HRVATSKA PSIHOLOKA KOMORA

Na temelju lanka 12. Statuta Hrvatske psiholoke komore, Zagreb, Mlinarska 38, Skuptina
Komore je na svojoj 4. sjednici odranoj dana 3. srpnja 2004. godine donijela
KODEKS
ETIKE PSIHOLOKE DJELATNOSTI
I. OPE ODREDBE
#lanak 1.
(1) Etiki kodeks psihologa (u nastavku teksta: Kodeks) sadri zajedniki sustav vrijednosti
kojih su se psiholozi obvezni pridravati u svom strunom radu.
(2) U svom podruju interesa i djelovanja psiholog #e prihva#ati objanjenja o psihikom
funkcioniranju koja su temeljena na valjanim i provjerljivim znanstvenim spoznajama. Tako
steene i usvojene spoznaje on primjenjuje u razliitim profesionalnim situacijama i ulogama.
(3) Psiholog moe djelovati kao znanstvenik-istraiva, nastavnik, odgajatelj, dijagnostiar,
terapeut, supervizor, savjetnik, sudski vjetak i slino.
(4) Psihologu mora biti cilj iriti valjane spoznaje o ovjeku i njegovom ponaanju i
primjenjivati ih s ciljem poboljanja kvalitete ivota pojedinca i ljudske zajednice.
(5) Psiholog mora uvaavati i isticati temeljno znaenje slobode istraivanja i izraavanja u
znanosti, poduavanju i publiciranju. Ovu slobodu #e shva#ati kao temelj znanosti i
svekolikog ljudskog napretka.
(6) Psiholog #e nastojati zajednici u kojoj djeluje pomagati pri upoznavanju i razumijevanju
pojava koje se tiu ljudskog doivljavanja i ponaanja. Pri tome #e isticati i podupirat slobodu
izbora vlastitog ponaanja svakog pojedinca, ukoliko to ponaanje ne teti drugima.
(7) Osobna je odgovornost i zada#a svakog psihologa ostvarenje najviih etikih standarda
vlastitog ponaanja. Dunost mu je poticati etino ponaanje kod svojih uenika, studenata,
suradnika i kolega. Njegova je dunost, nadalje, savjetovati se s kolegama ukoliko ima etikih
dvojbi. Svaki psiholog, me%utim, u svom djelovanju nastupa kao nezavisna osoba, te
dopunjava i oplemenjuje pravila dana ovim Kodeksom osobnim sustavom humanih
vrijednosti, vlastite kulture i ivotnog iskustva.
II. TEMELJNA NA#ELA
1. Uvaavanje ljudskih prava i dostojanstva osobe
#lanak 2.
(1) U svom radu i profesionalnom djelovanju psiholog #e iskazivati bespogovorno tovanje
temeljnih ljudskih prava, dostojanstva i vrijednosti svih ljudi. Razvoj tih vrijednosti nastojat
#e poticati kod svakog pojedinca s kojim dolazi u profesionalni doticaj uvaavaju#i pravo
pojedinca na privatnost i tajne, kao i njegovo pravo na samoodre%enje.
(2) Psiholog mora biti svjestan postojanja individualnih i kulturalnih razlika me%u ljudima s
obzirom na dob, spol, rasu, nacionalnost, etniko porijeklo, religijsku pripadnost, seksualnu
orijentaciju, tjelesne osobine, jezik i socioekonomski status. Postoje#e razlike #e prihva#ati na
otvoren i tolerantan nain. Psiholog #e nastojati u svojem radu otkloniti sve oblike
diskriminacije, te ne#e sudjelovati u bilo kakvom obliku nepotenih i neetinih
diskriminiraju#ih odnosa.
2. Kompetentnost
#lanak 3.
(1) Psiholog #e nastojati ostvariti i zadrati visoku razinu kompetentnosti u svom radu.
Svjestan granica svojih znanja i vlastite strunosti pruat #e samo one usluge i sluit #e se
samo onim tehnikama za koje je kvalificiran obrazovanjem ili iskustvom. U onim podrujima
djelatnosti u kojima nisu utvr%eni pouzdani strukovni standardi, poduzimat #e nune mjere
opreza s ciljem zatite osoba s kojima dolazi u profesionalni doticaj.
(2) Psiholog mora biti svjestan vanosti znanstvenih i profesionalnih dosega i ogranienja u
podrujima kojima se bavi.
