SOCIJALNI RAD SA POJEDINCEM I OBITELJI

Kratak historijski osvrt na razvoj metoe raa s !ojein"em

Sutina moderne metode rada sa pojedincem je pomo koju socijlani radnik prua
klijentu kako bi mogao razviti svoje vlastite mogunosti i u punoj mjeri se angaovati u
savlaivanju vlastitih tekoa. Ovu metodu rada prvo su razvili ameriki autori pod
imenom casework to oznaava rad na pojedinanim sluajevima. lavni temelj
caseworka je pomo koju pruamo pojedincu zato da on sam kao linost sudjeluje u
procesu svoje vlastite resocijalizacije.
Meto raa s !ojein"em # savremenim r#$tvenim #s%ovima
!ad s pojedincem kod nas" posmatarano u sklopu cjelokupnih mjera i akcija je jedan od
metoda rada.
Socijalna zatita treba da prilazi #$%#&#%'()$O* intervenciji u S&(+O,
-O*.%#$(/$O, S)'/(*'" gdje poremeeni porodini odnosi dovode do socijalnih
problema.
Pojam so"ija%no& s%#'aja
Socijalni sluaj odreujemo kao nepovoljno stanje pojedinca bez obzira iz kojih razloga
je to nepovoljno stanje nastupilo" a koje pojedinac bez pomoi drutva ne moe uspjeno
rijeiti. %rugim rijeima" za takvu linost kaemo da je u stanje socijalne potrebe. '
stanje socijalne potrebe nalazi se i vaspitno zaputeni maloljetnik koji se razvija bez
organizovanih vaspitnih uticaja" a isto tako dijete bez roditeljskog staranja" kao i staro i
iznemoglo lice o kome se niko drugi ne stara" djeca sa posebnim potrebama" poremeeni
odnosi u obitelji itd.
(zro"i nastanka so"ija%nih s%#'ajeva
Sadrinu socijalnog rada odreuje" dakle konkretno drutveno ureenje. +od nas tu
sadrinu odreuje" takoer drutveno ureenje sa svim svojim pravnim i organizacionim
rjeenjima koja odreenije reguliu odnose pojedinca i drutva i obratno.
Svrha socijalnog rada je u sutini dvojaka. S jedne strane obuhvata pomo koju treba
pruati pojedincu i njegovoj uoj okolini da bi postala svjesna svoje odgovornosti prema
drutvu i prema samoj sebi i da bi postala aktivni uesnik drutvenog ivota. S druge
strane socijalni rad vri posredovanje onih drutvenih sredstava i mogunosti koje
pojedincu ili manjoj grupi prua drutvo u vidu raznih oblika socijalne zatite.
Osnovni uslov za uspjean rad sa pojedincem je mobilizacija linosti i njene ue okoline.
Socijalni rad u svojoj osnovi tei ka to iroj aktivizaciji svojih klijenata u rjeavanju
mnogobrojnih linosti i drutvenih stanja.
Socijalni radnik mora poznavati sve mogunosti koje drutvo daje pojedincima. $ije
dovoljno te mogunosti poznavati samo po obliku" nego mora razumjeti njihovo
znaenje" mora znati da svako davanje zahtjeva i ostvarivanje" jer ako ne ostvarujemo
sredstva tada ih ne moemo ni davati.
,etoda socijalnog rada s pojedincem govori nam o nainu pruanja pomoi pojedincu"
kako bi on to bolje razvio svoj odnos prema drutvu i u drutvu" u drutvenim organima
i organizacijama. ,etodom socijalnog rada s pojedincem mi struno odreujemo nain
rada socijalnog radnika i ukazujemo mu kojih se metodskih postupaka i tehnika treba da
pridrava" kako bi svoj rad uinio to kvalitetnijim" e0ikasnijim i pro0esionalnijim.
$aa metodika socijalnog rada s pojedincem se razvija tek posljednjih 12 godina.
O!$ta na'e%a i !ravi%a # ra# s !ojein"em
3a rad s pojedincem vae neka opta naela i pravila.
4. prije svega socijalni radnik prouava klijenta kome je potrebna pomo" pruava
odnose tj okolinu u kojoj klijent ivi i potekoe u koje je zapao. )inost klijenta"
okolina u kojoj ivi i razni oblici pomoi koju mu treba pruiti" za socijalnog
radnika treba i da predstavlja cjelinu.
5. upoznavanje klijenta i okoline u kojoj on ivi. ' tom prouavanju on postepeno
navodi klijenta na razmiljanje i razumjevanje njegovih vlastitih tekoa. 6o je
poetak aktiviranja klijenta koji treba" ako postoje uslovi" da sam mobilie svoju
okolinu i ostvari drutvenu pomo na koju ima pravo.
7. prouavanje klijenta nije mogue praktino odvajati od mobilisanja i aktiviranja
klijenta i okoline. +lijent pokazuje soc radniku svoje tekoe" probleme i potrebe"
a on ih pokuava razmjeti i na njima zasnovati svoj budui rad. !azgovorom sa
klijentom soc radnik pomae klijentu da shvati uzroke problema i razumije svoje
tekoe. 6o meusobno davanje i primanje mora biti zasnovano na odreenoj
teoriji i to zahtjeva odreeno ivotno iskustvo i praksu.
1. svakog klijenta soc radnik mora posebno upoznati i prihvatiti onakvog kakav je
on" sa svim njegovim dobrim i loim osobinama i uslovima u kojima on ivi. Od
samog klijenta i njegovog problema soc radnik mora zapoeti svoj rad i na tome
e zasnovati sve mjere u cilju postizanja punog uspjeha u radu.
8. prihvatanje linosti onakva kakva ona jeste. 6o znai da soc radnik mora ocijeniti
kako dobre tako i slabe strane" osobine i sklonosti linosti. %obre mora razvijati a
slabe mora postepeno otklanjati i kod klijenta razvijati sposobnost da ih on sam
moe postepeno otklanjati i pravilno ocijeniti. $egativna svojstva i osobine ne
treba osuivati.
9. soc radnik sarauje sa klijento"m a ne radi umjesto njega. $epostojanje straha
pred moralnom osudom pomoi e klinetu da se lake priblii soc radniku i da mu
povjeri sve ono to je u neposrednoj vezi sa tim tekoama i problemima.
Pret!ostavke za ra so"ija%no& ranika sa k%ijentom
4. osnovne mogunosti i pretpostavke za rad soc radnika daje sam klijent sa
mnotvom svojih pozitivnih i negativnih osobina i sklonosti koje posjeduje.
'slovi koje soc radniku prua sam klijent za rjeavanje njegovih problema su
njegove pozitivne i negativne osobine i sklonosti" odnosno njegova linost onakva
kakvu je on upoznao u datom momentu.
5. vana pretpostavka za rad soc radnika nalazi se u uoj okolini klijenta" jer ti
uslovi mogu biti povoljni ili nepovoljni za rjeavanje problema" pa e imati
direktnog uticaja na ishod zajdnikog rada.
7. trea pretpostavka za rad soc radnika sa pojedincem je drutvo sa svim izvorima i
sredstvima koje prua pojedincima za njihovu zatitu i ostvarenje odreenih
prava.
1. soc radnik mora imati izvjesna svojstva koja mu omoguuju uspostavljanje dobrih
odnosa sa klijentom. -oto neposredno radi sa ljudima on mora prije svega biti
komunikativan. Ovaj je uslov neophodan za rad sa pojedincem. -ored toga on
mora vjerovati u ljude i njihov razvoj i optimistiki gledati na mogunosti svakog
ovjeka. On e morati gledati naprijed i u ljudima proicirati ta je dobro i to
razvijati. ,ora voljeti ljude i imati elju da im pomogne. ' radu sa klijentima
mora savladati osjeanje simpatije i antipatije.
Soc radnik mora poznavati bogatstvo ivota" njegovu raznolikost" dinamiku i sve ono
to je karakteristino u jednoj konkretnoj ljudskoj zajednici. 3bog toga soc radnik
mora biti kritian prema svojim vlastitim pogledima" miljenjima i navikama.
Po'etak raa sa k%ijentom
Socijalni rad sa klijentom poinjemo na osnovu molbe ili zahtjeva klijenta za neku
vrstu pomoi. Sem njega zahtjev za pruanje odredjene pomoi moe podnijeti i neko
drugi uz saglasnost klijenta i u njegovo ime. 3ahtjev za pruanje pomoi mogu
podnijeti u ime klijenta" a bez njegovog pristanka i volje i trea lica ako je to u
interesu samo klijenta ili nekog iz njegove okoline. 3ahtjev za pomo dovodi do
uspostavljanja kontakta izmedju klijenta i soc radnika.
(ko je sam klijent traio pomo onda je to soc radniku znaajan oslonac za saradnju s
njim. Sama molba upuuje nas na konstataciju da je klijent spreman na saradnju" da
kod njega postoji pozitivna motivacija za rjeenje sluaja.
'koliko neko postavi zahtjev za rjeavanje sluaja mimo njegove volje" onda takva
siutacija postavlja soc radnika u poseban poloaj. 6o mu namee zadatak da sam
uspostavi kontakt s njim. &e prije razgovora sa klijentom soc radnik mora prouiti
svu dokumentaciju koju ima o njemu.
(s!ostav%janje kontakta sa k%ijentom
Sam momenat uspostavljanja kontakta je veoma delikatan i sloen u psihosocijalnom
smislu. +lijent u tom momentu moe biti u razliitim stanjima: iekivanja" napetosti"
straha" indi0erentnosti" agresivnosti" povuenosti itd. 3avisno od toga bie i njegovo
ponaanje. Stoga je veoma vano kako emo ga primiti" na koji nain emo mu se
predstaviti" da li emo mu ponuditi da sjedne" kakvu emo stovoriti atmos0eru naim
dranjem itd. 3bog svega ovoga sa sigurnou moemo tvrditi da od naina prijema i
uspostavljanja kontakta zavisi cio na daljnji rad.
Osnova za dobar rad soc radnika pri uspostavljanju prvog kontakta je krajnja i
dosljedna otvorenost i iskrenost kako od samog klijenta tako i od soc radnika. +lijent
neprestano i detaljno postamta da li soc radnik zasluuje povjerenje ili ne. Osnovni
uslov za dobar poetak rada soc radnika sa klijentom je povjerenje. Soc radnik treba
da ocijeni postavljeni zahtjev" da po mogunosti udje u sutinu stvari i vidi da li je
ustanova u kojo radi kompetentna da prezume rjeavanje sluaja.
$a dalji rad sa klijentom zasnovan je na primjeni odredjenih metodskih postupaka
tehnika i procedura rada. 6i postupci" tehnike rada i procedure u radu su sljedei:
4. prihvatanje klijenta i prvi razgovor ; in0ormativni razgovor <
5. prouavanje dokumentacije o klijentu u njegovoj okolini
7. saradnja sa drugim strunjacima ; timska i individualna <
1. prouavanje historije ivota klijenta i historije sluaja
8. prouavanje okoline klijenta ; ira i ua okolina klijenta <
9. sinteza svih konstatacija ; socijanla dijagnoza" evaluacija i prognoza <
=. pruanje pomoi klijentu ; socijalna terapija tj tretman <
>. praenje rezultata preduzetih mjera i izmjena terapeutskog tretmana
-rvih pet postupaka koristimo u 0azi istraivanja sluaja sa ciljem prikupljanja
injenica i upoznavanja njegovih aspekata. ?estim postupkom nastojimo doi do
tanog odredjenja problema" do njegovog de0inisanja i klasi0ikovanja" a posljednja
dva postupka koristimo u 0azi rjeavanja problema i njegovog relativnog zavravanja.
)* !rihvatanje k%ijenta i !rvi in+ormativni raz&ovor
-rilikom prvog kontakta sa klijentom koji uspostavljamo samoinicijantivno ili na
insistiranje drugih" potrebno je klijentu detaljno objasniti ko smo" ta radimo" iznijeti
mu razloge zbog ega smo doli ili ga pozvali kod sebe. -oslije toga sistematski
vodjenim razgovorom prelazimo na sam problem. ' prvom kontaktu sa klijentom soc
radnik ga slua. On se nee potpuno osloniti na molbu ili izjavu klijenta" ve e voditi
rauna i o svojim vlastitim zapaanjima" posmatranjem klijenta kako se dri" govori i
sve ono to mani0estuje u prvom susretu. @ilj ovog razgovora jeste da se utvrde
osnovni elementi problema i da se u glavnim crtama problem odredi i de0inie.
&ano je u toku prvog razgovora stvoriti prijatnu atmos0eru sa nekoliko ugodnih rijei
i ljubaznim postupkom osloboditi i ohrabriti klijenta.
$a osnovu prvog razgovora i prvih impresija koje dobijemo o klijentu dajemo
prethodnu" odnosno preliminarnu dijagnozu. -rvu dijagnozu emo dati na kraju
ispitivanja sluaja. -reliminarna dijagnoza je potrebna i neophodna za stvaranje plana
u cilju daljeg odravanja kontakta sa klijentom. -rvi razgovor koji vodimo sa
klijentom ima ograniene zadatke: on treba da na prvom mjestu svori uzajamno
povjerenje izmedju klijenta i soc radnika" da razvije spremnost za saradnju i da
prihvati osnovne podatke za dalji rad.
,* !ro#'avanje ok#menta"ije
'koliko sluba socijalnog rada posjeduje odredjenu dokumentaciju onda e on u
procesu proucavanja problema prii prouavanju dokumentacije tj svega onog to je
u pojedinim dokumentima reeno ili konstatovano o klijentu" njegovom problemu i
njegovoj okolini. Soc radnik se prema prouavanju dokumentacije mora veoma
briljivo odnositi. $i jedan izvor podataka ne smije se smatrati nevanim" ako elimo
da kompletiramo to potpunije sliku o klijentu.
' prouavanju dokumenatacije razlikujemo nekoliko vrsta dokumenata:
4. lina dokumenta pomou kojih utvrdjujemo identitet klijenta ; osobna karta" izvod
iz matine knjige rodjenih" umrlih" svjedoanstva" razna rjeenja" uvjerenja i dr <
5. nalazi i mihljenja drugih srunjaka o klijentu
7. dopisi i izvjetaji drugih ustanova i institucija o klijentu
1. socijalna anamneza ukoliko je drugi soc radnik ranije obradjivao sluaj
8. ostala dokumentacija u dosijeu ; molbe" zahtjevi" izjave stranke idr <
-* s#ranja sa str#'nja"ima
/esto ni najsavrenije prouavanje problema klijenta nee biti dovljno ako soc radnik
radi sam. 3bog toga se kao imperative namee tijesna saradnja soc radnika sa drugim
strunjacima koja moe biti dvojaka
A timska
A individualna
4. timska saradnja
Soc radnik e esto osjetiti da klijentu ne moe sam pomoi i njegov problem
uspjeno rijeiti. ' takvim situacijama on e traiti saradnju onih strunjaka koji u
datom sluaju mogu pomoi u rjeavanju problema klijenta. 6akvi strunjaci su:
psiholozi" pedagozi" pravnici" ljekari" de0ektolozi" medicinske sestre i drugi koji rade
u raznim ustanovama" strunim sluzbama i organizacijama.
#ndividualna saradnja e u mnogo sluajeva olakati i ubrzati postupak u rjeavanju
problema klijenta. Ona se ostvaruje na taj nain to se sluba socijalnog rada obraa
pojedinim strunjacima za davanje miljenja i nalaza.
saradnja sa psiholozima
ova saradnja bie potrebna u onim situacijama kada treba utvrditi mentalni nivo
razvitka klijenta" emocionalni i socijalni razvoj i zrelost kao i ostale karakteristike
njene linosti. Ova saradnja e biti potrebna naroito u radu sa odgojno zaputenom
djecom i omladinom kao i u rjeavanju problema rehabilitacije djece i omladine
ometene u razvoju.
saradnja sa ljekarima
ova e se saradnja ostvarivati u raznim zdravstevenim ustanovama kao to su bolnice"
klinike" razne vanbolnike ustanove itd. $aroito e biti nuna saradnja sa onim
ljekarima koji rade u razliitim savjetovalitima kao to su: savjetovalita za majke i
djecu" za mentalnu higijenu" kontracepciju" alkoholiare" mentalno zdravlje i druge
iji se broj svake godine poveava.
saradnja sa pedagozimaAde0ektolozima
bie potrebna u onim situacijama kada soc radnik radi na rjeavanju vaspitnih
problema i davanja savjeta roditeljima ili starateljima djece u vezi sa pojedinim
vaspitnim situacijama
saradnja u timu
pored individualne saradnje sa pojedinim strunjacima soc radnik se pojavljuje kao
lan tima u velikom broju sluajeva. 6im je stalna skupina ravnopravnih strunjaka
raznih pro0esija ili specijalnosti u kome svaki lan ima svoju oznaenu oblast. 6imski
rad ima niz prednosti u odnosu na individualni rad i saradnju pojedinih strunjaka. $a
prvom mjestu ekipa obogauje strunjake znanjima iz drugih nauka i prakse. ,edju
lanovima tima razvija se borba mihljenja to je veoma vaan inilac unaprijedjenja
rada. Soc radnik treba da naui umijenost ravnopravnog uzimanja i davanja.
Osnovni lanovi tima u veini ustanova su: psiholog" pedagog" soc radnik"
de0ektolog" pravnik i ljekar. Bitna karakteristika timskog rada jested da struni tim
ini organsku cjelinu koja radi na zajednikom zadatku i u kojoj svaki njen lan radi
dio posla koji je njemu odredjen.
&ana karakteristika timskog rada jeste njegova organizacija. +ao pretpostavke dobre
organizacije strunog tima moemo oznaiti utvrdjivanje problema" zadataka i ciljeva
kojima e se tim baviti" a zatim utvrdjivanje naina i postupaka koji e omoguiti i
obezbijediti realizaciju postavljenih zadataka.
