MATICA MUSLIMANSKA CRNE GORE

ISTORIJA
MUSLIMANA CRNE GORE
1455 1918
Knjiga I
Izdava:
Matica muslimanska Crne Gore
Za izdavaa:
Dr Avdul Kurpejovi
Urednik:
Osman Grgurevi
Lektura i korektura:
Skender Peroevi
Priprema za tampu:
DauS - Cetinje
tampa:
IVPE - Cetinje
Tira:
1200 primjeraka
Realizaciu projekta i tampanje knjige fnansirao je Fond za
zatitu i ostvarivanje manjinskih prava
Dr Zvezdan Foli
ISTORIJA
MUSLIMANA CRNE GORE
1455 1918
Knjiga I
Podgorica, 2013. godine
5
S A D R A J
PREDGOVOR .............................................................................. 7
1. USPOSTAVLJANJE OSMANSKE VLASTI I
ADMINISTRATIVNO-TERITORIJALNA PODJELA
CRNE GORE .............................................................................. 11
Osmanlijsko osvajanje Crne Gore ............................................ 11
Prvi popisi stanovnitva ............................................................. 20
Administrativno-teritorijalna podjela ..................................... 26
Drutvene prilike na poetku osmanske vladavine ................. 36
2. ISLAMIZACIJA OSNOVA NASTANKA
MUSLIMANSKOG NARODA ................................................. 43
Poeci islamizacije ...................................................................... 43
Period masovne islamizacije ..................................................... 54
Svijest o zajednikom porijeklu ................................................ 76
3. PRIVREDA I DRUTVO U CRNOJ GORI
POD OSMANSKOM VLAU ................................................ 85
Gradovi kao administrativna i privredna sredita ................ 85
Socijalna struktura stanovnitva ............................................. 106
Privreda ..................................................................................... 111
Svakodnevni ivot Muslimana .............................................. 132
6
4. KULTURA I OBRAZOVANJE MUSLIMANA
CRNE GORE POD OSMANSKOM VLAU ..................... 141
Sakralni spomenici ................................................................... 142
Ostali spomenici osmanske arhitekture i umjetnosti ............. 154
Obrazovanje Muslimana ......................................................... 161
Muslimanski kulturni stvaraoci iz osmanskog perioda ......... 172
5. MEUETNIKI I MEUKONFESIONALNI ODNOSI U
CRNOJ GORI ZA VRIJEME OSMANSKE VLASTI .......... 183
Meuetniki odnosi .................................................................. 184
Mit o Istrazi poturica ........................................................... 203
Odnosi Osmanskih vlasti i islamskog stanovnitva prema
pravoslavnoj crkvi ................................................................... 213
6. MUSLIMANI CRNE GORE 1878-1918 ............................. 231
Iseljavanje Muslimana iz Crne Gore poslije
Berlinskog kongresa ................................................................. 232
Integracija Muslimana u drutveni ivot
Knjaevine-Kraljevine Crne Gore .......................................... 246
Poloaj Islamske vjerske zajednice u Crnoj Gori ............... 262
Crnogorski Muslimani prema aneksionoj krizi ..................... 272
Crnogorski Muslimani u Prvom balkanskom ratu ........... 276
Pokrtavanje Muslimana 1913. godine ................................... 278
Muslimani u Prvom svjetskom ratu ........................................ 286
TERMINOLOKI KOMENTARI ......................................... 289
IZVORI I LITERATURA ........................................................ 295
RECENZIJA ............................................................................ 305
BILJEKA O AUTORU .......................................................... 309
IZDANJA MATICE MUSLIMANSKE CRNE GORE ......... 311
7
P R E D G O V O R
Izuavanje najranije istorije muslimanskog naroda Crne Gore
ima niz ogranienja, kao to su, odakle poeti, to i gdje izuavati
i prouavati, kojim izvorima vjerovati i kako to sve ukomponovati
u jednu cjelinu, jer u Crnoj Gori ne postoji istorija niti istoriografja
ovog naroda. Istorija, kultura, vjerska i nacionalna osobenost
autohtonih slovenskih Muslimana Crne Gore nijesu obraivane za
vrijeme Osmanskog carstva, tako da su ova istraivanja mogua tek
od vremena oslobaanja od Osmanskog carstva, poslije balkanskih
ratova.
Istorijom, kulturom i nacionalnom osobenou autohtonih
Muslimana Crne Gore nijesu se bavile niti se sada bave naune, isto
rijske, kulturne i druge institucije, osim uzgredno, iako se fnansiraju
iz dravnog budeta u ijim prihodima participira i ovaj narod.
Zato ne udi to jo uvijek imamo namjerna ili nenamjerna brkanja
pojmovnih znaenja vjernika islamske religije koji se nazivaju
muslimanima (pie se malim poetnim slovom m) i nacionalne
osobenosti i imena Musliman.
Istraivanje, prouavanje i razmatranje istorije autohtonih slo
venskih Muslimana Crne Gore zahtijeva uvaavanje sve njegove
sloenosti i naune multidiscipliiranosti, jer ona sadri istorijsku,
etnoloku, obrazovnu, pravnu, drutvenu, politiku, kulturnu i
nacionalnu komponentu. Ono trai svestrano nauno, argumentovano
i na istorijskim i drugim saznanjima zasnovano prouavanje i pisanje
istorije ovog naroda. Ovakav prilaz je nuan i zbog toga to ovaj na
8
rod izvodi svoje porijeklo od domicilnog hrianskog stanovnitva
koje je primilo islam za vrijeme Osmanskog carstva. Dakle, ako su
Crnogorci u veini slovenskog porijekla, onda su to i Muslimani,
tako da se odgovor na pitanje ko su Muslimani Crne Gore moe dati
tek kada se da jasan odgovor na pitanje ko su Crnogorci.
Iz zajednikog slovenskog plemena, etnike grupe, izvode
porijeklo mnogi narodi i nacije, jer su se mnoga plemena i etnike
grupe diferencirale u vie etnikih grupa koje u istorijskom
evolutivnom procesu prerastaju u narod i kasnije naciju. Istorijski
etnogenetski proces narodnosnog oformljenja Muslimana Crne
Gore bio je veoma dug i specifan iz vie razloga.
Specifnost istorijskog evolutivnog procesa narodnosnog
oformljenja Muslimana Crne Gore ogleda se u tome to se temelji
na islamskoj religiji, kulturi i civlizaciji koje su u nedostatku
sopstvene teritorije i nacionalne drave, preuzimale ulogu primarnog
etnikog inioca. Ovaj narod nije mogao koristiti bitnu komponentu
narodnosnog oformljenja, teritoriju i dravu i na tim osnovama
stvaranja drave na principu nacijadrava, ve je koristio samo
islamsku religiju. Zato je islamska religija ovom narodu bila osnovni
inilac opstanka i narodnosnog oformljenja. U tome je specifnost
muslimanske nacije, jer je jedinstvena pojava u evropskoj istoriji da
jedan narod nastane u svom punom etnikom i nacionalnom biu na
osnovu tzv. religijske inicijacije.
Nepobitno je da su islamska religija, civilizacija i kultura bili
osnovni inioci istorijskog etnogenetskog i kulturnog evolutivnog
procesa samooformljenja narodnosne osobenosti ovog naroda
poev od XV vijeka do dananjih dana. Islam je davao legitimitet
muslimanskom narodu Crne Gore kroz istoriju od vremena kada je
identifkacija ljudi bila dominantna po religijskoj pripadnosti. Prve
nagovjetaje ozvanienja nacionalnog identiteta Muslimana Crne
Gore imamo u Danilovom zakoniku iz 1855. godine, kada su uz
inovjernike dobili status i inoplemenika, prelazne faze ka narodu.
Izuzetno je vano da o slovenskim Muslimanima zapadnog
Balkana svoj sud da istorijska nauka, kako je uraeno i za druge
narode. Zbog nemanja svoje istoriografje Muslimani Crne Gore su
izloeni tihoj asimilaciji od nastanka do dananjih dana. U svojoj
istoriji postojanja prolazili su kroz mnoga iskuenja egzistencijalne,
kulturne i nacionalne ugroenosti, ali su istrajavali i traju i danas.
9
Krajem prolog i poetkom ovog vijeka su izloeni agresivnoj ve li
kobonjakoj asimilaciji koja spada u najtee iskuenje, negiranje i
egzistencijalnu ugroenost ovog naroda u njegovoj istoriji.
Uviajui izuzetan znaaj i cjelishodnost izuavanje istorije i
kulture za ouvanje kulturnog i nacionalnog identiteta svih naroda
Crne Gore, Ustavom Crne Gore iz 1992. godine, pripadnicima
nacionalnih i etnikih grupa jemi se pravo i time uspostavlja
obaveza da Nastavni program prosvjetnih ustanova obuhvata i
istoriju i kulturu nacionalnih i etnikih grupa. Za 15. godina vaenja
ovog Ustava nije ostvareno zajameno pravo pripadnika nacionalnih
i etnikih grupa. Ustavom Crne Gore iz 2007. godine, u odjeljku
5. Posebna manjinska prava, ponovo se jemi pravo pripadnika
manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica
da nastavni programi obuhvataju i istoriju i kulturu pripadnika
manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica.
Zahvaljujui Matici muslimanskoj samostalnom udruenju
u oblasti kulture, istraivanja i razvoja u drutvenim naukama
muslimanskog naroda Crne Gore, te Fondu za ostvarivanje i zatitu
manjinskih prava, koji je odobrio sredstva za realizaciju projekata:
Istorija muslimanskog naroda Crne Gore do 1918 i Istorija
muslimanskog naroda1918 2007. i istoriaru Dr Zvezdanu Fo
liu, koji se prihvatio ovog posla, Muslimani Crne Gore dobie
svoju prvu istoriju, nakon skoro 600. godina postojanja. Ovo djelo
uz djelo dr Ejupa Muovia Muslimani Crne Gore i izdanja Matice
muslimanske prezentira najnovija nauna saznanja o Muslimanima
Crne Gore.
Oekuje se da e Istorija Muslimana Crne Gore pobuditi
inte resovanje kod italaca i opravdati oekivanja strune i laike
javnosti na ije insistiranje je Matica muslimanska Crne Gore ula u
realizaciju ovog projekta.
Dr Avdul Kurpejovi
10
11
GLAVA I
USPOSTAVLJANJE OSMANSKE VLASTI
I ADMINISTRATIVNO-TERITORIJALNA
PODJELA CRNE GORE
Osmanlijsko osvajanje Crne Gore
Osmansko carstvo se javlja na crnogorskom prostoru krajem
XIV vijeka i od tada e davati peat ne samo njegovom razvoju nego
i razvoju Balkanskog poluostrva za vie od etiri stotine godina.
Osmansko carstvo je iz temelja modifkovalo sliku Balkana. Skoro
da nema aspekta ivota u kojem te promjene nijesu uoljive.
Teritorijalna ekspanzija ovog monog Carstva koje se protezalo
na tri kontinenta (Azija, Afrika i Evropa) iziskuje objanjenje stubova
na kojima je poivalo. Njegov glavni stub bio je islam, najmlaa
monoteistika religija. Kolijevka islama je Arabija. Svoju pobjedu
nad politeizmom razjedinjenih arapskih plemena islam je odnio
u VII vijeku. Tanije, 16. jula 622. godine izvrena je Hidra, tj.
preseljenje Muhameda iz Meka u Medinu. Ovaj dogaaj oznaava
trijumf islama. To je najvaniji datum u islamskom svijetu. Za
sljedbenike islama od tada poinje nova era u raunanju vremena.
1
Osniva islama je Muhamed ibn Abdulah iz plemena Koreji
iz Meke. On je oznaen kao posljednji pejgamber, odnosno boji
1
Oksfordska istorija islama, priredio Don L. Espozito, Beograd
2002, 2021. Enciklopedija ivih religija, Beograd 1992, 292293.
12
poslanik. Ogromna veina istoriara, teologa, flozofa itd. nije
zapazila da je i za Muhameda, kao i za ostale osnivae velikih religija
(Mojsija, Budu, Konfuija i Isusa), etiki i politiki aspekt njihovog
uenja bio primarniji od religijskodogmatskog. Religija je bila
sadraj u koji je njihovo socijalno uenje moralo da bude uvijeno
da bi mu se preko respekta prema natprirodnom biu i sankciji koju
niko ne moe izbjei (kazna boja) osigurala praktina primjena
i pridravanje propisanog moralnog kodeksa. Jednom rijeju, i
Muhamed je teio da reformie, unaprijedi, i to ne toliko religiju
koliko nain ivota i ponaanja ljudi.
2
Stoga islam ne predstavlja
samo prihvatanje islama kao religije ve i usvajanje brojnih obiaja
i drugih specifnosti koji su imanentni ovoj religiji i koji ne moraju
biti samo duhovnog karaktera.
3
Muhamed je etablirao osnovne vjerske i etikopolitike
postulate i propise nove religije, sadrane u svetoj knjizi Kuranu,
koja se imputira samom Poslaniku, ali je konana redakcija obavljena
tek za vrijeme njegovog treeg nasljednika Osmana (650655). Za
svega deset godina, od Hidre do svoje smrti (632), Muhamedu je
polo za rukom ne samo da inicira jedan program vjerskopolitikih
reformi, ve i da na podlozi svog vjerskog uenja oblikuje iroku
politiku zajednicu sljedbenika islama. Ne postoji ni jedan drugi
primjer u istoriji u kojem je spoj relgije i politike za tako kratko
vrijeme doveo do takve integracije i ekspanzije.
4
Otuda je u pravu
Bernard Luis koji pie da je samo religija mogla spojiti Arape u
jedinstvenu dravu, jer im je svaka ideja o politikoj vlasti bila tua.
5
Sama rije islam (ar. islam, salam) prvobitno je nastala od rijei
koja je znaila mir. Ova religija je uvela princip potpune jednakosti
ljudi bez obzira na rasu. Muhamedov ivot posluio je kao najsnanija
paradigma. Jedna od njegovih ena bila je crnkinja, a svoju kerku
udao je za jednog crnca.
6
Proirivanje kruga vjernika duguje se od
2
Vojislav Stanovi, Politike ideje i religija, knj. 1, Beograd
2003, 202203.
3
Avdul Kurpejovi, Kulturni identitet muslimanskog naroda Crne
Gore, zbornik radova Kulturni identitet muslimanskog naroda u Crnoj
Gori, Podgorica 2001, 89.
4
Vojislav Stanovi, n. dj, 242243.
5
Isto, 352.
6
Isto, 247.
13
najranijih vremena pa do naih dana, jednostavnosti, privlanosti
i praktinosti islama. Dovoljno je izjaviti potpuno iskreno, i ako
je mogue u prisustvu bar jednog vjernika: Svjedoim da nema
drugog boga osim Alaha i da je Muhamed njegov poslanik!, da bi
ovjek primio islam.
7
Kuranska uputstva oznaavala su fundamentalne drutvene
odno se. Ona propisuju da u pitanjima religije nema mjesta za pri
mjenu sile i da svakome pripada njegova religija. Kuran izriito
ne doputa nasilno preobraanje pripadnika drugih religija. Takav
odnos tretira se kao prvo formulisano pravilo vjerske tolerancije i
slobode savjesti.
8
Osvajaki pohodi, karakteristini za mnoge narode i sva
istorijska razdoblja, pridavala su vjerskim momentima sekundaran
znaaj. Muhamed je 628. godine dopustio poraenim stanovnicima
iz jevrejskog grada Hajbera da ostanu na svojoj zemlji uz plaanje
poreza.
9
Dolazak islama na vizantijske teritorije u VII vijeku
obradovao je hriansko stanovnitvo koje se, tako, oslobodilo
od ugnjetavanja.
10
Za vrijeme omajadskog i abasidskog halifata
privrenici islama su vie od dva vijeka bili manjina u zemljama
kojima su vladali. Hriansko stanovnitvo u bliskoistonim
oblastima primilo je islam tek poslije 850. godine. Slobodnim
izborom, a ne pod prinudom. U Andaluziji (panija) ivjelo je do
druge polovine X vijeka, vie hriana nego islamske populacije,
iako je emirat u Kordobi uspostavljen jo 756. godine.
11
panija je u doba vladavine Abdurahmana III (912
961) simbolizovala primjer usklaenosti islamske i hrianske
civilizacije.
12
Doba trpeljivosti znalo se izopaiti u uzajamno
omalovaavanje i surove obraune. Veliki gnjev na Zapadu izazvale
su vijesti o diskriminaciji hriana u Jerusalimu. Podgrijane emocije
zbliile su vizantijskog cara Alekseja I i rimokatolikog poglavara
7
Enciklopedija ivih religija..., 291.
8
Oksfordska istorija islama..., 318319. Ferid Orahovac, Uloga is-
lama u formiranju kulturnog identiteta Muslimana Crne Gore, Osvit, br. 2,
Pogorica 2010, 7172.
9
Enciklopedija ivih religija..., 293.
10
Oksfordska istorija islama..., 323.
11
Isto, 329330.
12
Isto, 331332.
14
Urbana II. Papa je 1095. pozvao na kstaki pohod, koji je otpoeo
sljedee godine. Krstai su 1099. osvojili Jerusalim. Pobjeda je
ispraena pokoljem pripadnika islama i judaizma. Ovaj dogaaj,
kako navodi naunica Dejn Smit, oznaava poetak vjekovnog
neprijateljstva izmeu Zapada i Istoka.
13
To je ranije bila rijetkost.
Prvi susreti Junih Slovena sa islamom desili su se u IX i X
vijeku. Islamom je u X vijeku bilo zahvaeno Podunavlje i Dobruda.
Tu je djelovao islamski misionar Sari Saltuk, a odatle se islam irio
prema zapadu: Srem, Slavonija, Mava i istona Bosna. Najvie
sljedbenika imao je u Slavonskoj Poegi, koja je bila islamski centar.
Tomas Arnold je o daljem nadiranju islama pisao sljedee: Prvi
ulazak islama u istonu Evropu bio je preko jednog muslimanskog
pravnika, koji je zarobljen, mogue u jednom od ratova izmeu
vizantijske imperije i njenih muslimanskih susjeda. Bio je odveden
u zemlju Peenega (izmeu Dunava i Dona) poetkom XI vijeka.
Mnogima meu njima je izloio, prethodno, islamsko uenje i oni
su se iskreno obratili u vjeri i tako se islam poeo iriti meu ovim
narodom. Prije kraja XI stoljea sav narod je ispovijedao islam i meu
njima je bilo ljudi koji su izuavali islamsku teologiju i pravo...
14

Ovaj navod rjeitije od svega govori o prijemivosti i blagotvornosti
islama, kao i umijeu i podvinitvu njegovih misionara.
Privrenici islama su, dodue na kratko, stizali meu June
Slovene i preko jadranskog primorja. Prodirui iz sicilijanskog
emirata Arabljani su 841. godine zauzeli grad Bari na Jadranu. Te
godine dospjeli su na tle dananje Crne Gore. Tada su napali i razorili
gradove Budvu, Risan i Kotor. Arabljani su nastavili sa svojim
napadima, pa su 866/867. godine drali Dubrovnik u opsadi petnaest
mjeseci. Opsadu su napustili tek kada su saznali da je vizantijski car
poslao Dubrovanima pomo od sto brodova.
15
U junoslovenskim zemljama postoje odreeni materijalni
spomenici koji pokazuju svojevremeno prisustvo islama na ovim
prostorima, jo u predosmansko doba. Istina, radi se o materijalnim
ostacima skromnih razmjera, ali su oni svojevrstan indikator o
13
Isto, 353355.
14
Citirano prema: Ejup Muovi, Prvi kontakti Junih Slovena sa
islamom, Simpozijum Seoski dani Sretena Vukosavljevia, knj. XV, Pri
jepolje 1993, 148149.
15
Isto, 150.
15
prisustvu islama meu Slovenima u predtursko doba. No, sasvim
je sigurno da u dananjim Muslimanima Crne Gore ne treba traiti
njihove potomke. Nesporno je da su preci Muslimana nastali isla
mizacijom, nakon dolaska Osmanlija.
Osmansko carstvo se u blizini crnogorskog teritorija pojavljuje
krajem XIV vijeka. Bilo je to mono i dobro organizovano carstvo
koje je kopnenim putevima nezaustavljivo napredovalo prema
zapadu i gradovima pod vlau Balia, zetskih gospodara. Do prvih
sukoba izmeu Osmanlija i zetskih gospodara dolo je u vrijeme
vladavine Bale II. U bici kod Berata, 1385. godine, Bala II je po
ginuo.
16
Poslije toga je njegov nasljednik ura Stracimirovi uspo
stavio odnos odanosti prema Osmanlijama.
17
ura Stracimirovi nije bio uvijek lojalan osmanskim vla
stima. Uslijedila je njihova odluna reakcija. Osmanlije su u jesen
1392. uhapsile uraa Stracimirovia. Primorale su ga da im preda
gradove Skadar, Sveti Sr i Drivast. Ove gradove je zetski gospodar
povratio 1395. godine. Nedovoljno jak da ih u potpunosti obezbijedi,
ustupio ih je Mleanima koji su bili zadueni za njihovu zatitu.
18
Spoljnopolitiki kurs svog prethodnika promijenio je Bala III.
On je nekoliko puta traio pomo Osmanlija u borbi protiv Mleana.
Ta podrka mu je bila neophodna jer su mu Mleani oduzeli gradove
na primorju Ulcinj, Bar i Budvu. Osmanlije su prihvatile ovaj poziv.
U jesen 1405. godine udruene snage Balinih i osmanskih vojnika
u vie navrata su napadale mletake teritorije oko Skadra, Drivasta i
Ulcinja. Borba protiv Mleana iziskivala je jo intenzivniju saradnju.
Bala III je i 1406. godine vapio za pomo od strane Osmanlija. Tada
se zetski gospodar ulogorio izmeu Bara i Ulcinja i sa oko 2.000
konjanika, meu kojima je bilo i osmanskih, napadao na mletaka
sela. Ovo saveznitvo se manifestovalo i naredne godine. Osmanlije
su 1407. godine poslale pomo Bali III prilikom njegovog napada
na Bar.
19
Sukobi Bale III sa Mleanima gotovo da nijesu usahnuli
16
Boidar ekularac, Crna Gora u doba Balia, Cetinje 2011, 178
179. Istorija Crne Gore, knjiga II, Titograd 1970, 4748.
17
Adnan Pepi, Osmanska vlast na Crnogorskom primorju, zb. ra
dova Hrvatskocrnogorski dodiri: identitet povijesne i kulturne batine
Crnogorskog primorja, Zagreb 2009, 316.
18
Istorija Crne Gore, knjiga II..., 6869.
19
Adnan Pepi, n. dj, 316317.
16
do njegove smrti 1421. godine. Na drugoj strani, njegov odnos sa
Os manlijama bio je dobrosusjedski.
Osmanlije su prodirale na podruja dananje Crne Gore i iz
drugih pravaca. Njihovi odredi su 1396. godine prodrli iz pravca
Skoplja, preko Zveana i Jelaa, u srednje Polimlje i Potarje (limski
Nikii i Brskovo). Tada su uspostavili svoje punktove u Nikiu
na Limu i Brskovu na Tari. Nijesu stali samo na tome. Jednu svoju
jedinicu stacionirali su i u Plavu, po svemu sudei zbog vanosti
saobraajnice koja je na ovom terenu prolazila od Dubrovnika,
Kotora i Bara, preko Meduna, a potom preko Kosova i Skoplja za
Carigrad. U svom okrilju imali su i carinarnicu na Limu koja se
spominje 1411. godine.
20
Osmanlije su poklanjale panju razvoju trgovine na ovoj
teritoriji. U tom pravcu su se posebno obraali Dubrovanima. Fe
rizbeg, osmanski zapovjednik u Skoplju i kefalija za grad Zvean,
garantovao je bezbjednost dubrovakim trgovcim i pozivao ih da, kao
u ranija vremena, obavljaju svoju djelatnost preko Morae i Lima, u
Brskovo i Srbiju.
21
Oito je da su Osmanlije na ovim komunikacijama
imale postojanu vlast i potpunu kontrolu. Raspodjela vlasti sa
srpskom despotovinom nije mogla nakoditi njihovoj vladavini na
pomenutim saobraajnicama.
Defnitivan kraj ezdesetogodinjeg razdoblja dvojne srpsko
turske uprave u dolinama Lima i Tare, nastale poslije kraha Vuka
Brankovia (1396), desio se 1455. godine. Uspostavljanju turske
vlasti prethodili su burni dogaaji vezani za pohode ratobornog i
energinog sultana Mehmeda II Osvajaa. Mehmed II je nakon
osvajanja Carigrada (1453), glavnog grada nekadanje mone Vi
zantije, u rano proljee 1455. krenuo s velikom vojskom iz Je
drena na Srbiju. Ve poetkom juna 1455. godine osvojio je srp
sku despotovinu. Vazalna vlast ura Brankovia je prestala da fu
nkcionie. Osmanlije su ubrzo zauzele i djelove dananje Crne Gore.
Turska vojska je 21. juna 1455. godine prodrla u dolinu Lima i tom
prilikom zauzela utvreni grad Bihor. U tom naletu osvojena je i
20
Konstantin Jireek, Trgovaki drumovi i rudnici Srbije i Bosne u
srednjem vijeku, Sarajevo 1951, 109110.
21
Isto, 111.
17
Budimlja i pokorena je sva ostala oblast Gornjeg Polimlja.
22
Bio je
to poetak turskih osvajanja crnogorske teritorije.
Zauzimanjem Gornjeg Polimlja 1455. godine, Osmanlije su
prekinule najkrau vezu izmeu preostalog dijela Despotovine i Zete.
Vrata za njihovo dalje nadiranje bila su irom otvorena. Medunski
vojvoda Milo je poetkom 1456. godine bio prinuen da preda
Medun Turcima. Turci su i ranije, nadzirui puteve prema Potarju i
Polimlju, bili prisutni u Morai. Tako se, nakom samo pola godine od
zauzimanja Gornjeg Polimlja, i teritorija Kua, Bratonoia, Pipera
i Vasojevia u Lijevoj Rijeci nala pod trajnom turskom vlau.
23
Nije pouzdano poznata godina u kojoj su Osmanlije osvojile
Podgoricu. O tom dogaaju postoji vie svjedoanstava iz prvih
godina turske vladavine. U jednom se istie: sazida car grad Po
dgoricu u Zeti; u drugom se kae: hodi car Mehmed u Zetu i sazida
Podgoricu grad, dok se u treem govori: sazida Hasanpaa grad
Podgoricu u Zeti.
24
Ova deavanja zbila su se oko 1475. godine i
odnose se na podizanje gradatvrave i obnovu mjesta. Iz zapisa u
kome se pominje Hasanpaa, a koji potiu iz 1466. godine, moe
se zakljuiti da su Turci, ubrzo poslije zauzimanja Meduna 1456.
godine zaposjeli i Podgoricu, koju je vojvoda Milo predao novom
osvajau. Po svoj prilici, prilikom osvajanja Podgorice stradala je
njena tvrava i okolno naselje. Zato ih je trebalo obnoviti, a tvravu
jo i dograivati. Te poslove zapoeo je Hasanpaa, a nastavio sultan
Mehmed II 1477. godine, koji je vrlo vjerovatno jo vie utvrdio
i proirio Podgoricu. Ove zahvate diktirali su vojnostrategijski
razlozi. Utvrivanjem i proirivanjem Podgorice, Turci su eljeli da
im ovaj grad poslui kao baza za vojnike garnizone i dalje vojne
pripreme protiv Zete i mletakih posjeda u Albaniji.
25
Kao mjehuri u vodi irilo se i dalje osmanlijsko osvajanje Crne
Gore. Turske jedinice su iz pravca klanca Duga ule u Nikiko polje
1465. godine. Bez veih problema uspjele su ovladati njegovim
itavim prostorom. Teritorija srednjovjekovnog Onogota (Nikia)
22
Miomir Dai, Vasojevii od pomena do 1860, Beograd 1986, 94.
23
Isto, 95.
24
Ljubomir Stojanovi, Stari srpski rodoslovi i ljetopisi, Beograd
1903, 125, 251.
25
Pavle S. Radusinovi, Stanovnitvo i naselja Zetske ravnice od
najstarijeg do novijeg doba, knjiga druga, Niki 1991, 184.
18
pala je pod osmansku vlast 1465. godine. Plemena Banjani i Ri
ani zauzeti su 1466. godine. Turskom vojskom koja je pokorila
Onogot komandovao je bosanski sandakbeg Isabeg Ishakovi
s vojvodama Ismailom i Ahmedom. Zanimljivo je da je vojvoda
Ahmed Hercegovi bio trei po redu sin hercega Stjepana Vukia
Kosae i da je u meuvremenu primio islam. Stoga mu je sultan
Mehmed II poruio: Koliko osvoji zemlje od vilajeta tvoga oca,
neka bude tvoje.
26
Kosae su bezuspjeno pokuavale da u svom posjedu zadre
Pljevlja. Protivnik je bio mnogo jai, pa su Turci zauzeli ovo mjesto
u ljeto 1465. godine i dali mu ime Taslida kameno mjesto. I ovim
vojnim pohodom rukovodio je Isabeg. Sposobni turski starjeina
zaposjeo je Pljevlja ve u prvom naletu koji je te godine preduzeo na
Hercegovinu. Odbrani prostrane oblasti izmeu Tare i Lima nijesu
pomogle ni jake vojne posade. One su bile smjetene u nekoliko
tvrava: Soko, Kukanj, Toevac, Samobor i Mileevac. Branioci,
pak, nijesu bili jedinstveni u pruanju otpora. Knez Radoje je predao
Soko bez borbe, a Turci su znali da cijene ovaj postupak. Knez je
kao nagradu dobio posjed, postavi turski timarnik. Kukanj, jedna
od rezidencija hercega Stefana, razruen je nakon estokog otpora.
Ostale tvrave su se predale poslije krae ili due opsade.
27
Nastojei da maksimalno proire sferu svog uticaja, Osmanlije
su otpoele i sa osvajanjem gradova na Crnogorskom primorju.
Najprije je 1481. godine osvojen grad Risan, a Herceg Novi godinu
dana kasnije, 1482. godine. Njihovo zauzimanje bilo je uveliko
odreeno geografskim smjetajem i geopolitikim poloajem.
Tanije, u ovim gradovima su se okonavale znaajne kopnene
saobraajnice, preko njih su ili putevi na more i veze s drugim
primorskim i prekomorskim mjestima i zemljama.
28
Gospodar slobodne teritorije podlovenske Crne Gore, Ivan
Crnojevi, jo jae je uvidio mo i snagu sultana Mehmeda II kada
su 1477. godine njegove trupe ponovo preduzele napad na sjevernu
Albaniju. Ovaj pohod je zahvatio i teritoriju drave Crnojevia.
26
Slobodan Drobnjak i Sait . aboti, Muslimansko/bonjako
stanovnitvo onogokog-nikikog kraja 1477-2003, 40.
27
Toma Popovi, Pljevlja u XVI i XVII vijeku, u: Istorija Pljevalja,
Pljevlja 2009, 133.
28
Milan Vasi, Gradovi pod turskom vlau, u: Istorija Crne Gore,
knjiga trea, Beograd 1975, 511.
19
Turski odredi su nanijeli ogromne gubitke crnogorskim snagama
koje su im se suprotstavljale. Mehmed II se nije zaustavljao, pa je
krajem ljeta 1478. godine naredio svojoj vojsci napad na abljak.
Ovim poduhvatom je elio da obezbijedi Skadar sa crnogorske
strane. Napad turske vojske je bio brzo zavren. Posada abljaka je
bez velike borbe predala grad Turcima. Poloaj Ivana Crnojevia jo
vie je pogoran 1479. godine, kada je Mletaka republika postigla
sporazum s Turcima o predaji Skadra. Sve jai turski pritisak natjerao
je Ivana Crnojevia da napusti Crnu Goru i skloni se na teritoriju
Mletake republike.
29
Ivan Crnojevi se vratio iz izgnanstva tek poslije smrti su
lta na Mehmeda II (1481). Crnogorski vladar je uspio da protjera
malobrojnu tursku vojsku iz svoje zemlje, ali je ipak morao prihvatiti
vazalni poloaj prema sultanu. Takav poloaj omoguio mu je
izvjesnu politiku korist. Istina, Porti je isplaivao godinji hara
od 700 dukata, a Porta mu je zauzvrat ostavila potpunu unutranju
autonomiju. Da bi stekao to vee povjerenje kod osmanskih vlasti,
Ivan je 1485. godine poslao svog najmlaeg sina sultanu. Najmlai
Crnojevi, Stania, bio je oaran zamamnou islama. Ubrzo je
prihvatio islam i uzeo ime Skenderbeg, u spomen na ujaka njegovog
oca era Kastriota Skenderbega.
30
Poslije smrti Ivana Crnojevia (1490), novi crnogorski gospodar
postao je ura Crnojevi. Turska je urau Crnojeviu dala ista
prava kao i njegovom prethodniku, jer je bila zadovoljna njegovim
lojalnim dranjem. Do preokreta u politikim razmiljanjima crno
gorskog gospodara dolo je 1496. godine. Tada je ura Crnojevi
saznao za plan francuskog kralja Karla VIII o podizanju ustanka u
Albaniji kojim bi bila svrgnuta osmanlijska vlast. ura je pruio
podrku ovoj politiki i vojno preambicioznoj projekciji. Na Porti
su vrlo brzo saznali za ovaj plan i stoga su naredili uru da doe u
Carigrad ili da napusti Crnu Goru. ura se opredijelio za izgnanstvo.
Time je Crna Gora 1496. godine izgubila status vazalne zemlje. Ona
je kao zasebna oblast stavljena pod nadzor skadarskog sandak
bega.
31
Ovim je otpoeo period osmanske vlasti u podlovenskoj
Crnoj Gori.
29
ivko M. Andrijaevi i erbo Rastoder, Istorija Crne Gore, od
najstarijih vremena do 2003, Podgorica 2006, 3940.
30
Isto, 40.
31
Isto, 41.
20
Posljednju etapu u osvajanju djelova crnogorske teritorije
oznaava pad Ulcinja i Bara u turske ruke. Krajem jula 1571. godine,
izdajom mletake vojske pao je grad Ulcinj koji se nalazi 25 km
juno od Bara. Slian scenario dogodio se i prilikom zauzimanja
Bara. Turska kopnena vojska je 31. jula 1571. godine pod vrhovnim
zapovjednitvom generala Ahmetbae i ratna mornarica pod
admiralom Pertatbaom stigla do barske morske obale. Grad i
tvrava bili su dobro snabdjeveni municijom, ivotnim namirnicama
i mletakom posadom, ali mletaki zapovjednici nijesu, iz golog
straha, eljeli da stupe u okraj s turskom vojskom.
32
Ivan Vidaoni, vrhovni kapetan Bara, poslao je tajno dva
izaslanika turskom admiralu Pertatbai s porukom da je spreman
da Bar sa svim stanovnitvom prepusti Osmanlijama, ako mu oni
omogue da mletaka vojska s visokim predstavnicima izae slo
bodno iz grada. Turski vojni komandanti su prihvatili ovu po nudu.
Poetkom avgusta 1571. godine mletaka vojska je izala iz Bara, a
istovremeno su turske jedinice nesmetano ule u ovaj grad. Zanimljivo
je da su oba izaslanika koje su Mleani poslali na pregovore prela
u islam, a s njima i mnoge barske porodice. Glavni razlog za ovu
odluku sastojao se u animozitetu prema mletakoj aristokratiji koja
je do tada upravljala gradom.
33
Zauzimanjem Ulcinja i Bara zavren je proces osma nlijskog
osvajanja crnogorskog prostora. Van njihovog domaaja ostali su
samo Patrovii, Budva, Kotor i Perast, koji su bili pod mle takom
upravom.
Prvi popisi stanovnitva
Da bi se tano utvrdili prihodi, osmanska drava je redovno
vri la popise zemalja u deftere. Defteri nam, pored toga, pruaju vrlo
dragocjenu grau za prouavanje politikih, drutvenih, privrednih
i etnikih kretanja i drugih drutvenih pojava na popisanim
podrujima. Vrijedi istai da su postojala dva razliita deftera. Mu
rsal defter obini i detaljni popis naselja, poreskih obveznika i
poreza koji su davali spahijama i Idmal (mudmel) defter su ma rni
defter u kojem su dati popisi vojnikih lena i ostalih lena i njihovih
32
Frano Kesteranek, Pad grada Bara u turske ruke 1571. godine,
Istorijski zapisi, br. 3, Titograd 1960, 566.
33
Isto, 567.
21
posrednika. U idmal defteru nalaze se i popisi naselja koja su im
pripadala sa sumarnim popisom domainstava i poreza.
34
Popisom oblasti Brankovia i veeg dijela Rake, koji je
oko nan maja 1455. godine, nijesu obuhvaeni Bihor, Budimlja
i Plavska upa. Srednje Polimlje i Potarje upisani su kao vilajet,
odno sno nahija Limski Nikii, u sastavu posjeda Krajita Isabega
Isakovia. Pored srednjeg Polimlja, ovaj popis je zahvatio i jedan
broj naselja u ondanjem Trgovitu, koja su danas u sastavu optine
Roaje. U nahiji Niki popisana su 103 domainstva, pet udovikih
i sedam kua neoenjenih mukaraca. Deset sela iz okoline Roaja
upisano je u Krajite Isabega Isakovia.
35
Sljedei popis osmanskih vlasti koji je zahvatio dio teritorije
Crne Gore zavren je 1468. godine. Inicirao ga je sultan Mehmed II
Osvaja u namjeri da isprati praktine potrebe svoje administracije.
Popisom je obuhvaena Hercegova zemlja (vilajet) i tretirao je sve
poreske obveznike da bi se naznaili posjedi pod osmanskom vlau,
prihodi sa posjeda, te njihova raspodjela i status.
36
Ovim popisom zahvaeni su Nikii na Limu, zatim nahija
Kukanj, hasovi, timari i ifuci na tom podruju, kao i nahija
Onogot. Popis je pokazao da u hercegovakom vilajetu nije bilo
muslimanskih porodica. Hriani su bili skoro jedini itelji na ovom
podruju. Nakon osvajanja Onogota, Osmanlije se u njemu nijesu
stalno nastanile. Proces islamizacije jo nije bio zapoet, a malobrojni
Muslimani se nijesu dugo zadrali. Ovom stanju je doprinijela i
poslovna neafrmisanost Muslimana.
37
I u Pljevljima je, prema popisu iz 1468, stanovnitvo bilo
sastavljeno od hriana. Pljevlja su imala svega 72 domainstva i 23
neoenjena odrasla mukarca. Mali broj kua i nedostatak vojnog
utvrenja nijesu uticali da Pljevlja ne dobiju status trga. Pljevlja su
34
Behija Zlatar, Bosna i Hercegovina u okvirima Osmanskog carst-
va (1463-1593), u: Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja
Drugog svjetskog rata, Sarajevo 1998, 100101.
35
Mustafa Memi, Bonjaci (Muslimani) Crne Gore, Podgorica
2003, 31. arko epanovi, Srednje Polimlje i Potarje, Beograd 1979,
6667. Miomir Dai, Drutveno-politike prilike na teritoriji dananje
sjeveroistone Crne Gore od druge polovine XV do kraja XVII vijeka, Isto
rijski zapisi, br. 12, Titograd 1986, 56.
36 Slobodan Drobnjak i Sait . aboti, n. dj, 54.
37
Bogumil Hrabak, Niki do poetka XIX vijeka, Beograd 1997, 35.
22
bila prepoznatljiva po dinaminom privrednom ivotu, a naroito po
intenzivnim trgovakim vezama sa Dubrovnikom i Primorjem.
38
Sljedei popis zemlje Hercegove nainjen je 1477. godi
ne. U meuvremenu, 16. januara 1470. godine, osnovan je Herce
govaki sandak, sa sjeditem u Foi (sve do 1576. godine), ija je
teritorija podijeljena na tri manja kadiluka. Novinu u ovom defteru
predstavlja upisivanje vlaha nahija Graanice (koja se naziva i
Nikiem) i Onogota. Za njih je bio propisan poseban zakon na
poetku deftera. Vlasi su bili obavezni da plaaju simbolian porez
u novcu, stoci (ovnovima), te da daju po jednog konjanika na svakih
deset kua, prilikom turskih vojnih pohoda. Od ostalih nameta bili
su osloboeni.
39
Defterom iz 1477. godine popisane su 12 nahija u Crnoj Gori,
sa 72 demata i 2.394 domainstva. Najbrojnije su bile: Komarnica,
sa 641 i Piva sa 587, a najmanje nahija Graanica sa 21 i Rovca sa 51
domainstvom. Manastir Moraa imao je est lanova (jedan iguman,
jedan pop i etiri sina).
40
U Pljevljima je bilo 101 domainstvo i
12 neoenjenih mukaraca. Svi popisani stanovnici Pljevalja bili su
hriani.
41
Prvi popis stanovnitva i njegovog imovnog stanja u Ska
darskom sandakatu, osmanska vlast je obavila 1485. godine. Ovaj
sandakat je posjedovao etiri kaze (okruga): Skadarsku, Pod
goriku, Peku i Bihorsku. Podgorika kaza je apsorbovala osam
nahija: Podgoricu, abljak, Kue, Bjelopavlie, Pipere, Hotske
planine, zemlje Peter pana (Pulat, alju, Nikaj i Martinaj) i od
1497. godine i pleme Klimenti. Bihorsku kazu su sainjavali: Plav,
Ko mnin (okolina Budimlja Berane), Komorani (okolina Bijelog
Polja) i Zla rijeka (Zloreica). Zla rijeka nije imala samostalan status
i bila je tijesno vezana za Plavski vilajet.
42
38
Toma Popovi, n. dj, 135.
39
Ahmed Alii, Poimeniki popis sandaka vilajeta Hercegovina,
Sarajevo 1985, 26.
40
Mustafa Memi, n. dj, 31. Branislav urev i Lamija Hadi o
smanovi, Podaci o Drobnjacima u defteru za hercegovaki sandak iz
1477. godine, Istorijski zapisi, br. 12, Titograd 1972, 151159. Mari
ca Maloviuki, Poeci islamizacije u nahiji Komarnici u XV vijeku,
Glasnik zaviajnog muzeja Pljevlja, Pljevlja 2003, 5052.
41
Toma Popovi, n. dj, 135.
42
arko epanovi, Srednje Polimlje i Potarje, Beograd 1979, 7475.
23
Izvreni popis je pokazao da je Plavski vilajet sa 15 sela i 1.157
domainstava bio najnaseljeniji kraj na cijelom prostoru Limske
doline, ali i na teritoriji dananje Crne Gore. Ovaj vilajet je sa 94%
slovenskog stanovnitva predstavljao etniki istu cjelinu. Veoma
malo je bilo uea itelja albanske narodnosti u ukupnom broju
stanovnitva, svega 1,2%. Za 4,8% stanovnika ne moe se pouzdano
utvrditi kojoj su narodnosti pripadali.
43
O broju stanovnika i njihovoj etnikoj strukturi u dijelu Ska
darskog sandaka dragocjene podatke nam prua sljedea tabela:
44
Naziv nahije
U
k
u
p
n
o

d
o
m
a

i
n
s
t
a
v
a
R
e
l
a
t
i
v
a
n

o
d
n
o
s

p
r
e
m
a

p
r
v
o
m
Narodnosna struktura
S
l
o
v
e
n
i
A
l
b
a
n
c
i
M
i
j
e

a
n
o
%

u

e

S
l
o
v
e
n
a
Plav
1.157 100,0 1.88 13 56 94,0
Komnin
(Budimlje)
873 75,5 853 1 19 97,7
Kui 269 23,2 90 116 63 33,5
Piperi 243 21,0 167 18 58 68,7
Zla Rijeka
(Zloreica)
283 24,5 249 1 33 88,0
Komorani
(Bijelo Polje)
176 15,2 169 - 7 96.0
Bjelopavlii 160 13,7 141 2 17 88,7
Kelmendi 183 15,8 47 117 19 25,7
Hoti 129 11,2 40 69 20 31,0
Ukupno: 3.473 2.844 337 292 81,9
Iz priloene tabele je vidljivo da je slovensko stanovnitvo
bilo dominantno u veini nahija Skadarskog sandaka. Izuzetak su
predstavljale nahije Kui, Kelmendi i Hoti, u kojima je ivio vei
broj Albanaca od Slovena.
43
Mustafa Memi, Plav i Gusinje u prolosti, Beograd 1989, 3940.
44
Isto, 41.
24
Prema turskim defterima sa kraja XV i poetka XVI vijeka,
u dananjim granicama Crne Gore bilo je 28 nahija sa 12.556
domainstava. Prosjeno je svaka nahija imala 448 domainstava.
U poreenju s plavskom nahijom, u kojoj je obitavalo 1.157 do
mainstava, to je bilo manje za 709 domainstava. Ova nahija je
po broju domainstava bila vea od nahije Kukanj sa Taslidom
(Pljevljima) za 20%, a u odnosu na nahiju Onogot (Niki) ak
za 80%, ili za 465 domainstava. Jo drastinije se taj srazmjer po
kazuje na primjeru Podgorice, od koje je plavska nahija bila vea
za oko sedam puta.
45
Kolika je bila brojnost domova u plavskoj
nahiji najbolje ilustrije injenica da je ona imala vie domainstava
nego to ih je bilo ukupno u kukoj, piperskoj, bjelopavlikoj,
zlorjeikoj (okolina Andrijevice), komaranskoj (bjelopoljskoj) i
podgorikoj nahiji. Budimljanska nahija (dananje Berane) bila je
solidno naseljena, ali je i ona zaostajala za plavskom nahijom za 203
domainstva ili za 19,4%. Ova nadmo plavske nahije odrazila se i
na njenu ekonomsku mo. Ona je davala vie poreza od svih nahija
podlovenske Crne Gore.
46
Crnogorski sandak, pod upravom Skenderbega Crnojevia,
prvi put je popisan 15211523. godine. Podaci iz ovog popisa ukazuju
da je crnogorski sandak imao osam nahija, 231 selo i zaseok sa 3.381
domainstvom.
47
Novi popis ove teritorije obavljen je 1570. godine,
a ona se tada nalazila u sastavu Dukainskog sandaka. Protok
vremena nije uzrokovao poveanje broja domainstava. Nasuprot
tome, njihov broj je umanjen i iznosio je 3.228 domainstava.
48

Postojalo je vie razloga za ovakvo stanje. Nepovoljni uslovi ivota u
krevitim predjelima uticali su na dio stanovnitva da nasele plodnije
krajeve, prvenstveno Bjelopavlie i okolinu Podgorice. Osim toga,
itelji ovog kraja bili su mnogo mobilniji, jer su dobijanjem statusa
flurdija mogli slobodno da se kreu i naseljavaju.
49
45
Isto, 42. Bogumil Hrabak, Podgorica do poetka XIX vijeka, Beo
grad 2000, 4647.
46
Mustafa Memi, Plav i Gusinje..., 42.
47
Branislav urev i Lamija Hadiosmanovi, Dva deftera Crne
Gore iz vremena Skenderbega Crnojevia (iz 1521. i 1523), Glasnik Ze
maljskog muzeja, sv. II, Sarajevo 1973, 9495.
48
Mustafa Memi, Bonjaci (Muslimani)..., 32.
49
Isto.
25
Bihor je, pored Budimlje, sve do poetka XVII vijeka bio
glavno gradsko naselje u Gornjem Polimlju. U drugoj polovini
XV vijeka, Bihor je bio i sjedite kadiluka. Po turskim popisima
napravljenim u periodu 14871491, broj kua u nahiji Bihor se kretao
od 1.643 do 1.432, a udovikih od 108 do 116. Popisom obveznika
dizije (glavarine) u 1489/1490. godini registrovane su 1.432 odrasle
osobe, dakako pripadnici hrianske religije.
50
Bihor je u popisu iz
1571. godine bio u sastavu prizrenskog sandaka. U njemu je bilo
1.682 domainstva, od ega 274 momakih i 12 udovikih. Premda
je Bihor imao vojnu posadu i druge predstavnike osmanske vlasti,
etnika karta ove oblasti se nije mijenjala sve do kraja XVII vijeka.
Najupeatljiviji dokaz su turski popisi stanovnitva iz kojih je vidljivo
da je ova oblast gotovo u cjelini bila naseljena samo hrianima.
51
U defteru za skadarski sandak iz 1582. godine zapaamo veliko
poveanje stanovnitva u Podgorici i njenoj okolini. To poveanje
u devet nahija iznosilo je 3.800 domainstava. Najznaajnije se
manifestovalo u samoj Podgorici u kojoj je 1485. godine bilo 75
domainstava, a 1582. godine ak 1.328 domova. U Zeti se broj
domainstava popeo sa 128 na 433, u Piperima sa 226 na 499, u
Mrkojeviima sa 160 na 402, u Krajini sa 156 na 623, u estanima
sa 117 na 208, dok je Zabojana imala 731 domainstvo i abljak 436
domova.
52
Nesporno je da je broj stanovnika Crne Gore u okviru Osma
nskog carstva za neto manje od jednog vijeka bio znaajno uvean.
Krajem XV i poetkom XVI vijeka Crna Gora je imala 11.302
domainstva, da bi 1582. godine taj broj bio uvean na 19.094
domainstva.
53
I to bez Bara i Ulcinja koji su 1571. godine pripali
skadarskom sandaku. Broj njihovih stanovnika poznat nam je tek
od sredine XVII vijeka. U Baru je tada bilo 17 sela sa 750 kua, a u
Ulcinju 15 sela sa oko 1.000 kua.
54
50
Miomir Dai, n. dj, 102103. Hamid Hadibegi, Glavarina u
osmanskoj dravi, Sarajevo 1966, 54.
51
Miomir Dai, n. dj, 103. Tatjana Kati, Opiran popis prizren-
skog sandaka iz 1571. godine, Beograd 2010, 433464, 479507.
52
Mustafa Memi, n. dj, 33. Bogumil Hrabak, Podgorica do poetka
XIX vijeka..., 4647.
53
Mustafa Memi, n. dj, 33.
54
Jovan Radoni, Rimska kurija i junoslovenske zemlje od XVI do
XIX vijeka, Beograd 1950, 289.
26
Turski defteri nam uvjerljivo govore da je u Crnoj Gori do kraja
XVI vijeka bilo dominantno slovensko (hriansko) stanovnitvo,
domicilnog porijekla. Snoljivi uslovi ivota omoguili su ak
i njegovo znaajno uveanje. Tome je, svakako, doprinijela i
tolerantnost osmanskih vlasti. U defterima je uoljiva i pojava prvih
Muslimana (konvertita), ali njihov broj nije bio velik, izuzimajui
nekoliko crnogorskih sredina. Stoga proces islamizacije nije bio
nametan od strane osmanske vlasti, nego se i u kasnijem periodu
gotovo u potpunosti odvijao na dobrovoljnoj osnovi. O tome emo
podrobnije govoriti u posebnoj tematskoj cjelini.
Administrativno-teritorijalna podjela
Od prvih dana egzistiranja Osmanskog carstva sultani su
konstantno postavljali i povjeravali upravu nad izvjesnom oblau
dvojici predstavnika vlasti. U prvom redu, misli se na bega, koji je bio
u sastavu vojnike klase i oliavao je sultanovu izvrnu vlast, i kadiju,
koji je pripadao ulemi i u ime sultana personifkovao pravosue.
Njihova vlast bila je u najtjenjoj vezi. Da bi izvrio neku kaznu, beg
je morao da dobije odobrenje od kadije, a na drugoj strani, kadija
nije mogao samostalno otjelotvoriti nijedno svoje sudsko rjeenje.
Jedino je prilikom donoenja odluka iz vjerskog domena (erijat),
kadija djelovao nezavisno od bega. Osmanlije su bile na stanovitu
da je ovakva raspodjela vlasti u provincijskoj upravi veoma vana za
efkasan rad administracije.
55
Najvee upravne jedinice u Osmanskom carstvu bili su ejaleti
ili paaluci na ijem elu je bio beglerbeg, koje je imenovao carski
divan, na prijedlog velikog vezira. Pored visokog poloaja, beglerbeg
je dobivao has, koji je donosio prihod od 600.000 do 1.200.000 aki.
Beglerbegovi su najvie panje poklanjali vojnim poslovima. Imali
su, takoe, iroke kompetencije i u spahijskotimarskoj organizaciji.
U svom opsegu rada posjedovali su i pravo da dodjeljuju timare sa
visokim iznosima.
56
Nie teritorijalnoupravne jedinice u osmanskoj dravi bili su
sandaci. Nakon zauzimanja jedne teritorije Osmanlije su je pripajale
55
Halil Inaldik, Osmansko carstvo, klasino doba 1300-1600, Beo
grad 1974, 147.
56
Behija Zlatar, Bosna i Hercegovina u okvirima Osmanskog carst-
va..., 100.
27
nekoj od najbliih upravnih jedinica, odnosno sandaku. Ukoliko bi
se radilo o veem osvojenom podruju osnovali bi zaseban sandak.
Tada bi postavili sandakbega i ostale slubenike kao organe vlasti.
Sandakbeg je bio najznaajnija linost s najvie ovlaenja u
jednom sandaku. On je u novoosvojena podruja upuivao svog
povjerenika i dodjeljivao mu vlast na tom prostoru. Osnovna obaveza
svakoga upravitelja u Osmanskom carstvu je bila da na pravedan
nain sprovodi vlast i stara se o redu i miru na teritoriji koja mu je
data na upravu.
57
Sandaci su bili sastavljeni od kadiluka, kadiluci od nahija,
a nahije od sela i ostalih naseobina, mezri, zemina, ifuka. Nahije
na crnogorskom podruju su najee bile srednjovjekovne upe
koje su zadrale stara, uglavnom slovenska imena. Taj fakat, kao
i brojna domainstva, svjedoi da osmanlijski prodori nijesu pro
uzrokovali vee demografske promjene, mada je moglo biti izvje
snog potiskivanja starosjedilakog stanovnitva i doseljavanja onog
iz vie ugroenih oblasti. Na elu nahija su se nalazile nahijske
vojvode, nahijske subae ili ceribae.
58
Granice kadiluka odreivane su zavisno od broja kadija u
jednom sandaku. Kadije su teile da sprijee zloupotrebe najviih
organa vlasti. Stoga je vie kadija bilo rasporeivano u jednom
sandaku. Tako su kadije nadzirale rad jednoga snadakbega, ali
svaki kadija na podruju svog kadiluka. Sandakbeg je bio obavezan
da sarauje sa svakim kadijom na prostoru na kojemu je ovaj
obavljao svoju sudsku vlast. Da bi to uspjenije obavljao svoju
funkciju, kadija je bio nezavisan u kontroli rada organa vlasti. Meu
kadijama nije bilo razlika, bez obzira u kom kadiluku vrili sudsku
vlast bili su po ovlaenjima izjednaeni i ravnopravni.
59
U istoriografji jo nije precizno razjanjeno pitanje na osnovu
ega su odreivane granice jednog sandaka. Mogue je samo utvrditi
neke od kljunih odrednica koje su determinisale teritoriju sandaka.
Uvidom u istorijsku literaturu, moe se zakljuiti da se u odreivanju
granica sandaka vodilo rauna da teritorija ove upravne jedinice
57
Isto. Adnan Pepi, n. d, 320. Hazim abanovi, Bosanski paaluk,
Sarajevo 1982, 1214.
58
Miomir Dai, Vasojevii od pomena do 1860..., 99. Ejup Muovi,
Muslimani Crne Gore od pada Zete (1499), Novi Pazar 1997, 1416.
59
Ahmed Alii, Opirni popis bosanskog sandaka iz 1604. godine,
sv. I/1, uvod, Sarajevo 2000, XIII.
28
bude jedna geografska cjelina. Istovremeno se obraala panja i o
strukturi stanovnitva na podruju jednog sandaka. Naime, gledalo
se da ono bude to vie homogeno, zbog lakeg uspostavljanja i
odravanja vlasti. Granice jednog sandaka odreivala je brojnost
stanovnitva, ali i bogatstvo odreenog podruja. Osobito se
poklanjala panja da prinosi sa zemljita budu dovoljni da prehrane
ukupno stanovnitvo na tom podruju.
60
Mjesto koje je bilo po bogatstvu najrazvijenije, a po broju
stanovnika najmnogoljudnije, po pravilu je odreivano za sjedite
jednog sandaka. Ta obaveza je uslovila da sandakbegovi, pored
glavnog sjedita, imaju i drugi centar na prostoru svog sandaka. I u
tom drugom sjeditu su boravili izvjesno vrijeme.
61
Nakon zauzimanja Balkana, Osmansko carstvo je bilo podi
jeljeno na dva beglerbegluka ili ejaleta: Rumelija (Balkan) i
Anadolija. Crna Gora u osmanskoj administrativnoj podjeli nije bila
zasebna administrativna cjelina, nego je bila rasparana na razliite
sandake. Izuzetak od ovog ustaljenog stanja predstavlja period
15131530, kada je podlovenska Crna Gora s jo nekoliko podruja
predstavljala poseban sandak. U tom periodu Crnom Gorom je
upravljao Skenderbeg Crnojevi. Vidljivo je da ovaj sandak nije
dugo egzistirao. Prolost Crne Gore pod osmanskom vladavinom
pratile su este administrativne podjele. Djelovi njene teritorije
pripadali su ovim sandacima: Hercegovakom, Skadarskom,
Prizrenskom, Dukainskom, Bosanskom, Novopazarskom, Pekom.
Djelovi teritorije Crne Gore koje su Osmanlije osvajale od
poetka svog nezadrivog nadiranja do poetka 1470. godine,
pretvoreni su u jedan vilajet (Hercegova zemlja). Oni su pripojeni
susjednom bosanskom sandaku. Neposrednu vlast u vie nahija u
Hercegovini obavljale su vojvode bosanskog sandakbega Isabega
Isakovia. Praktine potrebe osmanske vlasti uzrokovale su da se od
osvojene teritorije u Hercegovini formira, 16. januara 1470. godine,
poseban Hercegovaki sandak. Ovaj sandak se prvi put spominje
u jednoj vijesti s kraja februara 1470. godine. Prvi sandakbeg
hercegovakog sandaka bio je Hamzabeg, kome su dodijeljeni
hasovi u Hercegovini, koji su ranije pripadali Isabegu Isakoviu.
62
60
Hazim abanovi, n. d, 2022. Adnan Pepi, n. d, 321322.
61
Ahmed Alii, Opirni popis bosanskog sandaka..., XVXVI.
Hazim abanovi, n. d, 2324. Adnan Pepi, 321322.
62
Hazim abanovi, n. d, 4546.
29
Hercegovaki sandak je, pored ostalog, u poetku zahvatao
sljedee djelove crnogorske teritorije: Onogot, Kukanj, Vrane,
Ljubovie, srednje Polimlje i Potarje, Komarnicu (Drobnjake),
ahovie (Tomaevo), Pavino Polje i prostore dananjeg Kolaina
i Mojkovca.
63
U sastav ovog sandaka involvirane su od 1477. godine i na
hije: Budimlje, Riani, Rovci, Piva, Banjani, Gornja i Donja Mo
raa i Bjelopavlii. Nahije u Crnoj Gori pripadale su Drinskom i Mi
leevskom kadiluku. Pored ovih, hercegovaki sandak sainjavao
je i kadiluk Blagaj.
64
Predajom Risna (1481) i Herceg Novog (1482) okonano je
tursko osvajanje Hercegovine. Na poetku 1485. godine osnovan
je Novski kadiluk. Subaa Novog pominje se 26. novembra 1485,
a 1494. godine i vojvoda koji je u prethodnom razdoblju bio
zajedniki sa trebinjskim. Vojniki i privredni znaaj ovog prostora
uslovio je osnivanje novskog kadiluka, inae veoma udaljenog od
sredita starih kadiluka u Hercegovini. To je uzrokovalo odreene
promjene u smislu upravne podjele hercegovakog sandaka.
Novskom kadiluku, pored Novog, Draevice i Risna, prikljuene su
i nahije: Trebinje, Popovo, Zupci, Donji Vlasi, Ljubomir, Klobuk,
Riani, Rudine, Onogot, Niki, Donja Moraa, Gornja Moraa,
Bjelopavlii i Rovca.
65
Ovim je hercegovaki sandak krajem XV
vijeka bio podijeljen na etiri kadiluka.
Ovakva podjela hercegovakog sandaka ostala je sve do
prve polovine XVI vijeka. U tom razdoblju formirana su etiri nova
kadiluka, meu kojima i pljevaljski. Stvaranje ovog kadiluka, oko
1532. godine, je prvi znaajniji datum u razvitku Pljevalja. Glavna
nahija novoosnovanog kadiluka bila je Kukanj u ijem se okviru
nalazio trg Pljevlja. Dinamini razvoj Pljevalja u ovoj nahiji proizveo
je administrativnu podjelu na dvije nahije: Kukanj i Pljevlja. Granica
izmeu njih bila je rijeka ehotina. Prvi kadija pljevaljskog kadiluka
bio je Mehmed, sin Abdurahmana.
66
63
Ahmed Alii, Poimeniki popis sandaka..., 2728. Slobodan
Drobnjak i Sait . aboti, n. d, 38.
64
Hazim abanovi, n. d, 156165.
65
Isto, 165166.
66
Toma Popovi, n. d, 135. Enes Pelidija i Behija Zlatar, Pljevlja i
okolina u prvim stoljeima osmansko-turske vlasti, Pljevlja 1988, 41.
30
Od trenutka kada je u Pljevljima osnovan kadiluk, ovo mjesto
je brzo preraslo u kasabu. Dobijanje statusa kasabe jednog naselja
znailo je da je njegovo stanovnitvo prelazilo na islam. I zaista u
Pljevljima poinje da se intenzivnije mijenja konfesionalna struktura
stanovnitva. Taj proces bio je veoma izraen poslije 1536. godine
kada je ogroman dio ovog kraja izgubio vlaki status. Na to su uticale
i spoljnopolitike prilike, poto je novi poraz lige hrianskih drava
protiv Osmanskog carstva u ratu 15381542. izazvao veliko razoarenje
da su pravoslavne spahije, trgovci i zanatlije po gradovima, masovno
poeli da prelaze u islam ili su izbjegli u novom valu prebjega prema
Italiji. U novo sjedite kadiluka stiglo je vie osmanskih inovnika,
sudskih i administrativnih slubenika, zaima i timarnika.
67
Najvaniji dogaaj u prolosti Pljevalja pod osmanskom
vlau dogodio se u jesen 1576. godine, kad je ovo naselje postalo
sjedite hercegovakog sandakata. Sve do tada, njegovo sjedite
bilo je u Foi. Uprkos tome, hercegovaki sandakbegovi su u tom
razdoblju povremeno boravili u Pljevljima. Tu je u februaru 1513.
godine preminuo ugledni Mustafabeg Jurievi. Krajiki begovi
su redovno vrili inspekcijske poslove u Pljevljima i tu dobijali
tube protiv lokalnih organa vlasti. U Pljevljima je stalno boravio
sandakbegov vojvoda, najee pravoslavne vjeroispovijesti, koji
se brinuo o begovim prihodima.
68
U Pljevljima je, kao novom upravnom sjeditu Hercegovine,
sagraen sandabegov saraj. Saraj se sastojao od 20 soba, dvorane
za vijeanje i niza drugih neophodnih prostorija. U njegovoj blizini
su podignuti i objekti za administrativno osoblje, kao i kue za
smjetaj lanova sandakbegovog divana. Taj divan su inili ehaja
(sandakbegov zamjenik), kapidibaa, enegirbaa, haznadar,
ala jbeg, vojvoda, subaa, nazor, emin, pisari i veliki broj drugih
slubenika i vojnih starjeina kao to su janjiarski serdar i predstavnik
carskih spahija. Sa njihovim dolaskom, uz ve prisutne trgovce
i zanatlije iz lokalne sredine, obrazovao se vodei sloj gradskog
stanovnitva. Pljevlja su poela ubrzano da se razvijaju, pa su 1585.
godine, zajedno s kuama turskih funkcionera i slubenika, imala
67
Toma Popovi, n. d, 135. Enes Pelidija i Behija Zlatar, n. d, 910,
2021.
68
Toma Popovi, n. d, 142. Milan Vasi, Gradovi pod turskom
vlau...., 517518.
31
preko 200 kua.
69
Interesantno je da su Pljevlja jedini crnogorski
grad koji je u vrijeme dugotrajne osmanske vladavine, bio u duem
periodu (do 1833) sjedite nekog sandaka.
Jedan dio crnogorske teritorije u veem razdoblju bio je
u okrilju Skadarskog sandaka. Ovaj sandak je osnovan 1479.
godine. Potrebno je akcentirati da u Skadarskom sandaku nije
postojala kompaktna i jedinstvena administrativnoupravna podjela
na nahije s ustaljenim granicama. Glavni razlog ove nepostojanosti
jeste specifni poloaj Gornje Albanije, crnogorskih Brda i Gornjeg
Polimlja. Turska vlast na ovim prostorima nije bila nikad dovoljno
uvrena, pa je stoarskom stanovnitvu u pojedinim krajevima
priznavala odreene administrativne i poreske olakice.
70
Na izmaku XV vijeka, teritorija Skadarskog sandaka je
okruivala dravu Crnojevia koja se prostirala od Budoa do
Skadarskog jezera. Rije je o podrujima Bjelopavlike i Zetske
ravnice i planinske oblasti od Prekornice do ijeva, koje su 1485.
godine upisane u defter Skadarskog sandaka. U sastav ovog sandaka
ula je i nahija Budimlje koja je nakratko pripadala hercegovakom
sandaku. Nahija Budimlje je zajedno s nahijama Plav, Zla Rijeka i
Komarani (bjelopoljski kraj) inila kazu Bihor. Osim kaze Bihor, u
opsegu Skadarskog sandaka su 1485. godine, to smo ranije istakli,
bile i kaze Skadar, Podgorica i Pe.
71
Ubrzo su uslijedile nove teritorijalne i administrativne pro
mjene. Vilajeti Bihor i Plav se 14881489. godine pominju u sastavu
Prizrenskog sandaka. No, ve poetkom XVI vijeka Bihor se
ponovo nalazi u domenu Skadarskog sandaka. To stanje nije bi
lo dugog vijeka. U treoj deceniji XVI stoljea opet se spominje
prizrenski sandak, kao has sandakbega, kome pripadaju Prizren,
Trgovite (Roaje) i Hoa. Prizrenski sandak je 1530. godine
zahvatao dvije kaze: prizrensku i bihorsku. U prizrenskom sandaku
su se osamdesetih godina XVI vijeka nalazile nahije Prizren, Hoa,
Rana, Trgovite i Bihor.
72
I ova podjela je kratko trajala. Iz opirnog
69
Enes Pelidija i Behija Zlatar, n. d, 4344.
70
Miomir Dai, Vasojevii od pomena..., 213.
71
Mustafa Memi, Plav i Gusinje..., 39. Ejup Muovi, Muslimani
Crne Gore..., 10. ivko Andrijaevi i erbo Rastoder, n. d, 78.
72
Olga Zirojevi, Tursko vojno ureenje u Srbiji 1459-1683, Beo
grad 1974, 94.
32
deftera Skadarskog sandaka iz 15821583. godine je vidljivo da
su nahije Budimlje, Plav, Zla Rijeka i Komorani bile sastavni dio
Skadarskog sandaka.
73
Uestale administrativne promjene bile su karakteristine i za
XVII stoljee. Sredinom XVII vijeka Plav i Podmila (oblast Gornjeg
Polimlja) pripadali su Dukainskom sandaku, sa sjeditem u Pei.
Za stanovnike Plava, turski geograf HadiKalfa je kazao da su
Crnogorci koji su nepokorni turskoj vlasti.
74
Dukainski sandak je
ukinut 1738. godine.
75
Kadiluk Bihor je, pored kadiluka Prizren i Suha Reka, pripadao
prizrenskom sandaku i na kraju XVII vijeka. Tada se Trgovite
spominje kao dio novopazarskog kadiluka. Nahija Budimlje je 1685.
godine inila jedan kadiluk s Prijepoljem.
76
Oigledno je da je oblast
sjeveroistone Crne Gore vie puta mijenjala upravnoteritorijalni
poloaj. Ona se vezivala za vie centara, a najee za Skadar.
Skadarskom sandakatu bila je 1496. godine pripojena i
oblast podlovenske Crne Gore. Vlast nad ovim podrujem, do
1513. godine imao je subaa ili vojvoda Crne Gore. Ta dunost
osmanskog upravnika povjeravana je Muslimanima, sa sjeditem
u abljaku Crnojevia. U septembru 1499. godine, kao vojvoda
Crne Gore pominje se Sinan. On nije dugo ostao na tom poloaju,
jer se u junu 1500. godine spominje ElBali vojvoda, subaa Crne
Gore i itave teritorije gospodina ura Crnojevia. Kao vojvoda
crnogorski, 1503. i 1504. godine, spominje se Hasan. Hasan je 1511.
godine dao Aleksandru Franku, mletakom podaniku, propusnicu za
itavo Osmansko carstvo.
77
U Carigradu je 1513. godine odlueno da se Crna Gora proglasi
za poseban sandak. Sultan je za njenog sandakbega imenovao
Skenderbega Crnojevia, najmlaeg sina Ivana Crnojevia. Bio je
to mudar i taktian potez kojim je sultan elio da umiri neposluno
crnogorsko stanovnitvo. Crnogorci su, naime, odbijali da predaju
rajinski porez, a turska vlast je nastojala da sa to manje napora i
73
Miomir Dai, Vasojevii od pomena..., 101.
74
HadiKalfa, O Balkanskom poluostrvu, Beograd 1892, 5759.
75
Olga Zirojevi, n. d, 94.
76
arko epanovi, Srednje Polimlje i Potarje, Beograd 1979, 131
132.
77
Branislav urev, Turska vlast u Crnoj Gori u XVI i XVII vijeku,
Sarajevo 1953, 31.
33
sredstava uspostavi mir i poredak u Crnoj Gori. Upravo je zbog
toga postavljen Skenderbeg Crnojevi, ije je porijeklo trebalo
da kod Crnogoraca podgrije sentimentalne asocijacije na Ivana i
ura Crnojevia. I odabir sredita novog sandakbega, abljak
Crnojevia, trebalo je da osvjei uspomenu na slavnu dinastiku
tradiciju.
78
Prema defteru iz 1521. godine, u Crnoj Gori je postojalo est
nahija: Ljeanska, upa, Malonii, Pjeivci, Rijeka i Crmnica.
Dvije godine kasnije, 1523, napravljen je novi defter u kojem je,
pored spomenutih nahija, navedena i nahija Cetinje. U tom defteru
upisana je i nahija Grbalj, koja se dijelila na Donji i Gornji Grbalj,
ime je teritorija Crne Gore znatno proirena.
79
Upravu nad Crnom Gorom Skenderbeg je imao do 1530.
godine, kada je vjerovatno umro. Poslije njega sultan nije postavljao
novog sandakbega u Crnoj Gori. Sultan je ukinuo crnogorski
sandak, a podlovensku Crnu Goru je ponovo pripojio Skadarskom
sandaku. Ova vezanost bila je aktuelna do 1570. godine, kada je
Crna Gora pripala Dukainskom sandaku. Krajem 1570. izvren
je nov popis Crne Gore i prema ovom dukainskom defteru, nje
na teritorijalna podjela bila je ista kao 1523. godine.
80
Ona e se,
protokom vremena, vidno modifkovati. Crna Gora je u XVII vijeku
bila podijeljena na etiri nahije (upe): Katunsku, Rijeku, Crmniku
i Ljeansku, a svaka nahija se dijelila na plemena. Sa ovakvom
podjelom podlovenska Crna Gora je doekala kraj XVII vijeka,
odnosno vrijeme u kojem je bila osloboena od turske vlasti.
Ostali djelovi Crne Gore i dalje su bili pod osmanskom vlau i
to se odrazilo na njihovu administrativnu podjelu. Podruje Budimlja
je od poetka XVIII vijeka inilo sastavni dio Skadarskog sandaka, tj.
novoformirane nahije Gusinje. U domenu Skadarskog paaluka bilo je
od 1757. do 1831. godine i itavo Gornje Polimlje. Ovim paalukom
upravljali su veziri iz albanske feudalne porodice Buatlija. Zanimljivo
je kazati da je gusinjska nahija sve do sredine ezdesetih godina XIX
vijeka zahvatala cijelu teritoriju nekadanje tri srednjovjekovne upe,
odnosno nahije (Budimlje, Plav i Zla Rijeka).
81
78
Isto, 3839. ivko Andrijaevi i erbo Rastoder, n. d, 76.
79
Branislav urev, Turska vlast u Crnoj Gori..., 5859.
80
Isto, 6365.
81
Mustafa Memi, Plav i Gusinje..., 98101. Hazim abanovi, n.
d, 342.
34
Najkrupnije izmjene u administrativnoupravnoj podjeli izvre
ne su za vrijeme reformi Omerpae Latasa (18501852). One su bile
uzrokovane estokim politikim sukobom centralne vlasti sa bosanskim
i hercegovakim begovatom koji je podizao bune protiv Portinih
reformi. Omerpaa je ukinuo dotadanje osmanske upravne jedinice
(sandak i kadiluk) i inaugurisao novu adminsitrativnoupravnu po
djelu na kajmakamluke (okruge) i mudirluke (srezove). Bosanski
paaluk je bio podijeljen na est kajmakamluka, a hercegovaki na
tri mostarski, trebinjski i pljevaljski. Pljevaljski kajmakamluk je bio
sastavljen od tri mudirluka: Pljevlja, Kolain i Prijepolje.
82
U razdoblju sprovoenja novih administrativnoupravnih refo
rmi, Bijelo Polje, Bihor, Roaje i Peter su pripojeni bosanskom
paaluku. Ova reforma je u novopazarskom kajmakamluku ostala
nedovrena zbog ratnih operacija koje je vodilo Osmansko carstvo.
Bijelo Polje je, stoga, makar izvjesno vrijeme, i dalje bilo u opsegu
Skadra.
83
Poslije podizanja grada Berane, 1862. godine, formirana je be
ra nska nahija koja je izdvojena u poseban mudirluk (kazu). Ostali
dio gusinjske nahije i dalje je zadrao status zasebnog mudirluka.
On je bio dijelom umanjen, te je obuhvatao samo plavskogusinjsku
kotlinu, Veliku i Polimlje. U okvir mudirluka Berane, pored okolnih
naselja, ulazio je i ekular, odnosno sva teritorija onog dijela Gornjeg
Polimlja, do rijeke Ljenice na sjeveru.
84
Omerpaina administrativnoteritorijalna podjela bila je
aktuelna samo do jula 1865. godine. Tada je u Osmanskom carstvu
donesen dekret o organizaciji vilajeta, umjesto prethodnih paaluka.
Prema ovom dekretu ukinuti su ejaleti u Osmanskom carstvu, pa
su osnovani vilajeti kao najvee administrativnoupravne jedinice.
Vilajeti su bili mnogo vie vezani za centralnu vlast u Carigradu.
Uredba iz 1867. godine je propisivala da se vilajeti dijele na sandake,
zatim na kaze (srezove), nahije i sela. Ova nova podjela obavljena je
po modelu na administrativnoupravno ureenje u Francuskoj, budui
da je uticaj ove zemlje bio izuzetno velik u Osmanskom carstvu.
85
82
Ahmed S. Alii, Ureenje bosanskog ejaleta od 1789. do 1878.
godine, Sarajevo 1983, 6064.
83
Hazim abanovi, n. d, 233.
84
Miomir Dai, Vasojevii od pomena..., 213.
85
Ahmed Alii, Uredbe o organizaciji vilajeta 1867. godine, Prilozi
za orijentalnu flologiju, sv. XIIXIII, Sarajevo 1965, 219220.
35
Skadarski sandak je prema dekretu o vilajetima iz 1865.
go dine bio reorganizovan u skadarski vilajet. Ovaj vilajet je
imao donekle izmijenjene granice. Konkretnije, bio je manjeg
teritorijalnog opsega. Tako je i itavo Gornje Polimlje bilo izuzeto iz
skadarskog vilajeta. To je bila logina posljedica proizala iz sastava
njegovog stanovnitva. Skadarski vilajet, izuzev Podgorice i okoline
Bara i Ulcinja, bio je organizovan s naglaskom na albanske etnike
granice.
86
Osmanskim dekretom iz 1865. godine, obnovljen je bosanski
vilajet kao jedna jedinstvena provincija. On je bio podijeljen na
sedam sandaka: sarajevski, travniki, bihaki, banjaluki, zvorniki,
novopazarski i hercegovaki. Ova podjela ishodovala je do tada
neuobiajeno stanje. Tako su Pljevlja prvi put u svojoj istoriji pripala
novopazarskom sandaku sa sjeditem u Sjenici, gdje je bio centar
ranijeg novopazarskog kajmakamluka. Vlast u sandaku, koji se
dijelio na kaze imao je i dalje kajmakam, dok je na elu kaze bio
mudir.
87
Nova podjela donijela je ogromno teritorijalno proirenje
no vo pazarskom sandaku. Njegova teritorija bila je daleko vea
ne go to je ikada ranije bila. Novopazarski sandak sainjavalo
je 10 kaza: Novi Pazar, Sjenica, Pljevlja (Taslida), Nova Varo,
Prijepolje, Bijelo Polje sa Bihorom, Mitrovica, Berane, Kolain i
Ro aje (Trgovite). Kaza Gusinje bila je u okrilju novopazarskog
sandaka samo do 1868. godine. Od tog vremena, Gusinje se vie ne
spominje ni kao kaza ni kao nahija u sastavu vilajeta Bosna, odnosno
sandaka Novi Pazar. Gusinjska kaza je 1868. godine ula u sastav
prizrenskog vilajeta.
88
Ovo nije bio kraj estih administrativnoteritorijalnih promjena.
Novopazarski sandak je u februaru 1877. godine konano izdvojen iz
bosanskog vilajeta i inkorporiran je u novoformirani kosovski vilajet.
I novopazarski sandak je pretrpio izvjesno teritorijalno umanjenje,
poto je u proljee 1880. godine formiran pljevaljski sandak sa
sjeditem u Pljevljima. U njegovom sastavu bili su pljevaljska i
86
Miomir Dai, Vasojevii od pomena..., 215216.
87
Ahmed S. Alii, Ureeje bosanskog ejaleta..., 215216.
88
Slavenko Terzi, Pljevlja na putu u novo doba (1804-1913), u
monografji Istorija Pljevalja, Pljevlja 2009, 178. Mustafa Memi, Plav i
Gusinje..., 102.
36
prijepoljska kaza i pribojski mudirluk. Takvo stanje trajalo je sve do
osloboenja Pljevalja od osmanske vlasti 1912. godine.
89
Novopazarski sandak postojao je do 1901. godine, najprije sa
sjeditem u Sjenici (18771882), a zatim u Novom Pazaru. Nakon
toga, 1901. godine je formiran novi sjeniki sandak sa etiri kaze:
sjenika, bjelopoljska, novovaroka i kolainska odnosno donjo
kolainska. Beranska i roajska (trgovika) kaza pripojene su pekom
sandaku.
90
I sa ovom podjelom je defnitivno zavreno 1912. godine.
Drutvene prilike na poetku osmanske vladavine
Nerijetko se fantastian uspon Osmanskog carstva od male
plemenske kneevine do najjae drave na prostoru Sredozemlja
tumai despotijom i islamskim boanskim ratnitvom. Takva
objanjenja su pojednostavljena i povrna, jer postati najmonije
carstvo ne duguje se samo umjenosti ratovanja i vjerskom fanatizmu.
Od velikog znaaja bili su i unutranji faktori: konstituisanje
dravnog aparata, formiranje zakupnog sistema, razvoj ratarstva i
solidno ureen pravni sistem. Jo jedan inilac bio je od izuzetne
vanosti. On se ogledao u izuzetno pragmatinoj politici Osmanlija,
koja se racionalno upravljala po zahtjevima odreene situacije. Zato
nije predstavljalo iznenaenje ni sklapanje povremenih saveza sa
hrianskim dravama. U vie sluajeva je vojska hrianskih vazala
na Balkanu bila u slubi osmanskih trupa u borbi protiv hrianske
brae po vjeri.
91
Vazalni poloaj u Osmanskom carstvu nije implicirao jedino
podreenost ve i zatitu. Takav poloaj je esto bio od obostrane
koristi. Sultani su od poetka XV vijeka spoznali da je religiozni
fanatizam istroena osnova na kojoj se ne moe graditi vrsta drava.
Sve do druge polovine XVI vijeka, osmanska drava je predstavljala
odlino osposobljen mehanizam koji je u neto promijenjenom
obliku zadrao itav niz institucija iz Vizantijskog carstva.
92
Podanici Osmanskog carstva bili su razvrstani u dvije osnovne
klase. Prvu je inila vladajua, feudalna i vojnika klasa, a druga
89
Slavenko Terzi, n. d, 178.
90
Isto, 178179.
91
Holm Zundhausen, Istorija Srbije od 19. do 21. vijeka, Beograd
2008, 41.
92
Isto, 42.
37
je bila podreena i nazivala se rajom. Neprihvatljiva je konstatacija
da je ova podjela na asker i raju bila kompatibilna vjerskoj diobi.
Istorijski izvori govore sasvim drugaije, poto je meu rajom bilo i
muslimana. Na drugoj strani bilo je vojnika hriana, kao i hriana
spahija. Asker su, pored vojnika i dravnih funkcionera, sainjavale
kadije, muderisi i ostali vjerski slubenici. Njihova glavna funkcija
sastojala se u zatiti drave i sistema. Raja je svojim radom morala
da izdrava vojsku i dravni aparat.
93
Osmanskim vlastima je najvie bilo potinjeno seosko sta
no vnitvo. To je bila raja hrianske i islamske vjeroispovijesti.
Hri anska raja je davala svome spahiji naturalnu rentu (uur,
salarija i razne druge dabine), kao i ispendu (porez u novcu), u
visini od 25 aki. Ona je bila obavezna da u korist svog spahije
kului tri dana u godini, te da daje sultanu hara (porez na glavu)
kao zamjenu za oslobaanje od vojnih dunosti. Muslimanska raja
je takoe bila zaduena naturalnom rentom (uur desetina) od
itarica i drugih kultura, te raznim novanim davanjima, radnom
rentom i podanikim porezom u iznosu od 22 ake.
94
Ove obaveze
muslimanske raje rjeitije od svega govore da prelazak na islam nije
znaio i oslobaanje svih konvertita od mnogih zaduenja. Ovakve
tvrdnje su prisutne kod pojedinih istoriografa koji neoprezno i
ovlano identifkuju osmansku vlast sa svim pripadnicima islamske
vjeroispovijesti.
Uspostavljeni model vladavine, osmanska vlast je sprovela i
na tlu dananje Crne Gore. S njim su se najprije suoili itelji Bihora
i Budimlje. Privilegije koje su pojedine kategorije hriana uivale
u srednjovjekovnoj srpskoj dravi dobijene su i od Osmanlija.
Prvenstveno se to odnosi na stanovnitvo koje je obavljalo vojniku
slubu. Turci su ove vojnuke odmah stavili u slubu svojih interesa.
Nova vlast je u XVI vijeku uvela instituciju derbandija (uvara
puteva). Nesumnjivo da je jedan dio hriana na teritoriji Gornjeg
Polimlja imao ovakav status. Oni su uvali glavne puteve koji su
povezivali primorske i oblasti u unutranjosti. Zauzvrat su ovi
hriani bili osloboeni od sijaset obaveza.
95
93
Behija Zlatar, n. d, 102103.
94
Isto, 103.
95
Miomir Dai, Drutveno-politike prilike na teritoriji dananje
sjeveroistone Crne Gore od druge polovine XV do kraja XVII vijeka, Isto
rijski zapisi, br. 12, Titograd 1986, 3238.
38
Poseban status imao je i sloj hrianskog stanovnitva na te
ri toriji Pljevalja. I u nahiji Kukanj, u drugoj polovini XV vijeka,
zabiljeeni su vojnici koji su bili osloboeni od svih rajinskih
nameta, ukljuujui i hara. Prilikom obraivanja svojih batina
njesu davali uur, niti druge dabine. Vojnuci su obitavali na
seoskom terenu i bavili su se, pored vojnike slube, zemljoradnjom
i stoarstvom. Inae su bili veoma lojalni osmanskoj vlasti. Iz jedne
potvrde saznajemo da je Dobrosav, sin Dragiev, iz sela Prenana,
bio osloboen svih poreza za 1596. godinu poto se obavezao da e
pod pukom doi na carsku zapovijest.
96
Privilegije u vrijeme osmanske vladavine imali su i vlasi
stoari koji su izgradili svoj osoben nain ivota. Osmanlije su
uvaavali vlahe kao poseban drutveni sloj i kao pravnu instituciju
iz srednjovjekovnog perioda. Naravno, hitro su je prilagodili svom
pravnom sistemu i ciljevima. Sluba u turskoj vojsci bila je osnova
za sticanje privilegija. Njih su mogli da uivaju jedino ako su kao
akindije, vojnici i martolozi bili prethodnica osmanlijske vojske i
uvari granica njenog carstva.
Vlasi u Crnoj Gori su imali povlaen poloaj kod osmanskih
vlasti i esto su podmirivali neke gotovo simboline poreze. ak
je za hercegovake vlahe donijet i Zakon, 1477. godine, kojim se
jasno defniu njihove privilegovane poreske obaveze. Evo dijela
tog zakona: Na dan koji je poznat pod imenom urevdan (Hizir
Ilijas) svake godine daju s kue po jednu fluriju i po jednu ovcu s
jagnjetom ili njenu vrijednost od 12 aki, po jednog ovna ili njegovu
vrijednost od 60 aki te na svakih 50 kua po jednu ergu (ator)
ili njenu vrijednost od stotinu aki, osim toga kada je rat, izdvajaju
na svakih deset kua po jednog ekindiju (pripadnik vojnog
reda brze konjice) koji takoer ide u rat. Kada ispune ovo to je
spomenuto, oproteni su i osloboeni ostalih nameta (pod ostalim
nametima podrazumijevaju se brojni drugi nameti koje je plaao
zemljoradnik).
97
Vidljivo je da je ovaj Zakon oslobaao vlahe od mnogih oba
veza i omoguavao im veoma podnoljiv ekonomski poloaj. Tu
96
Ema Miljkovi, Pljevaljsko drutvo preobraaj srpskog trga u
osmansku kasabu, u: Istorija Pljevalja, Pljevlja 2009, 106.
97
Citirano prema: Ejup Muovi, Nahija Mileevo u sandaku Herce-
govina krajem XV vijeka, Simpozijum Seoski dani Sretena Vukosavljevia,
knj. XIII, Prijepolje 1989, 219220.
39
pogodnost uvaavale su vlasti na cijeloj teritoriji Crne Gore. Istoriar
Toma Popovi, vrstan poznavalac ove problematike, poloaj vlaha
u Crnoj Gori je ocijenio kao najvii stepen privilegija koje je neki
drutveni sloj hrianske raje mogao da dostigne u Turskoj.
98
Ni poloaj seljakahriana u Crnoj Gori nije bio nesnoljiv u
poetku osmanske vladavine. Ta podnoljiva pozicija proizilazila je iz
pragmatine politike Osmanskog carstva koja je bila karakteristina
za cijeli Balkan. Osmanlije nijesu teile da opterete ivot seljaka u
odnosu na vrijeme prije njihovog osvajanja. ak je poznati francuski
istoriar Fernan Brodel oznaio osmanski prodor na Balkan i kao
osloboenje seoske sirotinje od ugnjetavanja seljaka od strane
hrianskih feudalnih gospodara.
99
Ova konstatacija se u potpunosti moe odnositi i na stanje u
Crnoj Gori. Osmanlije su nizom mjera rasteretile poloaj seljatva i
on je bio znatno povoljniji nego u doba Nemanjia i Balia. Naroito
su Balii nametali teke feudalne okove seljatvu, pa je ono, pored
poreza u naturi, bilo obavezno da etiri dana u nedjelji obrauje
vlastelinsku zemlju, plaa zemljarinu u visini od 100 perpera, kao i
porez na kuu. ak su seljaci bez zemlje bili tretirani kao robovi koje
je njihov vlasnik mogao prodavati na pijacama. Ovi teki nameti
su bili ukinuti u vrijeme Osmanlija i stoga je seljatvo bez veeg
otpora prihvatilo njihovu vlast.
100
Posebno je poloaj seljatva bio
povoljan u Gusinjskoj nahiji i agrarni odnosi na ovom podruju bili
su znatno snoljiviji nego bilo gdje drugo na Balkanu.
101
Podnoljiv poloaj seljatva u Crnoj Gori temeljio se i na
ukidanju timarskog sistema izvrenom po sultanovom nareenju
1513. godine. Osmanlije su uvidjele da Crnogorci zbog nedostatka
obradivog zemljita ne mogu ispunjavati propisane obaveze (uur,
hara i ispendu), pa Crnogorce proglaavaju flurdijama. Filurija je
bila porez koji je podmirivalo stanovnitvo koje se bavilo stoarstvom.
98
Toma Popovi, Pljevlja u XVI i XVII vijeku..., 135.
99
Holm Zundhausen, Istorija Srbije..., 41.
100
Jago Jovanovi, Stvaranje crnogorske drave i razvoj crnogo-
rske nacionalnosti, Istorija Crne Gore od poetka VIII vijeka do 1918.
godine, Cetinje 1947, 2022, 5759. arko epanovi, Pregled prolosti
Bijelog Polja i okoline do 1918. godine, monografja Bijelo Polje, Beograd
1987, 92.
101
Mustafa Memi, Plav i Gusinje..., 107.
40
To nije bio optereujui porez i crnogorsko stanovnitvo je moglo da
podnese taj teret u iznosu od jednog zlatnog dukata (flur) vrijednosti
55 srebrnih aki.
102
Crnogorci su, poslije okonanja Skenderbegove uprave, dobili
vie povlastica od sultana. One su bile zaloga crnogorske autonomije
u sastavu Osmanskog carstva. Porez su Crnogorci izmirivali direktno
sultanu. Skupljai poreza, kao i ostali osmanski inovnici koji su
dolazili u Crnu Goru, morali su imati ovlaenje od sultana. Jedino su
Crnogorci mogli uestvovati u vojnim akcijama izvan granica svoje
domovine ukoliko dobiju poziv od turske vlade. Mogli su slobodno
ignorisati vojne pozive okolnih sandakbegova. Imali su odreenu
sudsku autonomiju u sporovima koji su se u cjelini odnosili na njihove
unutranje odnose. Privilegije koje su Crnogorci stekli u toku XVI
vijeka uvrstile su ih, prema istraivanjima ivka Andrijaevia, meu
najpovlaenije hrianske podanike Osmanskog carstva.
103
Ovome
bi trebalo dodati da u istorijskim izvorima nema pomena o odvoenju
crnogorskog mukog podmlatka za janjiare. Ustanovu danka u
krvi (devirma) sasvim sigurno osmanska vlast nije primjenjivala
na teritoriji dananje Crne Gore, za razliku od Hercegovine, Bosne,
djelova Srbije i Makedonije, gdje su kupljeni mladii za potrebe
turske drave.
104
Povlastice koje je osmanska vlast dala iteljima podlovenske
Crne Gore bile su, u raznim oblicima, prisutne i na ostalim
podrujima. Naveemo nekoliko najizrazitijih primjera. U Podgorici
je cjelokupno stanovnitvo imalo privilegovani poloaj, poto je
tretirano da je u varokoj slubi tvrave. Varoka raja hrianske i
islamske vjeroispovijesti imala je svog predstavnika vlasti kneza.
Zanimljivo je da je knez uvijek morao biti hrianin. Poznato je da
je tu funkciju jedno vrijeme u XVI stoljeu obavljao Rade Stani, po
svoj prilici osoba iz reda starovarokog stanovnitva.
105
102
Branislav urev, Turska vlast u Crnoj Gori..., 3839. ivko M.
Andrijaevi i erbo Rastoder, Istorija Crne Gore..., 75.
103
ivko M. Andrijaevi i erbo Rastoder, n. d, 77.
104
Bogumil Hrabak, Dubrovaki podaci o danku u krvi, Istorijski
zapisi, br. 12, Titograd 1960, 185186. Ejup Muovi, Muslimani Crne
Gore..., 13.
105
Bogumil Hrabak, Podgorica do poetka XIX vijeka, Beograd
2000, 94.
41
Pripadnici hrianske i islamske vjeroispovijesti u Pljevljima
uivali su, zahvaljujui ugledu Huseinpae Boljania, povlasticu
turske vlade dobijene u drugoj polovini XVI vijeka. Porta je
garantovala Pljevljacima da svi koji stanuju u toj kasabi, nakon to
oni izmeu njih koji se bave zemljoradnjom plate posjedniku zemlje
uur na zemlju koju siju i anju osloboeni su i oproteni svih
obaveza, divanskih nameta, poreza i derahorluka, kao i stanovnici
ostalih kasaba.
106
Poznato je da su prilikom osmanlijskih osvajanja pojedini gra
dovi dobijali povlastice ako su zauzimani bez borbe, tj. preko ugovora.
Jedan od tih gradova bio je i Bar. Delegat grada Bara, koji je bio
hrianin, boravio je 1604. godine u Carigradu. On je od novog sultana
Ahmeda I dobio potvrdu starih privilegija, to je bila praksa prilikom
svake promjene vladara u Osmanskom carstvu. Steene povlastice nale
su se na udaru samovoljnih turskih vojnika iz Albanije koji su 1631.
godine nasilno pretvorili rimokatoliku crkvu u Baru u damiju. Opet
je osmanska vlast izala u susret zahtjevu barskog delegata. Predstavnik
Bara je dobio fetvu da se crkva odmah mora vratiti rimokatolicima.
Nareeno je skadarskom sandakbegu i kadijama Skadra i Bara da se
Baranima moraju sauvati povlastice jer u Carigradu nijesu zaboravljali
da su se oni dobrovoljno predali sultanu.
107
Osmanska vlast je njegovala veoma oprezan odnos i prema
pravoslavnoj crkvi. Njen vjerski ivot i ekonomska pozicija ostali
su uglavnom nepromijenjeni. Cetinjska mitropolija je ouvala
unutranju autonomiju, kao i posjede koje je batinila. Vjersku
tolerantnost Osmanlija prvi je ispoljio glasoviti Mehmed II Osvaja
koji je 1478. godine dao povlastice manastiru Sv. Nikole u Vranjini.
Sultan je kaluerima ovog manastira zajemio sva lina i imovinska
prava. Naglasio je da ih niko ne smije ugroziti, pa ak ni sultanov
paa, sandakbeg, kadija, subaa.
108
Svoja materijalna dobra sauvali
su i ostali crnogorski manastiri: Cetinjski, Rijeki i Komski manastir.
Njihova imovinska prava bila su pod zatitom osmanske vlasti. Ova
etiri manastira su plaala porez otsjekom (mukat) za svoja imanja.
109
106
Citirano prema: Milan Vasi, Gradovi pod turskom vlau..., 551.
107
Vuk Vinaver, Privilegije grada Bara, Istorijski zapisi, br. 1, Tito
grad 1962, 6465.
108
Boidar ekularac, Dukljansko-zetske povelje, Titograd 1987,
115.
109
Branislav urev, Turska vlast u Crnoj Gori..., 3334.
42
Veliki prijatelj Vranjinskog manastira bio je Skenderbeg
Crnojevi. Skenderbeg je 1527. godine potvrdio posjede ovom
manastiru sa precizno odreenim meama. Uporite ove povlastice
bila je povelja, ijem su potpisivanju kao svjedoci prisustvovali
Skender orina, Mehmet Plavnica, Mustafa Dragoman, aver
abljak, Novak Kisa, Lazar Miloje, Ivan Vukovi i epan
Dragovi.
110
Ovakav sastav svjedoka, sainjen od Crnogoraca i
Muslimana, upuuje nas na nekoliko zakljuaka. Nesporno je da su
u ovom vremenu postojali dobri meuvjerski odnosi u Crnoj Gori.
Uoljivo je, takoe, da je podlovensku Crnu Goru poeo da zahvata
proces islamizacije.
I manastiri u pljevaljskom kraju nijesu bili izuzimani kod
dodjeljivanja povlastica. Manastir Sv. Trojice zadrao je u doba
Osmanlija svoj posjed. Ovu imovinu su turske vlasti drale kao
uvakufjeni ifuk manastirske brae kao zajednice. Manastir
Duboica je 1617. godine osloboen od svih dabina. ak su
manastiri u ovom kraju doivjeli prilian privredni razvitak i to esto
na utrb ne samo pravoslavnih nego i islamskih vjernika.
111
U cjelini gledano, socijalne prilike na poetku osmanske
vladavine bile su podnoljive i trpeljive. To je bila posljedica
pragmatine politike turskih vlasti koje su, pored ostalog, imale
korektno stanovite prema zateenim institucijama u Crnoj Gori.
Davanjem niza privilegija, one su uspjele da ih instrumentalizuju u
cilju ostvarivanja svojih interesa. A fundamentalni interes Osmanskog
carstva bila je pacifkacija ovog prostora. Otuda povlastice za
seljatvo, gradove, hriansku crkvu. One su docnije bile ugroene,
poto se rasplamsala oslobodilaka borba crnogorskog naroda na
koju su osmanske jedinice estoko odgovarale.
110
Boidar ekularac, Dukljansko-crnogorski istorijski obzori,
Cetinje 2000, 57.
111
Bogumil Hrabak, Prolost Pljevalja po dubrovakim dokumenti-
ma do poetka XVII stoljea, Istorijski zapisi, br. 12, Cetinje 1955, 2830.
43
GLAVA II
ISLAMIZACIJA OSNOVA NASTANKA
MUSLIMANSKOG NARODA
Poeci islamizacije
Za identitet crnogorskih Muslimana sutinsko polazite
predstavlja religija islam. Ova religija po svom fundamentalnom
civilizacijskokulturnom odreenju, kao temelj ljudskog postojanja
uzima naelo odgovornosti ovjeka za vlastiti ivot, princip
tolerancije vjera, kultura i naina ivota, kao i princip konstantnog
usavravanja svih formi ljudskog postojanja, prava i odnosa. Precizno
i sveobuhvatno poimanje i prepoznavanje nacionalnog i kulturnog
identiteta autohtonih slovenskih Muslimana Crne Gore indicira
poznavanje islamske religije, civilizacije i kulture. Ponajvie zbog
toga to je istorijskoevolutivni proces muslimanskog naroda bitno
odreen islamskom religijom. Ona je od najranijih perioda imala
kljunu ulogu u stvaranju i prihvatanju dijela kulturnih obrazaca.
112
Ovo su presudni razlozi da u ovoj knjizi obratimo posebnu
panju na proces islamizacije koji je bio vrlo intenzivan na teritoriji
Crne Gore. Pod ovim procesom podrazumijevamo prihvatanje
islama za vlastitu religiju od strane junoslovenskih hriana i
112
Avdul Kurpejovi, Kulturni i nacionalni status i poloaj Musli-
mana Crne Gore, Podgorica 2011, 6063.
44
drugih naroda. Istoriari s previe nacionalnog naboja su nerijetko
umjesto termina islamizacija koristili pejorativni izraz turenje
koji je neodriv iz vie razloga. Prevashodno jer inom primanja
islama niko nije postojao Turin nego samo pripadnik islamske
vjeroispovijesti. Nadalje, izraz turenje implicira apsolutnu asi
mi laciju stanovnitva koje je primilo islam, to sa islamiziranim
iteljima s junoslovenskih prostora nije bio sluaj.
113
Svakako to nije
bila ni karakteristika crnogorskih Muslimana. Turci nijesu uspjeli da
njima nametnu svoj jezik i svoje obiaje. Muslimani su sve vrijeme
turske vladavine ostali odani svojim lokalnim tradicijama i ouvali
su svijest o tome da predstavljaju zasebnu cjelinu koja se u odnosu
na Turke razlikuje po porijeklu, jeziku i tradiciji.
Postoji jo jedan primjer koji crnogorske Muslimane pre
d stavlja u krajnje negativnom smislu. On je naroito prisutan u
epskoj knjievnosti u kojoj se Muslimani prikazuju kao izdajnici
jer su prihvatanjem islama odbacili svoju praedovsku vje
ru. Takvo stanovite je neprihvatljivo i plod je jednostranog sa
gle davanja istorijskih procesa. Religija je na junoslovenskim
prostorima bila relativan pojam. Vrlo esto u prolosti pripadnici
pojedinih teritorijalnih kolektiviteta Crne Gore mijenjali su svoje
vjersko opredjeljenje. Uostalom, zajednika religija Slovena,
kao i starosjedilakog stanovnitva na Balkanu prije prihvatanja
hrianstva bila je paganska vieboaka. Zatim su na istorijsku
scenu stupile monoteistike religije: hrianstvo i islam, i one su
postale zajednika batina crnogorske istorije. Ali ove religije,
sasvim je jasno, nijesu bile prvobitno vjersko opredjeljenje Slovena
niti starosjedilaca na Balkanu.
114
Istorijska nauka je odavno utvrdila da su nakon primanja
hrianstva pojedini itelji Crne Gore mijenjali svoju vjeroispovijest.
Najee se prelazilo s katolicizma na pravoslavlje (Kui, Bje
lopavlii i dr), a u neto manjem broju bilo je i obrnutih sluajeva.
Niko, meutim, nije osuivao ove pojave konvertitstva i one su
doivljavane, potpuno logino, kao slobodan izbor vjerskih pre
obraenika. Ali dijametralno suprotan stav zauzimali su pojedini
isto riograf, knjievnici, javni poslenici, prema prihvatanju islama
od strane nekadanjih crnogorskih hriana. Ovome je, pored
113
Slobodan Drobnjak i Sait . aboti, n. d, 60.
114
Ejup Muovi, Muslimani Crne Gore..., 2223.
45
oslobodilake borbe crnogorskog naroda protiv Osmanlija, uveliko
doprinijelo nepoznavanje sutine islama i rasplamsavanje raznih
mitova, posebno kosovskog u kome se privrenici islama prikazuju
najcrnjim bojama.
115
Jo jednu hipoteku nosili su crnogorski Muslimani. Period
turske vladavine u kome su primili islam znao se paualno ocjenjivati
kao najmranije doba novovjekovne crnogorske istorije. Vidjeli
smo iz prethodnog izlaganja da su ovakve tvrdnje neosnovane,
povrne, zlonamjerne. Na teritoriji dananje Crne Gore bilo je u tom
razdoblju vie osvajaa, pa ipak niko od njih nije dobio ni priblino
sline atribute. Ni Mleani koji su u Patroviima drali vlast skoro
etiri vijeka. Nedovoljno poniranje u ovu osjetljivu problematiku i
odsustvo adekvatnih komparacija od strane pojedinih istoriografa
uslovili su stvaranje iracionalne istorijske svijesti o osmanskoj
vladavini u Crnoj Gori, pa tako i o samom procesu islamizacije.
Nesporan je fakat da je prva linost u Crnoj Gori koja je primila
islam bio Petar Cnojevi, brat crnogorskog vladara Ivana Crnojevia.
Ovom inu je prethodio sukob izmeu crnogorske i turske vojske
koji se desio 1450. godine na emovskom polju kod Podgorice.
Crnogorska vojska je u ovoj bici pretrpjela teak poraz, a meu
poginulima bio je i Ivanov brat ura Crnojevi. Turci su zarobili
njegovog mlaeg brata Petra, koji je ubrzo primio islam.
116
Petar nije
bio jedini Crnojevi koji je prihvatio novu religiju. Njegovim putem
poao je i Ivanov najmlai sin Stania. Stania je 1478. godine, s
dijelom crnogorske vlastele, otiao na kolovanje u Carigrad. Tu su
zavrili visoke kole i fascinirani sjajem i snagom Osmanskog castva,
prihvatili su islam.
117
Stania se, kako smo ranije rekli, vratio u Crnu
Goru kao Skenderbeg Crnojevi. I ostali islamizirani Crnogorci su
se vratili u svoj zaviaj.
Poetno prihvatanje islama od strane pojedinaca iz uticajnih
porodica nije bila samo crnogorska specifnost. Na takve primjere
nailazimo i u Hercegovini, Bosni i Albaniji. Stoga je Vasa Pelagi
zapisao: Gospoda se isturila radi gospodstva.
118
Nesumnjivo je
115
Zvezdan Foli, Kosovski mit u politikim projekcijama XX vijeka,
zb. radova Njegoevi dani, knj. 2, Niki 2010, 422424.
116
Milorad Medakovi, Istorija Crne Gore, u: Povjesnica crnogor
ska, Pogorica 1997, 181.
117
Istorija Crne Gore, knjiga trea, Titogarad 1975, 2627.
118
Slobodan Drobnjak i Sait . aboti, n. d, 61.
46
da je ovo prihvatnje islama vreno na dobrovoljnoj osnovi. O tome
svjedoi Konstantin Mihailovi, janjiar iz Ostrovice, a korisne
podatke prua i Benedikt Kuripei, tuma i putopisac koji je
dao prvi opis Bosne pod sultanovom vlau. Proces islamizacije
proticao je i u znaku ouvanja posjeda. Sultan je bosanskoj vlasteli
garantovao zadravanje njihovih imanja, pod uslovom da prihvate
muhamedanski zakon.
119
Slino je bilo i u Albaniji, gdje je islam
stekao svoje privrenike kod ranije povlaenih osoba. Iz tog sloja
je ponikao i albanski nacionalni junak er Kastriot, poznatiji kao
Skenderbeg.
120
Masovnije prelaenje na islam na junoslovenskim prostorima
odvijalo se veoma razliitim tempom. Proces islamizacije u Bosni i
Hercegovini razvijao se mnogo bre nego u ostalim junoslovenskim
zemljama i tekao je odmah u irinu, zahvatajui i gradska i seoska
naselja. Razlozi ove pojave nalaze se u socijalnim prilikama
nezadovoljstvu naroda, konfesionalnim napetostima, karakterolokoj
nepostojanosti vrha bosanskog drutva itd.
121
Ovakvo stanje nije bilo
karakteristino za Crnu Goru kojom je vladala dinastija Crnojevia
Proces islamizacije se permanentno razvijao u Bosni i
Hercegovini i trajao je za cijelo vrijeme uzleta osmanske drave
u XV i XVI vijeku. Ipak se ovaj proces najbre odvijao u prvim
decenijama turske vlasti i bio je u korelaciji sa procesom migriranja
stanovnitva. Sasvim je drugaija situacija bila na teritoriji dananje
Crne Gore u kojoj je islamizacija uzela najvie maha u XVII vijeku,
odnosno dva stoljea nakon uspostavljanja osmanske vlasti.
Bosnu je u poznom srednjem vijeku karakterisala izrazita
vjerska arolikost. Postojale su tri vjeroispovijesti: bogumilska,
katolika i pravoslavna. Nijedna od ove tri crkve nije posjedovala
svoju samostalnost kao organizovana vjerska snaga. Stoga je u
Bosni, smatra istoriarka Behija Zlatar, i dolo do tako masovnog
irenja islama, posebno u njenim centralnim i istonim djelovima.
Najmasovniji prelazak u Bosni bio je meu bogumilima. Brojne
skupine bogumila su se ve 1463. godine u okolini Jajca poklonile
sultanu Fatihu i svi su primili islam. Istodobno su od sultana zatraili
119
Isto, 6162. Boris Nilevi, Srpska pravoslavna crkva u Bosni i
Hercegovini do obnove Peke patrijarije, Sarajevo 1990, 118119.
120
Ejup Muovi, Muslimani Crne Gore..., 28.
121
Boris Nilevi, n. d, 117.
47
da se u naoj pokrajini kupe muka djeca u adami oglane (za
janjiarske regrute i razne dvorske slube), to im je i udovoljeno.
122
Ivan Crnojevi, gospodar Crne Gore, veoma bolno je
doivljavao pad balkanskih drava pod osmansku vlast, kao i
prelaenja u islamsku vjeru. U tom kontekstu on je jednom prilikom
istakao sljedee: Dobro znate, mila moja brao, to uini (odnosi
se na Osmanlije prim. Z.F) brai naoj Srbima i Bonjacima,
Bugarima i Grcima.
123
Ovo pominjanje Bonjaka, redakciji
Almanaha je posluilo kao dokaz da su u pitanju stanovnici Bosne
islamske vjeroispovijesti.
124
Rije je, meutim, o potpunoj zamjeni
teza. Paljivijim uvidom u tekst zasigurno je da se kod crnogorskog
gospodara termin Bonjaci odnosi na itelje Bosne koji nijesu bili
islamizirani, odnosno na pripadnike hrianske vjeroispovijesti.
Proces prelaska na islam crnogorskog stanovnitva najprije
je zahvatio djelove ondanjeg hercegovakog sandaka. Posebno je
bio evidentan u nahijama Kukanj, Kriak i Ljubovie, koje se danas
nalaze na teritoriji optine Pljevlja. O tome ubjedljivo svjedoe
osmanski popisni defteri iz druge polovine XVI vijeka. U defteru
hercegovakog sandaka iz 1585. godine navedena je i nahija
Kukanj. Ona je obuhvatala kasabu Pljevlja (Taslida), sa okolnih
110 seoskih naselja, devet mezri (nenaseljenih posjeda), 28 iftluka i
tri posebno ubiljeena posjeda. Taksativno je nabrojan 1.891 posjed
razliite veliine i prihoda. Muslimani su bili uivaoci 1.534 posjeda,
dok je preostalih 348 bilo u rukama hriana. Takav razmjer govori i
o brojnosti Muslimana u ovoj nahiji. Oni su bili zastupljeni sa 82%,
a hriana je bilo svega 18%.
125
Ovakvi dometi islamizacije u nahiji Kukanj, nesvojstveni
ostalim predjelima dananje Crne Gore, objanjavaju se, pored osta
log, i egzistiranjem velikog broja bogumila. Oni su se, po svemu
sudei, nastanili na ovo podruje poslije protjerivanja iz bosanskog
kra ljevstva u vrijeme Tomaa Kotromania.
126
Kako bilo, u nahiji
122
Behija Zlatar, n. d, 112.
123
Boidar ekularac, Cetinjski ljetopis, Cetinje 1993, 36.
124
Almanah, asopis za prouavanje, prezentaciju i zatitu kulturno
istorijske batine MuslimanaBonjaka, br. 2324, Podgorica 2003, 382.
125
Enes Pelidija i Behija Zlatar, Pljevlja i okolina..., 44.
126
Ejup Muovi, Muslimani Crne Gore..., 3435. Mustafa Memi,
n. d, 4142.
48
Kukanj je bila najvea koncentracija seoskog stanovnitva koje
je do tog vremena prihvatilo islam. Ne mogu se sa sigurnou
utvrditi motivi ove pojave. Ekonomski razlozi, bez sumnje, nijesu
bili presudni, jer se radi o stanovnitvu iz nieg drutvenog sloja.
Vrlo je vjerovatno da je ova pojava bila determinisana vjerskom
nepostojanou stanovnitva, ali i njihovim prihvatanjem politikog
i drutvenog realiteta.
I u nahiji Krii je proces islamizacije dao vanredno dobre rezu
ltate. Od njene populacije, ubrzo poslije turskog osvajanja, nastala su
brojna muslimanska bratstva. Tako je pleme Kalia raspolagalo sa 500
mukaraca sposobnih za borbu, to ukazuje da je broj islamiziranog
stanovnitva u ovoj nahiji bio znatno vei, jer treba raunati i lanove
njihovih porodica. Brojna su bila i plemena Micani i urevii. Ona
su raspolagala sa oko 400 puaka, pa je i ovdje broj Muslimana
(ene, djeca, starci) bio zaista velik. itelji ovog plemena su, inae,
naseljavali pogolem prostor. On je obuhvatao predjele od Kosanice
i Lever Tare pa do Drobnjaka u durmitorskom kraju, te prostore oko
Tare do ahovia, Donjeg i Gornjeg Kolaina.
127
Specifan je prelazak na islam stanovnika iz nahije Ljubovie,
poznatije pod imenom Vrane. Najistaknutija linost u ovoj nahiji
bio je knez Herak Vrane. Prema dokumentima iz druge polovine XV
vijeka, knez Herak je s jo nekoliko poznatih starjeina ovog plemena
postao saradnik Turaka ve od poetka uspostavljanja osmanske
vlasti. Ovo involviranje u osmanski feudalni aparat imalo je mnogo
uticaja na proces islamizacije u nahiji Ljubovie. Ta saradnja je
bila sraunata na ouvanje steenih pozicija i privilegija. Pokazala
se plodotvornom, poto su i hriani i islamizirani pripadnici ovog
plemena stekli jo via zvanja i privilegije, a njihovo bogatstvo bilo
je uveano.
128
Jedan od sinova kneza Heraka zvao se Ljubo i bio je svetenik.
Sveteniki poziv nije mu smetao da prihvati islam. Poto je imao
veliko obrazovanje uspio je da se visoko popne na novoj drutvenoj
ljestvici. Postao je carski sklav, tj. dragoman kod sultana Mehmeda
II. Njegovo novo ime bilo je Ibrahimbeg, a u dubrovakim
dokumentima iz perioda 14771498. pominje se i kao Ibrahimpaa
127
Mustafa Memi, n. d, 42.
128
Slobodan epanovi, Porijeklo kolainskih Muslimana, Alma
nah, br. 56, Podgorica 1999, 64.
49
Vraneevi.
129
Ovaj prelazak na islam je veoma specifan. Novi
Musliman je postao bivi pravoslavni svetenik i to dovodi u pitanje
tezu, o emu emo na drugom mjestu opirnije govoriti, da su poeci
islamizacije bili posljedica malog uticaja pravoslavne crkve.
Ibrahimbeg je imao dva sina: Skendera i Ahmeda. Kod Ske
ndera i njegovih potomaka bila je vrlo iva uspomena na svog djeda.
Stoga su se potpisivali kao Ljubovii, to govori da su djedovo ime
uzeli kao osnovu za svoje prezime, ne zaboravljajui svoje slovensko
porijeklo. Uzeli su ono ime koje je njihov djed imao prije prelaska na
islam. Ljubovii su bili glasovita begovska kua koja je opjevana u
mnogim narodnim pjesmama.
130
Drugi Ibrahimov sin Ahmed, nakon zavrenog kolovanja u Ca
ri gradu, bio je imenovan za namjesnika u oblasti Konje u Maloj Azi ji.
Poslije svega par godina, na lini zahtjev je premjeten u zaviaj. Tu
je kao Ahmedpaa Vraneevi postao hercegovaki sandakbeg. O
njemu je sauvano narodno predanje za koje se smatra da nije bez
osnova. Ahmedpaa se oenio s Pavom, kerkom Nikole Kovaevia
iz Bijelog Potoka. Pava je zadrala svoju vjeru i ime, a Ahmedpaa
se tome nije protivio. Imali su skladan brak u kome su dobili tri sina:
Hasana, od koga su uveni begovi Hasanbegovii, Mua, od koga
potiu Muovii, poznati nikiki i kolainski kapetani, i Dauta, iji
su potomci Dautovii. Pava je imala veliku panju svojih sinova koji
su je svake nedjelje vodili u crkvu. U znak potovanja prema svojoj
majci, sinovi su jednom dijelu Vranea dali ime Pavino Polje.
131
Vrlo rano je proces islamizacije otpoeo i u nahiji Komarnici
(Drobnjaci). On je, meutim, bio malen i brojno ogranien. Turci su
prihvatili u timarski sistem neke poznate vlake starjeine i dodijelili
im timare. U nahiji Komarnici bila su tri timarnika. Njihovi timari
nalazili su se u Nevesinju, Trebinju i kod Pljevalja. Dvojica timarnika
su hriani, a trei je novi Musliman pod imenom Mahmud.
132
129
arko epanovi, Srednje Polimlje i Potarje, Beograg 1979, 68
70. Ejup Muovi, Muslimani Crne Gore..., 36.
130
Ejup Muovi, Muslimani Crne Gore..., 36. Slobodan epanovi,
n. d, 6465.
131
Ejup Muovi, Muovii, Istorijski zapisi, br. 2, Titograd 1981,
8689.
132
Marica Maloviuki, Poeci islamizacije u nahiji Komarnici
u XV vijeku, Glasnik Zaviajnog muzeja Pljevlja, knj. 3, Pljevlja 2003,
4849.
50
Prema defteru iz 1477. godine, islamizacija je u nahiji Ko ma rnici,
istina sporadino, zahvatila samo tri demata. Glavna karakteristika
ove pojave jeste da su lanovi jedne porodice pripadali razliitim
vjeroispovijestima. U jednom katunu nalazile su se tri islamizirane
osobe, Barak i dva brata irmerd i Mahmud. irmerd, Mahmud, Petar
i Rajo su braa. Sva etvorica su sinovi Vuke. I u sljedeem dematu,
sa 40 domova, pominju se dva islamizirana lica, Ahmed i Mahmud.
Mahmud je bio sin Radojev, a Ahmed sin Mahmudov. Njih dvojica su
sa svojim plemenikom Radosavom imali stare batine u selu zvanom
Vrba, a koristili su panjake Bilanii, Bardi Planina i Studenac. Jedno
islamizirano lice pod imenom Mahmut pominje se i u dematu Heraka
Kovaevia, sa 45 kua. U ovom dematu je slubovao pravoslavni
pop Nikola koji nije mogao sprijeiti islamizaciju svog saplemenika.
133
Islamizacija je u nahiji Bihor tekla postupno i nije do kraja XVI
vijeka uzela snanijeg zamaha. U defteru iz 1488/1489. uoljivo je
da u Bihoru nije bilo muslimanskog stanovnitva. Manji dio itelja
ove nahije je islamiziran u XVI vijeku. Prema popisu iz 1530/1531. u
Bihoru je ivjelo 20.046 stanovnika u 181 naselju. Preovladavali su
itelji slovenske etnike pripadnosti, a popisano je i 95 lica islamske
vjeroispovijesti. Muslimana je u znatno veem broju bilo 1571.
godine. Tada se u spiskovima popisivaa nalo 1.106 Muslimana
slovenskog porijekla, to je inilo 9% bihorske populacije.
134
Budimlje je kao centar istoimene nahije koja je 1485. godine
pripadala kazi Bihor u domenu Skadra, bila nedirnuta procesom
islamizacije u XV i XVI vijeku. Dodue, u Budimlju je postojala
mala zajednica poklonika islama. Ona je bila sastavljena od etiri
kue, a predstavljali su je: imerd, Ramazan, Karada i Kurto.
Zasigurno je rije o turskim inovnicima koji su doli s ciljem da u
Budimlju organizuju vlast. Autohtonih Muslimana u Budimlji nije
bilo ni u naredna dva stoljea.
135
Muslimana u ovom periodu nije bilo ni u roajskom kraju,
koji se u turskim izvorima oznaavao kao nahija Trgovite. Ovaj
kraj je i na poetku XVII vijeka bio iskljuivo naseljen pripadnicima
pravoslavne vjeroispovijesti.
136
133
Isto, 5152.
134
Ejup Muovi, Muslimani Crne Gore..., 3738. Milisav V. Luto
vac, Bihor i Korita, antropogeografska ispitivanja, Beograd 1967, 39.
135
Miomir Dai, Vasojevii od pomena..., 105.
136
Milisav Lutovac, Roaje i tavica, Beograd 1960, 351352.
51
Podgorica je po veliini bila drugi grad u skadarskom sandaku.
Njen poloaj imao je poseban strateki znaaj. U tamonjoj tvravi
koju su Osmanlije zatekli i imenovali je kao Depedogen bila je
smjetena turska posada. Prema defteru iz 1485. godine u Podgorici je
bilo jedino hrianskih itelja, poto vojnici i druge sline kategorije
stanovnitva nijesu dolazili u obzir prilikom popisa za defter.
137

