KLASIENO KAZALISTE

.q*
UREDNIK
MARIJAN MATKOVIC
OMOTNA STRANA
ANTUN MEZDJTC
GEORG BUCHNER
DANTONOVA
SMRT
DRAMA U CETIRI CINA
,l
-
DRZAVNO rzDAvAcKO P0DUZECE HRVATSKE'
(o
_
zAcREB re6o
i\
i
I,IC;A
GEORGL,S DAN]()N
I,EGENDRE
(]AMILLE
DESMOUI,INS
} I ERA ULT- SECH ET,t,F-S
LACROIX
I'HILIPPEAU
FABRE D'trGLAN'I'INII
MERCIER
THOMAS PAYNE
IIOBESPIERRE
ST.
JUST
BARRERE
(:OLLOT
D'iIE}IBOIS
ll 1 LI-.A UD - VA REn" N ESr
narodni zasttrpnici
ilanovi Odbora za
javno
blagostanje
(iHAUMET'I'E.
prokurator Opdinskog odbora
l)iLLON. general
FOUQUIER-TINVILLE,.
iavni
tuiilac
HERRMANN
I
pred';.iednici Revolucionarnr;g
DIIMAS
I
tribr,mala
PARIS,
Dantonov
Plijatelj
SIMON,
$aPtat
LAFLOTTE
JULIE,
Dantonova supruga
LUCILE, supruga Camillea Desrnoulinsa
ROSALIE
ADELAIDE
MARION
|*"""
Narod, grizete, na,roCni zasturpnici, krvnici i t' d'
PR\/I CIN
HtrRAULT-StrCHELLES r nekoliko rlarna za karLa-
.Ikim
stolom. DANTON I
JULIE
(mal.o dalje od
njih), DANTON na klupdici do
Julijinih
nogu.
DANTON: Pogledaj onu krasnu damu, kako lijepo
prernede karte! Zaista, razumije se u posao; priia se.
da svo,me muZu daje uvijek coeur*, a ostalima uviiek
carreau*'l'. Ti bi dovjeka mogla i do toga
,Covesti,
cla
sc zaljubi u laZ.
JULIE:
Vjerujei li ti u mene?
DANTON: Zar ja zna,m! Nlakr rni z,namo jedno
o drugorne. Mi smo debelokolci, mi pruZamc ruke je-
dno za d,rugin, ali to je uzaludan trud, mi tarerno
samo grub{.1 koiu jedno o cirugo
-
mi smo vrlo osa-
mljeni.
JULIE:
Ti 1116 pozna5, Dantone.
DANTON: Da, to, se obi6no nazivit pozna,vanjc. f-i
irnarl tamne oii, i valovitu ko'su. i vrlo njeinu put, i
trvijek mi veliS:
"Dragi
George!" Ali (on joj pohazuje
rn telo i oii) tu, tu bto se iza toga krije? I{ani. na5a
su dutila gruL,a. ,Poznarjemo
li mi jedno
drugo?
'Ire-
balo bi 1a prorbijemo svoje lubanje i da jedno drugom
i{tupamo misli iz ffiozgd.
*.
coeur jc
u ka,rtama: srce, a carreau: karo; ovdje ta dva
izraza znate igru ri.ieli, u koioj coeur znaEi srce, a carreau:
iastuiid.
JIIDNA
GOSPODA:
(Hiraultu): Sto to radite
prstima?
HERAUI.T: Niltal
GOSPODA: Ne uvlatite
gledati !
HERAULT: Pogledajte
narotitu fiziono,miju
tako palac. to se ne moZe
sarno, ta stvar ima
Posvc
DANTON: Ne,
Julie.
ja te ljubim' kao grcrb'
JULIE:
(oduratajuti se): Oht
DANTON: Ne! e"j me! l.judi kaZu' da je u
grobu mir i da su grob r mir
jedno isto. Ako
je tako'
ieZim
ja i u tvom krilu ve6 pod zemljom. O, ti slatki
grobe. tvo je su usne zvona. 5to oglaiuju rnrtve' tvt't-1
gl., .r'roj. pogrebno zvon(). tvoie su prsi moj grobni
humak, a tvoje srcc rnoj lijes.
GOSPODA: Izgubili stc!
HFIRAULT: To ie
bila l.itrbavna pust'ilovina'
a
stoji novaca kao i sve dru'ge.
GOSPODA: Onda ste vt, poput nekog gluhonije-
rnoga natinili svoja ljubavna oditovanja prstima'
HERAULT: E, a zaito nc? Neki Capa6e tvrde, da
je
upravo njih najlak5e razumjeti.
-
Zupoteo sam
ljubav s darno'm u kartama; prsti su mi bili prinEevi'
preobraZeni u pauke' Vi ste, NIadarne, bili vila' Ali
poilo je po zlu; dama
je neprcstano bila pred poro-
dom, svaki je tas doibivala po
jednog puba' Ne bih
ja p'ustio svojTr l<6er, da se tak'o karta, gosporla i dame
padaju tako nepri'stojno
jedni na Jruge, a zatim smje-
sta dolaze pubi.
Ulaze CAMII.LE DESNTOULINS i PHILIPPE'AU
t{
HERAULT: phiiippcau.
kako su ti o6i sumorne!
.Jesi li proclerao
svoju crvr:nu kapu? Zat se su.t;
1a_
]<i! .nlrnrSodio?
Je
.li
za vr.ijeme giljotinira,,rja
pad"alu
ki5a? Ili si imao lole mjesto. p"
";j
niita moga,o vi_
djeti?
CAMILLE:
Ti parodilal
Sokrata.
A znarle! li i
to, 5to je
Bolanski
zapitat> Alkibiiada,
karl ga je
iert_
nog Jana na,iao tniurna r utuiena:
"Jesi
"li
izgxbiu
svoj Stit na b,ojnonr polju?
Jesi
li.pobijeden
u t.ianju
ili u borbi s rnatevima?
Je
ir netk,, Arugi bolje pjevao
ili bolje svirao na kitar"r?o To su tritl ttuo;lni repu_
blikancil Poredi to
s nalonr giljotinskorn
romantikom!
PHILIPPLA[r,
Da,rlas j.
;p; palo clvades et i,rtava.
Bili smo u zabludi; slali .su,ur"o
frefr..tiste
na stra_
ti5te, jer
nisu clovc,ljno
sistematrki
;,;tre"li. a nroicla
r zato 3to su deccrnviri
drtali. cla su izgubljenr.
ako
sarno tjedan dana buJe takvih ljudi, kojih bi se svilct
vi5e
bojao nego njin.
HERAUI-T:
Oni bi nas htjeli nadinitr stvor<;vinra
iz a,ntidiluvija.
St.
Just
ne bi nerado' gi.a"". kad bism'
opet puzali
ietveronoike.
pa da ;; onaj advokar
i"_Arrasa
pr,onade.
po mehanici lenevskog
urara. itit_
:rike za djecu, ikolske klupe
i gurp,,,li,ru
b,,gu.
PHILIPPEAU:
Ne bi s,, ,,rii iacaili, d;r u tu svrhu
objese na Maratov
radun
.jo!
nekoliko
nr,itica. K:r,ko
iemo jr-,i
dugo biti prrjavi i krvavr ka, ri.vrr.rrena
trJecr. rmati
lJcsov.-
mjesto kolijevki
i- igr.atr
se p;la_
','ama? Mi moramo naprijed:
treba stvoriti
oclbor zu
pomilovanje
i treba izbaienc
naro,dns z:rs,tupnike
opet
primiti
natrae!
HERAUL'I':
Rcvolucija
je dolla u stadij reorga-
nizacije.
-
Revolucija mora prestati, i Republika mora
.ctpoteti.
-
U na5im o'snovnim drZavnim zakonima
treba da pravo s'tupi na mjestu dulnosti, biagostanje
na mjest'o vrline i obrana u nuZdi na mjesto kazne'
-
Svatkl treba da pokaZe svoju vrijednost i da ispolji
svoju narav. Bio o'n razuman ili nerazuman' obrazovan
ili neobrazovan, dobar lli zao, to se drZave niSta ne
tite. Svi srno mi ludaci, i nitko nema prava da' dru-
g,ome nametn,e svclju ludost.
-
Svakome neka bude
mop;uie da u|,ra na svoj natin, ali tako, da nitko ne
smije uZivati na Stetu drugoga ili ga smetati u nje-
govu uZivanju.
CAMILLE: Oblik drZave m'ora biti p'nozirno mho'
'koje
se ivrsto 'prilju6Utl.
uz tijelo naroda' Svako na-
dimanje Zila, svako napinjanj,e rnri3ida' svaki trzaj te-
tiva mora da se na njemu t-rdrazi. Bio lik lijep ili rulan'
crn ima pravo Ja bud'e takav, kakav
je; mi nemamo
praua di mu
Po
svojoj volji krojimo halii'nicu'
-
Mi
6emc liude, koji ho6e cla preko golih ramena najdraZe
greinice Franouske prebace manastirsku
kopremr' lu-
iiti
po prstima.
-
Mi hoierno gole bogove Bakantice'
uti^pijtt. igt. i usne pune melodija, oh' razornu
gr"5.r,t ljubavl Ne derno mi Rimlianima braniti da
il"an t u kut i kuhaju repu, ali neka nam vi5e ne pri-
,.,lu5o nikakvi,ir gladijatorskih
igara'
-
BoZanstveni
Ilpikur i Venera sa svojom lijepom straZnjioom moraju
postati irrvari,ma vrata Republike mjesbo svetaca Ma-
lata i Chaliera.
-
Dantonel Ti 6eK napasti u Kon-
ventu!
l0
DANION:
Ja
6u, ti 6ci, on 6e. Al<o drnnda bu_
demo jo5
Livj, kaiu babet Za jedan
6e sat pro6i iez_
deset minuta. Zar ne. moi mladjiu?
CAIvIILLE:
iem,,u to sada?
pa
to se samo po sebi
razumije.