(3) Psiholog mora biti svjestan dinamike razvoja psihologije kao znanosti i primijenjene
discipline, te #e pratiti ovu dinamiku i stalno stjecati i razvijati nove spoznaje i vjetine.
3. Profesionalna i znanstvena odgovornost
#lanak 4.
(1) Psiholog mora biti svjestan profesionalne i znanstvene odgovornosti prema osobama s
kojima dolazi u profesionalni doticaj, prema zajednici i drutvu u kojemu ivi i radi. Moralni
standardi i ponaanje moraju biti takvi da potiu izgradnju pozitivnog stava javnosti prema
psihologiji i prema psiholozima. Duan je poticati profesionalnu i znanstvenu etiku svojih
kolega. Kada je to potrebno savjetuju se s kolegama s ciljem spreavanja ili izbjegavanja
neetinog ponaanja.
4. Integritet znanosti i struke
#lanak 5.
(1) Psiholog #e teiti promicanju integriteta psihologijske znanosti, obrazovanja psihologa i
psiholoke prakse. U ovim nastojanjima mora biti otvoren, poten i uvaavati druge. Mora biti
realan i korektan u opisivanju rezultata istraivanja, poduavanja, pruenih usluga i slino.
Mora Izbjegavati ponaanja koja mogu na bilo koji nain nanijeti tetu slici psihologa ili
psihologije kao struke. Ulogu psihologa u drutvu objanjavat #e svim zainteresiranim
strankama, te nastojati djelovati u skladu s tom pozitivnom ulogom.
III. ETI#KI STANDARDI
a) Opi standardi
1. Profesionalni i znanstveni odnosi
#lanak 6.
(1) Psiholog prua usluge dijagnosticiranja, terapijskog rada, istraivanja, supervizija,
savjetovanja i ostalih psiholokih usluga iskljuivo u kontekstu profesionalnih i znanstvenih
odnosa ili uloga.
2. Opis prirode i rezultata psiholokih usluga
#lanak 7.
(1) Pri pruanju profesionalnih usluga pojedincima, skupinama ili organizacijama, psiholog je
duan koristiti jezik i termine koji su posve razumljivi primateljima usluga. Duan je
unaprijed pruiti podatke o prirodi svojih usluga, dati odgovaraju#e podatke nakon pruenih
usluga, te obrazloiti eventualne rezultate i ista#i zakljuke.
(2) Ukoliko je psiholog zakonima ili nekim drugim propisima sprijeen u davanju podataka iz
stavka 1. ovog lanka odre%enim pojedincima ili skupinama, on im to mora unaprijed dati do
znanja.
3. Upoznavanje korisnik psiholokih usluga s rezultatima psiholoke procjene
#lanak 8.
(1) Na zahtjev korisnik psiholokih usluga psiholog ga je duan upoznati s rezultatima
procjene njegovog psihikog stanja.
(2) Iznimno, ako psiholog ocijeni da bi upoznavanjem korisnik psiholokih usluga s
procjenom njegovog psihikog stanja, korisnika psiholokih usluga doveo u tee psihiko
stanje ili ocijeni da bi nastale tetne posljedice po korisnika psiholokih usluga odnosno po
druge osobe iz njegove okoline, psiholog moe korisnika psiholokih usluga samo djelomino
upoznati s rezultatima ili mu uskratiti informaciju i zatraiti od nadlenih tijela odnosno
strunjaka poduzimanje potrebnih mjera za rjeavanje ocijenjene situacije.
4. Kvaliteta odnosa s osobama s kojima se dolazi u profesionalni doticaj
#lanak 9.
(1) Psiholog se svjesno ne smije ponaati na naine koji bi mogli ugroavati osobe s kojima
dolazi u doticaj. Psiholog ih ni u kojem sluaju ne#e podcjenjivati ili poniavati, te #e nastoji
svesti na najmanju mogu#u mjeru traume tamo gdje se one mogu predvidjeti ili kada su
neizbjene.
(2) U profesionalnom radu i ostalim djelatnostima koje dotiu profesionalnu ulogu psihologa
zabranjeno je na bilo koji nain seksualno ugroavati ili stupati u seksualne odnose s osobama
s kojima se dolazi u profesionalni doticaj.
5. Osobni problemi i pruanje profesionalnih usluga
#lanak 10.
(1) Psiholog mora biti svjestan da osobni problemi i vlastiti sukobi mogu utjecati na
profesionalnu uinkovitost. U skladu s tim duan je izbjegavati poduzimanje bilo kakvih
aktivnosti koje bi mogle negativno utjecati na uenike, studente, sudionike u vlastitim
istraivanjima, korisnike psiholokih usluga, kolege ili druge osobe s kojima dolaze u doticaj.