Islamizacija je vremenom pustila korijene i u ovom naselju. Podaci
iz 1582. godine pokazuju da je u Podgorici bilo 322 domainstva.
Od tog broja je 94 domainstva, ili 30% prelo na islam. Uglavnom
je islamizirano stanovnitvo bilo slovenskog porijekla.
138
Od sredine XVI vijeka u okolini Podgorice poele su da se
obra zuju muslimanske mahale. One su postojale u Gluhavici, Gori
anima i Mahali. Muslimana je bilo i u ostalim selima. U Tuzima su
ivjela etiri Muslimana iji su oevi imali slovenska imena. est
novih Muslimana bilo je u Grudima a njihovi oevi su nosili slovenska
i albanska imena. Mnogo vie Muslimana bilo je u Medunu, koji
je 1582. godine bio muslimansko naselje sa svega dvije hrianske
kue. Islamizacija se znatno bre odvijala u niim predjelima i blie
Podgorici, abljaku i Rijeci (Crnojevia).
139
Prvi Muslimani u Herceg Novom spominju se deceniju prije
nego je grad osvojen od strane Osmanlija. Najmlai sin Hercega
Stjepana, priao je Osmanlijama i zajedno je s njima uestvovao u
osvajanju ovog grada. Veliki broj Muslimana Herceg Novog, Risna i
drugih mjesta u Boki Kotorskoj bio je iz istonog dijela Hercegovine.
Prvi muslimanski naseljenici na ovom podruju bili su Dizdarevii,
Fetahovii i Serdarevii. Pomenute muslimanske porodice u Herceg
Novom u periodu 16061630. bile su Bardovii, Jusufagii, Bijelii,
Ljubovii.
140
Muslimani su, pored Herceg Novog, ivjeli u jo 18 naselja
u Boki Kotorskoj. Bilo ih je u Risnu, Bijeloj, Sutorini, Baoiima,
enoviima, Grebenima, Joiima, Kostajnici, Krivoijama, Go
rnjim Ledenicama, Gornjem i Donjem Morinju, Prijevoru, Savini,
137
Branislav urev, Depedogen-Podgorica, Istorijski zapisi, br. 1,
Titograd 1962, 6061.
138
Bogumil Hrabak, Podgorica do poetka XIX vijeka, Beograd
2000, 9394.
139
Isto, 9697.
140
Mustafa Memi, n. d, 5960.
52
Tre besinju i Zadvorinu. U Bijeloj se etrdesetih godina XVI vijeka
spominje 16 muslimanskih porodica, u Risnu 17, u Sutorini osam, a
daleko najvie ih je bilo u Herceg Novom.
141
Iz Novog je, kad su ga
Mleani zauzeli 1687. godine, izgnano oko dvije hiljade i pet stotina
Muslimana, preteno ena i djece. U trenutku napada na grad bilo je
oko 2.000 branilaca.
142
Prva grupa Muslimana stigla je u podlovensku Crnu Goru
krajem 1513. godine. Bila je to malobrojna skupina, o emu govore
popisi iz 1521. i 1523. godine. U popisu iz 1570. evidentirano je
samo 36 muslimanskih domainstava. Ona su bila rasprostranjena
na sljedei nain: est u selu Beri, po etiri u selima Ponari i Humci,
po tri u selima Gornji Komani, Ljenjani i u Toloima, po dva u
Oliveroviima i Maltuiima, dok je u ostalih 10 sela bilo po jedno
muslimansko domainstvo.
143
Broj Muslimana bio je sigurno vei,
ali u defteru nijesu ubiljeene osobe koje su bile osloboene od
poreskih obaveza, poput slubenih lica, islamskih svetenika i dr.
Da je iznesena konstatacija valjana dokazuju nam i istorijski
izvori. U njima se spominju Mahmut Brankovi, Alijaga Vlahovi,
Osmanbeg Vlahovi, Alibeg Pavlovi, Hasan, sin Alijin u abljaku,
Osman, sin Mahmutov iz Filipovia, Murat, sin Abdulahov iz
erania, Alija, sin Ahmedov iz abljaka; u Donjim Komanima
nailazimo na Aliju, sina Abdulaha, Sulejmana, sina Mehmedovog;
Mustafu, sina Mahmudovog iz abljaka; zatim Ibrahima aua
iz sela Beri, Hamzu, sina Skenderovog, Hamzu, sina Daferovog,
Pir Aliju i Dervia Skenderovog iz Donjeg Polja, hodu Aliju,
Hatiba iz Podgorice u selu Maloniima u kojem je ivio i Durulah
Dizdar i mnogi drugi koji iz navedenih razloga nijesu evidentirani u
defterima.
144
Muslimana je bilo i na Cetinju, gdje je bila rezidencija crno
gorskog mitropolita. Izvjesni Sinan Alin sa Cetinja pominje se u
jednoj povelji iz 1627. godine. Muslimani su posjedovali i zemlju oko
Cetinjskog manastira, koju su zaloili kao garanciju crnogorskom
mitropolitu za novac koji im je pozajmio.
145
Sjeme islamizacije
141
Isto, 60.
142
Milan Vasi, Gradovi pod turskom vlau..., 528.
143
Branislav urev, Turska vlast u Crnoj Gori..., 4651.
144
Isto, 6970.
145
ivko M. Andrijaevi i erbo Rastoder, n. d, 91.
53
je oito klijalo i u podlovenskoj Crnoj Gori. Na ovoj teritoriji je
1655. godine bilo osam stotina Muslimana, odnosno islamiziranih
Crnogoraca.
U Baru i Ulcinju Osmanlije su naile na katoliko i pravoslavno
stanovnitvo, mada postoji osnovana pretpostavka o egzistiranju
manjeg broja Muslimana u Baru prije nego je ovaj grad pao pod
tursku vlast 1571. godine. Zahvaljujui islamizaciji domaeg ivlja i
donekle useljavanju, njihov broj se permanentno uveavao. U barskoj
tvravi se Muslimani pominju 1582. godine, samo 11 godina nakon
to je ovaj grad osvojen. Tada je registrovano 77 Muslimana koji su
se bavili vojnikom slubom. U tvravi se nalazilo i 86 hrianskih
kua, dok ih je u Donjoj i Gornjoj varoi bilo oko sto i tu su ivjeli
iskljuivo hriani. Dvadeset Muslimana u barskoj tvravi upisano
je kao bin Abdullah, to znai da su im oevi bili hriani.
146
Oko 300 domainstava je ivjelo u devet barskih sela. Samo
tri domainstva su 1582. godine evidentirana da su prela na islam.
U barskom kraju je 1582. godine bilo 560 domainstava, od ega su
83 bila muslimanska, pa je ova populacija bila zastupljena sa 14,6%
od ukupnog stanovnitva na ovom prostoru.
147
U strukturi barskog stanovnitva bitan je bio udio Muslimana u
okolini ovog grada. Oni su ponajvie bili primjetni u Mrkojeviima,
Zaljevu, Dobroj Vodi, Tuemilu i Mikuliima. U Mrkojeviima je
prema popisu iz 1582. godine registrovano pet zijameta i etiri timara.
Svu upravu nad ovim posjedima imali su Muslimani. U ovom kraju
bilo je 10 muslimanskih domainstava koje je tretirano kao rajinsko
stanovnitvo. Najbrojniji su bili u selu korovi, u kojem se nalazio
timar Alije.
148
Ovo su bili samo zaeci islamizacije u barskom kraju
koja e, kao i u ostalim djelovima dananje Crne Gore, doivjeti
svoju kulminaciju u XVII i XVIII vijeku.
Iz prezentiranog izlaganja moemo izvui neke nesporne
zakljuke. Islam su u Crnoj Gori najprije prihvatili pojedinci iz
uticajnih porodica. Kasnije se proces islamizacije rairio na sve
so ci jalne stratume. Bio je, u pojedinim mjestima Crne Gore, ma
sovno prihvaen i od strane najniih drutvenih slojeva (rajinsko
stanovnitvo) koje nije dobilo posebne povlastice. To dovodi u
146
Milan Vasi, Gradovi pod turskom vlau..., 537.
147
Mustafa Memi, n. d, 69.
148
Isto, 71.
54
pitanje tezu da su ekonomski motivi, bar u prvim stoljeima turske
vladavine bili presudni za prihvatanje islama. Prema jo jednom
ustaljenom obrascu oko prihvatanja islama trebalo bi pokazati
rezervu. Teko se uspjeni rezultati ovog procesa mogu tumaiti
nepostojanjem hrianskih svetenika, jer napravljena analiza govori
sasvim suprotno. Muslimana je bilo i na Cetinju, gdje je sjedite
crnogorskog mitropolita.
Poetni proces islamizacije u Crnoj Gori nesumnjivo se odvijao
na dobrovoljnoj osnovi. Nijesmo, iz relevantne literature, uspjeli
da pronaemo i jedan sluaj nasilnog prevjeravanja. Osim toga, u
prvim vjekovima svoje vlasti, Osmanlije nijesu ba rado prihvatale
nove poklonike islama, kako to tvrdi jedan na istoriar.
149
Takvo
opredjeljenje je proizlazilo iz poreskog sistema koji je bio na snazi u
Osmanskom carstvu. Konkretnije, oko 1500. godine u Osmanskom
carstvu se nalazilo 894.432 hrianska domainstva, te da su svi oni
prihvatili islam turska vlast bi imala gubitak od oko 2.800 kg zlata
godinje.
150
Islamizirano stanovnitvo Crne Gore bilo je uglavnom slo
venskog porijekla. Prvi crnogorski Muslimani brino su uvali
uspomenu na svoje porijeklo. Vjera nije bila nikakava vododjelnica
izmeu pripadnika islamske i hrianske vjeroispovijesti. Vie
primjera nam govori da su i lanovi jedne porodice pripadali razli
itim vjerama i da to nije predstavljalo smetnju za njihovo normalno
koegzistiranje.
Period masovne islamizacije
U XVII i XVIII vijeku pod uticajem vie faktora odvijao
se proces masovne islamizacije na teritoriji dananje Crne Gore.
Istoriar Milan Vasi je zapazio da je ovaj proces bio inspirisan
simbiozom razliitih momenata od kojih je izdvojio sljedee:
prethodna konsolidacija i uvrivanje osmanske vlasti, stvaranje
jezgara od muslimanskih doseljenika u gradovima, podizanje
149
erbo Rastoder, Bonjaci-Muslimani Crne Gore izmeu prolosti
i sadanjosti, Podgorica 2010, 173.
150
Ema MiljkoviBojani, Vjerski odnosi u Pljevaljskom kraju u
prvom vijeku osmanske vladavine, Glasnik zaviajnog muzeja Pljevlja,
knj. 3, Pljevlja 2003, 67.
55
pod zatitom vlasti i uz njenu podrku, muslimanskih vjerskih,
prosvjetnih, kulturnih, dobrotvornih i drugih institucija, dovoenje
sa strane vjerski obrazovanih ljudi za slubu u damijama, kolama,
upravi i sudstvu, djelovanje i borba tih ljudi i institucija za nove
vjernike, slabljenje i sputavanje u radu odgovarajuih hrianskih
institucija, davanje punih graanskih prava novim muslimanima,
materijalnih privilegija i niza prednosti koje su proizilazile iz
pristupanja vjeri vladajue klase i drave.
151
Ovo su uglavnom bili
motivi koji su opredjeljivali jedan dio crnogorskog stanovnitva za
prelazak na islam, ali neki od navedenih razloga isuvie su uopteni
i nemaju uporite u istorijskoj zbilji Crne Gore.
Islamizacija u Medunu, starom ilirskom gradu, otpoela je
odmah nakon njegovog zauzimanja od strane Osmanlija. Nosiocima
nove vlasti bilo je naroito stalo da ovo utvrenje pretvore u tursko
vojno uporite. Vojnika posada je, prema popisu iz 1485. godine,
bila sastavljena od 38 musthafza (branilaca tvrave) i 50 stanovnika
domicilnog porijekla koji su ivjeli u gradu. Ovi itelji Meduna se
ve tada tretiraju kao Muslimani. Osoba od najveeg integriteta bio
je Hasanbeg, koji je ostao upamen u tradiciji plemena Kua.
152
Stanovnici Meduna su vrlo rado prihvatali islam. To pokazuju
podaci iz popisa 1582. godine, iz kojih je uoljivo da je Medun
skoro u cjelini bio muslimansko naselje. U njemu su se nalazila
samo dva hrianska domainstva. Novi Muslimani su, do skoro,
bili pripadnici hrianske vjeroispovijesti, poput Alije, sina Vuine i
drugog Alije, sina ukice.
153
Iz Meduna se islam irio i u ostalim djelovima plemenske
zajednice Kua. Broj Muslimana je konstantno uveavan tokom
XVII vijeka. Novi Muslimani su bili najjai oslonac turske vlasti
meu Kuima. Izmeu njih i Kua hriana dolazilo je povremeno
do manjih sukoba, ali oni nijesu imali vjersko obiljeje. Procjenjuje
se da je u Kuima 1614. godine bilo oko 200 vrlo ratobornih Tu
raka.
154
Pod terminom Turci, kojeg su strani putopisci esto upo
trebljavali, podrazumijevaju se u ovom sluaju iskljuivo Muslimani
domicilnog porijekla. Njihov broj je bio zasigurno vei, jer treba
151
Milan Vasi, Gradovi pod turskom vlau..., 535.
152
Isto, 543. Jovan Erdeljanovi, Kui, Bratonoii i Piperi, Beo
grad 1981, 5354.
153
Milan Vasi, Gradovi pod turskom vlau..., 536.
154
Fransoa Lenorman, Turci i Crnogorci, Podgorica 2002, 278.
56
uzeti u obzir i lanove njihovih porodica. Smatra se da je u Kuima
1614. godine bilo oko 600 Muslimana.
155
Protjerivanje muslimanskog stanovnitva iz Kua uslijedilo je
1688. godine, nakon bitke na Orlovu kru. Tada su Kui hrianske
vjeroispovijesti uz logistiku Mletake republike, uspjeli da poraze
kuke Muslimane i tako ih, pored ostalog, primoraju na bjekstvo.
Oni su se ponajvie raselili u Podgoricu, Gusinje, Plav, Kolain,
Bihor, Roaje, Niki itd. Ali islamiziranih Kua bilo je i prije ove
seobe u pojedinim crnogorskim gradovima. U Podgorici se 1630.
godine pominju Osman Plea, Alija Hasanovi, te Dafer, Suljo i
Juso Alibai, porijeklom Kui.
156
Izgnane muslimanske porodice iz Kua predstavljale su em
brion za irenje muslimanske populacije u mnogim krajevima Crne
Gore. U Podgorici su se iz Kua nastanili Hajdarkuevii (koji se
dijele na manje rodove: Begovie, Vranie, Koristovie, Ruhonie
i Selhanovie), urevii, Oraovci, Glavatovii, arkii, Arovii,
Alovii, etkovii, Bratovii, Turkovii, Krkanovii, Jevrii, Da
feradovii, Hadimuhovii, Kapadii, Marii, Raovii i aovii.
Ovo doseljavanje je znaajno promijenilo etniku sliku Podgorice.
To vie nije bio grad u kojem je brojano bilo dominantno hriansko
stanovnitvo. Muslimani su od tada bili brojniji, a njihovo uee u
ukupnom broju stanovnika Podgorice bilo je oko 63%.
157
Brojne muslimanske porodice starinom iz Kua naselile su se
i u Nikiu. Ovi Muslimani su bili gotovo najzastupljeniji u ovom
gradu. Samo su Ljuce i Dakovii imali sredinom XVIII vijeka
vie desetina kua u Nikiu. Gusinje i Peku oblast preplavila je
porodica Koljenovi koja je brojala preko 150 kua. Iz Kua su
Mehmedbegovii, Seknii i Orahovci iz Plava, kao i eevii iz
Spua. Potomci islamiziranih Kua u Gusinju su Maljevii, Preknii,
Muratagii, Bektaevii i Adrovii. Porijeklom su Kui, pored
ostalih, i Mahmutovii, Rastoderi i Skenderovii iz Bihora.
158
Na
155
Mustafa Memi, n. d, 47.
156
Ejup Muovi, Muslimani Crne Gore..., 62.
157
Ilija Radulovi, O stanovnitvu Podgorice, Glasnik geografskog
drutva, sv. XVI, Beograd 1930. Bogumil Hrabak, Podgorica do poetka
XIX vijeka..., 99.
158
Jovan Erdeljanovi, Kui, Bratonoii i Piperi..., passim. Mile
Nedeljkovi, Krst i polumjesec, BeogradBijelo Polje 1993, passim.
57
ovom mjestu smo naveli neke karakteristine primjere, jer su dometi
na seljavanja Muslimana iz Kua bili znatno vei.
Prije promjene demografske strukture Podgorice, u njoj su
1614. godine ivjele spahije, au, ulufedije i muteferike (islueni
vojnici). U Podgorici se nalazio i alajbeg koji je (u inu pukovnika)
komandovao spahijskom konjicom. Alajbegovi su bili direktno
podreeni sultanu i od njega su dobijali berate (vjerovna pisma).
Ulufedije su primale platu, a od feudalne rente sa svojih posjeda
izdravale su se spahije. Spahije su bile obavezne da prema veliini
lena, dovedu na bojno polje i mladie koje su izdravali. Iz Podgorice
i okoline nadzirala se bezbjednost i funkcionisanje osmanske vlasti
i na udaljenijim prostorima. Vojnici Plava bili su pod kontrolom
dizdara u Medunu, a povremeno i ema aua iz Podgorice. Hoti su
bili pod komandom Daferpae i Redepa elebije Hadia, a Piperi
Mehmedage Glavatovia. Vasojeviima su zapovijedali Ahmed
elebija Hadrovi (vjerovatno iz Pipera) i Jusuf Begkrzmi. Selom
Zlaticom je upravljao beg Sinanbegovi.
159
Ovo pozicioniranje
muslimanskih uglednika je protokom vremena bilo od velikog
znaaja za irenje islama u pomenutim krajevima.
Muslimanska populacija u Pogorici se uveavala i zbog ise
ljavanja poklonika islama iz podlovenske Crne Gore. Ovu mi
graciju ne treba dovoditi u korelaciju s istragom poturica u pod
lovenskoj Crnoj Gori, budui da se radi o obinoj fkciji. Za nju
nema nijednog istorijskog dokaza, ali to nije smetalo pojedinim
isto riarima da epski postulat prihvate kao nespornu injenicu.
160
Iz
podlovenske Crne Gore u Podgoricu se uselilo oko 15 porodica,
161

od kojih je najznamenitija vlastelinska obitelj Osmanagia iz Bajica
kod Cetinja. Ova porodica je dala nekoliko poznatih paa.
U Podgorici su ivjele samo tri turske porodice koje su dole
iz Azije nakon zaposijedanja ovog grada. To su bili Azganovii,
Ahmatovii i Hadisanovii. Ostali Muslimani su iz raznih krajeva
Crne Gore, donekle i iz Albanije, a samo jedna porodica je bila
iz Bosne. Na poetku XVIII vijeka u Podgorici egzistira 119 mu
159
Bogumil Hrabak, Podgorica do poetka XIX vijeka..., 103.
160
Gligor Stanojevi, Crna Gora u doba vladike Danila, Cetinje
1955, 3637. Mustafa Memi, Bonjaci (Muslimani) Crne Gore..., 126
135.
161
Ilija Radulovi, O stanovnitvu Podgorice..., 124125.
58
slimanskih bratstava, a prednjaila su ona iz Zete (24), zatim Kua
i Meduna, Pipera, Spua, Bjelopavlia, Albanije (Grude, Hoti,
Dinoe i alje), a u skromnom broju i iz abljaka, Zatrijepa, Pipera,
Rovaca, Nikia, Ljekopolja, Crmnice.
162
Pored Osmanagia, meu
najimunije porodice pominju se Parmakovii, Meikukii, Krnjii,
Lekii, urbuzovii, Haverii, Lukaevii, arkii, Glavatovii,
Vodopii i dr.
Podgorica se i ranije izdvajala po svom ekonomskom znaaju
meu gradovima u kontinentalnom dijelu Crne Gore, a od poetka
XVIII vijeka doivljava jo snaniji ekonomski polet. Otuda i porast
broja muslimanskog stanovnitva. Muslimani su se u Podgorici
preteno bavili zanatstvom, trgovinom, ugostiteljstvom i u tome su
imali znatnu prevagu nad crnogorskim stanovnitvom ovog grada.
Muslimani se sve vie konstituiu i kao posebna etnika cjelina.
Upotreba jednog jezika (naki), tradicija, kulturno izraavanje,
obiaji i dakako privrenost islamu krasilo je njihovu posebnost i
etniku prepoznatljivost.
injenica da je podgoriki kadiluk sa gradovima Podgoricom,
Spuem i abljakom od 1756. do 1835. godine, sa izvjesnim
prekidima, bio u sastavu bosanskog ejaleta, posluilo je istoriaru
Mustaf Memiu da ovaj postupak osmanskih vlasti opravda tenjom
da se bonjakomuslimansko stanovnitvo organizaciono povee sa
narodom kojem je po svojim karakteristikama bilo istovjetno.
163

Ovo je neutemeljena teza i stvorena je na osnovu prenapregnutih
analogija. Pripadnost jednoj administrativnoj cjelini ne implicira
isti identitet naroda koji u njoj ive. Zasigurno je ovo proziran
pokuaj da se prolost muslimanskog naroda Crne Gore predstavi
u iskrivljenom obliku i tako se prilagodi ideolokim i nacionalnim
ubjeenjima pomenutog istoriara.
U XVII vijeku je i u podlovenskoj Crnoj Gori bilo evidentno
prisustvo muslimanskog stanovnitva. O tome rjeitije od svega
govori podatak da je na ovom podruju funkcionisalo osam damija.
One su bile locirane na Cetinju, Obodu, Virpazaru, ekliima,
Katunskoj nahiji, abljaku i Dupilu (Crmnica). Slobodno obavljanje
islamskih obreda nije bio jedini dokaz normalnog suivota
izmeu Crnogoraca i domicilnih Muslimana. Trgovaki poslovi
162
Isto.
163
Mustafa Memi, Bonjaci (Muslimani) Crne Gore..., 51.
59
su se, takoe, korektno odvijali. Tako je Hasanbeg Perhatovi, 3.
februara 1685. godine, prodao zemlju na Cetinju. I vladika Rufm
Boljevi je kupovao imovinu od crnogorskih Muslimana. Cetinjski
prvosvetenik je 28. juna 1629. godine kupio dio mlina od Alibega
Hajdarvojvodia za 40 groa. Muslimani iz abljaka prodali su
desetak monasima iz Cetinjskog manastira. itelji abljaka su 1697.
godine bili i Mustafaaga elebija, Mustafaaga Dedovi, Mustafa
Hasanbaa.
164
Veoma brojna toponimija i razna predanja dopustila su etno
grafu Jovanu Erdeljanoviu da zakljui da je u XVII vijeku bi
lo muslimanskog stanovnitva u svim crnogorskim nahijama.
Muslimani se ponajvie pominju u ekliima i na Cetinju. U
ekliima su ivjela muslimanska bratstva Sinanovii, Dakovii,
Ramadanovii i Muhadinovii.
165
Vie pomena Muslimana na ovom
prostoru susreemo sredinom XVII vijeka. Mustafa, Musliman iz
e klia, pominje se 1647. godine u svojstvu glavnog mletakog
pismonoe. Malo docnije se na tri mjesta pominje Hasan Mustafovi
iz eklia kao glavni pismonoa, a takoe i neki Sulejman sa Cetinja.
Godine 1654. zapisan je i Homer Sulejman sa Cetinja, pismonoa. I
1666. godine pomenuti su Beir i Hasan iz eklia.
166
Muslimana je bilo i u Pjeivcima, Cucama, Ozriniima, Za
garau, Ljeanskoj nahiji. Tako su Adrovii ivjeli u Progonoviima,
a Asanovia islamiziranih Popovia bilo je u Stanisavljeviima.
Brojni su bili Muslimani i u selima Ljeanske nahije, posebno
u Selitu, Goljemadima, Begovoj Glavici, Pod Stranom. Oni su
poetkom XVIII vijeka iseljeni, a njihovi potomci su Mehmedagii,
Omerehajii, Vranii i drugi.
167
Muslimansko bratstvo Mustafa je iz sela Bajica, a jedan nji
hov potomak se spominje u Gorskom vijencu. Pripadnici ovog
bratstva prebjegli su u selo Tuemile u okolini Bara. U Oiniima
su ivjeli muslimanski begovi Sokolovii i Rucevii, domicilnog
porijekla, te Alibeg Rikanovi i islamizirano bratstvo Karimani
koje se kasnije vratilo u pravoslavlje. Takvu konverziju napravili
164
Ejup Muovi, Muslimani Crne Gore..., 60.
165
Jovan Erdeljanovi, n. d, 5861.
166
Istorija Crne Gore, knj. 3..., 247.
167
Jovan Erdeljanovi, Stara Crna Gora, etnika prolost plemena,
Beograd 1978, passim.
60
su i Miloevii, Jabuani, Muslimovii, Kasumi, Kadii, Beiri,
abani, Muhadinovii, Mustajkadii. Islam je prihvatilo i veliko
bratstvo Ostojia koje je bilo nastanjeno u selima Ikovii, Aluzi,
epanDolu i pod planinom Crni Vrh. Jovan Erdeljanovi navodi
da je u selu Ostojiima postojala damija od drvene grae, ali za tu
konstataciju nema uporita u istorijskim izvorima. Kako bilo, ovo
bratstvo je bilo duboko privreno islamskoj religiji. Ostojii su morali
da napuste svoj zaviaj usljed sve eih sukoba izmeu Crnogoraca
i Muslimana u podlovenskoj Crnoj Gori na poetku XVIII vijeka.
Jedan njihov ogranak Krevii, nastanio se u Nikiu.
168
Muslimani su bivstvovali u ekliima i na poetku XVIII
vijeka. Muhadin iz eklia je 1701. godine prodao imanje svog
pokojnog oca Alimata koje se nalazilo u Zalazima svom prvom
roaku Milou Stijepovu iz pomenutog mjesta.
169
I ovaj podatak
ukazuje da su Muslimani u podlovenskoj Crnoj Gori bili domicilnog
porijekla. Svijest o njihovom zajednikom porijeklu s Crnogorcima
nije ni u jednom trenutku bila zatamnjena. Uopte uzevi, Muslimani
u Crnoj Gori nijesu predstavljali bilo kakav privilegovan sloj, niti su
bili povezani naroitim drutvenim interesima. Vjera je imala znatno
vie uticaja na svakodnevni ivot i nije bila prepreka za snoljive
meukonfesionalne odnose.
Broj Muslimana u podlovenskoj Crnoj Gori je radikalno
uma njen nakon 1727. godine. Oni su se postepeno iseljavali usljed
pojaane oslobodilake borbe crnogorskog naroda koju je predvodio
vladika Danilo Petrovi. Iseljavanje Muslimana bio je viegodinji
proces, a ne posljedica nasilne istrage poturica koja je navodno
sprovedena u toku jednog dana. Romantiarska istoriografja
vezuje ovaj dogaaj, koji je oigledna mitska tvorevina, za Boi
1702. ili 1707. godine. Apsolutno nekritiki se tvrdi da je tada
nestalo Muslimana iz podlovenske Crne Gore. Takvim povrnim
konstrukcijama, pokatkad znaju da podlegnu i afmirsani istoriari,
koji olako konstatuju da je poetkom XVIII vijeka nestalo mu
sli manskog stanovnitva sa podruja Stare Crne Gore, nakon
kontroverznog dogaaja poznatog pod imenom Istraga poturica.
170
168
Isto.
169
Gligor Stanojevi, Crna Gora u doba vladike Danila..., 41.
170
erbo Rastoder, Bonjaci-Muslimani Crne Gore..., 175176.
61
Muslimani u podlovenskoj Crnoj Gori, zacijelo, nijesu preko
noi iezli. To potvruje vie arhivskih dokumenata. U jednom
testamentu Ivana Dupila iz 1712. godine, iz istoimenog mjesta u
Crmnici, reeno je da neka njegova imanja u Crmnici dre Turci
(misli se na Muslimane Z.F) i hriani.
171
I petnaest godina kasnije
Muslimani ive u Crnoj Gori. Njih vladika Danilo u jednom pismu
iz 1727. godine tretira kao domae Turke.
172
Nakon toga, sve su
rjei pomeni o Muslimanima u podlovenskoj Crnoj Gori. Oni se
postupno iseljavaju u homogene muslimanske sredine, odnosno
u razne gradove Crne Gore. Ali tragovi o prisustvu Muslimana
u Katunskoj nahiji i dalje su bili prisutni. Ne samo preko brojnih
toponima, nego i zbog injenice da je jedan broj aga bio vlasnik
zemlje, mada nije na njoj ivio. Vladika Sava Petrovi je sredinom
XVIII vijeka drao u zakup zemljine posjede podgorikih aga na
Cetinju i Dobrskom selu i taj zajam je kompenzirao odreenom
koliinom dukata.
173
Pad Risna (1684) i Novog (1687) pod Mleane direktno se
odrazio na razvoj Onogota (Niki od 1767). Tada je ovaj grad
dobio prvu tursku posadu i prilian broj muslimanskih stanovnika.
Porodice iz Herceg Novog i Risna su se za skoro 200 godina ivota
u Nikiu razgranale u manja bratstva, od kojih su bila najpoznatija:
Danevii, Duranovii, ajinagii, Slijepevii (Dizdarevii),
Komanii, Ihtijarevii, Nurkovii, Golovii i drugi. Danevii su
dali prvog kapetana, a Komanii prvog dizdara Nikia. Stanovnici
Nikia su Muslimane iz HercegNovog i Risna zvali Hercegovcima,
a kraj u kome su ivjeli Hercegovaka mahala. Za potrebe ovih
doseljenika, kao i vojne posade, izgraena je 1695. godine prva
damija u Nikiu.
174
Posada u Nikiu je 1707. godine brojala 306 vojnika, a i
nili su je odredi azapa, farisana, mustahfza, topdija, martolosa i
pasbana. Niki je samo nekoliko godina docnije bio grad od 560
171
Gligor Stanojevi, Crna Gora u doba vladike Danila..., 42.
172
ivko M. Andrijaevi i erbo Rastoder, Istorija Crne Gore..., 91.
173
Gligor Stanojevi, n. d, 42.
174
Petar obaji, Niki, Niki 1995, 6364. Hivzija Hasandedi,
Spomenici islamske kulture u Herceg Novom i okolini, Almanah, br. 34,
Podgorica 1998, 91.
62
kua. uveala se i njegova vojna posada, koja je 1730. godine brojala
700 vojnika.
175
Broj stanovnika i kua u Nikiu je latentno rastao. U Niki se
doselio i dio glasovitog bratstva Muovia. Muovii su bili begovi,
age i kapetani Nikia i Kolaina. Drali su vlast u Nikiu za skoro
sve vrijeme osmanske vladavine. Takav poloaj omoguavala je
feksibilnost turske uprave. Izuzev sultanskog dostojanstva, Mu sli
manima su bila dostupna sva mjesta u osmanskom aparatu, a jedino
mjerilo bila je sposobnost, bez obzira na njihovo porijeklo, socijalnu
ili drugu pripadnost.
Muovii su u Niki stigli iz Kolaina. Prvi kapetan Nikia
iz ovog znamenitog bratstva bio je Hamza Muovi. Hamza je imao
brata Mehinagu, i po svoj prilici svi Muovii iz Nikia potiu
od njih dvojice. Stoga su Muovii bili podijeljeni na dva manja
bratstva: Hamzagie i Mehinagie.
176
Pored hercegovakih Muslimana i Muovia ogroman dio sta
novnitva Nikia sainajvala su etiri fsa i to: Grude, Kui, Piperi
i Ferizovii. Veina pripadnika ovih plemena naselila se u Nikiu
nakon primanja islama. Odstupanje od ovog pravila predstavljaju
Piperi. lanovi ovog plemena prili su islamu u prvoj polovini XVIII
vijeka, a meu njima se posebno isticao uveni junak Sefer Piper.
On je prije primanja islama nosio ime Stanko Milikovi i ivio je u
piperskom selu Petrovii (Memetovii). Njegov roak bio je izvjesni
Marko Nikoli. Oko Sefera su se okupljali raseljeni Piperi u Nikiu
i pod njegovim uticajem su uglavnom primali islam. Potomci Sefera
Pipera prezivali su se Mulii, poto su od njih poticale mule
obrazovani i ugledni ljudi. Najpoznatije piperske porodice u Nikiu
su bile: Hadimanii, Mrke, Beirevii, Bauci, Osmovii, Zlatanii,
Durkovii, Jaaragii, ubarice, Kozii, Meevii i dr.
177
Naroito razgranato muslimansko bratstvo u Nikiu bili su
Ferizovii. Oni su, za razliku od ostalih bratstava, poticali iz lokalne
sredine, od islamiziranih Nikia. Preci Ferizovia bili su Popovii
iz sela Zagrada u upi Nikikoj. Svojim brojem prevazilazili su
175
Vuk Vinaver, Hercegovaka trgovina sa Dubrovnikom poetkom
XVIII vijeka, Istorijski zapisi, br. 12, Titograd 1955, 66. Slobodan Drobn
jak i Sait . aboti, n. d, 113.
176
Petar obaji, n. d, 6566.
177
Isto, 6869. Slobodan Drobnjak i Sait . aboti, n. d, 111.
63
ostale fsove u gradu i davali su 250 ratnika. Dijelili su se na ua
bratstva: Atlie, Alie, Rogovie, Gaevie, Rakuljice, Barlovie,
Mujkovie, Dankovie, Karimanovie, Marune, Groovie i dr.
178
U Niki je prebjeglo i nekoliko porodica iz eklia. Pred
vo dio ih je olak Arslan, sin Ibrahimaage, imama damije u e
kliima. U gradu su ih zvali Crnogorcima, a njihova prezimena su
bila: Ramadanovii, Gledii, Runjevii i Dulupovii.
179
Samo jedna
porodica u Nikiu bila je turskog etnikog porijekla. To su bili
Hadimusii, vrlo viena begovska kua.
180
Muslimani u Nikiu nazivani su Onogotani ili Nikiani,
a narodne pjesme ih imenuju kao Onogoki Turci i jo ee od
Nikia Turci.
181
Stanovnitvo Nikia se neprekidno uveavalo, te je ovaj grad
bio veoma gusto naseljen krajem XVIII vijeka. Uviajui ovaj golemi
porast, osmanske vlasti su odluile da dio nikikog stanovnitva
poalju za popunu strategijski vanih, a slabo naseljenih podruja.
Sultanovim fermanom iz marta 1779. godine rijeeno je da se 30
porodica iz Nikia i Pipera presele u Bosansku Gradiku.
182
Ovo iseljavanje nije vidnije promijenilo demografsku sliku
Nikia. Broj stanovnika i dalje se uveavao. O tome je geograf
Jo van Cviji zapisao na daleko nije bilo silnije muhamedanske
varoi od Nikia.
183
I zaista, Niki je bio izrazito muslimanski
grad u kome je prije 1878. godine ivjelo preko 4.000 stanovnika.
Crnogoraca je bilo svega 300, dok su ostali itelji Nikia bili
Muslimani. Toliki procenat Muslimana nije imalo niti jedno gradsko
naselje u Crnoj Gori.
Muslimanska populacija bila je veoma brojna i u Baru. U
ovom gradu je 1610. godine bilo 310 hrianskih i 290 islamskih
porodica. Ovaj odnos se znaajno promijenio nakon burnih dogaaja
178
Petar obaji, n. d, 6970. Slobodan Drobnjak i Sait . aboti,
n. d, 111.
179
Petar obaji, n. d, 7071.
180
Isto, 71.
181
Isto. Ljubomir Stojanovi, Stari srpski zapisi i natpisi, knj. II,
Beograd 19903, 297.
182
Bogumil Hrabak, Niki do poetka XIX vijeka, Beograd 1997,
175.
183
Jovan Cviji, Balkansko poluostrvo i junoslovenske zemlje, Beo
grad 1966, 294.
64
koji su potresali Bar sredinom XVII stoljea. Bili su inicirani
mletakim napadom na Bar 1646. godine. Lokalni rimokatolici su
bili naklonjeni Mleanima, pa su osmanske vlasti uzvratile njihovim
nasilnim prevoenjem na islam.
184
Ovo je jedini primjer nasilne
islamizacije u Crnoj Gori u toku vievjekovne osmanske vladavine.
Pritisak turskih vlasti, ali i dobrovoljno prihvatanje islama od
dijela hrianskog stanovnitva umnogome je modifkovalo vjersku
strukturu Bara. U Baru i njegovoj neposrednoj okolini je 1703. godine
ivjelo 87 pravoslavnih porodica sa 398 lica, 78 rimokatolikih sa
206 osoba, i ak 469 islamiziranih porodica sa 3.079 stanovnika.
185
Rast muslimanskog stanovnitva u Baru i njegovom susjedstvu
nastavio se i u kasnijem periodu. Izvjestan broj Muslimana iz pod
lovenske Crne Gore naao je na ovom prostoru sigurnije utoite.
186

Islamizacija je u periodu 16911697. godine zahvatila i Mrkojevie.
Oni su se dragovoljno opredijelili na ovu konverziju. Primanje
islama omoguilo im je da ojaaju spektar svojih zanimanja. Pored
zemljoradnje i stoarstva, intenzivnije su se bavili i trgovinom.
Trgovali su ne samo na podruju Bara i Ulcinja, ve i Skadra. U
Skadru su bili uvaavani i stoga su mogli u njemu i da prenoe.
187

Mrkojevii su i poslije primanja islama zadrali svoja prethodna
prezimena, pa se kao Muslimani pominju Dapevii, Perazii,
Petrievii, Kalezii, Dabezii, Nikezii, Bojii i dr. Jezik kojim su
govorili nazivali su naki.
188
Pljevlja su u XVII vijeku, za razliku od mnogih crnogorskih
gra dova, imala neuobiajenu vjersku i etniku strukturu. Ovaj grad i
njegova okolina, kao to smo ve rekli, u prvim vjekovima osmanske
vladavine bio je prepoznatljiv po ogromnom broju po klonika islama.
Ali ta slika poela je da blijedi u XVII vijeku, kada je usljed brojnih
ratova i zaraznih bolesti (kuga), broj podanika islama u Pljevljima
poeo vidno da se umanjuje. Tako je hriansko stanovnitvo steklo
brojanu prevagu. Taj omjer je jo vie uvean u prvim decenijama
184
Jovan Radoni, Rimska kurija i junoslovenske zemlje od XVI do
XIX vijeka, Beograd 1950, 290. Istorija Crne Gore, knj. 3, 537.
185
Jovan Radoni, n. d, 289.
186
Andrija Jovievi, Crnogorsko primorje i Krajina, Beograd 1922,
2728.
187
Edhem Peroevi, Mrkojevii (Prolost i demografska kretanja),
Almanah, br. 910, Podgorica 2000, 104105.
188
Andrija Jovievi, Crnogorsko primorje i Krajina..., 88.
65
XVIII vijeka. Povlastice koje su imali itelji Pljevalja uticale su na veu
naseljenost ovog grada. Pljevlja su 1806. godine imala izmeu 5.000
i 6.000 stanovnika, a tada je veinsko stanovnitvo bilo muslimansko.
Ali administrativna vezanost Plje valja za Bosanski ejalet imala je
strahovito loe posljedice za mu slimansko stanovnitvo. esti ratovi
na teritoriji ovog ejaleta prosto su desetkovali muslimansku populaciju
iz Pljevalja koja je bila stalni uesnik u tim oruanim sukobima. Zato
su Pljevlja 1811. godine imala 3.000 ljudi islamske i ak 5.000 ljudi
pravoslavne vjere.
189
Ovakav omjer nije ni izbliza zabiljeen u bilo
kojoj gradskoj sredini u Crnoj Gori pod osmanskom vlau.
Muslimani u Pljevljima bili su gotovo u cjelini ljudi domaeg
porijekla. Neki putopisci ih spominju pod imenom Turci. Evlija
elebi je 1660. godine rekao za itelje Pljevalja da nose maeve i
puke, a bave se trgovinom. Govore bosanski i svi su gostoljubivi,
plemeniti i ovjeni ljudi.
190
Iz navoda da su stanovnici Pljevalja
govorili bosanskim jezikom ne mogu se izvesti probitaniji zakljuci,
naroito ne o pripadnosti nekom narodu. Taj jezik (bosanski,
bonjaki), kako navodi Ejup Muovi u svom radu iz 1981. godine,
u sutini se nije razlikovao od sadanjeg srpskohrvatskog jezika.
191
Najistaknutije porodice u Pljevljima u XVIII vijeku bile su
Selmanovii i engii. Pojedini lanovi porodice Selmanovi bili
su na istaknutim civilnim i vojnim dravnim poloajima u Bo
sa nskom ejaletu, kao i u drugim pokrajinama Osmanskog car
stva. Sulejmanpaa Selmanovi je poetkom XVIII vijeka bio
sandakbeg hercegovakog sandaka. U Pljevljima je bio uvaavan
od svojih sugraana obje vjeroispovijesti i slovio je kao vrlo estita
linost. Porodica Selmanovi je u XVIII vijeku drala vlast i u na
hiji Drobnjak. engii su, takoe, bili na visokim poloajima u
osma nskom dravnom aparatu. Vie lanova porodice, Durmi
pa a, Beirpaa, Omerpaa, obavljali su dunost sandakbega
Hercegovakog sandaka, u prvoj polovini XVIII vijeka.
192
189
Enes Pelidija, Pljevlja i pljevaljski kraj u XVIII stoljeu, Istorija
Pljevalja, Pljevlja 2009, 151157.
190
Evlija elebi, Putopis, odlomci o jugoslovenskim zemljama, Sa
rajevo 1979, 399.
191
Ejup Muovi, Muovii, Istorijski zapisi, br. 2, Titograd 1981, 91.
192
Enes Pelidija, O stanovnitvu i poznatim porodicama Pljevalja
(Taslide) i Talikog kadiluka u XVIII stoljeu, Almanah, br. 3334, Pod
gorica 2006, 171, 174.
66
Pored Selmanovia i engia uzvieno zvanje sandakbega
Hercegovakog sandaka u XVIII vijeku imali su Redeppaa
ei (16991703), Sejfulahpaa Tenjak (1703), Gazi Ahmedpaa
Rustempai (1727), Rustembeg Rustempai (1727), Hajdar
beg (1762), Hasanaga Jai (1776) i Ebu Bekirpaa Daferpai
(1797).
193
Skoro svi sandakbegovi u Pljevljima bili su domaeg
porijekla i stoga su imali poseban senzibilitet za razvoj svog grada.
Taj razvoj je bio primjetan u gotovo svim porama privrednog i
kulturnog ivota.
Prelazak hrianskog stanovnitva na islam u plavskogu
sinjskoj oblasti otpoeo je tek u XVII vijeku. Jedan od faktora koji
su pospjeili islamizaciju u ovoj oblasti oliavao se u izgradnji
vojnog utvrenja u Gusinju i podizanju grada Plava. Osmanska vlast
se odluila na ovaj korak zbog estih upada ratobornog albanskog
plemena Klimenta, kao i spreavanja mletakog uticaja u plavskoj
nahiji. Tvrava Gusinje se prvi put pominje 1611. godine i neto
kasnije je bila obnavljana i proirivana. Vremenom je dobila jo
vei strateki znaaj, budui da je jaao oslobodilaki pokret u
crnogorskim Brdima i gornjoj Albaniji. Ve 1614. godine u Gusinju
je bilo 100 kua sa 237 vojnika.
194
Izgradnja Plava je zavrena 1619. godine, na lokaciji starog
srednjovjekovnog utvrenja. U Plavu je bila smjetena vojna posada,
s ciljem da zaustavi pljakake pohode sjevernoalbanskih plemena,
prvenstveno Klimenata. Zasigurno je utvreni Plav privremeno
umirio pohode ovih plemena. Plav je jo vie dobio na znaaju
izgradnjom uvene Redepagia kule iz XVII vijeka. Ova kula
nije sluila samo za stanovanje, nego je imala i vojnu funkciju.
195
Podizanjem Gusinja i Plava predstavljalo je zamajac procesa
islamizacije u ovim krajevima. Sultan Ahmed (16031617) je
izgradio damiju u Gusinju a ona je prevashodno sluila za obavljanje
vjerskih obreda nosioca osmanske vlasti, u prvom redu kadije, kao
i pripadnika regularnih turskih jedinica. S vojskom su u ove krajeve
193
Isto, 179.
194
Fransoa Lenorman, Turci i Crnogorci, Pogorica 2002, 279280.
Boidar ekularac, Muslimani Crne Gore, Tokovi, br. 12,Berane 2011,
5455, 63.
195
Milan Vasi, Gradovi pod turskom vlau..., 521. Miomir Dai,
Vasojevii od pomena..., 108109.
67
stigli i islamski svetenici (ulema) koji su imali presudnu ulogu u
prelaenju hrianskog stanovnitva na islam.
Taj proces je u poetku bio veoma skromnog obima. Mali broj
pojedinaca je u drugoj deceniji XVII vijeka prihvatio islam. Poetna
neizvjesnost oko primanja nove religije brzo je nadvladana i Gusinje
je krajem XVII vijeka bilo pravo stjecite poklonika islama. Zato
je 1687. godine izgraena i druga islamska bogomolja u Gusinju.
Bila je to ekia damija koja je podignuta od dobrovoljnih priloga
itelja Gusinja. Njeni darodavci bili su duboko privreni islamu, a
interesantno je da je bratstvo ekia, po kojima je damija dobila
ime, pripadalo kategoriji obinih graana (nefera). U ovom
bratstvu ni tada, ni kasnije, nije bilo ni aga, ni begova.
196
Sve vei broj poklonika islama nametao je potrebu izgradnje
novih damija u Plavu i Gusinju. Po svemu sudei, na poetku
XVIII vijeka izgraena je Redepagia damija u Plavu, a 1765.
go dine podignuta je Vezirova damija u Gusinju. To je bila peta
damija u plavskogusinjskom kraju i izgraena je u vrijeme kada
je proces islamizacije na ovom podruju ve bio okonan. Vrijeme
u kojemu su podignute ostale damije uvjerljivo svjedoi da je
prihvatanje islama stanovnitva plavske nahije otjelotvoreno u
krajnje nepovoljnoj situaciji za Osmansko carstvo, poto je njegova
vojska pretrpjela poraz kod Bea i preko Save i Dunava, povlaila se
ka Kosovu i Skoplju. Islam su stanovnici Plava i Gusinja masovno
prihvatili ba u trenutku kada su se okolna crnogorska i albanska
plemena prikljuila Savezu hrianskih drava protiv Osmanskog
cartva kao emisara islamske religije.
197
Istraivanja Mustafe Memia, najboljeg poznavaoca prolosti
Plava i Gusinja, nedvosmisleno ukazuju da je primanje islama od
strane tamonjeg stanovnitva proteklo na potpuno dobrovoljnoj
osnovi. U tom periodu nije ni bilo osmanske vojske u plavskoj nahiji.
Osmansko carstvo je bilo preokupirano ratovima s hrianskim
silama Austrijom i Mletakom Republikom, pa su sve druge akti
vnosti imale za njega drugorazredni znaaj.
198
Proces islamizacije u plavskogusinjskoj oblasti trajao je oko
130 do 150 godina. On nije, zasigurno, ostvaren zbog dobijanja ze
mlje u posjed i drugih ekonomskih privilegija. Ogroman dio novih
196
Mustafa Memi, Plav i Gusinje u prolosti..., 93.
197
Isto, 92.
198
Isto.
68
podanika islama je sam obraivao svoju zemlju koja nije prelazila
povrinu od jednog hektara ili su kao napoliari radili na begovskim,
aginskim i drugim veleposjednikim imanjima. Oko 80% Muslimana
u ovoj oblasti bilo je u toj nezavidnoj poziciji. Ali jednostavnost i
praktinost islama bili su iznad drugih motiva. Sljedbenike islama
nije pokolebala ni praksa osmanskih vlasti da dodjeljuje velike
povrine zemljita dijelu stanovnitva koje je pripadalo pravoslavnoj
i rimokatolikoj vjeroispovijesti, a dobili su u vlasnitvo povrine
obradivog i planinskog zemljita u Plavu. Planinu Treskavac iznad
Plava dobilo je u posjed bratstvo Drakulovia. Prostor Vusanja, na
kojem je krajem XVIII vijeka ivjelo 3.000 stanovnika, dodijeljen je
rimokatoliku on Balji.
199
Stanovnitvo Plava i Gusinja poticalo je iz raznih krajeva Crne
Gore i Albanije. Sredinom XVIII vijeka na ovim prostorima bilo je
ak 285 bratstava. Prednjaili su naseljenici sa podruja Kua (50
bratstava), zatim iz plemena Keljmendi, pa bratstva iz Zatrijepa,
okoline Skadra, Vasojevia, Bratonoia, Rovaca, Morae, Bje
lopavlia, Bihora i krelja (sjeverna Albanija).
200
Dva vea, kao i najuticajnija muslimanska bratstva, na ovom
podruju bili su abanagii i Redepagii koji su doli iz sela Gruje
Miri, iz okoline Skadra. abanagii su se naselili u Gusinje, a
Redepagii u Plav. abanagii su imali najvie batinaitluka i u
duem periodu su bili gospodari itave oblasti Gornjeg Polimlja. Po
njima se Gornje Polimlje sve do sredine XIX vijeka esto nazivalo i
abanagia nahija. abanagii su upravljali nahijom iz svog sjedita
Gusinja. Ovo bratstvo je do kraja XVIII vijeka dalo nekoliko
gusinjskih mudira Mehmedpaa, ulbeg, Asanaga ulbegovi i
Alibeg Gusinjski.
201
Begluci abanagia i Redepagia prostirali su se od Gusinja
do Bihora. Redepagii su, poslije abanagia, posjedovali najvie
itluka u Gornjem Polimlju. Izmeu njih i abanagia postojao je
izvjestan rivalitet. Redepagii su povremeno drali vlast u ovoj
oblasti.
202
199
Isto, 96. Andrija Jovievi, Plavsko-gusinjska oblast, Polimlje,
Velika i ekular, Beograd 2009, 100.
200
Andrija Jovievi, Plavsko-gusinjska oblast..., 89115.
201
Isto, 110112.
202
Isto, 113114. Mustafa Memi, Plav i Gusinje u prolosti..., 7677.
69
Vojnostrateki razlozi uticali su i na podizanje grada Kolaina.
Kolain je zidan za vrijeme Kandijskog rata (16451669) kada je ovaj
kraj na rijeci Tari bio ugroen od strane pobunjenih plemena, pa je
osmanska vlast rijeila da izgradi tvravu i time onemogui pokrete
pobunjenika i obezbijedi vane komunikacije. Glavna utvrenja
grada podignuta su 1650. godine, da bi 1651. u crkvenoj knjizi
Vrhbreznikog ljetopisa pohranjenoj u manastiru Svete Trojice kod
Pljevalja bilo zapisano: Sazida Alipaa grad na Kolainoviu.
203
Kolain je dobio stalnu vojnu posadu s agama i kapetanom na
elu i tako je osmanska vlast mogla da sprovodi jau kontrolu nad
iteljima Potarja i Morae. Austrijski izvori iz XVIII vijeka govore
da je Kolain bio znaajan grad za osmansku vlast, ali da je bio
nedovoljno utvren i raspolagao je s malo artiljerije.
204
Izgradnja Kolaina e, nesumnjivo, uzrokovati da se pojavi
masovna islamizacija u Potarju. Ovaj grad je, uostalom, i osnovan
kao muslimansko naselje. U Kolain su se nastanili Muslimani iz
drugih mjesta, a istovremeno je izvrena islamizacija doseljenih
hriana. Domicilni hriani bili su u manjini. To pokazuju podaci
iz perioda 17181739, u kojima se navodi da je u Kolainu bilo 150
kua, uglavnom muslimanskih.
205
Koliko su bili veliki dometi islamizacije u ovom kraju najbolje
ilustruje podatak da je 16 sela u okolini Kolaina bilo na poetku XIX
vijeka iskljuivo naseljeno muslimanskim stanovnitvom. Etnika
slika samog grada bila je znatno izbalansiranija. Kolain je imao
1.550 kua, od ega su 916 bile muslimanske, a 634 crnogorske.
206
Najrespektabilnije bratstvo u Gornjem Kolainu bili su Muo
vii, age i kapetani Kolaina. Krasila ih je postojanost u ouvanju
islamske religije, ali im to nije smetalo, naroito prije 1878. godine,
da s ponosom istiu svoje slovensko porijeklo. Pored Muovia,
po znatija muslimanska bratstva bila su: Mekii, Micani (Memii,
Hra povii i Bokovii), Mehonii, Husovii, Beirovii, Smailagii,
urevii, Balijagii, Oruevii, Pepii, Zuljevii, Balabani,
203
Novica Rakoevi, Kolainski kraj do stvaranja jugoslovenske
drave 1918. godine, monografja Kolain, Beograd 1981, 63.
204
Isto, 64. Istorija Crne Gore, knj. 3..., 522.
205 Novica Rakoevi, n. d, 6465.
206 Isto, 65. Aleksandar Giljferding, Putovanje po Hercegovini,
Bosni i Staroj Srbiji, Sarajevo 1972, 282.
70
Migalovii, Martinovii, Lukai, Hrvati, Pijuci, Kajevii, Husovii,
Leluevii, Hode, Buljii, Ahmetovii i dr.
207
Ni dio plemena Bjelopavlia nije bio imun od prihvatanja islama.
Novu religiju je u toku 16191620. primilo ak 90 porodica iz ovog
plemena. irenju islama pogodovalo je i podizanje grada Spua na
putu od Podgorice za Niki. Ovaj grad je izgradio skadarski sandak
beg Hodaverdi Mahmutbegovi 1704. godine. Spu je za osmanske
vlasti predstavljao vano vojno uporite u Zeti koje je trebalo da
bude bedem za oslobodilaku borbu Crnogoraca. Bio je opskrbljen
vojnim objektima i artiljerijom i imao je stalnu vojnu posadu i dizdara.
Spu je razvijan i kao naselje u koje su se doseljavali Muslimani iz
okoline, ali i daljih mjesta, a u njemu su ivjeli i Crnogorci. Poznate
muslimanske porodice iz Spua su Zotovii, Dizdarevii, Beirovii,
Dervievii, urovii, eevii i naroito Parmakovii i Meikukii,
koji su kasnije bili crnogorski kapetani.
Proces islamizacije u Roajama intenziviran je u XVIII
vijeku, mada se jo 1638. godine u ovom mjestu spominje tvrava
i damija. Postojanje ovih objekata jasno govori da je u Roajama
ve tada bilo poklonika islama. Njihov broj je bio minoran. On e
naglo porasti krajem XVII i poetkom XVIII vijeka. Ovo poveanje
bilo je u direktnoj vezi s protjerivanjem Muslimana iz plemenske
zajednice Kua, 1688. godine. U Roajama su se tada nastanile
porodice Gania, Fetahovia i Beirbegovia. Za nosioce osmanske
vlasti u ovom kraju postavljeni su Ganii. Ganii su bili poznati i po
blagonaklonom stavu prema crnogorskom stanovnitvu.
208
Jo jedan razlog uveliko je doprinio masovnoj islamizaciji
u Roajama. Hriansko stanovnitvo u ovom kraju je masovno
uestvovalo u antiturskom pokretu 1689. i 1690. godine i tako se
stavilo u slubi Austrijanaca. Austrijski ratni izvjetaj govore da su
Roajci hrabro borili protiv Turaka, te da su oslobodili svoj grad i
ratna dejstva nastavili prema Bijelom Polju. Ali ratna srea im nije
bila dugo naklonjena jer su Turci uz pomo dva topa osvojili Roaje
i primorali ustanike na povlaenje.
209
207 Ejup Muovi, Muovii..., 91. Mustafa Memi, Bonjaci-
Muslimani Crne Gore..., 80.
208
Boidar ekularac, Dukljansko-crnogorski istorijski obzori...,
122123. Milisav Lutovac, Roaje i tavica, Beograd 1960, 343, 347348.
209
Boidar ekularac, Dukljansko-crnogorski istorijski obzori..., 124.
71
Osmanske vlasti su brzo prinudile roajsko stanovnitvo na
potinjenost. Dio ovog stanovnitva se iselio prema sjeveru, a na
naputenu zemlju doselili su se pripadnici crnogorskih plemena
Kua, Bratonoia i Rovana, kao i itelji iz Skadarske Malesije.
Doseljeno stanovnitvo je bez ikakve prinude primilo islam i logino,
sve obiaje koji su svojstveni ovoj religiji. Roajski kraj je u XIX
vijeku bio vrlo privlaan i za nova, masovnija naseljavanja. U njemu
se naseljavaju Kui, Drobnjaci, Vasojevii, Piperi, Bjelopavlii,
Moraani i dr. I ovo stanovnitvo je u velikom broju prihvatilo
islam. Muslimani u Roajama su toliko preovladali da su sredinom
XIX vijeku inili 8590% ukupnog stanovnitva.
210
Razlozi prelaska na islam bili su razliiti. Turci su manjem
broju islamiziranih osoba davali agaluke zbog isticanja u borbi
protiv njihovih neprijatelja. Ouvanje zauzete zemlje bilo je, takoe,
jedan od faktora koji su uticali na primanje islama. Ali ekonomski
motivi nijesu uvijek bili dominantni za prihvatanje nove religije.
Jedan broj novih poklonika islama poticao je iz najsiromanijeg sloja
hrianskog stanovnitva. Oni nijesu dobili nikakve privilegije zbog
prihvatanja nove religije. Upravo je oaranost islamom bila glavni
razlog da je vie porodica iz raznih krajeva Crne Gore koje su dole
u Roaje prihvatilo novu religiju.
211
Pored ranije navedenih Gania, Fetahovia i Beiragia, po
znate muslimanske porodice iz Roaja bile su Bajrovii, Mujovii,
Kurtagii, orovii, Satovii, Kurpejovii, Ademagii, Agovii, a
tovii, Nuhagii, erekarci i dr.
Od poetka XVIII vijeka muslimansko stanovnitvo je u
latentnom porastu i na podruju Bijelog Polja (Akova) i Bihora.
Poraz Turske u ratu s Austrijom (17141718) uslovio je teritorijalne
gubitke Osmanskog carstva. U njegovom sastavu vie nije bilo sje
verne Srbije, pa se jedan broj muslimanskih izbjeglica nastanio u
bjelopoljskom kraju. Meu njima je bio najuveniji Hajdarpaa koji
je dobio velike posjede u Bihoru. Njegovi roaci bili su Kajabegovii
i Hasanbegovii. Posjede u Sutivanu dobili su i ehovii. Krajem
XVIII vijeka, poslije povlaenja Turaka iz Slavonije, u ovaj kraj je
doao Mehmed orpaa, rodonaelnik orovia.
212
210
Milisav Lutovac, Roaje i tavica..., 351352.
211
Isto, 352.
212
Milisav Lutovac, Bihor i Korito, antropogeografska ispitivanja,
Beograd 1967, 31.
72
Dr Miomir Dai iznosi tvrdnju, koju ne potkrepljuje niti
jednim istorijskim dokazom, da su Hajdarpaa, Mehmed orpaa i
drugi begovi i age podsticali ... islamizaciju podlonih seljaka, da bi
ih tako lake drali u zavisnosti i odvojili od srpskog ivlja koji je bio
sklon pobunama.
213
Ova tvrdnja je iskljuivo proizvod subjektivne
impresije, jer prihvatanje islama ne znai i apsolutnu odanost prema
predstavnicima osmanske vlasti. Osim toga, primanje islama nije
impliciralo automatsko odvajanje od svog ranijeg etnikuma, niti
gubitak svijesti o zajednikom porijeklu. Upravo primjeri iz Bihora
najbolje demantuju olako iznesene konstatacije dr Daia. Na ovom
podruju je bio est sluaj da su u jednoj kui ivjeli pripadnici i
hrianske i islamske vjeroispovijesti. U zadrunoj porodici Kariika
iz Podvrha ivjeli su pripadnici obje vjere jo 1830. godine.
214
O zajednikom ivotu poklonika razliitih vjera u okviru je
dnog doma na prostoru Bihora pisale su u martu 1848. godine
Novine italita Beogradskog. Dopisnik ovih novina je uoio
sljedee: U Peteru i Bihoru ima takvih domova, u kojima se nalaze
po dva brata, pa jedan vjeruje u Hrista a drugi u Muhameda, jedan
klanja a drugi se krsti. U nekim kuama ima po tri brata i sva tri dre
da su Turci, a otac im je Srbin, i tako sinovi klanjaju, a otac se krsti,
a kad bajram doe svi zajedno proslave, otac ide u crkvu a sinovi u
damiju. U ovim predjelima i to se moe nai da dva brata Turina
u jednoj kui ivjei jedan dri za enu bulu a drugi hristijanku,
jednoj ime Ana a drugoj Nazija.
215
Odreene materijalne povlastice, snaenje upravnih centara
u Bijelom Polju i Roajama, kao i strah od krvne osvete bili su
glavni razlozi da jedan broj stanovnika hrianske vjeroispovijesti
u Bihoru prihvati islam. Obino su se za ekonomsku pomo obra
ali oroviima u Loznoj. Dobijanje zemlje na korienje bilo
je uglavnom ispraeno prelaskom na islam, kao to su to uinili
Mujanovii (Nedovii) u Kostiima, Veskovii (Boovii), Hasa
novii (ekii) u Srevcu, Guberinii na Trublini i Godui, e
ranii u Zatonu, Lukovii (Vukajlovii) u Loznama, Novalii u
Lagatorima.
216
Prihvatanje islama bilo je dragovoljno, a o tome, po
213
Miomir Dai, Vasojevii od pomena..., 246247.
214
Milisav Lutovac, Bihor i Korita..., 3940.
215
Isto,40.
216
Isto, 4041.
73
red ostalog, govori i egzistiranje mnogih pravoslavnih porodica koje
su zadrale svoju vjeru.
U islam su prelazili i lanovi pravoslavnih svetenikih
porodica. Tako su sinovi popa Jeremije, rodonaelnika Kijameta u
Godijevu, dragovoljno prihvatili islamsku religiju.
217
Bihorski predio naseljavali su i itelji iz crnogorskih Brda i
podlovenske Crne Gore. Najvie ih je bilo iz Kua, Bratonoia,
Rovaca, Kolaina, Bjelopavlia. Dio ovog ivlja je ve bio
islamiziran, a ostali su primili islam u Bihoru.
218
Pored Bihora, islamizacija je u XVIII vijeku sve vie zahvatala
i stanovnitvo Bijelog Polja, Vranea i Mojkovca. Bijelo Polje od
poetka XVIII vijeka dobija konture razvijenog gradskog naselja
i tako postaje privlano sredite za doseljenike iz mnogih krajeva
Crne Gore. Naseljavanje u ovom gradu bilo je najintenzivnije u
periodu 16901737. godine. Izgraene su i etiri gradske damije,
to svjedoi o velikom opsegu islamizacije. Sredinom XVIII vijeka
77,3% stanovnika Bijelog Polja bili su Muslimani. Nova religija je
bila veoma zamamna i za seosko stanovnitvo bjelopoljskog kraja.
U mnogim selima napravljene su damije, pa je u njima bilo ak 12
islamskih bogomolja. Ukupno je 76,5% seoskog ivlja bjelopoljskog
mudirluka primilo islam do sredine XVIII vijeka.
219
Najpoznatija muslimanska bratstva u bjelopoljskom kraju bila
su porijeklom iz Kua. Jedno od njih bili su Kuevii, bjelopoljski
prvaci i upravitelji, kao i Mekii, kapetanska porodica. uvena su
bila i bratstva Kalia, Kajabegovia, Hasanbegovia, Muovia,
Zaimovia, Burdovia, Meedovia, Idrizovia, Franca, Buana,
Dervovia, Kajevia, Sijaria, Hadia, Hajdarpaia, Nuhodia,
erania, Mahmutovia, Suljevia, Krijetoraca, Mehonia, Gu
mira, Dautovia, Adilovia, Nikia, Babajia, Canovia, Salkovia,
Kapetanovia, ehovia, Lameevia, Dobardia.
220
Proces islamizacije najkasnije je zahvatio Vasojevie, naj
brojnije crnogorsko pleme. Osmanske vlasti su u prvom periodu
217
Isto, 41.
218
Isto, 3133.
219
Mustafa Memi, Bonjaci-Muslimani Crne Gore..., 87. arko
epanovi, Pregled prolosti Bijelog Polja i okoline do 1918. godine,
monografja Bijelo Polje, Beograd 1987, 115117.
220
Mustafa Memi, n. d, 87. arko epanovi, n. d, 116117.
74
svo je vladavine imale relativno tolerantan stav prema lanovima
ove plemenske zajednice koji su naselili Limsku dolinu. Ovo nase
ljavanje nailo je i na pristanak plavskogusinjskih aga i begova,
jer Vasojevii prihvataju ivijske obaveze bez ispoljavanja neza
dovoljstva. Takvo stanje se mijenjalo poslije veih sukoba izmeu
Osmanlija i Crnogoraca u XVIII i poetkom XIX vijeka. Tenja za
sigurnijim socijalnim i ekonomskim poloajem bila je od kljunog
znaaja da je jedan broj Vasojevia prihvatio islam u prvoj polovini
XVIII vijeka.
221
Slom Prvog srpskog ustanka (1813), sticanje sve vee moi
muslimanskih veleposjednika i jaanje upravnih centara osmanske
vlasti u Gusinju, Bijelom Polju, Kolainu i Roajama uticali su na
demoralizaciju dijela plemena Vasojevia. To je stvorilo pogodno tle
za irenje procesa islamizacije. Ona je bila najizraenija do tridesetih
godina XIX vijeka. Obuhvatila je veliki broj bratstava od Komova i
Plava do Police u Hasu. Islam su prihvatila sljedea bratstva: Fatii
iz Konjuha; dio bratstva Obradovia iz Boia; Spahovii i Adii
iz Luga, od kojih su Kaamakovii u Plavu koji na ire pripadaju
bratstvu ulafa; jedan dio Labana, tj. Radivojevia (Omerovii,
Puljii, Maksutovii, Ajdinovii, Fazlii); ukii, preseljeni u
Donju Ranicu i na Policu; dio obajia na Polici; dio erania
(Maliia) iz Vinicke; ogranak Maslovaria iz Sueske (Sejdovii)
i Jankovii iz Boia; dio Sakovia iz Seoca; ogranak Dabetia iz
Prisoje (Garevii); ogranak Novakovia (Zujovia); dio ukia
iz Trenjeva, zatim Tajii, Guberinii, abovii, Rabljani; ukii
u Donjoj Ranici i po jedna kua Tomovia i Zeevia iz Lijeve
Rijeke.
222
Ovo masovno prelaenje na islam nije bilo izvreno pod pri
nudom osmanskih vlasti. Na to nas upuuju podaci da je prihvatanje
nove religije bilo veoma rijetko kod starosjedilakog stanovnitva u
Limskoj dolini (Srbljaka), dok je plemenska zajednica ekulara
ostala netaknuta procesom islamizacije.
223
Prihvatanje islama u Vasojeviima nije podrazumijevalo sti
canje nekih posebnih privilegija. Istina, hriani su bili obavezni da
plaaju glavarinu odnosno diziju koja je za jedno domainstvo
221
Radoslav Veovi, Pleme Vasojevii, Sarajevo 1935, 274275.
222
Isto, 276.
223
Miomir Dai, Vasojevii od pomena..., 255.
75
izno sila oko 50 srebrnih aki godinje (vrijednost jednog jagnjeta).
Poklonici islama su bili osloboeni od plaanja ovog poreza, ali su
bili duni da se kao vojnici stave na raspolaganje osmanskoj vojsci.
Vojni rok je, u najpovoljnijem sluaju, trajao pet godina. Hriani
nijesu podnosili teret ove teke obaveze.
224
Prema tome, primanje
islama je znailo i prihvatanje svojevrsnog rizika od kojeg su hriani
bili poteeni.
U cjelini gledano, masovna islamizacija u Crnoj Gori nije se
odvijala pod pritiskom osmanskih vlasti. Jedino odstupanje od ovog
pravila predstavlja nasilno prevoenje dijela barskih rimokatolika
na islam izvreno 1646. godine. Materijalni razlozi, snaan razvoj
gradova, socijalna sigurnost ponajvie su doprinijeli uspjenom
sprovoenju ovog procesa. U svim crnogorskim gradovima pod
osmanskom vlau, izuzev Pljevalja, islamizirano stanovnitvo je
bilo brojnije od hrianskog ivlja. Ali, islam se irio i na seoskim
podrujima Crne Gore, naroito u okolini Kolaina, Plava, Gusinja,
Bijelog Polja, Bihoru, Vasojeviima. Teko se ovakav domet moe
objasniti ekonomskim motivima, jer islamizirane osobe, u ogromnom
broju, nijesu uivale posebne materijalne povlastice. Sem toga,
nosile su i breme viegodinje vojne obaveze od koje su hriani bili
rastereeni. Po svemu sudei, na primanje nove religije znaajno je
uticala jednostavnost i privlanost islama. Islam se irio u mnogim
sredinama u kojima je bilo primjetno prisustvo hrianskog klera,
kao i u nekim, poput Vasojevia, gdje nije bilo islamskih svetenika,
damija, te vjerskih ustanova namijenjenih za njegovanje i irenje
islama.
Prihvatanje islama od dijela hrianskog stanovnitva u Crnoj
Gori, kao i usvajanje brojnih obiaja, tradicije i kulture imanentnih
ovoj religiji, stvorilo je podlogu na kojoj e u je dnom duem isto
rijskom procesu nii zasebna etnika zajednica muslimanski narod
Crne Gore. Posebnost i etnika prepoznatljivost Muslimana u Crnoj
Gori odvajkada je krasila upotreba jednog jezika, specifno kulturno
izraavanje, svijest o zajednikom porijeklu s Crnogorcima, osoben
nain ivota i naravno privrenost islamu. Ove odlike muslimanskog
naroda predmet su naeg daljeg interesovanja.
224
Mustafa Memi, Plav i Gusinje u prolosti..., 98.
76
Svijest o zajednikom porijeklu
Nezaobilazna sastavnica u formiranju mnogih naroda
predstavlja svijest o zajednikom porijeklu. Crnogorski Muslimani,
nedvojbeno, imaju svoje izvorno porijeklo koje skoro u cjelini izvode
od islamiziranog hrianskog stanovnitva za vrijeme osmanske
vladavine u Crnoj Gori. Ovo stanovnitvo je domicilnog porijekla i
pripada slovenskoj etnikoj grupi. Prema tome, muslimanski narod
Crne Gore se nije ni od kuda doselio, ve je nastao autohtono u
jednom duem istorijskom procesu. Crnogorski Muslimani nemaju
drugi matini narod osim onog iz kojeg izvode svoje porijeklo.
225

Preciznije reeno, oni su dio crnogorskog naroda koji je primio
islam iz kojeg se protokom vremena stvorio poseban nacionalni
identitet. Istraivanja dr Radoja Pajovia pokazuju da je preko 90%
Muslimana u Crnoj Gori nesumnjivo crnogorskog porijekla.
226
Zadatak istoriara je da na osnovu pouzdanih znanja utvrdi
koliko su crnogorski Muslimani njegovali svijest o zajednikom
porijeklu, te kakav je bio njihov lini odnos prema svojoj rodbini, ro
acima i plemenicima koji su ostali u hrianskoj vjeri. A vrli batinici
takve svijesti bili su i islamizirani Crnogorci koji su se nalazili na
visokim i odgovornim dunostima u osmanskom dravnom aparatu.
Zaetak takvog odnosa vezuje se za Skenderbega Crnojevia.
Kada je 1513. godine imenovan za crnogorskog sandakbega,
ovog Crnojevia je obuzela neopisiva radost da moe upravljati
zemljom djeda i oca naega. Njegov dvor je bio sastavljen od
pripadnika islamske i hrianske vjeroispovijesti, drao je peat sa
dvoglavim orlom, a potpisivao se kao sandakbeg crnogorski i vsoj
dioklitijanskoj zemlji gospodin. Prihvatanje islama nije u Skender
begu ugasilo osjeanje za rodbinske veze. On se esto interesovao
za svog sinovca Konstantina u Veneciji i zduno ga proteirao Si
njoriji.
227
Naklonjenost prema svom zaviaju i negdanjim plemenicima
manifestovao je i Mustafapaa, znameniti osmanski dravnik iz
225
Avdul Kurpejovi, Nacionalni identitet Muslimana u Crnoj Gori,
Almanah, br. 1314, Podgorica 2000, 199.
226
Radoje Pajovi, O nekim istorijskim pogledima i tretmanu Musli-
mana Crne Gore, Almanah, br. 1314, Podgorica 2000, 248.
227
Istorija Crne Gore, knj. 3..., 2627, 31. Boidar ekularac, Duk-
ljansko-crnogorski istorijski obzori..., 54.
77
prvih decenija XVI vijeka. Mustafapaa se u turskim dokumentima
pominje i kao ovjek crnogorske nacije. On je bio rodom iz
Patrovia i zbog toga su ga Osmanlije tretirale kao Crnogorca. U
hrianstvu je nosio ime Petar ude i kao darovitog mladia Turci
su ga privukli u svoju slubu. Nakon primanja islama odvijao se
meteorski uspon ovog Patrovia. Postao je i jedan od etiri glavna
turska ministra. Sultan Sulejman ga je imenovao za guvernera
Kaira.
228
Kao osoba od naroitog sultanovog povjerenja, Mustafapaa
je 1521. saznao da e Osmansko carstvo zaratiti sa Ugarskom i stoga
je nastojao da u ovom sve izvjesnijem sukobu Mletaka Republika
zauzme neutralno stanovite, odnosno da ne prua pomo Ugarskoj.
Mustafapaa je 1522. godine boravio u Kotoru i tom prilikom je
razgovarao s predstavnicima mletake vlasti u ovom gradu. Njegov
cilj nije bila samo zatita integriteta Venecije, ve i arka elja da se
njegovi rodni Patrovii, kao podanici Mletake Republike, potede
od ratnih opasnosti. To nije bio i jedini sadraj misije Mustafapae
u Kotoru. On se u optinskoj kancelariji u Kotoru odrekao svog
velikog posjeda u Patroviima u korist svojih roaka.
229
Tako je ovaj
islamizirani Patrovi ili ovjek crnogorske nacije i u trenucima
najvee slave ostvarene daleko od svog rodnog kraja, iskazivao
brigu i ljubav prema svom zaviaju.
Ove osobine odlikovale su i Huseinpau Boljania, uglednog
osmanskog funkcionera iz druge polovine XVI vijeka. Husein
paa je poticao iz poznate porodice iz sela Boljanii, koje je oko
20 kilometara udaljeno od Pljevalja. Veoma brzo je napredovao u
osmanskoj dravnoj hijerarhiji. Poeo je kao subaa Popova polja,
zatim je bio namjesnik hercegovakog i bosanskog sandaka, da bi
1573. bio postavljen za namjesnika Misira (Egipta). Ovo imenovanje
za namjesnika Egipta znailo mu je i dobijanje zvanja vezira.
230
Kod Huseinpae Boljania je uvijek tinjala zamisao za ku
lturnim i privrednim napretkom svog rodnog kraja. Zato je i sagradio
vie zadubina u Pljevljima. Osim uvene damije koja nosi njegovo
ime, podigao je i mekteb, medresu, minaret, karavansaraj, hamam,
228
Petar erovi, Ko je odakle bio Mustafa ovjek crnogorske naci-
je, Istorijski zapisi, br. 3, Titograd 1962, 496498.
229
Isto, 498499.
230
Enes Pelidija i Behija Zlatar, Pljevlja i okolina u prvim stoljeima
osmansko-turske vlasti..., 2122.
78
svoj saraj sa dvadeset soba. Pljevlja su time stekla obiljeje znaajnog
gradskog centra ija se vanost nije izgubila ni kasnijim unutranjim
reformama osmanske uprave.
231
Veliku posveenost prema rodnom kraju manifestovao je
i Osmanpaa Kazanac. On je roen polovinom XVIII vijeka u
Kazancima (okolina Nikia). Poticao je iz pravoslavne porodice
Papovia. Odveden je kao obdareni djeak u Carigrad i tu je poslije
prihvatanja islama zapoeo svoju uspjenu karijeru. Imenovan je
1683. godine za vezira u Bosni, a ve sljedee godine premjeten
je na Egru u Maarskoj. Ni kod njega nije izblijeela uspomena
na mjesto roenja. U Kazancima je Osmanpaa podigao damiju,
mekteb, medresu, adrvan i saraje.
232
Iz navedenih primjera je jasno uoljivo da uspjeni i ugledni
Muslimani iz Crne Gore nezavisno od mjesta u osmanskom dravnom
aparatu nijesu zaboravljali na svoj zaviaj. Neki od njih su s ponosom
isticali svoje crnogorsko porijeklo. To nijesu bili izolovani sluajevi,
ve je rije o rairenoj pojavi. Tako su Buatlije i Mahmudbegovii,
po svoj prilici, bili potomci Crnojevia. Ovo su bile najeminentnije
porodice na prostorima Crne Gore i Albanije. Jedan njihov ogranak
bile su i pojedine plavskogusinjske begovske porodice. S njima se
svojatala crnogorska vlastela, a docnije i pojedini vladari iz dinastije
Petrovia. I Mahmudpaa Buatlija, skadarski mutesarif, isticao je
da njegova porodica vue porijeklo od Crnojevia.
233
Ti korijeni su duboko urezani i u tradiciji brojnih muslimanskih
porodica u Crnoj Gori. Svijest o zajednikom porijeklu s feudalnom
porodicom Vojinovia bila je osobito iva kod islamiziranih Ra
madanovia, Muhadinovia i Adrojevia (Sinanovia i Dakovia).
Ove porodice su potomci tri islamizirana sina Marka Vojinovia koji
je zajedno sa Staniom Crnojeviem i prihvatio islam u Carigradu.
Znamenita begovska kua Osmanagia iz Podgorice je istrajno
uvala uspomenu na svoje crnogorsko porijeklo. Osmanagii, naime,
potiu od Martinovia iz Bajica.
234
231
Istorija Crne Gore, knj. 3..., 517519.
232
Obren Blagojevi, Piva, Beograd 1971, 396. Bajro Agovi,
Damije u Crnoj Gori, Podgorica 2001, 127.
233
Muniba Spaho, Skadarski mutesarif Mahmud-paa Buatlija pre-
ma turskim dokumentima, Istorijski zapisi, br. 4, Titograd 1963, 671.
234
Jovan Erdeljanovi, Stara Crna Gora..., 315, 538. Ejup Muovi,
Muslimani Crne Gore..., 2627.
79
Muovii, uvena begovska kua, potomci su kneza Joksima
Vranekog. Dva kneeva sina su prihvatila islam i od njih potiu
Muovii i Hasanbegovii, dok je trei sin ostao privren pravoslavlju
i njegovi potomci su vraneki Joksimovii. Razlika u vjerama nije
uticala na njihove meusobne relacije. Izmeu ova tri bratstva
postojali su tradicionalno dobri roaki odnosi u ranijoj prolosti.
Muovii su, kao i ostali crnogorski Muslimani, sauvali svoj raniji
jezik, a i prezime koje se zavravalo sa i. Ouvali su i mnoge
obiaje koje su imali prije priklanjanja islamu. Dodue, Muovii
su bili postojani sljedbenici islama, ali ni to nije bila prepreka za
otvoreno isticanje svog slovenskog porijekla.
235
Takva svijest nije usahla ni poslije crnogorskog oslobaanja
Nikia 1878. godine. Muovii su je batinili i apostrofrali i van
granica Crne Gore. Tako je Lutvibeg Muovi, kao voa delegacije
nikikih Muslimana u julu 1878. odrao govor u Sarajevu u kome
je naglasio sljedee: Brao i Turci i Srbi! Meni je kaevao svijetli
knjaz Nikola da smo mi braa po krvi i jeziku i da su nai stari jedno
bili, a tako i jest, kao to svi znamo. Pa poto nas osvojie Turci
razdvojie nas vjerom i uinie te se otuismo jedan od drugoga i
zaboravismo na staru slavu nau, a postadosmo krvnici jedan dru
gome, te se meusobno krvismo i klasmo, mrzismo i saturasmo kroz
ovo trista godina. No tako je moe biti naredio sami Bog da bude,
poradi nekakvijeh grijehova naih starih... O, da behu nai stari
govorae svijetli knjaz Nikola sloni, drugaije bi ptice pjevale
po vaskoliki na jednokrvni narod.
236
Iz analize ovog teksta se vidi
da je Lutvibeg Muovi pomenuo Turke i Srbe na poetku svog
govora, a oito se to odnosilo na Muslimane i Crnogorce.
Crnogorsko porijeklo nikikih Muslimana uoavali su i obra
zovani stranci koji su boravili u Crnoj Gori. O tome je krajem XIX
vijeka pisao i Artur Evans na ovakav nain: Nikiki Turci su
stvarno, kao i svi ostali muslimani u ovom dijelu svijeta, slovenske
rase, kao to su to njihovi neprijatelji. Oni govore istim, maternjim,
jezikom kao i crnogorski ratnici sa kojima razgovaraju o uzajamnim
doivljajima. Mnogi su od njih po roenju Crnogorci. U gradu nije
235
Slobodan epanovi, Porijeklo kolainskih Muslimana, Alma
nah, br. 56, Podgorica 1999, 6465. Petar obaji, Niki..., 6566.
236
Citirano prema: Ejup Muovi, Muovii..., 9192.
80
bilo ni jednog Osmanlije i samo neznatan broj nizama u garnizonu
predstavlja istu tursku krv.
237
Tradicija i svijest o zajednikom porijeklu s Crnogorcima
bila je veoma izraena i kod kolainskih Muslimana. Oni su istrajno
uvali uspomenu na svoje crnogorsko porijeklo i neskriveno po
tencirali svoju prethodnu plemensku i bratstveniku pripadnost.
Muslimani sa ovog podruja su zadrali neke obiajne ostatke ranije
vjere (pravoslavne), poput krsne slave, a ikone svetaca su dugo
uvali u svojim domovima. Veliki broj muslimanskih porodica iz
okoline Brodareva, koje su bile s teritorije Kolaina, zadrale su
brojna hrianska obiljeja i obiaje ak do Drugog svjetskog rata.
Te porodice, bez obzira na promjenu vjere nijesu izgubile gotovo
nita od svojih osnovnih starih etnikih osobina.
238
Koliko su kolainski Muslimani bili svjesni svog porijekla,
najbolje ilustruje dogaaj koji se desio oko 1835. godine. Tada
je jedna brdska eta, sastavljena od Pipera, Moraana, Rovana i
Bjelopavlia, upala u Donji Kolain i odnijela iz manastira Dovolje na
Tari moti Sv. Arsenija. Oni su eljeli da moti ovog sveca smjeste u
neki od manastira na teritoriji osloboene Crne Gore. Takva namjera
je estoko povrijedila sujetu stanovnika Donjeg Kolaina. Oni su
organizovali potjeru za otimaima motiju Sv. Arsenija, a u nju su,
pored Crnogoraca, bili ukljueni i Muslimani iz ovog kraja. Dolo je
i do oruanog sukoba i tom prilikom je ivot izgubilo nekoliko ljudi,
a meu njima je bilo i Muslimana.
239
Ta srodnost, bratstvenike i roake veze, nijesu promakli
otrom oku Aleksandra Giljferdinga, ruskog konzula u Sarajevu, koji
je polovinom XIX vijeka boravio u kolainskom kraju. Giljferding
je zapisao da su svi kolainski Muslimani porijeklom Sloveni.
240

