Rudolf Steiner Znanje o Nadčulnom

Rudol f S t e i n e r
Preveo s engl eskog

Sl obodan alica
Z NA NJ E O N A T U L N O M -
GEOGRAFSKA MEDI CI NA:
MI STERI J DVOJNI KA
(Dva predavanja iz GA 178)
Predgovor
Temelj antropozofski orijentirane duhovne znanosti ine preda-
vanja, lanci te knjige dr Rudolfa Steinera (1861-1925). Od 1900.
do 1924. godine odrao je preko 6000 predavanja i niz teajeva,
kako javnih, tako i za lanove Teozofskog, poslije Antropozofskog
drutva. Veina predavanja ostala je zapisana (po stenografskim
biljekama slualaca), iako ih je Rudolf Steiner prvobitno smatrao
za "usmena saoptenja koja nisu namijenjena za tisak". Budui da
je, zbog pomanjkanja vremena, sam vrlo rijetko mogao ispravljati
biljeke, za sva objavljena predavanja treba imati na umu njegovo
ograivanje: "Treba uzeti u obzir da u tekstovima koje nisam
pregledao postoje greke."
Nakon smrti Marie Steiner (1867-1948) - njegove ene i
saradnice, kojoj je bio povjerio dunost odreivanja stenografa,
sreivanja biljeaka, te brigu za pregled tekstova - zapoelo se, na
osnovi njezinih smjernica, sa izdavanjem sabranih djela Rudolfa
Steinera (Rudolf Steiner Gesamtausgabe), koja su, veim dijelom,
ve grupisana u knjige sa oznakom GA. Broj tih knjiga ve je pre-
maio brojku od 350, emu treba pridodati i 37 razliitih svezaka,
mapa i listova sa umjetnikim radovima Rudolfa Steinera (skice,
modeli, pasteli i akvareli)!
U ovoj knjizi objavljena su dva predavanja. Ona su dije-
lom ciklusa predavanja koja je Rudolf Steiner odrao tokom
7
S L O B O D A N A L I C A
novembra 1917. godine u nekoliko gradova. Dva predavanja iz
tog ciklusa ve su prevedena na glavni junoslavenski jezik(e) i
publicirana: predavanje "Antropozofija i psihoanaliza" je izalo u
asopisu "Upoznaj sebe!" iz 1938. godine, a "Individualno bie i
jedinstveni osnov sveta" je bilo izdato u obliku skripte za internu
upotrebu jugoslavenskih antropozofa.
* * *
Do 1941. godine, u tadanjoj Jugoslaviji, djelovalo je (poevi od
kraja 1920-ih godina) jako Antropozofsko drutvo. Razvijena je
bila izdavaka djelatnost (knjige, asopis "Upoznaj sebe!"), te
umjetnika aktivnost (euritmijske predstave). Centri duhovnona-
unog i umjetnikog ivota bili su Beograd i Zagreb. Ali, nakon
1945. godine junoslavenski antropozofi nisu nikada vie uspjeli
da se organizovano ujedine, unato ive saradnje Beograda i Za-
greba, a od kraja 1980-ih i Ljubljane te Sarajeva.
Danas, na poetku XXI stoljea i treeg tisuljea pohri-
anske ere, kada se ovjeanstvo kao cjelina nalazi na pragu, i
ispitu svoje zrelosti (podvrgavano razliitim kunjama, preko
pojaanih napadaja snaga zla), imamo situaciju da su - u juno-
slavenskom kulturnom prostoru - opet Zagreb i Beograd sredita
organizovanog antropozofskog ivota, sa znaajnom izdavakom
djelatnou, u Beogradu i umjetnikom aktivnou. U prvopo-
menutom gradu djeluje Antropozofsko drutvo Marija-Sofija te
su razvijene inicijative waldorfske pedagogije, dok je u drugom
aktivan Antroposofski kulturni centar. Antropozofija je, u svojim
razliitim primijenjenim oblicima (waldorfske kole i djeiji vrti-
i, biodinamika poljoprivreda, Slobodna umjetnika akademija
u Splitu) zaivjela i u drugim krajevima Srbije i Hrvatske, te na
Kosovu.
8
P r e d g o v o r
* * *
Antropozofija je postala u Bosni i Hercegovini poznatom tek kra-
j em 1980-ih godina, kada se u Sarajevu okupila grupa studenata
duhovne nauke, pohaajui skoro dvogodinja (javna) predavanja,
i zapoinjui sa meditativnim grupnim radom. Tragedija agresije
na BiH, te sukoba njezinih vlastitih naroda, skoro da su zatrli nje-
no prisustvo Sofijino pod bosanskohercegovakim nebom, ije je
disanje bilo evidentno sve do proljea 1992...
Ipak, krajem 1990-ih uspjelo se - uz pomo njemakih
antropozofskih prijatelja - u podizanju i radu prvog waldorfskog
djeijeg vrtia u Bosni i Hercegovini (u Sarajevu). Nimalo sluaj-
no, godine 2000. u Sarajevu se ponovo zapoinje sa antropozof-
skim javnim predavanjima: prvo je odrano, u proljee te godine,
na Filozofskom fakultetu, zatim nekoliko predavanja u "Prosvje-
ti"... Razliiti asopisi poinju da objavljuju duhovnoznanstvene
tekstove i umjetnike priloge, a - uvjereni smo - ova knjiga (kao
prva u naoj predvienoj biblioteci antropozofskih djela) svjedoi,
da se Antropos-Sofija ili Antropozofija - ta sofijanska mudrost
modernog doba, bivavi kulminacijom otkrovenja svekolikog du-
hovnog razvoja ovjeanstva poatlantske ere - sada iznova uselja-
va, na velika vrata, u ovu traginu zemlju (granicu svih granica!),
ali zemlju uzviene manihejske nade, Bosnu i Hercegovinu, to
srcoliko sredite junoslavenske narodnosne skupine...
Ova antropozofska knjiga je prva takve vrste izdata u
Bosni i Hercegovini, za to sam, osobno, veoma zahvalan sara-
jevskom Buybooku i jednom od njegovih direktora gosp. Goranu
Samardiu.
S. alica
Kadino selo, pod Romanijom, boino vrijeme 2003/04.
9
Prvo predavanje
Znanje o natulnom
i zagonetke ljudske due
Javno predavanje odrano u St. Gallenu
15. novembra 1917.
Svako ko prati evoluciju ljudskog duha tokom stoljea, moda
hiljadugodita, doi e do osjeanja da ljudski duh napreduje ka
sve veim postignuima u oblasti saznanja, te u oblasti djelovanja.
Nema potrebe da se suvie naglaava svjetski napredak, jer u
mranim vremenima to su sada pogodila ovjeanstvo, ovo kod
mnogih moe izazvati gorke sumnje. Ako osmotrimo ovu evolu-
ciju ljudskoga duha, neto drugo ini jasan utisak na nas, naime,
da oblici i pojavnosti to ih zainje teei ljudski duh se sutinski
razlikuju od stoljea do stoljea. A poto smo mi danas u naem
prouavanju na prvom mjestu zabavljeni tenjom za saznanjem,
to na jedan novi nain hoe da prodre u ovjeansku evoluciju,
mi jedino trebamo imati na umu - preko primjera - kako takva
shvatanja, koja jesu do izvjesnog stupnja suprotstavljena istima iz
prijanjih vremena, sa tekoama pristupaju ovjeanstvu koje se
razvija.
Trebali bismo se stalno podsjeati, naprimjer, kako je te-
ko bilo pridodati kopernikanski svjetonazor ljudskim navikama
miljenja, navikama osjeanja - zaista su za ovo, u pojedinim oblas-
tima, bila potrebna stoljea. Ovaj je kopernikanski svjetonazor
rasturio ono to su ljudi dugo vremena, nuno, drali za istinito,
u vezi strukture kosmosa a na osnovu njihovih ulnih zapaanja.
Onda je dolo vrijeme kada se ovjek vie nije mogao pouzdati u
4
R U D O L F S T E I N E R
to to mu oi kazuju, kada bi posmatrao izlazak i zalazak sunca,
Sunevo kretanje. Morao je prihvatiti - suprotno vizuelnom doj-
mu - da Sunce na izvjestan nain, barem u svome odnosu spram
Zemlje, ostaje nepokretnim. Ljudske navike miljenja i osjeanja
nisu se lako prilagodile takvom iznenadnom obratu znanja.
U antropozofski orijentiranoj duhovnoj nauci, emu su
naa razmatranja posveena, imamo da radimo sa jednim jo
veim obratom ove vrste. Oni koji vjeruju da su ubijeeni u vrstu
znanstvenu podlogu sadraja ove duhovne nauke, takoer vjeruju
u takvu nunost, jer to sada ima odluujui uticaj, te u daljnjoj
evoluciji ljudskog miljenja, osjeanja, i osjeaja. Takoer bi se
moglo kazati - ako mi dozvolite ovih nekoliko uvodnih rijei - da
predstavljanje neega poput kopernikanskog svjetonazora bijae
stvar sudara sa bezbrojnim predrasudama, sa tradicionalnim mi-
ljenjem. Ljudi vjerovahu, ako bi neto moralo da ga zamijeni, to
bi zbrkalo sva religijska shvatanja, i sline stvari.
Mnogi drugi prigovori o onome o emu mi raspravljamo
ove veeri na ovaj su nain usmjereni. Ovdje problem jednostavno
nisu predrasude, kao to su one koje su se suprotstavile Koper-
nikovoj teoriji, kao primjer. U ovom sluaju, imamo problem da
u nae vrijeme mnogi ljudi - zapravo veina od onih koji sebe
smatraju prosvijeenima i kulturnima - ne samo da sa sobom
nose svoje predrasude i predubjedenja; stvarno, oni se stide da
se ozbiljno pozabave oblau o kojoj antropozofija govori. Takav
jedan pojedinac osjea, da on mora da se ispria ne samo svijetu
uopte, ve i sebi, ako si doputa da je mogue saznanje stvari, o
kojima mi govorimo danas, na potpuno znanstveni nain, kao to
se govori o spoljanjoj strukturi prirode. On vjeruje, da sebe stoga
mora drati za blesavog ili djetinjastog.
Ove se stvari moraju razmotriti, ako emo danas govoriti
o antropozofski orijentiranoj duhovnoj nauci. Svako onaj ko danas
govori iz saznanja ove nauke poznaje te prigovore, koji se moraju
pojaviti od strane stotina i hiljada drugih. On ih ve poznaje, jer se
12
Z n a n j e o n a t u l n o m i z a g o n e t k e l j u d s k e d u e
sumnja danas ne osjea samo u vezi specifinih istina i rezultata
duhovne nauke; sumnja se daj e bilo kakvo znanje mogue u vezi
oblasti sa kojom je antropozofija sama zaokupljena. Mogunosti
razvijanja pojmovnog vjerovanja u dui, openitog pojmovnog
vjerovanja o oblasti vjenoga, izvjesno su danas jo uvijek do-
putene i pravdane od strane mnogih; ali se to openito smatra
neim sanjalakim ili sentimentalnim da se vjeruje, da se stvarno
injenino znanje moe razviti o stvarima, izvuenima iz ulnog
svijeta, to su u vezi sa onim besmrtnim i vjenim u prirodi ljud-
skog bia. Ovo je osobito sluaj meu onima koji se smatraju da
oblikuju svoje sudove iz u sadanjosti priznatog naina znanstve-
nog poimanja.
Ovo vee neemo nita raditi sa tim sanjalakim i sen-
timentalnim. Tanije, bavit emo se jednim podrujem o kojem
bi se moglo kazati da student, naroito student znanosti, uzdrhti
pred njegovim prvim uslovom. elio bih se samo kratko dotai
injenice, da ova antropozofski orijentirana duhovna nauka nema
elju da bude sektaka. Potpuno je pogreno ako neko razumijeva,
da ona eli da se uzdigne na nain uspostavljanja jednog novog
religijskog vjerovanja. Ona to ne eli. Ona eli da se pojavi danas,
kao nuni rezultat nazora na svijet to ga je donio prirodoznan-
stveni razvoj, jedno opte, javno prihvaeno poimanje od strane
najirih krugova ovjeanstva. Ovaj prirodoznanstveni razvoj
danas podrava mnoga shvatanja, koja, zauzvrat, jesu izvorom
osjeaja i osjeanja. Isti obezbjeuje shvatanje za onaj najraireniji
nazor na svijet. Prirodoznanstveni nain posmatranja postavlja si
zadatak prouavanja i objanjavanja onoga stoje postavljeno pred
vanjska ula, ispitivanje onoga stoje dostupno ljudskome razumi-
jevanju preko prirodnih zakona o injenicama datima spoljanjim
ulima.
Kada se baci letimian pogled na ono to je ivo, mogue
je uoiti kako prirodna nauka danas posvuda mora razmatrati
porijeklo, idui unatrag do toga to konstrukcija sjemena otkriva
13
u pogledu rasta, postajanja, cvjetanja. (Iako je ovo preovlaujue
u drugim oblastima, najjasnije je uoljivo u carstvu ivoga.) Ako
prirodoznanstvenik eli da objasni ivotinjski ili ljudski ivot na
ovaj nain, on ide unatrag do roenja, studira embriologiju, prou-
ava ono iz ega rast i postojanje proizilaze. Prirodoznanstvenik
se vraa na roenje, na poetak onoga to se pred ulima razvija.
I kada prirodna znanost traga za objanjenjem svijeta, ide unatrag
sa raznim hipotezama - sa poecima baziranima na geologiji, pa-
leontologiji, to pojedine grane prirodne nauke mogu objelodaniti
- oblikujui razumijevanje iz njih samih, mogli biste kazati, o na-
stanku strukture univerzuma. Unato tome to ovaj ili onaj mogu
imati sumnje u opravdanost takvog naina miljenja, za takvim
miljenjem se uvijek teilo.
To su poznate misli, koje su ljudi iznijeli da bi razumjeli,
ako ne poetke zemaljske evolucije ono barem najudaljenije epo-
he (npr. one epohe kada je ljudsko bie hodalo po Zemlji), da bi
objasnili, na neki nain, iz onoga stoje bilo ranije, iz onoga to se
nalazi u stanju klice, iz ega proizilazi daj e ljudsko bie poprimi-
lo u sebe, kroz svoja ula, svoju okolinu. itava darvinistika te-
orija, ili, ako je ostavimo po strani, teorija evolucije je zasnovana
na traganju za porijeklom, teei da uoava pojavljivanje neega
iz neega drugog. Kazao bih, da posvuda nalazimo ovu misao
vraanja u mladost te do roenja, zbog objanjenja.
Duhovna nauka, u antropozofskom smislu, zatie sebe u
jednoj drugaijoj poziciji. Bivajui karakteristinom zbog svog
odstupanja, ona izaziva neodreenu opoziciju, suprotstavljanje
kojega ljudi nisu svjesni; moglo bi se rei, da ona izaziva nesvjesnu
opoziciju, instinktivnu opoziciju. Takva je opozicija esto mnogo
efektnijom no protivljenje koje se jasno raspoznaje, koje je jasno
izraeno. Da bi se uopte dolo do razumijevanja, antropozofski
orijentirana duhovna nauka sada ne smije zapoinjati sa optim,
maglovitim pojmovima o duhu; da bi dola do duhovnih injeni-
ca, ona mora smrt uiniti svojom polaznom takom. Stoga - mo-
14
gli biste kazati - ona od poetka stoji u fundamentalnoj opoziciji
spram onoga ka emu se danas tei, naime, da se ide od roenja,
mladosti, odrastanja, te napredovanja u razvoju. Smrt se namee
ponad ivota. I, ako ste u dodiru sa savremenom znanstvenom
literaturom, posvuda ete nai da savjesni naunici dre, da se
smrt ne moe umetnuti u slijed prirodoznanstvenih koncepata, na
nain kako je to sa ostalim pojmovima.
Duhovna nauka si mora nainiti smrt svojom stvarnom
startnom takom, smrt, prekid, ono zaista suprotno roenju.
Osnovno pitanje jeste, kako smrt i sve ono to je s njome u vezi
jeste nametnuto, u najirem znaenju, ponad ivota. Smrt ukida
ono to ula zapaaju; ona razlae ono postajue, ono to se pred
ulima razvija. Nainom kako je smrt nametnuta ponad ivota,
moglo bi se zakljuiti o njoj kao da nema udjela u onome to radi i
cvjeta ovdje u ulnome svijetu, procvjetavajui i dajui ivot. Ovo
je ono to priznaje miljenje, da se nita ne moe spoznati o tome
to smrt sakriva, to je, takorei, zaogrnuto smru. (Sa izvjesnim
organienjima ovo je miljenje savreno razumljivo, iako skroz
neopravdano.) I to je stvarno da iz ovog oka ljudskih osjeanja ti
prigovori diu glave, prigovori to oito mogu biti izneseni protiv
stvari koje su rezultati jedne nauke danas jo u svojoj mladosti.
Jer, duhovna nauka je mlada i upravo iz ovih razloga na koje smo
se osvrnuli, duhovni naunik je u sasma drugaijem poloaju od
prirodoznanstvenika, ak kada govori o stvarima iz oblasti svojih
vlastitih istraivanja. Duhovni naunik ne moe raditi na egzak-
tno isti nain kao prirodonaunik, koji je u posjedu odreenih
injenica, i potom ih dokazuje po osnovi temelja u koje je svako
ubijeen: toga, da to moe biti vieno. Meutim, duhovni naunik
govori o tome to ne moe biti opaeno ulima. Stoga, govorei o
rezultatima svojih istraivanja, on je uvijek obavezan da naznai
kako se do tih rezultata moe doi.
Postoji bogata literatura to je u vezi s oblau o kojoj u
vam govoriti ove veeri. Vjerujui da su pozvani za to, kritiari
15
neprestano istiu prigovor - itajui moje spise - naprimjer, da
duhovni naunik dri do tih i tih stvari, ne dajui dokaze za to,
iako to stvarno samo pokazuje kako su stvari povrno proitane!
On dokaze daje, ali na jedan drugaiji nain. Zapoinjui s time,
on pojanjava kako je doao do svojih rezultata; on prvo mora
naznaiti put u oblast injenica. Ovaj je put openito nepoznat,
jer nije uobiajen za dananje navike miljenja i osjeanja. Prvo
se mora kazati, da je duhovni istraiva prisiljen, preko svojih
istraivanja, da zakljui, da metodama i postupcima kojima obini
naunik stie do svojih brilijantnih rezultata (koje duhovna nauka
ne odbija, ve im se divi), mi ne dolazimo do natulnog. Upravo
ovo iskustvo - naime, samo ogranienje metoda prirodoznan-
stvenog miljenja - jeste ono odakle duhovni naunik zapoinje.
Meutim, to se ne radi na nain koji danas preovlauje, koji jeste
objavom da izvjesne stvari, iznad kojih obini naunik ne ide, jesu
granice ljudskog saznanja. Ne, to se radi na takav nain, da se
doe do odreenih iskustava to se mogu zadobiti samo u ovim
granicama. O ovim granicama ljudskog saznanja sam osobito go-
vorio u svome skoranjem pisanom radu "Zagonetke due".
Oni ljudi koji nisu dobili znanje kao neto to im je palo
u krilo izvana, oni koji su se hrvali sa znanjem, hrvali sa istinom,
imaju uvijek barem neka iskustva o ovim granicama ljudske
spoznaje. Ovdje se mora naznaiti, da se vremena mijenjaju, da
evolucija ovjeanstva znai promjene. Ne tako davno, najznaaj-
niji mislioci i oni borci za saznanje, kada bi stajali pred ovakvim
granicama, smatrali su da se ne moe ii iznad njih, da se unutar
njih mora ostati. Oni od vas u sluateljstvu, koji ste me ee ovdje
sluali, znaju za moj slabani obiaj da se dodirujem linih stvari.
Meutim, kada osoba na bilo koji nain ima vezu sa pitanjem koje
razmatramo, moe se dogoditi da se na njega ovjek osvrne tek
povrno. O tome to moram da kaem o iskustvu ove vrste, o
granicama saznanja, jeste rezultat vie od 30 godina duhovnog
istraivanja. I to je bilo prije vie od 30 godina, da su sami ovi
16
problemi, ovi zadaci, ove zagonetke to se uzdigoe na tim grani-
cama spoznaje, nainili naroit utisak na mene.
Iz mnogih primjera koji se mogu navesti o tim granicama,
elio bih da uzmem jedan na koji je ukazao Friedrich Theodor
Vischer, taj pravi borac za spoznanje, uveni estetiar koji je bio
filozof originalnosti, iako moda malo znan za vrijeme svoga i-
vota i ubrzo zaboravljen. Prije otprilike jednu deceniju Friedrich
Theodor Vischer je napisao veoma zanimljivu raspravu o knjizi,
takoer interesantnoj, koju je napisao Volkelt, a koja govori o
fantazijama snova. Vischer se, u svojoj raspravi, dodiruje niza
predmeta koji nas ovdje ne zanimaju. Ali, elio bih navesti jednu
reenicu koja se moda ne primjeuje u itanju, ali je to reenica
koja moe bljesnuti kao munja u ljudskome srcu i dui, kada su
ovi proeti tenjom za znanjem, jednim istinskim nastojanjem za
spoznajom. To je reenica, to je gorjela ponad Vischera dok je
razmiljao, meditirao o prirodi ljudske due. Iz onoga stoje on bio
pokupio, o ljudskome biu, iz savremene prirodne nauke, zaklju-
io je da ljudska dua ne moe prosto biti u tijelu. Ovo je sasvim
jasno; ali je isto tako jasno da ona ne moe biti izvan tijela.