!ad tima se odvija u 7 0aze:
4. zajedniki prethodni sastanak radi utvrdjivanja zadataka svakog lana i tima kao
cjeline. $a ovom stanstanku utvrdjuje se nain i redoslijed rada i obrade
sluajeva.
5. nakon toga dolazi samostalni" individualni rad svakog lana tima radi prikupljanja
podataka
7. plenarni sastanak na kome se daje i donosi zajedniko miljenje i nalaz o sluaju
kako i mjere koje treba poduzeti u daljem tretmanu. $a ovom stastanku svaki lan
tima iznosi ono do ega je doao u svom prouavanju. -oslije toga lanovi tima
diskutuju o svim aspektima sluaja nakon ega se donosi zajedniko miljenje i
zajedniki prijedlog mjera.
Pro#'avanje historije .ivota k%ijenta i historije s%#'aja
+riterij za utvrdjivanje odstupanja od prosjenog kod klijenta i okoline
Osnovni logiki postupci u prouavanju sluaja su analiza i sinteza. +ompleks
problema ralanjujemo na manje probleme ulazei u sutinu pojedinih problema i
veze izmedju njih. radju za prouavanje daje nam sam klijent" zatim njegova
sredina" kako sadanja tako i biva" strunjaci s kojima saradjujemo" bilo individualno
ili timski" i pojedini dokumenti koji nam omoguavaju pravilno sagledavanje same
linosti. Sastav odnosno objedinjavanje svega istraenog materijala u jednu cjelinu
nazivamo socijalnom anamnezom. Socijalna anamneza je ira struna obrada sluaja
zasnovana na sakupljenom materijalu u 0azi prouavanja.
'stanovljavanje zdravih elemenata kod klijenta i okoline i utvrdjivanje pravih
mogunosti rjeavanja odnosno odstranjivanja negativnih stanja treba da bude na
glavni zadatak. %a bi to postigli moramo ustanoviti:
podruje odstupanja
stepen odstupanja
zdrave elemente klijenta i okoline na kojima bi mogli zasnovati na rad na
saniranju stanja socijalne potrebe
analitiki proces omoguuje soc radniku da utvrdi ta je u odnosu na klijenta i na
njegovu okolinu prosjeno" normalno" a ta je negativno" odnosno neuobiajeno ili
nenormalno. ,jerilo i kriterij za utvrdjivanje stanja i stepena odstupanja je ustvari
neobiajeno drutveno gledanje na ivot" na shvatanja ljudi o drutvenim odnosima i
uslovima koji se razvijaju u jednom drutvu. +riterij se uzima na osnovu uobiajenih
drutvenih normi i drutveno prihvatljivog ponaanja u jednoj zajednici.
' odnosu na ovjekovu linost prosjeno i normalno se odredjuje na osnovu kriterija
koji su u jednom drutvu prihvaeni.
'tvrdjivanje odstupanja od prosjenog povezano je sa analizom veih kompleksa. 6aj
kompleks ralanjujemo prvo na dva osnovna i velika kompleksa a to je: kompleks
ovjek i kompleks sredina. +ompleks ovjek dalje analiziramo i dalje ralanjujemo
na manje komplekse i to:
analiza 0izikog stanja linosti
analiza psihikog stanja linosti
analiza socijalnog stanja linosti
analiza ekonomskog stanja linosti
+ompleks sredina predstavlja cjelinu iz koje se ralanjuje kompleks ekonomskog i
socijalnog stanja sredine u drutvu.
+ao dobar pokazatelj odstupanja od prosjenog u drutvu" moemo smatrati odnose
pojedinca prema iroj okolini i status pojedinca u odnosu na okolinu u kojoj ivi. #sto
tako podruje na kome se moe pojaviti odstupanje jeste radno mjesto klijenta.
/na'aj !oznavanja historije .ivota k%ijenta0 historija s%#'aja
' radu sa pojedincem i zahvatanju problema jednog klijenta" soc radnik se susree sa
potrebom prouavanja prolosti klijenta. On stupa u kontakt sa klijentima i saradjuje
sa njima u razliitim 0azama njihovog ivota" to znai da svaki od tih klijenata ima
svoju prolost" svoju historiju koja je prethodila" a u nekim sluajevima i bitno uticala
na njegovo sadanje stanje. Cistorija ivota je obnavaljanje procesa interakcije
vanjskih uticaja" unutranjeg doivljavanja i vlastite aktivnosti pojedine linosti u
prolosti.
Cistoriju ivota ne ine samo dogadjaji. 3a soc radnika takodje su znaajni osjeanja i
stavovi klijenta o tim dogadjajima" njegove reakcije na njih jer se ta osjeanja i te
reakcije ponavljaju u ivotu pojedinca u razliitim dogadjajima pa se iz njih mogu
sagledati stalnije crte karaktera stranke.
Na'in !ro#'avanja historije .ivota
-ostoji vie naina prouavanja historije ivota. *edan od najee primjenjivanih
jeste hronoloko pruavanje. 6o znai da zahvatamo sve dogadjaje iz ivota klijenta
od rodjenja pa do situacije kada je klijentu potrebna pomo. Cronoloko prouavanje
historije ivota sastoji se od sljedeih etapa:
identi0ikacija sluaja
upoznavanje 0aze ranog djetinjstva
uzponavanje 0aze predkolskog uzrasta
upoznavanje 0aze osnovnoAkolskog uzrasta
upoznavanje 0aze drugog stupnja kolovanja
upoznavajne 0aze vieg i visokog stupnja obrazovanja
upoznavanje 0aze psihike zrelosti i ukljuivanja u proizvodni i drutveni ivot
upoznavanje 0aze starosti
Ienti+ika"ija s%#'aja
-rva 0aza poinje upoznavanjem sa osnovnim podacima o klijentu: ime i prezime"
godine starosti" porodini i brani status" zanimanje i drugi identi0ikacioni podaci o
klijentu i njegovoj obitelji.
$akon toga nastojimo saznati u emu je sutina problema kod klijenta i u kom se
stepenu razvoja taj problem sada nalazi. Ovdje vodimo rauna o 0izikom" psihikom"
ekonomskom i drutvenom poloaju klijenta.
1aza rano& jetinjstva
Ova razvojna 0aza traje do navrene tree godine ivota. (naliziranjem pojedinih
stanja i karakteristika razvoja utvrdiemo mnoge injenice kao: kako je protekao
porod" od kojih je bolesti dijete bolovalo u djetinjstvu" da li je eljeno ili nije" kada je
prohodalo" kada je 0ormiralo prve ; osnovne navike <" da li je doivjelo neke traume"
da li se mani0estovala neka razvojna ometenost kao posljedica bolesti i uopte kako je
tekao period razvoja ranog djetinjstva. !azumije se da je za nekog drugog strunjaka
; psihologa ili psihijatra < ovaj period mnogo znaajniji nego za soc radnika. 3a soc
radnika mnogo je znaajnije da proui socijalne prilike i socijalni status djeteta. '
tom smislu on istrauje da li je dijete rodjeno u braku" da li je bez roditelja" da li je
jedan od roditelja napustio brak" kakav je bio higijenski i kulturni nivo porodice i u
kojoj mjeri je to uticalo na razvoj djeteta" kakav je bio materijalni poloaj porodice u
vrmenu kada se dijete razvijalo itd.
Pre$ko%ski !erio
Ovaj period je veoma znaajan za razvoj linosti djeteta" jer se u tom dobu udaraju
temelji buduoj linosti. -rouavanjem ovog perioda u svim ovim aspektima
posluie soc radniku da utvrdi da li su se i u kojoj mjeri mogli pojaviti u ovom
periodu uzroci koji bi imali bitnog uticaja na dalji razvoj linosti.
Osnovno $ko%ovanje
' koli se veoma lako uoava odstupanje kako u psihikom tako i u socijalnom
razvoju djeteta. Odstupanja i stagnacija u razvoju utiu da se dijete nalazi u
neravnopravnom poloaju u odnosu na drugu djecu iz svoje sredine.
+ad prouavamo ovaj period treba da obratimo panju na tekoe koje se pojavljuju u
0izikom" psihikom i socijalnom razvoju djeteta. 6akodje moramo sagledati uzroke
tih tekoa" kao i uticaje koje je dijete primalo u tom periodu.
-o zavrenoj petanestoj godini dijete stupa u novu 0azu" u 0azu mladalatva. Ova 0aza
karakterie se daljim razvojem u 0izikom" psihikom i socijalnom pogledu. Soc
radnik treba da poznaje kakva se odstupanja mogu pojaviti u ovoj 0azi jer se u ovom
dobu oblikuju kvaliteti linosti. Sem ovoga u dobu mladalatva postoje izvjesne
speci0inosti koje posebno karakteriu ovaj period a to su: izbor poziva" tenja ka
emancipaciji i razvitak interesovanja.
Iz2or !oziva
#zbor poziva je jedan od krupnih koraka u ivotu svake linosti. $epravilan izbor
poziva koji ne odgovara interesima" eljama i sposobnostima i psiho0izikim
mogunostima linosti moe da ostavi veoma teke tragove u daljem razvoju mladog
ovjeka.
Pojava interesovanja
' ovom periodu pojavljuju se interesovanja za pojedine probleme kao na primjer:
interes za politiku" za drutveni ivot" za suprotni pol itd. -osebno mjesto pripada
pojavi interesovanja za suprotni pol. Od toga u kakvoj sredini linost ivi zavisi u
kom e se intenzitetu javiti interes za suprotni pol. -rerano seksualno iskustvo"
sticanje navike za stalnim mjenjanjem partnera" uestvovanje bez odgovornosti i
emocionalne zrelosti u seksualnim odnosima itd moe se negativno odraziti na linost
i negativno uticati na itav emocionalni ivot.
Te.nja za eman"i!a"ijom
6o je u stvari normalna pojava socijalnog osamostaljivanja. .mancipacija nije nita
drugo nego saznanje da je linost zrela i sposobna za samostalan ivot. -ri
prouavanju tenje za emancipacijom treba da obratimo panju na poloaj linosti u
obitelji" odnose u porodici i stav porodice prema linosti koja se eli emancipovati.
+ad zavravamo prouavanje linosti u ovom periodu treba da uoimo gdje su se
pojavila odstupanja i u kom se pravcu ona razvijaju da bi mogli da preduzmemo
korake u otklanjanju onoga to je negativno u razvoju linosti.
1aza zre%osti
-oto je ovo doba pune zrelosti linosti u ovom periodu je lako uoiti izvjesna
odstupanja u razvoju. +ad prouavamo klijenta u ovom periodu onda prije svega
prouavamo 0iziko stanje i ukoliko ima odstupanja utvrdjujemo kad su se ova
odstupanja pojavila i koji su uzroci. $as interesuje kakve su posljedice tog odstupanja
u porodici" u socijalnim odnosima linosti" u polnim odnosima" u braku i kako se to
stanje odraava na materijalni i drugi poloaj linosti i porodice.
So"ija%ni stat#s %i'nosti
-ri prouavanju soc statusa linosti u porodici prvo emo utvrditi stanje odnosa u
porodici kako bi se uoila izvjesna odstupanja i stepen tih odstupanja: kakvi su odnosi
medju branim drugovima" kakav je stepen poremeenosti odnosa medju njima" kakvi
su odnosi izmedju roditelja i djece" kakve su emotivne veze medju lanovima
porodice i slino. Obratiemo panju na poloaj klijenta u iroj socijalnoj sredini"
kakav je njegov socijalni poloaj u sredini i u porodici" na random mjestu" medju
prijateljima" u drutvenom ivotu itd. 'koliko uoimo izvjesna odstupanja treba da
ispitamo uzroke tih odstupanja kao i njehove posljedice" kako bismo mogli otkloniti
one uzroke koji su uticali na pojavu tekoa kod linosti.
Starost
6o je posljednja 0aza prouavanja historije ivota. 6eko je odrediti kada ta 0aza
poinje ali je injenica da ona nastupa onda kada se ponu gubiti pojedine bioloke"
psihike i socijalne 0unkcije kod ovjeka. -ri prouavanju ove 0aze posebnu panju
moramo obratiti na to kako se izvjesna negativna stanja u koja dolazi klijent
odraavaju na psihiki" 0iziki i socijalni status. +ad prouavamo socijalni status
treba da uporedimo socijalni status klijenta sa ljudima iz njegove drutvene sredine
kako bi se mogli sagledati u kojoj mjeri se mani0estuju izvjesna odstupanja i
potekoe" koji su uzroci tim odstupanjima u socijalnom statusu stare linosti.
%rugi nain prouavanja historije ivota jeste retrospektivno prouavanje tj
prouavanje historije od dogadjaja koji je klijenta doveo u nepovoljno stanje pa
unazad dok ne dodjemo do uzroka nastajanja socijalnog sluaja. Ovakav nain
prouavanja historije ivota moemo primjeniti u rjeavanju lakih sluajeva" a kad je
rije o teim i sloenijim sluajevima onda se sluimo hronolokim nainom
prouavanja.
Is!itivanja !o !erioima .ivota
#spitivanje vrimo po periodima ivota: predkolski" kolsk period do 48 god" period
srednjeg uzrasta od 48 do 4> godina" period od 4> do 58" period od 58 do 98 i period
preko 98 godina pa nadalje.
Cistoiju ivota moemo prouavati jo na jedan nain: polazimo od sadanjeg
problema" zatim idemo na osnovne podatke o linosti" kad je rodjena" koje je dijete po
redu" da li je oenjena ili udata. %alje obuhvatamo period kolovanja i pro0esionalnog
osposobljavanja.
-oslije toga prouavamo porodicu: podatke o porodici" stanje porodice u prolosti"
podaci o lanovima porodice" odnosi u porodici" vaspitni uticaji" materijalno stanje
itd. 3atim obradjujemo zasnivanje vlastite porodice ako se radi o odraslom klijentu.
$akon prouavanja stanja u porodici prouavamo stanje na random mjestu.
-osebnu panju obratiemo prouavanju poloaja klijenta u drutvenoj sredini.
3o%anska $ema
'zima sljedee sadraje u ispitivanju problema:
4. datum i mjesto rodjenja" rodjenje djece" smrt pojedinih lanova porodice" uzroci
smrti" djetinjstvo" vaspitanje" kolovanje.
5. problem zbog kojeg se trai pomo" od kada problem postoji" eventualni podaci o
problemu ; zapisi" rjeenja suda i drugih organa <
7. zdravstveno stanje klijenta i simptomi koji govore o poremeaju zdravlja.
1. razvojni historijat klijenta od rodjenja pa dok se nije pojavio problem
8. drutvena sredina
9. drutvene tekoe i terapija koja se primjenjuje prema klijentu
=. podaci o ekonomskom stanju
>. odnosi u porodici
D. obiaji klijenta u svakodnevnom ivotu
42. 0aktori poremeenosti i porodine odgovornosti
44. podaci o stanovanju i ostalim ivotnim potrebama
45. pripadnost politikim i drugim organizacijama" kon0likti koji proizilaze iz
nacionalne i druge pripadnosti
Ameri'ka $ema
4. podaci za identi0ikaciju
5. postavljanje problema
7. nasljedni i 0iziki 0aktori
1. 0aktori u odnosu na zajednicu i kulturu
8. vaspitni 0aktori
9. 0aktori u odnosu na zanimanje
=. 0aktori odmora i rekreacije
>. reakcije na nasljedne 0aktore i 0aktore sredine
D. 0aktori i situacije u odnosu na okolinu i porodicu E podaci o ocu" majka uz iste
podatke kao o ocu trebaju jo i oblici izraavanja prema djeci
Na'ini iz%a&anja historije .ivota
-rouavanje historije ivota zasniva se prvenstveno na razgovoru izmedju klijenta i
soc radnika a manje na razgovoru sa drugim ljudima iz sadanje i ranije okoline
klijenta.
' izlaganju historije ivota soc radniku se prije svega vaan sam ivot klijenta" ali je
takodje vano i njegovo miljenje o injenicama i dogadjajima koji su djelovali na
njihovo doivljavanje.
Sa klijentom u prvom razgovoru najprije razgovaramo o njegovom problemu. 6ada
treba da se postave prvi i temelji povjerenja izmedju klijenta i soc radnika. %ok
klijent iznosi svoju ivotnu historiju nastojimo da mu to bolje objasnimo i
obrazloimo zato ga o tom pitamo" u kakvom bi odnosu i vezi mogli biti raniji
doivljaji sa njegovim potekoama i slino. Soc radnik treba da je oprezan dok
klijent izlae historiju ivota" da ne kritikuje" da ne prua pomo unaprijed dok ga
klijent nije jo dovoljno upoznao.
-ri iznoenju historije ivota treba postavljati ira pitanja koja ne ograniavaju
odgovor sa da ili sa ne nego pitanja koja podstiu na ire izlaganje o stvarima koje su
vane za razumjevanje problema. ' prouavanju historije ivota moramo maksimalno
angairati naa teoretska i praktina znanja iz metodike rada sa pojedincem" a
naroito za vodjenje razgovora. Sva pitanja koja soc ranik postavlja treba da budu u
neposrednoj vezi sa problemom.
Li"a koja nam iz%a.# historij# .ivota k%ijenta
Cistoriju ivota soc radniku obino izlae sam klijent. ,edjutim pored samog klijenta
ovu historiju mogu nam izlagati i lica iz okoline. 6o je sluaj kod maleljetnih"
duevno bolesnih i mentalno zaostalih lica" gluhonijemih i drugo. #zbor lica koja e
nam izlagati historiju ivota mora biti veoma oprezan zbog toga to nam neka lica
mogu krivo prikazati historiju ivota klijenta i pokuati da sebe prikau u boljem
svjetlu. #zlagajne historije ivota od strane drugih lica soc radnik treba da usmjerava
na ivot samog klijenta.
So"ija%ni ra sa o2ite%ji
Pro#'avanje oko%ine k%ijenta
-rouavanjem sredine mi dolazimo do niza podataka o tome gdje klijent ivi i pod
kakvim uslovima" iako se esto podaci o svemu tome dobiju i od samog klijenta. Sve
ono to nam klijent ili neka druga osoba kau mi prihvatamo uslovno i sa izvjesnom
rezervom" samo kao putokaz u vlastitom istraivanju sredine. #skusan soc radnik e
moi ocijeniti kada izlaganje klijenta treba primiti sa rezervom.