Jo konkretniji je bio njegov sunarodnik Pavel Rovinski, uveni
naunik, za koga nije bilo dileme da su kolainski Muslimani, koje
naziva Turcima, crnogorskog porijekla.
241
237
Artur Evans, Ilirska pisma, Sarajevo 1976, 143.
238
Petar Vlahovi, Brodarevo i njegova okolina, Beograd 1968, na
vedeno prema: Slobodan epanovi, Porijeklo kolainskih Muslimana...,
72.
239
Slobodan epanovi, Porijeklo kolainskih Muslimana..., 72.
240
Aleksandar Giljferding, n. d, 282.
241
Pavel A. Rovinski, Crna Gora u prolosti, Beograd 1981, 87.
81
Zasigurno je da je muslimansko stanovnitvo kolainske
oblasti (Gornjeg i Donjeg Kolaina) bilo istog slovenskog etnikog
porijekla kao i pravoslavni itelji s tog podruja i susjednih
crnogorskih plemena. Strani elemenat meu ovim Muslimanima nije
bio prisutan. Zato su oni imali veoma sline psihofzike osobine
kao i Crnogorci iz okolnih plemena, te mentalnu strukturu i moralna
naela. Sve je to doprinijelo da je svijest o istom porijeklu i krvnom
srodstvu bila jako prisutna na obje strane.
242
Muslimansko stanovnitvo na prostoru Bijelog Polja nije bilo
tako homogenog porijekla kao u kolainskom kraju. Jedan broj
muslimanskih porodica naselio se na ovo podruje poslije 1690. i
1797. godine s raznih strana, preteno iz predjela preko Save i Du
nava. Nekoliko porodica se doselilo u bjelopoljski kraj iz Male
Azije. Ipak, daleko brojniji bili su Muslimani crnogorskog porijekla.
Iz Kua su, pored ostalih, bili Kuevii, bjelopoljski prvaci iz prve
polovine XIX stoljea, kapetanska porodica Mekia i donjokolainski
Micani (Micanovii) koji su se dijelili na 13 bratstava. Na crnogorsko
porijeklo Micanovia ukazuju injenice da se jedno njihovo bratstvo
prezivalo Popovi, a drugo Bokovi sa ogrankom Ruiia. Musli
mansko bratstvo Begovii iz Rasova je svoje porijeklo izvo dilo
od srednjovjekovnog feudalca Jovanbega. Begovii su bili i te
kako svjesni svog porijekla, pa su s pravoslavnim Jaimoviima iz
Kostenice imali bliske roake relacije. Crnogorskog porijekla bili
su muslimanski rodovi: Sijarii, Kijameti, Hodii, Muratbaii,
Vinjii, Popare, Paarizi, Spahii, Alajbegovii, Pilice i drugi, te je
sasvim sigurno da je muslimansko stanovnitvo u Bijelom Polju bilo
uglavnom sastavljeno od islamiziranih starosjedilaca i doseljenika iz
Crne Gore.
243
Doseljenici iz Crne Gore su se dragovoljno priklanjali isla
mu i na podruju Plava i Gusinja. Najupeatljiviji primjer o njego
vanju svijesti o zajednikom porijeklu pruaju relacije izmeu
pravoslavnih Drakulovia i islamiziranih Muratagia. Oni potiu od
dva brata, Drakula i Nikole Nikezia, koji su se doselili u Gusinje
iz Kua. Nikola je prihvatio islam i dobio novo ime Murat, pa su od
njega Muratagii. Drakule je ostao privren pravoslavlju. Razliite
242
Slobodan epanovi, n. d, 8182.
243
arko epanovi, Pregled prolosti Bijelog Polja i okoline do
1918. godine, monografja Bijelo Polje, Beograd 1987, 115117.
82
vjere nijesu poremetile bratske relacije i oni su dugo vremena ivjeli
zajedno i slono. Napokon su se podijelili, pa se Drakule nastanio u
Vojnom Selu, a Murat u Gusinju. Kod Muratagia je opstalo sjeanje
na pravoslavnu vjeru i stoga su svake godine na Sv. Nikolu, krsnu
slavu Nikezia, palili svijee. S Drakuloviima su se uvijek vrsto
drali, ne zaboravljajui da ih povezuje isto porijeklo.
244
I islamizirani itelji Roaja bili su vrli potovaoci svog zavi
aja. Svi Kui, doseljeni u Roaje, nezavisno od vjerske pripa dnosti,
hvalili su se da su porijeklom iz ovog crnogorskog plemena. Pojedine
muslimanske porodice zadrale su plemensko ime kao prezime,
to je bilo izraeno u Luici, Bievu, osovici i Dolovu. U ratnim
okrajima islamizirani Kui su izbjegavali da ubijaju i pljakaju
svoje pravoslavne saplemenike. Nosilac takve svijesti u jednom
periodu bio je Murataga Gani. On je likvidirao jednog Albanca koji
je javno isticao da je ubio pravoslavnog Kua. Gani mu je prije toga
rekao: Ti nijesi ubio kue nego moga brata Kua.
245
Ovaj sluaj
jezgrovito svjedoi o velikoj plemenskoj sujeti kukih Muslimana
u Roajama. Ona je, istina u manjoj mjeri, bila svojstvena i veini
pripadnika ove populacije u Roajama.
U Bihoru je ivjelo stanovnitvo pravoslavne i islamske
vjeroispovijesti. Milisav Lutovac je zapazio da izmeu njih zbog
istog jezika, porijekla, obiaja i navika, odnosi su skladni.
246
Crnogorci i Muslimani u Vasojeviima su do sredine XIX
vijeka ivjeli u dobrnim odnosima. To normalno koegzistiranje
ogledalo se u tolerisanju starih i novih vjerskih navika, a uspomena
na pravoslavlje kod islamiziranih itelja ovog kraja je teko blijedila.
Emotivne veze prema hrianstvu njegovane su u vie generacija.
Na to su svakako uticale: plemenska tradicija, odnosno svijest o
zajednikom porijeklu, meusobno ispomaganje, zajedniki i
vot u plemenskoj organizaciji i gotovo konstantan oslonac na brat
stevnike pravoslavne vjeroispovijesti. Stoga muslimanski ivalj u
Va sojeviima, kao i u susjednim oblastima, nikad nije zaboravio
na svoje porijeklo. Mnogi Muslimani su obiljeavali krsnu slavu,
u njihovim kuama nalazile su se ikone, a prilikom hrianskih
244
Andrija Jovievi, Plavsko-gusinjska oblast..., 8990.
245
Milisav Lutovac, Roaje i tavica..., 353354.
246
Milisav Lutovac, Bihor i Korita..., 37.
83
praznika su palili svijee. esto su posjeivali i manastir urevi
Stupovi.
247
I u Mrkojeviima kod Bara vladala je tolerancija, razumijevanje
i meusobno potovanje izmedju pravoslavnih i islamiziranih
porodica. Izvorite za ovakve odnose bila je svijest o zajednikom
porijeklu, pa su islamizirani Mrkojevii imali ovo shvatanje: Ako
smo promijenili vjeru krv nijesmo. Bratski i roaki odnosi su
neprestano njegovani, a to pokazuju brojna bratstva Crnogoraca i
Muslimana proistekla iz istog korijena. Tako u Dobroj Vodi ive
pra voslavni Pavlovii i islamizirani urovii i Ivanovii, kao i
pra voslavni Nikoevii i islamizirani Nikoevii. Bratstvenici u
Mikuliima su pravoslavni Androvii i Markiii sa islamiziranim
Peroeviima i Periiima. Mnoge porodice su zadrale pravoslavna
prezimena ili su za svoja prezimena uzele ime svog pretka koji se prvi
priklonio islamu. Postojali su u ovom domenu i neobini sluajevi, te
su kod dijela porodice koja je zadrala vjeru, potomcima nadijevana
imena islamizirane brae ili bliskih roaka.
248
Ogroman dio crnogorskih Muslimana je, nesumnjivo,
priljeno njegovao svijest o zajednikom porijeklu s Crnogorcima.
Takva svijest odlikovala je i Crnogorce, to je akribinom istoriaru
Ejupu Muoviu omoguilo da donese sljedee zakljuke: Ni
jedan drugi junoslovenski narod kao Crnogorci nije bio toliko
svjestan zajednikog etnikog porijekla sa muslimanima. To se
javno isticalo, uvalo u narodnoj tradiciji, zapisano u literaturi. Tu
i treba traiti uzroke izraenije solidarnosti, meusobne tolerancije,
zajednikog ivljenja, karakteristinim za Crnu Goru, a tuim u
vancrnogorskim podrujima... I obratno Muslimani Crne Gore su
budno uvali tradiciju o svom crnogorskom porijeklu, i u svemu,
poput Crnogoraca, sa ponosom su isticali svoju raniju plemensku
pripadnost, to je specifnost samo crnogorskog prostora.
249
Da su ovi zakljuci nauno fundirani najbolje dokazuje primjer
s Muslimanima u Bosni. Tamonji Muslimani su bili najrevnosniji
poklonici nove vjere islama. Svako podsjeanje na prolost i raniju
vjeru izazivalo je kod njih pomijeana osjeanja odbojnosti i gorine.
247
Miomir Dai, Vasojevii od pomena..., 257258.
248
Edhem Peroevi, Mrkojevii, prolost i demografska kretanja...,
105106.
249
Ejup Muovi, Muslimani Crne Gore..., 68.
84
Nastojali su, naroito pred ranijim sunarodnicima, da prikau islam
kao bolju vjeru od hrianstva. Uz to su teili da se pred osmanskim
vlastima nametnu kao dostojni podanici nove vjeroispovijesti.
250
Iz napravljene komparacije je uoljiva jedna od temeljnih
razlika izmeu crnogorskih Muslimana i muslimanskog ivlja u
Bosni. Izmeu njih se i zbog toga ne moe staviti znak jednakosti.
Muslimani u Crnoj Gori, za razliku od svojih istovjernika u Bosni,
dio su crnogorskog naroda koji je primio islam. Oni su se konstituisali
u zaseban entitet u dugom istorijskom razdoblju, pri emu su kljunu
ulogu imali proces islamizacije stanovnitva, prerastanje vjerskih
obiljeja u narodnosne odrednice, kao i duboko usaena svijest o
zajednikom porijeklu.
250
Jovan Cviji, Balkansko poluostrvo, Beograd 1991, 385.
85
GLAVA III
PRIVREDA I DRUTVO U CRNOJ GORI
POD OSMANSKOM VLAU
Gradovi kao administrativna i
privredna sredita
Osmanlije su u Crnoj Gori zatekle veoma mali broj gradova.
Preciznije reeno, bila su to gradska utvrenja, uglavnom ilirskog
porijekla (Medun, Bihor, Onogot, Kukanj, Plav, abljak) i ona
su imala jedino karakteristike vojnih utvrenja. Ona se nijesu
razvijala u gradove, niti su nicala naselja oko njih. Pored ovih
utvrenja, u Crnoj Gori nailazimo na trgove u Pljevljima, Budimlju,
Kruevu kod Gusinja, Podgorici i Rijeci Crnojevia. Izgradnja
gradova, po onovremenom shvatanju, doivljava svoj procvat s
dolaskom Osmanlija. Osmanlije su u Crnoj Gori izgradile ak
12 novih gradova.
251
Njihov znaaj je ogroman i manifestuje se u
civilizacijskom, privrednom, kulturnom i nacionalnom domenu
muslimanskog naroda.
Razvoj grada orijentalnog tipa, na Balkanu, pa i u Crnoj Gori,
zapoinjao je preteno dvije do tri decenije nakon osvajanja mjesta.
Prevashodno je bilo potrebno zadovoljiti sljedee uslove: sigurnost u
odbrani od neprijatelja i brzinu irenja islama. Razvitak osmanskog
251
Mustafa Memi, Bonjaci (Muslimani) Crne Gore..., 97.
86
grada predstavljao je nastavak urbanog razvoja zateenih mjesta, ali
i formiranje novih gradova na drugim lokalitetima. Zato je podizanje
gradova zavisilo od novonastalih privrednih, komunikacionih,
strategijskih i drugih uslova. U sluaju gradnje na osnovama
srednjovjekovnih hrianskih trgova, ti su trgovi postajali periferni
dio novog orijentalnog grada. Bila je to hrianska mahala, koja se,
usljed prelaska dijela njenih itelja na islam, sve vie smanjivala. Kada
je zateeni trg imao jai ekonomski temelj (rudnik), tada je irenje
islama, odnosno transformacija trga u grad orijentalnog karaktera
proticala sporije. Takvi gradovi se tokom itavog osmanskog
razdoblja nijesu razvili u znaajne kasabe. No, novi gradovi koje
su Osmanlije izgradile, na mjestima sitnih trgova i seoskih naselja,
razlikovali su se po svom brem razvoju. Oni su skoro od poetka
naseljavani homogenim muslimanskim stanovnitvom.
252
Uspostavljanjem osmanske vlasti, nesumnjivo, bio je zausta
vljen dalji razvoj hrianskih varoi. One su postale sporedni
djelovi novih gradova osmanskog tipa. Istodobno se hriansko
stanovnitvo postepeno smanjivalo, budui da je proces islamizacije
sve vie uzimao maha. U poetku se broj muslimanskih itelja u
gradskim sreditima poveavao, zahvaljujui, prvenstveno, do
se ljavanju turskog stanovnitva iz istonih oblasti Rumelije. Do
seljenici su ponajvie bili vojnoadministrativni slubenici, vjerski
dostojanstvenici i osposobljene zanatlije. Ova doseljavanja su se
zavrila u prvoj polovini XVI vijeka, da bi tada otpoeo masovniji
prelazak domaeg stanovnitva na islam.
253
Ofcijelna osmanska administracija dijelila je sva gradska na
selja na utvrena i otvorena mjesta. Utvrena mjesta bile su palanke,
hisari i kale. Palanke su predstavljale manje utvrenje izgra eno
od drveta, zemlje i drugog slabijeg materijala. Podizane su na
putevima radi obezbjeenja saobraajnica. Hisar je bio gradtvrava,
odnosno manje utvrenje, ali graeno od tvrdog materijala. Kale je
oliavala tvravu, graenu od tvrdog materijala sa kulama i opasanu
bedemima.
254
Otvorena gradska naselja bila su varo, kasaba i eher. Varo
u osmanskoj nomenklaturi predstavlja naselje gradskog tipa koje je
252
Ema Miljkovi, n. d, 93.
253
Isto, 9394.
254
Enes Pelidija i Behija Zlatar, n. d, 9.
87
iskljuivo ili poglavito naseljeno hrianima. Ovo naselje prerastalo
je u kasabu, kada bi protokom vremena, stanovnitvo prelazilo na
islam. Tada bi se termin varo svodio na jednu ili vie hrianskih
mahala. Kasaba je otvoreno muslimansko naselje, u kojem se
njeni itelji prevashodno bave gradskom privredom: zanatstvom i
trgovinom. Jedno naselje je sticalo status kasabe samo u sluaju da
je ispunjena urbana, kulturna i privredna komponenta. Konkretnije
kazano, trebalo je da u kasabi bude stalno nastanjeno muslimansko
stanovnitvo, da ona ima damiju u kojoj se obavljaju molitve
petkom i za Bajram, te da raspolae arijom i da se u njoj odvija
sedmini pazar. eher je vee otvoreno gradsko naselje, nastanjeno
uglavnom muslimanskim stanovnitvom. U eheru se nalazilo vie
damija i drugih ustanova.
255
Najpoznatiji eher u Crnoj Gori bila su
Pljevlja, a povremeno su taj status imali Podgorica i Bar.
Sve vee prihvatanje islama odreivalo je u velikoj mjeri
zanimanja njegovih poklonika u gradskim sredinama. Muslimansko
stanovnitvo se najee bavi zanatstvom i trgovinom. Prema tome,
neodrive su konstatacije pojedinih istoriara da je najvei dio
muslimanskog stanovnitva u gradovima pripadao sloju lokalnih
funkcionera i vojnih redova.
Za osmansku dravu je podizanje gradova u Crnoj Gori
imalo ponajvie vojni znaaj. Taj znaaj je ostao prioritetan za svo
vrijeme osmanske dominacije. Ali, gradovi su bili i proizvoai
materijalnih dobara i robna trita. Osim toga, preko gradova je
operacionalizovana cjelokupna politika osmanskih vlasti prema selu.
Dakle, postojalo je vie razloga da Osmanlije iniciraju obnovu i dalji
razvitak zauzetih trgova i utvrenja. To stremljenje podsticano je
raznim sredstvima i na razne naine. Vrlo efkasnu mjeru sainjavao
je sistem ekonomskih i drutvenih povlastica koje su pruane
gradskom stanovnitvu. Zauzvrat, ovi su itelji imali obavezu da
obavljaju graevinske i druge poslove u korist grada. Sistem takvih
povlastica nazivao se muafjet.
256
Vojni motiv bio je od kljunog znaaja da jo Mehmed II
Osvaja, prilikom pohoda na Zetu i Albaniju, uoi vanost poloaja
Podgorice. Stoga je naredio da se u njoj podigne utvrenje, s
objektima neophodnim za smjetaj vojske. Novi grad je trebalo
255
Isto, 910.
256
Istorija Crne Gore, knj. 3..., 507508.
88
da poslui kao odskona daska za osvajanje Skadra i abljaka. Za
njegovu gradnju koriten je materijal (kamenje) iz stare Duklje.
Izgradnja ovog utvrenja bila je izuzetno vaan dogaaj za Podgoricu.
Ona je postala glavno tursko uporite u Zeti. Podgorica je upisana
u turski defter krajem XV vijeka kao selo sa 40 porodica, koje ive
oko tvrave Depedogen, to znai onaj koji tue brdo, vrh. Na to
ime prvi put nailazimo u dokumentima iz prvih godina osmanlijske
vladavine, i to samo za utvreni dio grada. Ve poetkom XVI vijeka
taj se naziv gubi pa su i Osmanlije preuzele domae, narodno ime.
U Podgorici je u XVII vijeku bilo vie pravoslavaca nego poklonika
islama, da bi u XVIII vijeku muslimanskih porodica bilo vie nego
pravoslavnih.
257
Kazivanja o Podgorici u XVI vijeku su veoma rijetka. Za
sigurno je da je bilo naselje razbijenog tipa, izuzev tvrave, gdje je
bila vrlo zgusnuta. Kue i djelovi varokog naselja izvan gradskog
bedema bili su prilino odvojeni jedni od drugih. Izmeu njih su
se nalazile bate, vinogradi, livade i njive, kao i groblja. Podgorica
se prvih godina osmanske uprave pominje kao selo, naselje nieg
ranga. Status kasabe je stekla prije sredine XVI vijeka, a kao eher
pominje se ponekad kasnije. U defteru iz 1523. godine zabiljeen je i
vakuf tekije aua Skendera iz Podgorice, njegova livada u Gornjem
Polju, kod Toloa, koju dri Pir Alija, kao i ifuk hode Alije,
hatiba iz Podgorice, koji se nalazio u Maloniima. au Skender je
posjedovao i mlin u Ljekopolju na rijeci Sitnici, koji je radio est
mjeseci, te etvrti dio ribolova na pomenutom podruju. Neto ei
pomeni Podgoriana nalaze se u Kotorskom arhivu, posebno od
druge polovine XVI vijeka. Kao trgovci i poslovni ljudi, najee se
javljaju Muslimani. Upadljiv je primjer Hulum vojvode, sina Sinana
aua iz Podgorice, koji je juna 1596. godine prodao jednog konja
kotorskom providuru Zijanu Lipomanu za 80 talira.
258
Prvi detaljniji opis Podgorice javlja se 1614. godine i
nastao je iz pera Marijana Bolice. Bolica je napravio izvjetaj o
257
Bogumil Hrabak, Podgorica do poetka XIX vijeka, Beograd
2000, 6263. Pavle S. Radusinovi, Stanovnitvo i naselja Zetske ravnice
od najstarijeg do najnovijeg doba, Niki 1991, 184185.
258
Ljubomir Stojanovi, Stari srpski zapisi i natpisi, knj. I, Beograd
1902, 134140. Risto Kovijani, Pomeni crnogorskih plemena u kotorskim
spomenicima (XIV-XVI vijek), knj. II, Titograd 1974, 3641.
89
Skadarskom sandakatu, a o Podgorici se navodi da je neveliko
utvrenje (citadela), okruena veoma prostranim naseljem varoi, u
kome ima 900 domova, veinom hrianskih, gdje su grad, bedem
i selo svi zajedno. Oko Podgorice se nalazi prostrana i prekrasna
ravnica, dugaka 60, a iroka 30 milja. U njoj se nalazi sedamnaest
prekrasnih i plodnih sela, u kojima ugledniji podgoriki Turci radi
uivanja provode vei dio godine. Oni u njima imaju svoje kue i
konjunice. U varoi i tvravi moe se raunati da ima 2.200 dua,
sposobnih da nose oruje, vrlo ratobornih veinom hriana. Meu
njima su 250 odlinih strijelaca sa dugim pukama, sline alirskima.
Ostalu vojsku sainjavaju konjanici sa kopljima i hriani sa maem,
kopljem i titom. Sandakbeg Skadarskog sandakata ostavljao je
svoju rezidenciju u Skadru i najveim dijelom boravio u Podgorici,
zato to su se tu nalazili odlini panjaci za konje, izobilje hljeba
i ostalih namirnica neophodnih za njih i njihove sluge. On je sa
sobom dovodio vie od sto kopljanika (lanze) sa pukama, a rije
tko i do dvije stotine ljudi koji se nazivaju sejmeni, sa kratkim
pukama. U Podgorici se nalaze razni ulafaci, spahije, aui velikog
gospodina, mutafaraci i alajbezi, koji su budue uneseni u defter
ili u Konstantinopolju u huumu. Ulafaci (plaeni izdravaoci);
spahije kavaleristi, koji slue, obavezni su ii u rat kada naredi
sultan i saobrazno potrebama nositi sa svoga timara sopstveni
provijant i saobraznu koliinu provijanta za sluge; mutafaraci isto
kao alajbezi.
259
Uoljivo je da je u Bolicinom izvjetaju stavljen
akcenat na vojnostrategijski znaaj Podgorice, ali se u njemu mogu
nai korisni podaci o svakodnevnom ivotu njenog stanovnitva.
Podgorica se u XVII vijeku poela iriti ka jugu i stigla je
do brda Ljubovia. Njeno dalje prostiranje na tom podruju bilo je
zaustavljeno. Stoga se njen razvoj poeo usmjeravati prema sjeveru i
sjeveroistoku, sve do lijeve strane Ribnice. Na lijevoj strani Ribnice
bilo je naselje koje je nazvano Stara Varo. Ovo naselje je jo u
XVI vijeku dobilo islamskoorijentalni izgled, sa krivudavim uskim
ulicama, koje su se nerijetko zavravale orsokacima. Prostrana
dvorita bila su do kua, a one su bile ograene visokim zidovima.
Stara Varo je bila podijeljena na nekoliko djelova. Najvaniji su
259
ime Ljubi, Marijan Bolica Kotoranin Opis Sandakata Ska-
da rskog od godine 1614, Starine, knj. XII, Zagreb 1880, 178180. Pavel A.
Rovinski, Crna Gora, knj. I..., 804806.
90
bili Varo i Mien. Varo je najstariji dio Podgorice. Ona je bila
zasvoena visokim zidom, na kome je bilo est tabija, koje su
sluile za odbranu. Troje vrata bilo je na bedemu: zetska, malisorska
i kuka. Na zemljitu van gradskih zidina nastao je Mien. On
je sluio kao odbrana od crnogorskih napada, a izgradili su ga
Muslimani naseljeni iz Albanije. Najvea mahala bile su Drpe.
Ova mahala se prostirala sredinom naselja do obala Ribnice. Pored
njenih obala se nalazilo groblje.
260
Podgorica je na poetku XVII
vijeka, nesumnjivo, bila orijentalna varo, sa prostranim batama,
vinogradima, livadama i grobljima.
Vrijedan zapis o izgledu Podgorice i njenih itelja ostavio
je Evlija elebi, glasoviti turski putopisac. elebi je 1660. godine
posjetio Podgoricu i tom prilikom je zapazio da se u njoj nalazi
tvrava etvorougaonog oblika, a sazidana je od kamena. Bila je
snab djevena jakim kulama, pukarnicama i prsobranima. Imala je
jednu kapiju, a leala je na otroj litici okruenoj oklopom. U tvravi
je bila stacionirana i vojska. U njoj se nalazio gradski zapovjednik
(dizdar) i sedam stotina hrabrih vojnika. Kua u tvravi je bilo oko
300. Tu je bila i damija, ambari za penicu, skladite municije,
topovi i cistijerne.
261
Podgorica se u XVIII vijeku razvijala u jo znaajnije urbano
sredite. Ona je sticala civilizacijsku osnovicu, to se ispoljavalo i
u nainu stanovanja. Kue su bile sakrivene zidovima dvorita od
ulice. Prozori zgrada su gledali na zelene vrtove i bate. Kamene
zgrade su bile iroke, sa prostranim sobama, sa natkrivenim ulaznim
stepenitem koje je vodilo na sprat, gdje se stanovalo. Prizemlje je
po cijeloj duini bilo opkoljeno natkrivenim trijemom. Sobe su imale
sljedee funkcije: za dnevni boravak porodice, za prijem, spavae
odvojene za ensku i muku eljad, trpezarija. U boljim kuama
postojalo je i kupatilo. Zgrade su bile pokrivene crijepom i osim
sobe za prijem imale su male prozore, ije je staklo branila reetka
od metala. Tavanice, prozorske reetke, stepenite i druga slina
mjesta bila su ukraena arabeskama, raznim fgurama, cvjetovima,
citatima iz Kurana. Po sobama je bilo mnogo ilima, jastuka i
jorgana. Pregradni zidovi bili su od drveta, a pod je bio pokriven
daskama. Postojali su tzv. okovi, vrsta zastakljenih balkonia. Te
260
Ilija Radulovi, Podgorica..., 45.
261
Evlija elebi, Putopis..., 336.
91
dobre graevine mogle su vrijedjeti do 10.000 austrijskih forinti i
njegovale su elemente islamske umjetnosti.
262
Grad Medun je bio prvo osmanlijsko uporite u Zeti.
Njegova glavna funkcija bila je vojnog karaktera. Ponekad se
Medun javljao i kao trg lokalnog znaaja. Ovaj grad je doprinio
Osmanlijama da konstituiu svoju vlast nad Zetom, a takoe im je
omoguio, da u jednom periodu , dre Kue u pokornosti. Za Turke
je imao veliku vanost kao klju obiju Zeta pa je proirivan,
pojaan, a u Medunu su imali i svoju stalnu vojnu posadu. itelji
Meduna su imali obavezu da odravaju grad u ispravnom stanju.
Krajem XVI vijeka u tvravi Medun bilo je 38 turskih vojnika.
Broj njegovih stanovnika se naglo poveao poetkom XVII vijeka,
te se u jednom izvjetaju iz 1614. godine navodi da u plemenskoj
zajednici Kua ima oko 200 vrlo ratobornih Turaka. Taj broj
je bio zasigurno vei, jer nije uraunato stanovnitvo (ene,
djeca, starci) nesposobno za borbu. Koliko su osmanske vlasti
pridavale znaaj ovom utvrenju, najbolje govori injenica da su
stanovnici brojnih sela, iz udaljenih nahija Plav i Zla Rijeka bili
duni da se staraju o popravci tvrave Medun . Zbog toga su itelji
ovih mjesta uivali status flurdija, te su umjesto rajinskih obaveza
plaali porez na kuu. Medun je u XVI i XVII vijeku bio esta meta
napada od strane Kua. Kui su 1649. godine osvojili i otetili
Medun, ali su ga Osmanlije uspjeli povratiti i obnoviti. Medun su
Kui ponovo osvojili i zapalili 1688. godine. Od tada je ovaj grad
izgubio svoju vanu ulogu u projekcijama osmanskih vlasti.
263
Poslednji grad koji su zauzeli Osmanlije u Zeti bio je a-
bljak Crnojevia. U ovom gradu su 1582. godine evidentirana 54
domainstva od kojih su 36 bila muslimanska, a u tvravi se nalazilo
27 vojnika. Procjenjuje se da je poetkom XVII vijeka abljak
bio najutvreniji grad u Zeti sa 250 kua.
264
Taj rast se nastavio i u
narednom periodu, pa je abljak predstavljao sve snanije tursko
uporite prema Crnoj Gori. U njemu se nalazila snana artiljerija
koja je odatle odvlaena i koritena u borbama protiv Crnogoraca
262
Pavel A. Rovinski, n. d, knj. II, 310311. Bogumil Hrabak, Pod-
gorica do poetka XIX vijeka... 177.
263
Milan Vasi, Gradovi..., 509510, Ejup Muovi, Muslimani..,
51.Mustafa Memi, Bonjaci-Muslimani...,47-48.
264
Ejup Muovi, Muslimani..., 51.
92
i Mleana. Pored velikog vojnog znaaja, abljak je bio jedan od
centara osmanske vlasti i sudstva za Zetu i Crnu Goru. Tu je bilo
sjedite istoimene nahije, a turski administrator za Crnu Goru, imao
je sredite ba u abljanku. I rezidencija Skenderbega Crnojevia
nalazila se u ovom gradu, i to u vrijeme kad se Crna Gora izdvajala
iz skadarskog i zatim uobliena u posebni sandak. Kadija za
Crnu Goru je takoe bio smjeten u abljaku, a povremeno i u
Podgorici.
265
Blizu abljaka razvijala se i Rijeka (Crnojevia). Ona je pred
stavljala naselje, ali i utvreno mjesto. Tu je bilo lokalno trite od
poetka turske vladavine. Kao takvo je imalo znaaj i za Crnu Goru.
Osmanlije su osvojile rijeki grad prije 1570. godine i od tada se
Rijeka sve vie pretvara u izrazito muslimansko naselje.
266
Osmanlije su u Zeti podigli jo jedan grad. Na putu izmeu
Podgorice i Nikia izgraen je Spu. Podigao ga je i Skadarski
sandakbeg Hodoverdi Mahmutbegovi, 1704. godine. Spu je ra
s polagao sa neophodnim vojnim objektima i artiljerijom. Ovo utvr
enje je imalo stalnu vojnu posadu i svog dizdara. Uz tvravu je
niklo i naselje, s arijom, koje se, kako navodi Milan Vasi, na
zivalo varo.
267
Spu se preteno raazvijao kao sjedite aga koji
su upravljali Zetom i Crmnikom nahijom. Poznate su porodice:
Zotovii, Dizdarevii, Beirovii, Dervievii, urovii, eevii i
naroito Parmakovii i Meikuii. U ovom gradu su funkcionisali
organi lokalne vlasti. Imao je i svoje kapetane, koji su u toku XVIII
vijeka igrali zapaenu ulogu.
268
Osmanska vlast je namjeravala sedamdesetih godina XV vije
ka da na lokaciji trga u Pljevljima podigne eher. U tom cilju su od
vojnika Radoslava i Radivoja oduzeli 23 parcele zemlje, za koje su u
zamjenu dobili 25 parcela u ataru sela Supratna i begluka Brezir. U
poetku se odustalo od ovog plana, ali se i u istorijskim izvorima iz
prve polovine XVI vijeka Pljevlja navode kao trg. Pljevlja su 1570.
godine prvi put upisana kao kasaba. Tada je i donijeta odluka da se
ivalj Pljevalja oslobodi plaanja redovnih i vanrednih nameta. Ta
povlastica je uticala da stanovnitvo iz okolnih sela, ali i udaljenijih
podruja, pone intenzivnije da naseljava Pljevalja. U ovom razdoblju
265
Milan Vasi , Gradovi.., 510.
266
Isto,511.
267
Isto..., 523524.
268
Isto...,524.Mustafa Memi, BonjaciMuslimani..., 101102.
93
uveao se i broj muslimanskog stanovnitva, to ubjedljivo govori da
su gradovi islamskoorijentalnog tipa, pored timarskog sistema, bili i
glavni nosioci islamizacije na itavom prostoru Jugoistone Evrope.
269
Pljevlja su u projekcijama osmanske uprave, ezdesetih i seda
mdesetih godina XVI vijeka, planirana za sjedite hercegovakog
sandakbega. Otuda je logino da je obim preduzetih graevinskih
radova bio veoma velik. U sklopu tih radova, kako smo ranije
istakli, izgraen je sandakbegov saraj sa dvadesetak soba, salom za
sastanke i mnogim drugim prostorijama. Izgraene su i zgrade po
trebne za uspjean rad administracije i smjetaj novih slubenika i
njihovih porodica. U realizaciji ovih zahtjevnih graevinskih radova
pored domicilnih, na sandakbegov poziv upuen Dubrovniku 1570.
godine, uestvovalo je i vie dubrovakih majstora. Oni su izvodili
one radove koji su iziskivali veu vjetinu, fniju obradu i preciznost.
Ovaj graevinski poduhvat promijenio je lik Pljevalja, koja su od
srednjovjekovnog trga poela da prerastaju u grad orijentalnog
karaktera. Jedna od posljedica ovih radova bila je i promjena u etnikoj
strukturi stanovnitva. U Pljevlja se doseljavalo sve vie stranaca, koji
su zauzimali pozicije u administraciji, sudstvu, trgovini ili zanatskim
esnafma. Sve vie je islamizacija zahvatala i domae stanovnitvo.
U defteru iz 1570. godine, uz imena nekih od konvertita, uvedena su
i imena njihovih oeva hriana, kao na primjer: Pervana sin Miloa,
Hasan sin Milaina, Ilijas sin Bojia, Hurem sin Vuksanov, Skender
sin Vlatka. U Pljevljima je 1585. godine bilo 119 muslimanskih kua
prema 56 kua hriana. Sasvim sigurno je da je broj muslimanskog
stanovnitva bio i vei, poto u popisu nijesu evidentirani zapoljeni u
sandakbegovoj palati, kadija, kao i jo neki osmanski funkcioneri.
270
Promjene u konfesionalnoj strukturi stanovnitva ovog grada,
kao i orijentalni izgled Pljevalja nije promicala otrom oku stranih
putopisaca iz XVI i XVII vijeka. Difren Kane je 1573. godine nazvao
Pljevlja novim turskim imenom Talida, a zatim ih predstavio kao
veliko selo smjeteno na ravnom terenu. Kane je bio fasciniran
damijom i umjetniki izvajanom esmom, a karavansaraj je opisao
kao veliki, mraan i pokriven olovom.
271
Slian opis predoio je
i Pavle Kontorini, 1580. godine, za koga je karavansaraj bio veliko
269
Istorija Crne Gore, knj. 3..., 551. Ema Miljkovi, n. d, 94.
270
Istorija Crne Gore, knj. 3..., 538.
271
Radovan Samardi, Beograd i Srbija u spisima francuskih savre-
menika, Beograd 1961, 128.
94
zdanje, olovom prekriveno, a pored njega se nalazio lijep bunar i
moeja. Pljevlja je 1582. godine posjetio i an Paleri Forezjen koji je
uoio da je Taslida lijep grad u kome ima bazara i karavansaraja.
272

Pljevlja su 1611. godine, prema Lisjenu Lefevru, imala oko 400
kua, tri damije, od kojih su dvije bile od kamena, a jedna drvena,
kao i dva karavansaraja pokrivena olovom.
273
Posebno je izgledom Pljevalja bio oduevljen Evlija elebi. On
je isticao da ova varo lei usred golih i kao snijeg bijelih sti jena,
na terenu obraslom zelenilom, vinogradima i baama. Od njenih
deset mahala, pet je muslimanskih, a pet hrianskih. Ima svega deset
damija sa mihrabom. Najimpozantnija i najljepa je damija Husein
pae Boljania... Ima takoe dvije medrese, tri osnovne kole (mekteb),
dvije tekije, Huseinpaina javna kuhinja (imaret), zrano javno
kupatilo (hamam) i tri prenoita (han) kao bezistan u obliku tvrave.
Dalje ima do sedam stotina tvrdo graenih, daskom, eremidom i
ploama pokrivenih kua, s vinogradima, bez baa. Pain saraj nalazi
se na istonoj strani varoi, na obali rijeke Breznice.
274
Znaaj Pljevalja kao sjedita hercegovakog sandaka ogledao
se u uveanju njegove arije. Ona se vremenom proirila otvaranjem
brojnih zanatskih radionica i trgovakih duana. Pljevaljske zanatlije
i trgovci su jo od XVI vijeka postali poznati po svojim poslovnim
kontaktima ne samo sa susjednim mjestima, nego i u udaljenijim
krajevima. O tome svjedoe brojni dokumenti. To je, dakako, imalo
direktnog uticaja na mjesto i ulogu pljevaljske arije ne samo u
privrednom, nego i drutvenom ivotu ovog grada. Nedvojbeno je da
je pljevaljska arija u XVII vijeku spadala meu najvee na naim
prostorima i da je imala veliki broj trgovakih i zanatskih radnji. Ti
urbani objekti sauvani su i u narednom periodu. Po svoj prilici, u
XVIII vijeku je dolo do poveanja postojeih poslovnih objekata,
te pljevaljske arije u cjelini. Interesantno je da su se Pljevlja, za
razliku od drugih gradskih sredita, razvijala bez vojnog utvrenja.
275
Prerastanje jednog trga u grad, u vrijeme osmanlijske vla
da vine, manifestovalo se i na primjeru Bijelog Polja. Blagodarei
272
Isto, 139.
273
Isto, 157.
274
Evlija elebi, Putopis..., 397398.
275
Enes Pelidija, Pljevlja i Pljevaljski kraj u XVIII stoljeu..., 165.
Dragana Kujovi, Tragovima orijentalno-islamskog kulturnog nasljea u
Crnoj Gori, Podgorica 2006, 12.
95
povoljnom poloaju, NikoljPazar je privlaio trgovce iz Budimlja
i drugih mjesta, a posebno iz Bihora, u kojem se stavlja naglasak na
vojni znaaj. Na drugoj obali Lima se, meutim, krajem XVI vijeka,
poinje razvijati Bijelo Polje. Ono postepeno preuzima i nastavlja
privrednu funkciju NikoljPazara. Protokom vremena, ovaj trg
se uklopio i izgubio u novom naselju. Zato se Bijelo Polje moe
smatrati produetkom NikoljPazara.
276
Bijelo Polje je jedini grad u Crnoj Gori u kojem je ivjelo mu
slimansko stanovnitvo, a koji nije podignut na temelju neke posebne
odluke sultana ili nekog drugog osmanskog zapovjednika. Ovaj grad
je nastao i razvijao se postupno u jednom duem istorijskom procesu.
Sam naziv Bijelo Polje prvi put se spominje 28. juna 1589, ali ne kao
gradsko naselje, jer je ono izgraeno kasnije. To naselje je nosilo
naziv Akovo i prvi put se navodi u jednom turskom dokumentu
iz 1667. godine. Ve u XVII vijeku ovo mjesto se razvilo u glavni
trgovaki centar Bihora, da bi se u narednom stoljeu pojavljivalo
kao palanka, kasaba i varo. Tu je bilo sjedite vlasti i sudstva i
konano snano vojno uporite. Kapetan Sulejmanaga se 1707.
godine pojavljuje kao vojni zapovjednik u Bijelom Polju. Izvori na
koncu XVIII vijeka govore i o bjelopoljskom kadiji.
277
Bijelo Polje je imalo svoju tvravu, age i nefere. Kao tvrava
je bilo organizovano 1708. godine, sa agama i ajanima, a dominantno
stanovnitvo inili su Muslimani. U gradu je bila vrlo razvijena
arija.
278
Izgradnja novih gradova i gradskih naselja, sa vojnim utvr
e njima, trgovinama, kulturnim institucijama i standardnim ko mu
nalnim sadrajima, naroito je bila izraena u XVII vijeku. Tako je i
podizanje Plava zavreno 1619. godine. Ovo mjesto se tada po prvi
put spominje kao naseljeni kraj. Ranije je egzistirala Plavska nahija,
bez postojanja Plava kao naseljenog mjesta. Postoji pretpostavka da
je ovo podruje dobilo ime po rimskom imperatoru Flavijusu i da se
ono oko 15 vjekova tako zvalo.
279
276
arko epanovi, Bjelopoljski kraj u XVIII vijeku..., 114115.
Istorija Crne Gore, knj. 3..., 519.
277
Mustafa Memi, n. d, 86.
278
arko epanovi, n. d, 115.
279
Mirko P. Barjaktarevi, O Plavu u XIV stoljeu, Tokovi, br. 1213,
Ivangrad 1976, 6465.
96
Izgradnja vojnog utvrenja u Plavu bila je determinisana vojnim
razlozima. Trebalo je sprijeiti upade ratobornog plemena Klimenti
u ove krajeve, jer je samo jedno utvrenje na Godiji bilo slabano
da zaustavi ove pohode. Uviajui ovu opasnost, osmanlijska vlast
je odluila da u ravniarskom dijelu podigne dva grada sa brojnim
vojnim posadama. Bosanski valija Mustafapaa imao je zadatak
da organizuje izgradnju Plava i Gusinja. Mustafapaa je priljeno i
odgovorno pristupio realizaciji ovog posla. On je dolazio u ovaj kraj
i neposredno obavljao nadzor na preduzetim radovima. Angaovao
je veliki broj majstora prema vrsti poslova, a takoe su nabavljeni
konji, komordije, razni materijal i druge neophodne namirnice.
Ra dilo se savjesno i dugo. Radno vrijeme je poinjalo u dva sata
nakon izlaska sunca, a zavravalo se sat prije njegovog zalaska. S
poslovima se poinjalo u aprilu, a zavravalo u novembru.
280
Plav je podignut na breuljkastom terenu, na kojem se uzdie
uvena Redepagia kula. I ova kula je izgraena u XVII vijeku.
Stanovanje nije bila njena jedna namjena, ve je sluila i za odbranu
od neprijateljskih napada. U Plavu je u XVII vijeku postojao i lo
kalni trg, na kojem se prodavalo ito. Pojedini istoriari smatraju
da Pazarite iznad Plava, koje se nalazi na komunikaciji za Pe,
asocira na taj bivi trg iz XVII vijeka. Pazarite, ipak, nije doseglo
znaaj trga u Kruevu kod Gusinja.
281
Radovi su se odvijali osmiljeno i planski. To najbolje po
tvruje izgradnja novog vodovoda u Gusinju. On je napravljen
istom trasom na kojoj se nekad protezao stari vodovod, sa cijevima
od dobro peene gline izuzetnog kvaliteta. Gradski centar u Gusinju
bio je u obliku slova L, sa trgovakim, zanatskim i ugostiteljskim
radnjama. Devet ulica granalo se iz trgovakog centra. Njih je
povezivala jedna kruna cesta od mjesta zvanog Haus do lokaliteta
na kojem je izgraena ekia damija. Manje uzvienje uzdizalo se
nad trnim centrom. Nosilo je ime Grad, odnosno Tabla.
282
Strategijske potrebe Osmanlija odredile su i podizanje Ko-
laina. Kolain je izgraen 1651. godine, premda se kao manje na
selje spominje u jednom sultanovom beratu iz 1565. godine. Na
pomen Kolaina nailazimo i u Detaljnom popisu Crne Gore iz 1570.
280
Mustafa Memi, Plav i Gusinje u prolosti, Beograd 1989, 4950.
281
Mustafa Memi, Plav i Gusinje..., 5253.
282
Isto, 5051. Istorija Crne Gore, knj. 3..., 521.
97
godine. Smjeten na razmeu puteva, na pravcu izmeu Bijelog
Polja i Podgorice, Kolain je za osmansku vlast bio vrlo vaan grad.
Iz njega je osmanlijska vojska drala u potinjenosti okolna plemena
(Morau, Rovca, Vasojevie) i ujedno onemoguavala njihovo
zbliavanje. Nesporno je da je Kolain osnovan kao muslimansko
naselje doseljavanjem Muslimana iz drugih mjesta i jo vie isla
miziranjem doseljenih Crnogoraca. Hriansko stanovnitvo u gradu
bilo je malobrojno. ivjelo je preteno u okolnim nahijama Rovaca,
Donje i Gornje Morae.
283
Odmah poslije osnivanja, Kolain je dobio stalnu tursku po
sadu. Radi normalnog izdravanja, posada je uivala adakluk,
u stvari odreeni su joj prihodi od dizije hriana nahije Pe.
Kolainske age i kapetani stekli su kao adakluk i posjede u drugim
mjestima.
284
Turska vlast je najkasnije u treoj deceniji XVIII vijeka
formirala kolainsku kapetaniju. U Kolain se naseljavaju trgovci
i zanatlije, pa se ovaj grad razvija kao arijavaroica. Njegovi
itelji bili su osloboeni svih vrsta poreza, kako bi se zainteresovani,
prvenstveno trgovci i zanatlije, privukli da dou i da rade u ovom
gradu. Ova povlastica je pokatkad bila naruavana. Graani Kolaina
se 1742. godine ale na turske inovnike da od njih zahtijevaju uur i
poreze koje nikada nijesu davali. Krajem XVIII vijeka u Kolainskoj
kapetaniji bilo je 217 vojnika i njihov zapovjednik. Prvi poznati ko
lainski kapetan bio je Ibrahimaga. Njega su muslimanska bratstva u
Kolainu, 2. decembra 1755, izabrala za svog vojvodu. Naslijedio ga
je Mehmed kapetan, koji je sa svojim saradnicima zakupio diziju.
Ta glavarina se uzimala od hriana prijepoljskog kadiluka.
285
U Kolainu se 1736. godine pominje jedan mekteb, vakuf i
jedna damija u centru grada. Mekteb (osnovna vjerska kola) je
podigao spahija Muslija. Ova kola je raspolagala malim vakufom
zemljinom parcelom koja je postala predmet spora izmeu Mu
slijinih sinova, te se morala angaovati i centralna vlast iz Ca
rigrada.
286
283
Milisav Lutovac, Ibarski Kolain, Antropogeografska ispitivanja,
Beograd 1954, 6366.
284
Novica Rakoevi, Kolainski kraj do stvaranja jugoslovenske
drave 1918..., 64.
285
Isto. Mustafa Memi, Bonjaci (Muslimani) Crne Gore..., 78.
286
Novica Rakoevi, n. d, 66.
98
Pored Kolaina nalazila se i posebna vojna posada na prelazu
preko Tare, na mjestu dananjeg Mojkovca. Ona je 1707. godine
brojala 50, a neto kasnije 62 vojnika. Na ovom lokalitetu bilo je
sjedite novoformirane kaze Donji Kolain.
287
Teritoriju Roaja (Trgovita) zauzele su Osmanlije 1455.
go dine. Tada je obavljen prvi popis ovog kraja kao posebne admi
nistrativnoteritorijalne jedinice, koja je pripadala Krajitu Isabega
Isakovia. Roaje je u tom vremenu, prema istraivanjima Boidara
ekularca, posluilo kao usputna stanica prema susjednoj upi i
gradu Bihoru. Prilikom tog pohoda, po svemu sudei, srueno je i
roajsko utvrenje, kao i prvo naselje koje se sastojalo od jedne kule
i nekoliko drugih zgrada opasanih visokim zidom. U ruevinama se
nalazilo i sredinom XIX vijeka.
288
Nedostaju istorijski izvori o prvim Muslimanima u Roajama.
Godine 1638. pominje se kao tvrava koju su sruili buntovnici, a
evidentirano je i postojanje damije. Iz toga se moe zakljuiti da
je ve tada bilo islamiziranog domicilnog stanovnitva. Damiju je
obnovio Mahmudpaa Vuo.
289
Roajski kraj je u XVIII vijeku imao ogroman ekonomski
znaaj. Tome su doprinosili vani putevi dubrovakocarigradski,
zetski i bosanski. Na njima se obavljao veliki trgovaki promet,
zahvaljujui emu su i nastali gradovi, meu kojima i Trgovite
(Roaje). Vidljivo je da se u osnovi ovog imena nalazi rije trgovati.
Trgovina je naroito bila intenzivna u XIX vijeku. To je bilo zlatno
doba roajske trgovine stokom, o emu jezgrovito svjedoi izreka:
Carigrad da izgori, Roaje bi ga podiglo. Naravno, da je bogatstvo
ovog kraja privlailo posebnu pozornost turskih vlasti. One su od
Roaja napravile snano vojniko uporite. Nije se zaboravljalo ni
na ostale sadraje jednog grada orijentalnog karaktera. Stvoreno je,
tako, jedno naselje bogatih aga, koje su ivjele od trgovine i agaluka.
Bio je to razvijeni privredni centar, sa arijom od tridesetak duana
sa mjeovitom robom.
290
287
arko epanovi, Srednje Polimlje i Potarje, Beograd 1979,
123.
288
Boidar ekularac, Dukljansko-crnogorski istorijski obzori...,
122. Milisav Lutovac, Roaje i tavica..., 342343.
289
Mustafa Memi, n. d, 88.
290
Boidar ekularac, n. d, 121125.
99
Bihor je za gotovo etiri vijeka osmanske vladavine bio jedan
od najvanijih gradova sjevernog dijela Crne Gore. To je bio i utvren
grad sa stalnom vojnom posadom od poetka osmanske dominacije
u dolini Lima. Njegov geostrategijski znaaj odredio je da se grad
stalno utvruje i dograuje. Unutar zidova, s kulama, postojale su
i kue za stanovanje, uglavnom raene od drveta, potom magacini
za ito, skladita za municiju, bunarcistijerna i jo neki objekti od
vitalnog znaaja za funkciju grada. U podnoju grada postojalo je i
podgrae, varo sa trgom. Ova varo je ostvarivala napredak, pa se
u dokumentima XVI vijeka javlja sa statusom kasabe. Bihor je bio
i centar istoimene nahije, kao i istoimenog kadiluka.
291
Budimlje je nastavilo svoj drutveni i politiki ivot i pod
osma nskom vlau. Jo od poetka osmanske vladavine Budimlje
je centar istoimene nahije, a povremeno se pojavljuje i kao sjedite
kadije. Od kraja XV do kraja XVII vijeka Budimlje se u turskim
izvorima pominje jedino kao trg. Ovo naselje, ipak, u privrednom
pogledu nije uspjelo da se razvije do onog nivoa koji bi mu omoguio
da dobije status kasabe. Tako je Budimlje za itavo vrijeme turske
vladavine zadralo karakter manjeg naselja trga.
292
Osmanlije su promijenile i fzionomiju gradova na Crnogorskom
primorju. Najvaniji od tih gradova bio je Herceg Novi. Bio je u
turskim rukama gotovo stalno od 1482. do 1687. godine. Njegov
strategijski znaaj odredio je da Herceg Novi bude centar nahije, a od
poetka 1485. i kadiluka. Herceg Novi je bio drugi po veliini grad
u hercegovakom sandaku. Stoga je odabran za drugo, povremeno,
sjedite sandakbega Hercegovine. Osmanlije su poklanjale veliku
panju njegovom razvoju. Herceg Novi je prvenstveno bio snaan
fortifkacijski kompleks, a zatim gradsko naselje, s privrednim i
kulturnim funkcijama. U gradu je pored stare podignuta i nova
tvra va, pa su se u njemu nalazila dva dizdara. Novska kapetanija je
osnovana krajem XVI ili poetkom XVII vijeka. Komanda nad svim
tvravama ove kapetanije, kao i nad osmanlijskom vojskom koja je
bila stalno stacionirana u Novom, povjerena je novskom kapetanu.
293
291
Miomir Dai,Vasojevii od pomena...,102.
292
Isto,104.
293
Milan Vasi, Gradovi pod turskom vlau..., 511512. Ejup Mu
ovi, Muslimani Crne Gore..., 4546.
100
Poloaj Novog na ulazu u Boku Kotorsku znaio je ozbiljnu
prijetnju Kotoru i ostalim mletakim posjedima na primorju. Zato
su Mleani u vie navrata nastojali da otmu ovaj grad od Osmanlija.
Za zauzimanje Novog bile su zainteresovane i druge pomorske sile.
Jedan od takvih pohoda je donio rezultat. panci su u jesen 1538.
godine zauzeli Novi. Grad je tada mnogo stradao. Pobijeni su skoro
svi pripadnici islamske vjeroispovijesti, iako je neprijatelj obeao
da e potedjeti ivot zateenim stanovnicima Novog. panska
vladavina bila je kratkotrajna. Poslije samo osam mjeseci, Novi je u
ljeto 1539. godine preoteo uveni turski admiral Hajrudin Barbarosa
i odmah u njemu postavio vojnu posadu. Koliko je pozornosti
Turska pridavala ovom dogaaju, svjedoi podatak da je savremenik
dogaaja, osmanlijski pjesnik Muradi napisao poemu o ponovnom
osvajanju grada Novog.
294
Jak sistem utvrenja odlikovao je Herceg Novi. Ona su se
sastojala iz dvije meusobno povezane cjeline, Donjeg ili Starog i
Gornjeg ili Novog grada. U okviru ovih utvrenja postojali su i brojni
objekti za potrebe vojske i graana koji su tamo ivjeli. inili su ih
stambene zgrade, magazini i skladita za ito i municiju i cistijerne
za vodu do zatvorskih prostorija.
295
Osmanlije su, uviajui znaaj Novog, gotovo permanentno
radili na njegovom razvoju. Grad je proirivan i dograivan, zidovi
su esto adaptirani i utvrivani. Podizani su i novi objekti. Ratovi
i zemljotresi uslovili su pozamane graevinske radove. Oni su
iziskivali velika novana sredstva, strunjake, kvalifkovane radnike,
materijal, transportna sredstva. Lokalna vlast nije mogla ispuniti te
zahtjeve, pa je organizaciju ovih sloenih poslova oko izvoenja
radova preuzimala u svoje ruke centralna vlast. Koristei svoj auto
ritet, Porta je izdavala odgovarajue naloge beglerbegu, najprije
rumelijskom, a potom bosanskom i hercegovakom sandakbegu,
kadijama i drugim organima vlasti u Hercegovini. I od Dubrovnika
se kao kolektivnog haraara oekivala znatna pomo. Porta je od
njega traila da poalje odreeni broj radnika, obino zidara i tesara,
te da stavi na raspolaganje dio potrebnog graevinskog materijala.
Porta je iz Carigrada slala ininjere za rukovoenje gradnjom i
procjenu trokova. Voena je i evidencija o trokovima.
296
294
Milan Vasi, n. d, 512. Ejup Muovi, n. d, 46.
295
Evlija elebi, n. d, 436.
296
Milan Vasi, n. d, 512513.
101
Veliki radovi na novskim utvrenjima odvijali su se krajem
XV i poetkom XVI vijeka. Vie hiljada ljudi je uzelo uee u
njima. Angaovani su, 1493. i 1494. godine, plaeni radnici. Pre
ma istraivanjima Bogumila Hrabaka, za radove u 1507. godini
ukljueno je ak osam hiljada ljudi i poseban sandak Roma. Vidnu
participaciju u ovim radovima dali su i Dubrovani. Oni su nabavili
ciglu za gradnju, brodove za prevoz drvne grae sa ua Neretve i
radnike za sjeu ume i pripremanje grae. Radovi su produeni i u
1508. godini, da bi 1509. godine od Dubrovana bio traen materijal
za livenje topova za novsku tvravu.
297
Borbe u 1538. i 1539. godini nanijele su veliku tetu Novome.
Grad je pretrpio teka razaranja. Stradali su gradski zidovi i mnoge
kue. panci su prvi popravljali grad, a zatim su to inili i Turci.
Utvrivanje grada anevima i tajnim podzemnim putem kojim
je povezan Donji sa Gornjim gradom, nainili su panci. Oni su
podigli tvravu panjolu, a Turci su je proirili i pojaali 1548.
godine. panjola je branila grad sa sjeverozapada i djelimino zidine
(bedeme) kojima je Novi bio opasan.
298
Obimni radovi izvoeni su u Novom i ezdesetih godina XVI
vijeka. Ogromna sredstva trebalo je izdvojiti i ovog puta. Glavn cilj
ovih radova, na osnovu fermana iz 1564. godine, bio je da se tvrava
dovede u dobro stanje, zbog miniranja.
299
Za ove radove potroena
je suma od 300.000 aki, ali ni ta svota nije mogla pokrpiti sve
izdatke. Radi kvalitetnijeg izvoenja radova, reagovala je i Porta.
Ona je poslala dvojicu arhitekata, Ilavera i Bakira, koji su pregledali
mjesta za renoviranje i zakljuili da je za zaokruivanje fnansijske
konstrukcije potrebno jo 200.000 aki. Ta suma je nadomjetena
iz vakufskih rezervi, u sultanovoj blagajni. Nareeno je da se ovi
izdaci nadomjeste od prihoda rudnika Fojnice, Kreeva, eene i
Srebrenice, kao i od prihoda iz krajeva na rijeci Krki u sjevernoj
Dalmaciji i od flurije koju su plaali novski i prijepoljski vlasi.
300
297
Bogumil Hrabak, Vijesti o utvrivanju Herceg Novog 1493-1494.
i 1508. godine, Istorijski zapisi, br. 1, Cetinje 1953, 242255.
298
Hivzija Hasandedi, Spomenici islamske kulture u Herceg Novom
i okolini, Almanah, br. 34, Podgorica 1998, 85.
299
Milan Vasi, n. d, 513.
300
Isto, 513514.
102
Jak zemljotres pogodio je Novi 1566. godine. Porueni su
mnogi objekti. Carskim fermanom je naloeno renoviranje damije
u ovom gradu. Novi je i 1608. godine stradao od zemljotresa.
Devastirani su gradski zidovi i vei dio zgrada. Ubrzo su preduzeti
radovi na opravci novske tvrave, koji su zavreni tek 1632. godine.
Radove su izvodili kamenoresci i duneri iz Dubrovnika.
301
Nedugo nakon ovih radova, Herceg Novi je skoro u cjelini
povratio svoj stari sjaj. Evlija elebi je uoio da u Novom, Donji grad
ima etvorougaoni oblik, a zidan je od kamena i bio je tako utvren
da nije imao pandana u Hercegovakom sandaku. Zidovi su mu
iroki ak deset lakata, a visoki sedamdeset mekanskih arina. Samo
je s morske strane nainjen od jednog zida sa hrastovim stubovima.
Sa kopnene strane, meutim, prema vinogradima Voranice (Vranice
prim. Z. F.) nalaze se stepenice zidane sa mazgalima, vrstim i
utvrenim kulama, bastionima i prsobranima. Okruen je otrim
liticama i oklopom paklene dubine. To je vrlo visok i divan grad.
Ima tri kapije.
302
U Novom je bilo pet solidno razvijenih mahala.
Najpoznatije su bile sultan Bajazitova, Mehmetova i Donja mahala.
Kue u ovim mahalama su se prostirale po bregovima, a bile su
okrenute na junu stranu, prema Novskom zalivu. Bile su veoma
lijepe, prizemne i na sprat. Zidane su od tvrdog materijala, a pokri
vene su eramitom. Kua je bilo oko tri hiljade, a po ljepoti su se
izdvajale: Omeragina, zgrada sudnice na Crnom potoku i kua
HadiSulejmana Ramovia.
303
Novi je doivio razaranja i 1687. go
dine prilikom mletakog osvajanja ovog grada.
Osmanlije su zauzele Bar 1571. godine i odmah su u njemu
ustanovile tursku vojnu posadu, organe lokalne vlasti i kadiju.
Bar se u defteru iz 1582. godine javlja kao tvrava, kao varo i
kao eher. Tvrava je imala velike gabarite. U njoj su egzistirali i
hriani i poklonici islama. Gradsko naselje nalazilo se van tvrave
i imalo je status ehera. inile su ga dvije mahale, evidentirane
kao Donja varo i Gornja varo. U tvravi su bile kue dizdara i
vojnika, predstavnika vlasti i sudstva i jednog broja graana. Bilo
je, naravno, i drugih objekata, poput damije, ambara, cistijerne za
301
Isto, 514. Gligor Stanojevi, Zemljotresi u Boki Kotorskoj u prvoj
polovini XVII vijeka, Istorijski zapisi, br. 2, Titograd 1965, 362363.
302
Evlija elebi, Putopis..., 437.
303
Isto, 438.
103
vodu, barutane, skladita za oruje i municiju, mekteba, medrese,
mesdida. Uoavali se jo impozantni topovi, gradska kapija,
gradska muzika i jedan oklop.
304
Bar je bio i vano pomorskotrgovako mjesto. Za Osmanlije
je, meutim, bio vaniji kao vojnopomorska baza. Osim toga,
Bar se sa susjednim Ulcinjom rano pretvorio u glasovito gusarsko
gnijezdo. Odavde je ometana sloboda plovidbe na Jadranu. Mletaka
Republika je vie puta pokuavala da osvoji Bar. Ta nastojanja bila
su bezuspjena, a proizvela su i pogrom hrianskog stanovnitva,
naroito rimokatolika (1646) koji su iskazali otvorenu nelojalnost
prema turskim vlastima. Druga teka posljedica ovih pohoda
sastojala se u stradanju Bara. Tvrava je mnogo oteena, veliki
broj kua razruen, okolina opljakana, a nekoliko brodova u luci
po topljeno. Turska vlast je bila prinuena da pristupi opravci i
podizanju oteenih i razruenih objekata.
305
Hriansko stanovnitvo je skoro u cjelini nestalo iz Ulcinja
nakon osmanskog osvajanja ovog grada 1571. godine. Dijelom je
pobjeglo iz grada, a preostali dio itelja je primio islam. U Ulcinju
je ve 1614. godine bilo trista kua, a 1646. je tretiran kao isto
muslimansko mjesto. estougaona ulcinjska tvrava bila je krajem
XVI vijeka potpuno opremljena. U njoj su bile smjetene kue
dizdara i vojnika, predstavnika vlasti i sudstva, te jednog dijela
graana. Tvrava je jo imala damiju, ambare, cistijerne za vodu ,
barutanu, skladite za oruje i municiju i neke druge objekte.
306
Poetak XVIII vijeka u Nikikom kraju karakteristian je
po velikim promjenama. Najvea promjena se svakako ogleda u
izgradnji vojnog utvrenja, odnosno nove varoi. Ona je vrlo brzo
postala znaajno vojnopolitiko i drutveno sredite. Imala je i
znatan uticaj i na prilike u okruenju. Rije je o podizanju turskog
Onogota, za koji se od 1767. upotrebljava novo ime Niki.
Podigao ga je, po nareenju Porte, Redeppaa ehi.
304
Milan Vasi, n. d, 515516. Evlija elebi, Putopis..., 338. Jovan
Radoni, Rimska kurija i junoslovenske zemlje..., 467.
305
Milan Vasi, n. d, 516. Jovan Radoni, n. d, 290. Gligor Stanojevi,
Mletaki napad na Ulcinj 1696. godine, Istorijski zapisi, br. 1, Titograd
1963, 123128.
306
Milan Vasi, Gradovi.., 515516. Ejup Muovi, Muslima ni...,
4748.
104
Ovo tursko zdanje se dijelilo na Gornji i Donji Grad. Gornji
grad je predstavljao tvravu Nikia. Leao je na grebenu stjenovite
glavice i pruao se oko 250 metara u duini. Zidovi grada su bili
debeli od jednog do etiri metra. Na njima su bile pukarnice. Na
jugu ovog grada izdizala se petougaona i trospratna kula Neboja.
Ona je branila pristup gradu s june strane. Odbrambenoj funkciji je
bila prilagoena i sjeverna strana grada. Tu se nalazila osmougaona
kula, s nekoliko topova koji su mogli dejstvovati u svim pravcima.
Dvije topane, kvadratnog oblika, situirane su u centru grada. Dvije
zgrade u tvravi bile su namijenjene za stan dizdara grada i gradsku
strau.
307
Donji grad je bio ograen tvravom i sa tri strane opasan
zidovima visokim oko etiri metra. Trospratne kule na uglovima i
sredini zidova bile su prilagoene za pjeadijsku odbranu. U kuli na
sredini istonog zida bila su glavna vrata. Ona su se zvala Velika
kapija. Kulama na krajevima ovog zida bilo je nadjenuto ime
Prosena kula, u sjevernom kraju, i Osa kula u junom. Na Osa
kuli je bio bunar, a konj je okretao rvanj za ito. U sjevernom ili
Starom gradu bilo je 18 kua novljanskih i risanskih Muslimana. To
su bile najstarije kue u Nikiu u osmanskom periodu. Zbog malog
prostora kue su bile zbijene sa veoma uzanim sokacima. U junom
dijelu Donjeg grada smjeten je stan za njegovog komandanta, te
bolnica, kuhinje i magacini za hranu.
308
Niki se nije razvijao stihijski i neosmiljeno. Tome su do
prinijeli raseljeni Novljani koji su imali iskustva u pogledu planiranja
i ureenja prostora u kome bi ivjeli. U gradu je bilo niz vanih
fortifkacionih, sakralnih privrednih, stambenih i drugih objekata.
Tako je Niki imao izgled mediteranskoorijentalnog mjesta.
Gradski i vojniki ivot je proticao u okviru utvrenog dijela grada.
U unutranjosti Bedema bio je izgraen najvei dio grada, kao i
neposredno ispod njega. Manji dio grada nalazio se u ravnici gdje
obitava dananji Niki.
309
Najmlai grad koji su Osmanlije izgradile u Crnoj Gori bi
lo je Berane. Glavni motiv za njegovu izgradnju bio je jaanje
307
Petar obaji, Niki..., 7475. Slobodan Drobnjak i Sait aboti,
n. d, 107.
308
Petar obaji, Niki..., 75. Slobodan Drobnjak i Sait aboti, n.
d, 107108.
309
Slobodan Drobnjak i Sait aboti, n. d, 107.
105
geopolitike pozicije Turske na prostoru Vasojevia. Time bi osma
nlijska vlast nad ovim krajem bila sigurnija i efkasnija. Novo naselje
izgraeno je u ljeto 1862. godine na lijevoj obali Lima, na podruju
Bogavskog luga, nadomak sela Berana, po kojem je i dobilo ime.
Pored vojnopolitikih faktora, osmanske vlasti su osnovale gradsko
naselje u ataru sela Berane i zbog drugih pogodnosti, kao to su dobri
uslovi za irenje grada, mogunost snabdijevanja vodom. Berane je
u poetku svog egzistiranja imalo gotovo karakter vojnog logora.
Jezgro grada inila je tvrava na Jasikovcu s jakom artiljerijom.
310
Ispod Jasikovca su izgraeni stambeni objekti. U njima su
ivjeli ene i djeca, pa je ovo naselje nazvano Haremi, a ono se ranije
zvalo Prosine. Berane se sve do osamdesetih godina XIX vijeka
uglavnom razvijalo bez obavezujueg planskog usmjeravanja, mada
je 1867. godine ve imalo oko 400 stanovnika. Tada je Mehmedbeg
Jajanin nainio prvo usmjeravanje razvoja na lijevoj obali Lima.
Obavljeno je trasiranje irokih i pravih ulica, du kojih se morala
razvijati izgradnja stambenih i javnih objekata, kao i objekata
od ekonomskog znaaja (zanatske radnje, kafedinice, duani i
slino).
311
Ovaj novi lik Berana je bio osobito vaan, poto su se poslije
1879. godine u ovaj grad doseljavali muhadiri iz Nikia, Podgorice,
Kolaina, ali i brojni trgovci pravoslavne vjere iz Plava, Gusinja,
Pei, Prizrena, Bijelog Polja i drugih gradova. To je uzrokovalo
ubrzano irenje i populacioni rast grada. Osnivaju se nove javne
ustanove. Prva rudija je poela da radi 1890. godine, a ubrzo je
ustanovljena osnovna (svjetovna) kola i prva bolnica. Razvoj
grada bio je protkan orijentalnim uticajima, o emu govore ne samo
Hareme, nego i dio starih Berana na lijevoj obali Lima. U sredini
varoi napravljen je edrvan, a u glavnoj ulici arija sa duanima
i radnjama koje su graene od atme ili pletare pokrivene indrom.
Tako su formirane tri mahale: Gornja, Donja i Haremi. U Gornjoj
mahali su ivjeli Crnogorci, a u Donjoj i Haremima Muslimani.
312
310
Radovan Baki, Naselja Gornjeg Polimlja, Tokovi, br. 2, Berane
2009, 2930. Zvezdan Foli, Istorija Beranskog kraja 1700-1941, Berane
(monografja), Berane 2012, 234.
311
Radovan Baki, n. d, 30.
312
Isto, 3031.
106
Socijalna struktura stanovnitva
Drutvena struktura orijentalnog grada na Balkanu, pa tako i
socijalna struktura gradova u Crnoj Gori, moe se tretirati sa vie
aspekata. Osnovna podjela drutva na asker i raju implicirala je
znatno vie od socijalne podjele. Vei dio muslimanskog stanovnitva
pripadao je grupi askera i time je stekao povlaeni poloaj u okvirima
Osmanskog carstva. Znatan broj hrianskog stanovnitva bio je
u podreenom poloaju. Ali, kao ni kod kategorije askera, ni kod
kategorije raje nije bilo sve jednostrano. Postojale su, naime, grupe
sa tzv. specijalnim statusom koje su uivale mnoge, prevashodno
poreske olakice. Sticali su ih u kompenzaciji za obavljanje
specijalnih dunosti od znaaja za Carstvo. Time je njihova pozicija,
premda formalno rajinska, bila drugaija od poloaja obine raje.
313
Osmanlije su gradsko stanovnitvo najee svrstavali pod
sljedeim zajednikim nazivima: kasaba, ehalisi, ehirlije, varoani,
graani, od grada graani. U okviru kljune podjele stanovnitva, koju
smo naveli, postojala je i njegova raznovrsnija podjela na razliite
drutvene slojeve, kategorije i grupe. inili su ih inovnitvo, vojska,
zanatlije, trgovci, obini graani, kao i zemljoradnici i stoari, gradska
sirotinja, sluge i robovi. Nas, svakako, najvie interesuju socijalni
slojevi muslimanskog svijeta. Vii drutveni slojevi ovog korpusa
bili su sastavljeni od sandakbega, sa svojim bliim saradnicima, od
kojih istiemo: kadiju, vojvodu, subau, zaima, timarliju, kapetana,
dizdara, agu, ajana, te ulemu i ostale slubenike muslimanskih
vjerskih, dobrotvornih i kulturnoprosvjetnih ustanova.
314
Vlast i materijalna dobra bili su skoncentrisani u rukama fe u
dalne klase. Logino je da su feudalci, stoga, bili u najpovoljnijem
poloaju jer su uivali prihode od feudalnih dobara hasova, zeameta
i timara. Ova dobra dodijeljivana su im u gradovima ili selima, ili i
u gradovima i u selima. Zahvaljujui svom poloaju, oni su imali i
velike line, mulkovne, posjede i razna materijalna dobra. Uveavali
su ih raznim sredstvima na razne naine. To im je omoguilo da
imaju odluujuu ulogu u ivotu gradova.
315
313
Ema Miljkovi, n. d, 98.
314
Milan Vasi, Gradovi pod turskom vlau..., 539.
315
Isto, 540.
107
Glavnu rije u ovom domenu imali su visoki uglednici osma
nske vlasti. Sandakbegovi skadarskog, hercegovakog i zakratko
crnogorskog sandaka i nii funkcioneri predstavljali su olienje
tih privilegija. Prednjaio je sandakbeg Skadra, koji je imao drugo
sjedite u Podgorici. Podgorica i Skadar su pripadali njegovim
hasovima, a izvori prihoda bila su mu i neka sela u Skadarskom
sandaku. Prihodi od njegovih hasova iznosili su, prema popisu iz
1582. godine, 130.200 aki. To, meutim, nijesu bili ukupni godinji
prihodi sandakbega. On je, pored navedenog, posjedovao i svoja
lina dobra, kao to su: iftluci, njive, livade, vinogradi, ribnjaci,
u me i drugo.
316
Sandakbeg Hercegovine je, takoe, imao velika feudalna i
lina dobra. Vie mjesta, te gradovi Pljevlja i jedno vrijeme Herceg
Novi, spadali su u njegove hasove. Jedan od prvih osmanskih
velikodostojnika koji je posjedovao has u Pljevljima i pljevaljskom
kraju u drugoj polovini XV vijeka bio je hercegovaki sandakbeg
Hamzabeg. Dio njegovog hasa se nalazio u opsegu nahije Kukanj.
Prihod ovog velikodostojnika od ove nahije iznosio je 18.238 aki.
Ipak, najvei prihod donosila su mu Pljevlja (1469. 6.000, 1476.
9.160 aki). Prihodi Hamzabega rasli su i narednih godina. Od
samih Pljevalja je 1477. godine prihodovao oko 10.000 aki, a 1516.
godine 12.740.
317
Huseinpaa Boljani, hercegovaki sandakbeg, imao je
razna dobra u Pljevljima i okolini. Huseinpaa je posjedovao ifuke
sa livadama, panjake, ume i mlinove na podruju Pljevalja. Neke
od ovih posjeda je kupio od kaluera manastira Svete Trojice. Po
svemu sudei, ova kupovina je obavljena u vrijeme poznate prodaje
crkava i manastira u doba sultana Selima II (15661574). Na ime
Huseinpae uvedena su i etiri mlina na rijeci Vrhbreznici, sa
selom Crljenice takoe sa tahvilom (prenosno pismo prim. Z. F)
svetenika pomenutog manastira, zatim mezre, livade i mlinovi na
rijeci Kabaka kod Prijepolja, koje je uvakufo za svoju damiju
u Pljevljima. Huseinpaa je, pored dobara u pljevaljskom kraju,
posjedovao dobra i u drugim djelovima Hercegovine.
318
316
Isto.
317
Ahmed Alii, Poimenini opis Hercegovakog sandaka..., 165171.
318
Ema Miljkovi, n. d, 99.
108
Sandakbeg Crne Gore, Skenderbeg Crnojevi, takoe je
po sjedovao feudalna i druga dobra. Od njih je ostvarivao veli ke
prihode. Pod zakup je uzeo crnogorsku fluriju, kao i timar crno
gorskog kadije. Nezajaljiv i pohlepan, Skenderbeg Crnojevi se
bogatio i na neregularan nain. Pored uvoenja mrtvih dua na
batine, on je inio i druge nepravilnosti. Naplaivao je, sa batine
gdje je posjednik pobjegao, fluriju od roaka odbjeglog seljaka ili
od drugih seljaka. Osim toga, naplaivao je punu fluriju od djelova
batina koji su bili trei i etvrti dio prave batine.
319
Solidne materijalne prihode ubirali su i islueni sandakbegovi.
Jedan od njih bio je Jusufbeg, nekadanji sandakbeg Kirk Kilise,
koji je ivio u Podgorici. Jusufbeg je gomilao bogatstvo od svojih
hasova u selima Grude i Goriani i od nekih sela u nahijama Skadar
i Zabojana. Visina njegovih prihoda je 1582. godine bila 48.000
aki. U XVIII vijeku nestaju u Podgorici krupni feudalci iz ranijeg
perioda (sa titulom bega). Tada nastupaju age sa ifucima. U
Podgorici ih je bilo oko 60, a u abljaku 30. Age su se uglavnom
priklanjale dizdaru, koga su esto proteirali. Age su predstavljale
zemljoposjednike sa osrednjim ili manjim parcelama. Neto imuniji
bili su dizdari. Podgoriki dizdar Mustafa drao je od 1718. godine
dva sela u prijepoljskom kadiluku. Uopte uzevi, age su u XVIII
vijeku predstavljale drutvenu osnovicu u tadanjem feudalnom
drutvu.
320
Kadije su, poslije sandakbegova, bile najuticajnije linosti u
gradovima pod turskom vlau. One su bile obavezne da, na osnovu
erijata, arbitriraju u graanskim i drugim sporovima. U njihovom
radu pomagala im je porota, sastavljena od respektabilnih linosti,
obino ispravnih Muslimana. Kadije su imale sjedita u Podgorici,
abljaku, Novom, Baru, Ulcinju, Pljevljima, Bihoru, Budimlju,
Bijelom Polju i Onogotu. U istoriografji je bilo sporno pitanje
ka dije Crne Gore. esto su se poistovjeivali kadija Podgorice i
kadija Crne Gore. U stvari, kadija Crne Gore je u raznim vremenima
uredovao na raznim mjestima. On je, za vrijeme Skenderbega
Crnojevia, sjedio na Rijeci (Crnojevia). Docnije je, 1529. godine,
postojao zajedniki kadija Novog i Crne Gore koji je rezidirao u
Herceg Novom. Njegovo sjedite je 1614. godine bilo u Ljekopolju,
319
Branislav urev, Turska vlast u Crnoj Gori..., 3839.
320
Bogumil Hrabak, Podgorica od poetka XIX vijeka..., 175.
109
ali je vien i u oblinjoj Podgorici. O crnogorskom kadiji govori i
jedan kotorski arhivski izvor.
321
I kadije su bile prepoznatljive po svom materijalnom bogatstvu.
Imali su visoke plate proistekle od ubiranih sredstava, a njihova
ekonomska mo temeljila se i na uivanju timara. Bilo je i drugih
izvora prihoda.
Sandakbegovi saradnici su bili veoma dobro drutveno i eko
nomski etablirani. Tipian primjer takvog poloaja manifestovao
se u pljevaljskom kraju. Pored sandakbega, znaajne linosti bili
su njegov ehaja, kapidibaa, enegirbaa, haznadar, alajbeg,
vojvoda, subaa, nazir, ein, nekoliko pisara i drugi slubenici. Osim
pomenutih inovnika vieg ranga, u gradu se 1570. godine pominju:
bezarbaa, ehaja kasabe, dva zaima, nekoliko spahija, ceribaa, a
kasnije jo i janjiarski serdar, predstavnik spahija Porte, starjeina
esnafa itd. Skoro svi oni imali su svoja dobra u Pljevljima i okolini.
Zaim Defer je posjedovao dva mlina. ifuke su imali sandakbegov
ehaja Mustafa, subaa Alija, bazarbaa Mustafa i mnogi uglednici
iz Pljevalja. inili su ih zemljine parcele u samom gradu, te livade,
panjaci i ume u njegovom susjedstvu.
322
Feudalna i lina dobra u gradovima i oko njih posjedovali su
zaimi i spahije. Ova dobra su bila sastavljena od zeameta i timara,
ifuka, batina, njiva, vinograda, ribnjaka, uma. Zaim Husein
je 1582. godine, kao zeamet, imao trg Budimlje. Prihode su mu
donosili i jajlak Mokra Gora i Velika Gora, kao i porezi od manastira
udikovo. Njegovi prihodi iznosili su 8.040 aki. Timare u okolini
Novog drale su spahije iz ovog grada. Velika imanja i na njima
kule bili su, krajem XVII vijeka, u vlasnitvu Mustafe Mehmedovi
elebije iz okoline abljaka.
323
Uticajne drutvene pozicije uivali su i ajani. Ajani se poja vljuju
u XVII i XVIII vijeku u svim crnogorskim gradovima. Vremenom je
njihovo djelovanje bilo sve uticajnije, naroito na rad suda i organa
vlasti. Porta i nii predstavnici vlasti gajili su povjerenje u njihov
rad. Smatrano je, kako navodi Milan Vasi, da ajani personifkuju
savjest drutva u gradovima. Socijalno porijeklo poticalo im je iz
sloja imunih graana.
324
321
Isto, 105.
322
Ema Miljkovi, n. d, 99.
323
Milan Vasi, n. d, 542.
324
Isto, 542543.
110
Pregled socijalne strukture gradskog stanovnitva Crne Gore ne
bi bio potpun bez spomena islamskih duhovnih lica, kao to su hatibi,
imami, mujezini i hode. U Podgorici, Novom, Pljevljima i Kolainu
pominju se jo uitelji i kaimi, kao i mutevelije vakufa. Aktivnost
mutevelija bila je u funkciji vjerskih, dobrotvornih i kulturno
prosvjetnih muslimanskih ustanova. Temeljila se na vakufma
arapski doslovno znai zadravanje novca, u stvari je to zadubina
pobonih ili fond za dobrotvorne svrhe. Od XI vijeka, sa usponom
turske vladavine, u sredinjim islamskim zemljama, odreeno
bogatstvo se izdvaja za fnansiranje vjerskih kola (me dresa), bolnica,
damija i drugih institucija. Zaostavtine (vakuf, vakf) su stvarane i za
lanove ue porodice bogatog Muslimana, mada nijesu bile striktno
nasljedne. Svi zemljini posjedi okarakterisani kao vakf, vakuf donosili
su dvostruku korist, jer su bili osloboeni od poreskih davanja, a ni
drava ih nije mogla oduzeti. Renta koju su oni proizvodili bila je
latentan izvor prihoda gradskih vjerskih funkcionera (ulema) koji
nije podlegao zekatu, porezu koji se ubirao u milosrdne svrhe i ije
je sakupljanje bilo pravo i dunost svakog muslimanskog vladara.
U dananje vrijeme porodini vakuf je reformisan, centralizovan ili
ukinut, dok je onaj koji slui optem dobru opstao.
325
Prilian dio gradskog stanovnitva pod turskom dominacijom
inila je vojska. To je bila uobiajena slika u skoro svim crnogorskim
gradovima. Odstupanje od tog pravila predstavljala su Pljevlja.
Pljevlja su se razvijala kao otvoreni grad, u kojem se susreu samo
predstavnici vojske, spahija i janjiara. Za razliku od ovog naselja, u
mnogim gradovima, posebno u prvom razdoblju turske vlasti, vojska
je predstavljala veinu itelja. Vojska je gotovo u cjelini naseljavala
Medun i abljak. U novopodignutim gradovima, Nikiu, Spuu i
Kolainu, vojska je inila veinu stanovnika. Tek je doseljavanjem
civilnog stanovnitva smanjeno uee vojske u drutvenoj strukturi
ovih gradova.
326
Vie vojnih redova i rodova inili su osmansku organizaciju
u gradovima. Njihovi pripadnici bili su: azapi, farisi, mustahfzi, to
bdije, martolosi i pasbani, nie i vie vojne starjeine, kao i lica nekih
drugih zvanja u slubi vojske. Drugaiji je bio sastav starjeinskog
325
Navedeno prema: Enciklopedija ivih religija, Beograd 1992, 768.
326
Milan Vasi, n. d, 543.
111
kadra u tvravama. Tu redovno nailazimo na dizdara, njegovog ehaju,
barjaktara i neke nie funkcionere. Age su stajale na elu pojedinih
odreda kopnene vojske, dok je u mornarici to mjesto pripadalo
reisovima. Javljaju se i kapetani kao vie vojne starjeine, a u nekim
gra dovima i pae. Na kapetane nailazimo u Podgorici, abljaku,
Spuu, Baru, Ulcinju, Novom, Risnu, Nikiu, Bijelom Polju, Ko
lainu, Gusinju, Plavu i Roajama. U Podgorici i Spuu u XVIII vijeku
javljaju se vojni funkcioneri s titulom pae i mirimirana.
327
Prihodi od timara i plate inili su materijalnu bazu osmanske
vojne organizacije u gradovima. Obino su se u okolnim selima
prostirali timari posjednika jedne tvrave. Plate su, dakako,
obezbjeivane iz konstantnih izvora, kao to su porezi od stanovnitva,
dizje, koja se prikupljala u raznim krajevima. Angaman mustahfza
u zetskim, primorskim i hercegovakim gradovima do poetka XVII
vijeka vie se zasnivao na prihodima od timara, a docnije sve vie na
platama u novcu.
328
Vremenom je snaga osmanskog dravnog aparata sve vie
poivala na plaenikoj vojsci. Izdaci drave, sredinom XVII vijeka,
na plate 747 vojnika i starjeina u tvravi Novi iznosili su dnevno
4.059, a na 106 vojnika tvrave Risan 611 aki. Dnevni izdaci na
plate 306 posadnika tvrave Niki 1707. godine iznosili su 3.700
aki. Roajski garnizon u jaini 347 vojnika dobijao je 1731. godine
na ime dnevne plate za vojnike i starjeine 3.783 ake. Postojala je
drastina razlika izmeu plata vojnika i njihovih starjeina. Tako se
dnevna plata vojnika kretala od etiri do 12 aki, a vojnih starjeina
ak do 60 aki. Toliku svotu je 1707. godine primio Omer, aga
prvog demata azapa u Nikiu. Plata dizdara se kretala od 20 aki,
u Novom, do 35 aki, u Onogotu.
329
Privreda
Crnogorski gradovi pod turskom vlau nijesu imali sa mo
administrativne i sudske funkcije, niti su bili iskljuivo vojna upo
rita. Njihov znaaj bio je daleko vei. Gradovi su bili pro izvoai
materijalnih dobara, te sabiralita i trita vikova ze mljoradnikih
327
Isto.
328
Isto, 543544.
329
Isto, 546.
112
proizvoda. Predstavljali su i sredita zanatstva i trgovine. Na privredni
ivot grada ponajvie je uticalo obitavanje vojske i inovnitva
administrativnih, sudskih i drugih institucija. Ovi itelji su bili
glavni konzumenti poljoprivrednih, zanatskih i drugih proizvoda.
Njihove potrebe uglavnom su odreivale proizvodnu djelatnost
ostalih graana.
Nizak stepen podjele rada uzrokovao je sporo odvajanje gra
dova od sela. Stoga su gradovi u duem periodu zadrali poglavito
agrarni karakter. Sem toga, u ataru grada, za sve vrijeme osmanske
vladavine, pojavljuju se njive, livade, bate, vinogradi, mlinovi i
druga dobra. ira okolina grada bila je prepoznatljiva po ifucima,
mezrama, panjacima, ribnjacima. Ovi podaci nam jasno govore
da su seoska naselja u osmanskoj eri Crne Gore imala dominantnu
poziciju u odnosu na skoro sve druge kategorije naseljenih mjesta. Na
njima je poivao ekonomskosocijalni i cjelokupan drutveni ivot
hercegovakog i skadarskog sandaka. injenice o njihovom razvoju,
veliini, broju i strukturi stanovnitvaa svjedoe o privrednim, so
cijalnim i demografskim kretanjima koja su u razliitim periodima
imala i razliit intenzitet. Ona su se ispoljavala i na ivot sela, nje
govo ekonomsko napredovanje odnosno stagniranje.
330
Mada su bila gradsko naselje, u Pljevljima se, posebno u
prvom vijeku osmanske vladavine, vrila i agrarna djelatnost. U
ataru Pljevalja postojao je i jedan timar, na kojem su svi hriani,
popisani 1570. i 1585. godine imali svoje batine. I Muslimani su
posjedovali zemlju u samim Pljevljima. Zemlja je dodjeljivana i
onim Muslimanima koji su naseljavani iz drugih krajeva. Pljevlja
nijesu bila izuzetak u ovom pogledu. U ataru Podgorice, Novog,
Bara, Ulcinja, Bijelog Polja i drugih mjesta postojale su zemljine
parcele pod kulturama, njivama, batama, vinogradima.
331
Podgoriki atar je bio pokriven njivama, batama i vinogradima
sitnih vlasnika. Naseljeni varoani su krili ume u okolini tvrave
abljak i susjednih sela i tako su dolazili do oranica. Na slian nain
nastajale su obradive povrine oko Spua. Krevine su bile veoma
pogodne za uspostavljanje ifuka, tj. muslimanskih batina. U
pogledu agrara bile su naroito povoljne za sijanje penice, poto su
330
Enes Pelidija, Pljevlja i pljevaljski kraj u XVIII stoljeu, Istorija
Pljevalja, Pljevlja 2009, 151157.
331
Ejup Muovi, Muovii, Istorijski zapisi, br. 2, Titograd 1981, 91.
113
krevine predstavljale odmorne zemlje. Znaajna promjena u domenu
vlasnitva nad zemljom dogodila se u drugoj polovini XVI vijeka.
Tada su u Podgorici i njenom bliem susjedstvu, naroito u selima
Kurilo, Gostilj, Plavnica, Krape, abarevo i Skulj seljake batine
hrianske raje prele u ruke muslimana. Ovaj proces se nastavljao
i u narednom periodu. Javljaju se i novi vlasnici batina i mezri u
tim naseljima. To su bili vojvoda, ehaja, hoda i drugi muslimanski
neagrarci iz abljaka, kao i neki pravovjerni iz Podgorice i Meduna.
Slian proces ifuenja desio se i u selima oko Podgorice.
332
itelji Podgorice koji su se bavili zemljoradnjom uzgajali
su itarice, poklanjali su panju i razvoju povrtlarstva, stoarstva,
pelarstva, mlinarstva. itarice su uspijevale na kukim Terasama, i
to posebno ra. U aluvijalnoj ravni Ribnice veoma dobro su uspijevali
povre i duvan i pored arkog ljeta. I vinogradarstvo je bilo veoma
razvijeno. Naoko je zauujue da su Muslimani, iako im vjerski
propisi zabranjuju konzumiranje alkohola, drali vee parcele pod
lozom. Defteri iz druge polovine XVI vijeka jasno pokazuju da
su parcele pod lozom veliine osam dunuma (0,8 hektara) bile u
vlasnitvu zaima Alibega, ehaje Omera i aua Sinana, ili etiri
dunuma Ibrahima, sina Abdulahova.
333
Kontinentalno voe, pa i mediteranske smokve, rasle su u
junom dijelu Kua Terasama, do visine od 800 metara. Nije bilo
pravih vonjaka. Zato su voke saene po vinogradima, meama,
krajevima dvorita i po livadama. Veina vinograda nalazila se u
Doljanima, ali je okota loze bilo svuda pored kamenih ograda.
334
U Nikiu su novski i risanski Muslimani, jo dok su ivjeli
na Crnogorskom primorju, kupovali parcele obradivih povrina oko
ovog grada. Ova kupovina je obavljana u bescijenje, jer se odvijala u
vrijeme gladnih godina. Kada su Novljani i Rinjani doli u Niki,
ovladali su ne samo zemljom za koju su imali tapije, ve su silom
zauzeli i panjake na okolnim planinama i planinskim zaravnima.
Tako su raniji slobodni vlasnici postajali ifije.
335
Zemljini posjed u Nikiu za vrijeme turske vladavine je bio
razdijeljen na itluke i agaluke, a vlasnici zemlje su poglavito ivjeli
332
Ilija Radulovi, Podgorica..., 48. Jovan Erdeljanovi, Kui..., 2224.
333
Bogumil Hrabak, Podgorica do poetka XIX vijeka..., 7981.
334
Jovan Erdeljanovi, Kui..., 2224.
335
Petar obaji, Niki..., 8384.
114
u gradu. Od ivija su dobijali etvrtinu roda od itarica, a polovinu
od sijena. ivije su imale i dodatna optereenja. One su morale
jo da daju desetinu od cjelokupnog prihoda na ime carskog poreza.
Graani su bili i gospodari Nikikog kadiluka. Imali su u svom
vlasnitvu najvei dio posjeda, najvei broj stonih grla, a u svojim
rukama drali su i trgovinu sa primorskim gradovima. Ni to nije
bilo sve. Graani su gazdovali s najboljom zemljom u Drobnjacima,
na Goliji, u Banjanima i u jednom dijelu Pive, a sve planine oko
Nikia sluile su za ispau njihove stoke. Inae su Nikiani uzgajali
kukuruz i druge vrste itarica, ali je stoarstvo imalo prednost nad
ostalim privrednim granama. Takav razvoj dugovao se prostranim i
bujnim panjacima.
336
U Baru se, od itarskih proizvoda, najvie uzgajao proso. Uspi
jevale su, dakako, i druge itarice. No, Bar je bio najpre poznatljiviji
po maslinjacima i vinogradima, po proizvodnji ulja i vina. u tome
su prednjaili maslinjaci i vinogradi Saborne (rimokatolike)
crkve u Baru. Od njih se 1697. godine prihodovalo 6.000 talira.
Ipak e Bar u doba turske vlasti izgubiti mnogo od ekonomskog
znaaja koji je ranije imao. Defcit je bio posebno primjetan u sto
arskim proizvodima. Ovi i poljoprivredni proizvodi stizali su na
barski pazar iz zalea, a iz Bara se preteno izvozilo u Dubrovnik.
Najbitniji izvozni proizvod barskog kraja bilo je maslinovo ulje, dok
je so, koja je stizala sa Krfa, bila najvaniji artikal koji je kupovalo
stanovnitvo iz gradskog zalea. Pored maslinovog ulja, iz Bara su
izvoeni duvan, koa, vosak, vino, vuna, ukljeva. U samom gradu se
1582. godine nalazilo petnaest duana.
337
Konfguracija zemljita u Roajama je odvajkada upuivala
stanovnike ovog grada na stoarstvo. Stoarstvo je bilo i ostalo
glavna privredna grana. Dodue, u manjem obimu se razvijala i
zemljoradnja. Tako su stoarstvo i planinska zemljoradnja bili
karakteristike privrede ove oblasti. Povoljni uslovi za stoarstvo
zasnivali su se na velikim panjacima i livadama. Prostrani panjaci
koji su obilovali svjeom travom bili su odlina osnova za stoarstvo,
osobito za gajenje ovaca. Ali, livade nijesu uvijek zadovoljavale
potrebe zimske ishrane i zato su stoari u sluaju nerodnih godina
336
Isto. Slobodan Drobnjak i Sait aboti, n. d, 143144.
337
Jovan Radoni, Rimska kurija..., 428. ivko Andrijaevi i erbo
Rastoder, Istorija Crne Gore..., 141.
115
gonili stoku u druge itnije, sijenom i zimskom ispaom bogatije
oblasti. Roajci su, u zavisnosti od prilika, ili sa stokom na
zimovnik u razne krajeve. Najvie se odlazilo u Bosnu, i to u periodu
od oktobra do aprila. Pojedini Muslimani su imali oko 500 i vie
ovaca. Ahmet Muri iz Lovnice je tjerao u Bosnu, sredinom XIX
vijeka, sedam stotina brava. A Mehmed Mustafa Ljaji iz Plunaca je
poveo 500 ovaca u Bosnu. Neki Roajci su vodili ovce na zimovnik
i u Jadransko primorje, oko Ljea, ali rjee nego u Bosnu jer stoka
nije podnosila primorsku klimu i travu.
338
Podruje Bihora je takoe imalo odline pretpostavke za razvoj
poljoprivrede. upne doline su pogodne za ratarstvo i voarstvo, a
gornji djelovi strana i planinski obod za stoarstvo. U planinskim
i priplaninskim krajevijma Bihora (Gornjobihorskoj dolini)
zemljoradnja je imala planinski karakter. Sijala su se preteno jara
ita (jeam, ra, ovas, penica i heljda) i krompir. Ovi usjevi su na
solidno naubrenom zemljitu davali dosta veliki prinos. Saen je,
naroito u okolini Bijelog Polja, vrlo kvalitetan duvan. Ovom poslu
su najvie bile posveene Muslimanke. Vanu privrednu granu u
upnom dijelu Bihora predstavljalo je voarstvo, iji kontinuitet se
odrava jo od srednjeg vijeka. Tome su doprinijeli prirodni uslovi,
kao to su zaklonjenost od tetnih vjetrova, mnotvo strana prisojnog
poloaja, povoljno zemljite, umovitost, potrebna koliina
padavina i dovoljna vlanost u vazduhu. Ne manje vani bili su i
drutveni faktori. Veina stanovnitva, primivi islam, zadrala je
posjed u svojinu. To je bilo odluujue za razvoj voarstva, poto se
voe moglo podizati samo tamo gdje je ovjek bio nepokretan kao
sopstvenik zemlje. Nigdje se kao u ovom dijelu doline Lima nije
vidio vei broj stabala kruaka, jabuka, oraha i drugog voa. Pored
autohtonih, esto su sorte poticale iz drugih oblasti, kao to su iz
Bihora prenijete u susjedne krajeve. Velike rasadnike voa imali su
bogati muslimanski posjednici, inae veliki ljubitelji lijepog voa.
Pravi rasadnici bili su begovski vonjaci. U Bijelom Polju i okolini
bilo je razvijeno i vinogradarstvo. Tako i jedan zapis iz 1773. godine
pominje ot Bijelog Polja vina.
339
338
Milisav Lutovac, Roaje i tavica..., 334335.
339
Milisav Lutovac, Bihor i Korita..., 4648. Petar erovi, O jednom
starom opisu puta od Venecije do Carigrada s osobitim obzirom na Crno-
gorsko primorje, Godinjak Pomorskog muzeja Kotor, Kotor 1963, 247.
116
Plav i Gusinje su bili na daleko poznati po mnogobrojnim sta
dima ovaca. Ova stada su bila znatno brojnija od objektivnih uslova
koje ovo podruje omoguava, posebno u zimskom periodu. Koristei
bogate i velike panjake i oslanjajui se na Bosnu i Srbiju, uzgajana
je poznata ovca ruda, koja se pominje i u Banjaluci. Nesporno
je da su je tamo prenijeli gusinjski stoari. Pojedina muslimanska
domainstva raspolagala su sa preko 1.000 ovaca. Gusinjski trgovci
su izvozili stoarske i druge poljoprivredne proizvode, poglavito
cijenjeni gusinjski krompir i pasulj. Umjeni gusinjski trgovci su
snabdijevali Plav i Gusinje itaricama, prevashodno s pijace u Pei,
kao i trgovakom robom iz Skadra, Prizrena, akovice i Skoplja.
340
itaricama je obilovao prostor Pljevalja. Pljevljaci su uzgajali
penicu, jeam, ra, zob, proso, pirovinu i lan, a plaali su i porez na
bostan, sijeno, travu, mukate, potom ispendu, resli ift, baduhavu,
svadbarinu. Pljevlja su sauvala poljoprivrednu osnovu privreivanja
i u vrijeme kad su prerasla u kasabu. Zasigurno je da je najvanija
grana pljevaljske poljoprivrede bilo stoarstvo. U pljevaljskom
kadiluku je, prema ovarinskom defeteru iz 1598. godine, uzgajano
na desetine hiljada ovaca i koza. Veina seoskih domainstava, pa
i onih u samom gradu, po svoj prilici je drala krave, volove, sitnu
stoku i uzgajala konje. Trni vikovi koje je davalo stoarstvo bili su
znatno vei od vikova u ratarstvu. Na lokalnom tritu stoarstvo
je podmirivalo potrebe trgovaca, tkakih i koarskih zanata, mesara,
karavansaraja i hanova. Veliki dio stoarskih proizvoda je uziman
kao zahira za vojske, naroito u vrijeme kad se okupljala za ratne
potrebe. Stoarski proizvodi su tokom XVI vijeka bili najtraenija
roba na zapadnom tritu. To je postala vrsta osnova za konstantan
uspon ove privredne grane .
341
Stanovnici pojedinih gradova i njihove okoline bavili su se
i ribolovom. Ribnjaci su postojali u Podgorici, Rijeci, abljaku,
Novom, Plavu. Osobito je ova privredna grana bila zastupljena u
Podgorici i njenom bliem susjedstvu. Rijeke Moraa, Zeta i Sitnica
bile su izuzetno bogate ribom. U Morai je lovljena najkrupnija
pastrmka i ona je dostizala teinu od sto i vie libara. Tu je bilo i vrste
luzzi i raine. Bilo je i ostalih vrsta ribe. Jegulje i arani su takoe
hvatani u Morai. I Moraina pritoka, Ribnica, bila je utoite za
340
Mustafa Memi, Plav i Gusinje..., 110111.
341
Toma Popovi, Pljevlja u XVI i XVII vijekku..., 137.
117
ribe. U Ribnici su lovljene manje pastrmke (teine 1012 libara), kao
i ribe vrste luzze, tenche (moda podvrsta malih arana). Pastrmke
i tenche su ivjele i u rjeici Sitnici, koja dolazi iz Ljekopolja.
Ribolov je bio razvijen i na Bojani i Skadarskom jezeru. Lovljene su
ukljeve, koje su soljene ili suene za izvoz na lokalne trgove, ali i na
strane pijace, ak i u Veneciju.
342
Ukljeve su se zimi sklanjale iz blatnog i hladnog Skadarskog
jezera u Morau, kako bi se osvjeile u hladnoj ali istoj vodi. Barke
iz abljaka obino su ulazile u jezero du Barangvara. U ribolov
je kretalo ak 400 do 500 barki. Meu njima je bilo i barki turskih
uglednika iz abljaka, primjerice hoda koji je itao islamsku molitvu
za srean ulov. Ribe su, osjetivi opasnost, bjeale u Morau, ali
je tamo njihovo hvatanje bilo lake. Tome su doprinijeli i arkibuzi
(krae puke iroke cijevi) iji su projektili sa samom mogli da
usmrte deset riba.
343
Grbalj, Sutorina i Igalo su predstavljali mjesta u kojima je
pronaena so. Njena proizvodnja i prodaja se obavljala u Novom.
O tome se govori jo 1483. u fermanu sultana Bajazita II. Osmanlije
su 1498. i 1503. godine obnovile zaputene solane u Grblju i tako
produile eksploataciju soli u njima. Od proizvodnje soli ostvarivana
je velika fnansijska dobit. Samo su prihodi od Crnojevia solana
iznosili oko 200.000 aki. Ova pozamana svota data je na upravu
novskim eminima, kojima su pretpostavljeni bili bosanski defterdari.
So je, kao veoma vaan ivotni artikal, bila potrebna i stoarima.
Ona je dopremana u podgoriki kraj iz Kotora i Budve, a iz Kotora
je so dopremana i u Niki.
344
U vrijeme osmanske vlasti vrena je i eksploatacija rudnog
bogatstva Crne Gore. Funksionisalo je vie aktivnih rudnika, poput
Brskova koji je radio u XVI vijeku, kao i majdan mlinskog kamena
u Grblju. No, najvei broj rudnika bio je koncentrisan u pljevaljskom
kraju. Njihov rad pomno je nadgledan od strane turskih vlasti. Jedan
od prvih osmanskih funkcionera koji je povremeno dolazio u Pljevlja
bio je sklav Porte, do reforme 1527. godine. On je bio obavezan
342
Bogumil Hrabak, Podgorica do poetka XIX vijeka..., 80, 137.
343
Isto, 137.
344
Isto, 135. Slobodan Drobnjak i Sait aboti, n. d, 147. Vuk Vi
naver, Trgovina Bara, Bijelog Polja i Podgorice sa Dubrovnikom (1720-
1770), Istorijski zapisi, br. 2, Cetinje 1953, 640.
118
da se stara o rudarskoj proizvodnji. Osmanlije su, u stvari, tu zatekli
stare rudokope olova i srebra i nastavili proizvodnju u njima.
Jedan od najvanijih nusprodukata Sasinpolja ili uplje stijene
bio je krmez ili cinabarit koji je korien kao sirovina za bojenje u
tkakoj i koarskoj radinosti, ali i kao bitan artikal izvoza. U blizini
Pljevalja, kod sela Krave, nalazio se veliki rudnik gvoa. Krava
je dodijeljena carskom hasu. Proizvodnja gvoa i svih metala, zbog
njihove vojne upotrebljivosti, bila je pod najstroijim nadzorom
Porte i provincijskih namjesnika. Zato je Porta, 1502. godine,
donijela odluku o trajnoj zabrani slobodnog izvoza ovih proizvoda.
Ova odluka je uzrokovala da je rudarska proizvodnja osuena da u
cjelosti radi za vojne potrebe i unutranje trite. Cijene je odreivala
drava, to je dovelo do opadanja proizvodnje u malim rudnicima.
Istodobno je ova uredba proizvela smanjenje proizvodnje cinabarita.
Njegov izvoz se rijetko pominje u izvorima druge polovine XVI
vijeka. I pored toga, proizvodnja gvoa je bitno uticala na strukturu
pljevaljskih zanata.
345
Zanatstvo u Crnoj Gori pod osmanskom vlau razvijalo se
skoro istovjetno sa razvojem i organizacijom zanatske djelatnosti
u drugim pokrajinama Carstva. Zanatstvo je jednim dijelom bilo
podreeno potrebama vojske. Tako su u svim mjestima s vojnom
posadom egzistirali zanati koji su radili za vojsku. Zanatlije su
obavljali remont i kovali razne vrste oruja, izraivali odjeu,
obuu. Kovai su gotovo u cjelini radili za potrebe vojske, a najvie
kovaa bilo je u Podgorici, gdje su sainjavali posebne grupe sa
specifnim tretmanom. Znaaj kovaa ogleda se i u injenici da je
dio doseljenika u abljaku imao obavezu da obavlja kovaku slubu
u korist tvrave.
346
Spektar zanata bio je irok i prilagoen geografskim prilikama
pojedinih gradova. Brodogradilita su podizana u primorskim
gradovima. Ratni brodovi izgraivani su u Novom i Ulcinju. Mleani
su bili veoma zabrinuti zbog izgradnje turskih ratnih brodova
u Novom, jer su smatrali da to ugroava njihove interese u Boki
Kotorskoj i na Jadranu. Stoga su preduzimali adekvatne protivmjere.
Novljani su gradili 1613. godine kaike i fuste s jasnom namjerom
345
Toma Popovi, Povelja u XVI i XVII vijeku..., 137138.
346
Milan Vasi, n. d, 562563. Zeta, br. 31 od 18. VIII 1935.
119
da ih upotrijebe za pljaku i gusarenje. Takvu zamisao je sprijeila
Porta, poto joj je bilo stalo do odravanja dobrosusjedskih odnosa
s Mleanima. U Ulcinju su vei brodovi izraivani i tokom XVIII
vijeka.
347
Zanatlije su bile organizovane u esnafe, ija su pravila bila
vrlo restriktivna i obavezujua. Njihovi lanovi su raspravljali
i odluivali o svakom novom pravilu. Zatim ih je kadija unosio u
svoje spise, ime su odredbe dobijale zakonsku vanost. Postojali su
i propisi zvani ihtisaba, odnosno Zakon o javnom moralu, naroito
o trgovinskom poslovanju. Ovim propisima su utvrivane cijene i
kvalitet izrade. Propise ihtisaba su skupa odreivali predstavnici
vlasti i esnafski majstori. Potvrivao ih je sultan. Dravni aparat nije
nezainteresovano posmatrao rad esnafske organizacije. Nasuprot
tome, drava se direktno mijeala u njeno djelovanje, kako bi za sebe
obezbijedila prihode od dabina koje je ova drutvena grupa bila
duna da plaa. Drava se starala i o primjeni zakona ihtisaba.
348
Esnafske organizacije, prema dostupnoj grai, bile su
najmnogobrojnije u Pljevljima. U ovom gradu je jo od druge
polovine XVI vijeka funkcionisao tabaki esnaf. Postojala je i
posebna tabaka mahala. Vremenom su osnovani i drugi esnaf. Na
to ukazuje i zapis Evlije elebi u kome se, pored ostalog, navodi:
Ima (kadiluk Pljevlja prim. Z. F) svog muftiju, predstavnika erifa,
prvake, ugledne ljude, predstavnike Portinih spahija, janjiarskog
serdara, trnog nadzornika, starjeinu esnafa, harakog povjerenika
i badaragu.
349
Manje je poznato da su zanatlije u Pljevljima bile ekonomski
najproduktivniji drutveni sloj. Bili su vjerski heterogenog sastava.
Zanatlije Muslimani, kao to je bilo primjetno i u drugim gradovima,
bili su brojniji u odnosu na zanatlije hriane. Zanimljivo je da je
vjerska pripadnost zanatlija u ogromnoj mjeri odreivala i vrstu
zanata kojima su se oni bavili. Osmanske zanatlije doseljenici u
nove krajeve donijeli su sa sobom i zanate koji ranije, nijesu bili
347
Maksim Zlokovi, Prilozi za istoriju Kumbora, Godinjak Po
morskog muzeja u Kotoru, Kotor 1969, 6667. Slavko Mijukovi, Turske
mjere protiv ulcinjskih gusara, Godinjak Pomorskog muzeja u Kotoru,
Kotor 1967, 81.
348
Halil Inaldik, Osmansko carstvo..., 217218.
349
Evlija elebi, Putopis..., 397.
120
poznati u Crnoj Gori. Pored kovaa u Pljevljima je bilo i zanatlija koji
su se bavili graevinskim radovima (duneri), kao i koara, oruara,
zlatara, krojaa, mutapija, mlinara, mesara, pekara i drugih.
350
Dunera je u Pljevljima bilo najvie 1570. godine, jer je to
period najdinaminije graevinske aktivnosti u ovom mjestu. Jedan
broj pljevaljskih zanatlija bavio se preradom vune i koe. Prema
popisu iz 1570. godine, u Pljevljima je bilo 14 tabakih radionica
za tavljenje koa, pet izmadija i tri saraa. Na vrelu Breznice
bila je locirana varoka koara, tabakana. Pljevaljski koari su svoju
aktivnost obavljali u posebnoj, tabakoj mahali. irok je dijapazon
njihovih proizvoda: kordovani i montonini, fno tavljene jaree i
jagnjee koe, ovnujska i jagnjea krzna i krzna divljai, telea i
govea koa za izme, djelovi odjee i vojne opreme, razne vrste
kaieva i koe za opremu konja, zatim onovi i niz drugih artikala
od koe.
351
Vidno mjesto meu zanatlijama pripadalo je poznatim plje
valjskim oruarima. Oni su pravili umjetnike ukraene puke koje
su se nazivale daljan i puka i akmaki pitolj. U Pljevljima
i okolnim selima radio je veliki broj kiridija i kramara koji su
se brinuli oko okupljanja karavana i dogovaranja prevoznikih
poslova. Od zanata iz oblasti prehrane u Pljevljima je bilo veoma
razvijeno mlinarstvo, poto su na Breznici postojali brojni mlinovi.
Tradicionalno je u Pljevljima bio brojan i brijaki zanat. Pored
brijanja i ianja muterija, berberi su vrili i druge poslove, kao to
su: vaenje zuba, lijeenje pojedinih bolesti (putanje krvi) i slino.
Vidno je bilo i prisustvo zanatlija koje su od plemenitih metala (zlato
i srebro) izraivali nakit sa brojnim ukrasnim predmetima.
352
Podgorica je bila jedno od znaajnijih zanatskih sredita
Crne Gore. U gradu su od XVI vijeka egzistirali oruari, zlatari,
obuari, koari, kazandije, zidari, kovai, kujundije, krojai,
berberi, potkivai, drvodelje, samardije, sarai. Zanatima se bavilo
hriansko stanovnitvo, ali u veoj mjeri muslimani. Naroito
razvijena bila je obuarska struka. Mutapije su preteno bili iz
Gusinja, a pravili su pokrovce, vree, bisage i zobnice. Tabaki most
350
Ema Miljkovi, n. d, 117.
351
Toma Popovi, n. d, 138.
352
Isto. Enes Pelidija, Pljevlja i Pljevaljski kraj u XVIII stoljeu...,
166.
121
na Ribnici je dobio ime po koarima (tabaci) koji su ispod uprije
kisjelili koe. Dobijena koa sluila je za proizvodnju opanaka i za
izvoz.
353
U Podgorici je bio razvijen i kazandijski zanat. O proizvodima
majstora ovog zanata slikovito svjedoi bakarno posue koje
je krasilo unutranjost bogatijih muslimanskih kua. Umijee
podgorikih kazandija bilo je na daleko poznato. Oni su, stoga,
odlazili na privremeni rad u Bijelo Polje, Andrijevicu i druga mjesta.
Podgorica je bila i stjecite zlatarskog zanata. Kujundije su pravile
srebrne i zlatne lanie, minue, zlatno prstenje, narukvice, razne
kope, srebrnu dugmad i drugo. Zlatara je 1755. godine bilo i u Spu
u. Za potrebe saobraaja su radili kolari, samardije i potkivai.
Pot kivai su bili vrlo traene zanatlije, poto su se razlikovali od
kovaa koji su radili sa skoro svim metalima. Kovakim zanatom
se nijesu bavili Muslimani ve Romi i doseljeni katolici iz Skadra.
Limari su bili koncentrisani u Bokekoj ulici. Brojni su bili obuari,
opanari, bravari, brijai, pekari i druge zanatlije. Mesari su se bavili
i trgovinom stokom.
354
Podgorica je bila prepoznatljiva i po majstorima vojnotehni
ke struke. Jedan od njih bio je edo Nesuhovi, podgoriki pukar
koji se naselio u Dubrovniku. Interesantno je da je Nesuhovi
pozajmljivao novac svojim zemljacima, od kojih su mu ostali kao
dunici: Dabovi, ono Dubrovanin, Stjepan ufo, Mihailo Zvicer,
Petar Kolumbari, Andrija Mihatovi i Ahmo Mejica.
355
Proizvodi oruarskog zanata bili su prevashodno namijenjeni
potrebama velikog garnizona i vojnog logora u Podgorici. Otuda
i veliki broj pukara. Zanatlije raznog profla vrile su i popravke
objekata na tvravi, pravili obuu i odjeu za vojsku.
356
U svim turskim gradovima koji su se nalazili na obalama
rijeka radilo se na tavljenju, obrezivanju i bojenju koa. Koarstvo
je poivalo na sitnoj rogatoj stoci, zeevima i slinoj sitnoj divljai.
onovi za obuu izraivani su od bivoljih i goveih koa. Tabaka
je bilo i u Spuu. Koari su iskljuivo bili Muslimani, dok su se u
rijskim zanatom bavili Crnogorci. Na rijekama u okolini Podgorice
353
Zeta, br. 32, 25. VIII 1935.
354
Isto. Bogumil Hrabak, Podgorica do poetka XIX vijeka..., 187.
355
Bogumil Hrabak, n. d, 187.
356
Isto, 187188.
122
kloparali su mlinovi sa protonim radom ili vodenice. Najee su
bili u posjedu vakufa, a rjee pojedinaca.
357
Zanatstvom su se intenzivno bavili i itelji Gusinja. Tu je bilo
kovaa, livaca, zlatara, krojaa i drugih zanatlija. Ovoj djelatnosti
je latentno poklanjana velika panja, to se to odrazilo i na broj
zanatskih radnji. Njih je u Gusinjskoj kazi krajem devete decenije
XIX vijeka bilo ak 240. Pojedini Gusinjani su se posebno isticali u
pravljenju ibuka.
358
U vie gradova su postojale stupe za valjanje sukna. To svjedoi
o preradi vune, izradi tkanina i odjevnih predmeta za domau
potronju, ali i izvoz. Pored Podgorice i Pljevalja i u Bijelom Polju
su izraivane tkanine i raznovrsna veziva. Vremenom se razvilo i
ilimarstvo. Istorijski izvori govore o velikom izvozu ilima iz
Bijelog Polja.
359
Veina gradova u toku vievjekovne osmanske vladavine u
Crnoj Gori predstavljala su trita lokalnog i ireg znaaja. U tim
mjestima su se prodavali vikovi poljoprivrednih i zanatskih proizvoda
proizvedenih u samom gradskom naselju ili njegovoj neposrednoj
okolini. Ujedno su oznaavala i trita za trgovinu arti klima koji se
nijesu proizvodili na crnogorskom selu, a koji su bili neophodni za
svakodnevni ivot ljudi. Jedan od njih bila je so, bitan artikal za ivot
ljudi i stoke. U gradskim naseljima odravane su nedjeljne pijace,
pazari, kao i panauri, veliki godinji sajmovi. U svim bitnim mjestima
nalazili su se pazar, arija s duanima, magazini za smjetaj robe,
hanovi, karavansaraji i drugi potrebni poslovni objekti. Postojali su i
carinski i nadzorni organi. Njihov zadatak je bio da kontroliu promet
i operacionalizuju odredbe o trgovini koje su tretirale pojedina mjesta
ili su bile od opteg znaaja.
360
Blagodarei povoljnom poloaju, na raskrsnicama puteva i u
neposrednoj blizini poljoprivrednih proizvoaa, Podgorica se sve
dinaminije razvijala kao trgovinsko sredite. Ona je faktiki bila
crnogorski Kotor bez mora. Poznato je da se stoarska plemena
ne mogu odrati na svojim podrujima bez veze sa bliskim ili
udaljenijim pijacama. Podgorica im je, upravo, pruala tu pogodnost.
357
Isto, 188.
358
Mustafa Memi, Plav i Gusinje u prolosti..., 110.
359
arko epanovi, Pregled prolosti Bijelog Polja i okoline do
1918. godine..., 96.
360
Milan Vasi, n. d, 565566.
123
Stoari iz Zete, Ljeanske nahije i Bjelopavlia donosili su svoje
proizvode na podgoriki pazar. Odatle su se snabdijevali solju,
pirinom, ribom, itom i zanatskim izraevinama. Pogoriki pazar
bio je od ivotne vanosti za Pipere, Kue, Bratonoie, Ljenjane,
Moraane, Bjelopavlie. Stoarske proizvode koji su prinosila
okolna plemena, vjeti i preduzimljivi podgoriki trgovci, veinom
Muslimani, prodavali su na primorju. Tako su iz Podgorice u Kotor i
Dubrovnik dolazile vuna, koa i stoka, a otuda je nabavljana so, ito,
eer i razni zanatski proizvodi.
361
Od Podgorice su se ravali putevi u vie pravaca: preko
Cetinja do Kotora, preko Tuzi do Skadra, preko Onogota do Risna
i preko Kolaina za Srbiju. Podgorica se, pored toga, povezivala i sa
sajamskim i drugim pijacama Italije. Izuzetno je bio vaan i izvoz
proizvoda Bojanom. Tako su Podgoriani sticali iskustvo trgovanja
u Veneciji, Ankoni, Senigaliji, Lananu, a sigurno i sa koarskim
tritem Barlete. Razgranate su bile veze i sa centrima na sjeveru
Crne Gore, poput Pljevalja i Bijelog Polja. S jadranskim primorjem
se najvie trgovalo preko Risna i to je predstavljalo glavni izlaz
podgorike trgovine na tom podruju. Kotor je za Podgoriane
znaio susjednu pijacu na kojoj su materijalizovani proizvodi
okolnih crnogorskih optina.
362
Podgoriki pazar je bio od kljunog znaaja za pojavu malih
lokalnih pijaca u susjedstvu. Pijaca u Medunu notirana je 1614.
godine. Na Rijeci (Crnojevia) i abljaku uspostavljene su lokalne
ribarnice. Iz ovih mjesta su suene ukljeve i raznoene po okolnim
krajevima ili izvoene preko Bojane.
363
Najvaniji podgoriki proizvodi za izvoz sredinom XIX vijeka
bili su: vuna, kastradine, stoka, perad, rijena i jezerska riba (naroito
ukljeva), voe, sir, krompir i ostalo povre, za vrijeme zime zeevi i
druga divlja, maslo, jaja, puevi, lie od rujevine, drva za ogrijev.
Uvoeni su: so, ulje, barut i olovo, itarice, vino i rakija, pirina i
tkanine.
364
361
ivko Andrijaevi i erbo Rastoder, Istorija Crne Gore..., 137
138. Bogumil Hrabak, n. d, 189.
362
Bogumil Hrabak, n. d, 189190.
363
Gligor Stanojevi, Jugoslovenske zemlje u mletako-turskim ra-
tovima XVI-XVIII vijeka, Beograd 1970, 190.
364
Gligor Stanojevi, Novska skela u XVIII vijeku, Beograd 1986,
161162.
124
I Niki je bio vano trgovako sredite. O trgovakim po
slovima nikikih trgovaca postoje brojni istorijski izvori pohranjeni
u Dubrovniku i Kotorskom arhivu. Najvie poslovnih kontakata,
nikiki trgovci su ostvarivali sa svojim kolegama iz Dubrovnika.
Poslovne veze, meutim, postojale su i sa Venecijom i Trstom
kojima je prodavan vosak, vuna, sirova koa i stoni proizvodi, dok
je u zamjenu dobavljano: sukno, platno, pamune i svilene tkanine,
olovo, bakarno posue, sapun, papir, eer, kafa, staklo i druge po
treptine.
365
Poslovni kontakti odravani su i s pravoslavnim Crnogorcima.
Njima su prodavani metalni alati i drugi zanatski proizvodi. Na
drugoj strani, Crnogorci su na nikikom pazaru prodavali u
velikim koliinama: vunu, sir i stoku koja se dalje izvozila za
Kotor, a iz Kotora se dovozila so. Zanimljivo je da su u Niki
esto dolazili francuski trgovci, koji su tada u Dubrovniku imali
svoje predstavnitvo. Nikiki trgovci su bili u direktnoj vezi sa
francuskom frmom Erkelez u Dubrovniku. Ova frma je nikikim
trgovcima kao protivvrijednost za vunu i druge stoarske proizvode
davala ameriku kafu. Ipak je glavni uvozni artikal bila so.
366
Niki se na poetku XVIII vijeka razvio u sredite u kome
je prikupljana roba za izvoz iz dijela Hercegovine i Crne Gore. Taj
izvozni centar u rjeniku Dubrovana dobio je naziv skela. O toj
trgovini govori dubrovaki poklisar Divo Vueti koji se 1731.
godine alio veziru u Travnikku da Crnogorci u gomilama tu
dovoze vunu, sir i stoku za Kotor, gdje se prodaje so.
367
Nije se ilo
samo zbog soli u Boku Kotorsku, nego su karavani upuivani po
vino u Risan. U Boku se najvie izvozila vuna 1733. godine.
368
Poslovni kontakti izmeu Nikia i luka na Jadranskom moru
najjae su se ispoljili sredinom XIX vijeka. U poreenju s ranijim
periodom, muslimanski trgovci i age su dolazili u primorske luke u
znatno veem broju. Meu njima su vidno mjesto zauzimali poslovni
ljudi iz Nikia. Oni su dobro zaraivali od prodaje sitne rogate stoke
i to im je omoguilo da kupuju razna dobra u Boki Kotorskoj. Velika
grupa muslimanskih trgovaca, a s njima nikiki dizdar sa 20 ljudi je
365
Vuk Vinaver, Trgovina Bara, Bijelog Polja i Podgorice..., 460.
366
Isto.
367
Isto, 461.
368
Isto, 462468.
125
1754. godine stigla u Risan. Dizdar se dogovorio da u Risan dopremi
veliki broj sitne rogate stoke.
369
Nikiki trgovci su prodavali, pa ak i izvozili u Dubrovnik, lan
iz Aleksandrije. Ostaje nejasno kako je lan dopreman u Niki, jer su
Dubrovani, kao vispreni trgovci takoe imali poslovne veze sa tom
velikom egipatskom izvoznom lukom. Kako bilo, aleksandrijski lan
je u Dubrovnik dovezao Ramo iz Nikia, i za taj zalog je dobio 150
pjastri. Trgovina lanom se nastavljala. Mula Mehmed je septembra
1784. godine dovezao dvije bale lana u Dubrovnik. Jo veu trgovinu
je obavio mula Mehmed Hodimandi. On je u maju 1786. godine
dovezao 16 bala lana u gradu pod Srem.
370
Vuna je, i pored svega drugog, bila glavni izvozni artikal ni
kikih trgovaca. To je bila konstanta njihove trgovine. Tako je hadi
Islam Hadimusi iz Nikia preko Mustafe Dizdarevia osta vio 12
svenjeva vune u Dubrovniku. Za ovaj posao je dobio 150 reala
pozajmice. Ramo i Ahmed Burazerovi, kao punomonici nekog
trgovca iz Nikia su prodali vunu u Dubrovniku. Neto manje
uspjeniji bili su Ibrahim Nurkovi i mula Avdija iz Nikia. Oni
su u julu 1794. godine za 30 svenjeva ovijeg vlakna dobili zajam
od 750 reala. U oktobru iste godine mula hadi Memo je ostavio u
Dubrovniku 30 svenjeva fne vune radi uzimanja zajma od 1.100
reala. Jusuf Dervievi i enan Muratovi su 1795. godine zaloili
90 svenjeva vune uzevi zajam od 1.500 reala. Omer anovi je
u februaru 1796. godine za 35 svenjeva vune dobio kredit od 200
reala.
371
Od prvih dana osmanske vladavine Pljevlja, Budimlje, Bihor i
Bijelo Polje bili su trgovaka sredita na sjeveru Crne Gore. Pljevlja
su tu poziciju dugovale svom geografskom poloaju jer su bila jedno
od mjesta na dubrovakom putu koji je vodio od Dubrovnika do Sofje
i dalje za Carigrad. Osim toga, Pljevlja su bila stanica i na putevima
neto manjeg, ali ipak vanog trgovakog znaaja. To su bili putevi
via Drime, koji je od Trebinja, preko Bilee, Gacka, emernog,
Tjentita i Foe iao uz ehotinu pored Pljevalja ili Drinom do Lima,
dok se drugi putni pravac (via Jezero ili via Anagasti) odvajao kod
Trebinja, te je preko Nikia vodio do izvorita Pive, onda u Jezera
369
Isto, 474475.
370
Bogumil Hrabak, Niki do poetka XIX vijeka..., 194195.
371
Isto, 195. Slobodan Drobnjak i Sait aboti, n. d, 151152.
126
i preko Tare izbijao na Lim. Sa Jadrana je do Pljevalja dopirao i put
koji je vodio preko Risna, Riana, Grahova, Onogota i Drobnjaka.
372
Glavni nosioci trgovine u Pljevljima bili su domai ljudi.
Uee u trgovini imali su i funkcioneri sa sandakbegovog divana,
prije svega ehaja, a od pravoslavnog stanovnitva zavidna uloga
pripadala je varokim knezovima. Etnika struktura domaih
trgovaca odgovarala je u potpunosti etnikoj strukturi samih Plje
valja. Tako se meu trgovcima javljaju pravoslavni Crnogorci, Srbi
i Muslimani. Saobrazno etnikom sastavu naselja, Crnogorci su
gotovo sve do kraja XVI vijeka bili dominantni meu trgovakom
populacijom Pljevalja. Tek u XVIII vijeku Muslimani postaju veina
meu pljevaljskim trgovcima.
373
Predmet trgovine na pljevaljskom pazaru u XV i XVI vijeku
bili su: itarice, soivo, bob, crni i bijeli luk, voe, kukolj, vino,
orasi, afran, lan, kao i stoka i stoarski proizvodi (konji, goveda,
ovce, koa, sir, maslo, vuna), sukno za odjeu, lanene tkanine
i oha, zatim gvoe, drva, lu, ir. Pljevlja su zauzimala svoje
mjesto i u spoljnoj trgovini Osmanskog carstva, te su trgovci iz
Pljevalja u Dubrovnik izvozili uglavnom ito, stoarske i rudarske
proizvode, vosak i u ranijem periodu crvac. Od kraja XV vijeka
Pljevlja su vrlo bitna pijaca za koe. Pored koe, Pljevlja su bila
istaknuto trgovako mjesto i za vosak. Stoga su brojni Muslimani
iz Pljevalja odlazili preko Dubrovnika u velike prekomorske trne
centre, u Veceniju i Ankonu. Osman Dautovi iz Pljevalja imao je
neki spor u Dubrovniku u vezi sa izvozom voska. Rjeavanje ovog
spora izazvalo je interesovanje osmanskog sklava koji je zbog toga
doao u Dubrovnik. Oito je da se radilo o velikoj koliini voska,
im je ovom sporu pridat toliki znaaj.
374
Inae su se pljevaljski
trgovci uspjeno uklopili u nove trgovake tokove koji su poeli da
se stvaraju u posljednjim decenijama XVI vijeka i sa povremenim
krizama trajali do velikog turskoaustrijskog rata 16831699. godine.
Pljevaljski trgovci su u XVIII vijeku bili prilino zainteresovani
za obradu koe. Konkretnije, oni su prodavali ne samo gotove
zanatske proizvode nego i neobraenu kou. Od tog posla su imali
dobru zaradu. Upadljive su bile poslovne veze pljevaljskih trgovaca
372
Bogumil Hrabak, Prolost Pljevalja po dubrovakim dokumen-
tima do poetka XVII vijeka, Istorijski zapisi, br. 12, Cetinje 1958, 56.
373
Isto, 2728.
374
Ema Miljkovi, n. d, 116.
127
sa Dubrovnikom. Ogroman dio prodate robe je iao preko dubrovake
skele na evropsko trite. Istorijski izvori najupeatljivije potvruju
ovu konstataciju. Dubrovaka vlada je 1746. godine navela da je u
grad Sv. Vlaha iz Pljevalja doao neki hadi Mustafa Osmanovi.
Osmanovi je u Dubrovnik, pored drugih zanatskih proizvoda i robe,
donio i 109 bala ovijih koa, te 552 vunena pokrivaa.
375
Pljevaljski trgovci su imali veliku zaradu i od vune. Obino su
trgovci ovu vrstu robe otkupljivali od vlasnika stada i davali drugim
ljudima na preradu. Kada bi vuna bila oprana i tako dovedena u
zadovoljavajue stanje, onda bi je preuzimale zanatlije. Zanatlije
bi od nje izraivale odijela, arape, alove, rukavice. Takoe se od
vune u kunoj radinosti izraivale i razne vrste prostirki. Najee
prostirke bile su: ilimi, serdade, deke i slino.
376
Dubrovnik je i u XVIII vijeku bio najsigurnije utoite za
plje valjske trgovce. Oni su u Dubrovnik dolazili da prodaju vie
proizvoda. Meu njima su preovladavali razni stoarski proizvodi,
zatim ito, med, vosak, koa i drugo. Ali i Pljevljaci su za domae
potrebe u Dubrovniku kupovali razne tkanine, nakit, posue, zaine,
eer, juno voe i druge proizvode.
377
Veliki obim ove djelatnosti
ukazuje da je pljevaljska trgovina u XVIII vijeku bila stabilna, za
razliku od pojedinih mjesta koja su biljeila pad trgovake razmjene.
Unosnost ovog zanimanja nijesu osjeali samo profesionalni trgovci,
ve su se trgovinom nerijetko bavili i ljudi iz neposredne blizine
hercegovakih sandakbegova.
Dubrovnik je i za bjelopoljske trgovce bio izuzetno privlano
mjesto. Oni su dolazili u grad pod Srem i uzimali robu na kredit,
a to su radili i pojedini poslovni ljudi iz oblinjih mjesta (Bistrice,
Crne, Brodareva i Petera). Ovi primjeri govore o izgraenom
povjerenju izmeu bjelopoljskih i dubrovakih trgovaca. Trgovina
na kredit se odvijala sve do 1526. godine, mada su pojedinci u
Dubrovniku kreditirani i kasnije. Trgovalo se raznim artiklima.
Zanimljivo je da je dovoz robe iz Dubrovnika bio uslovljen izvozom
domaih proizvoda. Tako su u Dubrovnik izvoene itarice, stoka,
koa, vuna, vuneni pokrivai, suvo meso, vosak i drugo. Trgovake
veze odravane su i s Risnom i Kotorom.
378
375
Enes Pelidija, Pljevlja u XVIII vijeku..., 168.
376
Isto, 169.
377
Ema Miljkovi, n. d, 116117.
378
Vuk Vinaver, Trgovina Bara, Bijelog Polja i Podgorice..., 475478.
128
Bijelo Polje se tokom XVII vijeka razvilo u jo znaajniji
privredni centar. Pored Dubrovnika, uspostavljene su trgovake veze
sa Skadrom i Podgoricom. Izvoeni su stoka i stoarski proizvodi,
a uvoeni kolonijalna roba i fniji zanatski proizvodi. Trgovaki
kontakti sa ovim mjestima nastavljeni su i u XVIII vijeku. Dobili
su i jo jednu dodatnu dimenziju. Naime, upuenost na luku u Splitu
doprinijela je da prorade skele u Risnu i Herceg Novom, pa se dio
izvoza odvijao i u tom pravcu. U to vrijeme se trgovinom preteno
bave Crnogorci, da bi tek u XVIII vijeku prevagu u ovom poslu
zadobili Muslimani.
379
Promet trgovine Bijelog Polja s Dubrovnikom je sredinom
XVIII vijeka poeo donekle da opada. Ipak, jedna grupa bjelopoljskih
trgovaca dogonila je velike koliine vune u Dubrovnik. U drugoj
polovini XIX vijeka rairene su trgovake relacije Bjelopoljaca.
Razvila se trgovina i sa Barom i nekim italijanskim gradovima.
Dominantna je bila orijentacija ka Trstu i drugim tritima.
Bjelopoljci su u drugoj polovini XIX vijeka imali poslovne kontakte
i sa francuskim trgovcima.
380
U Kolainu su, kao i u Nikiu i Spuu, gotovo svu trgovinu
drali Muslimani. Stoka, stoni proizvodi, a naroito kolainska
vuna, bili su glavni izvozni artikli. I kolainski trgovci su, dodue
ne ba esto, odlazili u Dubrovnik. Tamo su 1752. godine boravili
Kolainci Ahmed Husovi i Mehmed ehaja. Intenzivnije veze
uspostavljene su izmeu Kolaina i Podgorice pa su ogromne
koliine kolainske vune bile u rukama podgorikih trgovaca.
381
Na podruju Gusinja odvajkada su krstarili mnogobrojni
trgovci i karavani. Iz ovog mjesta su samo za Dubrovnik putovali
karavani sa po 200 natovarenih konja. Sve je to davalo na znaaju
gusinjskim trgovcima. Pored trgovine na malo, bila je razvijena i
trgovina na veliko. Izraen je bio i izvoz, naroito stoke. Sposobni
gusinjski trgovci stoke i vune stizali su ak do Soluna. S koliko se
respekta gledalo na njih na zvaninom Cetinju, govori podatak da
je preko gusinjskih trgovaca obavljan i dio izvoza Knjaevine Crne
Gore u drugoj polovini XIX vijeka.
382
379
Isto.
380
Isto. arko epanovi, Pregled prolosti Bijelog Polja i okoline
do 1918. godine..., 9697, 114115.
381
Vuk Vinaver, Trgovina Bara, Bijelog Polja i Podgorice..., 473474.
382
Mustafa Memi, Plav i Gusinje u prolosti..., 110.
129
Znaaj Roaja kao trgovakog mjesta temeljio se na komu
nikaciji koja je vodila od Skadra za Pomoravlje i dalje dolinom
Morave i Vardara. Roaje je bilo poznato mjesto za trgovinu stokom,
pa su ga Osmanlije i nazvali Trgovite. Na to ukazuje i predanje o
beglucima, od kojih je jedan u dnu urenovia Luka (Roaje), a
drugi u Prosopu (tavica). Upravo je XIX vijek zlatno doba roajske
trgovine stokom. Zahvaljujui tome Roaje se formiralo kao varoko
naselje bogatih aga, koje su ivjele od trgovine i agaluka. Bio je
to razvijeni privredni centar, sa tridesetak duana sa mjeovitom
robom.
383
Primorski gradovi i njihove skele bili su znaajni inioci u
unutranjoj i spoljnoj trgovini. Oni se pojavljuju kao uvoznici, izvo
znici i posrednici u pomorskoj i kopnenoj trgovini. Imali su vanu
ulogu u izvozu robe iz unutranjosti. Ovaj posao je velikim dijelom
iao preko primorskih gradova ili su pojedini proizvodi u njima
prodavani. Sa njima su trgovaka mjesta iz unutranjosti bila vrsto
povezana. Ujedno su preko ovih gradova imali sponu sa daljim
primorskim i nekim prekomorskim tritima. Stoarski proizvodi
sa crnogorskih sela u ogromnoj mjeri su plasirana na trgovima
primorskih gradova. Odatle su snabdijevana neophodnom robom,
prvenestveno solju. U primorskim gradovima se razvijao i poslovni
dio, skela, arija, duani i drugi objekti.
384
Herceg Novi je bio od ogromne vanosti za trgovinu Herce
govine. U njemu se veoma razvila skela i poslovni dio grada. Imao
je ariju s vie desetina duana koji su raspolagali raznovrsnom
robom. Novi je imao badara, trinog inspektora i povjerenika za
so. Za carinsku slubu na skeli bili su zadueni nazir i emin.
385
Velika trgovaka fota omoguila je Novom da se ukljui u
iru trgovinu. Grad je sve vie postajao veliki kupac i izvoznik ita.
Taj proizvod se ponajvie nabavljao iz Albanije. No, novljanski
trgovci su odravali poslovne kontakte s Kotorom, Dubrovnikom,
Splitom i Zadrom. U pomenutim gradovima prodavali su ito, koe,
katran i drvo. Najizdaniji kupci bili su Dubrovani. Oni su u toku
1571. godine kupili od novskih trgovaca penicu za 15.500 aki.
383
Boidar ekularac, Dukljansko-crnogorski istorijski obzori...,
473474.
384
Milan Vasi, n. d, 568569.
385
Evlija elebi, Putopis..., 432433.
130
Izuzetno dobra saradnja Novljana i Dubrovana nastavljena je i u
XVII vijeku. Novljani su od svojih bogatih susjeda u periodu 1604
1606. uzeli poslovne kredite od oko 6.000 dukata. Poslovni ljudi iz
Novog su trgovali na veliko itom i drugom robom i od tih unosnih
poslova su se bogatili.
386
Risan je, takoe, imao vanu ulogu za trgovinu Hercegovine.
Predstavljao je konstantno trite za robu iz hercegovakog zalea.
Uvidjevi znaaj Risna, Osmanlije su ga odredile i kao izvoznu luku
za tu robu. Zamah trgovine odrazio se i na izgled grada. Poslovni dio
Risna su sainjavali skela, arija, duani i spremita za robu. Izvori
nam ukazuju da je u Risnu funkcionisala carinska sluba od kraja
XV vijeka.
387
Risanska trgovina je donekle zaostajala za novskom. Odvijala
se u Boki i van nje, na kopnu i na moru. Risan je trgovao preteno
prehrambenim proizvodima iz svog zalea, a izvozio je zanatsku i
drugu robu koje nije bilo u njegovom susjedstvu. Sluio je i za izvoz
robe iz unutranjosti na udaljenija trita. Tako je brano iz Bijelog
Polja krajem XV vijeka, preko Risna izvoeno ak u Veneciju.
Znaaj Risna vidi se i iz podatka da je preko njega vodio put koji su
trgovci iz Podgorice koristili u prometu s Dubrovnikom i Venecijom
1640. godine. Risan se pokatkad javlja i kao trg solju. To je bilo od
prvorazrednog znaaja za konzumente tog artikla u zaleu.
388
Bar i Ulcinj se ubrzano razvijaju kao pomorskotrgovaki
centri na Crnogorskom primorju. Taj razvoj je proticao pod
pokroviteljstvom monih utvrenja i fote. Oba grada imala su luku,
skelu i cijeli poslovni dio s arijom, duanima, pazarima. Kontrolu
nad radom pomorstva i trgovine obavljala je trina inspekcija i
drugi kompetentni organi. Samo u Baru je 1582. godine evidentirano
15 duana u posjedu vakufa Alibega. Komparacije radi, Skadar je u
to vrijeme imao 25 vakufskih duana, iako je on, za razliku od Bara,
ve preko jednog vijeka bio pod Osmanlijama. Te godine su prihodi
od barskih carina iznosili 8.816 aki, to je inilo skoro jednu treinu
386
Vuk Vinaver, Pohara Perasta 1624. godine, Istorijski zapisi, br.
12, Cetinje 1952, 324325.
387
Ivo Stjepevi i Risto Kovijani, Prvi pomen Nikolj-Pazara i
Bijelog Polja, Istorijski zapisi, br. 34, Cetinje 1959, 610611.
388
Ignjatije Zlokovi, Prilozi za istoriju pomorstva i trgovine Risna,
Godinjak Pomorskog muzeja Kotor, Kotor 1966, 56.
131
u sumi ukupnih haskih prihoda od Bara.
389
Dobijeni iznos od barskih
carina pokazuje da je ovaj grad ve u poetnoj eri osmanske vlasti
predstavljao trite s velikim robnim prometom.
Bar je od poetka XVIII vijeka pojaao i proirio svoje
trgovake veze sa zaleem i na moru. Barski trgovci uspostavljaju i
odravaju veze sa Skadrom, Podgoricom, Nikiem, Bijelim Poljem
i drugim mjestima u unutranjosti. Postojali su i intenzivni kontakti
s Bosnom i Srbijom. Tamo su Barani izvozili ulje, ali i druge svoje
proizvode i uvoznu robu. Iz Bosne i Srbije su nabavljali artikle za
prodaju u svome gradu i na drugim tritima. Veoma razvijena je
bila i pomorska trgovina. Barani su trgovali s Dubrovnikom, Trstom,
Venecijom, Apulijom i Morejom. Iz ovih centara su dobavljali
svilu, vunu i pamuk. S Dubrovnikom su, ipak, imali najdinaminiju
trgovinu. U grad Sv. Vlaha su izvozili razne vrste koa i krzna, pirina,
pasulj, vosak, duvan, vunu, kordovan, zanatskogalanterijsku robu,
na primjer: ilime, ulare, pekire, kapute, arape, gajtane, anterije i
dr. Koristili su i dubrovake kredite i zajmove radi prodaje te robe.
Ulje su izvozili i u Trst i Veneciju, kao i proizvode ireg Crnogorskog
i Albanskog primorja.
390
Ulcinj je bio prepoznatljiv po uspjenom razvitku pomorstva i
trgovine u XVIII vijeku. Dubrovnik je bio snaan rival Ulcinjanima,
ali su oni uspjeli da se odre u toj otroj konkurentskoj borbi. I to
ne samo s Dubrovnikom, nego i sa Perastom i drugim bokeljskim
gradovima. Ulcinjski brodovi su prevozili albansko ito u Veneciju.
Preduzimljivi ulcinjski trgovci su nali svoje trite i u Bosni gdje
je takoe izvoeno ito. Vitalizovali su i poslovanje s italijanskim
pomorskotrgovakim centrima. Stoga su ulcinjski brodovi odlazili u
Livorno, enovu, Napulj, Ankonu, Otranto, Brindizi. Svoju robu su
dovozili i u Rijeku, da bi 1730, u vezi sa uzdizanjem Trsta, ulcinjski
brodovi odlazili i u taj grad. Izvozili su ito, vunu, duvan i drugu
robu. Vunu su prebacivali u enovu, a duvan izvozili u Dubrovnik,
Trst, Mesinu i Ankonu.
391
389
Milan Vasi, n. d, 569.
390
Vuk Vinaver, Trgovina Bara, Bijelog Polja i Podgorice..., 470472.
391
Vuk Vinaver, Pomorstvo Ulcinja u XVIII vijeku, Istorijski zapisi,
br. 1, Titograd 1963, 5354, 6668.
132
Svakodnevni ivot Muslimana
Crnogorska istoriografja je dugo vremena bila opsjednuta
politikim, vojnim i diplomatskim fenomenima. U velikoj mjeri su
izvan centra interesovanja ostali mali ivotni svjetovi, sive zone i
nie svakidanjeg ivota. Ovo putovanje kroz istoriju muslimanskog
naroda Crne Gore nee ostati lieno odgovora na sljedea pitanja:
Kakav je bio urbani ambijent gradova? Kako su Muslimani ranije
stanovali? Kako su se odijevali i hranili? Od ega su masovno
obolijevali i umirali? Odgovori na ova prividno banalna pitanja,
vana su ne samo radi upoznavanja svakodnevnog ivota Muslimana,
nego i zbog prezentovanja specifnog egzistiranja koji je doprinio
njihovom konstituisanju u posebnu etniku zajednicu.
Osmanska civilizacija je na crnogorskom prostoru najpotpunije
izraaje manifestovala u arhitekturi. Arhitektura je svoje ishodite
nala u urbanom ambijentu gradova. Osnovani ili oblikovani
gradovi za vrijeme osmanske uprave po pravilu su imali jasno
odreen urbanistiki plan. U njegovom sreditu bila je damija,
mjesto sabiranja zajednice kroz molitvu i mjesto rasprave najbitnijih
pitanja. Obino je pored damije bila smjetena zgrada vladara ili
namjesnika te oblasti. Ona je sa damijom inila centar urbane cjeline.
Ovaj ui centar naslanjao se na ekonomsko arite grada ariju u
kojoj se nalazio trgovaki centar bazar, karavan saraji, skladita i
male trgovinske i zanatske radnje.
392
Najindikativniji primjer ovakve
urbanoorganizacione strukture u Crnoj Gori predstavljaju Pljevlja.
U Pljevljima se, kako je ve istaknuto, oko damije i trgovako
zanatskog dijela koji je podignut u okviru vakufa Huseinpae
Boljania razvio iri urbani centar.
Sva naselja u Crnoj Gori u kojima je egzistiralo muslimansko
stanovnitvo po unutranjoj urbanosocijalnoj organizaciji bila su
podijeljena na mahale. U svakom gradu je bilo vie mahala. Njihove
granice povlaene su na osnovu morfologije samog prostora (du
rijeka, potoka, suvih jaruga i sl), ali je u nedostatku morfolokih
granica i ulica bila granica jedne mahale. Osmanska podjela naselja
na mahale bila je administrativnog karaktera. Mahale su, u stvari,
predstavljale ono to u dananjoj organizacionoj podjeli grada
znae mjesne zajednice. Imale su svoje starjeine muhtare koji
392
Robert Martran, Istorija Osmanskog carstva, Beograd 2002, 783.
133
su participirali u organizaciji gradskog ivota. Starali su se i da
se obaveze prema dravi uspjeno ispunjavaju. U gotovo svakoj
mahali nalazila se i damija koja bi po pravilu imala i niu vjersku
kolu mekteb i neto od vakufske imovine koja je sluila za javnu
upotrebu.
393
Ti inioci su uzrokovali da koncept administrativne
podjele naselja na mahale potpuno opravda zamiljenu ulogu.
Vaan dio arhitektonskih sadraja nastalih za vrijeme osma
nske uprave bila je i organizacija naselja. Ona je prevashodno
specifna po geometrijskoj nepravilnosti svih ulinih elemenata.
Ulina mrea sainjena od sokaka nije uopte imala jasan pravac
pruanja tako da se lako uoava nedostatak bilo kakvog prostornog
regulatora. Veina gradova koji su arhitektonski nastali poslije
dolaska Osmanlija bili su oslonjeni na glavnu ulicu, ariju. a
rija je bila centar administrativnog i ekonomskog ivota grada.
Duani i zanatske radnje nalazile su se u ulicama koje su se direktno
naslanjale na glavnu ulicu. One ulice dalje od arije uglavnom
su bile namijenjene stanovanju. Samo naoko amorfna i geometrijski
nepravilna mrea sokaka u ovim naseljima u onovremenoj orga
nizaciji ivota posjedovala je veoma jasnu i namjenski fun kci onalnu
kategorizaciju. Ona je sve ulice diferencirala prema njihovoj ulozi i
na mjeni.
394
Pored mnogih pora ivota, islam je u Crnu Goru donio i
specifnu arhitekturu. Ova arhitektura je, pored klimatskih modi
fkacija, prilagoena i lokalnoj arhitektonskoj tradiciji i prvenstveno
izborom materijala koji su u velikoj mjeri uticali na izvodljivost
arhitektonskih linija. Koriene su dvije vrste materijala u gra
evinarstvu: tesani kamen za javne zgrade i dizma (vrsta opeke)
za privatne zgrade. Graevine napravljene od tesanog kamena
i danas su dobrim dijelom ouvane. Njihovi masivni gabariti bili
su direktno povezani sa namjenom i kao javne graevine, iju je
izgradnju fnansirala drava, bili osnova urbanog razvoja svake
sredine. Dizma je uglavnom upotrebljavana za izgradnju privatnih
objekata.
395
Takve graevine, skoro u cjelini, nijesu sauvane i one su
393
Adnan Preki, Islamska vjerska zajednica u Crnoj Gori 1918-
1941, Podgorica 2011, 152153.
394
Isto, 153.
395
Husret Redi, Studije o islamskog arhitektonskoj batini, Sara
jevo 1983, 172173.
134
uruene ili prepravljene. Jedan broj ovih kua na sjeveru Crne Gore
je rekonstruisan tako to je osnova kue od dizme ostala netaknuta,
a kua se renovirala sa spoljnih strana.
Muslimanske kue uglavnom su bile spratne, ali postoje
izuzeci od tog pravila. Tako su u Nikiu, oko 100 kua bile
dvospratnice.
396
Jedan od osnovnih elemenata kue bilo je dvorite
(avlija). Obino je prizemlje kue graeno od kamena ili erpia.
Spratni dio kue bio je od lakeg materijala, po pravilu od drveta ili
dizme. Prizemlje je osobito po malim prozorima dok su na spratu
kue staklene povrine puno vee. U gradovima je oko kue, sa
uline strane, dominirao visok zid, pa je cijela kua bila okrenuta
prema dvoritu. Konstruktivni izgled unutranjosti muslimanske
kue pravljen je preteno od drveta, pa je nad masivnom osnovom
prizemlja izgraivana lagana konstrukcija sprata.
397
Stambena kua muslimanskog stanovnitva imala je strogo
zatvorenu ekspoziciju, naroito prema spoljnjem svijetu. Bitan
aspekt ove arhitekture bila je veza kue sa prirodom, u gradskim
uslovima sa batom. U svim veim kuama postojala je dihvana,
istureni dio kue na gornjem spratu koji je po pravilu bio u staklu.
Nagib krovova i vrsta krovnog pokrivaa odreivani su na osnovu
klimatskih uslova. Poglavito su to bili krovovi sa blagim nagibima
pokriveni eramidom.
398
Grki tip kue sa unutranjim dvoritem preuzeli su Arapi, a
na prostor Crne Gore ona je dola sa osmanskim osvajanjima. Arapi
su tako ureenom prostoru dali novu dimenziju uvoenjem ive
vode u arhitektonski prostor.
399
Tako su i u Crnoj Gori za vrijeme
osmanske uprave bogatije kue, po pravilu, uvodili ivu vodu koja
je dovoena iz oblinjih rijeka i potoka. Voda je uopte veoma vaan
segment cijele islamske kulture, ali i sastavni dio vjere koja nalae
prisustvo vode prije vjerskih molitvi. ak i u Kuranu stoji zapisano
da e biti nagraen svako ko napravi objekat koji je vezan sa vodom.
Tako je organizacija vjerskog ivota zahtijevala prisustvo vode u
ivotnom prostoru, pa su u svim veim gradovima graena javna
kupatila, hamami, dok su bogatije porodice kupatilo imale u okviru
svojih kua.
396
Petar obaji, Niki..., 87.
397
Adnan Preki, n. d, 153154.
398
Isto, 154.
399
Opta enciklopedija Larus, tom I, Beograd 1971, 288289.
135
Ovakav nain organizacije ivota razvio je u mnogim gradovima
sistem vodovodne mree. Vodovodi su izgraeni u Baru, Podgorici,
Pljevljima, Gusinju, a vjerovatno i u nekim drugim mjestima. U
Baru je voda dovoena akvaduktom dugim oko tri kilometra. Voda
je, potom, razvoena na javne esme, koje su redovno podizane uz
damije, ali i na drugim pogodnim mjestima. U Herceg Novom je
bilo pet esama. Na esme su, gotovo redovno, postavljani natpisi,
uklesani u kamenu plou arapskim pismom i na turskom jeziku, s
injenicama o vremenu gradnje i zavjetanju. Ti natpisi postavljeni
su na dvjema esmama u Baru datirani 1642. i 1756. godine.
400
Veoma interesantan je nain gradnje vodovodne mree u
Pljevljima, koja se moe uzeti kao reprezentativan uzorak u izua
vanju ove problematike. Vodovodne cijevi su prvo peene od zemlje
takozvane erize koje su se ukopavale u zemlju. Time su bile
zatiene od fzikog oteenja i hladnoe, odnosno zamrzavanja u
zimskom periodu. Zbog loeg prenosa pritisak u ovim cijevima je
bio vrlo mali, a gubici veliki, pa su kasnije peene cijevi zamijenjene
drvenim cijevima. Ove drvene cijevi imale su mnogo manje gubitke,
vei pritisak i pouzdanost.
401
Javna kupatila (hamami) podizani su u veini gradskih naselja
s muslimanskim iteljima. Glavni ton takvom stanju davali su
vjerski propisi, po kojima su sljedbenici islama bili duni da paze na
linu higijenu. Javna kupatila postojala su u Baru, Podgorici, Herceg
Novom, Pljevljima.
402
Vjerski propisi determinisali su i posebne djelove kue za
e nski dio porodice u svakoj imunijoj porodici. U bogatijim mu
slimanskim porodicama bilo je obavezno izdvajanje mukog od
enskog dijela kue i bate. enski dio dvorita bio je iskljuivo
porodinog karaktera, obavezno sa bunarom ili esmom sa puno
cvijea. Potovanje islamskih normi uticalo je na ogranienje kre
tanja Muslimanki. Skrivajui lice od pogleda drugih, Muslimanke su
ivjele strogo porodinim ivotom.
403
400
Evlija elebi, Putopis..., 236, 336, 394, 433. Mustafa Memi,
Plav i Gusinje u prolosti..., 5051.
401
Adnan Preki, n. d, 154155.
402
Evlija elebi, Putopis..., 236, 394, 433.
403
Pavle S. Radusinovi, Stanovnitvo i naselja Zetske ravnice od
najstarijeg do novijeg doba, knjiga druga, Niki 1991, 209.
136
I enterijer muslimanskih kua imao je svoje specifne forme.
Bio je prilagoen svakodnevnim obavezama, tradiciji i vjerskim
potrebama. Centralna soba bila je u nekoj sponi sa dihvanom koja je,
pored pogleda na okolni prostor, sluila i kao soba za prijeme.
Sobe su u muslimanskim kuama bile niske sa drvenim plafo
nima takozvanim ietima. Oni su graeni tako to su najprije
postavljane nosee grede, dok se prostor izmeu njih popunjavao
manjim drvenim daskama koje su postavljane uzduno. Pod je
bio pokriven ilimima. Sredina sobe ostajala je slobodna i bila je
predviena za siniju, niski okrugli stoi oko koga se porodica
okupljala za vrijeme jela. Na istom mjestu, na sredini sobe, uvee
su se prostirali dueci i prostor se koristio za spavanje. Posteljina za
spavanje i ostali predmeti za oblaenje drani su u musandrima,
ormarima, odnosno plakarima koji su bili od drveta i uzidani u
zidove sobe.
404
Ispod prozora du zida kue postavljala se seija, mjesto za
sjeenje. Seija je bila niska, postavljena i sa iljetima i jastucima.
Pri ureivanju sobe vodilo se rauna o kombinovanju slikovite
crte istonjake umjetnosti sa klasinim stilom. Minder, sanduk,
musandra, tagar, sinija i ilte bili su glavne osobenosti sobe.
Postojali su i drugi komadi namjetaja napravljeni od rijetkog
drveta, prevuenog sedefom, mali stolovi, te ornamentom ukraeni
djelovi iju vrijednost nijesu umanjili elementi klasinog stila.
405

