1

MARKETING MENADMENT - MAM03I

ISPITNA PITANJA II kolokvij

42. Klasifikacija proizvoda
Proizvodi se mogu klasifikovati na nekoliko naina.
a) Na osnovu trajnosti i pouzdanosti: proizvodi se mogu podijeliti na: netrajna dobra, trajna dobra ili usluge.
b) U kategoriji potronih dobara: obini proizvodi (osnovni, impulsivni, hitni), posebni proizvodi (homogeni i
heterogeni), specijalni proizvodi i ne traeni proizvodi.
c) U kategoriji proizvodnih dobara: materijali i dijelovi (sirovine, fabriki materijali i dijelovi), kapitalna dobra
(instalacije i oprema), potrona roba i poslovne usluge (potroni materijal, sredstva za odravanje i popravke,
usluge odravanja i popravki i usluge poslovnog savjetovanja).

43. Klasifikacija i analiza miksa proizvoda
Veina kompanija prodaje vie od jednog osnovnog proizvoda. Miks proizvoda moe se klasifikovati prema irini,
duini, dubini i konzistentnosti. Te etiri dimenzije omoguavaju kompaniji da razvije marketinku strategiju i odlui
koje od proizvoda da razvija, odrava, koje da eksploatie, a koje da eliminie. Da bi analizirali liniju proizvoda i odluili
koliko treba investirati u tu liniju, menaderi linije proizvoda moraju analizirati prodaju, profit i trini profil.

44. Brendiranje proizvoda
Brendovi se esto prodaju ili nude zajedno sa drugim brendovima. Brendirane komponente i ko-brendovi mogu dodati
vrijednost ako je i sami imaju, i ako je njihovo uklapanje skladno.
Fiziki proizvodi moraju se pakovati i obraivati. Dobro dizajnirana pakovanja mogu da utiu na poveanje pogodnosti
za kupca i poveanje promotivne vrijednosti za proizvoaa. One ustvari funkcioniu poput reklame za proizvod u
trajanju od pet sekundi. Garancije mogu da doprinesu sigurnosti potroaa.

45. Definisati i objasniti marketing usluga
Usluge su neopipljive, nedjeljive, varijabilne i prolazne. Svaka navedena karakteristika predstavlja izazov i zahtjeva
odreene strategije. Marketari moraju pronai nain da materijalizuju nematerijalno; da unaprijede produktivnost
davalaca usluga; da poveaju i standardizuju kvalitet datih usluga i da daju ponudu usluga u skladu s njihovom
tranjom na tritu. Marketing usluga mora biti holistiki: on ne podrazumijeva samo eksterni marketing ve i interni
marketing radi motivisanja zaposlenih, kao i interaktivni marketing kojim se jednako naglaava vanost ,,visoke
tehnologije" i ,,visokog kvaliteta".


46. Efektivno brendiranje uslune kompanije
Da bi brendiranje uslune kompanije bilo efektivno, ona moe da diferencira svoj brend pomou primarnih i
sekundarnih karakteristika usluga i da razvije odgovarajue strategije brenda. Efektivni programi brendiranja usluga
esto obuhvataju brojne elemente brenda. Kompanije takoe moraju da razviju hijerarhije brenda i portfolija brenda,
to da uspostave dimenzije imida radi jaanja ili unapreenja ponude usluga.

47. Cijena kao elemenat marketing miksa
Iako faktori koji nisu u vezi sa cijenom imaju sve veu ulogu u modernom marketingu, cijena je i dalje sutinski bitan
elemenat marketing miksa. Cijena je jedini element koji generie prihod; ostali elementi generiu trokove.
2

48. Politika formiranja cijena
Kada odreuje politiku formiranja cijena, kompanija prati proceduru koja ima est koraka:
1. bira i postavlja cilj u vezi sa cijenom;
2. predvia krivu tranje, mogue koliine koje e prodati pri svakoj od datih cijena;
3. procjenjuje kako e se njeni trokovi mijenjati shodno razliitim nivoima proizvodnje, shodno razliitim nivoima
akumuliranog iskustva u proizvodnji, kao i shodno diferenciranim trinim ponudama;
4. razmatra trokove, cijene i ponude konkurenata;
5. bira metod formiranja cijene;
6. bira krajnju cijenu.