-
DANTON:
O, sye se sarno po selbi razumije. Ali
tko 6e sve te lijepe stvari pokrenutil
PHILIPPET\U:
i\,Ii i po5teni ljucli.
DANf ON:
'fo
,i..
izmedu toga rlugadka je
rijed,
malo nas previje razdvaja,; put je
-dug,
u poitenje gubi
dah, prije nego Ito se sastanemo. pa
sve da je
i tako!
-
poStenim l.;udirna
moZei posuditi novac, rnoZe5 irn
ku,m,ovati,
moZe5 u.lavati svo.ie k6eri za njih. ali to je
sve !
CAMILLE: Kad ti to zna!, zajto si zapode,o b,orbu?
DAr\l'ON:
Bili su mi od.yratni. Nikada nisam
rn\)g'ao gledati takve narduvcne l(atone, a d.a ih ne
udarim u'ogoln. Takva
mi je
priro d,a.
(On
ustane).
JULIE: Ti ide5?
DANTON (/uliji):
Moranr otiii. Ubit 6e me jo5
svojom p,olitikom.
-
(Stoleh
na urutimn).
Irrr.go.rt
udarcima sa dvije s,trane proridem
vam: kip sloil,ode
nije jo'5 ,saliven,
pei je ,ai,ar.ena, i mi jo5
s,vr moZem,o
na njoj opeii prstc. (Ode).
CAMILLB: pusrite
gal N{islite
h, da bi on n)ogao
ostati skrltenih
ruku, kad bi trebalo da se radi?
HERAULT:
Da. ali sama za raztrnodu. kalo kad
se igra 5ah.
ll
ULi(IA
SIMON
i njegova
ZL'NA'
SIMON
(tutc ZEI"IJ):
fr svodiljo'
ti smeZttrana
plr"i.^,Jrimata.
ti crvototna iatruko
grijeha!
ZENA:UPomo6l
UPomo6l
LJLIDI dolazc
tri'eti:
Rastav'rte
ih'..rastavite
ihl
SIMON:
Ne, pustite
me' i{imljanil
Flo6u du raz-
lupam taj kosturl O ti' vestahnko!
--
'"";;N;,
iu' iu
ao
'o*'
r'cstalinka?
No' to bih htjela
da viCtm!
SIMON:
Zderat ttr h s ranena
runo'
Bacit na suncc tvoj golr le5'
'fi
bluclnice.
u svaxoj se b.'rt tv'ua tiiela ugnijezdr'o
t azvratt
lRnstoi,e
ih)
PRVI GRADANIN:
St'r se t.u clogadal
SIMON:
Gdje
je djevica?
Govori!
Ne' ne mogtt
tako re6i. Dj."ojkai
pa ni tako..
ne'
,t"tt:*i :::-i,l
Ni u, .,.. ni tako
ne! Samo
'ie
jo! j e d n o lme' a
()no
:'nc. ah. guir! Ponestaje
mi cla'ha za to'
DRUGI
GIiADANIN:
Dobro
je' da
je tako'
jer
bi inade to ime mirisalo
na rakiiu'
SII\4ON:
Stari
Virginije'
pokri.i svoju telrv:
'ql'"ilt
nioj sjerli
s";;"
"u-ott
i hote da ti iskliuje
,,i1.--Ouit.'*i
.t'I] Riml
janit' (On sc
'sruii)'
l2
ZENA: Ah, inade jc on :lfiar tovjek, ali, eto, ne
n:'oZc puncr podnijeri. Rakij:i mu odmah udari u r,oge.
DRUGI GRADANIN: Onda ide na tri.
ZENA: Ne. on pada.
DRUGI GRADANIN:
'Iako
je.
Isprva moie clu
hoda na tri noge, a oncla r-c sruil na treiu. dok i ta
tre6a ne p<-rpusti.
SIMON: T'i si vamprr.. ko1r rni pijc vrclu kn, iz
-srca.
ZENA: Pu,stite g'a s(un() I'o je
sarla, Joba, karl se
r,n ur.i.jek r;lznjeZi. Al i tr' 6e r.'c6 proti.
:'
PI{VI GRADANIN: Sto se dosodiloi
ZENA: Evo sjcd.j cla sall tu na k,rnr.nu ni.r sllncll.
i grijala se; evo
-
i..
neinAnro d1y3. syo
-
DI{UGI C;RADANIN: \/uci ti svoga muZar za nos.
ZIiNA: A rnoja je
k6erka oti5la tamo za uiao
-
dobr-r jc
to djevojka, r.rna pr,chranjuje svoje roclitelje.
SIMON: Ha. ona priznaje!
ZENA: fi,
Judo!
Zar 6i ti inrao hlate. da ih na-
vuIe5. kad mlada gospoda n<: bi kod nje svladila
hlade? O i,spituturo, ho6eS li da krepal ocl iedr, ako
taj bunardi6 presahneP A?
-
IlIi radinro sa svima uclo-
vima tijela, pa zaito ne bi i tirn; i majka joj se njime
slulila. kad
.ye
nju radala, a boljelo j" je. A zar d.a
ona za,svoju majku ne bi mogla to isto udiniti. he?
pa
sve ako je pritom i boli, he? Ti, glupame!
SIMON: Aha, Lukreci.io! Nol, dajte rni noi, i{irn-
ljanil Aha! Apije Klaudijel
I'iivl GRADANJi\: l)a, noi, aii ne za sirotu
bludnicu. St.r je
ulinila., Niitai Glad je
tjera na bluJ
13
i prosjadenje.
Dajte no|' za one'
koji kupuiu
Ineso na=
.iih Zena i k6eri! ]uo-o"i-u'
koji za'"od-e-
na blu'd kieri
ir^#ta"r
Vi se gr[ite od gladi' a njih
ti3ti prepun
ieludac;
vi
jmate poderane
kapute'
a' oni imaju to'plu
"i:.ii''"i-t*ut.
z"r;t"e
na Sakama'
a oni ruke mekane
kao bar5un.
E,go,
"'
radite' a oni ne rade ni5ta;
ergo'
vi ste privredivali,
a oni su krali; ergo':
ako Zelite la
"p.i-
i"it:.r.
koju paru od svoje-.pokradene-..imo'
vine, morate
se prokurvati
i prosja6iti;
ergo: onl su
lupeZi
i treba ih ubiti!
'"TiliiCnmeNrN:
Krv, $to
je i'maju u. zilama'
i, *r-r"
l.
isisali' Rekli su nam: Ubijte aristokrate'
to
su vukovi!
Mi smo t'i""tt"e
vje$ali
na lanterne'
Rekli
su: Veto Zdere vai kru5ac!
I mi srno ubili veto'
Rekli
su: Zirondisti
6e vas izgladnjeti'
a mi smo iirondiste
gitjotinirali!
Ali oni su wukli mrtvace'-
a mi trdimo
kao
i prije golih n'ogu i
-"bt*o'
Zdetat-
6emo irn koZu sa
stegna i
od nje
"tti"i'i-ftfuft'
cvrijet
6emo iz njih
masr i njome
,"oi^;;;rutni 1"n".
Naprijed!
Ub)iiJe
svak'oga,
tko nema n{9ra3Jr.1r"11
-r-^
PRVIGRADAiIIN:t}ijtesvakoga'tkoznati-
. tati il
Pisati!
DRUGIGRADANIN:Ubijtesvakoga'tkojeiz-
van kude!
svi
(uiiu): ubijajtel
u ijajte!
Nehokcinanjihdauuieneilogmlad'ogiovjehn.
NEKOLIKO
GLASOVA:
Taj- ima rupiid
za nosl
T"
-i;;;ilkrat!
Na lanternu!
Na la.ternu!
l4
DRUGI GRADANIN: Sto? Zar se taf ne usekiva
prstimar? Na lanternu!
(Spultaju jed.rru
lanternu.)
MLADI eOVJEK: Ah, mo,ja gospodo!
DRUGI GRADANTN: Nema tu gospode: Na lan-
ternu!
NEKOLICINA (pjnaju):
-
One, Sto u zemlji lel,e,
"
C.u ie, crv ie da poZdere.
Bolje visjeti u zr.aku,
No trunut u grobnom rnraku!
MLADI COVJF.K: Smilujte se!
TRECI GRADANIN: Poigrat iemro se samo nral,o.
ontom od konoplje oko vrata! Tlo traje sarno trenu-
tak, mi srno mil,osrJniji od vas. NaB je iivot ubijanje
,radom. Sezdeset dugih godina visimo mi na uZetu i ko-
prcamo se, ali mi 6erno ,.te odrezati s njega.
-
Na
lanternu!
I\4LADI COVJEK: Kako vam volja. ali vi zbog
toga ne 6ete imati viBe svijetla.
ONI, STO STOJE NAOKOLO: Tako ie! Ta-
ko je!
NEKOLIKO GLASOVA; Pu,sti,te ga! (On unrahne).
Dolazi ROBESp.IERRE, a prate ga iene i sankiloti.
ROBES'PIERRE: Sto se tu dogada, gradani?
TRBCI GRADANIN: Sto bi se dogardalo? Ono
par kapi krvi u kolovozu i rujnu nije narudu zactve-
ls
nilo obraz. Giljotir:a
jc suvi5e spora' f'rcbalc bi da
kr v ptjtriti.
PRVI GRADANIN:
Naie )ene i djeca vitu za
kruhom, ho6cm'o da ih nahrani'nt'o ltlcsot.Il aristtikrzr'tal
l{ejl Ubijmo svakoga, tko nema p'oderan kaprrt!
'
SVI: Ubilrr,o! Ubijrno!
ROBETSPIERRE: U ime zakona!
PRVI GRADA|{IN. Sto ic
ttr zakonl
ROBESPIERRE:
Volta nzrioda'
t
PRVI GRADANIN:
Narocl srno tni' a rni hi#e-
nro. cla ;re btrde nikakva zakona' Ergo, ta
1e
voija za-
kon: ergo. u inte zakona netna vile zakona: ergtl: ubi-
,a
jmul
NEKOLitiO
(;1.ASOV'\: eu.ite Alisticial Cujte
Nepodnrr tlj ivoga !