Ovdje imamo potpunu kontradikciju, takvu kontradikciju
koja se lako moe razrijeiti. To je kontradikcija to se postavlja sa
bezuslovnom nunou, ako se pojedinac bori za saznanje sa svom
svojom ozbiljnou. Vischer jo nije bio u stanju - jer vrijeme za to
jo nije bilo dovoljno zrelo - da krene naprijed iz onoga to bismo
mogli oznaiti njegovim poloajem u saznanju, na ove granice
znanja, da krene od miljenja u uobiajenom smislu rijei ka tom
unutarnjem iskustvu kontradikcije ovakve vrste. Ipak, danas sa
svih strana, od najuenijih ljudi, ujemo jedan naroiti zakljuak
kada oni ustaju protiv jedne takve kontradikcije. (Uistinu postoje
stotine i stotine takvih kontradikcija. Du Bois-Reymond, fiziolog
velike inteligencije, govorio je samo o 7 svjetskih uda, ali ovih
sedam moe biti pomnoeno sa stotinama.) Na savremenik u sa-
znanju kae, da od te take ljudska spoznaja ne moe ii dalje. On
17
to govori iz prostog razloga, to na granicama ljudskoga miljenja
on ne moe da se rijei da iz samog miljenja krene naprijed, od
proste mentalne aktivnosti do iskustva.
Nuno je zapoeti od onog mjesta gdje takva jedna kon-
tradikcija zapreava put, kontradikcija koja nije na dovitljiv nain
izmiljena, ve je ona koja se razotkriva preko zagonetki svijeta;
mi moramo ii za tim da ivimo sa tom kontradikcijom iznova i
iznova, da se hrvamo s njom u svakodnevnom ivotu, da svoju
duu u potpunosti u nju zaronimo. Ne smijemo imati strah uranja-
jui sebe u ovu kontradikciju (a dio ovoga je i izvjesna unutarnja
odvanost), ne smijemo se bojati da e ova kontradikcija podvojiti
spoznajne snage due, ili da dua nee biti u stanju da se probije
kroz nju, i tako dalje. Opisao sam samo ovo borenje detaljno u
svojoj knjizi "Zagonetke due".
Kada pojedinac doe do takve jedne granice sa ita-
vom svojom duom, umjesto sa prostim mentalnim slikama, sa
jednostavnim jasnim miljenjem i mentalnom strategijom, on
dalje napreduje. Meutim, on ne ide dalje na isto logikom putu
ve na putu ivog znanja. elio bih da opiem, preko poreenja,
ono to on doivljava, jer su putevi duhovnog istraivaa stvarno
doivljaji saznanja, injenice saznanja. U dananjem jeziku nema
mnogo rijei za ove stvari, poto su rijei skovane za ono to je
zadobiveno spoljanjim opaanjem. Stoga, ono to jasno stoji pred
duhovnim okom, esto se jedino moe izraziti nainom uspored-
be. Kada ivimo u takvim kontradikcijama, osjeamo da smo
takorei na granici gdje duhovni svijet provaljuje unutra; ovoga
nema u ulima zamjetljivoj stvarnosti, gdje on zaista provaljuje,
ali to ini izvana, takorei.
Tako, ovdje nije vano da li je, ili nije, ova slika dobro ute-
meljena u prirodoznanstvenom gleditu, poto ona jo moe biti
koritena za usporedbe. To je, kao da jedan od niih oblika jo nije
razvio ulo dodira, ve jedino doivljava iznutra, doivljavajui
sebe unutranje u neprestanoj aktivnosti kretnji, na taj nain do-
18
ivljavajui granice fizikog svijeta, povrine pojedinih predmeta.
Bie koje jo nije razvilo ulo dodira i jedino doivljava povrine
ulno zamjetljivih predmeta, u potpunosti ostaje zatvoreno unutar
sebe, u nemogunosti jo da osjeti, dodirne ta je izvan njega,
preko ulnih otisaka.
Na isti nain, osoba koja se bori za spoznaju sebe osjea
se u cijelosti duevno-duhovnom (ovdje ne bismo trebali pomilja-
ti na nita materijalno), kada dolazi do takvoga mjesta koje sam
upravo opisao. U sluaju nae rudimentirane ivotinje organizam
se probija do spoljanjeg, ulno zamjetljivog, svijeta preko sudara
s njime, razlikujui sebe preko ula za dodir, kojim se povri
dodiruju, zadobivajui znanje u pogledu njihove hrapavosti ili
glatkoe, njihove topline ili hladnoe. Na isti nain, kada ono
to je ivjelo samo unutranje sebe otvara onome to je spoljanje,
postie se mogunost, takorei, da se probije do mjesta koja smo
opisali, i da se zadobije duhovno ulo za dodir. Samo onda, kada
se osoba hrvala moda godinama na tim granicama saznanja, bo-
rei se da se probije u duhovni svijet, moe ona, napokon, da za-
dobije prave duhovne organe. Govorim tek na jedan elementarni
nain o tome kako se ovo ulo dodira razvija. Koristei ove rijei
na jedan odreeniji nain, moglo bi se kazati, da putem jedne jae
primjene unutarnjeg rada, radei odvojeno od bia uloenog u
sebi, se razvijaju duhovne oi i duhovne ui. Danas je za mnoge
ljude jo uvijek apsurdno kazati, daj e dua u poetku upravo ona-
ko neralanjen organ kao stoje to organizam neke nie ivotinje,
oblikujui svoja ula iz svoje vlastite supstance, i iz te supstance
razvijajui duevne predstave, duhovne organe ralanjene po
njihovim duevnim kvalitetima, koji onda dovode pojedinca da
stane licem u lice spram duhovnog svijeta.
Moe se rei, da duhovna nauka, sistematski predstavlje-
na - koja ima puno pravo da se zove naukom - jeste neto novo
u napredovanju saznanja u ljudskoj evoluciji. Meutim, ona nije
u svakom pogledu nova. Borenje za nju, teenja za njom, vidi se
1 9
kod naroitih individualiteta na podruju saznanja u prolosti. Na
jednoga od njih sam se osvrnuo kada sam spomenuo Friedricha
Theodora Vischera. Volio bih da iz njegovih vlastitih komentara
pokaem kako je on stajao na takvoj jednoj granici spoznaje, kako
je on tu ostao, nikada ne nainivi prelaz od bia unutarnje pokre-
nutog do stvarnog probijanja granice duhovnog ula dodira. Volio
bih vam jednostavno proitati odlomak iz Vischerovog rada, u
kojem on opisuje kako je doao na takvu jednu granicu, gdje duh
provaljuje u ljudsku duu, tokom njegovog hrvanja sa znanjem
prirodne nauke. Ovo je bilo u vrijeme, kada je materijalistiki
upravljana prirodna nauka postavila mnoge zagonetke pred one
koji su se borili za saznanje sa svom svojom ozbiljnou. Bezbroj-
ni ljudi su tvrdili, da se za duu nita drugo ne moe rei do daj e
ona produktom materijalne aktivnosti.
Evo njegovih rijei: "Duh ne postoji tamo gdje nema
nervnih centara, gdje nema mozga - govore nai protivnici. Mi
im odgovaramo: nervnog centra ne bi bilo, niti mozga, da oni nisu
bili pripremani na brojnim stupnjevima odozdo nagore; lako je
podrugljivo govoriti o onima koji kau da u granitu ili krenjaku
imamo odjek duha. To nije tee nego kada bismo mi sarkastino
upitali, kako to da protein u mozgu izrasta do nivoa ideja. Ljudsko
spoznanje ne moe razlikovati meustupnjeve. Ostae misterijem,
kako to da priroda, ispod koje duh mora da drijema, stoji tu kao
savreni protuudarac duhu, da se mi moramo protiv njega tui."
Uoite, da ovaj borac za znanje opisuje to kako se mi tu-
emo! Ovdje imate unutarnji doivljaj nalijetanja na neto, onoga
koji se bori za saznanje: "To je jedna nasilna razdvojenost, kada
se pojavljuje takva apsolutnost, da je sa Hegelovom 'diferencija-
cijom' i 'ne-diferencijacijom' (po sebi domiljata formula, iako
nita ne kazuje) golemost oito podijeljenog bedema skrivena.
Kod Fichtea se nalazi pravo razumijevanje te britke ivice, kao i
udar na taj protuudarac, ali o tome nema objanjenja."
Ovdje imamo opis borbe jednog ovjeka za saznanje, u
vrijeme prije no to je tu mogla biti odluka, duhovnoznanstvena
20
odluka, ne prosto doi do ovog udarca i protuudarca, ve probiti
se, kroz onaj podijeljeni bedem, u duhovni svijet. O ovim stva-
rima ovdje mogu govoriti samo u naelu; nai ete ih u detalje
opisane u mojim knjigama. Osobito u "Saznanju viih svjetova",
te u drugom dijelu moje "Tajne nauke", nai ete sve pojedinosti
u vezi onoga to dua mora preduzeti preko unutarnje aktivnosti
i unutarnjeg vjebanja (ako mogu da upotrijebim taj izraz), da bi
zaista transformirala ono nediferencirano u dui u duhovne orga-
ne sposobne da opaaju duhovni svijet.
Meutim, veliki posao je potreban, ako pojedinac zaista
eli da istrauje na ovome putu. Veliki, zato to u naem vremenu,
zbog navika njegovanih u sferi prirodne nauke, u sferi prirodo-
znanstvenog svjetonazora, navika koje su savreno opravdane u
svome vlastitom podruju - jedan naroiti nain miljenja se uko-
rijenio u ljudskome ivotu, nain koji je suprotstavljen onome koji
odvodi u duhovni svijet. Stoga je nepotrebno rei, da se od strane
prirodne nauke sluaju takve stvari, koje pokazuju potpuni nedo-
statak elje da se saznaju stvarne injenice o duhovnom svijetu.
Dau vam jedan primjer (kao to sam kazao, nai ete pre-
ciznije informacije u pomenutim knjigama) o tome, kako ljudsko
bie treba da uini sav mogui napor ne bi li zadobilo jedan potpu-
no drugaiji nain razumijevanja stvari. Ljudi su u svakodnevnom
ivotu zadovoljni sa predstavama, sa mentalnim slikama o kojima
bi se moglo kazati, da te predstave, te mentalne slike jesu takve,
da one daju slinost sa nekim spoljanjim injenicama ili predme-
tima. Ovo ne moe zadovoljiti duhovnog istraivaa. ak, men-
talne slike, predstave, postaju neto sasvim drugaije u njegovoj
dui od toga kakve su one zbog modernih navika miljenja. Ako
se mogu posluiti jednim drugim poreenjem, volio bih pokazati
kako duhovni istraiva stoji danas naspram svijeta. Oni, koji
su materijalisti, spiritualisti, panteisti, individualisti, ili monisti
itd., svi oni vjeruju da na neki nain mogu prodrijeti u zagonetku
svijeta. Oni pokuavaju preko odreenih mentalnih slika, zamisli,
21
da postignu sliku o svjetskim procesima. Duhovnome istraivau
je sasvim nemogue da na ovaj nain gleda na utiske: njegov stav
spram istih mora biti takav, da je on uvijek jasno svjestan toga,
da u utisku, u mentalnoj slici, nema nita vie no to bi bilo u
spoljanjem svijetu, kada, naprimjer, se jedna strana drveta, ili
nekog drugog predmeta, fotografie, a potom se napravi jo jedna
slika sa druge strane, sa tree strane, etvrte strane i tako dalje. Te
su slike razliite jedna od druge. Ako se kombiniraju mentalno,
zajedno predstavljaju to drvo kao jednu formiranu mentalnu sliku.
Ali se lako moe rei, da jedna slika protivrijei drugoj.
Samo si predoite, kako drugaije jedan predmet izgleda
kada se uslika sa jedne ili druge strane. Duhovni istraiva gleda
na shvatanje panteizma, monizma itd., kao da su oni tek razliiti
naini promatranja stvarnosti. Spiritualna stvarnost se nipoto
ne otkriva ivotu mentalnih slika, ivotu openitih utisaka, na
takav nain, da je mogue kazati da je neki utisak vjerna slika.
Mi uvijek moramo ii svuda okolo stvari, oblikujui mnogostruke
zamisli sa razliitih strana. Na ovaj nain postajemo sposobni da
razvijamo mnogo fleksibiliniji unutarnji duevni ivot, no to smo
na to navikli, kada uzimamo u obzir spoljanji ulni svijet. Tako
inei, neophodnim postaje da nae pojmove uinimo daleko
ivljima. Oni vie nisu proste slike, ve su doivljeni, oni postaju
mnogo ivotnijima no to su u obinom ivotu, ak i za stvari
obinog ivota.
Moda ete me bolje razumjeti, ako ovo na slijedei nain
opiem. Pretpostavimo, imate jednu ruu otkinutu iz ruinjaka;
o tome formirate svoju mentalnu sliku. Vi ste sposobni da sami
oblikujete ovu mentalnu sliku. esto ete imati osjeanje o ovoj
mentalnoj slici, da ona izraava neto stvarno za vas, da je ta
rua neto stvarno. Duhovni istraiva nikada ne moe napraviti
nikakav napredak, ako je on zadovoljan tom mentalnom slikom,
daje ta rua neto stvarno. Opaena kao cvijet na kratkoj stabiljci,
takva jedna rua po sebi nije stvarna. Ona je stvarna samo kada je
22
dio ruinog grma. Ruin grm jeste ono stoj e stvarno. A duhovni
istraiva se mora privii da razmatra svaku pojedinu stvar, da
ostaje svjesnim onoga po emu je, u ogranienom smislu, neki
sadraj realan. Ljudi oblikuju mentalne slike o stvarima, vjerujui
da su one neto stvarno. Kada se rua na svojoj stabiljci nalazi
pred njim, duhovni istraiva mora osjetiti da ona nije realna; on
mora imati osjeanje, kao i doivljaj, stupnja nerealnosti sadra-
nog u toj rui prosto kao cvijeta.
Proirujui ovo na nae promatranje itavog svijeta, tavi-
e, sam pojmovni ivot se obnavlja, pa mi ne zadobivamo osakae-
ne, mrtve mentalne slike sa kojima je moderni prirodoznanstveni
svjetonazor zadovoljan; mi zadobivamo mentalne slike koje ive
sa predmetima. Istina je, da prosljeujui iz sadanjih navika mi-
ljenja, u poetku doivljavamo jako mnogo razoarenja, razoa-
renja to nastaju zbog toga, jer ono to je na ovaj nain doivljeno
se znatno razlikuje od sadanjih navika miljenja. Kada govorimo
iz znanja zadobivenog u duhovnom svijetu, mnogo toga se kae
to izgleda paradoksalno usporeeno sa onim to se openito
danas govori i vjeruje.
Recimo, neka osoba danas moe biti veoma uena u
oblasti fizike; ona moe biti izuzetno uena osoba, koja svojom
erudicijom izaziva potovanje. Ali, takav jedan pojedinac moe
raditi sa jasnim idejama koje nisu iznaene, niti izraene, u saglas-
nosti s onim to sam opisao, znai, bez zaodijevanja pojmovnog
svijeta ivotom. Kazao sam neto sasma elementarno, ali se ovaj
elementarni iskaz, u sluaju duhovnog istraivaa, mora proiriti
na ukupno promatranje svijeta. Ponudiu jedan primjer. Poetkom
stoljea, profesor Dewar je odrao jedno vano predavanje u Lon-
donu. Za to predavanje bi se moglo rei, da se u svakoj reenici
pokazuje veliki moderni naunik, koji je isto tako dobro upoznat
sa shvatanjima fizike, kako je to mogue za jednog modernog
fiziara. Iz svog modernog shvatanja fizike, ovaj je naunik teio
da govori o zavrnom stanju Zemlje, te o nekom buduem stanju u
23
kojem e izumrijeti mnogo toga stoje prisutno danas kod nas. On
ovo ispravno opisuje, poto zasniva svoje predavanje na stvarno
dobro zasnovanoj hipotezi: on opisuje kako e jednoga dana, na-
kon miliona godina, pojaviti se takvo stanje na Zemlji, kada e se
zbiti veliki pad temperature; ovo se moe fino izraunati, a ovaj e
pad temperature dovesti do promjena u odreenim supstancama.
Ovo bi se dalo izraunati, pa on opisuje kako, naprimjer, mlijeko
nee vie biti u tenome stanju ve e postati vrstim; kako e
bjelance jajeta postati tako svijetlim, da e ljudi moi itati novine
samo uz pomo te svjetlosti, poto e jako mnogo svjetla dolaziti
od bjelanca jajeta; i mnogi takvi detalji su jo opisani. Postojanost
stvari koje danas jedva da mogu da nose neku teinu, biti e mate-
rijalno ojaana, tako da e one moi nositi stotine funti. Ukratko,
profesor Dewar daje impozantnu sliku budueg stanja Zemlje. Sa
stajalita fizike, protiv ovoga se ne bi imalo nita rei, ali za onoga
koje u svoju duu unio ivue miljenje, ova materija se pojavljuje
jo na jedan nain. Kada se takva osoba okrene spoznajnim obli-
cima one vrste kako ih je dao taj profesor, jedan primjer izranja u
njezinom umu, koji je u svome metodu i nainu pristupanja veoma
slian profesorovim dedukcijama i nainu miljenja.
Pretpostavimo, naprimjer, imamo ovjeka od 25 godina, i
egzaktno promatramo kako se neki organi, stomak naprimjer, mi-
jenjaju iz godine u godinu, tokom dvije, tri, etiri, pet godina (danas
se takvo jedno posmatranje moe poduzeti - samo da se podsjetimo
X-zraka). Ti organi poprimaju razliitu uoblienost. Ovo moemo
opisati na isti nain kako to ini fiziar kada usporeuje uzastopna
stanja Zemlje, potom kalkulirajui kako e Zemlja izgledati nakon
miliona godina. Ovo takoer moe biti uraeno u sluaju ljudskog
bia. Naprimjer, promjene u stomaku ili srcu su uoene i proraun je
potom izveden, kako e ovaj ovjek izgledati nakon nekih 200 godina,
uzimajui u obzir sva individualna zapaanja. Stvar je samo u tome,
to e taj ovjek morati da umre puno ranije! On tu vie nee biti.
Vidite na to ja ciljam. Ono to je ovdje bitno jeste, da u
ovom naroitom primjeru mi iz neposrednog iskustva znamo da
24
ovakvi prorauni ne odgovaraju stvarnosti, jer, nakon isteka 200
godina, ljudsko, izmijenjeno, tijelo vie nee biti ovdje; ipak je
ovakva ista vrsta prorauna nainjena u vezi sa Zemljom. Nika-
kva panja nije poklonjena injenici, da nakon 2 miliona godina
Zemlja e - kao fiziko bie - ve dugo vremena biti mrtva, tu
vie nee biti. Stoga, sve te uene kalkulacije o takvim prilikama
nipoto nemaju vrijednost kao stvarnosti, jer te stvarnosti, na koju
se primjenjuju, nee vie biti.
Ove su stvari od velikog, dalekosenog znaenja. to se
tie ljudskog bia, moete isto tako raunati unatrag kao i una-
prijed; moete, saglasno malim promjenama to se zbivaju tokom
dvije godine, izraunati kako je ovjek izgledao prije 200 godina,
ali istoga tada nije bilo tu! tavie, ovim je istim metodom Kant-
LaPlaceova teorija bila formulirana. Ova teorija pretpostavlja daje
jednom bilo neko magleno stanje, proraun zasnovan na naim sa-
danjim prilikama. Ovaj je proraun u cijelosti ispravan, opaanja
su jednako dobra; tek duhovni istraiva biva svjesnim, da se pret-
postavlja daj e ova prvobitna magla bila tu, onda kada Zemlja jo
nije bila stvorena. Cjelokupan Sunev sistem jo nije bio postojao.
elio sam da uoite ovakva proraunavanja, da bih vam pokazao
da sav unutarnji ivot due se mora izdii iz apstrakcija, kako on
mora zaroniti u ivu realnost, kako same mentalne slike moraju
biti ivotne. U svojoj knjizi "Zagonetke ljudskog bia", napravio
sam razliku izmeu shvatanja koja odgovaraju stvarnosti i istih
koja odgovaraju nerealnosti. Ukratko: duhovni istraiva mora
pokazati da je njegov put takav, da koritena sredstva spoznaje
prvo moraju biti probuena, te da on mora transformirati svoju
duu prije no to je u stanju da gleda u duhovni svijet. Onda,
rezultati poprimaju takav oblik, da ovjek vidi da duhovni istra-
iva ne spekulira u vezi besmrtnosti due, ili o tome, da li dua
ide kroz roenje i smrt. Njegov ga put istraivanja odvodi do onog
vjenog u ljudskoj dui, do onog to ide kroz roenje i smrt; taj
mu put pokazuje ono to ivi kao vjeno u ljudskome biu. Tako
25
on istrauje objekat, predmet, samo bie. Ako doemo do bia,
moi emo prepoznati njegove karakteristike na isti nain kao to
prepoznajemo boju rue.