Treba znati da se u sobama provodilo puno vie vremena nego u
nae vrijeme. Uopte uzevi, cijela organizacija stambenog prostora
bila je podreena ivotnim okolnostima i situaciji da se u takvim
kuama provodi vie vremena.
O ishrani Muslimana Crne Gore nije mogue predoiti cjelo
vitu sliku, jer nam to ne omoguava dostupna literatura. Mogue
je prezentirati dio ove problematike kroz ishranu muslimanskog
stanovnitva Podgorice u XVIII vijeku. Podgoriki Muslimani su
se hranili manjim koliinama jestiva nego Crnogorci. Od tijesta su
pravljene mantije. Mantija je bila vrsta savijae peena na maslu
i prelivene maslom ili eerom, odnosno ljeti kisjelim mlijekom.
Podgoriani su uivali u slatkim poslasticama Orijenta, koje su
im bile u cjelini poznate. Od mesa su suenu ovetinu kuvali sa
404
Adnan Preki, n. d, 155156.
405
Isto, 156.
137
kupusom ili krompirom. Muslimani su pili i rakiju, rjee vino ako
nije crno, kao to ni crno groe nijesu upotrebljavali. Od rakije su
najvie konzumirali mastiku, koju su prireivali kao liker. Kafa je
bila veoma cijenjena. Neki trgovac Lazar dao je muselimu Kajmak
pai 12 oka kafe da se izbavi zatvora.
406
Bogatstvo dijela podgorikih Muslimana ispoljavalo se i u
nji hovoj skupocjenoj odjei, nakitu i oruju. Mukarci su no si li
skupocjene dolame, obino ukraene graviranim srebrnim du g ma
dima. Nosili su i svilene ili od ohe izraene alvare, kao i fstane
i crne ili crvene plitke cipele. Od oruja su posjedovali savatom
pravljene i ukraene duge puke, iane, noeve i orbije, sablje i
maeve, srebrom okovane jatagane, revolvere, silaje i feklije. Za
satove i revolvere imali su masivne srebrne osteke. Od ukrasa su
dominirali zlatno i srebrno prstenje i raznovrsne, obino srebrom
okovane ilibarske mutikle. enska muslimanska odjea sa svim
svojim ukrasima bila je vrlo raskona. inili su je svileni alvari,
ferede od ohe, navezene svilenim gajtanom, zatim somotski ili
svileni, zlatom izvezeni jeleci, dupovi od ohe, svilom ili zlatom
vezeni, dukate grivne, bogato inkrustirani i dragim kamenjem
ukra eni erdani, brazletne, prstenje, minue, te nanule i papue
navezene svilom i zlatom i dr. Siromaniji Muslimani i Crnogorci
nosili su istu ili slinu vrstu obue i odjee, s tom razlikom to je ona
bila izraena od slabijeg i jeftinijeg materijala i to je bila skromnije
ukraena. Bogatiji Muslimani drali su dobre jahae konje, pa su i za
njih imali vrlo ukraenu opremu.
407
U Nikiu su siromaniji Muslimani nosili odijelo od abe i
ajaka i samo sa nekim svilenim djelovima odjee (pojas, svilene
akire, dokoljenice). Bogatiji Muslimani su nosili cipele, a
siromaniji opanke. Cipele su obino nabavljane u Sarajevu. Oruje
(kubure, ledenice, noevi izvezeni srmom) nabavljano je najvie u
Pei i Kotoru.
408
itelji Crne Gore su u novovjekovnoj istoriji bili izloeni
mno gobrojnim poastima. Jedna, svakako najfatalnija posljedica tih
406
Pavel A. Rovinski, Crna Gora u prolosti i sadanjosti, knj. II,
Podgorica 1995, 374375. Bogumil Hrabak, Podgorica do poetka XIX
vijeka..., 177. Vuk Vinaver, Hercegovaka trgovina sa Dubrovnikom
poetkom 18. vijeka, Istorijski zapisi, br. 12, Cetinje 1955, 84.
407
Pavle S. Radusinovi, n. d, 209.
408
Petar obaji, n. d, 87.
138
deavanja, bila je povremeno smanjenje broja stanovnika u pojedinim
djelovima Crne Gore. Meu zaraznim bolestima koje su u prolosti
bijesnile Balkanskim poluostrvom najtea i najopasnija bila je kuga.
Od nje je umiralo na hiljade ljudi, to je dovodilo do smanjivanja broja
stanovnika i pada nivoa proizvodnih snaga u odreenim oblastima.
Bolest je bila vrlo opasna, brzo se irila, ljudi su od nje umi rali u
veoma kratkom roku, za tri do etiri dana, a najdue za sedam dana.
Ona je usmrtila mnogo vie svijeta nego ratovi i drugi udesi. Zarazne
klice su prenoene robom (posebno vunom i sirovom koom) i
ljudskim odijelom, a prenosioci bolesti bile su buve. arite ove
epidemije bili su neki osmanski gradovi u Turskoj i Albaniji. Pojedini
gradovi predstavljali su veoma pogodno tle za irenje epidemije zbog
zatvorenosti gradskih prostora, nehigijenskih uslova stanovanja,
relativno guste naseljenosti i nedostatka zdravstvene zatite.
409
U Crnoj Gori su od kuge osobito stradali itelji Bara, Ulcinja,
Spia, Podgorice i Pljevalja. U Podgorici se kuga irila u vie
navrata. Ova opaka bolest je 1628. godine dola iz Sarajeva u Skadar
i odatle je pritisla graane Podgorice. Kuga se javila u Podgorici
1633. godine, da bi se dvije godine kasnije obnovila u jo otrijem
obliku. Tada je registrovano 60 smrtnih sluajeva.
410
U XVIII vijeku kuga je silovito kosila sve oblasti od Albanije
preko Crne Gore do Hercegovine i Dalmacije. Ona je u jesen
1723. godine iz Albanije zapljusnula Podgoricu. Takva situacija se
ponovila i novembra 1732. godine, a iz Podgorice se bolest prenijela
u Korjenie i Banjane. Zaraza je u Podgorici evidentirana i decembra
1739. godine.
411
U drugoj polovini XVIII vijeka kuga je jo nemilosrdnije po
gaala narod. Godine 1762. kuga se pojavila u Drau, odmah potom
i u sjevernoj Albaniji, Zeti, Podgorici i sve do Zubaca. U Podgorici
je dnevno umiralo 810 osoba. Iz Podgorice se epidemija proirila na
Golubovce, Lopare i druga sela, poput Mrenovia, gdje je pomrlo
mnotvo naroda.
412
409
Bogumil Hrabak, Podgorica do poetka XIX vijeka..., 217. Ema
Miljkovi, n. d, 96.
410
Gligor Stanojevi, Vijesti o kugi u Crnoj Gori u prvoj polovini
XVII vijeka, Istorijski zapisi, br. 4, Titograd 1964, 757.
411
Bogumil Hrabak, Podgorica do poetka XIX vijeka..., 218219.
412
Isto, 219.
139
U Podgorici su 1765. godine od kuge bile zaraene 23 kue.
Bolest je zahvatila i Kue. U tamonjem selu Lapovu rednju su
preivjeli samo ukuani jedne od 32 kue u mjestu. U Dajbabama je
umrlo pet osoba. Ovakvo stanje nalagalo je opreznost, pa podgoriki
paa nikoga nije priputao podgorikom pazaru. U Baru i drugim
naseljima zabranjen je svaki kontakt sa Podgoricom. Slino je bilo
i u ljeto 1766. godine, kada je kuga ponovo zacarila u Podgorici. Iz
Podgorice se proirila i na Niki, gdje je zatvoren pazar. U tri sela
oko Nikia umiralo je dnevno po trietiri osobe. Decembra 1766.
godine gorjeli su Grahovo, durmitorski abljak, ali i Crmnica i
sela u blizini Patrovia. Samo u Podgorici u periodu septembar
novembar 1766. umiralo je 15 osoba dnevno. Kulminacija ove
bolesti desila se u novembru 1766. kada je u Podgorici pokopano
769 lica.
413
Kuga se u Podgorici i okolini razbuktala nevienom snagom i
1770. godine. Umrlo je 180 lica. Za mjesec dana 17701771. godine
u Podgorici je bilo novih 200 smrtnih sluajeva od kuge. Epidemija
se irila i 1775, 1789. i 1795. godine.
414
Zbog nepostojanja organizovane zdravstvene slube, nain
lijeenja ove opasne bolesti se svodio na vradbine i ljekovite trave.
Efkasna zatita je podrazumijevala spaljivanje kua, leeva, pa ak
i bolesnika. Ove mjere lake su se mogle primijeniti van gradskih
naselja i stoga su u njima konsekvence kuge bile najmanje.
415
413
Isto, 220.
414
Isto, 220221.
415
Ema Miljkovi, n. d, 96.
140
141
GLAVA IV
KULTURA I OBRAZOVANJE MUSLIMANA
CRNE GORE POD OSMANSKOM VLAU
Osmanlije su sa sobom donijele orijentalnu islamsku kulturu
i civilizaciju, pretvarajui zauzete trgove i gradove ne samo u
sredita svoje vlasti nego i u uporita svoje kulture i civilizacije.
Stoga su se ve na poetku osmanske vladavine u gradovima proele
dvije kulture tradicionalna domaa hrianskofeudalna i nova
orijentalnoislamska. Ova potonja se paralelno s uvrivanjem
vjerske strukture stanovnitva u korist sljedbenika islama, razvijala
na iroj osnovi od zateenog kulturnog sloja. Ona je permanentno
jaala i uzdizala se. Povlaena pozicija orijentalnoislamske kulture
i konstantni priliv materijalne pomoi od strane uglednih pojedinaca,
najrazliitijih struktura drave i vjerske zajednice, predstavljale su
vrstu i snanu osnovu za njen razvoj.
Intenzitet razvitka orijentalnoislamske kulture u naim
gradovima bio je razliit. Ipak je u veini gradova do konca XVI
vijeka ova kultura preovladala i imala presudni uticaj na cjelokupni
gradski ivot, ali i na ivot u seoskim podrujima. esnaesti vijek
je, inae, bio najmirniji period u vievjekovnoj osmanskoj istoriji.
Tokom ovog stoljea Osmansko carstvo je obuhvatalo teritorije na
142
tri kontinenta i uobliilo se kao jedna od najveih i najdugotrajnijih
muslimanskih drava u istoriji. inilo se da ima neogranienu mo
da na sve strane i do nedostinih dubina rasplie svoje korijenje
koje e je initi silnom, svemonom i neunitivom, takvom da
neprestano moe obnavljati svoje snage.
416
Ta snaga, pored ostalog,
ispoljavala se i u podizanju brojnih monumentalnih spomenika
islamske arhitekture, zatim u jeziku, pismu, prosvjeivanju i uopte
u itavoj sferi duhovnosti i materijalnog ivota i stvaralatva.
Sakralni spomenici
Najznaajniji sakralni spomenik orijentalnoislamske kulture
predstavlja damija. Damija je zajednika kua za molitvu u kojoj
se obavlja pet dnevnih islamskih molitvi na koje Kuran obavezuje
vjernike. Prva islamska damija bila je Muhamedova kua u Medini,
odnosno njeno etvorougaono dvorite sa sjenovitim trijemom
napravljenim od palminih stabala na junoj strani. Pod ovim
trijemom su prvi islamski vjernici vrili molitvu, uvijek okrenuti
prema junom zidu koji je predstavljao pravac u kojem se nalazi
Kaba u Meki. Prema uzoru na Poslanikovu kuu u Medini razvie
se arapska damija, graevina koja zahvata pravougaono dvorite sa
trijemom sa sve etiri strane.
417
Damija ima raznovrsne funkcije. Prve su damije sluile zaje
dnici kao kue u kojima se obavlja molitva. Predstavljale su i saborna
mjesta za obavljanje zakonodavnih i sudskih funk cija. Graenje
damija u osvojenim gradovima prihvaeno je i poduzimano kao
potvrda islamske vladavine, bilo izgradnjom novih graevina, poput
damije Air u Kairu, bilo preoblikovanjem postojeih graevina,
poput Velike damije u Damasku.
I u Crnoj Gori su za vrijeme osmanske uprave mnoge stare
srednjovjekovne crkve sluile kao damije, da bi vie damija,
nakon odlaska Osmanlija, bile pretvorene u hrianske bogomolje.
Na prostoru Crne Gore u damije su bile pretvorene crkve Sv. Petra
u Bijelom Polju, Sv. ora u abljaku Crnojevia, Sv. Gospoje u
416
Radovan Samardi, Turci u srpskoj istoriji, Zbornik za orijen
talne studije, SANU, Beograd 1992, 19.
417
Enciklopedija ivih religija, Beograd 1992, 178.
143
Novom, vei broj crkava u Baru i Ulcinju. Na lokaciji nekadanje
damije sultana Bajazita II u Novom danas je crkva Sv. Arhanela
Mihaila. Na razvalinama Sinanpaine damije, takoe u Novom,
izgraena je crkva posveena Sv. Jeronimu, a na ruevinama Murteza
paine damije napravljeni su ubrzo nakon zauzea Novog od strane
Mleana manastir i crkva. Damija Meterizi bila je najstarija damija
u Ulcinju i njenu restauraciju je odobrio knjaz Nikola, ali je, uprkos
tome, na njenom mjestu podignuta crkva Sv. Nikole krajem XIX
vijeka. Sasvim drugaija slika bila je sa Gornjogradskom damijom
u Ulcinju. Ona je podignuta 1510. godine, ali najprije kao crkva,
a u damiju ju je pretvorio hadi Halil Skupa krajem XVII vijeka.
Vjerska sluba u ovoj bogomolji odravana je do 1878. godine, a
danas je u njoj smjeten gradski muzej.
418
Islamske bogomolje su sluile i kao centri administrativne
upra ve i prouavanja Kurana i islamske tradicije. Pored velikih
sa bornih damija manja molitvena mjesta bila su namijenjena po
trebama plemena. Ova mjesta su bila mnogo pristupanija sta
novnicima udaljenih prigradskih i seoskih podruja. U seoskim po
drujima Crne Gore bilo je podignuto ak 54% od ukupnog broja
damija.
419
Ovaj fakat ubjedljivo demantuje tvrdnje pojedinih
istoriara da su Muslimani u Crnoj Gori u osmanskom periodu bili
ko ncentrisani u gradovima, izuzimajui kolainsku regiju gdje ih je
bilo i po selima.
420
Damije su predstavljale i iu obrazovanja. Neke od njih su bile
okruene pomonim zgradama koje su imale mnoge univerzitetske
funkcije, najbolje predstavljene u damiji AlAzhar u Kairu. Vladari
ili dinastije su takoe gradili damije. One su, mimo svoje vjerske
svrhe, imale za cilj da prikau pobonost ali i mo islamskog
plemstva i vladarskih kua. Praksa pominjanja vladarevog imena za
vrijeme hutbe (besjede), posebno one koja slijedi za zajednikom
molitvom petkom u podne, dobija izvanredan politiki znaaj kao
vjerska potvrda svjetovne vlasti.
421
418
Dragana Kujovi, Tragovima orijentalno-islamskog kulturnog
nasljea u Crnoj Gori,Podgorica 2006, 2122.
419
Mustafa Memi, Bonjaci (Muslimani) Crne Gore..., 109.
420
erbo Rastoder, Bonjaci-Muslimani Crne Gore..., 106.
421
Enciklopedija ivih religija... 178.
144
Damiju ini graevinski kompleks objekata razliitih na mje
na. Centralno mjesto pripada samoj zgradi damije, a ostali objekti
slue kao njeni namjenski prikljuci. Sloeni graevinski kompleks
damije sastoji se obino od sljedeih zasebnih cjelina: 1. Damije
sa munaretom (minaretom). Domovina minareta je Sirija, a uveli su
ga Omejadi; 2. Harem sa mezaristanom; 3. Abdesthana (gusulhana,
hamam) ili samo esme, a nerijetko i edrvan; 4. Muvekithana sa
sahatkulom; 5. Mekteb, medresa ili hanikah; 6. Musafrhana sa
imaretom; 7. Stambene i administrativne zgrade; 8. Vakufski objekti,
radnje, duani i dr. koji pruaju materijalnu podlogu za odravanje
damija i ostvarivanje njenog cilja.
422
Damije su vremenom usavravale svoj graevinski oblik.
Na izgled damije uticali su prirodni uslovi podneblja (klima, re
ljef, geoloke karakteristike terena), tradicija i arhitektonski tre
ndovi pojedinih epoha. Sve je to stvorilo razliite arhitektonske
sti love. Najpoznatiji stilovi u islamskom graditeljstvu su: arapski
ma rik, arapski magrib, persijski i turski stil. U Crnoj Gori su sve
znaajnije damije izgraene u klasinom turskom stilu.Zasigurno
je u Crnoj Gori bilo damija svuda gdje je egzistiralo muslimansko
stanovnitvo, a prema dosadanjim saznanjima, utvre no je da ih je
bilo ak 152. Njihovo prostiranje je bilo izraeno na sljedei nain:
63 damije u gradovima, 83 u selima, etiri mesdida i dvije vojne
damije. Najvie gradskih damija je bilo u Pljevljima 12, zatim u
Ulcinju 8, po est u Podgorici, Baru i Herceg Novom, po pet u Nikiu
i Gusinju, po etiri u Plavu i Bijelom Polju, po dvije u Beranama i
Roaju i po jedna u Kolainu i Spuu.
423
Neemo, dakako, govoriti
o svim damijama u Crnoj Gori, jer bi to iziskivalo posebnu studiju.
Zato emo ukazati na karakteristine detalje pojedinih damija u
svim gradskim naseljima.
Jedna od najstarijih damija na tlu Crne Gore bila je i podgorika
Sultan Mehmedova damija, izgraena izmeu 14721474. godine.
Pominje je u Putopisu i Evlija elebi: Kad je Osvaja, sultan
Mehmedhan, osvojio Skadar, on je iste godine podigao ovaj grad da
bi obezbijedio Skadar od arnautske ekije i pokvarenih Mleana. To
je nova tvrava u kamenitoj zemlji koja se zove Crna Gora. Tvrava
422
Bajro Agovi, Damije u Crnoj Gori..., 59.
423
Mustafa Memi, n. d, 108.
145
je etvorougaonog oblika, a sazidana je od kamena... U tvravi se
nalazi u svemu, jedna Fatihova damija, ambari za penicu, odlino
skladite municije, topovi i cisterne.
424
Slubenici damije u podgorikoj tvravi, prema defteru iz
1580. godine, bili su Sulejman Halifa, imam i hatib, ije je timar bilo
selo Martinii, dok je mujezin bio Ejnehan, sin Husejnov, a njegov
timar inilo je selo Vrela sa Kozloviima, u Vraegrmcima.
425

Pomenuti vjerski slubenici nijesu dugo ostali na ovom mjestu. To
dokazuje defter iz 1582. godine iz kojeg se vidi da je imam i hatib
ove damije bio Mustafa, sin Mehmedov, a mujezin Mehmed, sin
Pazarlijin. Izgradnjom novog dijela tvrave stara tvrava je gubila
na znaaju i postepeno propadala. To je uzrokovalo i devastiranje
najstarije podgorike damije.
426
Vanije damije u Podgorici bile su i Draka, Glavatovia i
Hadrovia damija. Islamska bogomolja na Drau, podgorikom
naselju, nalazila se na lijevoj obali Ribnice, u najsiromanijem
dijelu Podgorice. Po svemu sudei, ona je zadubina skadarskog
vezira Buatlije i graena je 1775. godine, kada i Vezirov most.
Buatlije su i kasnije brinule o njenom nesmetanom funkcionisanju.
Najdareljiviji u tom pogledu bio je Mustafapaa. On je odredio
stalnu pomo u visini od 200 dinara godinje od njegovih dobara u
Skadru. Draka damija je posjedovala skromnu imovinu jednu
kuu sa batom u Staroj Varoi i dva rala oranica u Donjim Kuima.
Ova bogomolja je naputena nakon osloboenja Podgorice 1879.
godine.
427
Glavatovia damiju je podigao Huseinaga 1593. godine.
Nalazila se na lokaciji dananjeg trga Boane Vuini. Smatrana
je jednom od najljepih damija ne samo u Podgorici, nego i u Crnoj
Gori. Prva damija bila je neto manja graevina, a njene gabarite je
proirio Jusufaga Glavat, prije 1714. godine, po kome je i nazvana
Glavatovia. Bila je centralna damija u Podgorici i stoga su u
njoj odravane glavne sveanosti i vjerske manifestacije. Najstariji
poznati dokument o njenim slubenicima datira iz 1714. godine. Tada
424
Evlija elebi, Putopis..., 336.
425
Milan Vasi, n. d, 593.
426
Bajro Agovi, n. d, 68.
427
Alija Nametak, Islamski spomenici u Hercegovini i Crnoj Gori,
Sarajevo 1940, 124.
146
je imam i hatib ove damije bio Jusuf. Krajem XIX vijeka imam je
bio Mula Beir Sukni, a mujezin mula Rustem, uven po glasnom
i lijepom uenju ezana. Docnije su imami bili Hafz Laevi, Hafz
beg Haveri, Sulejmanbeg Haveri i Mustafa Zejnelagi. Damija
je sruena 1943. godine u bombardovanju saveznikih snaga.
428
Nije poznat graditelj Hadrovia damije. Zna se da su je
odravali Hadrovii, pa je po njima dobila ime. Ova damija je
krajem XIX vijeka raspolagala kuom u Staroj Varoi, placem,
grobljem, sa dva rala oranice u Donjokukoj optini, 32 rala livade,
etiri ara vinograda i dva rala zemlje u Vukovakoj optini. Sruena
je 1956. godine.
429
U Podgorici danas funkcioniu Starodoganjska damija i
Osma nagia damija. Skenderau je krajem XV vijeka sagradio
Sta rodoganjsku damiju i jednu tekiju u njenoj blizini. Bila je to
je dina islamska bogomolja u Varoi do 1582. godine. Tada su sre
emo i njene slubenike: Damiri Havade, hatiba i Aliju, sina
Hazir Hode, mujezina. Docnije su imami ove damije bili: Ibrahim
Masli, Edhem Vodopi, Hadi hafz Lukaevi, Hadi Bajro Mu
i, Halil Medo Haveri, Mula Ahmed Krni, Said Oruevi, Hadi
hafz ukrija Bakalovi, Halil Seferovi, Islam Peti, Ibrahim Hu
seinovi.
430
Nedaleko od Starodoganjske damije, prema brdu Ljuboviu,
nalazi se u starom dijelu grada Osmanagia damija. Ovu damiju
je krajem XVIII vijeka podigao Hadi Mehmedpaa Osmanagi.
Odravali su je Lukaevii, pa se stoga pominje i kao Lukaevia
damija. Za odravanje ove bogomolje Hadipaa Osmanagi je
namijenio prihode od etiri sela u podgorikom kadiluku. Graena
je od lijepo klesanog kamena. Pretrpjela je velika oteenja 1943. i
od tada je bila van upotrebe. Obnovljena je na koncu XX stoljea.
431
U Ulcinju je bilo najvie islamskih bogomolja. Od sruenih
damija najpoznatije su bile Marinarve, Meraja i Meterizi. Danas se
izdvajaju Gornjogradska, Ljamina, Paina i Vrhpazar damija.
428
Andrija Lainovi, Podgorica pod Turcima, Podgorica 1940, 88.
Bajro Agovi, n. d, 7071.
429
erbo Rastoder, O vakufma u Crnoj Gori s kraja XIX i prve polo-
vine XX vijeka, Istorijski zapisi, br. 1, Podgorica 1997, 21.
430
Bajro Agovi, n. d, 8182.
431
Isto, 8485.
147
Gornjogradska damija nalazila se u Starom gradu. Ona je
prvobitno sluila kao rimokatolika crkva, a u damiju ju je pretvorio
1693. godine hadiHalil Skupa. Tada je dozidano munare od fnog
klesanog kamena, u donjem dijelu, na kvadratnoj osnovi, koje se
suava prema vrhu. Duhovna funkcija ove damije je prestala 1878.
godine. Vrh munareta sruen je 1937. godine. Sada je u njoj gradski
muzej. Poznato je da je imamsku dunost obavljao Musa Buati.
432
Ljaminu damiju je podigao Hadi Alija 1689. godine.
Nalazi se u centru Ulcinja. Sruena je u zemljotresu 1979. godine.
Zahvaljujui dobrovoljnim prilozima podignuta je nova damija, sa
masivnom dvanaestostranom munarom od armiranog betona. Ali
Kli iz Carigrada je 1719. godine podigao Painu damiju. Uz nju je
sagradio hamame i esme. Smjetena je u Podgradu, izmeu glavne
i ulice koja vodi prema Limanu. Obnova ove damije izvrena je
1864. godine. Po vrhu nekadanjeg gradskog pazara dobila je
ime Vrhpazar damija. uvena je i kao Muradinbegova damija,
po njenom graditelju. Izgraena je 1749. godine. Sruena je u ze
mljotresu 1979, da bi na tom mjestu 1995. godine bila podignuta
nova damija. Ona ima najvee munare u Ulcinju, a izgraena je
dobrovoljnim prilozima graana.
433
Ambijent Bara krasilo je i vie lijepih damija. Naalost,
mno ge od njih su sruene kao sultan Selimova, sultan Murata III i
sultan Ahmeda III. Danas se u Baru nalazi i Omerbaia damija,
koja je smjetena u gornjem dijelu Starog Bara, u mahali Brbot. Vie
objekata koji su nastali u raziitim vremenima nalazi se u kompleksu
harema damije. Ona je podignuta krajem XVII vijeka. Pripada
tipu mahalskih damija. Jednostavne je pravougaone osnove sa
munaretom uz jugozapadni zid. Zidana je od poluobraenog kamena
razliite veliine, sloenog u relativno pravilne redove. Pored ulaza
u dvorite damije sagraeno je polovinom XVII vijeka Dervi
Hasanovo turbe. Tu je 16421643. izgraena i javna esma. U
haremu se nalazi i damijska kua namijenjena za obitavanje imama,
te mezarje sa nianima koji potiu iz 1738. godine.
434
U Baru se nalazi i damija Podgrad. Izgraena je 1723. godine.
Napravili su je ugledni graani Bara, meu kojima se naroito
432
Vojvoda Simo Popovi, Memoari, Podgorica 1995, 398399.
433
Isto. Bajro Agovi, n. d, 146.
434
Bar, grad pod Rumijom, grupa autora, Bar 1984, 7374.
148
istakao Dervi Hasan, te je zato nazvana Dervi Hasanova damija.
Sruena je 1881. godine od eksplozije baruta, a obnovljena je tek
1971. godine. Temeljno je, od priloga graana, restaurirana 1991.
godine. kanjevia damija je izgraena poetkom XVIII vijeka.
Nosi ime po svom graditelju Ahmedbegu kanjeviu. Munaru je
izgradio ili obnovio Haseija Ali aga 1819. godine. Damija je
djelimino unitena 1878. da bi 1912 izgorjela u poaru. Obnovljena
je 2008 godine.
Vie od dva vijeka osmanske vladavine u Herceg Novom
odrazilo se i na podizanje vie sakralnih objekata. O tome svjedoi
funkcionisanje damija sultana Mehmeda II el Fatiha, sultana Baja
zita II, Sinanpae i Murtezepae. Damija sultana Mehmeda II je
sagraena u Gornjem gradu u onom dijelu Herceg Novog kojeg su
Osmanlije osvojile u vrijeme ovog znamenitog sultana. To je bila
prva damija u ovom gradu i jedna od najstarijih u Crnoj Gori. Imami
ove damije bili su Jusuf efendija, Murat, sin Abdulahov, Ahmed,
sin Hamzin, Jahja Halifa, Hasan efendija i Muharem efendija.
435
Najpoznatiji sakralni spomenik u Novom bila je damija su
ltana Bajazita II. Bila je situirana u Donjem gradu na mjestu da
nanje crkve Sv. Arhanela Mihaila. Munara joj je bila pokrivena
eramidom. Stradala je vie puta za vrijeme ratova i zemljotresa.
Obnovio ju je, u periodu 16231626, bosanski valija Murtezapaa.
Jo jednom je, 16611662, bila restaurirana, budui da je devastirana
u zemljotresu. Restaurirana je sredstvima iz prihoda od carskih do
bara (15.000 aki) i novske mukate (9.500 aki). Njen hatib je tada
bio Hasan efendija, a neto docnije Ibrahim efendija.
436
Hercegovaki namjesnik Sinanpaa je izmeu 1547. i 1549.
napravio svoju damiju u novoj hercegovakoj tvravi. Hatib u
ovoj damiji bio je 1662. neki Mehmed efendija, a kao svjedok
je potpisan i Hasan efendija. Damiju u Novom je izmeu 1623. i
1626. godine izgradio i Murtezpaa, bosanski namjesnik. Za nju
je Evlija elebi rekao da je uvena i sjajna.
437
Svi islamski sakralni
spomenici u Herceg Novom srueni su do kraja XIX vijeka i na
435
Hivzija Hasandedi, Spomenici islamske kulture u Herceg Novom
i okolini, Almanah, br. 34, Podgorica 1998, 83.
436
Isto.
437
Isto.
149
njihovim temeljima sagraene su dvije crkve, biva zgrada optinske
uprave i neki drugi objekti.
Do kraja XIX vijeka u Nikiu su postojale etiri damije:
Donjogradska, Paina i Hadidanua koje su sruene, a danas postoji
samo Hadi Ismailova u Grudskoj mahali. Islamsku bo gomolju
u Grudskoj mahali je podigao Hadi Ismail Leki, iz bratstva
Mehmednikia Gruda. Izgraena je 1804. godine. Rije je o je
dno stavnoj graevini, manjih dimenzija, pokrivenoj etvorosvodnim
krovom. Danas je pod eramidom. U damiju se ulazi kroz manje
predvorje podijeljeno na dva dijela. U desnom je gasulhana, a u
lijevom mektebska uionica. Oko 15 metara visoka kamena munara
naslanja se na desni zid. Munara je zidana od lijepo klesanih kamenih
kvadara.
438
Za vrijeme izgradnje Kolaina, Osmanlije su podigle i da
miju kao Alipainu zadubinu. To je bio jedini islamski sakralni
spomenik u Gornjem Kolainu. Damija se nalazila u sreditu stare
varoi. Zidana je od kamena, a pokrivena daskom (indrom). Imala
je kratko munare koje je bilo podzidano uz desni zid. Sruena je
poslije 1900. godine.
439
Najpoznatija islamska bogomolja u Bijelom Polju je Gradska
(Jusufova) damija. Prvobitno je ova damija bila sagraena u selu
Jabuno. Odatle je 1471. godine u djelovima, na rukama, preneena
i napravljena u sadanjem obliku. Detaljno je rekonstruisana u vi e
navrata. Munare je od tvrdog materijala kao i sama damija. Kva
litetno je obraena i dobro opremljena. U haremu damije se nalazi
i nekoliko mezara, meu kojima prednjai mezar imama Mustafe
Gumirovia, pa je neki po njemu zovu Gumirska damija. Pominje
se i kao Jusufa damija.
440
Devastacija damija nije mimoila ni podruje Plava i Gusi
nja. Na teritoriji Plava sruene su dvije damije u Noviima, te
nizamska bogomolja u podnoju Visitora i damija u Gornjoj
Ranici, dok su u Gusinju devastirane sultan Ahmedova, ul
begova, Alibegova i damija u osoviima. Stara damija u Plavu
izgraena je 1471. godine u Starom gradu. Okruena je bedemima.
438
Petar obaji, Niki..., 8081.
439
Bajro Agovi, n. d, 312313.
440
Isto, 317.
150
Ona je najstarija damija u Plavu. Restaurirana je nekoliko puta.
Njenu arhitekturu odlikuje vrstan duborez i arabeske. Jedan dio
damije je zidan kamenom, a drugi (sofraluci), izraen je od drveta.
Ima drveno munare visoko 10 metara. U njenom haremu se nalazi
adrvan. Plav je poznat i po Redepagia damiji. Ovu bogomolju je
podigla Fatima, supruga skadarskog vezira Mahmutpae Buatlije,
u znak zahvalnosti prema svome ocu. Munare ove bogomolje je
mnogo visoije od drugih damija. Ima 14 metara i napravljeno je
od borovine. U njenom haremu nalazi se mezarje i gasulhana.
441
To
nijesu i jedine islamske bogomolje u Plavu. U njemu se nalaze i
abovia damija i Carska damija Sultanija. Vezirova damija je
najljepa islamska bogomolja u Gusinju. Izgraena je 1765. godine,
a njen osniva je skadarski vezir Mahmut Buatlija, po kojem je i
dobila ime. Pored ove, u Gusinju postoje ekia i Nova damija.
Dvije damije nalaze se i u Roajama. Gornja damija ili da
mija Sultana Murata IV izgraena je 1629. godine, na terasi blizu
gradskog zida u blizini vojne kasarne i turske tvrave. Ruena je
i obnavljana u nekoliko navrata. Oko damije je smjeteno mu
slimansko groblje sa velikim brojem nadgrobnih spomenika, kao i
turbe ejha Muhameda Uianina, knjievnika i zaetnika socijalnog
pokreta u XVIII vijeku. Damija ima trijem, edrvan i gasulhanu. Do
nja ili Kuanska damija napravljena je 1830. godine. Dobila je ime
po mahali kuanskoj u kojoj je smjetena. Autentini oblik damije
sauvan je do naeg vremena. Po svojoj arhitekturi i graditeljstvu
odslikava sredinu u kojoj se nalazi.
442
Dakako da ovaj pregled najznaajnijih islamskih bogomolja
u Crnoj Gori ne bi bio potpun kada bi se izostavili spomenici u
Pljevljima, meu kojima, bez ikakve sumnje, nadaleko uvena
Huseinpaina damija zasluuje najistaknutije mjesto. Po svemu
sudei, Huseinpaa Boljani je ovu damiju podigao 1569. go
dine. Ona, prema miljenju Andreja Andrejevia ne samo da
zauzima istaknuto mjesto meu spomenicima islamske umjetnosti
na teritoriji bive Jugoslavije, ve po svom arhitektonskom tipu i
karakteristikama predstavlja jedinstvenu graevinu ovakve vrste
na naim prostorima. Koliko je ova graevina odudarala od drugih
441
Jovana alji, Osmanske damije kao dio osmanske batine Go-
rnjeg Polimlja, Mileevski zapisi, br. 8, Prijepolje 2009, 112114.
442
Bajro Agovi, n. d, 400403.
151
islamskih sakralnih objekata podizanih irom Crne Gore, svjedoi
podatak da je Evlija elebi, koji je proputovao itavim Carstvom,
poredi sa kakvom carskom damijom.
443
Ona je i izraziti primjer
brzine kojom se umjetniki uticaj iz prijestonice irio u udaljene
djelove Carstva.
444
Nije ostao zabiljeen podatak kome se neimaru moe pripisati
ova graevina, ija stilska rjeenja upuuju na rjeenja prijestonike
umjetnosti ranocarigradske kole.
445
Na temelju jedne prepiske
sa Portom u kojoj Huseinpaa trai majstora za zidanje tvrave
u Makarskoj i predlae da to bude Hajrudin, neimar mostarskog
mosta iz 1566. godine, moe se zakljuiti da je dobro poznavanje
Hajrudinove majstorske vjetine, najvjerovatnije navelo Husein
pau da, nakon zavretka posla u Makarskoj 1568. godine, sljedee,
1569. godine, angauje Hajrudina za gradnju svoje damije. Izvjesno
je da su uz Hajrudina mogli doi i dubrovaki majstori, poto su u to
vrijeme intenzivno angaovani na izgradnji vie zdanja na prostoru
hercegovakog sandaka, a poznato je da je Huseinpaa imao
izuzetno dobre odnose sa Dubrovakom Republikom.
446
Huseinpaina damija skromnih je dimenzija. Na prostoru
bive Jugoslavije ubrajala se u red damija srednje veliine. Lei
na kockastom postolju i gotovo da je kvadratne osnove. Dugaka
je 17,20 m, a iroka 13,10 m, sa zidovima debljine 1,10 m.
447
Uz
desni prednji jugozapadni ugao osnovnog kubusa damije uzdie se
minaret. Na tridesetom metru minareta dominira umjetniki lijepo
izraeni erefet ukraen stalaktitima, to daje impresivnu sliku: Kao
strela upuena nebu, vitko minare odvlai kamenu ljepoticu nebu,
kome je bila upuena zajednika molba dobroinitelja i anonimnog
neimara za vjeno trajanje vanvremensko.
448
443
Evlija elebi, Putopis..., 397.
444
Andrej Andrejevi, Pljevaljska damija i njeno mjesto u islam-
skoj umjetnosti na naem tlu, Seoski dani Sretena Vukoslavljevia, knj.
V, Prijepolje 1978, 188. Mehmed Hadiehovi, Prvi islamski kulturno-
istorijski spomenici, Mileevski zapisi, br. 5, Prijepolje 2002, 142.
445
Andrej Andrejevi, n. d, 187.
446
Isto.
447
Radoman Risto Manojlovi, Kulturno-istorijski spomenici Plje-
valjskog kraja, Istorija Pljevalja..., 638639.
448
Vitomir Srbljanovi, Husein-paina damija u Pljevljima, Mo
stovi, br. 7, Pljevlja 1970, 98.
152
Ova damija je zidana od fno tesanog kamena, pedantno
sloenog u pravilne horizontalne redove, izuzimajui slijepe kupolice
i minaret, za koje je korien laporac umjesto kamena. Skladni
unutranji prostor Huseinpaine damije doarava impozantna plava
i visoka kupola. Ona je vjeto islikana ivopisnim bojama u pravilno
rasporeenim vegetabilnim motivima, dok zidove ukraavaju citati
iz Kurana. Na uobiajenom mjestu jugoistonog zida smjetena je
molitvena nia reprezentativnog mihraba.
449
U Huseinpainoj damiji do danas je sauvano samo nekoliko
starih rukopisnih i tampanih knjiga. Meu njima se posebno izdvaja
rukopisni Kuran. Ispisan je arapskim pismom, izuzetne iluminacije
uraene preteno u plavoj, zelenoj i crvenoj boji, na zlatnoj podlozi.
Nastao je u XVI vijeku sa ouvanom zabiljekom o Huseinpai kao
njegovom naruiocu, odnosno vlasniku dobra.
450
Huseinpaina zadubina viestrukih namjena odgovorila je
eljama graditelja odoljela vremenu i dala svojevrstan peat Plje
vljima kao vanom gradskom naselju. Skladnost, neuobiajena
toplina ukrasa i prozranost kamena damije, nenametljivo opominju
i svjedoe o stremljenju da se ljepotom i pregnuem ostane u vje
nom trajanju.
451
U islamske sakralne spomenike, pored damija, spadaju i
mesdidi. Mesdidi su male mahalske damije, redovno bez minbera
(amvona), a ee i bez minareta. Zabiljeeno je postojanje jednog
mesdida u tvravi Bar i vie njih u Herceg Novom. Najpoznatiji
mesdid u Novom bio je hadiSulejmana Ramovia. Nalazio se na
obali Tople, preko mosta iznad opkopa Donjeg grada nedaleko od
glavnih vrata. Sagraen je za vlade sultana Murata IV (16231639).
Kod mesdida i glavnih vrata nalazila se i vakifova velika kua
okruena dvoritem i drugim zgradama. Izmeu njih se posebno
isticala Zekerijaagina kua. Pred ovim kuama nalazila se palma,
koja se dizala do neba.
452
Jo jedan mesdid u Novom nalazio se u Donjoj mahali. Bio je
u posjedu Abdulahage o kome nemamo nikakvih podataka. Zna se
da je hatib u ovoj damiji 1661. godine bio neki Ahmed efendija.
453
449
Andrej Andrejevi, n. d, 182.
450
Dragana Kujovi, n, d, 30.
451
Isto.
452
Evlija elebi, Putopis...,
453
Hivzija Hasandedi, n. d, 8384.
153
Tekije su oliavale specifne islamske sakralne objekte. Svaka
od njih je pripadala nekom od dervikih redova. Dervike redove je
odlikovala bezrezervna odanost vjeri i spremnost da joj se posvete
i da je strpljivo i uporno objanjavaju. Razlikovali su se prema
njihovim nosiocima. Bili su organizovani u posebnim tarikatima,
meu kojima su poznati: mevevijski, havletijski, rifamski, sadijski,
koderijski, bektaijski, melamiski, bajramski i dr. Dervii su odigrali
zapaenu ulogu u islamizaciji domaeg hrianskog stanovnitva,
kao i u vjerskom ivotu Muslimana u naseljima koja su imala tekije.
Svaka tekija je posjedovala stan za ejha reda kome je pripadala,
turbe, groblje za istaknutije lanove reda, ponekad i gostionicu
(musafrhana) za putnike namjernike. Tekije su, po pravilu, graene
na saobraajnicama, pa su dobile naziv Zavije.
454
Vie tekija je funkcionisalo u Crnoj Gori. Po dvije tekije
imali su Pljevlja, Podgorica i Herceg Novi, a po jednu Berane i selo
Kazanci u Pivi. Jednu podgoriku tekiju je osnovao au Iskender
prvih godina osmanske vladavine. Evidentirana je u defteru iz 1485.
godine, kao i u popisima iz 1521. i 1523. godine. Po njoj je ak i
jedan dio podgorike Stare Varoi prozvan Tekijom (Teija).
455
Rad damija, mesdida i tekija, kao i brojnih kulturnih,
komunalnih i humanitarnih slubi, poivao je na vakufma. Drava
se, sa stanovita fnansiranja, potpuno distancirala od religije. Zato su
vakuf, pored ostalog, bili veoma vaan faktor za normalno odvijanje
vjerskog ivota. U Baru su bili poznati vakuf gradskih damija
odnosno islamskih bogomolja koje su bile smjetene u gradskoj
tvravi. Vakuf su nastali zavjetanjem raznih osoba. Samo je vakuf
damije Londa imao 466 korijena masline koje su darovali Zejnel
beg i njegova ena, Osman Sulejmanovi, Hadi Etem, Asan Tahiri,
Adem Karauzovi, Sulejmanaga Toras, Asanaga kanjevi i dva
nepoznata lica.
456
Sve podgorike damije imale su svoje vakufe.
Najstariji, a ujedno i najbogatiji bio je vakuf Glavatovia damije.
Posjedovao je mekteb, rudiju, duan i pekaru u Staroj Varoi, plac
(250 m), groblje (200 m), 13 rala zemlje oranice u Donjozetskoj
optini i dva rala u Gornjokukoj (Doljani). Ovaj vakuf je imao i
imovinu u novcu (30 zlatnih perpera i 480 srebrnih perpera).
457