JEDNA
ZENA: Cujtc Incsiju. koii ic
poslrn' da
tira i .la sr.rcli; on 6e,uclariti po zi inra oltrictlm-ma<ia'
N.icg,rve su tli'i odr, ito bir;rjtr, a ll1egove su ruke ru-
ke. Sto sudel
ROBESPIEtil{fi: Jadni-
krcpo'sni narolcl Ti vr5ii
svoju duZnt,rst, ZrtvujeX svoje neprijatelje' Narode, ti
sl velikl Objavljuiei se sa strijelama i gromovirna'
/rli. narocle. tvoji udarci ne srniju raniti tvoje vlastito
tijelo. Ti sam sebe ubrja5 u svom gnjevq' Tr mole! da
paclne! satno o,d svoje vlastite snage, tvoji neprijatelji
it, ,n,,.It,.
'Ilvoii
zakonodavci bcliju, oni 6e voditi tvoje
ruke. Nlihove se odi ne mogu prevariti, tvojim se ru-
kama nc moie urnati. Podite sa mnoln k jakobincinia!
VaIa 6e vas braia lotekati ra3irenih ruku, krvavo 6c-
nro suditi svoiim neprijateljirna'
,l ir
MNOGO
GLASOVA:
K
Jakobi,ncima! Zivio Ro_
bespierre! (Sai odu.)
SIMON:
.]ao moni. ostavljen
sarn! (pokuioaa
ciu
.te uspra.ui.)
ZENA:
Ja
sam tu! (podupire
ga.)
,
.
SINION:
Ah, moja Baukiio,
ti mi zlo vra6a,g clo_
Drtm.
ZENA:
Tu stani!
SIMON:
Ti se oclvradai
od mene? Ah. rnoiei li mi
(iprostiiti,
Porcijo?
Jesarn li .te tukao? To
"ij.
bii;
tn'oja
,ruka,
to nije bila moja rnilica. to
1e
udinila
moja ludost.
Ludost je
neprijatelj
iarinoga Hamleta.
hamlet to nije ulinio, Iiarilet
to, p,orite.
Gdje je
nala k6erka, glje
ie rnoja Anica?
ZIINA:
I'amo za uslom-
SIMON:
Podimo
k njojl Dodi, nroja kr.eposna
su_
prtrgo !
(Oboje
odlaze.)
KLTIB
JAKOBINACA
JEDAN LIONAC:
Salj,u na,s brata iz Lyona,
da
rt vaSe grudi
ulijerno njihovu
gorku
zlovolju.
Mi ne
Tnarno,
da li su kola, na koji,ma
se Ronsin
vozio na
giljotinu,
bila pllyairk-a
kola, slobc.rle. lti ,oi znamo,
<la o,d o,noga dana Chalio:ove
uboiic. fr"au;,, opet tako
sfgurno'
po zemlji, karo cla za njih nema groba. Zar ste
zaboravili.
la je
Lyon na zemlji Fraricuskoj
ljaga.
.) (i.
Biichner: I)antonovl smrt
kofu treba pokrrti
liostima
izdajica?
Zar,,ste 'zaborpvili'
;;;;, kt"ijevska
bludnica
"tt'le'
oprati svoj'u
gub*
;;t; ; ,rodurnu
Rhone? Zar ste zaboravili'
da se po-
;;;
"t.
revotrucionarne
strule
mora
na Sre'd'ozem-
nom moru nasukati
Pittovo ratn'o brodovlje
na lciina-
ma atistokrata?
VaSo nrilosrde
ubija
Revoluciju'
Di-
,^l:. ,""f."g
aristokra ta znati
hro'pac
slobode'
Sa'rno
kukavica
umire
za Repurbliku'
jakobi'nac ubija
zbog
nje. Znaite:
ne na-demo
li vi3e u Yama napon snaie
cnih ljucli od 10. koiovoza,
rujna i 31' svibnja' onda
nam kao rodoljubu
Gaillardu
preostaje
sarno
jo5 Ka-
tu.,,ru b'.r,I"i"
(Ptjesah i gtaia')
"'igDAi
lnroniNa-c'
iupit 6emo sokratov
vr[
z:ajedno
s vama!
LEGENDRE lpopne
se na ttibtna);
Ne ircbamo
da
gf"J'u*t
I-yo.r. L;oii, koji nose
svilene haljine'
voze
se u kotijama,
sjede u kazaliStu u loiama i
govore po
,:.f"iil-
if.ajemije,
osjedaju
ved nekoliko
dana svoje
glave tvrstu
tu
'u-""i*o'-
Duhoviti
su i
govore'
da
bi Maratu i Chalieru
trebalo pribavlti
dvostruko
miufe-
niltvo i giljotinirati
i njlihova
poprsja'
(Ueliho kome-
lanje u shufu.)
NtrKOLIKO
GLASOVA:
To su mrtvaci'
njihov
ih
jezik giljoLinira'
LEGENDRE:
Krv tih svetih
ljudi neka paCne
nzr
njihl Ja
pitam ovdje nazot::
tlS.lout
Odbora za
javno
;i;;"i."].,
'tkard-a
su im uli t'oliko oglu$ile
-
"'-tcificir
D'HERBots
(prehine
sa):
A'
ju.p.lt"*
tebe, Legendre,
iiji glas daje
poticaj,a takvim mislima'
da one ozive
i da sJusuduju
govoriti?
Vrijeme
je' da
lrJ
se str:gnu nr,aske. Cujte! LJzrok optuZuje svoju po,slje-
elicu, poziv svoj odjek, razlog svoj utinak. OCbor za
.javno
blag'ostanje se viSe razumije u logiku, Legendre.
Budi miran! Poprsja svetih 6e ostati netaknuta,
i ona
de ko Meduzine glave pretvoritt izdajnike u kamen,
ROBESPIEIIRE: Traiim rijet.
JAKOBINCI:
eujte, iujte Nepodmitljivoga!
ROBESPIERRE: iekali smo samo na krik nego-
dovanja, koji odjekuje sa svih strana, pa da progovo-
rirno. Nade su odi bile otvorene, vidjeli srno, kako se
neprijatelj oruZa i CiZe, ali nismo dali znak za uzbunu.
Pustili smo, da narod sAm [rdije nad s,obom, a
,on
nije
spavao, njegovo je
oruZje zazvetalo. Pustili srno ga. da
neprijatelj nahrupi iz svoje za,sjsdg, pustili smo ga, da
se pri,bliii. Sad stoji slobodan i nezaitiden usred bijela
dana, svakl 6e ga udarac pogoditi. Bit ie rnrtav, dirn
ga vi ugledate.
'F
Ve6 sam vam jednom
rekao: Naii su se unutra,Snji
neprijatelji Republike raspali u dvije stranke, kao u
,dvije
ratnitke rulje. Svi se oni, pod zastavama razli-
dnih boja i na najrazlidnijim putovima Zure k i,stom
cilju.
Jedna
od ,tih
stranaka vi5e ne postoji. U svojoj je
afektiranoj lu,dosti nastojala da odbaci najproku5anije
rodoljube, kao istrolene slabiie, da otme Republici
njene najsnaZnije mi5ice. Navijestila je rat bo.Zanstvu
i vla,sni5tvu, da izazove skretanje u prilog kraljwa.
Parodirala je uzvi5enu dramu Revolucije, da je pomodu
dobro smi5ljenih stranputica izvrgne ruglu. Hdbertov
bi triumf pretvori,o Re'publiku u kaos, a despotizam je
bio zadovoljan. Mad zakona je posjekao izdaliicu. AIi
i i.'
-
Ie
-\to
je tu,dincima
d'o toga, kard'-im-preorstaju
zlotirrci
druge vrste, da po*ig"; tti titif Ni5ta nismo udinili'
^kote
uni$timo i drugu stranku'
Ona
je pro'tivnost
one prve'
9lu iu:
nagoni na sla-
u*i-":.ri"
je bojni potiit'.Milosrde!
Ona hode da
crtme nanodu n'legovo oruije
i snaig'u' koia se tim oru-
ijem sluii, da ga gola i iscrpljena
preda kraljevima'
OruZje
Republike
je strah' snaga. Republike
je kre-
post
-
k.upout.
jer
le
s'trah- bez nje. poguban'
jer jc
l..port bez niega nernofna'
Stra$r
je. izvor krqro'sti' on
nije ni(ta drugo nego brza' stroga..i
neslomljiva
pra-
vednost. Oni govore' da
je strah oruije despotske vlade'
pa da prema tome na3a vlada nalikuje na despotizam'
'O"t"f.".
ali tako. kao lto mat u rukama borca za slo-
trodu nalikuje
na sablju, kojom
'je
trao'ruian
satelit
"
tiranina!
Vlada li clesiot pom'o6u straha nad sv'ojirn
foau.ti"irno,
koji su slitni Zivotinjama'
on kao despot
i*u pruuo, smrvite pomt#u
tttLl" neprijatelje
sl'obode'
i ne 6ete kao ,tvaraoci
Republike
imati manje
Pravo
Rev,olucio,narna
je vlada despotizam
Slo'boie uperetr
protiv tiranije'
Srnilujte
s'e rojalisti'ma!
-
viiu izvjesni lj'udi
.
Da
sc smilujerno
zlo[incima?
Nel Smilujmo
se nevrnrmlr'
l-if":-"
se nejaki'ma, smilujmo
se nesretnima'
smi-
i*;r." se iovjetanstvu!
Samo niiroljubivi
gradanin ima
frurro
,tu to, da
5a
rlru5tvo za5titi' U Repu lict tl-t-'11"
lepublikanci
gradani. a rojalisti
i stranci su nepnJa-
teiji.
Kazniti ugnjetavade
iovjedanstva
je milost' opro-
stiti irn to
!e
barbarstvo.
svako mi se ispoljavanje
iaz-
20
ne osjedajnosti tini kao uzdisaji. koji lete prema Engle-
skoj ili Auistriji.