(2) Psiholog mora biti svjestan vlastitih problema, te je duan odmah potraiti pomo# s ciljem
spreavanja eventualnih vlastitih problema u profesionalnom radu.
(3) Ako psiholog procijeni da uslijed osobnih problema nije u mogu#nosti obavljati svoju
strunu djelatnost, on ju je duan privremeno ograniiti, ili je za neko vrijeme, odnosno
zauvijek prestati obavljati.
6. Zlouporaba utjecaja i rada psihologa
#lanak 11.
(1) Psiholog mora biti svjestan da njegov znanstveni i profesionalni stav i procjena mogu
utjecati na ivot drugih ljudi, te stoga mora biti krajnje oprezan da se njegova uloga ne bi na
bilo koji nain zlouporabila.
(2) Psiholog ne#e sudjelovati u strunim aktivnostima kada se moe pretpostaviti da bi se
njegove vjetine ili dobiveni podaci mogli krivo koristiti, osim ako za to ne postoje predvi%eni
korektivni mehanizmi.
(3) Psiholog ne#e sudjelovati u aktivnostima koje su usmjerene manipulaciji pojedinaca,
skupina ili javnog mnijenja, a u slubi su promocije neije socijalne mo#i.
(4) Ako psiholog uoi zlouporabu ili krivu interpretaciju rezultata vlastitog rada, duan je
poduzeti odgovaraju#e korake da ispravi ili na najmanju mogu#u mjeru svede ovakve
zlouporabe ili krive interpretacije.
7. Viezna#ni odnosi
#lanak 12.
(1) U mnogim zajednicama i situacijama psiholog ne moe izbje#i neprofesionalne kontakte s
osobama s kojima je inae u profesionalnom odnosu (korisnik psiholokih usluga, studenti,
uenici, ispitanici). Psiholog stoga mora uvijek biti dovoljno osjetljiv i oprezan da ovi
neformalni kontakti nemaju mogu#e negativne posljedice na te osobe. Psiholog mora
izbjegavati ovakve odnose, ako pretpostavlja da oni mogu utjecati na njegovu objektivnost ili
da mogu interferirati s uinkovitosti njegove profesionalne uloge. U skladu s tim, psiholog #e
izbjegavati preuzimanje profesionalnih obveza u situacijama kada ve# postoje#i odnosi
predstavljaju rizik, tj. mogu se negativno odraziti na dotinu osobu.
(2) Ako psiholog uoi da postoje ili se stvaraju potencijalno neprihvatljivi vieznani odnosi,
on #e ih nastojati razrijeiti u skladu s profesionalnom i etikom odgovorno#u struke.
8. Naplaivanje psiholokih usluga
#lanak 13.
(1) Temeljni preduvjet za napla#ivanje usluga jest zakonski registrirana djelatnost. Psiholog
moe napla#ivati svoje usluge na nain i u skladu s odgovaraju#im propisima.
(2) O Iznosu naknade za usluge psiholog obavjetava korisnika psiholokih usluga na poetku
profesionalnog odnosa.
(3) U svojim izvje#ima korisnicima psiholokih usluga, izvorima financiranja istraivakih
projekata i slino, psiholog #e ispravno i precizno navesti prirodu i sadraj usluga ili
istraivanja, iznose naknada, te tamo gdje je to potrebno navesti nalaze, tj. rezultate svoga
rada.
9. Dokumentacija profesionalnog i znanstvenog rada
#lanak 14.
(1) Psiholog mora uredno i u skladu s propisima pohranjivati dokumentaciju o vlastitom
profesionalnom ili znanstvenom radu s ciljem olakavanja kasnijeg rada sebi ili drugim
kolegama, s ciljem olakanja uvida u rezultate rada, te zadovoljavanja institucijskih ili
zakonskih propisa. Psiholog je odgovoran za organiziranje i pohranjivanje dokumentacije
prema pravilima struke.
b. Mjerenje i evaluacija
1. Evaluacija i dijagnosticiranje u profesionalnom kontekstu
#lanak 15.
(1) Psihologijska mjerenja, strune preporuke, izvje#a, kao i psiholoka evaluacija i
dijagnostika moraju biti temeljena na valjanim postupcima i tehnikama koje daju potrebne i
dostatne podatke za interpretaciju, te su u skladu s namjenom za koju se koriste.