Kakav je "i%j #!oznavanja sreine
@ilj upoznavanja sredine je da sami upoznamo konkretnu sredinu" da uoimo odnose
uzmedju klijenta i sredine i da saznamo uticaje koje ima sredina na klijenta i obratno.
' prouavanju sredine treba da upoznamo poloaj klijenta u sredini. ,i emo napore
najprije usmjeriti na porodicu" odnosno na sredinu koja zamjenjuje porodicu" a zatim
na iru sredinu kao to je susjedstvo" kola" radno mjesto itd. -rouavanjem sredine
potrebno je da uoimo i sagledamo kome je pomo stvarno potrebna" da li samom
klijentu ili sredini u kojoj ivi.
-osjetu sredini pripremamo metodiki i u vezi sa problemom klijenta" sa njenim
uzrastom itd. 6ako npr razliita e biti priprema ako se radi o posjeti djetetu u
porodici" ako se radi o odraslom lanu koji je nosilac porodinog ivota ili ako se radi
o posjeti starom ovjeku koji ivi kao samac i slino. -riprema treba da obuhvati i
plan upoznavanja odnosa koji vladaju u porodici" sa namjerom da se zapaze
speci0inosti i odstupanja.
Pro#'avanje o2ite%ji i savremena &%eanja na o2ite%j
(ko elimo objektivno i svestrano upoznati porodicu moramo prije svega da znamo
kakvo je gledanje na porodicu u savremenom drutvu. Soc radnik mora da poznaje
savremenu porodicu" kako bi mogao upoznati stanje u konkretnoj porodici i
uporedjivati to sa porodicom u naem drutvu. 3akljuak je da soc radnik treba da
poznaje veliku vrijednost vrste" emocionalno zdrave i povezane porodice" kao temelj
svakom pojedincu za njegov zdrav i pravilan razvoj.
4ta so" ranik !ro#'ava # !oroi"i k%ijenta
-rije svega treba upoznati ekonomski" drutveni i kulturni nivo porodice. '
prouavanju materijalnog stanja porodice soc radnik treba da obrati panju na neke
vrlo vane momente. 6ako on treba da utvrdi ukupne prihode porodice i nain
obezbjedjenja tih prihoda. ,oramo utvrditi broj lanova porodice kao i visinu prihoda
po lanu domainstva. +ao najvaniji pokazatelj materijalnog stanja porodice
moramo upoznati strukturu porodinog budeta tj kako se ukupni prihodi koje
porodica ima rasporedjuju.
Spoljni izgled stana takodje je vaan pokazatelj materijalnih prilika i kulturnog nivoa
porodice.
-itanju ishrane takodje emo pokloniti panju.
%alje nas interesuje zdravstveno stanje u porodici.
' isto vrijeme dok ispitujemo vanjske okolnosti on treba da zapaa unutranju
atmos0eru u porodici. 6reba da vidi unutranju vrstou porodice" da li je ta porodica
povezana u jednu cjelinu" da li je dotini lan koji je na klijent prihvaen" da li su
pogledi lanova porodice na ivot slini" u porodici je vano vaspitanje djece: da li
roditelji vode rauna o vaspitavanju djeteta ili su prema tome indi0erentni" da li djecu
vaspitavaju suvie strogo ili je reim u porodici suvie blag i popustljiv.
$a kraju soc radnik ocjenjuje aktivnost itave porodice i njenu drutvenost u odnosu
prema drugim ljudima ili prema drutvu izvan uskog porodinog kruga.
Kako #!zonajemo o2ite%j k%ijenta
Soc radnik mora biti svjestan da je posjeta porodici klijenta takav zahvat u porodinu
intimnu sredinu koji kod ljudi iz te sredine moe prouzrokovati niz neprijatnosti. 3ato
porodicu treba posjeivati samo uz njegov pristank ili uz njegov poziv. -orodicu
upoznajemo u njenom domu u razgovoru sa pojedinim lanovima porodice i
zapaanjem svega onoga to ne moemo saznati putem razgovora. Soc radnik treba
da prihvati sve lanove porodice jednako i da sa svima jednako saradjuje. Soc radnik
u radu sa pojedincem i porodicom mora imati u vidu uvijek dvije s0ere: s0eru
pojedinca i s0eru porodine zajednice. Osnovni metodski postupci kojima e se sluiti
jesu posmatranje i razgovor. -od posmatranjem podrazumijevamo plansko"
organizavano i sa jasno odredjenim ciljem posmatranje porodine sredine. Soc radnik
mora voditi rauna o tome da njegov rad s porodicom treba da doprinese integraciji
porodice u iru drutvenu sredinu.
Pro#'avanje $ire oko%ine k%ijenta
-oznavanje i razumjevanje susjedstva vano je zato to je poloaj porodice koja ivi u
skladnim odnosima sa svojom okolinom na odgovarajuoj razini drugaiji od
poloaja one porodice koja je iskljuena iz svoje okoline. 3a porodicu kao cjelinu
vana i potrebna je ravnotea sa njenom okolinom. Obilasci i razgovori u susjedstvu
to ih soc radnik vodi mogu da poveaju kritiku i nepovjerenje susjedstva prema
porodici. Soc radnik mora da tei za integracijom porodice u njenu okolinu. -osredno
soc radnik posmatra povezanost porodice sa njenom okolinom pomou pitanja koja
postavlja pojedinim lanovima porodice klijenta o njihovim susjedima" o tome da li
susjedi poznaju njegov problem" kako se susjedi medjusobno pomau i tako dalje.
4ko%a
Slijedea sredina koju soc radnik prouava jeste kola. -rouavanje ove sredine ima
za cilj da se utvrdi kakvo je stanje naeg klijenta u toj sredini" koji su uzroci nastalog
stanja" da li u koli postoje i kakve su mogunosti za preuzimanje odgovarajuih
mjera. -rije svega treba da upoznamo kakvo je njegovo ponaanje u toj sredini.
$ajvanije je okriti uzroke koji mogu biti u koli kao i van kole" kako bi
zajednikom akcijom kolskih 0aktora sa drugim 0aktorima otklonili takva stanja.
Rano mjesto
-osjeta soc radnika radnom mjestu klijenta treba da bude izvedena uvijek sa znanjem
klijenta i njegovim pristankom. +lijentu unaprijed treba objasniti zato je posjeta
potrebna i da e biti izvrena u njegovu korist. $a radnom mjestu soc radnik
razgovara sa neposredno pretpostavljenom linou klijenta. ' prouavanju radne
sredine obratiemo panju na posao koji klijent obavlja nastojei da uoimo
uspjenost s kojom ga obavlja" kako saradjuje sa pretpostavljenim" potinjenim i sebi
ravnim licima u kolektivu" kako se integrirao u kolektiv" kakav je odnos prema
kolektivu i kolektiva prema klijentu" da li ga kolektiv prihvata ili odbacuje" ima li
prijatelja i drugova na radnom mjestu" s kim se sve drui itd. 6akodje je vano da li je
problem klijenta u preduzeu poznat ili nije.
Dr#$tvene or&aniza"ije
(ko je klijent aktivno ukljuen u neku od drutvenih" humanitarnih" sportskih i dr
organizacija" u toku rjeavanja problema treba razgovarati s pojedinim aktivistima i
lanovima te organizacije. ' prouavanju aktivnosti klijenta u drutvenoj organizaciji
treba da utvrdimo prije svega ime je klijent motiviran za rad u toj organizaciji" kakav
je stepen njegove aktivnosti" kako prihvata i rjeava povjerene mu zadatke.
So"ija%ni izvii
-ostoje situacije kada mi izvjesne zahvate u sredini klijenta moramo preduzimati" a
da on s tim nije saglasan. Ovo se odnosi na sluajeve alkoholiara" roditelja koji
zanemaruju vaspitanje svoje djece" koji zlostavljaju lanove porodice itd. (ko
naidjemo na ovakav otpor i odbijanje saradnje onda je potrebno da pridjemo
speci0inom prouavanju okoline koju nazivamo socijalnim izvidima. #zvidi koje
preduzima soc radnik bez znanja klijenta opravdani su samo onda kada klijent svojim
vladanjem ugroava okolinu. ' tom sluaju soc radnik e posjetiti susjedstvo"
aktiviste u drutvenim organizacijama i preduzee kako bi zajednikom akcijom
doveli do rjeavanja konkretnog problema. #zvidi su opravdani samo ako doprinose
radikalnom rjeavanju jednog problema zbog kojeg je ugroen klijent ili cijela
porodica.
Sinteza svih 'injeni"a 5 !oataka 6 7 so"ija%na ija&noza8 eva%#a"ija i !ro&noza
za s%#'aj zna'ajnih 'injeni"a
/itavo ovo prouavanje dobiva svoj smisao tek onda ako pomae soc radniku da
svom klijentu prui adekvatnu pomo u saniranju stanja i rjeavanju problema. -ut ka
tome je i postupak koji oznaavamo kao sintezu svih injenica a koja obuhvata
a. odredjivanje problema ; socijalna dijagnoza <
b. ocjenu klijenta i okoline ; evaluaciju klijenta i okoline <
c. miljenje kako se problem moe rijiti ; prognozu <
(nalitikim postupkom jedan socijalni sluaj smo ralanili na niz sastavnih elemenata u
cilju to detaljnijeg ispitivanja odnosno analiziranja cjelokupnog stanja. +ada smo sve
ovo uinili onda obratnom logikom radnjom E sintezom sastavljamo odabrane injenice
i elemente u jednu cjelinu. (nalizom smo prikupili obilje injenica i medju njima neke su
bitne" a neke nisu pa prema tome sve te injenice ne treba ujediniti u sintezi.
Odredjivanjem problema ; socijalnom dijagnozom < treba prikazati kakav je problem u
svojoj sutini" kolika je njegova dimenzija u odnosu na normalno stanje. Socijalna
dijagnoza treba da odgovori na sljedea pitanja:
a. u emu je problem koji je doveo klijenta u nepovoljno stanje
b. kako soc radnik gleda na problem
Kriterij !o kome 9emo vr$iti iz2or !oataka
+od izbora podataka moramo voditi rauna da podatke uzimamo po vrijednosti" da ih
uzimamo po tome kako su uslovili sadanji problem i da ih prikaemo po uzronoA
posljedinom odnosu jer sinteza treba da pokae uzrok nastale situacije. +od izbora
podataka naroito treba da pazimo na one momente koji su mogli prouzrokovati traume
kod linosti i na one momente koji su bili presudni za nastali sluaj. Socijalna dijagnoza
predstavlja podlogu za sve kasnije 0aze u rjeavanju sluaja. Odredjivanje problema u
radu sa pojedincem u strunoj terminologji se oznaava kao soc dijagnoza. Ova dijagnoza
je u stvari rezultat loginog procesa aktivnosti soc radnika sa ciljem da ustanovi sutinu
problema. Soc dijagnozom potrebno je problem zahvatiti u cjelini i u svim njegovim
aspektima. -oznavanje injenica pojavljuje se kao uslov za postavljanje dijagnoze i to
injenica koje e biti sredjene i logiki interpretirane. ' procesu davanja soc dijagnoze
soc radnik prvo utvrdjuje spci0inost problema" zatim gdje se pojavljuju odstupanja od
prosjeka i na kom podruju nastojei da stvori kod sebe predstavu o podruju oteenja.
Kako o%azimo o so" ija&noze
%ijagnoza treba da odgovori na pitanje u emu je sutina problema. (ko dalje nastavimo
nas e logiki put dovesti do toga kako se sluaj moe okonati pa time dolazimo do
prognoze. Soc dijagnoza odredjuje sutinu problema na osnovu poznatih" utvrdjenih i
analiziranih injenica i njihove strune interpretacije od strane soc radnika. Soc dijagnoza
je struno miljenje soc radnika zasnovano s jedne strane na objektivnom i nepristrasnom
prouavanju i analiziranju injenica" a sa druge stranje na znanjima koja su potrebna za
poznavanje i ocjenjivanje ljudi.
Kako 9e so" ranik !ostaviti so" ija&noz#
Ono to je sakupio u toku ispitivanja problema soc radnik uporedjuje sa steenim
znanjem iz pojedinih nauka i na osnovu poznavanja injenica dolazi do odredjivanja
sutine problema. Soc dijagnoza je znai struni nalaz soc radnika koja ima za cilj da to
preciznije i strunije odredi problem klijenta u cilju njegovog pravilnog rjeenja. -ri
davanju soc dijagnoze klijenta uvijek posmatramo u jednoj odredjenoj situaciji i zato
uvijek treba da utvrdimo kakvo je njegovo konkretno stanje. #stovremeno soc radnik daje
obrazloenje kakvo je njegovo miljenje o problemu. %a bi soc radnik mogao iztraiti
jedan problem i dati strunu ocjenu o tom problemu on prije svega mora raspolagati
solidnim znanjem" treba da zna ta se u drutvu smatra drutveno prihvatljivim" mora
solidno poznavati psihologiju linosti kao i razne patoloke promjene kod linosti" mora
poznavati soc zakonodavstvo" prava i dunosti pojedinih ljudi itd. ,edju brojnim
kriterijima uspjenog dijagnosticiranja navodimo sljedee:
4. soc dijagnoza se mora odnositi na vrijedne ciljeve
5. dijagnoza mora biti objektivna
7. mora biti pouzdana
1. mora biti zasnovana na tanim podacima
8. mora biti adekvatna i potpuna
9. dijagnosticiranje moraju vriti adekvatno osposobljeni strunjaci
Ocjena klijenta i njegove okoline ; evaluacija sluaja <
.valuacijom odgovaramo na sljedea pitanja:
a. kako klijent ocjenjuje svoj problem" situaciju i svoje stanje soc potrebe
b. veoma je vano da soc radnik moe ocijeniti da li je klijent spreman na saradnju
c. sljedei moment koji soc radnik treba da ocijeni je da li je klijent sposoban da
uestvuje u rjeavanju svog problema s obzirom na njegovo 0iziko" psihiko i soc
stanje
d. bitno pitanje ovjekovog uspjenog 0unkcionisanja jeste njegova odgovornost
prema sebi" drugima i ivotu
e. vano je prosuditi karakterne osobine klijenta
0. emocionalno voljne osobine klijenta
g. nuno je pravilno ocijeniti analizu okoline i njen uticaj na klijenta
h. u kojoj mjeri klijent uspostavlja saradnju sa okolinom i kakav je kvalitet te
saradnje
i. veoma vana jeste i ocjena da li je okolina sposobna i spremna da uestvuje u
rjeavanju problema klijenta
' davanju ocjene o klijentu moramo biti svjesni tekoa u kojima se on nalazi i koje
mu onemoguavaju da pravilno sagleda uzroke tih tekoa. .valuacija linosti u asu
davanja mora biti realna i objektivna zato je u nekim sluajevima i negativna.
.valuacijom okoline soc radnik odgovara na pitanje kakvi uslovi postoje u okolini u
cilju rjeavanja problema.
Pro&noza
+ad smo dali ocjenu klijenta i okoline dolazimo do sljedee 0aze" a to je prognoza ili
miljenje o mogunostima rjeavanja problema. ,iljenje soc radnika treba da
obrazloi koje bi mjere bile najadekvatnije u konkretnom sluaju. -rognozom se
pribliavamo konano rjeenju sluaja.
Izraa so" anamneze
$akon cjelovito proenog problema soc radnik pristupa izradi cjelovitog izvjetaja
koga nazivamo soc anamneza. 6o je izvjetaj soc radnika o problemu" struna obrada
zasnovana na sakupljenim injenicama u 0azi prouavanja. Soc anamnezu treba
povremeno nadopunjavati u kasnijim 0azama rada sa klijentom zato to se prilike u
kojima klijent ivi mjenjaju" a time se i on sam mijenja. (namneza vrijedi samo
odredjeno vrijeme i nju zato treba upotpunjavati u skladu sa razvojem klijenta i
njegovog problema. #zvjetaji to ih soc radnik alje drugim organima moraju
sadrati:
4. izvod objektivnih konstatacija o klijentu i to: podaci za identi0ikaciju" kako je
klijent prikazao problem" vani podaci iz historije ivota klijenta" opis okoline i
prilike u kojima klijent ivi" opis radne aktivnosti klijenta
5. odredjivanje problema ; soc dijagnoza <
7. ocjena klijenta i okoline ; evaluacija <
1. miljenje soc radnika ; prognoza <
So"ija%na tera!ija 5 tretman 6
'spostavljanjem soc dijagnoze i davanjem miljenja ne zavrava se rad sa klijentom
jer poslije toga predstoji glavni dio posla" a to je pruanje pomoi odnosno soc
terapija. ,iljenje koje dajemo uz soc dijagnozu samo je stvaranje odredjenog plana
rada u datom trenutku. -ruanje pomoi ili soc terapija je dug proces koi traje sve dok
sluaj sa kojim smo radili nismo na odredjeni nain rijeili. Soc terapija u stvari
predstavlja niz mjera i postupaka za rjeavajne soc sluaja bilo da se radi o mjerama
vezanim za klijenta ili za njegovu okolinu. ' rjeavajnu problema nuno moramo
voditi rauna o ovjeku kao soc biu i o sredini u kojoj taj ovjek treba i dalje da ivi
i radi. Svi oblici pomoi koju pruamo klijentu u rjeavanju problema razvrstavaju se
u 7 grupe i to:
4. socijalna davanja i injenja
5. rad sa okolinom klijenta koju nazivamo indirektnom terapijom
7. rad sa samim klijentom koji oznaavamo kao direktni oblik terapije
So"ija%na avanja i 'injenja i #s%#&e so"ija%no& raa
Soc terapija u soc radu usmjerena je na prvom mjestu na rjeavanje nepovoljnih
stanja" na rjeavajne onih problema koje klijent ne moe vlastitim snagama da rijei.