Zato esto izgleda kao daje duhovni istraiva izjavljivao
da to i to jeste takvo. Jer, kada on daje dokaz, uvijek mora naznaiti
kojim je putem stigao do tih stvari. On mora da zapone tamo gdje
ostala znanost zavrava. Meutim, tada je mogu stvarni prodor
u one oblasti, za koje bi se moglo kazati da za svoju startnu taku
uzimaju smrt, upravo kao to prirodonauna oblast zapoinje od
roenja i mladosti. Jednostavno, mora nam biti jasno, da smrt u -
niukom sluaju nije konani dogaaj kao to se to obino smatra
osmotreno sa stajalita spoljanje ulne percepcije. Pravilnije, isti
je neto to ima svoj udio u postojanju, na isti nain koji imaju
snage to dovode u ivot pri roenju. Mi ne susreemo smrt samo
kao jednokratno zbivanje u vremenu; snage smrti mi nosimo u
nama samima - snage destrukcije, snage to neprestano razaraju
- upravo kao to u sebi nosimo snage raanja, graditeljske snage
to su nam darovane prilikom roenja.
Da bismo u ovo imali realan uvid, moramo biti u stanju
da istraujemo na granici izmeu prirodne i duhovne nauke.
Danas mogu da navedem rezultate takvog istraivanja, naravno;
no, samo elim da potaknem va interes. Kada bih iao u detalje
onoga to iznosim, morao bih ponuditi vie predavanja. Ako po-
jedinac provodi ono to je ovdje bilo predloeno, on mora pristu-
piti granici izmeu prirodne i duhovne nauke. Danas se uveliko
vjeruje, i vjerovalo se ranije jedno vrijeme, da je ljudski nervni
sistem, ljudski nervni aparat, tek instrument miljenja, osjeanja, i
htijenja, ukratko instrument duevnih doivljavanja. (Dananja je
nauka najveim dijelom otila iznad ovog vjerovanja, ali svjetona-
zor javnog mnjenja obino decenijama ostaje na stajalitu koje je
nauka ve napustila.) Ovaj pojedinac koji razvije duevne organe
- duhovne oi, duhovne ui - kao to sam to, barem u naelu,
opisao, dolazi do toga da prizna ivot due.
26
Onaj ko stvarno razotkrije ivot due zna, da je oznaiti
mozak instrumentom miljenja isto kao i podravati slijedee.
Pretpostavimo da eem preko zemljita to je postalo raskva-
eno, i po njemu ostavljam svoje tragove. Te tragove nae neko
drugi, i poeli da ih objasni. Kako on to ini? On pretpostavlja
da su dolje u zemlji sve te snage to talasaju gore i dolje, a poto
se one na ovaj nain talasaju, one proizvode te otiske stopala.
Naravno da snage u zemlji nemaju nita sa injenicom da su na-
injeni ti otisci stopala, zato to sam ih ja napravio, i oni se sada
samo uoavaju. Na ovaj nain fiziolozi danas objanjavaju ta se
zbiva u mozgu, ta se zainje u mozgu, poto svo miljenje, sva
mentalna aktivnost i osjeanja odgovaraju neemu u nervnome
sistemu. Upravo kako moj trag korespondira sa mojim otiscima
stopala, tako stvarno neto u mozgu odgovara utiscima due; ali,
dua prvo mora da tu ostavi svoj otisak. Zemlja je tek onoliko
organ za moju etnju ili otiske stopala, koliko je mozak organ za
procese miljenja ili mentalne aktivnosti. I upravo onako kako ja
ne mogu hodati okolo bez vrstog tla (ne mogu hodati po zraku,
trebam tlo ako hou da hodam), tako je i mozak neophodan; ali, to
nije zato jer on zaziva elemenat due ve duevni elemenat treba
tlo i koraanje po njemu, ime on sebe izraava tokom vremena
to ga ljudsko bie provodi u tijelu izmeu roenja i smrti. Stoga,
on nita nema sa svim time.
Brilijantno intelektualna dananja prirodna nauka e za-
dobiti svoju punu jasnou onda kada se ova revolucija u miljenju
dogodi, na to sam se ovdje osvrnuo. Ovo je radikalnija revolucija
no to je prelaz na kopernikanski svjetonazor sa onog svjetona-
zora za koji se dralo ranije. Suoena sa realnim svjetonazorom,
ona je onoliko opravdana koliko kopernikanski svjetonazor bijae
u vezi sa istim koji mu je prethodio. Kada dalje napredujemo na
putu istraivanja due, nai emo da procesi u mozgu, u nervno-
me sistemu, to odgovaraju ivotu due, nisu gradilaki. Oni tu
nisu zbog prisustva stvaralake, rastue, bujajue aktivnosti u
27
nervnome sistemu, kao to je to u ostatku organizma. Ne! Ono
to dua izraava u nervnome sistemu jeste razaralaka aktivnost.
Za vrijeme nae budne svijesti, van spavanja, to je destruktivna
aktivnost.
Samo na osnovu injenice da nam je na nervni sistem
usaen na takav nain, da on neprekidno prima osvjeenje od
ostatka organizma, tu imamo stalnu kompenzaciju za destruktiv-
nu, razlauu, raspadajuu aktivnost koju u na nervni sistem
uvodi miljenje. Razaralaka aktivnost je tu, kvalitativno iste
prirode kao ono kroz ta ljudsko bie prolazi kada umire, kada se
organizam u cijelosti razlae. Smrt u naoj misaonoj aktivnosti
neprestano ivi u nama. Moglo bi se kazati da smrt u nama nepre-
kidno ivi, rasporeena pravilno, i da ona smrt kojom se okonava
na ivot jeste samo zbir svega onoga to u nama radi razaralaki.
Istina je, da se taj proces kompenzira, ali na koncu - jer je to takva
kompenzacija - izaziva se spontana smrt.
Mi moramo razumjeti smrt kao jednu snagu koja radi u
organizmu, upravo onako kako razumijevamo snage ivota. Po-
gledajte na dananju prirodnu nauku - u potpunosti opravdanom
u svojoj vlastitoj sferi - i nai ete da ona traga samo za stvara-
lakim snagama; ono razaralako, ona izbjegava. Zato, spoljanja
prirodna nauka ne moe da osmatra ono to iznova nastaje iz
razaranja, u ovom sluaju ne iz tijela, poto je tjelesna priroda ra-
zorena, ve iz duevne i duhovne prirode, sada stvaralake. Ovaj
aspekt se uvijek gubi za posmatranje, bivajui pristupanim samo
onoj vrsti posmatranja koju sam ranije opisao. Onda oitim posta-
je - u meuvremenu dovodei itav na ivot do ove take - da
cjelokupna naa duevna aktivnost se ne zbiva jedino u vezi sa
temeljom na kojem ona ima da se razvije, i na kojem ona, zaista,
djeluje razaralaki (ukoliko dua oblikuje mentalne slike, ukoliko
je ona aktivna); umjesto toga, cjelina nae duevne aktivnosti
jeste prilagoena duhovnom svijetu koji je uvijek okolo nas, u ko-
j em mi stojimo sa naim duevno-duhovnim elementom, upravo
28
kao to stojimo u fizikom, ulima zamjetljivom, svijetu sa naim
fizikom tijelom. Stoga, duhovna nauka tei ka onoj stvarnoj po-
vezanosti ljudskog bia sa duhovnim svijetom, koji proima sve
fiziko, povezanosti sa stvarnim, konkretnim, pravim duhovnim
svijetom.
Onda se istinska mogunost pojavljuje za dalekosena
posmatranja, kako ono to radi i tka iznutar nas, kao dua, radei
razaralaki unutar granica koje sam opisao, jeste jedna homogena
cjelina. Ono to sam nazvao razvojem due, napreduje od obine
svjesnosti do vidovite svijesti. O ovome sam govorio u svojoj
knjizi "Zagonetke ljudskog bia". Ova vidovita svijest stvara
mogunost zadobivanja imaginativnog znanja. Ovo imaginativno
znanje ne donosi ono to pripada spoljanje zamjetljivom; ono daje
ljudskome biu (za trenutak bih elio odvratiti panju od drugog
svijeta) ono to nije zamjetljivo njegovim ulima. Da bi se izbjegao
nesporazum, ono to prvo moe biti opaeno probuenim sazna-
njem ovakve vrste, nedavno sam oznaio kao tijelo oblikotvornih
snaga. Ovo je natulno tijelo ovjekovo aktivno tokom itavog
naeg ivota, od roenja, ili, recimo, od zaea sve do fizike
smrti. Ono je isto tako nosilac naih sjeanja, uz to stojei u vezi
sa natulnom sutinom, sa spoljanjim natulnim svijetom.
Tako, na je ulni ivot, sa pripadajuoj mu svijesti, tek
jedno ostrvo, ali okolo tog ostrva, ak, proimajui ga, imamo
povezanost ovjekovog tijela oblikotvornih snaga sa spoljanjim
natulnim svijetom. Istina je, da ovdje doseemo taku gdje do-
vodimo itav misaoni svijet (nimalo sada drugaijim no to sam
to opisao) u vezu sa fizikim mozgom, koji za sve to daje osno-
vu; ali, stiemo do uvida da je tijelo oblikotvornih snaga nosa
ljudskih misli, da se misli razvijaju u ovom tijelu oblikotvornih
snaga, i da u miljenju ljudsko bie ivi u ovome tijelu obliko-
tvornih snaga.
Drugaije je to, ako idemo do drugog doivljavanja due,
naime, do osjeanja. Naa osjeanja, nae emocije, nae strasti,
29
stoje u drugaijem odnosu prema ivotu due no stoje to sa naim
miljenjem. Duhovni istraiva nalazi, da misli koje uobiajeno
imamo su povezane sa tijelom oblikotvornih snaga. Meutim, ovo
se ne odnosi na naa osjeanja, nae emocije. Osjeanja i emocije
ive u nama na mnogo podsvjesniji nain. Tako su oni povezani sa
neim daleko obuhvatnijim nego to je na ivot izmeu roenja
i smrti. To nije, da je ljudsko bie bez misli u onoj oblasti svoga
ivota o kojoj sada govorim; sva su osjeanja proeta mislima.
Ali misli kojima su proeta osjeanja, po pravilu, ne prodiru u
ljudsku obinu svijest. One ostaju ispod praga ove svijesti. To
to se uzdie gore kao osjeanje proeto je mislima, ali su ovo
dalekosenije misli, jer ih nalazimo samo onda kada pojedinac
napreduje u vidovitom saznanju, kada napreduje do onoga to
ja oznaavam sa inspirativnom svjesnou (ovdje ne mislim na
praznovjerna shvatanja). Pojedinosti o ovome moete studirati u
mojim knjigama.
Ako idemo duboko u ono to stvarno spava u odnosu na
obinu svijest (na isti nain kao to osoba, u vremenu od usnivanja
do buenja, spava naspram uobiajenih ulnih slika), vidimo da se
to onako talasa kao to se snovi uzdiu u naem spavanju. Osje-
anja se zbilja izdiu iz najveih dubina due; to zvui udno, ali
to je tako. Alije ovaj dublji region due, koji je dostupan inspirati-
vnom znanju, ono to ivi izmeu smrti i novog roenja. To je ono
to ulazi u vezu sa fizikim preko naeg bia, zaetog ili roenog,
to prolazi kroz vratnice smrti, imajui duhovno postojanje u raz-
nim stanjima, sve dok se ovjek ponovo ne rodi. Ko zaista gleda
u ono to ivi u svijetu osjeanja, sa inspirativnim znanjem, vidi
ljudsko bie ne samo izmeu roenja i smrti, ve isto tako tokom
vremena koje dua provodi izmeu smrti i novog roenja.
Meutim, stvar nije tako jednostavna, kao ovo; ona je
zaista tome slina, no isto tako se pokazuje kako se u dui izdiu
one snage, koje omoguavaju pogled na osjeanja, emocije, stras-
ti, koje ine moguim da se ivi u njima. Upravo kao to u biljci
30
vidimo ono stoje izraslo iz snaga sjemena, tako isto vidimo neto
to nije nastalo preko naeg roenja ili zaea, ve je izronilo iz
duhovnog svijeta.
Znam veoma dobro, kako se mnoge primjedbe mogu dati
ovakvom jednom shvatanju od strane onih koji prihvataju priro-
donauni svjetonazor. Oni koji su bliski sa takvim gledanjem na
svijet olako e kazati: on dolazi, i kao neki diletant opisuje one
dijelove due koje eli da obuhvati, kako proistiu iz duhovnog
svijeta; on ak opisuje njihovu naroitu uoblienost, boje osjea-
nja itd., kao da su, na jednoj strani, navjea u tim osjeanjima
koja su u vezi sa naim ivotom prije roenja, i, na drugoj strani,
neto u tim osjeanjima slino sjemenu biljke, koje e postati bilj-
kom naredne godine. Zar taj ovjek ne zna - ljudi e rei - o onim
udesnim zakonima naslijea koje nam iznosi prirodna nauka;
je li on neznalica svega onoga to su oni koji su stvorili nauku o
nasljednim osobinama nam donijeli?
ak i ako su injenice koje naznaava prirodna nauka
sasvim ispravne, ipak je tako, da su kod pojavljivanja nasljednosti
skrivene one snage koje smo mi bili pripremali stoljeima, i koje
smo mi otposlali dolje. Od baba, djedova, roditelja, grupiranja su
tako izgraivana, konano odvodei do materijalnog ishoda, sa
kojim mi onda zaodjenemo sebe, kada naputamo duhovni svijet
da bismo se spustili u fiziko. Ko god stvarno ima na umu izvan-
redne rezultate modernog istraivanja o nasljeu, nai e da ono
to duhovna nauka izlae o dui (iako na sasvim drugaiji nain,
moglo bi se kazati, na potpuno suprotan nain) e u cijelosti biti
potvreno od strane prirodne nauke, dok ono to sama prirodna
nauka kazuje definitivno se ne potvruje, ponajmanje od prirodne
nauke. O ovome, ovdje, mogu samo napomenuti.
Kada potom prodremo u oblast koju smo oznaili kao
oblast volje, to potpuno izmie sadraju obine ovjekove svijesti.
ta osoba zna o procesima koji se zbivaju u njoj, kada misao "ja
neto elim" izraava sebe u pokretu ruke? Stvarni proces htije-
31
nja je uspavan u ovjeku. U pogledu osjeanja i emocija barem
bi se moglo kazati da ljudsko bie sanja unutar sebe. To je zato
pitanje slobode izgleda tako tekim, jer volja spava u odnosu na
viu svjesnost. Dolazimo do znanja o tome ta se zbiva u volji - u
vidovitoj svijesti - tek doseui stepen stvarne intuitivne svjesno-
sti. Pod ovim ne mislim na nejasnu, svakodnevnu svjesnost zvanu
intuitivnom, ve prije na ono to spominjem u svojim spisima kao
jedan od ta tri stupnja: imaginativno, inspirativno, i intuitivno
saznanje.
Ovdje dolazimo do sfere volje, do oblasti za koju se kae
da ivi i radi iznutar nas. To prvo mora biti izvueno vani iz dubo-
kih duevnih regiona. Tada nalazimo, tavie, da je ovaj elemenat
volje takoer proet mislima, duhovnim (uz to, obina misao stoji
po sebi). Ali, u volji koju nosimo iznutar sebe, tu radi, u toj volji,
neto uz to, to smo doivjeli u duhovnom svijetu u naim osjea-
njima, radei izmeu smrti i novog roenja. Tu je neto aktivno,
to smo doivjeli u prethodnom ivotu na Zemlji. Impulsi ranijih
zemaljskih ivota rade u voljnoj prirodi ljudskog bia. U onome
to razvijamo, ili to njegujemo u sadanjem htijenju, ive impulsi
naih narednih ivota na Zemlji. Tako, za pravu duhovnu nauku,
cjelina ljudskog ivota se razdvaja na ivote koji lee izmeu ro-
enja i smrti, i na ono to se doivljava - poto svo fiziko posto-
janje mora da se izgradi iz svijeta - u daleko duim razdobljima
u duhovnom svijetu. Od takvih ivota, od ponovljenih zemaljskih
ivota, ponovljenih duhovnih ivota, jeste sastavljen cjelokupni
ivot. Ovo nije nekakva fantazija, niti je hirovita misao, ve je to
neto to nalazimo kada se uimo da upravimo duhovno oko na
ono vjeno, neunitivo, u ljudskoj dui.
Ove stvari ne iskljuuju ljudsku slobodu. Ako gradim
kuu ove godine, u kojoj u ivjeti naredne dvije godine, biti u u
toj kui slobodan ovjek unato tome to sam je sagradio za sebe.
Ljudska sloboda nije ovim iskljuena. Jedan zemaljski ivot odre-
uje drugi koji slijedi. Samo zbog nedostatka razumijevanja, ovo
bi se moglo predstaviti kao atak na ideju ljudske slobode.
32
Stoga, u duhovnom istraivanju, inei smrt naom isho-
dinom takom, mi postupno dolazimo do duhovnih injenica.
Ako, u duhovnom istraivanju, ovjek uini smrt osnovicom,
upravo kao stoje fiziko istraivanje bazirano na roenju i ivotu
embriona, takvo posmatranje razotkriva najrazliitije stvari u po-
jedinostima. Ukazat u na neto osobito to se nalazi ovdje, jer ne
bih volio ostati u neodreenostima, ve bih radije navodio konkret-
ne rezultate antropozofskog istraivanja. U obinom duhovnom
ivotu mi smo u stanju da razlikujemo izmeu nasilne smrti, zbog
nekog spoljanjeg uzroka, i smrti koja dolazi iznutra, preko bolesti
ili zbog starosti. Prema tome, u mogunosti smo da razlikujemo
dvije razliite vrste smrti.
Duhovno istraivanje koje ide konkretno za prirodom
smrti, otkriva slijedee. Uzmimo kao primjer, da se zbila neka
nasilna smrt, bilo zbog nesree ili nekog drugog uzroka. Takav
dogaaj dovodi do prekida ivota u tom zemaljskom postojanju.
Razvitak spiritualne svjesnosti o duhovnom svijetu, nakon smrti,
ovisi o ovom iznenadnom umiranju, upravo kao to svjesnost koju
smo u stanju razviti tokom ivota ovisi o snagama koje su nam
date prilikom roenja (na nain koji sam opisao). Svijest koju
razvijamo nakon smrti jeste drugaije vrste. Svjesnost koja je
razvijena ovdje na Zemlji poiva na nervnom sistemu, upravo kao
kada ja hodam okolo po tlu i moj temelj jeste tlo. U duhovnom svi-
jetu, svijest nakon smrti ima drugaije temelje, ali je to definitivno
svjesnost. Ako je neki ovjek umro nasilnom smru, to nije da to
prosto obvlada njegovim mentalnim slikama. Mentalna aktivnost
obine svjesnosti prestaje sa smru, a zapoinje jedna druga svjes-
nost, vladajui ponad njegove volje koja, kako smo vidjeli, prelazi
u naredni zemaljski ivot. Duhovni istraiva ima naine da istra-
uje ono to moe nastati u jednom zemaljskom ivotu, ako se, u
prethodnom zemaljskom ivotu, zbila nasilna smrt.
Govorei danas o ovakvim stvarima, ljudi e sigurno
osuditi ovakav nain govora kao budalast, djetinjast, fantastian.
33
Meutim, rezultati su dobiveni isto tako znanstveno (a samo takve
rezultate ja dajem) kao i rezultati prirodne nauke. Ako se u ivotu
dogodi nasilna smrt, to se pokazuje u narednom ivotu na Zemlji,
kada njezine posljedice proizvode izmjenu pravca nekog perioda
tog ivota. Istraivanje koje se poduzima u vezi ivota due, po
pravilu, uzima u obzir samo najspoljanjije stvari. U mnogim
ljudskim ivotima, u izvjesnom trenutku, neto ulazi to mijenja
itavu sudbinu osobe, postavljajui je na drugaiji ivotni put, kao
odgovor unutarnjim zahtjevima. U Americi se ovako neto naziva
"konverzija", poto se hoe da ima ime za takva zbivanja, no mi
ne treba uvijek da mislimo u religijskim terminima. Neka osoba
najednom drugom ivotnom putu moe biti primoravana na stal-
ne promjene u vezi sa smjeranjima svoje volje. Takve izmjene u
smjeranju njezine volje imaju svoje porijeklo u onoj nasilnoj smrti
u njezinom prethodnom ivotu. Konkretno istraivanje razotkriva
ogromnu vanost onoga to se dogodilo prilikom umiranja u vezi
sa srednjim razdobljem narednog ivota. Ako smrt doe spontano,
iznutra, preko bolesti ili starosti, onda to ima vei znaaj za ivot
izmeu smrti i novog roenja, nego za slijedei zemaljski ivot.
elio bih vam navesti ovaj primjer, tako da moete vidjeti
da ja ovdje ne govorim o niemu neodreenom. U stvari, ja govo-
rim o detaljima, koji se pojavljuju tokom ivotnih zbivanja, koji
se mogu uoiti preko odreenih opaanja. Duhovno istraivanje,
koje je neto novo ak i za one koji su ubijeeni u besmrtnost ljud-
ske due, ini nas svjesnima, da o besmrtnosti ne smijemo govo-
riti prosto na uopten nain; nasuprot, razumijevajui ono vjeno
u ljudskoj dui, ljudski ivot kao takav postaje razumljivim. Svi
ti udnovati procesi to se mogu opaati samo ako imamo ulo za
tok koji ima ivot due, za tok duevnog ivota u ljudskome biu,
svi ti udnovati dogaaji imaju svoje mjesto, ako znamo da je to
sve u vezi sa ponavljanim zemaljskim i ponavljanim duhovnim
ivotima. U duhovnom svijetu (ovo kaem tek usput), ljudsko
bie ivi sa duhovnim biima - ne samo sa drugim ljudskim
34
biima koja su tijesno povezana s njime preko sudbine, i isto tako
su prola kroz vratnice smrti, ve sa drugim duhovnim biima
sa kojima je on isto onako povezan kao to je na Zemlji ljudsko
bie povezano sa tri carstva: mineralnim, biljnim i ivotinjskim.
