhova
ognja" (arkaneli). Trea vrsta ljudi jo je jae bila
zapletena u zemaljski ivot. To su bili oni koji su prvi
doli u doticaj s vatrenim elementom u vrijeme kad je
Zemlja bila razdvojena od Sunca i kada je u sebe bila
primila vodeni element. Njihov osjeaj pripadnosti
duhovnom svijetu bio je osobito slab na poetku
zemaljskog ivota. Tu su povezanost osjetili tek kada
je u unutarnj em predodbenom ivotu doao do
izraaja utjecaj arkanela, a posebno anela. Na
poetku zemaljskog vremena su naprotiv bili puni ivog
poleta za djelatnost koja se mogla ostvarivati u samim
zemaljskim prilikama. Kod njih su oni privjesci kao
organi bili osobito dobro razvijeni.
Kada su prije razdvajanja Mjeseca od Zemlje
Mjeseeve snage dovele Zemlju do sve veeg skruenja,
dogodilo se to da je zbog tih snaga meu potomcima
klica koje su ljudi bili ostavili na Zemlji bilo takvih u
kojima se vie nisu mogle utjeloviti ljudske due koje
su se vraale iz bestjelesnog stanj a. Lik takvi h
potomaka bio je prekrut i zbog Mjeseevih snaga
premalo slian ovjekovu liku da bi mogao poprimiti
ljudsko oblije. Stoga se u takvim okolnostima neke
ljudske due nisu vie mogle vratiti na Zemlju. Samo
su se najzrelije, najsnanije due osjeale dorasle da
u vremenu kada je raslo zemaljsko tijelo, to tijelo tako
preobraze da ono procvjeta do ljudskog oblija. Samo
j edan dio tj el esni h l j udskih pot omaka post aj u
nositeljima zemaljskih ljudi. Drugi je dio zbog svoga
skruenog lika mogao primiti samo one due koje su
bile na niem stupnju od ovjeka. Jedan je dio ljudskih
dua bio prisiljen ne sudjelovati u tadanjem razvoju
Zemlje. Zbog toga su one krenule drukijim ivotnim
putom. Bilo je dua koje ve prilikom odvajanja Sunca
od Zemlje na njoj nisu nale mjesta. Za svoj su daljnji
razvoj bile udaljene na planet koji se pod vodstvom
kozmikih bia izdvojio iz zajednike supstancij e
svijeta. Ta je supstancija u poetku fizikog razvoja
Zemlje bila s njom povezana, a iz nje se izdvojilo i
Sunce. To je onaj planet iji fiziki izraz vanj ska
znanost poznaje pod nazivom "Jupiter". (Ovdje se
govori tono u smislu nebeskog tijela, planeta i njihovih
imena kako je to jo bilo uobiajeno u starijoj znanosti.
Ono to je ti me miljeno proizlazi iz cj elokupne
povezanosti. Kao to je fizika Zemlja samo fiziki izraz
jednog duhovno-duevnog organizma, tako je to sluaj
i za svako drugo nebesko tijelo. A isto tako kao to
promatra nadosjetilnog svijeta imenom "Zemlja" ne
oznaava samo fiziki planet, imenom "Sunce" samo
fiziku zvijezdu stajaicu, tako govorei o "Jupiteru",
"Marsu" itd. ima takoer na umu obuhvatne duhovne
odnose. Od onih vremena o kojima je ovdje rije
nebeska su tijela, kao to je prirodno, u bi tnom
promijenila oblik i zadau, a u izvjesnom smislu ak i
svoje mjesto u nebeskom prostranstvu. Samo onaj tko
pogledom nadosjetilne spoznaje unatrag prati razvoj
ti h nebeskih tijela do u pradavnu prolost moe
spoznati povezanost dananjih planeta s njihovim
precima.) Na "Jupi teru" su se opisane due dalje
razvijale. Poslije, kada se Zemlja sve vie skruivala,
trebalo je pronai drugo stanite za due koje su,
dodue, imale mogunost da se na neko vrijeme zadre
u skruenim tijelima, ali to zatim vie nisu mogle, kada
je skruenje otilo predaleko. Za njih se na "Marsu"
stvorilo odgovarajue mjesto za njihov daljnji razvoj.
Jo onda dok je dua bila povezana sa Suncem i kada
je u sebe primila njegove zrane elemente, uspostavilo
se da su due nepodobne da slijede zemaljski razvoj.
Na njih je prejako djelovao zemaljski tjelesni oblik.
Stoga ih je ve tada trebalo ukloniti od neposrednog
utjecaja Sunevih snaga. One su na njih trebale
djelovati izvana. Za te je due "Saturn" postao mjesto
njihova daljnjeg razvoja. Na taj se nain tijekom
Zemljinog razvoja smanjio broj ljudskih likova;
pojavljivali su se takvi likovi u kojima se ni s u
utjelovljivale ljudske due. Ti su likovi mogli u sebe
primiti takva ast ral na tijela kakva su na starom
Mjesecu u sebe mogla primati ljudska fizika i ivotna
tijela. I dok je Zemlja opustjela s obzirom na svoje
ljudske stanovnike, ova su je bia nastanila. Na kraju
bi sve ljudske due bile morale napustiti Zemlju da
nije izdvajanjem Mjeseca za ljudske likove, u kojima
j e t ada j o mogla prebivati dua, bila stvorena
mogunost da se u vrijeme zemaljskog ivota ovjekova
klica zatiti od Mjeseevih snaga koje su dolazile
neposredno sa Zemlje te da je se pusti toliko sazreti
kako bi je se moglo predati tim snagama. Sve dok se u
ovjekovoj nut r i ni klica izgraivala, bila je pod
djelovanjem bia koja su, voena svojim najmonijim
drugom, izdvojila Mjesec iz Zemlje kako bi njezin razvoj
mogla prevesti preko jedne kritine toke.
Kada je Zemlja u sebe ugradila zrani element,
postojala su u smislu gornjeg opisa takva astralna bia
koja su bila ostaci starog Mjeseca i koja su u razvoju
jo vie zaostajala od najniih ljudskih dua. Ta su
bia postala due onih likova koje je ovjek morao
napusti ti j o prije izdvajanja Sunca. To su preci
ivotinjskog carstva. U davnim su vremenima razvila
one organe koji su kod ovjeka postojali samo kao
privjesci. Njihovo je astralno tijelo moralo na fiziko i
ivotno tijelo djelovati onako kako je kod ovjeka
djelovalo na starom Mjesecu. Tako nastale ivotinje
imale su due koje nisu mogle prebivati u pojedinanoj
ivotinji. Dua je proirila svoju bit i na potomke oblika
predaka. ivotinje koje potjeu od jednoga oblika imaju
u bitnome zajedniku duu. Samo kada se potomak
zbog posebnih utjecaja udalji od lika predaka, tada se
utjelovljuje j edna nova ivotinjska dua. U tom se
smislu u duhovnoj znanosti kod ivotinja moe govoriti
o vrsti ili o grupnoj dui.
Neto se slino dogaa i u vremenu razdvajanja
Sunca i Zemlje. Iz vodenog su elementa nastali likovi
koji u svom razvoju nisu dalje napredovali od stupnja
na kojemu je bio ovjek prije razvoja na starom
Mjesecu. Astralno je na njih moglo djelovati samo ako
je poticaj dolazio izvana. A to se moglo dogoditi tek
nakon odlaska Sunca od Zemlje. Svaki put kad bi
nastupilo sunano vrijeme Zemlje to Sunevo astralno
poticalo bi ove likove tako da su se iz eterskoga Zemlje
stvarala i njihova ivotna tijela. A kada se Sunce
odvratilo od Zemlje, tada se to ivotno tijelo ponovno
rastvorilo u sveopem tijelu Zemlje. Kao posljedica
meus obnog djelovanja ast ral noga sa Sunca i
eterskoga sa Zemlje izronila su iz vodenog elementa
fizika oblija koja su oblikovala pretke dananjega
biljnog carstva.
ovjek je na Zemlji post ao individualizirano
duevno bie. Njegovo se astralno tijelo, koje mu je
bilo dano na Mjesecu od "duhova pokreta", na Zemlji
ralanilo u duu osjeta, duu razuma i duu svijesti.
A kada je njegova dua svijesti toliko napredovala da
si je u vrijeme zemaljskog ivota mogla oblikovati
prikladno tijelo, tada su ga "duhovi oblika" obdarili
iskrom svoje vatre. U njemu se rasplamsalo Ja. Svaki
put kada je ovjek naputao fiziko tijelo, naao bi se
u duhovnom svijetu u kojem se susretao s biima koja
su mu u vrijeme razvoja Saturna, Sunca i Mjeseca
podarila te izgraivala do stupnj a Zemlje njegovo
fiziko tijelo, njegovo ivotno tijelo i njegovo astralno
tijelo. Otkako se u zemaljskom ivotu upalila iskra
Ja, nastupila je promjena za bestjelesni ivot. Prije
tog stupnja razvoja njegova bia ovjek s obzirom na
duhovni svijet nije bio samostal an. Unut ar toga
duhovnog svijeta nije se osjeao kao pojedinano bie
nego kao lan toga uzvienog organizma, sastavljenog
od bia viih od njega. "Ja doivljaj" na Zemlji ima
utjecaja i na duhovni svijet. ovjek se u odreenoj
mjeri u tome svijetu osjea kao jedinka, ali istodobno
osjea i da je s tim svijetom traj no povezan. U
bestjelesnom stanju ponovno pronalazi, iako u viem
smislu, "duhove oblika" iju je objavu na Zemlji doivio
u iskri svoga Ja.
Zbog razdvajanja Mjeseca od Zemlje nastali su i u
duhovnom svijetu za bestjelesnu duu doivljaji koji
su bili u vezi s tim razdvajanjem. Samo je time to je
j edan dio oblikotvomih snaga sa Zemlje bio prenesen
na Mjesec postalo mogue da se na Zemlji oblikuju
takvi ljudski likovi koji su mogli primiti i individualnu
duu. Time je ljudski individuum doao u podruje
Mjeseevih bia. U bestjelesnom je stanju prisjeanje
na zemaljsku osobnost moglo djelovati samo time to
je i u tom stanju dua ostala u podruju onih monih
duhova koji su izvrili odvajanje Mjeseca. To se
dogodilo tako da je dua neposredno nakon naputanja
zemaljskog tijela mogla vidjeti uzviene duhove Sunca
samo kao u reflektiranom sjaju koji su zrcalila
Mjeseeva bia. Tek poto bi gledanjem toga odsjaja
dua bila dovoljno pripremljena, mogla je zagledati i
sama uzviena bia Sunca.
I mineralno carstvo Zemlje nastalo je njegovim
izbacivanjem iz opeg razvoja ovjeanstva. Njegove
su tvorevine ono to je ostalo kruto nakon to se Mjesec
odvojio od Zemlje. Privlanost ovim tvorevinama
osjeao je samo onaj dio duevnosti koji je bio zastao
na stupnju Saturna, samo onaj dio, dakle, koji je bio
sposoban stvarati fizike oblike. Sva zbivanja o kojima
je ovdje, a i u onome to slijedi rije odvijala su se
tijekom veoma dugih vremena. Ovdje, meutim, nije
mogue uputati se u neko odreivanje vremena.
Opi sana zbivanja pri kazuj u vanj sku s t r anu
Zemljinog razvoja; s duhovnog gledita proizlazi
sljedee: Duhovna bia koja su Mjesec izvukla iz Zemlje
i koja su vlastito postojanje povezala s Mjesecom,
postavi na taj nain zemaljsko-Mjeseeva bia, svojim
su snagama koje su s Mjeseca poslala na Zemlju
djelovala na odreenu izgradnju ovjekove organizacije.
Njihovo je djelovanje bilo usmjereno na Ja koje je ovjek
bio stekao. To se djelovanje oitovalo u sinergiji Ja s
astralnim tijelom, eterskim tijelom i fizikim tijelom.
Zbog te sinergije nastala je u ovjeku mogunost da
sebi svjesno zrcali oblikovanje svijeta puno mudrosti i
da ga odslikava kao zrcaljenje spoznaje. Prisjetimo se
da je bilo reeno kako je ovjek za starog Mjeseca,
zbog tadanjeg odvajanja od Sunca, postigao veu
samostalnost svoje organizacije i slobodniji stupanj
svijesti negoli onaj koji je neposredno mogao proizlaziti
iz Sunevih bia. Ta slobodna, samostalna svijest, kao
naslijee starog Mjeseevog razvoja, ponovno se
pojavila u vrijeme opisanog zemaljskog razvoja. No,
upravo je ta svijest koja je ponovno uspostavila sklad
sa svemirom, zahvaljujui utjecaju opisanih zemaljsko-
-Mjeseevih bia, mogla postati odrazom toga sklada.
To bi se bilo dogodilo da se nije umijeao jo j edan
utjecaj. Bez takvog bi utjecaja ovjek postao bie s
takvom svijeu iji bi sadraj prirodnom nunou,
a ne svojim slobodnim zahvaanjem svijeta u slikama
spoznajnog ivota zrcalio svijet. No, nije se tako
dogodilo. Upravo u vrijeme odcjepljenja Mjeseca u
ljudski su razvoj zahvatila izvjesna duhovna bia koja
su od svoje Mjeseeve prirode toliko toga zadrala da
nisu mogla sudjelovati u izdvajanju Sunca iz Zemlje.
Ona su takoer bila iskljuena iz djelatnosti bia koja
su sa Zemlje-Mjeseca djelovala na Zemlju. Ta su bia
sa starom Mjeseevom prirodom i na neki nai n
nepravilnim razvojem bila protjerana na Zemlju. U
njihovoj se Mjeseevoj prirodi nalazilo upravo ono to
se u vrijeme starog Mjeseevog razvoja usprotivilo
duhovima Sunca, a ovjeku tada bio utoliko blagoslov
ukoliko je time bio doveden do samostalnog, slobodnog
stanja svijesti. Posljedice osebujnog razvoja tih bia u
vrijeme zemaljskog razvoja dovele su do toga da su
ona postala protivnicima onih bia koja su s Mjeseca
ljudsku svijest htjela uiniti potrebnim spoznajnim
ogledalom svijeta. Ono to je na starom Mjesecu
pomoglo ovjeku da se uzdigne na vii st upanj
pokazalo se protivnim onom ureenju koje je postalo
mogue zbog Zemljinog razvoja. Protivnike moi su
na osnovi svoje Mjeseeve prirode imale snagu da
djeluju na ovjekovo astralno tijelo, tj. da ga u smislu
gornjeg izlaganja uine samostalnim. Tom su snagom
djelovale tako to su astralnom tijelu dale izvjesnu
samostalnost i u zemaljskom vremenu za razliku od
nunog (neslobodnog) stanja svijesti koje je nastalo
pod utjecajem zemaljsko-Mjeseevih bia. Teko je nai
odgovarajue rijei koje bi izrazile kakav su utjecaj na
ovjeka u to opi sano pr adavno vrijeme i mal a
spomenuta duhovna bia. Ne treba ih zamiljati ni
kao dananje prirodne utjecaje, a niti kao djelovanje
pojedinog ovjeka na drugoga, kada prvi u drugom
rijeima pobuuje unutarnje snage svijesti na osnovi
kojih onaj drugi ui neto razumijevati ili biva potaknut
na neku vrlinu ili manu. To navedeno pradavno
djelovanje nije bilo prirodno nego duhovno. To je bio
takav utjecaj koji je i duhovno djelovao i prenosio se
od viih duhovnih bia na ovjeka u skladu s njegovim
tadanjim stanjem svijesti. Shvatimo li to kao prirodno
djelovanje, onda uope ne pogaamo bit stvari. Ako
se, meutim, kae da ovjeku pristupaj u bia sa
starom Mjeseevom prirodom kako bi ga, "zavodei"
ga, pridobila za svoje ciljeve, tada je to simboliki izraz
koji je dobar dok smo svjesni te simbolinosti i dok
nam je ujedno j asno da se iza simbola krije j edna
duhovna injenica.
Djelovanje koje su na ovjeka imala duhovna bia
koja su zaostala na Mjeseevom stupnju imalo je za
njega dvostruke posljedice. Njegova je svijest time
izgubila svojstvo da bude samo ogledalo svemira jer je
u ljudskom astralnom tijelu bila potaknuta mogunost
da upravlja slikama svijesti i da njima vlada. ovjek
je postao gospodarom svoje spoznaje. S druge je strane
ishodite tog ovladavanja postalo astralno tijelo, a Ja,
koje mu je bilo nadreeno, dolo je zbog toga u stalnu
ovisnost o nj emu. Time je ovjekova pri roda u
budunosti trajno bila izloena utjecajima jednog nieg
elementa. ovjek je u svom ivotu mogao pasti ispod
one razine na koju su ga u tijeku razvoja svijeta bila
postavila zemaljsko-Mjeseeva bia. I tako je za
budunost na njegovu prirodu djelovao trajni utjecaj
opisanih nepravilno razvijenih Mjeseevih bia. Ta
Mjeseeva bia moemo nazvati luciferskim duhovima,
za razliku od onih drugih koja su sa Zemlje-Mjeseca
oblikovala svijest da postane ogledalom svijeta ne
dajui, meutim, slobodnu volju. ovjeku su dala
mogunost da u svojoj svijesti razvije sl obodnu
djelatnost, a s time i mogunost zablude i zla.
Posljedica tih zbivanja bila je u tome to je ovjek
spram duhova Sunca doao u drukiji odnos nego to
su mu ga predodredili zemaljsko-Mjeseevi duhovi. Oni
su ogledalo ovjekove svijesti htjeli razviti tako da
itavim ovjekovim duevnim ivotom ovlada utjecaj
duhova Sunca. Ta su se zbivanja sukobila tako da je
u ovjeku nastala suprotnost izmeu utjecaja duha
Sunca i utjecaja duhova s nepravilnim razvojem na
Mjesecu. Zbog te s upr ot nos t i ovjek j e post ao
nesposoban spoznati fizike utjecaje Sunca; oni su mu
ostali prikriveni zemaljskim utiscima vanjskog svijeta.
ovjekova je astralnost ispunjena tim utiscima bila
uvuena u Ja-podruje. To Ja, koje bi inae osjealo
samo iskru vatre koju su mu podarili "duhovi oblika"
i koje bi se u svemu to je bilo u vezi s vanjskom vatrom
bilo podredilo zapovijedima tih duhova, djeluje sada
tim njemu usaenim elementom i na vanjske toplinske
pojave. Time je Ja uspostavilo privlanu vezu izmeu
sebe i zemaljske vatre. Zbog toga je Ja uplelo ovjeka
u zemaljsku tvar vie nego to mu je bilo predodreeno.
I dok je prije ovjek imao fiziko tijelo koje se preteno
sastojalo od vatre, zraka i vode s neznatnom primjesom
zemaljskih tvari, sada je tijelo sazdano od zemlje
postalo krue. I dok je ovjek kao fino organizirano
bie prije na neki nain vie plovio i lebdio iznad vrstog
tla, sada je morao sii iz "zemaljskog okruja" na
dijelove Zemlje koji su manje ili vie ve bili skrueni.
To to su djelovanja opisanih fizikih utjecaja mogla
uope nastati tumai se time da su ti utjecaji bili takvi
kao to je prethodno opisano. Oni nisu bili ni prirodni
utjecaji, a niti takvi koji bi duevno djelovali od ovjeka
na ovjeka. Ovi posljednji ne proteu svoje djelovanje
tako duboko u tjelesnost kao one duhovne snage koje
ovdje dolaze u obzir.
Budui da je ovjek na osnovi svojih predodbi koje
podlijeu zabl udama predan utjecajima vanjskog
svijeta, i budui da je ivio voen udnjama i strastima
koje nije podvrgnuo viim duhovnim utjecajima,
nastala je mogunost za nast anak bolesti. Posebna
posljedica luciferskog utjecaja bila je, meutim, ta da
sada ovjek svoj pojedini zemaljski ivot vie nije mogao
doivljavati kao nastavak bestjelesnoga stanja. Sada
je primao takve zemaljske utiske koji su mogli biti
doivljeni ucijepljenim mu astralnim elementima, a koji
su se povezali sa snagama koje razaraju fiziko tijelo.
ovjek je to osjeao kao odumiranje svoga zemaljskog
ivota. Time je nastupila "smrt" koju je izazvala sama
ovjekova priroda. Na taj je nain dodirnuta vana
tajna ovjekove prirode, tj. veza izmeu ovjekovog
astralnog tijela, bolesti i smrti.
Za ovjekovo ivotno tijelo sada su nastale posebne
okolnosti. Ono je ulo u takav odnos s fizikim i
astralnim tijelom da je u izvjesnom smislu ostalo bez
onih sposobnosti koje je ovjek stekao na osnovi
luciferskog utjecaja. Dio tog ivotnog tijela ostao je
izvan fizikog tako da su njime mogla vladati samo
via bia, a ne ljudsko Ja. To su bila ona via bia
koja su prilikom izdvajanja Sunca napustila Zemlju
kako bi pod vodstvom jednog od svojih uzvienih
sudrugova zauzela novo stanite. Da je opisani dio
ivotnog tijela bio ostao sjedinjen s astralnim tijelom,
ovjek bi nadosjetilne snage kojima je prije raspolagao
stavio u vlastitu slubu. Luciferski bi utjecaj proirio i
na te snage. Na taj bi se nain ovjek postupno sasvim
odvojio od Sunevih bia. Njegovo bi Ja postalo sasvim
zemaljsko Ja. Moralo bi doi do toga da se to zemaljsko
Ja nakon smrti fizikog tijela (odnosno ve prilikom
njegovog propadanja) nastani u drugom fizikom tijelu,
u j ednom potomak-tijelu, a da pritom ne proe
best j el esni m stanj em bez povezanost i s viim
duhovnim biima. ovjek bi na taj nain doao do
svijesti svoga Ja, ali samo do svijesti "zemaljskog Ja".
To je sprijeeno zahvaljujui onom procesu u ivotnom
tijelu koji su bila potaknula zemaljsko-Mjeseeva bia.
Ono istinsko individualno Ja bilo je na taj nain
odvojeno od obinog zemaljskog Ja tako da je ovjek
u vrijeme ivota na Zemlji samo djelomice osjeao
vlastito Ja. Ujedno je osjeao kako je kroz niz generacija
njegovo zemaljsko Ja nastavak zemaljskog Ja njegovih
predaka. Dua je u zemaljskom ivotu osjeala neku
vrstu "grupnog Ja" sve unatrag do udaljenih predaka,
a ovjek se osj eao l anom gr upe. Tek se u
bestjelesnom stanju individualno Ja osjealo kao
pojedinano bie. No, stanje te pojedinanosti bilo je
pod utjecajem toga to j e Ja ostalo optereeno
sjeanjem na zemaljsku svijest (zemaljsko Ja). To je
zamuivalo pogled u duhovni svijet koji se izmeu
smrti i roenja poeo slino zastirati koprenom kao
to se prikrio i fizikom pogledu na Zemlji.
Fiziki izraz svih promjena koje su se dogodile u
duhovnom svijetu dok je razvoj ovjeanstva prolazio
opi sani m prilikama bilo j e post upno ureivanje
meusobnih odnosa izmeu Sunca, Mjeseca i Zemlje
(a u irem smislu j o i drugih nebeskih tijela). Kao
j ednu od posljedica tih odnosa istaknut emo mijenu
dana i noi. (Kretanje nebeskih tijela ureuju bia koja
na njima prebivaju. Kretanje Zemlje kojim nastaje dan
i no uvjetovano je meusobnim odnosima razliitih
duhova viih od ovjeka. Tako je i kretanje Mjeseca
nastalo da bi nakon njegovog izdvajanja iz Zemlje,
njegovim okretanjem oko nje "duhovi oblika" mogli
na ispravan nain i ispravnim ritmom djelovati na
ovjekovo fiziko tijelo). Danju su Ja i astral no
ovjekovo tijelo djelovali u fizikom i ivotnom tijelu.
Nou je ta djelatnost prestajala. Tada su Ja i astralno
tijelo izlazili iz fizikog i ivotnog tijela. U to su se
vrijeme nalazili sasvim u podruju "sinova ivota"
(anel a), "duhova ognja" (arkanel a), "duhova
osobnosti" i "duhova oblika". Tada su osim "duhova
oblika" fiziko i ivotno tijelo u svoje podruj e
djelovanja primili i "duhovi pokreta", "duhovi mudrosti"
i "prijestolja". Na taj su se nain ponovno mogli ispraviti
tetni utjecaji koje su u vrijeme dana ovjeku nanijele
zablude astralnog tijela.
Time to su se sada ljudi na Zemlji opet umnoili
nije vie bilo razloga da se u potomcima ne bi mogle
utjelovljivati ljudske due. Pod djelovanjem tadanjih
zemaljsko-Mjeseevih snaga izgraivala su se takva
ljudska tijela koja su bila u cijelosti pogodna za
utjelovljivanje ljudskih dua. Due koje su se prije
udaljile na Mars, Jupiter itd. upuuju se sada na
Zemlju. Za svakog je ljudskog potomka roenog u
generacij skom nizu postojala j edna dua. To se
dogaalo tijekom dugih vremena tako da je priliv dua
na Zemlju odgovarao porastu broja ljudi. One due
koje su sa zemaljskom smru napusti l e tijela u
bestj elesnom su stanj u sauvale trag zemaljske
individualnosti. To je sjeanje djelovalo tako da su se
due, kada bi se na Zemlji rodilo tijelo koje im je
odgovaralo, u njemu utjelovljivale. Unutar ljudskog
potomstva bilo je zbog toga i ljudi s izvana pridolim
duama koje su se prvi put nakon prvih poetaka
Zemlje ponovno na njoj pojavile. U iduim vremenima
Zemljinog razvoja broj mladih dua koje se utjelovljuju
prvi put postaje sve manji, a broj ponovno utjelovljenih
sve vei. No, ljudski se rod tijekom dugih vremena
sastoj ao od du a koje j e zajedniko, grupno Ja
povezivalo s njihovim precima. Zato je doivljaj
individualnog Ja u bestjelesnom stanju izmeu smrti
i novog roenja bio utoliko jai. One due koje su
dolazei iz nebeskog prostranstva ulazile u ljudska
tijela bile su u drukijem poloaju nego one koje su
ve proivjele j edan ili vie zemaljskih ivota. Prve su
za fiziki zemaljski ivot donijele samo one uvjete
kojima su bile podlone zbog vieg duhovnog svijeta i
zbog svojih doivljaja kojima su prole izvan podruja
Zemlje. One druge su u prijanjim ivotima same
stvorile uvjete za to. Sudbina ovih dua bila je odreena
samo injenicama koje su se nalazile izvan novih
zemaljskih prilika. Sudbina ponovno utjelovljenih dua
bil a je t akoer odreena onim to su i same u
zemaljskim okolnostima uinile u prijanjim ivotima.
S r ei nkar naci j om se uj edno pojavila l j uds ka
pojedinana karma. Time to je na opisan nai n
ovjekovo ivotno tijelo bilo izuzeto od utj ecaj a
astralnog tijela, pojava razmnaanja nije doprla u
podruje ljudske svijesti, nego je ostala u vlasti
duhovnog svijeta. Kada bi se neka dua htjela spustiti
na Zemlju, tada bi se kod zemaljskog ovjeka javio
poriv za razmnoavanj em. itavo je zbivanje do
odreenog stupnja za zemaljsku svijest bilo zaogrnuto
velom tajne. Posljedice djelominog odvajanja ivotnog
tijela od fizikog pojavljivale su se, meutim, i u vrijeme
zemaljskog ivota. Sposobnosti ivotnog tijela mogle
su se osobito poveati zahvaljujui duhovnom utjecaju.
To se u duevnom ivotu posebno odrazilo na osobitom
razvoju pamenja. Samostalno logiko miljenje bilo
je u to vrijeme kod ovjeka tek u prvim zaecima. No,
sposobnost sjeanja bila je gotovo bezgranina. Prema
van se vidjelo da je ovjek imao neposrednu osjeajnu
spoznaju o djelatnim snagama svega ivog. U svoju je
slubu mogao staviti snage ivota i razmnoavanja
ivotinjskog i osobito biljnog svijeta. Mogao j e,
primjerice, iz biljke izvui ono to biljku potie na rast
i to upotrijebiti kao to se danas snage neive prirode
koje drijemaju npr. u kamenom ugljenu mogu iz njega
izvui i koristiti za pokretanje strojeva. (Poblie o tome
moe se proitati u mom kr at kom tekstu "Nai
atlantski preci".) Luciferskim se utjecajem viestruko
izmijenio i unutarnji ovjekov duevni ivot. Moglo bi
se navesti mnogo vrsta osjeaja koji su nastali na taj
nain. Navest emo samo poneto od toga. Prije tog
utjecaja ljudska je dua u onome to je trebal a
oblikovati i uope raditi djelovala u smislu namjera
viih duhovnih bia. Plan za sve to je trebalo izvesti
bio je unaprijed odreen. U onoj mjeri u kojoj je uope
bil a razvijena, l j udska svijest mogla j e t akoer
predvidjeti kako e se prema unaprijed odreenom
planu stvari u budunosti morati razvijati. Ta se svijest
predvianja izgubila kada je koprena zemaljskog
opaanja zastrla objavu viih duhovnih bia, a time i
bitne snage Sunevih bia. Budunost je sada postala
neizvjesna. Time se u ljudsku duu usadila mogunost
osjeaja st raha. St rah j e neposredna posljedica
zabl ude. No, takoer se vidi kako je luciferskim
utjecajem ovjek postao neovisan o izvjesnim snagama
kojima je prije bio predan bez sudjelovanja svoje volje.
Sada moe samostalno donositi odluke. Sloboda je plod
tog utjecaja. A strah i slini osjeaji samo su popratne
pojave ovjekova razvoja ka slobodi.
Duhovno gledano, nas t anak st r aha moe se
shvatiti tako da su unutar zemaljskih snaga, pod iji
je utjecaj ovjek doao zbog luciferskih moi, djelovale
i druge moi koje su u tijeku razvoja, mnogo prije od
luciferskih, nepravilno djelovale. Sa zemalj skim
snagama ovjek je u svoje bie primio utjecaje ovih
moi. One su osjeajima koji bi bez njih sasvim
drukije djelovali dali svojstvo straha. Ta se bia mogu
nazvati ahrimanskim biima; to su ona ista bia koja
se - u Goetheovom smislu - nazivaju mefistofelskim
biima.
Iako se luciferski utjecaj u poetku javio samo kod
najnaprednijih ljudi, poslije se ubrzo proirio i na
druge. Poslije su se pomijeali potomci naprednih s
prije opisanim. Time je luciferska snaga zahvatila i
one manje napredne ljude. No, ivotno tijelo dua koje
su se vraale s planeta nije moglo biti zatieno u
jednakoj mjeri kao ivotno tijelo onih potomaka koji
su bili ostali na Zemlji. Zatita njihovoga ivotnog tijela
potjecala je od jednog uzvienog bia koje je tada, kada
se Sunce odvojilo od Zemlje, u kozmosu imalo vodeu
ulogu. To je bie koje se ovdje smatra vl adarom
Sunevog carstva. S njime su na Sunevo stanite poli
oni uzvieni duhovi koji su svojim kozmikim razvojem
postigli potrebnu zrelost. Bilo je, meutim, i takvih
bia koja prilikom izdvajanja Sunca nisu postigla taj
stupanj zrelosti. Morala su potraiti druga mjesta svoga
djelovanja. Ona su uvjetovala da se iz zajednike
supstancije svijeta, od koje se u poetku sastojao fiziki
organizam Zemlje, izdvoji Jupiter i drugi planeti. Ju-
piter je postao stanite onih bia koja nisu dosegnula
visinu razvoja Sunca. Najnaprednije bie postalo je
voom Jupi tera. Kao to je voa Sunevog razvoja
postalo "vie Ja" koje je djelovalo u ivotnom tijelu
potomaka ljudi koji su ostali na Zemlji, tako je voa
Jupi tera postalo "vie Ja" koje je poput zajednike
svijesti povezivalo ljude koji su potjecali od mjeavine
potomaka ljudi ostalih na Zemlji i onih koji su na
opisani nain tek u vrijeme zranog elementa prispjeli
na Zemlju i zatim preli na Jupiter. U smislu duhovne
znanosti te ljude moemo nazvati "ljudima Jupitera".
To su bili ovjekovi potomci koji su u ono staro vrijeme
j o prihvaali ljudske due, ali na poetku Zemljinog
razvoja j o nisu bili dovoljno zreli da bi doli u prvi
dodir s vatrom. Bile su to due koje su se nalazile
izmeu ljudskog carstva i carstva ivotinjskih dua.
Postoje, meutim, i bia koja su pod najviim vodstvom
iz zajednike supstancije svijeta kao svoje stanite
izabrala Mars. Pod njihovim je utjecajem nastala trea
vrst a ljudi, nast al a mijeanjem ljudi Marsa. (Ta
spoznaja osvjetljava prauzroke nastanka planeta naeg
Sunevog sustava. Sva su tijela tog sustava, naime,
nastala zbog razliitih stupnjeva zrelosti bia koja su
ih nastavala. Ovdje se, dakako, ne moe ulaziti u sve
pojedinosti te kozmike ralanjenosti.) Oni ljudi koji
u svojem ivotnom tijelu osjeaju prisutnost samog
uzvienog duha Sunca mogu se nazvati "Sunevim
ljudima". Bie koje je u njima ivjelo kao "vie Ja" -
dakako samo u generacijama a ne u pojedincu - j est
ono bie koje je poslije, kada su ljudi o njemu postigli
svjesnu spoznaju, nazvano razliitim imenima i koje
dananjim ljudima znai ono u emu im se objavljuje
odnos koji Krist ima spram kozmosa. Nadalje se mogu
razlikovati i "ljudi Saturna". Kod njih se kao "vie Ja"
pojavilo bie koje je prije izdvajanja Sunca zajedno sa
svojim sudrugovima moralo napusti ti zajedniku
supstanciju svijeta. To je bila takva vrsta ljudi koji
nisu imali samo u ivotnom nego i u fizikom tijelu
j edan dio koji je ostao poteen od luciferskog utjecaja.
Kod manje razvijenih vrsta ljudi ivotno je tijelo
ostalo, meutim, premalo zatieno a da bi se dovoljno
moglo oduprijeti luciferskom utjecaju. Samovolju
vatrene iskre "Ja" koja je u njima prebivala mogli su
tako proiriti da su u svojoj okolini izazivali snane i
tetne utjecaje vatre. Posljedica toga bila je katastrofa
Zemlje velikih razmjera. Zbog vatrenih oluja propao je
veliki dio tada naseljene Zemlje, a s njim i ljudi koji su
potpali toj zabludi. Tek najmanji dio, koji je djelomino
ostao nedodirnut zabludom, mogao se spasiti na onom
dijelu Zemlje koji je dotad ostao zatien od razornoga
ljudskog utjecaja. Takvim stanitem, koje je za novo
ovjeanstvo bilo osobito pogodno, pokazala se zemlja
koja se nalazila na onom mjestu koje danas prekriva
Atlantski ocean. Onamo su krenul i ljudi koji su
najmanje potpali zabludi. Samo su rasprene skupine
ljudi nastavale druga podruja. U smislu duhovne
znanosti podruje Zemlje koje je nekad postojalo
izmeu dananje Europe, Afrike i Amerike moe se
nazvati "Atlantidom". (U odgovarajuoj se literaturi
na izvjestan nain ukazuje na opisano razdoblje razvoja
ovjeanstva koje je prethodilo atlantskom vremenu.
Ovdje se to vrijeme naziva lemurskim razdobljem
Zemlje, za kojim slijedi atlantsko. A vrijeme u kojem
Mjeseeve snage j o ni su razvile svoju gl avnu
dj el at nost moe se nazvat i "hi per bor ej ski m
razdobljem". Njemu prethodi j o jedno razdoblje koje
se poklapa s prvim poecima fizikog razvoja Zemlje.
U biblijskoj se predaji vrijeme koje prethodi zahvatu
luciferskih bia opisuje kao rajsko doba, a silazak na
Zemlju, tj. ovjekovu zapletenost osjetilnim svijetom
kao izgon iz raja.)
Razvoj u atl antskom podruj u bilo je vrijeme
st varnog razdvaj anj a na Sat ur novo, Sunevo,
Jupiterovo i Marsovo ovjeanstvo. Prije toga su se za
to tek razvili preduvjeti. Razdvajanje stanja sna i
budnosti imalo je za ovjeka posebne posljedice koje
su kod atl antskog ovjeanstva osobito dole do
izraaja. ovjekovo astralno tijelo i Ja su se nou
nalazili u podruju bia viih od ovjeka, to j est u
podruju koje je dopiralo sve do "duhova osobnosti".
Onim dijelom svog ivotnog tijela koji nije bio povezan
s fizikim tijelom ovjek je mogao opaati "sinove
ivota" (aneli) i "duhove ognja" (arkaneli) jer je u
vrijeme sna mogao ostati povezan s onim dijelom
ivotnog tijela koji nije bio sjedinjen s fizikim tijelom.
Ba zbog l uci ferskog utj ecaj a opaaj "duhova
osobnosti" ostao je, dodue, nejasan. S anelima i
arkanelima su, meutim, na taj nain za ovjeka koji
se nalazio u opisanom stanju postala vidljiva i ona
bia koja zbog svog zaostajanja na Suncu ili Mjesecu
ni su mogla zapoeti ivot na Zemlji. Zbog toga su
morala ostati u duevno-duhovnom svijetu. ovjek ih
je, meutim, zbog luciferskog utjecaja povukao u
podruje due koja je bila odvojena od fizikog tijela.
Time je doao u dodir s biima koja su na njega u
velikoj mjeri djelovala zavodniki. Ona su u njegovoj
dui pojaala poriv prema zabludi, osobito prema
zloupotrebi snaga rasta i rasploivanja koje su zbog
razdvojenosti fizikog tijela i ivotnog tijela bile u
njegovoj moi.
Za pojedine ljude atlantskog razdoblja postojala je
mogunost da se to je mogue prije zapletu u osjetilni
svijet. Zbog te mogunosti luciferski je utjecaj od
prepreke postao sredstvom za postizanje vieg ljudskog
razvoja. Time su ljudi uzmogli razviti sposobnost
spoznaje zemaljskih pojava prije nego to bi to inae
bilo mogue. Pritom su ti ljudi iz svojih predodbi
nastojali ukloniti zablude i u pojavama svijeta otkriti
prvobitne namjere duhovnih bia. Drali su se na
udal j enosti od nagona i udnj i ast ral nog tijela
usmjerenog na goli osjetilni svijet. Na taj su nain
postajali sve slobodniji od zabluda. To je kod njih
izazivalo stanja na osnovi kojih su mogli opaati samo
onim dijelom ivotnog tijela koje je na opisani nain
bilo odvojeno od fizikog tijela. U takvim je stanjima
mo opaanja fizikog tijela bila gotovo izbrisana, a
samo je fiziko tijelo bilo kao mrtvo. Tada su ti ljudi,
zahvaljujui ivotnom tijelu, bili u potpunosti povezani
s carstvom "duhova oblika" te su od njih saznali kako
ih vodi i njima upravlja ono uzvieno bie koje je bilo
vodee prilikom razdvajanja Sunca i Zemlje i koje je
poslije ljudima omoguilo razumijevanje "Krista". To
su bili posveeni (inicirani) ljudi. No, kako je ljudski
individuum na opisani nai n dospio u podruj e
Mjeseevih bia, to u pravilu nisu ni posveeni mogli
biti neposredno u dodiru sa Sunevim biima nego su
ih doivljavali samo kao u nekom zrcaljenju Mjeseevih
bia. Tada nisu Sunevo bie vidjeli neposredno nego
samo njegov odsjaj. Postali su voe ostalog dijela
ovjeanstva kojemu su mogli priopavati tajne koje
su bili ugledali. Odgajali su sebi uenike kojima su
pokazivali putove za postizanje stanja koje vodi
posveenj u. Do spoznaj e onoga to se poslije
objavljivalo zahvaljujui "Kristu" mogli su doi samo
takvi ljudi koji su u navedenom smislu pripadali meu
ljude Sunca. Svoje su tajnovito znanje i postupke koji
do tog znanja vode njegovali na posebnom mjestu koje
e ovdje biti nazvano Kristovim, odnosno Sunevim
proroitem. (Oraculum, mjesto na kojemu su se mogle
spoznati namjere duhovnih bia.) Ovo to je sada
reeno u vezi s Kristom moe se ispravno shvatiti samo
ako se ima na umu da nadosjetilna spoznaja u pojavi
Krista na Zemlji mora vidjeti dogaaj koji u budunosti
predstoji ovjeanstvu i u koji su bili upueni ljudi
koji su poznavali smisao razvoja Zemlje. Bilo bi
pogr eno kada bi smo kod ovih "posveeni h"
pretpostavljali neki odnos prema Kristu jer je on postao
mogu tek na osnovi tog dogaaja. No, proroki su
mogli shvatiti i svojim uenicima objasniti ovo: "Onaj
kojega dodirne mo Sunevog bia vidi kako se Krist
pribliava Zemlji".
Druga s u pr or oi t a nas t al a zahval j uj ui
pripadnicima Saturnovog, Marsovog i Jupiterovog
ovjeanstva. Njihovi su posveeni mogli uzdii pogled
samo do bia koja su se kao odgovarajua "via Jastva"
mogla otkriti u njihovim ivotnim tijelima. Tako su
nastali sljedbenici Saturnove, Jupiterove i Marsove
mudrosti . Osim ovih, bilo je j o i drugih metoda
posveenja za one ljude koji su u sebe primili previe
luciferskog utjecaja a da bi mogli osloboditi od fizikog
tijela tako veliki dio ivotnog tijela, kao to su to mogli
ljudi Sunca. Zbog navedenog stanja nije ih se takoer
moglo dovesti do proroanske objave Krista. Zbog
ast ral nog tijela koje je bilo vie pod utjecajem
luciferskog principa ti su ljudi morali proi teu
pripremu i tada su u manje bestjelesnom stanju od
ostalih mogli primiti, iako ne objavu samoga Krista, a
ono objavu drugih uzvienih bia. Bilo je takvih bia
koja su, dodue, prilikom izdvajanja Sunca napustila
Zemlju, ali ipak nisu bila na toj razini da bi trajno
uzmogla slijediti razvoj Sunca. Nakon razdvajanja
Sunca i Zemlje izdvojila su se iz Sunca na posebno
obitavalite, na Veneru. Njihov je voa bilo bie koje
je postalo "vie Ja" opisanih posveenih i njihovih
sljedbenika. Neto se slino za drugu vrstu ljudi
dogodilo s vodeim duhom Merkura. Tako su nastala
Venerina i Merkurova proroita. Odreena vrsta ljudi
koja je najvie primila luciferski utjecaj mogla je
doprijeti samo do takvog bia koje je sa svojim
sudrugovima najranije bilo izbaeno iz Sunevog
razvoja. To se bie nije nastanilo na nekom odreenom
planetu u svemirskom prostoru ve je ivjelo u okruju
zemlje s kojom se nakon povratka sa Sunca ponovno
sjedinilo. Ljudi kojima se to bie objavilo kao "vie Ja"
mogu se nazvati sljedbenicima Vulkanskog proroita.