49. Uzroci i strategije prilagoavanja cijena
Kompanije uglavnom ne odreuju samo jednu cijenu ve zapravo strukturu cijena koja odraava varijacije u
geografskoj tranji i trokovima, zahtjeve trinog segmenta, vrijeme kupovine, nivoe narudbi i ostale faktore. Na
raspolaganju im je nekoliko strategija prilagoavanja cijena:
a) geografsko formiranje cijene;
b) popusti i olakice;
c) promotivne cijene;
d) diskriminatorno formiranje cijena.


50. Uloga, funkcije i tokovi kanala marketinga
Proizvoai uglavnom ne prodaju direktno svoju robu krajnjem korisniku. Izmeu proizvoaa i krajnjih korisnika
nalazi se jedan kanal marketinga, tj. marketinkih posrednika koji imaju niz uloga. Odluke u vezi sa kanalom
marketinga spadaju u najvanije odluke sa kojima se suoava menadment.
Najvanije funkcije koje posrednici obavljaju obuhvataju: informisanje, promociju, pregovaranje, naruivanje,
finansiranje, preuzimanje rizika, fiziko posredovanje, plaanje i vlasnitvo.
Proizvoai mogu da dopru do trita na razne naine. Oni mogu da prodaju direktno ili da koriste kanale sa jednim,
dva ili tri nivoa. Odluci o tipu (tipovima) kanala koji e se koristiti, prethodi analiza potreba kupaca, postavljanje
ciljeva kanala, identifikovanje i procjena osnovnih alternativa, ukljuujui i vrste i broj posrednika koji e initi kanal.

51. Upravljanje i sistemi marketinkih kanala

Da bi upravljanje kanalom bilo efektivno, potrebna je selekcija posrednika, njihova obuka i motivacija. Cilj je da se
izgradi dugorono partnerstvo koje e biti profitabilno za sve lanove kanala. Kanale marketinga karakteriu stalne i
ponekad velike promjene. Meu najvanijim trendovima izdvajaju se tri marketinka sistema: vertikalni marketinki
sistemi, horizontalni marketinki sistemi i viekanalni marketing sistemi.

52. Vrste konflikta i konkurencija u martketinkim kanalima
Svi kanali marketinga podloni su potencijalnom konfliktu i konkurenciji koji nastaju zbog nekompatibilnosti ciljeva,
loe definisanih uloga i prava, razlika u percepciji i meuzavisnih odnosa. Kompanije mogu da sprijee konflikt tako
to e stremiti viim ciljevima, razmjenjivati ljude unutar dva ili vie nivoa kanala, pridobijati podrku lidera iz drugih
dijelova kanala i podsticati zajedniko lanstvo u privrednim udruenjima i meu njima.
Kompanije mogu da odluuju o sporazumima unutar kanala. Meutim, one moraju da vode rauna o odreenim
pravnim i etikim pitanjima, koja se odnose na prakse kao to su ekskluzivna zastupnitva ili teritorije, vezani ugovori i
prava dilera.
3

53. Maloprodaja i vrste maloprodavaca
Maloprodaja obuhvata sve aktivnosti koje su u vezi sa prodajom robe ili usluga direktno krajnjim kupcima i to za line,
a ne poslovne svrhe. Maloprodavci se razlikuju po tome da li taj vid prodaje obavljaju preko prodavnica ili ne, a one
mogu biti i maloprodajne organizacije.
Osnovne vrste prodavnica koje se bave maloprodajom su specijalizovane prodavnice, robne kue, supermarketi,
lokalne prodavnice robe iroke potronje, diskontne prodavnice, off-price maloprodavci (fabrike prodavnice,
nezavisni off-price maloprodavci i veleprodajni klubovi); superstore objekti (kombinacija prodavnica i supermarketa) i
kataloki izlobeni saloni.