Duhovni istraiva govori o odreenim pojedinanim duhovnim
biima, koja pripadaju konkretnom, individualiziranom duhov-
nom svijetu, upravo kao to mi ovdje govorimo o pojedinanim
biljnim biima, ivotinjskim biima, i ljudskim biima, ukoliko
su ona fizikim biima izmeu roenja i smrti. Za ljude moe
biti poraavajue, kada znanje prilazi na sasvim drugaiji nain
ljudskoj dui. Teko je govoriti o ovim stvarima, tako da se one na
jedan novi nain izdignu iz tamnih duhovnih dubina.
Iz onoga to sam rekao moi ete vidjeti, da se znanje
o duhovnom svijetu moe zadobiti. Takvo znanje ima najdublje
znaenje za ljudsku duu; ono ini, takorei, duu poneto druga-
ijom. Ono vlada ponad duevnog ivota, bez obzira na to da li je
neko duhovni istraiva, ili je prosto uo i shvatio rezultate duhov-
nih istraivanja i upio ih. Nevano je, da li neko vri ilhne sam
istraivanje; rezultat moe biti shvatljiv u svakom sluaju. Sve se
moe razumjeti, ako se dovoljno duboko prome. Mi samo treba
da to apsorbiramo. Potom, tavie, kada smo to potpuno shvatili,
to ulazi u ljudski duevni ivot na takav nain, da jednoga dana
ovo postaje znaajnijim no svi ostali ivotni dogaaji.
Osoba moe imati potekoa, doivljavati tugu, to je
moe skriti, ili se radovati, to je uzdie, ili imati neki uzvieni
doivljaj. Nije neophodno biti ravnodunim pa da se bude duhovni
istraiva, onaj ko poznaje duh; moe se biti aktivan sa puninom
osjeanja, koja poznaju drugi ljudi koji nisu istraivai duhovnog.
Ali, kada neko prodre, sa svojim sutinskim biem, u ono to je
dui dato preko duhovnog saznanja, i kada se postane sposobnim
da se odgovori na pitanje: kakve posljedice ovi duhovni rezultati
imaju za duu? - kada se puni odgovor dadne na pitanje: ta je
dua postala preko duhovnog saznanja, onda taj dogaaj postaje
35
vanijim no bilo to drugo u sudbini, vaniji od bilo kojeg sud-
binskog doivljaja koji moe pristupiti ljudskome biu. Nije da
drugi doivljaji postaju manje znaajnima, ali ovaj postaje veim
od svih drugih. Potom, znanje po sebi ulazi u ljudsku duu, u sa-
glasnosti sa sudbinom. Ako znanje na taj nain ue preko ljudskog
duevnog ivota, ovjek poinje da razumijeva ljudsku sudbinu
kao takvu. Iz ovog znanja dolazi svjetlo koje rasvjetljava ovjeiju
sudbinu.
Od tog trenutka, pojedinac moe kazati slijedee: kada
neko ima ovaj doivljaj sudbine tako jasno u duhovnom, na ovaj
nain, postaje jasnim kako je ovjek postavljen u ivot u suglasju
sa sudbinom, kako naa sudbina visi o nitima ispredenima iz
prolih ivota, prolih zemaljskih ivota i ivota izmeu smrti i
novog roenja, koji se opet ispredaju iz ovog ivota, a u naredni
ivot. Takav pojedinac nastavlja kazivati, da obina svijest tek sa-
njari na putu svoje sudbine; obina svijest podnosi svoju sudbinu
bez da je razumijeva, upravo kao to ovjek trpi neki san. Vido-
vita svijest do koje se ovjek uspne, upravo kao to se probudimo
iz sna u obinu svijest, trai jedan novi odnos naspram sudbine.
Sudbina se prepoznaje kao ono to uzima udjela u svemu to na
ivot obuhvata, u ivljenju koje tee kroz sva naa roenja i sve
nae smrti.
Ova se materija ne bi trebala shvatiti na trivijalan nain,
kao da je duhovni istraiva kazao: ti sam jesi uzrokom svoje
vlastite nesree. Jednostavno, to bi samo odalo nerazumijevanje, i
to bi bilo spletkarenje u duhovnom istraivanju. Neka nesrea ni-
poto ne mora imati uzrok u prethodnom ivotu. Moe se dogoditi
spontano, i svoje posljedice ima iskljuivo u slijedeem ivotu,
kao i u ivotu izmeu zemaljskih ivota. Iznova i iznova moemo
uoiti, da iz nesree, iz bola i patnje, izranja takva svjesnost koja
je, u duhovnom svijetu, jako drugaija. Znaenje ulazi u itav na
ivot, tavie, kada mi uimo da razumijemo svoju sudbinu, kroz
koju mi inae prolazimo sanjajui.
36
Jedna se stvar osobito istie kada na umu imamo ovo
znanje o duhu. Ne moemo vie govoriti: ako, nakon smrti, dua
ulazi u novi ivot, moemo ekati dok se ovo ne dogodi. Ovdje
mi ivimo onako kako nam je ponueno u ovom fizikom tijelu;
priekat emo na ono to e se zbiti nakon smrti. - Stvar je pitanja
svjesnosti. Moemo biti sigurni, da ono to se dogaa nakon smrti
jeste povezano sa ovim ivotom, koji proivljavamo u tijelu. Upra-
vo kao to, u izvjesnom smislu, svijest naega obinog budnog
stanja imamo uz pomo naeg tijela, tako, nakon smrti, imamo
svijest koja vie nije prostorna, koja vie nije graena na nervnom
sistemu, ve je izgraena iz onoga to radi sa vremenom, izgrae-
na je iz gledanja unatrag.
Kao to je na nervni sistem, na odreeni nain, podupi-
ra i nalije nae obine svijesti, izmeu roenja i smrti, tako je
naa svijest, u duhovnom svijetu izmeu smrti i novog roenja,
utemeljena na onome to se zbiva ovdje u naoj svijesti. Upravo
kao to ovdje imamo svijet okolo nas, tako, onda kada smo mrtvi,
pred nama je, kao vano orue, na ivot. Zato, mnogo toga ovisi
o naoj svijesti u fizikom tijelu, koja se moe proiriti u onu
svijest koju imamo nakon smrti. Pojedinac moe biti iskljuivo
zabavljen fizikim shvatanjima, pojmljenim preko ula, kao to
se esto dogaa kod uobiajenog miljenja dananjeg vremena; on
preuzima u svoju svijest, takoer i u svoju sposobnost zapamiva-
nja, u sve ono to se izraava iz njegove due, stvari to iskljuivo
rade u njegovom obinom ivotu. Meutim, takav si pojedinac,
takoer, izgrauje svijet nakon smrti! Tamo je okolina izgraena
od onoga stoj e neka osoba iznutra. Osoba koja je fiziki roena u
Evropi, ne moe okolo sebe vidjeti Ameriku, i upravo kao to ona
prima ono to ona jeste, roeno u fizikome kao njezina okolina,
tako, do izvjesnog stepena, ona odreuje svoj okoli, mjesto svoga
ivljenja, preko onoga stoje ona izgradila u svome tijelu.
Uzmimo jedan ekstreman sluaj, iako malo vjerovatan da
se dogodi. Uzmimo za primjer osobu koja se bori protiv svih nat-
37
ulnih shvatanja, koja je postala ateistom, neko ko nema nikakvu
sklonost da se pozabavi sa religijom. Znam, da sada govorim ne-
to paradoksalno, ali je to utemeljeno na dobrim antropozofskim
osnovama: takav jedan pojedinac sam sebe osuuje na ostajanje
u zemaljskoj sferi sa svojom svijeu, dok jedan drugi individua-
litet, koji je poprimio duhovna shvatanja, se izmjeta u duhovnu
okolinu. Onaj koji zadobije jedino ulno zamjetljiva shvatanja,
osuuje sebe na ostajanje u ulima opaljivoj okolini.
Mi sada moemo ispravno raditi u naem fizikom tijelu,
jer je nae tijelo, takorei, omota koji nas titi od okoline. I, iako
na taj nain moemo raditi pravilno u fizikom tijelu, kada smo
prisutni u fizikom svijetu, tako ne moemo initi ako se, poslije
smrti, drimo za fiziki svijet. Postajemo destruktivnima, ako
imamo, u naoj svijesti, fizika shvatanja nakon smrti. Govorei
o problemu nasljeivanja, navijestio sam kako - dok je ovjek u
duhovnom svijetu - njegove snage obvladavaju svijet fizikoga.
Ko god sebe osudi - iz razloga svoje obine fizike svjesnosti - na
dranje za fiziki svijet, postaje centrom razaralakih sila koje ob-
vladavaju onim to se zbiva u ljudskom ivotu, te u ostalom op-
tem ivotu. Sve dok se nalazimo u tijelu, mi nismo u mogunosti
imati misli zasnovane na ulno zamjetljivom; u stanju smo imati
jedino materijalistike misli: tijelo to brani.
Ali je to mnogo vea brana no to si moemo zamisliti!
Zvui udno, ali za onoga ko opaa duhovni svijet u svim njego-
vim povezanostima jedna je stvar jasna: ako se pojedinac ne bi
iskljuivao, svojim ulima, iz svoje okoline, ako ula ne bi bila
obuzdavana - tako da u obinoj svijesti on je nesposoban da zado-
biva ivua shvatanja, nego postie samo onakva koja su beivot-
na i nainjena da ga sprijee da prodre u svoju duhovnu okolinu
- ako bi pojedinac bio u stanju da izravno uini svoja shvatanja
aktivnima, ne imajui ih prosto unutar sebe, onda kada su stvari
ve prole kroz ula, onda - ak, ovdje, u fizikom svijetu, ako
bi on razvio svoj spoznajni ivot - njegova shvatanja bi imala
38
Z n a n j e o n a t u [ n o m i z a g o n e t k e l j u d s k e d u e
obogaljujui, smrtonosni efekat. Zato to su takva shvatanja, na
izvjestan nain, destruktivna za sve ono na ta se ona odnose.
Samo zato to su ona zadravana iznutar nas, takva shvatanja nisu
destruktivna. Ona razaraju samo onda kada dolaze do izraaja u
mainama, u oruu, koji jesu neto mrtvo preuzeto iz ive prirode.
Zaista je ovo tek slika, ali slika koja odgovara stvarnosti. Ako po-
jedinac prodre u duhovni svijet sa prostim fizikim shvatanjima,
on tada postaje sreditem destrukcije.
Stoga vam moram predoiti jedno shvatanje, koje je pri-
mjer za mnoga druga: mi ne bismo trebali govoriti da moemo
ekati na vrijeme iza smrti, jer o prirodi neke osobe ovisi da li ona
razvija razumijevanje za ulni svijet ili za natulni svijet, da li se
ona priprema za svoj naredni ivot na onaj ili ovaj nain. Naredni
je ivot zaista jako drugaiji, ali on proistie iz naeg sadanjeg
ivota. Ovo je ta sutinska stvar koja bi se trebala razumjeti. U
duhovnoj nauci mi se sreemo sa neim drugim no to su pretpo-
stavke. Iz tog razloga, moram, zavravajui, nainiti jo nekoliko
opaski.
Lako se moe pojaviti vjerovanje, da bilo ko, ulazei sada
u duhovni svijet, mora bezuslovno postati duhovni istraiva. To
nije neophodno, iako sam, u knjizi "Saznanje viih svjetova",
mnogo toga dao, kako se dua mora izmijeniti da bi zaista ula u
duhovni svijet. Do izvjesnog stepena, svakoje u stanju da to danas
uini, ali to svi ne trebaju biti. Ono to jedna osoba razvija u vezi
sa duevnim elementom, jeste isto intimna stvar; meutim, ono
to iz toga proistie, jeste oblikovanje pojmova o istraenim istina-
ma. Ono to duhovni istraiva moe dati je zaodjenuto u onakva
shvatanja kakva sam ja danas razvio. Potom, ista se mogu dijeliti.
Jer, za ono to ovjek treba, potpuno je nebitno da lije stvari sam
istraio, ili ih prihvata iz nekog drugog sigurnog izvora. Ja ovdje
govorim iz zakona duhovnog istraivanja. Nije to vano, da li sam
istraujem stvari. Ono to je za nas vano, jeste da ih imamo u
nama, da ih imamo razvijene u sebi. Prema tome, grijeimo ako
vjerujemo da svako mora postati duhovni istraiva.
39
Meutim, danas duhovni istraiva ima obavezu (kao to
sam sam imao tu obavezu) da podnese izvjetaj, takorei, o svome
istraivakom putu. To nije samo zbog injenice, da svako moe
danas, do izvjesnog stepena, bez tetnih posljedica slijediti put
kojim sam opisao, ve je to i zbog toga to svako s opravdanjem
moe upitati: kako si ti doao do ovih rezultata? To je razlog zato
sam opisao ove stvari. Vjerujem, da i oni koji nemaju elju postati
duhovnim istraivaima barem e poeljeti da saznaju kako duhov-
ni istraiva dolazi do rezultata koje danas svi trebaju, rezultata
koji dolaze od onih koji ele da poloe osnovu za onakav ivot,
koji se mora razviti u ljudskim duama zbog dananje evolucije
ljudi.
Vrijeme je sada isteklo, tokom kojeg se, u starim vremeni-
ma, mnogo toga tajilo od onoga stoj e dovodilo do evolucije due.
U tim starim vremenima, objavljivanje onoga to bijae skriveno
je bilo strogo zabranjeno. Pa, i danas, oni koji poznaju ove miste-
rije ivota (kojih nije samo nekoliko) i dalje taje ove stvari. Oni
koji sluaju o ovim stvarima, kao uenici, od nekog uitelja, pod
nikojim uslovom ne smiju ih prosljeivati. Danas je uputno pro-
sljeivati samo ono to je pojedinac sam otkrio, jedino rezultate
njegovih vlastitih istraivanja. tavie, isti mogu, i moraju, biti u
slubi ostatku ovjeanstva.
Iz ovih nekoliko kratkih napomena, koje sam bio u mo-
gunosti dati danas, moe oitim postati, ta duhovno istraivanje
moe znaiti za pojedino ljudsko bie; ali ono nije samo znaajno
za pojedinca. Da bih se osvrnuo, zavravajui, na ovaj drugi
aspekt, barem sa nekoliko rijei, volio bih ukazati na neto to se
danas uzima sasvim malo u obzir.
Postoji jedan udan fenomen na koji bih, na sljedei nain,
elio upraviti vau panju. U drugoj polovini XIX stoljea vidjeli
smo uspon odreene prirodonaune orijentacije: objanjavanje
ivih bia, povezano sa imenom Darwina. Entuzijastiki znan-
stveni istraivai, entuzijastiki studenti, prenosili su ove stvari
40
41
kroz drugu polovinu XIX stoljea. Moda sam se ve bio osvrnuo
na pojavljivanje jedne udne injenice. Ve se 1860-ih godina, pod
vodstvom Haeckela, razvio snaan pokret zasnovan na izvjesnom
svjetonazoru. Ovaj je pokret elio da porui sve ono staro, te na-
novo da podigne itav nazor na svijet u skladu sa darvinistikim
shvatanjima. Danas postoji jo puno ljudi, koji naglaavaju kako
bi to veliko i znaajno bilo, ako vie ne bi postojalo mudrou
proeto vodstvo svijeta, ve, umjesto toga, sveukupna evolucija
objanjiva mehanikim silama u darvinistikom smislu.
Godine 1867. je Eduard von Hartmann izdao svoju "Fi-
lozofiju nesvjesnog" (Philosophie des Unbewussten), okrenuvi
se protiv isto spoljanjeg pogleda na svijet predstavljenog dar-
vinizmom. On je ukazao na vanost unutarnjih snaga, na jedan
filozofski nain, iako je to uinio na izvjestan neodreen nain
(on nije bio u posjedu duhovne nauke). Prirodno bijae, da oni
koji bijehu puni entuzijazma oko uzdizanja darvinizma, su bili
spremni rei: taj je filozof, jednostavno, diletant; ne treba da mu
damo nikakvu panju. - Zbili su se protunapadi u kojima je "di-
letant" Eduard von Hartmann bio ismijan, kada se ustvrdilo da
pravi, obrazovani prirodoznanstvenik ne treba nikakvu panju da
poklanja takvim stvarima.
Potom se pojavila jedna publikacija, od Anonimusa, u ko-
joj se brilijantno raspravljalo protiv one publikacije Eduarda von
Hartmanna. Prirodonaunici, koji su mislili kao to jesu, potpuno
su se slagali sa ovom publikacijom, jer je u njoj Eduard von Hart-
mann u potpunosti bio osporen. Sve mogue to se moglo sabrati
iz temelja prirodne nauke tu se nalazilo, bijavi upotrijebljeno, od
tog anonimnog autora, protiv von Hartmanna - upravo kao to se
danas toliko toga iznosi protiv duhovne nauke. Ta je publikacija
naila na veoma povoljan prijem. Haeckel je izjavio: "Ovog puta
je jedan pravi prirodoznanstvenik pisao protiv tog diletanta,
Eduarda von Hartmanna; tu se moe vidjeti ta je jedan prirodni
naunik u stanju uiniti. Ja lino ne bih bolje napisao. Neka se on
oglasi, i mi emo ga smatrati kao jednog od nas." Ukratko reeno,
prirodni su znanstvenici rairili veliku propagandu u vezi s tom
publikacijom, koju su snano pozdravili jer je uvrivala njihove
pozicije. Ova je publikacija veoma brzo rasprodana, pa se ukazala
potreba za drugim izdanjem. Onda se autor te publikacije otkrio:
to je bio Eduard von Hartmann!
U ovom je sluaju neko poduio svijet neophodnoj lekciji.
Svi oni koji danas piu o duhovnoj nauci, i itaju ono napisano
protiv nje, bez puno napora mogu izmisliti sve ono to se protiv
nje donosi. Eduard von Hartmann je bio u stanju sam nainiti sve
one primjedbe koje su prirodonaunici iznosili protiv njega - i on
je to uinio.
Ali, ovo sam spomenuo tek kao uvod za ono glavno. Oskar
Hertwig jeste jedan od najznaajnijih Haeckelovih uenika, koji je
kroio na trudoljubivi, vjerodostojni, i velianstveni put prirodo-
naunog istraivanja. Prole je godine Hertwig izdao jednu divnu
knjigu, "Evolucija organizma. Pobijanje darvinistike teorije slu-
aja" (Das Werden der Organismen. Eine Widerlegung von Darw-
ins Zufallstheorie). U ovoj knjizi on istie sadraje koje je ve bio
potaknuo Eduard von Hartmann. To je stvar bez presedana: ve
imamo generaciju, koja jo odrastae pod tim uiteljem, koja ima
da bjei od neega za to se vjerovalo da bi moglo izgraditi jedan
itav svjetonazor; vjerovalo se, da bi isti mogao dati objanjenje
duhovnog svijeta. Dobri darvinista suprotstavljen darvinizmu!
Ali, on ide i dalje, i to je ono stoj e za mene stvarno vano.
Oskar Hertwig pie u zakljuku ove izvanredne i divne
knjige, da ta vrsta svjetonazora koju darvinizam predstavlja, ne
postoji prosto kao neko teorijsko znanje; naprotiv, isti uplivie
na cjelinu ivota, obuhvaajui, takoer, ono to ljudi rade, hoe,
osjeaju, i misle. On kae: "Interpretacija Darwinovog uenja,
koje zbog svoje neodreenosti moe imati sva ta razliita znae-
nja, doputa isto tako jednu varirajuu aplikaciju na druge oblasti
ekonomskog, socijalnog i politikog ivota. Bilo je moguim, kao
42
to to bjee u delfskom proroitu, da se ono izreeno iskoristi kao
poeljno za specifine primjene na socijalna, politika, zdravstve-
na, medicinska, te druga pitanja, te da se podupru neije tvrdnje
njihovim zasnivanjem na darvinistiki restruktuiranoj biologiji sa
njezinim nepromjenjivim prirodnim zakonima. Ako ovi pretpo-
stavljeni zakoni nisu stvarni zakoni, zar se tu ne bi mogla pojaviti
socijalna opasnost zbog njihove mnogostruke primjene u drugim
oblastima? Ne bismo trebali vjerovati da ljudsko drutvo moe
stoljeima upotrebljavati izraze kao to su 'borba za egzistenciju',
'preivljavanje najsposobnijih', 'najpogodnijih', 'najkorisnijih',
'usavravanje putem selekcije' itd., primjenjujui ih na najrazli-
itije oblasti ivota, upotrebljavajui ove izraze kao svakodnevni
kruh, bez uticanja na jedan dubok i trajan nain na cjelokupni
pravac oblikovanja ideja! Dokaz za ovu tvrdnju bi se lako mogao
pokazati na mnogim savremenim fenomenima. Iz tog razloga,
zakljuak u vezi sa istinom ili pogrekom darvinizma see dalje
od granica bioloke znanosti."