454
Mustafa Memi, n. d, 109.
455
Milan Vasi, n. d, 595596.
456
erbo Rastoder, O vakufma u Crnoj Gori..., 1415.
457
Isto, 2021.
154
Vakufa je bilo i u ostalim sredinama Crne Gore, nastanjenim mu sli
manskim stanovnitvom, maltene svuda gdje je bilo i damija.
Ostali spomenici osmanske arhitekture i umjetnosti
Nedovoljna istraenost problematike vezane za cjelokupno
blago osmanske arhitekture u Crnoj Gori doputa nam da predoimo
samo pojedine aspekte ove vane teme. Svakako da sahatkule
predstavljaju karakteristian izraz osmanske arhitekture, osoben
za gradove koji su bili pod vlau ili uticajem Osmanskog carstva.
Sahatkule su visoke graevine kvadratne osnove, zidane najee
kamenom, sa velikim satom na jednoj ili vie strana objekta. Graene
su iskljuivo u evropskom dijelu Osmanskog carstva.
458
Najpoznatije sahatkule u Crnoj Gori nalaze se u Pljevljima,
Podgorici, Baru, Ulcinju i Herceg Novom. Sahatkula u Pljevljima
smjetena je na zapadnoj strani harema Huseinpaine damije.
Osnovano se pretpostavlja da je izgraena sredinom XVIII vijeka,
kad i sahatkula u Foi kao zadubina Mehmedpae Kukavice. Po
znata je injenica da su Pljevlja i Foa kroz istoriju odravali tije
sne privredne i kulturne veze. Sahatkula u Pljevljima je kamena
graevina kvadratne osnove. Ona se sukcesivno i srazmjerno suava
u pravcu svoje najvie take. Zasvouje je etvorougaoni drveni
krov, koji objektu daje ukupnu visinu od 24,35 metara. Zidana je
od polutesanog kamena razliitih veliina, sa naglaenim fugama.
459
Kruno polje sata sa brojevima i kazaljkama smjeteno je
na jugozapadnom zidu, okrenuto prema glavnoj ulici, odnosno
centru grada. Pored spoljnih mehanizama ostavljen je otvor kako
bi se po potrebi moglo prii kazaljkama. Ulaz sa niim lunim
drvenim vratima (1,20 x 0,67) nalazi se na jugoistonoj strani,
iznad kojeg je prema vrhu, u nepravilnom nizu, smjeteno est
manjih otvora u funkciji svjetlarnika i ventilacije. Od ulaza prema
vrhu, do satnog mehanizma i zvona, vodi drveno stepenite. Satni
mehanizam na metalnoj podlozi svog postolja smjeten je zajedno
sa zvonom u popatoeni prostor izmeu isproflisanih vijenaca i
krovne konstrukcije. U nivou tog prostora, na zidovima sa sve etiri
strane, ostavljen je po jedan otvor zasvoen prelomljenim lukovima,
458
Istorijski leksikon Crne Gore, grupa autora, Podgorica 2006, 1095.
459
Radoman Risto Manojlovi, n. d, 647648.
155
zatvoren sitnom reetkastom metalnom mreom. Na vrhu krova na
la zi se ukrasni alem.
460
O sahatkuli u Podgorici ne postoje pouzdani podaci o gradnji.
Ustalilo se shvatanje da ju je u drugoj polovini XVII vijeka izgradio
HadiHafzpaa Osmanagi. Sahatkula je kvadratne osnove,
izgraena od tesanog kamena. Sat za kulu Hafzpaa Osmanagi
naruio je iz Italije. Zvono i teg za satni mehanizam naknadno su
ugra eni.
461
Za sahat kulu u Starom Baru zna se da ju je 1753. godine
obnovio HadiJahjaaga Ibrahim Osmanov. Jahjaaga je obnovio sat
na njoj. On je, za potrebe odravanja sahatkule, zavjetao etiri kue,
potom jo dvije parcele sa maslinama, kao i 284 korijena masline u
raznim mjestma. elja Jahjaage bila je da se svakoga dvanaestog
dana u mjesecu roenja Muhameda okupe naunici i potenjaci koji
bi izuili mevlud, te da se za odravanje sata na kuli daje godinje po
10 groa.
462
Sahatkula u Ulcinju izgraena je 1754. godine.
Kod ulaznih vrata u grad, takozvane Velike kapije na ulazu
iz varoi u grad, nalazi se sahatkula u HercegNovom. Nju je, po
nalogu sultana, podigao 1667. godine Mehmedhan Mustafaga. O
podizanju ove sahatkule postoji i pisani zapis na arapskom jeziku,
uklesan na tornju kule, sa lijeve strane ulaza.
463
Od fortifkacionih zgrada u HercegNovom se do naih dana
sauvala Kanli kula i Abazapaina kula. Sauvana je jo i tvrava
panjola koja je branila grad sa sjeverozapada i djelimino zidani
bedemi kojim je Herceg Novi bio opasan. Od profanih spomenika iz
osmanskog doba sauvana je jedna esma i toranj sahatkule.
464
Turbeta su bila jo jedan specifan izraz osmanskog gra
diteljstva. Turbe je, naime, turska rije, a oznaava nadgrobnu gra
e vinu, spomenik, kvadratne ili heksagonalne (est uglova) kao i
oktogonalne (osam uglova) osnove. Obino su graena uz damiju
zadubinara. Podizana su punim zidovima, pokrivena nekada olo
vnom kupolom, nekada etvorostranim krovom, otvorenog ili za
tvorenog tipa. esti su primjeri da su podizana i na grobljima.
Otvorena turbeta imaju 46 kamenih stubova spojenih zidanim
460
Isto, 647.
461
Istorijski leksikon Crne Gore..., 1095.
462
erbo Rastoder, O vakufma u Crnoj Gori..., 1416.
463
Hivzija Hasandedi, n. d, 84.
464
Isto, 85.
156
lukovima koji nose nizak osmostrani ili estostrani cilindrini
dio s prozorima koji se, radi osvjetljenja, umeu na kupolama
izmeu gornje kape, polulopte i donje konstrukcije koja nosi cijelu
konstrukciju. Turbe zatvorenog tipa po svom prostornom rjeenju
slino je damijama, mada mu osnova i oblik nije uvijek kvadrat,
ve moe biti osmougaon ili estougaon.
465
U vrijeme osmanlijske vladavine, u Crnoj Gori je podignuto preko
dvadeset turbeta koja su nam poznata. Sauvana turbeta se meusobno
razlikuju pa ih je teko svrstati u neku odreenu kategoriju. Najsloeniji
kompleks ima turbe u Starom Baru. Najvie turbeta je podignuto
znamenitim dobrotvorima vakufma. To su: Hajdarpaino turbe u
Raduliima kod Bijelog Polja, Hadipae Osmanagia u Podgorici
i Dervi Hasanovo u Baru. ehidska turbeta su u Roajama ejh
Mehmedovo, u Podgorici Husrefbegovo i u Ulcinju Murat Dede. Najvie
turbeta je bilo u Ulcinju jedanaest, ali su ouvana samo etiri, od kojih
su u narodu najpoznatija turbe Fani kod Male plae u turbe Murat Dede u
dvoritu kue Mania. U Pljevljima je bilo pet, a ouvana su dva turbeta.
Po jedno turbe sauvano je u Baru, Podgorici, Bijelom Polju, Roajama,
Petnjici i Gusinju.
466
Sve objekte islamske arhitekture, nezavisno od mjesta
nastajanja, karakteristala je islamska ornamentika, kao i dekorativna
arapska kaligrafja i epigrafka. Glavni motiv za razvoj ove vrste
umjetnosti dekorisanja prostora je odsustvo slikarstva i skulpture.
Islamske vjerske norme izriito zabranjuju prikazivanje fgura i
likova. Upravo zbog toga arapsko pismo postaje autentini simbol
islamske umjetnosti. Ovo pismo se sastoji od 28 slova koja se biljee
u etiri varijante. Svaka varijanta zavisi od toga kakvu poziciju
zauzimaju rijei: samostalnu, inicijalnu, medijalnu ili fnalnu.
Stilizovanjem ovih slova napravljeno je nekoliko vrsta dekorativnog
arapskog pisma. Ova pisma su na temelju nacrta majstora kaligrafje
ukraavala sakralne i javne objekte, ali i rukopise, odjeu, oruje
kao i druge predmete od metala. Na junoslovenskim prostorima su
za epigrafsku dekoraciju primjenjivane najee dvije vrste pisma,
neshi i talik sa oblim arapskim slovima, dok se geometrijsko kufsko
pismo rjee upotrebljavalo.
467
465
Istorijski leksikon Crne Gore..., 1149.
466
Isto.
467
Husret Redi, Utjecaji Turaka na materijalnu kulturu jugoslov-
enskih naroda, Enciklopedija Jugoslavije, knj. 8, Zagreb 1971, 403.
157
Islamski epigrafski natpisi na osnovu svog sadraja mogu biti
religiozni, graevinski, slubeni, majstorski i nadgrobni. Od sutine
sadraja zavisi mjesto na kome e natpis stojati. Natpisi o vremenu
izgradnje graevine i njenom graditelju najee su postavljeni na
proelju i kao po pravilu iznad ulaznih vrata. Natpisi koji se odnose
na obnavljanje nalaze se ili nedaleko od graevinskih natpisa ili na
onom dijelu graevine koji je adaptiran. Religiozni natpisi mogu biti
postavljeni skoro svugdje.
468
Dekoracije, tj. natpisi ovog oblika su vrlo brojni posebno na
sakralnim spomenicima, ali i na spahijskim kuamakulama koje
su u svojim razliitim varijantama rasprostranjene na cijelom Ba
lkanskom poluostrvu. Takav je sluaj i u Crnoj Gori. Na tornju sahat
kule u Herceg Novom, s lijeve strane ulaza, uklesan je natpis na
arapskom jeziku, koji u prevodu znai: Ovu vrstu kulu podie po
nalogu sultana Mehmed hana Mustafaga, posluitelj carske tvrave
1078. (1667) godine.
469
Orijentalni natpisi sauvali su se i na islamskim objektima u
Plavu, Gusinju i Roajama. Vidljivi su na damijama, kulama, po
nekom nadgrobnom spomeniku, oruju i predmetima od metala.
Ulazni dio soferlak, Stare damije u Plavu je ukraen umje
tnikom rezbarijom. Na njemu je izrezbaren natpis u drvetu i nalazi
se iznad ulaza u mesdid, tj. molitveni dio damije. Na turskom je
jeziku i u prevodu glasi: Datum 1286. godine (1869./70.), uinie
slavnim ovu damiju.
Datum koji je predoen i brojano i slovno predstavlja hi
dretsku 1286. godinu i, po svoj prilici, datum je posljednje obnove
damije kao to se vidi iz natpisa. U ovoj damiji se nalazi i jedan
ramazanski top, koji je oglaavao poetak i kraj ramazanskog posta
takoe sa natpisom. No, natpis na njemu danas nije itljiv, osim samog
datuma. Rije je o 1327. hidretskoj godini, dakle 1909. hrianskoj.
Top je najvjerovatnije pripadao damiji Sultaniji koja je podignuta
iste godine u Plavu, pa poto je ova damija kratko vrijeme sluila
kao vjerski objekat, svega tri godine, top je vjerovatno prebaen u
Staru damiju. Tu se i danas nalazi kao muzejski eksponat.
470
468
Nedim Smailagi, Leksikon islama, Epigrafka, Sarajevo 1990, 174.
469
Hivzija Hasandedi, n. d, , 84.
470
Mirjana Marinkovi i Jovana aljiRatkovi, Islamska epigraf-
ka na podruju Gornjeg Polimlja, Mileevski zapisi, br. 7, Prijepolje 2007,
250251.
158
Iznad samog ulaza u Redepagia damiju u drveni nadvratnik
je urezan datum koji predstavlja 1288. hidretsku, dakle 18711872.
hriansku godinu. Ovaj datum, smatraju pojedini istoriari, ne bi
trebalo odbaciti kao zavretak radova na ovoj damiji.
471
aboviaFerovia damiju krasi tekst u kamenoj ploi iznad
samog ulaza. Tekst je na arapskom jeziku a u prevodu izgleda
ovako:
472
Ovaj boji ulaz
Preisto djelo, o Boe, neka je uspjeno
Vlasnik ovog asnog mesdida ejh
Hasanaga, Mehmed, Omer, Emin i
Agu, sinovi Hadi Jakupage
koji je umro 1898/99
1900/1901
Majstor Hasanaga iz Debra
To nije jedini tekst iznad samog ulaza u ovu damiju. Naime,
u polukrugu stoji dovamolitva ulaska u damiju na arapskom jeziku
koja u prevodu znai: Gospodaru otvori nam vrata tvoje milosti i
olakaj nam blagodeti iz riznica tvojih.
Plav i Gusinje su prepoznatljivi po velikom broju kula koje
su graene krajem XIX i poetkom XX vijeka. Ove kule su imale
prvenstveno stambeni karakter, a sluile su i kao musafrhane,
odnosno kue za prijem gostiju i putnika namjernika. Gosti su u
ovom kraju uvijek rado doekivani i za njih je u svakoj od ovih
kua postojala i posebna musafrskagostinska soba, za iznenadnog
posjetioca. Primiti gosta bila je velika ast pa se esto govorilo:
Nije dobro za kuu ako obrok ne podijeli sa musafrom. Svakako
da su kue ovog tipa poput Beiragia kule gradili iskljuivo bogati
feudalci. Oni su imali sredstava da njihove kule esto budu ukraavane
kaligrafskim natpisima, dekorativnom epigrafkom sa geometrijskim
fgurama, slikama raznih predmeta. Zidali su ih majstori iz Debra, a
kamen za njihovu izgradnju donosio se sa planine Visitor volovskim
zapregama preko zaleenog Plavskog jezera. Na ulazu u Beiragia
kulu nalaze se u kamenu isklesani geometrijski oblici koji su est
motiv u islamskoj umjetnosti kao i dvije sablje, makaze i pitolj.
Ova kula sadri najljepi i najdui kaligrafski natpis na osmanskom
471
Isto, 251.
472
Isto, 252.
159
turskom jeziku u polukrugu iznad ulaznih vrata. Evo tog natpisa na
naem jeziku:
473
Vlasnik akirefendija, majstor Abdulah, sin Hadi Hurid
bega
Neka hiljadu ljeta ivi sultan Abdulhamid
Neka Bog pomogne ovom mjestu da savlada tekou.
Zahvaljujui srei Bojoj neka je sa sreom zavrena ova kua
Dok je Boje potpore
U mjesecu muharemu 1317/majjun 1899
Znamenito bratstvo Redepagia posjeduje i nekoliko kula u
istoimenoj mahali u Plavu. uvena je, naravno, kula Redepagia
kao najstarija kula u ovom kraju. Ona je stavljena pod zatitu
zakona i pretvorena je u muzej. Ta kula, meutim, ne sadri nikakav
epigrafski natpis koji bi nam pruio neke podatke vezane za njenu
istoriju i precizan datum izgradnje. No, na kuli Rama Redepagia,
u pomenutoj mahali, nalazi se vrlo dobar natpis na kamenoj ploi
uzidanoj iznad samog ulaza u objekat. Natpis je na osmansko
turskom jeziku i svjedoi nam o obnoviteljima ove kule krajem XIX
vijeka:
474
Neka su blagosloveni vlasnici ove kue begovi Redepagi
Ahmed Agazade
Jusuf i Halid i Adam, Ejupov sin koji obnovie kulu godine
1894/95.
Rad majstora Hasanage iz Debra
U centru sela Bogajie kod Plava nalazi se naputena kula. To
je jednospratni objekat kvadratne osnove. Iznad ulaza stoji natpis na
osmanskoturskom jeziku koji nam govori o vlasniku kule i godini
njene izgradnje.
475
Kula Raia se nalazi u istoimenoj mahali u Gusinju. Danas
je naputena. Ali, na uobiajenom mjestu, iznad samog ulaza, stoji
dobro ouvan natpis na osmanskom turskom jeziku. Ovaj natpis,
uz rimovanu molitvu, prua nam podatke o vlasniku kule i njenom
graditelju:
476
473
Isto, 256257.
474
Isto, 258.
475
Isto, 259.
476
Isto, 260.
160
O, Boe, sa sreom uini ovo mjesto poastvovanim
Ko dolazi, sa sreom doao
Ko odlazi, s mirom poao
Vlasnik Mustafa, Ramazanov sin
Abdulah iz Debra, jun 1904
Epigrafske natpise uoavamo i na kuli Mulamekia i kuli Ba
lia u Gusinju. Zanimljivo je da se na kuli Mulamekia natpis nalazi
na zaelju kule, a ne, kako je to uobiajeno, iznad ulaza.
Natpise susreemo i na nadgrobnim spomenicima. Takav je
spomenik Husejinbega Redepagia na muslimanskom groblju u
Plavu. On je tipinog izgleda za muslimanski spomenik osmanskog
perioda sa uklesanom molitvom na arapskom jeziku. I na metalnim
predmetima stoje epigrafski natpisi. Takav je kratki no smjeten
u muzeju u Roajama, na kojem je na arapskom jeziku zapisano:
Pravda je osnov imetka.
477
Epigrafski natpisi iz Plava, Gusinja i
Roaja znaajno su materijalno svjedoanstvo i predstavljaju dio
nasljea islamske kulturne batine Crne Gore.
I na Hadi Ismailovoj damiji u Nikiu upadljiv je kaligrafski
natpis na kamenoj ploi iznad ulaznih vrata. Napisan je arapsko
turskim pismom, a govori o vremenu gradnje i osnivau damije.
Slova su itka, poreana u dva reda, a na ploi je napisan sljedei
tekst:
478
U ime Boga, opteg dobroinitelja Milostivog,
ovu zgradu poeo je praviti do Sudnjeg dana
da bude u njenoj svjetlosti
i Bojom pomoi bi dovrena,
u kojoj e radi due mrtvoga do njenog opstanka rahmet uivati
onaj koji je podigao ovu zadubinu, a to je Hadi Smail
1219/1807.
Neka Bog bude zadovoljan ovim njegovim radom, na Sudnjem
danu,
Neka mu dui valjadne
I neka je sauva od paklene vatre.
477
Isto, 260262.
478
Petar obaji, Niki..., 8081. Slobodan Drobnjak i Sait aboti,
Kulturne prilike i kulturni stvaraoci Nikia iz osmanskgo perioda, Alma
nah, br. 2526, Podgorica 2004, 113.
161
Obrazovanje Muslimana
U Osmanskom carstvu su postojala etiri tipa obrazovanja.
Vladajua elita se edukovala u Endurnu, obrazovnoj ustanovi
na dvoru, birokrate su se kolovale u kancelarijama, po principu
ui teljuenik, a u dervikim tekijama su se obrazovale sufje.
Muslimani su dobijali obrazovanje i u damijama, mektebima, dvo
rovima, knjiarama, u prebivalitima uenjaka. Ipak medresa je
simbolizovala tradicionalnu kolu tog vremena. Ve 1331. godine
u Izniku (Nikeji) osnovana je prva medresa. Otvaranje ove medrese
pomogao je Orhan Gazi, mada su Osmanlije ove kole otvarali uz
pomo drave sistemom vakufa. Znaajan podstrek u tom pogledu je
bila gradnja i formiranje medrese SahniSeman izmeu 14631471.
u doba sultana Fatiha, te podizanje medrese Sulejmanije (1550
1557) za vrijeme sultana Sulejmana Velianstvenog. Ove obrazovne
ustanove bile su paradigma islamskog kolskog sistema blagodarei
svojim nastavnim programima i impozantnom bibliotekom fondu.
Kljuna linost medrese bio je muderis (onaj koji dri predavanje)
koji je vodio obrazovni proces i bio odgovoran za njegovo uspjeno
sprovoenje. Dostojanstvo da bude prvi muderis kod Osmanlija
pripalo je DavuduiKajseriju.
479
Obrazovanje je u islamu otpoinjalo ulaskom u damiju. Tu
su organizovana predavanja ili kruooci na kojima su pretresana
pojedina pitanja ili razmatrani propisi Kurana. Uopte reeno, jezik
Kurana je arapski jezik i istodobno prvi i osnovni medij islamske
civilizacije. Biljeenje Boje Objave dopustilo je arapskom pismu
uivanje posebnog ugleda, pa je hatat (kaligraf) stekao uzvieni
umjetniki zadatak. Pisana rije u drutvu duboko naklonjenom
orijentalnoislamskoj civilizaciji imala je veoma esto simbolini
znaaj, poto su kuranske poruke imale glavno mjesto i vanost u
vjerskom i svakidanjem ivotu. Pisana rije je, ujedno, znaila i
znak pripadanja islamskom svijetu i svojevrsno svjedoanstvo
neokrnjenog kulturnog jedinstva.
480
479
Historija Osmanske civilizacije, Sarajevo 2004, 315319.
480
Dragana Kujovi, Udbenici na orijentalnim jezicima u arhi -
vskim i muzejskim fondovima Crne Gore porijeklo prisustva, uloga i
znaaj orijentalno-islamske pismenosti u sveukupnom kulturnom ivotu
crno gorskog drutva (rukopis).
162
Osmansko carstvo je osvajanjem novih teritorija postalo
zamajac i zaloga razvoja orijentalnoislamske kulture i civilizacije.
Bitna karika u tom lancu pripala je obrazovanju. Osnovno obra
zovanje sticalo se u mektebima. U njima se uilo arapsko pismo iz
poetnica sufara ili elifbasufara. Ove kole poznate su i pod
imenom sibjan mektebi (kole za djecu) i mektebi ibtidaija. Sibjan
mekteb je islamska osnovna kola koja nema utvrenog nastavnog
plana i propisanog broja nedjeljnih sati. Ova kola se obino otvarala
u selima, gdje ne postoje uslovi za rad mektebibtidaije. Mekteb
ibtidaija je trogodinja islamska kola koja ima propisan nastavni
plan i odreen broj nastavnih sati nedjeljno. Rudije su kole u
kojima se sticalo srednje obrazovanje poslije osnovnog. Ta vrsta
obrazovanja bila je neophodna za pohaanje visoke kole. Od 1869.
godine rudije su pripojene kolama zvanim idadije i postale su
srednja kola koja se izuavala nakon osnovne.
481
Na prostoru Crne Gore evidentirano je postojanje mekteba
u Podgorici, Pljevljima, Bijelom Polju, Baru, Kolainu, Herceg
Novom, ali je sasvim sigurno da su takve kole funkcionisale u svim
mjestima s muslimanskim stanovnitvom. Prema defteru iz 1582.
godine u Pljevljima je radila islamska osnovna kola, a u Kolainu
se pominje mekteb u jednom turskom dokumentu iz 1736. godine.
Evlija elebi u Pljevljima pominje ak tri mekteba.
482
Taj broj se
u narednom periodu stalno uveavao. Do kraja osmanske vlasti u
Pljevljima 1912. godine, u ovom gradu je bilo 14 mekteba, od ega
12 sibijan mekteba. Jo vie ih je bilo na seoskom podruju Pljevalja,
gdje se nalazilo 19 mekteba.
483
Postoji pretpostavka da je u Podgorici od XVI vijeka bilo
vie mekteba, budui da je u to vrijeme ona predstavljala znaajnu
muslimansku naseobinu. Krajem XIX vijeka u Podgorici se nalaze
mekteb, medresa, ibtidaija i rudija koji su pripadali vakufu Gla
vatovia damije. Vakuf Golubovake, Spuke i abljake da
mije imali su zgradu mekteba u Spuu. I vakuf Stare damije u
Tuzima imao je mekteb, dok je vakuf Nove damije u ovom mjestu
posjedovao zgradu ibtidaije. U Baru se nalazio mekteb na lokaciji
481
Abdulah kalji, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Sarajevo
1989, 455, 463, 519.
482
Evlija elebi, Putopis..., 394.
483
erbo Rastoder, Bonjaci-Muslimani Crne Gore..., 179.
163
dananje pijace, a radio je i mekteb Bajrovia i podgradski mekteb.
U Herceg Novom je postojalo etiri, a po nekima sedam mekteba, te
Ramovia tekija. Kao i u drugim mjestima, i u Ulcinju se odravala
vjeronauka u mektebima.
484
U Nikiu se pominju tri mekteba, a u Crkvicama (Piva) je u
XVIII vijeku postojala i tekija. Na podruju Roaja radilo je nekoliko
mekteba, a u varoi Kurtagia i Kuanski mekteb. U Bijelom Polju
je evidentirano ak 15 mekteba i jedna rudija. Beranski kraj je u
periodu 18731877. raspolagao s jednim mektebom. Ovaj period
odlikuje veliki rast broja mekteba u bjelopoljskom kraju, gdje je
postojalo ak 2627 muslimanskih kola. Interesantno je da je 1900.
godine u Bijelom Polju postojao i jedan mekteb za ensku djecu, dok
je u Beranama uoi balkanskih ratova zapoeta gradnja tzv. enske
muhamedanske kole. Na podruju Petnjice, u beranskom srezu,
bilo je nekoliko mekteba. Za Plav i Gusinje spominju se vakuf
plavske i gusinjske medrese.
485
Oigledno je da je sibijan mekteba
bilo najvie u Crnoj Gori i ove kole su bile neizostavni pratilac
muslimanskih naselja.
Mektebi su podizani uz damije, kao sastavni dio kompleksa
medrese ili kao zasebni objekti u mahalama. Bilo je i podruja u
kojima nije bilo mekteba, poput nekih manjih sela, i tada bi mlae
narataje poduavali osnovnoj pismenosti sejjar hode, odnosno
putujui imami. Prema kolskom zakonu iz 1869. godine osnovna
kola je bila obavezna za muku djecu od 7 do 11, a za ensku od
6 do 10 godina. Do tada nije postojao propis o uzrastu za koji bi
bilo obavezno uenje ovih kola. Funkcionisali su muki, enski i
mjeoviti mektebi. enska djeca su u mjeovitim mektebima sjedjela
odvojeno od muke. Nije postojala podjela na razrede i svi uenici
su bili u jednoj uionici. Takoe, nije bilo ni upisnica niti dnevnika.
Izuavanje gradiva je bilo upodobljeno pojedinanom interesovanju
i ispoljenim sklonostima uenika.
486
Usvajanje islamskih dunosti i obreda preko udbenika pisa
nih na arapskom i turskom jeziku nerijetko je bilo neprilagoeno
i praeno problemima u razumijevanju. U Bosanskom ejaletu koji
je obuhvatao prostor sjeverne Crne Gore (Kolain, Bijelo Polje,
484
Isto, 179180. erbo Rastoder, O vakufma u Crnoj Gori..., 1024.
485
Dragana Kujovi, Tragovima orijentalno-islamskog..., 35.
486
Hajrudin uri, kolske prilike Muslimana u Bosni i Hercegovini
1800-1878, Beograd 1965, 36.
164
Berane, Pljevlja, Plav, Gusinje i Roaje) mektebi nijesu bili jedine
ustanove za osnovno obrazovanje. Pominju se, naime, i mualimhane
koje su odvajane od mekteba kao posebna institucija za odgajanje
siromanije djece. To je impliciralo postojanje internata gdje je
uenicima obezbjeivana hrana, stan i odjea, ali i vii stepen
obrazovanja. Mualimhane su predstavljale neku vrstu niih srednjih
kola. Primanja mualima u ovim kolama bila su skoro istovjetna
kao i u mektebima i zavisila su od vakufskih sredstava.
487
Nepovoljni su bili uslovi za normalno odvijanje nastave
u mektebima. Radilo se u jednostavnim prizemnim ili spratnim
graevinama sa najee jednom prostorijom, duine 67 m i iroke
34 m. Vei i imuniji mektebi imali su trijem i sobu za uitelja.
Graeni su od kamena ili nekog drugog slabijeg materijala. Prozori su
bili mali. Uenici su sjedjeli na podu. Ispred su se nalazile petahte
(drvene klupe) na koje su se odlagale knjige. U uglu na seiji bilo
je uiteljevo mjesto s nekoliko ipki za kanjavanje neposlunih.
Posebnu vrstu kazne predstavljala su batinanja po tabanima za koje
su sluile drvene ipke falake.
488
Na teritoriji sjeverne Crne Gore u 1867. godini bila su 22
mekteba sa 1.025 uenika, tj. 46,6 uenika po jednom mektebu
prosjeno. Ovaj broj je 1877. godine povean na 35 mekteba i 1.435
uenika, to je u desetogodinjem periodu znailo poveanje za
38,7%. Najvei broj polaznika u ovim mektebima bio je u Gusinju
(421) i Pljevljima (199). enska djeca bila su obavezna da pohaaju
mektebe, ali je njihov odziv bio relativno mali. inio je svega 28%
od ukupnog broja uenika.
489
Poslije sticanja elementarnih znanja u mektebu, koji je bio
uvertira za nastavak kolovanja, uenik je mogao pohaati me
dresu. Medresa je imala tri stepena: poetni, srednji i vii. Ova tri
stepena medrese bila su ekvivalentna osnovnoj, srednjoj i vioj
koli. Generalno gledano, osnovno vjersko obrazovanje sticalo se
u mektebima, dok su medrese predstavljale srednji i vii stepen
ovog obrazovanja. U vievjekovnom prisustvu islama u Crnoj Go
ri postojalo je vie medresa. One su oliavale stjecita znanja i
487
Dragana Kujovi, Tragovima orijentalno-islamskog..., 35.
488
Hajrudin uri, n. d, 123124.
489
Hajrudin uri, Muslimansko kolstvo u Bosni i Hercegovini do
1918. godine, Sarajevo 1983, 174.
165
edukacije, a iz njih je izlazio brojni kadar vjerskih slubenika, u
venih alima i muderisa.
Pored dominantnih vjerskih predmeta, u medresama Osman
skog carstva se od XVI vijeka prouavaju i svjetovne nauke. Nastava
se odvijala po grupama (halkama). Nastavni predmeti imenovani su
prema osnovnom ubeniku. Poduka iz odreenog gradiva trajala je u
zavisnosti od procjene nastavnika i sposobnosti uenika. Ponajvie se
uila arapska gramatika, vjeronauka i logika. Poslije apsorbovanog
gradiva u trajanju od 4 do 8 godina, uenik je od nastavnika dobijao
diplomu (idazet ili idazetnama). Ova mu je diploma omoguavala
obavljanje vjerske slube kao imama ili muderisa.
490
Muderis je bio zaduen za uspjeno odvijanje nastave u
medresi. Pored glavnog muderisa, negdje je radio i pomoni. Nastava
u medresama je poinjala nakon prve jutarnje molitve. kolska
godina je uglavnom trajala od jeseni do ljeta. Udbenici su pisani
na arapskom, turskom i persijskom jeziku. To je bilo dodatno breme
za uenike, jer su pored gramatike arapskog jezika bili upuivani
i u gramatika pravila ostala dva jezika. Nastava je odravana u
predavaonicama (derehanama). Pored derehane, u medresama su
bile i sobe za uenike i biblioteka.
491
Od vrste i stupnja medrese zavisio je plan i program kao
i vrsta udbenika koji su se u njima upotrebljavali. U medresama
su predavane tradicionalne i racionalne nauke. U tradicionalne
nauke ulaze: Komentar Kurana (Tefeir), Islamska tradicija (Hadis),
erijatsko pravo (fkh i usulifkh), dogmatika (akaid). Racionalnim
naukama su pripadali: islamska skolastika teologija (kelam), sti
listika i retorika (belagat), logika (mantik), astronomija i arapski
jezik, da bi se docnije plan i program proirivao i usklaivao sa
po trebama vremena i zahtjevima u pojedinim oblastima. Mimo na
ve denih, izuavali su se i ovi predmeti: raun, crtanje, osnovi ge o
metrije, opta i turska istorija, zemljopis, gimnastika i jezik kojim se
govorilo u sredini u kojoj se medresa nalazila.
492
Postojalo je vie medresa u Crnoj Gori. U Pljevljima i Herceg
Novom su bile po dvije, dok su Podgorica, Bar, Ulcinj i Bijelo
Polje imali po jednu medresu. Nie medrese nalazile su se u Plavu,
Roajama i Kazancima (Piva).
490
Hajrudin uri, kolske prilike Muslimana..., 123.
491
Isto.
492
erbo Rastoder, Bonjaci-Muslimani Crne Gore..., 180.
166
Evlija elebi je sredinom XVII stoljea, pored ostalog, zate
kao i dvije medrese u Pljevljima. O njima postoji samo uopteno
kazivanje. Jedna medresa se pominje pod imenom Hadi Huseinova,
ali osim njenog imena drugih saznanja o ovoj koli nemamo.
493

Vjerovatno je u to vrijeme postojala i Hadi Ibrahimova medresa
za koju se 1704. godine odreuje muderisluk. Po svoj prilici, Hadi
Huseinova medresa je podignuta u zadnjim decenijama XVI vijeka.
Tada je iz sredstava osnivaa kasabe (grada) Pljevalja izgraeno
vie sakralnih i profanih objekata. Meu ostalim objektima je naj
vjerovatnije i zgrada medrese koja po Huseinpai i nosi ime. Tada
je i otpoeo njen rad.
Za razliku od Huseinpaine medrese, o drugoj Osmanpainoj
se moe kazati da nam je nepoznata linost njenog osnivanja (vakifa)
po kome se i jedna pljevaljska etvrt (mahala) zvala. Ne raspolaemo
vakufnamom ili nekim drugim dokumentom koji bi posvjedoio o
vremenu podizanja ove vjerske kole. Na osnovu izvorne osmanske
grae koja govori o njenom nastavnom kadru, pretpostavlja se da
je aktivnost ove srednjokolske ustanove otpoela poetkom XVII
vijeka. Zgrada medrese graena je po uzoru na medresu Mehmedpae
Sokolovia u Carigradu. Imala je tri kraka sredinji, lijevi i desni,
koji su formirali slovo V. Ulaz i duani su bili u sredinjem dijelu.
Na spratu su bile derehana i tri prostorije. Krakovi s lijeve i desne
strane imali su po jedanaest soba za uenike. Ulaz u medresu nalazio
se naspram damije u dvoritu. Prema zapisu iz 1869. godine, medresa
je na donjem spratu imala 14, a na gornjem etiri sobe i biblioteku.
Obnovljena je od dobrovoljnih priloga itelja Pljevalja. Plata za
nastavno osoblje ove medrese davana je iz sredstava bosanske dizije.
Medresa je radila sve do poetka XX vijeka.
494
Vie adaptacija je uinilo da je zgrada medrese bila izu ze
tno lijepa i da odgovara namjeni. Posjedovala je 11 odjeljenja, spa
vaonicu, dvije vee uionice, menzu, kuhinju, perionicu, bolnicu,
sobu za obavljanje namaza i stan za vaspitaa. Zgrada medrese je
sruena 1969. godine.
495
Medresu u Pljevljima zavrio je veliki broj kasnije poznatih
ima ma, alima, muderisa. Meu njima se posebno istiu: Raid A.
493
Evlija elebi, Putopis..., 394.
494
Enes Pelidija, Pljevlja u XVIII stoljeu..., 171.
495
Isto. Dragana Kujovi, Trgovina orijentalno-islamskog..., 39.
167
Halilovi, imam u Mijakoviima, Smail urevi, imam u u
revia Tari, hafz Hakija Mulovi, imam hadi Hasan damije u
Pljevljima, Dervi Hadali, imam mualim u Raiima, Hadi
Ibrahim Mulovi, zavrio je medresu u Pljevljima, zatim tri godine
Kiraetseba u Medini, kasnije imam u Pljevljima, Mehmed Cokovi,
zavrio je rudiju, ibtiadiju, darulmualim i medresu u Pljevljima,
Beir Mulovi, zavrio medresu u Pljevljima i dvije godine vie
medrese u Carigradu, imam u Pljevljima, Ibrahim ljivo, vjerouitelj
u Bukovici, Uzeir engi, slubovao je u dematu Odak.
496
Na granici Crne Gore i Hercegovine, u selu Kazanci, optina
Niki, Osmanpaa je izgradio medresu. Kazanci su, inae, bili
vano naselje orijentalnoislamskog tipa. Taj uzlet dogodio se u
XVII vijeku, kada je Osmanpaa, rodom iz Kazanaca, od porodice
Papovia ili Tepavevia, izgradio ovdje svoje dvore i zadubine
meu kojima su bili: damija, mekteb, medresa i adrvan. Ovi
objekti nijesu bili dugo u funkciji. Kazance je 16841685. napao
harambaa Bajo Pivljanin, koji je sve izgradjeno poruio. Poslije
toga Muslimani su se iselili iz tog kraja, a temelji objekata kao i
munara damije ostali su sve do danas.
497
Od 1840. godine u Crnoj Gori je postojalo osam rudija.
Rudije su bile u rangu nie gimnazije. Koncipirane su na pro
gramu evropskih zemalja, prevashodno Francuske. Nalazile su se
u Pljevljima, Podgorici, Nikiu, Baru, Bijelom Polju, Kolainu,
Gusinju. Ove rudije je pohaalo vie uenika nego vijek kasnije,
to je bila posljedica izmijenjenih drutvenih i politikih okolnosti.
Uoljivo je da su otvarane u sjeditima svih ondanjih kaza (srezova),
odnosno u mjestima u kojima je ivjelo vie od 500 muslimanskih
domainstava.
498
Rudija ili nia gimnazija u Pljevljima poela je da radi kra
jem 1866, odnosno poetkom 1867. godine. Prvi uitelj bio je Salih
efendija, koji se spominje i na ispitu krajem 1869. godine. Rudija
se nalazila kod dananje Gimnazije i imala je prizemlje i sprat.
Prizemlje je bilo zidano, a sprat sainjen od mekanog materijala.
U rudiji su bile etiri uionice (2+2), prostorija za vjerske obrede
(klanjanje), kancelarija, mala prostorija za posluitelja i ostava za
496
erbo Rastoder, Bonjaci-Muslimani Crne Gore..., 182.
497
Bajro Agovi, Damije u Crnoj Gori..., 127128.
498
Mustafa Memi, Bonjaci (Muslimani) Crne Gore..., 111112.
168
obuu. kola je posjedovala veliko dvorite. Zahvatalo je cio prostor
koji danas obuhvata Gimnazija i njeno dvorite. U jednom dijelu bilo
je igralite (bez sprava), a drugi dio zauzimao je travnjak i vonjak.
itav prostor bio je ograen. Iza dugakih klupa sjedjelo je 56
ue nika. Veoma je interesantno da je rudiju pohaao i jedan broj
djece pravoslavne vjeroispovijesti, koja nijesu morala prisustvovati
asovima vjeronauke. I pored toga, veliki broj djece pravoslavne vje
re, naroito u vremenu kada je ovaj predmet predavao hadi Ajnija
Barjaktarevi, esto je prisustvovao asovima vjeronauke, jer su im
njegova predavanja bila zanimljiva.
499
Pljevaljska rudija nudila je svojim uenicima prilino
obrazovanje. Jednim od predmeta bilo je planirano i uenje trgovake
i administrativne korespondencije. Uenici rudije uili su arapski,
turski, persijski, njemaki i francuski jezik. Predava u poetnom
etvrtom razredu bio je Hilmija ef. Paefendi, u treem amil ef.
Kurbegovi, u drugom Ajnija ef. Barjaktarevi. Nastava se izvodila
na turskom, s izuzetkom nastave vjeronauke koja je bila na maternjem
jeziku. Pljevaljska rudija je prestala da radi 1909. godine.
500
Iste godine u Pljevljima je osnovana via gimnazija, zvana
idadija. U sklopu kole bio je internat za smjetaj uenika sa sela. To
nije bila i jedina kola osnovana u Pljevljima 1909. godine. Osnovane
su tada radnika kola marutijet i kola za obuavanje enske
djece raznim enskim poslovima. Obje kole su bile etvorogodinje
i fnansirala ih je drava. Kurs radnike kole za uenice bio je
formiran paralelno sa osnivanjem Pljevaljske gimnazije 19011902.
godine. Trei razred Pljevaljske gimnazije je radio prema programu i
planu za gimnazije u Turskoj. Izuavao se srpski i francuski jezik, ali
i turski jezik koji je bio zastupljen sa etiri asa nedjeljno. Nastavnik
turskog jezika je bio Sejf ef. ehovi.
501
Rudija u Bijelom Polju je osnovana 1871. godine, a u Be
ranama, 1890. godine. Zgrada bjelopoljske rudije nalazila se uz
Haznodardamiju, da bi 1905. godine dobila zgradu koja je bila
namijenjena za kolsku svrhu. Nastava je trajala est sati dnevno.
Izvodila su je etiri uitelja, meu kojima se pominju Musa ef. i
Jusuf ef.
502
499
Dragana Kujovi, Trgovima orijentalno-islamskog..., 40.
500
Isto, 4041.
501
Isto, 41.
502
Isto.
169
Islamskih kolskih ustanova bilo je dakako i u junim dje
lovima Crne Gore. Prva i jedina koja je postojala u Ulcinju datira iz
prve polovine XIX vijeka. O funkcionisanju ove medrese svjedoe
i pismeni podaci koji daju Osman Muderizi u svom djelu Rjenik
albanskoturski i hafz Ali Riza Ulinaku u radu objavljenom 1961.
godine. Ulcinjska medresa je bila smjetena u jednoj zgradi gdje se
nalazila nekadanja sala bioskopa. Tu medresu zavrili su nekoliko
Ulcinjana, meu kojima i hafz Ali Riza Ulinaku. Predavai, tj.
mualimi bili su znaajni ulcinjski muderisi, sa visokim kulturnim i
vjerskim obrazovanjem.
503
Odvijanje nastavnog procesa u islamskim kolama u Crnoj
Gori temeljilo se i na dobrim udbenicima. Sasvim logino, jer je
udbenik moni kulturni produkt koji predstavlja poseban medij za
cjelokupni intelektualni razvoj djeteta, i oblikovanje identiteta i razvoj
sistema vrijednosti. Glavni zadatak uitelja u mektebima bilo je da
uenici pravilno naue da itaju Kuran, steknu elementarna znanja
iz obredoslovlja, dogmatike i moralnih propisa i iz toga je proistekla
obavezna literatura. Otuda je najzastupljenija literatura bila Kuran
kao osnovni vjerski tekst, Tevdid, udbenik na turskom jeziku,
koji je trebalo da uputi u pravilno itanje Kurana, Hadis, Ilmihal,
udbenik iz dogmatike i obredoslovlja. Arapsko pismo se uilo iz
poetnica koje su veoma esto uile arabikim znakovima, kako bi
maternji jezik dobio priliku pisane komunikacije pismom islamskog
orijenta. Arapska slova su se uila uz obaveznu komparaciju sa
oblikom kojem su bila slina, na primjer: Elif je pruen kao tap. Be
je kao tekne i nokta do mene. Te je kao tekne i dvije nokte do hode.
Se je kao tekne i tri nokte do hode. Dii je kao srp i ima noktu u
trbuhu. Ha je kao srp. Hi je kao srp i ima noktu do hode...
504
Veliku tekou u nastavi predstavljali su neadekvatni udbe
nici. Ovi udbenici spadali su u literaturu pisanu jezikom koji nije bio
prilagoen uzrastu i vremenu. Teko je bilo oekivati od uenika da
usvoje zadato gradivo, poto nijesu bili izvorni govornici arapskog
ili turskog jezika. Otuda je nastavni proces, veoma esto, proticao u
ubjeenju aka da su pojedini kolski predmeti neto nerazumljivo i
nedokuivo, to samo hode znaju, a ostali su primorani da postanu
ravnoduni. Uitelj je stoga bio manjevie preputen samom sebi
503
erbo Rastoder, Bonjaci-Muslimani Crne Gore..., 179180.
504
Hajrudin uri, kolske prilike Muslimana..., 68.
170
i svoj rad je morao da prilagodi zateenom stanju. Panja uitelja
je bila usredsreena da djecu naui osnovnoj pismenosti, itanju
Kurana i da im prui osnovne obredoslovne i moralne upute. Poznato
je da u mektebima nije bilo podjele na razrede, nije bilo upisnica, niti
dnevnika. Takoe, nedostajao je precizno napisani program, pa su
ove kole osnivane prvenstveno s namjerom da je najvea panja
posveena savladavanju pravilnog itanja Kurana. To pravilno
itanje trai i poznavanje pravila taghida, uenja Kurana naglas, a
podrazumijeva i odgoj djeteta u svijetlu islamskog uenja.
505
Uitelj
je u ovim kolama trebalo da bude: blag i otrouman, vedar i veseo,
dosljedan i pravian, mora da postupa prema uenicima kao roditelj
prema svojoj djeci. On ima obavezu da poduava i da vaspitava, i na
taj nain neposredno utie na ponaanje mlade linosti.
506
Dio navedenih udbenika bie koriten i kasnije na viim
nivoima obrazovanja, u medresama. Nastava se u ovim kolama
izvodila na turskom jeziku, ali je posebna panja pridavana gra
matici arapskog jezika. Uglavnom su se, prema istraivanjima
Dragane Kujovi, koristili udbenici koji se odnose na pravilno
itanje Kurana, obredoslovna literatura, kao i udbenici koji se
bave erijatskim pravom, literatura koja obrauje razliite segmente
gramatike arapskog jezika, djela iz oblasti arapske stilistike, djelo na
persijskom jeziku koje sadri prie s moralnim uputama, djelimino
u stihovima, Birgivijine moralne upute, udbenik arapske metrike,
rjenika literatura. U srednjim kolama su izuavani: gramatika
arapskog jezika, sintaksa, etimologija ili derivacija, etimologija
rije i, geometrija, raun, matematika, disputacija, logika. Sljedei
pre dmeti prouavani su u dopunskim kolama: logika, retorika,
islamsko pravo, apologetika.
507
Upotrebljavani udbenici u prosvjetnim ustanovama isla
m skog kolstva mogu nam posluiti i kao najpouzdaniji poka za
telj u odreivanju nivoa kole. Nesporno je da su predmeti izu
avani odreenim redom, potujui osnovno didaktiko pravilo,
od jednostavnijeg ka sloenijem. Treba podvui da su kole u
osmanskoj dravi stepenovane i na bazi linih primanja profesora,
505
Dragana Kujovi, Udbenici na orijentalnim jezicima... (rukopis).
506
Omer Nakievi, Arapsko-islamske znanosti i glavne kole od XV
do XVIII vijeka, Sarajevo 1999, 85, navedeno prema: Dragana Kujovi,
Udbenici na orijentalnim jezicima... (rukopis)
507
Dragana Kujovi, Udbenici na orijentalnim jezicima... (rukopis)
171
poevi od medrese od 20 aki dnevno, pa nadalje. Na toj podlozi
kole su svrstavane u: 1. dvije harik medrese; 2. dvije dahil medrese;
3. Musilai sahn ili Tetsime (medresu) i 4. Sahni seman.
508
Jedna od glavnih kolskih aktivnosti u ovim prosvjetnim
ustanovama sastojala se u prepisivanju djela islamske tradicije. Stoga
su mnoga od ovih djela ostala da svjedoe o drugaijoj pismenosti
koja je njegovana na naim prostorima. Na ove rukopisne knjige
nailazimo u Arhivu Odbora Islamske zajednice u Baru, Arhivskom
odjeljenju u Beranama, Arhivu Odbora Islamske zajednice u Bijelom
Polju, Zaviajnom muzeju u Pljevljima i Arhivskom fondu Husein
paine damije u Pljevljima. Ova djelatnost, ponekad i bez istinskog
razumijevanja komplikovanih flozofskih i jezikih rasprava, bila je
determinisana nedostatkom odgovarajuih i metodiki razraenih
jezikih udbenika. Bila je u funkciji pedagokog snalaenja i
upuivanja na pomno uvanje osobenog kulturnog i socijalnog
modela.
509
U medresama u Osmanskom carstvu izuavani su, pored Kurana
i Hadisa, kalai, jezike discipline, logika, aritmetika, geometrija,
astronomija, teorija tonova, teorija nebeskih, ljudskih, i ivotinjskih,
biljnih i mineralnih tijela u mirovanju i kretanju, medicina, metrika
i prozodija i agrikultura. Udbenici iz ovih predmeta, mada pisani
briljivo i namjenski, zastarijevali su. Izvjesna inoviranja u tom
pogledu doivio je nastavni proces u drugoj polovini XIX stoljea
u rudijama. Rudije su bile dostupne svim vjeroispovijestima u
Turskoj i u njima se uila vjeronauka, arapski, turski i perskijski jezik,
istorija Osmanskog carstva, geografja, ra un, geometrija, na uka o
moralu, pismeni radovi, pravopis i kra sno pis. Iz jednog uoptenog
pregleda saznajemo da su se uenici koji su pohaali medrese u
vrijeme sultana Abdul Hamida II bili podijeljeni na tri kategorije: 1)
zaputeni, od kojih veina nita ne zna; 2) koji znaju neto arapski i
neto o vjeri. Meu ovim imade ih vrlo pobonih i vrijednih oni su
vrlo kratka pogleda. Znanje im se sastoji iz trietiri knjige to su ih u
medresi uili; 3) sposobni i vrijedni kojih je malo.
510
Uprkos mnogim tekoama koje su pratile rad islamskih vjer
skih ustanova, u njihovom zdanju je odnjegovana prva generacija
508
Isto.
509
Isto.
510
Isto.
172
muslimanskih intelektualaca u Crnoj Gori. Oni su nesebino irili
svoje znanje, a svojim sposobnostima i marljivou uspjeli su da
otrgnu od zaborava razna djela islamskoorijentalne civilizacije. Na
toj osnovi vaspitavani su i obrazovani mlai narataji Muslimana u
Crnoj Gori.
Muslimanski kulturni stvaraoci iz osmanskog perioda
Gradovi u Crnoj Gori za vrijeme osmanske uprave nikad nijesu
bili provincija duha i tvrave neznanja, kako ih pojedini istoriari
jednostrano i tendenciozno opisuju. Naprotiv, kulturno stvaralatvo
crnogorskih Muslimana je jo od XVI stoljea bilo na zavidnom
nivou i donijelo je veoma bogate plodove ne samo muslimanskoj,
nego i crnogorskoj kulturnoj batini. Posebno je bila izraena ljubav
prema knjizi, a pisana rije u osmanskom drutvu doivljavana je
kao izraz specifnog kulturnog i estetskog standarda. Jako je bila
ispoljena potreba preciznog biljeenja i tumaenja vjerske tradicije,
te pisanja flolokih i etikih rasprava ili najrazliitijih antologija.
Cilj ove djelatnosti sastojao se u opteobrazovnoj edukaciji italaca.
Razvijeno je bilo i kaligrafski oblikovano pismo i ukraavanje
knjiga, to je predstavljalo veoma primjetan umjetniki izraz.
511
Rairena sklonost prema pisanoj rijei manifestovala se
u trgovini knjigama, a njihovo prepisivanje znailo je i pristojan
izvor prihoda. Prepisivaku djelatnost upranjavali su i ljudi koji
su istodobno bili i autori originalnih radova. Naroitu cijenu imali
su prepisi obrazovanih i strunih lica. Tekstu je prethodila kuranska
formula U ime Boga, milostivog, samilosnog. Na marginama su
bili komentari samog autora prepisa ili preuzeti iz drugih djela. U
pisanom izrazu prisutna su bila tri orijentalna jezika. Jezik religije i
nauke bio je arapski, na turskom je njegovana divanska knjievnost
(putopisi, epigrafka), dok je prefnjenom pjesnikom izrazu bio
namijenjen persijski jezik.
512
U Crnoj Gori, posebno u Pljevljima, postojale su brojne
linosti koje su dale znatan doprinos u javnom i kulturnom ivotu
511
Dragana Kujovi, Radovi autora i prepisivaa na orijentalnim
jezicima iz Crne Gore (ili nastali u Crnoj Gori), Almanah, br. 3536, Pod
gorica 2006, 21.
512
Isto.
173
prepisivakom djelatnou ili originalnim djelima na orijentalnim
jezicima. Pljevlja su, kao centar hercegovakog sandaka, imala
mnogo obrazovanih ljudi iz razliitih socijalnih slojeva. Najvie
je bilo vjerskih slubenika (ulema). To su, prije svega, bile kadije,
naibi, profesori medrese, vjerski slubenici damija, vakufa i drugih
ustanova. Obrazovanih ljudi je bilo i meu zanatlijama, trgovcima i
spahijama. Brojni su bili ueni ljudi koji su izuavali Kuran i hadis,
bavili se knjievnom djelatnou, prouavanjem naunih disciplina
iz drutvenih i prirodnih nauka, kao i pisanjem ljetopisa. Zbog toga
to na teritoriji Osmanskog carstva nije bilo tamparije sve do 1725.
godine, to su mnogi pojedinci prepisivali Kuran, kao i najznaajnija
djela iz teologije i svih naunih oblasti i umjetnikog stvaralatva. Ti
prepisivai su bile uvaene linosti, pogotovo oni koji su se isticali
svojim kaligrafskim sposobnostima. Obino su to bili zaljubljenici
naune discipline ija djela su i prepisivali.
513
Prva poznata linost porijeklom iz Pljevalja koja se bavila
kulturnom djelatnou bio je Talidali Dukgin Zade Jahja. To je
bio uveni pjesnik Osmanskog carstva iz druge polovine XVI vijeka.
Jahja je bio albanskog porijekla, a rodio se u Pljevljima. Njegovo
ime postaje poznato iroj kulturnoj javnosti tek sa tubalicom koju je
spjevao povodom ubistva princa Mustafe, 6. oktobra 1553. godine. S
pravom ukazujui na Rustempau, velikog vezira Carstva, kao na
jednog od glavnih vinovnika ubistva princa Mustafe, uticao je na iru
javnost da ovaj velikodostojnik postane nepopularna linost. Pored
tubalice posveene princu Mustaf, napisao je i Gendinei rz,
djelo religioznog i zabavnodidaktikog karaktera koja sa jo etiri
djela ini pjesnikovu haisu. Takoe mu je ostao sauvan i kompletan
divan.
514
Nije trebalo da proe dugo vremena, a da se u Pljevljima
po javi jo jedan zaljubljenik u nauku. To je Husein, sin Osmana
Ta lidana, koji je stvarao poetkom XVII vijeka. Husein je 1617.
godine prepisao Komentar gramatike arapskog jezika od Ahmeda
Dunguza. Sredinom XVII vijeka prepisiva Redep je prepisao
djelo iz morfologije arapskog jezika. Meu gorljivim privrenicima
nauke iz Pljevalja, krajem XVII stoljea bio je i Abdulah, sin Hadi
513
Enes Pelidija, Pljevlja i pljevaljski kraj u XVIII stoljeu..., 171172.
514
Enes Pelidija, Prilog kulturnoj istoriji pljevaljskog kraja, Alma
nah, br. 2526, Podgorica 2004, 8687.
174
Mustafe. Abdulah je 1692. godine prepisao Kratko djelo o teoriji
hadisa s komentarom. Prepisao je u periodu od 1692. do 1701.
godine i djelo Rasprava o metafori koje se odnosi na arapsku
stilistiku.
515
Stilistiku su u tom vremenu prouavali i drugi obrazovani
ljudi iz Pljevalja. U namjeri da to vie i bolje proue ovu naunu
disciplinu itali su djela poznatih autora. Tom prilikom su neke
rasprave i prevodili. Vjerovatno da je u ovo vrijeme u Pljevljima nastao
i prepis est djela iz stilistike. To su: 1. Kraa rasprava o etimologiji
rijei u arapskom jeziku. Autor ovog djela bio je Alija Ljulija; 2.
Rasprava o etimologiji rijei od Ljududina Abdurahmana b. Ahiada;
3. Komentar rasprave o upotrebi rijei u prenosnom znaenju. Autor
navedenog djela je Abi Laus Samarkandi; 4. Komentar rasprave o
upotrebi rijei u prenosnom znaenju od Isamuddina Ibrahima b.
Muhameda b. Arabaha; 5. Rasprava o tumaenju rijei, istiaze i,
besmele; 6. Glosa na Isamudinov komentar.
516
Djela iz erijatskog prava privlaila su veliku panju
pljevaljskih prepisivaa. Ta usredsreenost bila je veoma izraena
na prelazu iz XVII u XVIII vijek. Ve 1697. godine je prepisana
erijatska dijaceza. Ovu pravnu raspravu je prepisao Abdurahman,
sin Ahmedov. Tri godine kasnije prepisana su jo dva djela iz
erijatskog prava. Abdulfetah, sin ejh Muhameda, prepisao je knjigu
kazni i odluka i djelo o postupku erijatskog suda u sluajevima
kontradiktornih dokaza.
517
Abdulah, sin hadi Mustafe, je 1701. godine u Pljevljima
prepisao Tablavijev spjev o metonimiji s komentarom. Prepis ovog
djela odnosi se na stilistiku. U naredne tri decenije XVIII stoljea
nastupio je period zatija u prepisivanju raznih djela. Tek 1733.
godine Husein Emin, sin mula Zekerijaha, prepisao je udbenik,
komentar djela iz erijatskog prava. Sljedee 1734. godine Jahja,
sin Ibrahimov iz Talide, prepisao je zbornik fetvi i zbirku zakona
sultana Sulejmana. U odnosu na druge prepise koji su iskljuivo bili
na arapskom, ovaj posljednji je pisan na turskom jeziku. Sljedei
prepis koji nalazimo da je prepisan u Pljevljima je iz 1765. godine.
Od nepoznatog autora prepisiva Ahmed, sin Mustafe, prepisao je
515
Isto, 8788.
516
Enes Pelidija, Pljevlja i pljevaljski kraj u XVIII stoljeu..., 172.
517
Isto.
175
Djelo o nasljednom pravu. Rad je napisan na arapskom jeziku.
Godine 1780. nastao je prepis Komentar djela iz stilistike i retorike.
Ovaj komentar prepisao je Mustafa, sin Osmanov. Prepisan je 1794.
i Prirunik iz erijatskog prava od Ibrahima Halabija. Navedeno
djelo je prepisao Ali, sin Salih Temima iz Talide.
518
Poznato je jo nekoliko kulturnih djelatnika iz Pljevalja. Salih
Sidki ehaji Mahmudkadi, kadija iz Pljevalja, sastavio je jednu
mendliju, zbirku pisama koja sadri mnoge akte kakve sadre i sudski
sidili i kartulari (sak). U njima ima dosta podataka koji se odnose
na pljevaljski kadiluk. Salih Sidki Mahmutkadi je obavljao dunost
kadije u Pljevljima. Na turskom jeziku je prezentirao prikaz Prvog
srpskog ustanka. Bio je nepristrasni posmatra i pouzdani zapisiva
dogaaja, komentara, vienja i refeksija ovog vanog dogaaja.
519

Knjievnim radom bavio se i Hadi Hilmi, sin Huseinov iz Pljevalja.
Do danas je pronaeno samo jedno malo djelo Tefsir komentar
Kurana. Komentarisao je i jednu suru iz Kurana Ved duha.
Stvaraoci iz oblasti kulture bili su prisutni i u Podgorici.
Jusuf Podgorianin, imam i hatib Glavatovia damije, stvarao je
poetkom XVIII vijeka. Prepisao je 1714. godine zbirku fetvi (pra
vnih miljenja, decizija) koju je sabrao i uredio budimski muftija
Ibrahim. Rije je o vjetom i plodnom kaligrafu iji rukopisi
nijesu istraeni.
520
Kao pisac XVIII vijeka poznat je i Ahmed Alija
Podgorianin koji je 1795. godine ivio u Sarajevu. Ahmed Alija
je napisao komentar poznatom, vrlo popularnom djelu o arapskoj
metrici. Za sebe je napisao da je sin Hadi Huseinov, porijeklom iz
Podgorice, koja mu je domovina.
521
U Podgorici se u XIX vijeku javlja kao prepisiva Omer
Mu stafaga Alivodi. Od njegovih kaligrafskih ostvarenja poznat je
samo rukopis djela Knjiga savjeta od persijskog klasika Fahrudina
Atara. Djelo je prepisano 1865. godine. Alivodi je bio uenik Bekir
efendije u podgorikoj medresi. Respektabilan muslimanski kulturni
radnik bio je Hasan efendija Podgorianin. Osnovno obrazovanje ste
kao je u Podgorici, a medresu je zavrio u Skadru. Hasan efendija je
nastavio da se bavi naunim radom, pa je otvorio katedru u medresi
518
Isto.
519
Bajro Agovi, Damije u Crnoj Gori..., 35.
520
Dragana Kujovi, Radovi autora i prepisivaa..., 2425.
521
Bajro Agovi, Damije u Crnoj Gori..., 35.
176
Pazar u Skadru. Bio je i sudija Osnovnog suda u Skadru. Njegovo
djelo iz oblasti islamistike je u rukopisu na arapskom jeziku. Prema
istraivanjima Bajra Agovia, ime Hasan efendije i danas se u Skadru
uvaava i uva u sjeanju. Zapaamo da se i poznati muslimanski
stvaraoci kite prediktom Podgorianin, nezavisno od mjesta svog
ivljenja, to govori o njihovoj privrenosti rodnom kraju. Jo jedan
Podgorianin je pronio slavu svog zaviaja u Skadru. Bio je to Hadi
Mustafa Sukni, roen 1853. u Podgorici, gdje je zavrio osnovnu
kolu i medresu. Kasnije je bio jedan od najpoznatijih imama
Skadra, s velikim autoritetom, ugledni pedagog i vaspita. Naroito
se isticao u poznavanju akaida, fkha, tefsira i kiraeta. Bio je vrstan
ua Kurana, a naalost, njegove biljeke kao profesora su unitene
u vrijeme vladavine Envera Hode.
522
I Niki je iznjedrio uvene muslimanske kulturne stvaraoce.
Husein efendija iz Onogota je 1703. godine prepisao i iluminirao
rukopis djela Multekuebhur.Vjeruje se da je u to vrijeme u Nikiu
djelovalo vie kaligrafa, ali o njima nedostaju vrsti dokazi. Pomenuti
rukopis je na nekoliko prvih stranica teksta obrubljen sa po pet
tankih crnih linija, dvije ire zlatne i dvije crvene linije. Pri samom
vrhu prve stranice rukopisa nalazi se viebojna zastava napravljena
zlatom i temperom. Na marginama i izmeu redova rukopisa je veliki
broj sitno pisanih komentara. U XVIII stoljeu u Nikiu je djelovao
Salih aban Nikianin, obrazovani kulturni poslenik koji se sluio
sa nekoliko jezika. Najvei broj rukopisa Salih aban je prepisao u
periodu izmeu 1792. i 1798. godine. O samom sebi ostavio je malo
podataka. Poznato je ime njegovog oca uz koje je obino dodavao
odrednicu Nikikli, Nikievi i Onogotevi.
523
Muhamed Mahmud iz Nikia je stvarao kao prepisiva po
lovinom XIX vijeka. Prepisao je tri djela: Traktat o pravilnom oba
vljanju namaza, Kratko djelo o namazu i postu i Pouka uenika.
Prepisi su vreni, po svemu sudei, u nekoj medresi, a koristili su kao
neophodni udbenici. Pedantni hroniar svog grada bio je Nuhan
aga, sin Ibrahimage. Revnosno je polovinom XIX vijeka biljeio
mnoge dogaaje koji su se dogodili u Nikiu. U svojoj biljenici je,
pored ostalog, zapisao: Godine 1248/1832. izgorjela je po Bojoj
522
Isto, 3135.
523
Slobodan Drobnjak i Sait aboti, Kulturne prilike i kulturni
stvaraoci Nikia, Almanah, br. 2526, Podgorica 2004, 101.
177
odredbi municija u Nikiu. Godine 1249/1833. postao je mudir u
varoi Nikiu Salihbeg Foak. Za mudira u Nikiu postavljen
je Sulejman efendija, 1272/1855. Godine 1273/1856. protjerani su
iz Nikia u progonstvo lanovi Skadarskog medlisa i podgoriki
mudir. Godine 1273/1856. nestalo je vode u bunarima u Nikiu,
pa je sav svijet donosio vodu sa mjesta zvanog Rastoka sve do
Mitrovdana. Spomenute godine Boijim doputenjem rodilo je bijelo
ito, kukuruz i ostali usjevi, to iz zemlje niu. Godine 1277/1860.
pobunila se raja koja stanuje u ravnici nikikog sreza i pristala uz
crnogorskog kneza.
524
Radi se, bez sumnje, o dragocjenim zapisima
koji mogu posluiti istoriarima kao pravi majdan podataka, naroito
onim poslenicima koji se bave izuavanjem prolosti Nikia.
Svakako je Hafz Salih Gaevi najpoznatije ime iz oblasti
kulture u Nikiu u XIX vijeku. Gaevi je roen u Nikiu 1850.
godine, u kojem je zavrio mekteb i rudiju. Poslije toga je otiao
u Carigrad radi boljeg obrazovanja. Po okonanju kolovanja u
Carigradu vratio se u Niki i tu je jedno vrijeme vrio poslove gra
d skog fnansijskog upravitelja. Slovio je za uglednu linost u gradu,
jer je imao visoko obrazovanje. Gaevi se bavio i pre pi si vako
prevodilakim radom. Prepisivao je i prevodio knjige koje su pisane
na orijentalnim jezicima, manifestujui u tom po slu vrlo raskoan
talenat i veliku produktivnost. Gaevi je svoj zaviaj napustio 1876.
godine i otiao za Ljumu (Albanija), gdje je po stavljen za kajmekama
(sreskog naelnika). Napustio je Ljumu 1887. godine i skrasio se u
ahoviima (Tomaevo). U ahoviima je napisao, bolje rei pre
pjevao Mevlud (pjesma o roenju Boijeg poslanika Muhameda)
poznatog osmanskog stvaraoca Sulejmana e lebije. Mevlud je na
pisan na molbu uglednih muslimanskih prvaka iz kolainskog kraja.
Prvo izdanje ovog Mevluda potie iz 1879. godine i Gaevi ga je
lino fnansirao, kao i drugo izdanje iz 18931894. godine. Mevlud je
pisan u jedanaestercu i ima 398 stihova. Prezentiran je na maternjem
jeziku. Pored ovog djela koje je pretampavano vie puta, Gaevi je
napisao i Udbenik za vjersku pouku.
525
Bijelo Polje je, takoe, iznjedrilo vie znaajnih muslimanskih
kulturnih poslenika. Osman ehdi Kadi bio je pjesnik, pisac i
diplomata. Sin je Mehmed Salim efendije Kadia iz Bijelog Polja
524
Isto, 101102.
525
Isto, 102103.
178
pa se stoga u izvorima spominje kao Akovali (Bjelopoljac). O
njegovom kolovanju i ivotu u mlaim godinama nema podataka
sve do 1740. godine. Tada se javlja kao divan katib i ehaja u pratnji
Mehmed Emina koji je kao poslanik bio upuen u Rusiju. Nakon
povratka iz Rusije, nalazio se na razliitim dunostima. Osnovao je
1754. godine biblioteku u Sarajevu. Bila je to prva ustanova tog tipa
u Sarajevu. Napisao je kompletan divan pjesama koji je nedavno
pronaen, ali jo nije izdat niti prouen. Drugi veliki stvaralac
porijeklom iz ovog kraja bio je Ahmed Hitem Akovali Zade. Sin je
Osman ehdi efendije Bjelopoljca, a unuk Mehmed Salim efendije
Kadia. Bio je veoma obdaren, a posebno se isticao u poznavanju
erijatskog prava. Pisao je pjesme na arapskom, turskom i persijskom
jeziku. Napisao je i sedam djela iz raznih oblasti islamskih nauka.
Najpoznatije njegovo djelo je Divan, sainjen od 271 pjesme na
turskom, 35 na persijskom i 32 na arapskom jeziku. Drugo djelo
(Manzuma) predstavlja moralnodidaktiki spjev na turskom jeziku.
Njegov uenik Muhamed Selid efendija sabrao je i sredio Hatemova
predavanja o razliitim temama i nazvao ih Favaid alHatemija.
Umro je u Larisi u Grkoj gdje je slubovao kao kadija. Povodom
smrti Ahmeda Hatema, pjesnika, kadije i uenjaka iz Bijelog Polja,
njegov uenik i poznati pjesnik Belig efendija iz Larise spjevao je
1754. godine elegiju u kojoj, pored ostalog, stoji: Na ovaj prolazni
svijet nee doi niko njemu slian, niko tako slavan u egzaktnim i
mistinim naukama.
526
U Bijelom Polju je stvarao Nuh ibn Ahmed ibn Ali, prepisiva
iz prve polovine XIX vijeka. Od njegovih kaligrafskih dostignua
poznato je samo jedno djelo iz podruja arapske gramatike koje je
Ahmed ibn Ali zavrio 1839. godine. Mehmed efendija Emin, bje
lopoljskobihorski kadija, esto je pisao u sarajevskim novinama
Sarajevski cvijetnik. Napisao je i pjesmu Car Mustafa nestade.
Veoma obrazovan i revnostan javni poslenik bio je Mehmed akir
Kurtehaji, sin kadije, roen u Bijelom Polju 1845. godine. Na
poetku svoje karijere Kurtehaji je bio pisar u Pljevaljskom
kadiluku, a zatim je radio pri sudu Novopazarskog sandaka. Istakao
se predanim radom na ovim mjestima, pa je prebaen u vilajetsku
slubu u Sarajevo. Ubrzo je, 1868. godine, postavljen za urednika
zvaninog lista Bosna. Iste godine je, uz saglasnost Osmanpae,
526
arko epanovi, Pregled prolosti Bijelog Polja..., 121122.
179
pokrenuo svoj list Sarajevski cvijetnik. Postavljen je u maju
1869. godine za direktora vilajetske tamparije. Posao zvaninog
tumaa obavljao je u vilajetskoj vladi. Njegov istraivaki dar i
otroumnost uinili su da se Kurtehaji smatra za najboljeg no
vi nara u Osmanskom carstvu. Vrlo plodno bilo je stvaralatvo i
Ibrahima Paariza Bioaka, roenog 1852. godine u Bioi, izmeu
Bijelog Polja i Berana. Najpoznatije Bioakovo djelo je Kasida,
zaseban rad u esnaest djelova. Autor je jo osam knjievnih radova,
a uveno je njegovo djelo Nasihati, napisano u prozi.
527
Kulturnih stvaralaca iz muslimanskog korpusa bilo je i u
Plavu, Spuu, Herceg Novom, Roajama. Nepoznati autor iz Plava
je 1844. godine prepisao Mushaf. Ovaj rukopis je pohranjen u
Univerzitetskoj biblioteci u Beogradu. Osman Plaveli, takoe iz
Plava, 1861. godine prepisao je komentar arapskoturskog rjenika.
528

Znatno ranije svojim knjievnim radom istakao se Osmanbeg Hilmi
Ljubovi. Sin je Omer elebije Ljubovia iz Herceg Novog, koga
je ubio Abazpaa 1628. godine. Osmanbeg je uesnik Kandijskog
rata (16451669). U domaim zbirkama nalazimo mnogo njegovih
pjesama, a najcjenjenija su mu ona koje je slao sa Krita u domovinu.
Neizbjeni motiv njegovih pjesama je enja za zaviajem.
529
Mala
kasaba u Spuu ostavljala je prostor i za kulturnu aktivnost. Veoma
ivo je bilo prepisivako djelovanje. Najuveniji kaligraf je bio Mula
Ahmedaga. Sauvana su dva njegova rukopisa. Prvi je tesavufsko
djelo Fedailudihad, prepisano 1767. godine, a drugi je rukopis
Kurana iz 1771. godine.
530
ejh Muhamed Uianin je posljednje godine svog ivota
proveo u selu Balotii kod Roaja. Interesantna su i esto prepisivana
njegova pisma, koja privlae panju orijentalista i istoriara. Posebno
se to odnosi na pisma koja je upuivao beogradskom valiji Muhamed
pai, kao i njegove prepise uenim i dobrim ljudima Beograda,
Edrene, Carigrada, Meke i Medine. Ova pisma je slao 17481749.
godine. Pored ove tri poslanice, objavljena su jo dva pisma vezana
za Muhameda Mubtela. Preko prvog je komunicirao s bosanskim
valijom Alipaom, a drugo je primio od ejha Isa efendije iz Bruse.
527
Bajro Agovi, n. d, 2627.
528
Dragana Kujovi, Radovi autora i prepisivaa..., 2728.
529
Bajro Agovi, n. d, 27.
530
Isto, 29.
180
Isa efendija ga je savjetovao da radi na vjerskom uzdizanju naroda,
da izbjegava gozbe silnika, zelenaa i pokvarenih ljudi, te da ne bude
u neprijateljstvu sa kadijama i valijama.
531
U kontekstu ove problematike treba dotai i muslimansko
narodno pjesnitvo. Ono je u velikoj mjeri bilo odraz borbe za
ouvanje ivota u nesigurnim istorijskim vremenima, naroito
u krajikim gradovima. Zato je esto bila zastupljena junaka
deseteraka pjesma. U nikikom kraju bio je karakteristian
tip crnogorskohercegovakih pjesama krajinica. Jedan od
najuglednijih narodnih pjesnikapjevaa u Nikiu bio je poznati
junak i buljukbaa Ahmet Bauk, koji je ivio u prvoj polovini XIX
stoljea. Andrija Luburi, poznati etnograf, od Smaja Hadimusia
iz Nikia zabiljeio je vie muslimanskih epskih pjesama od kojih
naroitu vrijednost imaju pjesme Mekii i Muovii i Svaa
Mekia i Muovia. Mnogo junakih pjesama odnosi se na junatvo
kapetana iz porodice Muovia o kojima su pored muslimanskih
pjevali i crnogorski pjevai. U jednoj od tih pjesama tretira se
junatvo Huseinbega Muovia:
532
Zna Turina bega Huseina
Huseina bega Muovia,
Koji konja pred druinom jae
Pa se ee Javorkom planinom,
Niko njemu na megdan ne smije.
Ljepotu muslimanskih epskih pjesama prepoznao je poetkom
XX vijeka poznati austrijski etnograf Fridrih Salomon Kraus. Govorio
je o tome u svojim radovima, akcentirajui da nijedan narod meu
Indoevropljanima nije iz dubokih brazda svojih grudi izvukao tako
valjano bogatstvo narodnih epova, kao junoslovenski Muslimani.
Izuzetnu ljepotu ovih pjesama uoila je i crnogorska narodna epska
poezija. Ona je veoma uvaavala ratnike osobine muslimanskog
stanovnitva. Vie muslimanskih prvaka u epici i narodnoj tradiciji
fguriraju kao paradigma ratnike slave, pregnua i moralne veliine.
Izraziti primjer u tom pogledu jeste pogibija uvenog Toske Duleg
bega, bimbae nad svim pandurima, koji je sa 200 svojih ljudi iao
531
Isto, 2829.
532
Navedeno prema: Slobodan Drobnjak i Sait aboti, Kulturne
prilike i kulturni stvaraoci..., 107.
181
prema Nikiu da tamo ureuje i zimuje, a koga su u novembru
1852. godine u klancu Duga likvidirali crnogorski uskoci koje je
predvodio pop Luka Jovovi. Pogibiju ulekbega je opjevao narod,
ali i vojvoda Mirko Petrovi u svom Junakom spomeniku.
533
Lirsko stvaralatvo muslimanskog naroda bilo je posebno
izra eno u gradovima smjetenim u unutranjosti Crne Gore.
Dodue, lirske pjesme bile su specifan izraz kulturnog iskazivanja
u Pljevljima, Plavu, Gusinju, a ipak najzapaenije u Podgorici.
Podgorike pjesme se ne uklapaju u optebonjaki melos, kako
to tvrdi nacionalno zahuktali Mustafa Memi,
534
ve su njihove
melodije svojstvene i nemaju nita zajednikog ak ni sa drugim
balkanskim narodnim pjesmama. One su nastale ukrtanjem slo
venske i orijentalne melodike.
535
Podgoriku pjesmu je uglavnom kreirao muslimanski ivalj, jer
ona u veini sluajeva odraava njegovu terminologiju, mentalitet,
flozofju ivota koja u sebi sadri orijentalni kolorit. Poneka
podgorika pjesma nosi izrazitije obiljeje muslimanskog naina
ivota. Krasi ih fni diskretni lirizam. Nedvojbeno, podgoriki melos
je odgovarao duhu, osjeajnoj klimi i potrebama vremena, naroito
staroj Podgorici, koja je tek izrastala iz orijentalne osjeajnosti.
536

Ove pjesme ive i u tradiciji crnogorskog naroda i kulturna su batina
svih graana Podgorice i Crne Gore.
533
Isto.
534
Mustafa Memi, Bonjaci (Muslimani)..., 118.
535
Jusuf Mari, Neka obiljeja gradske pjesme stare Podgorice..., 117.
536
Isto, 118119.
182
183
GLAVA V
MEUETNIKI I MEUKONFESIONALNI
ODNOSI U CRNOJ GORI ZA VRIJEME
OSMANSKE VLASTI
Crnogorska istoriografja nije poklanjala dovoljno panje
meuetnikim i meukonfesionalnim odnosima za vrijeme osma
n ske vlasti. Ova problematika je doticana iskljuivo u okviru i
rih tematskih cjelina, a dosadanji istraivai je nijesu smatrali
posebnim izazovom. Stoga nam nedodstaje izdvojeno poglavlje o
ovoj vanoj tematici. Otuda u laikoj a dijelom i u strunoj javnosti
dominiraju krajnje negativni sudovi o djelovanju osmanske vlasti
prema nemuslimanskom stanovnitvu i sljedbenicima islama. i
tajui pojedine tekstove o karakteru osmanske vlasti stekao bi se,
kod neupuenih posmatraa, utisak da Muslimani i Crnogorci nijesu
nita drugo radili no meusobno ratovali. A negdanja stvarnost bila
je mnogo drugaija. Istina, osmanska vlast je silovito reagovala na
svako oslobodilako stremljenje crnogorskog naroda, ali u duim
periodima mira te odnose odlikuje normalan suivot, skladnost,
vjerska tolerancija. Uostalom, osmanski period je donio Balkanskom
poluostrvu najdue razdoblje politikog jedinstva u njegovoj istoriji.
Bugarska istoriarka Marija Todorova je primijetila da je bilo vie
mira dok je Balkan bio pod turskom vlau nego kad je stekao
nezavisnost.
537
537
Marija Todorova, Imaginarni Balkan, Beograd 2006, 26, 313.
184
To, naravno, ne znai da nije bilo brojnih suprotnosti koje
su nagrizale raznoliko crnogorsko drutvo u doba vievjekovne
osmanske vladavine. One su se manifestovale izmeu grupa i
pojedinaca razliitog drutvenog i ekonomskog statusa unutar istog
naroda i iste religije, pa ak i unutar iste drutvene grupe. esto su
bili izraeni i antagonizmi izmeu organa lokalne i sandake vlasti,
pa i centralne vlasti u cjelini. Gradsko stanovnitvo je nezavisno od
vjerske pripadnosti prualo otpor nezakonitim postupcima vlasti.
Dolazilo je ak i do zajednikih istupa Muslimana i Crnogoraca u
gradovima protiv vlasti, u odbrani sopstvenih interesa.
Meuetniki odnosi
Potovanje zakona i zakonskih propisa bilo je primjetno na
prostorima Osmanskog carstva sve do kraja XVI vijeka. Od tada,
skupa sa drugim klasinim institucijama koje su pomogle da se
osmanska drava uzdigne u rang svjetskih velesila, i sudstvo poinje
slabiti. To je naroito dolo do izraaja u administraciji i sudstvu
XVIII, a posebno u XIX stoljeu, mada je ovih pojava bilo i ranije.
Takvo stanje bilo je prisutno skoro u svim mjestima pod sultanovom
vlau, pa i u Crnoj Gori. Konsekvence takvog stanja osjeali su nii
drutveni slojevi i muslimanskog i nemuslimanskog stanovnitva.
Zloupotrebe predstavnika lokalne vlasti bile su veoma vidljive pri
likom kupljenja poreza ili nametanja nezakonitih obaveza.
Takvo djelovanje bilo je karakteristino za Alibega Memi
begovia, skadarskog sandakbega. On je 1603. godine traio da mu
Crnogorci isplate neke vanredne namete. Crnogorci su odluno odbili
ovaj nerealan zahtjev, pa je u junu 1603. godine dolo do bitke na
Ljekopolju. Crnogorci su tada porazili vojsku skadarskog sandak
bega. To nije obeshrabrilo pohlepnog Alibega Memibegovia
koji je i dalje pokuavao da iznudi novac od Crnogoraca. Oni su
uporno odricali da mu bilo to duguju. Ovaj dugotrajni spor izmeu
skadarskog sandakbega i Crnogoraca uticao je na Portu da 1606.
godine smijeni Alibega Memibegovia s tog poloaja.
538
Ova
odluka je nesumnjivo pokazala da su u Carigradu postojale snage
koje su nastojale da relacije izmeu predstavnika oblasnih vlasti
538
ivko M. Andrijaevi i erbo Rastoder, Istorija Crne Gore...,
100101.
185
i Crnogoraca budu snoljive i time se obezbijede pretpostavke za
normalan suivot.
Turski upravitelji u Crnoj Gori nijesu ispoljavali previe
obzirnosti prema instrukcijama Porte. To je demonstrirao i nasljednik
Alibega Memibegovia koji je nastavio istu politiku prema Crnoj
Gori. Ogoreni Crnogorci su, stoga, 1609. godine uputili jedno
poslanstvo za Carigrad. U centru Osmanske imperije su objanjavali
da skadarski sandakbeg zahtijeva od njih mnogo vei iznos novca
nego to je odreeno defterom. Naglaavali su da je njihov sukob
u cjelini motivisan odbranom privilegija koje im je sultan dao, a
ne eljom da se odmetnu od sultana. Turska vlast u Carigradu je i
ovog puta pokazala razmijevanje za probleme Crnogoraca, ali ovo
stremljenje, njeni oblasni upravitelji nijesu mnogo potovali.
539
Uskoro se samovolja pojedinih turskih starjeina u Crnoj Gori
manifestovala na jo drastiniji nain. Tako su podgorike spahije,
Muhamedaga, Sulejman au, Ali au, Selim ehaja i njegov brat
Mustafa, uz pomo svog tienika Bilice, sina Vuia, podigli narod
sa svojih timara i zeameta i 1613. godine se ustremili na podlovensku
Crnu Goru. Tom prilikom su opljakali i zapalili preko pet stotina
kua. Crnogorci su se zbog toga alili kadijama i skadarskom kaj
makamu, a oni su njihovu albu proslijedili Porti. Porta je odmah
naredila da se ovaj sluaj ispita na licu mjesta. Uviajem je utvreno
da su podgorike spahije izvrile nasilje u podlovenskoj Crnoj
Gori, te da se ogluuju pozivu na sud. Reagovao je i sultan Ahmed I
koji je u svom fermanu iz oktobra 1613. godine naredio da se krivci
pohvataju i po zakonu kazne.
540
Ovaj primjer slikovito govori da su
nepoinstva nad Crnogorcima vrili i njihovi sunarodnici, kao i da
je centralna osmanska vlast bila odluna u namjeri da zaustavi sve
devijantne pojave.
Mnogi Crnogorci koji su primili islam nijesu bili u funkciji
proosmanskih htjenja. Muslimani u podlovenskoj Crnoj Gori i dalje
su ivjeli u istoj plemenskoj zajednici, zadravi istu komunikaciju
sa svojim plemenicima. Oni su savim ravnopravno uestvovali u
radu plemenskih institucija. Zauzimali su, kao i veina njihovih
pravoslavnih sunarodnika, u vrijeme mletakoturskih ratova, anti
539
Isto, 101.
540
Hamid Hadibegi, Turski dokumenti u Dravnom muzeju na
Cetinju, Istorijski zapisi, br. 12, Cetinje 1955, 118119.
186
tursko stanovite. Islamizirani Crnogorci iz Komana i Mikulia (selo
u Bajicama) obavezali su se 1663. godine pred kotorskim sudom da
e sprijeiti upade turskih odreda na teritoriju Mletake republike
ili e, ukoliko taj odred bude brojniji, o njegovom kretanju odmah
izvijestiti crnogorskog mitropolita. Na ovu izjavu svoj paraf je
stavio i cetinjski mitropolit, koji islamizirane Crnogorce iz Komana
i Mikulia naziva Turcima iz Crne Gore.
541
Antitursko opredjeljenje Crne Gore zastupali su i crnogorski
plemenski glavari islamske vjeroispovijesti. Oni su 1660. godine,
zajedno sa plemenskim glavarima pravoslavne vjeroispovijesti,
potpisali sporazum s Mletakom republikom o savezu. Ovaj postupak
potvruje i da su Crnogorci koji su primili islam zadrali glavarski
poloaj u plemenu. U ovom ugovoru, koji je potpisan u Kotoru, kao
glavari eklia navedeni su Hasan Kasumov i Hasan Markovi, a
kao vojvoda Mikulia navodi se Husein Hamzi.
542
Uopte uzevi, Kandijski rat (16451669) nije izazvao razdor
izmeu Crnogoraca i Muslimana. tavie, Crnogorci su svetili svoje
Turke, lanove bratstva i plemena jer su ih smatrali dijelom svog
naroda koji je, usljed istorijskih okolnosti, primio islam. Postoji
mnotvo primjera iz XVII vijeka koji svjedoe o zajednikom ivotu
i toleranciji izmeu Crnogoraca i Muslimana. Tako u jednom pismu
vojvode Marka Popovia stoji: Prije u Kuima gdje Turaka ima,
davali su im pravoslavne djevojke, ali bi se dogovorili da joj bide
zakon slobodan (da se vjera ne mijenja). Ipak djeca su bila Turci...
Tako je bivalo u Kolainu e su pravoslavne ene Turaka mirno
ivjele, niti ih ko silovao da se ture.
543
Mustafagii, Prekovii,
Curii Muslimani starinom Ledinjani, dugo su odravali srodnike
odnose sa Krivodoljanima i redovno se posjeivali prilikom obilje
avanja raznih sveanosti.
544
Izrazit primjer ojstva i moralne postojanosti pokazala su
dvojica podgorikih Muslimana 1647. godine, pred erijatskim vije
em u Pei. Naime, Hasan, sin Kurtov, i Osman, sin Hasanov, itelji
Pei, optuili su crnogorskog mitropolita Rufma da je odgovoran
za smrt njihova dva brata. Cetinjski prvosvetenik je odbacio ove
541
ivko M. Andrijaevi i erbo Rastoder, Istorija Crne Gore..., 91.
542
Isto.
543
Ejup Muovi, Muslimani Crne Gore..., 69.
544
Jovan Erdeljanovi, Kui, Piperi, Bratonoii..., 151.
187
optube, a zatim su svjedoili zaim Mehmedaga Glavatovi i spahija
Jusuf, sin Abdulahov, obojica iz Podgorice. Oni su izjavili sljedee:
Spomenuti Rufm do ovog asa bavio se je svojim poslom i uvijek
se je odvajao od razbojnika i klonio se je smutnje i razbojnitva.
Ukratko reeno, ne hvalei mu zakona, nije nam poznato neko slabo
vladanje njegovo.
545
Na temelju ove izjave sud je odbio tubu i
svoju odluku je uruio mitropolitu Rufmu.
Ovo nije bio izolovan sluaj tolerancije i potenja kod
podgorikih Muslimana. Te osobine su naroito dole do izraaja
u periodu kada se osmanska vlast opredjeljivala da crnogorsko
stanovnitvo prisilno raseli u druge krajeve zbog estih buna i
hajduije. Zbog toga je i peki patrijarh bio primoran da javno izrazi
svoje neslaganje s takvim postupcima Crnogoraca. ak su njegova
dva obraanja imala obiljeja prokletstva. Uprkos tome, podgoriki
ajani (glavari) dva puta su se javljali kao zatitnici crnogorskog
stanovnitva. Ajani su za Crnogorce garantovali osmanskim
vlastima i kao jemstvo uplaivali kauciju kako bi sprijeili njihovo
progonstvo.
546
Solidarnost izmeu Muslimana i Crnogoraca bila je veoma
izraena u Pljevljima i okolini. Ona se posebno primjeivala u
sluajevima zloupotrebe vlasti od strane pojedinih predstavnika
lokalne uprave. Pljevaljski naib Abdul Fetah je prednjaio u
injenju brojnih zloupotreba u cilju linog bogaenja. Tako je 1699.
godine uveo i razrezao nezakonit porez na cjelokupno stanovnitvo
pljevaljskog kadiluka. Pljevljaci su, nezavisno od svoje etnike pri
padnosti, podnosili albe viim instancama u narednim godinama.
Obratili su se 1707. godine namjesniku bosanskog ejaleta Sirke
Osmanpai, kao i hercegovakom sandakbegu i pljevaljskom
kadiji. Od ovih linosti su traili zatitu od Abdul Fetaha koji je
svojim spletkama postao nona mora za cijeli kraj. Pozvani se na ove
albe nijesu obazirali. Tek poslije tree albene predstavke iz 1709.
godine koju su itelji pljevaljskog kraja uputili centralnoj vladi u
Carigradu, pljevaljski kadija je bio primoran da protiv optuenog
preduzme potrebne mjere. Abdul Fetah je kao optueni pozvan
545
Hamid Hadibegi, Turski dokumenti u Dravnom muzeju Crne
Gore..., 120122.
546
Gligor Stanojevi, Crna Gora u doba vladike Danila, Cetinje
1955, 34, 51.
188
na sud, ali se iz dostupne dokumentacije ne moe utvrditi na koju
je kaznu osuen. Kako bilo, on nije vie obavljao dunost naiba
pljevaljskog kadiluka.
547
Stanovnitvo pljevaljskog kadiluka se i 1707. godine alilo
vladi u Carigradu na hercegovakog sandakbega Sejfulahpau.
Pljevljaci su isticali da je jo prije nepune decenije 16981699. godine
na ime bedeli konaka (porez na stanovanje) i bedeli nefra (porez
za oslobaanje od vojne obaveze) Sejfulahpaa nezakonito uzeo
1.300 groa. To je po ondanjem kursu iznosilo 247.000 aki. On
je ovu evidentnu zloupotrebu pravdao potrebom za ishranu vojske.
Razmatrajui ovu albu, sud je donio odluku da se nezakoniti novac
vrati i da Sejfulahpaa iz linih novanih sredstava nadoknadi tetu
svima onima od kojih je uzeo novac. Osioni hercegovaki sandak
beg se nije osvrtao na doneenu presudu. Njegovim zloupotrebama
kao da nije bilo kraja. Bez osnova je poeo hapsiti pojedine uglednije
linosti i od njih na ime putanja na slobodu traio novac koji je
zadravao za sebe. Mada je u vie navrata o tome obavijetena,
centralna vlada nije nita preduzela da se takve nezakonitosti
suzbiju.
548
Ovo je bio zaista rijedak primjer da se Porta ogluila o
opravdane albe svojih podanika u Crnoj Gori.
Skovano zajednitvo izmeu Crnogoraca i Muslimana u
Plje vljima osjetilo se i sredinom XVII stoljea. Cjelokupno stano
vnitvo Pljevalja alilo se na nekog Mustafu i Omera da su sa svojim
istomiljenicima nekanjeno pljakali pojedina domainstva, od ljudi
otimali stoku i novac, a za ova injenja nijesu nikome odgovarali.
zato su mnoge porodice iz Pljevalja spas potraile seljenjem u druge
sigurnije kadiluke.
549
Dolazilo je, istina rijetko, i do manjeg naruavanja, preteno
skla dnih meuetnikih relacija u pljevaljskom kraju. Domae mu
slimansko stanovnitvo je u selu Kruevu 1750. godine pokualo
da dio svojih poreskih obaveza transponuje na nemuslimane. O toj
nedozvoljenoj radnji kadija ejh Ibrahim je pisao Ramadanagi,
pripadniku vojnog (spahijskog) reda. Ramadanaga je smatrao da
ovu pojavu to prije treba zaustaviti. Zalagao se da se putem zakona
547
Enes Pelidija, Pljevlja i pljevaljski kraj u XVIII stoljeu..., 158
159.
548
Isto, 159.
549
Isto, 160.
189
nagnaju poreski obveznici da prema dravi izmire svoju obavezu.
550

Time je sprijeen jo jedan nezakoniti postupak, a istovremeno su
odrani dobri meuetniki odnosi.
Crnogorski mitropolit Sava Petrovi je, takoe, imao solidne
relacije s predstavnicima turske vlasti u Crnoj Gori. Ti odnosi
ispoljeni su i u ekonomskoj sferi. Tako su age podgorike tvrave
izjavile pred sudom 1746. godine da su sve to imaju kao odakire u
Spiu, Ulcinju, Cetinju i Dobrom selu izdali pod zakup crnogorskom
mitropolitu Savi. Mitropolit je bio obavezan da im svake godine daje
za te zemlje ukupno 16 dukata.
551
Kraj XVII vijeka je period burnih deavanja u Podgorici. U
ovom gradu je 1693. godine bilo zatvoreno vie desetina Kua. Kui
su se dovijali na razne naine da oslobode svoje plemenike. Raunali
su na svoje roake, ali i na iskrene prijatelje meu podgorikim
Muslimanima koji su inae bili protivnici Sulejmanpae Buatlije.
Pokazalo se da je to pravi oslonac, jer su Kui uspjeli da izvuku
svoje ljude iz kazamata. Ova otmica izvrena je uz primjenu oruja.
Zanimljivo je da je energini protivnik oslobaanja Kua bio vojvoda
epan, pain povjerenik iz Podgorice, ali je u tome bio osujeen, pa
se morao spasavati bjekstvom iz grada. Uspio je u tome, ali mu je
kua poruena do temelja.
552
Ovo je bio samo uvod u mnogo ozbiljniji dogaaj koji e se
de siti u jesen 1693. godine. Buatlija je u Podgorici imao mnogo
linih protivnika meu znamenitim graanima. Oni su se odvaili
na pobunu poto su znali da sandakbeg nije miljenik sultana. U
pomo su pozvali Kue, a oni su na mletaki nagovor pristali da
im budu saveznici. Pridruili su im se i Piperi. Pobuna u Podgorici
izbila je u jesen 1693. godine. Uzela je vie maha nego to se
moglo pretpostaviti. Poela je sukobom starjeine vojne posade sa
varoanima, da bi se uskoro pretvorila u pobunu protiv sandakbega
Sulejmanpae. U pobuni su se udruili Muslimani i Crnogorci, a
narod su predvodili Mustajbeg Glavatovi (u ime Muslimana) i
Mirko eneralovi (u ime Crnogoraca). Pobunjenici su napali vojnu
posadu i njenog zapovjednika, a mustahfzi (branioci tvrave), da se
spasu od pogibije, pobjegli su iz tvrave u kue podgorike varoi u
550
Isto.
551
Hamid Hadibegi, n. d, 125126.
552
Rastislav V. Petrovi, Pleme Kui 1684-1796, Beograd 1981, 114.
190
kojima su mogli biti sigurniji. Pobuna je poprimila iroke razmjere.
Protiv Sulejmanpae digli su se i Skadrani, Barani i dio Muslimana
u abljaku. Pobunjenici su se nadali da e Porta svrgnuti neugodnog
i oholog pau, ali se to nije obistinilo. Sultan je ova zbivanja shvatio
ozbiljno. Intervenisao je rumelijski beglerbeg, a Buatlija je zbaen
samo privremeno, poto se sultan s njim pomirio. Buatlija je to
iskoristio da se osveti Podgorianima. Sa svojim pristalicama,
agama podgorike tvrave, paa je opljakao i spalio kue i duane
u Podgorici, kao i mlinove i ifuke graana u okolini grada.
553
Ova netrpeljivost nije bila dugog vijeka. Turski sudovi su
pokazali objektivnost i povodom tube cetinjskog mitropolita Da
nila. Vladika Danilo se u aprilu 1704. godine obratio erijatskom
sudu u Podgorici. Tuio je tada Mustafuagu, Mustafu elebiju
Ubovia, Omera elebiju i Mustafu Hasanbau iz abljaka zbog
prikrivanja neijeg sina. Sud je za svega dva dana donio presudu u
mitropolitovu korist.
554
Velik broj Muslimana u Spuu, a naroito u Podgorici, uvijek
je imao na umu da ih s Crnogorcima vee zajedniko porijeklo i stoga
su prema njima ispoljavali blagonaklonost, i to u vrlo delikatnim
situacijama. Spuki i podgoriki Muslimani u oktobru 1729. godine
nijesu htjeli da se ale na Crnogorce zbog animoziteta izmeu
bosanskih Muslimana i Crnogoraca. Graani Podgorice i Spua bili
su, naime, kod bosanskog valije da vide isprave u vezi s trgovinom.
elei da iskoristi ovaj problem, valija im je sugerisao da treba da
poalju protest Porti, u kome bi se tuili na otimaine Crnogoraca.
Muslimani iz Spua i Podgorice nijesu podlegli ovom pritisku i stoga
su glatko odbili ponueni prijedlog.
555
Time su jasno pokazali da je
kod njih jae izraena solidarnost s pravoslavnim Crnogorcima nego
prema inovjercima u Bosni.
Svijest o etnikoj srodnosti s Crnogorcima bila je veoma i
va i kod kolainskih Muslimana. U Kolainu, kao i u cijeloj Crnoj
Gori, bile su uspostavljene brojne institucije kumstva, po bra
timstva, pooinstva, oroavanja putem sklapanja braka i slino.
Ovim obiajnim institucijama je pridavan poseban znaaj, te su
bile potovane i vrednovane kao najvei stepen srodstva, uvane i
553
Bogumil Hrabak, Podgorica do poetka XIX vijeka..., 130131.
554
Isto, 141.
555
Bogumil Hrabak, Skadarski mutesarif i njihov odnos prema
Crnoj Gori 1685-1737, Istorijski zapisi, br. 2, Podgorica 1996, 44.
191
odravane generacijama. Najee su bile u funkciji borbe protiv
meusobne zavaenosti i mrnje, u tenji da se dosegne izmirenje
i pratanje.
Takvo opredjeljenje je najupeatljivije pokazao kolainski
kapetan Hasanbeg Meki. Meki je krajem XVIII vijeka da bi
primirio Moraane koji su stremili da se defnitivno oslobode tur
ske vlasti, zbog ega je dolazilo do teke meusobne zavade i
krvavih obrauna i osveta, oenio svog bratania Mujagu, ondanjeg
kolainskog dizdara, sa Dragunom, kerkom morakog kneza Ra
du la, koji je sa sinom Jovanom prije toga bio ubijen od strane
Kolainaca, a drugog kneevog sina Minu je posinio.
556
Postoje i drugi primjeri dobrih odnosa ove dvije etniki srodne
ali vjerski razliite skupine u kolainskom kraju. Najilustrativnije
o tome svjedoe ne tako rijetki, ali veoma interesantni i esto
nerazumljivi sluajevi za one koji dobro ne poznaju sutinu ovih
odnosa. Rije je o sluajevima sklapanja saveznitva Kolainaca sa
Moraanima i Rovanima, kao i sa nekim drugim okolnim pleme
nima, u cilju zajednikog nastupa i odbrane od napada sa strane.
Zajednitvo je sklapano bez obzira na konfesionalnu pripadnost
napadaa. Konkretnije reeno, iako su nerijetko bili u sukobu, Ko
laincima nije smetalo da od susjednih crnogorskih plemena, zatrae
pomo, pa i protiv Muslimana iz drugih krajeva. Takva zbi vanja su
se preteno dogaala kada su bile u pitanju vojne snage centralne
turske vlasti koje su preduzimale ratne pohode protiv neposlunih
Kolainaca.
557
I siloviti obrauni izmeu Crnogoraca i Muslimana u ko la
inskom kraju odlikovali su se meusobnim uvaavanjem. Uoi boja
na Morai 1820. godine zabiljeeno je nesvakidanje zajedniko
marevanje crnogorske i turske vojske od upe Nikike do Morae.
Crnogorsku vojsku je predvodio serdar Mrkoje Mijukovi, a tursku
Osmanbeg Muovi. Seiz (sluga) bega Muovia elio je da uhvati
mutuluk svome gospodaru za vijest o pogibiji serdara Mrkoja.
Osmanbeg mu je ljutito odgovorio kakav mutuluk fukaro, jazuk
(teta) za takvim junakom.
558
556
Slobodan epanovi, Porijeklo kolainskih Muslimana, Alma
nah br. 56, Podgorica 1998, 75.
557
arko epanovi, Srednje Polimlje i Potarje, Beograd 1979, 172.
558
Radoje Pajovi, O nekim istorijskim pogledima i tretmanu Musli-
mana Crne Gore, Almanah, br. 1314, Podgorica 2000, 247.
192
Saveznitvo izmeu Kolainaca i okolnih crnogorskih plemena
nastajalo je iz trenutnih potreba, ali je poivalo na svijesti o srodstvu
i zajednikom porijeklu. Ta saradnja je ispoljena i u ljeto 1832.
godine, kada ih je, po nalogu bosanskog vezira, napala velika turska
vojska. Pred ovom opasnou iz Bosne, Kolainci su sklopili mir
sa Moraanima. Moraani su nesebino pomagali svoje Turke i
prihvatili su njihovu neja u vrijeme trajanja borbi.
559
Kolainski Muslimani su pripadnicima ove kaznene ekspe
dicije nanijeli velike gubitke u ljudstvu i materijalu. Poslije zavretka
sukoba oni su Moraanima kao svojim saveznicima, pored ostalog,
ponudili 300 zarobljenih nizama da rade sa njima to god hoe.
Moraani su stoga traili savjet od Petra II Petrovia Njegoa kako
da postupe u ovom sluaju. Crnogorski vladika je naredio da ovu
ponudu ne smiju prihvatiti, nego da ostanu neutralni izmeu sultana
i njegovih buntovnika.
560
Kolainski Muslimani i Crnogorci su u periodu mira privremeno
obustavljali neprijateljstva i sukobe, te sklapali primirja. To se obi
no deavalo u vrijeme sezonskih ratarskih radova, prvenstveno u
ljetnjem periodu godine, tj. dok se stoka nalazila na pasitima po pla
ninama. Obje strane su veoma potovale sklopljeno primirje i zadatu
rije. U sluaju da je neko prekri, bio bi najstroe kanjavan, esto
i smrtnom kaznom, i to od strane svojih saplemenika.
561
Najsnaniju manifestaciju ove postojanosti pruio je poznati
moraki prvak i etovoa Milisav Miin Vujisi 1849. godine. Vujisi
je bio u prijateljskim odnosima sa Pokrkliima, muslimanskom
trgovakom porodicom iz Podgorice. Nekoliko lanova ove poro
dice je jednom prilikom dolo kod Vujisia u Morau radi trgovine
stokom. Moraki prvak ih je uputio plemenskom kapetanu Mitru
Radoviu u Donju Morau sa preporukom da im se omogui slo
bodno kretanje i trgovina. Neki kapetanovi roaci su se ogluili o
ovu preporuku, vjerovatno uz Radovievo preutno odobravanje, pa
su oduzeli robu i protjerali Muslimane. Ovaj neasni postupak je
raestio pravdoljubivog Vujisia, budui da je bila pogaena zadata
rije i prekreno primirje. Zato je ubio Radovia i odmetnuo se u
umu.
562
559
arko epanovi, n. d, 181.
560
Slobodan epanovi, n. d, 76.
561
Isto, 7677.
562
Isto, 77.
193
Veoma tolerantni odnosi izmeu kolainskih Muslimana i
Crnogoraca narueni su sredinom XIX vijeka. Tanije, Crnogorci
su poetkom avgusta 1858. godine razorili Kolain i okolna naselja.
Teko stanje je jo vie zaotreno razgranienjem izmeu Crne Gore
i Osmanskog carstva, poslije ega je Kolain i njegova najblia
okolina bio uklijeten teritorijom koja je pripadala Crnoj Gori. Tada
su mnogi Muslimani ostali bez svojih domova i imovine. Otuda
ogromna koliina ozlojeenosti i mrnje prema Crnogorcima, koje
su poeli da tretiraju kao jedine krivce za svoje patnje i nevolje.
563
Kolainski Muslimani su se u ogromnom broju skrasili na pro
storu Donjeg Kolaina i Sandaka. Ozlojeenost prema Crno gorcima
ispoljila se u zaboravljanju na srodstvo i zajedniko porijeklo sa
Crnogorcima, na vievjekovni suivot, na este udruene borbe
protiv zajednikog neprijatelja. Tako se manji dio crnogorskih
Muslimana sve vie otuivao, dijelio i odvajao po vjerskoj osnovi.
Prelo se i u drugu krajnost, pa se Muslimani poinju sve vie
poistovjeivati sa Turcima. Njihov svakodnevni ivot bio je protkan
turkovanjem i bonjakovanjem. Nastojali su da utemelje i pro
ire priu o njihovom navodno neslovenskom porijeklu. arko e
panovi je pronicljivo zapazio da ovi Muslimani ak i svoj maternji
narodni jezik, koji se praktino ni po emu nije razlikovao od jezika
okolnih plemena i krajeva, odnosno sredina iz kojih su oni poticali,
nazivaju bonjakim i nastoje ga uiniti drugaijim i razliitim od
jezika svojih crnogorskih susjeda i saplemenika.
564
Uglavnom su trpeljivi odnosi izmeu Crnogoraca i Muslimana
bili prisutni i u nikikom kraju. Suivot je u mirnim vremenima
proticao sasvim normalnim tokom. Izmeu njih je postojalo mnogo
vie slinosti nego razlika. Jedino su se razlikovali po tome to se ...
hriani krste a muhamedanci klanjaju. Drugo im je sve zajedniko,
kako jezik, tako i obiaji... Jedni drugima polaze o gadetima: o Boiu
i Krsnom imenu, o Bajramu, o svadbama i drugim veseljima, kao i na
alostima. Svetom Vasiliju u Ostrogu idu i mole se i Muhamedovci
kao i Hriani, a mnogi su mu zavjetani, kao hadi Alija Verizovi
(Ferizovi Z. F) koji je svake godine prilagao obilat svoj zavjetani
dar Sv. Vasiliju Ostrokom.
565
Uoljivo je da za autora ovih redova,
563
Ejup Muovi, Muovii..., 101.
564
arko epanovi, Srednje Polimlje i Potarje..., 254255.
565
Maksim M. obaji, Muhamedanizam hercegovaki Karakteristike
poturica, Almanah, br. 78, Podgorica 1999, 216217.
194
etnografa Maksima obajia, nema dvojbe da Crnogorci i Muslimani
u Nikiu koriste isti jezik, te da je kod Muslimana vrlo iva svijest o
zajednikom porijeklu s Crnogorcima.
Pojedina injenja nikikih Muslimana prema Crnogorcima
predstavljaju obrasce moralne veliine. Kada su Muslimani 1789.
godine razorili Trebjesu, posjekli su i starog nikikog vojvodu
Grgura. Njegovu glavu su stavili na kolac u gradu. To je izazvalo
veliko saaljenje kod ene nikikog kadije Mula Jaije Brunevia,
a sestre Usaage Didia. Ona je uz odobravanje mua i brata skinula
vojvodinu glavu s grada i odnijela je popu Radu uku da je sahrani
s vojvodinim tijelom.
566
Ispoljavan je i human odnos prema ratnim zarobljenicima. Ta
ko je Muko Ljuca zarobio sedam boraca iz Pipera, i zatim ih odveo
u svoju kulu na Lukovu. Na ovu vijest ustali su pojedini Muslimani
iz grada koji su eljeli da osvete svoje sunarodnike. Muko Ljuca im
to nije dopustio, ve je iz Lukova sa zarobljenim Piperima siao u
grad i poruio piperskim prvacima da razmijene uhvaene borce za
primjerene otkupe. Piperi su donijeli srebrnog oruja, novca i drugih
stvari, ali je od svega Muko uzeo samo jednu ledenicu i po tom
im predao zarobljenike. Ovo je podiglo njegov ugled meu Crno
gorcima, posebno Piperima koji od tada vie nikad nijesu napadali
na Lukovo.
567
Zatitniki odnos prema nikikim Muslimanima imao je i
crnogorski vladar Petar I Petrovi Njego. Manifestovao ga je povo
dom jednog ozbiljnog sukoba izmeu Ferizovia i Gruda, dva jaka i
poznata nikika bratstva, koji se dogodio 1805. godine. Ferizovii
su poticali iz nikikog kraja, preciznije od bratstva Popovii iz
Nikike upe, dok su Grude bile albanskog porijekla. Taj sukob se
pretvorio u krvavi obraun u koji su se umijeala i brdska plemena
(Bjelopavlii, Piperi i Pjeivci) i to na strani Gruda, a protiv Ferizovia.
Crnogorski vladika je bio ogoren na ovakav rasplet dogaaja, pa je
otro ukorio glavare brdskih plemena, i to preko svoja dva pisma,
to su se udruili sa nikikim Arbanasima, a protiv naih Turaka.
Zatim je u srditom tonu nastavio: Razumijeli smo, to ste uinili
od Vezirovia (odnosi se na Ferizovie primj. Z. F) i kako ste se
udruili s nikickijema Arbanasima i ostao sam estoko uvrijeen,
566
Petar obaji, Niki..., 107.
567
Isto, 107108.
195
budui su to stvari suprotne visokoslavnome mojemu pokrovitelju,
Velikomu Aleksandru imperatoru i samodrcu vserosijskomu.
Ja sam pisao toliko knjiga na razliita mjesta, takoer i vaemu
igumanu Petroniju, da bi on savjetovao vas i nauio, da stojite s
mirom i da se proete od jedinstva s Arbanasima ... evo dakle vidim,
da su sva moja ... i moje nauke ostale bez koristi ... mojega i svijeh
glavara crnogorskijeh ... i prognali Vezirovie ... znate da ni ja, ni
ovo praviteljstvo, niti crnogorski narod na ove stvari s vama pristati
neemo, ali hoemo da isto znamo ko je etovoa pred tom vojskom
bio, ko je vojsku kupio i ko je jedinstvo s Arbanasima inio i za koje
uzroke, jerbo oito vidimo da to ne moe narodu hercegovakomu
nego veliko zlo i nesreu donijet.
568
Upadljivo je da Petar I, pored
ljutnje zbog napada na Ferizovie, upotrebljava izraz nai Turci,
to je s terminom nai muhamedanci, bilo najee oslovljavanje
crnogorskih Muslimana.
Vladika Petar I je pokazao obazrivost i prema pojedinim
podgorikim Muslimanima. Crnogorski vladika je djelovao usrdno
i pomirljivo 1810. godine kada je podgorikom zabitu Smailbegu
Osmanagiu, zbog sukoba s Tahirpaom, oduzet zabitluk. Osman
beg je digao pobunu, kojoj vladika Petar I nije bio naklonjen. Smatrao
je da ona samo teti Osmanagiu, ali i njihovim meusobnim
odnosima. Molio je Tahirpau da na lijep nain smiri pobunjenike
i Smailbegu vrati oduzeti in. Na ovu molbu paa je odgovorio
da Podgorianima, ukoliko ostanu mirni, nee nita uiniti, a da
zabitluk daje kome hoe. Vladiin pokuaj za izmirenjem nije uspio,
pa je Tahirpaa s vojskom krenuo na Osmanagie. Smailbeg je s
braom i nekoliko podgorikih Muslimana pobjegao na Cetinje i
tu su bili vrlo ljubazno primljeni. Petar I je malo kasnije ponovo
molio Tahirpau da oprosti Osmanagiu i omogui mu povratak u
Podgoricu. Tahirpaa je to dopustio, ali je za zabita u Podgoricu
postavio Smailagu Meikukia.
569
Angaovanje Crne Gore u Hercegovakom ustanku 1875.
godine nailo je na odobravanje i pojedinih muslimanskih prvaka u
Nikiu. Prije toga je iz Nikia izalo i stavilo se na raspolaganje
568
Jefto M. Milovi, Petar I Petrovi Njego tema i drugi doku-
menti, knj. 1 (17801820), Titograd 1987, 205.
569
Duan Vuksan, Crna Gora u 1809. i 1810. godini, Zapisi, sv. 6,
Cetinje 1939, 325.
196
crnogorskoj upravi oko 60 Muslimana, na elu sa poznatim nikikim
prvakom Mujom Hadajliem. Ovaj Nikianin je kasnije nagraen
najveim crnogorskim odlikovanjem.
570
I ratna zbivanja ostavljala su prostor za injenje potenih djela.
Prilikom crnogorske opsade Nikia 1877. godine jedan crnogorski
trgovac je otiao iz grada u vojsku svog naroda. Svoju radnju je
povjerio na uvanje komiji Muslimanu. Kad su Crnogorci uli u
Niki crnogorski trgovac je zatekao svoju radnju neoteenu i sa
cjelokupnom robom.
571
Primjeri ljudskosti i tolerancije u vrijeme osmanske uprave
bili su karakteristini i za ostale crnogorske sredine: Plav, Gusinje,
Roaje, Bijelo Polje, Vasojevie, Bar, Mrkojevie. No, najvie
sauvanih podataka odnosi se na podruje Podgorice. Manje je
poznato da je jedan broj djevojaka iz crnogorskih porodica ivio i
radio u podgorikim muslimanskim kuama i da je posmatran kao i
lanovi njihovih zajednica. Domainstva u kojima su ove djevojke
ivjele organizovale su i njihove svadbene ispraaje kada su se
udavale. Domaini su bili veoma osjetljivi kada su bili u pitanju
ast i ugled ovih djevojaka i zbog toga su bili spremni da se i obra
unaju sa svima koji se prema njima nijesu korektno ponaali.
Istraivai ove problematike su zabiljeili sljedee: Muhamedanac
je smatrao za grijeh da oskrnavi vjeru svojih sluga. Deavalo se da
se Muslimani i zavade zbog sluga i svaki je smatrao za dunost i
ast da se stavi u odbranu svojih slugu, makar dolo i do krvi.
572