Ali nije im dosta da razoru|aju narod. vei nastoje
da porocima otru;u i najsvetija vrela njegove snage.
To je
najlukaviji, najopasniji i najodvratniji napadaj
na slobodu. Porol< je
Kainov Z1g aristokracije. U Repu_
blici niie on samo rnoral,ni, nego i politiiki zlo6in; po-
i"odan je
tovjek poiitidki neprijatelj slobode i on je
za njw to opasniji, $to su veie usluge, koje joj je
toboZe
utinio. Najopasniji je onaj gradanin. koji ridije po_
lroii tu,cet crvenih kapa, negoli utini koje dobro djelo.
Lako 6ete me razumjeti, ako pomislite
na ljlde,
koji su prije ,stanovali
u potkrovnicama, a sad,a s,e voze
rr koiijanra i iive ran,ratno s biviim markizama i baro_
nicama. I mi zaista smijerno zapitati:
Je
li oplja[kao
narod, ili su zgnjeEene zlatne ruke kraljeva, kard vi_
dimo. kako narodni zakonodavci paradiraju svim p,o_
rocima i svim l'uksuzom nekadainjih dvorana. kak,o se
ti markizi i gro,fovi Revolucile Iene bogatim ienama.
prireduju raskolne gozbe. kartaj,u
,se.
d,rle sluiiniad i
;rose skupocjena odijela? Mi se zaista moiem,o
guditi"
kad ih 6ujemo, kakve im closjetkc padaju na pa,met,
kakvi su estete, i kako su nautili bonton.
prije
kratka
su vremena na besraman nadin parodirali
'facita,
a ia
bih morao odgovoriti sa Salustrjem i travestjrati Kati-
linu. no mislim, da mi vi5e ne treba ni crtice, portreti
su gotovi.
Nema ugovora, nelna prirnirja s ljudima, koji su
rabunali samo na plja&anie naroda, koji su se nadali,
da tc bez kazne izvr5iti to pljadkanje, za koje je Re-
2l
publika bila sa,rno Spekulacrja, a Revolucija obttt' Za'
straireni
snaZnom brrjicom pti-.'ttu'
pokusavaju
sada
p"tt" prf"f.o u5utkaii
pravdu' I, mo,glo bi se povjero-
,rati, d^ svaki sAm sebi kaZe: oMi nismo dovoljno
kre-
por"i,-au bismo smjeli biti toliko straSni'
Zakonodavci-
i'ilozofi, smilujte se naSoj slabosti!
Ne,usudujem
vam
se reii, da sam
,porolan; rc6i cu vam dakle radije: ne
budite okrutni!"
Umiri se, kl'eposni nalo'le! Umirite se' r'odoljubi!
Recite svojoj b.uli u Lyonu: MaE zakona ne rda u ru-
kama, kojima ste ga povjerili!
-
Mi 6erno Republici
c{ati velik primjer.
(Saeopte odobrauanje)'
MNOGO GLASOVA:
Zivjela Republika!
Zkip
Robespierre!
pdnoSJnoNIK: Sje{nica
je zavr5ena!
ULTCA
LACROIX,
LEGSNDRE'
LACROIX: Sto si utini.o, Legendre? ZnaX li ti'
kome ti svojim poprsjima skida5
glavu?
LEGENbRn^t
N.tim kicolima i elegantnim iena-
ma. To
je sve'
LACROIX:
Ti si sam'oubojrca'
sjena' koja ubija
svoj original, a time i sarnoga sebe'
LEGENDRE:
Ne razumijem'
LACROIX:
Mislim' da
je Collot dosta
ja6no g'o-
vorio.
,9
LEGENDRE: Pa ito onda? On je
opet bi,o pijan
Lr\CROIX: Ludaci, djeca i
-
no?
-
pijanice go-
vore istinu. Sto misliS, na koga je
Ro,bespicrre mislio
-"pomenuvli Katilinu?
LEGENDRE: Na koga?
LACROIX: Pa stvair je jednostavna.
Ateiste i ultra-
revolucio'narce olved,oSe na stratilte, ali se time naroclu
nije pomoglo, on jo5
uvijek hoda bos,onog ulicama i
hoie da od koie aristokrarta sebi napravi cipele. Ter-
rnometar giljotine ne smije pasti. Samo, jo{
nekoliko
stupnjeva i Odbor za javno
blago,stanje moie da setr,i
traZi krevet na Trgu Revolucije.
LEGENDRE:Aukakvojje
prsjima?
to vezi s mojim
LACROIX: Zar jo'E
ne vidii? Ti si sluibeno obja,
vio kontrarevoluciju, primorao si decemvire, da budu
energidni, vo,dio si im ruku. Narod je
Minotauro, koji
svake selmice treba da dobije svoje le5ine, inaie Je
i njih same proidrijeti.
LEGENDRE:
Gdje je Danton?
LACROIX: Zar ja znam! On upravo skuplja ko_
rnadi6e Medicejske Venere kod svih
srizeta,u
palais_
R'oyalu; on sla)e mozaik, kako on to kaZe. Sa,rno ne-
besa znadu, kod kojeg je sada dijela tijela. Zalosno
;e,
Sto je priroda raskoma,lala ljepotu, kao Medeja
svoga bra,ta, i tako je
u lragmentima smjestila u ljud-
.ska tijela.
-
Podimo u Palais-Rovall
(Obojica od.u).
J
SOBA
DANT'ON, MARION.
IvIARION: Ne, pusti me!
'l'ako,
kraj tvojih nogCr"
Ho6u da ti pri,ianr.
DANTON: Mogla, bi svoje usne bolje upotrebiti-
MARION: Ne, pusti me tako. Majka mi je bila
pametna iena. Uviiek rm
je govorila, da je nevinost
i"ijepa vrlina. Kad bi ljudr doiaziii k nama r poteli o
kojciemu razgovarati, uvijek bi me slala iz sobe. Kad
bih ja pitala, 3to su ti ljudi htjeli, odgo'varala bi mi,
neka se stiJim. Kact bi mi ciaila kakvu knjrgu, da ie
titam, morala bik gotovo uvijek preskotitr nekoliko
strana. No bibliju sam smjela titati po mil'oj volji' tu
je sve bilo sveto. Ali ipak je u njoj bil'o nelto, 5to ni-
sam razumjela' Nisam nikoga htjela rla pitarn' sa'ma
sam razniSljala. I do6lo je prolje6e; oko mene s'e po-
svuda zbivalo ne5to. u dcnu
.ia
nisam sudjelovala. Na-
doh se u nekoj posebnoj atm'osferi, koja rne je p;otov<>
gu5ila. Promatrala sam svoje tijelo; kadikad rni se
uiinilo, da sam dvostruka, a onCa kao da se opet sta-
pam u
jedno. U to je daba zalazio neki mladi6 u naltt
ku6u. Bio
je lijep i iesto'
je govorio kojekakve gluposti'
Nisam pravo znala. Sto on to misli, ali sap se morala
smijali. Moja rnu ie
majka rekla, da de5ie d'o'lazi, a
to nam
.ie
obadvoma bilo po volji. Nap'okon nismo rno-
gli uvicljeti, za{tn da ne leZimo
jedno uz drugo izmedu
:lvije ponjave,
'kad
smijemo
jedno uz drugo sjedjeti
na clvjema stolicama. To mi se vile svidal'o o'd nje-
.)J
gova razg,ovora,. pa nisam mogla raz,umjeti, za5to mi:
rnanju zabavu dopultaju, a veiu uskra6ujru. Onda smo.
to iinili kriomice. Tako jc
to iBIo dalje. Ali ja
sam
tada bila kao more, koje sve proZdire
i postaje sve
9yPt:..
Za mene je sad postojalo samo jedno
opr.tno
bi6e, svi su se mulkarci
stopili u j e d n o tiiel,o. Takva
ini ie bila narav. a tko moZe protiv nje? Napokon je
on to opazio. Dode jednoga jutra
i cjelivao
-.,
k"u
ju
6e me zaguliti. Ruke mi je
stiskao oko vrata. Stralno
sam se bojala.'facla
me pusti i nas,mije se i rete, da
umalo nije poiinio ludost. Neka samo za,clrZim svoju
haljinu r neka je
n.,sim, rekao nrr
je, jer ie se i onako
sama
od sebe otrcati, A on, da ne ie da mi prije vre_
mena pokv,ar.i vcselje, kad
1e
to ipa,k
.iedirno, Itcr' i^u.r,.
I onda je
otiiao, a ja
opet ,risani
"nilu,
Itc, je mislio.
Te sam vederi sjedjela kraj prozora. Vrl,o sam razlra_
vzljiva
t povezana
sam sa svirn onim, Ito me oknriuie.
.qamo jednim
osje6ajem.
Utorurla sam u valove sutona.
Uto dode njz ulicr,r skupira svijeta. Djecl su trdala
naprijed,
a Lene gledale s prozora.
pogiedah
dolje, a
oni ga nose u nekoj kolari, mjesec
je
obasjavao nie-
govo bliiedo telo, kosa mu je
bila ilui,io. Utopin se.
Briznula sam u plat.
-
To
.je
bio jedini
slom u mom
bi6u. Drugi ljudi imaju dane svetkovania i dane ra,da.
i;est dana l'a,de. a sedmi se dan rn1;le: ,uoLc s, g,tidinc
fedarnput ganuti, i to na svoj rodenda,n i ,svake
.. gu_
dine jedamput
zamisle, i to o Novoj goctinj.
Ja
od
svega toga niiSta nc razumijem:
ne znam ni za ka,kav
odnlor. ni za kakvu promjenu.
Uvijek sam szuno je_
<ino: neprekidna i.ei,nja i uzi,manje, plamar, buiica.
t
Majka mi
je svisnula oJ bcla. Ljudi pokamju na me
p.uio*. To je glupost. Svejedno
je, u iemu tko uZiva'
.r tii.t'.t, u Kristovim slika.nra, u cvije6u ili djedjin
ig.atka*a. Isti je to osje6aj, a tko najviSe uiiva, naj-
viSe se rnoli.