Njihov je pogled bio vie usmj eren zemalj skim
pojavama negoli pogled ostalih posveenih. Poloili su
prve temelje onome to se poslije razvilo kao znanost i
umjetnost. Posveeni Merkura su, naprotiv, utemeljili
znanje o nadosjetilnim pojavama, a to su u jo veoj
mjeri inili Venerini posveeni. Posveeni Vulkana,
Merkura i Venere razlikovali su se od posveenih
Saturna, Jupitera i Marsa po tome to su tajne koje
su odozgo primali u obliku objava imale obiljeje neeg
ve gotovog, zavrenog. Oni prvi su to svoje znanje,
meutim, primali ve vie u obliku vlastitih misli i
ideja. U sredini su se nalazili Kristovi posveeni. Oni
su s neposrednim objavama dobili ujedno i sposobnost
da svoje tajne uoblie u ljudske pojmovne oblike.
Posveeni Saturna, Jupitera i Marsa morali su se vie
izraavati simbolima, a Kristovi, Venerini, Merkurovi
i Vulkanovi posveeni inili su to vie s pomou
predodbi.
Ono to je na taj nain doprlo do atl antskog
ovjeanstva doprlo je uz pomo posveenih. No, i
ostalo je ovjeanstvo pod luciferskim utjecajem
primilo posebne sposobnosti zahvaljujui tomu to su
uzviena kozmika bia djelomino preobrazila ono to
bi inae vodilo u propast. Jedna od tih sposobnosti je
jezik-govor. ovjek je zadobio tu sposobnost zbog
skruivanja do fizike materije i zbog razdvajanja
jednog dijela njegova ivotnog tijela od fizikog. U
vrijeme nakon izdvajanja Mjeseca ovjek se u poetku,
zahvaljujui "grupnom Ja", osjeao povezan sa svojim
fizikim precima. No, ta se zajednika svijest, koja je
potomke povezivala s precima tijekom generacija,
pos t upno izgubila. Poslije su potomci sauval i
unutarnje sjeanje samo do nekog ne previe dalekog
pretka, prijanje pretke nisu vie pamtili. Samo su u
stanju slino snu u kojemu su ljudi dolazili u dodir s
duhovnim svijetom ponovno izranjala sjeanja na
ponekog pretka. Mislili su da se on ponovno u njima
pojavio i osjeali su se jedno s njime. To pogreno
poimanje reinkarnacije pojavilo se potkraj atlantskog
doba. Do istinskog uenja o reinkarnaciji moglo se doi
samo u kolama posveenih. Oni su gledali kako dua
u best j el esnom st anj u ide od utjelovljenja do
utjelovljenja. Jedino su posveeni mogli prenijeti svojim
uenicima istinu o tome.
ovjekov fiziki lik pradavne prolosti o kojoj je
ovdje rije bio je bitno razliit od dananjeg. Taj je lik
jo u velikoj mjeri bio izraz duevnih svojstava. ovjek
je prije bio sazdan od finije, meke tvari nego to ju je
poslije poprimio. Ono to je sada skrueno bilo je
mekano, gipko i podatno. ovjek koji je bio vie
duevan i duhovan bio je njene, gipke i izraajne
tjelesne grade, dok se duhovno slabo razvijen ovjek
isticao grubim, nepokret ni m i kruti m tj elesnim
oblicima. Naprednost due oitovala se u zbijenim
udovima, tjelesni oblik ostao bi malen, dok se,
naprotiv, duevna zaostalost i obuzetost osjetilnou
oitovala u divovskim dimenzij ama. Dananj em
poimanju mora izgledati nevjerojatno, ak fantastino
da je tijelo, dok se ovjek nalazio u fazi rasta, poprimalo
oblike ovisno o tome to se u dui dogaal o.
Izopaenost strasti, nagona i instinkata uvjetovala je
r as t materijalnog ovjekovog tijela do divovskih
razmjera. Sadanj i ovjekov fiziki lik nast ao je
saimanjem, zgunjavanjem i skruivanjem atlantskog
ovjeka. I dok je prije atlantskog vremena ovjek bio
vjerna slika svoje duevnosti, atlantski je razvoj stvorio
uvjete za takvog poatlantskog ovjeka koji je fiziki
otvrdnuo i postao razmjerno malo ovisan o duevnim
svojstvima. (Oblici ivotinjskog carstva skrutili su se
mnogo prije od ljudskih.) Zakoni na kojima se danas
temelji stvaranje oblika u prirodnim carstvima nikako
se ne smiju protegnuti na daleku prolost.
Oko sredine atlantskog razvoja pomalo se poela
pojavljivati nevolja za tadanje ovjeanstvo. Tajne
posveenih trebalo je brino uvati od ljudi koji nisu
odreenom pripremom oistili od zabluda astralno
tijelo. Ako takvi ljudi steknu uvid u nadosjetilne
spoznaje, u zakone po kojima via bia upravljaju
silama prirode, t ada ih stavljaju u slubu svojih
nastranih potreba i strasti. Opasnost je bila toliko vea
to su ljudi, kako je reeno, doli u podruje djelovanja
niih duhovnih bia koja nisu mogla slijediti redovit
razvoj zemlje, pa su mu se stoga suprotstavljala. Ta
su bia neprekidno djelovala na ljude tako da su im
sugerirala interese koji su uistinu bili usmjereni protiv
dobrobiti ovjeanstva. Ljudi su, meutim, raspolagali
jo uvijek sposobnou da u svoju slubu stave
ivotinjske i ljudske moi r as t a i rasploivanj a.
Napastima niih duhovnih bia nisu samo podlijegali
obini ljudi nego i j edan dio posveenih. Oni su
navedene nadosjetilne snage stavili u takvu slubu
koja je bila u suprotnosti s razvojem ovjeanstva. Za
tu su slubu traili pomonike koji nisu bili posveeni
i koji su u l oem smi sl u primj enj ival i t aj ne
nadosjetilnih snaga prirode. Posljedica toga bila je
propast ovjeanstva velikih razmjera. Zlo se irilo sve
vie i vie. Budui da su snage rasta i reprodukcije,
kada ih se istrgne iz njihove osnove i samostalno
upotrijebi, u tajnovitoj vezi s izvjesnim snagama koje
djeluju u zraku i vodi, to su se pod utjecajem ovjekove
djelatnosti oslobodile mone razorne prirodne sile. To
je dovelo do postupnog razaranja atlantskog podruja
zbog zranih i vodenih katastrofa zemlje. Atlantsko se
ovjeanstvo moralo iseliti, ako nije nastradal o u
olujama. U ono je vrijeme zbog tih oluja Zemlja
poprimila novi izgled. S jedne su strane Europa, Azija
i Afrika postupno zadobivale oblik koji i danas imaju,
a s druge je st rane nastal a Amerika. Prema tim
zemljama krenuli su ljudi u velikim skupinama. Za
nas je danas vaan onaj smjer seoba koji je krenuo
istono od Atlantide. Potomci Atlantiana su malo-
-pomalo naselili Europu, Aziju i Afriku i ondje se
udomaili. Nalazili su se na razliitim stupnjevima
razvoja, ali i na razliitim stupnjevima propadanja. A
u njihovoj su se sredini nalazili i posveeni, uvari
misterijskih tajni. U razliitim su podrujima osnivali
proroita u kojima su u dobrom, ali i u loem smislu
njegovali kult Jupitera, Venere itd. Izdaja Vulkanovog
misterija imala je osobito nepovoljne posljedice j er je
pogled njegovih sljedbenika najvie bio usmjeren na
zemaljske okolnosti. ovjeanstvo je zbog te izdaje
dolo u ovisnost duhovnih bia koja su zbog svog
prethodnog razvoja bila protivna svemu to je dolazilo
iz onog duhovnog svijeta koji se je razvio prilikom
odvajanja Zemlje od Sunca. Oni su u skladu s tako
razvijenim ustrojem djelovali upravo u elementu koji
se u ovjeku razvio time to je u osjetilnom svijetu
imao opaaje iza kojih se skrivao duhovni svijet. Ta
su bia sada zadobila veliki utjecaj na mnotvo ljudi
na Zemlji. Taj se utjecaj najprije oitovao tako da je
ovjek sve vie gubio osjeaj za duhovno. Budui da
su se u tom razdoblju veliina, oblik i podatnost
ovjekova fizikog tijela jo u velikoj mjeri ravnali po
svojstvima due, to se posljedica one izdaje oitovala
u promjenama koje su u tom smjeru zadesile ljudski
rod. Ondje gdje je iskvarenost ljudi posebno dola do
izraaja time to su nadosjetilne snage stavljene u
slubu niih nagona, udnji i strasti nastajali su
nakazni oblici, po veliini i obliku groteskni ljudski
likovi. Oni se nisu mogli odrati nakon atlantskog
razdoblja. Izumrli su. Poatlantsko se ovjeanstvo
fiziki razvilo od onih atlantskih predaka kod kojih se
tjelesni lik ve bio tako skrutio da se vie nije mogao
prilagoditi duevnim snagama koje su sada postale
protuprirodne. U vrijeme atlantskog razvoja postojalo
je izvjesno razdoblje u kojemu su za ljudski lik, zbog
zakona koji su vladali u Zemlji i oko nje, vladali upravo
oni uvjeti u kojima se taj lik morao skrutiti. Oni oblici
ljudskih rasa koji su se skrutili prije tog razdoblja mogli
su se, dodue, jo dugo razmnoavati, ali su due koje
su se u njima utjelovljivale bile s vremenom u njima
tako stijenjene da su rase morale izumrijeti. Ipak su
se neki od tih r as ni h oblika zadral i sve do u
poatlantska vremena. Oblici koji su ostali dovoljno
pokretni zadrali su se u izmijenjenom obliku ak i
vrlo dugo. Oni ljudski oblici koji su sauvali gipkost i
poslije navedenog razdoblja postali su tijelima za one
due koje su u velikoj mjeri bile izloene tetnom
utj ecaj u prije s pomenut og i zdaj stva. Bile su
predodreene da ubrzo izumru.
U razvoju ovjeanstva sredi nom at l ant skog
vremena pojavila su se, prema tome, bia koja su
djelovala tako da se ovjek na neduhovan nain uivi
u osjetilno-fiziki svijet. To je moglo ii tako daleko da
su se ovjeku umjesto istinskog lika ovog svijeta
pojavljivale svakovrsne iluzije, utvare i privienja.
ovjek nije bio izloen samo luciferskom utjecaju nego
i utjecaju onih drugih bia koja su prije bila navedena
i iji neka se voa, po imenu koje je poslije u perzijskoj
kulturi dobio, nazove Ahriman. To je ime poslije dobio
u perzijskoj kulturi (ponavlja se). (Mefisto Je isto to
bie.) ovjek je zbog tog utjecaja poslije smrti potpadao
moima koje su uinile da on i sada izgleda kao bie
koje j e us mj er eno samo zemal j sko-osj et i l ni m
odnosima. Sve se vie gubio slobodan pogled u zbivanja
duhovnog svij eta. ovjek se morao osj eati u
Ahrimanovoj moi i biti u odreenoj mjeri iskljuen iz
zajednitva s duhovnim svijetom.
Od osobitog je znaenja bilo proroite koje je u
sveopem rasapu sauvalo staro sluenje u najiem
obliku. Ono je pripadalo Kristovim proroitima. To je
sredite moglo sauvati ne samo sam Kristov misterij
nego i tajne ostalih proroita jer su u objavi uzvienog
duha Sunca bile dane i objave voe Saturna, Jupi tera
itd. U Sunevu je proroitu bila poznata tajna kako
za pojedine ljude proizvesti takva ljudska ivotna tijela
kakva su ih bili imali najbolji posveeni Jupi tera,
Merkura itd. Sredstvima koja su bila na raspolaganju,
a o kojima ovdje nee dalje biti govora, ouvale su se
kopije najboljih ivotnih tijela starih posveenih, da
bi se poslije unosila u prikladne ljude. Takvi su se
postupci, zahvaljujui posveenima Venere, Merkura
i Vulkana, mogli poduzeti i s astralnim tijelima.
U odreeno se vrijeme voa Kristovih posveenih
naao usamljen s nekoliko sudrugova kojima je tajne
svijeta mogao prenijeti samo u vrlo ogranienoj mjeri.
Ti su drugovi bili, naime, takvi ljudi koji su po svojoj
prirodi najmanje osjetili odvajanje fizikog i ivotnog
tijela. Takvi su ljudi u tom razdoblju bili uope najbolji
za daljnji napredak ovjeanstva. Oni su u snovitom
stanju postupno imali sve manje doivljaja. Duhovni
im se svijet sve vie zatvarao. No, zato im je i
nedostajalo razumijevanje za sve ono to se u starim
vremenima otkrivalo kada ovjek nije bio u svom
fizikom tijelu nego samo u ivotnom. Ljudi koji su se
nalazili u neposrednoj blizini voe Kristovog proroita
bili su najnapredniji s obzirom na sjedinjenje prije
odijeljenog dijela ivotnog tijela s fizikim. To se
sjedinjenje u ovjeanstvu malo-pomalo ostvarivalo
kao posljedica promjene koja je nastupila s atlantskim
prebivalitem i sa Zemljom openito. Fiziko i ivotno
tijelo sve se vie poklapaju. Zbog toga se izgubila
prijanja neograni ena sposobnost pamenj a, a
zapoeo je ovjekov misaoni ivot. Dio ivotnog tijela
koji je bio povezan s fizikim tijelom pretvorio je fiziki
mozak u instrument miljenja, a ovjek je otad osjetio
svoje Ja u fizikom tijelu. Tek se tada probudila
samosvijest. To je u poetku bio sluaj samo za mali
dio ovjeanstva, prije svega za sudrugove voe
Kristovog proroita. Ostale skupine ljudi koje su bile
razasut e po Europi , Aziji i Africi sauvale su u
najrazliitijem opsegu ostatke starih stanja svijesti.
St oga s u r aspol agal i nepos r edni m i s kus t vom
nadosjetilnog svijeta. Sudrugovi posveenog u Kristu
bili su ljudi visokorazvijenog razuma, ali su zato od
svih ljudi tadanjeg vremena imali i najmanje iskustva
na nadosjetilnom planu. S njima je od Zapada prema
Istoku, prema jednom podruju unutranjosti Azije
krenuo i onaj spomenuti posveeni. On ih je htio po
mogunosti zatititi od dodira s ljudima koji su bili
manj e napredoval i u razvoju svijesti. Svoje je
sudrugove odgajao u skladu s tajnama koje su mu se
bile objavile; u tom je smislu djelovao osobito na
njihove potomke. Tako je okupio skupinu ljudi koji su
u svoja srca primili impulse koji su bili u skladu s
tajnama Kristovog posveenja. Iz te je skupine izabrao
sedam najboljih ljudi, tako da su mogli imati ivotna i
astralna tijela koja su odgovarala kopijama ivotnih
tijela sedmorice najboljih atlantskih posveenih. Na
taj je nain odgojio po jednog nasljednika Kristovih,
Sat ur novi h, Jupi t er ovi h i t d. posveeni h. Ova
sedmorica posveenih postali su uitelji i voe onih
ljudi koji su u poatlantskom vremenu naselili Jug Azije,
to jest staru Indiju. Budui da su ti veliki uitelji bili,
zapravo, obdareni kopijama ivotnih tijela svojih
duhovnih predaka, sadraj njihovog astralnog tijela,
to jest vlastitim radom steeno znanje i spoznaja nije
moglo dosegnuti do onoga to im se objavljivalo putem
njihova ivotnog tijela. Kada bi im objave htjele govoriti,
oni su morali uut kat i vlastito znanje i vlastitu
spoznaju. A tada su iz njih i kroz njih govorila ona
uzviena bia koja su govorila i njihovim uzvienim
precima. U vremenu kada ta bia nisu kroz njih
govorila oni su bili jednostavni ljudi, obdareni mjerom
odgoja razuma i srca to su sami bili postigli.
U Indiji su u ono vrijeme ivjeli takvi ljudi koji su
od starog duevnog st anj a At l ant i ana koje j e
doputalo iskustva duhovnog svijeta sauvali ivo
sjeanje na tadanje duevno stanje. Kod velikog broja
tih ljudi postojala je silna tenja srca i due za
doivlj avanj e toga duhovnog svijeta. Mudr i m
upravljanjem sudbine najvei je dio tih ljudi, koji su
potjecali od najboljeg dijela atlantskog naroda, dospio
u j unu Aziju. Osim toga glavnog dijela, pridoli su u
drugim vremenima i drugi dijelovi puanstva. Za te je
ljude spomenuti Kristov posveeni odredio kao uitelje
sedam svojih velikih uenika. Oni su tom narodu dali
svoju mudrost i svoje propise. Ponekom od tih starih
Indijaca trebalo je samo malo pripreme kako bi u sebi
pokrenuo tek uminule sposobnosti koje su vodile
gledanju nadosjetilnog svijeta. Jer, zapravo je enja
za tim svijetom bila osnovni ugoaj indijske due. Ljudi
su osj eali da j e u t om svij etu bila nj i hova
pradomovina. Iz tog su svijeta premjeteni u onaj koji
prua vanjski osjetilni uvid i razum koji je s njime
povezan. Nadosjetilni svijet osjeali su onim istinskim,
a osjetilni kao iluziju (maju), varku ovjekova opaanja.
Svim se sredstvima nastojao stvoriti uvid u stvarni
svijet. Zanimanje nije bilo usmjereno na iluzorni
osjetilni svijet ili ipak samo ako je on bio veo onog
nadosjetilnog. Silna je mo tih sedam velikih uitelja
mogla djelovati na ljude. To to su oni mogli objavljivati
duboko se upisivalo u indijske due. A kako je
posjedovanje naslijeenih ivotnih i astralnih tijela tim
uiteljima podarilo iznimne snage, mogli su na svoje
ueni ke djelovati magij ski. Oni, zapravo, ni s u
pouavali nego j e magijskim snagama osobnost
djelovala na osobnost. Na taj je nain nastala kultura
koja je u cijelosti bila proeta nadosjetilnom mudrou.
Ono to sadre mudrosne knjige Indijaca (Vede) ne
prua izvorni oblik uzviene mudrosti koju su u
najstarijim vremenima njegovali veliki uitelji nego je
to samo njezin slabi odjek. Samo nadosjetilni pogled
unatrag moe nai nezapisanu pramudrost iza one
zapisane. Obiljeje koje osobito dolazi do izraaja u
toj pramudrost i j est skl adno sazvuje razliitih
misterijskih mudrosti atlantskog vremena. Svaki je
pojedini veliki uitelj mogao razotkriti jednu od tih
misterijskih mudrosti. Razliiti aspekti mudrosti bili
su u savrenome skladu jer se iza njih nalazila osnovna
mudrost prorokoga Kristovog posveenja. Uitelj koji
je bio duhovni potomak Kristovog posveenog nije,
dodue, iznosio ono to je mogao razotkriti sam Kristov
posveeni. On je ostao u pozadini razvoja. U poetku
nije mogao svoju uzvienu slubu prenijeti ni na jednog
Atlantianina. Kristov posveeni sedmorice velikih
indijskih uitelja razlikovao se od njega time to je
svoje gledanje Kristovog misterija u potpunosti mogao
preraditi u ljudske predodbe, dok je onaj indijski u
Kristu posveeni mogao samo simbolima i znakovima
prikazati samoodsjaj tog misterija jer ljudskim radom
steene predodbe ni su dosizale do te tajne. No,
udruivanjem sedmorice uitelja nastala je u jednoj
velikoj mudrosnoj slici spoznaja nadosjetilnog svijeta
u kojoj su se u starim atlantskim misterijima mogli
objaviti samo pojedini dijelovi. Objavljivalo se uzvieno
vodstvo kozmikog svijeta i potiho navijetao skriveni
Sunev duh koji stoluje nad onima koje su objavila
ona sedmorica uitelja.
to se ovdje podrazumijeva pod "starim Indijcima"
ne odgovara onome to se obino pritom misli. Vanjski
dokumenti iz vremena o kojima je ovdje rije ne postoje.
Narod, koji se obino naziva "indijskim" narodom,
potjee od razvojnog stadija povijesti koji je nastupio
tek mnogo kasnije od vremena na koje se ovdje misli.
Treba uoiti prvo poatlantsko razdoblje Zemlje u
kojemu je vladala ovdje opisana "indijska" kultura.
Nakon toga se razvila druga poatlantska kultura u
kojoj je vladalo ono to e u daljnjem tekstu ove knjige
dobiti naziv "praperzijska" kultura. Poslije se jo razvila
egipatsko-kaldejska kultura koja e takoer u daljnjem
tekstu jo biti opisana. U vrijeme nastanka ovog drugog
i treeg poatlantskog kulturnog razdoblja doivjela je
i "stara" indijska kultura drugo i tree razdoblje. Iz
tog treeg razdoblja potjee ono to se obino prikazuje
kao stara Indija. Prema tome se ono to je ovdje opisano
ne smije dovoditi u vezu s onom "starom Indijom" o
kojoj je inae rije.
Drugo je obiljeje te atlantske kulture ono koje je
poslije dovelo do podjele ljudi na kaste. Ljudi koji su
ivjeli u Indiji bili su potomci Atlantiana i pripadali
su razliitim vrstama ljudi - Saturnovim, Jupiterovim
itd. Nadosjetilnim uenjem ljudi su shvatili da dua
ne ulazi sluajno u odreenu kastu nego da to odreuje
sama. Takvo razumijevanje nadosjetilnog uenja bilo
je posebno olakano time to se kod mnogih ljudi moglo
pobuditi prije opisano unutarnje sjeanje na pretke
koje je, meutim, lako vodilo i pogrenom pojmu
ponovnog utjelovljenja. Kao to se u atlantsko doba
prava ideja o reinkarnacij i mogla postii samo
zahvaljujui posveenima, tako se u najstarije indijsko
vrijeme mogla postii samo u neposrednom dodiru s
velikim uiteljima. Ona spomenuta pogrena ideja o
reinkarnaciji dola je u najveoj moguoj mjeri do
izraaja kod naroda koji su se zbog propasti Atlantide
proirili Europom, Azijom i Afrikom. A kako su oni
posveeni, koji su u vrijeme atlantskog razvoja poli
stranputicom, nezrelim duama odali i ovu tajnu, ljudi
su sve vie poeli zamjenjivati ideju istine sa zabludom.
Ti su ljudi kao naslijee atlantskog vremena u velikoj
mjeri zadrali svojevrsnu nejasnu vidovitost. I dok su
Atlantiani u snu dolazili u podruje duhovnog svijeta,
njihovi su potomci doivljavali taj duhovni svijet u
neuobiajenim stanjima u vremenu izmeu budnosti
i sna. U njima su se tada pojavile slike starih vremena,
kojima su pripadali njihovi preci. Smatrali su sebe
ponovnim utjelovljenjima ljudi koji su ivjeli u takvim
vremenima. Na itavoj su se Zemlji irila uenja o
ponovnim utjelovljenjima koja su bila oprena izvornim
idejama posveenih.
U prednjoazijskom su se podruju, kao posljedica
dugotraj nih seoba naroda koji su se od poetka
propasti Atlantide kretali od Zapada prema Istoku,
stalno nastanili narodi ije potomke povijest poznaje
kao perzij ski nar od i nj emu s r odna pl emena.
Nadosjetilna spoznaja mora, dodue, poi unatrag u
mnogo starija vremena nego to su povijesna vremena
tih naroda. Ovdje je ponajprije rije o vrlo rani m
precima kasnijih Perzijanaca po kojima je, nakon
indijskog, nastalo drugo veliko kul turno razdoblje
poatlantskog razvoja. Narodi ovog drugog razdoblja
imali su drukiju zadau od onih indijskih. Sa svojim
enj ama i nagnui ma ni su bili okrenuti samo
nadosjetilnome svijetu; imali su sklonost prema
fiziko-osjetilnom svijetu. Zavoljeli su Zemlju. Cijenili
su ono to ovjek na njoj moe osvojiti i t o,
zahvaljujui njezinim snagama, moe stei. Ono to
su kao ratniki narod izvodili i to su kao sredstva
pronalazili kako bi osvojili Zemljina blaga u vezi je s
osebujnou njihova bia. Kod njih nije postojala
opasnost da bi se zbog vlastite enje za nadosjetilnim
mogli sasvim odvratiti od "iluzije" fiziko-osjetilnoga,
nego je, tovie, postojala opasnost da bi zbog svog
interesa za osjetilni svijet mogli potpuno izgubiti
povezanost s nadosjetilnim svijetom. I proroita koja
su se ovamo preselila iz starog atlantskog podruja
imala su na svoj nain ono ope obiljeje naroda. Od
snaga koje su se nekada mogle usvojiti zahvaljujui
doivljajima nadosjetilnog svijeta i kojima se u nekim
niim oblicima j o moglo upravljati njegovale su se
one koje su prirodnim pojavama upravljale tako da bi
bile u slubi ovjekovih osobnih interesa. Taj je stari
narod j o imao veliku mo ovladavanja t akvi m
snagama prirode koje su poslije izmaknule ovjekovoj
volji. uvari misterij a upravljali su unut ar nj i m
snagama koje su bile u vezi s vatrom i drugi m
elementima. Moe ih se nazvati magima. Nadosjetilna
spoznaja i nadosjetilne snage koje su iz starih vremena
sauvali kao nasljedstvo bilo je slabo s obzirom na
sposobnosti koje je ovjek posjedovao u pradavnim
vremenima. To je poprimalo sve mogue oblike, poevi
od plemenitih umijea koja su imala na umu samo
ovjekovu dobrobi t pa sve do naj nedostoj ni j i h
postupaka. Tim je ljudima upravljalo ono lucifersko
na sasvim poseban nain. To ih je dovelo u vezu sa
svime to ovjeka odvraa od namjera onih viih bia
koja su unaprijedila ljudski razvoj bez luciferskog
utjecaja. I oni pripadnici naroda koji su j o bili
obdareni ostacima stare vidovitosti u vrijeme opisanog
stanja izmeu sna i jave osjeali su jaku privlanost
prema niim biima duhovnog svijeta. Tome je narodu
bio potreban takav duhovni poticaj koji bi bio djelovao
protiv ovih karakternih osobina. Sa strane uvara tajni
Sunevog proroita tom je narodu bilo dano vodstvo
koje je potjecalo iz istog izvora iz kojega je dolazio i
stari indijski duhovni ivot.
Voa praperzijske duhovne kulture, kojega je onaj
uvar Sunevog proroita dao narodu o kojemu je
rije, moe se oznaiti istim imenom to ga povijest
poznaje kao Zaratustru ili Zoroastra. Treba, meutim,
naglasiti da ovdje miljena osobnost pripada j ednom
mnogo ranijem vremenu negoli je ono u koje povijest
postavlja nositelja tog imena. No, ovdje nije bitno
vanjsko povijesno istraivanje nego je bitna duhovna
znanost. A onaj tko u vezi s nositeljem Zaratustrinog
imena misli na neko kasnije vrijeme, neka usklaenost
s duhovnom znanou potrai u tome da zamisli jednog
nasljednika onog prvog, velikog Zaratustre koji je
preuzeo njegovo ime i djelovao u smislu njegovog
uenja. Poticaj koji je Zaratustra trebao dati svom
narodu bio je u tome da je ukazivao kako osjetilno-
fiziki svijet nije samo svijet lien duha koji ovjeku
prilazi kada se on prepust i iskljuivo utj ecaj u
luciferskog bia. Tom biu ovjek zahvaljuje svoju
osobnu samostalnost i svoj osjeaj slobode. Ono je,
meutim, u ovjeku trebalo djelovati u skladu sa
svojom suprotnom duhovnom biti. Za praperzijski je
narod bilo bitno zadrati ivo zanimanje za tu duhovnu
bit. Zbog svoje sklonosti prema osjetilno-fizikom
svijetu prijetilo mu je potpuno stapanje s luciferskim
biem. Zaratustra je zahvaljujui uvaru Sunevog
proroita primio takvo posveenje da je mogao
dobivati objave uzvienih Sunevih bia. U posebnim
st anj i ma svijesti do kojih ga je dovelo njegovo
kolovanje mogao je gledati vou Sunevih bia koji
je na opisani nain uzeo pod svoju zatitu ovjekovo
ivotno tijelo. Znao je da to bie upravlja ljudskim
razvojem, ali da e tek u odreeno vrijeme iz svemira
moi sii na Zemlju. Za to je bilo potrebno da isto tako
uzmogne zaivjeti u astralnom tijelu jednog ovjeka
kao to je nakon zahvaanja luciferske biti djelovalo u
ivotnom tijelu. Za to se trebao pojaviti ovjek koji je
astralno tijelo ponovno preobrazio do takvog stupnja
koji bi ono bez Lucifera bilo postiglo u nekom drugom
odreenom vremenu (u sredini atlantskog razvoja). Da
Lucifer nije doao, ovjek bi dodue ranije postigao
taj st upanj , ali bez osobne samost al nost i i bez
mogunosti slobode. Sada je, meutim, ovjek, unato
ovim svojstvima, ponovno trebao doi do tog stupnja.
U svojim vidovitim stanjima Zaratustra je predvidio
da e u budunosti unutar razvoja ovjeanstva biti
mogua osoba koja e imati takvo odgovarajue
astralno tijelo. On je, meutim, takoer znao da se
prije tog vremena na Zemlji ne mogu nai duhovne
snage Sunca, ali da e ih se nadosjetilnim gledanjem
moi vidjeti u njegovu duhovnom podruju. Te je snage
mogao vidjeti kada je svoj vidoviti pogled usmjeravao
prema Suncu. Svojem je narodu nagovijetao bit tih
snaga koje su se prvotno nalazile samo u duhovnom
svijetu, a koje su se poslije trebale spustiti na Zemlju.
To je bilo navjetenje velikog duha Sunca ili duha
svjetla. (Navjetenje Suneve aure, Ahura - Mazdao,
Ormuzd.) Taj duh svjetla objavljuje se Zaratustri i
njegovim sljedbenicima kao onaj duh koji iz duhovnog
svijeta prema ovjeku okree svoje lice i koji unut ar
ovj eanstva pr i pr ema budunos t . Za r a t us t r a
navijeta duha svjetla, najavljuje Krista prije njegova
silaska na Zemlju. U Ahri manu, (Angra mainju)
prikazuje, naprotiv, takvu mo koja svojim utjecajem
razorno djeluje na ovjekov duevni ivot ako joj se on
jednostrano preda. To nije nikakva druga mo doli ona
koja je ve opisana i koja je nakon izdaje vulkanskih
misterija zadobila na Zemlji posebnu vlast. Osim
najave boga svjetla, Zaratustra je nauavao o onim
duhovnim biima koja su se proienom gledanju
vidioca objavljivala kao sudrugovi duha svjetla, a ija
su supr ot nost bili napasni ci koji su se javljali
neproienom ostatku vidovitosti preostal om iz
atlantskih vremena. Praperzijskom je narodu trebalo
objasniti da se u ljudskoj dui, ako je ona okrenuta
prema djelovanju i tenji unut ar osjetilno-fizikog
svijeta, odigrava borba izmeu moi boga svjetla i moi
njegovog protivnika te kako se ovjek mora ponaati
da ga ovaj posljednji ne bi odveo u ponor nego da se
njegov utjecaj snagom boga svjetlosti usmjeri prema
dobru.
Tree kulturno razdoblje poatlantskog vremena
roeno je u narodima koji su se seobama na kraju
slili u prednjoj Aziji i sjevernoj Africi. Ta se kultura
razvila s j edne s t r ane kod Kaldejaca, Asi raca i
Babilonaca, a s druge strane kod Egipana. Kod tih je
naroda smisao za fiziko-osjetilni svijet bio drukije
razvijen nego kod starih Perzijanaca. Oni su mnogo
vie od ostalih primili u sebe one duhovne sklonosti
koje su bile osnova sposobnosti miljenja i razuma
s t eeni h pot kraj at l ant s kog vr emena. Zadaa
poatlantskog ovjeanstva bila je razvoj onih duevnih
sposobnosti koje su se mogle stei zahvaljujui
probuenim snagama miljenja i osjeanja, a koje nisu
bile neposredno potaknute od duhovnog svijeta nego
su nastale ovjekovim promatranjem osjetilnog svijeta,
uivljavanjem u njega i njegovim razraivanjem.
Osvajanje toga osjetilno-fizikog svijeta spomenutim
ovjekovim sposobnostima treba smatrati misijom
poatlantskog ovjeka. To osvajanje napreduje stupanj
po s t upanj . U st aroj j e Indiji ovjek svoj om
duevnou, dodue, ve usmjeren prema ovome
svijetu. On ga, meutim, smatra iluzijom i njegov je
duh usmj eren pr ema nadosj eti l nom svijetu. U
praperzijskom se narodu, nasuprot tomu, javlja tenja
za osvajanjem fiziko-osjetilnog svijeta; to se, meutim,
pokuava ostvariti veim dijelom onih duevnih snaga
koje su kao naslijee preostale od vremena kada se
ovjek nepos r edno mogao uzdi zat i pr ema
nadosjetilnom svijetu. Kod naroda treeg kulturnog
razdoblja dua je velikim dijelom izgubila nadosjetilne
sposobnosti. Objave duha mora istraivati u osjetilnom
svijetu te treba sebe dalje izgraivati otkrivanjem i
pronalaenjem sredstava kulture koja iz toga svijeta
proizlaze. Ljudska se znanost razvila time to su u
fiziko-osjetilnom svijetu istraeni zakoni duha koji
stoje iza toga svijeta. Spoznajom i razradom tih snaga
razvila se ovjekova tehnika, umjetniki rad te za to
pot rebno orue i sredst va. ovjeku kal dej sko-
-babilonskog naroda osjetilni svijet nije vie bio iluzija
nego je to u njegovim carstvima, u planinama i morima,
u zraku i vodi bila objava duhovnih djela onih moi
koje su iza svega toga stajale i ije je zakone nastojao
spoznati. Egipaninu je Zemlja bila polje njegovoga
rada koje mu je bilo predano u stanju koje je vlastitim
snagama razuma trebao preobraziti na nain da to
stanje postane izrazom ljudske moi. S Atlantide su u
Egipat premj etena proroita koja su potjecala
ponajprije od onog Merkurovog. Bilo je, meutim, i
drugih proroita, kao to je primjerice bilo Venerino.
U ono to se zahval j uj ui ti m proroi t i ma u
egipatskom narodu moglo njegovati poloena je nova
klica kulture. Ona je potjecala od jednog velikog voe
koji je svoje kolovanje proveo unut ar perzijskih
Zaratustrinih misterija. (On je bio jedan od ponovno
utjelovljenih sljedbenika samoga velikog Zaratustre.)
On e se u vezi s jednim povijesnim imenom nazvati
"Hermes". Time to je primio Zaratustrine misterije
uzmogao je pronai pravi put za upravljanje egipatskim
narodom. Taj je narod u zemaljskom ivotu izmeu
roenja i smrti svoj interes tako usmjerio fiziko-
-osjetilnom svijetu da je, dodue neposredno, samo u
ogranienoj mjeri mogao gledati duhovni svijet koji je
iza njega stajao, ali u kojemu je spoznavao zakone
fiziko-osjetilnog svijeta. O duhovnom ga se svijetu
nije moglo pouavati kao o onom svijetu u koji se
mogao uivjeti na Zemlji. Moglo mu se, meutim,
pokazati kako e ovjek nakon smrti u bestjelesnom
stanju ivjeti sa svijetom duhova koji za zemaljskog
vremena ostavljaju svoj otisak u osjetilno-fizikom
carstvu. Hermes je pouavao: ako ovjek upotrebljava
na Zemlji svoje snage da bi na njoj djelovao u skladu
s namjerama duhovnih moi, stjee sposobnost da se
nakon smrti s tim moima sjedini. Osobito e oni koji
su izmeu roenja i smrti najusrdnije djelovali u tom
smjeru biti sjedinjeni s uzvienim Sunevim duhom,
s Ozirisom. Na kaldejsko-babilonskoj strani te kulture
ovjekova se usmjerenost na fiziko-osjetilni ivot jae
oitovala nego na egipatskoj. Istraivali su se zakoni
ovoga svijeta te se iz osjetilnih odslika gledalo na
duhovne prauzore. Ipak je narod ostao vezan za
osjetilnost. Umjesto duha zvijezde u prvi je plan
stavljena zvijezda, umjesto drugih duhovnih bia u
prvi plan dolazi njihova zemaljska odslika. Samo su
voe postigle istinske duboke spoznaje o zakonima
nadosjetilnog i njegovog djelovanja na osjetilni svijet.
Jae nego bilo gdje drugdje ovdje je dola do izraaja
suprotnost izmeu spoznaja posveenih i zabluda u
vjerovanju naroda.
Potpuno su drukije bile prilike u podruju j une
Europe i zapadne Azije gdje je do procvata dolo u
etvrto poatlantsko kulturno razdoblje. Moemo ga
nazvati grko-latinskim razdobljem. U te su se zemlje
slili potomci ljudi iz najrazliitijih krajeva staroga
svijeta. Bilo je proroita koja su slijedila najrazliitije
atlantske misterije. Bilo je ljudi koji su po prirodi svoga
ustrojstva nasljedno raspolagali starom vidovitou,
a bilo je i takvih koji su je mogli razmjerno lako postii
kolovanjem. Na posebnim se mjestima nisu uvale
samo predaje starih posveenih nego su se ondje razvili
dostojni nasljednici kolujui uenike koji su se mogli
vinuti do visokih stupnjeva duhovnog gledanja. Uz to
ovi su narodi u sebi imali poriv da unut ar osjetilnog
svijeta stvore podruje u kojemu e fiziko izraziti
duhovno u savrenom obliku. Meu mnogim drugim
porivima grka je umjetnost posljedica tog poriva.
Dovoljno je duhovnim okom samo pogledati grki hram
da bismo spoznali kako je u takvome umjetnikom
remek-djelu ovjek tako obradio osjetilni svijet da bi
svaki njegov dio bio izraz duha. Grki je hram "kua
duha". U njegovim je oblicima vidljivo ono to inae
spoznaj e s amo duhovno oko vi di oca. Zeusov
(Jupiterov) je hram graen tako da osjetilnom oku
pri kazuj e dost oj an omot a onoga to j e uvar
Zeusovog, odnosno Jupiterovog posveenja gledao
duhovnim okom. A to vrijedi za cjelokupnu grku
umjetnost. Tajnovitim je putovima mudrost posveenih
pritjecala pjesnicima, umjetnicima i misliocima. U
svjetonazoru starih grkih filozofa iznova otkrivamo
tajne posveenih u obliku pojmova i ideja. Tim su
nar odi ma i njihovim voama pritjecali utjecaji
duhovnog ivota i tajne azijskih i afrikih proroita.
Veliki indij ski uitelji, Zar at us t r i ni sudrugovi ,
Hermesovi sljedbenici privukli su svoje uenike. A ovi
ili njihovi kasniji sljedbenici osnivali su misterijska
sredita u kojima je u novom obliku opet oivjela stara
mudrost. To su misteriji starog doba. U njima su
uenike pripremali i dovodili ih u ona stanja svijesti
kojima e zagledati u duhovni svijet. (Neto poblie o
tim misterijima st ari ne nalazi se u mojoj knjizi
"Kranstvo kao mistika injenica". O tome e j o biti
rijei u posljednjim poglavljima ove knjige.) Iz ovih je
proroita mudrost pritjecala onima koji su u Maloj
Aziji, u Grkoj i Italiji njegovali duhovne tajne. (U
grkom su svijetu u orfijskim i eleuzijskim misterijima
nastala vana misterijska sredita. U Pitagorinoj koli
mudrosti djelovala su j o velika uenja i metode
stjecanja mudrosti starih vremena. Na velikim je
putovanjima Pitagora bio posveen u najrazliitije
misterije.)
* * *
U poatlantskom je vremenu ovjekov ivot izmeu
roenja i smrti utjecao, meutim, i na bestjelesno
stanje nakon smrti. to je ovjek vie svoje interese
usmjeravao fiziko-osjetilnom svijetu, to je vea bila
mogunost da Ahriman za zemaljskog ivota zaivi u
dui i da zatim svoju mo zadri i poslije smrti. Kod
naroda stare Indije ta je opasnost bila j o vrlo mala
j er su za zemaljskog ivota fiziko-osjetilni svijet
osjeali kao iluziju. Stoga su nakon smrti izmaknuli
Ahrimanovoj moi. No, opasnost za stare perzijske
narode bila je tim vea. Oni su u vremenu izmeu
roenja i smrti svoj interes usmjerili na osjetilno-fiziki
svijet. Bili bi u velikoj mjeri potpali Ahrimanovu
salijetanju da uenjem o bogu svjetla Zaratustra na
dojmljiv nain nije upozorio na to kako iza fiziko-
-osjetilnog svijeta stoji svijet svijetlih duhova. Onoliko
koliko su ljudi ove kulture iz ovako potaknutog svijeta
predodbi primili u svoje due, toliko su se mogli
osloboditi Ahrimanovih kandi u zemaljskom ivotu,
a s time i u ivotu nakon smrti u kojemu su se trebali
pr i pr emat i za novi zemal j ski ivot. U vrij eme
zemaljskog ivota Ahrimanova sila vodi tomu da se
osjetilno-fiziko postojanje smatra onim jedinim, tako
da se time ovjeku potpuno zatvara vidik na duhovni
svijet. U duhovnom svijetu ta sila dovodi ovjeka u
potpunu osamljenost, u usmjeravanje svakog interesa
samo na sebe. Ljudi koji su, kad umiru, u Ahrimanovoj
vlasti, prilikom novog utjelovljenja raaju se kao
egoisti.
Danas se u duhovnoj znanosti moe opisati kakav
je ivot izmeu smrti i novog roenja ako se do izvjesne
mjere prevlada Ahrimanov utjecaj. To je pisac ove
knjige opisao u njezinim prvim poglavljima, a i u
drugim svojim djelima. Opis mora biti takav da bude
vidljivo to ovjek u ovakvom obliku postojanja moe
doivjeti ako stekne isti duhovni zor za ono to zaista
jest. Koliko to pojedinac manje ili vie umije doivjeti,
ovisi o njegovoj pobjedi nad ahrimanskim utjecajem.
ovjek se sve vie i vie pribliava onome to on u
duhovnom svijetu moe biti. Prilikom promatranja
razvojnog puta ovjeanstva treba ipak vrlo j asno
uoavati da ono to ovjek moe biti potpada drugim
utjecajima.