Starjeine muslimanskih domainstava su udavale ove djevojke po
crnogorskom obiaju, a neke su ostarjele i umirale u kuama svojih
vlasnika. Uz ove ene je podizana i najblia njihova rodbina. Tako
je i Ilarion Roganovi, koji je kasnije postao crnogorski mitropolit,
ivio i podizao se kod svoje tri sestre koje su ivjele kod podgorikih
Muslimana.
573
esto su bila uspostavljana pobratimstva izmeu podgorikih
Muslimana i Crnogoraca. Ona su bila iskrena i vrsta, to pokazuje
primjer pobratimstva izmeu Joa Stanojeva iz Fundine i Meda
570
Slobodan Drobnjak i Sait aboti, Muslimansko-bonjako
stanovnitvo..., 205.
571
Petar obaji, Niki..., 108.
572
Andrija Jovievi, Zeta i Ljekopolje, Beograd 1922, 395.
573
Isto.
197
eevia iz Podgorice. Zbog nekih neraienih rauna grupa
Muslimana je htjela da uhvati i ubije Joa Stanojeva. Uoivi
opasnost, Joo se zaklonio u jednu zidinu, spreman da prui otpor.
Kad je saznao za ovu nemilu situaciju, Medo je odmah doao sa
trideset naoruanih eevia i uzeo Joa u zatitu. Napadai su
stoga odstupili, poto se nijesu smjeli zamjeriti jakom i prestinom
bratstvu eevia.
574
U jednoj prilici desilo se nekom Komaninu da na podgorikoj
pijaci nenamjerno rani dva i ubije tri Muslimana. Jedan od ubijenih
bio je Jusuf Vrani. Razgnijevljeni Muslimani eljeli su da ubiju
Komanina, ali je tu namjeru osujetio Jakup Vrani, brat ubijenog
Jusufa. Jakup je odveo Komanina kod zabita Alispahije Lekia koji
ga je uputio u Komane.
575
Muslimani u Podgorici su bili vrlo osjetljivi na svakog ko bi
li kvidirao nenamjernog ubicu. To je nailazilo na strogu osudu pod
gorike sredine, kao u sluaju islamiziranih Ramadanovia koji su
ubili jednog Crnogorca, kalajdiju iz Podgorice. Ovaj kalajdija je
nehotino ubio jednog roaka Ramadanovia. Podgoriki Muslimani
su zbog toga Ramadanovie nazivali poganevii.
576
Dobri meuetniki odnosi primjeivali su se i u svakodnevnom
ivotu itelja Podgorice. Porodini ivot Muslimana proticao je i u
znaku obiljeavanja vjerskih i drugih praznika. Prilikom proslavljanja
Bajrama, Ramazana, suneenja i svadbi prireivana su velika vese
lja, na kojima se mnogo jelo i pilo i koja su trajala po nekoliko da
na. Veoma esto su na ta veselja, kao prijatelji i komije, pozivani
Crnogorci. Crnogorci su, pak, skromnije od Muslimana, proslavljali
slave, krtenja i svadbe. I oni su, dakako, pozivali komije i prijatelje
Muslimane na svoje praznike.
577
Povremeno je i Petar II Petrovi Njego odravao bliske relacije
s podgorikim Muslimanima. Kada se skadarski vezir Mustafapaa
u savezu sa bosanskim glavarima suprotstavio sultanu zbog njegovih
reformi, podgoriki Muslimani su odabrali sultanovu stranu. Vladika
Petar II je teio da sa Muslimanima odrava prijateljske odnose, kao
574
Pavle S. Radusinovi, Stanovnitvo i naselja Zetske ravnice od
najstarijeg do novijeg doba, knjiga druga, Niki 1991, 198.
575
Isto.
576
Isto.
577
Isto, 209.
198
sa jednokrvnom braom, pa im je u novonastalim okolnostima pruio
podrku. Njegou su podgorike age i begovi uputili pismo u kome
ga obavjetavaju da su prognali vezirovog paajliju, eksponenta
protjeranog Buatlije. Crnogorski vladika im je 1. jula 1831. mudro
i dobronamjerno odgovorio da su imali cijeli razlog i uinili kako
jedni poteni ljudi i kako sam Gospod Bog zapovijeda. Zato kakvi
biste ljudi vi bili, kada biste se sa svojim carem i gospodarem pobili,
a pomagali sluzi carevu koji se pomamio... Mi se s carem nijesmo
nikad bili ni svaali, nego s njegovim hajinima, koji su nagonili i
nas i vas da se koljemo i da se mrzimo i da se razdvojimo. Ali ve se
mrzjeti neemo, nego ivjeti kao poteni ljudi i ostali i biti u svijet
jedno i braa jednovjerna.
578
Njego je iste godine (1831) pisao jednom podgorikom mu
slimanskom prvaku da se raduje to se na granici uva mir. Kada je
1832. godine osmanska vlast bezrazlono uhapsila dvadeset Crno
goraca, Njego je urgirao kod turskog komandanta u Podgorici
Afsage da ih pusti iz tamnice. Afsaga je usliio ovu intervenciju
crnogorskog vladike i oslobodio je uhapene Crnogorce.
579
Petar II Petrovi Njego je imao este kontakte sa herce go
va kim vezirom Alipaom RizvanbegoviemStoeviem. Na
to su ih primorali stalni nemiri izmeu Crne Gore i Hercegovine.
Sto ga su morali rjeavati pogranine sporove. Nakon trodnevnih
pre govora, u septembru 1842. u Dubrovniku je zakljuen ugovor
u kome je istaknuto da se potpisuje mir izmeu nezavisne oblasti
Crne Gore i paaluka hercegovakog. Tako je Alipaa priznao
ne zavisnost Crne Gore, koju je prije toga priznao i bosanski vezir.
Ovom prilikom, Njego i Alipaa su se pobratimili. Izmeu njih su
esto razmjenjivana pisma puna zakletvi na vjeno prijateljstvo.
580
U osloboenoj Crnoj Gori je prije 1878. godine bilo malo
Muslimana. To nije zamaglilo pogled dalekovidog crnogorskog
knjaza Danila Petrovia. Otuda u Danilovom Zakoniku, doneenom
1855. godine, l. 92, stoji sljedea odredba: Iako u ovoj zemlji
nema nikakve narodnosti do jedino srpske i nikakve vjere do jedino
pravoslavne istone, to opet svaki inoplemenik i inovjerac moe
slobodno ivjeti u ovu slobodu i onu nau domau pravicu uivati
578
Duan Vuksan, Prve dvije godine Njegoeve vlade, Letopis Ma
tice srpske, Novi Sad 1936, 119120.
579
Isto, 2930.
580
Petar II Petrovi Njego, Pisma, Podgorica 1995, passim.
199
kako i svaki Crnogorac i Branin uiva.
581
Istoriar Jovan Bojovi
je ustanovio da formulacije do jedino srpske nema u originalnoj
verziji zakonika, te da je ona naknadno umetnuta.
582
Ovim lanom je, zasigurno, Crna Gora prije Berlinskog
kongresa, priznala slobodu ispovijedanja vjere. Uopte, u Crnoj
Gori nije poznata iskljuivost prema pripadnicima druge narodnosti
i vjere. To su bili jasni znaci emancipacije i humanizma u procesu
njenog ukljuenja u civilizovana evropska drutva.
583
Dobri po
zna vaoci problematike muslimanskog naroda Crne Gore smatraju
da je tretiranim lanom Danilovog zakonika izvreno ozvanienje
nacionalnog identiteta Muslimana u najmanjoj balkanskoj dravi.
Time je afrmisano postojanje inovjernika, znai muhamedanaca,
kao i inoplemenika, odnosno Muslimana. Iz ove odrednice je evo
luirala narodnosna tj. muslimanska.
584
Veliku tolerantnost prema Muslimanima, kao i Albancima
islamske vjeroispovijesti podgrijavao je crnogorski suveren Nikola
I Petrovi Njego (18601918). Nju je ispoljio ve na poetku
svoje dugotrajne vladavine. Poslije bitke na Krnjicama (Crmnica)
u aprilu 1862. bilo je zarobljeno vie neprijateljskih vojnika, koji su
sprovedeni na Cetinje. Meu njima su bili znameniti glavari Hasan
Hot i Buljuk Baa Murteza. Knjaz Nikola im je u svom obraanju
odao priznanje na junakoj borbi, a zatim je apostrofrao sljedee: I
ja u vama ne gledam robove nego junake koje je ratna srea dovela
do toga da se moraju predati neprijatelju koji e sa vama prijateljski
postupati. Od ovog asa vi nijeste robovi, jer ste doli u slobodnu
zemlju. Iz te slobodne zemlje hou da idete kao slobodni ljudi svome
zaviaju. Kupite i zovite Turke, Arbanase, neka idu na nas i protivu
nas i mi emo ih doekati onako kao to smo i vas doekali. Samo
pazite da ve po drugi put ne zarobimo. U tom sluaju ne jamim za
va ivot.
585
Ovaj plemeniti gest izazvao je ganutost kod Hasana
581
Jovan Bojovi, Zakonik knjaza Danila, Titograd 1982, 165.
582
Isto.
583
oko Pejovi, Razvitak prosvjete i kulture u Crnoj Gori 1852-
1916, Cetinje 1971, 196.
584
Avdul Kurpejovi, Etnoloke osobenosti muslimanskog naroda
u Crnoj Gori, zbornik radova Kulturni identitet muslimanskog naroda u
Crnoj Gori, Podgorica 2001, 62.
585
Jovan Jovanovi, Muslimani u crnogorskoj dravi, Pobjeda 411.
april 1980, feljton, navedeno prema: erbo Rastoder, Bonjaci-Muslimani
Crne Gore..., 35.
200
Hota, koji se crnogorskom suverenu zakleo da njegova puka nee
pucati protiv Crne Gore ne od straha nego od istoga potovanja i
priznanja da ste ljudi mimo drugih ljudi i po ojstvu i po junatvu.
586
Svoju tolerantnost prema Muslimanima knjaz Nikola je
neprekidno pokazivao. Na to su, dodue, uticali i pragmatini
motivi. Poetkom sedamdesetih godina XIX vijeka jedan broj
muslimanskih porodica iz Hercegovine skrasio se u Crnoj Gori.
Crnogorski suveren je na razliite naine nastojao da ih pridobije jer
je preko njih elio da ostvari crnogorski uticaj meu hercegovakim
Muslimanima. Nije se tedjelo da bi se dosegnuo taj cilj. Zato se
knjaz Nikola alio ruskom ministru Gorakovu 1872. godine da ima
velike trokove poto se uveavao broj Muslimana koji su iz okolnih
turskih provincija nalazili utoite u Crnoj Gori.
587
Ovi Muslimani bili su srdano doekani u Crnoj Gori. Obra
ana je panja na mnoge detalje koji su im olakavali boravak.
Knjaz Nikola je svakom odraslom Muslimanu davao po forin ili
dva dnevno. Volio je da ih prilikom raznih sveanosti okuplja na
Cetinju. Posebnu naklonost gajio je prema barjaktaru Taloviu, te
begovima Rizvanbegoviima i Pivodiima. Njima je knjaz davao po
dukat dnevno.
588
I Crnogorci su imali koristi od boravka Muslimana
u njihovoj zemlji. Prvi pukar na Cetinju bio je Ljuman Musliman
iz Albanije koji se docnije skrasio na Obodu.
589
S jasnom politikom namjerom knjaz Nikola je veliao
pojedine hercegovake muslimanske prvake. U svojoj pjesmi
enidba bega Ljubovia, koja je napisana 1868. godine, knjaz
Nikola je nainio pravu apoteozu hercegovakom begovatu. Hvalei
stare begovske porodice, koje vie nijesu uivale raniju mo i
ugled, crnogorski suveren se nadao da bi ih, zbog nezadovoljstva
uslovljenim reformama Omerpae Latasa, mogao pridobiti za svoje
projekcije.
590
Sentimentalan pristup prema Muslimanima knjaz Nikola je
najupeatljivije pokazao u svojoj Proklamaciji Hercegovakom
narodu iz juna 1876. godine, uoi Veljeg rata (18761878). Knjaz
586
Isto.
587
Nikola I Petrovi, Politiki spisi, CetinjeTitograd 1989, 9899.
588
Vojvoda Simo Popovi, Memoari, Podgorica 1995, 553.
589
Pedeset godina na prestolu, Cetinje 1910, 50.
590
erbo Rastoder, Bonjaci-Muslimani Crne Gore..., 32.
201
je hercegovakim Muslimanima poruio sljedee: Hercegovci
muhamedanske vjere! Sve to ovdje rekoh brai Hristove vjere
vai potpuno i za vas. Vrijeme kada su Vai preci primili vjeru
Muhamedovu i uivali osobitu vlast i gospodstvo, prolo je odavno.
Malo po emu oduzeo vi je sve Osmanlija i teki i samovoljni pritisak
osmanlijski poeli ste ve i vi jako osjeati. Da nije doao i za vas
ovaj sretni as i vi bi ste jo malo postali raja osmanlijska isto kao
i hriani. Muhamedanci! Iako ste druge vjere vi ste braa naa...
Zato ja dolazim da ve oslobodim isto kao i vau brau Hriane.
U osloboenoj Hercegovini vi ete ivjeti slobodno. Zakon e u
njoj za svakoga jedan i jedini biti, a za sve pravedan. U vjeru vau
kao u svetinju nee niko ticati. Ja vi jamim za to, a o pravinosti i
ljubavi mojoj prema vama svjedoci su stotine jednovjernika vaih,
koji su u zemlji mojoj i kod mene nalazili vazda bratskoga doeka,
pomoi i odlikovanja. Ja ve pozivam, dakle, muhamedanci, da ne
diete oruje protiv svoje jednokrvne brae Hriana. Ako se ne
moete ve danas sa vaom braom Hrianima zajedno boriti protiv
Osmanlija, naega zajednikog neprijatelja, ja ve pozivam da sjedite
mirno. U tome sluaju sa ivotom i imanjem svojim biete sigurni
od svakoga napadaja i povrede. Ako ne uinite tako i ako mi svako
pleme i mjesto preko stareinstva svojih ne izjavi svoju miroljubivost
i odanstvo svoje meni e jako ao biti, ali u morati s vama kao s
neprijateljima postupati.
591
Oito je da ova knjaeva proklamacija
odie pomirljivou, eljom za zajednikim ivotom, ali i pozivom
na solidarnost utemeljenom na svijesti o zajednikom porijeklu. Za
knjaza Nikolu nije bilo dvojbe da su Crnogorci i Muslimani etniki
srodni narodi i stoga je Muslimane tretirao kao jednokrvnu brau.
Knjaz Nikola je uglavnom potovao obeanja koja je iznio
u svojoj proklamaciji. Savjetovao je svojim vojnicima, 28. juna
1876, da u ratu budu jo velikoduniji nego u periodu mira. Prema
Muslimanima je zahtijevao maksimalnu obazrivost, o emu govore
ovi izvodi: tedite gdje god moete i primajte sa rairenijem bratskim
rukama gdje god vam na susret izau, nau brau muhamedanske
vjere. Oni su naa krv, meu njima ima potomaka starih i slavnih
vojvoda i ljudi naih, koje je sila, nevolja i zabluda odbila od vjere
praedovske. Koji nam prue ruku od njih nas vjera nee razdvajati.
591
Besjede i proglasi kralja Nikole, Cetinje 2010, 3031.
202
Biemo braa i ivjeemo kao braa sa njima.
592
Traio je od
crnogorske vojske da zatite starce, ene, djecu i ranjenike. Zabranio
je kidanje glava neprijateljskim vojnicima i prijetio kaznom svima
koji bi se ogluili o njegovo nareenje.
593
Ova deklarativna odreenja potovana su u zbilji ratnog
vrtloga. Puno je primjera kanjavanja vojnika osuenih za pljaku.
Plemenitost crnogorske vojske ogledala se i u odnosu prema mu
sli manskim zarobljenicima. Uopte, human odnos Crnogoraca izne
nadio je hercegovake Muslimane, koji su oekivali krajnje lo e
konsekvence njihovog ratovanja. Nasuprot tome, crnogorski su
veren je sa svakim Muslimanom obzirno postupao, mnoge od njih
je darivao lijepim poklonima, a najveu ovjenost je pokazao pre
ma muslimanskim ranjenicima koje je upuivao na njegu kod crno
gorskog saniteta. Zato se knjaev autoritet kod ovih Muslimana
permanentno uzdizao.
594
I u periodima mira izbijali su veoma ozbiljni incidenti. U Pod
gorici je krajem 1874. godine dolo do tzv. Podgorikog pokolja
kada je ubijeno sedamnaest nenaoruanih crnogorskih dravljana.
Bila je to osveta Muslimana za smrt podgorikog zabita Jusa Mu
i na Krnia. Ovaj dogaaj je za kratko pogorao odnose izmeu
Crnogoraca i Muslimana i zasigurno predstavlja runu epizodu u
meuetnikim relacijama u Podgorici i Crnoj Gori.
Generalno posmatrano, meuetniki odnosi u Crnoj Gori za
vrijeme osmanske uprave bili su uglavnom dobri, skladni i trpeljivi.
Tome je dijelom doprinijela i Porta koja je skoro u cjelini spreavala
zloupotrebe od strane predstavnika lokalne i oblasne osmanske
vlasti. Ali taj meuetniki sklad u najveoj mjeri je poivao na
na snoljivim relacijama izmeu Crnogoraca i Muslimana kod
kojih je bila jako razvijena svijest o etnikoj srodnosti. Oni su se
nerijetko zajedniki borili protiv samovoljnih turskih upravitelja. To
predstavlja krunski dokaz njihovog povjerenja i uvaavanja. Dranje
pojedinih Muslimana prema crnogorskim vladikama Rufmu i
Danilu predstavlja paradigmu moralne veliine. Na drugoj strani,
crnogorski vladari Petar I, Petar II, knjaz Danilo i knjaz/kralj
Nikola I Petrovi potovali su Muslimane i pruali im pribjeite u
592
Isto, 2829.
593
Isto.
594
Vojvoda Gavro Vukovi, Memoari, CetinjeTitograd 1985, 321325.
203
delikatnim situacijama. Za njih, kao i za ostale Crnogorce, Muslimani
su bili nai Turci, poturenjaci, saplemenici i, dakako, naa
braa po krvi.
Mit o Istrazi poturica
Bilo je potrebno dva i po milenijuma, od Herodota (484425.
godine prije nove ere) do danas da se mitoloki nanosi u isto
rijskoj svijesti racionalizuju i postanu predmet interesovanja
drutvenih i humanistikih nauka. Pokazalo se da je to pregnue
prolo bez velikog uspjeha. U prirodi ovjeka, kako su dokazali
brojni psiholozi i naroito socijalni psiholozi, jo uvijek egzistira
potreba za iracionalnim prihvatanjem prolosti, za emocionalnim
(pojedinanim i kolektivnim) nadahnuem mitskim sadrajima iz
prolosti, za eljom da ga ponesu iluzije i fantastino, utopijsko. Sve
je to smjeteno u jednom zdanju ovjekove strukture linosti, bilo da
ona tei ka humanom stvaralatvu ili destruktivnosti.
595
Takvo poimanje prolosti karakteristino je i za ne mali dio
crnogorskog naroda. Brojni su crnogorski mitovi, a jedan od naj
postojanijih i najkoloritnijih predstavlja mit o Istrazi poturica. Prije
nego se upustimo u razloge njegovog rasplamsavanja i posljedica
koje je proizveo, potrebno je ukazati na prve pomene ovog mita u
istoriografskoj produkciji. Vladika Petar I Petrovi Njego je u svojoj
Kratkoj istoriji Crne Gore, pisanoj u treoj deceniji XIX vijeka, prvi
naveo da je u doba vladike Danila, rodonaelnika dinastije Petrovia,
dolo do Istrage poturica. Neubjedljiva je pria o ovom dogaaju
jer nedostaju podaci o motivima, toku, akterima, a nema ni preciznog
hronolokog lociranja Istrage poturica. Samo je navedeno da se ova
radnja desila prije obnavljanja Cetinjskog manastira, odnosno 1701.
godine. Sa neto vie podataka o ovom dogaaju baratao je Sima
Milutinovi Sarajlija u svojoj Istoriji Crne Gore, koja je objavljena
1835. godine u Beogradu. Milutinovi je za istorijsku podlogu ovog
dogaaja uzeo epsku pjesmu Oslobod, pa je navodno vladika
Danilo nakon oslobaanja iz turskog ropstva u Zeti odluio da istrai
poturenjake u podlovenskoj Crnoj Gori. Taj naum je i otjelotvoren,
pa su neki Turci bili pobijeni, drugi prognani, a najmlai meu
595
ore Stankovi i Ljubodrag Dimi, Istoriografja pod nadzo-
rom, prilozi istoriji istoriografje, Beograd 1996, 3637.
204
njima pokrteni. I Milutinovi tvrdi da je do Istrage dolo prije
1701. godine. Istraga poturica bila je nesporan istorijski dogaaj
i za Vuka Karadia. On je u svojoj knjizi Crna Gora i Crnogorci
otvoreno rekao da je za osnovu ove prie uzeo pjesniku viziju
Istrage poturica, te da saoptava ono to se u Crnoj Gori pjevalo
i pripovijedalo. Prema Vuku, vladika Danilo se oko 1703. godine
opredijelio da sprovede Istragu, a da su Crnogorci napali na svoju
islamiziranu sabrau uoi Boia. Istragu poturica je objanjavao
i Dimitrije Milakovi u svojoj Istoriji Crne Gore, navodei da se
ona zbila uoi Boia 1702. i 1703. godine.
596
Istraga poturica dobila je status zvanine istine s pojavom
Njegoevog knjievnog djela Gorski vijenac. Ovo djelo je obje
lodanjeno 1847. godine u vrijeme kad je nekim Crnogorcima, poput
Pipera i Crmniana, bio blii skadarski paa nego cetinjski vladika.
ak je crmniki prvak Markia Plamenac primio sablju od Osman
pae Skopljaka i tom prilikom mu obeao da e se boriti protiv
njegovih neprijatelja. Ti dogaaji nesumnjivo su ostavili dubok trag
na Njegoa i kod njega uslovili pomijeana osjeanja rezigniranosti,
ljutnje i osvetoljubivosti.
597
Izdaju u Piperima i Crmnici, epski
opjevanu u deseterakoj pjesmi Kula uriia od strane samog
Njegoa, crnogorski vladika u svojem glavnom djelu dakako po
istovjeuje s inom turenja. Ti dogaaji iz stvarnog ivota Nje
go evog doba preoblikovani su na irokoj podlozi i retrogradno
izdignuti na pijedestal nacionalnog simbola za izdaju. Njegou je
takoe bilo stalo da posredstvom Istrage poturica kao spoljanjem
okviru utemelji i razvije kult svojeg pretka, vladike Danila kao
rodonaelnika mitropolitskogospodarske loze Petrovia.
598
Njego je svoje glavno djelo i u ideolokom i u strukturalnom
pogledu zasnovao na sadraju drugog dijela pjesme Oslobod
njegovog strica Petra I Petrovia Njegoa kao utemeljivaa of ci
jelne crnogorske dravne tradicije i knjievnog prethodnika na
596
ivko M. Andrijaevi, Istraga poturica istoriografja, izvori,
istorinost (Da li je bilo Istrage poturica), Almanah, br. 1516, Pod
gorica 2001, 9699.
597
Zvezdan Foli, Kroz istoriju Crmnice, monografja Crmnica, Vir
pazar 2009, 171172.
598
Vojislav P. Nikevi, Istraga poturica, mit ili stvarnost, Podgori
ca 2001, 87.
205
kojeg se ugledao. To je napravio zbog toga to je Petar I drugi dio
svoje pjesme oslonio na mitu o Badnjoj veeri. Oba Petrovia su to
napravili i zbog toga da bi ta pria korespondirala sa oslobodilakim
tradicijama crnogorskog naroda. Time bi se on jo jae mobilisao,
kao i ostali hriani pod turskom dominacijom i tako se zaustavilo
irenje islama i podstakla borba protiv izdaje narodnih interesa.
599
Zasigurno se istorijska podloga Gorskog vijenca ne nalazi u
Badnjoj veeri nego u veoma aktuelnim i egzistencijalno znaajnim
drutvenim i politikim zbivanjima koja su se desila nekoliko
godina prije tampanja ovog velikog djela. Njegov ideoloki smisao
ponajvie oliava borba protiv izdaje koja je, svakako, trajni problem
svih naroda, a posebno malih, kakav je narod crnogorski. Stvarne
dogaaje iz neposrednog ivota Njego je umjetnniki preoblikovao
i nepostojeu Istragu poturica projektovao u doba vladike Danila.
Ta tema posluila mu je kao fundamentalni osnov da se iroko iskae
ne samo protiv onovremene izdaje ve i protiv svakog drugog vida
otpadnitva od svog naroda.
600
Za istoriara je osobito vano da utvrdi na kojim relevantnim
izvorima poiva slika o dogaajima iz prolosti. Vladika Petar I i Sima
Milutinovi Sarajlija ne navode da su koristili ni jedan mjerodavan
istorijski izvor. Milutinovi kae da mu je narodna pjesma o ovom
dogaaju bila jedini izvor. Ni docniji istoriograf ne govore o bilo
kakvom istorijskom izvoru kada tretiraju Istragu poturica, ve se
pozivaju na vladiku Petra I ili na epsko predanje o ovom navodnom
dogaaju.
Prvi izvor o Istrazi poturica predstavlja navodni zapis vladike
Danila iz 1707. godine. Zapis je 1861. godine pronaao u Cetinjskom
manastiru uitelj Nikola Musulin, a objavljen je 1863. u Glasniku
Drutva srpske slovesnosti. Prenosimo integralno ovaj dokument:
Piem ja vladika Danilo da se zna kako Turke izgnasmo izmeu
nas 1707. godita. Prvo kad me odkupie iz Podgorice, skupismo
se nekoliko glavarah crnogorskijeh u magazin na Stanjevie i tu mi
dadoe vjeru da e Turke izmeu sebe izgnati i da e im udariti na
Bijele poklade, a dogovor injasmo na Nikolj dan pred Boi, ali
Crnogorci prevarie, na Turke ne udrie. Kad ja to vieh, jopeta se
skupismo na Loven u itnicu manastirsku oko ureva dne, i tu
599
Isto, 118.
600
Isto, 118119.
206
se dogovorismo da im udrimo u Gospoine poste, no Gospoin(i)
posti dooe i prooe, a Turci ostadoe zdravo. I jot se poee
mnozina turiti, jere ih miae paa iz Podgorice. Kada ja vieh da
Crnogorci ne smiju Turcima uloit, ja to ostavim stojati do neelje
Svetijeh otacah, a u istu neelju ujem e govori narod da oe Turci
skandarinski poslati nekoliko ljudi da me ufate zato to sam bunio
Crnogorce da svoje Turke pobiju. Kako ja to ujem, poljem za
Vuka Borilovia i etiri brata Martinovia i sve njima kaem kako
je i to je i reem im ako nee Turke pobiti koji su meu njima da u
se ja ma iz Crne Gore. Oni odgovore da ne smiju uloiti. Onda ja
uzmem svoju sablju i dam je Boriloviu, a onijem etvorici jednom
urak, drugome dvije puke pecke srebrne, treemu ipanu vezenu
srebrom, a etvrtome deset dukatah, ali oni po svemu tome mene
rekoe da nee nipoto to im ja neu dati moje ljude da ponu, e se
bojahu i oni da jedan drugoga ne izdaju. Onda ja dozovem Vuka
Njegua, Staniu Velestovca i Marka Dupiljanina i reem njima da
oni pou s njima i da oni prvi ponu biti Turke. I tako pooe na
Boi pree zore i pobie Turke cetinjske i eklike koji ne kee
do da se pokrste kod mene. I tu se moj momak Stania Velestovac
rani. Ali fala Bogorodici ne bi mu nita nego ga ona sauva. A bjee
ga ubila puka posred prsih i no posjeka po obije ruke.
I budi slava va vijek Bogu koji nas uva od pasje vjere.
Amin.
601
Obznanjivanje ovog dokumenta, i to jedinog o Istrazi potu
rica nije uzrokovalo vidnije pomjeranje istoriografske interpretacije
o ovom tobonjem dogaaju. Ipak, on je pospjeio neke istoriare
da posumnjaju u njegovu vjerodostojnost. Prvi je tu skepsu izrazio
grgeteki arhimadrit Ilarion Ruvarac 1899. godine. Ruvarcu je bilo
sumnjivo to to o zapisu vladike Danila nita ne zna vladika Petar I
i to on prezentira Istragu poturica drugaije nego to je opisana
u zapisu. Grgetekom arhimandritu je bilo veoma problematino to
cetinjski istoriograf ignoriu ono to u zapisu pie, pa nastavljaju
da navode 1702. godinu kao godinu kada je uslijedila Istraga
poturica. To se prvenstveno odnosi na Pavla Rovinskog, Niifora
Duia, Milorada Medakovia, Dimitrija Milakovia, Lazara
Perovia, Lazara Tomanovia. Na primjer, Lazar Perovi u svojoj
601
Zbornik dokumenata iz istorije Crne Gore (1685-1782), opremio
za tampu Jefto Milovi, Cetinje 1956, 1718.
207
Dvovjekovnoj vladi slavne kue PetroviNjego meu navedenim
izvorima koje je koristio ne pominje zapis vladike Danila. Teko
je povjerovati da bi ga dvorski istoriograf zaobiao da je zapis
autentian. Ni knjaz Nikola nikada nije povjerovao zapisu vladike
Danila. On se ak etrdeset godina poslije objavljivanja zapisa i dalje
pridravao ustaljene hronologije. Za crnogorskog knjaza nije bilo
dileme ustanak na domae Turke dogodio se 1702. godine.
602
Ruvarac je u svojim razmatranjima postavio i glavno pitanje:
Da li bi vladika Danilo novembra 1709. mogao bez potekoa poi
u Pe, da je 1707. godine, kako se kae u zapisu, organizovao pokolj
islamiziranih Crnogoraca. Da li je bilo mogue da se vladika Danilo
slobodno kree na teritoriji turskog carstva nakon krvavog obrauna
sa poturenjacima. U toliko veliku ravnodunost turskih vlasti
zaista ne moemo povjerovati. I 1702. godina je u tom pogledu vrlo
problematina. Podsjetiemo da je vladika Danilo vodio spor 1704.
godine s Muslimanima pred erijatskim sudom u Podgorici. Ovaj
sud je jednoglasno donio presudu u vladiinu korist.
Osim zapisa vladike Danila o Istrazi poturica ne postoji ni
jedan jedini dokument koji bi bar posredno ukazivao na to da se ona
uistini odigrala. Vie uglednih istoriara (Jovan Tomi, Vladimir
orovi) je istraivalo u Mletakom i Dubrovakom arhivu, ali nijesu
uspjeli da pronau niti jedan podatak o ovom navodnom dogaaju.
Treba imati u vidu da nepostojanje dokumenta o nekom dogaaju ne
implicira da tog dogaaja nije bilo, to jest uvaavamo stanovite da
postoje dogaaji o kojima nije ostalo traga u arhivskim izvorima. No,
Istraga poturica nije beznaajan i bezazlen dogaaj. Rije je, kako
navode pojedini istoriograf, o masovnom pokolju islamiziranog
stanovnitva na prostoru koji je samo nekoliko desetina kilometara
udaljen od teritorije jedne i te kako ureene drave (Mletake
republike). Ta drava je zbog vlastite sigurnosti pomno pratila to
se deava u njenom bliskom okruenju. Stoga je mletaka vlada do
u detalje bila upoznata sa crnogorskoturskim odnosima, kao i sa
prilikama u Crnoj Gori. U Veneciju su stizali izvjetaji o zbivanjima
u Crnoj Gori u kojima se paljivo opisuju i najmanji sukobi, poput
otimanja stoke, sporovi oko ispaa..., tako da je odista nevjerovatno
da tako velik dogaaj kao to je ovaj etniki sukob izmakne otrom
oku mletakih posmatraa.
602
ivko M. Andrijaevi, Istraga poturica..., 114115.
208
Revnosniji istraivai ovog pitanja sa sigurnou zakljuuju
da bi u mletakom arhivu ostalo pisanog traga o Istrazi poturica
da je Istrage zaista bilo. U nedostatku dokumenata je krajnje
neuvjerljivo tvrditi da je bilo Istrage poturica, odnosno crnogorskog
ustanka na domae Turke na Boi 1702, 1707. ili 1709. godine.
Neubjedljivo je i to da su Mleani preutali ovaj dogaaj velikih
razmjera, a da su znali o nekakvim sporovima oko ispaa u kojima
je bilo nekoliko ranjenih. Zvui neozbiljno i da su Osmanlije ostale
pasivne na masovni pokolj svojih istovjernika. Zar bi ovaj groteskan
dogaaj proao bez adekvatnog odgovora Osmanlija i njihovog
napada na Crnu Goru? Zasigurno da ne bi.
603
No, vratimo se zapisu vladike Danila kojeg je akribini isto
riar ivko Andrijaevi lucidno analizirao. Kao i svaka relevantna
analiza i ova je zavisila od naina postavljanja pitanja i utemeljenih
odgovora. Prva postavljena pitanja glasila su: Kakav je to prepad
moglo izvesti osam ljudi? Koliko je stvarno bilo cetinjskih Turaka?
Da li je osam ljudi moglo uhvatiti na spavanju poturenjake i pobiti
ih? Sasvim sigurno je u cetinjskom kraju bilo vie islamiziranih
Crnogoraca od nekoliko porodica. Oni su, kao uostalom i ogromna
veina Crnogoraca, bili naoruani. Imali su i puke, poto se u vla
diinom zapisu navodi da su ranili vladiinog momka Sta ni u
Velestovca. Jo udnije je da je osam Crnogoraca ranom zo rom
uspjelo da likvidira Turke na Cetinju i da istu stvar urade i u e
kliima. Poznato je da su eklii selo petnaestak kilometara uda
ljeno od Cetinja i mjesto u kojem je poturenjaka bilo najvie. A
oni su bili naoruani i, za razliku od cetinjskih Turaka budni.
Jer, ma koliko podranili, samo osam Crnogoraca nije moglo zorom
likvidirati Muslimane na Cetinju i ponovo zorom stii u eklie, bez
obzira kakve su konje imali. To znai da eklikim Muslimanima
ovaj napad nije doao iznenada. Uprkos tome, prema vladiinom
zapisu, svi ekliki Turci, kao i oni cetinjski koji nijesu htjeli da
se pokrste ubijeni su. Sve je izvedeno u jednom danu, a Crnogorci
su imali samo jednog ranjenog borca Staniu Velestovca. Valja
imati na umu i da su Muslimani nedvojbeno bili istog mentalitetskog
sklopa kao i Crnogorci. Drugaije reeno, bili su jednako hrabri i
uporni. ini nam se da je ova pria nerealna i nemogua, upravo
zbog predoene analize.
604
603
Isto, 125.
604
Isto, 117118.
209
Iskrivljenu sliku negdanje stvarnosti Crne Gore, olienu
pre ko Istrage poturica prihvatili su i respektabilni crnogorski
isto riari u XX vijeku. Zduno ju je prigrlio i Jago Jovanovi u
svojoj Istoriji Crne Gore, objavljenoj na Cetinju 1947. godine.
Ova knjiga je bila veoma frekventna, pa je predstavljala zvanini
kolski udbenik na svim nivoima obrazovanja. Veoma se koristila i
u vannaunim krugovima Crne Gore. Stoga se ustalilo shvatanje da
je ona kompetentna za sva sporna i nesporna pitanja iz crnogorske
istorije. Jovanovi je Istragu poturica ovako objanjavao: Krajem
XVII vijeka islamizirani Crnogorci ili poturice, postaju sve
prisutniji i sve jai element u crnogorskom drutvu. Oni su postali
turski agenti u crnogorskim i brdskim plemenima, te su predvodili
tursku vojsku kada je napadala na Crnu Goru, prijetili vladiki
Danilu i dostavljali izvjetaje o njegovom protivturskom radu, sve
sa ciljem da Turci to prije napadnu i pokore slobodna crnogorska
plemena. Zbog svega toga, mrnja prema poturicama je sve vie
rasla i pravoslavni Crnogorci su samo ekali neki povod da preu
u odlunu borbu protiv njih... Crnogorci su na Badnji dan 1709.
godine otpoeli Istragu poturica i to najprije u ekliima, Crmnici,
Ceklinu i cetinjskom plemenu. Za kratko vrijeme, guba iz torine je
oiena, to je ojaalo jedinstvo bratstva i plemena za dalju borbu
protiv neprijatelja.
605
Ovaj Jovanoviev pasa je eklatantan primjer mitskog po
ima nja negdanje stvarnosti. Neodrive su njegove tvrdnje o Mu
slimanima kao turskim agentima u crnogorskim plemenima. U
prethodnom poglavlju smo naveli da su se islamizirani Crnogorci
solidarisali sa svojim sunarodnicima u podlovenskoj Crnoj Gori u
vrijeme Kandijskog rata. Neprihvatljiva je konstatacija o ogromnoj
mrnji Crnogoraca prema Muslimanima jer mnotvo primjera govori
potpuno drugaije. Jovanovi je u prezentiranju ove prie naslijedio
ideoloku matricu iz XIX vijeka i neoprezno usvojio romantiarsku
i epsku fkciju kao relevantan istorijski izvor. U namjeri da naglasi
oslobodilaku borbu crnogorskog naroda, Jovanovi je naprosto
dijabolizirao sljedbenike islama u Crnoj Gori. Tako je kod generacija
i generacija kolske i studentske populacije u Crnoj Gori usaivana
iracionalna istorijska svijest.
605
Jago Jovanovi, Istorija Crne Gore, Podgorica 1995, drugo izda
nje, 9091.
210
Istragom poturica prilino se bavio i Gligor Stanojevi,
jedan od najznaajnijih crnogorskih istoriara u XX vijeku. Iako
je istraivao u Mletakom arhivu, gdje nije uspio da pronae niti
jedan dokument o Istrazi poturica, to nije smetalo Stanojeviu da u
treoj knjizi vietomne Istorije Crne Gore (Titograd, 1975) pokua
da dokae da je do ovog navodnog dogaaja dolo 1707. godine.
Stanojevi se, oito, opredijelio da bezuslovno vjeruje zapisu vla
di ke Danila iz pomenute godine. Stoga nije iskazivao nikakvu su
mnju u istorinost ovog zapisa, pa je sve proticalo tano onako
kako stoji u ovom dokumentu. Ne vrei kritiku ovog izvora, to
je osnovni postulat istorijske struke, ovaj istoriar je iznio veoma
pojednostavljene i uproene zakljuke, poput: Od prvobitne za mi
sli da se muslimani protjeraju iz zemlje, zatim da se pobiju, vladika
Danilo na kraju prihvata srednje rjeenje da se ubiju poturice koje
nee da se pokrste. Cilj istrage nije bio da se poturice unite, ve da
se pokrste.
606
Stanojevi je, kao i Jovanovi, stremio da to vie afrmie
oslo bodilaka pregnua Crnogoraca, ali se u tome posluio metodom
nesvojstvenim jednom opreznom istoriaru. Kao vrstan poznavalac
novovjekovne istorije Crne Gore, Stanojeviu je bilo dobro poznato
da su se Crnogorci, prvi od balkanskih naroda podigli protiv Osma
nskog carstva. I ta borba je bila skoro neprekidna i dugotrajna, sve
do konanog osloboenja. Stoga im nije bio potreban nikakav isto
rijski avans izraen kroz Istragu poturica. Tim prije, to ta pria
predstavlja najobimniju mitsku tvorevinu kao posljedicu uobrazilje
jednog, povremeno, narcisoidnog naroda.
Sasvim drugaiju percepciju Istrage poturica prezentirao je
istoriar Mustafa Memi. Memieva knjiga BonjaciMuslimani
Crne Gore (Podgorica 2003), i pored izvjesnih vrijednosti, sadri
niz neprimjerenih kvalifkativa na raun crnogorskog naroda, a
nasilnim konstrukcijama se izobliavaju istorijski procesi.
607
Vie
problematinih zbivanja u prolosti Muslimana Crne Gore autor
je protumaio shodno svom trenutnom ideolokom ubjeenju.
606
Istorija Crne Gore, knj. 3, Titograd 1975, 244245.
607
Mustafa Memi, Bonjaci (Muslimani) Crne Gore..., Izdavai
knjige su Almanah iz Podgorice i Vijee kongresa bonjakih intelektu
alaca iz Sarajeva. Urednik izdanja je prof. dr erbo Rastoder, a recenzenti
su prof. dr Novak Kilibarda i dr Safet Bandovi.
211
Nagomilani jed i srdbu zbog zaista tekog stradanja Muslimana i
Bonjaka u ratu u Bosni i Hercegovini, Memi je iznio na stranicama
svoje knjige. On je, pored ostalog, izveo senzacionalnu tvrdnju da je
u julu 1711. godine u podlovenskoj Crnoj Gori dolo do Istrage
poturica. To je prvi i jedini podatak da se ovaj tobonji dogaaj
vee za 1711. godinu. Ali ni to nije jedino otkrie ovog istoriara.
Memi tvrdi da je Istraga poturica bila inspirisana od strane
Rusije, te da je dolazak ruskog pukovnika Miloradovia izmijenio
tolerantne odnose u Crnoj Gori.
608
Autorova namjera je oigledna
da ovom dogaaju prida pravoslavni obol i tako potkrijepi svoju tezu
o dva nepomirljiva svijeta pravoslavnom i islamskom.
Ne odnosei se prema ovom dogaaju ni sa minimumom obzi
rnosti, Memi je uzroke Istrage poturica pronaao u sljedeem:
Nakon iskrcavanja u Grblju 15. juna (1711 prim. Z. F), pukovnik
Miloradovi je odmah pristupio realizaciju svog programa o
istrebljenju tamonjih navodnih Turaka. U tome je naiao na
punu saglasnost i odobravanje vladike Danila Petrovia. Povoljna
okolnost bila im je da regularne turske vojske u Crnoj Gori nije nikad
bilo (sem povremeno), da je u mnogome egzistirala plemenska vlast,
koja je koristila instituciju opteg plemenskog zbora, da je crnogorski
spahija imao svu upravnu vlast, da je on bio pravoslavne vjere, a da
je samo sudska vlast bila u rukama kadije, koji je bio bez izvrnih
funkcija. Ve sjutradan poslije dolaska, pukovnik Miloradovi je
odrao sastanak sa 24 crnogorska, dijelom i brdska, poglavara u kui
vladike Danila pod Lovenom. Na ovom skupu donijeta je odluka
o istrebljenju tzv. Turaka u Crnoj Gori. U vezi sa tim, kako piu
Gligor Stanojevi i Jago Jovanovi, prisutna 24 glavara izvrila su
zakletvu, po uobiajenim vjerskim propisima, kojim su se zakleli da
e odmah izvriti napad na svoje Turke.
609
Memi je na jedan nauno neozbiljan nain pokuao da u
istorijsku nauku unese vlastitu ideoloku projekciju. Njegov pokuaj
pripada paranaunom anru, poto svoju elaboraciju ne zasniva ni
na arhivalijama ni na relevantnoj literaturi. Istrgnutim navodima iz
konteksta, Memi je nastojao da na naivan nain osnai svoju tezu.
Da bi sve izgledalo ubjedljivije, ustvrdio je da je Istraga poturica
608
Mustafa Memi, Bonjaci (Muslimani) Crne Gore..., 129130.
609
Isto, 130131.
212
izazvala dvije turske kaznene ekspedicije (1712. i 1714) protiv
po bunjenih Crnogoraca.
610
Ovdje se radi o nedopustivoj zamjeni
teza, poto su Crnogorci 1711. godine napali na utvreni Niki.
Silovit odgovor stigao je 1712. godine, kada je Ahmetpaa kaznio
Crnogorce zbog ovakvog djelovanja. Isto je uradio i Numanpaa
uprili 1714. godine. Ovi pohodi, to je u naunoj istoriografji
odavno dokazano, nijesu uslijedili zbog Istrage poturica ve zbog
odbijanja Crnogoraca da plate hara, kao i zbog nasilnitva koja su
vrili na turskoj teritoriji.
611
Osnovna poruka koju nam Memi alje svojom izvitoperenom
slikom Istrage poturica jeste nemogunost normalne koegzistencije
crnogorskog i muslimanskog naroda u novijoj istoriji. injenica je da
je Istraga poturica posluila kao nadahnue pojedinim crnogorskim
ekstremistima u obraunu s Muslimanima, ali nas istorija upozorava
da postoje mnogobrojni suprotni primjeri. Zar nije Crna Gora u
periodu 18781912, o emu emo kasnije detaljnije govoriti, bila
u etnikom i vejrskom pogledu najtolerantnija drava na Balkanu.
Naravno, o tome u Memievoj Istoriji nema ni pomena.
Postepeno smanjivanje broja Muslimana u podlovenskoj
Crnoj Gori desilo se nakon zavretka Morejskog rata (16841699).
Crnogorci su u ovom ratu masovno stali na stranu Mletake republike,
a Crna Gora je na izmaku XVII vijeka bila faktiki slobodna od
Turaka. Tada Muslimani, kao manjina, po svemu sudei, poinju
da naputaju Crnu Goru, budui da je ovakav rasplet dogaaja kod
njih uzrokovao osjeaj pravne i fzike nesigurnosti. Oni su nastavili
da se iseljavaju iz Crne Gore i poetkom XVIII vijeka jer su bili
uplaeni da e zbog turskih kaznenih pohoda prema Crnoj Gori biti
izloeni odmazdi od strane Crnogoraca. U tako napetim okolnostima
dolo je do manjih sukoba izmeu Crnogoraca i dvijetri porodice
poturenjaka u ekliima. A ti sukobi, koji su ostali u svijesti ljudi,
docnije su stvorili osnovu za stvaranje mita o Istrazi poturica. Ovaj
mit je, kako smo naveli, bio potreban i zbog politikih i dinastikih
motiva slavne kue PetroviNjego.
610
Isto, 133.
611
Jovan Tomi, Pohod Numan-pae uprilia na Crnu Goru 1714.
godine, Glas Srpske kraljevske akademije, Beograd 1932, passim.
213
Odnosi Osmanskih vlasti i islamskog stanovnitva prema
pravoslavnoj crkvi
Meuvjerski odnosi u Crnoj Gori pod osmanskom vlau
nalazili su se u sjenci istraivakih preokupacija. A rije je o veoma
vanoj istoriografskoj temi. Njen znaaj nije odreen vanou
religije, shvaene kao nain vrenja vjerskih obreda, nego i
sagledavanjem suivota u sredinama u kojima su pripadnici jedne,
hrianske, vjeroispovijesti osvajanjem potpali pod vlast drugog,
kome zvanina religija nije hrianstvo ve islam. Za istoriare
je ova tema vrlo izazovna jer jo uvijek postoji jedna predrasuda
da su Osmanlije prilikom osvajanja naih krajeva ruile i palile
pravoslavne bogomolje, esto ih pretvarale u damije, a posebno
najljepu crkvu u gradu. Ta pretpostavka o masovnom ruenju crkava
je predimenzionirana, kao i teza o njihovom pretvaranju u damije.
Istina, ona ima simbolinu osnovu na kojoj je izrasla. Do takvih
pojava, kao to smo rekli, dolazilo je zbog izrazitog antiosmanskog
djelovanja koje se odvijalo u pojedinim pravoslavnim bogomoljama.
Sam karakter osmanske vlasti i islama kao religije, pored
drugih okolnosti opteg politikog ili lokalnog znaaja, uzrokovali
su i neke specifnosti u njihovom odnosu prema drugim religijama,
na pojedinim prostorima u odreenim vremenskim razdobljima.
Ipak, osnovno polazite osmanskih vlasti prema pravoslavnoj
crkvi iznijeto je 1453. godine, kada je Vizantijsko carstvo doi
vjelo propast. Sultan Mehmed II, osvaja Carigrada, odmah je
postavio novog patrijarha, Genadija, i pruio mu zatitu: Budi
mudar patrijarh, rekao mu je Mehmed, i moe raunati na nae
prijateljstvo i zadrati sve privilegije koje su patrijarsi prije tebe
imali.
612
Sultan mu je uruio zlatnu arhipastirsku taku, poklonio
mu divnog konja, na kome je novi patrijarh u pratnji turskih velikana
odjahao do crkve Sv. Apostola. U ovoj crkvi je izvrena hirotonija
novog patrijarha. Uskoro je, po odobrenju sultana, Patrijarija bila
prenesena u Bogorodinu crkvu.
613
612
Oksfordska istorija hrianstva, knj. 1, priredio Don Makma na
res, Beograd 2004, 207.
613
Jovan Radoni, Rimska kurija i junoslovenske zemlje od XVI do
XIX vijeka, Beograd 1950, 154.
214
Mehmed II nije pomiljao da ukine Carigradsku patrijariju,
niti da pravoslavne vjernike privede islamu. Sultan je prema ovoj
vjerskoj instituciji zauzeo stanovite kao i prije njega vizantijski
carevi. Za sebe je zadrao pravo uticanja na izbor patrijarha i pravo
nadzora nad djelovanjem patrijarijskog sinoda. To je potvreno
izborom uenog Genadija Sholarija za novog patrijarha, koji je
slovio kao veliki protivnik unije s Ruskom crkvom. Bio je to veliki
razlog za dobijanje patrijarijskog dostojanstva.
614
Sultani su konstantno imali presudan uticaj na izbor cari
gradskog patrijarha. Oni su jedino mogli potvrditi ili osporiti njegov
izbor. Cijena sticanja te naklonosti bila je velika. Od patrijarha se
oekivalo da put do prijestola utre izdanim pekeima darovanim
sultanu, dok je patrijarija kao cjelina morala iz godine u godinu
prilagati osmanskoj blagajni. Zauzvrat, patrijarhu je povjeravan
nad zor nad svim sultanovim hrianskim podanicima. Patrijarh je
uistinu bio njihov etnarh, praktino viceupravlja islamske Porte.
615
Benevolentan stav prema pravoslavnoj crkvi osmanske vlasti
su ispoljile i u Crnoj Gori. Kada je sa svojom vojskom iao na
Skadar, sultan Mehmed II je 1478. godine izdao povelju manastiru
i kaluerima Sv. Nikole u Vranjini. Svetenicima je garantovao sva
lina i imovinska prava, a od manastira niko nije smio nita uzeti.
Ova zabrana odnosila se i na sultanovog pau, sandakbega, kadiju,
subau, rijeju na najvie turske zvaninike.
616
Povlastice su dobijene i za manasir Mileevo. Sultan je oslo
bodio kaluere iz ovog manastira od plaanja haraa i ispende, a
garantovao je i nepovrjedivost njihovih imanja.
617
Ovo nijesu bili
izuzeci, ve pravilo kojim su se rukovodile osmanske vlasti. Defter
Hercegovakog sandaka iz 1477. godine je propisivao da svetena
lica koja su obavljala slubu u pravoslavnim manastirima budu
osloboena od poreza.
618
Tolika blagonaklonost nije manifestovana
prema rimokatolikom stanovnitvu u Hercegovakom sandaku.
Ono je bilo obavezno da plaa taksu za vjenanje i jednu aku
614
Isto.
615
Oksfordska istorija hrianstva, knj. 2, priredio Don Makman
ers, Beograd 2005, 243.
616
Boidar ekularac, Dukljansko-zetske povelje, Titograd 1987, 115.
617
Ejup Muovi, Muslimani Crne Gore..., 14.
618
Hamid Hadibegi, Glavarina u osmanskoj dravi, Sarajevo
1966, 19.
215
od svake kue.
619
Uopte uzevi, pravoslavna crkva je u vrijeme
osmanske dominacije, o emu emo kasnije iscrpnije govoriti, bila u
znatno privilegovanijoj poziciji od rimokatolike.
Uglavnom su pravoslavni svetenici u Crnoj Gori pod osma
nskom vlau mogli slobodno i nesmetano obavljati svoju misiju. Po
brdskim zonama, poput Pive i Drobnjaka, aktivnost pravoslavnog
klera bila je skromnija, omeenija, ne mnogo razliita od ivota
njihovih vjernikaseljana, ali ipak korisna. Pravoslavnih svetenika,
najee samoukih, nije bilo mnogo. Oni su vrili samo osnovne
vjerske obrede: krtenje, vjenanje i liturgiju. Ostali manji obredi
ili molitve ili nijesu obavljani ili ih je vrio sam kuni domain
oko slave, na primjer. ak je i samo priee esto obavljano po
domovima. Poto nije bilo dovoljno crkava svetenik bi otiao u
manastir, osvetao tamo hljeb i vino i za vrijeme vaskrnjeg posta,
idui od sela do sela, skupio narod u kakvoj veoj kui, prieivao
ga i drao vjersku propovijed.
620
Pravoslavni svetenici su uivali veliki ugled kod naroda u Pivi
i ak su, po pravilu, bili bratstveniki i plemenski prvaci. Popovi su
dugo vremena bili i jedini, ili gotovo jedini, pismeni ljudi u tom
ple menskom drutvu. Tokom dugog vremena bilo ih je iz mnogih
familija, a ponajvie u Ljeevia, Jokanovia, Pejovia, Kneevia,
Popovia, Dubljevia. Manastirske arhimandrite, igumane i kaluere
davalo je bratstvo Gagovia, koji su, nekako po tradiciji, bili uvari
Pivskog manastira, ali ih je bilo iz bratstava Soica, Glomazia, Ra
do jiia, Vraara i drugih.
621
Nije nam poznat podatak da je bilo koji vei dio Crne Gore
u vrijeme osmanske vlasti ostao bez pravoslavnih svetenika. To
nam pokazuje i defter za hercegovaki sandak iz 1477. godine. U
njemu se pominje Nahija Piva drugi naziv Bane. Navodi se da je u
dematu (katunu) Stjepana, sina Miloa bio Radovan, pop, i Radonja,
sin popa... Domova 86. Zimuju u selu zvanom Rudnice, a ljetuju u
polovini mjesta Dol i Orah.
622
U istom defteru nalaze se i podaci o
619
Jasmina orevi, Draevica i Riani sredinom XVI vijeka, Po
dgorica 1997, 50.
620
Obren Blagojevi, Piva, Beograd 1971, 123.
621
Isto, 123.
622
Branislav urev i Lamija Hadiosmanovi, Podaci o Drobnja-
cima u defteru za Hercegovaki sandak iz 1477. godine, Istorijski zapisi,
br. 12, Titograd 1972, 149.
216
Drobnjacima koji su u popisu vlaha Hercegove zemlje navedeni
kao nahija Komarnica. Ova nahija ima demat (katun) Heraka sina
Kovaeva a tu je zabiljeen i pop Nikola. Imaju zimske stanove na
mjestu po imenu Komarnica i ljetnje stanove na mjestu po imenu
Jezera... Kua 45 sa starjeinom demata... U dematu Mijice sina
Toholjeva pomenut je Radoslav sin popa. Imaju zimske stanove
na mjestu zvanom Vrh Puzen. Kua 68 sa starjeinom sela...
623

Dakle, pravoslavni svetenici su i u rubnim podrujima Crne Gore
normalno egzistirali i bez pritisaka od strane turskih vlasti obavljali
svoju slubu.
Osmanska vizija Carstva bila je utemeljena na fundamentalnom
principu da se narodi dijele po religiji, a ne po narodnosnoj pripadnosti.
U Kuranu i na osnovu odredaba erijata, koji je proistekao na osnovu
njega, naena su utemeljenja za pravila ponaanja muslimanske
zajednice. Mehmed II Osvaja organizovao je Osmansko carstvo kao
skup neislamskih vjerskih zajednica, koje su se nazivale miletima i
na ijem elu je bio duhovni voa. Najvei milet bio je Rum milet
(Grki milet) na ijem se elu nalazio carigradski patrijarh. U tim
okvirima treba posmatrati i poloaj pravoslavne crkve u Crnoj Gori.
Vrijedi istai da na itavom prostoru jugoistone Evrope, u vrijeme
osmanske dominacije, hriani su inili veinsko stanovnitvo u
odnosu na muslimane. Kljuna odlika vladavine osmanskih sultana
tokom XV i XVI vijeka bila je pragmatinost. Kroz tu prizmu treba
posmatrati i sve njihove postupke u odnosu prema podanicima i
dobre i loe. Osmansko carstvo bilo je, prije svega, islamska drava.
Hriani su tolerisani u mjeri u kojoj njihovo prisustvo ne bi vrijealo
muslimane. Nakon osvajanja neke zemlje vodilo se rauna da ostane
dovoljan broj stanovnika koji moe da obezbijedi nastavljanje pri
vrednih aktivnosti, a istodobno i podanike koji e plaati hara i
druge dabine. Bilo je dozvoljeno ispovijedanje sopstvene vjere,
ali se javnim vjerskim obredima nijesu smjela vrijeati osjeanja
pravovjernih, tj. muslimana.
624
Ova pragmatinost osmanskih vlasti oitovala se i u domenu
odnosa prema popravci i podizanju pravoslavnih bogomolja. Osma
623
Isto, 157158.
624
Ema Miljkovi Bojani, Vjerski odnosi u pljevaljskom kraju u
prvom vijeku osmanske vladavine, Glasnik Zaviajnog muzeja Pljevlja, br.
3, Pljevlja 2003, 6465.
217
nlije nijesu zabranjivale opravljanje hrianskih crkava i manastira, a
to se tie izgradnje novih hrianskih sakralnih graevina, postojao
je naelni stav islamskih pravnika da treba zabraniti izgradnju crkava
ukoliko nijesu u tom mjestu postojale u vrijeme osvajanja. Meutim,
upravo primjer Crne Gore pokazuje da ta zabrana nije doslovno ni
dosljedno sprovoena u svim djelovima Carstva.
Ovu konstataciju potvruju nesporne istorijske injenice.
Tako se u Hercegovini nesmetano razvijalo crkveno graditeljstvo,
prvenstveno uz strunu pomo dubrovakih majstora. O tome govore
dokumenti o podizanju crkve u grahovskoj optini. Dubrovaki
zidari Radi Obradovi sa uenikom Stjepkom, Radivoj Obradovi
i Matko Vlahui obavezali su se u ugovoru od 16. februara 1499.
pomenutoj optini i monahu Lavrentiju, koji je predstavljao to
mjesto, da e u Grahovu izgraditi pravoslavnu crkvu posveenu Sv.
Nikoli. Nije ilo sve ba glatko. Zidar Matko Vlahui je ve idueg
dana odustao od posla, dok su ostali majstori poli sa kaluerom
Lavrentijem u Grahovo. Monah Lavrentije se obavezao da e im za
rad platiti dvadeset i devet zlatnih dukata i da e se u Grahovu starati
o njihovom snabdijevanju. Zidari su, prema ugovoru, dobili i po 16
slobodnih dana za vaskrnje praznike. Izgradnja bogomolje je trajala
do 1502. godine, kada je obavljena posljednja isplata za posao.
625
Prava renesansa crkvenog graditeljstva na junoslovenskim
prostorima nastupila je nakon obnavljanja Peke patrijarije 1557.
godine. Predstojao je period ispunjen maksimalnom tolerancijom
od strane osmanskih vlasti prema podizanju pravoslavnih hramova.
Osnovano se pretpostavlja da je u prvim decenijama poslije obno
ve Patrijarije iznova sagraeno ili obnovljeno preko stotinu pravo
slavnih bogomolja na irokom podruju pod duhovnom jurisdikcijom
Peke patrijarije.
626
Ova institucija je tada, dolaskom na prijesto
obnovljene Peke patrijarije patrijarha iz kue Sokolovia, koji
su bili u rodbinskim vezama sa velikim vezirom Mehmedpaom
Sokoloviem, imala veoma povoljan poloaj unutar Osmanskog
carstva.
627
Narodno predanje dovodi u vezu Mehmedpau Sokolovia
sa uglednom starom pivskom porodicom Gagovia. Iz ove porodice
625
Boris Nilevi, Srpska pravoslavna crkva u Bosni i Hercegovini
do obnove Peke patrijarije 1557. godine, Sarajevo 1990, 115116.
626
Isto, 114.
627
Isto.
218
su dva brata odvedena kao djeca u Carigrad, pa su tamo prozvani
Sokoloviima. Jedan od njih je kasnije postao veliki vezir
Mehmedpaa Sokolovi, a drugi mu brat Makarije patrijarh peki.
Njihov sinovac bio je Savatije Sokolovi, hercegovaki mitropolit.
Turski istoriar Hamer je na osnovu turskih izvora ustvrdio da je
Mehmedpaa Sokolovi porijeklom iz Pive i da je prezime dobio
po Hercegovom gradu Sokolu.
628
U ljetopisu manastira Tronoe pie
da je Mehmedpaa bio od ugledne porodice, koja je u svom grbu
imala pticu Sokola, pa su se po tome prozvali Sokolovii. I istoriar
Konstantin Jiriek smatra da se Mehmedpaa Sokolovi rodio u
gradu Sokolu, na Meurjeju u Pivi i da je porijeklom iz Pive.
629
Zahvaljujui Mehmedpai Sokoloviu data je saglasnost i za
izgradnju Pivskog manastira. Ovaj poduhvat je inicirao mitropolit
Savatije. Izgradnja manastira Uspenija Sv. Bogorodice zapoeta
je 1573. godine. Gradili su ga vjeti majstori od tesane kamene
kocke, due od 13 godina, sve do 1586. godine. Nekoliko godina su
ikonopisci Kiro Kozma i pop Strahinja iz Budimlja, zatim ikonopisci
iz poznate bokokotorske kole, te grki i rimski slikari strpljivo i
nadahnuto slikali likove svetaca i boanstava po zidovima hrama. Po
bogatstvu fresaka, knjiga, zapisa i drugih relikvija ovo je jedan od
najznaajnijih novovjekovnih hramova u Crnoj Gori. Valja naglasiti
da je izgradnju ovog manastira obilato fnansirao Mehmedpaa
Sokolovi.
630
Ljepotu unutranjeg dijela Pivskog manastira daju izvanredne
kompozicije fresaka na zidnim povrinama, koje su ouvane do naih
dana. Panju osobito privlai freska ovjeka, sa desne strane vrata,
okrenuta mitropolitu Savatiju, sa pola ispruenom desnom rukom ka
njemu, a lijevom na prsima. Natpis iznad freske je postojao, ali je
ve izbrisan, a i freska je dosta oteena. U opisu ove freske iz 1899.
godine stoji: Na glavi mu je crveni kalpak, po kraju opiven zlatom,
odjeven u dugaki kaftan ili ubu, bez rukava, obloen lisiinom;
ispod ovog kaftana vide se na rukama rukavi uski od anterije, pro
628
Konstantin Jiriek, Veliki vezir Mehmed-paa Sokolovi i srpski
patrijarsi Makarije i Antonije, Beograd 1959, 389390.
629
Isto, 390392. Momilo Nii, Kulturno nasljee Pive, Podgorica
1998, 123.
630
Momilo Nii, n. d, 119120.
219
irujui se na kraju.
631
Slian opis freske dao je i Pavel Rovinski,
istiui: A sa druge strane Turin s kiicom i u uskoj odjei. On se,
kleei, pokorno klanja Bogorodici.
632
Po svoj prilici, freska s desne strane vrata, kada se izlazi iz
hrama, na junoj strani jeste lik velikog vezira Mehmedpae
Sokolovia. Obren Blagojevi, odlian poznavalac prolosti Pive,
ukazuje da freska zaista lii na Turina, jer je kapa, izgleda, bila
omotana turbanom, ogrta, kao bogat turski urak, poiven krznom,
haljina ispod ogrtaa mogla bi zaista biti turska anterija.
633
Istraivanje Nikole Kovaevia upotpunjuje ovo zapaanje.
Kovaevi je vrlo ubjedljivo naveo i sljedee: Na jednoj fresci, kod
junih vrata manastira, vidi se Turin prirodne veliine, sa elenkom
na glavi, sijede brade, obuen u svilenu anteriju, opasan pasom i
zaogrnut urakom postavljen krznom. Turin je stavio lijevu ruku
na prsa, a desnom dodaje nacrt crkve patrijarhu. To je osnivaktitor
crkve, jer se po starom obiaju osniva ivopie kod junih vrata.
634
Pivski manastir su zbog freske s likom Mehmedpae Soko
lovia pohodili i mnogi Muslimani. Zabiljeeno je da su u manastir
esto dolazili Smailaga engi i njegov sin Dedaga. Oni su pred
freskom Mehmedpae Sokolovia prostirali serdadu i klanjali.
Uvijek su ostavljali po utu medidiju ili dukat kao prilog crkvi.
Dedaga je bio jo izdaniji. On je davao godinji prilog za Pivski
manastir.
635
Nerijetko se u istorjiografskoj literaturi previa da je najvanije
hodoasniko mjesto u Crnoj Gori manastir Ostrog, takoe po
dignut u vrijeme turske uprave. Izgradio ga je u XVII vijeku Vasilije
Jovanovi, hercegovaki mitropolit. On je otkupio zemlju seljaka
iz dva sela u Bjelopavliima kako bi manastirski kompleks inio
cjelinu. U svom zavjetajnom pismu iz 1666. godine mitropolit
Vasilije prilae zemlju Ostrogu i proklinje sve koji bi pokuali da je
prisvoje.
636
Manastir Ostrog veoma potuju i pohode pripadnici svih
vjeroispovijesti i u dananje vrijeme.
631
Pavel A. Rovinski, Crna Gora u prolosti i sadanjosti, tom II,
Cetinje 1993, 118.
632
Isto, tom IV, 431.
633
Obren Bogojevi, n. d, 503.
634
Momilo Nii, n. d, 120121.
635
Isto, 121.
636
Istorijski leksikon Crne Gore, knj. 4, Podgorica 2006, 953.
220
Novi manastiri podizani su i u pljevaljskom kraju. Tako su
tokom XVI vijeka u irem podruju Potarja sagraeni manastiri
Duboica i Sokolac, a mogue da je i manastir Dobrilovina nastao
poetkom XVI vijeka. Naime, manastir Duboica, sa crkvom
posveenom Sv. Nikoli, podignut je angaovanjem igumana Pavla
prije 1565. godine. Te godine, trudom ovog igumana, bio je i
ivopisan. Pominje se vie puta u dokumentima XVI i XVII vijeka.
Godine 1737. i 1762. izdavane su bujuruldije za opravku crkve.
637
Pored manastira, osmanske vlasti su doputale i izgradnju pra
voslavnih crkava. Samo deset godina poslije obnavljanja Peke pa
trijarije, dakle 1567, u selu Brezojevicama, na udaljenosti oko tri
kilometra od Plava, izgraena je pravoslavna crkva. Nju je podigao
jeromonah Nestor, s lijeve strane Lima, u neposrednoj blizini sta
rog gradskog naselja. Crkvu je podigao blagodarei i pomoi
ivka Beljakova i tadanjeg kneza Vukomira Stjepanova. Crkva
najvjerovatnije nije imala kupolu a ni dovoljno svjetlosti poto
su joj prozori bili mali. Bila je pokrivena eramidom i vremenom
dosta zaputena, a kasnije je nekoliko puta devastirana. Iz njene
unutranosti sauvana su dva natpisa.
638
Osmanske vlasti su bile predusretljive i prema zahtjevima za
opravkom pojedinih pravoslavnih bogomolja. Na to nam ukazuju i
primjeri sa podruja Pljevalja. Manastir Sv. Trojice datira, bar kao
mirska crkva, 1537. godine, to implicira da je najkasnije do te godine
obnovljen, nakon razdoblja zaputenosti. Njegov prvi iguman bio
je, zajedno sa sinom i bratom, ktitor Visarion. Pola vijeka docnije
obnovili su ga i lanovi jedne porodice, meu kojima se pominje
i izvjesni spahija Vojin. Manastir Sv. Trojice uveden je u turski
popis iz 1572. godine. Predoena je detaljna slika manastirskog
imanja. Pomenut je iguman manastira Stefan i kalueri, ali se njihov
broj ne navodi. Vie vijesti o ovom manastiru, osobito o odbrani
manastirskog imanja, nalazimo u kasnijem periodu.
639
Manastir Sv. Arhanela Mihaila u turskim izvorima pominje
se 1591. i 1593. godine. Tada je obnovljena njegova zaputena
crkva. Ova opravka izvedena je na zapovijest igumana Teodora,
637
Olga Zirojevi, Crkve i manastiri na podruju Peke patrijarije
do 1683. godine, Beograd 1984, 96.
638
Mustafa Memi, Plav i Gusinje u prolosti..., 45.
639
Olga Zirojevi, Crkve i manastiri..., 196.
221
a zalaganjem svetenika Strahinje iz Budimlja. Pop Strahinja je
ivopisao crkvu.
640
Manastir Dovolja (Pljevlja), sa crkvom posveenom Bogo ro
dici izgraen je, po svemu sudei, u XV vijeku. Njegov prvi pomen
u osmanskim izvorima javlja se 1513. godine. Nekoliko puta, 1545,
1623. i 16321635, obavljana je opravka crkve.
641
Manastir Blikova (Pljevja) sa crkvom posveenom Vavedenju
Bogorodice potie iz razdoblja XIIIXIV vijek. U turskim doku
mentima spominje se neto prije 1615. godine. Posljednji pomen mu
datira s kraja XVII vijeka.
642
Dozvola za opravku crkve Sv. ora u manastiru Dobrilovina
(Mojkovac) izdata je 1593. godine, to znai da je ona postojala u
ranijem periodu. Dananja crkva izgraena je 1609. godine, a i vo
pisana je etiri godine kasnije. Njeni prilonici su bili vojvoda Radi
Miloevi i grupa lokalnih knezova. Manastir se esto spominje u
XVII i XVIII vijeku.
643
Nedovoljno je poznato da su osmanske vlasti uvale nepo
vrje divost posjeda Pravoslavne crkve u Crnoj Gori. Ta zatita bila
je posebno izraena za vrijeme sultana Sulejmana Velianstvenog
(15211566), ali i u kasnijim vremenima. Za Sulejmanove uprave
mo gao je pravoslavni svetenik iz najvee zabiti traiti pravdu u
Carigradu i dobiti je.
644
Ta je pravdoljubivost bila prisutna i u do
cnijem vremenu. Crnogorski vladika Pahomije je 1568. godine iao
u Carigrad da tui sultanu turske age iz abljaka koji su posjeli
manastirske ribolove Ola (Vola) i Karu. Vladika je dobio ferman
koji je upuen i dukainskom sandakbegu, poto je tada Crna
Gora pripadala Dukainskom sandaku. Iz fermana se uoava da
je vladika uz tubu izjavio da pravoslavna crkva ne moe davati
pogodbu hadetnu.
645
Povodom ovog pitanja crkva se obratila, neto kasnije, i
skadarskom sandakbegu. Sandakbeg je bujuruldijom iz 1576.
godine naredio da se ribolovi moraju predati, odnosno vratiti crkvi.
640
Isto, 45.
641
Isto, 94.
642
Isto, 55.
643
Isto, 55.
644
Boris Nilevi, n. d, 122.
645
Branislav urev, Turska vlast u Crnoj Gori..., 105.
222
Preko dokumenata se vidi da je crkva podnijela turske isprave kao
krunski dokaz.
646
Slino se dogodilo i 1575. godine, kada su crnogorski pravo
slavni svetenici Simeun, Rafail i drugi iz manastira na ostrvima
Skadarskog jezera podnijeli tubu podgorikom kadiji. Oni su se
alili da im spahije trae desetinu od manastirskih posjeda, a da u
vilajetskom defteru stoji da oni od davnina plaaju dae odsjekom.
Naveli su i da oni taj porez uredno plaaju dravnoj blagajni, ali i
pored toga spahije trae od njih desetinu, govorei da se te zemlje
nalaze na podruju pod kontrolom spahija.
Podgoriki kadija je o ovom problemu izvijestio Portu, kako
su to i traili crnogorski svetenici. Na njegov izvjetaj upuen mu
je ferman, izdat 12. IV 1575, od strane sultana Murata III. Sultan je
naredio podgorikom kadiji da se ova problematina situacija ispita
i da postupi u smislu vilajetskog deftera i izdatih zapovijesti. Murat
III je naglasio i preporuio podgorikom kadiji da ... ako spahije
navedenih sela suprotno zapovijesti i protivno vilajetskom defteru
uzimaju od njih (svetenika prim. Z. F), desetinu i pristojbe, izgo
varajui se da se nalaze na njihovom podruju, te ako spomenute
spahije suprotno zapovijesti i protivno vilajetskom defteru budu
htjeli da se bez ikakva osnova mijeaju u njive, livade i vinograde
crkava, koji su u posjedu spomenutih svetenika i ije su granice
odreene, treba da to sprijei. Nemoj dopustiti da se oni suporotno
mojoj asnoj zapovijesti i protivno vilajetskom defteru mijeaju u
njive, livade i vinograde spomenutih svetenika i da napadaju na
njihova prava. A ono to je nareeno otsjekom da naredi da se uzme
za fskus.
647
I na ovom sluaju je najvia turska vlast pokazala elju
za objektivnim rjeavanjem nastalog spora i istovremeno je nastojala
da sprijei dalje zloupotrebe od strane lokalnih organa vlasti.
Pozivanje na dokumente, crnogorske ili turske provinijencije,
bio je presudni argument u rjeavanju sporova. Vladika Mardarije
je imao problem sa Humcima 1638. godine, pa se crkva oslonila na
povelju Ivana Crnojevia i na turske dokumente. Kadija je priznao
te dokaze, pa i kasnije, kad su stigli paini aui, ti su dokumenti
posluili kao glavno svjedoanstvo. tavie, Humci su do 1638.
godine drali zemlju po odredbama povelje Ivana Crnojevia, to
jest uz davanje etvrtine. Iz tog svjedoanstva je vidljivo da su i
646
Isto, 105.
647
Hamid Hadibegi, Turski dokumenti u Dravnom muzeju..., 117118.
223
organi domae vlsti garantovali posjed manastira. Uostalom, jedan
istorijski izvor pokazuje da je nekad dovoljno bilo da se crkva
pozove na povelju pa da zadri imanje. Vladika Romil se u sporu
sa predstavnicima Maina oko posjeda vinograda u Mainama 1530.
godine pozvao na povelju Ivana Crnojevia. Zato su predstavnici
Maina odustali od svog zahtjeva.
648
Pravoslavna crkva u Crnoj Gori u drugoj polovini XVI i
u XVII vijeku sticala je, na razne naine, prilino bogatstvo. Ce
tinjski manastir je kupovao ili otkupljivao imanja od Crnogoraca,
a u XVII vijeku i od Muslimana. Vladika Rufm je 1609. godine
kupio batinu od Hasanbega Ferhatovia. Takoe je kupio jedan
mlin u Velju Kuu na Obocku rijeku za sto osamdeset groa od
Alibega Hajdarvojvodia i njegovog brata Mustafe. Vladika nije
bio najzadovoljniji ovom kupovinom. Tvrdio je da su taj mlin i
neka druga imanja Alibeg i njegov brat na silu zauzeli, da bi oni
odgovorili da su to njihovi preci kupili ranije od kaluera. To im nije
smetalo da nastave s trgovinom. Vladika je 28. VI 1629. od Alibega
Hajdarvojvodia kupio jo jednu staju mlina.
649
Imanja Cetinjskog manastira rasla su i zavjetanjima, ali i na
raun posjeda drugih manastira. Zanimljivo je kako je Cetinjski
manastir doao u posjed ribolova u Sinjcu. U defterima iz 1521. i
1523. godine upisane su hasa zemlje u posjedu sandakbega: jedan
vinograd, jedna livada i dva ribolova, od kojih je jedan na ujici.
Dukainski defter iz 1570. godine govori da u Sinjcu ima 10 kua,
jedna batina, jedan vinograd, jedna livada i dva ribolova, od kojih je
ujica bila u posjedu stanovnika sela Sinjac. itelji Sinjca su plaali
sandakbegu 300 aki. Kasnije nailazimo na vijesti da je Sinjac
u posjedu Cetinjskog manstira. ak postoji originalna presuda
Alije, podgorikog kadije, iz 1697. godine koja na tubu vladike
Danila protiv spukih aga presuuje da je ribolov na ujici svojina
Cetinjskog manastira.
650
Osmanske sudske vlasti u Crnoj Gori su dosljedno potovale
domae pravo. Jo jedan znak tog potovanja desio se 1646.
godine. Tada je vladika Mardarije izaao pred podgorikog kadiju da
bi potvrdio imanje koje je crkvi darovao Ivan Crnojevi. Ovo imanje
648
Branislav urev, Turska vlast u Crnoj Gori..., 105106.
649
Isto, 106.
650
Isto, 106.
224
se nalazilo u Gornjem Polju kod Cetinja, a neposluni vjernici su ga
drali izvjesno vrijeme.
651
Navedeni primjeri jasno pokazuju da je Pravoslavna crkva u
Crnoj Gori ne samo ouvala svoja imanja, nego je u XVII vijeku
i ekonomski ojaala. Osobito se to odnosi na Cetinjski manastir.
U ouvanju imanja crkva se oslanjala na crnogorske pravne
spomenike, ali ne treba zaboraviti da i turska vlast nije bagatelisala
povelju Ivana Crnojevia iz 1485. godine, ve se njome rukovodila
prilikom donoenja vie presuda.
To nije bio i jedini oslonac Pravoslavne crkve u podlovenskoj
Crnoj Gori na tursku vlast. Takva relacija je vidljiva iz sljedeeg
pri mjera. Mitropolit Venijamin je 5. III 1591. postavio kir Iliju za
pro topopa u Trnovu. Istakao je da ako se drugi svetenik uplete
u parohiju popa Ilije da e biti proklet i paki da je dui hiljadu
begove globe.
652
Time je turska vlast bila jedan od vrstih garanata
za nesmetano obavljanje vjerske slube pravoslavnih svetenika i
normalnog odvijanja vjerskog ivota.
Pravoslavna crkva je dug period turske dominacije u Crnoj
Gori iskoristila i za irenje kruga svojih vjernika. Osmansko carstvo
je, naime, zbog estih ratova sa zapadnim rimokatolikim dravama,
bilo mnogo popustljivije prema pravoslavnoj crkvi nego prema
zapadnom hrianstvu. Cetinjska mitropolija je znala da koristi taj
osmanski antizapadni animozitet. Osim toga, Pravoslavna crkva je
imala znatno vie svetenika od rimokatolike.
653
Cetinjski vladika
Rufm je preveo u pravoslavlje Kue, Drekalovie i Bratonoie.
Malo je ko iz ovih plemena ostao rimokatolik. U Zeti i Morai
1635. godine ih nije bilo vie od hiljadu lica, a samo je oko 200
Bjelopavlia ostalo u katolikoj vjeri. Piperi, koji su 1610. godine
bili rimokatolici, ve sredinom XVII vijeka su preli na pravoslavlje.
O nevoljama rimokatolike crkve u tom periodu Andrija Bogdani,
skopski nadbiskup, jetko je zapisao: Da su pravoslavni isto toliko
protivnici katolika kao i Turci.
654
651
Bogumil Hrabak, Podgorica do poetka XIX vijeka..., 110.
652
Branislav urev, Turska vlast u Crnoj Gori..., 108.
653
Jovan Radoni, Rimska kurija i junoslovenske zemlje..., passim..
654
Gavro krivani, Crkveni ljetopis iz XVII vijeka barskog nadbi-
skupa Andrije Zmajevia-Peratanina, Istorijski zapisi, br. 2, Cetinje 1954,
328. Vladimir orovi, Istorija Srba, knj. II, Beograd 1989, 185. Zvezdan
Foli, Kroz istoriju Crmnice..., 145146.
225
Svakodnevni ivot u vjerskom pogledu bio je preteno skla
dan i tolerantan. Poznato je da su poklonici islama i pravoslavni
vjernici u Sandaku zajedniki proslavljali neke praznike urev
dan, Petrov dan, Mitrov dan, Ilijin dan. Imena tih praznika nijesu
mijenjana, izuzev Ilindana koji Muslimani nazivaju Aliun, to znai
Alijin dan. Muslimani su potovali i posjeivali pravoslavna kultna
mjesta, naroito grob Sv. Save u Mileevu. Vie stranih putopisaca
XVI i XVII stoljea (Mleani, Francuzi i Njemci) svjedoe o tome
kako je muslimanski ivalj potovao grob Sv. Save. Benedeto
Ramberti, sekretar mletake vlade, proavi kroz manastir Mileevo
1534. godine, zapazio je da ovoj bogomolji veu milostinju daje
muslimanski i jevrejski ivalj nego hriani.
655
Francuz an esno, koji je bio u manastiru Mileevu 1547.
godine, kazuje da muslimanski ivalj veoma uvaava tijelo Sv.
Save i da ini milostinju manastiru. To potvruje i drugi Francuz,
ak Gaso, 1548. godine. U ljeto 1550. godine u Mileevo svraa
i mletaki ambasador Katarino Zen. On je predoio opiran opis
boravka u ovoj bogomolji bogat pojedinostima. I Zen je eksplicitno
naveo da priloge manastiru najvie daje muslimanski ivalj koji Sv.
Savu osobito tuje i jako ga se boji.
656
Stoga nam se ini umjesna
konstatacija uglednog srpskog istoriara Radovana Samardia da
je Sinanpaa spalio moti Sv. Save zbog toga to su im se klanjali i
Muslimani.
657
Tolerantni meuvjerski odnosi bili su naroito izraeni na
podruju Mrkojevia kod Bara. Mrkojevii su, inae, bili jedina
plemenska zajednica u Crnoj Gori koja nije migrirala nakon primanja
islama. I poslije procesa islamizacije potovane su roake i bra
t stvenike poasti i obiaji dijela porodice ili bratsva i proirivani
novim obiajima i granicama. Ako je islamiziranom roaku pripadalo
da nosi barjak ili predvodi svatove, ta ast mu je i dalje pridavana.
Ona je trajala sve do uvoenja novog obiaja kod pravoslavaca
da barjak nosi najstariji zet. Uzajamno potovanje pokazivalo se i
655
Ejup Muovi, Islamizacija u novopazarskom sandaku, Istori
jski zapisi, br. 34, Titograd 1981, 13. Boris Nilevi, n. d, 120.
656
Boris Nilevi, n. d, 120.
657
Radovan Samardi, Druga pohara Mileeva, zb. radova Seoski
dani Sretena Vukoslavljevia, knj. IV, Prijepolje 1976, 154; navedeno
prema Ejup Muovi, Islamizacija u novopazarskom sandaku..., 13.
226
prilikom proslavljanja vjerskih praznika. Za islamizirane roake i
komije, pravoslavci su pripremali posebna jela. Dugo su sljedbenici
islama u ovom kraju, kao maltene u cijeloj Crnoj Gori, zadrali neke
obiaje karakteristine za pravoslavne vjerske praznike. A obiaji
specifni za islamske praznike, kao nain ivota, veselje i smrt bili
su od strane pravoslavaca maksimalno uvaavani.
658
Skladni meuvjerski odnosi bili su veoma primjetni prilikom
izgradnje i ouvanja vjerskih objekata. U vrijeme osmanske vlasti
u Mrkojeviima se nalazilo ak deset pravoslavnih crkava. Neke
od njih su do danas ne samo sauvane, nego su i obnovljene. Prva
damija u Mrkojeviima podignuta je poetkom XVIII vijeka, u
Veljem Selu. Pravoslavni Mrkojevii su uestvovali u izgradnji ove
damije. Bio je to iskljuivo izraz njihove dobre volje i solidarnosti,
a ne bilo kakve prinude. Jedan lan bratstva Boovia je dao dio
svog imanja za damiju i islamsko groblje. O ovom plemenitom
inu postoji zapis uklesan na zidu damije. Svetenik Kolica je
donio jedan kabru (vrsta gredice) koji je sauvan i poslije obnove
damije. Svetenik Kolica je predak bratstva Koliia iz Meureja.
Pravoslavni Nikoevii iz Dobre Vode su, takoe, darivali jedan
dio krovne grae za izgradnju damije.
659
Ova damija je u Veljem
ratu (18761878) ostala neoteena i neoskrnavljena iako se oko nje
nalazio crnogorski logor.
660
Mrkojevii su gorljivo potovali krst Sv. Vladimira
Dukljanskog. Duklja je bila prva crnogorska dravna tvorevina kojoj
su pripadali i Mrkojevii, a knez Vladimir je bio njihov gospodar.
Poslije Vladimirove smrti 1016. godine krst je uvan u manastiru
Preista Krajinska, a odatle je, nakon to su Krajinjani primili islam,
prenesen u Mikulie, postojbinu Mrkojevia. Mrkojevii su ga brino
uvali i poslije prihvatanja islama. Svake godine je mrkojeviki
barjaktar birao od sto do dvjesta momaka da na Trojin dan iznesu
barjak na vrh Rumije, ali i krst Sv. Vladimira kojeg je predvodnik
ovog hodoaa ljubomorno uvao. U hodoau povodom iznoenja
krsta Sv. Vladimira uestvovali su pripadnici svih vjeroispovijesti sa
658
Edhem Peroevi, Mrkojevii..., 106107.
659
Isto, 107.
660
erbo Rastoder, Istorijsko-metodoloki okvir izuavanja istorije
Muslimana u Crnoj Gori 1878-1912, Almanah, br. 56, Podgorica 1999,
128.
227
ovog podruja.
661
Krst Sv. Vladimira nema samo vjersko znaenje,
nego predstavlja simbol mira i sloge cjelokupnog stanovnitva na
prostoru barske optine. Uloga Mrkojevia u ouvanju ove tradicije
i njene humane poruke je zaista ogromna i hvale vrijedna.
I podgoriki Muslimani su se s potovanjem odnosili prema
hrianskim svetinjama. Tanije, u dvoritu poznate kue eevia
sauvan je dio apside hrianske crkve. eevii su je uvali od
zloupotrebe, tretirajui je kao svetinju koja ne smije biti oskrnavljena.
Slian odnos prema pravoslavlju imala je veina podgorikih
Muslimana. U Podgorici je postojalo nekoliko lokaliteta na kojima
nije doputana gradnja nikakvih objekata zato to su na njima bile
zgrade koje su pripadale pravoslavnoj crkvi.
662
Korektni postupci i uzajamno uvaavanje odlikovali su odnose
izmeu civilne i sudske osmanske vlasti i pravoslavnog svetenstva
u pljevaljskom kraju u XVIII vijeku. Kalueri manastira Sv. Trojice
su se 1709. godine molbom obratili pljevaljskom kadiji. Istakli su da
im je postojea crkva u loem stanju i molili su turski sud da im izda
dozvolu za njenu graevinsku obnovu. Vrlo kratko vrijeme su ekali
na rjeavanje ovog zahtjeva. Bili su zadovoljni jer je kadija Ahmed
izdao dozvolu kaluerima za obnovu oteene crkve.
663
Dobri odnosi produeni su i u narednim decenijama. Pra
vo slavni svetenici su 1735. godine traili od osmanskih vlasti
da obnove krov kaluerskih elija manastira Dovolje. Ni na ovaj
odgovor se nije dugo ekalo. Prijepoljski kadija Mehmed Said je po
menute godine odobrio molbu pljevaljskih kaluera.
664
Opravljena je
1762. godine i crkva Duboica u Matarugama.
665
Ovo je vrijeme kada se javljaju ei pokuaji uzurpacije
crkvenih zemljinih posjeda. Skoro svi ovi sporovi rjeavani su u
mekhemi (sudnici) pred kadijom. Na sudu su se 1724. godine sporili
spahija pljevaljskog kadiluka po imenu Abdulahaga i kalueri
manastira Sv. Trojice. Kalueri su optuivali pomenutog spahiju
661
Edhem Peroevi, Mrkojevii..., 108.
662
Pavel A. Rovinski, Crna Gora u prolosti i sadanjosti, knj. IV,
Podgorica 1994, 183.
663
Fehim Barjaktarevi, Turski dokumenti manastira Sv. Trojice kod
Pljevalja, Spomenik Srpske kraljevske akademije, br. 62, Beograd 1935,
dok. br. 75.
664
Isto, dok. br. 95.
665
Isto, dok. br. 107.
228
da im je nezakonito prisvojio dvije njive. Pljevaljski kadija je na
osnovu erijata i kanuna donio presudu da se nezakonito otete njive
vrate pravom vlasniku.
666
Kalueri manastira Sv. Trojice ponovo su se sudili 1735.
godine. Ovog puta sa ajnikim eminom Piriagom oko posjeda
koji su bili manastirsko vlasnitvo na planini emerno. Istovremeno
su se sporili oko vlasnitva nad svojim imanjima u selu Crljenice
i manastira Duboice. Respektujui njihovu zakonitost nad pravim
vlasnikom, kadija i ovog puta donosi presudu u korist oteenih
kaluera.
667
Pravoslavni svetenici su vrili i trgovake transakcije s poje
dinim pljevaljskim Muslimanima. Manastirsku zemlju zamijenili
su s posjedima nekog Adibega. Rije je o posjedima manastira
Premana u selu Vakovu kojeg je predstavljao kaluer Antonije.
Ovi posjedi su zamijenjeni sa spahijskim posjedom u Dvoriti. Obje
strane bile su zadovoljne postignutim dogovorom.
668
Korektni, a u nekim prilikama i naglaeno dobri odnosi pre
d stavnika lokalne vlasti i pravoslavnog svetenstva u Pljevljima,
te meljili su se na vie faktora. Tome je doprinosila i injenica da
su kalueri svoje poreske obaveze na vrijeme podmirivali. Dolazilo
je i do neobinih situacija. Kalueri su, pokatkad, davali i vei
novani iznos od propisanog poreza. Lokalne turske vlasti su u tim
sluajevima pokazivale veliku revnost. Osmanska administracija ih
je na to upozoravala i u narednoj poreskoj godini taj viak uplaenog
novca uraunavala za novu poresku obavezu.
669
Ovi primjeri nedvosmisleno ukazuju na to da je odnos
pravoslavnog svetenstva i predstavnika osmanske vlasti u Pljevljima
bio preteno protkan tolerancijom i dobronamjernou. Turske vlasti
su potovale zakone i tako se stavljale u zatitu crkvenih posjeda.
Takav odnos je uticao na to da pljevaljski kraj bude lien ozbiljnih
meukonfesionalnih sukoba.
Turske vlasti u Crnoj Gori su i u XIX vijeku titile integritet
pravoslavnog svetenstva. To su najbolje pokazale na primjeru
kaluera iz manastira Kosijerevo. Ove kaluere su lokalne vlasti
666
Isto, dok. br. 24.
667
Isto, dok. br. 28.
668
Isto, dok. br. 101.
669
Isto, dok. br. 109.
229
uznemiravale raznim neprijatnostima, ometale ih da vre vjerske
obrede, te im nezakonito razrezivale razne namete. Stoga je reago
vao hercegovaki valija Alipaa Stoevi. Stoevi je 23. III 1837.
godine izdao bujuruldiju svetenicima ovog manastira u kojoj je
decidno naglasio da ih niko ne smije uznemiravati, niti im nametati
razne namete.
670
Izgleda da je bratstvo manastira Kosijerevo i u
narednom periodu imalo problema sa samovoljnim postupcima
predstavnika lokalne vlasti i buntovnim uskocima. Vie turske vlasti
su energino spreavale ove devijantne pojave. General Mahmud
paa je 26. II 1861. poruio ovim kaluerima da e im obezbijediti
sigurnost u radu, a garantovao im je i vojnu pomo u sluaju da
uskoci uu u manastir.
671
Osmanske vlasti u Crnoj Gori nijesu se pridravale jo jedne
odredbe koja se odnosi na vjerski ivot hriana. U Osmanskom
carstvu je bila na snazi zabrana koja se odnosila na upotrebu
crkvenih zvona. Ona je proisticala iz shvatanja vjerujuih u Alaha,
jer je zvonjava crkvenih zvona odailjala titraje koji naruavaju mir
i spokojan poinak dua preminulih Muslimana.
672
Iz dostupnih
izvora i mjerodavne literature nigdje se ne uoava da je brujanje
crkvenih zvona bilo zabranjeno u Crnoj Gori. ak je u bujuruldiji
hercegovakog vezira izdatoj 1863. godine jasno reeno da hriani
mogu podizati crkve i na njima stavljati zvona.
673
Podizanje crkava je, istina veoma rijetko, bilo i izvor
nesporazuma izmeu sljedbenika islama i pravoslavnih vjernika.
Jedan nemio dogaaj se tim povodom desio u Podgorici 1871. godine.
Pravoslavni Podgoriani su otpoeli gradnju crkve na Guvnu
Stania blizu Sahatkule, ali su im dalji radovi bili onemogueni
zbog protivljenja jednog dijela Muslimana. Ovakav rasplet dogaaja
je naveo Andriju Lainovia i Pavla Radusinovia da neoprezno
imputiraju Muslimanima vjersku iskljuivost i fanatizam.
674
Dodue,
kod dijela podgorikih Muslimana bio je u tim trenucima naglaen
670
Hamid Hadibegi, Turski dokumenti u Dravnom muzeju..., 127
128.
671
Isto, 129130.
672
Radivoj Radi, Iz Carigrada u srpske zemlje,studije iz vizantijske
i srpske istorije, Beograd 2003, 138.
673
Momilo Nii, Pivski manastir..., 325326.
674
Pavle S. Radusinovi, Stanovnitvo i naselja..., 208.
230
vjerski naboj, ali im se iznesene etikete ne mogu pripisati. Na Guvnu
Stania se nikada nije nalazila pravoslavna crkva, a nije podizana ni
nakon osloboenja Podgorice 1879. godine.
Skladnost i trpeljivost dominantni su prema pravoslavnoj
crkvi u Crnoj Gori za vrijeme osmanske uprave. Tome je u
velikoj mjeri doprinijela osmanska vlast. Nosioci te vlasti se nijesu
pridravali naela islamskih pravnika, ve su doputali mnogobrojna
odstupanja od tih pravila. Najee se to ispoljavalo u podizanju
novih pravoslavnih bogomolja. Pored toga, turska vlast je izdavala
mnoga odobrenja za opravku hrianskih crkava. Svakako da je ova
blagonaklonost bila uglavnom motivisana pragmatinim motivima.
Pravoslavna crkva je, prema zamislima osmanske vlasti, trebalo
da bude moan instrument u pacifkaciji hrianskog stanovnitva.
Turske vlasti su ispoljavale obzirnost i prema domaem pravu
prilikom rjeavanja sudskih sporova oko crkvenih imanja. Pruene
pogodnosti Pravoslavna crkva je veoma dobro iskoristila. Broj njenih
bogomolja bio je uvean, a ekonomska mo, kupovinom novih
imanja, znatno ojaana. Koristei novonastale politike prilike,
Pravoslavna crkva u Crnoj Gori je, u pojedinim periodima, uspjela
i da proiri broj svojih vjernika, zahvaljujui prelasku rimokatolika
iz nekih sredina (Kui, Drekalovii, Piperi) u istono hrianstvo.
Veina itelja Crne Gore bili su sljedbenici ovog podnoljivog stanja
u meuvjerskim relacijama. Zato je uglavnom vjerska tolerancija
odlikovala odnose izmeu poklonika islama i pravoslavnih vjernika
u Crnoj Gori za vrijeme osmanske uprave.
231
GLAVA VI
MUSLIMANI CRNE GORE 1878-1918.
Nakon velikog oslobodilakog rata 18761878. Crnoj Gori
je na Berlinskom kongresu, odranom 13. juna 13. jula 1878,
zvanino priznata dravna nezavisnost. Tom prilikom je utvrena
i njena nova granica. Ona je bila znatno proirena, budui da
je odlukom velikih sila Crna Gora dobila dio svog primorja od
rijeke eljeznice do zaliva Krui, tj. grad Bar sa irom okolinom,
plemenske oblasti Pive, Drobnjaka, Banjana, Jezera, aranaca, dio
Vasojevia i manji dio Kua i Uskoka, i gradove Podgoricu, Niki,
Spu, abljak Crnojevia, Kolain, Plav i Gusinje. Ovo teritorijalno
proirenje Crne Gore izazvalo je ljutnju i bijes kod grupe albanskih
prvaka, koji su djelovali u okrilju Albanske lige. Njihov protest
je sredinom 1878. godine bio usredotoen protiv predaje Plava i
Gusinja Crnoj Gori. On je dobijao na teini zbog podrke Porte. Stoga
su se velike sile opredijelile da izvre preinaenje odluka Kongresa
o teritorijalnim dobicima Crne Gore. Evropska komisija je, poslije
opsenih diplomatskih aktivnosti, u aprilu 1880. godine donijela
odluku da Plav i Gusinje ostanu u okviru Osmanskog carstva, a da
zauzvrat Ulcinj pripadne Crnoj Gori.
675
675
Novak Ranatovi, Crna Gora i Berlinski kongres, Cetinje 1979,
passim.
232
Ovim teritorijalnim kompenzacijama povrina Crne Gore je
iznosila 9.475 km. U svoj sastav Crna Gora je povratila dio He
rcegovine s Nikikim krajem i susjednim plemenskim oblastima
(Drobnjak, Piva, Uskoci, aranci, Jezera), kao i Dugu i Oputnu
Rudinu, zatim Kolainski kraj i dio Gornjih Vasojevia, Zetu s
Podgoricom, Spu, abljak, priobalje Skadarskog jezera od Godinja
do ostrva Tophala, tj. masiv planine Rumije, i primorje od Bojane do
rijeke eljeznice.
676
Crna Gora je, usljed proirenja svoje teritorije, promijenila
etniku i konfesionalnu sliku. To vie nije bila nacionalno i vjerski
homogena drava. Crna Gora je dobila desetak hiljada Muslimana i
Albanaca. Albanci su, za razliku od Muslimana, bili vjerski podvojeni
jer su pripadali rimokatolikoj i islamskoj vjeroispovijesti. lan 27
Berlinskog ugovora je obavezao Crnu Goru da ravnopravno tretira
sve svoje nove podanike, bez obzira na vjersku pripadnost. Crna
Gora je bila duna da svim svojim dravljanima osigura istovjetna
politika, vjerska i graanska prava, kao i jednaki tretman pri prijemu
u javnu i dravnu slubu. Predstavnici velikih sila su iskazali i brigu
za zatitu imovine pripadnika muslimanskog korpusa u Crnoj Gori.
U lanu 30 Berlinskog ugovora eksplicitno je stajalo: Muslimani i
drugi koji posjeduju imanja na teritorijama prikljuenim Crnoj Gori,
a koji bi htjeli da se stalno nastane van Kneevine, moi e da zadre
svoje nepokretnosti dajui ih pod zakup ili predajui ih drugim
licima na upravu. Nikome imanje ne moe biti eksproprisano osim
na zakonit nain, radi opteg interesa i uz prethodnu naknadu.
677