Ono to izrasta u takvoj jednoj teoriji, pokazuje sebe
svukuda u ivotu. Potom iz oblasti duhovne nauke izrasta jedno
pitanje, koje se isto tako uplie u ivot. Danas mi ivimo u tunom
vremenu, u traginom vremenu za ovjeanstvo. To je vrijeme
koje se razvilo iz ljudskih shvatanja, iz ljudskih ideja. Onaj ko
studira meupovezanosti, pomou duhovne nauke, zna o pove-
zanosti onoga sa ime se mi spoljanje susreemo danas sa onim
to ovjeanstvo danas tragino proivljava. Ogromno toga se
proivljava; ljudi vjeruju da mogu obuhvatiti stvarnost sa svojim
idejama, no, oni je ne obuhvataju. I stoga to je ne obuhvataju,
stoga to se prirodonaunim pojmovima stvarnost nikada ne moe
biti obuhvaena, stvarnost nadrasta njihove glave, pokazujui im
da ljudska bia mogu sauestvovati u tim zbivanjima, ali da je
rezultat haos, to ime smo okrueni danas.
Duhovna nauka ne nastaje samo preko neke unutarnje nu-
nosti, iako je ovo takoer istinito. Ona bi se pojavila, preko ove
43
unutarnje nunosti, ak i ako spoljanji dogaaji ne bi tu stajali
kao neki vaan, snani znak. Meutim, ti su znaci ovdje sa jedne
druge strane: da su stari svjetonazori veliki u prirodnoj nauci, ali
da nikako ne mogu oblikotvorno uticati u drutvenoj, zakonodav-
noj, politikoj oblasti u svijetu, da stvarnost nadrasta ljudska bia,
osim ako to ona ne ele. Ovi moni znaci ukazuju na potrebu za
duhovnom naukom, koja traga za shvaanjima to odgovaraju
stvarnosti, shvaanjima proisteklim iz stvarnosti, koja su onda u
stanju da pridre svijet u oblastima socijalnog i politikog. Bez
obzira koliko se vjeruje da e dananja uobiajena shvatanja, koja
su izvan duhovne nauke, omoguiti nam da se izdignemo iz hao-
sa, to se nee dogoditi; jer, u stvarnosti preovladava duh. A, poto
ljudsko bie sa svojim akcijama intervenie u ovu stvarnost - u
drutveni, u politiki ivot - ono treba shvaanja, osjeanja, voljne
impulse, koji su izvueni iz duha, da bi dolo do plodonosnih ideja
u ovim oblastima. U budunosti e politika i drutvena nauka tre-
bati ono, za to jedino duhovna nauka moe dati osnovu. Ovo je
ono to je od naroite vanosti za savremenu historiju.
U ovom predavanju - ve podugakom - nadam se da
sam mogao ponuditi neto podsticaja. elio bih samo ukazati,
da ono to se danas pojavljuje, na cjelovito zasnovan nain, kao
duhovna nauka, je zahtijevano od strane onih najboljih. Kada bi
samo bilo do mene, ne bih dao neko posebno ime ovoj duhovnoj
znanosti. Vie od trideset godina sam radio na sve veoj i veoj
razradi shvaanja koja se odnose na stvarnost, a koja je Goethe
zadobio preko svoje velianstvene teorije o metamorfozama, gdje
je on ve nastojao da pojam uini ivim, kao suprotnost mrtvome.
U to vrijeme, ovo bijae mogue tek na elementarni nain. ta-
vie, ako se Goethe ne smatra za neku prosto historijsku figuru,
ako se on razumijeva i dalje kao j edan od savremenika, tada se,
danas, Goetheovo uenje o metamorfozama transformie u ono
to ja oznaavam kao ivui pojmovi, to si onda iznalazi put ka
duhovnoj nauci. Geteanizam je izraz koji najvie volim koristiti
44
za ono to podrazumijevam pod duhovnonaunim istraivanjem,
jer je on zasnovan na zdravim temeljima razumijevanja stvarnosti,
kako je to Goethe elio.
A zgradu u Dornachu, koja je posveena ovakvom duhov-
nom istraivanju, i preko koje je ono postalo poznatijim no to bi
bilo bez nje, najvie volim imenovati kao Goetheanum, tako da
se vidi, da ono to se danas pojavljuje kao duhovno istraivanje u
cijelosti stoji u sreditu tog ozdravljujueg procesa u ovjeanskoj
evoluciji. Izvjesno je da e mnogi od onih koji danas ele da pri-
znaju geteanistiki nain gledanja na svijet rei, da je Goethe bio
onaj koji je prepoznao prirodu kao ono najvie iznad svega, i koji
je isto tako dozvolio pojavljivanje duha iz prirode. Ve kao jako
mlad Goethe je kazao: "Gedacht hat sie und sinnt bestaendig"
(Ona je mislila, i ona razmilja neprekidno), neprestano razmilja,
iako ne kao ovjek ve kao priroda. ak kao duhovni istraiva
ovjek se moe sloiti sa tom vrstom naturalizma, gdje se, kao kod
Goethea, o prirodi misli kao o proetoj duhom. A, one koji stalno
vjeruju da se mora zastati na granicama saznanja, da se dalje ne
moe napredovati, moe se pobiti tim Goetheovim rijeima. Stoga
mi dozvolite, poto ovdje zavravam, da dodam rijei to ih je
Goethe upotrebljavao u vezi sa jedni m drugim uspjenim istrai-
vaem koji je bio predstavnikom kasnijeg kantijanskog gledita:
U prirode unutarnje bie -
Niti jedan stvoreni duh prodire.
Blaeni su oni kojima ona tek
Objavi svoju spoljanju ljusku!
Ins Innere der Natur -
Dringt kein erschaffner Geist.
Glueckselig, wem sie nur
Die aeussere Schale weist!
45
Odmah iza ovih rijei slijede druge, koje pokazuju kako
je Goethe dobro znao, kada ljudsko bie probudi duh u sebi, ono
takoer nalazi duh u svijetu, te sebe kao duh:
U prirode unutarnje bie -
Niti jedan stvoreni duh prodire.
Blaeni su oni kojima ona tek
Objavi svoju spoljanju ljusku!
Ovo sluam, ponavljano, ezdeset godina
Ali, doavola - samo tiho -
Priroda nema niti jezgru niti ljusku,
Ona je sve najednom,
Ponad svega, jednostavno posmatraj sebe
Da vidi, da li si ti sam jezgra ili ljuska!
Ins Innere der Natur -
Dringt kein erschaffner Geist.
Glueckselig, wem sie nur
Die aeussere Schale weist! -
So hoer ich schon an die sechzig Jahre wiederholen
Und fluche darauf - aber verstohlen -,
Natur hat weder Kern noch Schale,
Alles ist sie mit einemmale.
Dich pruefe du nur zu allermeist,
Ob du selbst Kern oder Schale seist!
Duhovna nauka eli da djeluje prema onom ljudskom
biu koji se ui, u samoispitivanju, da li je ono jezgra ili ljuska.
A, ono je jezgra ako sebe razumijeva u punini svoje stvarnosti.
Ako ono sebe doivljava kao jezgru, ono tada, isto tako, prodire
u duh prirode. Tada se neto zbiva u evoluciji ovjeanstva - u
vezi sa duhovnom naukom - to nalii onome, kada je Kopernik
ukazao na pomak od vidljivog ka onom nevidljivom, ak od ovog
neposredno vidljivog.
46
Meutim, zbog natulnog e ovjeanstvo morati da
se probudi, da bi ovo natulno shvatilo u sebi. Da bi to uradio,
ovjek ne treba da postane duhovni istraiva. Meutim, moraju
se ukloniti sve predrasude to se postavljaju pred duu, ako se eli
razumjeti ta duhovna nauka hoe da izrazi iz ovakvog jednog
Goetheovog stava.
Danas sam elio da vam dadnem samo nekoliko podstica-
ja, da vas dalje stimuliem. Sa ovakvog stajalita, uvijek je mogue
barem neto potaknuti, ali ako se eli ii u detalje onda su potrebna
mnoga predavanja. Ali, vjerujem da e ovih nekoliko napomena
dostajati, da bi se pokazalo da neto mora biti izvueno iz ovje-
anskog evolutivnog procesa, neto to e duu, najprije, probuditi
u puni ivot. Ne bi se trebalo vjerovati da e ovo omlitaviti duu, da
e to ubiti neto, pa i religiozni ivot. Kao to je Goethe kazao:
Ko god posjeduje Nauku i Umjetnost
Takoer ima i Religiju,
Koji ne posjeduju nita od ovo dvoje
Bolje da ima Religiju!
Wer Wissenschaft und Kunst besitzt
Hat auch Religion,
Wer jene beiden nicht besitzt,
Der habe Religion!
Tako bi se moglo kazati - kako moderni nain miljenja
napreduje - da onaj koji iznae duhovnonaune puteve e isto
tako iznai put istinskog religijskog ivota; a, onaj ko ne iznae
duhovnonauni put e biti u opasnosti da izgubi religijski put, koji
je tako potreban za budunost ovjeanstva!
47
Drugo predavanje
Geografska medicina:
misterij dvojnika
St. Gallen, 16. novembra 1 9 1 7.
U jueranjem javnom predavanju, zapazit ete, neto je kazano
to ima veliko znaenje kako se duhovno znanje razumijeva u
ljudskome ivotu. Napomenuo sam, da su neki od naih savre-
menika, ovdje na fizikom planu, preuzeli shvatanja koja u prvom
redu dolaze iz ulnog svijeta, ili su zadobivena preko intelekta
vezanog za ulni svijet. Takvi pojedinci ele da znaju samo o ul-
nom svijetu i o niemu drugom, i napomenuo sam kako su takve
osobe, nakon smrti, u izvjesnom smislu vezane za okolinu koja
see daleko u zemaljsko, u predio fizikog u kojem ljudska bia
borave u vremenu izmeu roenja i smrti. Na taj nain se stvaraju
- od strane tih osoba - razaralake sile, tokom njihovog ivota
u fizikom tijelu, a koje sebe ograniavaju, dugo vremena nakon
svoje smrti, na zemaljsko-fiziki svijet.
Ta se stvar tie duboko znaajnih misterija ovjekovog
ivota, misterija koji su stotinama i hiljadama godina paljivo bili
uvani od strane izvjesnih okultnih drutava. Ona su smatrala da
ljudsko bie jo nije dovoljno zrelo da primi te istine, te misterije
(neemo se baviti opravdanou takvog stava danas), i da upozna-
vanje s njima bi rezultiralo velikom zbrkom. Danas neemo vie
govoriti o opravdanosti skrivanja od ljudi tih duboko proimaju-
ih, znaajnih za ivot, istina, a koje se njeguju u uskim krugovi-
ma okultnih kola. Mora se rei, tavie, daj e dolo vrijeme kada
iri krugovi ovjeanstva ne mogu, i ne bi trebali biti bez komuni-
49
kacije sa izvjesnim misterijama koje se odnose na natulni svijet,
komunikacije one vrste to je juer bila spomenuta. Zaista, vie i
vie mora biti postizavano u prenoenju takvih stvari javnosti.
U ranijim vremenima, dok je ovjeanstvo ivjelo pod
drugim uslovima, bijae opravdano da se, u izvjesnim granicama,
taje te misterije, ali sada to vie nije sluaj. Sada, u onome to
poznajemo kao 5. poatlantsku epohu, prilike u ljudskom ivotu
su takve, da e ovjek, po pravilu, prolaziti kroz vratnice smrti
kao razaratelj, sve dok ovdje u zemaljskom ivotu ne bude sve
vie teio ka mentalnim slikama, predstavama i idejama koje su
u vezi sa natulnim. Stoga je nepravilno izjavljivati, da se moe
ekati i vidjeti ta e se zbiti nakon smrti. Ne, mi moramo znati,
izmeu roenja i smrti, o izvjesnim stvarima u vezi sa duhovnim
svijetom, na nain kako sam savjetovao juer, da bi se sa ovim
mentalnim slikama, sa ovim idejama, prekoraile vratnice smrti.
U prijanjim vremenima ljudske evolucije to je bilo druga-
ije. Znate da su sve do XVI stoljea, sve do pojave Kopernikovog
nazora na svijet, ljudska bia sasvim neto drugo vjerovala u vezi
sa strukturom svijeta. Oito je to bilo neophodnim za ljudski na-
predak, kao i za ulazak ljudske slobode u evoluciju ovjeanstva, to
pojavljivanje kopernikanskog svjetonazora, upravo kao to se sada
duhovna nauka mora pojaviti. U vremenima prije Kopernika je pre-
vladavao drugaiji fiziki pogled na svijet, pogled koji bi se danas
mogao nazvati pogrenim. Tada se vjerovalo, da fizika struktura
svijeta, Zemlje, biva nepokretnom, da se Sunce okree oko Zemlje,
zvijezde vrte oko Zemlje, i da se iznad zvjezdanog neba nalazi du-
hovna oblast nastanjena duhovnim biima. Sa ovakvim gledanjem
na strukturu svijeta, ljudsko bie je jo uvijek moglo prolaziti kroz
vratnice smrti bez zadravanja, nakon smrti, u zemaljskoj sferi.
Ovakvo gledanje na svijet imalo je za rezultat, da ljudska bia,
prolazei kroz vratnice smrti, nisu postajala destruktivnima.
Tek sa estokim upadom kopernikanizma, sa njegovim
gleditem da je itav svijet rairen u prostoru takoer po zako-
50
G e o g r a f s k a m e d i c i n a : m i s t e r i j d v o j n i k a
nima prostora, sa slikom Zemlje koja krui okolo Sunca - tek
sa takvim gledanjima, proistiuim iz kopernikanskog nazora,
ljudsko bie se okovalo za fiziko-ulno postojanje, spreavajui
samo sebe da se na odgovarajui nain, nakon smrti, uspinje u
duhovni svijet.
Danas se isto tako mora znati i druga strana novia ovog
kopernikanskog svjetonazora, sada kada su vjekovi ve proli,
tokom kojih je ljudska dua iznova i iznova bila suoavana sa
velianstvenim napredovanjem ovakvog gledanja. Jedna strana
je isto tako opravdana kao i druga. Kopernikanski svjetonazor se
jo uvijek danas vrednuje kao znak uenosti. To je stvarno postala
filistarska uenost, u vezi sa kopernikanskim svjetonazorom, kao
jedino uenje koje moe spasiti due. Ljudi danas jo smatraju dru-
ga gledita kao ludost, ono gledite, da je preko kopernikanskog
svjetonazora ljudsko bie, nakon smrti, vezano za Zemlju, sve dok
si za sebe ne oblikuje spiritualno shvatanje, kao ono koje danas
nudi duhovna nauka. Meutim, to je istina. Iz Biblije ve znate, da
mnoge stvari koje su ludost za ovjeka, jesu mudrost za bogove.
Kada ovjek prolazi kroz vratnice smrti, njegova svijest
se mijenja. Bilo bi pogreno vjerovati da ovjek gubi svijest nakon
smrti. Ova je udnovata ideja ve rairena unaokolo u nekim kru-
govima koji se nazivaju "teozofskim". To je besmislica. Suprotno,
svijest postaje jo snanijom, intenzivnijom, ali je sada drugaije
vrste. ak u pogledu obinih shvatanja fizikog svijeta, mora se
kazati daj e svjesno shvatanje neto drugaije nakon smrti.
Prije svega, nakon smrti ovjek sree one osobe sa kojima
je bio karmiki povezan u svome ivotu. Umrli moe sresti mnoge
ljudske due u duhovnom svijetu izmeu smrti i novog roenja.
Poto je tamo meuproimanje pravilo, ne neproimanje, stoga,
on prolazi kroz njih i pored njih, ako bih mogao upotrijebiti taj
izraz; za njega one nisu tamo. Za njega su tamo one due sa kojima
on ima neku karmiku povezanost. Kroz ivot ovdje na Zemlji
mi moramo postizavati sve vee urastanje u optu svjetsku pove-
51
zanost, ak nakon smrti. Osnivanje drutava zasnovanih isto na
duhovnom jeste ve zadatak dananjice, te budunosti.
Zato se pokuava ustanoviti jedno drutvo, kao to je
Antropozofsko drutvo? Zato se nastoji da se, u odreenom smi-
slu, ljudska bia ujedine pod takvim idejama? Jer je na taj nain
karmika veza stvorena izmeu ljudi, koji bi se onda mogli nai
u duhovnom svijetu, koji pripadaju zajedno u duhovnome svijetu,
a to ne bi mogli da postignu ako bi nastavili da ive svoje ivote
razdvojeni ovdje. Upravo zbog mogunosti dijeljenja duhovnog
znanja te mudrosti jedni s drugima, velika stvar je ureena za
ivot u duhovnom svijetu. Onda to ima efekat na fiziko-ulni
svijet, koji je stalno pod uticajem duhovnoga svijeta. Ono to se
ovdje dogaa jesu samo posljedice; uzroci su iznad u duhovnome,
iako smo mi ovdje na fizikom planu.
Ako se pozabavimo sa velikim uincima postignutima
preko propagande, mogli bismo kazati da je mogue ustanoviti
svaku vrstu ujedinjenja, no, bez obzira na poetni veliki entuzi-
jazam iz kojega ona potiu, ona su obino minimalno posveena
duhovnim stvarima. Mnoga udruenja imaju za cilj postepenu
transformaciju Zemlje u nekakav zemaljski raj. I prije ove pro-
tekle tri godine, bila su mnoga takva udruenja u kojima su ljudi
radili ka transformaciji Evrope uj edan socijalni raj! Ono to se
sada zbiva, ne podie naroito nade da e stvari ii onamo kako
su ti ljudi smjerali.
Meutim, na drugoj strani, zajedniki rad fizikog svijeta
sa duhovnim jeste neto ekstremno komplicirano. Unato tome,
mora se kazati, kada se udruenja stvaraju u svjetlu duhovne
nauke, ljudi zajedniki rade na svijetu posljedica kao i na svijetu
uzroka, koji se nalazi iza ulima zamjetljivih posljedica. ovjek se
mora proeti ovakvim osjeanjem, ako se eli pravilno razumjeti
beskonano duboki znaaj, za ovjeanstvo, zajednikog ivljenja
u duhovnome radu, kako u sadanjosti tako i u budunosti.
To se ne moe zbiti iz bilo kakvog oblika nekakve sluajne
asocijacije; ovo je sveta misija data ovjeanstvu sadanjice i
52
budunosti od strane boanskih duhovnih bia koja vode svijet. O
natulnom svijetu, koji e ljudska bia morati da osvoje, imamo
izvjesna shvatanja, poto e sve manje i manje shvatanja o natul-
nom dolaziti iz ulnog svijeta. Mogli biste kazati, da se shvatanja
o natulnom sve vie i vie izbacuju iz ulnoga svijeta, kako
napreduje prirodna nauka. Tako bi ljudska bia bila u potpunosti
odsjeena od duhovnog svijeta, ako ne bi primala nikakve natul-
ne, duhovne predstave. Ona bi sebe osudila, da budu nakon smrti
potpuno sjedinjena sa isto fizikom Zemljom, bivajui ujedinjeni
sa onim to e ta fizika Zemlja postati.
Fizika e Zemlja postati leom u budunosti, i takvo
e se ljudsko bie suoiti sa stranom perspektivom osuivanja
samoga sebe, kao duom, da nastanjuje jedan le, sve dok ono
ne odlui da ui o duhovnome svijetu, da se ustali u duhovnome
svijetu. Stoga je ono to poduzima duhovna nauka ozbiljan, zna-
ajan zadatak. Ovaj si zadatak moramo prizivati pred nae due,
kao svakodnevnu svetu misao, tako da nikada ne izgubimo nau
gorljivost za ovo opravdano nastojanje duhovne nauke.
Takvo se shvatanje moe sve vie osnaivati, kada radi-
mo sa onim to je ve ulo u nau duhovnu struju preko mnogih
predstava o duhovnom svijetu. Sve to nam dolazi u takvim
predstavama omoguava nam da bivamo slobodni od vezanosti
za zemaljsko, za ono to je razaralako u zemaljskom, da bismo
radili u drugim smjerovima. Mi emo i dalje nastaviti da bivamo
sjedinjeni sa duama koje samo ostavili na Zemlji, sa kojima smo
karmiki povezani, i isto tako emo biti povezani sa Zemljom, ali
sa drugaijih mjesta povezani. Zaista, mi se na intenzivniji nain
povezujemo sa duama koje smo ostavili na Zemlji, ako smo sa
njima povezani iz viih regiona duha, ako nismo osueni, takorei,
preko isto materijalistikog naina ivota da esto posjeujemo
Zemlju. Kada je ovo sluaj, mi s niim na Zemlji ne moemo biti
spojeni u ljubavi, ve smo u zbilji jedino sredita destruktivnosti.