DANTON: Za|to ne n11'gu da sasvim upijem u se
tvoju ljepotu, zaSto
je ne mogu svu o'buhvatifi?
MARION: Danto,ne, tvoje usne imaju oti'
DANTON: Htio bih, da sarn dio etera, da te kupam
i-r svojo.i bujici ida se razbijam u svakom valu tvoga
lijepog tijela.
Utaze LACROIX. ADELAIDE i ROSALIE
LACROIX (ostune mu urutinm): Moram tlu L *"t;-
ienr.
moram da se smijem.
DANTON
(nerado): Za\to?
LACROIX: Pala mi ulica na
Parnet'
DANTON: Pa?
I-ACROIX: Na ulici su bili psi, jedna doga i bolo-
njelko psetance. pa su se mrcvarili.
DAN'IONr Sto to znati?
LACROIX: Palo mi je td upravo sal na pamet, pa
sam se rnorao uasmijati. Bilo
je uPravo poutno! Dje-
vojke su izvirivale kroz prozor' Treba biti oprezan pa
ih ne pustiti ni da sjede na suncu,
jer im se muiice
i na rukama ganjaju, a to ifrr navodi na kojekakve mi-
sli.
-
Legendre i ja pro{li smo gotovo kroz sve 6elije'
a male su nam se opatice reda putenog otkrivenja vje-
iale o skutove kalputa i traZile, da ih blagoslovimo'
I-e-
.26
gendre
ic
jednu
naudio pameti, ali te zato sada mje_
sec dana postiti. Dovodim vam, evo, dvije sveieni,ce,
koje svojim tijelom bogu sluZe.
MAITION: Do,bar Jan, gospodice Adelai,do! Dobar
dan, eospodice Rozalijo!
ROSALIE; Vei dugo nismo imale to zadovolistvo
da se sastancmo.
MARION: Bil,o mi je
zatsta tao.
ADELAIDE: Ah bo,ie. ta mi smo dan i not za_
poslcne.
DANTON (Rozaliji):
Ej. rnala, tvoji su bokovi po_
stali zavodljivi.
ROSALIE: O, Ja; pa rrri se d"anomice usavrlavamo.
LACROIX: Xoia
1e
razlika izmedu antiknog i mo_
dern,og Adonisa?
DANTON:
A Adelaida je ,postala tedna i intere-
santna. To je pikantna promjena. Njeno lice izgleda
ka,o srnokvin list,. koji ona drii pred .l;.ti- ,uo;i- tl_
jelorn.
Takva s'mokva na tako prom"1.roj
cesti daje
hladovinu, koja osvjeZuje.
ADELAIDE: Bila bih put, Sto vodi k ognji5tu, karl
bi Monsieur. . .
DANTON:
Razumijern. Nemojte samo zamieriti.
draga gospodice!
LACROIX:
duj me vei
lednom!
Morlernog Ado_
nisa ne te razdetati vepar, nego krmade; njegove rane
ne Ce biti na bedru, nego u slabinarna, a rz njegove
krvi ne ie niknuti rule, nego iiknuti cvjetovi od iive.
PANTON:
Gospodi,ca Rosal,ie je restaurirani torzo.
na kojemu su antikni s,amo bofl<ovi i nog:e. Ona
ie ma_
gnetska i,p;la: ono, $to pol, kcji se zove glava odbija' to
pol. koii se zove noge, privlaiil a sredina
je ekvator'
Sa:. :;
p,otrebno krStenje su'blinrabom svakome' tko
prvi put prode kroz njega.
'
LACI{OIX: Io su Cviie sestre milosrdnice' Svirka
sluli u trolnici. to jest u svom vlastitom tijelu'
ROSALIE: Stidite se, ito ste nam zacrvenili uSi!
ADELAIDE: Trebali biste se pristolnije ponadatii
(Aclclarde i Ro'saiic odu)'
DANTON: l,aku no6, ciraiesna diecol
LACROIX: Laku no6, r'i. rudnici Zive!
DANTON: Zao mi ih
ie
Izgubile su svojtr vetertt
LACIROIX: Slu5aj. f)irrrtrrne! Dolazim od
jakobi-
naca.
DANTON: Saimo to''
LACROIX: Lionci su objavili neku proklamaciju'
Oni drle. da im ni!'ta drugo ne preostaje. nego da se
ogrnu togom. Svaki se oJ njih uozbiljio, kao da hotc
di,a ka|,e svorme susjedu:
orPaetus, to ne boli!"
-
Le-
gend,re ie
vikao, da ho6e da razbiju C'haliei'ovo i Ma-
|utouo po,prsje. eini mi se. da on opet hode da udini
.-uoje li.e^ crvenirn. On se ve6 sav bio otresao straho-
"lui",
i djeca ga ve6 na ulici vuku za kaput'
DANTON: A RobesPierre?
I,ACROIX: Lupkao
je
prstima po tribrni i t'ekatr:
,Krepo,st treba da vlada pomo6u terora... vratobolja
rrre spopala od te fraze'
DANTON: Ta ltaza te5e laske za giljotirm'
:]S
LACROIX: A Collot se derao kao nrahnit. da treba
zderati maske.
DANTON: A s njim ie onda oderati i l,ica.
U/nzi PARIS
LACROIX: Sto inra novo, Fabricije?
PARIS: Od jako,binaca
sam poia,o k Robespierru.
Zahtjevao sam razjainjenje A on je poku5ao da na-
pravi lice kao Brut, kad Zrtvuje svoje sinove. Govoric,
je
op6enito o dtrZnostima; rekao je.
da on, kad. se radi
<, aloboli, ne pozna nikakvrh o,bzira i da bi za nju sve
irtvovaa: sebe. svoga brata, svoje prijatelje.
DAN'I'ON, I'o je
bilo jasno
r,edeno..
p,o,trebno
je
samo skalu obrnuti, i onda on stoji dolje i pridriava
ljestve svojirn prijateljirna. Moramo biti zahvalni Le_
gerrdru, on rh je
nagnao da progov,ore.
LACROIX: H6bertisti joX
nisu mrtvi, narod je u
materijalnoj bijedi. a to je
strahovita poluga. Zdjelica
krvi ne srnije da sc vi5e puni. da ne bi Odhoru za javn<,
blago'stanje postala lanterno,m. Odboru je potreban ba-
last, on treba jeJnu
teiku glavu.
DANI'ON:
Ja
to znam.
-
Revolucija je kao Sa-
turn. ona Zdere
,svoju
vlastitu djecu. (Nahon lzratha
razniiljanja): Ali ipak, ne 6e se oni to usudi,tri.
LACROIX: Dantone, ti si mrtvi svetac. Ali Revo-
lucija ne pozna nikakvih relikvija; ona je izbacila na
ulicu ko,sti sviju kraljeva, a iz crkava sve kipove. Mi-
sliS li, da bi tebe ostavili da stojiS kao spomenik?
DANTON: A nlole i,me! Pa, narod!
I,ACIROIX:
fvoje irne! 1i si
jedan od umjerenih'
a i ja sam
jeclan, pa Camrlle, Philippeau'
H6rault' Na-
,rao
1.
slabost i umjerenost
jedno isto; on ubija one'
f.,,:i ,""r,":u.
K.ojaii
sekcije crvenh
-kapa
osjetit 6e
;;;" ,i-ri..'
poviiest u svojoj igli' ako
junak iz ru'
janskih dana bu'le prema njima umjeren'
DANTON:
T'o
je sasvim todno' A osirn' toga
-
narod
je kao dijete, ito *o'u cia razbije' samo da vidi'
ito ie
unutra.
LACROIX:
I osim toga simo mi' Dantone'
p<-'kva-
rcni, kako kaie Robespit"t'
to
jest'...mi uZiva'mo'
A
nar.o,d
je krepostan,
to
;est,
on lle ui'iva'
ier
mu rad
otupljuje
o.gur,. za uLivanie'
Narod se ne opija'
jer
nema novaca, I ne ide u
javne
kuie'
jer mu iz grla
-ruraur^po
,iru i sledevima,
a djevojkama
s to gali'
OANTONT
On rnrzi
()ne' koji
'u'livaju'
kao 5to
cunuh mrzi muikarce'
LACROIX:
Nazivaju
nas lupeZima'
i (Dantontr' u
uho), medu.rtrnu
,tdttio'
ima ne5to istine u tome' Ro-
;;rei.r'r.
i narod 6e biti kreposni' St'
Just
6e pisati
r'o^urr,
a Barrre 6e skrojiti kannanjolku
i ogrnuti
Korrventtimkrvavimkaprrtiiem.i_svejatovidim.
DANTON:
'l'i
sanja'I'
Bez mene nisu oni nikada
imali hrabrosli, a
"t
i"
i"
imati ni protiv mene'
Re-
toi.rriju .io$
nije
'un'Bt"u'
rnogli bi me
jo5 trebati' po-
hrarnit ie me u arsenalu'
LACROIX:
Treba da radirno'
DANTON:
Bit 6e ved
Prilike'
LACROIX:
Bit de vcd priiike' kad budemo
izgu-
bljeni'
30
MARION (i)ant<tntt):'fvcje su usn,e postaie hladne,
tvoje str rijedi ugulile tvoje poljupce.
DANTON (Murioti): lzgubiti toliko vrernena! Bai
ti je
to i bilo vrijedno tlu,la'!
-
(Lacroixz).' Sutra
idem k Robespierru. Naljutit iu ga, a,onda on ne moZe
da Iuti. Do sutra, dakle! Laku no6, prijatelji, laku no6!
I hvala vam!
'LACROIX:
'Iornjajte
se. dragi prijatelji, tornjajte
se! Laku no6, Darrtone ! Bedra te gosp,odice, su tvoja
giljotina, a rlons Veneris 6e biti tvoja Tarpejska pe-
tina. (Orle s Parisomt.