U egipatskom se narodu Hermes brinuo o tome da
se ljudi za zemaljskog ivota pripreme za zajednitvo
s bogom svjetla. No, kako je u vremenu izmeu roenja
i smrti ovjekov interes ve bio usmjeren tako da se
kroz veo fiziko-osjetilnog svijeta moglo vidjeti vrlo
malo, ostao je nakon smrti zamuen i duhovni zor
due. Opaaj svjetlosnog svijeta postao je mut an.
Zastrtost duhovnog svijeta nakon smrti dola je do
vrhunca za one due koje su u bestjelesno stanje
prelazile iz tijela grko-latinske kulture. One su u
zemaljskom ivotu dovele do procvata njegovanog
osjetilno-fizikog postojanja i time su sebe nakon smrti
osudile na privid ivota. Zato je Grk ivot nakon smrti
osjeao kao ivot u carstvu sjena; tako da izreka j unaka
onoga vremena usmjerenog osjetilnom ivotu: "Radije
prosjak na Zemlji nego kralj u carstvu sjena" nije
prazna fraza nego osjeaj istine. Sve je ovo bilo jo
izraenije kod onih azijskih naroda koji su takoer
svoje potovanje i oboavanje usmjerili samo na
osjetilne odslike umjesto na duhovne prauzore. U
grko-latinskom kulturnom razdoblju nalazio se u
opisanom stanju velik dio ovjeanstva. Vidi se kako
je ovjekova misija u poatlantskoin vremenu, koja se
sastojala od osvajanja fiziko-osjetilnog svijeta, nuno
morala dovesti do otuenja od duhovnog svijeta. I tako
je ono veliko s j edne s t r ane nuno povezano s
propadanj em s druge s t r ane. U misterij ima se
njegovala ovjekova povezanost s duhovnim svijetom.
Posveeni duhovnog svijeta u posebnim su duevnim
stanjima mogli primati njegove objave. To su vie ili
manje bili sljedbenici uvara atlantskih misterija.
Njima se otkrivalo ono to je bilo prikriveno zbog
Luciferovog i Ahrimanovog zahvaanja. Lucifer ovjeku
prikriva iz duhovnog svijeta ono to je do sredine
atlantskog vremena bez njegovog sudjelovanja uvrlo
u ovjekovo astralno tijelo. Da se ivotno tijelo nije
djelomino odvojilo od fizikog, ovjek bi ovo podruje
duhovnog svijeta u sebi bio mogao doivjeti kao
unutarnj u duevnu objavu. To mu je zbog luciferskog
zahvata bilo mogue samo u posebnim stanjima due.
Tada bi mu se pojavljivao duhovni svijet u obliku
astralnosti. Odgovarajua su mu se bia objavljivala
u takvim likovima koji su imali samo dijelove ovjekove
vie prirode, a na njima astral no vidljive simbole
njihovih osobitih duhovnih snaga. Na taj su se nain
objavljivali nadljudski likovi. - Nakon Ahrimanovog
zahvata ovoj vrsti posveenja pridolo je j o jedno.
Ahriman je od duhovnog svijeta prikrio sve ono to bi
se bilo pojavilo iza osjetilno-fizikog opaanja da njegov
napad nije uslijedio od sredine atlantskog vremena.
Posveeni su to otkrili zahvaljujui okolnosti to su
sve one sposobnosti koje su ljudi otad bili razvili u
dui vjebali preko one mjere kojom se postiu utisci
fiziko-osjetilnog ivota. Time su im se objavile
duhovne moi koje stoje iza snaga prirode. Umjeli su
govoriti o duhovnim biima koja stoje iza prirode.
Razotkrivale su im se stvaralake moi onih snaga
djelatnih u prirodi koje su nie od ovjeka. Ono to je
nastavilo djelovati sa Saturna, Sunca i starog Mjeseca
i to je oblikovalo ovjekovo fiziko tijelo, njegovo
ivotno tijelo, njegovo astralno tijelo te mineralno biljno
i ivotinjsko carstvo bilo je sadrajem j edne vrste
misterijskih tajni. To su bile one tajne nad kojima je
Ahriman imao vlast. Ono to je dovelo do due osjeta,
due razuma i due svijesti objavljivalo se u drugoj
vrsti misterijskih tajni. Ono to su samo proroita
mogla proricati bilo je to da e se u tijeku vremena
pojaviti ovjek s takvim astralnim tijelom u kojemu e
se, unato Luciferu, uz pomo ivotnog tijela i bez
osobitih duevnih stanja, moi osvijestiti svjetlosni
svijet duha Sunca. A fiziko tijelo tog ljudskog bia
moralo je biti takvo da mu bude vidljivo sve ono u
duhovnom svijetu sto je Ahriman mogao prikrivati do
fizike smrti. Fizika smrt ne moe nita promijeniti u
ivotu tog ljudskog bia, ona nad njime nema nikakvu
mo. U takvom ljudskom biu Ja dolazi tako do izraaja
da je u fizikom istodobno sadran i potpuni duhovni
ivot. Takvo je bie nositelj duha svjetla, a posveeni
se njemu uzdie na dva naina: time to u posebnim
stanjima svijesti biva doveden ili do duha nadljudskog
ili do biti prirodnih moi. Pretkazujui da e se u tijeku
vremena pojaviti takvo lj udsko bie, posveeni
misterija bili su Kristovi proroci.
U tom se smislu usred jednog naroda kao osobiti
prorok pojavila odreena osobnost. Taj narod, koji je
zbog pr i r odnog nasl i j ea posj edovao svoj stva
prednjoazijskih naroda i koji je odgojem usvojio uenja
Egipana, bio je izraelski narod. To je bio Mojsije. U
njegovoj je dui bilo toliko utjecaja posveenja da mu
se u osobitim stanjima due objavilo bie koje je
nekada u tijeku pravilnog razvoja Zemlje preuzelo
ulogu da s Mjeseca uoblii ovjekovu svijest. U munji
i gromu Mojsije nije vidio samo fizike pojave nego
objave spomenutog duha. No, na njegovu je duu
istodobno djelovala druga vrsta misterijskih tajni tako
da je u astralnom gledanju vidio kako uz pomo Ja
ono nadljudsko postaje ljudskim. Tako se onaj koji je
morao doi s dviju strana razotkrio Mojsiju kao najvii
oblik Ja.
U Kristu se u ljudskome liku pojavilo ono to je
uzvieno Sunevo bie pripremilo kao veliki ovjekov
zemaljski uzor. U vezi s tim pojavljivanjem sva je
misterijska mudrost morala poprimiti nov oblik. Prije
je ta mudrost postojala iskljuivo zato da bi ovjeka
dovela u takvo stanje due u kojemu bi on carstvo
duha Sunca uzmogao vidjeti izvan zemaljskog razvoja.
Sada je misterijska mudrost dobila zadau da osposobi
ovjeka kako bi spoznao ovjekom postaloga Krista te
da iz tog sredita svake mudrosti naui razumijevati i
prirodni i duhovni svijet.
U onom trenutku njegovog ivota kada je astralno
tijelo Isusa Krista imalo u sebi sve ono to se
Luciferovim zahvatom moglo prikriti, zapoelo je
njegovo nastupanje kao uitelja ovjeanstva. Od toga
je t renut ka u ovjekov zemaljski razvoj usaena
sklonost prema usvajanju one mudrosti kojom e se
malo-pomalo moi ostvariti fiziki cilj ove Zemlje. U
onom t renut ku kada je izvren golgotski misterij
ucijepljena je ovjeanstvu druga mogunost po kojoj
se Ahrimanov utjecaj moe prometnuti u dobro.
Naputajui ivot i prolazei kroz vrata smrti, ovjek
je sada mogao sa sobom ponijeti ono to ga je u
duhovnom svijetu oslobaalo od osamljenosti. Dogaaj
u Palestini nije sredinjica samo za fiziki razvoj
ovjeanstva nego i za ostale svjetove kojima ovjek
pripada. A kada je "golgotski misterij" bio izvren, kada
je propaena "smrt na kriu", tada se Krist pojavio u
onom svijetu u kojemu prebivaju due nakon smrti i
stjerao Ahrimanovu mo u njezine okvire. Od toga je
trenutka podruje koje su Grci nazivali "carstvom
sjena" sijevnula munja duha koja je tamonjim biima
pokazala da e u tom carstvu ponovno sinuti svjetlo.
Ono to je "golgotskim misterijem" postignuto za fiziki
svijet unijelo je svjetlo u duhovni svijet. I tako je
poatlantski razvoj ovjeanstva sve do tog dogaaja
bio uspon fiziko-osjetilnog svijeta. No, taj je razvoj
bio i propadanje za duhovni svijet. Sve to je uviralo u
osjetilni svijet izviralo je iz onoga to je u duhovnom
svijetu ve postojalo od pradavnih vremena. Poslije
Kristovog dogaaja mogu ljudi koji se uzdiu do
Kristovog misterija iz osjetilnog svijeta u duhovni
ponijeti svoja dostignua. A odande se to ponovno
vraa u zemaljsko-osjetilni svijet time to ljudi prilikom
svoga ponovnog utjelovljenja donose sa sobom ono to
im je u duhovnom svijetu izmeu smrti i novog roenja
bio postao Kristov impuls.
Ono to j e pojavom Kri sta pritekl o razvoju
ovjeanstva djelovalo je tijekom tog razvoja poput
sj emenke. A s j emenka moe samo pos t upno
dozrijevati. Tek je najneznatniji dio dubi na nove
mudrosti do danas mogao doprijeti u fiziko postojanje.
To se postojanje nalazi tek u poetku kranskog
razvoja. Razvoj je u slijedu vremena koja su od onog
pojavljivanja protekla mogao od svoje unutarnj e biti
otkriti samo toliko koliko su ljudi i narodi bili sposobni
da ga pri hvat e, da ga pr i me pr ema svojim
predodbenim mogunostima. Prvi oblik u kojemu se
ta spoznaja pojavila mogao bi se oznaiti kao veliki,
obuhvatni ivotni ideal. Taj je ideal kao takav bio
s upr ot an oblicima ivljenja koji su se razvili u
poatlantskom ovjeanstvu. Prethodno su opisane
okolnosti koje su djelovale na razvoj ovjeanstva u
l emur s kom vr emenu, kada j e poelo ponovno
naseljavanje Zemlje. Prema tome ljudi mogu duevno
potjecati od razliitih bia koja su se pri svom dolasku
iz drugih svjetova utjelovljivala u tjelesne potomke
starih Lemurijaca. Razliite ljudske rase posljedica su
ove injenice. U nanovo utjelovljenim su se duama,
zbog njihove karme, pojavili najrazliitiji ivotni
interesi. Sve dok se to djelovanje nastavljalo, nije
mogao postojati ideal sveope ljudskosti. ovjeanstvo
je proizalo iz jednog jedinstva, ali je dosadanji
zemaljski razvoj vodio razjedinjavanju. Predodbom o
Kristu ponajprije je dan ideal koji je protivan svakom
razjedinjavanju jer u ovjeku koji nosi Kristovo ime
ive takoer snage uzvienog Sunevog bia u kojima
svako pojedino ljudsko Ja nalazi svoj pratemelj. Jo
se izraelski narod osjeao kao narod, a ovjek lanom
toga naroda. Time to se najprije samo milju dokuilo
da u Isusu Kristu ivi idealni ovjek do kojega ne dopiru
snage odvajanja, kranstvo je postalo idealom opeg
bratstva. Sve je osobne interese i sva osobna srodstva
natkrilio osjeaj da najunutarnjije Ja svih ljudi ima
isto podrijetlo. (Pokraj svih zemaljskih predaka stoji
zajedniki otac. "Ja i otac smo jedno".)
U etvrtom, petom i estom stoljeu prije Krista
spremalo se u Europi jedno kulturno razdoblje koje je
zapoelo u petnaestom stoljeu, a u kojemu jo i
sadanjost ivi. Ono je trebalo postupno zamijeniti
etvrto, grko-latinsko razdoblje. To je peto poatlantsko
kulturno razdoblje. Narodi koji su nakon razliitih
seoba i najrazliitijih sudbina postali nositeljima ovog
razdoblja bili su potomci onih Atlantiana koji su ostali
najmanje dodirnuti onim to se u meuvremenu
odigralo u etiri prethodna kulturna razdoblja. Nisu
doprli do podruj a u koj ima su se ukorij enile
odgovarajue kulture. Oni su, meutim, na svoj nain
dalje pronosili svoje atlantske kulture. Meu njima je
bilo mnogo ljudi koji su u velikoj mjeri sauvali
naslijee stare nesvjesne vidovitosti, ono ve opisano
stanje izmeu sna i jave. Takvi su ljudi poznavali
duhovni svijet na osnovi vlastitog doivljaja te su svojim
sunarodnjacima mogli priopavati to se u tome svijetu
dogaa. Tako je nastao svijet pria o duhovnim biima
i duhovnim zbivanjima. Blago bajki i saga naroda
prvotno j e nas t al o na osnovi takvi h duhovni h
doivljaja. Snovita vidovitost mnogih ljudi trajala je
do u vremena koja nisu jako udaljena od sadanjosti.
Bilo je i drugih ljudi koji su vidovitost, dodue, bili
izgubili, ali su steene sposobnosti za osjetilno fiziki
svijet ipak izgradili prema osjeajima koji su odgovarali
doivljajima te vidovitosti. I atlantska su proroita
imala ovdje svoje sljedbenike. Proroita su posvuda
postojala. Samo to su u tim proroitima preteno
nastajale takve tajne posveenja koje su objavljivale
onaj duhovni svijet koji Ahriman dri zatvorenim.
Ondje su se objavljivale duhovne moi koje su stajale
iza sila prirode. Mitologije europskih naroda sadre
ostatke onoga to su posveeni tih misterija ljudima
mogli prenijeti. U tim je mitologijama, dodue,
sadrana i druga tajna, ali u nesavrenijem obliku od
junjakih i istonjakih misterija. Nadljudska bia
bila su poznat a i u Europi , ali vidjeli su ih u
nepr eki dnoj borbi s Luciferovim drugovi ma.
Najavljivalo se, dodue, boga svjetlosti, ali u takvom
obliku da se o njemu nije moglo rei da e on pobijediti
Lucifera. No, i u ta je proroita sjao Kristov lik
budunosti . Proricalo se kako e njegovo carstvo
zamijeniti carstvo onog drugog boga svjetlosti. (Sve
sage o sumraku bogova i druge njima sline imaju
svoje podrijetlo u ovoj spoznaji europskih misterija.)
Iz takvih je utjecaja u ljudima petog kul t urnog
razdoblja nastao duevni rascjep koji traje jo i danas
i koji se oituje u najrazliitijim pojavama ivota. Dua
nije tako jako sauvala nekadanju tenju prema duhu
da bi mogla ouvati vezu izmeu duhovnog i osjetilnog
svijeta. Tu je vezu sauvala samo u osjeajima, ali ne
kao neposredno opaanj e nadosj etilnog svijeta.
ovjekov je pogled, naprotiv, sve vie bio usmjeren na
osjetilni svijet i na njegovo ovladavanje. Sve snage
razuma koje su se probudile potkraj atl antskog
razdoblja i sve snage u ovjeku iji je instrument fiziki
mozak izgradile su se za osjetilni svijet te za njegovu
spoznaju i njegovo ovladavanje. U ovjekovim su se
grudima na izvjestan nain razvila dva svijeta. Jedan
je usmjeren prema osjetilno-fizikom postojanju, drugi
je osjetljiv za objave duha kako bi ga, iako bez gledanja,
proeo osjeajem. Sklonosti za taj rascjep due ve su
postojale kada je u podruja Europe uvrlo Kristovo
nauavanje. Taj glas o duhu primljen je srcima, proet
osjeajima, ali nije stvoren most do onoga to razum
usmjeren na osjetila otkriva u fiziko-osjetilnom ivotu.
Danas poznata suprotnost izmeu vanjske znanosti i
duhovne spoznaje samo je posljedica ove injenice.
Kranska mistika (Eckhardta, Taulera itd.) rezultat
je proimanja osjeaja i osjeanja s kranstvom.
Usmjerenost znanosti samo na osjetilni svijet i njezina
dostignua u ivotu posljedice su one druge strane
duevnih sklonosti. Dostignua na podruju vanjske
materijalne kulture u potpunosti treba zahvaliti tom
razdvajanju sklonosti. Zbog toga jer su se ovjekove
sposobnosti, iji je instrument mozak, jednostrano
usmjerile na fiziki ivot, mogle su postii onaj uspon
koji je omoguio razvoj dananje znanosti, tehnike itd.
Ishodite te materijalne kulture moglo je biti samo u
europskim narodima jer su ti narodi potomci onih
atlantskih predaka koji su sklonost prema fiziko-
-osjetilnom svijetu razvili u sposobnosti tek onda kada
je ta sklonost postigla izvjesnu zrelost. Prije su je pustili
da drijema i ivjeli su od naslijea atlantske vidovitosti
i kazivanja svojih posveenih. Dok je vanjski duhovna
kultura bila predana samo tim utjecajima, polako je
dozrijevao smisao za materijalno ovladavanje svijetom.
Ipak se da na s ve naj avlj uj e osvit est og
poatlantskog kulturnog razdoblja. Jer, ono to u
stanovi tom vremenu razvoja ovjeanstva t reba
nastati, polagano dozrijeva ve otprije. Ono to se ve
danas moe u poecima razvijati jest pronalaenje niti
koja u ovjekovim grudima povezuje ove dvije strane,
materijalnu kulturu i ivljenje u duhovnom svijetu.
Za to je potrebno da se s jedne strane shvate doivljaji
duhovnog gledanj a, a da se s druge s t r ane u
pr omat r anj u i doivljavanju osj etilnog svij eta
prepoznaju objave duha. esto e kulturno razdoblje
dovesti do potpunog razvoja sklada izmeu obiju
strana. Time su razmatranja ove knjige napredovala
do toke gdje ona mogu prijei od uvida u prolost na
spoznavanj e budunost i . Ipak j e bolje ako tom
spoznavanju prethodi razmatranje o spoznaji viih
svjetova i posveenja. Zatim e, ako to bude mogue u
okvirima ove knjige, uslijediti kratak pogled u prolost
i u budunost.
O spoznaji viih svjetova
(O posveenju odnosno inicijaciji)
Izmeu roenja i smrti ovjek na dananj em
stupnju razvoja proivljava u obinom ivotu tri stanja
due: budnost, spavanje i, izmeu njih, sanjanje. O
posljednjem e u knjizi jo ukratko biti govora. Ovdje
e ponajprije biti izloen ivot s obzirom na njegova
dva razliita glavna stanja, budnost i spavanje. Do
spoznaja viih svjetova ovjek dolazi ako uz budnost i
san postigne jo i tree stanje due. U budnom je
stanju dua predana osjetilnim utiscima i njima
potaknuti m predodbama. U vrijeme sna osjetilni
utisci ute, ali zato dua gubi i svijest. Dnevni doivljaji
tonu u more nesvjesnosti. Zamislimo da dua u vrijeme
sna ostane pri svijesti unato tomu to su osjetilni
utisci u snu iskljueni. Zamislimo da je izbrisano i
sjeanje na protekle dnevne doivljaje. Bi li se dua
t ada na l a u ni t avi l u? Zar t ada ne bi ni t a
doivljavala? Odgovor bi bio mogu samo kada bi se
zaista moglo uspostaviti neko jednako ili slino stanje
u kojemu bi dua mogla neto doivljavati i onda kada
ne bi imala osjetilnih utisaka, a niti sjeanja na njih.
Dua bi se tada, s obzirom na obian vanjski svijet,
nalazila kao u nekom snu, a pritom ipak ne bi spavala
nego bi se, kao na javi, nalazila suoena sa stvarnim
svijetom. Takvo je stanje svijesti mogue ostvariti ako
ovjek prizove one doivljaje due koje mu omoguava
duhovna znanost. A sve to ona iznosi o tim svjetovima
koji su izvan osjetilnoga istraeno je zahvaljujui
takvom stanju svijesti. U prethodnim su izlaganjima
iznesena neka priopenja o viim svjetovima. U ovome
to sada slijedi, koliko to u ovoj knjizi bude mogue,
bit e govora o sredstvima kojima se postie stanje
svijesti koje je potrebno za takvo istraivanje.
Ovo stanje svijesti slii snu samo u jednom smislu:
slii, naime, u tome to u njemu prestaju svi vanjski
osjetilni utjecaji; dokidaju se i sve misli potaknute tim
osjetilnim utiscima. I dok u snu dua nema snage za
svjesno doivljavanje, ona tu snagu sada treba zadobiti
zahvaljujui opisanom stanju svijesti. Zbog tog se
stanj a, dakl e, budi u du i sposobnost takvog
doivljavanja kakvo u obinom ivotu nastaje samo
pod utjecajem osjetila. Probuivanje due do tog vieg
s t upnj a svij esti moe se nazvat i posveenj em
(inicijacijom).
Sredstva posveenja vode ovjeka iz obinog stanja
dnevne svijesti u takvu duevnu djelatnost u kojoj se
on slui duhovnim sredstvima promatranja. Ona u klici
ve i otprije postoje u dui. Te se klice moraju razviti.
Moe se dogoditi da ovjek u odreenom trenutku
svoga ivota i bez posebnih priprema u svojoj dui doe
do otkria da su se u njemu razvila takva sredstva
promatranja. U tom je sluaju nastala neka vrsta
njegova nehotinog samoprobuivanja. Takav e se
ovjek zbog toga osjetiti preobraenim u cijelom svom
bi u. Nastaj e bezgrani no obogaenje njegovih
duevnih doivljaja. Vidjet e da ni jednom spoznajom
osjetilnog svijeta ne moe osjetiti takvo blaenstvo,
takvo duevno zadovoljstvo i takvu unutarnju toplinu
kao to je moe doivjeti spoznajom koja nije dostupna
fizikom oku. Iz duhovnog e svijeta u njegovu volju
uvrijeti snaga i ivotna sigurnost. Takvi sluajevi
samoposveenja postoje. Oni, meutim, ne bi smjeli
ovjeka zavesti da vjeruje kako je jedino ispravno
priekati takvo samoposveenje i da nita ne treba
uiniti za njegovo postizanje ispravnim kolovanjem.
Ovdje ne treba govoriti o samoposveenju j er se ono
moe pojaviti a da se i ne slijede neka pravila. Nasuprot
tomu, treba prikazati kako se kolovanjem mogu razviti
opaajni organi koji poput klica miruju u dui. Ljudi
koji u sebi ne osjeaju neki osobiti poticaj da sami
neto uine za svoj razvoj lako e rei: ljudskim ivotom
upravljaju duhovne moi u ije se vodstvo ne treba
uplitati. Treba mirno iekivati trenutak kada e te
moi smatrati primjerenim da dui otvore j edan drugi
svijet. Takvi e ljudi ak smatrati nekom vrstom
drskosti ili neopravdane udnje ako se ovjek umijea
u mudrost duhovnog vodstva. Osobe koje tako misle
mogu doi do drukijeg mnijenja ako ih se odreena
predodba dovoljno snano dojmi. Ako sebi kau:
mudro mi vodstvo nije dalo izvjesne sposobnosti zato
da ih ostavim nei skori teni ma nego da se njima
koristim. Mudrost tog vodstva sastoji se u tome to je
u mene poloilo klice vieg stanja svijesti. To vodstvo
razumijem samo ako osjetim kao dunost da se ovjeku
objavi sve ono to mu se na osnovi njegovih duhovnih
snaga moe objaviti. Kada je takva misao ostavila na
du u dovoljno s naan ut i s ak, t ada e nes t at i
spomenuta sumnja u kolovanje s obzirom na jedno
vie stanje svijesti.
Moe, meutim, postojati jo i j edna nedoumica
koja se javlja u vezi s takvim kolovanjem. Moglo bi se
rei: "Razvoj unutarnjih duevnih sposobnosti zahvaa
u najskrovitije ovjekovo svetite. On ukljuuje
izvjesnu preobrazbu itavoga ovjekova bia. Sredstva
za takvu preobrazbu ovjek ne moe smisliti sm. Jer,
kako se dospijeva u vii svijet, moe ipak znati samo
onaj tko taj put poznaje na osnovi vlastitog doivljaja.
Obratimo li se takvoj osobi, doputamo joj uvid u
najskrovitije svetite due." Tko tako misli, ne bi se
osobito umirio ni kada bi mu sredstva za postizanje
vieg stupnja svijesti bila dana nekom knjigom. Jer,
nije bitno prima li se neko priopenje usmeno ili osoba
koja raspolae znanjem o tim sredstvima to znanje
iznosi u nekoj knjizi u kojoj e ono drugima biti
dost upno. Ima osoba koje raspolau znanj em o
pravilima razvoja duhovnih opaajnih organa, ali
zastupaju miljenje da se ta pravila ne smiju povjeriti
nekoj knjizi. Takve osobe i priopavanja izvjesnih istina
koja se odnose na duhovni svijet smatraju najee
neim nedoputenim. Ipak, s obzirom na sadanji
trenutak ljudskoga razvoja, ovakvo shvaanje treba u
izvjesnom smislu smatrati zastarjelim. Tono je da se
u priopavanju odgovarajuih pravila moe ii samo
do neke odreene toke. Ipak, priopenje vodi do toga
da onaj tko to primijeni na svoju duu dolazi u razvoju
spoznaje tako daleko da zatim i sam pronalazi daljnji
put. Taj put vodi dalje na takav nain da je ispravna
predodba mogua samo na osnovi onoga prije
proivljenog. Zbog svih ovih injenica mogu se u vezi
s duhovnim putom spoznaje pojaviti nedoumice. Te
se nedoumice gube uoimo li bit onog tijeka razvoja
koji propisuje kolovanje primjereno naem vremenu.
Ovdje e biti rije o tom putu, dok e drugi putovi
kolovanja biti samo kratko naznaeni.
kolovanje o kojemu je ovdje rije onomu tko hoe
postii vii razvoj daje na raspolaganje sredstva kojima
e poduzeti preobrazbu svoje due. Sumnjivi zahvat u
uenikovo bie bio bi samo onaj kada bi uitelj poduzeo
tu preobrazbu sredstvima koja bi izmicala uenikovoj
svijesti. Takvim se, meutim, sredstvima u dananjem
vremenu ne slue ispravne upute za duhovni razvoj.
Takve upute ne ine uenika slijepim oruem. One
donose pravila ponaanja; uenik ih se pridrava.
Pritom se, ako je o tome rije, ne preuuje zato se
daje ovo ili ono pravilo ponaanja. Preuzimanje pravila
i njihova primjena kod ljudi koji tee za duhovnim
razvojem ne trebaju se temeljiti na slijepom vjerovanju.
Na ovom bi podruju slijepo vjerovanje trebalo biti
posve iskljueno. Tko promatra ljudsku prirodu, ako
se ona moe dokuiti ve i obinim samopromatranjem
bez duhovnog kolovanja, taj e nakon to je primio
pravila koje preporua duhovno kolovanje postaviti
pitanje: Kako ta pravila mogu djelovati u duevnom
ivotu? Na to se pitanje prije sveg kolovanja, a uz
primjenu zdravog ljudskog razuma, moe odgovoriti
na zadovoljavajui nain. O nainu djelovanja tih
pravila mogu se stvarati ispravne predodbe prije nego
to ih se pone provoditi. Njihovo se djelovanje,
meutim, moe doivjeti tek u vrijeme kolovanja. No,
i ovdje e doivljaj uvijek biti popraen razumijevanjem
ako se svaki korak koji treba uiniti poprati zdravim
prosuivanjem. U dananje vrijeme istinska duhovna
znanost daje za kolovanje samo takva pravila koja
mogu nai opravdanje pred zdravim rasuivanjem.
Sumnje e nestati samo ako je netko voljan da se preda
takvom kolovanju i tko se nikakvim predrasudama
ne da nagnati na slijepo vjerovanje. Nee mu smetati
prigovori upueni ispravnom kolovanju koje tei viim
stanjima svijesti.
ak za onog ovjeka koji raspolae unutarnj om
zrelou koja ga prije ili poslije dovodi do buenja
duhovnih opaajnih organa to kolovanje nije suvino
nego je, naprotiv, vrlo prikladno. Postoji, naime, samo
mali broj sluajeva u kojima takve osobe prije
samoposveenja nisu prole najrazliitijim krivudavim
i uzaludnim stranputi cama. kolovanje poteuje
ovjeka od takvih stranputica. Ono ga izravno vodi
dalje. Doe li dua do takvog samoposveenja, ono
potjee otuda to je dua tijekom prijanjih ivota
stekla odgovarajuu zrelost. Vrlo se lako dogaa da
upravo takva dua ima izvjestan nejasni osjeaj o svojoj
zrelosti i zbog tog osjeaja nije sklona kolovanju.
Takav osjeaj, naime, moe izazvati svojevrsnu oholost
koja spreava povjerenje prema pravom duhovnom
kolovanju. Poneki stupanj duevnog razvoja moe do
odreene ivotne dobi ostati prikriven i oitovati se
tek poslije. A upravo kolovanje moe biti ono pravo
sredstvo da taj razvoj doe do izraaja. Ne prihvati li
ovjek kolovanje, tada se moe dogoditi da njegova
sposobnost u tom odreenom ivotu ostane prikrivena,
da bi se ponovno pojavila tek u jednom od sljedeih
ivota.
S obzirom na ovdje miljeno kolovanje nadosjetilne
spoznaj e, vano j e spri j ei ti izvjesne mogue
nespor azume. J edan se nesporazum sastoj i od
mnijenja da kolovanje hoe uiniti od ovjeka s
obzirom na itav njegov nain ivota jedno sasvim
drukije bie. No, nije rije o tome da se ovjeku dadu
openiti ivotni propisi nego da mu se govori o
djelatnostima due koje e mu, ako ih izvodi, dati
mogunost da promatra nadosjetilni svijet. Te radnje
nemaju neposredan utjecaj na obavljanje onih ivotnih
djelatnosti koje se nalaze izvan nadosjetilnog podruja
promatranja. S izvravanjem tih ivotnih djelatnosti
ovjek k tomu stjee jo i dar nadosjetilnog promatranja.
Djelatnost tog promatranja od obinih je ivotnih
djelatnosti tako odijeljena kao to je budno stanje
odijeljeno od sna. Jedno ne moe drugome ni najmanje
smetati. Netko tko bi, primjerice, htio obian dnevni
tijek proeti utiscima nadosjetilnog gledanja, sliio bi
bolesniku iji bi san neprestano bio prekidan tetnim
buenjem. Slobodnoj volji kolovanog ovjeka mora
bi ti mogue uspost avl j at i st anj a pr omat r anj a
nadosjetilne stvarnosti. kolovanje u svakom sluaju
posredno suvisi s propisima ivota utoliko to je bez
jednog na izvjestan nain orijentiranog etikog naina
ivljenja uvid u nadosjetilno nemogu ili tetan. Stoga
su neke stvari koje uvode u gledanje nadosjetilnog
ujedno i sredstvo oplemenjivanja nai na ivota.
Uvidom u nadosjetilni svijet spoznavaju se s druge
strane vii moralni impulsi koji vrijede i za osjetilno-
-fiziki svijet. Odreene moralne nunosti mogu se
spoznati tek zahvaljujui tom svijetu. Drugi bi
nesporazum bio kada bismo mislili da bilo koja
duevna djelatnost koja vodi nadosjetilnoj spoznaji ima
neke veze s promjenom fizike organizacije. U takve
se djelatnosti ni najmanje ne trebaju uplitati fiziologija
niti bilo koja druga grana spoznaje prirode. One su
duhovno-duevni procesi sasvim odijeljeni od svega
fizikog kao i samo zdravo miljenje i opaanje. Nain
na koji se u dui odvija takva djelatnost ni po emu se
ne razlikuj e od dj el atnosti zdravog miljenja i
rasuivanja. Onoliko koliko zdravo miljenje ima veze
s tijelom, toliko s tijelom imaju veze i procesi pravoga
kolovanja za stjecanje nadosjetilne spoznaje. Sve to
se prema ovjeku odnosi drukije nije istinsko duhovno
kolovanje nego njegov izopaeni oblik. Sljedea
izlaganja treba shvatiti u ovdje navedenom smislu.
Samo zato to je nadosjetilna spoznaja neto to izvire
iz itave ovjekove due, moe izgledati kao da
kolovanje zahtijeva neto to e ovjeka uiniti
drukijim. Ustvari se navode upute za djelatnost due
koje e joj omoguiti da unut ar svog ivota stvori
trenutke u kojima e moi opaati nadosjetilni svijet.
* * *
Uzdizanje nadosjetilnom stanju svijesti moe poi
samo od obine budne dnevne svijesti. Prije svog
uzdizanja dua ivi u takvoj svijesti. kolovanjem
dobiva sredstva koja je izvode iz takve svijesti. Meu
prvima se dobivaju sredstva koja se mogu izvravati
jo kao djelatnosti obine dnevne svijesti. Najvanija
su upravo ona sredstva koja se sastoje od tihih,
nezapaenih djelatnosti due. Rije je o predavanju
due sasvim odreenim predodbama. To su takve
predodbe koje po svojoj biti imaju snagu da probude
i potaknu izvjesne skrivene sposobnosti ljudske due.
Razlikuju se od predodbi budne, dnevne svijesti koje
imaju zadau reproducirati vanjske stvari. to je
reprodukcija vjernija, istinitija, to su i te predodbe
vjernije i istinitije. A njihova bit i jest u tome da budu
istinite. Takvu zadau nemaju predodbe kojima se
dua treba predati radi duhovnog kolovanja. One su
oblikovane tako da ne reproduciraju nita vanjsko nego
u sebi imaju svojstvo da bude duu. Za tu su svrhu
najbolje simbolike predodbe. Mogu se, meutim,
koristiti i drukije predodbe jer uope nije bitno to
predodbe sadre, bitno je samo da dua sve svoje
snage usmjeri na to da u svijesti nema nita drugo
doli odreenu predodbu. Dok su u obinom ivotu
snage due raspodijeljene na mnotvo stvari a
predodbe se brzo izmjenjuju, kod duhovnog je
kolovanja bitna koncentracija cijelog duevnog ivota
na samo j ednu predodbu. Tu predodbu t reba
sl obodnom voljom postavi ti u sredi te svijesti.
Simbolike su predodbe stoga bolje od onih koje
reproduciraju vanjske predmete ili zbivanja j er ove
posljednje imaju uporite u vanjskome svijetu, pa se
kod toga dua treba manje oslanjati samo na sebe
nego kod simbolikih predodbi koje nastaju na osnovi
vlastite duevne energije. Nije bitno to se predoava,
bitno je da predoeno svojim nainom oslobaa duu
od svake vezanosti za fiziki svijet.
Do shvaanja toga poniranja u neku predodbu
dolazimo tek ako dui prizovemo pojam sjeanja.
Usmjerimo li, primjerice, pogled na neko stablo a zatim
pogled od njega odvratimo tako da ga vie ne vidimo,
mogue je, zahvaljujui sjeanju, u dui ponovno
probuditi predodbu stabla. Predodba koju imamo o
stablu i onda kada ga ne vidimo sjeanje je na stablo.
Zamislimo sada da to sjeanje zadravamo u dui;
putamo da dua miruje u toj predodbi sjeanja;
nastojimo pri tome iskljuiti sve druge predodbe. Tada
je dua udubljena u predodbu sjeanja na stablo. Rije
je, dakle, o udubljenosti due u odreenu predodbu;
a ta je predodba odslika neega opaenog osjetilima.
Poduzmemo li, meutim, to isto s nekom predodbom
koju smo slobodnom voljom doveli u svijest, tada emo
malo-pomalo moi postii onaj uinak koji je pritom
bitan.
Ovdje e biti zorno prikazan samo j edan primjer
unutarnjeg poniranja u neku simboliku predodbu.
Takvu predodbu najprije treba izgraditi u dui. To je
mogue uiniti na sljedei nain: zamislimo neku biljku
kako je u zemlji ukorijenjena, kako tjera list po list,
kako se razvija do cvjetanja. Zatim pokraj te biljke
zamislimo ovjeka. Neka u dui zaivi misao da ovjek
posjeduje svojstva i sposobnosti koja se u usporedbi s
biljkom mogu nazvati savrenijima. Razmislimo o tome
kako se ovjek u skladu sa svojim osjeajima i svojom
voljom moe pokretati, dok je biljka prikovana za tlo.
A sada sebi treba takoer rei: da, ovjek je zasigurno
savreniji od biljke, ali zato na njemu primjeujem
svojstva koje na biljci ne primjeujem, a zbog toga mi
nedostajanja biljka u stanovitom smislu moe izgledati
savrenija od ovjeka. ovjek je ispunjen udnjom i
strau i za njima se povodi. Kod njega mogu govoriti
o zastranjivanju zbog njegovih nagona i strasti. Kod
biljke vidim kako od lista do lista slijedi samo zakone
rasta, kako bez strasti otvara cvjetnu asku nevinoj
sunanoj zraci. Ja sebi mogu rei: ovjek je u usporedbi
s biljkom savreniji, ali tu je savrenost platio
dopustivi da uz ono to doivljavam kao iste snage
biljke u njegovo bie uu nagoni, poude i strasti.
Zamiljam kako zeleni sok tee biljkom i kako je on
izraz istih zakona rasta koji ne znaju za strasti. A
zatim zamiljam kako crvena krv tee ovjekovim
ilama i kako je ona izraz nagona, pouda i strasti.
Sve ovo putam da mi se u dui stvara kao iva misao.
Nadalje razmiljam o tome kako je ovjek sposoban
za razvoj, kako svoje nagone i strasti moe viim
duevnim snagama proistiti i oplemeniti. Razmiljam
kako se zatire ono nisko u nagonima i strastima,
unitava kako bi se one iznova rodile na jednom viem
stupnju. Tada se krv zamilja kao izraz proienih i
oplemenj enih nagona i st rast i . U duhu gledam,
primjerice, ruu i sebi kaem: vidim kako se zeleni
biljni sok pretvorio u crveni sok rue. I crvena rua
slijedi poput zelenog lista iste i strasti liene zakone
rasta. Neka mi crvena boja rue bude simbolom takve
krvi koja je izraz proienih nagona i strasti koji,
odbacivi ono nie, slie snagama koje djeluju svojoj
istoi u crvenoj rui. Nastojim takve misli razraditi
ne samo svojim razumom nego ih nastojim uskrsnuti
i u svome osjeanju. Misao o biljci koja raste u istoi
i bez strasti moe me ispuniti usreujuim osjeajem.
U sebi mogu razviti osjeaj kako je za odreeno vie
savrenstvo cijena za dobivanje nagona i udnji. To
moe onaj prethodni usreujui osjeaj pretvoriti u
ozbiljan; u meni se moe javiti osjeaj oslobaajue
sree ako se predam misli na crvenu krv, koja moe
postati nosiocem unutarnjih doivljaja istih kao to
je ist crveni ruin sok. Bitno je da ovjek ne bude
bezosj eaj an u mi sl i ma koje sl ue s t var anj u
simbolikih predodbi. Nakon prebivanja u takvim
mislima i osjeajima potrebno ih je preobraziti u
sljedee simbolike predodbe. Treba zamisliti crni
kri. To neka bude simbolom uni tenog nieg u
nagonima i strastima. Na mjestu gdje se osi kria
sijeku, zami sl i mo sedam crvenih sj aj nih rua,
spletenih u vijenac. Neka te rue budu simbol krvi
koja je izraz proienih, oplemenjenih strasti i
nagona. * Pred du u t r eba dozvati si mbol i ku
predodbu, kako je to gornjom predodbom zorno
prikazano. Takva predodba ima snagu probuditi duu
kada joj se ovjek unutarnjim poniranjem potpuno
preda. Za vrijeme poniranja treba nastojati iskljuiti
sve ostale predodbe. Pred duom u duhu treba
lebdjeti, koliko god je mogue ivo, samo opisani
simbol. Nije beznaajno da taj simbol ovdje nije
jednostavno naveden samo kao predodba koja ima
snagu buenja nego je takoer vano da se on stvara
tek odreenim predodbama o biljci i ovjeku. Jer,
djelovanje takvog simbola ovisi upravo o tome da smo
ga na opisani nain izgradili prije negoli smo ga
upotrijebili za unut arnj e poniranje. Stvara li se
* Nije bitno u kojoj mjeri pojedina prirodoznanstvena predodba
prihvaa ili odbija gornja razmiljanja. Ovdje je, naime, rije o
razvijanju takvih misli u vezi s biljkom i ovjekom koje se mogu
stei jednostavnim, neposrednim uvidom i bez ikakve teorije.
Takve misli takoer imaju svoju vanost uz one ne manje vane
predodbe o pojavama vanjskog svijeta. Ove misli ne slue
tomu da bi odreeno injenino stanje znanstveno ustanovile
nego da bi stvorile simbol koji e biti duevno djelotvoran bez
obzira na to koje e primjedbe pojedinom ovjeku pasti na um
pri stvaranju tih simbola.
____________________________________________________________________________________
predodba bez takve prethodne pripreme due, sve e
ostati hladno i mnogo manje djelotvorno nego kada,
zahvaljujui pripremi, zadobije snagu koja e duu
obasjati svjetlom. U vrijeme poniranja ne treba prizivati
u duu sve one misli pripreme nego samo sliku treba
ivo drati u duhu i pustiti da u dui zaive oni osjeaji
koji su se razvili zahvaljujui mislima u vrijeme
pripreme. I tako simbol postaje znakom za osjeajni
doivljaj. Djelotvornost lei u prebivanju due u ovom
doivljaju. Cijeli je postupak to djelotvorniji to je
vrijeme prebivanja u danoj predodbi dulje, a da se
pritom ne mijea nijedna druga ometajua predodba.
Dobro je, meutim, i ako se izvan onog vremena koje
je posveeno pravom poniranju, opisanim mislima i
osjeajima ponovno izgrauje slika kako osjeaj ne bi
izblijedio. to je strpljivost pri takvom ponavljanju vea,
to je za duu slika vanija. (U razmatranjima moje
knjige "Kako se stjeu spoznaje viih svjetova?"
navedeni su i primjeri drugih sredstava unutarnjeg
poniranja. Osobito su djelotvorne ondje prikazane
meditacije o nastajanju i propadanju neke biljke, o
snagama nastajanja koje drijemaju u njezinoj sjemenki
ili o oblicima kristala itd. Ovdje, u ovoj knjizi, treba na
jednom primjeru prikazati bit meditacije.)
Simbol koji je ovdje prikazan ne odraava prirodom
dane vanjske stvari ili bia, ali upravo zbog toga ima
snagu buenja izvjesnih posve duevnih sposobnosti.