Vidite, moji dragi prijatelji, poto mi postupno razvijamo
nau svjesnost od djetinjstva - dobro, znamo kako se ta svjesnost
53
razvija i kako raste, ne treba da to opisujemo. Nakon smrti preovla-
dava potpuno drugaiji proces, tako da mi postepeno zadobivamo
svijest koju moramo imati za ivot izmeu smrti i novog roenja.
Ovdje na Zemlji, mi hodamo unaokolo i inimo stvari, imamo
doivljaje, ali nakon smrti to nije isto, tada to nije vie neophodno.
Meutim, ono stoje neophodno jeste, da se oslobodimo onog jako
intenzivnog elementa to je s nama sjedinjen onda kada naputa-
mo fiziko tijelo. Kada proemo kroz vratnice smrti, odrastamo
zajedno sa duhovnim svijetom koji ovdje opisuje duhovna nauka.
Opisujemo ga kao svijet viih hijerarhija: Aneli, Arhaneli,
Arhaji, Eksuziji, Dinami, Kirioteti i tako dalje; opisujemo ga kao
svijet viih hijerarhija, te djela i doivljaja ovih hijerarhija. Ovdje,
svijet je izvan nas, mi smo okrueni svijetom mineralnog carstva,
biljnog carstva, ivotinjskog carstva. Kada proemo kroz vratnice
smrti, ona duhovna bia koja smo oznaili kao vie hijerarhije,
ak i svjetovi tih bia, su unutar nas. Sa njima smo sjedinjeni, i u
poetku ne moemo razlikovati sebe od njih. Mi ivimo u njima
preko njihovog proimanja nas.
Ovo je teka predstava, ali se na nju moramo privii:
ovdje smo izvan svijeta, tamo smo iznutar svijeta. Tamo se nae
bie iri ponad itavog svijeta, no mi nismo u stanju da se razliku-
j emo od njega. Nakon smrti mi smo, takorei, ispunjeni sa biima
viih hijerarhija, sa onim to ta bia rade. U poetku je najvanije
da smo u stanju razluiti najbliu hijerarhiju koja nas proima,
hijerarhiju Anela, Ahranela i Arhaja, od viih hijerarhija. Tamo
ne dolazimo do ispravne ja-svjesnosti na bilo koji nain (ve sam
opisao ovo sazrijevanje ja-svijesti, sa drugih gledinih taaka,
u predavakim ciklusima i pojedinim predavanjima). Tamo ne
dolazimo do ispravne ja-svijesti, ako nismo u stanju da u sebi
naemo snagu pomou koje emo razlikovati ta je u nama: An-
eo? Elohim? Koje je to bie iz hijerarhije Anela? Koje je to bie
iz hijerarhije Eksuzija, Duhova oblika? Tamo, mi moramo uiti
kako da razlikujemo, moramo imati snagu da razdvojimo ono to
54
elimo da znamo od onoga stoje ujedinjeno s nama; inae, to je u
nama, ne izvan nas. Ovdje se moramo zbliiti sa onim stoje izvan
nas, moramo prema tome gledati; tamo, moramo ono razdvojiti,
tako da s time budemo ujedinjeni.
Na sadanjem stupnju ljudske evolucije, svijet je takav da
mi, inae, ono to nosimo iznutar sebe kao u nekom stanju spava-
nja, moemo osloboditi jedino zadobivanjem duhovnih pojmova,
onih duhovnih shvatanja koja ljudi ovdje smatraju neudobnima,
poto moraju da uine mali napor, malo vie napora no to je
potrebno za obino shvatanje. Ako pojedinac zadobije duhovna
shvatanja, ona razvijaju goleme snage nakon smrti, preko kojih se
postie sposobnost prepoznavanja duhovnog svijeta, prodiranja u
njega. Ovo je veoma vano. Danas, ljudi nalaze da je zadobivanje
duhovnih shvatanja neto neudobno. Oni bi radije da idu na mjesta
gdje se prikazuju dijapozitivi, ili na slino mjesto, tako da ine to
je mogue manje miljenja o natulnom, poto mogu sve vidjeti.
Ili, barem idu na skupove gdje im se govori o stvarima koje se obi-
no nalaze pred oima. Ali, ljudi izbjegavaju napor uzdizanja sebe
ka shvatanjima koja su imalo tea, jer se ona ne odnose na nikakav
spoljanji objekat, poto su njihov objekat injenice spram kojih
su oni u odnoajima u natulnom svijetu. Meutim, tamo su one
snage koje nam odmah svijet daju u njegovoj realnosti.
Na taj nain, preko duhovnih ideja i predstava mi za sebe
postiemo mudrost koju trebamo da bismo na onoj drugoj strani
imali svjetlo; u suprotnom, sve je tamno. Jer, ono to se ovdje
zadobiva kao mudrost, tamo je svjetlo, duhovno svjetlo. Mudrost
je duhovno svjetlo. Da nam tamo ne bi bilo mrano, mi trebamo
mudrost. I, ako ne zadobijemo nikakve spiritualne predstave, naj-
bolje inimo da u duhovnom svijetu ne budemo imali svjetla. Ne-
majui svjetlo, ovjek se tada odmie od sfere koja bi trebala biti
osvijetljenom, i vraa se na Zemlju, gdje, kao mrtvac, luta okolo
kao jedno destruktivno sredite na Zemlji. U najboljem sluaju,
takvog jednog ovjeka mogu iskoristiti crni vraevi, time dajui
inspiraciju naroitim projektima i razaralakom radu na Zemlji.
55
Prema tome, mudrost je neophodna da bi ovjek imao
svjetlo nakon smrti. Meutim, nakon smrti pojedinac ne treba
samo sposobnost da se oslobodi od bia duhovnog svijeta, imajui
ih ispred sebe, ve isto tako treba sposobnost za ljubav nakon smr-
ti. U suprotnom, on ne bi bio u stanju da na pravilan nain razvije
odnos sa onim biima koja je sagledao preko mudrosti. ovjek
treba ljubav. Ali ljubav koja se razvila ovdje na Zemlji sutinski
ovisi o fizikom tijelu; to je osjeanje koje je ovdje u fizikom svi-
jetu ovisno o ritmu disanja. Ovu ljubav mi ne moemo prenijeti u
duhovni svijet. Bila bi to potpuna iluzija, ako bismo pretpostavili
da se ljubav razvijena ovdje, naroito u sadanje vrijeme, moe
prenijeti u duhovni svijet.
Meutim, ovjek donosi u duhovni svijet sveukupnost
snaga ljubavi koju je zadobio ovdje u fizikom svijetu preko ul-
nog opaanja, kroz ivot sa fizikim biem. Ljubav je ve upaljena
kroz ono razumijevanje, to se razvija ovdje u fizikom svijetu, za
fiziki svijet. Upravo takvi doivljaji, kao stoje iskustvo gledanja
na svijet preko moderne prirodne nauke - ako ih se uzdigne do
osjeanja - razvijaju ljubav za onu drugu stranu. Ljubav moe biti
neto uzvieno, ili neto nisko, ovisno o oblasti u kojoj se razvi-
ja. Ako vi proete kroz vratnice smrti, morajui ostati u oblasti
zemljanog kao neko sredite razaranja, takoer razvijate veliku
koliinu ljubavi, naravno (to ostajanje jeste posljedicom vaega
bivanja ujedinjenosti sa isto prirodonaunim shvatanjima), ali tu
ljubav primjenjujete na razaralaki rad, volite ga, i prinueni ste
promatrati kako vi sami volite takvo destruktivno djelovanje.
Ipak, ljubav je neto uzvieno kada se osoba moe uzdii
u vie svjetove, i voljeti ono stoje za sebe postigla preko duhovnih
predstava. Ne zaboravimo daj e ljubav neto neplemenito radei u
nioj oblasti, dok je plemenita, i uzviena, i spiritualna, djelujui
u vioj, duhovnoj oblasti. Ovo je sutinska stvar, pitanje ega je
pristup. Bez da smo ovoga svjesni, mi ne moemo uopte pravilno
gledati na stvari.
56
Vidite, to su ta shvatanja o ivotu ljudskog bia nakon
smrti, koja pojedinac mora uiniti danas vlastitima. Vie ne
odgovara ovjeanstvu dananjice - a posebno nee odgovarati
ovjeanstvu bliske budunosti - kada propovjednik kazuje da se
mora vjerovati u ovo ili ono, da se ljudi moraju pripremiti za vje-
ni ivot. To biva kao nepotpunim, da propovjednik nikako nije u
stanju da neto odreeno kae o svijetu u koji ljudsko bie stvarno
ulazi kada prolazi vratnice smrti. U ranijim je vremenima ovo
bivalo dovoljnim, jer prirodonauna, naturalistika shvatanja jo
nisu postojala, poto ljudska bia jo nisu bila inficirana prostim
materijalnim interesima, koji su postupno postigli prevlast - jo
od XVI stoljea - nad svime.
U ranijim je vremenima ljudima dovoljno bilo govoriti
o natulnom svijetu na nain na koji to religijska vjera jo eli
da radi. Danas, ovo vie nee moi djelovati. Ljudi danas sami
sebe nalaze zapletenima u nevolje, jer oni ele da se uzdignu ka
vjenome blaenstvu na jedan egoistian nain, preko religijskog
vjerovanja. Mora se primijetiti, to je injeno iz duboke simpatije
za ovjeanstvo. Meutim, na taj nain se ljudi sve vie zapliu
u fiziko-ulno, u naturalni svijet, na taj nain zapreavajui si
uspon nakon prolaska kroz vratnice smrti.
Kada se ovo zbiva, nastaje jedna sasma drugaija situacija,
gdje se mora naglasiti veoma snano, da u sadanjosti te u budu-
nosti ovjeanstvo se mora baviti duhovnom naukom. Kada si ne
stvaraju duhovnoznanstvena shvatanja o ivotu nakon smrti, ljudi
su u alosnoj situaciji. Istovremeno, duhovna nauka je neto to
ovjek mora pokuati da proiri. Stoga, iz duboke simpatije za lju-
de, iz unutarnje suuti, duhovna je nauka neto to mora biti dalje
proireno, jer je alosno ta se dogaa kada ljudi odbijaju duhovno-
naune predstave, kada se protive zbog nedostatka razumijevanja.
Meutim, moramo biti na jasnome da je duhovni svijet
prisutan svukuda. Samo razmislite, svijet u kojem su mrtvi sa mrt-
vima, u tom natulnom svijetu, niti koje veu mrtve sa onima koji
57
jo ive, niti to vezuju mrtve sa viim hijerarhijama, pripadaju
svijetu u kojem mi stojimo. Upravo kao to je vazduh okolo nas,
uistinu je taj svijet uvijek oko nas. Mi nismo odvojeni od ovog svi-
jeta uniukom sluaju; samo po stanjima nae svijesti smo odvojeni
od tog svijeta u koji prelazimo nakon smrti. Ovo se mora vrsto
naglastiti, jer i unutar naega kruga svakome nije jasna injenica
da e mrtvi u cijelosti opet nai mrtve, da smo mi razdvojeni samo
toliko dugo koliko se nalazimo u fizikom tijelu. Onaj drugi je bez
fizikog tijela, ali se moraju zadobiti sve one snage to nas spajaju
sa mrtvima, preko naeg razrjeenja od njih. U suprotnom, oni
ive u nama, i mi ne moemo postati svjesni njih! Takoer mora-
mo uvesti u pravilnu oblast snage ljubavi, to su ovdje razvijene
preko prirodonaunih shvatanja, jer u suprotnom te snage postaju
tamo za nas jednom zlom snagom. Preciznije, ljubav to se razvila
preko prirodonaunih shvatanja moe postati snagom zla. Neka
snaga po sebi niti je dobra niti zla; postaje jedno ili drugo prema
podruju u kojem se manifestira.
Upravo kao to mi stojimo u vezi sa natulnim svijetom
u kojem mrtvi prebivaju, isto tako se taj natulni svijet projicira u
ovaj fiziko-ulni svijet, iako na drugaiji nain. Zaista, svijet je
kompliciran, i razumjeti ga moemo idui polako i postupno. Ali,
ovjek za to mora imati volje.
Duhovni se svijet projicira u na svijet. Sve je suproi-
majue sa duhovnim svijetom. U ulima zamjetljivom svijetu
svukuda se nalazi natulni element. Taj natulni element, koji ima
doticaj sa ovjekovom vlastitom ulno zamjetljivom prirodom,
trebao bi ga zanimati na naroiti nain. Sada vas molim da veoma
paljivo pratite slijedee, jer je to jedna izvanredno vana misao.
Mi, ljudska bia, se sastojimo od tijela, due i duha, ali je to, bez
sumnje, jedna isprazna tvrdnja koja se tie naega bia. Nae tijelo,
naa dua, na duh, jeste ono to se prvo pojavljuje naoj svijesti,
takorei, ali oni nisu sve ono to stoji u vezi s naim postojanjem.
Ni najmanje! Ono to u kazati je povezano sa izvjesnim tajnama
58
ljudskog postojanja, ljudske prirode, to mora biti spoznato danas,
i bie sve vie poznato.
Kada ljudsko bie ue, preko roenja, u zemaljsko posto-
janje, zadobivajui fiziko tijelo, ono ne zadobiva jedino mogu-
nost darivanja postojanja svojoj vlastitoj dui. Molim vas da ovo
dobro razmotrite. ovjek uniukom sluaju ne zna sve o svome
fizikom tijelu. Mnoge se stvari tu zbivaju o kojima on ne zna
nita! On postepeno poinje da spoznaje ta se zbiva u fizikom
tijelu, iako na jako neprilian nain - preko anatomije i fiziologije.
Ako bismo morali ekati na hranu dok ne shvatimo proces proba-
ve - dobro, ne bi se ba moglo kazati da bi ljudi umrli od gladi, j er
je to nezamislivo da ovjek mora znati neto o aktivnosti organa
da bi pripremio hranu za organizam! Stoga ljudsko bie dolazi u
ovaj svijet sa organizmom u koji se obuklo, ali bez produavanja
dolje u taj organizam sa svojom duom. Na taj nain, kratko vri-
jeme prije no to smo roeni (ne jako dugo prije roenja), postoji
mogunost za jedno drugo duhovno bie, uz nau duu, da nam
zaposjedne tijelo, nesvjesni dio naega tijela.
Kratko vrijeme prije no to emo biti roeni, jedno drugo
bie nas prome; u naoj terminologiji bismo ga oznaili kao
ahrimaniko duhovno bie. Ono je u nama isto onako kao to je
u nama naa dua. Ova bia koriste ljudska bia - tako provodei
svoj ivot - da bi mogla biti u onome svijetu u kojem ona ele da
budu. Ova bia imaju vanredno visoku inteligenciju i znaajno ra-
zvijenu volju, ali nikakvu toplinu srca, nita od onoga to naziva-
mo toplinom ljudske due (Gemt). Tako mi prolazimo kroz ivot,
imajui nae due ali i dvojnika ove vrste, koji je mnogo pametni-
ji, jako pametniji no to smo mi, koji je veoma inteligentan, ali sa
mefistofelofskom inteligencijom, ahrimanikom inteligencijom,
sa ahrimanikom voljom, veoma snanom voljom, voljom koja
je mnogo slinija silama prirode nego naoj ljudskoj volji, koja je
regulirana preko duevne topline (Gemt).
U XIX stoljeu je prirodna nauka otkrila da sila elektrici-
teta proima nervni sistem. U pravu je prirodna nauka. Ali, kada
59
prirodoznanstvenici vjeruju da nervne snage - koje nam pripadaju
kao osnova za na misaoni ivot - imaju neto zajedniko sa elek-
trinim strujama koje idu kroz nae nerve, onda oni nisu u pravu.
Zato to elektrine struje - to su snage koje je u nas unijelo to
bie koje sam upravo spomenuo i opisao - uopte ne pripadaju
naem biu. Mi nosimo u sebi elektrine struje, ali su one isto
ahrimanike prirode.
Ta bia visoke inteligencije - ali iste mefistofelofske in-
teligencije, sa voljom koja je slinija prirodi no to bi se to moglo
rei za ljudsku volju - su jednom odluila iz svoje vlastite volje da
ne ele da ive u onom svijetu u kojem su bila predodreena da
ive od strane mudrou ispunjenih bogova viih hijerarhija. Ona
su poeljela da pokore Zemlju, a da bi to postigla ona trebaju tije-
la; ona nemaju vlastita tijela. Ona iskoritavaju ljudsko tijelo to
je vie mogue, jer ovjeija dua ne moe u potpunosti ispuniti
ljudsko tijelo.
Kako se ovjekovo tijelo razvija, ova bia mogu u odree-
no vrijeme da prodru u njega, prije no to je ovjek roen, i prate
nas ispod praga nae svijesti. Samo je jedna stvar u ljudskome
ivotu koju ona apsolutno ne mogu podnijeti: ona ne mogu podni-
jeti smrt. Stoga ona uvijek moraju ostaviti takvo ljudsko tijelo, u
kojem su se nastanila, prije no to tijelo umre. Ovo je za njih uvi-
jek iznova gorko razoarenje, zato to ono to ona ele da postignu
- da ostanu u ljudskim tijelima iza smrti - nije ostvarljivo. Da to
postignu bilo bi visoko ostvarenje u kraljevstvu ovih bia.
Do sada, ona nisu ovo postigla.
Da se Golgotski misterij nije dogodio, da Hristos nije
proao kroz Misterij na Golgoti, prilike bi na Zemlji bile takve
da bi ova bia jo mnogo ranije postigla sposobnost zadravanja u
ovjeku onda kada je on karmiki predodreen za smrt. Tada bi
ona u potpunosti trijumfovala nad ljudskom evolucijom na Zemlji,
ona bi bila postala upravljaima ljudske evolucije na Zemlji.
Od goleme i duboke je vanosti da se ima uvid u tu
povezanost izmeu Hrista, koji prolazi kroz Golgotski misterij, i
60
ovih bia koja ele da pobijede smrt u ljudskoj prirodi, ali je danas
jo nisu u stanju da podnesu. Ona stalno moraju izbjegavati onaj
as u ljudskome tijelu, kada je ovjek predodreen da umre. Ona
moraju izbjegavati uzdravanje svoga tijela iznad smrtnog asa,
produavanja ivota svome tijelu iznad smrtnog asa.
Ova materija o kojoj vam sada govorim je dugo bila znana
izvjesnim okultnim bratstvima. Ona su dobro poznavala ove stva-
ri i tajila su ih od ovjeanstva (takoer, ne elimo raspravljati da
li su u pravu tako inei). Danas su prilike takve, da je nemogue
a da ljudi postepeno ne budu opremljeni sa takvim shvatanjima,
koja e trebati kada prolaze kroz vratnice smrti. Sve ono to
ljudsko bie ovdje doivljava, pa i ono to doivljava ispod praga
svijesti, ono treba nakon smrti, poto mora gledati unatrag na svoj
ivot, a u tom gledanju unatrag ovaj ivot mora biti u cijelosti ra-
zumljivim. Za ovjeka je najgora stvar ako je u nemogunosti da
to ini. Pojedinac nee posjedovati dostajua shvatanja oko razu-
mijevanja ovog ivota, gledajui ga unatrag, ako ne osvijetli i ono
bie koje zaprima jedan dio naega ivota. To je jedno ahrimani-
ko bie, koje nas obuzima prije naega roenja, stalno tu ostajui,
stalno pravei jedan lik, kraj nas, u naoj podsvijesti. Ovo tako
biva sve dok mi, iznova i iznova, ne uzmognemo osvijetliti ga. Jer,
nakon smrti mudrost postaje svjetlom.
Openito, ova su bia veoma vana za ljudski ivot, i
znanje o njima mora zavladati ovjekom postupno, i obvladati e
jednom. Samo, ono mora zavladati ovjekom pravilno. Ono ne
smije biti raireno po ovjeanstvu jedino preko onih okultnih
bratstava koja preko istoga hoe da vladaju, namjeravajui na
taj nain da uveaju svoju vlastitu mo. Nadasve, to se znanje ne
smije vie uvati u svrhu uveanja moi egoistino smjerajuih
bratstava. ovjeanstvo tei ka univerzalnom znanju, i takvo se
znanje mora iriti.
U budunosti vie nee biti zdravo za okultna drutva
ako koriste takve stvari zbog uveanja svoje moi. U narednim
61
stoljeima e ljudska bia sve vie morati da zadobivaju znanje o
ovim biima. Ljudsko e bie u narednim stoljeima morati sve
vie i vie da zna, da u sebi ono nosi jednog takvog dvojnika,
jednog ahrimaniko-mefistofelofskog dvojnika. ovjek ovo mora
znati. Ve danas ovjek razvija razliita shvatanja, ali su ista po-
sve nejasna, poto on jo ne zna kako da radi s njima na ispravan
nain. ovjek danas razvija shvatanja koja imaju pravilnu osnovu
jedino onda kada su ona u saglasnosti sa injenicama to se nalaze
u njihovoj osnovi.