SOBA
ROBESPIERRE. DANTON. PARTS
ROBESPIL,RRE: Kaierir ti, tko mi zaustavlja ruku,
kad potegnem mai, taj mi je neprijatelj.
-
Njegova
namjera nije vaZna. Tko me prijedi, da se branim,
ubija me ba5 tako, kao da me napada.
DANTON: Gjje prestaje obrana iz nutd,e, ondje
pobinje urnorstvo. Ne vidim nikakva razl,oga, koji bi
rras silio, da i dalje ubijamo.
ROtsESPIERRE: Socijalna revolucija jo5
nije za-
vr5ena; tko izvrXi rev,oluciju napo'la, sam scbi kopa
grob. Dobro drultvo joI nije mrtvo. Zdra.ve narodne
rnage treba da zamijene tu. u svakom pogled;u olinjalu
klasu. Pcrrok mora da bude kaZnjen, a krepost mora la
vlada pomo6u terora.
3f.
DANTON: Ne razumijern rijet
"kazna"'
--
I ta
tv,oja krepost, Robes,pierre! Ti nisi uzimao novaca' nisi
se zaduljvao, ni s
jednom Zeno'm nisi spava'o, uvijek
si bio pristojno odieven i nikad se nisi opijao' Robes-
pierre, ti si upravo grozno polten.
Ja
bih se stidi'o, da
tridesed gedina hodam izmedu neba i zemlie s i'stom
moralnom fizioritmijonl salno zb'og
ja'Jnog uiivanja'
da mogu clrup;e smatrati gorima oci seibe.
-
f4v nsrra
nilta u tebi. lto b,i ti katkad sasvim tiho, potajno rc-
klo:
"LaZe!.
Ia)ei!'.
ROBESPIERRE: Moja savjest
je tista'
DANf-ON: Savjest
jc
ogledalo, pred kojrnr se maj-
rnun muti. Svatko se kiti. kako zna i pri tome uZiva
na svoi nadin. Ba!
ic
i vii rcdno
potupati se zb'og togal
Svatko neka se brani, ako mu bilo tko kvari veseije'
Irnai li ti prava, da giljotinu ptetvarai v tabar za
prllavo rublje dlugih liudi i da od njihovih oJsjetenih
glava praviX kugle za [i$6cnie mrlja s njihovih prlja-
vih hallina, i to zato, Sto je tvcj kaput uvijek briZiiivir
oletkan? Da, ti se molc! braniti, ak'o tl pljunu na nj
iii ti ga pocicru. Aii 5to te se tiie, dok te pu5taju na
rniru? Ako njih nc smeta, da tako hodaju po svijetu.
zar ti ima5 zbog toga pravo da ih zatvori5 u grob? Zat
si ti nebeski
,policajac? A ako'ti to ne moiel cla gledai'
kao
(to
to tvoj dragi gospolin bog gleda. a ti prekrij
t di mrpcern.
ROBESPIERRE: Ti
Poritei
krePost?
DANTON: I poro'k. Postoje sam'o eqrikurcjci, i to
snrovi ili profinjeni, a Krist
je bi'o najprofinjeniji' I
to
je jerlina razlika, 5to
je ja rnedu ljudima rnogu da
2g
pronadem. Svaki radi po svojoj prirodi, to jest radi
ono, 5to rnu godi.
-
Zar ne, Nepodmitljivi, okrutno je,
(to
smo ti ovako zgazlli pete sa cipela?
ROBESPIERRE: Dantone, po,rok j.
.r izvjesno,m
i.asu veleizdaja.
DANTON: Ne s'mije5 ga proskribirati, zaboga ne.
To bi bila nezahvalnost. I)uZan si nur preveliku za-
hvalnost, zbog kontra,sta naime.
-
Uos,talorn, da o,sta-
nemo kod tvojih pojmova, na5e nepoJop5tine tnogu
sarno da koriste Republici, jer kazna ne smije da za-
je<lno s krivcima pogodi i nevine.
ROBESPIERRE:
'Iko
tt ka|e. da je tkogod nevini
nastradao?
DANTON: euje5 li,, Fabricije? Nijedarn nevini nije
nmro!
(On pode; izlazeti Parisu): Ne smijerno izgubiti
ni trenutak. tr'loramo se pokazati! (Danton i Paris od-
laze).
ROBESPIERRE (qdml.' Idi samo! Taj misli pred
javnom
ku6orn zaustaviti hatove Revol,r.r,cije, kao koti-
-ia5
svoju :lresiratu kljusad. Imat 6e o'ni dovoljno sna-
ge. da ga dor"uku do Trga Revolucije.
Meni zgazi.ti pete s,a cipele! Da ostanem,o kod tvo-
jih pojmova!
-
Sta'ni! Stani!
Je
li to ba! o,no?
-
Reii ie, da me je
njegov gigantski lik previ,Ie zasje-
njivao. pa da sam ga zbog toga dao maknuti sa sunca.
-
A kad bi imali pravo? Zar je to doista potrebnol
Da, da, Republika! On rnora nestati.. Smijelno je, kako
mi misli jedna
drugu nal.zirtt.
-
On rnora nestati. Tko
se usred mase. koja hrli naprijed zaustavlja, taj joi
5
G. Biichner: Dantonova smft
33
:elF-,i;;
se supr()tsLavlia isto tako. kao da joj prijeii put' ibit
t.e zga:zen.
Ne 6.n',u rni d,rpustiti. da se brod Revolucije na-
sute na plitkoj prolatunanosti
i da zaglibi u blarbo tih
ljudi ;
mtrramcr ods;e6i ruku, koja se u'suduje da ga
zaustavi
-
pa sve Ca ga i zubima zgrabe!
Dolje s dru$tvom. koje
je mrtvoj aristokraciji svu-
klo haljine i naslijedilo njenu gubu!
Nerna krep'osti! Krepost
je peta na nrojim cipela-
rna! Moji pojmovil
-
Kako mi to uviiek iznova pada
,tu pu-"t.
"-
Za{lo nc mogu da se otresem te misli?
Ona mi uvijek krvavi,m prstom pokazuje onamo' ona-
mo! Mogu
Ja
du oko njega ovijem krpa koliko god
hoiu, krv ipak uvijek probija.
(Nahon stanhe)
la
ne znam, 5io
je to u meni, lto ono drugo u lai tjera'
(PotXe na.prozor)' No6 hrte nad zemljo'm i valja se u
pustim ,n"rrirnu. Misli, Zelje,
jedva naslu6ene, zbrka-
ne i bez otrlika, 6to su se pla5ljivo skrile pred Canjim
svijetlom, dobivaju sad oblik i ruh'o, pa se Suljaju u
tihu kucu sna. Olvaraj'u vrata, vire kroz proz'ore, p'o-
staju napo,la tijelom, udovi se u snu proteZu, usne mr-
,nljaju.
-
A nije li nala
java sarno
jasniji san? Ni-
snrro li mi mje,seinjaci?
Ne radirn'o li mi kao u snu'
samo jasnije, odredenije, dosljednije? Tko ie nas ztrog
toga karati? U
jednom sartu posvr5ava duh vi5e misao-
nit .ljela, nego 5to ih na5 tromt organizarnr moZe ':la
kroz gocline izvede. Grijeh
je u misli' Da li 6e misao
postati djelom, da li 6e
je tijelo izvesti, to je slutaj'
tlluzi Sit.
JUST.
:14
ROBESPIL,RRE: E, tko je tu u mraku? E. sr.ijetle.
sviietla!
ST.
JUST:
Poznai li moj glas?
ROIBESPIERRE: Ah ti si.
-
St.
Just!
SLUZAVK A donosi saijetlo.
ST.
JUST: .[esi
li bio sam?
ROBESPIERRE: Upravo je Danton oti6ao.
ST.
JUST: Sreo sam ga usput u Palais-Royalu.
Revolucionarno je namrXtio telo i govorio u epigrarmi-
ma;
-
bratimio se sa sankilotima, grizete su trdale za
njim, a ljudi su se zaustavljali i
jedni
drugima Kapta,li
u u5i ono. 5to je
on ,rekao.
-
Izgubit iemo prednost
napada. Hoie5 li jo5
:luZe oklijevati? Radit iemo bez
tebe. Odluiili srno.
ROBESPIERRE: Sto iete raditi?
ST.
JUST': Sazvat 6emo u svedanu sjednicu Za-
konodavni odbo'r, Odbor za sigurnost i Odbor za iavno
blago,stanje.
ROBESPIERRE: Previlc okoli5anja.
ST.
JUST:
Mi rnorarno veliku lelinu pristojno po-
kopati, kao svedenici, a ne kao ubojice. Ne smijem,o
je osakatiti, svi njeni dijel,ovi tijela rnoraju zajeclno
s n.jom u grob.
ROBESPIERRE: Govori jasnije!
ST.
JUST:
Moramo ga pokopati u njegovoj punoi
bojnoj opremi i na njegovu grobu poklali njegove ko-
nje i robove: Lacroix
-
:lr---
ROBESPIERRE: Savr$vn ni'tkov, biv5i advokatski
pisar, a sada generallajtnant Francuske. Daljel
ST.
JUSI:
H6rauit-Sechelles'
ROBESPIERRE:
Krasna glav a!
ST.
JUST':
On
je bio lijepo naslikano poietno sio-
vo na ustavno,m aktu. lakav narn ukras nije vi6e potre-
ban. izbrisat 6emo ga'
-
Philippeau'
-
Camille'
ROBESPIERRE: I on?
ST.
JUST
(pruii mu nehi papir): To sam misli<-r'
-
Evo,
'titaj
!
ROBESPIERRE: Aha,
"Stari
franjevac"! I niita
cirugo? On
je dijete, on vas je isrnijavao'
Sf.
SiUSf:
Tu ditaj, ovdjel (Pokazuje mu
jedntt
mjesto.)