Netko bi, dodue, mogao dati primjedbu. Mogao bi rei:
Dakako, "cjelina" simbola ne postoji u prirodi, ali su
pojedini elementi ipak preuzeti od prirode: crna boja,
rue itd. A sve se to opaa osjetilima. Komu ta
primjedba smeta, neka ima na umu da reprodukcije
osjetilnih opaaja nisu ono to vodi buenju viih
duevnih sposobnosti, nego da je taj uinak postignut
samo nainom kojim su te pojedinosti povezane. A
takav sklop ne reproducira neto od onoga to postoji
u osjetilnom svijetu.
Kao primjer na j ednom e simbolu zorno biti
prikazano odvijanje djelotvornog poniranja due. U
duhovnom se kol ovanj u mogu upot ri j ebi t i
najraznolikije slike ove vrste i mogu se izgraivati na
najrazliitije naine. To mogu biti i odreene reenice,
formule ili pojedinane rijei u koje se treba udubiti.
U svakom e sluaju cilj ovih sredstava unutarnjeg
poniranja biti da istrgne duu od osjetilnog opaanja i
da je potakne na takvu djelatnost kod koje je utjecaj
na fizika osjetila beznaajan, a bitan razvoj unutarnjih
latentnih duevnih sposobnosti. Moe takoer biti rije
i o poni r anj u samo u osjeaje, to je osobi to
djelotvorno. Uzmimo, primjerice, osjeaj radosti. U
normalnom tijeku ivota dua moe doivjeti radost
kada za to postoji vanjski poticaj. Ako dua zdravih
osjeaja vidi kako neki ovjek izvodi j ednu radnju iz
dobrote svoga srca, ta e joj se radnja svidjeti i ona e
joj se radovati. Dua, meutim, moe razmiljati o
takvoj djelatnosti i moe sebi rei: radnja koja je
izvedena dobrotom srca je takva kod koje izvritelj ne
slijedi vlastite interese nego interese svoga blinjeg. A
takva se radnj a moe u etikom smi sl u nazvati
dobrom. Dua se pri promatranj u moe potpuno
osloboditi predodbe pojedinanog sluaja vanjskog
svijeta koji joj je priinio radost i zadovoljstvo te moe
stvoriti obuhvatnu ideju o dobroti srca. Ona moe
otprilike pomisliti da dobrota srca nastaje time to
jedna dua upija interes neke druge i ini ga svojim
vlastitim. Dua sada moe osjetiti radost zbog te
moralne ideje dobrote srca. To nije radost u vezi s
pojedinim dogaajem osjetilnog svijeta, nego radost
zbog neke ideje kao takve. Pokua li se ta radost
zadrati ivom dulje vrijeme u dui, to je udubljivanje
u osjeaj. U tom sluaju nije ideja ona koja djeluje na
buenje unutarnjih duevnih sposobnosti nego osjeaj
koji je dulje vrijeme vladar u dui, a koji nije bio
pot aknut neki m vanj ski m ut i skom. Budui da
nadosjetilna spoznaja dublje ulazi u bit stvari negoli
obino miljenje, to se iz njezinih iskustava mogu
navesti osjeaji koji, ako se primijene za unutarnj e
poniranje, imaju jo mnogo vei stupanj djelovanja.
Koliko god je ovo posljednje nuno za vie stupnjeve
kolovanja, ipak treba imati na umu da energino
uranjanje u takve osjeaje kao to je npr. opisani
osjeaj dobrote srca moe odvesti ve vrlo daleko.
Budui da su ljudi po svojoj biti vrlo razliiti, to su za
pojedince djelotvorna razliita sredstva kolovanja. to
se tie duljine trajanja poniranja, treba imati na umu
da je djelotvornost to vea to je poniranje smirenije i
razboritij e. Treba, meut i m, izbjegavati svako
pretjerivanje u tom smjeru. Izvjestan unutarnji takt
koji se zbog vjebi sm uspostavlja pouit e uenika
ega se pritom treba pridravati.
Ove e vjebe unutarnj eg poniranja u pravilu
trebati dugo provoditi prije nego to e se moi
primijetiti sami njihovi rezultati. Ono to je za duhovno
kolovanje bezuvjetno potrebno jest: strpljivost i
ustrajnost. Tko u sebi ne probudi te dvije sposobnosti
i tko neprekidno svoje vjebe ne radi u potpunom miru,
pri emu su strpljivost i ustrajnost uvijek osnovni
ugoaj njegove due, ne moe mnogo postii.
Iz prethodnog je izlaganja j asno vidljivo da je
unutarnje poniranje (meditacija) sredstvo za stjecanje
spoznaje viih svjetova, ali je takoer vidljivo da tome
ne vodi svaki proizvoljni predodbeni sadraj nego
samo takav koji je izgraen na opisani nain.
Put koji je ovdje prikazan vodi najprije onome to
se moe nazvati imaginativnom spoznajom. Ona je prvi
stupanj vie spoznaje. Spoznavanje koje se temelji na
osjetilnom opaanju i na preradi osjetilnih opaaja
putem razuma vezanog za osjetila moe se u smislu
duhovne znanosti nazvati "predmetnim spoznavanjem".
Iznad toga postoje vii stupnjevi spoznaje, od kojih je
imaginativna spoznaja prvi stupanj. Izraz "imaginativno"
mogao bi izazvati dvojbu kod nekoga tko pod
imaginacijom podrazumijeva "umiljenu" predodbu,
tj. predodbu kojoj ne odgovara nita stvarno. U
duhovnoj se znanosti "imaginativna" spoznaja treba
shvatiti kao spoznaj a koja nastaj e zahvaljujui
nadosjetilnom stanju svijesti due. U tom stanju
svijesti opaaju se nadosjetilne injenice i bia kojima
osjetila nemaju pristupa. Budui da se ovo stanje u
du i budi poni r anj em u si mbol e, odnos no u
"imaginacije", to se svijet ovog vieg stanja svijesti moe
nazvati "imaginativnim" svijetom, a spoznaja koja se
na nj ega odnosi "i magi nat i vnom" spoznaj om.
"Imaginativno" znai, dakle, neto to je na drukiji
nain "stvarno" negoli injenice i bia fiziko-osjetilnog
opaanja. Sadraj predodbi koji ispunja imaginativni
doivljaj nije uope bitan; bitne su, meutim, duevne
sposobnosti koje se izgrauju zahvaljujui tom
doivljaju.
Vrlo lako mogui prigovor u vezi s upotrebom
simbolikih predodbi j est taj da njihovo stvaranje
proizlazi iz sanj arskog miljenja i svojevoljnog
umiljanja i da one stoga mogu dovesti samo do
dvojbenog uspjeha. Spram simbola koji se temelje na
pravilnom duhovnom kolovanju opisana je sumnja
neopravdana jer se simboli odabiru tako da se pritom
moe zanemariti svaka veza s vanjskom osjetilnom
stvarnosti. Njihova se vrijednost treba traiti samo u
snazi kojom djeluju na duu kada ona odvrati svaku
pozornost od vanjskog svijeta, kada potisne sve
osjetilne utiske i kada iskljui i sve misli koje gaji na
osnovi vanjskih poticaja. Proces meditacije postaje
najuoljiviji kada ga se usporedi sa stanjem sna. S
jedne mu je strane slina, a s druge mu je sasvim
oprena. Ona je spavanje, koje naspram dnevne svijesti
predstavlja vii stupanj probuenosti. Bitno je da je
koncentracijom na odgovarajuu predodbu ili sliku
dua prisiljena da iz vlastitih dubina izame mnogo
vee snage nego to su one koje primjenjuje u obinom
ivotu ili u obinom spoznavanju. Time se poveava
njezina unutarnj a pokretljivost. Ona se odvaja od
tjelesnosti kao to se odvaja i u snu, ali ne prelazi kao
u snu u besvijest nego doivljava j edan svijet koji prije
nije doivjela. Njezino je stanje, iako se s gledita
odvojenosti od tijela moe usporediti sa snom, ipak
takvo da se u usporedbi s obinom dnevnom svijesti
moe oznaiti kao stanje poveane budnosti. Na taj
nai n du a sebe doivljava u svom i st i nskom,
unut arnj em, samost al nom biu, dok u obinoj,
dnevnoj budnosti, zbog slabije angairanosti svojih
snaga, do svijesti dolazi samo uz pomo tijela. Ona,
dakle, ne doivljava samu sebe ve sebe opaa u nekoj
vrsti zrcalne slike koju pred njom prostire tijelo (ustvari
samo njegovi procesi).
Simboli koji su izgraeni na opisani nain ne
odnose se, dakako, jo na neto realno u duhovnom
svijetu. Oni slue tomu da otrgnu ljudsku duu od
osjetilnog opaanja i od instrumenta mozga za koji je
ponajprije vezan razum. To se odvajanje ne moe
dogodi ti prije negoli ovjek ne osjeti: s ada si
predoavam neto pri emu mi ne slue instrumenti
osjetila i mozak. Prvo to ovjek na tom putu doivi
j est osloboenje od fizikih organa. Tada si moe rei:
moja se svijest ne gasi kada iskljuim osjetilne opaaje
i uobiajeno razumsko miljenje; iz toga se mogu izvui
i tada se osjeam kao bie pokraj onog bia koje sam
bio prije. Prvi posve duhovni doivljaj jest: uoavanje
jednog duevno-duhovnog Ja-bia. Ovo se kao novo
sebstvo izdignulo iz onoga sebstva koje je vezano samo
za fizika osjetila i za fiziki razum. Da se ovjek bez
poniranja odvojio od svijeta osjetila i razuma, utonuo
bi u "nitavilo" besvijesti. Samo se po sebi razumije
da je i prije poniranja imao duevno-duhovno bie, ali
ono j o nije imalo i ns t r ument e za promat ranj e
duhovnog svijeta. Ono je bilo poput fizikog tijela koje
nema oi da vidi ili ui da uje. Tek j e s naga
primjenjivana u poniranju stvorila duevno-duhovne
organe iz dotad neorganiziranog duevno-duhovnog
bia. Ono to smo na ovaj nain sami postigli najprije
i zamjeujemo. Stoga je u izvjesnom smislu prvi
doivljaj samoopaaj . Bitno obiljeje duhovnog
kolovanja j est da dua kroz na sebi uvjebani
samoodgoj, u ovom trenutku svog razvoja ima punu
svijest o tome da u svijetu slika (imaginacija) koje se
javljaju kao posljedica opisanih vjebi, opaa prije
svega samu sebe. Ove se slike u jednom novom svijetu
pojavljuju, istina, kao ive, ali dua mora spoznati da
one prije svega ipak nisu nita drugo nego zrcaljenje
njezina vlastitog, vjebom osnaenog bia. A ovo ne
samo da mora spoznati ispravnim rasuivanjem nego
mora svoju volju tako izgraditi da u svakom trenutku
moe iz svijesti ponovno udaljiti i izbrisati slike. Unutar
tih slika dua mora moi vladati potpuno slobodno i
razborito. Na ovome stupnju to pripada u pravilno
duhovno kolovanje. Kada to ne bi bila u stanju, nala
bi se na polju duhovnih doivljaja u istom poloaju
kao to bi se u fizikom svijetu nala dua koju bi,
kad bi usmjerila pogled na neki predmet, taj predmet
tako zarobio da od njega vie ne bi mogla odvratiti
pogled. Iznimku od navedene mogunosti brisanja ini
samo j edna skupina unutranjih doivljaja slika koja
se na postignutom stupnju duhovnog kolovanja ne
smije izbrisati. A ona odgovara biti vlastite due.
Duhovni uenik u tim slikama prepoznaje ono u
samome sebi to se kao njegovo temeljno bie provlai
kroz opetovane zemaljske ivote. Na toj toki osjeanje
ponovni h zemal j ski h ivota post aj e zbi l j ski m
doivljajem. U svemu ostalom mora vladati spomenuta
sloboda doivljaja. A tek nakon to je postignuta
sposobnost navedenog uklanjanja slika, postaje mogu
pristup zbiljskom vanjskom duhovnom svijetu. Na
mjesto onoga izbrisanog dolazi neto drugo u emu se
prepoznaje duhovna zbilja. ovjek osjea kako duevno
iz neeg neodreenog izrasta u neto odreeno. Od
ovog samoopaaja treba krenuti dalje ka promatranju
vanjskog duevno-duhovnog svijeta. To se ostvaruje
kada se unutarnje doivljavanje usmjeri onako kako
e to nadalje ovdje biti naznaeno.
Isprva je dua duhovnog uenika slaba s obzirom
na sve ono to se moe opaati u duevno-duhovnom
svijetu. Morat e zaista upotrijebiti veliku unutarnj u
energiju da bi u unut arnj em poniranju uzmogao
zadrati simbole ili druge predodbe koje je sebi
izgradio na osnovi poticaja osjetilnog svijeta. A ako
osim toga jo hoe ostvariti realno promatranje vieg
svijeta, mora postii to da se ne zadrava samo na tim
predodbama. On mora, nakon to je to uinio, moi
prebivati u jednom stanju u kojemu na duu ne djeluju
nikakvi poticaji vanjskoga osjetilnog svijeta, a iz kojega
mora takoer izbrisati iz svijesti i same opi sane
imaginativne predodbe. Tek se sada u svijesti moe
pojaviti ono to se razvilo zbog poniranja. Rije je o
tome da sada ima dovoljno unutarnje snage due kako
bi se ono to je na taj nain nastalo zaista moglo u
duhu gledati da ne bi izmaknulo pozornosti. To je,
meutim, upravo sluaj kod slabo razvijene unutarnje
energije. Ono to se prvo razvija kao duevno-duhovni
organizam i to treba zadrati u samoopaaju njeno
je i krhko. A smetnje osjetilnoga vanjskog svijeta i
utjecaji sjeanja na njih veliki su i unato velikom
trudu da ih se ukloni. Ovdje ne dolaze u obzir samo
one smetnje koje se primjeuju nego ak mnogo vie
one koje se u obinom ivotu uope ne primjeuju.
No, upravo je zbog ovjekove biti u ovom smislu
mogue neko prijelazno stanje. Ono to dua zbog
smetnji fizikog svijeta u poetku ne moe postii u
budnom stanju, to moe postii u snu. Tko se preda
unutarnjem poniranju, uz dovoljnu e pozornost neto
otkriti na svome snu. Osjetit e da u vrijeme spavanja
"ne spava potpuno" nego da ima razdoblja u kojima je
njegova dua ipak na izvjestan nain djelatna. U
takvim stanjima prirodni procesi otklanjaju utjecaje
vanjskog svijeta koje dua u budnom stanju iz vlastitih
snaga jo ne moe otklanjati. Ako, meutim, ve djeluju
vjebe poniranja, dua e se u vrijeme sna osloboditi
besvijesti i osjetiti duhovno-duevni svijet. To se moe
ostvariti na dvojaki nain. U vrijeme sna ovjeku moe
biti j asno: nalazim se u nekom drugom svijetu; ili se
nakon buenja prisjea: bio sam u nekom drugom
svijetu. U prvom je sluaju svakako potrebna vea
unut arnj a energija nego u drugom. Stoga e kod
poetnika duhovnog kolovanja ei biti ovaj drugi
sluaj. Malo-pomalo ueniku e se poslije buenja
initi: za itavo sam vrijeme spavanja bio u nekom
drugom svijetu iz kojega pri buenju izranjam. Njegovo
sjeanje na bia i zbivanja u tom drugom svijetu postat
e sve odreenije. Tada kod duhovnog uenika u
nekom obliku nas t upa ono to se moe nazvati
kontinuiranom svijesti. (Trajanje svijesti u vrijeme sna.)
Time, meutim, uope nije miljeno da je ovjek u
vrijeme sna uvijek svjestan. Za kontinuiranu je svijest
ve mnogo postignuto ako ovjek koji inae spava kao
i drugi ima u vrijeme spavanja izvjesna razdoblja u
kojima moe svjesno gledati u duhovno-duevni svijet
ili kad kao u budnom stanju moe ponovno vidjeti
takva kratkotrajna stanja svijesti. Ne treba smetnuti
s uma da se to to je ovdje opisano mora shvatiti samo
kao prijelazno stanje. U svrhu kolovanja dobro je da
se proe tim prijelaznim stanjem, ali zaista ne treba
vjerovati da se na osnovi ovog prijelaznog stanja treba
izvesti konani zakljuak o duhovno-duevnom svijetu.
Dua je u ovom stanju nesigurna i ne moe se u tome
jo osloniti na ono to opaa. Zbog takvih doivljaja
dua, meutim, skuplja sve vie snaga kako bi zatim
i u budnom stanju uzmogla od sebe odbiti ometajue
utjecaje fizikog vanjskog i unutarnjeg svijeta te postii
duhovno-duevno motrenje, kada preko osjetila ne
dolaze nikakvi utisci, kada razum vezan za fiziki
mozak uti, kada su iz svijesti iskljuene i predodbe
poniranj a koje su bile tek priprema za duhovno
gledanje. Ono to bilo u kojem obliku objavljuje
duhovna znanost ne bi nikada smjelo proizlaziti ni iz
kojeg drugog duhovno-duevnog promatranja doli iz
takvoga koje je nastalo pri punoj svijesti.
U daljnjem tijeku duhovnog kolovanja vana su
dva duevna doivljaja. Prvi je onaj zbog kojega ovjek
moe sebi rei: ako sada i odvratim pogled od svih
utisaka koje mi prua fiziki vanjski svijet, j o uvijek
ipak ne gledam na svoju nutrinu kao na bie u kojemu
je ugasnula svaka djelatnost ve gledam bie koje je
svjesno samoga sebe u jednom svijetu o kojemu nita
ne znam sve dotle dok putam da me potiu samo
njegovi osjetilni i obini razumski utisci. U tom
trenutku dua ima osjeaj da je, kako je opisano, sama
u sebi rodila novo bie, jezgru svojega duevnog bia.
A to je bie sasvim drukijih svojstava nego to su
ona koja su prije bila u dui. Drugi se doivljaj sastoji
od toga da se svoje dosadanje bie sada moe imati
pokraj sebe kao drugo bie. Ono u to se ovjek dosad
osjeao ukljuen i time obuhvaen postaje neto emu
se on sada na izvjestan nain nalazi suelice. ovjek
se povremeno osjea izvan onoga to je inae nazivao
vlastitim biem, svojim "Ja". To je tako kao da ovjek
punom svijeu ivi u dva "Ja". Prvo je ono koje je
dosad bilo poznato. Drugo ga natkriljuje poput
novoroenog bia. Osjea kako je ovo prvo s obzirom
na drugo postiglo izvjesnu samostalnost; to je otprilike
tako kao to ovjekovo tijelo ima izvjesnu samostalnost
s obzirom na prvo Ja. Taj je doivljaj vrlo vaan jer
zahvaljujui njemu ovjek zna to znai ivjeti u onom
svijetu do kojega kolovanjem nastoji doprijeti.
Drugo se novoroeno - Ja sada moe dovesti do
opaanja duhovnog svijeta. U njemu se moe razviti
ono to za taj duhovni svijet ima isto takvo znaenje
kao to ga osjetilni organi imaju za osjetilno-fiziki
svijet. Kad je taj razvoj postigao potreban stupanj, tada
ovjek nee samo sebe samoga osjeati kao novoroeno
Ja nego e sada oko sebe opaati duhovne injenice i
bia kao to fizikim osjetilima opaa fiziki svijet. A
to je trei vaan doivljaj. Da bi se ovjek na ovom
stupnju duhovnog kolovanja potpuno snaao, mora
raunati s time da se usporedno s jaanjem duevnih
snagajavljaju i samoljublje i sebinost takvom snagom
koju obian duevni ivot uope ne poznaje. Bio bi to
nesporazum kada bi netko pomislio da se na ovom
s t upnj u moe govoriti samo o uobi aj enom
samoljublju. Ono se na tom stupnju razvoja pojaava
tako da unut ar vlastite due poprima izgled neke
prirodne sile i zato je za pobjedu nad tim samoljubljem
potrebno energino kolovanje volje. To samoljublje
ne nastaje zbog duhovnog kolovanja; ono uvijek
postoji samo to tek duhovnim doivljavanjem dolazi
do svij esti. Us por edno s ost al i m duhovni m
kolovanjem mora bezuvjetno ii i kolovanje volje.
Postoji j aki nagon da se ovjek osjea sretnim i
blaenim u svijetu koje je kolovanjem sm postigao.
Treba na opisani nain moi u neku ruku izbrisati
ono oko ega se ovjek isprva trudio svim snagama. U
dostignutom imaginativnom svijetu treba izbrisati
sebe. Protiv toga se, meutim, bore najjai nagoni
samoljublja. Lako je pomisliti da su vjebe duhovnog
kolovanja neto izvanjsko to ne uzima u obzir moralni
razvoj due. Tomu nasuprot treba rei da se moralna
snaga koja je potrebna za spomenutu pobjedu nad
samoljubljem ne moe stei a da nije posti gnut
odgovarajui stupanj moralnosti due. Napredak u
duhovnom kolovanju nezamisliv je bez istodobnog
moralnog napretka. Bez moralne snage nije mogua
pobjeda nad samoljubljem. Svako prianje o tome kako
duhovno kol ovanj e nije i st odobno i mor al no
kolovanje, bespredmetno je. Samo onaj tko ne poznaje
takav doivljaj moe prigovoriti: Ako mislimo da imamo
duhovne opaaje, kako moemo znati je li to stvarnost
a ne tlapnja (vizije, halucinacije itd.)? injenica je da
tko ispravnim kolovanjem postigne opisani stupanj
razvoja, zna razlikovati vlastite predodbe od odreene
duhovne stvarnosti, kao to i ovjek zdravog razuma
razlikuje predodbu uarenog komada eljeza od
stvarnog komada eljeza koji rukom moe dodirnuti.
Razlika se uoava zdravim doivljavanjem i niim
drugim. A i u duhovnom svijetu mjerilo je sm ivot.
Kao to se zna da zamiljeni komad eljeza, ma koliko
on vru bio, ne moe spaliti prste, tako kolovani
duhovni uenik zna doivljava li samo u svojoj mati
neku duhovnu injenicu ili na njegove probuene
duhovne organe opaanja ostavljaju utisak zbiljske
injenice i bia. U sljedeem e izlaganju jo biti govora
o pravilima koja treba slijediti u vrijeme duhovnog
kolovanja kako ovjek u tom smislu ne bi postao
rtvom obmane.
Od najvee je vanosti da je duhovni ueni k
postigao sasvim odreeni ugoaj due kad se kod njega
pojavi svijest o novoroenom Ja. Jer, ovjek je taj koji
svojim Ja upravlja vlastitim osjeajima, predodbama,
nagonima, poudama i strastima. Opaaji i predodbe
ne mogu u dui biti preputeni samima sebi. Njima
mora upravljati mislena razboritost. Upravo je Ja ono
koje upravlja zakonima miljenja i koje putem njih
uspostavlja red u predodbenom i misaonom ivotu.
Slino je i sa eljama, nagonima, skl onosti ma i
strastima. Etike zasade postaju voditeljicama ovih
duevnih snaga. Etikim prosuivanjem Ja na ovom
podruju postaje voditeljem due. Ako ovjek iz svog
obinog Ja izame vie Ja, tada e se prvo Ja u
izvjesnom smislu osamostaliti. Bit e mu oduzeto
onoliko ive snage koliko e snage pritei viem Ja.
Uzmimo, primjerice, sluaj da ovjek u sebi jo nije
razvio odreenu sposobnost i vrstinu u zakonitostima
miljenja i u snazi rasuivanja te da na takvom stupnju
hoe roditi svoje vie Ja. Svom obinom Ja moi e
ostaviti samo toliko sposobnosti miljenja koliko je tu
sposobnost dotad izgradio. Ako je mjera sreenog
miljenja premala, tada e u osamostaljenom obinom
Ja nas t at i nesr eeno, s mu eno, zanesenj ako
miljenje i prosuivanje. A kako je kod takve osobe
novoroeno Ja slabo, nad nadosjetilnim e gledanjem
ono nesreeno nie Ja preuzeti vodstvo i ovjek nee
imati uravnoteeno prosuivanje za promatranj e
nadosjetilnog svijeta. Da je u dovoljnoj mjeri razvio
sposobnost logikog miljenja, ovjek bi obino Ja
mogao mirno prepustiti njegovoj samostalnosti. Na
etikom je podruju isti sluaj. Ako ovjek u moralnom
prosui vanj u nije postigao vrstinu, ako nije u
dovoljnoj mjeri postao gospodarom svojih sklonosti,
nagona i strasti, svoje e obino Ja osamostaliti u
jednom takvom stanju u kojemu djeluju navedene
du evne snage. Moe se dogodi ti da ovjek,
ustanovljujui doivljene nadosjetilne spoznaje, ne
primjenjuje jednako visoki kriterij istinitosti kao u
onome to je osvijestio u vanjskom fizikom svijetu.
Uz t ako nes i gur an osjeaj za i st i nu mogao bi
duhovnom zbiljom smatrati i mnogo toga to je samo
njegova tlapnja. U tom osjeaju za istinu moraju
djelovati vrstina etikog rasuivanja, sigurnost
kar akt er a i temeljitost savjesti koji su u onom
ostavljenom Ja bili izgraeni prije nego to je vie Ja
preuzelo djelatnost nadosjetilne spoznaje. Ovo nipoto
ne smije postati sredstvo zastraivanja s obzirom na
kolovanje, ali mora se shvatiti vrlo ozbiljno.
Tko ima j aku volju da uini sve to e prvo Ja
dovesti do unutarnje sigurnosti u izvoenju njegovih
djelatnosti, ne treba se uope plaiti to se, kako bi se
ostvaril a nadosj eti l na spoznaj a, drugo Ja zbog
duhovnog kolovanja odvojilo. Mora se, meutim, imati
na umu da samoobmana ima nad ovjekom veliku
mo upravo onda kada bi se on za neto trebao osjeati
"zrelim". U duhovnom kolovanju koje je ovdje opisano
ovjek postie takvu izobrazbu svoga misaonog ivota
da ne moe, kako se to esto zamilja, doi u opasnost
da zastrani. Ova izobrazba miljenja potie pokretanje
svih potrebnih unutarnjih doivljaja kojima dua mora
proi a da pri t om ni s u popr aeni t et ni m
zastranjivanjem mate. Bez odgovarajueg kolovanja
miljenja doivljaji bi u dui mogli izazvati veliku
nesigurnost. Spomenuti nain vodi do toga da doivljaji
budu takvi da ih se u potpunosti moe upoznati, kao
to se uza zdravo stanje due mogu upoznati opaaji
fizikog svijeta. Izobrazbom misaonog ivota ovjek
postaje sve vie promatraem onoga to na sebi
doivljava dok bez misaonog ivota stoji u doivljenom
neosvijeteno.
Primjereno kolovanje navodi odreena svojstva
koja vjebom mora stei onaj tko hoe nai put u vie
svjetove. To je prije svega: ovladavanje due tijekom
svojih misli, svojom voljom i svojim osjeajima. Nain
na koji se vjebom treba ostvariti to ovladavanje ima
dvojaki cilj. S j edne strane, u duu treba uti snuti
vrstou, sigurnost i uravnoteenost u tolikoj mjeri
da ta svojstva moe sauvati i onda kada se iz nje rodi
drugo Ja. S druge strane, ovom drugom Ja za njegov
daljnji put treba dati snagu i unutarnje uporite.
Ono to je ovjekovom miljenju prije svega nuno
za duhovno kolovanje jest objektivnost. U fiziko-
osjetilnom svijetu ivot je veliki uitelj ljudskog Ja na
putu do objektivnosti. Kada bi dua dopustila da joj
misli vrludaju, ubrzo bi morala dopustiti da je ivot
ispravi kako s njim ne bi dola u sukob. Dua mora
misliti u skladu s odvijanjem ivotnih injenica.
Odvrati li ovjek pozornost od fiziko-osjetilnog svijeta,
nedostajat e mu njegovo prisilno ispravljanje. A ako
tada njegovo miljenje nije u stanju biti vlastitim
korektorom, zapast e u varavi vir zabluda. Stoga
miljenje duhovnog uenika mora samo sebe tako
vjebati da ono samome sebi uzmogne zadati smjer i
cilj. Unut ar nj a vr s t i na i s pos obnos t st rogog
zadravanja pri jednom predmetu jest ono to miljenje
u sebi mora razviti. Stoga odgovarajue "vjebe
miljenja" ne treba izvoditi s nekim udalj enim i
sloenim predmetima nego s jednostavnima i ovjeku
bliskima. Tko sebe prevlada da mjesecima, svakoga
dana, najmanje pet minuta svoje misli usmjeri nekom
obinom predmetu (npr. pribadaa, olovka itd.) i da
pri tom isklj ui sve misli koje ne suvi e s ti m
predmetom, taj je u tom smislu mnogo uinio. (Svaki
se dan moe misliti o novom predmetu ili se nekoliko
dana zadr at i na i stom. ) Ni onaj tko se zbog
znanstvenog kolovanja osjea kao "mislilac" ne bi
trebao prezirati ovakav nain stjecanja "zrelosti" za
duhovno kolovanje. Jer, kada ovjek neko vrijeme
misli vee uz neto to mu je potpuno poznato, moe
biti siguran da su te misli primjerene. Tko pita: Od
kojih se dijelova sastoji olovka? Kako se priprema
materijal za olovku? Kako se poslije sastavlja? Kada
je pronaena olovka itd. itd.? Taj sigurno svoje
predodbe vie prilagoava stvarnosti nego onaj tko
razmilja o ovjekovu podrijetlu ili o tome to je ivot.
Za primjereno predoavanje svijeta razvoja Saturna,
Sunca i Mjeseca naui t e se vie j ednostavni m
vjebama miljenja nego kompliciranim i uenim
idejama. Jer, nije prije svega rije o onome o emu se
misli, ve o tome da se na osnovi unutarnje snage naui
primjereno misliti. Kada se na lako pregl edni m
osjetilno-fizikim procesima usvoji ta primjerenost,
miljenje e teiti toj primjerenosti i onda kada se ne
osjea sputano fiziko-osjetilnim svijetom i njegovim
zakonima. ovjek se time odvikava od neprimjerenog
vrludanja misli.
Kao to je dua vladarica u svijetu misli, tako mora
postati vladarica i u podruju volje. I ovdje, kao i u
fiziko-osjetilnom svijetu, ivot nastupa kao vladar.
ovjeku usauj e razliite potrebe, a volja biva
potaknuta da te potrebe zadovolji. Za vie se kolovanje
ovjek mora navi knuti da strogo slijedi vlastite
zapovijedi. Tko se na to navikne, sve e manje i manje
biti sklon eljeti nebitno. Nezasitnost, nestal nost
voljnoga ivota potjee od prieljkivanja onih stvari o
ijem se ostvarenju ne stvaraju j asni pojmovi. Takva
nezadovoljenost moe dovesti u nered itav duevni
ivot kada iz due hoe proizai vie Ja. Dobra je vjeba
tijekom mjeseci, u odreeno vrijeme dana sebi zadati:
Danas, "u odreeno vrijeme", izvest e "to i to". ovjek
pomalo postie da izvoenje i nain izvoenja sebi tako
zada da izvedba moe biti potpuno tona. Na taj se
nain ovladava onim razornim: "Htio bih ovo; hou
ono", pri emu se uope ne pomilja na izvedivost.
Veliki pjesnik proroici stavlja u usta rijei: "Onog
volim koji nemoguem tei" (Goethe, Faust II). A sama
ta osoba (Goethe) kae: "ivjeti u ideji znai postupati
s nemoguim tako kao da je mogue" (Goethe, Izrijeci
u prozi). Takvi se izrijeci, meut i m, ne smiju
upotrijebiti kao prigovor onomu to je ovdje izloeno.
Jer, zahtjev koji postavljaju Goethe i njegova proroica
(Manto) moe ispuniti samo onaj tko se u tenji za
moguim tako razvio, da bi zatim svojim, j aki m
htijenjem s "nemoguim" mogao postupati onako da
se ono zbog tog htijenja preobrazi u neto mogue.
S obzirom na svijet osjeaja, dua mora duhovnim
kolovanjem postii odreenu smirenost. Za to je
nuno da postane vladaricom izraza radosti i patnje,
veselja i boli. Upravo u vezi s postizanjem ovih svojstava
mogue su razliite predrasude. Moglo bi se pomisliti
da e ovjek otupjeti i postati ravnoduan spram svoje
okoline ako se "radosnom ne smije radovati, ako
suoen s neim bolnim ne smije osjeati bol". No, nije
o tome rije. Ono to priinja radost treba radovati
duu, alost je treba boljeti. Ona samo mora postii to
da ovlada izraavanjem veselja i boli, zadovoljstva i
nezadovoljstva. Tei li ovjek za time, ubrzo e
primijetiti da nije postao tuplji nego, naprotiv,
osjetljiviji za sve radosno i bolno svoje okoline nego
to je bio prije. To u svakom sluaju zahtijeva kroz
dulje vrijeme j asnu pozornost s obzirom na samoga
sebe ako se hoe zadobiti svojstvo o kojemu je ovdje
rije. Treba nastojati radost i patnju doivjeti u punoj
mjeri, a da se pritom ovjek ne izgubi i da u onome to
osjea ne bude nekontroliran. Ne treba potisnuti
opravdanu bol, nego neobuzdani pla; ne gnuanje
nad zlodjelom, nego slijepo mahnitanje bijesa: ne oprez
zbog opasnosti, nego neplodni strah itd. Samo takvom
vjebom duhovni uenik stjee onaj mir koji je potreban
u dui da ne bi pri roenju vieg Ja, a osobito kod
njegove djelatnosti, dua poput dvojnika vodila drugi
nezdravi ivot kraj toga vieg Ja. Upravo se u tim
stvarima ne treba preputati samoobmani. Nekome
se moe initi da je u obinom ivotu ve postigao
izvjesnu uravnoteenost i da mu stoga ova vjeba nije
pot r ebna. No, ona j e upravo nj emu dvost ruko
pot r ebna. ovjek moda moe bi ti s mi r en u
okolnostima obinog ivota; a da pri uzdizanju u vii
svijet neuravnoteenost koja je bila samo potisnuta
moe osobito doi do izraaja. ovjek mora j asno
spoznati da je za duhovno kolovanje manje vano ono
to izgleda da ve otprije postoji, ve je bitno pravilno
vjebanje onoga to je potrebno. Kolikogod ovaj sud
izgledao proturjeno, on je ispravan. Ako i j est ivot
izgradio ovjeka ovako ili onako, duhovnom kolovanju
slue ona svojstva koja je ovjek sam izgradio. Ako je
ivot ui ni o ovjeka razdralj ivim, t ada se te
razdraljivosti treba odviknuti; ako je, meutim, ivot
uinio ovjeka ravnoduni m, t ada bi se ovjek
samoodgojem trebao tako pokrenuti da izraz due
odgovara doivljenom utisku. Tko se niemu ne zna
smijati, svojim ivotom vlada isto tako malo kao i onaj
tko se ne umije svladavati i neprekidno ga sve potie
na smijeh.
Za miljenje i osjeanje daljnje je odgojno sredstvo
stjecanje svojstva koje se moe nazvati pozitivnou.
Postoji lijepa legenda koja govori o tome kako je Isus
Krist s nekoliko drugih ljudi prolazio kraj nekog
uginulog psa. Dok su drugi odvratili pogled od runog
prizora, Isus Krist je s divljenjem govorio o lijepim
zubi ma ivotinje. Moe se vjebati ono duevno
raspoloenje koje proizlazi iz smisla ove legende. Ono
pogreno, loe, runo ne treba spreavati duu da
pronae i ono istinito, dobro i lijepo ondje gdje ono
postoji. Pozitivnost ne treba zamijeniti s nekritinou,
sa svjesnim zatvaranjem oiju pred onim loim,
neistinitim i nevrijednim. Tko se divi "lijepim zubima"
neke uginule ivotinje, vidi takoer i le koji se raspada.
Taj ga le, meutim, ne spreava da vidi lijepe zube.
Loe se ne moe smatrati dobrim, zabluda istinom.
Moe se, meutim, postii da zlo ne sprijei ovjeka
da vidi ono to je dobro, a la ono to je istinito.
Miljenje povezano s voljom moe postii izvjesnu
zrelost ako nastojimo da nam ono to smo prije doivjeli
ili iskusili nikada ne oduzme nepristranu prihvatljivost
za nove doivljaje. Za duhovnog uenika misao: "To
jo nikada nisam uo, u to ne vjerujem" mora izgubiti
svako znaenje. Kroz izvjesno vrijeme uenik mora
posvuda upravo traiti priliku i dopustiti da mu svaka
stvar i svako bie kau neto novo. Od svakog daka,
od svakog lista, od svakog djejeg tepanja moemo uiti
ako smo spremni primijeniti neko gledite koje dotad
nismo primjenjivali. S obzirom na tu sposobnost, moe
se, dodue, lako otii predaleko. U odreenoj se
ivotnoj dobi nipoto ne trebaju zapostavljati ivotom
steena iskustva o stvarima. Sadanje doivljaje treba
prosuivati na osnovi prolih iskustava. To se stavlja
na j ednu stranu vage, a na drugu mora za duhovnog
uenika doi sklonost za uvijek novim iskustvima te
prije svega vjerovanje u mogunost da novi doivljaji
mogu proturjeiti starima.
Time je navedeno pet svojstava due koje duhovni
uenik mora stei pravilnim kolovanjem: ovladavanje
voenjem misli, ovladavanje voljnim impul sima,
smi renost u radost i i patnj i, pozitivnost glede
prosuivanja svijeta, nepristranost u shvaanju ivota.
Tko je tijekom izvjesnog vremena redom vjebao
usvajanje ovih svojstava, trebat e ih u dui j o
meusobno usklaivati. Morat e istodobno vjebati
dva po dva svojstva, a zatim tri i jedno svojstvo, kako
bi meu njima postigao sklad.
Opisane su vjebe zadane metodama duhovnog
kolovanja j er njihovim temeljitim izvoenjem ne
postiu kao neposredni rezultat kod duhovnog uenika
samo ono to je navedeno, nego posredno jo mnogo
toga to j e potrebno na put u prema duhovni m
svjetovima. Tko provodi ove vjebe u dovoljnoj mjeri.
naii e tijekom vjebanja na poneke nedostatke i
greke svoga duevnog ivota; pronai e sredstva koja
su upravo njemu potrebna za osnaenje i sigurnost
svog intelektualnog, osjeajnog i karakternog ivota.
Zasigurno e mu biti potrebne jo i druge vjebe, ovisno
o njegovim sposobnostima, o njegovu temperamentu
i karakteru. Na te e vjebe naii ako ove spomenute
bude izdano vjebao. Vidjet e se da opisane vjebe
malo-pomalo donose posredno i ono to se u poetku
nije vidjelo da u sebi sadre. Ako netko ima npr.
pr emal o s amopouzdanj a, pri mi j eti t e nakon
odreenog vremena da se zbog vjebi razvilo potrebno
samopouzdanje. To vrijedi i za druga duevna svojstva.
(Posebne vjebe koje vie ulaze u pojedinosti nalaze se
u mojoj knjizi "Kako se stjeu spoznaje viih svjetova?")
Od velike je vanosti da duhovni uenik spomenute
sposobnosti uzdie na sve vie i vie stupnj eve.
Ovladavanje mislima i osjeajima mora voditi tomu
da dua postigne mo uspostavljanja savrenog
unutarnjeg mira kada ovjek iz svog duha i svog srca
udaljava sve to u obliku zadovoljstava i muka, pa i
zadaa i zahtjeva sa sobom donosi svakodnevni vanjski
ivot. U takvim se trenucima u duu moe propustiti
samo ono to ona sama u stanju meditacije hoe
propustiti. S tim u vezi moe lako nast at i j edna
predrasuda. Moglo bi se pomisliti da se ovjek otuuje
od ivota i njegovih zadaa ako se u izvjesnim
trenucima tijekom dana svojim srcem i duhom povue
od tog ivota. To, meutim, zaista nije sluaj. Tko se
na opisani nain predaje razdobljima unutarnje tiine
i mira, izrast e mu i za zadae vanjskog ivota tolike
i tako j ake snage da time nee slabije izvravati
dunosti ivota ve e ih, sasvim sigurno, izvravati
bolje. Od velike je vrijednosti ako se ovjek u takvim
razdobljima sasvim oslobodi misli na svoje osobne
poslove, ako se uzmogne vinuti onome to se ne tie
samo njega ve i ovjeka openito. Ako je sposoban
svoju duu ispuniti sadrajima vieg duhovnog svijeta
te ako ti sadraji privuku njegov interes u tako velikoj
mjeri kao neka osobna briga i posao, tada e njegova
dua doi do osobitih plodova. Tko se ovako trudi da
sreuj ui zahvati svoj duevni ivot, razvit e
mogunost samopromatranja koja vlastite interese
promatra s takvim mirom kao da su tui. Promatranje
vlastitih doivljaja, vlastitih radosti i patnji kao da su
tue dobra je priprema za duhovno kolovanje. ovjek
u tom smislu pomalo postie potreban stupanj razvoja
ako si danomice, nakon zavrenog rada, duhovno
predoava protekle doivljaje. Unut ar tih svojih
doivljaja treba u slici ugledati samoga sebe; treba,
dakle, kao izvana sebe promatrati u svom dnevnom
ivotu. U takvom samopromatranj u ovjek stjee
izvjesnu praksu ako zapone s predodbama pojedinih,
mal i h dnevni h isj eaka. U takvom unut ar nj em
gledanju ovjek postaje sve spretniji i okretniji tako
da e ga nakon dulje vjebe moi u cjelini izvesti u
kratkom vremenu. To unatrano gledanje dnevnih
doivljaja i ma za duhovno kolovanje pos ebnu
vrij ednost zato to dovodi du u t omu da se u
predoavanju oslobodi one inae uvrijeene navike da
miljenjem slijedi samo tijek osjetilnog zbivanja. U
unatranom miljenju ispravno predoavamo, ali bez
podrke osjetilnog slijeda zbivanja. To je potrebno da
bismo se uivjeli u nadosjetilni svijet. Ovako na zdrav
nain jaa predodbeni ivot. Stoga je dobro da si
ovjek, osim svoga dnevnog ivota, unat r ano
predoava i druge stvari, primjerice tijek neke drame,
neke prie, neki slijed tonova itd. Ideal duhovnog
uenika sve e vie postati to da se spram ivotnih
zbivanj a na koja nai l azi pona a t ako da ih s
unutarnjom sigurnou i duevnim mirom prihvati i
da ih ne prosuuje s gledita svoga stanja due nego
na osnovi njihova unutarnj eg znaenja i njihove
unutarnje vrijednosti. On e upravo s obzirom na taj
ideal sebi stvoriti duevne osnove, kako bi se mogao
predati opisanom poniranju u simbolike i druge misli
i osjeaje.
Ovdje opisani uvjeti moraju se ispuniti j er se
nadosjetilni doivljaji izgrauju na tlu na kojemu
ovjek stoji u uobiajenom duevnom ivotu prije nego
to ue u nadosj eti l ni svijet. Sve nadosj eti l no
doivljavanje na dvojaki je nain ovisno o polaznoj toki
na kojoj je bila dua prije ulaska u nadosjetilni svijet.