A, ovdje je neto razotkriveno to se u budunosti zaista
mora slijediti, ako ljudska rasa nee da iskusi beskonane smet-
nje, istinski beskrajni uas. Taj dvojnik o kojem sam govorio, ni
manje ni vie jeste kreator svih fizikih bolesti koje se spontano
pojavljuju iznutra; a, u cijelosti ga upoznati jeste organska medi-
cina. Bolesti koje se spontano javljaju u ovjeku ne dolaze preko
spoljanjih povreda, ne iz ovjekove due, one dolaze od ovog
bia. On je kreator svih bolesti to spontano nastaju iznutra; on
je kreator svih organskih bolesti. A njegov brat, koji nije uoblien
ahrimaniki ve luciferiki, jeste kreator svih neurastenikih i
neurotskih bolesti, svih tih bolesti to nisu stvarne bolesti ve
bolesti nervoziteta, histerinosti, kako su i opisane. Stoga, medi-
cina mora postati produhovljenom u dva pravca. Zahtjev za ovo je
prikazan preko upada nazora kao to su oni psihoanalize i slini,
gdje se kua dijeli sa duhovnim sutastvima, takorei, ali sa neod-
govarajuim znanjem, tako da ovjek nita ne moe da zapone sa
tim pojavama to e sve vie i vie da prodiru u ljudski ivot. Jer,
izvjesne stvari se moraju zbiti, stvari koje mogu ak biti tetne u
izvjesnom pravcu, poto ovjek mora biti izloen onome to je
tetno da bi to savladao i na taj nain zadobio snagu.
Kako sam rekao, ovaj je dvojnik stvarni kreator svih bo-
lesti koje imaju organsku osnovu, a koje nisu prosto funkcionalne.
Meutim, da bi se ovo shvatilo u potpunosti, ovjek mora znati
puno vie. Naprimjer, mora se znati da naa cjelokupna Zemlja
62
nije nekakav mrtvi produkt, kako mineralogija ili geologija misle
da jeste, ve daj e to ivo bie. Geologija zna onoliko o Zemlji ko-
liko bismo mi znali o ovjeku, ako bismo samo poznavali njegov
sistem kostiju. Zamislimo da smo u nemogunosti da opaamo
druge ljude putem uobiajenog ulnog opaanja, i da samo postoji
rentgensko zraenje koje dolazi od naih blinjih. Tada biste znali
jedino za kotani sistem svojih znanaca. Znali biste onoliko o ljud-
skome biu koliko geolozi i opta nauka znaju o Zemlji. Zamislite,
da ulazei ovdje, od svih ovih potovanih gospoa i gospode to
su tu, biste vidjeli nita drugo do kosti. Tada biste imali onakvu
svjesnost o ovdje prisutnim ljudima, kakvu nauka ima o Zemlji.
Zemlja, koju poznajemo samo kao neki kotani sistem,
jeste ivui organizam. Kao ivui organizam, ona djeluje na bia
koja hodaju unaokolo po njoj, ukljuujui i ljudska bia. I, ba kao
to je ljudsko bie diferencirano iznutra u pogledu rasporeda svo-
jih tjelesnih organa, isto tako je Zemlja diferencirana u pogledu
onoga to ona razvija iz svoje ivue prirode, preko koje ona utie
na ljude koji hodaju unaokolo po njoj. Kada mislite, vi ne napre-
ete svoj desni kaiprst ili svoj lijevi noni palac, ve svoju glavu.
Znate vrlo dobro da ne mislite sa svojim desnim nonim prstom;
vi mislite sa svojom glavom. Tako su stvari rasporeene u ivom
organizmu, koji je diferenciran. Naa je Zemlja diferencirana na
isti nain. Na njezine stanovnike uniukom sluaju posvuda ne
istrujavaju iste stvari, iz nje same; u razliitim regionima Zemlje,
neto potpuno drugaije struji napolje. Postoje razliite sile, meu
ostalima magnetizam i elektricitet, ali i sile to vie zadiru u
oblast ivoga. Sve ove sile proizilaze iz Zemlje i utiu na najrazli-
itije naine na ljude na raznim njenim mjestima. One na razliite
naine utiu na ljudsko bie, prema obliku geografije.
Ovo je jedna vrlo vana injenica. Ono to je ljudsko bie
u svojoj prvobitnosti, sastojei se od tijela, due i duha, ima stvar-
no veoma malo izravne veze sa tim silama to rade iz Zemlje. Ali
je dvojnik, o kojem sam govorio, izabrao da bude povezan sa tim
63
snagama to struje van iz Zemlje. A, indirektno, kao posrednik,
ljudsko bie od tijela, due i duha stoji u povezanosti sa Zemljom,
i to tamo odakle, na razliitim njenim mjestima, ona zrai van.
Ovo je zbog injenice, da ovjekov dvojnik gaji najintimniju
povezanost sa onim to tu istrujava. Tamo, bia koja obuzimaju
ovjeka, kao ahrimaniko-mefistofelovska bia, kratko vrijeme
prije no to je on roen, imaju veoma visoko razvijene sklonosti.
Neka od ovih bia se naroito dobro osjeaju na istonoj Zemljinoj
polulopti: Evropi, Aziji, Africi. Ona odabiru da koriste tijela ljudi
tamo roenih. Druga odabiru tijela to su roena na zapadnoj po-
lulopti, u Americi. Ono to mi imamo kao neku potamnjelu sliku
u naoj geografiji, jeste za ova bia ivi prirodni temelj njihovih
vlastitih doivljaja. Ona izabiru mjesto svoga stanovanja saglasno
sa ovim.
Iz ovoga, dalje ete vidjeti da je jedan od najvanijih za-
dataka budunosti, da se unaprijedi opet ono stoje bilo prekinuto:
geografska medicina, medicinska geografija. Ona je sa Paracel-
zusom bila izuzeta iz drevne atavistike mudrosti. Od tada je
teko uspijevala zbog materijalistikih nazora. Ona svoje mjesto
opet mora zadobiti, i mnoge stvari se opet moraju spoznati ako
hoemo da znamo povezanost bia u ovjeku koje stvara bolest,
sa zemaljskom geografijom, sa svim tim sjedinjenostima, sa svim
tim spoljanjim isijavanjima to, u razliitim predjelima, dolaze iz
Zemlje. Za ovjeka je veoma vano da bude upoznat sa ovim stva-
rima, zato to njegov ivot ovisi o tome. Na jedan vrlo odreen
nain on je umetnut, preko ovog dvojnika, u zemaljsko postojanje,
i ovaj dvojnik stanuje iznutar njega, unutar samog ljudskog bia.
Ovo tek postaje beskonano vanim u 5. poatlantskoj
epohi, i naroito e biti vano ljudima u vrlo bliskoj budunosti.
Zbog tog se razloga duhovna nauka sada mora iriti, i sada je to
naroito vano, jer sadanjica poziva ovjeka da zadobije razumi-
jevanje ovih stvari na svjestan nain, da bi uope uspostavio vezu
sa ovim stvarima. U ovoj epohi ovjek mora postati jakim, da bi
svoje postojanje prilagodio ovim biima.
64
Ova je epoha zapoela u XV stoljeu, naom sadanjicom
zapoetom 1413. godine. etvrti poatlantski period, grko-latin-
ski, zapoeo je 747. g. p.n.e. i trajao je sve do 1413. godine. To
bijae vrijeme kada se u historiji dogodio jedan manji preokret.
Tada je zapoela 5. poatlantska epoha, u kojoj mi nastavljamo
sada da ivimo. Tek postupno u naem vremenu ona pokazuje
svoje naroite karakteristike, iako su se one pripremale ve od
XV stoljea. U 4. poatlantskoj epohi se poglavito razvijala dua
razuma (intelektualna dua; Verstandes- und Gemutseele); sada
se, u optoj evoluciji ovjeanstva, poinje razvijati dua svijesti.
Kada je ljudsko bie zakorailo u ovu epohu, vodea du-
hovna bia su morala da uzmu u obzir ovjekovu naroitu slabost
spram ovog dvojnika. Ako bi ovjek preuzeo u svoju svjesnost
puno od svega onoga to je povezano sa ovim dvojnikom, krenulo
bi na loe, vrlo loe za ovjeka. Ve u stoljeima prije XIV vijeka,
ljudsko je bie moralo da bude pripremano, bivajui tieno, tako
da prima vrlo malo od onoga to na bilo koji nain sugerira ovaj
dvojnik. Tako je znanje o ovom dvojniku, koje je postojalo u rani-
jim vremenima, bilo izgubljeno. ovjeanstvo je moralo da bude
uvano, da ne bi primilo neku teoriju o ovom dvojniku; meutim,
ne samo to, ve je moralo to je mogue manje da doe u dodir sa
bilo ime to je u vezi sa ovim dvojnikom.
Zbog ovoga, jedna se naroita priprema zahtijevala. Mo-
rate pokuati da razumijete ono to se razvijalo u to vrijeme. U
stoljeima koja su prethodila XIV vijeku ljudsko je bie moralo
da biva uvano od ovog dvojnika. On je morao postepeno da bude
odstranjen iz ovjekovog vidokruga. Tek mu je sada doputeno
da u isti ue ponovo, sada kada ovjek mora da se prilagodi po-
vezanosti s njime. Istinski znaajna priprema se zahtijevala, to je
mogla biti postignuta na slijedei nain. Poev od IX ili X stoljea
prilike u Evropi su se postepeno udeavale tako, da su Evropljani
gubili izvjesnu vezu koju su ranije posjedovali, vezu koja je u
ranijim stoljeima jo uvijek bivala vanom za ljudska bia, u VI
65
i VII stoljeu n.e. Poevi od IX stoljea, osobito od XII i dalje,
sav brodski saobraaj sa Amerikom, sa onakvom vrstom brodova
kakvi bijahu u to vrijeme, bio je ukinut.
Vama sve ovo moe izgledati veoma udnim. Kazat ete:
nita slino tome nismo uli u povijesti. U mnogome pogledu,
historija je samo jedna fable convenue, legenda; jer u ranijim sto-
ljeima evropskog razvitka brodovi su stalno plovili od tadanje
Norveke do Amerike. Naravno, ona se tada nije zvala Amerika,
u to je vrijeme imala drugaije ime. Za Ameriku se znalo daj e to
region sa osobito jakim magnetnim silama, koje dovode ljudsko
bie u vezu sa ovim dvojnikom. Jer, najoitije veze sa dvojnikom
dolaze iz onog regiona na Zemlji koji obuhvata ameriki konti-
nent. A, u ranijim stoljeima ljudi su, u norvekim brodovima,
plovili preko u Ameriku tamo prouavajui bolesti. Te bolesti u
Americi, proistekle iz uticaja Zemljinog magnetizma, prouavala
je Evropa. Pa se i tajanstveno porijeklo starije evropske medicine
ovdje treba traiti. Tamo se mogao posmatrati tok bolesti, to nije
moglo biti uoeno u Evropi, gdje ljudi bijahu osjetljivi na uticaj
dvojnika.
Onda je postalo neophodnim da se veza sa Amerikom
postepeno zaboravi, i do toga je sutinski dolo preko edikata
rimokatolike crkve. A tek nakon poetka 5. poatlantske epohe je
Amerika bila ponovno otkrivena na fiziki, ulno zamjetljivi na-
in. Meutim, ovo je bilo tek ponovno otkrie, ali je ono znaajno
jer snage to su djelovale stvarno su postigle svoj cilj: da nikakva
znaajnija izvjea nisu bila mogua o drevnoj vezi Evrope sa
Amerikom. A gdje se o tome govorilo, to se nije prepoznavalo,
nije se znalo da se te stvari odnose na vezu Evrope sa Amerikom
u drevnim vremenima. Te posjete nisu bile nita do prosto posje-
te. To da su Evropljani postali amerikim narodom (kako se to
danas kae, kada je izraz "narod" pobrkan sa izrazom "nacija"
na neshvatljiv nain) bijae mogue tek nakon fizikog otkria
Amerike, ponovnog fizikog otkria Amerike. Tamo su ranije
66
bile posjete, da bi se prouavalo na koji nain dvojnik igra vrlo
specijalnu ulogu u drugaije ustrojenoj indijanskoj rasi.
Dugo vremena prije poetka razvoja 5. poatlantske epohe,
Evropa je imala da bude zatiena od uticaja zapadnog svijeta.
Ovo je znaajan historijski aranman, koji je sprovoen od strane
mudrou ispunjenih moi svijeta. Evropa je morala za jedno
dugo vrijeme da bude zatiena od svih tih uticaja; a, ona ne bi
mogla biti zatiena da evropski svijet nije bio potpuno odsjeen
od Amerike u vijekovima prije XV stoljea.
U stoljeima pripreme morao se initi napor da se dadne
neto evropskom ovjeanstvu, koje bi bilo nosilac finije senziti-
vnosti. Moglo bi se kazati, daj e intelekt - koji treba da zadri svo-
je ispravno mjesto u ovoj 5. poatlantskoj epohi - morao na veoma
paljiv nain da bude zatien prilikom svoga prvog pojavljivanja.
Ono to se htjelo da mu bude otkriveno, moralo mu se predstaviti
vrlo njeno. esto je ova istananost bila slinom istananosti
obrazovanja, kada se, naravno, primjenjuju zdrave mjere kanja-
vanja. Sve ovo, na to ukazujem, naravno da ima veze sa viim
historijskim impulsima.
Tako se zbivalo da su naroito irski kalueri - koji bijahu
pod uticajem istog hrianskog ezoternog uenja to se razvilo u
Irskoj - radili na takav nain, da u Rimu bijae uoena nunost da
se Evropa odsjee od zapadne hemisfere. Jer, bijae namjera da bi
taj pokret koji je nastao u Irskoj trebao proiriti hrianstvo preko
Evrope - u tim stoljeima prije 5. poatlantske epohe - na taj nain,
da ljudi ne budu ometeni od svega onog to je izranjalo iz podze-
maljskih regiona zapadne hemisfere. Evropa je morala da bude
odsjeena od svih uticaja koji su dolazili iz zapadne hemisfere.
Ovo je dobro mjesto da govorimo o uslovima koji su preo-
vladavali u to vrijeme. Kolumban i uenik mu Galus bijahu glavni
pojedinci u veoma vanom misijskom pokretu, koji je vidio svoj
uspjeh u kristijaniziranju Evrope putem duhovnih zidova kojima
bi se u to vrijeme okruila Evropa, ne doputajui nikakav uticaj
67
iz pravca koji sam pomenuo. Individualiteti kao to su Kolumban
i njegov uenik Galus - koji je osnovao grad u kojem ja danas
predajem i po kome je dobio svoje ime (St. Gallen) - iznad svega
ostalog su mogli sagledati sve ono to je kao njena biljka hri-
anstva moglo biti raireno po Evropi, samo ako bi Evropa bila,
takorei, okruena, u duhovnom pogledu, jednim zidom.
Iza procesa svjetske historije nalaze se duboke, znae-
njem ispunjene misterije. Historija koja se predaje i ui u kolama
jeste tek jedna fable convenue. Meu injenicama koje su najva-
nije za razumijevanje moderne Evrope nalazi se i ova: da je od
onih stoljea kada je Irska zapoela sa irenjem hrianstva po
Evropi, sve do XII stoljea, rimska crkva istovremeno radila na
tom problemu preko papskih edikata, koji su postupno zabranili
brodsku plovidbu izmeu Evrope i Amerike. Ovo je pomraenje
u sjeanju bilo potrebno, da bi se raniji period priprema u Evropi
za 5. poatlantsku epohu mogao odvijati na ispravan nain. I tek
onda kada je zapoelo doba materijalizma Amerika ponovo bijae
otkrivena Zapadu, onako kako se oni danas odnose. Sa istoka
je Amerika bila otkrivena pod uticajem poude sa zlatom, pod
uticajem isto materijalistike kulture, koja se jednostavno mora
uzeti u obzir u 5. poatlantskoj epohi, i spram koje ovjek mora da
iznae odgovarajui odnos.
Ove su stvari prava historija. Isto tako smatram, da ove
stvari pojanjavaju o emu se zapravo radi. Zemlja je zaista neto
to mora biti nazvano "ivuim biem". U skladu sa geografskim
ralanjenjima, najrazliitije snage istrujavaju van iz raznih
teritorijalnih cjelina. Stoga ljudi ne smiju biti razdvajani prema
teritorijama, ve moraju primati jedni od drugih ono to je dobro
i veliko na svakoj teritoriji, a to moe biti stvoreno jedino tamo.
Zato je i duhovnonauni svjetonazor okrenut stvaranju neega to
stvarno mogu prihvatiti sve nacije i sve religije. Jer, ljudi moraju
napredovati u meusobnoj razmjeni svojih duhovnih blaga. Ovo
je vana stvar.
68
Na drugoj strani, tu se veoma lako stvara - proizilazei
iz pojedinih teritorijalnih cjelina - tenja ka sve veem poveanju
moi. A velika opasnost koja proistie iz jednostranog naina na
koji evolucija modernog ovjeanstva napreduje, moe se prosuditi
iz konkretnih, istinski konkretnih uslova, tek onda kada ovjek zna
da je Zemlja jedan organizam, kada se zna ta stvarno proizilazi iz
razliitih mjesta Zemlje. U Istonoj Evropi imamo relativno slabu
naklonost prema onome to struji iz Zemlje. Naprimjer, Rusi su va-
treno povezani sa zemljom, ali oni iz te zemlje primaju sasma na-
roite snage. Tajna ruske geografije se sastoji iz injenice, da Rusi
primaju od Zemlje svjetlo to je Zemlji prvo dodijeljeno, potom se
natrag odraavajui od Zemlje. Rusi stvarno primaju iz Zemlje ono
to prema njoj struji iz spoljanjih oblasti. Rusi vole svoju zemlju,
ali je vole jer je ona za njih ogledalo neba. Zbog toga Rus, iako
tako teritorijalno usmjeren, ima neto naroito kosmopolitsko u toj
teritorijalnoj sklonosti - iako je to danas na djetinjem stupnju - jer
Zemlja, plovei kroz prostor, biva u vezi i sa najmanjim dijelovima
svoje okoline. Kada osoba prima u svoju duu, ne ono to struji u
Zemlji odozdo prema gore ve ono to struji odozgor prema dolje,
potom opet gore, tada je to drugaije nego primati strujanja direk-
tno iz Zemlje, a koja su u odreenom srodstvu sa ljudskom priro-
dom. Ali, ono to Rus voli u svojoj zemlji - sa ime se on proima
- ini ga umnogome pogledu slabim, ali mu, ponad svega, daje
izvjesnu sposobnost da pobijedi onu prirodu dvojnika, u emu sam
prije govorio. Stoga e on biti pozvan da ponudi najvanije impulse
onoj epohi u kojoj e ova priroda dvojnika morati konano da bude
obuzdana, u 6. poatlantskoj epohi.
Neki odreeni dio Zemljine povrine pokazuje najbliu
povezanost sa ovim snagama. Ako ovjek ode na jedno takvo mjes-
to, on ulazi u podruje njihovog djelovanja; izmakavi se iz njega
on je van njihovog dosega. Jer, ove snage su geografske; one nisu
etnografske, niti nacionalne, ve isto geografske snage. Postoji
jedan predio gdje snaga koja struji odozdo ima najvie uticaja na
69
dvojnika, i gdje - jer sa snagama to struje van taj predio biva u
srodnosti sa dvojnikom - ona se ponovo udjeljuje Zemlji. Ovo je
onaj predio na Zemlji gdje se veina planinskih lanaca ne protee
popreno, od istoka prema zapadu, ve gdje se masivi proteu pri-
marno od sjevera ka jugu (jer je i ovo u vezi sa tim snagama), gdje
se ovjek nalazi u susjedstvu magnetnog Sjevernog pola. Ovo je
predio gdje se, ponad svega, razvila srodnost sa mefistofelovsko-
ahrimanikom prirodom preko spoljanjih prilika. A preko ovog
srodstva je mnogo toga uneseno u daljnju evoluciju Zemlje.
Danas se ljudsko bie ne bi trebalo slijepo kretati kroz
zemaljsku evoluciju; ovjek bi morao biti u stanju da promilja
odnose. Evropa e moi biti u ispravnom odnosu spram Amerike
tek onda kada se takve stvari razumiju, kada se bude znalo kakvi
odluujui faktori dolaze od tamo. Inae, ako Evropa nastavi da
biva slijepom za ove stvari, sa sirotom e Evropom isto biti kao
to je bilo sa Grkom u odnosu prema Rimu. Ovo se ne bi trebalo
zbiti; svijet ne bi trebao biti geografski amerikaniziran. Ali, ovo
prvo treba shvatiti. Stvari se ne bi trebale uzimati sa takvom neo-
zbiljnou kako je to danas uobiajeno. Stvari imaju duboke teme-
lje, i danas je potrebno znanje, ne prosto simpatija i antipatija, da
bi se zadobilo gledanje veza u koje je dananje ovjeanstvo tako
tragino poloeno. Takve stvari, o kojima ovdje moemo prisnije
raspravljati, mogu biti samo nagovijetene u javnim predavanji-
ma. Juer sam skrenuo panju na nunost istinskog zahvatanja
duhovne nauke u socijalna i politika shvatanja. Jer su nastojanja
Amerike da sve mehanizira, da sve odvede u podruje istog na-
turalizma, i da postepeno istisne evropsku kulturu sa Zemlje. To
drugaije nije.