2. Kompetentnost i koritenje mjernih postupaka
#lanak 16.
(1) Psiholog koji razvija, primjenjuje, boduje, interpretira ili koristi psihologijske mjerne
postupke, mora to initi na nain koji je u skladu s namjenom i potrebama istraivanja ili
pruanja usluga.
(2) Psiholog mora biti upoznat s mjernim karakteristikama koritenih postupaka, kao i s
tehnikama primjene.
(3) Psiholog mora biti svjestan ogranienja i nepreciznosti koje su sadrane u dijagnozama,
prosudbama ili predvi%anjima koja se odnose na individualna i grupna mjerenja. Mora biti
osjetljiv na pogreno koritenje psihologijskih mjernih postupaka i krivo interpretiranje
rezultata mjerenja, te je stoga duan poduzimati odgovaraju#e mjere da sprijei takvo
postupanje.
(4) Psiholog ne smije dati na uvid rezultate psihologijskih mjerenja osobama koje nisu
kvalificirane za koritenje takvih informacija.
3. Interpretiranje rezultata mjerenja
#lanak 17.
(1) Pri interpretaciji rezultata mjerenja psiholog #e uzeti u obzir sve osobine koritenog
postupka, kao i obiljeja pojedinca iji se rezultati tumae. Time se nastoji pove#ati preciznost
i kontrola mogu#nosti krive interpretacije ostvarenih rezultata. Psiholog je duan jasno ista#i
znaajnije imbenike koji utjeu na njegovu suzdranost pri interpretaciji.
4. Koritenje neodgovarajuih, zastarjelih i pretjerano
koritenih mjernih postupaka
#lanak 18.
(1) Psiholog ne#e donositi strune procjene i odluke na temelju zastarjelih i pretjerano
koritenih mjernih instrumenata, onih testova za koje nisu poznate mjerne karakteristike, te
testova koji nisu standardizirani i normirani na adekvatnim populacijama.
5. Pruanje usluga testiranja
#lanak 19.
(1) Psiholog mora biti upoznat sa svrhom za koju #e se rezultati njegovog mjerenja koristiti, te
u skladu s time i prilago%avati svoje postupanje i interpretiranje rezultata.
(2) Psiholog je odgovoran za odgovaraju#u primjenu, interpretaciju i koritenje mjernih
postupaka.
6. Osiguravanje sigurnosti testova
#lanak 20.
(1) Psiholog je obvezan uvati integritet i sigurnost testova i drugih psihologijskih mjernih
postupaka pohranjivanjem na naine koji #e onemogu#iti krenje naela i propisa o koritenju
testova.
c) Zatita tajne i privatnosti
1. Suglasnost za prikupljanje podataka
#lanak 21.
(1) Pri preuzimanju poslova psiholog #e nastojati s pojedincima ili organizacijama s kojima
stupa u profesionalni odnos, razmotriti prirodu podataka koje #e prikupiti, kao i mogu#e
koritenje, zlouporabu i zatitu tih podataka. Za svako prikupljanje podataka mora se dobiti
suglasnost ukljuenih osoba.
2. %uvanje tajnosti podataka
#lanak 22.
(1) Primarni je zadatak psihologa da u svojim profesionalnim odnosima potuje prava osoba
na vlastite tajne i intimu, te je stoga duan poduzimati nune mjere opreza da ovaj aspekt
odnosa ni sa im ne bude povrije%en. U pismenim ili usmenim izvje#ima, konzultacijama i
slino, priop#avaju se samo nuni podaci zbog kojih je profesionalni odnos i uspostavljen.
(2) Povjerljive podatke o sudionicima vlastitih istraivanja, o svojim savjetodavnim ili
klinikim odnosima, podatke o korisnisnicma psiholokih usluga, organizacijama, uenicima
ili studentima psiholog moe davati samo i iskljuivo uz pristanak ukljuenih osoba.
d) Istraivanja i znanstveni rad
1. Planiranje istraivanja
#lanak 23.
(1) Psiholog planira, provodi i izvjetava o vlastitim istraivanjima u skladu s poznatim
standardima znanstvene kompetentnosti i etike istraivanja.
(2) Psiholog planira svoja istraivanja tako da se na najmanju mjeru svedu mogu#nosti krivih
interpretacija rezultata.
(3) Pri planiranju istraivanja psiholog mora uvaavati etiku prihvatljivost tih istraivanja u
skladu s ovim Kodeksom. Ako je neki problem etiki nejasan, psiholog o njemu raspravlja s
nadlenim tijelom Hrvatske psiholoke komore (u nastavku teksta: Komora).