' rjeavanju problema pomoi emo klijentu da angauje svoje vlastite snage kako u
konkretnom sluaju tako i u kasnijem ivotu. -osebno je znaajno pruiti pomo u
mjenjaju stavova prema svojoj okolini" prema iroj drutvenoj sredini i prema samom
sebi. 3adaci soc terapije su razliiti i svaka teraputska mjera zavisi od konkretnog
sluaja. ' terapiji polazimo od realnih mogunosti i klijenta i sredine pa na osnovu
toga postavljamo zadatke koji e se moi maksimalno realizovati. ' tim programima
i zadacima na prvom mjestu gledamo ta e se moi ostvariti u odnosu na klijenta a
zatim u odnosu na sredinu. -oslije toga procjenjujemo mogunost drutva u ije ime
nastupamo i na osnovu toga odredjujemo stvarne ciljeve i zadatke terapije. Soc
terapija predstavlja ukupnost svih naih napora u rjeavanju problema pa se zbog toga
terapija u svakom pojedinom sluaju razlikuje kako u kvantitetu tako i u kvalitetu
mjera. #zbor mjera i postupaka zavisi od klijenta" od njegovih potreba" od potreba
okoline i od interesa zajednice. .tika soc rada zahtjeva da izbor mjera bude u skladu
sa interesima klijenta" interesima okoline i potrebama zajednice. #zbor terapuetskih
mjera bazira se na cjelovitom prouavanju sluaja zatim na soc dijagnozi" prognozi
kao i ocjeni. Odredjivanje stepena soc terapije koju provodi soc radnik proizilazi iz
soc anamneze i prognoze i sve ono to prevazilazi nae mogunosti preputamo
drugim strunjacima. Soc pomoi daju prije svega organi i slube soc zatite u optini
zatim neke humanitarne organizacije kao to su crveni kri itd. ' radu sa klijentom
vrlo esto susreemo zahtjev za pruanje pomoi. Sam klijent esto puta polazi
upravo od zahtjeva za materijalnom pomoi pri tome ne ulazei u uzroke svog stanja.
' nekim sluajevima medjutim klijent ne postavlja zahtjev za nekim oblikom soc
pomoi iako se takva pomo javlja kao neophodna. ,ada se materijalnim pomoima
u odredjenoj mjeri sanira stanje moemo rei da e se materijalne prilike rijetko u
zadovoljavajuoj mjeri sanirati davanjem samo pomoi te vrste. Ovo je samo
kratkorono rjeenje i zbog toga treba raditi na dugoronom rjeenju problema
klijenta. ' ostvarivanju prava na soc pomo korisnik pomoi mora ostvariti izvjesne
uslove kao to su starost" maloljetstvo i nesposobnost samostalnog privredjivanja.
6akodje se treba prikazati visina prihoda pomou uvjerenja o poreskom zaduenju. '
ispitivanju uslova da li neki klijent moe ostvariti pravo na soc pomo treba vidjeti da
li ima bliih srodnika koji su po zakonu duni da ga izdravaju. 6akodje jedan od
uslova zahtjeva boravak na podruju dotine optine odredjeno vrijeme. ?to se tie
jednokratnih pomoi i kod njih se trae odredjeni uslovi kao npr iznenadne nesree"
elementarne nepogode i sl. #znosi jednokratne pomoi u pravilu su neto vei nego
iznosi stalnih soc pomoi. ' prouavanju prava na soc pomo soc radnik treba da
utvrdi da li postoje druge mogunosti za rjeavanje materijalnih tekoa. On e prije
svega da upozna visinu prihoda klijenta" nain na koji on troi raspoloiva sredstva"
ta klijent ima od pokretne i nepokretne imovine" da li postoje drugi izvori za
izdravanje o kojima klijent nije upoznat i da li postoje mogunosti zaposlenja. +od
ostvarivanja bilo koje vrste soc pomoi soc radnik mora poznavati lokalne propise"
kao i mogunosti pruanja pomoi preko drutvenih organizacija. %anas kod nas
razlikujemo nekoliko vrsta soc pomoi: stalne novane pomoi" jednokratne" pomoi
u naturi.
Tera!e#tski ra sa oko%inom k%ijenta 5 so" ra sa o2ite%ji i r#&im sreinama 6
6erapeutski rad sa okolinom klijenta spada u poseban oblik soc terapije. !ad sa
okolinom klijenta neki autori nazivaju ; posrednom < indirektnom terapijom. ' soc
radu vrlo je znaajno upoznavanje medjusobnih uticaja i odnosa klijent E okolina i
obratno. Struan i kvalitetan soc rad nuno pretpostavlja pored upoznavanja i rada na
promjeni klijenta i upozvanje i rad sa njegovom okolinom. Ovaj rad oznaavamo kao
soc rad sa porodicom i on spada u temeljna pitanja soc rada s pojedincem. Soc rad sa
porodicom predstavlja medjusobno uslovljenu i povezanu djelatnost u individualnom
soc radu. 3apravo" pojedinca u stanju soc potrebe ne moemo posmatrati" prouavati"
niti njegovo stanje rjeavati bez ukljuivanja u sve te 0aze i porodice kao ire okoline.
6erapiju samo klijenta pored soc radnika preduzimaju i drugi strunjaci: pedagozi"
psiholozi" de0ektolozi" psihijatri i dr. medjutim terapija njegove okoline je preteno u
djelokrugu soc radnika i u najveem broju sluajeva e soc radnik raditi na terapiji
okoline. ' terapiji okoline klijenta moemo u praksi naii na nekoliko razliitih
situacija od kojih e zavisiti stepen naeg angaovanja u terapiji. *edna od tih situacija
jeste kada naim radom zahvatamo relativno negativnog klijenta" a kada je okolina
relativno pozitivna. ' tmi sluajevima rad sa okolinom bie sasvim neznatan. %ruga
situacija je kada je klijent relativno pozitivan" a sredina relativno negativna. ' takvim
situacijama teite rada bie na terapiji sredine. 6rei sluaj je kada su i klijent i
sredina relativno negativni pa e sa podjenakim intenzitetom trebati raditi i sa
klijentom i sa njegovom okolinom.
4ta sve !oraz#mijevamo !o tera!ijom oko%ine 5 !oroi"e i $ire 6 k%ijenta
6u prije svega ubrajamo terapeutski rad u porodici u kojoj klijent ivi" zatim u koli"
ako se radi o djeci i omladini i radnom mjestu" ako se radi o zaposlenom licu. -od
terapijom okoline podrazumijevamo i ukljuivanje klijneta u drutveni ivot" u rad
drutvenih organizacija" raznih klubova i slino. -od terapijom podrazumijevamo i
ukljuivanje u domove i zavode u kojima klijenti mogu biti smjeteni. 6erapija
okoline sadri u sebi postupke i mjere koje poduzimamo da bi postigli izvjesne
promjene u uslovima u kojima klijent ivi. !ad sa okolinom obino se provodi u dva
pravca:
4. zahvatanje sadanje sredine u kojoj klijent ivi i radi
5. zahvatanje i rad na pripremi nove sredine ukoliko se klijent u nju treba da vrati ili
ukoliko klijenta iz stare negativne okoline elimo da izdvojimo
!ad sa okolinom u pravilu poinje od porodice. Soc radnik mora poznavati
ekonomski" drutveni i kulturni nivo porodice klijenta. ' rjeavanju problema u
porodici moemo jasno sagledati dvije grupe problema i to:
4. uslovi ivota i rada lanova porodice i porodice kao cjeline
5. stanje pojedinih lanova i medjusobni odnosi
' rjeavanju prve grupe problema treba ii ovim redom: materijalno stanje porodice"
troenje sredstava i raspodjela sredstava medju pojedinim lanovima porodice. 3atim
dolaze stambeni problemi" ishrana i pomo u vodjenju domainstva. -oslije toga
rjeavamo probleme zaposlenosti" a ukoliko to nije mogue onda nastojimo da se
dodijeli materijalna pomo kako bi se stanje u porodici poboljalo. +ad je rije o
stambenom problemu esto puta nailazimo na takvo stanje da soc radnik nije u
mogunosti da taj problem sam rijei. +ada se radi o tekoj stambenoj situaciji soc
radnik treba da sagleda kakve postoje mogunosti za rjeavanje problema. *edan od
naina na koji moemo pomoi porodici u ublaavanju stambene situacije jeste
pomo u racionalnom koritenju postojeih prostorija" kao i boljoj higijeni i
odravanju stambenih prostorija. Stambeno pitanje moemo rijeiti na 5 naina i to:
radnikalnim rjeenjem tj dodjelom drugog stana i rjeenjem u postojeim uslovima.
#shrana je jedan od posebnih problema na ijem rjeavanju treba da radi soc radnik"
naroito u porodicama gdje ima podhranjene" slabo razvijene i rahitine djece. (ko je
stanje ovakvo ili ako predvidjamo da e do toga doi moemo u cilju njegovog
ublaavanja ii na dodjelu materijalne pomoi u naturi.
' rjeavanju stanja u porodici vrlo vano mjesto zauzima zdravstveno stanje lanova
porodice. ' sluajevima 0izike ili psihike bolesti ili oteenja nekog lana porodice"
a posebno nosioca porodice" traiemo najbolje rjeenje" a na prvom mjestu lijeenje i
pro0esionalnu i soc rehabilitaciju.
-omo soc radnika porodici bie naroito dragocijena u sredjivanju medjusobnih
odnosa u porodici i stvaranju uslova za dublju porodinu harmoniju. ' sluajevima
kada se radi o naruenim soc odnosima u porodici moramo birati mjere koje e
najbolje doprijenijeti uspostavljanju povoljnog stanja. %a bi preduzeli korake u cilju
saniranja takvog stanja moramo prije svega istraiti uzroke koji su prouzrokovali
konkrento stanje. Odnosi u porodici zasnivaju se na emotivnim vezama medju njenim
lanovima. Soc radnik ne moe svojim radom razvijati emotivne veze tamo gdje ih
nema. ,edjutim on e svojim radom pomoi pojedinim lanovima da shvate svoja
osjeanja neprijateljstva i antagonizma i da ih ponu usmjeravati u pravcu tolerancije.
Soc radnik je isto tako duan da pojedincima obrazloi znaaj emocionalnog ivota za
normalan razvoj linosti i da ih istovremeno hrabri i stimulira da svoja osjeanja i
vanjskim nainom mani0estuju.
+ao poseban oblik terapije koju primjenjujemo u radu sa porodicom jeste upuivajne
pojedinih lanova porodice u druge grupe" drutva i zajednice. 'kljuujui u ovakve
grupe doprinosi se boljoj ravnotei linosti" razvijaju se radne navike i pravilan odnos
prema zajednici i korisno provodjenje slobodnog vremena. -osebni zadatak soc
radnika jeste uticanje i djelovanje na porodicu u cilju razvijanja pozotivnih moralnih i
emotivnih odnosa medju lanovima porodice.
!ad sa porodicom moe biti individualan i grupni soc rad. ' praksi jo uvijek
preovladjuje individualni rad mada grupni rad moe biti plodniji i e0ikasniji.
Ra sa r#&im sreinama
+lijenti sa kojima radimo ive" rade i saradjuju sa drugim sredinama. $a taj nain na
rad sa okolinom proiruje se i na te sredine. 3bog toga je soc radniku potrebno raditi
na odstranjivanju negativnog stanja u tim sredinama.
-rva sredina u kojoj radimo poslije porodice jeste radno mjesto klijenta" a za djecu i
omladinu kola. ' ovoj sredini klijent uiva odredjeni status" nalazi se u odredjenim
odnosima saradnje sa tom sredinom. #z tih sredina mogu proizii pozitivna i
negativna saradnja kod klijenta. ' radu sa sredinom ponekad emo morati zatititi
pozitivnu sredinu od negativnog uticaja klijenta. +ao poseban oblik posredne terapije
ubrajamo i ukljuivanje klijenta u razne grupe. 'kljuivanjem u takve grupe
doprinosi se stvaranju razvnotee kod linosti na taj nain to se klijent mobilie na
pozitivnoj aktivnosti i na taj nain njene unutranje snage na korisnom poslu utroe.
-ri tome treba odgovorne ljude iz takvih organizacija prethodno upoznati sa posebnim
problemima klijenta koga ukljuujemo u dotine grupe.
Na koji na'in tre2a raiti sa sreinom k%ijenta :
$ajei oblik rada jeste angaovanje pozitivnih inilaca u sredini kako bi se moglo
pravilno pomoi klijentima. Soc radnik e traiti pomo kolektiva u koji je klijent
ukljuen ili u koji ga elimo ukljuiti. Okolina u kojoj klijent ivi moe biti pozitivna
ali i indi0erentna i nezainteresovana za klijenta. ' nekim sluajevima moe biti ak i
neprijateljski raspoloena prema ponaanju klijenta. ' tom sluaju potrebno je
mijenjati stavove sredine prema klijentu i to kroz upoznavanje sredine sa stanjem
klijenta i uzrocima koji stoje iza toga. +ada sredina sazna uzroke klijentovog stanja
postepeno e mijenjati svoje stavove" prihvatiti klijenta i na taj nain mu pruiti
pomo. ' aktiviranju i mobilizaciji radne sredine" naroito se moemo koristitit
ukljuivanjem klijenta u razne oblike aktivnosti koje su razvijene u raznim
kolektivima.
Tera!e#tski ra sa k%ijentom
#ntenzivan rad sa klijentom potreban je onda kada klijent ima takve probleme koje
nije u stanju sam da rijei. %irektna terapija kojom zahvatamo problem klijenta sadri
uz sebe niz postupaka kojima nastojimo rijeiti njegove probleme i otkloniti
negativna stanja. %irektnom terapijom mi prije svega snaimo linost odnosno
stvaramo sposobnost razumjevanja stanja u kome se linost nalazi. 6erapeutski rad sa
klijentom moemo podijeliti u 7 0aze:
4. poetnu
5. srednju
7. zavrnu
-oetna 0aza terapeutskog rada sa klijentom treba da bude usmjerena na stvaranje
povjerenja i razumjevanja izmedju socijalnog radnika i klijenta kao i na stvaranju i
prihvatanju programa i plana mjera za rjeavanje sluaja. Soc radnik mora pronai put
do klijenta" mora zadobiti njegovo povjerenje. ' poetku terapeutskog rada treba
postii da klijent shvati smisao i potrebu stalnog i redovnog kontaktiranja sa soc
radnikom. Smisao terapeutskog rada sa klinentom je u organizovanom radu na
odvikavanju od negativnih i na razvijanju pozitivnih strana njegove linosti. Smatra
se da bi se ti kontakti trebali odravati najmanje jednom u 48 dana. ' poetku
kontakti i razgovori moraju biti ei a u daljem provodjenju tretmana oni se mogu
postepeno smanjivati ali nikako toliko da se izgubi uvid u rad i aktivnost klijenta.
Osnovni instrumenti terapeutskog rada sa klijentom jesu terapeutski razgovor i
savjetovanje koje je u znatnoj mjeri socioAodgojni proces. !azgovori koje soc radnik
vodi sa klijentom imaju u izvjesnoj mjeri psihoterapeutski karakter jer zadiru u
prolost pa takav razgovor od soc radnika zahtijeva dobro poznavanje psihologije i
srodnih nauka i dobru vjetinu u vodjenju razgovora.
Tera!e#tski intervj#
' neposrednom terapeutskom radu sa klijentom primjenjujemo poseban oblik
razgovora E terapeutski intervju. On se moe organizaovati na bazi prouavanja
historije ivota" i prouavanja okoline klijenta. !azgovor o historiji ivota u velikoj
mjeri moe da doprinese izmjeni odredjenog stanja jer kroz obostranu aktivnost
klijenta i soc radnika u toku iznoenja historije ivota on postaje svjestan odakle
potie njegovo sadanje stanje i tekoe i gdje lee uzroci sadanje situacije.
6erapeutskim razgovorom mi pokuavamo da klijenta orijentiemo na samog sebe
kako bi ga osposobili da otklanja ono to mu smeta i to predstavlja prepreku u
njegovoj saradnji sa odredjenom sredinom.