54. Objasniti korporativnu maloprodaju
lako su mnoge prodavnice koje se bave maloprodajom nezavisne, sve vei broj spada u neku vrstu korporativne
maloprodaje. Maloprodajne organizacije ostvaruju ekonomiju obima, na primjer veu kupovinu mo, iru
prepoznatljivost brenda i bolje obueno osoblje. Osnovne vrste korporativne maloprodaje obuhvataju korporativne
lance prodavnica, dobrovoljne lance, maloprodajne kooperative, potroake kooperative, franize i merendajzing
konglomerate.

55. Trendovi u maloprodaji
Pri donoenju dluka o ciljnim tritima, asortimanu proizvoda i nabavci, uslugama i atmosferi prodavnice, cijeni,
promociji i mjestu, maloprodavci moraju voditi rauna o glavnim trendovima kao to su: razvoj privatnih robnih marki,
nove maloprodajne forme i kombinacije, rast intertipne konkurencije u maloprodaji, konkurencija maloprodavaca sa i
bez prodavnica, razvoj velikih maloprodavaca, opadanje maloprodavaca srednjeg trita, rast investicija u tehnologiju
i globalno prisustvo velikih maloprodavaca.

56. Pojam i funkcije veleprodaje
Veleprodaja obuhvata sve aktivnosti u vezi sa prodajom robe i usluga onima koji ih kupuju radi dalje prodaje ili
koritenja u poslovne svrhe. Veleprodavci mogu da obavljaju funkcije bolje i ekonominije u odnosu na proizvoae.
Te funkcije obuhvataju prodaju i promovisanje, kupovinu i izgradnju asortimana, podjelu velike koliine robe,
skladitenje, transport, finansiranje, preuzimanje rizika, irenje trinih informacija i obezbjeivanje usluga
menadmenta i konsaltinga.

57. Tipovi veleprodavaca i njihove marketing odluke
Postoje etiri tipa veleprodavaca: trgovinski veleprodavci; brokeri i agenti; prodajne i nabavne poslovnice i kancelarije
proizvoaa i maloprodavaca; i raznovrsni veleprodavci kao to su kompanije koje prikupljaju poljoprivredne
proizvode i aukcijske kompanije.
Veleprodavci moraju donijeti odluke o: ciljnim tritima, asortimanu proizvoda i uslugama, cijeni, promociji i mjestu.


58. Uloge i vrste marketing komunikacija
Marketing moderne kompanije pored razvoja dobrog proizvoda, formiranja atraktivnosti cijena i zalaganja da taj
proizvod bude dostupan, poseban akcent treba da stavi na komuniciranje sa postojeim i potencijalnim interesnim
grupama i javnou.
Miks marketing komunikacija sastoji se od est osnovnih naina/vrsta komunikacije: propaganda, unapreenje
prodaje, odnosi s javnou i publicitet, dogaaji i iskustva, direktan marketing i lina prodaja.

4

59. Objasniti model procesa komunikacije
Proces komunikacija ini devet elemenata: poiljalac, primalac, poruka, mediji, enkodiranje, dekodiranje, odgovor,
povratna informacija i um.
Da bi prenijeli svoje poruke, marketari moraju najprije da ih enkodiraju i to imajui u vidu kako ih ciljni auditorijum
obinu dekodira. Oni takoe moraju da emituju poruku kroz efikasan medij, koji dopire do ciljnog auditorijuma i
razviju kanale za povratne informacije, kako bi pratili odgovor na poruku. Odgovor potroaa na komunikaciju moe
se predstaviti na osnovu tzv. hijerarhije efekata i redoslijeda ,,spoznaj osjeti - uradi".