Kako se ova odredba primjenjivala u istorijskoj zbilji Crne Gore,
govorimo, pored ostalog, u narednom poglavlju.
Iseljavanje Muslimana iz Crne Gore poslije
Berlinskog kon gresa
Niki je bio prvi grad kojeg je crnogorska vojska oslobodila
u Veljem ratu. Hrabra muslimanska posada je poslije skoro
dva mjeseca pruanja otpora poloila oruje u septembru 1877.
godine. Osmanski zapovjednik miralaj Skenderbeg je sa pratnjom i
kljuevima grada doao na Duklo pod Uzdomirom da obavi predaju
676
Isto.
677
Berlinski ugovor 1878, Podgorica 2009, 2729.
233
Nikia crnogorskom vladaru. Knjaz Nikola ga je doekao s puno
uvaavanja. Na ogrtau prostrtom na kamenu, turski predstavnici
su bili poslueni kafom na orijentalan nain. U razgovoru se nije
pominjala rije predaja, kako se ne bi povrijedio ponos pobijeenih.
Najvidniji izraz takve komunikacije bile su knjaeve rijei:
Junatvu treba odati ast! Kao junacima koji ste do krajnosti branili
carev grad, poklanjam vam oruje.
678
Poslije ulaska u Niki, 9. IX
1877. godine, crnogorski vladar je ponovo bio pun hvale na raun
branitelja ovog grada: Prema 16.000 vojnika i 18 topova, koje ste
eto vidjeli, vaa istrajnost kroz 48 dana i pored toga to vas je
vojnika i graana bilo 1.000 puaka uinila je to, da vam svak
odaje priznanje i pohvalu. Radi ovog nevienog junatva ja sam vas
pozdravio. Neka ste slobodni s vaim stvarima i s vaim orujem.
679

Ovo nijesu bili kurtoazni pozdravi, ve zaista izrazi potovanja
prema odvanosti muslimanskih boraca u Nikiu. Ipak, politika je
uvijek, manje ili vie, proeta pragmatizmom. Knjaz Nikola je bio
ubjeenja da mu drugi gradovi nee pruati veliki otpor kad se rairi
glas o njegovoj velikodunosti prema nikikim borcima.
Viteki postupci knjaza Nikole nijesu ulili ni najmanju dozu
optimizma kod ogromne veine nikikih Muslimana u dobro
namjernost novih vlasti. Kod njih je probuena velika sujeta, poto
vie nijesu imali svog pravovjernog gospodara. Naglaeni ponos
je, takoe, bio smetnja za uspostavljanje novih mostova saradnje i
prijateljstva. Bio je prisutan i strah da se njihov vjerski ivot nee
moi normalno odvijati. Posebno je za nikike Muslimane bila bolna
injenica da e ih gubitak feudalnog dohotka od ivija sa svojih
posjeda iz okolnih sela izjednaiti sa dojueranjom rajom.
680
Ovo su
bili glavni razlozi da se nakon crnogorskog zauzimanja Nikia veliki
broj Muslimana opredijeli za iseljenje iz svog zaviaja. Knjaz Nikola
je bio ganut zlehudom sudbinom nikikih Muslimana. Lino ih je
odvraao od iseljavanja, obeavao im slobodu vjeroispovijedanja,
garantovao imovinska prava, ali su oni ostali nepokolebljivi. Knjaz
je i tada ispoljio irokogrudost ... mnoge je bogato obdario i naredio
678
Kralj Nikola, Memoari, CetinjeTitograd 1989, 465.
679
Branko Pavievi, Istorija Crne Gore, knj. 4, tom 2, Sazdanje
crnogorske nacionalne drave, Podgorica 2004, 269.
680
Jovan Ivovi, Raseljavanje nikikih Muslimana, Istorijski zapisi,
br. 56, Cetinje 2948, 364366.
234
da se nemonima dadnu konji, iz stana upravo do Gacka. Turci su,
blagosiljajui ga poli.
681
Artur Evans je s divljenjem posmatrao
iseljavanje nikikih Muslimana. Engleski arheolog je zapazio da
su se oni obukli u najljepa odijela, te da su nastojali da ne pokau
ni najmanji znak samilosti i utuenosti. Koraali su otmeno, gordo,
uzdignuta ela, ispraeni zauenim pogledima pobjednika.
682
Izbjegli nikiki Muslimani nijesu zaboravljali na ovjenost
crnogorskog vladara. Nazivali su ga u jednom svjedoanstvu naim
bratom, a zatim se samokritiki osvrnuli na sljedee: Eto mi smo
Nikiani jezero krvi crnogorske kao i oni prosuli, pa kada doe
sudbina da Niki pod njih padne, on umjesto da nas pokolje i spri,
potedi nae i nae djece ivote, hrs (ast) i imanje i onako postupi, to
mi s njim onako duevno ne bi nikad postupili.
683
Lijepe uspomene
na rastanak od svog zaviaja nosio je i air efendija Pivodi. Pivodi
je iz Tuzle u septembru 1878. godine pisao knjazu Nikoli: Znamo i
ujemo i sada kako su moji Niii a osobito moja rodbina mirno izili
i oni koji su ostali kako zadovoljno i veselo ive. Zato vam odvie
za faljujemo i blagodarimo na vau ljubav i junatvo potenja.
684
Ovi
navodi rjeitije od svega pokazuju korektnost knjaza Nikole prema
poraenim protivnicima i njegov plemenit osjeaj prema pripadnicima
druge religije koje je tretirao kao dio svog naroda.
Ovi korektni postupci knjaza Nikole naili su na veoma pozi
tivan odjek kod predstavnika muslimanskog, ali i srpskog naroda u
Bosni i Hercegovini. Njihovo povjerenje u crnogorskog vladara bilo
je toliko da su u septembru 1878. od knjaza Nikole traili vojnu pomo
u borbi protiv austrougarskog okupatora. Isticali su da im je elja da
dijele zajedniki ivot sa Crnogorcima, a ne sa Austrijancima ili sa
Osmanlijama. Nijesu zaboravljali na viteko dranje crnogorskog
suverena kako ste sa orujem pustili mirno ljude a u enskinje im
pogledati niste.
685
Ovaj apel potpisalo je 28 muslimanskih prvaka
681
Kralj Nikola, Memoari..., 466.
682
Artur Evans, Ilirska pisma, Sarajevo 1967, 140.
683
Veljko akoti, Niki u Knjaevini (Kraljevini) Crnoj Gori,
Niki 1996, 5253. erbo Rastoder, Istorijsko-metodoloki okvir izua-
vanja istorije Muslimana u Crnoj Gori 1878-1912 (I dio), Almanah, br.
56, Podgorica 1998, 111.
684
erbo Rastoder, est nepoznatih dokumenata o Muslimanima u
Crnoj Gori 1878-1879, Almanah, br. 56, Podgorica 1998, 212.
685
Isto, 213.
235
iz Sarajeva, Tuzle, Zvornika, epe, Gradaca, Zenice i Brkog
i 14 predstavnika srpskog naroda iz Tuzle, Zvornika, Bijeljine i
Brkog.
686
Crnogorsku vojnu pomo u Bosni i Hercegovini arko je
prieljkivao i air beg Pivodi iz Tuzle.
687
Ove elje bile su u tom
trenutku nerealne, jer Crna Gora iz meunarodnih obzira nije smjela
vojno intervenisati u Bosni i Hercegovini. One ujedno predstavljaju
dragocjeno svjedoanstvo o povjerenju koje je uivao knjaz Nikola i
kod muslimanskih prvaka u Bosni i Hercegovini.
Nijesu svi crnogorski glavari bili uvjereni u skladan suivot
s Muslimanima. Najrigidniji je u tom pogledu bio vojvoda Boo
Petrovi. Atavizam je kod njega bio jai od elje za pomirenjem, pa je
ukazivao da su nikiki Muslimani zapravo Turci i da je poeljno da
napuste svoj kraj. Apriorno im je pripisivao destruktivnu djelatnost,
tvrdei da etiri hiljade nikikih Muslimana nee nikada priznati
crnogorsku vlast i da e stoga predstavljati opasnost za dravne
interese.
688
Ovo Petrovievo razmiljanje nije ni u jednom trenutku
doseglo znaenje opteg miljenja u Crnoj Gori. Zato predstavlja
samo ilustraciju o predrasudama jednog dijela Crnogoraca prema
suivotu s Muslimanima.
Uprkos mnogim apelima i humanim postupcima knjaza Ni
kole, veina Muslimana je poela da se iseljava iz Nikia odmah
nakon crnogorskog oslobaanja ovog grada. Glavni pravci njihovog
iseljavanja bili su Bosna i Albanija. Samo u Albaniju do 14. IV 1879.
godine iselile su se 283 porodice. Broj iseljenih porodica je konstantno
rastao. Iz Nikia i njegove neposredne okoline do kraja 1881. godine
iselilo se oko 600 porodica. Ovaj podatak jasno ukazuje da je i u
okolini Nikia egzistirao vei broj muslimanskih porodica. One su
ivjele u okolini Polja, da bi se u vrijeme opsade Nikia sklonile u
grad. Realna je procjena ratnih izvjetaa da se u opsjednutom Nikiu
nalazilo oko pet hiljada Muslimana. Vie istoriara navodi da se od
jeseni 1877. do 1882. godine iz Nikia iselilo 391 muslimanskih
porodica, dok je u gradu ostalo samo 20 porodica.
689
686
Isto, 214.
687
Isto,215.
688
Ejup Muovi, Muovii, Istorijski zapisi, br. 2, Titograd 1981, 94.
689
oko Pejovi, Naseljavanje Nikia poslije 1878. godine, Niki
1969, 40. Slobodan Drobnjak i Sait aboti, Muslimansko-bonjako
stanovnitvo..., 246.
236
Ovakvo stanje je, sasvim logino, dovelo do naputanja musli
manskih posjeda u Nikiu. Njih su nastavili da obrauju lokalne
ivije. Ali ivije su izbjegavale da izvre obaveze koje su bili duni
vlasnicima zemlje. Nijesu potovana ni vlasnika prava. To su bili
eklatantni primjeri krenja odredaba Berlinskog ugovora na koje se
Crna Gora obavezala. Oito je da je Crna Gora formalno prihvatila
ove obaveze, a da u praksi nije postojala volja da se one ispotuju. ak
je i knjaz Nikola 1880. godine lino pristupio podjeli i naseljavanju
Nikikog polja. Mao Vrbica, ministar unutranjih djela, napravio
je Projekat po kojem bi se imalo pristupiti k podjeljenju zemalja
Nikikog Polja. Ubrzo je ovaj plan operacionalizovan. Drava
Crna Gora je poela kolonizovati Nikiko polje i davati zemlju
Crnogorcima, mada su s pravnog aspekta vlasnici tih posjeda bili
nikiki Muslimani.
690
Lutanje nikikih Muslimana produava se i poslije njihovog
odlaska u Bosnu i Hercegovinu. AustroUgarska je naime, nakon
okupacije Bosne i Hercegovine, protjerala ove Muslimane koji se
od jeseni 1878. godine vraaju u Niki. U svom rodnom kraju se
nijesu dugo zadrali, jer su njihova imanja i kue ve bili podijeljeni
crnogorskim doseljenicima. Odatle su se raselili prema Pljevljima,
Makedoniji, Novom Pazaru i Kosovu. Znatan broj nikikih Mu
slimana naselio se u istonoj Makedoniji, kod mjesta Male, a jedan
dio je utoite pronaao u mjestu Hasanbegovu (Sinelievo) koje
je udaljeno sedam kilometara od Skoplja. U Hasanbegovu je 1881.
godine obavljena parcelizacija zemljita za gradnju kua. Uspomene
na zaviaj nijesu iezle, pa su mahale oblikovane po rodbinskoj
ve zi. To se uoava iz njihovih naziva: Nikika, Rudi njanska,
Ga taka, Arnautska, Begovska i sl. U Hasanbegovu je, inae,
konstituisana najvea enklava muslimanskog stanovnitva, preteno
hercegovakih iseljenika (Nevesinje, Gacko, Niki, Kolain). Ova
enklava se odrala do naih dana. Pored izgradnje kua, iseljenici su
u Hasanbegovu podigli i damiju, ponajvie blagodarei zalaganju
hode Abdulaha Bijedia.
691
690
arko Bulaji, Agrarni odnosi u Crnoj Gori 1878-1912, Tito
grad 1959, 39. Slobodan Drobnjak i Sait aboti, Muslimansko-bonjako
stanovnitvo..., 246.
691
Redep krijelj, Muhadiri Nikia u Makedoniji, Almanah, br.
2122, Podgorica 2003, 218.
237
Manji dio nikikih Muslimana se nakon naputanja Nikia
skrasio u centralnoj Albaniji, u oblasti ijak kod Draa. Tu su se
naselili i znameniti begovi Muovii. Kljuna mjesta naseljavanja
nikikih i uopte Muslimana sa prostora dananje Crne Gore bila
su Gadaz i Barak, zatim Fier na jugu Albanije, kao i rejon Vrake
na obali Skadarskog jezera. Izbjeglika trasa vodila je nikike
Muslimane i u Pljevlja, Bijelo Polje, Berane i Novi Pazar. Uz pomo
ondanjih meunarodnih snaga, dio nikikih Muslimana je iz ovih
mjesta upuivan prema Izmiru i Carigradu. U Carigradu su neki
nikiki Muslimani uzeti za pripadnike obezbjeenja sultana Abdul
Hamida.
692
ivot preostalih muslimanskih porodica u Nikiu proticao je
s izvjesnim tekoama iniciranim od strane lokalnih elnika. Pop
Maan Nikevi, okruni naelnik u Nikiu, odugovlaio je predaju
tovara brana pojedinim Muslimanima. Muslimanima su ovu vanu
namirnicu darivali knjaz Nikola i Jefto Miletin Nikoli, nekadanji
okruni naelnik u Nikiu. Zbog toga se Asim Hajrovi 2. III 1879.
godine alio Mau Vrbici, ministru unutranjih djela.
693
Preko ovog
primjera ne moemo konstatovati da je Nikevi teio da izvri pri
tisak na preostale Muslimane i tako pospjei njihovo iseljavanje, ali
je uoljiva slaba primjena vladinih naredbi. To je oteavalo egzi
stenciju Muslimana u Nikiu.
Svega 19 muslimanskih porodica je 1882. godine ivjelo u
Ni kiu. Rije je o porodicama Mehmeda Haskova Ibriia, prvog
nikikog kapetana iz doba kada je Niki uao u dravni okvir
Crne Gore, Hode olevi Grude, Zulice olevi Grude, Hamida
Doga Grude, Muja Mekia Grude, Sulja Erkoevia, Ibra Suljovog
Ferizovia, Zaja Mujkovia, Zuljice Erkovia, Deda Erkovia, sina
Beira Erkovia, Pae Erkovia, udovice, Sali Hadi Beirova,
Muja Hadajlia, Tahira Ljutovia, Arslana Dizdarevia, Adema
Hadimusia i Paa Didia. Ove porodice su imale svoja imanja, pa
su obraivale zemlju i drale stoku. Bavile su se i trgovinom. Ipak,
najvie su bile usredsreene na gajenje duvana. Ta najdinaminija
privredna aktivnost naglo je prekinuta uvoenjem monopola na
duvan u Crnoj Gori. Ova odluka ponajvie je ishodovala da skoro
692
Slobodan Drobnjak i Sait aboti, Muslimansko-bonjako stano-
vnitvo..., 248249.
693
Jovan Ivovi, n. d, 365.
238
sve muslimanske porodice iz Nikia preu na teritoriju Osmanskog
carstva. Samo pet muslimanskih domova je ostalo u Nikiu: jedna
Ihtijarevia, dvije Jarkoevia (Danevia) i dvije porodice Hadajlia
(Sukia).
694
Knjaz Nikola je naprosto bio zateen ogromnim iseljavanjem
Muslimana iz Nikia. Crnogorski suveren je jo ezdesetih godina
XIX vijeka raunao da e pridobiti Muslimane za sutinske dravne
interese, jer je dobro znao, kao i sljedbenici islama u okolnim
obla stima, da oni po svom etnikom karakteru nijesu Turci ve
Crnogorci koji su primili islam. Na sluaju Nikia pokazalo se
da je ovo bila previe optimistina projekcija. Da bi se zaustavilo
masovno iseljavanje, knjaz je 1878. godine na mjesto gradskog
kapetana postavio Mehmeda Haskova Ibriia. Ni ovo imenovanje
nije ohrabrilo nikike Muslimane jer je crnogorska vlast otpoela
da preduzima ishitrene i nesofsticirane mjere. Svakako da je
oduzimanje oruja, o emu emo opirnije govoriti, vrijealo ponos
i ratniku tradiciju ovih Muslimana. Jo vee nezadovoljstvo ovom
mjerom prouzrokovala je injenica da su Crnogorci slobodno nosili
oruje za pojasom. Zato se kod Muslimana usadilo miljenje da
Crna Gora u njima ne vidi lojalne graane. Ionako gorde nikike
Muslimane zaprepastila je i mjera zabrane noenja fesova i obaveza
noenja crnogorskih kapa. Fes je bio simbol vjerskog i nacionalnog
identiteta i njegovo odbacivanje Muslimani su, skoro u cjelini,
shvatili kao ugroavanje i povredu svojih osnovnih prava.
695
Dakle,
masovnom iseljavanju Muslimana iz Nikia dijelom je kumovala i
crnogorska vlast. Ona, istina, to nije podsticala, ali je sprovoenjem
niza osjetljivih i netaktinih mjera doprinijela da veliki broj nikikih
Muslimana izgubi povjerenje u dravne vlasti Crne Gore.
Crnogorska vojska je oslobodila Bar u januaru 1878. godine.
I ovdje se, prilikom predaje grada, dogodila slina scena kao u
Nikiu. Pred crnogorskog knjaza izali su Ibrahimbeg, komandant
utvrenog grada, Selimbeg, zabit primorski i abanbeg Buatlija.
Crnogorska straa im je pri ulazu u nadbiskupsku palatu odala
vojniku poast. Tada je Ibrahimbeg otpasavi sablju objavio pre
daju grada. Knjaz je i ovog puta viteki postupio. Povratio mu je
694
Petar obaji, Niki..., 121. Slobodan Drobnjak i Sait aboti,
Muslimansko-bonjako stanovnitvo...,248.
695
Jovan Ivovi, n. d, 363366.
239
sablju, a potom mu rekao: Zadrite je i nosite ponosno, jer ako grad
nijeste mogli odrati, svoju vojniku ast sjajno ste ouvali.
696
Ovaj
humani gest knjaza Nikole izazvao je buru emocija kod Ibrahim
bega. On je spustio glavu u obje ruke i zaplakao se. Crnogorski
vladar ga je tjeio biranim rijeima i izrazio mu potovanje prema
hrabrom otporu u borbama za odbranu Bara.
697
Knjaz je ispoljio dobrodunost i prema zarobljenim turskim
vojnicima. Dodue, zadrao je nizame kao zarobljenike, ali je Turke
iz Skadra i Ulcinja pustio da se slobodno vrate u svoje gradove.
698

Muslimansko stanovnitvo u Baru je sa izvjesnom zebnjom doe
kalo crnogorsku vojsku. To je bila oekivana reakcija, jer je kod
ove populacije bila uvrijeena svijest o nesalomljivosti i trajnosti
osmanske vladavine. Crnogorska vojska se veoma obazrivo odnosila
prema Muslimanima. Trudila se da nijednim svojim postupkom ne
proizvede osjeaj ugroenosti kod Muslimana. Jedan broj Muslimana
je, ipak, ostao nepovjerljiv i uzdran. Oni su naivno vjerovali da
Bar ne moe trajno ostati pod crnogorskom vlau. Vremenom je
to podozrenje gotovo usahlo. Korektno dranje Crnogoraca uvjerilo
je barske Muslimane da nema razloga za strah od pravne i fzike
nesigurnosti.
699
Hrabrim braniocima Bara sultan je dopustio da se nasele u
Ku uk ekmedi, predgrau Carigrada. Poslao im je i brodove za
prevoz. To nije bilo po volji crnogorskom suverenu. Knjaz Nikola
je i ovom prilikom odvraao Muslimane da ne naputaju svoja
ognjita.
700
I zaista, iz Bara nije bilo masovnijeg iseljavanja. Pavel
Rovinski je glavne razloge ovakvog opredjeljenja vidio u bogatoj
i raskonoj prirodi.
701
Ne treba u tome zanemariti ni mudre poteze
crnogorskih vlasti. Na svaku molbu od strane Muslimana, nova vlast
je davala crnogorsko dravljanstvo.
702
Bio je to poetni, ali snaan
korak da se kod Muslimana stvori osjeaj poistovjeivanja s Crnom
Gorom kao svojom dravom.
696
Kralj Nikola, Memoari..., 494.
697
Isto.
698
Isto, 495.
699
Vojvoda Gavro Vukovi, Memoari..., 448449.
700
erbo Rastoder, Istorijsko-metodoloki okvir..., 126127.
701
Isto, 127.
702
Simo Popovi, Memoari..., 555556.
240
Mrkojevii su bili najvee migraciono podruje u barskom kra
ju. Prvi napadi crnogorske vojske, prilikom opsade Bara, uzrokovali
su njihovo povlaenje prema Skadru. Do kraja juna 1879. godine
jo se nijesu bile vratile 83 iseljene porodice iz Bara i neposredne
okoline.
703
Uskoro je otpoeo proces njihovog povratka i vei broj
ovih porodica se nastanio u svom zaviaju. Uopte uzevi, ivot
u Baru je brzo uveden u normalne tokove i proticao je bez veih
incidentnih situacija.
Ugovor o predaji Kolaina crnogorskim organima vlasti pot
pisan je u oktobru 1878. godine. I u ovom sluaju je grad predat
na svean nain. Predstavnike Crne Gore doekao je na rijeci Tari
juz baa sa vodom nizama i odatle su zajedno poli u Uumat.
Na Brezi je jedan bimbaa sveano predao kljueve grada Bau
Booviu, okrunom naelniku i predstavniku Crne Gore. Boovi
je iz osloboenog Kolaina poslao telegram knjazu Nikoli i opiran
izvjetaj vojvodi Mau Vrbici. Prema ovom izvjetaju, kajmakam
Nuribeg se zduno zalagao za predaju grada. To mu nijesu oprostili
Muslimani iz Sandaka, koji su ga korili zbog nepruanja adekvatnog
otpora. Zato je Nuribeg otputovao za Carigrad duim putem, tj.
preko Cetinja i Kotora.
704
Nakon ulaska u Kolain, Boovi je izdao naredbu crnogorskoj
vojsci koja odie otrim tonovima. Naredio je da se ne smije nita
uzeti, niti ulaziti u muslimanske kue, te da e svaki prestupnik biti
objeen ili strijeljan. Na ovo se nadovezivala i poruka crnogorskog
vladara. Knjaz Nikola je savjetovao Booviu da mudro i poteno
postupa prema Muslimanima, tako da im omili njihova nova
otadbina i novi gospodar. Naredio mu je da pozove sve vienije
ljude iz Kolaina i okoline, bez obzira na vjeru, kako bi im saoptio
naredbu, a neke od njih predloio za odlikovanja i za dravnu slubu.
Muslimani su se odazvali ovom pozivu i skup je, u prisustvu 74
predstavnika, odran 7. oktobra 1878. godine u Kolainu. Boovi se
u svom vatrenom govoru posebno obratio predstavnicima kolainskih
703
oko Pejovi, Naseljavanje Bara i Ulcinja i nain regulisanja
odnosa na zemlji (poslije 1878. godine), Istorijski zapisi, br. 34, Titograd
1970, 307.
704
Novica Rakoevi, Iseljavanje Muslimana i razgranienje Crne
Gore i Turske u oblasti Kolaina poslije Berlinskog ugovora, Istorijski za
pisi, br. 2, Titograd 1962, 257.
241
Muslimana. Podsjeao ih je da, osim vjere, nemaju nita zajedniko
s Turcima, te da ih narodnost i jezik ini braom s Crnogorcima.
Naglasio je da su od sada slobodni graani knjazagospodara, da
e uivati sva prava u svojoj staroj postojbini.
705
Ubrzo je u Kolainu uspostavljena nova vlast. Iz Manastira
Morae je premjeteno Okruno naelstvo, a konstituisani su
sud, policija i postavljeni kapetani. Struktura vlasti odgovarala je
narodnosnoj strukturi. Predstavnik Crnogoraca iz Kolaina u sudu
bio je Jevrem Dragovi, a Muslimana Adibuli. Muslimani
su imali i svoje kapetane. Iso Pepi je bio kapetan u Kolainu, a
u Poljima je na to mjesto postavljen Zejnilaga (Zeko) Lalevi.
Nekoliko Muslimana uzeto je i za knjaeve perjanike. Za starjeinu
grada imenovan je Mirko Boji.
706
Posmatrano u ravni novonastalih dogaaja, teko se moglo
naslutiti masovno iseljavanje Muslimana iz Kolaina. Stare rane ipak
su nadjaale vjesnike novog doba, pa su predrasude nadile realne
injenice. Kolainski Muslimani su ostali dosljedni datoj rijei iz 1866.
godine, da e se iseliti iz svog kraja ukoliko ga zauzmu Crnogorci.
707

Stoga je iseljavanje, u poetku manjih razmjera, otpoelo ve u jesen
1878. godine. Kulminacija ovog procesa odigrala se u ljeto 1879.
godine. Iso Pepi, kolainski kapetan, ne samo da nije zaustavljao
iseljavanje svojih sunarodnika, ve ga je maksimalno podstrekavao.
Pepi je odravao vezu sa Donjokolaincima i turskim vlastima u
Sjenici. I Zejnilaga Lalevi, kapetan u Poljima, takoe je podravao
iseljavanje Muslimana iz Gornjeg Kolaina. A upravo su ta dva
kapetana, po zamislima crnogorske vlasti, trebalo da uliju povjerenje
Muslimanima u dobre namjere nove upravljake strukture. Bila
su to uzaludna nadanja. Pepi je 23. VIII 1879. godine neuvijeno
saoptio Bau Booviu da su se muslimanski prvaci dogovorili
sa svim kolainskim Muslimanima ... da odmah sada svi diu iz
granice knjaeve. Glavni razlog, po Pepievim rijeima, bila
je slaba poljoprivredna godina, to je izazvalo nevjericu kod
Boovia. Boovi se udio ovom opravdanju jer su Muslimani ba
sada prodavali sijeno i posijano ito.
708
Oigledno je da je Pepi
705
Isto, 258259.
706
Isto, 259.
707
Radoman Jovanovi, Crnogorsko-turski pogranini odnosi, Isto
rijski zapisi, br. 4, Titograd 1963, 583.
708
Novica Rakoevi, Iseljavanje Muslimana..., 261.
242
kamufirao neke razloge iseljavanja, ali nam oni iz dostupne grae
nijesu dokuivi.
Crnogorske vlasti nijesu previe alile za masovnim odlaskom
Muslimana iz Kolaina. Ekonomski motiv je odredio ovakvo
stanovite. Glad za zemljom je bila izraena u svim crnogorskim
sredinama, pa se ona pokuala kompenzirati preko naputenih
muslimanskih imanja. To ne znai da su crnogorske vlasti u potpunosti
ignorisale lan 30 Berlinskog ugovora. Crnogorski Senat je 29. III
1879. godine preporuio Bau Booviu da preostali Muslimani u
Kolainu mogu obraivati naputenu zemlju svojih sunarodnika.
Crnogorcima se nije mogla dati ta zemlja bez odobrenja vlade.
Prema naredbi vojvode Maa Vrbice, muslimanskim povratnicima u
Kolainu trebalo je vratiti zemlju i kuu. Muslimanima je bila obe
ana i prihoda sa zemlje koju su napustili.
709
Negdanja stvarnost i proklamovana rjeenja bila su u du
bokom raskoraku. Lokalne vlasti su inile niz nepravilnosti da bi
omoguile Crnogorcima da nasele naputene muslimanske posjede.
Sto porodica iz Rovaca i 40 domainstava iz Morae su 1880. godine
dobile ostavljenu zemlju Muslimana. Na muslimanska imanja u
Poljima naselilo se do 1883. godine 287 crnogorskih porodica iz
Jezera, Lijeve Rijeke, Vasojevia, Rovaca i Morae.
710
Knjaz Nikola je dozvolio kolainskim Muslimanima da mo
gu prodavati zemlju i kue, ali se u praksi ova naredba u cjelini
izvi toperila. Nije ni postojala volja za valjanim rjeavanjem ovog
problema, poto su crnogorske vlasti potajno naredile Moraanima
da ne kupuju nita od Muslimana, pravdajui to nemanjem novca.
Raunalo se da e protokom vremena ta zemlja, bez ikakve nado
knade, prei u vlasnitvo drave.
711
Slabo se potovala i knjaeva
Proklamacija od 13. VII 1881. godine o povratku Muslimana u
Crnu Goru i nepovredivosti njihovih imanja. Razoarani i preputeni
looj sudbini, skoro svi kolainski Muslimani su 1886. godine
naputili svoja ognjita.
712
Knjaz Nikola je s primjetnim ushienjem primio vijest da
je Crnoj Gori na Berlinskom kongresu, pored ostalog, pripala i
709
Isto, 261262.
710
Ejup Muovi, Muslimani Crne Gore..., 123.
711
oko Pejovi, Iseljavanje Kolaina i Polja, Istorijski zapisi, br. 3,
Titograd 1961, 381382.
712
Isto, 411413. Ejup Muovi, Muslimani Crne Gore..., 124.
243
Podgorica. Crnogorskom vladaru je naroito bilo stalo da ubijedi
podgorike Muslimane, koji su inili najvei dio populacije u
ovom gradu, u dobrohotnost novih vlasti. Zato im se obratio preko
proklamacije u januaru 1879. godine. Akcentirao je da su Muslimani
postali slobodni crnogorski dravljani, ali i da moraju potovati
novokonstituisane vlasti. Apelovao je na njih da crnogorsku vojsku
doivljavaju kao svoje zatitnike, a potom je dodao: Vas nee dijeliti
predamnom vjera od vaih pravoslavnih i katolikih sudravljana.
Svi skupa uivaete jednaku i istu ljubav moju, jednaku i istu pravicu
zakona mojih. Svak je slobodan u svojoj vjeri, u svojim dobrim
obiajima i u svojemu radu.
713
Ve prvim svojim postupcima crnogorska vlast je nastojala da
ulije povjerenje kod podgorikih Muslimana. Odmah nakon ulaska
crnogorske vojske u Podgoricu 27. I 1879. godine vojvoda Boo
Petrovi je odabrao dvojicu Muslimana za knjaeve perjanike. Oni
su, zajedno s Petroviem, ubrzo poli na Cetinje.
714
Najugledniji podgoriki Muslimani nijesu dugo ekali da iz
ra ze lojalnost crnogorskom vladaru. Na Cetinju je 17. februara
1879. godine stigla deputacija podgorikih Muslimana koju su sa
i njavali: Beirbeg Osmanagi, Osmanbeg Osmanagi, Dervi
beg Osmanagi, Mehmedbeg Leki, Zejnel Adrovi, Murataga
Adimehov, Ahmetbeg Osmanagi, Mahmutbeg urevi, Mao
Adi Ahmetov, ainbeg ehovi, Sulejmanaga Vesli, Avdo
Krni, Mustafa Adiuseinovi, Etem Buli i Ibrahimbeg Ave
ri. Sjutradan se deputaciji pridruio i Hadi Bajro Mui. Ova
deputacija je primljena na sveanu audijenciju kod knjaza Nikole,
kojeg je Beirbeg Osmanagi srdano pozdravio. Beirbeg je
vatreno deklamovao, rekavi da e podanici muhamedanske vjere
biti lojalni Crnoj Gori, a zatim je zamolio knjaza da ih uzme u svoje
okrilje. Podvukao je da su podgoriki Muslimani uli za pravinost
i velikodunost crnogorskog vladara prema Muslimanima iz drugih
sredina, te da se stoga raduju to imaju takvog suverena. Obeao je
knjazu da e se truditi da ne budemo manji od Tvojieh najboljih
Crnogoraca, naih dananjih sugraana.
715
Ovo nije bila samo
713
Glas Crnogorca, 27. I 1879, 3.
714
Glas Crnogorca, br. 4, 1879, 3.
715
Glas Crnogorca, br. 5, 1879, 1. erbo Rastoder, Bonjaci-Mu sli-
mani Crne Gore..., 49.
244
apologija crnogorskom vladaru, nego i naznaka budueg djelovanja
veine podgorikih Muslimana.
Jedan broj podgorikih Muslimana, uglavnom iz niih
socijalnih slojeva, teko se mirio s novonastalom konstelacijom.
Takvo raspoloenje bilo je karakteristino i za Muslimane u Spuu,
Zeti i abljaku Crnojevia. Iz Spua i abljaka su se iselili svi
Muslimani. Dodue, u Spuu je ostao samo jedan Musliman iz
zabitske kue Meikukia. On se priklonio pravoslavlju i uzeo je
ime Savo. Ubrzo je postao kapetan u Spuu.
716
Veliko iseljavanje
bilo je u Zeti, gdje je svoje domove napustilo oko 200 muslimanskih
porodica. Crnogorska vlast nije otkupila njihova imanja, poto se
nadala da e i bez otkupa ona postati dravno vlasnitvo. Muslimani
iz Zete su se najvie selili u pravcu Albanije, a dio njih se zadrao u
Tuzima. Muslimani iz abljaka, gotovo u cjelini, ili su u Albaniju i
to u Skadar, Kavaju i Dra.
717
Iseljavanje iz Podgorice nije uzelo vee
razmjere. Muslimani su u ovom gradu i dalje inili izrazitu veinu.
Prema podacima iz 1881. godine, u Podgorici su registrovane 933
mu slimanske, 216 pravoslavnih i 13 albanskih porodica.
718
Podgorica i Bar bili su izuzeci u procesu iseljavanja Mu sli
mana iz Crne Gore. Mnogi raseljeni Muslimani, prvenstveno iz
Nikia i Kolaina, alili su se turskoj vladi da crnogorska vlast
zloupotrebljava njihovu nezavidnu poziciju. Knjaz Nikola je bio
pod velikim pritiskom ne samo Turske, nego i Francuske.
719
Uslo
njavanje ove situacije nagnalo je crnogorskog vladara da 25. VI
1881. izda uvenu Proklamaciju o amnestiji Muslimana i uputi im
poziv da se vrate u Crnu Goru. Knjaz je pozvao sve Muslimane da
se vrate svojim kuama i obeao im slobodno uivanje materijalnih
dobara. Garantovao im je i potovanje odredaba Berlinskog ugovora
i zakona Knjaevine Crne Gore. Upozoravao ih je da: Naoj
dragoj domovini potrebne su ruke da je odre na njenom mjestu
prema inostranstvu i da umnoe iznutra njeno blagostanje. Mi vas
pozivamo potonji put da se koristite naim oinskim raspoloenjima
716
Simo Popovi, Memoari..., 554555.
717
oko Pejovi, Iseljavanje Crnogoraca u XIX vijeku, Titograd,
1962, 257.
718
Ejup Muovi, Muslimani Crne Gore..., 117.
719
arko Bulaji, Agrarni odnosi u Crnoj Gori..., 33.
245
i dozvoljavamo vam za povratak rok od est mjeseci raunajui od
dana dananjeg.
720
Ovi izrazi realpolitike i patetike nijesu doveli do znaajnijih
promjena nad vlasnitvom naputenih muslimanskih imanja.
Crnogorske vlasti su ispoljile pristrasnost koja je favorizovala
naseljavanje Crnogoraca na ova imanja. Jednostavno reeno, nije
postojala tenja da se iseljeni Muslimani vrate u svoju domovinu.
Time se ublaavala akutna agrarna prenaseljenost i ujedno se na
graivali Crnogorci za svoje ratne zasluge. Izgleda i da je vlast
izgubila povjerenje u lojalnost raseljenih Muslimana prema
crnogorskoj dravi. Kako bilo, crnogorska vlast je 1882. godine u
najveoj tajnosti otkupljivala muslimanska imanja. Time je uklanjala
najbitniji motiv zbog koga bi se oni vraali u Crnu Goru. Knjaz Nikola
i Dravni savjet Crne Gore su naredili vojvodi uru Ceroviu da
tajno otkupljuje zemlju od iseljenih Muslimana iz Nikia. Ovakvo
otkupljivanje trajalo je vie od deset mjeseci i to u svim oblastima
gdje su postojala imanja iseljenih Muslimana.
721
Zato je najvei dio
raseljenih Muslimana odluio da ostane u Osmanskom carstvu.
Razapet izmeu elja za zemljom svojih sunarodnika i po
tovanja odredbe Berlinskog ugovora, knjaz Nikola se opredijelio
da izae u susret zahtjevima Crnogoraca. U pitanju su bili iskljuivo
ekonomski, a ne etniki razlozi. Crnogorske vlasti nijesu stremile
da umanje broj Muslimana, ve su nastojale da djelimino rijee
optu agrarnu prenaseljenost u svojoj zemlji. Jer kako drugaije
objasniti krajnje poteno dranje knjaza Nikole prilikom oslobaanja
crnogorskih gradova u kojima je veinsko stanovnitvo bilo
muslimanske narodnosti. Osim toga, knjaz Nikola je bio jedini
hrianski vladar u Evropi koji je apelovao i insistirao da Muslimani
u Crnoj Gori ne naputaju svoja ognjita. Nesumnjivo je da je knjaz
etniku i vjersku arolikost svoje drave doivljavao kao prednost, a
ne kao hendikep.
720
Crnogorski zakonici, pravni izvori i politiki akti od znaaja za
istoriju dravnosti Crne Gore, knj. II, Podgorica 1998, 4849.
721
ivko Andrijaevi, Politika crnogorske drave prema nepravo-
slavnim podanicima poslije 1878. godine, Prilozi, br. 40, Sarajevo 2011,
9293.
246
Integracija Muslimana u drutveni ivot
Knjaevine-Kraljevine Crne Gore
Teko je utvrditi taan broj Muslimana u Crnoj Gori nakon
1878. godine. Najvjerovatnije se radilo o oko 10.000 Muslimana.
Najvie ih je bilo u Podgorici, Ulcinju i Baru. U Podgorici i Ulcinju
je ivjelo 45.000 Muslimana, dok ih je u Baru i okolini bilo oko
etiri hiljade. Iseljavanje Muslimana desetkovalo je ovu populaciju
u Nikiu. U Nikiu, nekada izrazito muslimanskom gradu, bilo je
svega 19 muslimanskih kua sa 91 stanovnikom, a u Crkvicama je
ivjelo 12 porodica Muslimana sa 65 stanovnika. Pavel Rovinski je
krajem XIX vijeka tvrdio da u Crnoj Gori ivi 12.000 Muslimana.
Crna Gora je u to vrijeme imala oko 200.000 stanovnika.
722
Na
osnovu ofcijelnih podataka iz popisa obavljenog 31. XII 1909. go
dine, ukupan broj Muslimana u Crnoj Gori iznosio je 10.659 (5.975
mukaraca i 4.684 ena). Naravno, ovaj broj se odnosi na teritoriju
Crne Gore prije balkanskih ratova, prema tome bez Bijelog Polja,
Berana, Pljevalja, Plava, Gusinja i Roaja. Muslimani su egzistirali
u svih pet administrativnih oblasti postberlinske Crne Gore, ali
je njihov raspored bio veoma neravnomjeran. Muslimani su bili
naj mnogobrojniji u Primorskocrmnikoj oblasti (8.432), potom
u Zetskobrdskoj (2.020), Nikikoj (162), Katunskorijekoj (38)
i u Morakovasojevikoj je ivjelo svega sedam Muslimana.
723
Iz
popisa je upadljiva velika nesrazmjernost izmeu broja mukaraca i
ena u muslimanskom korpusu. U svim administrativnim oblastima
je ivjelo, prema prezultatima popisa, mnogo vie mukaraca nego
ena. Najoigledniji primjeri zabiljeeni su u Katunskorijekoj
oblasti u kojoj je od 38 stanovnika bilo ak 36 mukaraca a samo
dvije ene, dok u Morakovasojevikoj oblasti od svega sedam
itelja nije popisana niti jedna ena.
724
Ovo nas upuuje na zakljuak
da se dio Muslimanki nije odazvao ovom popisu stanovnitva zbog
vrstih patrijarhalnih stega ili su u pitanju razlozi koje ne moemo
razaznati.
722
Pavel A. Rovinski, Crna Gora u prolosti i sadanjosti, knj. IV,
Cetinje 1994, 185.
723
Glas Crnogorca, br. 7, 12. II 1911, 2.
724
Isto.
247
Izmijenjena etnika slika Crne Gore nije, kako smo ve rekli,
iznenadila knjaza Nikolu i njegove saradnike. Na takvu etniku i
vjersku heterogenost, oni su se pripremali skoro dvije decenije.
Trebalo je sada, u novom kontekstu, formulisati najprobitaniju
politiku prema Muslimanima i Albancima. Njen glavni cilj bio je
stvaranje lojalnih podanika meu ovim populacijama. Ta politika
sprovoena je preko vie kolosjeka, a najvaniji su bili: oblikovanje
novih identitetskih i politikih opredjeljenja nepravoslavnih itelja,
naroito Muslimana slovenskog porijekla; dobijanje njihove odanosti
pravljenjem raznih ustupaka i manifestovanjem blagonaklonosti
prema njihovoj vjeri, te uobliavanje lojalnog glavarskog sloja od
pripadnika ovih naroda.
725
Prvi izrazi tog usmjerenja primjetni su na stranicama Glasa
Crnogorca povodom prijema deputacije podgorikih Muslimana na
Cetinju u februaru 1879. godine. Tada je zvanino crnogorsko glasilo
istaklo sljedee: A od novijeh naijeh sudravljana muhamedanaca
nita drugo ne oekujemo i ne traimo nego da ostanu muhamedanci
kao to su i dosad bili, no da prestanu biti Turci i da postanu Crnogorci.
Volja vladaoeva, s kojom se narod potpuno slae, izjednaila ih
je sa svijem u svim pravima s ostalijem Crnogorcima... Prednost
vladaocu ljubav k domovini, gotovost na rtve za interese zemaljske
to su vrline dravljanske, koje krase stare Crnogorce, to su vrline
kojima se imaju oruati i novi Crnogorci.
726
Jaanje crnogorskog identiteta u svijesti Muslimana, pote n ci
rao je i knjaz Nikola. Knjaz se pomenutoj deputaciji obratio ovim
rijeima: to se mene i mojih vlasti tie, znajte da neu pra viti
razlike meu svojim podanicima po vjeri. Moja pravda i mo ja ljubav
jednaka je za sve, koji je zaslue svojijem vladanjem i svojijem
dravljanskim vrlinama. Od vas oekujem da ete se kao novi
Crnogorci izjednaiti sasvijem sa starim Crnogorcima. Odnesite od
mene poruku svojijem jednovjernicima, da se predadu djelima mira i
otadbini.
727
Tako je i knjaz Nikola otvoreno poruio Muslimanima
da predstoji doba oblikovanja crnogorskog identiteta.
725
ivko Andrijaevi, Politika crnogorske drave..., 80.
726
Glas Crnogorca, br. 5, 1879, 1. erbo Rastoder, Bonjaci-Musli-
mani Crne Gore..., 49.
727
Glas Crnogorca, br. 5, 1879, 4.
248
Taj proces bio je praen i sa raznim nesnalaenjima od strane
crnogorskih vlasti. One nijesu, po svoj prilici, najbolje poznavale
mentalitetski sklop crnogorskih Muslimana. Preko noi se teko
mogao mijenjati njihov identitet. Ali crnogorske vlasti su prvih
godina nakon povratka svojih teritorija bile vrsto na tom stanovitu.
Ve u martu 1879. godine donijeta je Odluka da Muslimani u
novodobijenim oblastima nose crnogorske kape.
728
Manji dio
nikikih Muslimana je prihvatio novo obiljeje i norme ponaanja.
Meu njima je bio i Mujo AdajliSuki, potomak opjevanog Suki
barjaktara. Pridruio mu se i Adem Zvizdi koji je 15. marta 1879.
godine obavijestio knjaza Nikolu da je na glavu stavio crnogorsku
kapu i od njega trai grb koji bi stavio na nju. Zvizdi je ukazao
knjazu na to da ga nikiki Muslimani poprijeko gledaju zbog
noenja crnogorske kape i da ga to uopte ne uznemirava. Traio je
grb za kapu kako bi svoje sunarodnike jo vie naljutio.
729
Veina nikikih Muslimana je ostala postojana u svom na
rodnosnom biu. Jusuf Muovi je neskriveno upozoravao popa
Maana Nikevia, nikikog naelnika, da e se iseliti ukoliko budu
primorani da na glave stave crnogorske kape. Mahmut au, jedan
od uglednijih Nikiana, naredbu o noenju kapa protumaio je kao
pokuaj knjaza Nikole da im nametne pravoslavlje.
730
Energino
su reagovali i islamski svetenici iz Nikia. Oni su zabranili slje
dbenicima islama da sa crnogorskim kapama ulaze u damiju.
Govorili su svojim vjernicima da se ne mogu nazivati Turcima
ukoliko stave na glavu crnogorsku kapu.
731
Poto je crnogorska vlast
u poetku bila nepopustljiva, nikiki muslimanski uglednici Jusuf
Muovi, Asim Hajrovi, Mahmut au i drugi sa porodicama su
krajem 1879. godine napustili Niki.
732
728
Dravni arhiv Cetinje (DAC), fond Ministarstva unutranjih djela
(MUD), fas. 1, Kapetan Maan Nikevi vojvodi Mau Vrbici, ministru
unutranjih djela, 2. III 1879.
729
Isto, Kapetan Maan Nikevi vojvodi Mau Vrbici, ministru
unutranjih djela, 9. III 1879. erbo Rastoder, est nepoznatih dokume-
nata o Muslimanima u Crnoj Gori 1878-1879, Almanah, br. 56, Podgorica
1999, 216.
730
ivko M. Andrijaevi, Politika crnogorske drave..., 81.
731
DAC, f. MUD, fas. 4, Kapetan Maan Nikevi vojvodi Mau
Vrbici, ministru unutranjih djela, 5. III 1879.
732
Slobodan Drobnjak i Sait aboti, Muslimansko-bonjako
stanovnitvo..., 248.
249
Obaveza noenja crnogorske kape naila je na otpor Muslimana
i u drugim gradovima. Veliki broj barskih Muslimana je izriito
govorio da e se radije iseliti nego staviti na glavu crnogorsku kapu.
Ovakav stav je uslovio bijes i odijum kod Vuka Pejovia, barskog
kapetana. Pejovi je traio odobrenje sa Cetinja kako bi primorao
Muslimane na noenje crnogorske kape.
733
Dravne vlasti nijesu
dopustile nikakvu represiju. Uskoro su uvidjele da se Muslimani
nee povinovati njihovoj naredbi, ak i po cijenu iseljavanja. Stoga
su crnogorske vlasti odustale od ove namjere. Tako je propao prvi
pokuaj uobliavanja crnogorskog identiteta kod Muslimana.
Jo probitanije mjere u oblikovanju novog identiteta kod
muslimanske populacije trebalo je da se operacionalizuju preko
kolskog sistema. Dakako, nije se radilo samo o stvaranju nove
identitetske, nego i emancipatorske svijesti nepravoslavnih itelja
Crne Gore. Tako je u januaru 1879. godine objavljen Zakon o
optoj kolskoj dunosti u Knjaevini Crnoj Gori i njime je nastava
u kolama proglaena slobodnom i besplatnom, ali i obaveznom
za svakog crnogorskog podanika. Od ovog zakonskog akta bila su
izuzeta bolesna i hendikepirana lica. kola je bila obavezna za djecu
od 7. do 12. godine ivota. Propisane su i otre kazne za roditelje
koji ne bi dopustili svojoj djeci da idu u kolu. Roditelj je morao
platiti kaznu od 1015 talira, a mogao se sankcionisati i zatvorom
od 830 dana. U sluaju da se roditelj nastavio protiviti slanju djece
u kole, bio bi kanjen, najprije sa 50 talira globe, a zatim bi mu
se oduzele ingerencije starateljstva i bio bi kanjen kao oponent
dravnih vlasti. Autori ovog zakona su pokazali razumijevanje za
djecu kojima je kola bila mnogo udaljena od mjesta ivljenja, kao
i za potencijalne uenike koji su bili loeg ekonomskog stanja. Ova
djeca su bila osloboena od obaveze pohaanja kole.
734
Crnogorske vlasti su bile odlune u sprovoenju ove mjere.
Ubrzo su izdale i Naredbu u kojoj je apostrofrano da djeca
islamske i rimokatolike vjeroispovijesti moraju pohaati dravnu
osnovnu kolu. Bila je ovo standardna tekovina ureene drave,
ali kako je to uobiajeno u svakom izmijenjenom nacionalnom i
733
DAC, f. MUD, fas. 4, Okruni kapetan Vuko Pejovi vojvodi
Mau Vrbici, ministru unutranjih djela, 2. V 1879.
734
oko Pejovi, Razvitak prosvjete i kulture u Crnoj Gori 1852-
1916, Cetinje 1971, 4950.
250
vjerskom kontekstu, tu je bila i utkana tendencija za odgajanje nove
identitetske i politike svijesti kod Muslimana i Albanaca.
735
Jedan broj Muslimana i Albanaca je ovu Naredbu doivio
kao napad na vlastiti identitet. Stoga je reagovalo crnogorsko
kolsko nadzornitvo. Ovaj organ prosvjetne vlasti je u septembru
1880. godine poslao Uputstvo svim upraviteljima osnovnih kola u
Podgorici, Baru i Nikiu, odnosno u gradovima u kojima su kolsku
populaciju sainjavale sve tri vjeroispovijesti. Ovo Uputstvo je bilo
mjeavina politikih, nacionalnih i vaspitnoobrazovnih stremljenja.
Ve na poetku ovog akta otvoreno se ukazuje da se kod pripadnika
islamske i rimokatolike vjeroispovijesti vjekovima usaivala
mrnja prema Crnogorcima i crnogorskoj dravi. Nastavljalo se
u istom tonu, pa se tvrdilo da su naroito muhamedanci indo
ktrinirani stanovitem da je crnogorska drava netrpeljiva prema
nepravoslavnim konfesijama. Neuvijeno je iznijeto miljenje da
se takva slika teko moe modifkovati kod starijeg muslimanskog
narataja.
736
Ovo su bile preotre ocjene koje su crnogorske vlasti
izno sile s jasno osmiljenim ciljem. Trebalo je racionalizovati duh
no vog vremena i opravdati potrebu edukacije mlaih generacija
islamske i katolike vjere.
Podastrte tvrdnje predstavljale su pledoaje za praktine na
mjere prosvjetnih vlasti Crne Gore. Zato se u Uputstvu navodi da
je modernizacijsku svijest mogue primijeniti kod mlaih narataja.
Istaknuto je da zbog eventualne opreznosti Muslimana prema
dravnim kolama treba obaviti razgovore s roditeljima. Njima je
valjalo objasniti da crnogorska kola nije vjerski zavod, te da su
crnogorski uitelji svjetovni inovnici koji su obrazovani u mirskim
kolama. Naglaeno je da je crnogorska kola koncipirana kao
ustanova za sve tri vjere, da dravna vlast ima identian odnos prema
svim konfesijama, te da nijedno vjersko uenje nee biti prisutno u
kolskim programima. U dravnim kolama su sticana opta znanja i
vjetine, a ne uenje iz vjeronauke. Obeano je da e vjerski sadraji,
ukoliko postoje u nekim kolskim udbenicima, biti zanemareni u
nastavi. Trebalo je da se vjerski sadraji izuavaju na asovima
vjeronauke. Garantovala se zatita vjerouitelju muslimanske djece.
On nije smio biti uznemiravan u izvoenju nastave, a upravitelj kole
735
Glas Crnogorca, br. 2, 20. I 1879, 1.
736
Glas Crnogorca, br. 44, 1. XI 1880, 12.
251
ga je jedino mogao posjetiti na njegov zahtjev. Upravitelj kole je
morao da se objektivno odnosi prema uenicima svih konfesija i
nije mu bilo doputeno mijeanje u vjerska osjeanja. O svakoj vjeri
je morao govoriti s potovanjem i bio je duan da strogo kazni i
najmanju uvredu bilo ijeg vjerskog osjeanja.
737
U Uputstvu se nalagalo kolskim vlastima da Muslimanima
i Albancima objanjavaju da knjaz Nikola (Gospodar) jednako
potuje sve tri vjere. I ova je formulacija bila u funkciji afrmacije
knjaeve politike, jer je akcentirano da svaka vjera ui predanosti
vladaru i oplemenjuje ljudsku duu. Na kraju je potencirano da je
kljuni zadatak kolskih vlasti da rade na uvrivanju svijesti o
srodnosti po jeziku, slavnoj prolosti i zajednikoj sadanjosti.
738
Odziv muslimanske djece za pohaanje nastave u dravnoj
koli varirao je od grada do grada. Barski Muslimani su uglavnom
dobrovoljno prihvatili ovu obavezu. U dravnu osnovnu kolu su ila
djeca sve tri konfesije. Izmeu njih je vladala potpuna harmonija,
kao i izmeu uprave kole i njihovih roditelja. Uitelji su pomno
pazili da nijednom rijeju ne uvrijede vjerska osjeanja poklonika
islama i rimokatolika.
739
Ovakvo stanje nije bilo karakteristino za Niki, iako je bilo
propisano da kole sa muslimanskom djecom nee raditi petkom.
Veina Muslimana je uporno odbijala da alje svoju djecu u dravnu
kolu. U Nikiu je, inae, u decembru 1878. popisano svega 24
muslimanska djeteta sposobna da idu u kolu. Ugledno bratstvo
Muovia, kao i drugi Muslimani, traili su da se za njihovu djecu
otvori posebna kola.
740
To je bio preambiciozni zahtjev, koji
se, uz to, nalazio u dubokoj suprotnosti sa osnovnim postulatima
crno gorskih vlasti. Lokalni elnici u Nikiu su smatrali da su
islamski svetenici u ovom gradu bili glavni krivci za pasivan odnos
muslimanske djece prema odlasku u dravnu kolu. Govorili su da
ih hode vjeto animiraju za odlazak u vjersku kolu (mekteb) i da
to pohaanje tretiraju kao prioritetno.
741
Ovaj sloeni problem je
737
Isto.
738
Isto.
739
ivko Andrijaevi, Politika crnogorske drave..., 83.
740
oko Pejovi, n. d, 54.
741
Veljko akoti, Niki u Knjaevini (Kraljevini) Crnoj Gori...,
203. Jovan Ivovi, Raseljavanje nikikih Muslimana..., 366. erbo Ras
toder, Istorijsko-metodoloki okvir..., 97.
252
1881. godine, naalost, rijeen tako to su dravnu kolu napustila
malobrojna djeca islamske vjeroispovijesti, budui da su se njihovi
roditelji iselili iz Nikia.
742
Najvei otpor odlasku muslimanske djece u dravnu kolu
pruen je u Podgorici. Podgoriki Muslimani su procjenjivali da e
u dravnoj koli njihova djeca morati da se suoe s nacionalnim i
vjerskim preobraenjem. Veina ovih roditelja je neskriveno poruila
da e se prije iseliti iz Pogorice nego dozvoliti svojoj djeci da idu u
dravnu kolu. Insistirali su da im djeca pohaaju, kao u prethodnom
periodu, samo islamsku vjersku kolu i naglaavali da e jedino pod
tim uslovom ostati da ive u Crnoj Gori.
743
Ova zamrena situacija je bila ozbiljan ispit za crnogorske
vlasti. Iseljavanje Muslimana iz Podgorice stvorilo bi neizbjene
meunarodne reperkusije za Crnu Goru. U takvom raspletu ovog
kriznog stanja Crna Gora bi mogla dobiti hipoteku vjerski netolerantne
zemlje koja kri odredbe Berlinskog ugovora. Bojazan od takvih
politikih implikacija primorala je crnogorsku vlast da postupi
opre zno i odustane od striktnog sprovoenja Zakona o obaveznom
kolovanju. Postavljena su dvojica podgorikih Muslimana za
uitelje u dravnoj koli, to je dijelom omekalo otpor roditelja
mu slimanske djece. Ona su se u veem broju upisivala u dravnu
ko lu, ali je negodovanje jednog broja roditelja bilo aktuelno i u
predstojeem periodu.
744
O teini ovog problema govori i direktno
ukljuivanje crnogorskog suverena. Knjaz Nikola je u pomenutoj
Proklamaciji iz juna 1881. godine obeao iseljenim Muslimanima
da e potovati slobodno izvoenje vjeronauke i onemoguiti sva ko
uplitanje kolskih vlasti u nain njenog izvoenja.
745
Ni ovo ubje
ivanje nije u prvi mah dalo oekivani rezultat. Problem je rijeen
poslije vie od deset godina od ukljuivanja Podgorice u sastav Crne
Gore.
Bez obzira na to to je kolski sistem Crne Gore, kao i u svakoj
zemlji, bio dijelom u slubi ostvarivanja odreenih ideolokih inte
resa, odbijanje Muslimana da alju djecu u dravnu kolu bilo je
742
Veljko akoti, n. d, 205. erbo Rastoder, Istorijsko-metodoloki
okvir..., 98.
743
ivko Andrijaevi, Politika crnogorske drave..., 83.
744
Isto, 8384.
745
Crnogorski zakonici, knj. II..., 49.
253
neracionalno i nepromiljeno. Time je za izvjesno vrijeme usporena
sveobuhvatna drutvena socijalizacija Muslimana u dravno tkivo
Crne Gore. Time je pospjeena njihova ekonomska stagnacija i
proputena mogunost dinaminije politike i kulturne edukacije,
procesa iji je inspirator odvajkada bila intelektualna elita.
746
Konstituisanje novog drutvenog i politikog okvira obino
izaziva kod jednog broja stanovnika nesnalaenje i protivljenje.
U tome su, prvih godina crnogorske vlasti, prednjaili podgoriki
Muslimani. Oni su masovno odbili, poetkom 1879. godine, da
uestvuju u popisu stanovnitva. Obrazlagali su da to ine zbog
straha da e, poto budu uvedeni u crnogorske podanike, izgubiti
pravo da se isele iz Crne Gore. Ovu pretjeranu sumnju odagnao
je knjaz Nikola. Knjaz je na Cetinju razgovarao s predstavnicima
podgorikih Muslimana i uvjerio ih da im popis ne donosi nita loe.
Muslimani su mogli, kako im je knjaz govorio, odrei se crnogorskog
dravljanstva bez ikakvih konsekvenci.
747
Crnogorska vlast je u periodu svog uvrivanja donosila i
krute i hitromislene mjere koje su vrijeale ponos Muslimana. To
se prevashodno odnosi na zabranu noenja oruja za muslimanske
podanike. Ta naredba je obrazloena strahom od krvne osvete,
ali je veliku sjenku na njenu opravdanost bacala injenica da je
Crnogorcima bilo doputeno noenje oruja. Tome su se posebno
protivili Muslimani iz Nikia koji su kao jedan od glavnih razloga
svog iseljavanja navodili upravo tu mjeru. Oduzeto oruje od
Muslimana se uvalo u vojnom magacinu u Podgorici. Knjaz
Nikola je, isuvie dockan, u Proklamaciji iz 1881. godine, obeao
crnogorskim Muslimanima da e im vratiti oduzeto oruje.
748
Veoma negativan odjek kod Muslimana u Crnoj Gori izazvala
je knjaeva odluka o obaveznom sluenju vojnog roka. Knjaz
Nikola je, dodue, oklijevao s donoenjem ove mjere jer je smatrao
da je potrebno vrijeme za neutralisanje raznih atavizama kod svojih
podanika. Prilikom posjete Ulcinju u avgustu 1881. godine crnogorski
suveren je iznenada objelodanio da je svaki odrasli itelj Crne Gore,
izuzimajui bolesne, duan da slui vojsku. Ovaj stav je zaprepastio
746
erbo Rastoder, Istorijsko-metodoloki okvir..., 101102.
747
DAC, f. MUD, fas. 9. Vojvoda Mao Vrbica, ministar unutranjih
djela vojvodi Beirbegu Osmanagiu, 19. VII 1879.
748
Crnogorski zakonici, knj. II..., 49.
254
veinu Ulcinjana, preteno graana islamske i rimokatolike vjere.
To nije bio izraz nelojalnosti prema crnogorskoj dravi, ve su u
pitanju bili iskljuivo ekonomski motivi. Ulcinjani su uglavnom
bili pomorci i eventualno sluenje vojske bi ih za izvjestan period
odvojilo od svog zanimanja. Tako bi nestalo i njihovog jedinog izvora
prihoda. U strahu od izvrenja ove naredbe, jedan broj Ulcinjana se
iselio u Skadar. Napetu situaciju je dijelom umirio Simo Popovi,
mudri guverner Ulcinja. Popovi je obeao svojim sugraanima da
e regrutovati samo 150 momaka iz Ulcinja, ba koliko i Barana i
Mrkojevia. Sa regrutovanim momcima iz pomenutih mjesta i ulci
njskim prvacima, Popovi je stigao na Cetinje. Tu su regrutovani
vojnici dobili oruje.
749
Uviajui da odluka o sluenju vojnog roka izaziva veliki otpor
kod dijela poklonila islama i rimokatolika, knjaz Nikola se opre
dijelio za kompromisno rjeenje. Knjaz je, naime, prihvatio prijedlog
Jonina, ruskog poslanika na Cetinju, da je bolje da Muslimani plaaju
nizamiju (otkup od vojne slube), kao to rade hriani u Osmanskom
carstvu, nego da na silu uzimaju puke u ruke. Crnogorski suveren je
odredio da svaki Musliman od 18 do 50 godina plaa po est forina
u zlatu za nizamiju u toku jedne godine. Bilo je ovo preveliko breme
za pojedine ulcinjske porodice. Stoga su pojedini Ulcinjani molili
crnogorske vlasti da ih prime u vojsku, budui da je bilo porodica
koje su plaale i po 30 forina godinje. Jedan broj Muslimana se
pokazao vrlo sposobnim i revnosnim vojnicima. Oni su rado ili u
aki bataljon, podofcirsku kolu, a vremenom su sticali i ofcirske
inove. Neki od njih postajali su i poasni komandiri bataljona.
750
Dio podgorikih Muslimana je nakon donoenja odluke o oba
veznom sluenju vojnog roka ispoljio otvoreno nezadovoljstvo. I
u ovom sluaju bili su dominantni ekonomski motivi. Njihovu ze
bnju utiao je knjaz Nikola na skupu odranom pod Veljim brdom,
januara 1882. godine. Ovom skupu su prisustvovali preteno pod
goriki Muslimani. Knjaz im je saoptio da uvaava njihova trgo
vaka i zanatlijska zanimanja i da ih stoga oslobaa tereta sluenja
vojnog roka. Ovu popustljivost Muslimani su morali da kompenzuju
plaanjem dabine (nizamije), koju su inae plaali Crnogorci u
Podgorici za vrijeme osmanske uprave.
751
Postojao je i drugi efekat
749
Vojvoda Simo Popovi, Memoari..., 566567.
750
Isto, 571573.
751
Glas Crnogorca, br. 3, 1882, 3.
255
ove knjaeve feksibilnosti. Raunalo se da e ona odobrovoljiti
iseljene Muslimane da se vrate u svoj zaviaj i da e se neutralisati
anti crnogorska propaganda koja se iz Skadra i Tuzi irila u Pod
gorici.
752
Plaanje nizamije je uticalo na pogoranje ekonomskog polo
aja crnogorskih Muslimana. Na drugoj strani, to je bio znaajan
priliv u dravnoj kasi. Muslimani su u Crnoj Gori platili vie od
milion kruna nizamije do 1909. godine. Godinje su plaali oko
30.000 kruna. Poreenja radi, hriani su u Sandaku sedamdesetih
godina XIX vijeka plaali 24 groa po kui. Neto kasnije, poetkom
XX vijeka, obaveza nizamije u Beranskom okrugu iznosila je osam
kruna i 50 helera po mukoj glavi.
753
Kod jednog, manjeg broja podgorikih Muslimana postojalo
je jako ubjeenje da odluke Berlinskog kongresa predstavljaju samo
provizorno rjeenje. Oni su se nadali da e Albanska liga, oslonjena
na Tursku, onemoguiti vraanje Ulcinja Crnoj Gori i da bi takav
rasplet mogao dovesti do ponovnog ukljuivanja Podgorice pod
osmansku vlast. Organizatori otpora crnogorskoj vlasti imali su
intenzivne kontakte sa Odobegom, komandantom oruanih odre
da Albanske lige koji su se nalazili u Tuzima. ak je nekoliko po
dgorikih Muslimana organizovalo prikupljanje i slanje pomoi
Albanskoj ligi.
754
Crnogorske vlasti su preko svojih vojnih i policijskih snaga
doznale za veze izmeu pojedinih podgorikih Muslimana i turskih
starjeina u Skadru i Tuzima. Ubrzo su otkriveni inspiratori otpora
crnogorskoj vlasti. Uslijedile su istrage i hapenja. U podgorikom
zatvoru se krajem avgusta 1880. godine nalazilo 18 Muslimana iz
Podgorice. Optube su bile veoma teke. Ovi zatvorenici su bili
okrivljeni za izdaju crnogorske drave koja je poivala na njihovoj
vezi sa turskim starjeinama u Skadru i Tuzima.
755
Dogaaji u Podgorici bili su ozbiljan test za crnogorsku dravu.
Trebalo je sauvati njen legitimitet, a istovremeno ne pobuditi
nepovjerenje Muslimana u novu vlast. Taj sloeni zadatak trebalo
752
Isto.
753
erbo Rastoder, Istorijsko-metodoloki okvir..., 99100.
754
Ejup Muovi, Muslimani Crne Gore..., 125.
755
Pavle Strugar, Jedno suenje grupi Muslimana u Podgorici 1880.
godine, Istorijski zapisi, br. 3, Titograd 1968, 477478.
256
je da operacionalizuje Mao Vrbica, crnogorski ministar unutranjih
djela. Vrbica je pokazao istanani osjeaj za rjeavanje ovog spora.
Odrao je govor pred uglednim podgorikim Muslimanima u kojem
ih je uvjeravao da imaju jednaka prava kao i Crnogorci, te da dravne
vlasti objektivno postupaju prema svim svojim podanicima. Zaloio
se da se od Varokog suda i Naelstva podgorikog formira Okruni
sud, a da na njegovo elo bude postavljen Beirbeg Osmanagi. I
zaista, u septembru 1880. godine u Podgorici je obrazovan Okruni
sud iji je predsjednik bio Beirbeg Osmanagi.
756
Imenovanjem
Osmanagia eljelo se pokazati da crnogorska vlast gaji povjerenje
prema Muslimanima i da e odluke suda u spornom sluaju biti
nepristrasne.
Uhapeni Muslimani imali su malu podrku kod svojih
sunarodnika u Podgorici. Veina pripadnika ovog korpusa je u ovom
osjetljivom sluaju zauzela lojalno stanovite, pa je ak traila da se
javno desolidarie od uhapenih lica. Njihovo povjerenje je jo jae
uvreno zbog hapenja etvorice Pivljana koji su fziki nasrnuli
na grupu podgorikih Muslimana.
757
Okrivljeni su na sudu optueni da su odravali tajne veze s
turskim ofcirima i da su od njih dobijali instrukcije za rad. Pripisana
im je i subverzivna djelatnost, poto su neki od optuenih pripremani
za posao turskog vojnog obavjetajca. Presuda je obuhvatila 14
okrivljenih Muslimana i izreena je krajem septembra 1880. godine.
Bila je to drakonska presuda, pa su estorica okrivljenih osueni na
kaznu smrti, a etvorica na kaznu doivotnog zatvora. etiri okri
vljena su putena na slobodu uz davanje jemstva. Smrtne kazne
nijesu izvrene jer ih je knjaz Nikola uskoro zamijenio vremenskim
kaznama. Umanjene su i godine zatvora predviene za ostale osu
enike. Ni ove kazne nijesu bile dugog vijeka. Poslije predaje Ulcinja
Crnoj Gori, crnogorski suveren je odluio u novembru 1880. da pusti
na slobodu sve osuene Muslimane.
758
Pomilovanje osuenih Muslimana iz Podgorice bio je taktian
i pronicljiv potez crnogorskog suverena. Knjaz Nikola je stremio da
i nepovjerljivi dio ovog korpusa to jae involvira u dravno bie
Crne Gore. To su bila realna predvianja. Muslimani iz Podgorice
756
Isto, 478479.
757
Isto, 479480.
758
Isto, 480481.
257
nijesu vie nikada preduzimali bilo kakvu antidravnu djelatnost,
niti su dravne granice Crne Gore tretirali kao privremene. Bili su,
od tada, duboko svjesni da Crna Gora predstavlja jedinu njihovu
domovinu.
Uvijek je za poten odnos prema manjinskim narodima bila
potrebna jaka politika volja. Ona nije nedostajala Crnoj Gori. To je
najbolje demonstrirao knjaz Nikola. Crnogorski vladar je odluio da
u svim krajevima gdje su ivjeli Muslimani obavezno bude njihovog
predstavnika u vlasti, a onamo gdje su bili veina imali su i kapetana.
Ve osamdesetih godina XIX vijeka kapetan krajinski bio je Cano
Lula Barjaktarovi, mrkojeviki Alil Kaplanovi, ulcinjski
Mehmedbeg. Osim toga, od petorice lanova podgorikog naelstva
1880. godine trojica su bili vieni muslimanski prvaci.
759
Dakako,
prilikom izbora na dunosti u lokalnoj vlasti podrazumijevala se
odanost crnogorskoj dravi i vladaru, a zatim su Muslimani birani
na osnovu znanja, sposobnosti i moralnog ugleda.
Istovjetna je bila procedura i u dodjeljivanju inova u vojnim
formacijama na teritorijama gdje su egzistirali Muslimani. Jo jae
povjerenje kod ovog korpusa knjaz je gradio i time to je obavezno
jedan Musliman bio njegov ordonansofcir. O tom specifnom
odnosu pisao je Jozef Holeek, eki knjievnik i novinar, koji je
1882. godine sreo na Cetinju Islambega Muovia: Meu kaba
dahijama (perjanicima) interesantna je linost beg Muovi iz
Nikia, potomak drevnog poturenog roda koji je uvijek bio u zavadi
sa okolnim stanovnitvom. Ovaj beg Muovi je nakon poslednjeg
rata prionuo uz Crnu Goru i za nju je vrio znaajnu propagandu
na Berlinskom kongresu 1878. godine i u Hercegovini. To je mlad,
zgodan ovjek, prikladnog uzrasta, muevnog izraza lica, svaki
njegov pokret odaje snagu i spretnost. Knjazu je odan srcem i duom
i stalno ga prati. Nosi crnogorsko ruho, osim fesa, to predstavlja
savremenog crnogorskog muslimana.
760
Podgoriki Muslimani se od 1881. godine masovnije ukljuuju
u drutveni ivot svog grada i Crne Gore. Istina, ve 1879. godine
Beirbeg Osmanagi i Dervibeg Osmanagi se stavljaju u slu
759
Orli, 1885, 2627.
760
Jozef Holeek, erna Hora v miru, Prag 1883, navedeno prema:
Slobodan Drobnjak i Sait aboti, Muslimansko-bonjako stanovnitvo...,
236.
258
bu crnogorske vlasti i dobijaju visoka zvanja i titule. Tome su do
prinijele i lokalne vlasti koje su pozvale Muslimane da se ukljue
u rad gradske itaonice koja je osnovana 1881. godine. Muslimani
su se rado odazvali pozivu, pa su lanovi itaonice postali: Beir
beg Osmanagi, kadija Hadi Seljo Abazovi, Mula Medo Averi,
Ahmedbeg Osmanagi, Mao Hadi Ahmetov, lan Okrunog suda,
Selim Bibezi, potkomandir Islambeg Muovi, Medo Lukaevi,
Sadik Lukaevi, Ablah Alivodi, Zejnel Hadrovi, Jakupaga
Ljumanovi, Hasan urevi, Mula Ahmet Kaci i Zef Deda.
Predsjednik Skuptine podgorike itaonice bio je Jovan Lazovi, a
od 48 lanova 15 ih je bilo iz korpusa podgorikih Muslimana. Njih
je u Odboru itaonice zastupao hadi Seljo Abazovi.
761
Podizanje
nove zgrade itaonice u Podgorici nailo je na vrlo pozitivan prijem
kod lokalnih Muslimana. ak 57 Muslimana dalo je prilog za
izgradnju ovog kulturnog doma.
762
Sve izraenija integracija Muslimana u crnogorski drutveni
milje doekana je sa vidnim simpatijama na stranicama Glasa
Crnogorca. Ova pojava nadovezivala se na tendencije zvanine
politike, pa otuda i ushieni znaci crnogorskog nacionalnog integra
lizma: ...sve to naa drava ima i ini moe posluiti svojijem
gra anima, sve ustanove njene, sve kole njene stoje u ravnoj mjeri
na slubi i na raspoloenju svakojem Crnogorcu bez razlike niti na
to ima viega prava pravoslavni Crnogorac, od muslimanskog ili
rimokatolikog Crnogorca.
763
Tolerancija se u politici najupeatljivije iskazuje konkretnim
injenjem. Takvih postupaka prema uvaavanju Muslimana u Crnoj
Gori bilo je zaista mnogo. Prednjaio je, to je davalo i najvie
efekta, knjaz Nikola. Crnogorski vladar je pozivao Muslimane na
krsnu slavu dinastije Petrovia, urevdan. Vladajua porodica je
dala prilog i za izgradnju eljeznike pruge od Meke do Medine.
Taj gest je pozdravila grupa podgorikih Muslimana. Ocijenila ga je
kao jo jedan dokaz velike blagonaklonosti i pokroviteljskog odnosa
dinastije Petrovi prema Muslimanima.
764
761
Glas Crnogorca, br. 22, 1881, 3.
762
Glas Crnogorca, br. 1, 1891, 2.
763
Navedeno prema: erbo Rastoder, Bonjaci-Muslimani Crne
Gore..., 52.
764
ivko Andrijaevi, Crnogorska drava prema Muslimanima
1878-1912, Almanah, br. 2526, Podgorica 2004, 162163.
259
Dirnut ovim postupcima, Hadi Hafz M. Lukaevi iz Pod go
rice se javno zahvalio crnogorskom suverenu. Lukaevi je primijetio
da knjaz Nikola ima zatitniki odnos prema Muslimanima, to se
ogleda u njihovom bezbjednom ivotu, nesmetanom obavljanju
privrednih aktivnosti, ouvanju linog integriteta, pravinosti
crnogorskih sudova.
765
Knjaz Nikola se takoe starao i o kolovanju talentovanijih
muslimanskih mladia. Na kolovanju u Carigradu nalazilo se ne
koliko muslimanskih stipendista iz Crne Gore. Ismail Edinovi,
jedan od njih, obratio se molbom Ministarskom savjetu Crne Gore
da mu se o dravnom troku kupe potrebne knjige. Ministarski savjet
je uvaio ovaj zahtjev, pa je dao preporuku nadlenom Ministarstvu
da se Edinoviu kupe sve potrebne strune knjige.
766
Crnogorska vlast je poklanjala veliku panju i podizanju kolskih
zgrada, bez obzira na karakter kolovanja muslimanske populacije.
Tako je u Mrkojeviima 1885. godine izgraena prva kolska zgrada.
kola je poela da radi 15. II 1886. godine. Bila je to prva osnovna
kola u istoriji ovog kraja.
767
Vlast je 1894. godine dopustila i gradnju
nove zgrade mekteba u Podgorici. Ovom odlukom bio je posebno
obradovan turski poslanik na Cetinju. On je za realizaciju ovog posla
obeao 100 lira, ali s jednim zahtjevom. Traio je da lan odbora za
izgradnju mekteba bude i turski konzul u Podgorici.
768
Muslimani iz
ovog grada su teili i formiranju svog pjevakog drutva. Njihova
nadanja bila su usmjerena na preduzimljivost uitelja Omera Bibezia
i Mustafu Hadi Ahmetovia. Ona su se obistinila i muslimansko
drutvo je radilo 1898. godine. Dvije godine kasnije Muslimani su
pozvani da pristupe drutvu Branko, kojeg je formirala crnogorska
omladina 1892. godine.
769
Tako se nastavljao proces uspostavljanja
meunacionalnog i meuvjerskog sklada u Podgorici.
Ovaj proces je najvie odmakao na podruju Bara. Na
ovom prostoru gotovo da nije bilo vidnijih nesporazuma lokalnih
765
Glas Crnogorca, br. 41, 1891,12.
766
DAC, f. Ministarstva inostranih djela (MID), br. 157/a. Vie o
tome: Momilo D. Pejovi, kolovanje Crnogoraca u inostranstvu 1860-
1916, Podgorica 2000, passim.
767
Edhem Peroevi, Mrkojevii..., 111.
768
oko Pejovi, n. d, 55.
769
Isto, 31. erbo Rastoder, Bonjaci-Muslimani Crne Gore..., 5354.
260
Muslimana s crnogorskim vlastima. Barani i Mrkojevii nijesu
pravili smetnje u davanju svoje djece u dravnu kolu i u tome su
vidjeli samo jednu progresivnu mjeru. Oni su, takoe, bez otpora
prihvatili i naredbu o oduzimanju oruja muslimanskoj populaciji.
Stoga su upravo na ovom podruju najprije uspostavljeni harmonini
odnosi u Crnoj Gori izmeu razliitih naroda i konfesija. Zduno
ih je potencirao i crnogorski suveren. U tome se ne samo uspjelo,
nego su se temelji tolerancije, trpeljivosti i razumijevanja, kao i
meusobnog uvaavanja koje je proteirao knjaz Nikola pokazali
kao njegova znaajna investicija u budunost, jer su izdrali sve
probe potonjeg vremena. Bar i okolina bili su ogledni primjer, esto
pominjani u crnogorskoj dravi u pozitivnom kontekstu vjerske
i nacionalne tolerancije i ukljuivanja tamonjeg stanovnitva u
crnogorsko dravno tkivo.
770
Crnogorska tampa je vrlo rado objavljivala napise o prija
teljskim odnosima izmeu Crnogoraca i Muslimana. Svakako da
otrom novinarskom oku nije mogao promai etvorodnevni boravak
deputacije podgorikih Muslimana na Cetinju. Tada je u velikoj
cetinjskoj gostionici organizovan svean ruak kojem su prisustvovali
i Martinovii iz Bajica, roaci Osmanagia iz Podgorice. Na ovoj
proslavi je dolo do bratimljenja izmeu Martinovia i Osmanagia.
Podgorike Muslimane je u ime Martinovia pozdravio Savo Ma
tov Martinovi, a vojvoda Marko Martinovi je iskazao elju da
se uspostavi bratska sloga izmeu Crnogoraca i Muslimana, te da
usahnu razlike meu sinovima jednoga naroda.
771
Glas Crnogorca je pedantno biljeio obiljeavanje dravnih
praznika i sveanosti, poput roendana knjaza Nikole i knjeginje
Mi lene, od strane crnogorskih Muslimana. Opirno i redovno se
izvje tavalo i o proslavljanju islamskih praznika, te o odlasku
hadija na hadiluk.
772
Na drugoj strani, u crnogorskoj javnoj misli
nije evidentiran nijedan tekst koji bi podsticao na animozitet prema
Muslimanima i islamu.
773
Poetna rezervisanost jednog broja crnogorskih Muslimana
prema stremljenjima nove drave bila je brzo neutralisana. Veliki
770
erbo Rastoder, Bonjaci-Muslimani Crne Gore..., 57.
771
Glas Crnogorca, br. 5, 1879, 4.
772
Glas Crnogorca, br. 40, 1891, 2. Glas Crnogorca, br. 26, 1895, 3.
773
erbo Rastoder, Bonjaci-Muslimani Crne Gore..., 20.
261
zaokret u tom pogledu napravio je i dio podgorikih Muslimana.
Naroito je time bio zadovoljan knjaz Nikola, koji je stoga odlikovao
ove linosti: Beirbega Osmanagia, vojvodu i senatora iz Podgorice,
Derviagu Efovia, kapetana i sudiju iz Podgorice, Dervibega
Osmanagia iz Podgorice, Selima Bibezia, komandira iz Podgorice,
Meda Ajdarovog Lukaevia, kapetana i sudiju iz Podgorice, Smail
bega Osmanagia, ofcira iz Podgorice, Muja Efovia, ofcira iz
Podgorice i Smaja Pauku iz Podgorice. Crnogorski vladar je, osim
pomenutih lica, odlikovao i porodicu Meikuia iz Podgorice, zatim
barjaktara Sulja Jahia iz Podgorice, te ugledne podgorike kue
Belia, Hajdaragia, Krnia, Redovia i begovsku kuu Averia.
Odlikovanje je dobio i Murtezir Karauzovi, muftija crnogorskih
Muslimana, kao i Selimbeg Kapetanovi, senator iz Bara, ofcir
Omeralovi iz Mrkojevia, Hamzabeg Muovi, autant kralja
Nikole iz Nikia i Omerbeg Selmanovi, sudija iz Bara.
774
Kralj Nikola nije previdio da odlikuje i brojne Muslimane koji
su ivjeli van teritorije onovremene Crne Gore, a koje su tek 1912.
godine uli u njeno dravno okrilje. Odlikovani su Duljko Ramusovi
iz Berana, Dervi efendija eerkadi, muftija iz Pljevalja, Omer
beg Bajrovi, komandir iz Pljevalja, Safetbeg Muovi, kapetan iz
Bijelog Polja, Aljuko Ramusovi, perjanik iz Berana, Mahmutbeg
Manovi iz Pljevalja, Hadi Ibrahim Juhara iz Pljevalja i Sulejman
Ljuhara iz Pljevalja.
775
Ova odlikovanja nijesu imala samo simbolian smisao. Bila su
to priznanja pojedinim Muslimanima za struan i savjestan rad, ali i
za iskazanu lojalnost i ljubav prema Crnoj Gori. Taj odnos, naravno,
nije proao nezapaeno, pa su se predstavnici crnogorskih Muslimana
peli na visoke stepenice dravne hijerarhije. Tako je Medo Lukaevi
dosegao najvii poloaj u dravnoj upravi od Muslimana. Lukaevi
je od 1907. do 1911. godine bio lan Dravnog savjeta Crne Gore.
Poslije njegovog penzionisanja, u Dravni savjet je izabran Murteza
Karauzovi.
776
Time se ustalilo nepisano pravilo da u Dravnom
savjetu konstantno bude po jedan Musliman.
774
Isto, 83.
775
Isto, 8384.
776
Dravni savjet KnjaevineKraljevine Crne Gore 18791915,
Dokumenta, priredili Branislav Kovaevi i ivko Andrijaevi, Cetinje
2001, 538.
262
Koliko su Muslimani bili inkorporirani u crnogorsko dru
tvo najilustrativnije kazuje dogaaj iz Podgorice u aprilu 1906.
godine. Podgoriki trgovci su smatrali da crnogorske vlasti na
glaeno favorizuju Muslimane u njihovim poslovima. Zato su se
alili Ministarstvu unutranjih djela da je trgovcima islamske vje
roispovijesti bilo doputeno da dre otvorene radnje u vrijeme
hrianskih praznika, dok je trgovcima pravoslavne vjere bilo
zabranjeno da to ine. Ovaj postupak je ocijenjen kao diskriminacija
prema hrianskim trgovcima.
777
Poslije vie nesmotrenih i brzopletih mjera, crnogorska vlast
je ve 1882. godine uspjela da neutralie nezadovoljstvo dijela
pripadnika muslimanskog korpusa. Uspostavljeni su harmonini
odnosi, pa su Muslimani odista doivaljvali Crnu Goru kao svoju
dravu. A i njih je Crna Gora tretirala kao ravnopravne graane.
Problema je, kao i u ivotu svakog drutva i pojedinca bilo, ali
nesuglasice s vlastima imali su i Crnogorci iz podlovenske Crne
Gore. Probleme je, najkrae reeno, donosio svakodnevni ivot i oni
nijesu produkovani zbog neijeg nacionalnog i vjerskog porijekla.
Stoga ne moe biti rijei o nikakvoj diskriminaciji na toj osnovi.
Inspirator ove harmonije bio je nesumnjivo crnogorski suveren.
Kralj Nikola je, istina, bio personifkacija crnogorske drave, ali
i meunacionalne i meuvjerske sloge izmeu svojih podanika.
Takvom svojom politikom, kralj Nikola je izgradio vrste temelje
graanskoj Crnoj Gori, koji su izdrali sve probe istorijskih iskuenja
u XX vijeku, posebno na podrujima na kojima je politika pomirenja
i tolerancije provoena due vrijeme i u kontinuitetu, odnosno na
podruju koje je do 1912. godine bilo sastavni dio crnogorske
drave.
778
Poloaj Islamske vjerske zajednice u Crnoj Gori
Crnogorski ratovi protiv Osmanlija bili su iskljuivo oslo
bodilakog karaktera. Crnogorci ih nijesu vodili zbog toga to
su njihovi neprijatelji bili gorljivi sljedbenici islama, ve zato
to je Osmansko carstvo osvojilo njihovu domovinu. O vjerskoj
dimenziji ovih ratova nema ni najmanjeg znaka. Uostalom, lanom
777
ivko Andrijaevi, Crnogorska drava prema Muslimanima..., 163.
778
erbo Rastoder, Bonjaci-Muslimani Crne Gore..., 84.
263
92 Danilovog zakonika iz 1855. godine priznata je, pored ostalog,
i islamska vjeroispovijest. U poreenju sa drugim dravama u
susjedstvu, to je bio vidan iskorak. Srbija je uvaila islamsku religiju
1863. godine ukazom kneza Mihaila Obrenovia, Austrija je to ui
nila 1912. godine, a Hrvatska tek 27. IV 1916. godine.
779
Zbog meunarodnih obzira, odnosno odluka Berlinskog kon
gresa, ali i plemenitih vizija, knjaz Nikola je odmah nakon Veljeg
rata dopustio formiranje Islamske vjerske zajednice u Crnoj Gori.
Bila je to prva takva zajednica na Balkanu poto je stanovnitvo
islamske vjeroispovijesti u okruenju i dalje priznavalo sultana kao
halifu, tj. kao vrhovnog vjerskog poglavara svih sljedbenika islama.
Vjerske poslove halife vrio je u njegovo ime carigradski muftija
u zvanju ejhulislama vrhovnog vjerskog poglavara. Njegovo
sjedite imalo je naziv Meihat, kao mjesto najvie vjerske vlasti.
Prvi muftija u Crnoj Gori bio je Hadi Salih efendi Huli iz
Ulcinja koji je bio rodom iz Skadra. Njemu je knjaz Nikola dao puno
vanu vlast da sudi muslimanima po erijatu, onako isto kako je to
bilo u turski vakat.
780
Muftiju je, inae, postavio ejhulislam a uz
odobrenje crnogorskog suverena. Glavna dunost muftije bila je da
rjeava sve sporove koji su mu proslijeeni od strane kadija. Muftija
Hadi Salih je stolovao u Ulcinju. Osim muftijstva, egzistirala su i tri
kadiluka: u Ulcinju, Baru i Podgorici. Njima su upravljale kadije koje
je postavljao muftija a potvrivao ih je vladar preko Ministarstva
prosvjete i crkvenih poslova. Kadije su sudile po erijatu i mogle
su imati na raspolaganju i po jednog sudskog pandura. erijatska
rjeenja postajala su izvrna tek uz saglasnost knjaza i crnogorske
vlade. alba na odluku kadije podnosila se najprije muftiji, a zatim
ejhulislamu.
781
Pored muftije i kadija, u Crnoj Gori je nedugo nakon 1878.
godine bilo 46 islamskih svetenika. Egzistirali su u svim mjestima
gdje ive Muslimani. Najvie islamskih duhovnika bilo je u Ulcinju
ak 20, dok je u Podgorici bilo jedanaest islamskih svetenika, i to
etiri imama, etiri mujezina i trojica hoda. U Crnoj Gori je bilo 36
damija. Islamskih kola (mekteba) bilo je osam, i to tri u Podgorici,
779
erbo Rastoder, Istorijsko-metodoloki okvir..., 89.
780
Murteza Karauzovi, Crnogorski i Bosansko-Hercegovaki Mu-
slimani i nadlenost erijatskih sudova, Glas Crnogorca, br. 4, 31. I 1912.
781
erbo Rastoder, Istorijsko-metodoloki okvir..., 90.
264
tri u Ulcinju i dvije u Baru. Po jedna od tih kola u Podgorici i Ulcinju
bile su namijenjene za edukaciju enske djece.
782
Crnogorske vlasti su bile i te kako svjesne da vjerska dimenzija
ini najtemeljniji i najosjetljiviji dio muslimanskog identiteta. Zato
su najstojali da iskau potovanje i prema proslavljanju islamskih
praznika. I to na najtransparentniji nain. Knjaz Nikola je u maju
1879. godine naredio da se u Baru pucanjem iz topova obiljei
poetak ramazanskog posta. Naloio je vojvodi Mau Vrbici da topovi
dejstvuju dva puta dnevno, ujutro i navee, i u vrijeme koje lokalni
ho da odredi. Vrbica se zalagao da se takav nain obiljeavanja
ra ma zana primijeni i u Podgorici, procjenjujui da ova naredba u
najmnogoljudnijem crnogorskom gradu ima jo vei politiki efekat.
U Podgorici se, inae, nalazila komisija za razgranienje izmeu
Crne Gore i Osmanskog carstva. Crnogorska vlast je bila dareljiva
i prema molbama sljedbenika islama da im se ustupi barut, kako
bi pucanjem oznaili dolazak ramazanskog praznika. Takav zahtjev
podnijeli su predstavnici plemena Mrkojevia, to je nailo na apso
lutno razumijevanje ministra Vrbice. Crnogorski ministar je naredio
da se Mrkojeviima ustupi baruta koliko budu traili, a vojnom
komandantu barske oblasti je sugerisao da ne ali truda i pohvala,
samo da bi privolio Mrkojevie na lojalnost dravnih vlasti.
783

Pragmatizam je, oito, inicirao blagonaklonost crnogorskih vlasti
prema vjerskom ivotu Muslimana. No, to je neizostavna komponenta
u svakoj dravnoj politici prema nacionalnim i vjerskim manjinama.
Bilo je, naravno, i iskrenih nastupa u tampi koji su ili u
pravcu postizanja meukonfesionalnog sklada. Glas Crnogorca od
12. jula 1881. godine je na prvoj stranici, to je imalo posebnu teinu,
isticao da je prepoznatljiva vjerska trpeljivost kod Crnogoraca, da
dravna vlast titi jednako sve vjeroispovijesti, a zatim je pomalo
u samohvalisanom tonu nastavio da je svaka vjera ... zatiena i
samom lijepom crtom crnogorskog karaktera, karaktera samoga
naroda crnogorskog, koji se vazda odlikovao najviom tolerancijom
vjerozakonskom, koji je vazda pazio i potovao svoju vjeru i za ivu
glavu ne bi dopustio da se takne ma u iji zakon. Crnogorac voli
svoju vjeru ali ne mrzi tuu, ne prezire niti goni ikog zbog druge
782
ivko Andrijaevi, Politika crnogorske drave..., 9394.
783
Isto, 9091.
265
vjere, ne ide za tijem niti mu je stalo do toga da ko svoju vjeru mi
jenja na njegovu.
784
Neke od ovih osobina Crnogoraca, a posebno tolerantnost
knjaza Nikole prepoznavali su i islamski velikodostojnici u Crnoj
Gori. Jedan od njih bio je i Hadi Mustafa Hilmi efendija Tikvelija
koji je 1883. godine na mjestu crnogorskog muftije naslijedio Salih
Hulija. Mustafa Hilmi je u jednom pismu Ministarskom savjetu
Knjaevine Crne Gore decidno naveo da je praksa pokazala da su
crnogorskim Muslimanima zagarantovana sva vjerska prava i da
takav odnos predstavlja zalogu u njihovu svijetlu budunost.
785
Knjaz Nikola je u kontinuitetu udovoljavao realnim molbama
poklonika islama u Crnoj Gori. U doba muftije Mustafe Hilmija na
veu vjersku edukaciju, poslati su o dravnom troku u Carigrad
hafz Hasan Mavri iz Ulcinja, hafz Smajil Alibali iz Podgorice
i Nedib Ibrievi iz Starog Bara. Od njih je jedino Hasan Mavri
zavrio kolovanje.
786
Drava se starala i o popravci i podizanju islamskih bogo
mo lja. Kada je od eksplozije baruta izazvanoj udarom groma u
Baru 1881. godine sruena i damija, imam abi se obratio preko
Ministarstva unutranjih djela knjazu Nikoli. Molio ga je za pomo
u popravci damije. alio se da Muslimani nemaju svoje damije,
a taj nedostatak su posebno bolno doivljavali u vrijeme ramazana.
Crnogorski vladar je odobrio pomo za obnovu ove damije.
787
Crnogorski suveren je dao dozvolu za gradnju damije u Ulcinju.
On je, 19. XI 1890. godine, poruio: Mojim vjernim podanicima
muhamedancima varoi Ulcinja, a imenom muhamedancima mahala
Meteriza. Odobravam i nareujem mjesto koje ste izabrali za novu
damiju u mahali Meteriz na mjestu stare, svome padu sklonjene
damije u istoj mahali. U znak moje vazdanje ljubavi prema vama,
mojim vjernim podanicima i stalne elje moje da ste u vaoj vjeri
slobodni i napredni, naredio sam da primite tri hiljade groa kao
pomo za graenje gore pomenute damije.
788
Knjaz, oito, nije
784
Glas Crnogorca, br. 28, 12. VII 1881, 1.
785
ivko Andrijaevi, Crnogorska drava prema Muslimanima...,
63164.
786
erbo Rastoder, Istorijsko-metodoloki okvir..., 93.
787
DAC, f. MUD, fas. 22, dok br. 1009.
788
Nikola I Petrovi, Politiki spisi, TitogradCetinje 1989, 261262.
266
te dio ni fnansijska sredstva samo da bi uvaio i zadovoljio vjerska
osjeanja islamskih vjernika. Nastavio je s tom praksom, pa je u
svojoj vladarskoj eri dopustio i pomogao izgradnju jo dvije damije
u Primorskoj oblasti.
Zajedniki ivot razliitih vjeroispoviejsti veoma se lijepo
manifestovao u Mrkojeviima. Ovaj kraj je i u vrijeme osmanske do
minacije bio prepoznatljiv po toleranciji i meusobnom uvaavanju,
to se produilo i u novom dravnom okviru. Muslimani iz Mrkojevia
su pomagali obnovu lokalnih pravoslavnih crkava. Obnovili su 1894.
godine crkvu Sv. Nikole zajedno sa pravoslavnim plemenicima. To
je nailo na potovanje kod pravoslavnih svetenika.
789
Uvaavanje vjerskih osjeanja svojih itelja islamske vjero
ispovijesti, crnogorska vlast je ispoljavala i u nekim, dodue rijetkim,
ekscesnim situacijama. Tako je 1890. godine iz Glavne damije u
Podgorici nestao sakalierif (dlaka iz brade proroka Muhameda). On
je bio smjeten na skrivenom mjestu u damiji za kojeg su znali samo
njeni imami. Nakon prijave ove krae, Oblasna uprava u Podgorici
je sprovela opsenu istragu. Predstavnici ove uprave su pregledali
prostorije damije i prokaeno mjesto i o tome su obavijestili
Ministarstvo unutranjih djela na Cetinju. Ministarstvo je naloilo
da lju istragu i pronalaenje krivca za ovu krau.
790
Energino je re
agovala i Oblasna uprava u Baru, kada je 1909. godine prilikom
none molitve u barskoj damiji neko bacio nekoliko kamena na
ovu bogomolju. To je uzrokovalo uznemirenost i proteste meu
Muslimanima, a Oblasna uprava je odmah sprovela detaljnu istragu
ne bi li pronala izvrioca ovog djela. U ovaj problem se ukljuilo
i Ministarstvo unutranjih djela koje je preporuilo Oblasnoj upravi
da preduzme najstroije mjere da izgrednike pronae i s njima
postupi po zakonu.
791
Islamski svetenici imali su sve do poetka XX stoljea status
dravnih inovnika. Ova injenica pokazuje njihovu involviranost u
crnogorsko drutvo. Imami su bili podreeni Ministarstvu prosvjete
i crkvenih poslova. Sve do donoenja prvog crnogorskog Ustava
iz 1905. godine, pitanja duhovne jurisdikcije nad sljedbenicima
789
erbo Rastoder, Bonjaci-Muslimani Crne Gore..., 61.
790
DAC, f. MUD, fas. 61, dok. br. 1799.
791
ivko Andrijaevi, Crnogorska drava prema Muslimanima...,
163.
267
islama rjeavana su zakonodavnim uredbama knjaza Nikole. Ustav
je, lanom 129, precizno naglasio da unutranja uprava nad mu
slimanskim stanovnitvom u Crnoj Gori pripada crnogorskom
muftiji. To je potvrdio i knjaz Nikola u svojoj prijestonoj besjedi
povodom proglaenja Ustava, kada je akcentirao: Naim
dravljanima, Muslimanima, koji ne ustupaju dobrim vladanjem,
redom i poslunou i svojim hrianskim sugraanima, potvrdio
sam erijat zakon o braku i diobi i nasljedstvu i izravnao ih
slobodno i pravima sa njihovom hrianskom braom u dravi, a
duhovne veze koje su ih vazda spajale sa njihovim Velikim Kalifom,
nijesu im spreavane.
792
Ustavom i zakonima bile su garantovane i vjerske slobode u
Crnoj Gori. Istina, crnogorski ustav tretira pravoslavlje kao dravnu
vjeru, dok ostalim priznatim vjeroispovijestima jemi slobodu. Sve
tri vjere bile su zatiene zakonom.
793
Propisane su u Krivinom
zakonu Knjaevine Crne Gore iz 1906. godine otre kazne za ne
dolino ponaanje prema bilo kojoj vjeri. U ovom zakonu je
predviena zatvorska kazna od tri mjeseca do tri godine za svakoga
ko javno, usmeno ili pismeno na Boga ili na iju mu drago vjeru
huli, ili javno ismijava nain i obiaje slavljenja Boga ije mu drago
vjere; ko djelom smeta upranjavanje ijih mu drago dozvoljenih u
Crnoj Gori vjerozakonskih obreda, ili s obrazima svetih ili drugih
slubi Bojoj posveenim stvarima na neastan i podrugljiv nain
postupa i omalovaava ih.
794
Iz ove normative je evidentna odlunost
drave da sankcionie i najmanju povredu vjerskih osjeanja kod
svojih graana. Time je, pogotovo kod pripadnika islamske i
rimokatolike vjeroispovijesti, ulivala pravnu i fziku bezbjednost.
Drava se starala i o ekonomskoj sigurnosti islamskih
svetenika. Crnogorski muftija i kadije primali su platu iz dravne
blagajne, a u jednom periodu isplaivala se plata i niim vjerskim
slubenicima. Naroito je po ovom pitanju bio agilan muftija
Mustafa Hilmija. On je krajem 1910. godine zapoeo proceduru
kod kompetentnog ministarstva da se i imamima dodjeljuje plata
iz dravne kase. Mustafa Hilmija je obrazlagao svoju namjeru time
da je Muslimanima preveliko breme da plaaju sveteniki prirez i
792
Nikola I Petrovi, Politiki spisi..., 349.
793
Ustav za Knjaevinu Crnu Goru, Cetinje 1907.
794
Crnogorski zakonici, knj. IV..., 93.
268
jo dravni porez. Radilo se o platama za 36 imama, koliko je bilo
i damija u Crnoj Gori. Muftijina upornost donijela je pozitivan
rezultat. Ministarstvo prosvjete i crkvenih poslova je poetkom
1912. godine rijeilo da svih 36 islamskih svetenika primaju platu
iz dravne kase.
795
Postojale su izvjesne razlike u primanjima izmeu islamskih
svetenika. Najviu platu imali su glavni imami. Njima je rjeenjem
Ministarstva prosvjete i crkvenih djela iz avgusta 1913. godine
odreena godinja plata od 960 perpera. U budetu ovog Ministarstva
se nalazila posebna stavka za potrebe Islamske vjerske zajednice u
Crnoj Gori. Za funkcionisanje ove zajednice je 1913. godine bilo
izdvojeno 15.220 perpera. Od toga za godinju platu muftije 5.000
perpera, za 38 imama koliko ih je tada bilo, 5.720, za sekretara 1.440
perpera, za tri kadije ukupno 2.880 i 180 perpera za kancelarijske
trokove.
796
U doba muftijstva Mustafe Hilmije vladali su gotovo idilini
odnosi izmeu drave i Islamske vjerske zajednice. Muftija je bez
najmanjeg znaka otpora prihvatio knjaev predlog da sjedite svoje
institucije preseli iz Ulcinja u Podgoricu. Time je knjaz namjeravao
da umanji uticaj Mustafe Hilmije u jednoj skoro u cjelosti vjerski
(islamski) homogenoj sredini.
797
Mustafa Hilmija je u vie navrata
istakao da crnogorski Muslimani uivaju najvei stepen vjerskih
prava i sloboda. Ipak, u politici nema vjenavanja za cio ivot.
Mustafa Hilmija se protivio odluci crnogorskih vlasti iz 1908.
godine da se umrle osobe ne smiju sahranjivati dok ne proe 24
asa od njihove zvanino utvrene smrti. Muslimani u pojedinim
sluajevima nijesu potovali ovu odluku, pozivajui se na erijatsko
pravo.
798
Ljut zbog neispunjavanja svog zahtjeva, Mustafa Hilmija
je otiao na odsustvo u Carigrad, odakle se, meutim, nije vratio u
Crnu Goru.
Njegov nasljednik bio je Murteza efendija Karauzovi iz
Ba ra. Za muftiju crnogorskih Muslimana imenovan je 1912. go
795
ivko Andrijaevi, Crnogorska drava prema Muslimanima...,
160.
796
Adnan Preki, Islamska vjerska zajednica u Crnoj Gori..., 1617.
797
Simo Popovi, Memoari..., 576577.
798
ivko Andrijaevi, Crnogorska drava prema Muslimanima...,
164. erbo Rastoder, Istorijsko-metodoloki okvir..., 91.
269
di ne. Kralj Nikola je njegovim izborom teio da na elu Islamske
vje rske zajednice bude linost koja je roenjem i svojim ukupnim
aktivnostima u potpunosti okrenuta Crnoj Gori. Karauzovi je,
pored vjerske, zavrio crnogorsku osnovnu kolu i vremenom je
stekao ugled jednog od najobrazovanijih Muslimana u Crnoj Gori.
Svoju bogatu karijeru zapoeo je kao imam u Mrkojeviima 1881
1882, zatim je bio imam saborne damije u Zaljevu kod Bara,
vjerouitelj u koli u Mrkojeviima, kadija i vjerouitelj u Baru,
poslanik u Crnogorskoj narodnoj skuptini, da bi 1911. godine bio
imenovan za lana Dravnog savjeta Kraljevine Crne Gore. Bio je,
kao i mitropolit crnogorski i nadbiskup barski, virilni (po poloaju)
poslanik Crnogorske narodne skuptine. Postavljenje za muftiju
donijelo mu je i godinju platu od 5.000 perpera. Karauzovi se
bavio i kulturnim radom. Preveo je sa turskog Ilmihal i tampao ga
pod naslovom Ilmihal i srpski prevod 1900. godine u Carigradu u
Mahmutbegovoj tampariji. Ovo djelo je imalo 24 stranice, a svaka
strana je imala dva stupca turski original i srpski prevod pisan
arabicom. To je tada bio i jedini prevod Ilmihala sa turskog jezika.
799
Karauzovi je bio poznati javni poslenik. Objavljivao je te
kstove u Glasu Crnogorca u periodu 19021912. i drugim listovima
i asopisima. Preteno je prezentirao svoja stanovita o politikom
i vjerskom poloaju Muslimana u Crnoj Gori, ne proputajui
da afrmie tolerantan stav knjaza/kralja Nikole. U Crnogorskoj
narodnoj skuptini, gorljivo je branio patriotizam svojih vjernika,
pa je na opasku jednog poslanika da Muslimani ne idu u vojsku,
odgovorio da e se kad bude potrebno svi crnogorski podanici
islamske vjeroispovijesti staviti pod crnogorsku ratnu zastavu,
primiti oruje, kad ih knjaz Nikola pozove, i da e s ostalom
braom Crnogorcima hrabro se boriti protivu opteg neprijatelja.
Karauzoviev govor bio je ispraen frenetinim odobravanjem
ostalih poslanika.
800
Isticao je da crnogorski Muslimani nemaju
nikakav nacionalni kompleks i da se veina njih osjea kao Crno
gorci. Hvalio se harmoninim meuvjerskim odnosima u svom
za vi aju, pa je 16. I 1909. godine u Skuptini uskliknuo: Nema
799
erbo Rastoder, Istorijsko-metodoloki okvir..., 9192.
800
Milorad Radusinovi, Dranje crnogorskog muslimanskog ivlja
za vrijeme aneksione krize 1908-1909, Istorijski zapisi, br. 34, Titograd,
1989, 94.
270
Bara do cara, to je opet nailo na pljesak i burno odobravanje.
801