Tko od poetka ne pripazi na to da zdrava mo
rasuivanja bude temelj duhovnog kolovanja, razvit
e u sebi takve nadosjetilne sposobnosti koje netono
i neispravno opaaju duhovni svijet. Njegovi duhovni
organi opaanja razvit e se neispravno. I kao to se s
oteenim ili bolesnim okom u osjetilnom svijetu ne
moe ispravno vidjeti, tako se ne moe ispravno opaati
s duhovnim organima koji nisu izgraeni na temelju
zdrave moi prosuivanja. Tko kao polazite uzme
neko nemoralno duevno stanje, uzdie se u duhovne
svjetove tako da je njegovo duhovno gledanje zamueno
i zamagljeno. On se spram nadosjetilnih svjetova nalazi
u istom stanju kao netko tko u omamljenom stanju
promatra osjetilni svijet. Nee, meutim, doi do nekih
bitnih iskaza dok je duhovni promatra u svojoj
omamljenosti ipak budniji negoli je ovjek u stanju
obine svijesti. Stoga e se njegovi iskazi u vezi s
duhovnim svijetom pokazati kao zablude.
Unutarnj a pouzdanost imaginativnog stupnj a
spoznaje postie se time to su prikazana duevna
poniranja (meditacije) podrana onim to se moe
nazvati navikavanjem na neosjetilno miljenje. Kada
ovjek razmilja na osnovi promatranj a fiziko-
osjetilnog svijeta, tada te misli nisu slobodne od
osjetilnosti. No, ovjek ne stvara samo takve misli.
Ljudsko miljenje ne mora biti prazno i bez sadraja
zato to se ne ispunjava osjetilnim promatranjem. Za
neosjetilno miljenje sigurniji i najshvatljiviji put za
duhovnog uenika je taj da injenice vieg svijeta koje
mu priopava duhovna znanost uini vlasnitvom
svoga miljenja. Fizika osjetila ne mogu opaati te
injenice. ovjek e, meutim, primijetiti da ih moe
shvatiti samo ako ima dovoljno strpljenja i ustrajnosti.
Bez kolovanja se u viem svijetu ne moe istraivati,
ne moe opaati, ali se bez vieg kolovanja moe
razumjeti sve to priopavaju istraivai toga svijeta.
Sasvim je neosnovano kada netko kae: Kako mogu
vjerovati u to to kau duhovni istraivai kada sm
to ne mogu vidjeti? Meut i m, ve j e i sami m
razmiljanjem mogue doi do vrstog uvjerenja: To je
priopenje istinito. A ako netko ne moe razmiljanjem
stei to uvjerenje, to nije zato to se ne moe "vjerovati"
u neto to se ne vidi, nego samo zato to ovjek jo
nije dovoljno bespredrasudno, obuhvatno i temeljito
aktivirao miljenje. Da bi ovo bilo jasno, na umu treba
imati da ljudsko miljenje, ako se energino unutarnje
pokrene, vie moe shvatiti nego to se to u pravilu
misli. U samim se mislima ve nalazi jedno unutarnj e
bie koje je u vezi s nadosjetilnim svijetom. Dua
obino nije svjesna te povezanosti jer je naviknuta
primjenjivati sposobnost miljenja samo na osjetilni
svijet. Zato joj je neshvatljivo ono to joj se priopava
iz nadosjetilnog svijeta. A to nije shvatljivo samo
miljenju koje je odgojeno duhovnim kolovanjem ve
svakom miljenju koje je svjesno svoje pune snage i
koje se njom hoe sluiti. Time to nepreki dno
usvajamo ono to govori duhovna znanost, navikavamo
se na miljenje koje se ne oslanja na osjetilno
promatranje. ovjek spoznaje kako se u nutrini due
misli niu i meusobno povezuju, kako misao trai
mi sao, i ako meus obna povezanost misl i nije
uvjetovana snagom osjetilnog promatranja. Pritom je
bitno da vidimo kako svijet misli posjeduje unutarnji
ivot, kako se, ako zaista mislimo, ve nalazimo u
podruju ivog nadosjetilnog svijeta. Kaemo sebi: U
meni postoji neto to izgrauje j edan mi saoni
organizam, a ja sam jedno s tim "neto". U predanosti
neosjetilnom miljenju doivljavamo da postoji neto
zbiljsko to uvire u na unutarnji ivot, kao to pri
opaanju osjetilnim organima u nas uviru svojstva
osjetilnih stvari. Vani, u prostoru, tako sebi kae
promatra osjetilriog svijeta, postoji jedna rua, ona
mi nije strana jer mi se oituje svojom bojom i svojim
mirisom. Treba samo biti dovoljno nepristran da bismo
t ada kada u ovjeku pone djelovati neosjetilno
miljenje u skladu s time mogli rei: oituje mi se neto
zbiljsko to u meni nadovezuje misao na misao, to
stvara organizam misli. Postoji razlika u osjeaju s
obzirom na ono to ima na umu promatra vanjskog
osjetilnog svijeta i onoga to se zbiljski javlja u
neosjetilnom miljenju. Prvi se promatra s obzirom
na ruu osj ea izvan nje, onaj tko j e pr edan
neosjetilnom miljenju osjea ono to mu se javlja kao
zbiljsko u sebi, osjea se jedno s njime. Tko manje ili
vie svjesno smatra zbiljskim samo ono to mu prilazi
kao vanjski predmet, nee imati osjeaj: ono to je po
sebi zbiljsko, moe mi se oitovati i tako da se ja s
njime sjedinim. Da bi se s time u vezi jasno vidjelo,
treba imati sljedei unutarnji doivljaj. Treba nauiti
razlikovati izmeu svojevoljno stvorenih cjelina misli i
onih koje se u sebi doivljavaju kada se uutka vlastita
samovolja. U tom se sluaju moe rei: Sasvim u u
sebi ut i hnut i ; neu stvarati nikakve veze meu
mislima; predat u se onome to "u meni misli". U
tom je sluaju opravdano rei: u meni djeluje neto
to je po sebi zbiljsko. Isto tako opravdano je rei: na
mene djeluje rua kada vidim odreenu crvenu boju i
kada osjetim odreeni miris. Ne postoji proturjeje ako
se sadraj vlastitih misli crpi iz priopenja duhovnih
istraivaa. Misli su ve tu, kada im se ovjek preda;
ne moe ih se, meutim, misliti ako ih se svaki put u
dui opet iznova ne stvara. Bitno je da duhovni
istraiva kod svog sluatelja i itatelja pobudi takve
misli koje e on tek morati iz sebe izaeti. Onaj,
meutim, tko opisuje osjetilno-stvarne injenice, iznosi
neto to sluatelj i itatelj mogu promat rat i u
osjetilnom svijetu.
(Put koji zahvalj uj ui duhovnoznans t veni m
priopenjima vodi neosjetilnome miljenju potpuno je
siguran. Postoji, meutim, i drugi put koji je sigurniji
i prije svega toniji, ali je zato za mnoge ljude i tei.
Prikazan je u mojim knjigama "Spoznajna teorija
Goetheovog svjetonazora" i "Filozofija slobode". U tim
se knjigama iznosi ono to ljudska misao moe postii
ako se miljenje ne preda utiscima fiziko-osjetilnog
vanj skog svijeta nego samome sebi. Tada isto
miljenje radi poput ivog bia koje je u sebi ivo, a ne
radi kao ono miljenje koje se u ovjeku iscrpljuje samo
u sjeanju na osjetilne injenice. U spomenutim se
knjigama ne nalazi nita to bi bilo uzeto iz priopenja
same duhovne znanosti. Ipak je pokazano da isto
miljenje koje radi samo u sebi moe dati objanjenja
o svijetu, ivotu i ovjeku. Te se knjige nalaze na vrlo
vanom medustupnj u izmeu spoznaje osjetilnog
svijeta i onoga duhovnog. Pruaju ono to miljenje
moe zadobiti ako se izdigne nad osjetimo promatranje,
ali koje j o izbjegava ulazak u duhovno istraivanje.
Tko dopusti da te knjige potaknu itavu njegovu duu,
ve se nalazi u duhovnom svijetu, samo to se on
njemu oituje kao svijet misli. Tko se osjea u stanju
da sebe izloi djelovanju takvoga meustupnja, taj ide
sigurnim putem i time moe spram vieg svijeta stei
takav osjeaj koji e mu za svu budunost raati
najljepim plodovima.)
Cilj poniranja (meditacije) u opisane simbolike
predodbe i osjeaje je, tono reeno, stvaranje viih
opaajnih organa unutar ovjekova astralnog tijela.
Oni se stvaraju ponajprije iz supstancije toga astralnog
tijela. Ovi novi organi promatranja posreduju jedan
novi svijet, a u tome novom svijetu ovjek sebe
upoznaje kao novo Ja. Od organa za promatranje
osjetilno-fizikog svijeta ovi se novi organi razlikuju
* * *
ve i po tome to su to djelatni organi. I dok se oko i
uho ponaaju pasivno putajui da na njih djeluju
svjetlo i zvuk, o duhovno-duevni m opaaj nim
organima moe se rei da su neprekidno djelatni dok
opaaju i da svoje predmete i injenice zahvaaju u
neku ruku punom svijeu. Zbog toga se javlja osjeaj
da je duhovno-duevno spoznavanje sjedinjenje s
odgovarajuim injenicama, da je to ustvari "ivljenje
u njima". Pojedini nastajui duhovno-duevni organi
mogu se, r adi us por edbe, nazvat i "l otosovi m
cvjetovima", to odgovara obliku koji o nj ima
(imaginativno) stvara nadosjetilna svijest. (Samo po
sebi mora biti j asno da takva oznaka sa samim
predmetom nema nikakve veze, kao to nema veze ni
izraz "krila" kada je rije o "plunim krilima".) Zbog
sasvim odreenih vrsta unutarnj eg poniranj a u
astralnom se tijelu stvaraju pojedini duhovno-duevni
organi, pojedini "lotosovi cvjetovi". Nakon svega onog
to je u ovoj knjizi izloeno, trebalo bi biti suvino
naglaavati da se ti organi opaanja ne smiju
zamiljati kao neto to bi u predodbi osjetilne
slike bio otisak realnosti. Ti su "organi" nadosjetilni
i sastoje se od posebno oblikovane duevne djelatnosti;
oni postoje samo utoliko i tako dugo dok se izvrava
ta duevna djelatnost, a imaju tako malo veze s
osjetilnou kao i stvaranje "pare" oko ovjeka dok
misli. Tko sebi nadosjetilno bezuvjetno hoe predoiti
osjetilnim, izaziva, dakako, nesporazume. Unato tomu
to je ova primjedba suvina, ovdje je potrebna jer
uvijek iznova postoje sljedbenici nadosjetilnog koji u
svojim predodbama uvijek ele ostati pri osjetilnom;
uz to, uvijek postoje i protivnici nadosjetilne spoznaje
koji misle da duhovni istraiva govori o "lotosovim
cvjetovima" kao o finijim osjetilnim tvorevinama. Svaka
prava medi taci j a koj a se izvodi s obzirom na
imaginativnu spoznaju ima utjecaj na neki organ. (U
mojoj knjizi "Kako se stjeu spoznaje viih svjetova?"
navedene su pojedine metode metidacije i vjebanja
koje djeluju na pojedine organe.) Pravilno kolovanje
oblikuje vjebe za duhovnog uenika te ih daje takvim
slijedom da se organi na odgovarajui nain mogu
razvijati usporedno ili j edan za drugim. Za ovo je
duhovnom ueniku potrebno mnogo strpljivosti i
ustrajnosti. Tko ima samo toliku mjeru strpljivosti koju
u pravi l u ovjek i ma u uobi aj eni m i votni m
okolnostima, njemu e to biti premalo. Treba mnogo
vremena, esto vrlo mnogo, da bi se organi toliko razvili
kako bi ih duhovni uenik mogao upotrijebiti za
opaanje viih svjetova. U tom trenutku za uenika
nastupa ono to se naziva prosvjetljenjem, za razliku
od pripreme, odnosno proienja koje se sastoji od
vjebi za razvoj organa. (Govori se o "proienju" jer
se odgovarajuim vjebama uenik na odreenom
podruju unutarnjeg ivota isti od svega onog to
potjee samo od svijeta osjetilnog promatranja.) Sasvim
je mogue da ovjek i prije pravog prosvjetljenja
opetovano doivljava "svjetlosne munje" koje dolaze iz
jednog vieg svijeta. Treba ih primiti sa zahvalnou.
Ve ga one mogu uiniti svjedokom duhovnog svijeta.
No, ovjek se ne treba pokolebati ako to ne doivi u
vrijeme pripreme koja mu se moe uiniti predugom.
Tko zapadne u nestrpljivost, "jer jo nita ne vidi",
znai da j o nije stekao pravi odnos prema viem
svijetu. Ovo je posljednje shvatio samo onaj tko smatra
same po sebi razumljivima vjebe koje radi tijekom
kolovanja. To je vjebanje uistinu rad na duhovno-
-duevnom biu, to je, naime, rad na vlastitom
astralnom tijelu. ovjek moe "osjeati" iako "nita ne
vidi": "Radim duhovno-duevno". Taj se osjeaj nee
pojaviti samo ako sebi unaprijed stvorimo odreeno
mnijenje to ustvari hoemo "vidjeti". Tada emo
smatrati nitavnim ono to je uistinu neizmjerno
vano. Trebalo bi, meutim, suptilno pripaziti na sve
to ovjek doivljava u vrijeme vjebanja i to je tako
bitno razliito od svih doivljaja osjetilnog svijeta. Tada
emo uoiti da na svom astralnom tijelu ne radimo
kao na nekoj ravnodunoj supstanciji nego da u njemu
ivi j edan sasvim drukiji svijet o kojemu u osjetilnom
ivotu nita ne znamo. Na astralno tijelo djeluju via
bia kao to fiziko-osjetilni vanjski svijet djeluje na
fiziko tijelo. Na vii ivot "nailazimo" u vlastitom
ast ral nom tijelu samo ako se od njega sami ne
ogradimo. Netko tko sebi uvijek iznova kae: "Ja nita
ne opaam" najee to govori zato to je sebi umislio
da odreeni opaaj mora izgledati tako i tako; a kako
to ne vidi onako kako je zamislio da to mora vidjeti,
rei e: "Nita ne vidim".
Tko je, meuti m, usvojio pravi odnos prema
vjebanju kolovanja, to e mu vjebanje sve vie
postati neim to voli. A tada e znati da se on zbog
samog vjebanja nalazi u duhovno-duevnom svijetu
te e strpljivo i predano ekati ono to e uslijediti. Taj
odnos moe duhovnom ueniku najbolje doi do
svijesti sljedeim rijeima: "Hou uiniti sve to je meni
u vj ebama pri mj ereno i znam da e mi u
odgovarajuem vremenu toliko toga pritei, koliko mi
je vano. To ne zahtijevam s nestrpljenjem, ali uvijek
se drim spremnim da to primim". Tomu se ne moe
prigovoriti: "Neka duhovni uenik, dakle, tapka u
mraku tijekom neizmjerno dugog vremena, a da se sa
svojim vjebama nalazi na pravom putu vidjet e tek
kada se pokae uspjeh". Ipak, nije tako da tek uspjeh
prua izvjesnost o ispravnosti vjebanja. Ako se uenik
i spravno odnosi pr ema vjebama, t ada e mu
zadovoljstvo koje mu prua samo vjebanje, a ne tek
uspjeh, dati izvjesnost da ini neto ispravno. Ispravno
vjebanje na podruju duhovnog kolovanja povezano
je sa zadovoljstvom koje nije samo zadovoljstvo nego
spoznaja, a to je spoznaja: inim neto pri emu vidim
da me to u ispravnom smjeru vodi naprijed. Svaki
duhovnih uenik moe u svakom trenutku ostvariti
tu spoznaju samo ako suptilnom panjom prati svoje
doivljaje. Ako tu panju ne primijeni, tada e mimo
doivljaja proi kao pjeak utonuo u misli koji ne vidi
stabla s obje strane puta, iako bi ih vidio kada bi na
njih usmjerio pogled. Nikako nije poeljno da se ubrza
pojavljivanje bilo kakvog drugog uspjeha osim onog
koji se vjebanjem uvijek javlja jer bi to lako mogao
biti najmanji dio onoga to bi se zapravo trebalo
pojaviti. U vezi s duhovni m razvoj em esto je
djelomian uspjeh razlogom vrlo usporenog punog
uspjeha. Ovakvo kretanje oblicima duhovnog ivota
kao to je to djelomian uspjeh oslabljuje utjecaje
snaga koje vode prema viim stupnjevima razvoja. A
dobitak koji se postie time da je ovjek ipak "zagledao"
u duhovni svijet samo je prividan jer to gledanje ne
moe biti istina, moe samo donijeti privienje.
* * *
Duhovno-duevni organi, lotosovi cvjetovi, nastaju
tako da se nadosjetilnoj svijesti pojavljuju na neki
nain u blizini odreenih fizikih tjelesnih organa
ovjeka koji se nalazi na putu kolovanja. Iz niza ovih
duevnih organa ovdje e biti navedeni: organ koji se
osjea kao da je u blizini sredine obrva (takozvani
dvolatini lotosov cvijet), organ u blizini grkljana
(esnaestolatini lotosov cvijet), trei se organ nalazi
u blizini srca (dvanaestolatini lotosov cvijet), etvrti
se nalazi u podruju eluane jamice. Drugi se takvi
organi javljaju u blizini drugih fizikih dijelova tijela.
(Imena kao "dvolatini" ili "esnaestolatini" mogu se
rabiti stoga to se odgovarajui organi mogu usporediti
sa cvjetovima odgovarajueg broja latica.)
Lotosovi se cvjetovi osvjetavaju u astralnom tijelu.
U trenutku kada se razvije odreeni cvijet, ovjek zna
da ga ima. Osjea da se njime moe sluiti i da tim
sluenjem zaista ulazi u jedan vii svijet. Utisci koji se
dobivaju u tom svijetu u stanovitom su smislu jo slini
onima fiziko-osjetilnog svijeta. Tko imaginativno
spoznaje, moi e govoriti o viem svijetu tako da ga
opisuje kao utiske topline ili hladnoe, kao opaaje
zvukova ili rijei, kao utjecaje svjetla ili boja. Opisivat
e te utiske tako jer ih on kao takve doivljava. Svjestan
je, meutim, da ti opaaji u imaginativnom svijetu
izraavaju neto drugo negoli u osjetilno-zbiljskom.
Spoznaje da iza njih ne stoje fiziko-materijalni uzroci
nego duhovno-duevni. Ako dobije toplinski utisak,
ne pripisuje ga, primjerice, komadu uarenog eljeza
ve ga smatra izrazom duevnih zbivanja, kakve je
dotad poznavao samo u svom duevnom unutarnj em
ivotu. Zna da se iza imaginativnih opaaj a nalaze
duevne i duhovne pojave i zbivanja, kao to se iza
fizikih opaaja nalaze materijalno-fizika bia i
injenice. Osim te slinosti imaginativnog svijeta i onog
fizikog postoji, meutim, jo i j edna vana razlika. U
fizikom svijetu postoji neto to se u imaginativnom
javlja sasvim drukije. U njemu je vidljivo neprekidno
nastajanje i nestajanje stvari, stalna je mijena roenja
i smrti. Na mjesto te pojave u imaginativnom svijetu
dolazi neprekidno preobraavanje jednoga u drugo. U
fizikom se svijetu, primjerice, vidi kako neka biljka
propada. U imaginativnom se svijetu, u istoj mjeri kako
biljka vene, vidi nastajanje druge tvorevine koja se
fiziki ne opaa, a u koju se biljka koja vene postupno
preobraava. Kada biljka nes t ane, t ada se na
njezinome mjestu javlja ona do potpunosti razvijena
tvorevina. Roenje i smrt su predodbe koje u
imaginativnom svijetu gube svoje znaenje. Na njihovo
mjesto dolazi pojam preobrazbe j ednoga u drugo. Zbog
toga imaginativnoj spoznaji postaju pristupane one
istine o ovjekovu biu koje su u ovoj knjizi izloene u
poglavlju "Bit ovjeanstva". Za fiziko-osjetilno
opaanje vidljivi su samo procesi fizikog tijela. Oni se
odvijaju "na podruju ivota i smrti". Ostali dijelovi
ovjekova bia: ivotno tijelo, tijelo osjeta-osjeaja i
Ja nalaze se u moi zakona preobrazbe, a njihovo je
opaanje dostupno imaginativnoj spoznaji. Tko je
napredovao do imaginativne spoznaje, opaa kako se
iz fizikog tijela izdie ono to smru nastavlja ivjeti
u drukijim oblicima postojanja.
No, razvoj ne zastaje unut ar imaginativnog svijeta.
ovjek koji bi u njemu htio zastati opaao bi, dodue,
bia u njihovu preobraavanju, ali ne bi razumio ta
zbivanja, ne bi se u tom novosteenom svijetu mogao
snalaziti. Imaginativni je svijet nemirno podruje.
Posvuda postoji samo pokretljivost i preobrazba; nigdje
nema mirovanja. Do takvih toaka mirovanja ovjek
dospijeva tek kada se preko imaginativnog stupnja
spoznaje razvije do onoga to se naziva "spoznajom
putem inspiracije". Nije nuno da se onaj tko trai
spoznaju nadosjetilnog svijeta razvija tako da najprije
u punoj mjeri stekne imaginativnu spoznaju i da tek
tada uznapreduje do "inspiracije". Njegove vjebe mogu
biti tako prilagoene da se ono to vodi do imaginacije
i ono to vodi do inspiracije odvija usporedno. On e
zatim nakon odgovarajueg vremena stupiti u j edan
vii svijet u kojem nee moi samo opaati nego e se
u njemu moi orijentirati i razumjeti ga. Napredak e
se u pravilu ostvarivati tako da e duhovni uenik
doivjeti poneke pojave imaginativnog svijeta i da e
nakon nekog vremena dobiti osjeaj: Sada se poinjem
snalaziti. Ipak je svijet inspiracije neto sasvim novo s
obzi rom na onaj s amo i magi nat i vni svijet. U
imaginativnom se svijetu opaaju preobrazbe pojedinih
procesa, u i nspi rat i vnom se svijetu upoznaj u
unutarnj a svojstva bia i njihovo preobraavanje.
Imaginacijom se spoznaje duevno oitovanje bia;
inspiracijom se dopire u njihovu duhovnu nutrinu.
Spoznaje se prije svega mnotvo duhovnih bia i njihovi
meusobni odnosi. Mnotvo razliitih bia postoji i u
fiziko-osjetilnom svijetu, u svijetu inspiracije to
mnotvo ima jo i drugo obiljeje. Ovdje je svako bie
u sasvim odreenom odnosu spram drugih, a ne kao
u fizikom svijetu zbog vanjskih utjecaja nego zbog
unutarnjih osobina. Ako se u inspirativnom svijetu
opazi neko bie, nee se zamijetiti njegov vanjski utjecaj
na neko drugo bie koji bi se mogao usporediti s
djelovanjem jednog fizikog bia na neko drugo bie,
nego meu njima postoji odnos koji je uvjetovan
njihovim unutarnj i m osobinama. To bi se moglo
usporediti s odnosom u fizikom svijetu gdje bi se u
obzir uzeo meusoban odnos glasova ili slova unutar
jedne rijei. Uzmemo li rije "ovjek", vidimo kako je
sastavljena od glasova: -o-v-j-e-k. Ne postoji neki
poticaj ili bilo kakav vanjski utjecaj, na primjer, od
na o, ve oba glasa djeluju zajedno, i to unutar jedne
cjeline, zahvaljujui njihovim osobinama. Stoga se
promatranje u svijetu inspiracije moe usporediti samo
sa svojevrsnim itanjem, a bia u tom svijetu djeluju
na promatraa poput pismena koja treba upoznati i
iji se nadosjetilni odnosi moraju tek otkriti. Stoga
duhovna znanost inspirativnu spoznaju moe takoer
nazvati i "itanjem tajnog pisma".
Kako se to "tajno pismo" ita i kako se proitani
sadraj pri opuj e bi t e obj anj eno u i dui m
poglavljima ove knjige. Najprije je bilo opi sano
ovjekovo bie kako je izgraeno od razliitih dijelova.
Zatim je izloeno kako je kozmiko bie na kojem se
ovjek razvij ao prol azi l o razl i i t i m s t anj i ma:
Saturnovi m, Sunevim, Mjeseevim i Zemljinim
stanjem. Opaaje kojima se mogu spoznati ovjekovi
dijelovi s jedne strane i slijed Zemljinih uzastopnih
stanja te njezinih prethodnih pretvorbi s druge strane
dos t upni su imaginativnoj spoznaji. Nadalje j e
potrebno spoznati kakvi odnosi postoje izmeu
Saturnova stanja i ovjekova fizikog tijela, izmeu
stanja Sunca i eterskog tijela itd. Treba pokazati da je
klica ovjekova fizikog tijela nastala ve u vrijeme
stanja Saturna, da se ono zatim u vrijeme Suneva,
Mjeseeva i Zemljina stanja dalje razvijalo do svoga
dananjeg oblika. Trebalo je, primjerice, takoer izloiti
koje su se promjene dogodile s ovjekovim biem time
to se Sunce odvojilo od Zemlje. Neto slino ponovilo
se i s Mjesecom. Trebalo je nadalje iznijeti to je sve
djelovalo da bi se sa ovjeanstvom mogle izvriti
promjene, kako su se one oitovale u atlantskom, kako
u iduem indijskom, praperzijskom, egipatskom
razdoblju itd. Prikaz ovih stanj a ne proizlazi iz
imaginativne spoznaje nego iz inspirativne, odnosno
iz itanja tajnog pisma. Za ovo su "itanje" potrebni
imaginativni opaaji poput slova ili glasova. To "itanje"
nije, meutim, potrebno samo radi objanjenja koja
su navedena. Ve se ni ovjekov ivotni put ne bi mogao
razumjeti kad bi ga se promatralo samo imaginativnom
spoznajom. Zamijetilo bi se, dodue, kako se pri,
umiranju iz onog ovjekova dijela koji ostaje u fizikom
svijetu odvajaju duevno-duhovni dijelovi, ali ne bi se
razumjeli odnosi izmeu onoga to se s ovjekom
dogaa nakon smrti i njegovih prethodnih i kasnijih
stanja kada se unutar imaginativnog opaanja ovjek
ne bi mogao orijentirati. Bez inspirativne spoznaje
imaginativni bi svijet bio poput pisma u koje je ovjek
upiljio pogled, ali ga ne umije itati.
Kada je duhovni uenik napredovao od imaginacije
do inspiracije, vrlo brzo uvia koliko bi bilo pogreno
odustati od razumijevanja velikih svjetskih zbivanja i
htjeti se ograniiti samo na najblii ovjekov interes.
Tko u tim stvarima nije posveen, mogao bi svakako
rei: "Meni se ipak samo ini vano da saznam sudbinu
ljudske due nakon smrti. Dovoljno mi je da mi netko
o tome neto priopi; zato mi duhovna znanost
predoava tako daleke stvari kao to su stanja Sat uma
i Sunca, izdvajanje Sunca i Mjeseca itd.?" Tko je,
meutim, dobro upuen u te stvari, ui spoznavati da
se istinsko znanje o onome to se hoe saznati nikad
ne moe stei bez spoznaje onoga to se njemu ini
toliko suvinim. Prikazivanje ovjekovih stanja nakon
smrti ostaje potpuno nerazumljivim i bezvrijednim ako
ih ovjek ne uzmogne povezati s pojmovima koji su
preuzeti od onih dalekih stvari. Ve najjednostavnije
promat ranj e nadosj eti l nog svijeta ini nuni m
upoznavanje takvih stvari. Kada, primjerice, biljka
prelazi iz cvjetanja u stanje stvaranja ploda, tada e
se ovjeku u nadosj etilnom promatranju pokazati
preobrazba astralnog bia koje je biljku u vrijeme
cvjetanja prekrivalo i obavijalo poput oblaka. Da
oplodnja nije nastupila, to bi astralno bie prelo u
sasvim drukiji oblik od onog koji je poprimilo zbog
oplodnje. itav proces koji smo zamijetili nadosjetilnim
promatranjem moemo razumjeti ako smo njegovu bit
naui l i razumi j evat i u vezi s oni m velikim
svjetozbivanjem koje je u vrijeme Suneva izdvajanja
zadesilo Zemlju i sve njezine stanovnike. Prije oplodnje
biljka se nalazi u stanju u kojem je bila itava Zemlja
prije izdvajanja Sunca. Nakon oplodnje cvijet biljke se
pokazuje onakvim kakva je Zemlja bila kada se Sunce
izdvojilo i kada su se u njoj j o nalazile Mjeseeve
snage. Usvoje li se predodbe koje se mogu zadobiti u
vezi s izdvajanjem Sunca, ispravno e se shvatiti proces
oplodnje kod biljke te e se rei: Biljka se prije oplodnje
nalazi u Sunevom stanju, nakon nje u Mjeseevom
stanju. Uistinu se i najmanje zbivanje u svijetu moe
razumjeti samo ako se u njemu prepozna odraz jednog
velikog svj etozbivanj a. Inae ono ost aj e t ako
neshvatljivo kao to je slika Rafaelove Madonne
nerazumljiva onome tko vidi samo malu plavu mrljicu
dok je sve ostalo prekriveno. Sve to se u ovjeku zbiva
odraz je velikih svjetskih zbivanja koja su povezana s
njegovim postojanjem. Ako hoemo razumjeti ono to
uoava nadosjetilna svijest u vezi s pojavama izmeu
roenja i smrti te od smrti do novog roenja, onda je
to mogue ako ono to j e i magi nati vno vieno
odgonetnemo predodbama nastalim promatranjem
velikih svjetskih zbivanja. Ovo je razmatranje klju za
razumijevanje ljudskog ivota. Stoga je u smislu
duhovne znanosti promatranj e Sat urna, Sunca,
Mjeseca itd. ujedno i promatranje ovjeka.
Inspiracijom se dolazi do spoznaje odnosa meu
biima vieg svijeta. Viim stupnjem spoznaje postaje
mogue spoznavanje same nutrine tih bia. Taj se
stupanj spoznaje moe nazvati intuitivnom spoznajom
(i ntui ci j a je rije koj a se u obi nom ivotu
zloupotrebljava za nejasan, neodreen uvid u neku
stvar, u neku pomisao koja se katkad podudara s
istinom ija se ispravnost, meutim, ne moe u prvi
mah dokazati. S takvom vrstom "intuicije" ovi sadraji
nemaju, dakako, nikakve veze. Intuicija ovdje oznaava
spoznaju najvie, najsvjetlije jasnoe te ako je ovjek
stekne, ima punu svijest o njezinoj opravdanosti.)
Spoznati osjetilno bie znai biti izvan njega i
prosuivati ga na osnovi vanjskih utisaka. Spoznati
duhovno bie intuicijom znai postati potpuno jedno
s njim, sjediniti se s njegovom nutrinom. Duhovni se
ueni k uzdi e st upnj evi t o do takve spoznaj e.
Imaginacija vodi tomu da se opaaji vie ne osjeaju
kao izvanjska svojstva bia, nego da se u njima
prepozna emanaci j a duevno-duhovnoga bi a;
inspiracija vodi duhovnog uenika dalje u nutrinu bia.
Ona ga ui razumijevati to ta bia znae j edno
drugome; intuicijom prodire u sama bia. Izlaganja u
ovoj knjizi ponovno pokazuju koje znaenje ima
intuicija. U prethodnim poglavljima nije bilo govora
samo o tome kako se odvija razvoj Saturna, Sunca,
Mjeseca itd. nego je bilo govora i o tome kako bia
sudjeluju u tome razvoju na najrazliitije naine.
Navedena su bila prijestolja, odnosno duhovi volje,
duhovi mudrosti, duhovi pokreta itd., u vezi s razvojem
Zemlje bilo je govora o Luciferovim, Ahrimanovim
duhovima. Razvoj svijeta bio je povezan s biima koja
su u njemu sudjelovala. Ono to se moe saznati o
tim biima postie se intuitivnom spoznajom. Ona je
takoer nuna ako se hoe spoznati tijek razvoja
ljudskog ivota. Ono to se nakon smrti izdvaja iz
ovjekove fizike tjelesnosti prolazi zatim kroz razliita
st anj a. Prva bi se s t anj a nakon s mr t i mogl a
imaginativnom spoznajom donekle i opisati. A to se
dalje dogaa u vremenu izmeu smrti i novog roenja,
to bi imaginaciji moralo ostati sasvim nerazumljivo
kada tomu ne bi pridola inspiracija. Samo inspiracija
moe ispitati to se moe rei o ovjekovu ivotu nakon
proienja kada ue u "duhovnu zemlju". A tada
dolazi neto za to inspiracija vie nije dovoljna, gdje
se u neku ruku gubi nit razumijevanja. Izmeu smrti
i novog roenja postoji u ovjekovu razvoju odreeno
vrijeme, kada je ovjekovo bie dostupno samo intuiciji.
Taj se dio ljudskog bia uvijek nalazi u ovjeku; hoemo
li razumjeti njegovu pravu nutrinu, treba ga intuicijom
potraiti u vremenu izmeu roenja i smrti. Tko bi
ovjeka htio spoznati samo sredstvima imaginacije i
inspiracije, izmaknuli bi mu upravo procesi njegova
najunutarnjijeg bia koji se odvijaju od utjelovljenja
do utjelovljenja. Stoga tek intuitivna spoznaja ini
moguim pravo istraivanje opetovanih zemaljskih
ivota i karme. Sva istina koju treba priopiti o tim
zbivanjima mora se temeljiti samo na istraivanju
intuitivnom spoznajom. Hoe li ovjek spoznati sebe s
obzirom na svoje unutarnje bie, on to moe uiniti
samo intuicijom. Njome opaa ono to se u njemu kree
u jednom zemaljskom ivotu prema drugom.
* * *
Spoznaju inspiracijom i intuicijom ovjek moe
stei zapravo samo duevno-duhovnim vjebama. One
su sline vjebama koje su opisane kao "unutarnje
poniranje" (meditacija) radi postizanja imaginacije. I
dok kod onih vjebi koje vode imaginaciji jo postoji
neka povezanost s utiscima osjetilno-fizikog svijeta,
kod vjebi za inspiraciju ta se povezanost mora sve
vie gubiti. Da bismo si razjasnili to se treba dogoditi,
pomislimo jo jednom na simbol ruina kria. Ako se
u njega udubimo, pred sobom emo imati sliku iji
dijelovi potjeu od utisaka osjetilnog svijeta. Crna boja
kria, rue itd. Povezivanje tih dijelova u ruin kri
nije, meutim, uzeto iz osjetilno-fizikog svijeta. Ako
zatim duhovni uenik pokua iz svijesti potpuno
ukloniti crni kri i crvene rue kao slike osjetilno-
zbiljskih stvari i nastoji u dui zadrati onu duevnu
djelatnost koja je te dijelove meusobno povezivala,
tada ima sredstvo za takvu meditaciju koja e ga malo-
pomalo dovesti do inspiracije. U svojoj dui ovjek moe
rei otprilike ovako: to sam unutarnje uinio da bih.
kri i ruu povezao u simbol? To to sam uinio (vlastiti
duevni proces) hou zadrati, a samu u sliku izbrisati
iz svijesti. Zatim hou osjeati sve ono to je moja dua
inila da bi sastavila sliku, ali samu sliku neu sebi
predoiti. Hou sasvim unutarnje ivjeti u toj svojoj
djelatnosti koja je izgradila sliku. Neu se, dakle,
udubiti ni u kakvu sliku nego u djelatnost vlastite due
koja je izgradila sliku. Takvo se poniranje mora
poduzeti s mnogim simbolima. To vodi inspirativnoj
spoznaji. Drugi bi primjer bio sljedei: udubljujemo
se u predodbu j edne nastajue i zatim nestajue
biljke. U dui stvaramo sliku biljke koja malo-pomalo
nastaje, gledamo je kako izrasta iz klice, kako razvija
list po list sve do cvijeta i ploda. A zatim opet gledamo
kako poinje venuti, pa sve do potpunog usahnua.
Poniranjem u takve slike malo-pomalo se razvija
osjeaj za nastajanje i nestajanje, pri emu je biljka
samo slika. Ako se vjebom ustrajno nastavlja, iz tog
se osjeaja moe razviti imaginacija one predodbe koja
se nalazi u temelju fizikog nastajanja i nestajanja.
Tko, meutim, hoe postii odgovarajuu inspiraciju,
vjebu mora izvoditi drukije. Treba se sjetiti vlastite
duevne djelatnosti koja je iz slike biljke izgradila
predodbu nastajanja i nestajanja. Biljku treba sasvim
izbrisati iz svijesti i potpuno se udubiti samo u ono
to je pritom ovjek sm unutranje uinio. Uspon
prema inspiraciji mogu je samo s takvim vjebama.
U poetku duhovnom ueniku nee biti sasvim lako
da u potpunosti shvati kako da se pripremi za takvu
vjebu. To potjee od toga to ovjek koji je naviknuo
na to da mu vanjski utisci odreuju ivot odmah
postaje nesiguran i vrlo kolebljiv kada jo treba razviti
duevni ivot koji je odbacio svaku vezu s vanjskim
ut i sci ma. U j o veoj mjeri nego kod stj ecanj a
imaginacije, duhovnom ueniku mora, s obzirom na
vjebe za inspiraciju, biti j asno da ih moe poduzeti
samo ako usporedno s njima poduzima sve pripreme
koje mogu djelovati na si gurnost i uvrivanje
rasudne moi, osjeajnog ivota i karaktera. Poduzme
li te pripreme, imat e dvostruki uspjeh. Kao prvo,
vjebama nee moi izgubiti osobnu ravnoteu pri
nadosjetilnom gledanju; kao drugo, stei e ujedno
sposobnost da zaista uzmogne izvesti ono to se u tim
vjebama zahtijeva. O tim e se vjebama samo dotle
govoriti da su teke dok nije postignuto neko sasvim
izvjesno stanje due i dok nisu postignuti sasvim
odreeni osjeaji. Tko u svojoj dui strpljivo i izdrljivo
njeguje takva unut arnj a svojstva koja pogoduju
razvoj u nadosj et i l ne spoznaj e, ubrzo e stei
razumijevanje, a i sposobnost za vjebe. Tko se navikne
da se ee povue u svoju nutrinu i da pritom manje
razmilja o samome sebi, a umjesto toga u sebi tiho
sreuje i prerauje u ivotu steena iskustva, mnogo
e time postii. Vidjet e da se predodbe i osjeaji
obogauju ako se pojedina ivotna iskustva s drugima
poveu i dovedu u odreeni odnos. Vidjet e takoer u
kojoj velikoj mjeri postie neto novo ne samo zbog
novih utisaka i novih doivljaja nego zbog toga jer u
sebi prerauje one stare. Tko svoje doivljaje i steena
mnijenja tako suoi kao da sa svojim simpatijama i
ant i pat i j ama, sa svojim osobni m i nt er es i ma i
osj eaj i ma nije uope pr i s ut an, pr i pr emi t e
nadosjetilnim snagama spoznaje osobito dobro tlo.
Razvit e uistinu ono to se moe nazvati bogatim
unutarnjim ivotom. A najhitnija je ravnomjernost i
uravnoteenost duevnih osobina. Kada je rije o
izvjesnoj duevnoj djelatnosti, ovjek je vrlo sklon da
potpadne jednostranosti. Tako e, uoivi prednost
unutarnj eg udubljivanja i prebivanja u vlastitom
svijetu predodbi, stei sklonost sve veem ograivanju
od utisaka vanjskog svijeta. To, meutim, isuuje i
ini pustim unutarnji ivot. Najdalje e doi onaj tko
uz sposobnost povlaenja u vlastitu nutrinu umije
sauvati i prihvatljivost za sve utiske vanjskog svijeta.
A pritom ne treba misliti samo na takozvane vane
utiske ivota, nego svaki ovjek moe u svakoj prilici,
izmeu ma kako bijedna etiri zida, mnogo toga
doivjeti, samo ako sauva svoju prihvatljivost. Nije
potrebno najprije traiti doivljaje, njih posvuda ima.
Od osobite je takoer vanosti kako se ovjekovi
doivljaji prerauju u dui. Netko moda ima primjerice
iskustvo da neka osoba koju on ili netko drugi potuje
i ma poneko svojstvo koje on s mat r a grekom
karaktera. Takvo iskustvo moe navesti ovjeka da
razmilja na dva naina. On sebi moe jednostavno
rei: Sada, kad sam to spoznao, tu osobu vie ne mogu
potivati kao prije. Ili se moe zapitati: Kako je mogue
da je ova potovana osoba optereena tom pogrekom?
Kako si trebam zamisliti da pogreka nije samo
pogreka nego neto to je uzrokovano ivotom te
osobe, moda upravo njezinim velikim kvalitetama?
ovjek koji sebi postavlja takva pitanja doi e moda
do toga da se unato primijeenoj pogreki njegovo
potovanje ne smanjuje. Kod svakog takvog ishoda
nauit e neto i obogatiti svoje razumijevanje ivota.
Bilo bi, dakako, zlo za onoga tko bi se pozitivnom
stranom takvog shvaanja ivotu dao navesti na to da
sve ispriava ili da mu ak postane navikom da prijee
preko svega to je prijekora vrijedno samo zato to
mu to donosi korist za njegov unutarnji razvoj. Ovo
posljednje nee biti sluaj kada se sam ovjek osjea
potaknutim da pogreku ne samo prekorava, nego je
nastoji razumjeti. Dakle, samo kada odreeni sluaj
zahtijeva takvo ponaanje, bez obzira na to to onaj
tko prosuuje pritom dobiva ili gubi. Sasvim je tono:
ne moe se uiti osuivanjem neke pogreke nego samo
njezinim razumijevanjem. Tko bi, meutim, zbog
razumijevanja htio iskljuiti negodovanje, takoer ne
bi doao daleko. I ovdje nije bitna jednostranost bilo
kojega smjera nego umjerenost i uravnoteenost snaga
due. To je osobito sluaj kod jednog duevnog svojstva
koje je od iznimne vanosti za ovjekov razvoj i koje se
naziva potovanje (devocija). Tko u sebi razvije taj
osjeaj ili mu je sretnim sluajem od prirode ve
unaprijed dan, ima dobru podlogu za nadosjetilne
snage spoznaje. Tko se u djejoj ili mladenakoj dobi
predano mogao diviti pojedinim ljudima kao uzvienim
idealima, u dnu njegove due postoji neto u emu
nadosjetilna spoznaja osobito dobro uspijeva. A tko u
kasnijem ivotu uza zdravo rasuivanje digne pogled
prema zvjezdanom nebu i u beskrajnoj odanosti i
divljenju osjeti objavu uzvienih moi, ini sebe zrelim
za spoznaju nadosjetilnih svjetova. Isti je sluaj i kod
onog tko se umije diviti snagama koje vladaju u
ovjeku. Od manjeg znaenja nije ni ako ovjek jo i u
zreloj dobi ima najdublje potovanje prema drugim
ljudima iju vrijednost sluti ili misli da je poznaje.