60. Koraci u razvoju efektivnih komunikacija
Razvoj efektivnih komunikacija podrazumijeva osam koraka:
1. identifikovanje ciljnog auditorijuma,
2. odreivanje ciljeva komunikacije,
3. dizajn komunikacija,
4. izbor kanala komunikacija,
5. odreivanje ukupnog budeta za komunikacije,
6. izbor miksa komunikacija,
7. mjerenje rezultata komunikacija, i
8. upravljanje integrisanim marketing komunikacijama.


61. Identifikovanje ciljnog auditorijuma i odreivanje komunikacionih ciljeva
Kada odreuje ciljni auditorijum, marketar mora da ukloni jaz koji postoji izmeu aktuelne percepcije javnosti i
eljenog imida.
Ciljevi komunikacija mogu da podrazumijevaju potrebu za kategorijom, svijest o brendu, stav o brendu ili namjeru
kupovine brenda. Formulisanje komunikacije zahtijeva rjeavanje tri problema - ta treba rei (strategija poruke),
kako to rei (kreativna strategija) i ko to treba da kae (izvor poruke). Kanali komunikacija mogu biti lini (kanali
predstavnika, ekspertski kanali, drutveni kanali) ili nelini (mediji, atmosfera i dogaaji). Metod odreivanja budeta
za promociju zasnovan na cilju i zadatku je najpoeljniji, a da bi ga primijenili, marketari moraju da definiu svoje
budete tako to najprije definiu odreene ciljeve.


62. Faktori pri odreivanju miksa marketing komunikacija i mjerenje rezultata
Kada odluuju o miksu marketing komunikacija, marketari moraju da utvrde prednosti i trokove svakog sredstva
komunikacije, kao i trinu poziciju kompanije. Oni takoe moraju da razmotre vrste trita proizvoda na kojem
obavljaju prodaju, koliko su potroai spremni na kupovinu, kao i fazu ivotnog ciklusa u kojoj se proizvod nalazi.
Mjerenje efektivnosti miksa marketing komunikacija podrazumijeva postavljanje pitanja lanovima ciljnog
auditarijuma o tome da li prepoznaju komunikaciju ili da li je se sjeaju, koliko su je puta vidjeli, ega se tano sjeaju,
da li im se dopada, kao i o njihovim ranijim i aktuelnim stavovima prema proizvodu i kompaniji.


63. Definisati IMK
Integrisane marketing komunikacije (IMK): planiranje marketing komunikacije koje prepoznaje dodatnu vrijednost
sveobuhvatnog plana, koje procjenjuje strategijske uloge brojnih disciplina komunikacije i kombinuje te discipline, da
bi se ostvarila jasnoa, konzistentnost i maksimalan uticaj kroz dobru integraciju diskretnih poruka.

5

64. Ukratko definisati oglaavanje i razvoj propagandnog programa
Oglaavanje podrazumijeva svaki plaeni vid ne line prezentacije, promocije ideja, robe ili usluge od strane odreenih
sponzora. Oglaavai ne podrazumijevaju samo poslovne kompanije ve i dobrotvorna drutva, neprofitne
organizacije i vladine agencije. Razvoj propagandnog pragrama je proces koji ima pet koraka: (1) postavljanje ciljeva
oglaavanja; (2) odreivanje budeta; (3) izbor propagandne poruke i kreativne strategije; (4) izbor medija; i (5)
evaluacija komunikacionih prodajnih efekata.


65. Definisati pojam i ciljeve unapreenja prodaje
Unapreenje prodaje obuhvata niz razliitih podsticajnih sredstava, uglavnom kratkoronih, koji se dizajniraju s ciljem
da se stimulie bra ili vea kupovina odreenih proizvoda ili usluga od strane potroaa ili poslovnih kupaca.
Unapreenje prodaje obuhvata instrumente promocija za podsticanje potroaa, unapreenja prodaje poslovnim
kupcima i promociju poslovanja i prodajne sile (sajmovi i konferencije, takmienja za predstavnike prodaje i
specijalizovano oglaavanje). Kada primjenjuje unapreenje prodaje, kompanija mora da postavi ciljeve promocije,
odabere instrumente, razvije program, predtestira ga, zatim implementira i kontrolie, a na kraju mjeri rezultate.


