HERBERT READ: ETVRTO POGLAVLJE

FUTURIZAM, DADA, NADREALIZAM

1906-1914. period snanih previranja i eksperimenata koji dovode dva pravca:
a) introvertna ljudska narav (ekvivalent u prolosti = romantizam)
b) ekstrovertna ljudska narav (ekvivalent u prolosti = klasicizam)

Giorgio de Chirico: Place d'Italie,

1912.
U kubizmu postoje dvije razvojne linije: jedna koja ide prema fragmentaciji
percepcije i rekonstrukciji oblika (analitika), i druga koja ostvaruje kompoziciju
po ugledu na prirodu (sintetika).

Carlo Carra: Metafizika muza, 1917.

U formiranju pokreta ovog doba znaajnu ulogu igraju knjievnici i pjesnici.

Futurizam je zaeo talijanski pjesnik Filippo Tomaso Marinetti, s manifestom

futurizma izdanom 1909. Oko njega se okupljaju Umberto Boccioni i Carlo Carra.
Boccioni 1910. objavljuje Manifest futuristikih slikara koji zapoinje izjavom da
''istina ne moe biti zadovoljena oblikom i bojom koji su nam poznati; sve se
stvari kreu i jure, brzo mijenjaju, te umjetnik ima zadatak predstaviti taj
univerzalni dinamizam. Prostor vie ne postoji, ili samo postoji kao medij u kojem
se tijela kreu i proimaju.''
Futuristi imaju senzibilnost prema svakodnevnim predmetima, posebice prema
stroju, te za preokupacije modernog ovjeka, posebice za brzinu. Promatranje
kretanja oblika u prostoru otvara vrata u geometriju i matematiku. Boccionijeva
skulptura Jedinstveni oblici trajanja u prostoru podsjea na barok, ali za razliku od
barokne skulpture koja se okree u sebi, Boccionijeva se baca u prostor i asocira
na oblike aviona.
Naela futurizma:
a) imitacija se prezire, originalnost se slavi
b) treba se pobuniti protiv harmonije i dobrog ukusa
c) kritika umjetnosti je ili beskorisna ili tetna
d) treba oistiti sve ustajale teme i izraziti kaos modernog ivota (prikazi
pokreta, konja u galopu...)
e) naziv 'luaci' treba smatrati plemenitim
f) komplementarizam u slikarstvu je nunost, kao slobodni stih u poeziji
g) univerzalni dinamizam mora biti predstavljen kao dinamika senzacija
h) iskrenost i istoa su nune za interpretaciju prirode
i) pokret i svjetlost unitavaju materijalnost tijela
Grupa 1912. organizira izlobu u Parizu, a Boccioni 1914. izdaje knjigu koja je
njihovim idealima dala konani izraz. Nakon njegove smrti, grupa se raspala
1916., a umjetnici se okreu drugim pokretima.

M. Duchamp: Le passage de la Vierge la Marie, 1912.

Dadaizam
Tijekom 1915. se u Zrichu okupljaju Tristan Tzara, Hans Arp, Hans Richter, R.
Hilsenbeck i Hugo Bal, koji 1916. organizira umjetnike veeri, te sluajno u rijeniku
nailaze na rije dada. Dada je otpoetka aktivistika; odbacuje tradicionalne
vrijednosti ali tepko uspostavlja novi stil. usvajaju Bakunjinovu parolu: 'strast
razaranja je stvaralaka'. Duchamp izruguje Mona Lizu brkovima, svakodnevni
uporabni predmeti se vrednuju kao umjetnost, a apsurdni i nepraktini strojevi
ismijavaju znanost i modernu tendenciju za
funkcionalnou. Ukida se svaki konvencionalni pojam u
umjetnosti, s ciljem da se potpuno emancipira vizualna
imaginacija.