(4) Psiholog poduzima odgovaraju#e mjere kojima titi prava i dobrobit sudionika, drugih
osoba na koje bi istraivanje moglo utjecati, kao i dobrobit ivotinja ako se ove koriste kao
sudionici u istraivanju.
2. Dozvole institucija
#lanak 24.
(1) Prije svakog istraivanja psiholog treba traiti i posjedovati pismeno odobrenje od
nadlenih institucija ili organizacija. Zahtjevu su duni priloiti tone informacije o namjeni i
planiranom tijeku istraivanja. Istraivanje moraju provoditi u skladu s dogovorenim
postupkom.
3. Znanstvena odgovornost
#lanak 25.
(1) Psiholog mora provoditi istraivanje kompetentno vode#i brigu o dostojanstvu i dobrobiti
sudionika.
(2) Psiholog je odgovoran za etike aspekte vlastitih istraivanja ili istraivanja koja se
provode pod njihovim mentorstvom ili supervizijom.
(3) Istraivaima i njihovim asistentima dozvoljeno je izvoditi samo one zadatke za koje su
kvalificirani ili posebno uvjebani.
(4) U sluaju istraivanja specijalnih populacija, psiholog je duan savjetovati se sa
strunjacima za te populacije ispitanika.
(5) Prije samog istraivanja psiholog je duan jednostavnim i razumljivim formulacijama
objasniti sudionicima prirodu istraivanja i uzajamnih odgovornosti, osim u sluaju opaanja
u prirodnim uvjetima i slinim istraivanjima.
4. Suglasnost ispitanika
#lanak 26.
(1) Potencijalnim se sudionicima mora ponuditi pravo da sami odlue ele li ili ne sudjelovati
u ispitivanju, nakon to ih se upozna s njihovim obvezama, ogranienjima, potencijalnim
posljedicama i rizicima istraivanja. Psiholog je duan iskreno odgovarati na sva pitanja koja
u svezi s planiranim istraivanjem postavljaju potencijalni sudionici.
(2) Za osobe koje nisu u stanju preuzeti odgovornost za sudjelovanje u istraivanju nuno je
pruiti im odgovaraju#e objanjenje, dobiti odgovaraju#e pristajanje, i priskrbiti odobrenje od
zakonski nadlene osobe ili institucije.
5. Informiranje ispitanika o istraivanju
#lanak 27.
(1) Psiholog ne smije krivo informirati ispitanike o prirodi i sadraju istraivanja. Od ovoga se
pravila moe odstupiti iskljuivo u sluajevima kad ne postoje drugi naini i metode da se
do%e do znanstvenih spoznaja koje imaju iznimnu vrijednost.
(2) Psiholog ne smije krivo informirati ispitanike o eventualnim neugodnim aspektima
sudjelovanja u istraivanju, a koja bi mogla utjecati na njihovu odluku da sudjeluju (npr.
negativna emocionalna stanja koja mogu rezultirati iz sudjelovanja u istraivanju, fiziki
rizici, bol ili slino).
(3) Ukoliko postoje opravdani razlozi za ne pruanja relevantnih informacija unaprijed, ovi
moraju sudionicima biti objanjeni to ranije, po mogu#nosti neposredno nakon provedenog
postupka, a svakako prije zavretka cjelokupnog istraivanja.
(4) Tijekom istraivanja psiholog komunicira sa sudionicima iskljuivo u skladu s
ogranienjima nacrta istraivanja i s ulogom savjesnog znanstvenika.
(5) Nakon istraivanja psiholog je duan pruiti mogu#nost sudionicima da dobiju
odgovaraju#e informacije o prirodi, rezultatima i zakljucima istraivanja. Psiholog #e
nastojati otkloniti sve nejasno#e, nedoumice ili sumnje koje moda postoje kod ispitanika.
(6) Ukoliko valjani znanstveni ili humani razlozi mogu opravdati uskra#ivanje pruanja
informacija, psiholog mora poduzeti odgovaraju#e mjere da se na najmanju mogu#u mjeru
svedu eventualni rizici za sudionike.
(7) Nakon istraivanja psiholog je duan na odgovaraju#i nain nagraditi trud koji su
sudionici uloili tijekom istraivanja.
6. Koritenje ivotinja u istraivanjima
#lanak 28.
(1) ivotinje se u istraivanjima tretiraju krajnje humano, jer su nezati#ena bi#a koja ne
mogu preuzeti odgovornost za ono to im se tijekom eksperimentiranja doga%a.