66. Definisati pojam i ciljeve dogaaja i iskustava
Dogaaji i iskustva predstavljaju sredstva pomou kojih se sa potroaima uspostavlja lini odnos i postaje dio
njihovih ivota. Ukljuivanje u dogaaje moe da proiri i produbi odnos izmeu sponzora i njegovog ciljnog trita, ali
to se deava samo ukoliko se njime valjano upravlja.


67. Definisati pojam i instrumente odnosa s javnou
Odnosi s javnou podrazumijevaju razne programe, koji se dizajniraju s ciljem da se promovie ili zatiti imid
kompanije ili njenih proizvoda. Danas mnoge kompanije primjenjuju marketinke odnose s javnou kako bi u
promovisanju proizvoda i stvaranju imida pomogle odjeljenju za marketing. Marketinki odnosi s javnou mogu da
utiu na svijest javnosti i esto su mnogo kredibilniji, a trokovi koje iziskuju samo su dio trokova oglaavanja. Glavni
instrumenti odnosa s javnou su publikacije, dogaaji, vijesti, govori (saoptenja), aktivnosti u vezi sa ciljevima od
javnog znaaja i predstavljanje identiteta.


68. Koristi direktnog marketinga i njegovi glavni kanali
Direktni marketing je interaktivni marketinki sistem, koji se koristi da bi se dobio mjerljiv odgovor ili ostvarila
transakcija na bilo kojoj lokaciji, a putem jednog ili vie medija. Direktni marketing, posebno elektronski marketing,
veoma se brzo razvija.
Direktni marketari planiraju kampanje tako to donose odluku o ciljevima, ciljnim tritima i potencijalnim kupcima,
ponudama i cijenama. To je praen o testiranjem i odreivanjem mjera za ocjenu uspjenosti kampanje.
Glavni kanali za direktni marketing obuhvataju prodaju licem u lice, direktnu potu, kataloki marketing,
telmarketing, interaktivnu televiziju, kioske, web sajtove i mobilne ureaje.





6

69. Ciljevi i strategija prodajne sile
Da bi se oblikovala prodajna sila, potrebno je da se donesu odluke o ciljevima, strategiji, strukturi, veliini i
nagraivanju. Ciljevi mogu da obuhvataju: traganje za potencijalnim kupcima, ciljanje, komunikaciju, prodaju,
pruanje usluga, prikupljanje informacija i alokaciju.
Da bi se odredila strategija, potrebno je da se odabere najafektivniji miks prodajnih metoda. Izbor strukture prodajne
sile podrazumijeva geografsku podjelu teritorija, kao i podjelu teritorija prema proizvodu ili tritu.
Procjena veliine prodajne sile podrazumijeva najprije procjenu ukupnog posla, koji treba da se obavi, kao i koliko e
prodajnih sati (pa samim tim i prodavaca) biti neophodno.
Nagraivanje za prodajnu silu podrazumijeva odreivanje iznosa plata, provizija, bonusa, putnih i ostalih trokova,
beneficija, kao i zadovoljstva samih kupaca pri odreivanju ukupne nagrade.


70. Upravljanje prodajnom silom
Upravljanje prodajnom silom obuhvata pet koraka:
1. regrutovanje i selekciju predstavnika prodaje;
2. obuavanje predstavnika u vezi sa tehnikama prodaje, proizvodima kompanije, njenim politikama i orjentacijom
na zadovoljstvo kupaca;
3. praenje prodajne sile i pomaganje predstavnicima prodaje da svoje vrijeme koriste efikasno;
4. motivisanje prodajne sile i odreivanje kvota, novanih nagrada i dodatnih stimulansa;
5. evaluacija individualnih i grupnih prodajnih rezultata


71. Koraci u procesu prodaje
Prodaja je proces koji se sastoji od sedam koraka:
1. traganje za potencijalnim kupcima i njihovo kvalifikovanje,
2. predpristup,
3. pristup,
4. prezentacija i demonstracija,
5. prevazilaenje primjedbi,
6. zakljuenje prodaje,
7. praenje i odravanje kontakta.