Zalagao se da se tvrave Haj i Nehaj, osloboene od Crnogoraca, pa
onda Berlinskim ugovorom ustupljene AustroUgarskoj, vrate pod
okrilje Crne Gore. Za njega su tvrave Haj i Nehaj bile klju cijelog
Crnogorskog primorja.
802
Tok predstojeih i dramatinih dogaaja
(Prvi svjetski rat) pokazae svu iskrenost Karauzovievih nastupa
u Crnogorskoj narodnoj skuptini.
Za Karauzovia, naravno, nije bilo dileme u ocjeni vjerske
trpeljivosti u crnogorskoj dravi. Nekoliko puta je ponavljao da
crnogorski muslimani uivaju vjerska prava kakva ne uivaju
muslimani ni u jednoj drugoj hrianskoj dravi. Da Muslimani
imaju sva prava i slobode u Crnoj Gori, i ak osobite povlastice,
navodio je i Jusufbeg Resulbegovi, poslanik Crnogorske narodne
skuptine.
803
Crnogorske vlasti su obraale panju i na eventualne prelaske
sljedbenika islama i ostalih inovjeraca u pravoslavlje. Taj postupak
je bio zakonski regulisan preko Ustava pravoslavnih konzistorija iz
1903. godine. lan 39 ovog Ustava je propisivao da onaj inovjerac
koji odlui da pree u pravoslavlje mora najprije dati izjavu u
meritornom sudu da to ini dobrovoljno. Sud e potom inovjercu dati
potvrdu da je izjava dobrovoljno iznesena, a on e tu izjavu pokazati
pravoslavnom sveteniku. Svetenik je bio obavezan da o sluaju
obavijesti Konzistoriju, koja e mu dati uputstva o postupku koji treba
primijeniti.
804
O zakonskom regulisanju vjerske konverzije voena
je 1908. godine rasprava u Crnogorskoj narodnoj skuptini. Posebno
su zanimljiva bila izlaganja crnogorskog mitropolita Mitrofana
Bana i Murtezira Karauzovia, koji je u tom trenutku bio kadija i
vjerouitelj u Baru. Karauzovi je bio na stanovitu da treba uvaiti
pravo hriana i poklonika islama da promijene vjeru, ali da oni prije
toga obave razgovor sa svetenikom koji e im sugerisati da to ne
ine. Tolerantnost je u ovoj raspravi bila svojstvena crnogorskom
mitropolitu. Mitrofan Ban se veoma protivio podnijetoj zakonskoj
odredbi da je obaveza pravoslavnog svetenstva da prevodi inovjerce
801
Isto, 95.
802
Isto.
803
ivko Andrijaevi, Crnogorska drava prema Muslimanima...,
164.
804
Crnogorski zakonici, knj. II..., 814.
271
u pravoslavlje. Ovaj stav podralo je vie poslanika, ocjenjujui da
se time moe naruiti vjerska tolerancija koja u Crnoj Gori postoji.
805

Tako su mitropolit Mitrofan i crnogorski poslanici titili vrlo dobre
meukonfesionalne odnose u Crnoj Gori, ne elei da se pravoslavlje
iri na utrb drugih vjeroispovijesti.
U Crnoj Gori je bilo izrazito malo primjera vjerske konverzije.
Prema dosadanjim istraivanjima zabiljeena su samo dva takva
sluaja za skoro etrdeset godina zajednikog ivota. Tako je jedna
djevojka pravoslavne vjeroispovijesti eljela da pree u islam,
dok su dvije djevojke islamske vjeroispovijesti htjele da prihvate
pravoslavlje. U oba sluaja je crnogorska vlast iskazala veliku
obazrivost. Ona nije vrila nikakav pritisak na djevojku pravoslavne
vjeroispovijesti da odustane od svoje namjere, dok je djevojkama
islamske vjere ostavljala mnogo vremena i mogunosti kako bi
promijenile svoju odluku.
806
Bilo je, istina rijekih, pojedinaca u crnogorskim organima
vlasti koji su jedino u pravoslavlju vidjeli ispravnu i patriotsku
vjeru. Tako je Novica Nikoli, ef oblasne policije u Baru, pitao
1906. godine Ministarstvo unutranjih djela da li da vodi propagandu
u korist pravoslavlja. Traio je odobrenje za podsticanje prelaska
barskih Muslimana u pravoslavlje i udio se da crnogorska drava
za 30 godina nije u ovom pogledu nita napravila. Kategoriki
mu je odgovoreno da crnogorska vlast apsolutno ne razmilja u
tom pravcu.
807
Prema tome, i konfesionalno optereeni ef policije
u Baru primjeuje da drava za trideset godina nije pomiljala na
pokrtavanje Muslimana. Ovo je, bez sumnje, najvjerodostojnije
svjedoanstvo o neprozelitskom obiljeju crnogorske vlasti prema
Muslimanima.
Harmonini meuvjerski odnosi odlikovali su crnogorsku
zbilju u periodu 18781912. godine. Vjersku heterogenost svoje
drave crnogorske vlasti nijesu doivljavale kao teret ve kao supstrat
koji omoguava raznovrsnost ivljenja. Sasvim je sigurno da je Crna
Gora u naznaenom periodu bila vjerski najtolerantnija drava na
Balkanu. Takav drutveni kontekst dopustio je Muslimanima da
805
ivko Andrijaevi, Crnogorska drava prema Muslimanima...,
166167.
806
Isto, 164166.
807
Isto, 168.
272
konstituiu svoju vjersku zajednicu, a njeno nesmetano funkcionisanje
stvorilo je za poklonike islama utoite za upranjavanje duhovnih
stremljenja.
Crnogorski Muslimani prema aneksionoj krizi
Aneksija Bosne i Hercegovine od strane Austro Ugarske
proglaena 7. oktobra 1908. godine izazvala je lavinu negodovanja
u Crnoj Gori. Ovaj jednostrani in mone Carevine je u velikoj
mjeri poremetio nacionalne planove Crne Gore, jer je prilian dio
Hercegovine odavno bio u domenu crnogorskih aspiracija. Otuda
je progaenje aneksije uzrokovalo i ratniko raspoloenje u Crnoj
Gori. Protesti i mitinzi su odrani na Cetinju i u ostalim crnogorskim
gradovima i veim mjestima. Bijes se mijeao i sa tugom, pa je na
dan proglaenja aneksije Cetinjski vjesnik izaao crno uokviren.
808
Ovaj dogaaj je predstavljao najdelikatniju probu za lojalnost
crnogorskih Muslimana prema svojoj dravi. Poto nijesu imali
jedinstveno vostvo, Muslimani su se razliito opredjeljivali u
ovom uskovitlanom vremenu. Vie faktora je odreivalo njihovo
ponaanje, a ponajvie lokalne prilike, procjene mjesnih prvaka,
kao i uticaj raznih agenata iz susjednih zemalja.
809
Najborbeniji
su bili podgoriki Muslimani. Na demonstracijama uprilienim u
Podgorici 9.X 1908. godine, govorio je, pored ostalih, i ljekar Sadik
Strini. Strinia je, inae, kolovao knjaz Nikola i bio je prvi ljekar
iz muslimanskog korpusa u Crnoj Gori. U svom vatrenom govoru,
on je pozdravio knjaza Nikolu i sultana, a zatim je pozvao svoje
sugraane da daju ivot na oltar domovine.
810
Podgoriki Muslimani su zduno prihvatili ovaj poziv. Njihovi
predstavnici, predvoeni komandirom Omerom Bibeziem, odu
evljeno su doekani u Rijeci Crnojeva, da bi 22.X 1908. godine
stigli na Cetinje. U ovoj delegaciji bilo je 30 Muslimana koji su
nosili crnogorske i turske zastave. Na Cetinju su srdano primljeni, a
potom je Bibezi pred knjazom Nikolom odrao rodoljubivu besje du
u kojoj je istakao: Vae Kr. Visoanstvo, Gospodaru. Bataljon Tebi
vazda najvjernijh i najodanijh Muslimana iz Podgorice, dola zi da
808
Saa Kneevi, Velika Britanija i aneksiona kriza, Podgorica
2005, 77.
809
erbo Rastoder, Bonjaci- Muslimani Crne Gore..., 71.
810
Milorad Radusinovi, n. d, 86.
273
Ti, povodom poljednjeg mukog napadaja Austrijanaca na naa
prava, izjavi u ime sviju svoju pravu podaniku gotovost, da u
svakom trenu pod Tvojom svetom zastavom urno stane na bra
nik Domovine, da neovjenom i mukom krvniku junaki otpor
i ao za sramotu vrati.
Tvoje, Gospodaru, vazda liberalno dranje prema nama za
duilo nas je da smo u svakom momentu gotovi staviti se ra me uz
rame s Tvojim Crnogorcima naoruani Tvojim ubojitim oru jem.
Nae ivote evo dakle u tvojim rukama, pa to bilo u oganj, u vodu,
svi smo gotovi sve rtvovati.
Mi smo, Gospodaru, sinovi naroda bojnom slavom opoje noga,
pa te molimo da nam Tvoje oruje podari i onda odredi ulo gu
u najtjenjem klancu, gdje deset vaba na jednog dou, ne bilo
im hvala.
811
Knjaz Nikola se zahvalio Bibeziu na iskazanoj lojalnosti i
obeao mu da e Muslimanima, ako budu htjeli, podijeliti oru je.
Uvjeren da se Muslimani iz Podgorice nee nipoto po zivati na
nizamiju, odnosno na oslobaanje od vojne obaveze, crnogorski
vladar je odluio da im odmah izae u susret. Tako su im ve
dan nakon dolaska na Cetinje, date puke iz vojnog magacina,
to je bilo ispraeno oduevljenjem i pucnjavom. Nastavilo se
sa dijeljenjem oruja podgorikim Muslimanima, pa su oni sa
svo jim sunarodnicima iz ostalih djelova Crne Gore, formirali
e tiri bataljona crnogorske vojske.
812
Jako antiaustrijsko raspoloenje bilo je prisutno i u Sandaku.
Takvim tonovima odisala je zajednika skuptina predstavnika
Crnogoraca, Srba i Muslimana odrana 22. X 1908. godine u Sje
nici. Ovoj skuptini su prisustvovali predstavnici naroda iz Sjenice,
Novog Pazara, Nove Varoi, Prijepolja, Pljevalja, Bijelog Polja,
Roaja i Berana. Oni su osudili aneksiju Bosne i Hercegovine,
apostrofrajui da je AustroUgarska zajedniki neprijatelj svih
naroda u Sandaku, te da izmeu pravoslavnih i muslimana
treba da postoji sloga i solidarnost jer su oni braa.
813
Skuptina
811
Isto,86.
812
Isto, 8687.
813
Novica Rakoevi, Stanje na crnogorsko- turskoj granici uoi
balkanskog rata (1908-1912), Istorijski zapisi, br. 34, Titograd 1962,
492493.
274
je odredila Ahmetefendi Gania, sudiju iz Roaja, da sastavi
rezoluciju zbora.
Za razliku od podgorikih i sandakih Muslimana, veina
njihovih sunarodnika iz Bara i Ulcinja nije eljela da se eksponira
povodom aneksije Bosne i Hercegovine. Ova rezervisanost proisti
cala je zbog propagande iz Skadra, ali i udaljenosti Bosne i
Hercegovine. Zato su Muslimani iz Primorske oblasti bili podo
zrivi prema ponudama da prime oruje, a takoe su odbijali da
slue kao komordije (intendanti) u crnogorskoj vojsci, to je bila
jedna od ponuda knjaza Nikole.
814
Veoma destruktivnom se pokazala
propaganda iz Skadra. Turski konzul u ovom gradu je mrkojevikim
prvacima navodno rekao: Ako puke primite, vie nemate obraza
da u Skadar doete.
815
I turski valija u Ska dru je odvraao Muslimane
iz Tuemila od mogueg uea u crnogorskoj vojsci.
816
Uzaludno
su komandir Mehmedbeg Re sulbegovi iz Ulcinja i komandir Jusuf
Barjaktrarevi iz Mrko jevia ubjeivali svoje sunarodnike da prime
oruje, no veina Muslimana je ostala dosljedna u svojoj odluci.
Dodue, neki Muslimani, poput barjaktara Smaila Bokovia iz
Dobre Vode i Jaa Omerbaia i njegovih drugova iz Starog
Bara, su gorljivo zahtijevali da im se da oruje.
817
Ipak su ovo
samo primjeri koji predstavljaju odstupanje od opte atmosfere
meu Muslimanima u Primorskoj oblasti u vrijeme aneksione
krize. Ne moe im se zbog toga pripisati nedostatak patriotizma,
jer oni nijesu imali poseban osjeaj o potrebi odbrane Bosne
i Hercegovine. Svoj patriotizam, o emu govorimo u narednom
te matskom dijelu, Muslimani iz Primorske oblasti uvjerljivo su
pokazali u Prvom balkanskom ratu.
Muslimani u Podgorici bili su nepokolebljivi u namjeri
da se svrstaju u redove crnogorske vojske. Skupu podgorikog
mu slimanskog bataljona odranom 10. XI 1908. godine pri
sustvovalo je vie od 500 vojnika. Bili su, prema svjedoenju
ko mandira Selima Bibezia, izrazito ratniki raspoloeni. Traili
su puke moskovke da sa njima gonimo mukog neprijatelja
Austriju .
818
814
erbo Rastoder, Bonjaci Muslimani Crne Gore..., 7273.
815
Milorad Radusinovi, n. d, 92.
816
Isto.
817
Isto,8993.
818
Isto, 89.
275
Pojedini Muslimani su zahtijevali i vee vojniko dostojanstvo.
Tako je Selim abanadovi iz ete Kaplana Bibezia doao u
Ministarstvo vojske Crne Gore sa eljom da mu se dodijeli
barjaktarstvo u eti. Taj zahtjev je razmatrao Velia Lazovi,
komandir Zetske brigade. Lazovi nije udovoljio abanadovievoj
elji, nego je 16. XI 1908. godine predloio za barjaktara vo
dnika Smaila Osmanovog Tuzovia. Isticao je da je Tuzovi
spo soban i astan vojnik, te da potie iz ugledne porodice. Ba
rjaktarstvo je traio i Buto Galii iz Spua. Galiia je 1907.
go dine odlikovao knjaz Nikola, Zlatnom medaljom za revnost, a
obe ano mu je da e dobiti i Danilov krst. Svoj zahtjev, Galii
je temeljio na obeanju crnogorskog suverena. Ministar vojni
mu je odgovorio da e postati barjaktar u podesno vrijeme.
819
Dileme oko komandira i barjaktara u podgorikom musli
manskom bataljonu razrijeene su u drugoj polovini novembra
1908. godine. Tada su komandiri Selim Bibezi i Andrija Raievi
napravili predlog raspodjele starjeinstava, o emu svjedoe ovi
podaci: eta gornjomijeanska: ofcir Dervi Osmanov Redi
ostaje aktivna, barjaktar Seljo Useinov Leki da se reaktivira,
isti je bio barj. do 1906. eta ga trai jednoglasno.
eta donjomijeanska, ofcir Kaplan Selimov Bibezi, osta
je aktivna, za barj. da se postavi Adira Mujov Tuzovi, vrlo
po ten i uredan, eta ga trai jednoglasno.
Gornjovaroka: ofcir Smajo Omerov Pauka, barjaktar Su
ljo Ibrov Jai, dosad. aktivni barjaktar.
Donjovaroka: ofcir Smajo Jusufov Averi, za barj. da se
po stavi aktivni Buto Asanov Lukaevi, sinovac starog barj. Ja
ku pa Lukaevia koji nema nasledstva.
Podljubovika: za ofc. da se proizvede Ajdar Useinov Aj
da ragi (Osmanagi), to je najuredniji u toj eti, barj. Buto Pe
pi, Spuanin, a Spuana ima 20 vojnika.
Gorianska: ofcir Buto Asanov Adiomerovi ostaje akti
van, barjaktar da se postavi Fako Mujov Alunovi, dobrog vladanja,
stric mu bio barjaktar, ali se digao u Tursku.
820
Otra aneksiona kriza nije prerasla u oruani sukob. Crna Go
ra je prema instrukcijama iz Rusije priznala aneksiju Bosne i
819
Isto, 89, 93.
820
Isto, 91. erbo Rastoder, Bonjaci- Muslimani Crne Gore..., 74.
276
He rcegovine u aprilu 1909. godine. Zauzvrat je Be prihvatio
da revidira lan 29 Berlinskog ugovora kojim je obezbijeen
austrougarski nadzor nad Barom i njegovim akvatorijem. Time
je bio ogranien crnogorski suverenitet u Barskom pristanitu. Po
nitavanjem ovog lana Crna Gora je ipak iz itave krize izvu
kla neku korist.
821
Istovremeno su ovi burni dogaaji pokazali
spremnost jednog dijela crnogorskih Muslimana da bezrezervno
slijede spolnjopolitiku orijentaciju svoje zemlje.
Crnogorski Muslimani u Prvom balkanskom ratu
Balkanski ratovi predstavljaju zavrnu fazu u dugotrajnom
procesu istiskivanja Osmanskog carstva iz Evrope. Istodobno su
ovi ratovi oliavali i pokuaj balkanskih drava (Crne Gore, Srbije,
Bugarske, Rumunije i Grke) da zasvode dravni i nacionalni prostor.
Crna Gora je prva objavila rat Turskoj 8. oktobra 1912. godine, da
bi zatim i ostale balkanske drave ule u ovaj oruani sukob. Time je
otpoeo Prvi balkanski rat u kojem su se prvi i jedini put balkanske
drave nale ujedinjene u jednoj ratnoj alijansi. Glavni pravci ratnih
operacija crnogorske vojske bili su usredsreeni prema Skadru,
Sandaku i Metohiji. Ova vojska bila je rasporeena u tri operativna
odreda: Zetski, Primorski i Istoni. Zetski i Primorski odred imali su
zadatak da zauzmu Skadar, dok je Istoni odred, na elu s brigadirom
Jankom Vukotiem, dejstvovao u Sandaku i Metohiji.
822
Kljuni strateki cilj Crne Gore bilo je osvajanje Skadra. Za
Crnu Goru je Skadar predstavljao sutinsko pitanje, prvenstveno
zbog injenice da je kontrola nad Skadrom implicirala i na
dzor nad Skadarskim jezerom. Osvajanjem ovog grada, pre ma
za mislima crnogorskih vlasti, stvorila bi se mogunost sni a
va nja nivoa jezera i dobijanja velikih povrina, prijeko po tre
bne obradive zemlje. Ovi ekonomski razlozi su obogaivani
na cionaloromantiarskom i istorijskom retorikom (prijestonica
Ze te u XI vijeku, sjedite oblasnih gospodara) dok su previani
etni ki principi.
823
821
Saa Kneevi, n. d, 305306.
822
ivko Andrijaevi i erbo Rastoder, Istorija Crne Gore..., 273274.
823
Isto, 274.
277
U dugim i iscrpljujuim borbama za osvajanje Skadra, u
crnogorskoj vojsci nalazili su se i Muslimani, preteno sa po
d ruja Bara i Ulcinja. O njihovom ueu u ovim vojnim ope
racijama nema pomena u relevantnoj literaturi, to je doprinijelo
izobliavanju istorijske svijesti o lojalnosti Muslimana prema
svojoj dravi. A na njih je crnogorska vlast gledala s velikim
povjerenjem, iako se ratovalo protiv neprijatelja koji je u cjelini
pripadao islamskoj vjeroispovijesti. Jedan broj Muslimana je
nakon objave rata zadrao oruje koje je ranije posjedovao, a
crnogorska vlast je dijelile puke i onim Muslimanima koji
su obavljali intendantsku slubu. Muslimani su cijenili ukazano
povjerenje. Ne postoji niti jedan podatak koji bi ukazivao na
antidravni rad crnogorskih Muslimana u toku Prvog balkanskog
rata.
824
Nasuprot tome, Muslimani koji su bili ukljueni u stalni
ka dar crnogorske vojske, uestvovali su u skoro svim borbama
oko Skadra zajedno sa Crnogorcima. Na tim pozicijama su
ostali do zavetka rata. U rijetkim predasima izmeu borbi,
vri li su i vjerske obrede, pa je zbog toga sa njima na frontu
bio i islamski svetenik. Savjesno i portvovano obavljali su i
intendantske poslove. Njihova hrabrost i revnost nije prola ne
za paeno. Muslimani su od crnogorskog ministra vojske dobili
priznanje i pohvalu za svoj rad.
825
I Muslimanke iz Bara i Ulcinja su pomagale crnogorsku
vojsku na skadarskom frontu. One su za potrebe vojske pravile
2.000 kg hljeba dnevno. Izlagale su se i velikim opasnostima, poto
su prenosile drva i vodu na mjestima blizu ratnih operacija.
826

U Podgorici su Muslimani bili angaovani i kao sanitetlije koje
su pomagale u lijeenju ranjenika sa skadarskog fronta.
Crnogorsko osvajanje Skadra u aprilu 1913. godine, bilo
je frenetino proslavljeno u Malesiji. Na prostranoj tukoj pijaci
okupili su se pripadnici sve tri vjere i poveli veliko kolo uz gro
mku pjesmu i uestalu pucnjavu. Okupljenom narodu se obra tio
Usein Krni, koji je rekao: Poto se nije mogao odbra niti i
osta ti Sultanu, i za Skadar i za carevinu jedini astan izlaz i svima
824
Vjesnik, 11. XII 1913.
825
Isto.
826
Isto.
278
Turcima najmiliji je to se, poslije junake odbrane, pre dao Caru
Junaka i divljenja dostojnoj vitekoj mu vojsci.
827
Crna Gora nije imala ni minimum ansi da zadri Ska dar, jer
ovaj poduhvat nije podravala nijedna velika sila. AustroUgarska
je ak zaprijetila vojnom intervencijom ukoliko crnogorska
vojska ne napusti Skadar. Crna Gora je stoga, 9. V 1913. godine
potpisala konvenciju o predaji Skadra velikim silama. Ubrzo su,
14. V 1913. godine, crnogorske trupe napustile Skadar i time je
rat bio zavren.
828
Za razliku od Primorskog i Zetskog, pohod Istonog odreda
tekao je lako, uspjeno i munjevito. Za neto manje od dvadeset dana
crnogorska vojska je zauzela Bijelo Polje, Berane, Roaje, Pljevlja,
Plav, Gusinje, Pe i akovicu. Najprije je crnogorska vojska
oslobodila Bijelo Polje (11. oktobra), a potom Berane (16. oktobra),
Plav (19. oktobra), Gusinje (20. oktobra), Roaje (26. oktobra),
Pljevlja (28. oktobra), Pe (30. oktobra) i akovicu (4. novembra).
829

Teritorija koju je oslobodila crnogorska vojska za svega 20 dana
bila je vea nego polovina dravnog prostora Crne Gore. I jo jedna
komparacija osloboeni prostor u oktobru i poetkom novembra
1912. godine bio je vei od teritorije Crne Gore prije Berlinskog
kongresa 1878. godine.
Pokrtavanje Muslimana 1913. godine
Uspostavljanje crnogorske vlasti u novoosloboenim krajevi
ma proticalo je bez veih tekoa. Serdar Janko Vukoti je izvje
tavao kralja Nikolu da su nakon posijedanja Plava i Gusinja lokalni
Muslimani preteno bili mirni, te da su pokazivali odanost prema
novim vlastima. Ukazivao je da su i preplaeni Muslimani iz ovih
mjesta koji su stoga izbjegli doek crnogorske vojske, poeli da se
vraaju u svoje kue.
830
I svakodnevni ivot u drugim gradovima
proticao je bez veih incidentnih situacija. Ubrzo su uspostavljene
lokalne vlasti. Naredbom serdara Janka Vukotia, komandanta
827
Cetinjski vjesnik, br. 32, 19. IV 1913.
828
ivko Andrijaevi i erbo Rastoder, Istorija Crne Gore..., 276.
829
Isto, 275.
830
Biblioteka Istorijskog instituta Crne Gore (BIICG), Spisi Janka
Vukotia, fas. br. 85.
279
Istonog odreda, osnovane su tokom oktobra 1912. sljedee oblasne
uprave: bjelopoljska, beranska, plavskogusinjska, roajska, peka
i akovika. Potom su formirani lokalni sudski, administrativni i
policijski organi vlasti. Opsjednutost Crne Gore vojnim pohodom na
Skadar, kao i nedostatak kompetentnog kadra bili su veoma primjetni
prilikom konstituisanja organa lokalne uprave. U njima su se ponajvie
nali donedavni turski podanici pravoslavne vjeroispovijesti iz tek
osloboenih krajeva. Crnogorskih dravljana u ovim organima vlasti
bilo je veoma malo ili ih uopte nije bilo. Tako je, na primjer, u
upravnim vlastima u Bjelopoljskoj oblasti samo elnik Oblasti bio
crnogorski dravljanin prije 1912. godine. Jo drastinija je bila
struktura organa vlasti u Roajama i Beranama. Niti jedan lokalni
inovnik u Roajama nije bio iz Crne Gore, a Crnogoraca nije bilo
ni u lokalnim organima vlasti u Beranama. Od est oblasnih uprava,
samo su na elu tri oblasne uprave bili crnogorski dravljani.
831
Svi
organi lokalne vlasti bili su podreeni crnogorskom ministarstvu
unutranjih djela, ministarstvu vojnom i ministarstvu pravde.
Nije prolo mnogo vremena pa da sva vlast u novoosloboenim
krajevima bude u rukama lokalnih i oblasnih inovnika. Ve u
novembru 1912. godine Istoni odred crnogorske vojske je prebaen
na poloaje pod Skadrom. Nakon odlaska Janka Vukotia najviu
vojnu vlast u pekom i akovikom kraju drao je vojvoda Laki
Vojvodi, dok je u beranskom, roajskom i plavskogusinjskom
kraju na vrhu vojne vlasti bio brigadir Avro Cemovi. Cemoviu je
serdar Vukoti naredio da kontrolie sve vlasti sudske i policijske,
a prioritetan zadatak mu je bio razoruavanje muslimanskog
stanovnitva.
832
Crnogorske vlasti uprkos stabilnom stanju u novo
osloboenim oblastima nijesu imale povjerenja u muslimansko
stanovnitvo. Naroito je ta podozrivost bila izraena u plavsko
gusinjskom kraju i u Metohiji, odnosno oblastima koje su se graniile
sa Albanijom. To je bio kljuni motiv da se jedan broj Muslimana
i Albanaca odmetne od vlasti, poimajui akciju razoruavanja kao
grubu povredu svoje ratnike tradicije i nespremnosti nove vlasti da
ih prihvati kao ravnopravne graane.
831
Isto. Branko Babi, Politika Crne Gore u novoosloboenim kra-
jevima 1912-1914, CetinjeTitograd 1984, 128150.
832
BIICG, Spisi Janka Vukotia, fas. br. 85.
280
Upravo e akcija razoruavanja muslimanskog stanovnitva
posluiti kao zgodan paravan za mnogobrojne zloupotrebe i nepo
instva koje su uinili predstavnici vojnih i policijskih vlasti u
novoosloboenim krajevima. Odlaskom Istonog odreda iz ovih
krajeva, oni su maltene dobili odrijeene ruke u ostvarivanju svo
jih nakaradnih zamisli, jer nije bilo neposrednog nadzora nad va
ljanou njihovih postupaka. Ta samovolja i bezobzirnost uoa
va la se i u vrijeme kada je Janko Vukoti bio komandant ove
oblasti. Osloboenje od turske vlasti iskoristili su neki vojnici
iz Donjovasojevike brigade za svoenje linih rauna. Jevrem
Delevi, borac iz ove brigade, bez povoda je maltretirao i poniavao
Muslimane i na silu im oduzimao oruje. Stoga je brigadir Laki
Vojvodi uhapsio Delevia, ali mu je ubrzo lokalna vlast omoguila
da pobjegne iz zatvora u Beranama. Takav postupak lokalnih vlasti
je ozlojedio brigadira Vojvodia koji se alio serdaru Vukotiu.
Zahtijevao je da se kazne poinioci ovog prevarnog ina, a posebno
Delevi zbog skandaloznog injenja.
833
Ovo je bio samo uvod u groteskne dogaaje koji e nastupiti u
predstojeem periodu. Manifestovali su se, pored ostalih, i u nasilnom
pokrtavanju Muslimana. Istina, prve pojave pokrtavanja, po svemu
sudei, odvijale su se na dobrovoljnoj osnovi. Bili su to pojedinani
sluajevi. Tako je Beo Osmanov Otaevi iz Gusinja, zajedno sa
bratom i kerkom, primio poslije vie molbi, pravoslavnu vjeru u
januaru 1913. godine.
834
elju za primanje pravoslavlja izrazile su i
porodice Arifa Tanovia i Jara Novovia.
835
Crnogorske vlasti su bile
zateene ovom pojavom. Na Cetinju su krajem 1912. godine saznali
da pojedini Muslimani iz novoosloboenih krajeva tee da preu u
pravoslavlje. O tome su Jovana S. Plamenca, ministra unutranjih
djela, obavijestile lokalne policijske vlasti. Iznenaen ovim vijestima,
Plamenac se za savjet obratio Crnogorskoj mitropoliji.
836
Mitropolit
Mitrofan je stoga izdao naredbu svom svetenstvu u kojoj naglaava
833
ivko M. Andrijaevi i Zoran Stanojevi, Pokrtavanje Musli-
mana 1913, Podgorica 2003, 5960. Ova knjiga, pored opirne uvodne
studije, sadri i 111 dokumenata i do danas predstavlja najcjelovitiju stud
iju o ovoj problematici.
834
Isto, dok. br. 3, dok. br. 5.
835
Isto, dok. br. 7, dok. br. 8.
836
Isto, dok. br. 1.
281
da nikoga ne smiju primiti u pravoslavlje prije nego bi se inovjerac
najmanje est mjeseci edukovao u poznavanju pravoslavne vjere i
njenih obreda. Tek poslije toga, ukoliko bi inovjerac pristao da primi
pravoslavlje, mogao se obaviti in krtenja. Crnogorski mitropolit je
bio izriit da se sveta tajna krtenja ne moe izvriti bez ispunjenja
predoenih uslova.
837
Reakcije ministra Plamenca i mitropolita Mitrofana ubjedljivo
svjedoe da zvanino Cetinje nije pomiljalo na bilo kakvu akciju u
pokrtavanju Muslimana. Promjena konfesionalne slike nije fgurirala
ni u ratnim ciljevima Crne Gore u Prvom balkanskom ratu. Nigdje
se u njima ni u minimalnim naznakama ne pominje modifkovanje
zateenog vjerskog stanja u Sandaku i Metohiji.
838
Svaka pomisao
na nasilno pokrtavanje bila je odiozna i za crnogorskog suverena.
Kralj Nikola je u jednoj depei brigadiru Avru Cemoviu istakao
da prelazak u pravoslavlje moe biti samo dobrovoljan, te da svaki
inovjerac mora najprije o tome dati pismenu izjavu. Tome se energino
protivio i serdar Janko Vukoti, ministar vojni. Saznavi da je Vukota
Pantovi, komandir iz Police, zaprijetio Muslimanima iz Beranske
nahije da moraju primiti pravoslavlje ili e biti likvidirani, Vukoti je
naredio brigadiru Avru Cemoviu da komandira Pantovia uhapsi i
sprovede na Cetinje. Istovremeno je poruio beranskim Muslimanima
da su slobodni u svojoj vjeri i obiajima, kao i da je njihova imovina
sigurna i nepovrjediva.
839
Neto kasnije je naredio da se slina poruka
poalje plavskim i gusinjskim Muslimanima: Okupite Plavljane i
Gusinjane i kaite kao to vam je reeno pri polasku da je vjera, ivot
i imanje svakome slobodna i da su im crkve i damije irom otvorene,
pa tako odma uinite.
840
Bili su ovo ovjeni, ali dijelom i pozni pozivi jer se na Ce
tinju o nasilnom pokrtavanju Muslimana u novoosloboenim
krajevima saznalo tek u aprilu 1913. godine. Nasilna promjena vjere
Muslimana bila je u punom jeku od januara do marta 1913. godine.
Ova bezobzirna akcija odvijala se u Plavu, Gusinju, Beranama,
Andrijevici, Roajama. Bila je iskljuivo autohtoni proizvod pre
d stavnika vlasti iz pomenutih krajeva. Interesantno je kako su oni
837
Isto, dok. br. 6.
838
Isto, str. 68.
839
Isto, str. 6768.
840
Isto, str. 68.
282
falsifkovali izvjetaje i tako obmanjivali najvie crnogorske vlasti
na Cetinju. Filip Proti, zastupnik oblasnog upravitelja u Andrijevici,
19. III 1913. godine obavijestio je ministra unutranjih djela da je
vei broj Muslimana iz Gornje Ranice dao pismenu izjavu da do
brovoljno prelazi u pravoslavnu vjeru. Mnogi od pokrtenih, na
vodio je Proti, kupili su crnogorske kape i stavili ih na glavu.
841
Ni
u docnijim izvjetajima Proti nigdje nije pomenuo da se na bilo koji
nain pokrtavanje u Andrijevici odvijalo pod prinudom.
842
Najruiastije izvjetaje o stanju u Gusinju slao je Jovan N.
Plamenac, oblasni upravitelj u Pei. Plamenac je 25. III 1913. go
dine saoptio ministru unutranjih djela da su svi gusinjski Mu
slimani dragovoljno primili pravoslavnu vjeru. Isticao je da su po
je dina bratstva ila prema crkvi u neobinom raspoloenju, pa su
pjevali i nosili crnogorske barjake. I iz ire okoline Gusinja bila je
navodno izraena elja za prelazak u pravoslavlje, pa: Pojedina sela
neprestano barjacima dolaze i mole da im se dozvoli prelaz u staru
praedovsku vjeru. Najtee je to nema svetenika i uitelja.
843

Da je sve proticalo u najboljem redu Plamenac apostrofra molbu
Muslimana iz Vusanja da se njihove tri damije pretvore u crkve.
844
Nijesu svi predstavnici vlasti u novoosloboenim krajevima
pokazivali zadovoljstvo zbog prelaska islamskih vjernika u
pravoslavlje. Prekomjernu opreznost, bolje rei apriorno nepovjerenje
u lojalnost Muslimana pokazivao je brigadir Avro Cemovi,
komandant Plavskogusinjskog vojnog okruga. Cemovi je 19. III
1913. godine pisao serdaru Janku Vukotiu da Muslimani prihvataju
pravoslavlje samo zato da bi se domogli oruja. Molio je ministra
vojnog da Muslimanima u Pei, akovici i Gusinju nipoto ne daje
oruje.
845
Nazivao je pokrtene Muslimane u Vusanju najveim
turskim zlikovcima u gusinjskom kraju. Cemovi, naravno, navodi
da je pokrtavanje, bez izuzetka, izvreno na dobrovoljnoj osnovi.
846
Kada su na Cetinju uvidjeli da su izvjetaji o masovnom po
krtavanju puni neistina i prenapregnutog uljepavanja stvarnosti
841
Isto, dok. br. 15.
842
Isto, dok. br. 33.
843
Isto, dok. br. 32.
844
Isto, dok. br. 34.
845
Isto, dok. br. 19.
846
Isto, dok. br. 29.
283
odluili su da preduzmu otrije mjere. Najvia vojna vlast je smijenila
Jovana N. Plamenca, oblasnog upravitelja u Pei i brigadira Avra
Cemovia, komandanta Plavskogusinjskog vojnog okruga. Umjesto
Cemovia imenovan je Maan Boovi koji je 8. V 1913. godine upu
tio Janku Vukotiu, predsjedniku crnogorske vlade, opiran izvjetaj
o prilikama u Plavu i Gusinju. Boovi je bez zaobilaenja, estito
i objektivno, naveo da je lokalno inovnitvo u ovim krajevima
poslije odlaska Istonog odreda zavelo pravi teror. Prema uglednijim
i bogatijim Muslimanima preduzimane su strahovite represije. Oni
su na prevaru odvoeni u umu i tu bili ubijani. esto se nije pravila
razlika izmeu borbenog i neborbenog muslimanskog stanovnitva.
Muslimani su jedini spas od ovog pogroma vidjeli u prihvatanju pra
voslavlja.
847
Boovi je dalje nastavio tvrdnjom da je u udovinim oko
lno stima pokrtavanje Muslimana predstavljalo obinu farsu.
Kao potvrdu ove konstatacije naveo je oiglednu injenicu da po
krteni Muslimani masovno odlaze u damije. To je dijelom po
vratilo povjerenje Muslimana u organe lokalne vlasti. Boovi je
bio ubijeen da ni peti dio pokrtenih Muslimana nee ostati u pra
voslavlju.
848
Vidno razoaran postupcima lokalnih vlasti prema Mu sli
manima u Beranama i Andrijevici bio je i brigadir Radomir Veovi,
komandant Pekoakovike vojne oblasti. Brigadir Veovi je
osuivao primitivine metode Vukote Pantovia da svaki Musliman
mora staviti crnogorsku kapu na glavu i u roku od 10 dana primiti
pravoslavlje ili e biti ubijen. Ovu naredbu je Pantovi izdao u fe
bruaru 1913. godine, a to mu, dakako, nije smetalo da svoju dunost
obavlja do maja iste godine.
849
To i ne treba da udi kad je Pantoviev pretpostavljeni, bri
gadir Avro Cemovi bio inspirator terora u Plavu, Gusinju, Be
ranama, Andrijevici, Roajama. Svakojaka ostraenost tjerala je
Cemovia i veinu njegovih saboraca da se surovo obraunaju s
preteno nezatienim i nedunim muslimanskim stanovnitvom.
Nije se zaustavljao samo na njegovom ikaniranju ve je sa svojim
saborcima demonstrirao brutalne metode. Oni su bili uvjereni kao
847
Isto, dok. br. 38.
848
Isto.
849
Isto, dok. br. 40.
284
apostoli u svom radu da ovim injenjem prave veliku korist za svoju
dravu. Oigledno je da njih nije dotakao duh meuvjerske skladnosti
u postberlinskoj Crnoj Gori. Ovi ljudi naprosto kao da su ivjeli za
osvetu prema svojim vjenim krvnicima i stoga nijesu umjeli da
naprave distinkciju izmeu nekadanjih nosilaca osmanske vlasti i
njihovih podanika. Osim toga, gotovo svi inicijatori i vinovnici ovih
zloina nijesu imali nikakvog osjeaja prema ugledu i interesima
crnogorske drave jer su do 1912. godine ivjeli van njenih okvira.
850
Van svake dileme je da je masovno pokrtavanje Muslimana
1913. godine bilo nasilnog karaktera. Izuzetno, u pojedinanim
sluajevima bilo je dobrovoljnosti za prelazak u pravoslavlje, ali se
to nikako ne moe rei za masovna pokrtavanja. Daleko najvie
ih je bilo u Plavskogusinjskoj oblasti. Slavoljubivi i oholi Avro
Cemovi je u izvjetaju od 23. III 1913. godine naveo da je u ovoj
oblasti pokrteno tri hiljade Muslimana.
851
Tu nije bio kraj njihovog
stradanja. Cemovi je, takoe, 23. III 1913. poslao jo jedan izvjetaj
u kojem govori da su do tog datuma ubijena 142 odmetnika u Plavu
i Gusinju.
852
Cemovi ne ukazuje na razloge njihove likvidacije,
pa se u prvi mah na Cetinju stekao utisak da je rije o naoruanim
protivnicima crnogorske vlasti. Ubrzo je postalo jasno da se veina
likvidiranih osoba odupirala nasilnom pokrtavanju. To je potvrdio
i brigadir Maan Boovi koji je u izvjetaju od 8. V 1913. godine
pomenuo da je u Plavu i Gusinju ubijeno oko 300 Muslimana.
853

Prema tome, broj stradalih Muslimana varira od 150 do 300 i teko
je da je prema dostupnim arhivalijama bio vei.
Na Cetinju su, bez ikakvih spoljnih pritisaka, odluili da paljivo
preispitaju prilike u novoosloboenim krajevima u zimu 1913.
godine. Crnogorska vlada je 17. maja 1913. godine formirala dvije
istrane komisije s ciljem da one identifkuju i kazne sve poinioce
zloina. Na elu prve komisije bili su Savo P. Vuleti i Gavrilo
Cerovi, visoki dravni inovnici. Njihov zadatak je bio da utvrde
sve zloupotrebe lokalnih vlasti na teritoriji Pei, akovice i Roaja.
Drugu komisiju inili su kapetan Mato Katuri i Andrija Raenovi,
lan Velikog suda. Oni su bili zadueni da izvre istrane radnje na
850
Isto, dok. br. 38.
851
Isto, dok. br. 31.
852
Isto, dok. br. 29.
853
Isto, dok. br. 38.
285
prostoru Plava, Gusinja, Bijelog Polja, Bihora, Berana i Pljevalja.
Ove komisije su imale velike ingerencije. Mogle su suspendovati i
optuiti svakog inovnika ili vojnika u novoosloboenim krajevima,
izuzev viih ofcira sa inom brigadira i divizijara, za koje je trebalo
dobiti saglasnost od kralja. Ali i oni su bez kraljeve saglasnosti mogli
biti predmetom istranih radnji.
854
Rad obje Isljedne komisije bio je odluan i dinamian. Sa
sluano je na stotine svjedoka iz muslimanskog korpusa, svi oblasni
upravitelji, najvii ofciri, nii inovnici i uitelji. Mnogi od njih su
zaradili suspenzije i tube jer su uestvovali ili tolerisali zloine nad
muslimanskim stanovnitvom. Isljedna komisija je poetkom juna
defnitivno ustanovila i da je bilo nasilnog pokrtavanja Muslimana.
855
Prilikom ispitivanja su uznevereni Muslimani iz Gusinja jasno
pravili razliku izmeu lokalne uprave i crnogorske vlasti iz Cetinja.
U tom smislu je ilustrativno sasluanje Maza Omeragia iz Gusinja,
28. V 1913, koji je teko optuivao brigadira Avra Cemovia i
njegove vojnike. Omeragi je s velikom uninom rekao lanovima
Isljedne komisije da u sluaju opstanka stare uprave bilo bi ... bolje
da nas bace u blato plavsko.
856
Govorio je da su mu Cemovievi
vojnici ubili brata Mujagu Omeragia, trgovca iz Gusinja, kao i da
mu je Milivoje Dragovi, bivi kapetan u Gusinju, upao u kuu,
polomio mu reetke s prozora i natjerao svu porodicu da igraju i
pjevaju. Samo zbog straha za vlastiti i ivote ostalih lanova svoje
porodice, Mazo Omeragi se sa est lanova svog domainstva
priklonio pravoslavlju.
857
Sline iskaze o nasilnom pokrtavanju Muslimana opovrgavali
su vojni i policijski inovnici iz novoosloboenih krajeva. Nevjeto
su se branili da nije bilo nikakvog pritiska u pokrtavanju Muslimana,
te da su represivne mjere preduzimali samo prema protivnicima
crnogorske vlasti.
858
Vojnici obino pravdaju svoje zloine viim
dravnim interesima i to se pokazalo i na ovom primjeru. Bio je to
providan manevar koji su odmah razotkrili lanovi Isljedne komisije.
854
ivko M. Andrijaevi i Zoran Stanojevi, n. d, str. 6566.
855
Isto, str. 6667.
856
Isto, dok. br. 43.
857
Isto.
858
Isto, dok. br. 45, dok. br. 80, dok. br. 88, dok. br. 90, dok. br. 91,
dok. br. 92, dok. br. 93, dok. br. 94, dok. br. 97.
286
Ubrzo su lokalni organi vlasti bili zamijenjeni novim inovnicima, a
smijenjeni su i najodgovorniji nosioci ovih nepoinstava.
Zora slobodnog ivota za Muslimane u novoosloboenim
obla stima na sjeveru Crne Gore poela je napokon stidljivo da svi e
krajem maja 1913. godine. Sve damije, prema nareenju naj viih
crnogorskih vlasti, bile su tada otvorene. Vjerski obredi u njima su
bili masovni. U pravoslavlju je ostao zanemarljiv broj po krtenih
Muslimana. Na Cetinju su pomno pratili razvoj do gaaja, nastojei
da to vie steknu povjerenja kod Muslimana u no vosoloboenim
oblastima. Labud Gojni, crnogorski ministar unu tranjih djela, 19.
VII 1913. godine je naredio da se u svim no voosloboenim oblastima
pucanjem iz topova proslavi Ramazan. Za prijetio je da e strogo
kazniti sve one koji se oglue o ovu naredbu.
859
Mirna svakodnevica
proticala je, ipak, u znaku nekih iznenaujuih manifestacija. Reo
Bejtov uki iz Tucanja kod Berana je 20. XI 1913. godine traio od
lokalnih vlasti da mu dopuste prelazak u pravoslavnu vjeru. Naglasio
je da svoj zahtjev ne podnosi pod bilo ijim uticajem.
860
Nasilno pokrtavanje Muslimana 1913. godine u cjelini
predstavlja samovoljnu akciju nosilaca vlasti u novoosloboenim
oblastima. Ta akcija nije inicirana dravnom politikom zvaninog
Cetinja, niti su najvie crnogorske vlasti uopte pomiljale na promjenu
vjerske slike u osloboenim krajevima. No, dio odgovornosti poiva
i na dravnim vlastima koje u tom vremenu nijesu imale dovoljno
snage da preduprijede tok neeljenih dogaaja.
Muslimani u Prvom svjetskom ratu
Ova tematika je gotovo u potpunosti ostala van istraivakih
preokupacija. Njom se nijesu bavili ni autori koji su pisali o cjelovitoj
istoriji crnogorskih Muslimana. Otuda u ovom izlaganju samo
nekoliko podataka o djelovanju Muslimana u Prvom svjetskom ratu
19141918. godine.
Patriotizam crnogorskih Muslimana bio je na novoj probi u
ljeto 1914. godine. Tada je poeo Prvi svjetski rat, iji je opasni talas
zahvatio i Crnu Goru. Muslimani su se aktivno ukljuili u odbranu
svoje drave, iako su mogli ostati pasivni zbog ranije dobijenih
859
Isto, str. 83.
860
Isto, dok. br. 111.
287
povlastica. U okviru crnogorske vojske formiran je bataljon sasta
vljen od Muslimana. Komanda nad ovim bataljonom povjerena je
muftiji Murtezi Karauzoviu.
861
Ne raspolaemo s vie podataka o
djelovanju ovog bataljona.
Crna Gora je u ratnom vrtlogu otvorila vrata za izbjeglice iz
Bo sne i Hercegovine. Ogromnu velikodunost su u tom pogledu
iska zali itelji Tuzi, bez obzira na vjersku pripadnost. Oni su pri
jateljski doekali 40 porodica sa 112 osoba u decembru 1914.
godine. O tome je Glas Crnogorca pisao: im su doli (izbjeglice
prim. Z. F), graanstvo ove varoice, bez razlike vjere, pokazalo
je predusretljivost. Istog dana stvoren je odbor za prikupljanje
dobrovoljnih priloga. Osnovan je enski odbor, koji radi iz svih sela,
da pritee u pomo potlaenoj sirotinji, osobito djeici, sitnoj, goloj
i gladnoj.
862
Crna Gora je faktiki kapitulirala u januaru 1916, mada akt
o tome nije potpisala s AustroUgarskom. Novonastali ambijent
bio je drastino izmijenjen i u Tuzima. Austrougarska vojska je u
ovom mjestu vrila razna nasilja i otimainu, naroito krajem 1917.
i tokom prve polovine 1918. godine. Okupator je u blizini Tuzi, u
Vuksanlekiima, podigao koncentracioni logor, u kojem je stradao
jedan broj crnogorskih rodoljuba.
863
Crna Gora je osloboena od
austrougarske okupacije u novembru 1918. godine, ali e odmah
uslijediti dramatini dogaaji koji e ostaviti velike reperkusije i za
muslimanski narod.
861
erbo Rastoder, Istorijsko-metodoloki okvir istraivanja novije
istorije crkve (vjerskih zajednica) u Crnoj Gori 1878-1945, Zbornik ra
dova Istorijska nauka i nastava istorije u savremenim uslovima, CANU,
Podgorica 1994, 233234. Novica Rakoevi, Crna Gora u Prvom svjets-
kom ratu, Podgorica 1997, 6465.
862
Pavle S. Radusinovi, Stanovnitvo i naselja..., 259.
863
Isto, 260.
288
289
TERMINOLOKI KOMENTARI
abdesthana posebna prostorija uz damije i u veim ku
a ma za muslimansko ritualno pranje.
adet obiaj, pravni obiaj, obiajno pravo koje se pri
mjenjuje u islamskom svijetu.
adem i oglan strani djeaci koji su kupljeni za ja
njiarske regrute i razne dvorske slube.
ahdnama vjerodajnica, meudravni ugovor.
aka turski srebrni novac kovan od 1328. godine, za vri
jeme vladavine emira Orhana (13261359) do kraja XVII vijeka.
U Evropi, pa i kod nas, zvao se aspra i jaspra.
akindija opti naziv za pripadnike lake konjice, sasta
vljene od Turaka i domaeg muslimanskog zemljoradnikog
sta novnitva na Balkanu, koja je svojim upadima i haranjem
pri premala turska osvajanja.
alajbeg neposredni starjeina spahija i zaima jednog
sandaka. Alajbeg je mogao postati jedan od istaknutih zaima
i subaa dotinog sandaka. Za svoju slubu uivao je veliki
zijamet.
alem simbol, znak (navrh minareta ili tornja).
arz pismeni izvjetaj, predlog, predstavka sultanu, odnosno
visokoj porti, pojedinih organa vlasti, od kadije do velikog
vezira.
asker u turskom znai 1. vojska, vojnik; 2. turska vladajua
klasa u najirem smislu rijei, suprotno nazivu raja.
avlija dvorite
290
baduhava doslovno znai vjetar i vazduh, a kao pravni
te rmin oznaava grupu uslovnih poreza, pristojbi i globa.
Bajram naziv za dva muslimanska praznika: Ramazanski
bajram nastaje poslije ramazana, mjeseca posta i traje tri dana
sljedeeg mjeseca islamskog kalendara. Kurbanbajram dolazi
sedamdeset dana kasnije i traje etiri dana.
bazar ili pazar prvobitno znai trgovanje, zatim trg,
pijaca, trite, trgovite. U svim tim znaenjima ova se rije
upotrebljavala i kod nas od sredine XV vijeka za sve trgove i
trita na kojime se izlagala roba i vrila razmjena dobara na
otvorenom prostoru bez obzira da li se radilo o svakodnevnom
trgovanju ili o onom koje se obavljalo u odreene dane.
badar organ koji je naplaivao trne takse koje su se
na zivale bad.
begler-beg namjesnik najvee turske vojnoadministrativne
oblasti.
bektaije derviki red koji je osnovao Hadi Bekta Veli
(umro 1337. godine) pa je po njemu i ovaj red dobio svoj naziv.
Tom dervikom redu pripadali su i janjiari.
berat ukaz, dekret kojim se postavlja neki slubenik, do
djeljuje posjed, plata ili odlikovanje.
bezistan velika trgovaka kua koja se sastoji iz niza
trgovakih radnji.
buljukbaa zapovjednik jednog buljuka, manjeg odreda
raznih rodova plaene vojske pjeaka ili konjanika.
arija privredni dio gradskog naselja i svakog esnafa u
tom naselju.
au nii in u vojsci ili dvorski sluga kome su povjeravani
razni poslovi na dvoru ili izvan dvora.
ifuk ili itluk prvobitno znai kompleks obradivog
zemljita koji se mogao obraivati jednim parom volova, zatim:
1. kompleks zemljita u posjedu jedne muslimanske seljake
porodice dovoljan za njeno izdravanje; 2. vrsta posjeda na
mirijskoj zemlji sa posebnim ekonomsko pravnim statusom koji
se razlikovao od statusa svake druge vrste svojine na zemlji
(timara, batine, mulka i vakufa).
ehaja znai doslovno domain, starjeina porodice, na
stojnik, gazda i sl., a kao termin u osmanskoj administraciji
291
ova je sloenica sama i sa drugim rijeima imala viestruku
upotrebu a po tome i razna znaenja. Sama rije ehaja znai:
1. pomonik, prvi saradnik i zastupnik raznih turskih organa i
funkcinera: velikog vezira, beglerbega, sandakbega, dizdara,
kadije, janjiarskog age i dr. 2. starjeina raznih korporacija
(esnafa), raznih druina, raznih drutvenih redova, naselja i
slino.
defterdar ef fnansija u centralnoj vladi u Carigradu i
u svakom ejaletu (paaluku).
derbendije klanari, seljaci koji su uvali klance, klisure,
mostove i uopte nesigurne prolaze na drumovima i koji su
provodili putnike, pruali im utoite i osiguravali prolaz kroz
takva mjesta.
dizdar zapovjednik grada, kastelan, starjeina mustahfza.
Morao je stalno boraviti u gradu i nije smio otii iz grada bez
naroitog odobrenja Porte, niti je smio pustiti nekog stranca u
grad.
dizja lini dravni porez, tribut ili glavarina koju su
svake godine plaali svi odrasli i za rad sposobni nemuslimani
podanici muslimanske drave, ako nijesu bili toga osloboeni
zbog odreenih usluga dravi, ili to su bili kalueri.
efendija gospodin, obrazovan ovjek; poasni naziv za
obrazovane ljude.
emin pouzdan, povjerljiv; povjerenik, nadzornik, upravitelj.
Kao upravni termin u osmanskoj dravi znai slubenik kome
je povjerena uprava, sakupljanje, popisivanje, uvanje i zatita
odreenih dravnih prihoda, carskih domena i dobara uopte.
ekindija posjednik manjeg timara koji je bio obavezan
da uestvuje u vojnim pohodima na konju bez naroite opreme.
ferman sultanova pismena zapovijest koja je potvrena
njegovom tugrom.
hamam kupatilo, javno kupatilo.
han svratite, prenoite.
hatib doslovno znai govornik; u islamskoj vjerskoj
orga nizaciji hatib je svetenik koji dri hutbu, obligatnu pri
godnu propovjed prilikom zajednikih vjerskih obreda petkom
i Bajramima.
292
haznadar rizniar na carskom, vezirskom, beglerbegovom
ili sandakbegovom dvoru. Oni su uvali novac, blagajnu i
razne dragocjenosti svoga gospodara.
hisar u osmanskom turskom znai grad, tvrava, manje
utvrenje sagraeno od tvrdog materijala kao i kala, s tom
razlikom to hisar nije bio opremljen kulama i bastionima niti
opasan bedemima.
imaret javna kuhinja u kojoj se spremala i besplatno
dijelila hrana licima koje je naznaio osniva imareta; tu su
redovno spadali vakufski slubenici, koji su bili zaposleni u
jednoj ili vie zadubina osnivaa imareta, zatim gradska sirotinja
te putnici namjernici.
ispenda u turskom poreskom sistemu ispenda znai lini
porez koji je plaala hrianska raja svom spahiji.
kajmakam zamjenik, zastupnik, namjesnik.
kapidibaa doslovno znai starjeina dvorske strae, a
kao termin u osmanskoj dravi do XVIII vijeka znai zvanje
i dostojanstvo neposrednog starjeine strae na dvoru sultana i
najviih dravnih zvaninika u prijestonici i sreditima provincija.
kula 1. vrsta odbrambenog utvrenja u sastavu jednog
grada ili nezavisno od njega; zidana je od kamena; mjesto
prozora ima pukarnice podeene za odbranu; mogla je imati
vie spratova; 2. viespratna stambena zgrada zidana od kamena.
Mogla je biti zasebna graevina i u sastavu kue.
mesdid doslovno znai mjesto gdje se pada niice;
bogomolja, damija uopte. Mesdid je mala mahalska damija
u kojoj se ne obavljaju zajednike molitve petkom i Bajramima.
mezra doslovno znai ziratno zemljite, sijalite, polje, a
kao turski agrarnopravni termin znai staro selite, naputeno
ili raseljeno selo.
muafjet potpuno ili djelimino osloboenje raje od svih
ili pojedinih, stalnih ili povremenih dravnih ili feudalnih oba
veza.
mujezin damijski slubenik koji poziva vjernike na mo
litvu.
mukata kao turski fnansijskopravni termin znai: 1. pla
anje poreza odsjekom, paualno, u novcu; 2. zakup, paualna
zakupnina; 3. objekt zakupa, a to je moglo biti svako dravno,
feudalno i vakufsko dobro, svaki izvor prihoda.
293
mula 1. poasni naziv za visokoobrazovane ljude u
islamskom svijetu. 2. U Turskoj poasni naziv kadija najvieg
ranga.
mulk vlasnitvo, sopstvenost na nekretninama sa ne
ogranienim pravom raspolaganja, potpuna svojina.
musafr putniknamjernik koji doe nekom na konak;
sva ki gost iz drugog mjesta.
mustahfz uvar tvrave.
mutesarif 1. posjednik uopte; uivalac feudalnog ili ba
tinskog prava ili posjeda.
mutevelija upravitelj, starjeina vakufa, lice koje
neposredno upravlja nekim vakufom prema uslovima utvrenim
u aktu o osnivanju vakufa i odredbama erijatskog prava.
naib zastupnik, punomonik kadije u njegovom sjeditu
ili dijelu njegovog kadiluka.
nazir doslovno znai 1. nadglednik, nadzornik; 2. kao
administrativnofnansijski termin u Turskoj znai fnansijski ko
n trolni organ koji je nadzirao i kontrolisao fnansijsko poslovanje
mutevelija, emina i amaldara.
subaa prvobitno znai vojni zapovjednik, glavar, vojvoda.
Ova se rije javlja u najstarijim osmanskim izvorima vojno
administrativno zvanje, koje je bilo rasprostanjeno po cijeloj
osmanskoj dravi ve u najranijem peridu njenog postojanja.
tabak zanatlija koji se bavi tavljenjem sirove koe.
tufekija pukar, zanatlija koji je izraivao puke.
uur doslovno znai desetina, deseti dio, a kao pravni
termin ova rije predstavlja opti naziv za sve naturalne, feudalne
poreze na proizvode od poljoprivrede, vrtlarstva, vinogradarstva,
pelarstva i rudarstva.
vakufnama isprava o osnivanju vakufa i njegovom
upravljanju.
valija upravitelj provincije; upotrebljava se podjednako
esto kao sinonim sa terminima sandakbeg i beglerbeg.
vezir najvii upravni dostojanstvenik u Osmanskoj
imperiji i nizu drugih zemalja Istoka.
vojnuk poseban turski vojniki red na Balkanu regrutovan
iz redova domaeg hrianskog, preteno vlakog stanovnitva.
294
vojvoda kao administrativni termin u osmanskoj dravi
ovaj naziv upotrebljavan je u vie znaenja. U najranije vrijeme
upotrebljavan je u turskim spomenicima na naem jeziku: 1.
kao sinonim sa nazivima: a) beglerbeg, b) udbeg i sandakbeg
uopte; 2. upravitelj hasova sandakbega u jednoj ili vie nahija
u njegovom sandaku sa odreenim prerogativima politike i
administrativnopolicijske vlasti; 3. izvrni organ sandakbega; 4.
upravitelj hasova beglerbega, velikih vezira, sultanija i sultana sa
ovlaenjima.
zavija doslovno znai ugao, kut jedne graevine odreen
za eliju dervia, zatim mali mesdid.
zimija doslovno znai tienik, a kao pravni termin pre
dstavlja opti naziv za sve hriane i Jevreje koji su bili po
danici islamske drave koja je duna da im prua linu, moralnu
i imo vinsku zatitu, a oni da plaaju lini tribut, glavarinu, koja
se naziva dizija ili hara.
295
IZVORI I LITERATURA
Neobjavljeni izvori:
Dravni arhiv Crne Gore ,fond Ministarstva unutrasnjih djela.
Biblioteka Istorijiskog instituta Crne Gore, spisi Janka
Vukotia.
Objavljeni izvori:
Alii Ahmed, Poimeniki popis sandaka vilajeta Herce-
govina, Sarajevo 1985.
Andrijaevi M. ivko i Stanojevi Zoran, Pokrtavanje Mu-
sli mana 1913, Podgorica 2003.
Barjaktarevi Fehim, Turski dokumenti manastira Sv. Trojice
kod Pljevalja, Spomenik Srpske kraljevske akademije, br. 62,
Beograd 1935.
Berlinski ugovor 1878, Podgorica 2009.
Besjede i proglasi kralja Nikole, Cetinje 2010.
Branislav urev i Lamija Hadiosmanovi, Dva deftera Crne
Gore iz vremena Skenderbega Crnojevia (iz 1521. i 1523), Glasnik
Zemaljskog muzeja, sv. II, Sarajevo 1973.
Crnogorski zakonici, pravni izvori i politiki akti od znaaja
za istoriju dravnosti Crne Gore, knj. II, Podgorica 1998.
Dravni savjet KnjaevineKraljevine Crne Gore 18791915,
Dokumenta, priredili Branislav Kovaevi i ivko Andrijaevi,
Cetinje 2001.
296
Hadibegi Hamid, Turski dokumenti u Dravnom muzeju na
Cetinju, Istorijski zapisi, br. 12, Cetinje 1955.
Kati Tatjana, Opirni popis prizenskog sandaka iz 1571.
godine, Beograd 2010.
Milovi M. Jefto, Petar I Petrovi Njego dokumenti , knj. 1
(17801820), Titograd 1987.
Rastoder erbo, est nepoznatih dokumenata o Muslimanima
u Crnoj Gori 1878-1879, Almanah, br. 56, Podgorica 1998.
Ustav za Knjaevinu Crnu Goru, Cetinje 1907.
Zbornik dokumenata iz istorije Crne Gore (16851782),
opremio za tampu Jefto Milovi, Cetinje 1956.
Monografje, lanci i rasprave
Agovi Bajro, Damije u Crnoj Gori, Podgorica 2001.
Alii Ahmed, Ureenje bosanskog ejaleta od 1789. do 1878.
godine, Sarajevo 1983.
Alii Ahmed, Uredbe o organizaciji vilajeta 1867. godine,
Prilozi za orijentalnu flologiju, sv. XIIXIII, Sarajevo 1965.
Andrejevi Andrej, Pljevaljska damija i njeno mjesto
u islamskoj umjetnosti na naem tlu, Seoski dani Sretena
Vukoslavljevia, knj. V, Prijepolje 1978.
Andrijaevi ivko, Politika crnogorske drave prema
nepravoslavnim podanicima poslije 1878. godine, Prilozi, br. 40,
Sarajevo 2011.
Andrijaevi ivko i Rastoder erbo, Istorija Crne Gore, od
najstarijih vremena do 2003, Podgorica 2006.
Andrijaevi ivko, Istraga poturica istoriografja, izvori,
istorinost (Da li je bilo Istrage poturica), Almanah, br. 1516,
Podgorica 2001
Andrijaevi ivko, Crnogorska drava prema Muslimanima
1878-1912, Almanah, br. 2526, Podgorica 2004.
Babi Branko, Politika Crne Gore u novoosloboenim
krajevima 1912-1914, CetinjeTitograd 1984.
Baki Radovan, Naselja Gornjeg Polimlja, Tokovi, br. 2,
Berane 2009.
Blagojevi Obren, Piva, Beograd 1971.
Bar, grad pod Rumijom, grupa autora, Bar 1984.
297
Bulaji arko, Agrarni odnosi u Crnoj Gori 1878-1912, Ti
tograd 1959.
Cviji Jovan, Balkansko poluostrvo, Beograd 1991.
elebi Evlija, Putopis, odlomci o jugoslovenskim zemljama,
Sarajevo 1979.
uri Hajrudin, kolske prilike Muslimana u Bosni i Herce-
govini 1800-1878, Beograd 1965.
uri Hajrudin, Muslimansko kolstvo u Bosni i Hercegovini
do 1918. godine, Sarajevo 1983.
Dai Miomir, Vasojevii od pomena do 1860, Beograd 1986.
Dai Miomir, Drutveno-politike prilike na teritoriji
dananje sjeveroistone Crne Gore od druge polovine XV do kraja
XVII vijeka, Istorijski zapisi, br. 12, Titograd 1986.
Drobnjak Slobodan i aboti . Sait, Muslimansko/bonjako
stanovnitvo onogokog-nikikog kraja 1477-2003, Podgorica 2005.
Drobnjak Slobodan i aboti Sait, Kulturne prilike i kulturni
stvaraoci Nikia iz osmanskgo perioda, Almanah, br. 2526,
Podgorica 2004.
urev Branislav, Turska vlast u Crnoj Gori u XVI i XVII
vijeku, Sarajevo 1953.
urev Branislav, Depedogen-Podgorica, Istorijski zapisi,
br. 1, Titograd 1962.
urev Branislav i Hadiosmanovi Lamija, Podaci o
Drobnjacima u defteru za hercegovaki sandak iz 1477. godine,
Istorijski zapisi, br. 12, Titograd 1972.
ukiMalovi Marica, Poeci islamizacije u nahiji Komarnici
u XV vijeku, Glasnik zaviajnog muzeja Pljevlja, Pljevlja 2003, 50
52.
orevi Jasmina, Draevica i Riani sredinom XVI vijeka,
Podgorica 1997.
Erdeljanovi Jovan, Kui, Bratonoii i Piperi, Beograd 1981,
Erdeljanovi Jovan, Stara Crna Gora, etnika prolost ple-
mena, Beograd 1978.
Evans Artur, Ilirska pisma, Sarajevo 1976.
Foli Zvezdan, Kosovski mit u politikim projekcijama XX
vijeka, zb. radova Njegoevi dani, knj. 2, Niki 2010.
Foli Zvezdan, Kroz istoriju Crmnice, monografja Crmnica,
Virpazar 2009.
298
Foli Zvezdan, Istorija Beranskog kraja 1700-1941, Berane
(monografja), Berane 2012.
Hasandedi Hivzija, Spomenici islamske kulture u Herceg
Novom i okolini, Almanah, br. 34, Podgorica 1998.
Hrabak, Bogumil, Niki do poetka XIX vijeka, Beograd 1997.
Hrabak Bogumil, Podgorica do poetka XIX vijeka, Beograd
2000.
Hrabak Bogumil, Dubrovaki podaci o danku u krvi, Istorijski
zapisi, br. 12, Titograd 1960.
Hrabak Bogumil, Prolost Pljevalja po dubrovakim
dokumentima do poetka XVII stoljea, Istorijski zapisi, br. 12,
Cetinje 1955.
Hrabak Bogumil, Vijesti o utvrivanju Herceg Novog 1493-
1494. i 1508. godine, Istorijski zapisi, br. 1, Cetinje 1953.
Hrabak Bogumil, Skadarski mutesarif i njihov odnos prema
Crnoj Gori 1685-1737, Istorijski zapisi, br. 2, Podgorica 1996, 44.
Istorijski leksikon Crne Gore, grupa autora, knj.15, Podgorica
2006.
Istorija Crne Gore, knjiga II, Titograd 1970.
Istorija Crne Gore, knjiga III, Titograd 1975.
Inaldik Halil, Osmansko carstvo, klasino doba 1300-1600,
Beograd 1974.
Jireek Konstantin, Trgovaki drumovi i rudnici Srbije i Bosne
u srednjem vijeku, Sarajevo 1951.
Jovanovi Jago, Istorija Crne Gore, Podgorica 1995.
Jovanovi Radoman, Crnogorsko-turski pogranini odnosi,
Istorijski zapisi, br. 4, Titograd 1963.
Jovievi Andrija, Crnogorsko primorje i Krajina, Beograd
1922.
Jovievi Andrija, Plavsko-gusinjska oblast, Polimlje, Velika
i ekular, Beograd 2009.
Jovievi Andrija, Zeta i Ljekopolje, Beograd 1922.
Kesteranek Frano, Pad grada Bara u turske ruke 1571.
godine, Istorijski zapisi, br. 3, Titograd 1960.
Kovijani Risto, Pomeni crnogorskih plemena u kotorskim
spomenicima (XIV-XVI vijek), knj. II, Titograd 1974.
Kujovi Dragana, Radovi autora i prepisivaa na orijentalnim
jezicima iz Crne Gore (ili nastali u Crnoj Gori), Almanah, br. 3536,
Podgorica 2006.
299
Kujovi Dragana, Tragovima orijentalno-islamskog kulturnog
nasljea u Crnoj Gori, Podgorica 2006.
Kujovi Dragana, Udbenici na orijentalnim jezicima u
arhivskim i muzejskim fondovima Crne Gore porijeklo prisustva,
uloga i znaaj orijentalno-islamske pismenosti u sveukupnom
kulturnom ivotu crngorskog drutva (rukopis).
Kurpejovi Avdul, Kulturni identitet muslimanskog naroda
Crne Gore, zbornik radova Kulturni identitet muslimanskog naroda
u Crnoj Gori, Podgorica 2001.
Kurpejovi Avdul, Nacionalni identitet Muslimana u Crnoj
Gori, Almanah, br. 1314, Podgorica 2000.
Kurpejovi Avdul, Kulturni i nacionalni status i poloaj
Muslimana Crne Gore, Podgorica 2011.
Kurpejovi Avdul, Etnoloke osobenosti muslimanskog naroda
u Crnoj Gori, zbornik radova Kulturni identitet muslimanskog
naroda u Crnoj Gori, Podgorica 2001.
Lainovi Andrija, Podgorica pod Turcima, Podgorica 1940.
Lenorman Fransoa, Turci i Crnogorci, Podgorica 2002.
Lutovac Milisav, Ibarski Kolain, Antropogeografska
ispitivanja, Beograd 1954.
Lutovac Milisav, Roaje i tavica, Beograd 1960.
Manojlovi Radoman Risto, Kulturno-istorijski spomenici
Pljevaljskog kraja, Istorija Pljevalja,Pljevlja 2009.
Mari Jusuf, Neka obiljeja gradske pjesme stare Podgorice,
Almanah, br. 2728, Podgorica 2004.
Marinkovi Mirjana i Jovana aljiRatkovi, Islamska
epigrafka na podruju Gornjeg Polimlja, Mileevski zapisi, br. 7,
Prijepolje 2007.
Martran Robert, Istorija Osmanskog carstva, Beograd 2002.
Miljkovi Ema, Pljevaljsko drutvo preobraaj srpskog trga
u osmansku kasabu, u: Istorija Pljevalja, Pljevlja 2009.
MiljkoviBojani Ema, Vjerski odnosi u Pljevaljskom kraju
u prvom vijeku osmanske vladavine, Glasnik zaviajnog muzeja
Pljevlja, knj. 3, Pljevlja 2003.
Medakovi Milorad, Istorija Crne Gore, u: Povjesnica crno
gorska, Podgorica 1997.
Memi Mustafa, Bonjaci (Muslimani) Crne Gore, Podgorica
2003.
300
Memi Mustafa, Plav i Gusinje u prolosti, Beograd 1989.
Muovi Ejup, Muslimani Crne Gore od pada Zete (1499),
Novi Pazar 1997.
Muovi Ejup, Nahija Mileevo u sandaku Hercegovina
krajem XV vijeka, Simpozijum Seoski dani Sretena Vukosavljevia,
knj. XIII, Prijepolje 1989.
Muovi Ejup, Prvi kontakti Junih Slovena sa islamom, Sim
pozijum Seoski dani Sretena Vukosavljevia, knj. XV, Prijepolje
1993.
Muovi Ejup, Muovii, Istorijski zapisi, br. 2, Titograd 1981.
Muovi Ejup, Islamizacija u novopazarskom sandaku,
Istorijski zapisi, br. 34, Titograd 1981.
Nedeljkovi Mile, Krst i polumjesec, BeogradBijelo Polje
1993.
Nikevi P. Vojislav, Istraga poturica, mit ili stvarnost, Pod
gorica 2001.
Nilevi Boris, Srpska pravoslavna crkva u Bosni i Hercegovini
do obnove Peke patrijarije, Sarajevo 1990.
Nii Momilo, Kulturno nasljee Pive, Podgorica 1998.
Oksfordska istorija islama, priredio Don L. Espozito, Beograd
2002.
Oksfordska istorija hrianstva, knj. 2, priredio Don Ma
kmaners, Beograd 2005.
Opta enciklopedija Larus, tom I, Beograd 1978.
Orahovac Ferid, Uloga islama u formiranju kulturnog ide -
ntiteta Muslimana Crne Gore, Osvit, br. 2, Pogorica 2011.
Pajovi Radoje, O nekim istorijskim pogledima i tretmanu
Mu slimana Crne Gore, Almanah, br. 1314, Podgorica 2000.
Pavievi Branko, Istorija Crne Gore, knj. 4, tom 2, Sazdanje
crnogorske nacionalne drave, Podgorica 2004.
Pepi Adnan, Osmanska vlast na Crnogorskom primorju, zb.
radova Hrvatskocrnogorski dodiri: identitet povijesne i kulturne
batine Crnogorskog primorja, Zagreb 2009.
Pelidija Enes, Pljevlja i pljevaljski kraj u XVIII stoljeu,
Istorija Pljevalja, Pljevlja 2009.
Pelidija Enes i Zlatar Behija, Pljevlja i okolina u prvim
stoljeima osmansko-turske vlasti, Pljevlja 1989.
301
Pelidija Enes, O stanovnitvu i poznatim porodicama Pljevalja
(Taslide) i Talikog kadiluka u XVIII stoljeu, Almanah, br. 3334,
Podgorica 2006.
Pejovi oko, Razvitak prosvjete i kulture u Crnoj Gori 1852-
1916, Cetinje 1971.
Pejovi oko, Iseljavanje Crnogoraca u XIX vijeku, Titograd
1962.
Pejovi oko, Iseljavanje Kolaina i Polja, Istorijski zapisi,
br. 3, Titograd 1961.
Peroevi Edhem, Mrkojevii (Prolost i demografska
kretanja), Almanah, br. 910, Podgorica 2000.
Petrovi V. Rastislav, Pleme Kui 1684-1796, Beograd 1981.
Preki Adnan, Islamska vjerska zajednica u Crnoj Gori 1918-
1941, Podgorica 2011.
Popovi Toma, Pljevlja u XVI i XVII vijeku, u: Istorija Plje-
valja, Pljevlja 2009.
Radoni Jovan, Rimska kurija i junoslovenske zemlje od XVI
do XIX vijeka, Beograd 1950.
Radulovi Ilija, O stanovnitvu Podgorice, Glasnik ge ogra
fskog drutva, sv. XVI, Beograd 1930.
Radusinovi S. Pavle, Stanovnitvo i naselja Zetske ravnice
od najstarijeg do novijeg doba, knjiga druga, Niki 1991.
Radusinovi Milorad, Dranje crnogorskog muslimanskog
ivlja za vrijeme aneksione krize 1908-1909, Istorijski zapisi, br.
34, Titograd 1980.
Rakoevi Novica, Crna Gora u Prvom svjetskom ratu,
Podgorica 1997.
Rakoevi Novica, Kolainski kraj do stvaranja jugoslovenske
drave 1918. godine, monografja Kolain, Beograd 1981.
Rakoevi Novica, Iseljavanje Muslimana i razgranienje
Crne Gore i Turske u oblasti Kolaina poslije Berlinskog ugovora,
Istorijski zapisi, br. 2, Titograd 1962.
Rastoder erbo, Istorijsko-metodoloki okvir istraivanja
novije istorije crkve (vjerskih zajednica) u Crnoj Gori 1878-1945,
Zbornik radova Istorijska nauka i nastava istorije u savremenim
uslovima, CANU, Podgorica 1994.
Rastoder erbo, Bonjaci-Muslimani Crne Gore izmeu
prolosti i sadanjosti, Podgorica 2010.
302
Rastoder erbo, O vakufma u Crnoj Gori s kraja XIX i prve
polovine XX vijeka, Istorijski zapisi, br. 1, Podgorica 1997.
Rastoder erbo, Istorijsko-metodoloki okvir izuavanja isto-
rije Muslimana u Crnoj Gori 1878-1912 (I dio), Almanah, br. 56,
Podgorica 1998.
Ranatovi Novak, Crna Gora i Berlinski kongres, Cetinje
1979.
Rovinski A. Pavel, Crna Gora u prolosti i sadanjosti, tom
II, Cetinje 1993.
Rovinski A. Pavel, Crna Gora u prolosti i sadanjosti, knj.
IV, Podgorica 1994.
Smailagi Nedim, Leksikon islama, Epigrafka, Sarajevo
1990.
Spaho Muniba, Skadarski mutesarif Mahmud-paa Buatlija
prema turskim dokumentima, Istorijski zapisi, br. 4, Titograd 1963.
Srbljanovi Vitomir, Husein-paina damija u Pljevljima,
Mostovi, br. 7, Pljevlja 1970 .
Stankovi ore i Dimi Ljubodrag, Istoriografja pod
nadzorom, prilozi istoriji istoriografje, Beograd 1996.
Stanojevi Gligor, Mletaki napad na Ulcinj 1696. godine,
Istorijski zapisi, br. 1, Titograd 1963.
Stanojevi Gligor, Jugoslovenske zemlje u mletako-turskim
ratovima XVI-XVIII vijeka, Beograd 1970.
Stanojevi Gligor, Vijesti o kugi u Crnoj Gori u prvoj polovini
XVII vijeka, Istorijski zapisi, br. 4, Titograd 1964.
Stanojevi Gligor, Crna Gora u doba vladike Danila, Cetinje
1955.
Stanovi Vojislav, Politike ideje i religija, knj. 1, Beograd
2003.
Stjepevi Ivo i Kovijani Risto, Prvi pomen Nikolj-Pazara
i Bijelog Polja, Istorijski zapisi, br. 34, Cetinje 1959.
Strugar Pavle, Jedno suenje grupi Muslimana u Podgorici
1880. godine, Istorijski zapisi, br. 3, Titograd 1968.
alji Jovana, Osmanske damije kao dio osmanske batine
Gornjeg Polimlja, Mileevski zapisi, br. 8, Prijepolje 2009
abanovi Hazim, Bosanski paaluk, Sarajevo 1982.
akoti Veljko, Niki u Knjaevini (Kraljevini) Crnoj Gori,
Niki 1996.
303
epanovi arko, Srednje Polimlje i Potarje, Beograd 1979.
epanovi arko, Pregled prolosti Bijelog Polja i okoline
do 1918. godine, monografja Bijelo Polje, Beograd 1987.
epanovi Slobodan, Porijeklo kolainskih Muslimana,
Almanah, br. 56, Podgorica 1999.
ekularac Boidar, Crna Gora u doba Balia, Cetinje 2011.
ekularac Boidar, Dukljansko-crnogorski istorijski obzori,
Cetinje 2000.
ekularac Boidar, Dukljansko-zetske povelje, Titograd 1987.
ekularac Boidar, Muslimani Crne Gore, Tokovi, br.
12,Berane 2011.
erovi Petar, Ko je i odakle bio Mustafa ovjek crnogorske
nacije, Istorijski zapisi, br. 3, Titograd 1962.
kalji Abdulah, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Sarajevo
1989.
krijelj Redep, Muhadiri Nikia u Makedoniji, Almanah,
br. 2122, Podgorica 2003.
krivani Gavro, Crkveni ljetopis iz XVII vijeka barskog
nadbiskupa Andrije Zmajevia-Peratanina, Istorijski zapisi, br. 2,
Cetinje 1954.
obaji M. Maksim, Muhamedanizam hercegovaki Kara-
kteristike poturica, Almanah, br. 78, Podgorica 1999.
obaji Petar, Niki, Niki 1995.
Terzi Slavenko, Pljevlja na putu u novo doba (1804-1913), u
monografji Istorija Pljevalja, Pljevlja 2009.
Todorova Marija, Imaginarni Balkan, Beograd 2006.
Vasi Milan, Gradovi pod turskom vlau, u: Istorija Crne
Gore, knjiga trea, Beograd 1975.
Veovi Radoslav, Pleme Vasojevii, Sarajevo 1935.
Vinaver Vuk, Pohara Perasta 1624. godine, Istorijski zapisi,
br. 12, Cetinje 1952..
Vinaver Vuk, Trgovina Bara, Bijelog Polja i Podgorice sa
Dubrovnikom (1720-1770), Istorijski zapisi, br. 2, Cetinje 1953.
Vinaver Vuk, Privilegije grada Bara, Istorijski zapisi, br. 1,
Titograd 1962.
Vinaver Vuk, Hercegovaka trgovina sa Dubrovnikom poe-
tkom XVIII vijeka, Istorijski zapisi, br.12, Cetinje 1955.
Vojvoda Gavro Vukovi, Memoari, Cetinje 1996
304
Vojvoda Simo Popovi, Memoari, Podgorica 1995.
Vuksan Duan, Crna Gora u 1809. i 1810. godini, Zapisi, sv.
6, Cetinje 1939.
Vuksan Duan, Prve dvije godine Njegoeve vlade, Letopis
Ma tice srpske, Novi Sad 1936.
Zirojevi Olga, Tursko vojno ureenje u Srbiji 1459-1683,
Beograd 1974.
Zirojevi Olga, Crkve i manastiri na podruju Peke pa-
trijarije do 1683. godine, Beograd 1984.
Zlokovi Ignatije, Prilozi za istoriju pomorstva i trgovine
Risna, Godinjak Pomorskog muzeja Kotor, Kotor 1966.
Zlokovi Maksim, Prilozi za istoriju Kumbora, Godinjak Po
morskog muzeja u Kotoru, Kotor 1969
Zundhausen Holm, Istorija Srbije od 19. do 21. vijeka, Be
ograd 2008.
tampa:
Glas Crnogorca, Cetinje
Cetinjski vjesnik, Cetinje
Zeta, Podgorica
.
305
RECENZIJA
Rad Istorija Muslimana Crne Gore 1455 1918, autora dr
Zvezdana Folia, naunog saradnika u Istorijskom institutu Crne
Gore, napisan je na osnovu dosadanje relevantne literature nastale
preteno u periodu od 60tih godina XX vijeka do dananjih dana
i manjim dijelom korienja arhivske grae iz pojedinih fondova
u Dravnom arhivu Crne Gore, manjeg broja asopisa, nekoliko
optih enciklopedija i rjenika, jednim dijelom crnogorske periodike
iz druge polovine XIX pa sve do kraja prve polovine XX vijeka.
U radu za datu problematiku pisac navedenog sintetikog djela je
koristio brojne priloge, lanke i posebna djela vie od 120 autora
i oko 230 radova u kojima se pojedinano ili kompleksno tretira
problematika crnogorskih Muslimana, bilo da se ona odnosi na
istorijski nastanak i razvoj Muslimana, bilo na njihove migracije
tokom istorije, ili se radilo na planu i problematici prosvjete i
kulture, politike ili ekonomsku istoriju, istoriju arhitetkture gradova
ili naselja u kojima su ivjeli i tome slino. Autor se veoma smjelo
uhvatio u kotac sa ovom danas na jedan nain osjetljivom pro
blematikom ili bolje rei ne ba toliko poeljnom temom O
crnogorskim Muslimanima ili o nastanaku Muslimana u Crnoj Gori
sa kojom bi istoriari izali pred itaoca, iako nema nekih posebnih
razloga koji bi bili prepreka u istraivanju ili pisanju takve istorije
sa problematikom o crnogorskim Muslimanima, islamiziranom
slovenskom stanovnitvu. Dakle, nema prije svega naunih razloga
zbog kojih bi se navedena problematika zaobilazila ili izbjegavala
da se ne napie jedna njihova istorija, naravno na osnovu onoga to
306
je do danas istraeno i objavljeno u strunoj, naunoj i relevantnoj
literaturi, kao i u brojnim manjim ili veim radovima i prilozima u
kojima se obrauju pojedina pitanja i na kraju prezentiraju ukupnoj
strunoj, naunoj i laikoj javnosti.
Autor se upustio veoma smjelo u pisanje istorije crno go
rskih Muslimana i veoma uspjeno, metodoloki ispravno i zna laki
doveo do kraja zadatu temu. Nije bilo ni malo lako niti jednostavno
konsultovati veliki broj autora i njihove radove i priloge objavljenje
kao posebna izdanja ili u brojnim asopisima i zbornicima sa
pojedinih naunih skupova. Meutim, uloeni rad se ipak isplatio
na nain to se kao rezultat autorovih ukupnih napora, prije svega
naunih i strunih, uspjeno realizuje i ujedno pojavljuje jedno
sintetiko djelo pod naslovom Istorija Muslimana Crne Gore
1455 1918.
Upravo smatram da je pored naune potrebe da se i to pitanje
sagleda u cjelini i politiki trenutak u kojem se dananje crnogorsko
drutvo nalazi zahtjev vie da se napie jedna istorija Muslimana
ili Muslimanskoga naroda u Crnoj Gori, makar kao kratki pregled
ili prirunik u kome bi italac mogao imati pregled cjelokupnog
razvoja istorije toga naroda koji je tokom vjekova ivio i stvarao
na ovim prostorima i ujedno uestvovao ravnopravno na izgradnji
ukupnog drutvenopolitikog, ekonomskog i kulturnog ambijenta
na cijelom prostoru dananje Crne Gore, naravno u srazmjeri u kojoj
je zastupljen svojom populacijom.
Autor je nastojao da na osnovu dosadanje literature i dijelom
objavljene arhivske grae prikae jedan evolutivni put njihovog
nastanka i ujedno opstanka na prostoru dananje Crne Gore poevi
od dolaska Osmanlija na Balkansko poluostrvo. Navedeno sintetiko
djelo nastalo je, dakle, kao rezultat sveukupnog pregleda objavljene
literature u kojoj je manje vie pisano fragmentarno ili onako uzgred
dodirivane su pojedine teme koje stoje u uskoj vezi sa tretiranom
problematikom, naravno i dijelom autorovog istraivakog rada na
pojedinim temama ujedno i objavljenim radovima, pa na osnovu
svega toga priao je pisanju do sada jednog neophodnog rada pod
naslovom Istorija Muslimana muslimanskog naroda Crne Gore.
Ono na emu bih, kao recenzent, imao izvjesnu opasku, savjet
ili sugestiju odnosi se na sam naslov datoga rada jer smatram da je
donekle ili malo pretenciozan, zahtjevan ili bolje rei nije adekvatan
307
u potpunosti onome to je njegova sadrina. Smatram da navedeni
rad bi mogao nositi naslov Pregled istorije Muslimanskoga naroda
Muslimana Crne Gore od dolaska Osmanlija pa sve do 1918.
godine! Meutim, autor svakako da ima razloga zato je odabrao
navedeni naslov i vjerujemo da e ga on znalaki struno i nauno
uspjeti odbraniti.
Koliko god se pojedincu kao itaocu ili struci i naunom
radniku inilo da je lako i jednostavno napisati jedno sintetiko
djelo navedene problematike, iako je literatura i bibliografja radova
brojna a pojedina pitanja imaju o sebi dosta dobru kompetentnu
literaturu odnosno pisce koji su izolovano posmatrali ili obraivali
pojedina pitanja ili segmente iz odreene problematike, ipak, moe
se rei da je pored hrabrosti da se suoite sa neistomiljenicima
ili onim osobama koje jedva ekaju da neto ili nekoga kritikuju,
potrebno i mnogo znanja, umjea, kao i dara talenta da se sve to
to je napisano pretoi u jednu istoriju kao sintetiko djelo u kojem
se obrauje tako jedna znaajna materija i to Muslimana u Crnoj
Gori, gdje politiki ostraeni pojedinci, bilo kao strunjaci, nauni
radnici ili ako ve hoemo i politiari pretenduju da nacionalno ili
kulturno prisvoje, otue ili ne daju da se neka drutvena zajednica ili
drutveno bie iskae u svom punom smislu.
U navedenom djelu autor je dao sintezu nastanka Muslimana
pokazujui ujedno i njihov razvojni put, opstanak i suivot sa
crnogorskim narodom, pa i drugim narodima koji su tokom nekoliko
vjekova ivjeli na prostoru dananje Crne Gore.
est poglavlja sainjavaju rad kao jednu cjelinu, a to su: 1)
Uspostavljanje osmanske vlasti i administrativnoteritorijalna podjela
Crne Gore (osmanlijsko osvajanje Crne Gore), 2) Islamizacija
osnova nastanka Muslimanskog naroda (poeci islamizacije), 3)
Privreda i drutvo u Crnoj Gori pod osmanskom vlau, 4) Kultura
i obrazovanje Muslimanskog naroda Crne Gore pod osmanskom
vlau, 5) Meuetniki i meukonfesionalni odnosi u Crnoj Gori za
vrijeme osmanske vlasti, i 6) Muslimani Crne Gore 1878 1918.
godine.
U navedenim poglavljima dat je prikaz nastanka, razvoja i
meusobnog proimanja ne samo slovenskog stanovnitva koje je
primilo islam islamiziranog stanovnita koje je ivjelo na teritoriji
koji obuhvata dananja Crna Gora, ve i ukupni drutvenopolitiki,
308
ekonomski, kulturni ivot i razvitak islamiziranog stanovnitva
Muslimana Crne Gore crnogorskih Muslimana.
Rad je obima oko 280 stranica formata A4 u kojem se na
metodoloki ispravan nain i postupak u svih est poglavlja, koja su
gotovo podjednako po broju stranica, ispriana je istorija Muslimana
u Crnoj Gori i dat jedan dobar pregled ukupnog nastanka i daljeg
razvitka muslimanskog naroda u Crnoj Gori sve do kraja druge
decenije XX vijeka.
Struktura rada je znalaki postavljena i glavna problematika je
ispriana u kontinuitetu bez nekih veih pauza predaha izmeu
poglavlja. Drutveni ivot islamiziranog slovenskog stanovnitva
crnogorskih Muslimana dat je nenametljivo, jednostavno ispriano,
potkrijepljeno literaturom korienom prilikom pisanja, sa ne tako
brojnim ali adekvatnim citatima. Stil i jezik autorov je veoma pitak,
jeziki koncizan i razumljiv, a to je najvanije svima jasan, odmjeren,
najveim dijelom precizan i oslonjen na do sada objavljenu literaturu
i arhivsku grau .
Naravno da ima mjesta gdje je autor vie prepustio da citati
pojedinih autora koje koristi imaju to veu ulogu, ali ima i autorovih
kritikih opservacija i jasnih neslaganja sa nekim autorima povodom
odreenih pitanja, gdje autor ne pravi ustupke niti kompromisna
rjeenja, tako da ta neslaganja ili bolje rei kritike primjedbe,
konstatacije i zakljuci ostaju onima koji budu itali ili se prepoznali
da daju svoj odgovor autoru ove istorije. Mali je broj sitnijih tehnikih
greaka u tekstu koje su promakle autoru, a koje e svakako biti
otklonjene prije objavljivanja navedenog rada.
Uvjeren sam da e autor navedeni sintetiki rad ubrzo objaviti
kao posebno izdanje, naravno da ga ujedno i preporuujem za obja
vljivanje.
Dr Momilo D. Pejovi,
vii nauni saradnik
309
BILJEKA O AUTORU
Zvezdan Foli je roen 1963.
go di ne u Titogradu. Diplomirao je
1988. godine na Odsjeku za istoriju i
geografju Filozofskog fakulteta u Ni
kiu. Postdiplomske studije upisao je
1994. godine na Filozofskom fakultetu
u Pritini, a okonao 1998. odbranom
ma gi starske teze Agrarna reforma u
Crnoj Gori 19451947. Doktorsku di
se rtaciju Drava i vjerske zajednice
u Crnoj Gori 19451965. odbranio
je 2006. na Filozofskom fakultetu u
Nikiu.
U periodu19901999. godine radio je kao profesor u
H emijskotehnolokoj koli Spasoje Raspopovi u Titogradu
Podgorici. Za asistenta u Istorijskom institutu Crne Gore izabran
je 1999. godine. Bio je (20022003) odgovorni urednik izdavake
djelatnosti u NIP Pobjeda. Ponovo se zaposlio u Istorijskom
insti tutu Crne Gore 2004. godine. Ima nauno zvanje nauni sa
radnik. Bio je (20082009) vrioc dunosti direktora Istorijskog
instituta Crne Gore.
Autor je preko 50 naunih radova i oko 30 feljtona i ana
li za u crnogorskoj periodici. Autor i koautor nekoliko mono gra
fja od kojih izdvajamo:
310
Vjerske zajednice u Crnoj Gori 19181953, prilozi za
isto riju, Podgorica 2001.
Udbenik za IV razred gimnazije, (koautor), Podgorica 2003.
Istorijski leksikon Crne Gore IV, (koautor), Podgorica 2006.
Drava i vjerske zajednice u Crnoj Gori 19451965, Podgorica
2007.
Kroz istoriju Crmnice, Virpazar 2009.
100 godina crnogorske elektroprivrede, (koautor), Niki
2010.
Berane, monografja,(koautor), Berane
311
IZDANJA MATICE MUSLIMANSKE
CRNE GORE
U periodu 1998-2012. godine
1. Dr Avdul Kurpejovi, Program nacionalne afrmacije
Muslimana u Crnoj Gori, Podgorica,1998.
2. Kulturni identitet muslimanskog naroda u Crnoj Gori,
zbornik, Podgorica, 2001.
3. Dr Avdul Kurpejovi, Etnoloke odlike muslimanskog
naroda u Crnoj Gori, Podgorica, 2001.
4. Ljiljana Lipovina, Bibliografja muslimanskog naroda Crne
Gore, Podgorica, 2004.
5. Kulturna batina muslimanskog naroda Crne Gore, zbornik,
Podgorica, 2006.
6. Dr Avdul Kurpejovi, Slovenski Muslimani zapadnog
Balkana, Podgorica, 2006.
7. Dr Avdul Kurpejovi, Vjerske, kulturne i etnoloke odlike
tradicionalnog braka i porodice muslimanskog naroda
Crne Gore, Podgorica, 2007.
8. Dr Avdul Kurpejovi, Muslimani Crne Gore - Znaajna
istorijska saznanja, dokumenta, institucije i dogaaji,
Podgorica, 2008.
9. Dr Avdul Kurpejovi, Osman Grgurevi, Matica muslima-
nska Crne Gore Informativni vodi, Podgorica,2010.
10. OSVIT-glas Muslimana Crne Gore, 1, Podgorica, 2010.
312
11. OSVIT- glas Muslimana Crne Gore, 2, Zbornik radova sa
naunog skupa Ouvanje kulturnog identiteta i batine
Muslimana Crne Gore, Podgorica, 2010.
12. Dr Safet Bandovi, Iseljavanje Muslimana Crne Gore u
Tursku, Knjiga I, Podgorica, 2011.
13. Vjersko i kulturno u nacionalnom identitetu Muslimana
Crne Gore, zbornik, Podgorica, 2011.
14. Dr Avdul Kurpejovi, Kulturni i nacionalni status i poloaj
Muslimana Crne Gore, Podgorica, 2011.
15. Dr Safet Bandovi, Iseljavanje Muslimana Crne Gore u
Tursku, Knjiga II, Podgorica, 2011.
16. OSVIT- glas Muslimana Crne Gore, 3, Podgorica, 2011.
17. OSVIT- glas Muslimana Crne Gore, 4, Podgorica, 2012.
18. Dr Avdul Kurpejovi, Salko okovi, Ustavno pravni i
politiki status i poloaj Muslimana Crne Gore, Podgorica,
2012.
313
CIP
,
ISBN 9789940620011
COBISS.CGID 22514960
314