ROBESPIERRH
(iita):
"'Iaj
tkrvavi mesija,, Ro-
bc,spierre, izmedu obadva krvnika, Couthona i Collota'
na
-svom
brclu Kalvartji, na kojem on Irtvuje, a sAm
nije Zrtvovan. Giljotine-bo.eomoijke
s'toje pod njim
kao Mariia i Magdalena. St.
Just
mu leZi kao Ivan na
srctr i upoznaje Konvent s apokalipti[nim otkrivenjem
svoga utitelja; on drZi svoj'u glavu. kao da
je rnon-
stranca..<
ST.
JUST: Ja
cu se ved pobrinuti, da on nosi svoju
kao sv. Dionizije.
ROBESPIERRE
(lira dalle):
"Tk'o
da i pornisli, da
je onaj tisti mesijin frak mrtvalka' ko$ulja Francuske
i au ,n njegovi tanki prsti kojima on po tri'rrini lupka'
noievi giijotlne?
-
A ti, BarrAre, ti, koji si rekao, da
i'" se na Trgu lR,evolucije kovati novac! Ali
-
ne 6u
cla istresam tu staru vre6u' On
je
kao udovica, koja
je
E6
ve6 imala pola tuceta muZeva i pomogla sahraniti ih..
I-ko je za to kriv? On ima taj d.ar, da vidi na ljudi-
ma hipokratsko lice pola goCine prije njihove smrti.
,Pa
i tko bi mogao sjes,ti uz leiinu i udisati smrad?*
Dakle i ti, Camille?
-
Maknim,o ih! Brzo! Samo
se mrtvaci ne vraCaju.
Je
si li priprernio opfuZnicu?
ST
JUST:
Lako za to. Ti si ie kod iakobinaca
nagovijestio.
ROBESPIERRE:
Htio sam ih zastra5iti.
ST.
JUST:
Treba sam,o da
je
pr,ovedem. Krivo_
tvoritelji
i stranci skuhat ie njima
Oopu*.
Od tog ie
jelar
umrijeti, dajem ti svoju rijet.
ROBESPIERRE:
Onda brzo, s,utra! Samo nikakve
duge sarnrtne borbe! Vei sam nekoliko dana osjetljivi.
-
Samo brzo. (ST.
.|UST ode.)
ROBESPIERRE (sdm): Du, krvavi mesija, koji
irtvuje, a sim nije irtvovan.
-
On ih je
otkuiio ,rro_
jom
krvlju, a
ia
ih otkupljujem njihwom ro,denom.
Oni su zbog njega zgrijelili, a ja
uzimam grijeh na
sdbe. On je
osjetio slasti bola, a
ja
muke trvnit a. tt o
ie sebe vi3e zatajio, ja
ili on?
-
pa
ipak je neXto ludo
u toj misli.
-
ZaEbo upirerno odr uvijek samo u je_
dnoga? Zaista, u svima nama razaT,inju sina tovj._
ijega, svi sr: mi borirno u vrtu Getsem,anskom
u krvavu
znoju, ali initko svojim rauama ne otkupljuje druge.
IVtroj Camille!
-
Svi me ostavljaj,u
-
we je pusto
i praeno
-.
ja
sam s6m.
3T
DRUGI
CIN
SOBA
PHILLIPPEAU.
PARIS.
C'\.
DESMOULINS
.jesti
kukavice, da je
vdjeme, da se oko tebe ok,upe;
pozovi i one s brda, i one s dola! Viii protiv tiranije
jecemvira,
govori o bodeZima, zazovi Bru,ta, pa 6eI
onda zastraliti tribine i sabrati oko sebe ,i ,one,
kojima
prijete kao i H6bertovim ,sukrivcima!
Mo,ra5 dati maha
svom gnjevu. Ne daj ba.r, da umrerno razoruiani i po-
niZeni kao sramotni H6bert!
DANTON: Ti slaibo pamti5. Nazvao s,i me mrtvim
svecem. Imao si pravo i vi5e, nego 5to si sam mislio.
Bio sam kod secir"anja; bili su puni poStovanja. ali
cnako-kao grobari.
Ja
sam relikvija, a relikvije se ba-
caju na uli,cu. lmao si pravo.
LACI{OIX: Za\to si pusti<-r, da dode do togal
DANT,ON: Do toga? Da, zaista.. Na koncu mi je
postalo dosadno. Uvijek hodati naokolo u istom ka-
putu i uvijek jednako
mrltiti lelo! To je jaJno. Biti
takav bijedni instrumenat, na kojem samo jedna Zica
zvuti uvijek istim tonom!
-
To je nemogude rzdr|atr.
Htio sam udobno iivjeti. To sam p,ostigao. Revolucija
me stavlja u mir, ali na drugi naiin, neg.o $to sam
rnislio.
Uostalom, na 6to da se i oslonimP Sarno bi se nale
dro'lje rnogle
1o!
da ogledaju s grljoiinama-bogornolj-
kama; a inate ne znam niSta drugo. Sve se to moZe na
prste izbrojati: jakobinci su izjavili, da je krepost na
,lnevnom
redur kordelije'rci me nazivaju H6bertovim
krvnikom.Opii,nski odbor iini pokoru. Ko,nvent
-
to
bi jo5 bio neki iz:.lazt.
-
ali to bi dovelo do novog 31.
svihnja, i o,ni ne bi dovoljno uzmaknul,i. Rorbespierre
je do,gma Revolucije" ona ne smije da bud,e izbrisana.
DAN'TON,
LT\CROIX,
MILLE'
CAMILLE:
Brzc, Dantone'
Ne srnijemo
gubiti vre-
mena.
DAN'I'ON
(oblati se): Ali vrijeme
gtrbi nas' Vrlo
ie
to dosadno;
najprije uvijek
ko[ulju i onda na to
navuci hlate, nave.e lezi u krevet' a ujutro,opet
izrrrl.
i;i J
"j.gt
i uvijek tako medi
jednu no$r pred
lt"s"'
Pa tu uop6e nema nikakva
izgleda' da t'ude druktije'
Vrlo
je to Zulor.,o, i
'Ja
su ved milijuni tako ra<iili'
i
da de milijuni opet tako raditi, i da s'e rni
jo'5 p'ovrh
irgu ,urooi^o
ii dviju polovica, koje. obje isto rade'
ir""
t. ,"f." sve zbiva dvostruko
-
vrlo
je to Zalosno'
CAMILLE:
Ti govori3 u nekom potpuno djetinja-
rto'rn tonu.
DANTON:
Oni, koji umiru, 6esto postaju djeti-
njasti.
LACROIX:
Ti se svojim oklijevanjem
baca5 u pro-
past i povlati5 za sobom sve svoje prijafielje'
Obavi-
38
.,\ ne br se ni rnoglo' Nisrno m'i stvarali Revoh'rciju'
Ilevolucija
je stvorila nas.
A kacl bi se i mogl'o
-
volirn da mene giljotiniraju'
nego da
ja clo'pultam da se giljotini'ra' Sit sarn toga''Ce-
,.,iau ,.
-i.
iirai. borimo
jedni protiv drugih? Trcrbalo
bi da sjednenao
jedni uz druge i da Iivimo u rn'ir-u'
Negdje se pogrijelilo, kad su nas stvarali; ne5to nam
neclo,staie. ne znam. kako da to nazovem'
-
Afi mi to
n. 6"*i,
jedni drugima izvu6i iz crijeva, pa temu da
si onda paramo utrobe? lVlanite,
jadni smo mi alkemi-
iari!
CAMILL,F,: S viSe pato.sa redeno, to bi znatilo: ka-
kc, 6e
jo$ d'ugo iovjedanstvo u vjetn'oj gladi iderati
udove vlastitog ti.iela? Ili: kako derno
jo$ dugo mi'
brodol<-rmci, na tom razb'iienom brodu
's'isati u neuga-
sivoj iedi
jedni drugi'ma krv iz
vzilal
Ili: kako 6emo
jo5 dugo mi, ra[undZile' traZe6i u rnesu nep'oznati"
vjebno uskra6ivani X. pisati svoj;e ralune osaka6enim
r ukama?
DANTON: Ti si snaZna
j'eka'
CAMILLE: Zar ne, hitac iz piitolja odjekuje isto
kao i uclarac gro,ma?
-Io
bolje za te, trebalo bi da me
uvijek ima5 uza se.
PHII,IPPEAU:
A Francuska neka ostane svoJrn!
krvntcima.
DANTON: Pa lto onda? Ljudi se pri tomc sasvinr
do,bro osje6aju. Prati ih nesreda, a moie l'i se viSe za-
htijevati, da'bulerno
ganuti, plemeniti, kreposni ili du-
horrlti, iii da u,rpie ne osjeiarno dosade?
-
Svejedrro
.je,
da li umiru na giljotini, ili od groznice, ili od sta-
40
iosti! A
1o! .;c
i zgodnije. lako barem odlazc jo5 gip-
kih udova za kulise i rnogu jo$
odlaae6i 1a gestikuli,
raju i da duju gledaoce, kako im plje(6u. To je sa,svim
plistojno i to nam dolikuje. Uvijek rn,i stojirno na po-
zornici, pa i onda ako nas na kraju sasvinr ozbiljno
probodu. Vrlo je d<-rbro, $to ie dorb Zivota, biti malo
skra6ena; kaput je b,io predugadak, nale ga tijelo nije
irroglo da ispuni. Zivst te tako biti epigram, a to sc
jo,!
nekako rnoie podnijeti. Pa tko irna Costa dahar i
rluhi; za ep,os od pedcset ili Sezdeset pjevanja? Vr,i-
jeme je
vei, da se jo5
ono malo esencije ne pije viie
iz tabra. nego iz dalice za liker; tako narn se gubica
ipak napuni, a inale bi se jedva
moglo skupiti ncko-
liko kapi u onoj nezgrapnoj po'sudi.
Konalno
-
rnrora,o bih i vikati, a to je prevelik
rrapor za mene.
-I'aj
Livot nije vrijedan posla, Ito ga
sami se"bi zadajerno, da ga odrZirno.