Tera!ijski moe%i so"ija%no& raa
' teoriji" a i praksi soc rada s pojedicem primjenjuju se i drugi modeli terapijskog
rada. -ored Ro.ersovo& moe%a savjetovanja poznati su:
4. !sihoinamska tera!ija koja za svoju osnovu ima psihoanalitiki pristup u
rjeavanju problema pojedinca
5. 2ihejviora%na iju osnovu ini teorija uenja pomou koje se neodgovarajue
ponaanje pojedinca pokuava zamijeniti odgovarajuim odnosno socijalno
prihvatljivim
7. ko&nitivna tera!ija E akcent stavlja na znaaj zdravog razuma u ovjekovoj borbi
sa ivotnim problemima. *edno od stanovita ove terapije bazira se na uvjerenju da su
psihiki problemi uslovljeni pogrenim shvatanjem stvarnosti
1* &esta%t tera!ija E poiva na postavci estalt psihologije da su doivljaji cjeline
neto vie od zbira dijelova
Psihoinamska tera!ija koja za svoju osnovu uzima psihoanalitiki pristup u
rjeavanju problema pojedinca. !ije je o postupku koji koristi lini odnos izmedju
terapeuta i klijenta. Speci0inost psihoanalize je u tome to je njen glavni cilj da
dovede u svijest nesvjesne sadraje ponaanja i simptoma. Ono to je odvaja od
drugih psihoterapija je pojam o trans0eru. 3ahvaljujui trans0eru aktualizacija starih i
nerjeenih problema" ponovljenih u odnosu na sadanje stanje treba da omogui
oslobadjanje potisnutih sjeanja vezanih za ranije kon0liktne situacije. -sihodinamski
modeli soc rada izvedeni su iz teorijskih postavki psihoanalize. ' najirem znaenju
psihodinamska terapija oznaava posebnu vrstu uticaja jedne osobe na drugu koja se
obavlja u uzajamno uspostavljenom dinamikom odnosu. 'e odredjenje istie da je
psihodinamski pristup psihiko djelovanje koje se odvija u odnosu izmedju klijenta i
terapeuta" a koje utie na ublaavanje ili otklanjanje smetnji u njihovom osjeajnom"
saznajnom i socijalnom razvoju. -sihodinamski orijentisana praksa soc rada ukljuuje
7 najvanija aspekta:
4. Pro"jena E podrazumjeva razmatrajne klijentovih prolih i sadanjih naina
prevazilaenja problema" njegovih unutranjih sposobnosti i okolnosti u kojima
ivi
5. Interven"ija E moe biti podravajua koja je usmjerena na sadanje ponaanje"
svjesnu misao i promjenu sredine" a koja ukljuuje uenje i ovladavanje novim
vjetinama
7. Onos izmej# so" ranika i k%ijenta E je odnos izmedju 5 ravnopravna
sudionika u rjeavanju klijentovih potekoa. +lijent je subjekt soc rada kome soc
radnik pomae u prevazilaenju njegovih nepovoljnih stanja
Bihejviora%na tera!ija
Osnovu ove terapije predstavlja teorija uenja. (vsenk" jedan od najpoznatijih
pristalica metode ove teorije de0inie je kao pokuaj da se ljudsko ponaanje i emocije
usmjere u korisnom pravcu u skladu sa zakonitostima moderne teorije uenja. # pored
varijacija u pristupima i tehnikama bihejvioralne terapije" postoje neki zajedniki
elementi a to su:
A to je terapijski pristup usmjeren na neki izdvojeni problem u ponaanju i
doivljavanju pojedinca
A predmet bavljenja u bihejvioralnoj terapiji je prvenstveno ponanje koje se moe
opaati i mjeriti
A bihejvioralna terapija usmjerena je na sadanja stanja i okolnosti
,etode bihejvioralne terapije sastoje se od irokog niza terapijskih tehnika medju
kojima su neke e0ikasnije od drugih.
-rvi zadatak bihejvioralnog terapeuta je da indeti0ikuje vjerovatne veze stimulansA
odgovor koje se kod klijenta" u odnosu na problem koji ima" javljaju. Ovaj dio
terapijskog procesa naziva se 0unkcionalnom analizom. Sem ove tehnike vano je
istai jo i sljedee:
A sistematska ezentiza"ija ; reciprona inhibicija E kontrauslovljavanje <. Ova
tehnika namijenjena je uklanjaju 0obija
A trenin& samo!o#zanja je najee koriteni metod modi0ikovanja
neprilagodjenog ponaanja
A #'enje !o #zor#" imitiranjem uzorovog ponaanja takodjer predstavlja korisnu
tehniku bihejvioralne terapije
Ko&nitivna tera!ija
Osnovni koncept kognitivinog pristupa podrazumijeva postojanje jednog generalnog
kognitivnog mehanizma koji se umee izmedju stimulansa i reakcije" izmedju
percepcije i emocionalnog odgovora. +ognitivni model pridaje veliki znaaj kogniciji
; razumu < kao 0iltru putem kojeg se percipirani dogadjaji u okolini procjenjuju u
smislu da li se oni nas tiu ili ne" a zatim se vrednuju u smislu: prijatnoAneprijatno"
dobroAzlo" privlanoAneprivlano. @ilj ove terapije je da mijenja pogrene premise"
ispravlja greke u zakljuivanju i usmjerava objektivnoj realnosti. *edna od de0inicija
kognitivne terapije odredjuje je kao oblik terapije baziran na uvjerenju da su ivotni
problemi uslovljeni pogrenim nainom poimanja stvarnosti. @ilj terapije je da
pomogne klijentu da identi0ikuje pogrene 0orme razmiljajna i da ih zamijeni
adekvatnim. ,edju poznate oblike kognitivne terapije ubrajaju se
A racionalno emotivna terapija
A Bekova kognitivna terapija
;eshta%t tera!ija
Osvnovno polazite ove terapije baziramo na uvenoj postavci geshtalt psihologije po
kojoj opaaj i doivljaj cjeline znai neto vie ili bar neto drugo od prostog zbira
djelova. *ednostavna de0inicija rijei gestalt je cjelina. +ao ciljevi ove terapije navode
se:
A postizanje potpunije svijesti o sebi i svojoj okolini" prihvatanje sopstvenih
iskustava
A postojanje svijesti o svojim potrebama i sticanje sposobnosti da se one zadovolje
bez povrjedjivanja drugih
A prihvatanje odgovornosti za sopstvene aktivnosti i njihove posljedice
A orjentacija ka promjenama ponaanja
Ro.ersov moe% savjetovanja
Savjetovajne je u stvari jedan socioAodgojni proces. Ono ima za cilj da pomogne
klijentu da iznese i ispolji tekoe. Savjetovanje istovremeno jaamo odgovornost
kod klijenta za realizovanjem odredjenih rjeenja. Osnovna tehnika u savjetovanju
jeste tehnika objanjavanja i rasvjetljavanja samog problema. ' radu sa klijentom
pred nama se nalazi jedan speci0ian problem koji ga titi. -rvo je momenat da shvati
teinu i obim problema. Ovo je istovremeno i intelektualni i emocionalni proces.
@entar naih nastojanja u savjetovanju je mobilizacija linosti" mobilizacija njenog
FjaG. Sem mobilizacije linosti savjetovanje u sebi sadri i davanje in0ormacija i
analizu spoljnih inilaca koji su u vezi sa nastalim sluajem. Sljedei momenat jeste
usmjeravanje na odredjeni problem" snaenje i jaanje linosti klijenta i njegove
sredine. %avanje savjeta u stvari predstavlja isticanje zahtjeva u blagoj 0ormi da se
neto uini. -ri davanju savjeta moramo se pridravati izvjesnih pravila. $a prvom
mjestu treba istai da je osnovna pretpostavka za davanje savjeta dobar medjusobni
odnos. Savjet ne treba davati uopteno" apstraktno" nego uvijek konkrento i vezano za
odredjenu situaciju. $ove zahtjeve i savjete ne treba davati svaki dan. 6reba ii
polako korak po korak i novi savjet davati tek onda kada je prethodni usvojen i
proveden u djelo. Savjet se nikada ne smije davati u vidu naredba" savjet treba da
bude dat u vidu preporuke. %avanje savjeta i ubjedjivanje ; persuazija < danas je est
oblik psiholoke pomoi koji se jo moe davati FintervenisanjemG. ' ovom postupku
onaj kome se obratilo za pomo" odabere izvjesne ciljeve koje klijent treba da
postigne i nastavlja svoje intervencije sve dok se on ne pokrene u odredjenom pravcu
i ne ispuni odredjene ciljeve.
#ntelektualna interpretacija predstavlja pokuaj da se izmjeni neije ponaanje ili
otkloni neka unutranja tegoba racionalnim objanjavanjem uzroka problema. Ona
ini znaajan dio psihoanalize. *edna interpretacija ima psiholoku i terapeutsku
vrijednost samo onda kada onaj kome je data moe da je prihvati" stvarno" bez
prikrivenog otpora.
$ovija socioAteraopija razlikuje se od stare prije svega po svom cilju. @ilj savremene
terapije je da mu se pomogne da sazri kako bi lake izlazio na kraj sa postojeim
problemima i onim koji e tek da naidju. 3ato se savremeno savjetovanje ne orijentie
na akciju za klijenta" ve na pomo za ono to je potrebno da klijent uini za sebe
sam. %ruga razlika se sastoji u obraanju panje na emocionalne momente klijentove
situacije.
6rea razlika lei u posveivanju panje aktuelnoj situaciji klijenta i osjeanjima u
vezi sa njima" vie nego prolosti. -rema !odersovom konceptu terapije
savjetovajne i terapija ve tokom svog trajanja predstavljaju to zrelije ponaanje.
#ndividua se od prvog trenutka ui da bolje osjea i shvata sebe" da jasnije doivljava
ta osjea i eli" da donosi znaajne i manje znaajne ali samostalne odluke.
1aze savjetovanja # inivi#a%noj tera!iji !o Ro.ers#
!oders pokuava da na to jednostavniji nain iznese stupnjeve psihoterapeutskog
procesa" skree panju na sljedee: stupnjevi terapeutskog procesa se ne javljaju. Oni
uvijek prelaze jedan u drugi uzajamno se prepliu i prepokrivaju.
4. individua je rijeila da zatrai pomo. Ovaj momenat je jedan od najznaajnijih u
svakoj terapiji. /ovjek" kao da na neki nain Fuzme sebe za rukuG i izvri jednu
odgovornu akciju: krene da zatrai pomo za svoje nevolje. 6a akcija svjedoi o
vitalnim potrebama subjekta. (ko je odluku o dolasku na terapiju donio neko
drugi" a ne sama individua najvjerovatnije da od terapije nee biti nita: sugestija i
savjet e se moda primiti no najee se ne sprovode u djelo. (li ako klijent
prihvati terapeutsku situaciju sa linom zainteresovanou tada e i ulagati napore
da radi na svojim problemima.
5. terapeutska situacija je de0inisana E ovo de0inisanje odnosi se prije svega na
zahtjev da klijent treba da bude ve od prvog razgovora na jedan njemu
odgovarajui nain obavijeten o tome da terapeut nema spremne odgovore za sve
njegove probleme i da nije dovoljno da ih klijent samo odslua ve da e se
savjetovanja obavljati uz napore samog klijenta i pomo terapeuta" tako da on sam
dodje do nekog rjeenja svojih problema.
7. stvaranje atmos0ere slobode izraavanja E terapijska situacija zahtjeva atmos0eru
slobode izraavanja klijenta svega to osjea u vezi sa onim o emu govori. (ko
nas klijent sam ne navede na takav teren ponekad je potrebno takav teren pronai.
!oders naglaava da treba ostvariti takvu atmos0eru da klijent osjeti da je
vrijeme koje je za njega rezervisano samo njegovo i da moe da ga upotrijebi za
sebe ako to njemu odgovara. 3a ostvarivanje ove atmos0ere najbitniji je
prijateljski" prihvatajui stav terapeuta koji sve slua sa podjednakom panjom" ne
povladjuje i ne zgraava se" ne prekida.
1. prihvatajne negativnih osjeanja klijenta E terapeut prihvata" konstatuje i ini time
jasnim klijentova negativna osjeanja. -osao terapeuta je da mu pomogne da
shvati da su ta osjeanja njegova realnost i da je on zajedno sa svim tim
osjeanjima prihvaen od strane terapeuta cio takav kakav je.
8. pojave pozitivnih osjeanja kod klijenta E kad klijent izbaci iz sebe svoja glavna
negativna osjeanja poinju se pojavljivati i pozitivna osjeanja. Ona polako
uvode klijenta u sazrijevanje.
9. realizacija pozitivnih osjeanja klijenta E terapeut konstatuje pozitivna osjeanja
na potpuno isti nain kako je to inio i sa negativnim. 6erapeut treba da umije da
na isti nain prihvata zrele i nezrele impulse svog klijenta.
=. pojava uvida E bolje rauzmjevanje sebe E je jedan od slijedeih vanih stupnjeva
terapeutskog procesa" jedan uvid ve predstavlja malu bazu za dalje sagledavanje
i jasnije doivljavanje samog sebe.
>. pojava sve jasnijih odluka i promjena kursa aktivnosti ide u stvari zajedno sa
procesom uvidjanja. 6erapeutova 0unkcija sastoji se u tome da on izloi nekoliko
rjeenja ili moguih varijanti izlaska iz takve situacije ali istovremeno da iskoristi
prvu zgodnu priliku da realizuje i prisustvo osjeanja straha koji se redovno tada
javlja u klijentu da nastavi da Fkoraa naprijedG.
D. pojava pozitivnih akcija je jedan od najprivlanijih momenata u terapeutskom
radu. -ozitivne akcije su isprva sasvim male ali od neobinog intimnog znaaja za
njega zato to on kao rijetko kada do tada osjea da su one produkt njegove
kreacije.
42. podravanje daljih pozitivnih akcija E dalji stupnjevi terapije ne traju vie dugo.
+ada individua stekne izvjestan nivo uvida u razne ovlasti svog ponaanja onda se
dalji rad sastoji u podupiranju naznaenog emocionalnog sazrijevanja.
44. integracija pozitivnih akcija E za razliku od prvih pojava sada se pozitivne akcije
integriu. Sve je manje strahova" sve se vie uoava povjerenje u samog sebe.
6erapeut i klijent komuniciraju na jedan nov nain: odnos izmedju njih postaje
stvarno prijateljski.
45. zavrna 0aza savjetovanja E u ovoj 0azi se poinje pojavljivati shvatanje klijenta
da e terapija morati da se zavri. 6ada se obino javlja potreba za izvinjavanjem
klijenta to je terapeutu oduzeo toliko vremena. 6erapija je cjelovit" izvanredno
dinamian i komplikovan proces i kada eli da ga opie mora se suoiti sa
tekoom oko izdvajanja njegovih stupnjeva jer uvijek mora da pojednostavljuje i
sematizuje.
In"ija%ni !ro2%emi sa kojima se sre9e tera!e#t
6okom prvog kontakta postavljaju se sljedea kljuna pitanja:
4. da li je klijnet pod stresom H E psihiki stresovi izrastaju najee na kon0liktima
elja. -rvo pitanje koje terapeut postavlja sebi u vezi sa klijentom odnosi se na
pitanje da li je on pod tekom psihikom tenzijom kako bi procjenio da li e biti
zaista spreman da potrai bolja rjeenja svojih kon0likata od onih kojima se
pomogao do tada.
5. sljedee vano pitanje je da li je klijent u stanju da se ponese sa svojim
problemom. 6erapeut mora od poetka da odmjerava njegove mogunosti za
preduzimanje relativnih akcija u smislu objektivnog mijenjanja svoje ivotne
situacije.
7. moe li idnividua da primi terapeutsku pomo E pozitivan odgovor na ovo pitanje
je onda kada individua eli da primi pomo i kad je toga svjesna. -rocjenjivanje
potrebe za pomoi ide istovremeno sa procjenjivanjem da li je on pod psihikim
stresom.
1. etvrto kljuno pitanje E da li je klijent slobodan od kontrole porodice E ovo
pitanje je neobino vano pri uzimanju adolescenata na terapiju i kod terapije
djece.
3a dobar ishod terapije neobino je vana bar prosjena inteligencija klijenta.
'spjenost ovog tipa terapije raste to je vea inteligencija.
4ta karakteri$e !ravi tera!e#tski onos !rema k%ijent#:
a* autoentina" nenametljiva" prirodna toplina odnosa E predstavlja prvu
karakteristiku. Ona omoguuje kasnije ulaenje u jedan dublji emotivan odnos. 6o
ulaenje u emotivni odnos za terapeuta predstavlja jedan kontrolisan proces odnosno
aktivnu vezu sa odredjenom granicom.
2* neogiraniena mogunost za izraavanje osjeanja E je druga karakteristika
terapeutskog procesa. 6erapeutovo prihvatanje apsolutno svega to klijent osjea
doprinosi da klijent vremenom pone iznositi sve to je do tada moda i pred samim
sobom skrivao.
"* odsustvo bilo kakve presije i obuzdavanja klijenta predstavlja treu karakteristiku
terapeutskog procesa. 6renirani terapeut uvae se i uspjee da se sauva od unoenja
i nametanja svojih elja u terapiji sa klijentom" uvae se izraavanja svojiih
emocionalnih reakcija i nikad nee izraavati svoje moralne stavove" nee dijetili
moralne savjete i drati pridike.
Metoe savjetovanja
Diri&ovana i neiri&ovana metoa 5 irektivni i neirektivni 6
' teoriji savjetovanja susreu se ove dvije metode.
!ezlike izmedju ova 5 metoda se ispoljavaju ve u procesu prikupljanja podataka i
dijagnosticiranja. $ain tretiranja takodje je drugaiji: u dirigovanom metodu od
klijenta se trai s jedne strane daleko manje aktivna kooperacija a od terapeuta daleko
vie odgovornosti da rijei klijentov sluaj. #za terapeutovih napora kod ovog metoda
su: klijentov problem" njegovi uzroci i tretman. ,etod u velikoj mjeri poiva na
sposobnosti da svog klijenta ubijedi u ono to smatra da je za klijenta dobro. '
direktivnoj metodi savjetodavac je daleko aktivniji. 6o se ogleda u koliini govora: on
1 do 8 puta vie govori od klijenta" dok u nedirektivnom savjetovanju terapeut govori
upola manje od klijenta. +od nedirektivnog meroda razgovor se organizuje tako da
klijent pria terapeutu o svom problemu a kod direktivnog metoda savjetodavac pria
klijentu o uzorcima njegovih teskoa i naina kako da rijei problem. $ajoptija
razlika izmedju dviju metoda:
%irektivna ide za tim da u potpunosti dri kontrolu savjetovanja i gura klijenta prema
cilju koji je odabrao savjetodavac na osvnou dijagnoze.
$edirektivnim metodom pomae se klijentu da sam otkrije svoje potencijale i da
odluke do kojih sam dodje moe sa uspjehom sam da sprovede u djelo.
Pro&ram neirektivne metoe*
4. sluati klijenta strpljivo i prijateljski sa dozom inteligentne kritinosti
5. ne ispoljavati nikakvu vrstu autoritativnosti
7. ne davati nikakav savjet niti moralni sud
1. nikada se ne uputati u diskusiju o argumentima koje iznosi klijent
8. pitanja postavljati klijentu samo ako mu se time pomae da govori" da mu se
pomogne da svoje misli i osjeanja izrazi preciznije" da se prodiskutuju
implicirane pretpostavke onoga to je klijent rekao.
Tok !ro"esa savjetovanja
Svrha terapije sastoji se u tome da se klijent oslobodi da izrazi ona dublja maskirana
osjeanja. +lijent je vodi kroz svoj problem. 6erapeut treba da umije da slua. (li
terapeut prije svega slua osjeanja prati sadraj. %obro manipulisanje negativnim
osjeanjima klijenta predstavlja veliku pomo terapeutskom procesu. 3a otkrivanje
ambivalentnih osjeanja terapeut treba da ima posebno izotren sluh i dobru
racionalnu koncentraciju.