Naravno da geografske predstave nisu predstave o narodu
kao takvome. Samo je potrebno promisliti o Emersonu da bi se
uoilo, da se ovdje nita ne smjera u vezi sa karakteristikama
jednog naroda. Ali, Emerson je u cijelosti bio ovjek evropskog
obrazovanja. To prosto pokazuje dva suprotno razvijajua pola.
70
Preciznije, pod onim uticajima kako je to bilo opisano danas,
razvijaju se takvi ljudi kao to je Emerson, koji se razvio ba na
takav nain jer se suprotstavio dvojniku sa puninom ovjetva. Na
drugoj strani se razvijaju ljudi kao to je Woodrow Wilson, koji je
prosto odjea dvojnikova, preko kojih dvojnik radi sa naroitom
efikasnou. Takvi su ljudi u sutini pravo olienje geografske
prirode Amerike.
Ove stvari nisu povezane sa simpatijom ili antipatijom,
ili sa nekakvim pobornitvom. One su samo povezane sa dubljim
uzrocima onoga to ljudska bia iskuavaju u ivotu. Ali e se
veoma malo postii za spasenje ovjeanstva sve dok se ne prui
pojanjenje staje to stvarno djelatno u ovim stvarima. A danas je
jako vano da se mnogo toga iznova povee, stoje bilo razdvojeno
na prekretnici nove epohe kada je put za Ameriku bio blokiran.
elio bih ukazati na ljudska bia kao to je Galus, koji je kao sim-
bol onoga to vi ovdje, na tako puno naina, moete osjetiti i doiv-
jeti. Ti su ljudi morali stvoriti podlogu za svoju aktivnost, ponad
barijera to su ih morali podii. Te stvari moraju biti shvaene.
Samo e duhovna nauka stvoriti ispravno historijsko
razumijevanje. Ali, vidite kako se predrasuda na predrasudu
gomilaju.
Zato, kako bi ovjek i pomiljao drugaije nego da isto tako
i ovo znanje bijae poelo da biva pobornikim! Ali, ovo je jedan od
razloga zato su izvjesna okultna bratstva skrivala ove stvari, iako
je svaki takav razlog neto kukavno. One bijahu skrivane iz prostog
razloga to je to znanje esto neudobno za ljude. Ljudi ne ele da
postanu univerzalno humani, a ovo je naroito sluaj sa onima koji
su predodreeni da se ujedinjavaju sa geografskim istrujavanjima.
Pitanja javnoga ivota e uskoro postati pitanjima znanja,
izdignuta iz atmosfere u koju su danas satjerana od strane preo-
vlaujue veine ovjeanstva. Biti e izopena iz obine sfere
simpatije i antipatije. Ono to je djelatno nee niti na koji nain
biti odluivano od veine. Ali ono to je djelatno moe imati
71
dejstvo samo onda, ako se ljudi ne ustruavaju da primaju vane
injenice u svoju svijest.
Mogli biste kazati, da sam danas govorio ovdje na ovakav
nain jer je to od mene zahtijevao genius loci ovog mjesta. Uka-
zano vam je, preko jednog specijalnog primjera, da dananjim
ljudima nije vie dovoljno da znaju historiju, da u rukama dre
obine udbenike, jer u njima ovjek otkriva jedino fable conve-
nue, znanu danas kao historija. ta tamo ovjek moe nai o tim
vanim saobraajnim putanjama - osobito o onome to se nalazi
u mutnim korijenima medicine - to su iz Evrope za Ameriku
vodile u ranim hrianskim stoljeima? Meutim, ono to postoji
ne prestaje da to bude samo zato to se ljudi kasnije naine svjes-
no slijepima za to, poput noja koji zabije glavu u pijesak tako da
ne vidi, i onda vjeruje da ono to ne moe da vidi nije tu. Puno
toga se od ljudi skriva jednostavno preko te fable convenue zvane
"historija", velika koliina onoga to je sa svojim uticajem posve
blizu dananjeg ovjeka. Duhovna e nauka puno toga o histo-
rijskom toku ovjeanstva rasvijetliti, zato to ljudi ele da su
na jasnom o svojoj sudbini, o povezanosti svojih dua sa svojom
duhovnom evolucijom.
Mnogo od onoga to je bilo historijski izgubljeno, duhov-
na nauka moe iznijeti na svjetlo dana. Inae, ovjeanstvo e
morati da odlui hoe li ostati u neznanju o neemu velikom stoje
sasvim pri ruci. Iako je dananji ovjek obavijeten o svemu - ali,
kako je obavijeten! - on e biti u stanju da prosuuje sadanjicu
jedino sa gledita duhovne nauke. Jer se danas ovjeanstvo, sa
svim dunim potovanjem (znate, ovjek uvijek kae "sa svim
dunim potovanjem" kada izgovara neto neprijatno), o svemu
obavjetava preko tampe, ali ga tampa obavjetava na takav
nain da je onaj sutinski aspekt, istinski aspekt, stvarni aspekt,
koji je vaan, skriven.
A ovjek mora doi na ovaj stupanj razumijevanja stvar-
nosti! Ovo nije nita lino ili nelino upereno protiv tampe, ovim
72
se hoe pokazati da je tampa povezana sa djelatnim snagama
sadanjice, i to ne moe biti drugaije. Stvari ne mogu biti druga-
ije, ali ovjek ih moe biti svjestan. Velika je greka kada osoba
vjeruje da mora kritizirati stvari. Ono to se mora initi jeste da ih
se karakterizira. To je sutina.
Danas sam pokuao da vam dadnem sliku razliitih vrsta
impulsa to su aktivni u pojedinom ljudskom biu, te o ovjean-
stvu kao cjelini. Pored pojedinosti u kojima sam govorio, elio
bih najvie od svega da istaknem, kroz onu vrstu impulsa kojih
sam se dotaknuo, ono osjeanje, kako ovjek mora uoiti nain na
koji je on poloen, sa itavim svojim biem, u konkretni duhovni
svijet sa konkretnim duhovnim biima i konkretnim duhovnim
snagama. To ne inim samo zato, da bi se uzdigli u taj svijet u
koji ulazimo nakon smrti, i u kojem ivimo izmeu smrti i novog
roenja, ve i zato - dok smo ovdje u fizikom svijetu - da moe-
mo razumjeti ovaj fiziki svijet, ukoliko razumijemo istovremeno
duhovni svijet.
Medicina moe opstati jedino kao duhovna nauka, jer
bolesti dolaze od onog duhovnog bia koje koristi ljudsko tijelo
samo da bi se okoristilo njime, to ono ne moe da ini sa mjesta
koje mu je odredilo mudro vodstvo svijeta, protiv koga se ono
- kako sam vam pokazao - pobunilo. Ovo je zaista jedno ahrima-
niko-mefistofelovsko bie unutar ovjekove prirode, koje se prije
roenja uvlai u ljudsko tijelo, kao u svoj dom, i naputa ga samo
zato jer ono ne moe da podnese smrt u njezinom sadanjem obli-
ju; ono ne moe da savlada smrt. Bolesti se pojavljuju zato to
ovo bie radi u ovjeku. A kada se lijekovi primjenjuju, to znai
da se tom biu neto daje iz vanjskoga svijeta, to ono inae trai
u ovjeku. Ako obezbijedim lijek ljudskome tijelu, onda kada ovo
ahrimaniko-mefistofelovsko bie radi, ovome ja jo neto ui-
nim. Ja ga, takorei, umirim. S njim se nagodim, i ono odlazi od
ovjeka bivajui zadovoljnim s time to sam mu u njegove eljusti
ubacio kao lijek.
73
Meutim, sve ove stvari su tek poetak. Medicina e po-
stati duhovnom naukom. Upravo kako medicina bijae znana kao
duhovna nauka u drevnim vremenima, isto tako e doi vrijeme
kada e se poznavati kao duhovna nauka.
Sada, naravno, biti e da sam u vama prizvao slijedee
osjeanje: da je neophodno ne samo zadobiti nekoliko predstava iz
duhovne nauke ve i osjetiti svoj put u nju; jer, tako inei takoer
se osjeti svoj put ka ovjekovom biu. Doi e vrijeme kada e mno-
ge naslage otpasti sa ovjekovih oiju, ak i u pogledu spoljanje
historije, naprimjer, kao to sam pokazao prije par dana u Ziirichu.
Tamo sam barem to pokazao, da nju ovjek spoljanje ne opaa,
ve je u stvarnosti sanja, da je razumijeva jedino ako je shvata iz
sna ovjeanstva, ne kao neto to se spoljanje izvrava.
Za nadati se, da e ove stvari onda biti dalje pronesene,
onom snagom koju je ovjeanstvo zadobilo u veoma malom izno-
su (ukupno, vrlo malom) u onome to nazivamo antropozofskim
pokretom. Ali e taj antropozofski pokret biti povezan sa onim sa
ime e se ovjeanstvo baviti u budunosti kao sa svojim najva-
nijim poslovima. Morali bi se esto podsjetiti na tu usporedbu
koju sam esto upotrebljavao. Jako pametni svjetski ljudi misle:
o, ti antropozofi; to je tek jedna sekta sa svim tim fantastinim
stvarima, sa svim tim ludostima u njihovim glavama. Obrazovani
dio ovjeanstva ne bi se trebao uznemiravati oko toga. - Ovaj
"obrazovani dio ovjeanstva" danas misli o tom podzemnom,
sektakom okupljanju antropozofa i teozofa na isti nain - iako
vremenom izmijenjenim - kako su Rimljani, ti znameniti Rimlja-
ni, osjeali dok se irilo hrianstvo. Razlika je u tome to su u to
vrijeme hriani morali da budu dolje u katakombama; gore, na
zemlji, stvari su ile onako kako su to ti znameniti Rimljani sma-
trali za jedino ispravno, dok su snivajui hriani bili dolje. Za par
stoljea ovo se promijenilo. Rimljanstvo je poieno, i ono to je
bilo dolje u katakombama izdiglo se gore. Ono to je upravljalo
civilizacijom bijae odbaeno.
74
Ovakve usporedbe moraju jaati nae snage, one moraju
ivjeti u naim duama tako da u njima iznaemo snagu, poto
jo uvijek mi moramo da radimo u malim krugovima. Ali, pokret
koji je karakteriziran ovom antropozofskom strujom mora si raz-
viti onu snagu, da se, isto tako, stvarno moe pojaviti. Jednom
izronivi, budimo uvjereni, ona nailazi na malo razumijevanja za
svoju duhovnu osnovu. Meutim, usprkos tome mi se moramo
vraati iznova i iznova u mislima na to, kakvo je bilo ivljenje
ranih hriana u rimskim katakombama. Uprkos injenici da se
ono odvijae pod zemljom - u puno veem stepenu no isto antro-
pozofskog pokreta danas - ono je ipak iznalo put na povrinu. I
mnogi unutar ovog antropozofskog pokreta, koji su doli do razu-
mijevanja duhovnih predstava, ve su si zasnovali mogunost - u
oblasti u kojoj se ove duhovne predstave, koje ovdje jesu mudrost,
otkrivaju kao svjetlo - zbliavanja s tom svjetlou.
I moramo kazati opet i opet, da meu lanstvom koje radi
zajedno u antropozofskom pokretu, stoje, jedni uz druge, oni koji
su u fizikom svijetu i oni koji su ve gore, u natulnom svijetu,
koji su ve proli kroz vratnice smrti, i koji su danas uvari ono-
ga to se ovdje zadobilo kao spiritualna mudrost. U vezi s time,
moemo razmiljati o velikom broju lanova ije due obitavaju u
natulnom. Ovoga trenutka se sjeamo gospoice Sofije Stinde,
jedne od naih vjernih saradnica prilikom izgradnje graevine u
Dornachu. Sjetit emo se nje danas, jer se ovih dana, prije jedne
godine, dogodila njezina fizika smrt, koja je, u natulnome, ro-
endan za duhovni ivot.
Ono to je vano, moji dragi prijatelji, jeste da mi zaista
teimo da stojimo unutar ustanovljenog antropozofskog pokreta,
produbljujui u sebi osjeanje da zadobivamo konkretne predsta-
ve o duhovnom svijetu preko onoga to je stvarno sjedinjeno s
nama. Ovo su sada teka vremena. Znamo, da jo tea vremena
dolaze. Ali, kakve god prilike da su to se tie naega zajednitva
na fizikom planu, koliko god, vie ili manje, e vremena protei
75
dok se opet ne sretnemo, dozvolite mi da vam kaem, da se mi
elimo osjeati zajedno i misliti zajedno ak i ako smo prostorno
odvojeni jedni od drugih. Mi elimo biti uvijek zajedno u naim
duhovnonaunim nastojanjima.
Put Uitelja ovjeanstva
Sergej Prokofjev
Duhovna visina koju postie neki posveenik ovisi o stupnju do
kojeg njegov ivot objelodanjuje velike zakone to lee u osno-
vama naega kosmosa. Tokom evolucije ovjeanstva, isti su se
mogli pojaviti samo jedanput u potpunosti na fizikom planu - u
onim trima godinama kada je Hristovo Bie stanovalo u tjelesnim
ovojima Isusa iz Nazareta. Iz toga razloga, od tog Dogaaja veli-
ina jednog posveenika - naroito hrianskog posveenika koji
bijae koraao ruokrstakim putem - ovisi o stepenu do kojeg je
on mogao svoj individualni ivot nainiti istinskom mikrokosmi-
kom refleksijom makrokosmikog puta Hrista Isusa.
Poto ovo bijae put poduzet od strane Rudolfa Steinera,
opet nakratko moramo baciti pogled na drugi dio njegovog ivota,
i vidjeti kako se isti odnosi sa makrokosmikim arhetipom nove
inicijacije, to je u sadanjem dobu Mihaela po prvi puta postala
pristupanom cijelom ovjeanstvu.
Kao to je ve reeno, Hristov put velikog rtvovanja bi-
jae takav, da je On odluio - kao odgovor na vapaje ovjeanstva
koje tone u ambis - da se spusti dolje zbog njegovog spasenja. Na
Svome kosmikom putu ka Zemlji, nalazei se jo iznad sfere zo-
dijaka, Hrist Sebe u poetku otkriva u makrokosmikim snagama
svjetskog Ja, kao Viva Karman; potom Sebe otkriva kao Ahura
Mazdu u snagama makrokosmikog astraliteta, sferi koja se ras-
prostire izmeu Sunca i zvijezda stajaica; konano, u sferi ma-
krokosmikih eterskih snaga kao Ejeh asher Ejeh, "Ja koji jesam".
77
Tu on ve djeluje u elementima to su pod uticajem Mjeseeve
sfere, koja je najbliom Zemlji. Ovo su ta tri kosmika stupnja
preko kojih je Hrist pristupio Zemlji, sve dok - nakon krtenja
u Jordanu - Njegovo veliko Sunevo Bie nije zaronilo izravno,
tokom tri godine, u tjelesne ovoje jednog ovjeka, postupno Sebe
poistovjeujui s njima. Bog postade ovjekom.
Zbog ovjeanstva je boansko Bie Hristovo spremno da
rtvuje snage to, jo od stvaranja svijeta, bijahu Njegove vlastite,
predajui Sebe nezamislivoj boli i patnji, kako nam se otkriva u
Petom evanelju.*
Da bi sa svojim Ja uao u tri tjelesna ovoja Isusa iz Na-
zareta, prilikom krtenja u Jordanu, Hrist je morao ostaviti iza
Sebe makrokosmike snage svoga Ja.** Nagovjetaj tih snaga,
to lee iznad granice njihove sfere, sveti Riiji imahu jednom.
Kada je Hrist siao u astralno tijelo Isusa iz Nazareta, odrekao
Se snaga Svoga vlastitog astralnog tijela, to ga jednom Zarat-
hustra bijae promatrao kao zraeu auru duhovnog Sunca (a, to
je zato se Hrist pojavljuje apostolima na vodi po noi). Kasnije,
u potpunosti uavi u etersko tijelo Isusovo, Hrist naputa Svoje
makrokosmiko etersko tijelo, to ga je Mojsije bio vidio u go-
ruem grmu (to je zato se Mojsije iznova pojavljuje u dogaaju
Preobraenja). Konano, sjedinjujui se u potpunosti sa fizikim
tijelom Isusa iz Nazareta, u Getsimanskom vrtu, Hrist je rtvovao
svoje vlastito makrokosmiko Bie.
1
Odrekao se makrokosmike
velianstvenosti svih Oevih snaga, to su Njegove bile sve od
poetka Zemlje, i Sin Boiji je postao Sinom ovjeijim, u potpu-
nosti se sjedinjavajui sa fizikim tijelom jednog ovjeka, da bi ga
prinio na rtvu na Golgoti; jer tek kada je upoznao smrt Hrist ju je
* Ciklus predavanja Rudolfa Steinera (GA 148) - Prev.
** U mnogim umjetnikim predstavljanjima ina krtenja ova je injenica
izraena grupom anela koja opstaje u dalekoj pozadini rijeke Jordan.
78
mogao prevladati, na taj nain ujedinjujui Sebe sa cjelokupnom
Zemljinom sferom!
Tako, vidimo da u osnovi Hristovog puta rtvovanja i
iskupljenja lee etiri makrokosmike rtve. Stupanj po stupanj,
zapoinjui sa krtenjem u Jordanu, On naputa kosmike snage
Svoga Ja, potom Svoje kosmiko astralno tijelo, te, posljedino,
Svoje etersko tijelo. Naposljetku, u Golgotskom misteriju, Hrist
rtvuje Svoje fiziko tijelo, koje je, nakon noi u Getsimanskom
vrtu, stvarno Njegovim tijelom, j er je On od svih bogova zadobio
puno, cjelovito znanje misterija inkarnacije, smrti, i uskrsnua.
2
Tako se ovdje pred nama otvara makrokosmiki put Hrista tokom
tri godine Njegovog ivota u tjelesnim ovojima Isusa iz Nazareta,
kako nam to duhovna nauka otkriva:
Sada moemo, sa najdubljim potovanjem, uoiti saglas-
nost koja postoji izmeu ovog puta i puta Rudolfa Steinera, koji
preko etiri velike rtve svoga ivota sebe otkriva velikim zemalj-
skim sljedbenikom Hrista Isusa. Onim moima to vode svjetsku
evoluciju - koje, od Golgotskog misterija, predvodi Hrist Sam
- Rudolf Steiner je ponudio snage svoga ja (to se zbilo oko 1899.
godine), snage svoga astralnog tijela (oko 1907), iste eterskog tije-
la (od 1913. godine naprijed) - i, konano, na Boinom zasjeda-
nju iz 1923-24, snage svoga fizikog tijela. Stoga moemo kazati:
ivotni put Rudolfa Steinera - koji je ivio meu nama kao ovjek
meu drugim ljudima XX stoljea, i iji ivot moemo usporediti
sa ivotima najveih posveenika iz prolosti, iniciranih koji su
nam znani preko legendi i tradicije, ali koji tek konkretan lik i
snagu zadobivaju u duhovnoj nauci - otkriva nam se u svoj svojoj
istinskoj velianstvenosti i ljepoti.
Tako nam se ivotni put Rudolfa Steinera, koji je ivio
kao ovjek meu nama na Zemlji, razotkriva kao najdublji miste-
rij XX stoljea i kao arhetipska slika novog puta inicijacije.
I moemo onda rei: on, koji bijae u stanju da na takav
uzvien nain slijedi velianstveni trogodinji put rtve Isusa Hris-
79
ta na Zemlji, nastavlja bez sumnje da slijedi daljnji put Hristov
kroz duhovne sfere, nakon svoje smrti. Dakle, moemo zakljuiti
ovaj opti pregled misterija ivotnog puta Rudolfa Steinera zavr-
nim rijeima jednog od najvrednijih odjeljaka knjige "Boino
zasjedanje" od Rudolfa Grossea: "U dvadesetom se stoljeu eter-
ski Hrist kree meu ovjeanstvom; s Njime takoer djeluje onaj
koji je svijetu dao Boino zasjedanje, u duhu Hrista-Sunca, kao
poetak kosmike Prekretnice vremena."
Napomene:
1
Vidjeti: Marko 14:51-52 i 15:34; takoer, GA 139, predavanje od 23.
septembra 1912.
2
GA 211, predavanje od 2. aprila 1922, Drnach; predavanje od 13. aprila
1922, Hag; predavanja od 15. i 24. aprila 1922, London.
(Dio treeg odjeljka prvog dijela knjige "Rudolf Steiner
i utemeljenje novih misterija".
Prevod s engleskog: Slobodan alica)
80
Goet heanum
Slobodna kola za duhovnu nauku
u Dornachu, vi carska
Opte antropozofsko drutvo
Postfach
CH-4143 Dornach 1
Tel.: +41 61-706 42 42
Fax: +41 61-706 43 14
E-mail: sekretariat@goetheanum.ch
www.goetheanum.ch
81

Rudolf Steiner Znanje o Nadčulnom

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Rudolf Steiner Znanje o Nadčulnom

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Rudol f S t e i n e r

Preveo s engl eskog

You might also like