(2) Psiholog koji eksperimentira sa ivotinjama odgovoran je za njihov tretman tijekom
dranja u laboratoriju, te je duan voditi brigu i nadgledati njihove ivotne uvjete. Duan je
poduzimati sve mogu#e mjere za uklanjanje neugodnih ivotnih uvjeta, infekcija, bolesti i
boli.
(2) Eksperimentalni postupci koji kod ivotinja izazivaju bol, stres ili deprivaciju bilo koje
vrste, koriste se iskljuivo onda kad ne postoje drugi naini i metode da se do%e do
znanstvenih spoznaja koje imaju iznimnu vrijednost. Pri tome valja imati na umu da neke
ivotinjske vrste manje pate od drugih, stoga treba poznavati ova obiljeja pojedinih vrsta, te
birati pripadnike vrste koja je otpornija na bol i neugodan tretman.
(3) U laboratorijskim se istraivanjima koristi to je mogu#e manji broj eksperimentalnih
ivotinja. Broj ivotinja se moe znaajno reducirati kvalitetnim eksperimentalnim nacrtom i
odgovaraju#im statistikim postupcima.
(4) Kada je iz humanih razloga nuno terminalno sprijeiti bol i patnje ivotinja, to se ini
brzo i u skladu s provjerenim postupcima. Potrebno je poznavati odgovaraju#e metode
eutanazije za razliite vrste.
7. Izvjetavanje o istraivanju
#lanak 29.
(1) Psiholog mora tono i precizno izvjetavati o rezultatima svojih istraivanja. Falsificiranje
znanstvenih podataka negira temeljna etika naela i smisao znanosti.
(2) Psiholog ne#e prikazivati tu%e ideje i podatke kao svoje. Plagiranje je ekstremni oblik
neetinog odnosa prema tu%em radu.
(3) Ako psiholog naknadno utvrdi znaajnu pogreku u vlastitim, ve# publiciranim
rezultatima, mora poduzeti potrebne korake da ovu pogreku obznani i ukloni.
(4) Psiholog se smije javljati kao autor u znanstvenim publikacijama samo s vlastitim
radovima ili kao koautor u onima u kojima je dao svoj znaajan doprinos. Autorstvo odraava
relativan znanstveni doprinos, a ne postoje#i znanstveni, struni ili socijalni poloaj. Manji se
doprinos realizaciji istraivanja obznanjuje u skladu s pravilima publikacije u kojoj se rad
objavljuje (npr. u fusnoti ili uvodnim napomenama).
(5) Student se javlja kao prvi autor u zajednikom radu, ako je ovaj uglavnom utemeljen na
njegovoj magistarskoj tezi ili doktorskoj disertaciji.
(6) Psiholog ne smije objaviti, kao originalne, one podatke koji su ve# objavljeni negdje
drugdje. To ne znai da se radovi ne mogu ponovno objaviti na drugom mjestu, ali onda
moraju sadravati odgovaraju#u napomenu u kojoj je navedena izvorna publikacija.
(7) Nakon objavljivanja rezultata istraivanja psiholog je duan omogu#iti zainteresiranim
znanstvenicima uvid u pohranjene podatke. Na taj se nain moe izvriti reanaliza i
verifikacija izvedenih zakljuaka. Pri tome je nuno zatititi tajnost podataka o sudionicima i
vlastita autorska prava.
(8) Preporuuje se petogodinje pohranjivanje originalnih protokola i trajno pohranjivanje
kompjutorske baze podataka publiciranih radova.
8. Recenzije
#lanak 30.
(1) Psiholog koji dobiva na recenziju istraivake radove, prijedloge projekata, kandidature za
stipendije, radna mjesta i slino, mora se ponaati tako da zatiti tajnost podataka i autorska
prava osoba ije materijale recenziraju.
e) Obrazovanje psihologa
1. Obrazovanje i profesionalno usavravanje psihologa
#lanak 31.
(1) Psiholog koji je nadlean i odgovoran za obrazovanje i profesionalni razvoj drugih
psihologa mora teiti kompetentnom planiranju obrazovnih programa.
Ovi programi moraju omogu#avati stjecanje potrebnih znanja, vjetina i iskustava koja
udovoljavaju zahtjevima za stjecanje odgovaraju#ih diploma, potvrda, licenci ili drugih
ciljeva kojima je program namijenjen.