Stav k%ijenta !rema tera!e#t#
' svakom savjetovanju klijent e prije ili poslije poeti da izraava i pozitivna i
negativna osjeanja" ne samo prema terapeutu nego i procesu savjetovanja u cjelini.
Bilo da izraava pozitivna ili negativna osjeanja veoma je vano da reakcija
terapeuta ne izaziva nimalo krivice klijentu. -ostizanje uvida E jasno doivjeti svoja
osjeanja" dugo potiskivana" predstavlja vie nego samo oslobadjanje od njih. +od
njega se tokom terapije promjeni percepcija samog sebe. -roces uvidanja je teko
diskutovati i zbog njegove kompleksnosti i zbog njegovog stvaranja i trajanja.
Iormira se dio po dio" dugo" postepeno a izraava mnogo ee akcijama nego
rijeima. 'vid predstavlja promjene i 0unkcionisanja cijele ovjekove linosti u
terapiji" promjene koje prije svega poivaju na emocijama.
Na $ta tre2a o2ratiti !a.nj# !ri%ikom inter!reta"ije
4. kada terapeut nije siguran da e njegova interpretacija predstavljati pun pogodak E
ne treba da je izrekne
5. u svakoj interpretaciji treba upotrebljavati klijentove termine E simbole
7. najbolje i u interpretiranju osloniti se na stavove koji su od strane klijenta ve
realizovani
1. nikad terapeut nee dobiti nita pokuajem argumentovanja svoje interpretacije
ako njegovu interpretaciju klijent nije prihvatio" ali to je vaan podatak za
razumjevanje njegove dinamike prihvatanja problema
8. kada je interpretacija stvarno proirila uvid klijenta on e taj uvid spontano
primjeniti vrlo brzo na nova ivotna podruja. (ko do tog proirenja ne dolazi
terapeutu treba da bude jasno da je ovom prilikom do uvida doao samo on" a ne
njegov klijent
9. dogadja se da poslije dobrih interpretacija i znaajnih uvida klijent regradira na
prevazidjene psiholoke nivoe i terapeut treba na njih da bude pripremljen
'vid bi smo mogli najkrae de0inisati kao novi nain gledanja na stvari ili
reorganizaiju perceptivnog polja.
4ta zavr$etak savjetovanja !restav%ja k%ijent#
'loga terapeuta za zdravo zavravanje savjetovanja je velika. $a prvom mjestu se
trai budnost terapeuta kojom treba da osjeti svaki napredak svog klijenta pa im
osjeti jasnije izraavanje svoje samostalnosti da iznese mogunost zavravanja
terapije. +raj terapije redovno ranije poeli klijent nego terapeut. /esto se dogadja da
klijent odjednom pone naglo da se pribliava kraju savjetovanja" da je terapeutu
teko da mu de0inie sav materijal koji ovaj izbacuje. 6okom posljednjih intervjua
klijenti poinju da govore ta je savjetovanje za njih znailo. -onekad su to vrlo
kon0uzne slike u kojima se moe prepoznati sve ono o emu je do sada bilo govora" a
ponekad rjedje on nam upravo na jasan nain izrazi da je on na sebi osjetio sve one
principe kojih smo se drali tokom rada.
Teorija iz2ora 5 rea%itetna tera!ija 6 i teorija kontro%e !o ;%aser#
!ealitetna terapija kao djelotvoran psihoterapeutski postupak upuuje na realnu
pretpostavku da se dosta ljudskih" drutvenih i psiholokih problema i nevolja moe
uspjeno rijeiti po njenim osnovnim principima. 6a terapija je savjetodavnoA
psihoterapeutski pristup utemeljen od strane amerikog psihologa i psihijatra doktora
&ilijama lasera. Sada je ova terapija poznatija kao teorija izbora. 6o je pozivitan
akcijski usmjeren pristup pomoi ljudima u preuzimanju djelotvornije odgovornosti i
kontrole nad ivotom poevi odmah sada. 6emeljni pojam ove terapije je prije svega
odgovornost. ,oe se de0inirati kao sposobnosti za zadovoljavanje svojih potreba na
nain da druge ljude ne liavamo mogunosti da i oni zadovolje svoje potrebe. laser
smatra da su sva ovjekova obraanja vanjskom svijetu motivirana svrhom
zadovoljavanja osnovnih potreba i to potrebe za preivljavanjem i produenjem vrste
te psiholoke potrebe za pripadanje. Ova terpija ui ljude da prepoznaju ta ele" ta
im je potrebno i ta da rade da i ostvare ono to ele. Savjetnik pomae klijentu da
napravi radni plan kako bi na e0ikasan nain ostvario ono to eli. +ada govorimo o
sutini radnog plana u realitetnoj terapiji moemo rei da se radi o planu koji se moe
sprovesti odnosno teite je na stvarima koje je klijent u stanju da uradi. !ealitetna
terapija osposobljava klijenta isticanjem moi da uradi ono to je u skladu sa
njegovim mogunostima i sposobnostima.
Ra
!ad je srce realitetne terapije. 3a praktiare ove terapije mjenjanje onoga to radimo
je klju ka promjeni onoga to osjeamo i postizanja onoga to elimo.
Kontro%a
%a bi spoznali svoje potrebe ivim biima je potrebna kontrola. ' samom srcu
laserove teorija izbora jeste ideja da jedina osoba koju moemo zaista kontrolisati
jesmo mi sami. &eoma je vano raditi ono to je u naoj kontroli i pri tome postovati
prava drugih ljudi da spoznaju svoje potrebe.
Potre2e8 .e%je i !ona$anja
Osnovne ljudske potrebe su sljedee:
4. potreba za pripadanjem i ljubav
5. potreba za moi
7. potreba za slobodom
1. potreba za uivanjem" potovanjem i zabavom
8. potreba za sigurnou i preivljavanjem
-ripadanje i ljubav E podrazumjevamo davanje i primanje ljubavi" biti dio neega"
pripadati grupi" primanje panje od strane nekoga i slino.
,o i potovanje E podrazumjevamo samopotovanje" potovanje od strane drugih"
takmienje" samopouzdanje" pobjedjivanje.
Sloboda E podrazumjevamo prostor" vrijeme samo za sebe" nezavistnost" autonomiju
'ivanje E zabava" zadovoljstvo" cijenjenje" smijeh" igra" uenje.
Sigurnost i preivljavanje E hrana" dom" zdravlje" seJ.
Tota%no !ona$anje
' bilo koje vrijeme mi obavljamo 1 radnje: radimo" mislimo" osjeamo i tu su
svakako 0izioloke potrebe. -onekad su ove aktivnosti u harmoniji" a esto idu i u
razliitim smjerovima. ' toku dana se ponaamo na svaki od ovih naina. Osjeamo"
razmiljamo" radimo i tu naravno stalno prisutne 0izioloke potrebe. Ovu kombinaciju
nazivamo totalnim ponaanjem. (ko moemo promjeniti jednu od ovih aktivnosti
onda imamo dobru priliku da promjenimo i ostale.
De!resija
' realitetnoj terapiji i teoriji izbora depresija se posmatra kao nain suoavanja sa
onim to imamo i sa onim to elimo. 6eorija izbora pod depresijom ne podrazumjeva
biti loe raspoloen cijelo vrijeme. &anije je da znamo da povratak iz depresije
poinje mjenjanjem onoga to elimo ili kako se ponaamo. 1 su stvari koje nam
depresija moe prouzrokovati:
4. ljutnja E depresija moe biti sigurna privremena alternativa do ljutnje. -ostaje
nesigurna kad traje predugo
5. kontrola E depresija nam daje izvjesnu kontrolu nad ljudima i situacijama
7. pomo E depresija nam prua izvjestan nain pomoi. 6o moe biti pomo od
prijatelja" doktora ili instititucija
1. izgovor E depresija moe biti izgovor za nerad" moe biti nain za izbjegavanje boli
Teorija kontro%e
'spjenu praksu realitetne terapije laser utemeljuje sa teorijom kontrole K.6.
-owers. !adi se o e0ikasnom uenju o samom sebi i pouavanju naih klijenata.
-omae nam da razumijemo ta je vano za drugu osobu i kako da oboje steknemo
mo i vanost u odredjenoj situaciji i na taj nain oboje dobijemo ta elimo.
Svakome je !otre2na kontro%a
6eorija kontrole govori i o ljudskom ponaanju naglaavajui samokontrolu. ,i
pokuavamo da kontroliemo nas same" ljude i razne situcije kako bi zadovoljili
vlastite potrebe ili dobili ono to elimo" a da toga nismo ni svjesni. Svakome je
potrebna kontrola kako bi uspjeno zadovoljio potrebu za moi" pripadanjem"
slobodom i zabavom.
4ta mo.emo kontro%isati
-ostoje 1 aspekta svega to radimo: razmiljanje" rad" osjeaji i 0izioloke potrebe. Od
ove 1 bihejvioralne komponente svakog ponaanja 5 su voljne pod naom kontrolom
E aktivnosti i miljenja. +ontrolu osjeaja i 0iziologije moemo postii samo
koritenjem miljena i akcije. Svaka elja je povezana sa 1 psiholoke potrebe:
pripadanje" mo" sloboda" zabava ili bioloka potreba. ?to je potreba vie ugroena to
ovjek vie usmjerava svoj bihejvioralni sistem da dobije ono to eli. Od ova 1
aspekta jedini koji moemo kontrolisati je ono to radimo. Bez obzira na to kako se
osjeamo mi skoro uvijek imamo neku kontrolu nad onim to radimo.
Osnovne naznake rea%itetne tera!ije 5 kora"i i !rin"i!i 6
+ako bi smo uspjeno primjenili realitetnu terapiju potrebno ju je aplicirati kroz
odgovarajue korake i principe i ukoliko imamo na umu da se ona sastoji iz 5
komponente:
4. savjetovalinog okruenja
5. speci0inih procedura koje vode do promjene u ponaanju
Savjetova%i$no okr#.enje
+ako bi smo stvorili podravajue okruenje moramo biti prijateljski nastrojeni i
sluati ta klijent govori. 6rebamo traiti snagu kod klijenta" nastojati da je razvijemo
i ojaamo radije nego analizirati njegove loe strane. Strunjakova percepcija moe
postati klijentov put gledanja na problem jer nemogue je dozvoliti klijentu da pria o
dogadjajima iz prolosti koje je nemogue promijeniti ali ono to moemo uiniti
jeste raditi u sadanjosti" a istovremeno za budunost. 6reba izbjegavati kanjavanje"
kritiziranje ili pokuaje zatite klijenta od prirodnih posljedica njegovog ponaanja.
Pro"e#re koje voe o !romjene # !ona$anj#
6reba obratiti panju na klijentovo ponoanje tj ta on radi" misli i osjea sada. 6reba
mu pomoi da naui da su sva naa ponaanja izabrana. Sutina realitetne terapije je
pitati da procijeni da li svojim ponaanjem ima ansu da dobije ono to eli. /esti su
sluajevi da klijenti odgovore sa ne to znai da je ono kuda ele krenuti rauzmno ali
sadanje ponaanje i aktivnost nee tamo odvesti. ' rijetkim situacijama kada je
odgovor sa da znai da klijent ne vidi nita loe u svom ponaajnu ili pravcu kuda ide.
6reba zajedniki pratiti plan i teiti da se klijent i strunjak sloe da plan ima dobre
anse da uspije. $e treba odustati od klijentove sposobnosti da nadje odgovorniji
ivot ak i kada se klijent ne trudi da provede plan. ledano u cjelini realitetna
terapija se sastoji iz < osnovnih koraka*
4. sk%o!i !rijate%jstvo sa k%ijentom E treba uspostaviti jedan suportivan odnos jer
e jedino tako klijent biti spreman pogledati istini u oi. +ao praktiari moemo
korigirati samo sadanjost i planirati bolju budunost i ne trebamo se pretjerano
baviti prolou jer ipak ne moemo promijeniti ono to se u prolosti dogodilo.
3a prolost pitamo samo onda kada smatramo da e nam ta saznanja pomoi u
planiranju boljeg ponaanja danas i u budunosti. 3a realistino savjetovanje
takodje je vrlo znaajno da klijenta ne ispitujemo previe o tome kako se on
osjea osim kada su osjeaji vrsto vezani za ono to se dogadja sada i to planira
da e se uiniti u budunosti.
5. nevna k%ijentova aktivnost je sljedei korak usmjerenog razgovora. +lijentu
postavljamo pitanja tipa ta si uinio danas ili to planira uiniti u najskorijoj
budunosti. ,i moramo voditi klijenta da se suoi sa injenicom da je on sam
izabrao barem jednu tu akcijsku komponentu ponaanja.
7. trei korak usmjerenog razgovora je evaluativno pitanje $to !o#zima$ a se2i
!omo&ne$. +ada jednom osoba prihvati injenicu da je ona ta koja je izabrala
nain svog ponaanja tada je ona spremna za ovo pitanje. Ovo je presudna taka
usmjerenog razgovora kada ljudi poinju da se mijenjaju nakon to su sami
evaluirali svoje dosadanje ponaanje i uvidjeli da je nee0ikasno.
1. etvrti korak u struktuitanju razgovora jeste !%aniranje* ,i moramo pomoi
klijentu da naini plan boljeg naina ivota. ' struktuiranju usmjerenog razgovora
za ovaj korak treba predvidjeti dosta vremena kako kod samog izradjivanja plana
aktivnosti tako i kod" u suradnji sa klijentom" provjeravanja kako se akcije
predvidjene planom realiziraju i koliko su one realne i dobre. ,oramo navesti
klijenta da poeli napravi plan aktivnosti. #zrada plana je slina poduavanju.
+ada uvaimo injenicu da ljudi nikada ne naue ono to ele nauiti" te da
poduavanje drugih ima e0ekta u onim sluajevima kada ljudi elei neto nauiti
nailaze na potekoe tada usmjeravanje na naine pomou kojih mogu doi do
eljenih saznanja ima smisla i e0ekta. %rugi" trei i etvrti korak mogli bi nazvati
koracima odgovornosti.
8. peti korak je o2aveza rea%iza"ije !ro&rama. 6o je veoma znaajan korak jer
pomae klijentu da se ponovo osjeti odgovornom osobom ali ne samo sebi ve je
odgovorna i terapeutu i drugim osoama koje je vole i brinu se o njoj. Obaveza
oslobadja klijenta osjeaja usamljenosti jer ono to on radi ne radi samo za sebe
nego i za one sa kojima saradjuje" a to je prvenstveno savjetnik.
9. esti korak bazira se na ne#va.avanj# o!ravanja za nerea%izirane aktivnosti
isplaniranog programa. ' ovakvom usmjerenom razgovoru koji nalae obaveze
izvravaja planiranih aktivnosti nema mjesta opravdanjima i izgovorima za
neizvreno.
=. sedmi korak upuuje na postupke nekanjavanja ali omo&#9ava k%ijent# a #o'i
!os%jei"e svo& !ona$anja #ko%iko one nis# !reo!asne za nje&a i nje&ov#
oko%in#. Ovaj oblik savjetovanja je sveobuhvatno nekritizerski i nekanjavajui.
(ko klijenta ni na jedan nain ne kanjavamo i ne poniavamo onda on nema
razloga da nam se opravdava i mi nismo duni da njegova opravdanja uvaavamo.
>. osmi korak usmjerenog razgovora bazira se na !rin"i!# nikaa ne o'ajavajte
kao savjetnik* (ko cijeli tok nije dao zadovoljavajue rezultate moemo krenuti
ponovo od prvog koraka i uspostaviti kvalitetniji prijateljski odnos sa klijentom.
Svaki savjetnik mora u svom radu upotrijebiti vlastitu kreativnost" imaginaciju"
radnu aktivnost" a prije svega slijediti humanost u akcijama ljudske solidarnosti.
/ak%j#'ak
Bavei se tematikom ljudskog ponaanja i modelom realitetne terapije moe se
zakljuiti da je ovo teroija o ljudskom ponaanju koja smatra da su ljudi ti koji sami
biraju ono to ele" a to se bazira na njihovim potrebama. 6ri su kljuna elementa
ovog modela ljudskog ponaanja. -ercepcija" elja i ponaanje. 6eorija se bazira na
ideji da uvijek imamo izbore na nain na koji interpretiramo nae percepcije" stvari
koje elimo i ponaanja koja smo odabrali da dobijemo ono to elimo. -raktiar
realitetne terapije je taj koji klijenta susree sa realnou i pomae mu da zadovolji
svoje potrebe. Osnovni zadatak dakle jeste povezati se sa klijentom i zatim mu
pomoi da susretne stvarnost.
Pra9enje rez#%tata !re#zetih mjera
Dinamika !ojeinih vrsta !omo9i
' soc radu sa pojedincem potrebno je da se u rjeavanju jednog sluaja uzme vie
vrsta pomoi. 3a svaki pojedini sluaj odredjujemo onu vrstu pomoi koja je potrebna
dakle pruamo di0erenciranu pomo nakon toga to smo ustanovili di0erencijalnu
dijagnozu. %rugim rijeima mi klijentu pruamo pomo po mjeri. &e pri koncu
prvog razgovora klijentu damo prve skromne savjete za savladjivanje tekoa" a zatim
mu pomaemo da bolje razumije svoju prolost. $o ta pomo koju pruamo klijentu u
poetku naeg rada vie je pokuaj kako bi mu pomogli u poetku njegovih tekoa.
6ek nakon prve preliminarne dijagnoze nae mjere i savjeti bie sigurniji. %avanje
pomoi je rad koji se razvija i pomo mora rasti sa potpunijim istraivanjem i
uspoznavanjem njegovog problema.
(s!jeh inivi#a%no& so"ija%no& raa
!ad sa klijentom moemo zavriti onda kada je u osnovi problem klijenta rijeen.