Pogled u vie svjetove moe se otvoriti samo ondje gdje
postoji takvo potovanje. Tko ne umije potovati, nee
ni u kojem sluaju u svojoj spoznaji daleko stii. Tko
ni emu u svijetu nee odati priznanje, ne moe
proniknuti bit stvari i bia. Tko se, meutim, zbog
osjeaja potovanja i predanosti dade navesti na to da
u sebi sasvi m ugu i zdravu samosvi j est i
samopouzdanje, taj se ogreuje o zakon ravnomjernosti
i uravnoteenosti. Duhovni e uenik neprekidno raditi
na sebi kako bi postojao sve zreliji; a tada moe imati
i povjerenja prema samome sebi i vjerovati da e mu
snage sve vie rasti. Tko u ovom smislu razvije ispravne
osjeaje, rei e sebi: U meni postoje skrivene snage i
ja ih mogu iz svoje nutrine iznijeti na vidjelo. Ne moram
samo potovati ono to je iznad mene nego se smijem
pouzdati u to da u u sebi razviti sve ono to e me
uiniti jednakim onome to potujem.
to je kod pojedinog ovjeka vea sposobnost da
svoju pozornost usmjeri na odreena ivotna zbivanja
koja nisu odmah dostupna osobnom prosuivanju,
vea je i mogunost stvaranja podloge za njegov razvoj
na putu prema duhovnom svijetu. To e biti uoljivo
na sljedeem primj eru. ovjek dolazi u ivotnu
situaciju u kojoj moe izvesti ili izostaviti neki svoj
in. Rasuivanje mu kae: Uini to. No, neto ga u
osjeaju neobjanjivo odvraa od tog ina. Moda
ovjek nee obratiti pozornost na to neobjanjivo neto,
pa e izvesti onaj in onako kako je u skl adu s
njegovom moi rasuivanja. Moe se, meutim, i
dogoditi da ovjek popusti onom neobjanjivom porivu
i da izostavi in. Ako nadalje slijedi razvoj dogaaja,
moglo bi se pokazati pogubnim da je slijedio svoju
prosudbu, a da se izostanak ina pokazao blagoslovom.
Takvo iskustvo moe odvesti ovjekovo miljenje u
sasvim odreenom smjeru. On moe sebi rei: U meni
postoji neto to me ispravnije vodi negoli stupanj
rasudne moi koji sada imam. Moram ostati otvoren
za ono "neto u meni" za to sa svojom rasudnom moi
jo uope nisam dozrio. Na duu djeluje u velikoj mjeri
povoljno ako u ivotu usmjeri svoju pozornost na takve
sluajeve. Ona tada uvia da je u zdravoj slutnji
sadrano vie nego to ovjek u pojedinom sluaju
moe shvatiti svojom rasudnom moi. Takva pozornost
djeluje na proirenje duevnog ivota. No, i ovdje su
mogue jednostranosti koje mogu biti opasne. Tko bi
se htio naviknuti da svoj sud nikada ne iznese zato
to ga "slutnje" gone na odreeno ponaanje, mogao
bi postati igrakom svih moguih neodreenih nagona.
A od navike do nemoi rasuivanja i praznovjerja nije
daleko. Za duhovnog je uenika kobna svaka vrsta
praznovj erj a. Mogunost i spravnog pr i s t upa
podruj i ma duhovnog ivota stjee se pomni m
uvanjem od praznovjerja, fantastike i snatrenja. Ne
ulazi na ispravan nain u duhovni svijet onaj tko je
sretan kad negdje doivi "neto to ljudsko miljenje
ne moe shvatiti". Sklonost prema "neobjanjivom"
zaista nikoga ne ini duhovnim uenikom. On se mora
sasvim odviknuti od predrasude daje "mistik onaj tko
sve to je neobjanjivo i to se ne moe istraiti
pretpostavlja" posvuda ondje gdje mu to izgleda
primjereno. Ispravan osjeaj za duhovnog uenika je
da posvuda priznaje postojanje skrivenih snaga i bia,
ali da isto tako pretpostavlja da se neistraeno moe
istraiti ako za to postoje snage.
Postoji izvjesno duevno stanje koje je duhovnom
ueniku vano na svakom stupnju njegova razvoja.
Ono je takvo da njegova tenja za spoznajom ne treba
biti j ednostrana i uvijek zavravati s pitanjem. Kako
se moe na ovo ili koje drugo pitanje dobiti odgovor?
Trebalo bi, meutim, pitati: Kako mogu u sebi razviti
ovu ili koju drugu sposobnost? A kada se unutarnjim
strpljivim radom na sebi odreena sposobnost razvije,
ovjek e dobiti odgovor na izvjesna pitanja. Duhovni
e uenici uvijek njegovati takav ugoaj u dui. Time
e biti dovedeni do toga da na sebi rade, da postanu
sve zreliji i zreliji, da sebi ne dopuste nita ime bi
iskamili odgovore. Oni e ekati dok im takvi odgovori
ne pristignu. Tko se, meutim, i u tome navikne na
j ednostranost, takoer nee moi na pravi nain
napredovati. U odreenom trenutku duhovni uenik
moe stei osjeaj da samim svojim snagama umije
odgovoriti ak i na najvia pitanja. I ovdje, dakle,
ravnomjernost i uravnoteenost due imaju veoma
vanu ulogu.
Jo bi se moglo govoriti o mnogim duevni m
svojstvima ija njega i razvoj poticajno djeluju kada
duhovni uenik vjebama hoe postii inspiraciju. Kod
svega toga treba naglasiti da su ravnomjernost i
(uravnoteenost) bi t na du evna svojstva. Ona
pripremaju razumijevanje i sposobnost za opisane
vjebe koje treba izvoditi radi postizanja inspiracije.
Vjebe za intuiciju zahtijevaju od duhovnog uenika
ne samo da iz svijesti izbrie slike kojima se predavao
za stjecanje imaginacije nego i ivljenje u vlastitoj
djelatnosti due u koju se udubio da bi postigao
inspiraciju. U svojoj dui doslovce ne smije imati nita
od dotad poznatih vanjskih ili unutarnjih doivljaja.
Kada, meutim, nakon tog odbacivanja unutarnj ih i
vanjskih doivljaja u njegovoj svijesti ne bi postojalo
nita, to jest kada bi mu svijest nestajala, kada bi
utonuo u besvijest, morao bi spoznati da jo nije zreo
da poduzme vjebe za intuiciju te bi morao nastaviti s
vjebama za imaginaciju i inspiraciju. Jednom e ve
doi vrijeme kada svijest, poto su izbrisani vanjski i
unutarnji doivljaji, nee biti prazna, nego e nakon
tog odbacivanja neto u njoj ostati, emu se ovjek u
poniranju isto tako moe predati, kao to se prije
predavao onome to svoje postojanje zahvaljuje
vanjskim ili unut arnj i m utiscima. To "neto" j e,
meutim, sasvim svojevrsno. U usporedbi sa svim
prethodnim iskustvima, to je zaista neto novo. Kada
ovjek to doivi, zna da to prije nije poznavao. To je
opaaj, kao o je i stvarni zvuk opaaj koji uje uho;
ali ovo "neto" moe se pojaviti u svijesti zbog intuicije,
kao to se zvuk zamjeuje samo zahvaljujui uhu.
Intuicijom se iz ovjekovih utisaka brie i posljednji
ostatak osjetilno-fizikog svijeta; duhovni se svijet
poinje otvarati spoznaji u takvom obliku koji nema
vie nita zajedniko sa svojstvima fiziko-osjetilnog
svijeta.
* * *
Imaginativna se spoznaja postie stvaranj em
lotosovih cvjetova u astralnom tijelu. Vjebama koje
se poduzimaju za inspiraciju i intuiciju nastaju u
ovjekovom eterskom ili ivotnom tijelu posebna
kretanj a, razni oblici i strujanja koja prije ni su
postojala. U podruje svojih sposobnosti ovjek sada
ubraja i "itanje tajnog pisma" i jo ono to sve to
nadilazi. Za nadosj etilnu se spoznaju promj ene
eterskog tijela ovjeka koji je postigao inspiraciju i
intuiciju oituju na sljedei nain. U podruju oko
fizikog srca osvjetava se eterskom tijelu novo sredite
koje se oblikuje u novi eterski organ. Od njega se na
najrazliitije nai ne ire kretanj a i struje prema
razliitim dijelovima ovjekova tijela. Najvanija
st ruj anj a ire se pr ema lotosovim cvjetovima,
proimaju njih i pojedine njihove latice i izlaze, pa se
vani kao zrake ire vanjskim prostorom. to je ovjek
razvijeniji, to je vei oko njega krug u kojemu se ta
strujanja zamjeuju. No, sredite u blizini srca, unato
ispravnom kolovanju, ne nastaje odmah u poetku.
Ono se tek priprema. Najprije nastaje privremeno
sredite u glavi; ono se zatim sputa u predio grkljana
te se na kraju premjeta u blizinu fizikog srca. Kada
bi razvoj bio nepravilan, tada bi se navedeni organ
odmah mogao razviti u blizini srca, ime bi nastala
opasnost da ovjek umj esto postizanj a mirnog,
razboritog nadosjetilnog gledanja postane sanjarom i
fantastom. U svom daljnjem razvoju duhovni uenik
postie da ovako nastala strujanja i ralanjenost svoga
eterskog tijela uini neovisnima od fizikog tijela i da
ih samostalno upotrebljava. Pritom mu kao sredstvo
slue lotosovi cvjetovi kojima pokree etersko tijelo.
No, prije nego to se to dogodi, moraju se u itavom
okruju eterskog tijela pojaviti strujanja i zraenja koja
ga obavijaju i ograuju finim mreastim tkivom, inei
ga j ednim u sebi zaokruenim biem. Kada je to
izvreno, mogu se kretanja i strujanja eterskog tijela
nesmetano dodirivati s vanjskim duevno-duhovnim
svijetom te se s njim povezati tako da vanjsko i
unutarnje duhovno-duevno zbivanje (ono u ovjekovu
eterskom tijelu) uvire j edno u drugo. Nakon toga
nastupa trenutak kada ovjek poinje svjesno opaati
svijet inspiracije. Ta se spoznaja javlja na drukiji nain
negoli spoznaja osjetilno-fizikog svijeta. U njemu se
putem osjetila dobivaju opaaji, ovjek o tim opaajima
stvara predodbe i pojmove. Kod znanja steenog
inspiracijom nije tako. Ono to se osjetilno-fizikim
spoznavanjem tek poslije zadobiva pojmom, kod
inspiracije je neposredno dano opaaj em. Stoga bi se
ovjek s tim duevno-duhovnim okrujem stopio u
jedno, ne bi se od njega uope mogao razlikovati da u
eterskom tijelu nije nastalo gore opisano mreasto
tkivo.
Ako se provode vjebe za intuiciju, one ne utjeu
samo na et ersko tijelo nego djeluju sve do u
nadosjetilne snage fizikog tijela. U svakom se sluaju
ne smije zamiljati da se time utjee na fiziko tijelo
t ako da j e to zamj etlj ivo obi nom osj et i l nom
promatranju. To su utjecaji koje moe prosuivati
samo nadosjetilna spoznaja. Oni nemaju nikakve veze
ni s kakvom vanjskom spoznajom. Javljaju se kao
rezultat dozrijevanja svijesti kada ona u intuiciji moe
ostvarivati doivljaje unato tomu to je sve prije
poznate vanjske i unutarnje doivljaje iz sebe iskljuila.
No, iskustva intuicije vrlo su njena, intimna i fina,
dok je ljudsko fiziko tijelo na dananjem stupnju svog
razvoja u usporedbi s njima veoma grubo. Stoga ono
djeluje na uspjeh vjebi za intuiciju kao velika zapreka.
Ako se vjebe nast ave energi no i ust raj no i s
potrebni m unut arnj i m mirom, one e na kraj u
nadvladati golemu prepreku fizikog tijela. Duhovni
e ueni k to pri mi j eti ti t ako to e izvj esne
manifestacije fizikog tijela koje su se prije odvijale
potpuno nesvjesno pomalo uzeti u svoje ruke. Primijetit
e to i na taj nain to e nakratko osjeati potrebu da
primjerice disanje (ili neto slino) tako uskladi,
harmonizira s onim to dua radi u vjebama ili inae
u unutarnj em poniranju. Ideal razvoja je da samo
fiziko tijelo ne izvodi nikakve vjebe, niti vjebe
disanja, nego da sve to se s njim treba dogoditi dogodi
samo kao posljedica istih vjebi za intuiciju.
* * *
Kada se duhovni uenik uzdie na putu u vie
svjetove spoznaje, na odreenom e stupnju primijetiti
da povezanost snaga njegove osobnosti popri ma
drukiji oblik nego u fiziko-osjetilnom svijetu. U tom
svijetu Ja uvjetuje cjelovitu zajedniku djelatnost
duevnih snaga, ponajprije snaga miljenja, osjeanja
i htijenja. Te se tri snage due u uobiajenim ivotnim
okolnostima nalaze uvijek u odreenim odnosima. U
vanjskom se svijetu vidi, primjerice, neka izvjesna
pojava. Ona se dui svia ili ne svia. To znai da se
odreenom nunou na predodbu pojave nadovezuje
osjeaj ugode ili neugode. Ta se pojava ili stvar moe
poeljeti ili se moe javiti poriv da se to na bilo koji
nain izmijeni. To znai: elja i volja udruuju se s
j ednom predodbom i j edni m osjeajem. To se
udruivanje ostvaruje tako da Ja povezuje u cjelinu
predoavanje (miljenje), osjeanje i htijenje, unosei
na taj nain red u ovjekove snage. Taj bi zdravi red
bio naruen kada bi na primjer pouda htjela poi
drugim putem nego osjeaj ili miljenje. ovjek ne bi
bio duevno zdrav kada bi, dodue, neke stvari smatrao
ispravnima, ali bi pritom htio neto drugo, a da pritom
nije uvjeren u ispravnost svog htijenja. Isti bi sluaj
bio kada ovjek ne bi htio ono to mu se svia nego
ono to mu se ne svia. ovjek sada primjeuje da se
ustvari na putu vioj spoznaji miljenje, osjeanje i
htijenje razdvajaju i poprimaju izvjesnu samostalnost,
da se na primjer odreeno miljenje samo po sebi vie
ne podudara s odreenim osjeanjem i htijenjem.
Situacija je takva da se miljenjem ispravno moe
opaati, ali da bi se uope dolo do nekog osjeaja ili
voljne odluke, potreban je novi samostalni poticaj.
Miljenje, osjeanje i htijenje ne ostaju u vrijeme
nadosjetilnog promatranj a tri snage koje zrae iz
ovjekova zajednikog Ja-sredita nego kao da postaju
samostalna bia, kao tri osobe, tako da sada vlastito
Ja treba uiniti to jaim jer ono ne treba samo unijeti
red meu tri snage nego i upravljati trima biima i
voditi ih. To razdvajanje smije, meutim, trajati samo
u vrijeme nadosj etilnog promatranj a. I ovdje se
ponovno j asno vidi kako je vano da se usporedno s
vjebama za vie kolovanje izvravaju one vjebe koje
rasudnoj moi te osjeajnom i voljnom ivotu pruaju
sigurnost i vrstinu. Jer, ako ih ovjek ne donosi sa
sobom u vii svijet, ubrzo e vidjeti da je Ja slabo i da
ne moe upravljati na ispravan nain miljenjem,
osjeanjem i htijenjem. Duu bi, uz takvu slabost, one
tri snage, poput triju osoba, odvukle u razliitim
smjerovima i njezina bi se unut arnj a cjelovitost
prekinula. Ako se, meutim, razvoj duhovnog uenika
odvija na ispravan nain, navedeno e razdvajanje
duevnih snaga oznaavati stvarni napredak. Ja ostaje
vladarom nad samostalnim biima koja sada ine
njegovu duu. U tom tijeku dogaanja navedeni razvoj
tee dalje. Miljenje koje se osamostalilo potie
pojavljivanje posebnog, etvrtog duevno-duhovnog
bia koje se moe opisati kao neko neposredno uviranje
odreenih strujanja u ovjeka, a koje su sline mislima.
itav se svijet ovjeku pojavljuje kao izgraeni svijet
misli onako kako se u fiziko-osjetiinom svijetu
pojavljuje biljni ili ivotinjski svijet. Isto tako dvije snage
due potiu osamostaljeno osjeanje i htijenje koji u
njoj djeluju kao samostalna bia. Tomu pridolazi i
sedma snaga koja je slina samom vlastitom Ja.
itav se taj doivljaj povezuje s jo jednim. ovjek
je prije ulaska u nadosjetilni svijet poznavao miljenje,
osjeanje i htijenje samo kao unutarnj e duevne
doivljaje. im stupi u nadosjetilni svijet, poinje
opaati pojave koje ne izraavaju nita osjetilno-fiziko
nego duevno-duhovno. Iza opaenih svojstava novog
svijeta stoje sada duevno-duhovna bia. Ona mu se
sada pokazuju kao vanjski svijet, kao to su mu se u
osjetilno-fizikom svijetu pokazivali kamenje, biljke i
ivotinje. Duhovni e uenik moi zapaziti bitnu razliku
izmeu duevno-duhovnog svijeta koji mu se sada
otvara i onoga koji je bio naviknuo opaati svojim
fizikim osjetilima. Biljka osjetilnog svijeta ostaje to
ona jest, bez obzira na to to ljudska dua o njoj misli
ili za nju osjea. A to kod slika duevno-duhovnog
svijeta uope nije sluaj. One se mijenjaju ovisno o
tome to ovjek osjea ili misli. Time im ovjek pridaje
obiljeja koja ovise o njegovu vlastitom biu. Zamislimo
da se u imaginativnom svijetu pred ovjekom pojavi
odr eena sl i ka. Os t ane l i on pri t om naj pri j e
ravnoduan, slika e poprimiti izvjestan oblik. No, u
trenutku kad bi s obzirom na sliku osjetio zadovoljstvo
ili nezadovoljstvo, ona bi promijenila svoj lik. Na taj
nain slike ne izraavaju samo neto to se nalazi
samostalno izvan ovjeka nego zrcale i ono to sm
ovjek j est. One su u potpunosti proete sami m
ovjekovim biem. Ono poput koprene prekriva bia.
ovjek ne vidi stvarno bie koje se pred njim nalazi
nego vidi samoga sebe. Na taj se nain pred njim,
dodue, moe nalaziti neto istinito, a on to moe vidjeti
kao neto pogreno. Da, to nije samo sluaj s obzirom
na ono to ovjek na sebi vidi kao vlastito bie, nego i
sve to je na njemu utjee na ovaj svijet. ovjek moe
na primjer imati skrivene sklonosti koje u ivotu zbog
odgoja i karaktera ne izlaze na vidjelo, ali utjeu na
duhovno-duevni svijet; on poprima osobitu boju zbog
itava ovjekovog bia, bez obzira na to koliko ovjek
o tom biu zna ili ne zna. Da bi od ovog stupnja razvoja
mogao napredovati dalje, potrebno je da ovjek naui
razlikovati sebe i vanjski duhovni svijet. Potrebno je
da umije iskljuivati sve utjecaje vlastitog sebstva na
okolni duevno-duhovni svijet. To se ne moe postii
drukije nego spoznajom onoga to ovjek sm unosi
u novi svijet. Zato je prije svega bi t na i st i nska
obuhvatna samospoznaja kako bi se mogao opaati
taj okolni duhovno-duevni svijet. Izvjesne injenice
ljudskog razvoja uvjetuju da se pri ulaenju u vii svijet
takva samospoznaja mora prirodno uspostaviti. ovjek
u obinom fiziko-osjetilnom svijetu razvija svoje Ja,
svoju samosvijest. To Ja djeluje kao neko sredite
privlane snage na sve to ovjeku pripada. Sve njegove
sklonosti, simpatije, antipatije, strasti, mnijenja itd.
skupljaju se oko toga Ja. A to Ja je ujedno i toka koja
privlai ono to se naziva ovjekovom karmom. Kada
bi se to Ja vidjelo sasvim razotkriveno, tada bi se
takoer uoilo da e ga u ovom, ali i u sljedeim
utjelovljenjima morati snai odreene vrste sudbina
ovisno o tome kako je u prethodnim utjelovljenjima
ivjelo i to je sve usvojilo. Sa svim tim ime je Ja
ovako optereeno ono mora kao prva slika stati pred
ljudsku duu kada se ona uspinje u duevno-duhovni
svijet. Taj ovjekov dvojnik mora se po jednom zakonu
duhovnog svijeta kao prvi pojaviti u tom svijetu. Taj
temeljni zakon moemo si razjasniti ako razmislimo o
sljedeem. U fiziko-osjetilnom ivotu ovjek opaa
utoliko sm sebe ukoliko sebe unutarnje doivljava u
svome miljenju, osjeanju i htijenju. To je, meutim,
unutarnji opaaj; on ne staje pred ovjeka kao to pred
njega staju kamenje, bilje i ivotinje. ovjek, osim toga,
unut ar nj i m opaanj em upoznaj e sebe s amo
djelomino. U njemu, naime, postoji neto to spreava
tu dublju samospoznaju. Ako na osnovi samospoznaje
sebi mora priznati neko svojstvo te ako se nee predati
samoobmani, osjetit e pobudu da to svojstvo preradi.
Ako tom nagonu ne popusti, ako j ednostavno
odvrati pozornost od vlastitog sebstva i ostaje onakav
kakav je, oduzima sebi, dakako, mogunost da se u
dotinoj toki spozna. No, prodre li ovjek u samoga
sebe i pogleda li bez zavaravanja svoja pojedina
svojstva, bit e u stanju ili ih ispraviti ili to u dotinoj
ivotnoj situaciji nee moi uiniti. U posljednjem e
se sluaju u njegovu duu uvui osjeaj koji treba
oznaiti kao osjeaj sti da. Tako ustvari djeluje
ovjekova zdrava priroda: ona zbog samospoznaje
osjea viestruki stid. A taj osjeaj ima ve i u obinom
ivotu sasvim odreeno djelovanje. ovjek koji zdravo
misli pobrinut e se da se to to ga ispunjava tim
osjeajem ne oituje prema van, da se to ne iivi u
nekom vanjskom inu. Stid je, dakle, snaga koja
nagoni ovjeka da zatvori neto u svoju nutrinu i da
ne dopusti da se to zapazi izvana. Razmisli li se dobro
o tome, postat e j asno da duhovno istraivanje
unutarnjem duevnom doivljaju koji je vrlo srodan s
osjeajem stida pripisuje jo mnogo dalekosenija
djelovanja. Ono smatra da u skrivenim dubinama due
postoji skriveni stid kojeg ovjek u fiziko-osjetilnom
ivotu nije svjestan. No, taj prikriveni osjeaj djeluje
na slian nain kao onaj navedeni vanjski, vidljivi
osjeaj s t i da obi nog ivota: s pr eava da se
najunutarnjije ovjekovo bie pred ljudima pojavi u
vidljivoj slici. Da nema tog osjeaja, ovjek bi vidio to
on uistinu jest; svoje bi misli, osjeaje i svoju volju ne
samo unutarnje doivio nego bi ih tako opaao kao
to opaa kamenje, biljke i ivotinje. Tako taj osjeaj
prikriva ovjeku njegovo vlastito bie. A tako ujedno
prikriva i cijeli duhovno-duevni svijet. Jer, time to
mu se zastire vlastito unutarnje ljudsko bie, ne moe
opaati niti ono na emu bi trebao razviti sredstva za
spoznaju duevno-duhovnog svijeta; svoje bie ne moe
preobraziti tako da bi ono zadobilo duhovne organe
opaanj a. Ako, meut i m, ovjek i s pr avni m
kolovanjem radi na stjecanju tih organa opaanja,
tada e prvi utisak biti ono to on sm jest. Opazit e
svog dvojnika. Ovaj se opaaj uope ne moe odijeliti
od opaanja ostalog duevno-duhovnog svijeta. U
obinom ivotu fiziko-osjetilnog svijeta opisani osjeaj
djeluje tako da pred ovjekom neprekidno zatvara vrata
duhovno-duevnog svijeta. Kada bi ovjek htio uiniti
ma i samo j edan korak kako bi dospio u taj svijet,
onaj bi osjeaj stida koji se odmah javlja, ali koji ne
dolazi do svijesti, prikrio onaj dio duhovno-duevnog
svijeta koji hoe doi na vidjelo. Opisane vjebe,
meutim, otvaraju taj svijet. injenica je da onaj
skriveni osjeaj djeluje kao veliki ovjekov dobroinitelj.
Jer , samo na osnovi svega onog t o bez
duhovnoznanstvenog kolovanja postie na planu moi
rasuivanja, osjeajnog ivota i karaktera, ovjek nije
u stanju bez daljnjega podnijeti opaaj istinskog lika
vlastitog bia. Zbog tog opaaja ovjek bi izgubio svaki
osjeaj samog sebe, sve samopouzdanj e i svu
samosvijest. Da se to ne bi dogodilo, treba se pobrinuti
za sve mjere koje se uz vjebe za viu spoznaju
poduzimaju za njegovanje zdrave snage prosuivanja
te svojstva osjeajnog ivota i karaktera. Pravilnim
kolovanjem ovjek spontano tako mnogo naui od
duhovne znanosti, a osim toga mu postaju j asna tolika
sredstva za samospoznaju i samopromatranje koliko
mu j e potrebno da punom snagom sretne svoga
dvoj ni ka. Duhovni ueni k vidi s amo u slici
imaginativnog svijeta u drugom obliku ono to je ve
bio upoznao u fizikom svijetu. Tko je na ispravan
nain najprije u fizikom svijetu razumom shvatio
zakon karme, nee biti osobito potresen kada zametak
svoje sudbine vidi ucrtan u lik svoga dvojnika. Tko je
na osnovi svoje moi rasuivanja upoznao zakone
razvoja svijeta i ovjeka te zna kako su u odreenom
t r enut ku toga razvoja u l j udsku du u prodrl e
Luciferove snage, nee teko podnijeti kada vidi da su
u slici njegova vlastitog bia prisutna ta luciferska bia
sa svim njihovim utjecajima. Iz toga se, meutim, vidi
kako je nuno da ovjek ne zahtijeva na vlastitu ruku
ulaz u duhovni svijet prije negoli je svojom obinom,
u fiziko-osjetilnom svijetu steenom r as udnom
snagom shvatio odreene istine duhovnog svijeta. U
ovoj knjizi iznesena shvaanj a o "spoznaji viih
svjetova" duhovni bi uenik pravilnim razvojem svoje
obine rasudne moi morao usvojiti prije negoli poeli
i sam krenuti putem nadosjetilnih svjetova.
Pri kolovanju u kojemu se ne vodi briga o
sigurnosti i vrstini rasudne moi te o osjeajnom
ivotu i karakteru moe se dogoditi da vii svijet
pristupi ueniku prije nego to on stekne za to potrebne
unutarnje sposobnosti. U tom bi ga sluaju susret s
dvojnikom potresao i vodio u zabludu. Kada bi se,
meutim - to bi. dodue, takoer bilo mogue - susret
s dvojnikom mogao sasvim izbjei i kada bi ovjek ipak
bio uveden u duhovni svijet, on ne bi bio u stanju
spoznati ga u njegovu istinskom liku. Bilo bi mu,
naime, sasvim nemogue razlikovati izmeu onoga to
sm unosi u stvari i onoga to one u stvarnosti jesu.
To je razlikovanje mogue samo ako se vlastito bie
opaalo kao zasebna slika i ako se iz okoline izdvoji
sve to dolazi iz vlastite nutrine. Dvojnik u ovjekovom
ivotu u fiziko-osjetilnom svijetu djeluje tako da zbog
opisanog osjeaja stida ini sebe nevidljivim kada se
ovjek priblii duevno-duhovnom svijetu. Time,
meutim, prikriva i itav taj svijet. On pred tim svijetom
stoji poput "uvara" kako bi sprijeio ulazak onima
koji za taj ulazak j o nisu podobni. Stoga ga se moe
nazvati "uvarom praga duevno-duhovnog svijeta".
Osim kod navedenog ul aska u nadosjetilni svijet,
ovjek susree "uvara praga" i pri prolaenju kroz
fiziku smrt. On se malo-pomalo razotkriva u duevno-
duhovnom razvoju ivota izmeu smrti i novog roenja.
Ovdje taj susret ovjeka ne vodi u potitenost j er sada
poznaje i druge svjetove osim onog za koji zna u ivotu
izmeu roenja i smrti.
Kada bi ovjek stupio u duhovno-duevni svijet bez
susreta s "uvarom praga", potpao bi nizu varki.
Nikada ne bi mogao razlikovati izmeu onog to sm
unosi u taj svijet i onog to tomu svijetu stvarno
pripada. No, pravilno kolovanje smije duhovnog
uenika uvesti samo u podruje istine, a ne iluzije.
Ispravno je kolovanje samo po sebi takvo da do tog
susreta jednom mora doi jer je on za promatranje
nadosjetilnih svjetova j edna od mjera sigurnosti protiv
moguih varki i fantasti ke. Meu neizostavnim
mjerama koje uenik mora poduzeti j est rad na
samome sebi kako ne bi postao fantast, odnosno ovjek
koji pot pada svim mogui m obmanama i
samoobmanama (sugestija i autosugestija). Gdje se
ispravno slijede upute za duhovno kolovanje, ondje
odmah nestaju izvori moguih obmana. Ovdje se,
dakako, ne moe opirno govoriti o svim mnogobrojnim
pojedinostima koje kod tih postupaka dolaze u obzir.
Moe se samo naznaiti to je vano. Obmane koje su
ovdje mogue proizlaze iz dvaju izvora. Djelomino
potjeu od toga to stvarnost poprima boju kroz vlastito
bie. U obinom ivotu fiziko-osjetilnog svijeta ovaj
izvor obmane predstavlja razmjerno malu opasnost jer
se ovdje vanj ski svijet uvijek j as no namee
promatranju u svojem vlastitom liku, ma kako god e
ga promatra htjeti obojiti s obzirom na svoje elje i
interese. No, im ovjek stupi u imaginativni svijet,
njegove se slike mijenjaju ovisno o takvim eljama i
interesima, pa e se pred ovjekom pojaviti stvarnost
koju je sm proizveo ili je barem u tome sudjelovao.
Time to u susretu s "uvarom praga" duhovni uenik
upoznaje sve to se u njemu samom nalazi i to, dakle,
moe unijeti u duevno-duhovni svijet, taj izvor
obmane otpada. A priprema kojom duhovni uenik
proe prije ulaska u duevno-duhovni svijet djeluje
tako da se on ve kod promatranja osjetilno-fizikog
svijeta navikava iskljuivati samoga sebe i dopusti da
mu stvari i zbivanja progovore samo na osnovi njihova
vlastitog bia. Tko je tu pripremu izvrio u dovoljnoj
mjeri, moe mirno ekati susret s "uvarom praga".
Taj e mu susret biti konani ispit osjea li da je u
stanju vlastito bie iskljuiti i onda kad stane suelice
duevno-duhovnom svijetu.
Osim ovog izvora obmana, postoji jo j edan. On
dolazi na vidjelo kada se neki utisak koji se prima
netono t umai . Jednost avni primjer u fiziko-
-osjetilnom ivotu za takvu obmanu je kada se ovjek
vozi vlakom i misli da se stabla kreu u suprotnom
smjeru od vlaka, dok se ustvari on sm kree s vlakom.
Iako postoji velik broj sluajeva gdje se takve obmane
u osjetilno-fizikom svijetu tee ispravljaju negoli u
navedenom jednostavnom sluaju, lako je uvidjeti da
ovjek unut ar tog svijeta moe nai naina da ukloni
te obmane, ako zdravim razumom uzme u obzir sve
ono to moe posluiti odgovarajuem objanjenju.
Stvari se u svakom sluaju mijenjaju im ovjek dospije
u nadosjetilno podruje. U osjetilnom svijetu injenice
ostaju neizmijenjene unato ljudskoj zabludi, pa je se
zato nepri st rani m promatranj em injenica moe
ispraviti. U nadosjetilnom svijetu to nije mogue. Ako
ovjek hoe pr omat r at i nadosj et i l no zbivanje i
pristupiti mu s pogrenom prosudbom, tada u zbivanje
unosi tu pogrenu prosudbu te se ono tako povee s
tom injenicom da se od nje ne moe odmah razlikovati.
Zabluda sada nije u ovjeku, a ispravna injenica izvan
njega, nego je sama zabluda postala sastavnim dijelom
vanjske injenice. Ona se stoga ne moe ispraviti samo
nepristranim promatranjem. Time se ukazuje na ono
to moe post at i prebogati m izvorom obmane i
fantastike za onoga tko bez prave pripreme pristupi
nadosjetilnom svijetu. Kao to duhovni uenik stjee
sposobnost da ukloni obmane koje nastaj u zbog
obojenosti nadosjetilnih pojava svijeta vlastitim biem,
mora stei i sposobnost da uini nedjelatnim onaj drugi
izvor obmana. Moe iskljuiti to to dolazi od njega
samog ako najprije spozna sliku vlastitog dvojnika;
moi e iskljuiti ono to je u navedenom smislu drugi
izvor obmane ako stekne sposobnost da na osnovi
svojstava neke injenice nadosjetilnog svijeta prepozna
je li to stvarnost ili obmana. Kada bi obmane izgledale
tono tako kao i stvarnost, tada razlikovanje ne bi bilo
mogue. No, to nije tako. Obmane nadosjetilnog svijeta
imaju same po sebi svojstva po kojima se razlikuju od
stvarnosti. Pritom je bitno da duhovni uenik poznaje
svojstva po kojima moe prepoznati stvarnost. Nita
nije t ako s amo po sebi razuml j i vo kao kada
nepoznavatelj duhovnog kolovanja kae: Gdje uope
postoji mogunost neke zatite od obmane kada su
izvori za nju toliko brojni? A kada nadalje kae: Je li
uope i koji duhovni uenik siguran u to da se sve
njegove navodne vie spoznaje ne temelje na obmani i
samoobmani (sugestiji i autosugestiji)? Tko tako govori,
ne uzima u obzir da se u svakom istinskom duhovnom
kolovanju, zbog cjelokupnog naina kojim se ono
provodi, zatvaraju izvori obmana. Kao prvo, svaki e
pravi duhovni uenik svojom pripremom stei dovoljno
znanja o svemu onom to moe uzrokovati obmanu i
samoobmanu te tako biti u stanju ouvati se od njih.
U tom smislu zaista ima priliku trezveno se i razumno
ukljuiti u tok ivota kao ni jedan drugi ovjek. Sve
to iskusi potie ga da se uope ne osvre ni na kakve
neodreene slutnje, nadahnua itd. kolovanje ga ini
koliko je god mogue opreznim. Tomu pridolazi da
svako pravo kolovanje vodi stvaranju pojmova o
velikim svjetozbivanjima, dakle do takvih stvari koje
zahtijevaju pojaanje rasudne moi, ime se ona
ujedno profinjuje i izotrava. Samo onaj tko bi htio
odbiti uputiti se u tako udaljena podruja i htio se
drati samo bliskih mu "objava" mogao bi izgubiti
mogunost izotravanja one zdrave rasudne snage koja
mu prua sigurnost u razlikovanju izmeu obmane i
zbilje. Sve to, meuti m, nije ono najvanije. To
najvanije nalazi se u sami m vjebama koje se
primjenjuju u pravom duhovnom kolovanju. One se
moraju prilagoditi tako da u vrijeme unutarnj eg
poniranja svijest duhovnog uenika ima toan pregled
nad svim onim to se u dui zbiva. Najprije se stvara
simbol za postizanje imaginacije. U njemu su j o
sadrane predodbe vanjskih opaanja. ovjek ne
sudjeluje sm u njihovom sadraju, ne stvara ga sm.
Moe se, dakle, prepustiti obmani o tome kako nastaje
taj sadraj; moe pogreno tumaiti njegovo podrijetlo.
No, duhovni uenik kada napreduje do vjebi za
inspiraciju udaljava taj sadraj iz svoje svijesti. Tada
se udubljuje jo samo u vlastitu duevnu djelatnost,
koja je oblikovala simbol. A i ovdje je zabluda j o
mogua. ovjek je odgojem, uenjem itd. usvojio nain
svoje duevne djelatnosti. Ne moe znati sve o njegovu
podrijetlu. No, sada duhovni uenik uklanja iz svijesti
i vlastitu duevnu djelatnost. A ako sada jo neto i
preostane, u tome nema niega to se ne bi moglo
shvatiti. U to se ne moe umijeati nita to se ne bi
moglo prosuditi s obzirom na itav njegov sadraj. U
svojoj intuiciji duhovni uenik ima neto to mu
pokazuje kako izgleda j asna zbilja duhovno-duevnog
svijeta. Ako, dakle, sada spoznata obiljeja duhovno-
-duevne zbilje primijeni na sve to je dostupno
njegovu promatranju, moi e raspoznati privid od
zbilje. Moe biti siguran da e primjenom tog zakona
u nadosjetilnom svijetu biti isto tako zatien od
obmane kao to mu se u fiziko-osjetilnom svijetu ne
moe dogoditi da zamiljeni komad vrueg eljeza
smatra stvarnim komadom vrueg eljeza. Samo se
po sebi razumije da e se ovjek odnositi ovako samo
pr ema onim spoznaj ama koje s mat r a vl asti ti m
doivljajima u nadosjetilnim svjetovima, a ne prema
onima koje mu je priopio netko drugi i koje se mogu
shvatiti fizikim razumom i zdravim osjeajem za
istinu. Duhovni e se uenik truditi povui tonu
granicu izmeu onoga to je postigao jednim, a to
drugim nainom. Bit e voljan s jedne strane prihvatiti
priopenja o viim svjetovima i nastojat e ih shvatiti
svojom sposobnosti rasuivanja. Ako, meutim, neto
smatra vlastitim iskustvom ili rezultatom vlastitog
opaanja, provjerit e da li to tono odgovara svojstvima
koja je nauio opaati zahvaljujui intuiciji koja nikada
ne vara.
* * *
Kada je za duhovnog uenika proao susret s
navedenim "uvarom praga", tada mu kod uspona u
nadosj etilne svjetove predstoj e daljnji doivljaji.
Najprije e primijetiti da postoji unutarnja srodnost
izmeu tog "uvara praga" i one duevne snage koja
je u gornjem opisu spomenuta kao sedma i koja se
uobliila u samostalno bie. To sedmo bie u izvjesnom
smislu nije nitko drugi nego dvojnik, odnosno sm
"uvar praga". A on duhovnom ueniku daje osobitu
zadau da svojim novoroenim sebstvom vodi i
upravlja obinim sebstvom koje mu se javlja samo kao
slika. Nastat e neka vrsta borbe s dvojnikom koji
neprekidno nastoji zauzeti prevlast. Uspostavljanje
pravog odnosa prema njemu, ne doputajui mu da
ita ini to nije pod vlau novoroenog Ja, uvruje
i j aa ovjekove snage. U viem je svijetu u izvjesnom
smi sl u samospoznaj a drukij a negoli u fiziko-
-osjetilnom svijetu. I dok se u ovome posljednjem
samospoznaj a javlja tek kao unutarnj i doivljaj,
novoroeno se sebstvo odmah pokazuje kao vanjska
duevna pojava. Vlastito novoroeno sebstvo pred
sobom vidi kao neko drugo bie, ali ga ne moe opaati
u potpunosti. Jer, koliko se god stupnjeva ovjek
uzdigne na putu prema nadosjetilnim svjetovima,
uvijek postoje jo i vii stupnjevi. Na tim e putovima
moi sve vie opaati svoje "vie sebstvo". Ono se,
dakle, duhovnom ueniku na bilo kojem stupnju moe
razotkriti tek djelomino. im ovjek bilo to opazi od
svoga "vieg sebstva", spopada ga velika napast da ga
promatra s onog gledita s kojega ga je usvojio u
fiziko-osjetilnom svijetu. To je iskuenje ak i dobro i
mora se javiti da bi se razvoj ispravno odvijao. Treba
promatrati ono to se javlja kao dvojnik, kao "uvar
praga" i postaviti pred "vie sebstvo" da bi se mogao
vidjeti razmak izmeu onoga to ovjek jest i onoga
to bi trebao postati. Za tog promatranja "uvar praga"
poinje poprimati sasvim drugi lik. On poprima izgled
slike svih prepreka koje spreavaju razvoj "vieg
sebstva". Postat e vidljivo koliki teret nosi obino
sebstvo. Ako ovjek svojom pripremom nije toliko
ojaao da kae: Neu ovdje zastati nego u se
neumorno razvijati i uzdizati prema svom "viem
sebstvu", on e tada malaksati i ustuknuti pred onim
to mu predstoji. ovjek je tada uronio u duevno-
-duhovni svijet, ali odustaje od daljnjeg rada. Postaje
zarobljenikom onog lika koji sada pred duom stoji
kao "uvar praga". Bitno je da kod tog doivljaja ne
postoji osjeaj zarobljenosti. ovjeku se, tovie, ini
da doivljava neto sasvim drugo. Lik koji stvara "uvar
praga" moe biti takav da u dui promatraa ostavlja
utisak da u slikama koje se na ovom stupnju razvoja
javljaju ve ima pred sobom itav opseg svih moguih
svjetova i da je dospio do vrhunca spoznaje te ne treba
dalje teiti. ovjek e se umjesto zarobljenikom osjeati
neizmjerno bogatim posjednikom svih tajni svijeta.
Ovakvom se doivljaju, koji je suprotnost pravome
stanju stvari, ne treba uditi onaj tko ima na umu da
se ovjek, kada to doivi, ve nalazi u duevno-
-duhovnom svijetu kojemu je svojstveno da se zbivanja
mogu oitovati na obrnut nain. U ovoj je knjizi bilo o
toj injenici govora pri razmatranju ivota nakon smrti.