72. Nabrojati faze uvoenja novog proizvoda na trite
Proces razvoja novog proizvoda ima osam faza:
1. generisanje ideje,
2. provjera ideje,
3. razvoj i testiranje koncepta,
4. razvoj marketing strategije,
5. poslovne analize,
6. razvoj proizvoda,
7. testiranje trita
8. komercijalizacija.
U svakoj od faza, kompanija mora da odlui da li ideju treba da odbaci ili da je prihvati i pree u sljedeu fazu.


7

73. Organizovanje razvoja novog proizvoda
Da bi razvoj novog proizvoda bio uspjean, kompanija mora da uspostavi efektivnu organizaciju za upravljanje
procesom razvoja. Kompanije mogu da koriste menadere proizvoda, menadere novih proizvoda, komisije za nove
proizvode, odjeljenja za nove proizvode i razvojne projektne timove. Sve vie kompanija formira timove iz razliitih
organizacionih cjelina i razvija viestruke koncepte proizvoda.
74. Objasniti proces usvajanja novog proizvoda i faktore koji utiu na process
Proces usvajanja proizvoda od strane kupca podrazumijeva proces u kojem kupci saznaju o novim proizvodima,
probaju ih, usvajaju ili odbijaju. Mnogi marketari danas ciljaju velike korisnike i rane prihvatioce, jer do tih grupa moe
da se dopre odreenim medijima i one su uglavnom lideri miljenja. Na proces usvajanja proizvoda utiu mnogi faktori,
koji su izvan kontrole marketara: spremnost potroaa i organizacija da probaju nove proizvode, lini uticaji i
karakteristike novog proizvoda ili inovacije.

75. Razlozi i naini ulaska na novo trite
Usprkos mnogim problemima, koji se mogu javiti na polju meunarodnog poslovanja (pomjeranje granica, nestabilne
vlade, valutni problemi, korupcija i tehnoloka piraterija), kompanije koje u globalnim granama obavljaju prodaju
moraju da internacionaliziraju svoje poslovanje. Kompanije ne mogu da se bave samo domaim tritem i da oekuju
da odre svoje poslovanje.
Kada se kompanija odlui za odreenu zemlju, ona mora da utvrdi najbolji nain ulaska na to trite. Moe da se odlui
za indirektan izvoz, direktan izvoz, licenciranje, zajedniko ulaganje i direktnu investiciju. Svaka strategija koja slijedi
podrazumijeva vei stepen posveenosti, rizika, kontrole, ali i potencijal za ostvarivanje profita.

76. Odluke za ulazak na novo trite i kriterijumi izbora zemalja
Kada odluuje o poslovanju u inostranstvu, kompanija mora da definie svoje ciljeve i politike meunarodnog
marketinga. Kompanija mora da odlui da li proizvode plasirati na tritima nekoliko zemalja ili velikog broja zemalja.
Ona mora i da se odlui koje e to zemlje biti. Opte gledano, potencijalne zemlje trebalo bi ocijeniti na osnovu tri
kriterijuma:
a) atraktivnosti trita,
b) rizik
c) konkurentska prednost.

Zemlje u razvoju nude jedinstven skup mogunosti i rizika.