+ada on relativno zadovljno ivi i kada je u relativno dobrim odnosima sa svojom
okolinom. Soc radnik zavrava rad sa klijentom onda kada on samostalno donosi
odluke" kada samostalno bira izmedju razliitih mogunosti" kada se vlada u skladu sa
drutvenim normama i kada ivi tako da je to u korist i njemu i njegovoj sredini.
Pro&ram !ra9enja i izmjena tera!e#tsko& !ost#!ka
%a bi se dovrio ciklus razmatranja pojedinanih sluajeva potrebno je provjeriti
valjanost preduzetog tretmana. -rogramom praenja treba obuhvatiti sve aspekte
jednog sluaja" nain realizacije programa zacrtanih mjera" aktivnost klijenta u
resocijalizacijskom postupku" mobilizaciji okoline u terapiji klijenta itd. 'koliko
ovakvom analizom utvrdimo da nai napori i nastojanja u terapeutskom postupku ne
doprinose eljenom poboljanju onda smo prinudjeni da vrimo izmjenu mjera. '
radu sa nekim klijentima pojavie se otpor prema terapeutskim mjerama. Otpor treba
analizirati" utvrditi uzroke i nastojati da ga klijent racionalno shvati" da shvati
odbrambene mehanizme prema odredjenoj terapiji. ' analiziranju otpora treba
utvrditi motive pruanja otpora jer emo samo tako moi klijenta emocionalno
mobilisati u prihvatanju naih mjera.
=ojenje aministra"ije # ra# sa !ojein"em
(dministracija u soc radu ima vrlo veliki znaaj a naroito u radu sa pojedincem.
(dministracija nam slui kao dokaz o naem radu. Ona slui i drugim organima i
slubama kao polazna taka u radu na rjeavanju pojedinih sluajeva. $jen bi znaaj
mogli odrediti na sljedei nain:
)* ona s%#.i kao okaz o na$em izvr$enom ra#
,* ona je okazni materija% za istra.ni i%i s#ski !ost#!ak
-* !o%azna ta'ka novom so" ranik# i%i #stanovi
>* re&#%ator na$e str#'nosti i na$e !rakse
?* materija% za na#'na istra.ivanja i razvoj teorije
Ona treba da bude vodjena na jednostavan nain. Soc radnik se izgradjuje i usavrava
na poslu pruavanjem i analiziranjem soc sluajeva" ispravljanjem svojih greaka i
nedostataka u radu na emu izvlai pozitivna isustva za budui rad. 3bog toga spisi i
ostali materijali koje vodimo ne smiju biti samo arhivski materijal ve i
dokumentacija iz koje emo da uimo i mi i drugi soc radnici.
Kao va.an se&ment e#ka"ije i trenin&a jeste s#!ervizija # so"ija%nom ra#
O znaaju supervizije u pro0esionalnom radu svakog pomagaa govore osnovne
0unkcije supervizije. Supervizija ima nekoliko komponenti. Ona je:
)* !ro"es #'enja
,* !o#!ir#9i !ro"es
-* nazorni !ro"es
S#!ervizija kao !ro"es #'enja
Supervizija je interakcijski proces u kojem se maksimalno kriste potencijali za uenje
iz problema to ga iznosi supervizirani. !ezultat supervizije oituje se u neprekidnom
podizanju razine znanja i vjetina kojima se pomaga slui u svakodnevnoj praksi.
S#!ervizija kao !o#!ir#9i !ro"es
-odupirua 0unkcija supervizije stavlja u 0okus subjektivna iskustva superviziranog i
njegove rekacije na probleme" ponaanja i odnose s ljudima s kojima se nalazi u
pro0esionalnom kontaktu.
S#!ervizija kao nazorini !ro"es
Supervizor ima nadzornu odgovornost. 6o znai da supervizor zadrava krajnju
odgovornost za kvalitet usluga koje pruaju klijentu.
Kakav tre2a a 2#e sar.aj osijea
-oto emo dosije esto upotrebljevati on mora da bude praktian i podesan za
svakodnevnu upotrebu. Omot dosijea treba da bude od tvrdog materijala da se akti ne
bi guvali. $a vanjskoj strani omota treba da bude pregledno napisan naziv ustanove
E organa" matini broj" ime i prezime klijenta i kratka oznaka sadraja ili ostali podaci
o svakom spisu. Sa unutranje strane omota treba da bude kratak pregled svih
dokumenata dosijea. %obro je da u popisu imamo jedan obrazac o osnovnim
podacima za identi0ikaciju. 6o su podaci koji e nam u radu sa klijentom vrlo esto
biti potrebni. -osebno mjesto u dosijeu treba da ima socijalna anamneza sluaja koji
smo obradjivali. ' dosijeu takodje treba da imamo i kopije naih dopisa koje smo
slali drugim organima. %osije treba da sadri list praenja sluaja u kome emo
evidentirati sve ono to smo preduzeli na planu rjeavanja sluaja iz ega treba da se
vidi dinamika i intenzitet terapeutskog rada na rjeavanju sluaja. 3avretak dosijea
treba da ima kratke zabiljeke o rjeenju sluaja.
Reha2i%ita"ija kao meto so"ija%no& raa
-od terminom rehabilitacija podrazumjevamo uspostavljanje ranijeg stanja.
!ehabilitacija i reedukacija su dva tijesno povezana pojma. 6aj pojam je de0inisan
kao povratak u ivot. +ad je rije o povratku u ivot" znai da je lice ve negdje bilo"
neim se zanimalo" imalo svoj poloaj" pa je neto ili sve od toga izgubilo i sada je na
njemu i na nama" na drutvenoj zajednici" na strunim i drugim organima da mu
izgubljeno povratimo. %anas se zapravo u socijalnom radu ide za tim da se licu koje
se bilo zbog ega nalo u situaciji da mu se prui soc zatita" pomogne ne samo u
otklanjanju ili poboljanju stanja nego ujedno i za tim da se ta osoba osposobi u toj
mjeri da postane aktivan lan drutvene zajednice. %akle pod zatitom ne mislimo
samo na pomaganje ve i na rehabilitaciju i resocijalizaciju.
Ci%j reha2i%ita"ije
!ehabilitacija treba da osposobi koliko je vie mogue za samostalan ivot i rad lica
koja su onesposobljena usljed raznih oboljenja" ranjavanja" povreda ili urodjenih
mana. @ilj rehabilitacije je da se lice" ma na koji nain onesposobljeno" osposobi za
koristan i produktivan ivot. Sem pojma rehabilitacije susree se i pojam habitacije.
3a2ita"ja znai os!oso2%javanje za .ivot i ra je"e i om%aine ometene u
!siho+izi'kom razvitk#.
Pojava !ro2%ema reha2i%ita"ije
3a pravilno i e0ikasno 0unkcionisanje rehabilitacije nije dovoljno samo sagledati
probleme ve mora postojati i odgovarajua materijalna baza za uspjeno
sprovodjenje ove slube. Savremeno shvatanje pojma rehabilitacije ukazuje na
potrebu uvaavanja nekih principa kao polaznih osnova u pristupu razmatranja rada i
razvoja" a to su:
)* !rin"i! kom!%eksnosti reha2i%ita"ije
,* !rin"i! inte&riteta # reha2i%ita"iji
-* !rin"i! ra"iona%nosti
>* !rin"i! inivi#a%iza"ije
-roces rehabilitacije predstavlja niz sloenih medjusobno i tijesno povezanih
aktivnosti. #zostavljanje ili zanemarivanje bilo koje od ovih djelatnosti dovodi u
pitanje itav uspjeh rehabilitacije.
Otk#a !roisti'e !otre2a shvatanja reha2i%ita"ije kao "je%ine
-roces rehabilitacije predstavlja kompleksan niz uzajamnih djelatnosti. 3a postizanje
uspjeha treba pravilno iskoristitit i uskladiti djelatnosti na medicinskom" socijalnom"
edukativnom i polju pro0esionalnog osposobljavanja. +ada se danas govori o
rehabilitaciji misli se na medicinsku" pro0esionalnu" edukativnu i socijalnu
rehabilitaciju. Sve one ine jednu cjelinu. ' kompleksnoj rehabilitaciji nuno je ue
svih ovih komponenata jer odsustvo jedne od njih ima presudan uticaj na njeno
izvodjenje i uspjeh. 3nai da sluaj nije okonan ili je samo parcijalno rijeen i da su
napori drutva i materijanla sredstva neadekvatno utroena. +ompleksna
rehabilitacija se sastoji od: medicinske" pro0esionalne" edukativne i socijalne.
Mei"inska reha2i%ita"ija
Se slui opte medicinskim metodama u svrhu posmatranja i utvrdjivanja stanja
tejelsnog i psihikog razvitka" lijeenja i ouvanja zdravlja. 'pravljena je u 5 osnovna
pravca. )ijeenje linosti i lijeenje onesposobljenog dijela tijela. ' medicinskoj
rehabilitaciji danas se sve vie primjenjuju moderni principi masovno primjenjujui
aktivne pokrete tj medicinsku gimnastiku. 6reba podvui lijeenje putem rada. !adna
terapija nije neka posebna metoda lijeenja koja bi imala za cilj da samostalno
postigne neki e0ekat ili da zamijeni ostale 0orme lijeenja. Ona je kao i ostale samo
jedna 0orma lijeenja. Osnovni zadaci radne terapije su:
4. da psihiki utie na rehabilitanta" da ga razonodi te da kod njega probudi interes
za radnu aktivnost i stvori samopouzdanje
5. da pomou podesnih radova vjeba oteene 0unkcije te da oboljele djelove tijela
ponovo uini sposobnim
7. da rehabilitanta ponovo privikne na rad" da postigne izdrljivost i da mu omogui
bre vraanje na posao
E#kativna reha2i%ita"ija
-redstavlja prvu etapu u osposobljavanju ometenih za samostalan ivot. ,ora se
zasnivati na principu individualne prilagodjenosti" obuke" osobenostima i
karakteristikama rehabilitanta. Ova rehabilitacija ima i svoje pedagokoApsiholoke
aspekte.
Pro+esiona%na reha2i%ita"ija
.dukativna rehabilitacija nije sama sebi dovoljna stoga se na nju nadovezuje
pro0esionalno osposobljavanje kao aktivnost kojom invalidno lice moemo
maksimalno pripremiti za ivot. Osnovni zadatak pro0esionalne rehabilitacije sastoji
se znai u tome da se invalidno lice osposobi za radin proces. -ro0esionalna
rehabilitacija treba da da svoj doprinos i da pomogne invalidnom licu da postigne
maksimalne spsobnosti za normalan ivot.
So"ija%na reha2i%ita"ija
Svojim tenjama da se ostvari pravilno razumjevanje i prisni obostrano korisni odnosi
izmedju drutvene sredine i lica na rehabilitaciji" soc rehabilitacija predstavlja vrlo
vanu kariku" neophodan vid kompleksne rehabilitacije. Soc rehabilitacija moe biti
0ormalna i stvarna. Iormalnom soc rehabilitacijom smatramo rehabilitaciju koja se
zavrava na osposobljavanju pojedinaca za ravnopravno uee u drutvenom ivotu.
Stvarna soc rehabilitacija ukljuuje kako osposobljavanje tako i mogunost
izraavanja ponovo steenih sposobnosti kao i mogunosti koritenja ponovo steenih
prava. Soc rehab je obezbjedjenje mogunosti da se ponovno steene sposobnosti ili
prava javno mani0estuju i da se ove sposobnosti i prava drutveno ravnopravno
tretiraju.
Mjesto so"ija%ne s%#.2e # reha2i%ita"iji
,jesto soc radnika nije teko odrediti ako smo sagledali njegovu potrebu u
rehabilitaciji. -okretanje svih snaga u invalidu i drutvu da se rehabilitacija i
resocijalizacija to potpunije izvri cilj je soc rehabilitacije. 3ajednici treba dati
osposobljenog ovjeka u ije opsposobljavajne su uloena ogromna sredstva i trud.
-otrebno je i pravilno gledanje na invalida kome je potrebno ukljuivanje u drutvo" u
radni proces" zasnivanje porodice itd" ali mu je potrebno i da bude prihvaen sa
razumjevanjem i tretiran bez obzira na invalidnost. Soc radniku zato nije mjesto samo
u ustanovi za rehabilitaciju ve on kao strunjak treba da mobilie javnost i da radi na
boljem razumjevanju ove problematike.
O!$ti zaa"i so"ija%no& ranika # reha2i%ita"iji
%io poslova oekuje soc radnika na svakom mjestu gdje se vri rehabilitacija. /im je
signaliziran sluaj invaliditeta soc radnik se susree s njim" esto prvi" ili pak odmah
iza ljekara. !ad sa invalidom obuhvata kako rad s njim samim tako i rad s njegovom
porodicom. Soc radnik ima svoje speci0ine poslove na svim radnim mjestima gdje se
obavlja rehabilitacija.
So"ija%ni ranik # #stanovama za reha2i%ita"ij# onosno ha2i%ita"ij#
' ustanovama za rehabilitaciju soc radnik vri poslove ovisno od kategorije invalida.
' radu sa invalidom pomae mu da se to bre i to lake adaptira na novu sredinu" da
ga ukljui u drutvo itd. -omae mu pri izboru pro0esije. -riprema mu zaposlenje pri
izlasku iz ustanove i radi na tome da sam invalid odrava kontakt sa svojom
porodicom i irom okolinom.
So"ija%ni ranik na reha2i%ita"iji # o!$tini
Otkriti sluaj na vrijeme esto puta znai uspjeno ga rehabilitovati pogotovo kada
znamo da se ponekad porodica iz straha ili stida teko odluuje da sama prijavi sluaj
i trai zatitu. /esto puta roditelji kriju invalidnu djecu da se bruka njihove porodice
ne bi otkrila. $a taj nain invalidno dijete odraste i tek kad odraste trai zatitu" ali
tada i preostale sposobnosti budu ugaene. %jeca treba da budu pripremljena za
odlazak u zavod tj. da u porodici imaju povoljan tretman. 6ako odgajana djeca lake
se naviknu na zavodski ivot" a pogotovo na rad i uenje.
Intervj# kao meto so"ija%no& raa
&odjenje razgovora je istovremeno i znanje i vjestina koja se moe razvijati i
usavravati sticanjem potrebnih znanja o njegovom vodjenju kao i stalnim
vjebanjem u praksi. 3bog toga soc radnici moraju solidno ovladati ovom vjetinom.
A ti!ovi i vrste intervj#a !rema ;oo# @ Skates#
4. prema 0unkciji ; ija&nosti'ki8 tera!e#tski i istra.iva'ki <
5. prema broju osoba koje u njemu uestvuju ; inivi#a%ni i &r#!ni <
7. !rema #%o&ama koje s# !rihvati%i is!itiva' i is!itanik u odnosu na socioA
psiholoki proces interakcije
Prema r Raki9# intervj# mo.e 2iti
)* istra.iva'ki
,* k%ini'ki
-* intervj# # svrh# savjetovanja
S o2zirom na to kako se voi !ostoje - ti!a intervj#a
)* stanarizovani
,* nestanarizovani
-* mje$oviti
Stanarizovani je onaj u kome su pitanja unaprijed 0ormulisana.
Nestanarizovani je onaj u kome intervjuer sam odredjuje tok i pravac intervjua.
( mje$ovitom intervj## postoji lista pitanja o kojima e se razgovarati" ali sadraj i
redoslijed pitanja nisu unaprijeg odredjena. 3a soc radnike je od posebnog znaaja
in0ormativni intervju koji primjenjujemo u sakupljanju raznovrsnih in0ormacija i
situacija vezanih za klijenta i njegovu okolinu. -rema jednoj klasi0ikaciji intervjui se
dijele na in+ormativne i tera!e#tske. ' klinikoj psihologiji primjenjuje se tzv.
dubinski intervju u kojem se primjenjuju projektivna pitanja. #ntervju je osnovni
postupak u soc prouavanju pojedinanih sluajeva. !azlika izmedju intervjua kojeg
vodi soc radnik sa klijentom i sluajnog razgovora jeste u tome to je ovaj prvi
usmjeren prema odredjenom cilju. Sto&a ka.emo a je intervj# # so" ra#
vojenje str#'no& raz&ovora sa orejenim "i%jem. 3a obavljane strunog
razgovora potrebna su 5 licaAsoc radnik i klijent. Svaki od uesnika zauzima u njemu
svoj poloaj" jedan trai pomo" a drugi mu je prua. %a bi oni mogli ostvariti svoje
namjere potrebno je da se medju njima uspostavi veza u kojoj e klijent moi da
iznese sutinu svog problema i u kojem e soc radnik uspjeno moi pruiti pomo.
-onekad u tenji da kod klijenta izazove simpatije prema sebi soc radnik nastoji da
klijenta to vie vee za sebe. %a bi ovo izbjegao soc radnik u toku razgovora mora
prema klijentu zauzeti empatian stav tj. mora se nastojati unijeti u poloaj klijenta.
-rema Irojdu empatija kao aktivnost znaajna je kada je rije o razumjevanju onog
to je strano naem egu. .mpatija je intelektualna dopuna simaptiji" shvatanje neega
to drugi ine tako to sebe stavljamo u isti poloaj. .mpatian stav je stav
prihvatanja i razumjevanja. %a bi se ostvarila uspjena saradnja izmedju soc radnika i
klijenta u toku intervjua potrebno je postii
)* a so" ranik o2ije !ovjerenje k%ijenta i s!remnost za saranj#
,* a sav%aa ot!or k%ijenta !rema raz&ovor# o !ro2%em#
-* a je !otre2a za rje$avanjem !ro2%ema nasta%a i !ojavi%a se ko samo&
k%ijenta ne#si%jeno
Po'etak raz&ovora i !rihvatajne k%ijenta
'spjean poetak razgovora zavisi naroito od onoga ko vodi razgovor" ali isto tako i
od sagovornika. !azgovor e uspjeno poeti ukoliko je soc radnik dobro osposobljen
i uvjeban u vodjenju razgovora. # sagovornik svojim osobinama i karakteristikama
djeluje na poetak razgovora. #sto tako na poetak razgovora djeluje injenica da li je
klijent introvertirana ili ekstrovertirana linost. 'spjean poetak razgovora mnogo
zavisi od naina uspostavljanja kontakta kao to su prvo upoznavajne" predstavljanje"
nain predstavljanja" pokazivanje interesa za klijenta itd. -onekad je razgovor dobro
poeti nekom indi0erentnom temom" a onda emo postepeno i neosjetno prei na
problem koji nas interesuje. -rvo pitanje esto ima presudan znaaj za dalji tok
razgovora. 3bog toga je dobro da u poetku nastupimo obazrivo" a delikatna pitanja
da ostavimo za kasnije. ' poetku razgovora naroito se treba uvati kritike" osude"
sasluavanja" donoenja zakljuaka nabrzinu itd. $a poetku razgovora djeluje i
injenica gdje se razgovor vodi. $epovoljni uslovi mogu oteati poetak razgovora.