(2) Psiholog je duan stalno se obrazovati i pratiti napredak u struci, a to je i obveza prema
korisnicima psiholokih usluga kako bi im uvijek mogao pruiti vrhunsku uslugu. S time u
svezi pratit #e na najprikladniji nain strune rezultate svog rada.
2. Pruanje informacija i objektivnost pri podu#avanju
#lanak 32.
(1) Kad je ukljuen kao nastavnik u obrazovni proces ili u bilo koju vrstu treninga, psiholog
mora pruati tone informacije temeljene na znanstvenim spoznajama, te prikazivati injenice
i obrazlagati pojave s najviim stupnjem objektivnosti.
(2) Kad je ukljuen kao nastavnik u obrazovanje ili kao voditelj bilo koje vrste treninga,
psiholog mora biti svjestan mo#i koju ima nad uenicima (studentima, polaznicima,
superviziranima), te izbjegavati ponaanja kojima #e zlorabiti svoj poloaj, poniavati ili na
bilo koji nain ugroavati integritet i samopotovanje uenika.
3. Ograni#enja podu#avanja
#lanak 33.
(1) Psiholog ne#e poduavati koritenju specijaliziranih tehnika ili postupaka (poput hipnoze,
biofidbeka, projektivnih tehnika i slino), one osobe koje nemaju temeljno obrazovanje,
specijalizaciju, radno iskustvo ili neki drugi dokaz strunosti.
4. Oglaavanje neakademskih programa
#lanak 34.
(1) Psiholog je odgovoran za oglaavanje, izdavanje pisanih materijala, broura, plakata i
slino te za obrazovne programe koji ne rezultiraju strunim profesionalnim kvalifikacijama
(npr. razliita predavanja, seminari). U pripremi tih programa mora opisati populaciju kojoj je
program namijenjen, ciljeve obrazovnog programa, predavae, kao i cijenu programa.
f) Oglaavanje i nastupi u javnosti
1. Definicija javnih nastupa
#lanak 35.
(1) Psiholog obavlja svoju profesionalnu ulogu i javnim nastupima. Javnim se nastupima
smatraju svi oblici pla#enih i nepla#enih oglaavanja usluga, izdavanje pisanih, audio ili video
materijala, publiciranje u strunim i inim asopisima, intervjui i komentari dati javnim
glasilima, davanje strunih miljenja u sudskim postupcima, predavanja i recenzije.
2. Odgovornost za javne nastupe
#lanak 36.
(1) Psiholog preuzima potpunu osobnu odgovornost za vlastite javne nastupe. Oni moraju biti
u skladu s ovim Kodeksom.
(2) U javnim nastupima psiholog ne smije davati netone podatke koji bi mogli zavesti
primatelja informacija. Psiholog je prije svega duan davati tone podatke o vlastitom
obrazovanju, iskustvu i kompetentnosti, akademskom stupnju, publikacijama i rezultatima
istraivanja, o svom profesionalnom statusu i zaposlenju, o uslugama koje prua, o
znanstveno ili kliniki potvr%enim rezultatima pruanja tih usluga i o cijenama pruanja
usluga.
3. Nastupi u javnim glasilima
#lanak 37.
(1) Kada nastupa ili kada komentira neke pojave putem javnih glasila, pisanih lanaka, radio
ili televizijskih programa, javnih predavanja i slino, psiholog mora nastojati da njegov nastup
bude utemeljen na odgovaraju#oj psihologijskoj literaturi i praksi, te da iznesene tvrdnje i
sveukupno ponaanje bude u skladu s ovim Kodeksom.
h) Savjetovanje i tretmani
1. Strukturiranje odnosa u tretmanu
#lanak 38.
(1) Na poetku tretmana psiholog obrazlae i dogovara s korisnicima psiholokih usluga tijek
tretmana, eventualno napla#ivanje i povjerljivost podataka.
(2) Psiholog nastoji otvoreno odgovarati na sva pitanja korisnika psiholokih usluga, kako bi
se izbjegli bilo kakvi nesporazume oko tretmana.
(3) Kad je psiholog jo uvijek polaznik edukacije iz psiholokog tretmana i terapije, korisnika
psiholokih usluga treba upoznati i s tom injenicom. Tako%er ga treba upoznati i sa
supervizorom terapijskog procesa.
2. Obiteljski i bra#ni tretmani
#lanak 39.
(1) Kad psiholog prua usluge ve#em broju osoba koje su u me%usobnom odnosu (npr.
suprunici, roditelji i djeca), nastoji pojasniti tko je korisnik psiholokih usluga u tretmanu te
svoj odnos sa svakom osobom. Ovo pojanjenje ukljuuje ulogu psihologa, kao i koritenje
dobivenih podataka.