Lik koji se opaa na ovom stupnju razvoja pokazuje
duhovnom ueni ku j o neto osim onog to j e
pokazivao onaj lik koji mu se isprava pokazao kao
"uvar praga". U dvojniku su se mogla zapaati sva
ona svojstva koja obino ovjekovo sebstvo ima zbog
utjecaja Luciferovih snaga. U tijeku ovjekova razvoja,
a pod Luciferovim utjecajem, u ljudsku je duu ula
jo j edna mo. To je ona mo koja je u prethodnim
odlomcima ove knjige bila oznaena kao Ahrimanova
snaga. - To je ona snaga koja u fiziko-osjetilnom
postoj anj u ovjeka spreava da se iza povrine
osjetilnog vanjskog svijeta zapaze duhovno-duevna
bia. Lik koji se javlja kod okarakteriziranog doivljaja
pokazuje u slici ono to se zbog utjecaja te snage
dogodilo s ovjekovom duom. Tko s odgovarajuom
pri premom pri stupi ovom doivljaju, znat e ga
ispravno protumaiti; zatim e se pojaviti drugi lik
kojega se, za razliku od oznaenog "malog uvara
praga", moe nazvati "velikim uvarom praga". On
duhovnom ueniku govori neka ne zastane na ovome
stupnju nego neka energino radi dalje. Promatrau
doziva u svijest da svijet koji je osvojio postaje istinom
i ne pretvara se u iluziju ako na odreeni nain nastavi
s radom. Tko bi, meutim, nepravilnim duhovnim
kolovanjem nepripremljen pristupio tom doivljaju,
tomu bi se, kad bi doao pred "velikog uvara praga",
u duu ulilo neto to bi se moglo usporediti samo s
"osjeajem neizmjernog uasa", "bezgraninog straha".
Kao to susret s "malim uvarom praga" duhovnom
ueniku daje mogunost da se preispita je li zatien
od obmana koje mogu nastati unoenjem svog bia u
nadosjetilni svijet, tako se doivljajima koji na kraju
vode "velikom uvaru praga" moe preispitati je li
dorastao onim obmanama koje su oznaene u vezi s
drugim izvorom. Uzmogne li pruiti otpor onoj golemoj
iluziji koja mu steeni svijet slika, obmanjujui ga,
prikazuje kao bogato vlasnitvo, dok je on ustvari
zarobljenik, tada je u daljnjem tijeku svog razvoja
poteen od toga da privid zamijeni za zbilju. uvar
praga e za svakog pojedinog ovjeka do odreene
mjere poprimiti individualno oblije. Susret s njime
odgovara upravo onome doivljaju kojim se ukida
osobno obiljeje nadosjetilnog promatranja, dajui
mogunost ulaska u ono podruje doivljaja koje je
slobodno od osobne obojenosti i koje vrijedi za svako
ljudsko bie.
* * *
Kada je duhovni ueni k proao kroz opisane
doivljaje, postaje sposoban da u duevno-duhovnoj
okolini znade razlikovati to to on sm jest i ono to
se nalazi izvan njega. Spoznat e kako je razumijevanje
svjetozbivanja opisanog u ovoj knjizi potrebno da bi
se shvatio ovjek i sm njegov ivot. Razumijevanje
fizikog tijela mogue je samo ako se spozna kako se
ono izgraivalo u vezi s razvojem Saturna, Sunca,
Mjeseca i Zemlje. Etersko se tijelo moe razumjeti ako
se slijedi njegovo nastajanje tijekom razvoja Sunca,
Mjeseca, Zemlje itd. Moe se, meutim, razumjeti i
ono to je danas povezano s razvojem Zemlje ako se
spozna kako se sve malo-pomalo razvijalo. Duhovnim
se kolovanjem stjee sposobnost spoznaje odnosa
svega onog to je u vezi s ovjekom i s odgovarajuim
injenicama i biima. Jer, svaki pojedini ovjekov dio
stoji u odreenom odnosu spram itavog ostalog
svijeta. U ovoj su knjizi bile s tim u vezi mogue tek
naznake i konture. Treba, meutim, imati na umu da
se na primjer ovjekovo fiziko tijelo u vrijeme razvoja
Saturna nalazilo tek u zaetku. Njegovi su se organi
srce, plua, mozak razvili iz prvih zaetaka tek za
razdoblja Sunca, Mjeseca i Zemlje. Srce, plua itd. u
vezi.su s razvojem Sunca, Mjeseca i Zemlje. Isto je
tako i s dijelovima eterskog tijela, tijela osjeta, due
osjeta itd. ovjek je izgraen od itavog, njemu
najblieg svijeta; svaka njegova pojedinost odgovara
nekom zbivanju, nekom biu vanjskog svijeta. Na
odreenom stupnju svog razvoja duhovni uenik dolazi
do spoznaje odnosa vlastitog bia spram "velikog
svijeta". Ovaj se stupanj spoznaje moe nazvati
opaanjem podudarnosti izmeu "malog svijeta",
mikrokozmosa, odnosno samog ovjeka i "velikog
svijeta", makrokozmosa. Kada je duhovni uenik doao
do takve spoznaje, nastupit e za njega nov doivljaj.
On poinje osjeati kao da je srastao s cjelinom svijeta,
unato tomu to osjea svoju punu samostalnost. Taj
je osjeaj svojevrsno stapanje s cijelim svijetom, ovjek
postaje jedno s njime, a pritom ne gubi vlastito bie.
Ovaj se stupanj moe oznaiti kao "sjedinjenje s
makrokozmosom". Vano je da se to sjedinjenje ne
zamilja kao prestanak zasebne svijesti i rasprenost
ovjekova bia u svemiru. Takva bi misao samo bila
izraz mnijenja proizalog iz nekolovane prosudbene
moi. Pojedini stupnjevi vie spoznaje u smislu
postupka posveenja koji je ovdje bio opisan mogu se
oznaiti na sljedei nain:
1. Studij duhovne znanosti, pri emu se rabi
prosudbena mo steena u fiziko-osjetilnom
svijetu
2. Postizanje imaginativne spoznaje
3. itanje tajnog pisma (to odgovara inspiraciji)
4. Uivljavanje u duhovnu okolinu (to odgovara
intuiciji)
5. Spoznaja odnosa izmeu mikrokozmosa i
makrokozmosa
6. Sjedinjenje s makrokozmosom
7. Sveukupno doivljavanje prethodnih iskustava
kao osnovni ugoaj due.
Ove stupnjeve, meutim, ne treba zamiljati tako
da slijede jedan za drugim. kolovanje se, tovie, moe
odvijati tako da se, ovisno o individualnosti duhovnog
uenika, prethodni stupanj izvede samo do odreenog
stupnja i da se prijee na vjebe koje odgovaraju
sljedeem viem stupnju. Moe, primjerice, biti da su
na siguran nain postignute tek neke imaginacije, a da
se ipak ve rade vjebe koje inspiraciju, intuiciju ili
spoznaju o povezanosti mikrokozmosa i makrokozmosa
unose u podruje vlastitog doivljaja.
* * *
Kada je duhovni uenik postigao doivljaj intuicije,
tada ne poznaje samo slike duevno-duhovnog svijeta
i ne umije samo tajnim pismom itati njihove odnose
nego dolazi do spoznaje samih bia, ijim zajednikim
djelovanjem nastaje svijet kojemu ovjek pripada. Time
upoznaje i samog sebe u onom liku koji kao duhovno
bie ima u duevno-duhovnom svijetu. Izborio se do
opaanja svog vieg Ja i vidio je kako mora dalje raditi
da bi ovladao svojim dvojnikom, "uvarom praga".
Susreo se i s "velikim uvarom praga" koji pred njim
stoji neprekidno ga potiui na daljnji rad. Taj "veliki
uvar praga" postaje sada njegovim uzorom kojemu
on tei. Kada se kod duhovnog uenika javi taj osjeaj,
tada nastaje i mogunost da spozna tko to kao "veliki
uvar praga" pred njim stoji. Taj se, naime, uvar za
uenikovo opaanje preobraava u Kristov lik ije je
bie i zahvaanje u razvoj Zemlje postalo vidljivo iz
prijanjih poglavlja ove knjige. Time e duhovni uenik
biti posveen u samu uzvienu tajnu koja je povezana
s Kristovim imenom. Krist mu se pokazuje kao "veliki
ljudski zemaljski uzor". Kada je intuicijom Krist
spoznat u duhovnom svijetu, tada postaje shvatljivo
to se u etvrtom poatlantskom razvojnom razdoblju
(u grko-latinskom vremenu) povijesno odigralo. Kako
je u to vrijeme visoko Sunevo bie, Kristovo bie
zahvatilo u zemaljski razvoj i kako dalje djeluje unutar
toga zemaljskog razvoja, to e duhovnom ueniku
postati osobno doivljenom spoznajom. Intuicijom
duhovni uenik dobiva objanjenje smisla i znaenja
zemaljskog razvoja.
Ovdje opisani put spoznaje nadosjetilnih svjetova
put je kojim moe ii svaki ovjek u kojoj se god situaciji
u dananjim uvjetima ivota on nalazio. Kada je rije
o takvom putu, treba imati na umu da je cilj spoznaje
i istine u sva vremena zemaljskog razvoja isti, a da su
ovjekova polazita u razliitim vremeni ma bila
razliita. Danas ovjek ne moe kao npr. nekadanji
kandidat za posveenje u starom Egiptu krenuti iz istog
polazita kad hoe stupiti u nadosjetilna podruja.
Stoga vjebe koje su se duhovnom ueniku propisivale
u st arom Egiptu ne moe bez daljnjega izvoditi
suvremeni ovjek. Od onog su vremena ljudske due
prole razliitim utjelovljenjima, a napredovanje od
utjelovljenja do utjelovljenja nije lieno smisla i
znaenja. Sposobnosti i svojstva due mijenjaju se od
utjelovljenja do utjelovljenja. Tko makar i povrno
promatra ljudski povijesni ivot, primijetit e da su se
od dvanaestog i trinaestog stoljea nakon Krista
promijenili svi ivotni uvjeti; da su mnijenja, osjeaji,
ali i ovjekove sposobnosti postali drukiji nego to
su bili prije. Opisani je put do vie spoznaje takav da
je pogodan za due koje se utjelovljuju u neposrednoj
sadanjosti. Ishodite toga duhovnog puta razvoja
nalazi se ondje gdje dananji ovjek stoji bez obzira
na ivotne okolnosti koje sadanjost zadaje. S obzirom
na putove ka vioj spoznaji, tijek je razvoja od razdoblja
do razdoblja isto tako vodio ovjeanstvo prema uvijek
drugim oblicima, kao to i vanjski ivot mijenja svoje
oblike. A isto tako izmeu vanjskog ivota i posveenja
uvijek mora postojati savren sklad.
Sadanjost i budunost razvoja svijeta i
ovjeanstva
Spoznaja sadanjeg i budueg razvoja svijeta i
ovjeanstva u smislu duhovne znanosti nije mogua
bez razumijevanja prolosti tog razvoja. Jer, ono to
duhovni istraiva opaa kad promatra skrivene
injenice prolosti, sadri ujedno i sve ono to moe
znati o sadanjosti i budunosti. U ovoj je knjizi bilo
govora o razvoju Saturna, Sunca, Mjeseca i Zemlje. U
duhovnoznanstvenom se smislu razvoj Zemlje ne moe
razumjeti ako se ne promatraju injenice prethodnih
vremena. Jer, ono na to ovjek danas nailazi unut ar
zemaljskog svijeta, sadri u stanovi tom smi sl u
injenice Mjeseeva, Suneva i Saturnova razvoja. Bia
i Stvari koje su sudjelovale u razvoju Mjeseca dalje su
se razvijale. Po njima je nastalo sve ono to danas
pripada Zemlji. No, za fiziko-osjetilnu svijest nije
zamjetljivo sve ono to je nastalo od Mjeseeva do
Zemljinog razvoja. Dio onoga to je od tog Mjeseca
preneseno u zemaljski razvoj oituje se t ek na
odreenom stupnju nadosjetilne svijesti. Kada se ta
spoznaja postigne, tada joj se oituje povezanost naeg
zemaljskog svijeta s onim nadosjetilnim. On sadri dio
Mjeseeva postojanja koji se nije zgusnuo do fiziko-
-osjetilnog opaanja. Sadri ga prije svega onakvog
kakav je u dananjem stanju, a ne kakav je bio u
pradavno vrijeme razvoja Mjeseca. Nadosjetilna svijest
moe, meutim, imati sliku tadanjeg stanja. Ako se,
naime, ta nadosjetilna svijest udubi u opaaj koji je
danas mogu, vidjet e da se taj opaaj pomalo razdvaja
u dvije slike. U prvoj se slici vidi oblik koji je Zemlja
imala u vrijeme Mjeseeva razvoja. Na drugoj se slici
vidi oblik koji je jo u stanju zametka i koji e tek u
budunosti biti u onom smislu stvaran kao to je sada
stvarna Zemlja. Daljnjim se promatranjem vidi da u
taj oblik budunosti neprekidno uvire ono to je u
izvjesnom smislu utjecaj onoga to se zbiva na Zemlji.
Stoga se u tom obliku budunosti treba vidjeti ono
to se treba dogoditi s naom Zemljom. Utjecaji
Zemljinog postojanja povezat e se s onim to se
dogaa u opisanom svijetu, a iz toga e nastati novo
kozmiko bie u koje e se Zemlja pretvoriti tako kao
to se Mjesec pretvorio u Zemlju. Taj se budui oblik
moe nazvati stanjem Jupitera. Tko Jupiterovo stanje
promatra nadosjetilnim pogledom, vidjet e da e u
budunosti morati nastupiti odreeni dogaaji jer se
u nadosjetilnom dijelu zemaljskog svijeta koji potjee
od Mjeseca nalaze bia i stvari koji e poprimiti
odreene oblike kada unutar fiziko-osjetilne Zemlje
doe do odreenih zbivanja. Stoga e u Jupiterovu
stanj u postojati neto to j e ve bilo unaprij ed
odreeno Mjeseevim razvojem; a novo e u njemu biti
ono to je u cijeli razvoj dolo zbog zbivanja na Zemlji.
Stoga nadosjetilna svijest moe saznati neto o onome
to e se dogoditi u vrijeme Jupiterova stanja. Biima
i injenicama koja se u tom polju svijesti opaaju nije
svojstveno osjetilno-slikovno obiljeje; ne pojavljuju se
ak ni kao fine, zrane tvorevine iz kojih bi se mogli
iriti utjecaji koji podsjeaju na osjetilne utiske. Oni
pruaju iste duhovne zvune, svjetlosne, toplinske
uti ske. Ne oituju se ni u kakvim materij alnim
utjelovljenjima, mogu se zamijetiti samo nadosjetilnom
svijeu. Ipak se moe rei da ta bia imaju "tijelo", ali
ono se opaa unutar njihove duevnosti koja se kao
njihovo sadanj e bie oituje kao zbir zgusnutih
sjeanja koje unutar svoga duevnog bia nose u sebi.
U njihovu se biu moe razlikovati ono to sada
doivljavaju, to su doivjela i ono ega se sjeaju. Ovo
posljednje u njima je sadrano kao neto tjelesno. To
doivljavaju kao to zemaljski ovjek doivljava svoje
tijelo. Za stupanj nadosjetilnog gledanja koji je vii od
netom navedenog potrebnog stupnja spoznaje Mjeseca
i Jupitera postaju zamjetljive nadosjetilne stvari i bia
koja su vii razvojni oblici onoga to je postojalo ve i
u vrijeme Sunca, a sada se nalaze na tako visokim
stupnj evima postojanja da uope ni su dos t upna
svijesti koja je doprla samo do opaanja Mjeseevih
oblika. A i slika toga svijeta se prilikom unutarnjeg
poniranja ponovno podvaja. Jedna vodi do spoznaje
stanja Sunca u prolosti, a druga pokazuje budui
oblik Zemlje, oblik, naime, u koji e se Zemlja pretvoriti
kada u likove onoga svijeta uvru utjecaji Zemljinih i
Jupiterovih zbivanja. Ono to se na taj nain od toga
budueg svijeta vidi, u smislu duhovne znanosti, moe
se nazvati stanjem Venere. Na slian se nain za jo
razvijeniju nadosjetilnu svijest uoava budui stupanj
razvoja koji se moe oznaiti kao stanje Vulkana i koji
sa Saturnovim stanjem stoji u istom odnosu kao
Venerino stanje sa Sunevim, a Jupiterovo stanje s
Mjeseevim razvojem. Stoga se, uzme li se u obzir
prolost, sadanjost i budunost Zemljinog razvoja,
moe govoriti o razvoju Saturna, Sunca, Mjeseca,
Zemlje, Jupitera, Venere i Vulkana. Kao to su svijesti
dostupna obuhvatna stanja Zemljinog razvoja, tako
su joj dostupna i promatranja blie budunosti. Svakoj
slici prolosti odgovara i j edna slika budunosti. Ipak,
kada je rije o takvim stvarima, treba naglasiti neto
ije uzimanje u obzir treba smatrati iznimno vanim.
Ako se neto takvo hoe spoznati, potrebno je potpuno
odrei se mni j enj a da se puki m filozofskim
razmiljanjem odgojenim na osjetilnoj stvarnosti ita
o tome moe saznati. Te se stvari nikada ne mogu i ne
trebaju istraivati takvim razmiljanjem. Tko pomisli,
poto je putem duhovne znanosti primio priopenja o
tome kako je izgledalo stanje Mjeseca, da takvim
razmiljanjem moe dokuiti kako e izgledati Jupi-
ter, imajui ria umu Zemljine i Mjeseeve prilike,
potpast e monim obmanama. Te prilike treba istraiti
samo nadosj eti l nom svijeu koja se uzdie do
promatranja. Tek poto se istraeno priopi, postaje
razumljivo i bez nadosjetilne svijesti.
S obzirom na priopenj a koja se odnose na
budunost, duhovni se istraiva nalazi u drukijem
poloaju nego kada je rije o prolosti. ovjek se prije
svega uope ne moe tako nepristrano suoavati s
budunou kao to se moe suoavati s prolou.
Ono to predstoji u budunosti pobuuje ovjekovo
osjeanje i htijenje; prolost se podnosi sasvim
drukije. Tko promatra ivot, zna da to vrijedi ve i za
obino postojanje. U kojoj se velikoj mjeri to poveava,
koje oblike popri ma kada je rije o skri veni m
injenicama ivota, zna samo onaj tko poznaje izvjesne
stvari nadosjetilnih svjetova. A time je naveden razlog
zato su spoznaje tih stvari vezane za posve odreene
granice.
Onako kako se moe prikazati slijed razvoja velikog
svijeta od Saturna do Vulkana, tako je to mogue i za
manja vremenska razdoblja, primjerice za razdoblje
Zemljinog razvoja. Nakon one velike promjene koja je
privela kraju stari atlantski ivot zemlje, uslijedila su
u razvoju ovjeanstva stanja koja su u ovoj knjizi
oznaena kao staroindijska, praperzijska, egipatsko-
-kaldejska i grko-latinska vremena. Peto je razdoblje
ono u kojemu se ovjeanstvo nalazi sada, dakle
sadanj ost. To je vremensko razdoblje post upno
nastajalo tijekom dvanaestog, trinaestog i etrnaestog
stoljea nakon Krista, nakon to se poelo pripremati
od etvrtog i petog stoljea. Sasvim je j asno nastupilo
poevi od petnaestog stoljea. Prethodno grko-
latinsko razdoblje zapoelo je otprilike u osmom
pretkranskom stoljeu. Dogaaj Krista zbio se
potkraj prve treine tog razdoblja. Na prijelazu od
egipatsko-kaldejskog ka grko-latinskom vremenu
promijenilo se ovjekovo duevno stanje i sve njegove
sposobnosti. U ovom prvom razdoblju jo nije postojalo
ono to je sada poznato kao logiko razmiljanje, kao
razumsko poimanje svijeta. Spoznaju koju ovjek sada
usvaja razumom dobio je u onom obliku koji je bio
prikladan za tadanje vrijeme, dobio ju je neposredno
jednim unutarnjim, u izvjesnom smislu nadosjetilnim
znanjem. Stvari su se opaale, a time to su se opaale,
pojavljivao se u dui pojam, slika koju je dua o
stvarima trebala. Ako je snaga spoznaje takva, onda
se ne pojavljuju samo slike osjetilno-fizikog svijeta,
nego se iz dubina due javlja i izvjesna spoznaja
neosjetilnih injenica i bia. To je bio ostatak stare,
nej asne nadosj eti l ne svijesti koja j e nekad bila
zajedniko vlasnitvo cijelog ovjeanstva. U grko-
latinskom je vremenu bilo sve vie ljudi kojima su te
sposobnosti nedostajale. Na njihovo je mjesto dolo
razumsko razmiljanje o stvarima. Ljudi su sve vie
bili udaljavani od neposrednog snolikog opaanja
duhovno-duevnog svijeta i sve vie upuivani da sliku
o tom svijetu stvaraju uz pomo razuma i osjeaja. U
odreenom se smislu ovo stanje nastavilo tijekom
cijelog etvrtog poatlantskog razdoblja. Samo oni ljudi
koji su poput nekog naslijea sauvali nekadanji
ugoaj due jo su mogli neposredno u svijest primati
duhovni svijet. Ti su ljudi, meutim, ostaci jednog
minulog vremena. Njihov nain spoznaje nije vie bio
prikladan za novo vrijeme jer zakoni razvoja uvjetuju
da neka stara sposobnost due gubi svoje znaenje
kada se pojavljuju nove sposobnosti. Tada se ljudski
ivot prilagoava novim sposobnostima, a sa starima
ne moe vie nita zapoeti. Bilo je, meutim, i takvih
ljudi koji su osim prije steenih snaga razuma i osjeaja
sasvim svjesno zapoeli razvijati i druge vie snage
koje su im ponovno omoguile da prodru u duhovno-
duevni svijet. Morali su zapoeti time da to ine na
drukiji nain od uenika starih posveenih. Ovi jo
nisu morali voditi rauna o duevnim sposobnostima
koje su se razvile tek u etvrtom poat l ant skom
razdoblju. U tom se razdoblju javljaju prvi poeci onog
naina duhovnog kolovanja koje je u ovoj knjizi bilo
opisano kao suvremeno. No, to je kolovanje tada bilo
u zaetku, a njegov pravi razvoj pada tek u peto
razdoblje (poevi od dvanaestog, trinaestog, a prije
S obzirom na priopenj a koja se odnose na
budunost, duhovni se istraiva nalazi u drukijem
poloaju nego kada je rije o prolosti. ovjek se prije
svega uope ne moe tako nepristrano suoavati s
budunou kao to se moe suoavati s prolou.
Ono to predstoji u budunosti pobuuje ovjekovo
osjeanje i htijenje; prolost se podnosi sasvim
drukije. Tko promatra ivot, zna da to vrijedi ve i za
obino postojanje. U kojoj se velikoj mjeri to poveava,
koje oblike popri ma kada je rije o skri veni m
injenicama ivota, zna samo onaj tko poznaje izvjesne
stvari nadosjetilnih svjetova. A time je naveden razlog
zato su spoznaje tih stvari vezane za posve odreene
granice.
Onako kako se moe prikazati slijed razvoja velikog
svijeta od Saturna do Vulkana, tako je to mogue i za
manja vremenska razdoblja, primjerice za razdoblje
Zemljinog razvoja. Nakon one velike promjene koja je
privela kraju stari atlantski ivot zemlje, uslijedila su
u razvoju ovjeanstva stanja koja su u ovoj knjizi
oznaena kao staroindijska, praperzijska, egipatsko-
-kaldejska i grko-latinska vremena. Peto je razdoblje
ono u kojemu se ovjeanstvo nalazi sada, dakle
sadanj ost. To je vremensko razdoblje post upno
nastajalo tijekom dvanaestog, trinaestog i etrnaestog
stoljea nakon Krista, nakon to se poelo pripremati
od etvrtog i petog stoljea. Sasvim je j asno nastupilo
poevi od petnaestog stoljea. Prethodno grko-
latinsko razdoblje zapoelo je otprilike u osmom
pretkranskom stoljeu. Dogaaj Krista zbio se
potkraj prve treine tog razdoblja. Na prijelazu od
egipatsko-kaldejskog ka grko-latinskom vremenu
promijenilo se ovjekovo duevno stanje i sve njegove
sposobnosti. U ovom prvom razdoblju jo nije postojalo
ono to je sada poznato kao logiko razmiljanje, kao
razumsko poimanje svijeta. Spoznaju koju ovjek sada
usvaja razumom dobio je u onom obliku koji je bio
prikladan za tadanje vrijeme, dobio ju je neposredno
jednim unutarnjim, u izvjesnom smislu nadosjetilnim
znanjem. Stvari su se opaale, a time to su se opaale,
pojavljivao se u dui pojam, slika koju je dua o
stvarima trebala. Ako je snaga spoznaje takva, onda
se ne pojavljuju samo slike osjetilno-fizikog svijeta,
nego se iz dubi na due javlja i izvjesna spoznaja
neosjetilnih injenica i bia. To je bio ostatak stare,
nej asne nadosj etil ne svijesti koja j e nekad bila
zajedniko vlasnitvo cijelog ovjeanstva. U grko-
latinskom je vremenu bilo sve vie ljudi kojima su te
sposobnosti nedostajale. Na njihovo je mjesto dolo
razumsko razmiljanje o stvarima. Ljudi su sve vie
bili udaljavani od neposrednog snolikog opaanja
duhovno-duevnog svijeta i sve vie upuivani da sliku
o tom svijetu stvaraju uz pomo razuma i osjeaja. U
odreenom se smislu ovo stanje nastavilo tijekom
cijelog etvrtog poatlantskog razdoblja. Samo oni ljudi
koji su poput nekog naslijea sauvali nekadanji
ugoaj due jo su mogli neposredno u svijest primati
duhovni svijet. Ti su ljudi, meutim, ostaci jednog
minulog vremena. Njihov nain spoznaje nije vie bio
prikladan za novo vrijeme j er zakoni razvoja uvjetuju
da neka stara sposobnost due gubi svoje znaenje
kada se pojavljuju nove sposobnosti. Tada se ljudski
ivot prilagoava novim sposobnostima, a sa starima
ne moe vie nita zapoeti. Bilo je, meutim, i takvih
ljudi koji su osim prije steenih snaga razuma i osjeaja
sasvim svjesno zapoeli razvijati i druge vie snage
koje su im ponovno omoguile da prodru u duhovno-
duevni svijet. Morali su zapoeti time da to ine na
drukiji nain od uenika starih posveenih. Ovi jo
nisu morali voditi rauna o duevnim sposobnostima
koje su se razvile tek u etvrtom poat l ant skom
razdoblju. U tom se razdoblju javljaju prvi poeci onog
naina duhovnog kolovanja koje je u ovoj knjizi bilo
opisano kao suvremeno. No, to je kolovanje tada bilo
u zaetku, a njegov pravi razvoj pada tek u peto
razdoblje (poevi od dvanaestog, trinaestog, a prije
svega od petnaestog stoljea). Ljudi koji su se na taj
nain nastojali uzdii u nadosjetilne svjetove mogli su
vlastitom imaginacijom, inspiracijom i intuicijom
saznati neto o viim podrujima postojanja. Oni ljudi
koji su ostali na razini razvijenih sposobnosti razuma
i osjeaja mogli su o onom to je znala starija vidovitost
saznati samo zahvaljujui predaji koja se s narataja
na narataj prenosila usmenim ili pismenim putem.
A i o onome to ini bit Kristovog dogaaja potomci
su, ako se nisu uzdignuli u nadosjetilne svjetove, mogli
saznati neto samo na osnovi takve predaje. Bilo je,
dodue, i takvih posveenih koji su jo imali prirodnu
sposobnost opaanja nadosjetilnog svijeta i koji su se
ipak zbog svoga razvoja uzdizali u j edan vii svijet,
unato tomu to nisu uzimali u obzir snage razuma i
osjeaja. Pomou njih je stvoren prijelaz od starog
naina posveenja onom novom. Takvih je osobnosti
bilo jo i u kasnijim vremenima. Za etvrto je razdoblje
upravo bi tno da su zbog isklj uenosti du e od
neposrednog komuniciranja s duevno-duhovnim
svijetom ojaale i osnaile se ovjekove snage razuma
i osjeaja. Due koje su se u ono doba tako utjelovljivale
da su u velikoj mjeri razvile snage razuma i osjeaja
donijele su zatim dostignue tog razvoja u svoja
utj elovlj enj a u pet om vr emens kom razdobl j u.
Nadomjestak za tu iskljuenost due bila je mona
predaja prastare mudrosti, a prije svega predaja o
Kristovu dogaaju koja je snagom svog sadraja
du ama ulij evala povjerenje u znanj e o viim
svjetovima. - Uvijek su, meutim, postojali i ljudi koji
su uza snage razuma i osjeaja razvijali i snage vie
spoznaje. Oni su injenice vieg svijeta, a osobito
otaj stvo Kri stova dogaaj a, t r ebal i doivjeti
neposredni m nadosj etilnim znanj em. Od njih je
duama drugih ljudi pritjecalo uvijek onoliko koliko
su te due mogle pojmiti i koliko je to za njih bilo dobro.
U skl adu s razvojem Zemlje poetno se irenje
kranstva trebalo odvijati u vremenu kada snage
nadosjetilne spoznaje kod velikog dijela ovjeanstva
nisu bile razvijene. Zbog toga je u ono vrijeme snaga
predaje bila tako velika. Bila je potrebna najjaa snaga
da bi se ljude dovelo do povjerenja u nadosjetilni svijet.
Gotovo je uvijek bilo i takvih ljudi (ako se ne uzme u
obzir kratkotrajna iznimka tijekom trinaestog stoljea)
koji su se imaginacijom, inspiracijom i intuicijom mogli
uzdizati u vie svjetove. Ti su ljudi poslijekranski
sljedbenici starih posveenih, voditelja te sudionika u
misterij skom znanj u. Njihova j e zadaa bila da
vlastitim sposobnostima iznova spoznaju ono to se
moglo stei starom misterijskom spoznajom; a tomu
su trebali dodati jo spoznaju o biti Kristova dogaaja.
Na taj je nain kod novih posveenih nast al a
spoznaja koja je obuhvaal a sve ono to je bilo
predmetom starog posveenja; no, u sredi tu te
spoznaje sjalo je vie znanje o taj nama Kristova
dogaaja. Takva je spoznaja mogla samo u neznatnoj
mjeri uvrijeti u openiti ivot, dok je ljudska dua u
etvrtom razdoblju trebala uvrivati duu razuma i
osjeaja. Stoga je u tom razdoblju ovo znanje bilo jedno
vrlo "skriveno znanje". Zatim je zapoelo novo razdoblje
koje se oznaava kao peto. Njegova je bit u tome to se
razvoj snaga razuma nastavio ostvarivi silan procvat
koji e se preko sadanjosti protegnuti i na budunost.
To se polako pripremalo od dvanaestog i trinaestog
stoljea, da bi zatim od esnaestog stoljea do
dananjeg vremena postalo sve bre i bre. Pod takvim
je utjecajem razvoj petog razdoblja postao takav da se
sve vie posveivao njezi razumskih snaga, dok je
nekadanje povjerenje prema znanju, prema spoznaji
steenoj predajom za ljudsku duu sve vie gubilo
snagu. No, zato se u tom vremenu razvilo ono to se
moe nazvati sve jaim uviranjem spoznaja novovijeke
nadosjetilne svijesti u ljudske due. "Skriveno znanje",
iako u poetku sasvim neprimjetno, uvire u nain
miljenja ljudi toga vremenskog razdoblja. Samo je po
sebi razumljivo da se snage razuma do u dananje
vrijeme odbojno odnose spram ovakvih spoznaja. No,
to se ima dogoditi, dogodit e se usprkos svemu
povremenom neprihvaanju. "Skriveno znanje" koje s
te strane zahvaa ovjeanstvo i koje e ga sve vie
zahvaati moe se na osnovi jednog simbola nazvati
spoznajom "Grala". Tko naui razumijevati dublje
znaenje ovog simbola danog u prii i sagi, vidjet e,
naime, da smisleno simbolizira bit onoga to je prije
nazvano spoznajom novog posveenja kojemu je u
s r edi t u Kristovo otaj stvo. Stoga se novovjeki
posveenici mogu nazvati i "posveenicima Grala". U
ovoj su knjizi opisani poetni stupnjevi onog puta u
nadosjetilne svjetove koji vodi do "znanosti o Gralu".
Toj je spoznaji svojstveno da se njezine injenice mogu
istraivati samo ako se usvoje sredstva koja su
oznaena u ovoj knjizi. Ako se, meutim, te injenice
istrae, moe ih se razumjeti upravo onim duevnim
snagama koje su se razvile tijekom petog vremenskog
razdoblja. Da, sve e se jasnije vidjeti da e ovom
spoznajom u sve veoj mjeri te snage biti zadovoljene.
Danas ivimo u vremenu kada ta spoznaja treba u
opu svijest zahvatiti jae nego to je to prije bio sluaj.
Ova bi knjiga htjela iznijeti svoja priopenja upravo s
takvog stajalita. U onoj mjeri u kojoj e razvoj
ovjeanstva prihvatiti spoznaju Grala, postat e i
impuls koji je dan Kristovim dogaajem sve vaniji.
Vanjskoj e se strani kranskog razvoja sve vie
prikljuiti i ona unutarnja. Ono to se imaginacijom,
i nspi raci j om i intuicij om o viim svjetovima u
povezanosti s Kristovim otajstvom moe spoznati, sve
e vie proimati misaoni, osjeajni i voljni ivot ljudi.
"Skriveno znanje o Gralu" postat e oigledno; kao
unutarnj a snaga sve e vie proimati oitovanja
ljudskog ivota.
Tijekom petog razdoblja u ljudsku e svijest uvrijeti
spoznaje nadosjetilnih svjetova; a kada zapone esto
razdoblje, ovjeanstvo e moi na viem stupnju
ponovno zadobiti ono to je u prijanjim vremenima
posjedovalo kao jo nejasno neosjetilno gledanje. Novo
e dostignue imati sasvim drukiji oblik od onog
starog. to je dua u starim vremenima znala o viim
svjetovima, nije bilo proeto vlastitim snagama razuma
i osjeaja. To je znala iz nadahnua. U budunosti
nee imati samo nadahnua nego e ih razumijevati i
osjeati kao bit vlastitog bia. Kada doe do spoznaje
nekog bia ili stvari, razum e tu spoznaju i opravdati;
kada se ostvari spoznaja o nekom etikom propisu ili
o odreenom ovjekovu ponaanju, dua e sebi rei:
moj je osjeaj samo onda pred samim sobom opravdan
ako uinim ono to je u skladu s tom spoznajom. Takav
se stav due treba razviti kod dovoljno velikog broja
ljudi estog vremenskog razdoblja. U petom se
razdoblju na izvjestan nain ponavlja ono to je razvoju
ovjeanstva donijelo tree, egipatsko-kaldej sko
razdoblje. U ono je vrijeme dua jo opaala izvjesne
injenice nadosjetilnog svijeta. To se opaanje tada
pomalo gubilo jer se pripremao razvoj razumski h
snaga; one su ovjeka prvotno trebale iskljuiti iz vieg
svijeta. U petom su razdoblju nadosjetilne injenice
koje su se u treem razdoblju vidjele nejasnom svijeu
ponovno postal e oigledne, ali su sada proete
ovjekovim razumskim i osobnim snagama osjeaja.
Te su injenice proete i onim to dua moe zadobiti
spoznajom Kristova otajstva. Stoga poprimaju sasvim
drukiji oblik nego to su ga imale prije. Za razliku od
utisaka iz nadosjetilnih svjetova koji su se u stara
vremena osjeali kao snage koje ovjeka potiu iz
jednog vanjskog duhovnog svijeta u kojemu se on nije
nalazio, ti se utisci zbog novovjekog razvoja sada
osjeaju pripadnima j ednom svijetu u koji ovjek
urasta i u kojemu sve vie i vie prebiva. Neka nitko
ne misli kako e ponavljanje egipatsko-kaldejske
kul t ure uslijediti tako to e dua j ednost avno
prihvatiti ono to je nekada postojalo i to je preuzeto
iz ondanjih vremena. Ispravno shvaen Kristov impuls
djeluje tako da se ljudska dua koja ga je prihvatila
osjea lanom duhovnog svijeta izvan kojega se prije
nalazila, da se kao lan tog svijeta spozna i u skladu s
time ponaa. I kao to na ovaj nain u petom razdoblju
ponovno oivljava tree, kako bi se ljudske due proele
onim to je bilo sasvim novo u etvrtom razdoblju,
tako e na slian nai n to biti sluaj sa estim
razdobljem s obzirom na drugo i sedmim razdobljem s
obzirom na prvo, staroindijsko razdoblje. Sva e se
udesna mudrost stare Indije koju su tadanji veliki
uitelji navijetali u sedmom vremenskom razdoblju
opet moi pojaviti kao ivotna istina ljudskih dua.
Sada se na Zemlji dogaaju promjene u stvarima
koje se nalaze izvan ovjeka, na nain koji stoji u
izvjesnom odnosu prema razvoju ovjeanstva. Nakon
zavretka sedmog vremenskog razdoblja Zemlju e
zadesiti promjena koja se moe usporediti s onom koja
se dogodila izmeu atlantskog i poatlantskog vremena.
A kasnija e se izmijenjena Zemljina stanja ponovno
dalje razvijati tijekom sedam vremenskih razdoblja.
Ljudske due koje e se tada utjeloviti doivjet e na
jednom viem stupnju zajednitvo s viim svijetom koje
su Atlantiani nekada doivljavali na jednom niem
stupnju. Novonastalim prilikama na Zemlji bit e,
meutim, dorasli samo oni ljudi koji su u sebi utjelovili
takve due koje e moi primiti utjecaje grko-latinskog
i slj edeeg petog, est og i sedmog razdobl j a
poatlantskog razvoja. Nutrina takvih dua odgovarat
e dotadanjem stupnju razvoja Zemlje. Ostale e due
tada morati zaostati, dok bi prije imale mogunost
izbora da sebi stvore uvjete za daljnji razvoj. Za
odgovarajue prilike nakon sljedee velike promjene
bit e zrele one due koje su upravo na prijelazu od
petog u esto poatlantsko vremensko razdoblje stvorile
mogunost da nadosjetilne spoznaje promu snagama
razuma i osjeaja. Peto i esto su u neku ruku
odluujua vremenska razdoblja. U sedmom e se
razdoblju due koje su postigle cilj estoga prema tome
dalje razvijati; ostale e, meutim, u izmijenjenim
odnosima okoline imati vrlo malo prilika da proputeno
nadoknade. Tek e u kasnijoj budunosti opet nastati
uvjeti u kojima e to biti mogue. Tako se razvoj
nastavlja od razdoblja do razdoblja. Nadosjetilna
spoznaj a ne pr omat r a samo takve promj ene u
budunosti u kojima ima udjela samo Zemlja nego i
one promjene koje se odigravaju u povezanosti s
nebeskim tijelima njezine okoline. Doi e vrijeme kada
e razvoj Zemlje i ovjeanstva toliko uznapredovati
da e se snage i bia koja su se radi daljnjeg razvoja
tijekom lemurskog doba morala odvojiti od Zemlje sada
opet s njom moi sjediniti. Mjesec e se opet povezati
sa Zemljom. To e se dogoditi zato to e tada postojati
dovoljno veliki broj ljudskih dua koje e imati toliko
unutarnj e snage da e te Mjeseeve snage uiniti
plodnima za daljnji razvoj. To e biti vrijeme kada e
uz visok stupanj razvoja koji e postii odgovarajui
broj ljudskih dua usporedno postojati i drukiji
stupanj koji je usmjeren prema zlu. Zaostale e due
u svojoj karmi nagomilati tolike zablude, runoe i zla
da e prvo stvoriti posebnu zajednicu zlih i zabludjelih
ljudi koja e se estoko suprotstaviti dobroj ljudskoj
zajednici.
Dobro e ovjeanstvo na osnovi svojega razvoja
moi koristiti Mjeseeve snage i time preobraziti i zli
dio tako da e on kao posebno zemaljsko carstvo moi
slijediti daljnji razvoj . Zbog toga r ada dobrog
ovjeanstva Zemlja ujedinjena s Mjesecom moi e
se nakon odreenog vremena razvoja ponovno sjediniti
sa Suncem (i s drugi m pl anet i ma) . A nakon
meustanja, koje djeluje poput boravljenja u viem
svijetu, Zemlja e se pretvoriti u stanje Jupi t era.
Unutar tog stanja nee vie biti onoga to se sada
naziva mineralnim carstvom; snage toga mineralnog
carstva pretvorit e se u biljne snage. Biljno e carstvo
u usporedbi s dananjim imati sasvim novi oblik i bit
e u vrijeme Jupiterova stanja najnie carstvo. Na
viem se stupnju na to nastavlja takoer preobraeno
ivotinjsko carstvo; zatim slijedi ljudsko carstvo kao
potomstvo na Zemlji nastale zle ljudske zajednice. Kao
ljudsko carstvo na viem stupnju slijede potomci dobre
zemaljske ljudske zajednice. Velik dio rada toga
zadnj eg l j udskog car st va sastoj i se od takvog
oplemenjivanja dua zapalih u zlu zajednicu kako bi
one jo uzmogle nai pristup pravom ljudskom carstvu.
Venerino e stanje biti takvo da e tada nestati i biljno
carst vo, a naj ni e e biti nanovo preobraeno
ivotinjsko carstvo; idui prema gore, postojat e tri
ljudska carstva razliitih stupnjeva savrenstva. U-
vrijeme Venerinog stanja Zemlja ostaje povezana sa
Suncem; razvoj Jupiterova vremena tee, naprotiv,
tako da se Sunce u odreenom trenutku jo jednom
od njega odvaja te on prima njegov utjecaj izvana.
Zatim se Sunce i Jupi t er ponovno povezuju, a ta
promjena pomalo prelazi u stanje Venere. U to se
vrijeme od Venere odvaja jedno posebno nebesko tijelo
ija bia sadre sve ono to se suprotstavljalo razvoju
poput nekog "nepopravljivog Mjeseca", a koje sada ide
ususret razvoju takvog obiljeja za koje nije mogue
nai izraz jer je previe razliito od svega onog to
ovjek na Zemlji moe doivjeti. Razvijeno se
ovjeanstvo, meutim, potpuno produhovljenim
ivotom kree dalje prema razvoju Vulkana, iji opis
prelazi okvire ove knjige.
Vidljivo je kako iz "spoznaje Grala" proizlazi najvii
zamislivi ideal ljudskog razvoja: oduhovljenje koje
ovjek postie vlastitim radom. Jer, to je oduhovljenje
posljedica skl ada koji ovjek u petom i estom
razdoblju dananj eg razvoja uspostavlja izmeu
st eeni h snaga r azuma i osjeaja te spoznaj a
nadosjetilnih svjetova. Ono to razrauje u nutrini
svoje due treba na kraju postati vanjskim svijetom.
ovjekov se duh uzdie monim uti sci ma svoga
vanjskog svijeta i prvo nasluuje, a zatim spoznaje
duhovna bia koja se nalaze iza tih utisaka; ovjekovo
srce osjea beskrajnu uzvienost toga duhovnog.
ovjek, meut i m, moe t akoer spoznati da su
intelektualni, osjeajni i karakterni doivljaji njegove
nutrine klice nastajueg duhovnog svijeta.