77. Ukratko opisati odluke o programu marketinga (proizvod, komunikacije, cijena, kanali distribucije)
Kada donosi odluku o marketing programu, kompanija mora da odlui u kojoj mjeri e svoj marketing program
prilagoditi lokalnim uslovima (proizvod, komunikacije, distribucije i cijenu).
1. Na nivou proizvoda, kompanije mogu da primjene strategiju istog proizvoda, adaptacije proizvoda ili izuma
proizvoda.
2. Na nivou komunikacija, kompanije mogu da se odlue za adaptaciju komunikacija ili dvojnu adaptaciju.
3. Na nivou cijena, kompanije se mogu suoiti sa eksploatacijom cijena ili sivim tritem.
4. Na nivou distribucije, kompanije moraju da primjene obuhvatni kanal distribucije svojih proizvoda do krajnjih
korisnika.
Kada kreiraju sve elemente programa marketinga, kompanije moraju da budu svjesne kulturolokih, drutvenih,
politikih, tehnolokih, ekolokih i zakonskih ogranienja sa kojima se susreu u drugim zemljama.
8

78. Percepcije potroaa o zemlji porijekla
Percepcije zemlje porijekla mogu da utiu i na potroae i na poslovne organizacije. Upravljanje tim percepcijama na
najbolji mogui nain predstavlja bitan marketing prioritet.


79. Upravljanje aktivnostima meunarodnog marketinga
U zavisnosti od nivoa angaovanja na meunarodnom nivou, kompanije upravljaju svojim aktivnostima
meunarodnog marketinga na tri naina: preko izvoznog odjeljenja, meunarodnih divizija ili globalne organizacije.

80. Organizacija odjeljenja za marketing i odnosi sa drugim odjeljenjima
Odjeljenje za marketing razvijalo se godinama, poev od jednostavnog prodajnog odjeljenja, pa do organizacione
strukture u kojoj marketinko osoblje prevashodno radi u formi meusektorskih timova.
Efektivne moderne organizacije marketinga karakterie usredsreenost na kupca i jaka saradnja meu odjeljenjima
kompanije: za marketing, istraivanje i razvoj, inenjering, nabavku, proizvodnju, operacije, finansije, raunovodstvo i
kredite.

81. Organizacija modernih odjeljenja za marketing
Moderna odjeljenja za marketing mogu da budu organizovana na brojne naine. Pojedine kompanije su organizovane
shodno funkcionalnoj specijalizaciji, a ostale su usmjerene na geografsku podjelu i regionalizaciju. Pojedine
naglaavaju upravljanje proizvodom i brendom ili upravljanje trinim segmentom. Neke formiraju matrinu
organizaciju, koju ine i menaderi proizvoda i menaderi trita. Na kraju, pojedine kompanije imaju jak korporativni
marketing, neke imaju ogranien korporativni marketing, a neke postavljaju marketing samo u divizijama.


82. Objasniti pojam marketing s povodom i drutveni marketing
Kompanije moraju da primjenjuju drutvenu odgovornost kroz svoje pravne, etike i drutvene nastupe i akcije.
Marketing s povodom moe da predstavlja instrument kompanijama da produktivno poveu drutvenu odgovornost s
marketing programima orijentisanim na kupca. Drutveni marketing obavljaju neprofitne i vladine organizacije da bi
na direktan nain dale svoj doprinos nekom rjeavanju drutvenog problema.


83. Pojam marketing plana i njegova implementacija
Savren strategijski marketing plan ne vrijedi mnogo, ako se ne implementira pravilno. Implementacija marketing
planova zahtjeva vjetine prepoznavanja i dijagnostikovanja problema, procjene nivoa kompanije na kojima se
problem javlja, vjetine implementacije i vjetine evaluacije rezultata.


84. Kontrola marketinkih aktivnosti
Odjeljenje za marketing mora stalno da prati i kontrolie marketinke aktivnosti. Kontrola efikasnosti usmjerena je na
pronalaenje naina za poveanje efikasnosti prodajne sile, oglaavanja, unapreenja prodaje i distribucije.
Strategijska kontrola podrazumijeva periodinu ponovnu procjenu kompanije i njenih strategijskih pristupa tritu
koritenjem instrumenata za provjeru efektivnosti marketinga i marketinke izvrsnosti, kao i reviziju marketinga.