(2) U sluaju da je izloen sukobljenim ulogama (npr. da kao brani savjetnik suprunika
bude pozvan na svjedoenje u postupku razvoda braka), psiholog nastoji pojasniti svoj
poloaj, prilagoditi se tim ulogama, ili se iz njih povu#i na prikladan nain.
3. Pruanje usluga osobama koje su ve drugdje u tretmanu
#lanak 40.
(1) Pri odluivanju o pruanju terapijskih usluga osobama koje su ve# u tretmanu negdje
drugdje, psiholog paljivo razmatra sadraj tretmana i potencijalnu dobrobit korisnika
psiholokih usluga. Ove sadraje raspravlja sa samim korisnikom psiholokih usluga ili
drugom osobom koja ga zastupa, kako bi se smanjio rizik zbunjivanja i nesporazuma. U
sluaju potrebe, psiholog se savjetuje sa strunjacima koji su tako%er ukljueni u terapijski
proces.
4. Prekidanje pruanja tretmana i terapijskih usluga
#lanak 41.
(1) U sluajevima kada se tretmani ili terapijske usluge moraju prekinuti zbog razloga poput
bolesti i nedostupnosti psihologa, ili pak zbog preseljenja ili financijskih poteko#a korisnika
psiholokih usluga, psiholog nastoji planirati i organizirati dalju brigu za korisnika
psiholokih usluga.
g) Rjeavanje eti#kih pitanja
1. Razjanjavanje eti#kih pitanja
#lanak 42.
(1) Ako psiholog nije siguran da li je odre%ena situacija ili neka planirana akcija u skladu s
ovim Kodeksom, duan se je savjetovati s nadlenim tijelom Komore.
2. Neformalno rjeavanje eti#kih problema
#lanak 43.
(1) Psiholog koji uoava da njegov kolega kri etike principe profesionalnog ponaanja,
duan ga je na to upozoriti i na neformalan nain pokuati pomo#i u razrjeenju problema.
3. Prijava krenja Eti#kog kodeksa
#lanak 44.
(1) Ukoliko se oito krenje Kodeksa nikako ne moe razrijeiti na kolegijalan i neformalan
nain, psiholog je duan izvijestiti Komoru koja #e poduzeti potrebne mjere.
(2) Psiholog se ne smije baviti prijavama koje imaju za cilj nekoga povrijediti ili poniziti, a ne
zatititi struku.
4. Suradnja s disciplinskim tijelima Komore
#lanak 45.
Psiholog je duan sura%ivati s disciplinskim tijelima Komore u kontroli i promociji etikih
pitanja.
5. Odnosi prema drugim psiholozima
#lanak 46.
(1) &astan #e se psiholog odnositi prema drugim psiholozima onako kako bi on elio da se
odnose prema njemu.
(2) Svojim uiteljima iskazivat #e potovanje i zahvalnost za znanje, vjetine i odgoj koje je
od njih primio.
(3) Ako drugi psiholog zatrai od njega struni savjet i pomo#, pruit #e mu je nesebino i
prema svom najboljem znanju.
6. Odnos prema Komori i Hrvatskom psiholokom drutvu
#lanak 47.
(1) Psiholog #e Hrvatsku psiholoku komori i Hrvatsko psiholoko drutvo smatrati svojim
strunim maticama, uvaju#i i promiu#i im ugled, kako u struci tako i u iroj javnosti.
(2) Psiholog je duan potivati op#e akte i sve druge upute Hrvatske psiholoke komore i na
vrijeme ispunjavati sve obveze prema Komori.
IV. ZAVRNE ODREDBE
#lanak 48.
(1) Potivanje odredaba ovog Kodeksa obvezatno je za sve psihologe.
(2) Povrede i sankcije povreda ovog Kodeksa utvrdit #e se op#im aktom Komore.

(3) Psiholog je duan odbiti svaku strunu radnju koja je u suprotnosti s ovim Kodeksom, a
Komora mu je duna u tome pomo#i svojim ugledom i pravnim sredstvima, ako se za to
ukae potreba.
#lanak 49.
(1) Ovaj Kodeks stupa na snagu osmog dana po objavi na WEB stranici Komore.

PREDSJEDNIK HRVATSKE
PSIHOLOKE KOMORE
Snjeana Biga-Friganovi%, prof.