1916. broura Cabaret Voltaire (ur. H. Bal),

kasnije grupa dobiva isto ime
1917. Galerija Dada
1917. asopis Dada (ur. Tzara)
1917. Hilsenbeck u Njemakoj organizira
dadaistiki pokret (politiki nihilizam, revolt)
1920. Hilsenbeck izlae ciljeve dade (on i Bal
ekspresionisti, Tzara romantini internacionalist,
Archipenko trai istinitost u umjetnosti)

H. Arp: Konfiguracija, 1928. (kompozicije izrazito dvodimenzionalne)

Talijanski dadaisti de Chirico i Carra osnivaju 'scuola metafisica' njihov slikarski stil
u sutini je novi tip romantiarskog pejzaa, a okrenuti su Nietzscheovoj filozofiji. De
Chirico nalazi inspiraciju u Picassovim 'konstrukcijama' i grotesknim figurama.
Njegov smjer nije bio analitiki, i nije naginjao logici, a perspektivu nije koristio u
cilju predstavljanja, ve radi njenog emotivnog efekta.
Marc Chagall ruski je umjetnik roen 1887. U Parizu se
1910. pridruuje Appolinaireu i Maxu Jacobu. Njegovo slikarstvo
karakteriziraju geometrizirani ruski ikonografski elementi u
kubistikom stilu, a 'ruska zemlja nikad nije u potpunosti
otresena s njegovih cipela', to znai da je zadrao realistiko
usmjerenje. Meutim, njegov kubizam je samo povrinski
manirizam, jer kubizam daje previe znaaja arhitektonskoj
formi, dok je on vie teio antiloginoj figuraciji i likove iz snova.
Njegov 'illogisme' utjee na de Chirica, te od 1922. oni otvaraju
put u nesvjesno.

Chagall:

Majinstvo, 1913.

M. Chagall:
Autoportret
sa sedam
prstiju, 1912.

Nadrealizam je izraz koji Apollinaire koristi u opisivanju svoje drame Les mamelles
de Tirsias (1917). Andr Breton ve poznaje psihoanalizu te analizu snova koja
evocira poetske efekte. Apsurdni dadaistiki pokret u potpunosti nestaje 1922., a
1924. Breton izdaje Prvi nadrealistiki manifest. Breton ne pokuava zanijekati
modernost kao to su to radili dadaisti; njegova nova orijentacija naena je u
psihoanalizi, snovima i halucinacijama te asocijacijama. Smatra kako je nadrealizam
prije svega pitanje poetskog stvaranja, te ''psihiki automatizam kojim se eli izraziti
stvarno djelovanje misli na bilo koji nain, usmeno, pismeno ili drugaije''. Breton
razlikuje dvije epohe u nadrealizmu (intuitivna i rezonirajua).
Odsustvo drutvenih i politikih pokreta prekinuto je izbijanjem marokanskog rata
1925. (La Rvolution D'Abord et Toujours) i buenjem nunosti ispoljavanja javnog
protesta. Tad se ujedinjuju deseci umjetnika koji odluuju o budunosti cijelog
pravca.

Mir: Harlekinada, 1925.

Mir: Majinstvo,
1924.

1929. Breton objavljuje Drugi

manifest nadrealizma
1930. poinje izdavanje asopisa La
Surralisme au Service de la
Rvolution
Buuel snima filmove Le chien
Andalou (1912) i L'age d'or (1931)

Max Ernst radio je kolae od starih novina i

knjiga, stvarajui 'vidljive pjesme', i izumio
je frottage, umjetnike konstrukcije
sastavljene od otisaka raznih povrina. 1926. sastavio je Histoire naturelle, s
izmiljenim i pseudoorganskim oblicima.

Paul Delvaux: Ruke, 1941.

Salvador Dal: Predosjeanje graanskog rata, 1936.

Salvador Dal koristi sentimentalno pobonjatvo kao izvor svojih motiva, te kroz svoj
egzibicionizam sablanjava javnost svojim paranoidno-kritikim radovima.
Nadrealizam jest prvenstveno poetski pokretn ali primjenjuje totalnu 'metafiziku
senzibilnost', primjenjivu na sve umjetnosti.

Roberto Sebastian Matta Echaurren: Davati bezbolnu svjetlost, 1955.