Tko misli da ovjekova sloboda nije spojiva s
budui m, ve unapri j ed poznat i m i unapr i j ed
odreenim stvarima, treba imati na umu da ovjekovo
slobodno djelovanje u nekom buduem vremenu ne
ovisi o tome kakve e biti ve unaprijed odreene stvari,
da sloboda nije upitna ako ovjek, primjerice, odlui
da e se za godinu dana nastaniti u kui iji je plan
ve sada izradio. Slobodan moe biti u onoj mjeri u
kojoj on to moe biti s obzirom na svoje unutarnje
bie, upravo u kui koju je sebi sagradio; a na Jupiteru
i Veneri bit e tako slobodan kako to odgovara njegovoj
nutrini, dakle unutar prilika koje e ondje nastati.
Sloboda nee ovisiti o tome to je zbog prethodnih
prilika unaprijed odreeno nego o tome to je dua od
sebe uinila.
* * *
Stanje Zemlje sadri u sebi ono to se razvilo
tijekom prethodnih stanja Saturna, Sunca i Mjeseca.
ovjek nailazi na "mudrost" u zbivanjima koja ga
okruuju. Ta je mudrost posljedica onoga to se prije
dogodilo. Zemlja je potomak "starog Mjeseca". A stari
se Mjesec s onim to mu je pripadalo izgradio u
"kozmos mudrosti". Zemlja je poetak takvog razvoja
koji e u tu mudrost unijeti j ednu novu snagu. Ona
ovjeka vodi do toga da se osjea kao samostalni lan
duhovnog svijeta. To potjee otuda to su u tijeku
Zemljinog razvoja "duhovi oblika" u njemu izgradili
njegovo Ja, kao to su na Saturnu "duhovi volje"
izgradili njegovo fiziko tijelo, na Suncu "duhovi
mudrosti" njegovo ivotno tijelo, a na Mjesecu "duhovi
pokr et a" njegovo as t r al no tijelo. Zaj edni ki m
djelovanjem "duhova volje, mudrosti i pokreta" nastaje
ono to se oituje kao mudrost. Zbog rada tih triju
duhovnih hijerarhija zemaljska se bia i zbivanja u
mudrosti usklauju s ostalim biima njihova svijeta.
Od "duhova oblika" ovjek dobiva svoje samostalno
Ja. Ono e se u budunosti uskladiti s biima Zemlje,
Jupitera, Venere i Vulkana zahvaljujui snazi koja se
tijekom razvoja Zemlje pridruuje mudrosti. To je
snaga ljubavi. Ta snaga ljubavi mora zapoeti u
zemaljskom ovjeku. "Kozmos mudrosti" razvija se u
"kozmos ljubavi". Iz svega onog to Ja moe u sebi
razviti t r eba nas t at i ljubav. U objavi uzvienog
Sunevog bia koja je opisana i naznaena Kristovim
razvojem dan je obuhvatni "uzor ljubavi". Time je
poloena klica ljubavi u najunutarnjiju ovjekovu bit.
A odavde treba uvrijeti u cjelokupni razvoj. Kao to se
prije stvorena mudrost oituje u silama osjetilnog
vanjskog svijeta Zemlje, u sadanj im "prirodnim
silama", tako e se u budunosti ljubav sama oitovati
u svim pojavama kao nova prirodna sila. Tajna svega
budueg razvoja jest: spoznaja, i sve ono to ovjek
izvrava na osnovi istinskog razumijevanja razvoja,
sjetva je koja mora sazrijeti kao ljubav. Onoliko koliko
se razvije snaga ljubavi, toliko e stvaralake snage
biti ostvareno za budunost. U onome to e nastati
iz ljubavi, nalazit e se one jake snage koje e voditi
gore opisanom krajnjem rezultatu oduhovljenja. Koliko
duhovne spoznaje bude uvrlo u razvoj ovjeka i Zemlje,
toliko e biti za ivot sposobnih klica u budunosti.
Duhovna se spoznaja zahvaljujui onom to ona j est
preobraava u ljubav. itavo navedeno zbivanje,
poevi od grko-latinskog pa sve do dananj eg
vremena, pokazuje kako se ta preobrazba treba odvijati
i emu slui poetak razvoja koji vodi u budunost.
Ono to se kao mudrost pripremalo tijekom Saturna,
Sunca i Mjeseca djeluje u ovjekovu fizikom, eterskom
i astralnom tijelu oitujui se kao "mudrost svijeta"; a
u Ja se to pounutranj uj e. Poevi od Zemljinog
razdobl j a, " mudr os t vanj skog svijeta" post aj e
unutarnj a ovjekova mudrost. A kada se u njemu
pounutranj i , postaje klicom ljubavi. Mudrost je
preduvjet ljubavi; ljubav proizlazi iz nanovo roene
mudrosti u ljudskom Ja.
Tko bi se prethodnim izlaganjima dao zavesti na
pomisao kako opisani razvoj nosi fatalistiko obiljeje,
ta je izlaganja pogreno shvatio. Tko misli da je pri
takvom razvoju odreeni broj ljudi osuen da pripadne
"zlom ovjeanstvu", ne vidi na koji nain kod tog
razvoja stvara uzajamni odnos osjetilnog svijeta spram
duevno-duhovnog. I osjetilno i duevno-duhovno
stvaraju unutar odreenih granica odvojene smjerove
razvoja. Oblici "zlog ovjeanstva" nastaju zbog snaga
koje su svojstvene osjetilnoj struji. Nunost da se
ljudska dua utjelovi u takvom obliku postojat e samo
onda kada je ljudska dua sama za to stvorila uvjete.
Moglo bi se takoer dogoditi da oblici nastali iz snaga
osjetilnoga ne nau ljudske due koje potjeu iz
prijanjih vremena zato to bi one za takva tijela bile
predobre. Tada se ti oblici ne bi proeli prijanjim
ljudskim duama nego takvima koje dolaze iz svemira.
Opisane oblike proimaju ljudske due samo onda ako
su se ti oblici pripremili za takva utjelovljenja.
Nadosjetilna spoznaja treba na tom podruju rei ono
to vidi. A to je da e u navedenoj budunosti postojati
dva ljudska carstva, j edno dobro i j edno zlo; no,
nadosjetilna spoznaja ne smije na osnovi sadanjeg
stanja ljudskih dua, kao iz neke prirodne nunosti,
zakl j ui vati o dol azeem, buduem s t anj u.
Nadosjetilna spoznaja mora razvoj ljudskih oblika i
razvoj sudbina ljudskih dua traiti na dva sasvim
odvojena puta; svjetonazor koji ta dva puta ne razlikuje
bio bi ostatak materijalistikog naina miljenja koji
bi se, kad bi postojao, pogubno uplitao u nadosjetilnu
znanost.
Pojedinosti iz podruja duhovne znanosti
ovjekovo etersko tijelo
Promatraju li se nadosjetilnim opaanjem ovjekovi
vii lanovi, taj opaaj nikada nije sasvim isti kao onaj
koji se postie vanjskim osjetilima. Kada ovjek dodirne
neki predmet i ima odreeni toplinski opaaj, onda
treba razlikovati izmeu onoga to dolazi od predmeta
to iz njega struji i onoga to se doivljava u dui.
Unutarnji doivljaj due pri toplinskom osjetu neto
je drugo od topline koju zrai predmet. Zamislimo taj
duevni doivljaj sm za sebe, bez vanjskog predmeta.
Zamislimo doivljaj - ali duevni doivljaj - toplinskog
osjeta u dui, a da nije izazvan nekim vanjskim fizikim
predmetom. Kada bi takav doivljaj nastao bez povoda,
bila bi to tlapnja. Duhovni uenik doivljava takve
unutarnje opaaje bez fizikog povoda, a prije svega
bez povoda svoga vlastitog tijela. Takvi se opaaji
pojavljuju na odreenom stupnju razvoja, ali tako da
duhovni uenik moe znati (kao to je bilo pokazano
da moe znati na osnovi samoga doivljaja) da
unutarnj i opaaj nije tlapnja nego da je uvjetovan
neki m duhovno-duevni m bi em nadosj eti l nog
vanjskog svijeta, isto kao i obini toplinski osjet koji
j e, primjerice, izazvan nekim vanjskim, fiziko-
-osjetilnim predmetom. Isto je tako i kada se govori o
opaaju neke boje. Ovdje treba razlikovati boju koja je
na vanjskom predmetu od unutarnjeg osjeta boje u
dui. Treba sebi predoiti unutarnji osjeaj koji dua
ima kada opaa neki crveni predmet fiziko-osjetilnog
vanjskog svijeta. Zamislimo da smo sauvali vrlo ivo
sjeanje tog utiska; no, odvratimo pogled od tog
predmeta. To to nam j o ostaje kao predodba
sjeanja na boju predoimo si kao unutarnji doivljaj.
Tada emo razlikovati ono to je unutarnji doivljaj
boje i vanjsku boju. Ti se unutarnj i doivljaji po
sadraju jasno razlikuju od vanjskih osjetilnih utisaka.
Oni nose u mnogo veoj mjeri obiljeje osjeaja boli i
radosti negoli normalni osjetilni doivljaji. A sada
zamislimo takav unutarnji doivljaj due bez udjela
vanjskog fiziko-osjetilnog predmeta ili prisjeanja na
takav doivljaj. Takav doivljaj moe imati onaj tko
raspolae nadosjetilnom spoznajom. U odreenom
sluaju moe takoer znati da nije rije o tlapnji nego
o izrazu nekog duevno-duhovnog bia. Ako ovo
duevno-duhovno bie izaziva isti utisak kao i neki
crveni predmet osjetilno-fizikog svijeta, tada to bie
moemo nazvati crvenim. Kod osjetilno-fizikog
predmeta uvijek e se, meutim, najprije pojaviti
vanjski utisak, a zatim unutarnji doivljaj boje; kod
istinskog nadosjetilnog gledanja dananjeg ovjeka to
mora biti obrnuto: najprije unutarnji doivljaj koji je
nejasan poput pukog sjeanja na boju, a zatim slika
koja postaje sve ivlja. to se manja pozornost skree
na to da to zbivanje mora biti ba takvo, to e se manje
moi razlikovati stvarni duhovni opaaj od sugerirane
obmane (iluzija, halucinacija itd.). Koliko e slika pri
takvom duhovno-duevnom opaaju biti iva, hoe li
ostati nejasna poput neke maglovite predodbe, hoe
li intenzivno djelovati poput nekog vanjskog predmeta,
u potpunosti e ovisiti o tome kako se razvio onaj koji
posjeduje nadosjetilnu spoznaju. Opi se utisak koji
vidoviti ima o ovjekovu eterskom tijelu moe opisati
ovako: ako je netko u nadosjetilnoj spoznaji razvio
toliku snagu volje da unato tomu to pred njim stoji
fiziki ovjek moe pozornost odvratiti od onog to vidi
fiziko oko, onda nadosjetilnom svijeu moe zagledati
u prostor koji zauzima fiziki ovjek. Potrebna je,
dakako, jako osnaena volja ne samo da se pozornost
odvrati od neeg o emu se misli nego i od onoga to
pred nama stoji kako bi se fiziki utisak mogao sasvim
izbrisati. To je osnaenje, meutim, mogue i postie
se vjebama za nadosjetilnu spoznaju. Onaj tko tako
spoznaje, moe kao prvo imati neki opi utisak eterskog
tijela. U njegovoj dui izranja isti unutarnji osjeaj koji
se javlja pri pogledu na boju breskvinog cvijeta; ta boja
postaje tako iva da on moe rei: etersko tijelo ima
boju breskvinog cvijeta. Zatim opaa i pojedine organe
i strujanja eterskog tijela. Etersko se tijelo, meutim,
moe dalje opisivati i tako da se navode doivljaji due
koji odgovaraju toplinskim, zvunim utiscima itd. Jer,
etersko tijelo nije samo pojava koja se oituje kao boja.
U istom se smislu mogu opisati i astralno tijelo, a i
drugi lanovi ovjekova bia. Tko to uzima u obzir,
uvidjet e kako treba shvatiti opise dane u smislu
duhovne znanosti. (Usporedi s II. poglavljem ove
knjige.)
Astralni svijet
Sve dotle dok se promatra samo fiziki svijet,
Zemlja kao ovjekovo stanite izgleda kao izdvojeno
nebesko tijelo. Ako se, meutim, nadosjetilna spoznaja
vine drugim svjetovima, ta izdvojenost prestaje. Stoga
se moglo rei da imaginacija osim Zemlje opaa ujedno
i do sadanjosti razvijeno Mjeseevo stanje. Onaj svijet
u koji se na taj nain ulazi je takav da mu ne pripada
samo nadosjetilni element Zemlje nego su u njega
ukl j uena i druga nebeska tijela koja su fiziki
odvojena od Zemlje. Spoznavatelj nadosjetilnih svjetova
ne promatra tada samo nadosjetilni dio Zemlje nego
prije svega nadosjetilni dio drugih nebeskih tijela. (Da
je prije svega rije o onom nadosjetilnom drugih
nebeskih tijela neka ima na umu onaj tko osjea
potrebu upitati: zato vidoviti ljudi ne iznose nita o
tome kako izgleda Mars itd. Tko tako pita, ima na umu
fiziko-osjetilne odnose.) Stoga je u prikazu ove knjige
moglo biti rijei o izvjesnim odnosima Zemljinog razvoja
spram istodobnog razvoja Saturna, Jupitera, Marsa
itd. - Kada san preuzme ovjekovo astralno tijelo, tada
ono ne pripada samo zemaljskim stanjima nego i
svjetovima u kojima imaju udjela i druga podruja
svijeta (zvjezdani svjetovi). Ti svjetovi utjeu na
ovjekovo astralno tijelo i u budnom stanju. Time bi
naziv "astralno tijelo" bio opravdan.
O ovjekovu ivotu nakon smrti
U izlaganjima ove knjige bilo je rijei o vremenu u
kojemu, nakon to je za ovjeka nastupi l a smrt,
astralno tijelo jo ostaje povezano s eterskim tijelom.
U tom vremenu postupno blijedi sjeanje na itav
upravo minuli ivot. (Usporedi s III. poglavljem). To je
vrijeme za razliite ljude razliito. Ono ovisi o tome
koliko je j aka snaga kojom astralno tijelo nekog ovjeka
za sebe vee etersko tijelo i koju mo prvo ima nad
ovim drugim. Nadosjetilna spoznaja moe uoiti tu
snagu ako promatra nekog ovjeka koji bi zapravo, s
obzirom na svoj duevno-tjelesni ustroj, morao spavati,
a koji se, meutim, svojom unutarnj om snagom
odrava budnim. Ovdje se vidi da se razliiti ljudi mogu
razliito dugo odravati budnima a da u meuvremenu
ne budu shrvani snom. Priblino tako dugo koliko se
neki ovjek u krajnjem sluaju, ako to mora biti,
odrava budnim, toliko dugo traje nakon smrti sjeanje
na upravo protekli ivot, tj. traje povezanost s eterskim
tijelom.
* * *
Kada se nakon smrti od ovjeka odvojilo etersko
tijelo (usporedi s III. poglavljem), od njega ipak ostaje
za sav kasniji ovjekov razvoj neto to se moe oznaiti
kao njegov ekstrakt ili esencija. Taj ekstrakt sadri
plodove proteklog ivota. On je nositelj svega onog to
se u vrijeme ovjekova duhovnog razvoja izmeu smrti
i ponovnog roenja razvilo kao klica budueg ivota
(usporedi s III. poglavljem).
* * *
Vrijeme izmeu smrti i novog roenja (usporedi s
III. poglavljem) u svom je trajanju odreeno time to
se Ja u pravilu tek tada ponovno vraa u fiziko-
-osjetilni svijet kada se on u meuvremenu toliko
izmijenio da Ja moe doivjeti neto novo. Dok se Ja
nalazi u duhovnom podruju, zemaljsko se stanite
mijenja. To mijenjanje ovisi s jedne strane o velikim
promjenama u svemiru, o promjenama poloaja Zemlje
s obzirom na Sunce itd. No, u bitnome su to promjene
u kojima se javljaju izvjesna ponavljanja koja su u
vezi s novonastalim prilikama. Vanjski izraz tih
promjena oituje se, primjerice, u tome to toka na
nebeskom svodu u kojoj poetkom proljea izlazi Sunce
u tijeku od priblino 26.000 godina prijee puni krug.
Time se u navedenom vremenu proljetna toka kree
od jednog nebeskog podruja do drugog. U tijeku
dvanaestine navedenog vremena, tj. za priblino 2.100
godina prilike se na Zemlji tako mijenjaju da ljudska
dua na njoj nakon prethodnog utjelovljenja moe
doivjeti neto novo. Budui da su ovjekovi doivljaji
razliiti ve prema tome utjelovljuje li se on kao ena
ili kao mukarac, to se unut ar navedenog vremena u
pravi l u dogaaj u dva utjelovljenja, j edno kao
mukarac, drugo kao ena. Ipak, te stvari ovise i o
tome kakve su snage koje ovjek iz zemaljskog ivota
prenese kroz smrt. Stoga se svi takvi navodi kao ovi
ovdje moraju shvatiti samo tako da vrijede openito, a
da se u pojedinanom sluaju pojavljuju u sasvim
izmijenjenom obliku. Duljina prebivanja ovjekovog Ja
u duhovnom svijetu izmeu smrti i novog roenja ovisi
o navedenim prilikama u svemiru samo u jednom
pogledu. Zatim to ovisi i o stupnjevima razvoja kojima
ovjek u to vrijeme prolazi. Nakon izvjesnog vremena
ta stanja dovode Ja u takvo duhovno raspoloenje koje
u svom unutarnjem duhovnom doivljavanju vie ne
nal azi zadovoljenje, to s t var a elju za onom
promj enom svij esti koja i spunj enj e nal azi u
sebezrcaljenju putem fizikog doivljaja. Iz zajednikog
djelovanja ove unutarnj e ei za utjelovljenjem i
svemirom dane mogunosti pronalaenja odgovarajue
tjelesnosti slijedi ovjekov ulazak u zemaljski ivot.
Budui da je pritom potrebno dvojako zajedniko
djelovanje, taj se ulazak u jednom sluaju ostvaruje i
onda kada "e" jo nije dostigla vrhunac jer se pojavila
mogunost priblino primjerenog utjelovljenja; u
drugom se sluaju taj ulazak ostvaruje i onda kada je
"e" prela normalnu granicu jer u to vrijeme jo nije
postojala mogunost utjelovljenja. O tim je prilikama
ovisno ope ivotno raspoloenje u kojem se pojedini
ovjek nalazi zbog svoje tjelesne konstitucije.
Tijek ovjekova ivota
ovjekov je ivot, onako kako se on oituje u slijedu
razliitih stanja u vremenu izmeu roenja i smrti, u
potpunosti shvatljiv ako se osim osjetilno-fizikog tijela
promat raj u i one promj ene koje se dogaaj u s
nadosjetilnim lanovima ovjekove prirode. - Te se
promjene mogu promatrati na sljedei nain. Fiziko
se roenje pokazuje kao ovjekovo odvajanje od
majinskog fizikog ovoja. Snage ovjekova zametka,
koje su prije roenja bile zajednike s tijelom majke,
poslije roenja postoje j o u njemu samome kao
samostalne snage. U kasnijem se ivotu, meutim, za
nadosjetilno opaanje odvijaju slini nadosjetilni
procesi kao to se kod fizikog roenja odvijaju
osjetilni. ovjek je, naime, priblino do promjene zubi
(u estoj ili sedmoj godini) s obzirom na svoje etersko
tijelo obavijen eterskim ovojem koji u tom ivotnom
razdoblju otpada. Dolazi do "roenja" eterskog tijela.
No, ovjek je jo uvijek obavijen astralnim ovojem koji
otpada izmeu dvanaeste i esnaeste godine (u vrijeme
spolnog dozrijevanja). To je "roenje" astralnog tijela.
A poslije se jo rada pravo Ja. (Plodonosna gledita
koja proizlaze iz ovih nadosjetilnih injenica i koja
nalaze primjenu u odgoju iznesena su u mojoj knjiici
"Odgoj djeteta s gledita duhovne znanosti". Ondje su
iznesena i daljnja objanjenja o onome to se ovdje
tek moe naznaiti.) Nakon roenja Ja ovjek ivi tako
da se ulanjuje u uvjete ivota i svijeta te da je u njima
dj elatan u mjeri u kojoj je Ja djelatno u svojim
lanovima: u dui osjeanja, dui razuma i dui
svijesti. Zatim nastupa vrijeme u kojemu etersko tijelo
poinje nazadovati, u kojem opet prolazi, ali sada u
obrnutom smjeru svog razvoja poevi od sedme
godine. Dok je astralno tijelo prije tako napredovalo
da je u sebi najprije razvijalo ono to je u njemu
prilikom roenja kao osnova, kao sklonost postojalo,
to se zatim nakon roenja Ja zbog doivljavanja
vanjskog svijeta obogatilo, od odreenog se trenutka
ono poinje duhovno hraniti vlastitim eterskim tijelom
i troiti ga. U daljnjem tijeku ivota i etersko tijelo
poinje troiti fiziko. S time suvisi njegovo propadanje
u starosti. Na taj je nain ovjekov ivot podijeljen na
tri dijela: na vrijeme u kojemu se razvijaju fiziko i
etersko tijelo, zatim na vrijeme u kojemu se razvijaju
astralno tijelo i Ja i, konano, na vrijeme u kojemu se
etersko i fiziko tijelo ponovno vraaju u prvotno stanje.
No, astralno tijelo sudjeluje u svim procesima koji se
odvijaju u vremenu izmeu ivota i smrti. No, kako se
ono zapravo duhovno r aa izmeu dvanaest e i
esnaeste godine i kako u posljednjem razdoblju ivota
mora troiti snage eterskog i fizikog tijela, to e se
ono to bi astral no tijelo moglo izvesti vlastitim
snagama razvijati sporije nego to bi se razvijalo da se
ne nalazi u eterskom i fizikom tijelu. Stoga se nakon
smrti, kada otpadne fiziko i etersko tijelo, razvoj u
vremenu proienja odvija otprilike tako (usporedi s
III. poglavljem) da iznosi treinu onog trajanja vremena
koje zauzima ivot izmeu roenja i smrti.
Via podruja duhovnog svijeta
Imagi naci j om, i nspi raci j om i i nt ui ci j om
nadosjetilna se spoznaja pomalo uzdie u ona podruja
duhovnog svijeta u kojima su joj dostupna bia koja
sudjeluju u razvoju svijeta i ovjeanstva. Nadosjetilna
spoznaja e na taj nain takoer moi slijediti ovjekov
razvoj izmeu smrti i novog roenja tako da on postane
razumljiv. No, postoje jo via podruja ivota koja se
ovdje mogu samo sasvim kratko naznaiti. Ako se
nadosjetilna spoznaja vinula do intuicije, tada ona ivi
u svijetu duhovnih bia. I ta se bia razvijaju. Dogaaji
koji se tiu dananjeg ovjeanstva na neki se nain
proteu sve do svijeta intuicije. ovjek, meutim, u
tijeku svog razvoja u vremenu izmeu smrti i novog
roenja prima utjecaje iz jo viih svjetova; te utjecaje,
meutim, ne pri ma izravno nego uz pomo bia
duhovnog svijeta. Sve to se u ovjeku dogaa
posljedica je njihovog djelovanja. Promatranjem se vidi
da od njih proizlazi sve to se s ovjekom dogaa. No,
ono to se tie samih tih bia, ono to trebaju sama za
sebe kako bi vodila ljudski razvoj moe se dokuiti
samo spoznajom koja nadilazi intuiciju. Time je
ukazano na svjetove koje sebi treba tako predoiti da
su duhovna zbivanja koja su na Zemlji najuzvienija
u onom svijetu najneznatnija. Razborite odluke, na
primjer, pri padaj u naj viem obliku zemalj skog
djelovanja; djelovanje mineral nog carstva onom
najniem. U tim viim regijama razborite odluke znae
priblino ono to na Zemlji znai djelovanje mineralnog
carstva. Iznad svijeta intuicije postoji regija u kojoj se
iz duhovnih uzroka tka plan svijeta.
lanovi ovjekova bia
Kada je bilo reeno (usporedi str. 39 i one sljedee)
da Ja radi na lanovima ovjekova bia, na fizikom
tijelu, eterskom tijelu i astralnom tijelu te da ih u
obrnutom redoslijedu uobliava u duh-sm, ivotni
duh i duhovnog ovjeka, to se odnosilo na rad ljudskog
Ja na ovjekovu bi u, i to uz pomo naj viih
sposobnost i iji je razvoj zapoeo tek u tijeku
zemalj skog razdoblj a. Toj preobrazbi pret hodi ,
meutim, preobrazba nieg stupnja, a zbog nje nastaju
dua osjeta, dua razuma i dua svijesti. Jer. dok u
tijeku ovjekova razvoja nastaje dua osjeta, dogaaju
se promjene i u astral nom tijelu. Nastanak due
razuma oituje se u preobrazbama eterskog tijela, a
nastanak due svijesti u preobrazbama fizikog tijela.
U tijeku opisa Zemljinog razvoja izloenog u ovoj knjizi
bilo je poblie o tome govora. I tako se, dakle, u
izvjesnom smislu moe rei: ve se i dua osjeta temelji
na preobrazbi astral nog tijela, dua r azuma na
preobrazbi eterskog tijela, dua svijesti na preobrazbi
fizikog tijela. Moe se, meutim, takoer rei da su
ta tri duevna lana dijelovi astralnog tijela jer je,
primjerice, dua svijesti mogua samo time to je ona
astral no bie koje se nalazi u njoj prilagoenom
fizikom tijelu. Ta dua ivi astralnim ivotom u
fizikom tijelu koje je tako obraeno da bi ona u njemu
mogla prebivati.
Snovito stanje
Snovito stanje na izvjestan je nain bilo opisano u
III. poglavlju ove knjige. S jedne ga strane treba shvatiti
kao ostatak stare slikovite svijesti koja je ovjeku bila
svojstvena u vrijeme razvoja Mjeseca, a i jo za velikog
dijela razvoja Zemlje. Razvoj se odvija tako da se
prijanja stanja odraavaju u kasnijima. I tako se u
vrijeme sanjanja sada u ovjeku pojavljuje kao ostatak
ono to je prije bilo normalno stanje. No, to je stanje s
druge strane ipak drukije nego to je bila stara
slikovita svijest. Jer, nakon to se razvilo Ja, ono ulazi
i u zbivanja astralnog tijela koja se odvijaju u snu u
vrijeme sanjanja. I tako je u sanjanju rije o slikovitoj
svijesti izmijenjenoj zbog nazonosti Ja. No, kako Ja
u vrijeme sanjanja svoju djelatnost na astralnom tijelu
ne izvodi svjesno, ne smije se nita od onoga to
pripada u podruje snovitog ivota pripisati onome to
zaista moe dovesti do spoznaje nadosjetilnih svjetova
u smislu duhovne znanosti. Isto vrijedi i za ono to se
esto oznaava kao vizija, slutnja ili "drugo vienje"
(deuteroskopija). Ta stanja nastaju time to se Ja
iskljuuje i na taj se nain javljaju ostaci starih stanja
svijesti. U duhovnoj znanost i nemaj u ni kakvu
neposrednu primjenu; to se u njima vidi, ne moe se
u pravom smislu smatrati dostignuem duhovne
znanosti.
O stjecanju nadosjetilnih spoznaja
Put za stjecanje spoznaja nadosjetilnih svjetova,
koji je u ovoj knjizi opirnije opisan, moe se nazvati i
"neposrednim putom spoznaje". Uz njega postoji jo
j edan takav put koji se moe nazvati "put osjeaja".
Ipak bi bilo potpuno netono pomisliti da onaj prvi
nema nikakve veze s izobrazbom osjeaja. On, tovie,
vodi najveem moguem produbljenju osjeajnog
ivota. No, "osjeajni put" se obraa izravno samom
osjeaju i otuda se nastoji uzdii spoznajama. Temelji
se na tome da se osjeaj, ako mu se dua na izvjesno
vrijeme potpuno preda, preobraava u spoznaju, u
slikovito shvaanje. Ispuni li se, primjerice, dua
tjednima, mjesecima, pa i dulje osjeajem poniznosti,
smjernosti, sadraj tog osjeaja pretvara se u odreeno
shvaanje. Postupnim proivljavanjem takvih osjeaja
mogue je pronai put u nadosjetilna podruja. No,
taj put za dananj eg ovjeka u obinim ivotnim
uvjetima nije lako provediv. Pritom je samoa i
povuenost od suvremenog ivota gotovo neizostavna.
Jer, utisci koje donosi svakodnevni ivot u poetku
razvoja ometaju ono to dua postie poniranjem u
odreene osjeaje. Nasuprot tomu je put spoznaje, koji
je prikazan u ovoj knjizi, provediv u svim dananjim
ivotnim prilikama.
Promatranje osobitih zbivanja
i bia duhovnoga svijeta
Moe se postaviti pitanje doputaju li unutarnj e
poniranje i druga navedena sredstva za stjecanje
nadosjetilnih spoznaja samo openito promatranje
ovjeka izmeu smrti i novog roenja ili drugi h
duhovnih zbivanja ili omoguavaju i promatranj e
sasvim odreenih pojedinanih zbivanja i bia kao to
je, na primjer, promatranje odreenog pokojnika. Na
ovo treba odgovoriti: Tko opisanim sredstvima stekne
sposobnost promatranj a duhovnog svijeta, moe
postii i sposobnost promatranja pojedinosti koje se
u tom svijetu zbivaju. Postaje sposoban stupiti u vezu
s ljudima koji ive u duhovnom svijetu u vremenu
izmeu smrti i novog roenja. Treba samo imati na
umu da se to u smislu duhovne znanosti moe dogaati
tek nakon to je ovjek proao ispravnim kolovanjem
za stjecanje nadosjetilnih spoznaja. Jer, s obzirom na
osobita zbivanja i bia tek se tada moe razlikovati
obmana od stvarnosti. Tko hoe promatrati pojedinosti
bez pravog kolovanja, postat e rtvom brojnih varki.
ak ni ono osnovno: razumijevanje naina kojim se
tumae utisci posebnih injenica nadosjetilnog svijeta
nije mogue bez uznapredovalog duhovnog kolovanja.
kolovanje koje u viim svjetovima vodi do promatranja
onoga to je opisano u ovoj knjizi vodi takoer tomu
da je mogue pratiti i ivot pojedinog ovjeka nakon
smrti ; to kolovanje omoguava i promatranj e i
razumijevanje svih duhovno-duevnih posebnih bia
koja iz skrivenih svjetova djeluju na one objavljene.
Ipak je sigurno promatranje upravo onog pojedinanog
mogue samo na osnovi spoznaje opih, velikih,
duhovnih injenica svijeta i ovjeanstva koje se tiu
svakog ovjeka. Tko eli jedno, a da pritom nee drugo,
pada u zabludu. Meu iskustva do kojih se mora doi
u vezi s promatranjem duhovnog svijeta ubraja se i to
da je ulazak u podruja nadosjetilnog ivota za kojima
ovjek prije svega tei mogu tek onda ako se ozbiljnim
i tekim putovima, usmjerenima samo opim pitanjima
spoznaje, nastojalo pronai objanjenje smisla ivota.
Ako je ovjek tim putovima iao u istoj nesebinoj
tenji za spoznajom, tek je onda zreo da promatra
pojedinosti ije bi promatranje prije bilo ipak tek
zadovoljavanje sebine potrebe, iako bi sebi ovjek
sugerirao da samo iz ljubavi, na primjer prema nekom
pokojniku, tei za uvidom u duhovni svijet. Uvid u
posebnost moe zadobiti samo onaj tko je ozbiljnim
zani manj em za duhovnoznanst vene openi tosti
zadobio mogunost da i ono posebno bez sebinog
prieljkivanja primi kao objektivnu znanstvenu istinu.
Posebne primjedbe
(Vidi str. 43 i sljedee stranice) Rasprave kao one
koje sadri ova knjiga o sposobnosti sjeanja mogu
vrlo lako dovesti do nesporazuma. Jer, onaj tko
promatra samo vanjska zbivanja nee bez daljnjega
uoiti razliku izmeu onoga to se dogaa kod ivotinje,
pa ak i kod biljke kad se javlja neto slino sjeanju
i onoga to se kod ovjeka obiljeava kao stvarno
sjeanje. Dakako, ako neka ivotinja izvodi j ednu
radnju trei ili etvrti put, izvodi je tako da se njezino
vanjsko zbivanje i odvija na taj nain kao da je rije o
sjeanju i s njim povezano uenje. Moe se ak poput
pojedinih prirodoznanstvenika i njihovih sljedbenika
pojam sjeanja ili pamenja proiriti tako da se kae
kako pile kad se izlegne ve zna kljucati zrnje, zna
ak pokretati glavu i tijelo kako bi dolo do cilja. To
nije moglo nauiti u jajetu nego od onih mnogih tisua
bia od kojih vue podrijetlo (tako kae npr. Hering).
Ovdje se opisana pojava moe oznaiti kao neto to
izgleda kao sjeanje. No, nikada se ne moe doi do
stvarnog poimanja ovjekova bia ako se nema na umu
da ono posebno to se u ovjeku javlja kao proces
stvarnog opaanja prijanjih doivljaja u kasnijim
vremenima nije samo djelovanje prijanjih vremena u
onim kasnijim. U ovoj se knjizi opaanje prolih
dogaaja naziva sjeanjem. To nije samo - iako u
izmijenjenom obliku - novo pojavljivanje prijanjega u
kasnijem. Kada bi se rije "sjeanje" htjela upotrijebiti
i za odgovarajue procese u biljnom i ivotinjskom
carstvu, tada bi za sjeanje kod ovjeka trebal a
postojati druga rije. U gornjem se prikazu ove knjige
vidi da uope nije bitna rije nego je za razumijevanje
ovjekova bia nuna spoznaja te bitne razlike. Isto se
tako naizgled vrlo inteligentno ponaanje ivotinja ne
moe povezati s onim to se ovdje naziva sjeanjem.
(Vidi str. 51) Izmeu promjena do kojih dolazi zbog
djelatnosti Ja u astralnom tijelu i onih koje se odvijaju
u eterskom tijelu ne moe se povui vrsta granica jer
jedni procesi prelaze u druge. Kada ovjek neto ui,
stjeui tako odreene sposobnosti rasuivanj a,
nastaje promjena u astralnom tijelu; ako, meutim,
prosudba djeluje na promjenu duevnog stanja tako
da ovjek nakon uenja navikne drukije nego prije
osjeati stvari, znai da je dolo do promjene u
et er skom tijelu. Sve to na taj nai n pos t ane
ovjekovim vlasnitvom, tako da ga se ovjek uvijek
iznova moe prisjetiti, temelji se na promjeni eterskog
tijela. Ono to malo-pomalo postaje trajnim blagom
pamenja temelji se na tome da je rad na astralnom
prenesen na etersko tijelo.
(Vidi str. 59) Veza izmeu sna i umora najee se
ne shvaa onako kako to zahtijevaju injenice. Misli
se da san nastupa kao posljedica umora. Da je ova
predodba prej ednostavna pokazuje injenica da
ovjek koji uope nije umoran esto pada u san kada
slua neki njemu nezanimljiv govor ili neto slino.
Tko tvrdi da se ovjek u takvim prilikama umara,
tumai tu pojavu metodom kojoj nedostaje prava
ozbiljnost spoznaje. Nepristrano promatranje mora
ipak doi do toga da su budnost i spavanje izraz
razl iitog odnos a du e pr ema tijelu koji se u
normalnom tijeku ivota mora javljati u ritmikom
slijedu poput lijevog i desnog otklona njihala na satu.
Nepristranim se promatranjem uoava da ispunjenost
due s utiscima vanjskog svijeta u njoj budi udnju
da nakon ovog stanja prijee u drugo, u kojemu se
rasplinjuje u uitku vlastite tjelesnosti. Izmjenjuju se
dva duevna stanja: predanost vanjskim utiscima i
predanost vlastitoj tjelesnosti. U prvom se nesvjesno
stvara udnja za onim drugim, koje se zatim i samo
odvija u nesvjesnom. Umor je izraz udnje za uivanjem
u vlastitoj tjelesnosti. Mora se, dakle, zapravo rei:
ovjek osjea umor jer hoe spavati, a ne ovjek hoe
spavati j er osjea umor. Budui da je ljudska dua
navikla i namjerno izazivati u sebi stanja koja se u
normalnom ivotu nuno javljaju, mogue je da svojim
otupljivanjem za neki dani vanjski utisak u sebi izazove
udnju za uitkom vlastite tjelesnosti; to znai da ona
usniva kada zbog ovjekova unutarnjeg stanja ne
postoji za to nikakav povod.
(Vidi str. 87-89) Naravno, lako se moe pogreno
shvatiti izjava da bi se ovjekova osobna darovitost, kad
bi bila podlona pukom zakonu "naslijea", morala
pokazati na poetku a ne na kraju neke krvne zajednice.
Moglo bi se rei da se darovitost tu ne moe oitovati
jer se tek treba razviti. No, to nije nikakav prigovor jer
ako se hoe dokazati da je neto naslijeeno od neeg
ranijeg, treba pokazati kako se kod potomka opet nailazi
na ono to je ve prije postojalo. Kada bi se pokazalo
da je na poetku neke krvne zajednice neto bilo to bi
se u daljnjem tijeku opet pronalo, tada bi se moglo
govoriti o naslijeu. To se, meutim, ne moe kada se
na kraju javlja neto ega prije nije bilo. Preokretanje
gornje reenice trebalo bi samo pokazati da je pojam
naslijea nemogu pojam.
(Vidi str. 104) U pojedinim je poglavljima ove knjige
prikazano kako ovjekov svijet, a i on sm prolaze
stanjima koja su oznaena imenima Saturn, Sunce,
Mjesec, Zemlja, Jupiter, Venera i Vulkan. Bilo je takoer
spomenuto u kojem odnosu stoji ljudski razvoj prema
nebeskim tijelima koja jo postoje osim Zemlje i koja
su navedena kao Sat urn, Jupi ter, Mars itd. Ova
posljednja nebeska tijela takoer prolaze svojim
razvojem. U sadanjem su vremenu dola do takvog
stupnja da se njihovi fiziki dijelovi opaaju kao ono
to se u fizikoj astronomi j i naziva Sat ur nom,
Jupiterom, Marsom itd. Promatra li se dananji Saurn
u duhovnoznanstvenom smislu, vidi se da je on u neku
ruku ponovno utjelovljenje onoga to je bio stari Sa-
turn. Nastao je zato to su prije izdvajanja Sunca od
Zemlje postojala odreena bia koja ni su mogla
sudjelovati u tom razdvajanju jer su poprimila previe
svojstava koja su bila primjerena Saturnu tako da nisu
mogla boraviti ondje gdje su preteno bila razvijena
Suneva svojstva. Sadanji Jupiter nastao je, meutim,
tako to su postojala bia koja su posjedovala svojstva
koja e se s obzirom na cjelokupni razvoj moi razviti
tek na buduem Jupiteru. Za njih je nastalo boravite
u kojemu su taj kasniji razvoj mogli ve unaprijed
pripremati. Tako je Mars nebesko tijelo u kojemu borave
bia koja su Mjeseev razvoj prola tako da im daljnji
napredak na Zemlji nita ne bi mogao dati. Mars je
ponovno utjelovljenje starog Mjeseca na jednom viem
stupnju. Dananji Merkur je boravite bia koja su
pretekla razvoj Zemlje upravo zato to su se odreena
zemaljska svojstva u veoj mjeri izgradila nego to je to
na Zemlji mogue. Na slian je nain sadanja Venera
proroki prethodnik budueg stanja Venere. Iz svega
ovog proizlazi opravdanost da su za stanja koja su Zemlji
prethodila i koja e nakon nje uslijediti izabrana imena
njihovih sadanjih predstavnika u svemiru. Samo je
po sebi razumljivo da e protiv ovdje iznesenog imati
mnogo primjedbi onaj tko stvaranje paralela izmeu
nadosjetilno vienog stanja Saturna, Sunca itd. i
istoimenih fizikih nebeskih tijela hoe podvrgnuti
prosuivanju razuma koje se temelji na vanjskom
promatranju prirode. No, kao to postoji mogunost da
se sredstvima matematikog predoavanja sunani
sust av postavi pred du u kao slika prost orno-
-vremenskog dogaanja, tako je nadosjetilnoj spoznaji
mogue mat emat i ku sl i ku proet i du evni m
sadraj em. A t ada je gore navedeni paralelizam
doput en. Ovo proimanje duevni m sadraj em
prisutno je, meutim, u punoj mjeri i u daljnjem
provoenj u strogo pr i r odoznanst venog nai na
razmiljanja. Taj se nain razmiljanja, dodue, sada
jo ograniava na to da se meusobni odnos Sunevog
s us t ava i Zemlje i st rauj e na osnovi posve
matematiko-mehanikih pojmova. Na taj e nain
prirodna znanost u budunosti sama po sebi morati
doi do predodbi koje e mehaniko proiriti u ono
duevno. Trebalo bi napisati posebnu knjigu kako bi
se pokazalo da bi takvo proirenje bilo sasvim mogue
ve na osnovi suvremeni h, pri rodoznanst veni h
predodbi. Ovdje se moe navesti samo ono to ovdje
dolazi u obzir, a to bi ustvari moralo biti izloeno
raznim nesporazumima. esto se duhovna znanost
samo prividno ne podudara s prirodnom znanosti zato
to ta prirodna znanost danas jo uope ne eli stvarati
predodbe koje ne zahtijeva samo nadosj eti l na
spoznaj a nego ui st i nu i ona koja se temelji na
osj etilnosti. U suvremeni m pri rodoznanst veni m
r ezul t at i ma istraivanj a nepr i s t r ani pr omat r a
posvuda moe uoiti navode koji upuuj u na druga,
sasvi m puko osj etima podruj a istraivanj a koja e se
u b u d u n o s t i mor a t i pos ve pr i r odoz na ns t v e no
obr ai vat i . Pokazat e s e da pr i r odoz na ns t v e no
istraivanj e u pot punost i potvruj e ono to objavljuje
nadosj eti l no gledanje ako se ta nadosj eti l na spoznaj a
odnosi na takvo nadosj eti l no svjetozbivanje koj emu
odgovara neka osj etima objava.
Prevedeno na temelju njemakog originalnog izdanja koje
je objavio Rudolf Steiner Verlag, Dornach / Schweiz
pod naslovom
"Die Geheimwissenschaft im Umriss"
s ljubaznim doputenjem
Nachlaverwaltunga, Dornach / Schweiz
NASLOV ORIGINALA
Rudolf Steiner
Die Geheimwissenschaft im Umriss
GA 13
PHILOSOPHISCH - ANTHROPOSOPHISCHER VERLAG
AM GOETHEANUM, DORNACH / SCHWEIZ
1923.
_________________________________________________