Metoika vojenja raz&ovora
-anja soc radnika u razgovoru mora biti upravljena prema samom klijentu. 3a
vodjenje razgovora soc radnik unaprijed odredjuje vrijeme. 6reba predvidjeti od pola
do jednog sata" a za zapisivanje jo toliko. -anja soc radnika nije posveena klijentu
nego onome to on jo mora uiniti. !azgovor mora biti dinamian. 6o znai da se
mora razvijati od prvih" moda jo nekoliko krutih oblika zbliavanja dviju
nepoznatih linosti do sve sigurnije saradnje medju njima tj. za rjeavanjem
problema. $akon toga to je problem relativno rijeen ili uklonjen saradnja izmedju
soc radnika i klijenta postaje manje intenzivna" sastanci rjedji dok se postepeno ili
potpuno ne prekinu. !azgovor izmedju klijenta i soc radnika mora se razvijati od
poznatih stanovita do teih momenata i razmiljanja koja izazivaju napetost. -ri
tome soc radnik pomae klijentu da ih se rastereti i oslobodi" a zatim se razgovor
skree na poputanje zategnutosti i na kraju ustanovljenje zakljuaka to predstavlja
0ormalni zakljuak razgovora. !azgovor poinje tako da soc radnik klijenta ljubazno
primi da mu se predstavi ukoliko se ranije nisu poznavali. -ristupanje klijentu mora
biti jednostavno i toplo" ali ne i nametljivo. Osnovni zahtjev u intervjuu je ne nametati
ga" jer to moe jo vie poveati otpor kod klijenta. +ada soc radnik razgovara na
osnovu molbe tada odmah prelazi na problem jer ga ve poznaje. 6o se zove
usmjeravanje na problem. (ko soc radnik ima na raspolaganju zahtjev ili najavu
razgovora" a ne pozna problem onda e povesti razgovor o nekom za klijenta
interesantnom pitanju i tada e doi do onoga to ga upravo interesira. 6o se zove
upoznavanje prethodne problematike. 'poznavanje treba da obuhvata onu 0unkciju
koja obuhvata podruje koje je u vezi sa rjeavanjem konkretnog problema. ' toku
razgovora treba se to vie unositi u problem klijenta" a to znai da njegovo prianje
treba budno da pratimo. +lijenta treba pustiti neka pria" neka iznosi svoj problem.
(ko ponegdje moramo u intervjuu intervenisati moramo i tu bili elastini tj. moramo
paljivo nastupiti. -osebno je pitanje kako e soc radnik pitanjima usmjeravati
razgovor ka eljenom cilju. +lijenta treba podsticati da razmilja o svim aspektima
problema. Soc radnik zajedno sa klijentom analizira problem i trae zajedno rjeenje.
Kako tre2a voiti intervj#
&oditelj intervjua mora najprije svjesno nastojati da naui razne sloene poteze kod
vodjenja intervjua. Oni se moraju najprije upoznati u teoriji da bi se kasnije u praksi
usavrili. #ntervju predstavlja interakciju klijenta i soc radnika u kojoj je aktivnost
klijenta propocionalna aktivnosti soc radnika. 'koliko se soc radnik vie unosi u ono
to mu klijent pria utoliko e to djelovati vie motivirajue na njega u smislu
njegovog mobilisanja u toku razgovora" a i kasnije. ,otivacija u intervjuu je znaajan
preduslov za stvaranje potrebne atmos0ere u kojoj se voditi intervju. ,otivacija na
razne naine stimulira" usmjerava i odrava odredjeno ponaanje. %a bi se klijent u
intervjuu mogao motivisati potrebno je da soc radnik solidno poznaje klijenta" da
poznaje psihologiju linosti" da poznaje naine i procedure vodjenja intervjua. +od
klijenta se moe razvijati spoljanja i unutranja motivacija. Spoljanja motivacija
proizilazi iz vanjskih okolnosti i spoljne sredine. 'nutranja motivacija rezultira iz
same situacije intervjua u kojoj soc radnik treba da motovirajue djeluje na klijenta.
Postav%ja se !itanje kako se voi intervj#
Intervj# se voi na - osnovna na'inaA
)* !ostamtranjem k%ijenta # tok# intervj#a
,* s%#$anjem k%ijenta
-* !ostav%janjem !itanja
Posmatranje k%ijenta
@ijelo vrijeme dok vodimo razgovor posmatramo klijenta" a i on nas. ' izvjesnom
smislu sve to bi se moglo rei o intervjuu odnosilo bi se na posmatranje. -otrebno je
takodje da primjeujemo i ono to klijent ne kae" da uoimo znaajne praznine u
njegovom izlaganju. +ako se soc radnik posmatrati klijenta E od prvog momenta i to:
kako se predstavlja i upoznaje sa soc radnikom" kakvo ima dranje" da li je
koncentrisan ili rasijan" gleda li nas pravo u oi ili izbjegava pogled" je li miran ili se
stalno vrti i okree. -ri ovome je veoma vano naglasiti da u procjenjivanju soc
radnik ne smije pasti pod uticaj prvog dojma ; halo e0ekta <. -osmatranje je vjetina
koja se treba nauiti i nju soc radnik mora stalno kod sebe izgradjivati.
S%#$anje k%ijenta
6o je takodje jedna vrsta posmatranja. Onaj ko dobro vodi intervju taj istovremeno
zna i dobro sluati. # sluanje je aktivan proces. $e reagovanje moe izgledati kao
pomanjkanje interesa" a to je tetno. +ratke umjesne primjedbe i pitanja su vrlo
korisna. (ko klijent uti u toku razgovora on misli da to vrijeme mora popuniti nekim
pitanjima i primjedbama. %irektno potivanje utnje esto vie pomae. Sluanje
onoga to klijent govori nekada je ve odredjena pomo. -rvi uslov za dobar intervju
je" da se pomogne klijentu da kod njega popusti unutranja napetost da bi se osjeao
to prijatnije. ' toku izlaganja povremeno treba stavljati kratke umjesne primjedbe"
to klijenta moe da ohrabri. # sluanje kao i posmatranje treba da se ui i stie u
praksi. Sluanjem onoga to klijent govori pomae nam da saznamo ta on misli o
svom problemu" kakve su mu elje" kakve su tekoe. Sluanjem takodje moemo
saznati na koji nain se klijent izraava o svom problemu. Sluanjem soc radnik treba
da uje i ono to nije izreeno" to je preutao. %rugim rijeima soc radnik treba da
Fita izmedju redovaG. 6akav nain sluanja ima veliki terapeutski znaaj. Soc radnik
treba kod sebe razvijati sposobnost i umjenost aktivnog sluanja. (ktivno sluati
znai sluati ta klijent govori" stalno mu davati doznanja da smo zainteresovani za
ono to nam pria.
Postav%janje !itanja
*e veoma vano u vodjenju intervjua zbog ega se postavljaju pitanja i ta se eli
njima dobiti od toga zavisi i 0ormulacija pitanja. -itanja u intervjuu imaju dvostruku
0unkciju:
4. da se cijljevi pomou pitanja prilagode mogunosti shvatanja i razumijevanja
klijenta
5. da pomou pitanja soc radnik postigne to vei stepen motivacije klijenta
$ain na koji postavljamo pitanja" ton i 0ormulacija u velikoj mjeri doprinose ovome.
&aan je sam sadraj pitanja" naime da u pitajnu nema optuivanja" nepovjerenja te da
pitanja nisu dvosmislena. -itanjima ne treba izraavati znatielju i radoznalost za
neke periode ivota klijenta niti insistirati pitanjima na neemu to za njega nije
prijatno da se sazna i otkrije. #spravno je pravilo da treba pitati iz 5 razloga:
)* a se o2ije o2avje$tenje ; in0ormacija < o !ro2%em#
,* a 2i #!ravi%i raz&ovor o nekorisnih na korisne stvari i time razvili
motivaciju klijenta
Ovdje spadaju ona pitanja koja treba da podstaknu klijenta kada neodluno stane.
-rednost imaju pitanja koja navode na opiran odgovor" a nikako ona koja daju
mogunost odgovora sa da ili ne. ' postavljanju pitanja tempoAbrzinu treba
prilagoditi klijentu. Sporost u postavljanju pitanja daje utisak pomanjkanja interesa i
razumjevanja" a brzim postavljanjem pitanja klijenta moemo zbuniti i tako stvoriti
utisak da nas ne interesuje ono to nam ima rei. $e treba postavljati vie pitanja u
jednom pitanju jer obino dobijemo odgovor samo na posljednje pitanje. )ina
pitanja mogu biti poetak blieg odnosa soc radnika i klijenta. On eli da sazna kakav
je ovjek soc radnik i da li je njegov u skladu sa onim to soc radnik mani0estuje ili
ne. $ajbolje je na ta pitanja odgovarati iskreno i istinito. -ri postavljanju pitanja
uvijek moramo znati ta pitanje znai za klijenta" kakve e reakcije ovo izazvati kod
njega. -itanjima treba da upoznamo sistem standarda i vrijednosti kod klijenta kako
bi mogli djelovati na promjenu stavova ponaanja.
;ovor i jezik # intervj##
Sa pitanjima su tijesno povezane i primjedbe soc radnika. -onekad je razlika samo u
naglasku i zavisno od toga primjedba dobije svoje odredjeno mjesto. $o i pitanja i
primjedbe imaju odredjena pravila. Soc radnik treba da stavlja primjedbe i postavlja
pitanja i da klijenta tako navede na razgovor i da ga ohrabri. Soc radnik treba da pazi
na nain izraavanja. On treba da misli logino i da govori jezikom kojim ga klijent
razumije. *ezik mora biti ist bez stranih rijei i provincijalizma" izraajan" ubjedljiv i
jasan.
Dinamika a%jih raz&ovora
$i jedan od razgovora u nizu ne smije biti nepripremljen. -rije razgovora treba
pronai dokumentaciju ako postoji i prouiti je. 6akodje treba prouiti ono to smo
ranije zabiljeili iz razgovora. Svaki razgovor treba da je samo 0aza u naoj aktivnosti
sa klijentom. 'pravo zato svaki je razgovor upravljen postepenom rjeavanju
problema. !azgovor utvrdjuje odnos klijenta i soc radnika" utvrdjuje njihovo
medjusobno povjerenje. 6akav e razgovor biti onda ako soc radnik u toku razgovora
i dalje bude pomagao klijentu" a ne da se prisjea ta je ranije govorio. 6ako se vode
svi razgovori koje soc radnik ima sa klijentom. # u daljim razgovorima soc radnik
postavlja pitanja koja klijenta sve vie pribliavaju njegovom problemu. +lijent mora
biti uvjeren da pridonosi raiavanju situacije jer e se samo tako odluiti za
predloeni nain rjeavanja. Svaki razgovor zavrava soc radnik ustanovljavanjem
onoga to se dogodilo.
(s%ovi za #s!je$no vojenje intervj#a
%a bi se intervju uspjeno vodio moraju se ispuniti odredjeni uslovi. 6i uslovi su
sljedei:
)* mjesto vojenja intervj#a
,* 2i%je.enje raz&ovora
Mjesto vojenja raz&ovora
,jesto u kojem se vodi intervju moe da ima bitnog uticaja na rezultate razgovora.
&ano je da se razgovori vode u ugodnoj atmos0eri u kojoj nema napetosti. !azgovor
moe da se vodi ili u stanu klijenta ili u slubenim prostorijama soc radnika ali i na
drugom za to pogodnom mjestu. !azgovori koji se vode u stanu potrebni su iz 5
razloga: da bi se soc radnik lake upoznao sa okolinom klijenta" a nekada su potrebni
i iz razloga to se klijent ne moe odvojiti od kue. 6akvi razgovori manje su
internzivni i manje se njima postie. +lijent je u svojoj okolini manje skoncentrisan.
3a rjeavanje problema klijenta preporuuju se razgovori u kancelariji soc radnika.
+lijent se tako mobilie na saradnju. -rostorija treba da je prijatna" udobna" a nikako
raskona. Stolice treba da su jednake i za klijenta i za soc radnika. ?iroki sto izmedju
soc radnika i klijenta nije podesan. ' tim prostorijama ne treba tele0on ili bar
tele0onske razgovore ne obavljati za vrijeme obavljanja intervjua.
Bi%je.enje
%rugi uslov koji omoguuje uspjeno vodjenje razgovora je biljeenje. 3a zapisivanje
soc radnik treba da ima biljenicu. 3apisuju se samo kljune take i one injenice
koje se teko pamte kao: adresu" datum rodjenja" mjesto stalnog boravka i sl." a to e
pomoi da prikaz razgovora bude cjelovit. +ljune take jesu teme koje su u
razgovoru rjeavali soc radnik i klijent ; kolovanje" lini dohodak" brani odnosi i sl<.
(ko u toku razgovora biljeimo vie nego to smo morali klijenta moemo omesti u
izlaganju. -isanje takodje smanjuje panju soc radnika. Soc radnik treba to vie da
upamti bez zapisivanja. ,ogu se zapisati samo neki vani podaci i momenti koje
emo obraditi kasnije.
/avr$avanje raz&ovora
!azgovor sa klijentom treba na odredjen nain zavriti. -oto se svaki razgovor vodi
sa odredjenim ciljem u toku vodjenja razgovora moramo se postepeno pribliavati
tom cilju. $a kraju obavljenog razgovora soc radnik uz saglasnost klijenta 0ormulie
zakljuke. Odmah iza toga treba rezervirati neko vrijeme da se razgovor registruje i to
onako kako je tekao. !azgovor evidentiramo u obliku dnevnika i upotrebljavamo
pripovjedaki nain u treem licu ; npr otac je ispriao o sinu sljedeeL<. %inamika
medjusobnih odnosa treba vie puta da se predoi u citatima. 6o osobito treba da su u
razgovoru nastale emocionalne situacije" utnja" pla" provala ljutnje i sl. @itati su
podesni i onda kada pokazuju poseban nain izraavanja klijenta ; argon <. %obro i
briljivo zapisivanje vana je pomo u radu sa klijentom. Soc radnik nee dobro raditi
ako se osloni na pamenje. $ekada je potrebno sluaj klijenta predati drugom soc
radniku pa je dobro da ima neto i zapisano.
Kako se !ona$a so"ija%ni ranik
On mora biti uvijek pripravan da diskutuje sa klijentom. -ri tome treba voditi rauna
da sa klijentom treba razgovarati na istom nivou. ' toku diskuje soc radnik treba da
potuje miljenje klijenta. (ko je miljenje klijenta u suprotnosti sa ubjedjenjem soc
radnika treba ga postepeno mijenjati. ' analizi svog miljenja i miljenja klijenta on
trai da uoi razlike i dodirne take. %iskusiju emo uguiti ako elimo da
nametnemo nae miljenje klijentu. $asuprot ovome dolazi i do trenutka utanjaA
utnje. ?utnja nije uvijek negativan predznak za razgovor" ona moe kod klijenta da
dovede do razmiljanja pa ako je to sluaj onda utnju ne treba prekidati" jer kada
klijent razmisli on e odgovoriti. 6ako emo dolaziti u kontakt sa klijentima koji
mnogo priaju bez reda i esto i o drugim stvarima koje nisu u vezi sa stvarima koje
nas interesuju. 6akve razgovorljive klijente treba medjupitanjima vraati na predmet
razgovora. %eava se da klijent u razgovoru preskae s predmeta na predmet. !azlozi
za ovakav nain razgovora mogu biti razliiti" pokazivanje moe biti posljedica
asocijacija i to ga podsjea na neke stvari prilikom razgovora. -reskakanja mogu
znaiti izbjegavanje razgovora o toj stvari. -reskakanje moe da se dozvoli ali se
kasnije vraa na interesantnu injenicu koja je ranije izbjegnuta. -onekad se klijent
vraa stalno na jedan predmet i navodi da se o njemu razgovara. 6o je posljedica toga
to je panja klijenta usmjerena na jedan predmet. $a ovu okolnost treba paziti jer
ovo stvarno moe biti centralni problem. 6akvo vraanje moe biti posljedica
nesigurnosti. Soc radnik je duan da mu pomogne kako da predje na drugu temu
razgovora. $eki ljudi izraavaju esto samo pozitivna osjeanja" saglaavaju se i
odobravaju miljenje soc radnika" oni ne protivrjee. Ovi ljudi su esto plaljivi i
skloni su da se prilagode. Ovakve klijente treba podstai na razmiljanje" ukazati da i
razliita miljenja mogu biti korisna. # agresivnost je takodje jedna od situacija u
razgovoru. 6u treba znati da je agresivnost obino posljedica osjeaja manje
vrijednosti. (ko klijent vidi da napad na soc radnika ne uspjeva" da ga ne dovodi u
odbrambeni poloaj" onda e pravilnim i mirnim stavom soc radnika agresivnost
nestati. /esto iz takvog stanja slijedi depresija" klijent klone i poslije toga osjeti
potrebu za saradnjom. ' razgovoru treba sauvati hladnokrvnost i nipoto ne padati u
a0ektivna stanja.