PARIS: Pa onia bjeZi, Dantone!
DANTON: Zar Dornovinu moie5 da ponese5 sa so-
Lnom na donovima svojih cipela?
I konatno
-
a to je bitno: ,oni
se ne ie usuditi.
lCanilleu): Dodi, rnoj mladi6u. Kai:em ti oni se ne ie
rrsuditi. Zbogom. zirogorn!
(Dantott i Catniile odu).
PHILIPPEAU: I orr odlazi,
LACROIX: I ne vjeruje nijednu rije6 od onog.a,
ito je rekao. To je sanr,o lijenost! On 6e radije pu,stiti,
da ga giljotiniraju, nego da odrii govor.
1T
PARIS: Sto da radimo,)
LACROIX: Oti6i 6emo ku6i i kao l'r'rklecija laz-
.ariiliatr o poitenj'u.
SEl'ALIS
E
Setati.
GRADANIN: D'obra nioja
Jacqeline
-
htio sarn re6i
Xorn... htio sam rc6i Korn... Htio sam re6i : Kor"
'
SIMON: Kornelija.
Epadanine,
Kornelija'
GRADANIN: Moja tne dobta Kornelija oibrado-
vala djetati6em.
SIMON: Rolila
je l{cPublici sina.
GRADANIN: Republtci. tc zvuii previie optenito'
IVIoslo bi se reii
'
. .
SIMON: T'o je upravo on'o' Pojedinaino tleba
r,pfcnitome . . .
GRADANIN: Ah da, to isto veli i moja Zena'
ULIdNI PJEVAC (Pjeva):
Sto je, Sto je ipak
Raciost i slast svih ljudi'r
GRADANIN: Ah. s imenima. nikako da budern
natistu.
SIMON: Krsti ga KoPlje, IVlarat!
ULIENI PJEVAE:
U rnukama i bri,gama
Mude se od rana
jutra,
Dok rm dan ne
Prode'
12
GRADANIN: !'oiro bih tLi irnena
-
i'pak je neitrr
u tom broju trr
-
a osim toga ne5to, 5to je ko,risncr
,i
valjano. Sad sam se sjetio: Plug, Robespierre. I o,nda
tre6e?
SIMON: Koplje.
GRADANIN: Hvala varn, susje,de: Koplje, Plug,
Robespierre
-
to su lijepa imena, to lijepo zvuti.
SIMON: Velim ti. da tc gru,Ji tvoje Kornelije biti
kao vime rimske vuiice
-
ne, to nc valja: Rornul je
bio tiranin, to ne valja.
1P:odu).
PROSJAK: (pjez,u):
"Jedna
laka zernlje, i malo
rnahovine. . ." Draga gospr;do, lijepe dame!
PRVI GOSPODIN: Radi. momte. pa ti si sasvim
do,bro ug,ojen!
DRUGI GOSPODIN: Evo tit (Daje ntu nouuc.).
On ima ruku kao bar5un. To
je
bezobrazmo.
PROSJAK: A otkuda vam. go$'p,o,dine, va( kaput?
DRUGI GOSPODIN: Tleba raditi, raditi! I ti bi
nogao imati isto takav kaput. Dat iu ti posla: dodi do
rnenc, ja stanujem. . .
PROSJAK: GospoCine, a temu ste radili?
DRUGI GOSPODIN: Budalo, da irnam kaput.
PROSJAK: Mudili ste se, da ulivate. Imati takav
kaput. to je
ve6 uZivan.;e, jer te i dronjak sluli.
DRUGI GOSPODIN: Svakako, drukdije ne moZe
da bude.
PROSJAK: Bio bih glup. To se rnedusrobno ukida.
Sunce sja toplo
,i
na kutii, a to rnoZe3 imati sasvim
lako. (P jeua:)
"Jedna
Iaka zemlje i malo mahovine...
ROSA,LIE
(Artehicli): Makni se' eno dolaze voj-
nici! Ol
juder nism,o ni,$ta toplo
jele'
PROSJAK: .. .
',To
mi
je na zemlji svr(etak sutl-
bine!. Draga gosPado, rnoje dame!
VOJNIK: Stoj! Ku<la. djeco moja?
(Rozaliii): Ko-
liko ti je godina?
ROSALIE: Koliko i mom malom
Prstu'
VOJNIK: Ti si vrlo o5tra'
ROSALIE:
A ti vrlo tuP.
VOJNIK: Pa 6u se na tebi nabrusiti'
(On pjeva):
Kristinko, Kristinko nloja,
Zar
je tai povr'jed 1o5, povr'jed lo5'
. Povr'jed lo5,
Povr'jed
lo5?
ROSALIE
(Fina):
Ah ne, gosParl vojni'ci,
Ta ja bih rado
jo3, rado
jo'5,
Ralo
jo3, rado
joI!
Dolaze DANI'ON i CAMILLE'
DANTON: Za nije veselo?
-
Nju5im nelto u
atm,csferi; tako
je, kao da smnce leie tazltrat'
-
Zar
da ne poZeli3 da skodi5 medu njih, da odere5 sebi hlate
s tijela, pa da se na Zivotinjski naEin parirno kao psi
na ulici?
(Prolaze')
MLADI GOSPODIN: Ah, Madarne, glas zYvna'
veternje rumenilo na drvedu, blistanje zvijezda ' ' '
14
MADAME: Miris cvijeta! O; te bezazlene radostr,
to 6isto uZivanje
'r.r
prirodi! (Svojoj ht.erhi) Pogledaj.
-Eugenie, samo, krepost ima oti za to.
EUGENIE (poljubi saoju majhu u ruku): Ah. ma-
ma,
ja
vidim sarnro vas.
MADAME: Dobrc dijete!
MLADI GOSPODIN (Iapie na uho Eugenie): Yt-
dite li ondje onu lijepu darnu sa starim gospodinom?
EUGENIE: Poznanr je.
MLADI GOSPODIN: Prida se, da
ju je njezin vla-
suljar ote5ljao na djetinju.
EUGENIE (smije se): Zli jezici!
MLADI GOSPODIN: Stari go,spo'din idc uz nju;
sn vili, kako taj pupoljdii bubri, v<.rdi ga na Setnju
po suncu i misli, da je on taj pljusak. koji mu j. p.-
.rnogao
da uzraste.
EUGBNIE: Kako je to,nepristojno! Naj-iadije bih
p,o,crvenjela.
MLADI GOSPODIN: A ja
bih zbog toga mug.a,cr
poblijedjeti. (Odlaze.)
DANT'ON (Camilleu):
Ne otekuj o,d mene sarn,r
niSta ozbiljno! Ne pojmim. zaSto ljudi ne zastanu po
ulica.ma ine smiju se jedni druginra u lice. Mislim, da
bi trdbali da se smiju sa plozora i iz gro'bova, nebesa
bi mo'rala da pucaju ol smijeha, a zemlja da se valja
u smijeh'u. (Odu.)
RRVI GOSPODIN: Uvjeravanr vas. da je to rzvan-
redno otkli6e! Sve tehniike vjeltine dobit 6e pomoiu
toga sasvim drugu fizionomiju. eovjetanstvo juri gi-
santskim koracima prema svon'r visok.om odredenju.
DRUGI GOSPODIN: |este
li vidjeii novu dramu?
l'o vam
je babrlonski
toranjl Neka izbrka svodova' 1na-
ilh rt.p""i.a,
hodnika, a s'r'e
je to tako lako r srnjelo
;;g;; u zrak. eovjekr'r se vrti pri svakom koraku'
Neotritna glava!
(On zastane srteten')
PRVI COSPOOIN:
Sto'vam
je?
DRUGI GOSPODIN:
Ah' ni5ta! Dajte mi rtrku'
gospo:line!
Ova lokva
-
tako! Hvala vam' Jedva
sam
jc
obiiao. Moglo
jc biti oPasno!
PRVI GOSPODIN:
Pa zar ste se vi lmlali?
DRUGI GOSPODIN:
Da, zemlja
je tana'na kora'
Uvijek rni se iin'i. da bi mogao propasti' kad naidern
r'ra ,ruuktu rupu'
-
Treba oprezno stupiti' rnole se
plolomiti. All u terttar podite, savjetujem
vam!
SOBA
DAN TON, CAMILI,E
I,UCILE.
CAMILLE:
Kai'em vam. ako im ne dalci sve u
clrvenim kopijama, razasuto po kazaliStima,
'koncer-
tima i .r-.1.t.ltLi"t
rzlaLbama. onda nemaju ni otiju
ni uiiju za lo. IzteLe li tkogod kakvu marionet'u' na
kojoj se vidi, kako
j'oj iznutra vrsi uzica' za koju
je
porrtut., i kojoj na svakom koraku praskaju udovi u
lornbima od pet stopa
-
onda' se dive karakteru
i
dosljednosti. Uzme li ttkogod neki
.osjedajli6'
neku
.entenciju, neki pojam' pa mu navu'te hlate i kaput'
napravi"r,'t.t tttk. inoge' naliti lice i puita' da se trr
,ro
ierdo kroz tri iina bacaka i muii. dok se napokon ne
r,Ieni ili ne ustrijeli
-
onda je to ideall Zagudi li
netko neku o,peru, koja upravo tako izratava zanos i
potiStenost u ljudskoj du5i, kao 5to zemljana lula, puna
vode, oponaSa slavulja
-
ah, to ti je
onda umjetnost!
Prenesite ljule
'iz
kazali5ta na ulicu: o, ja,dne
li
zbilje! Oni zaboravljaju na svcga gospodina boga, kacl
su vidjeli njegova loSeg nasljedovartelja. Oni od stva-
ranja, koje se svakog trenutka, oko njih i u n.iima,
1,arko, bujno i sjajno obnavlja, ne vide
i ne duju nidta.
Oni idu
u kazalilte, titaju pjesme i romane, crponalaju
te nakaze. a boZjim stvorclvima vele ,Kako s,u oibidni !.
Grci su znali" 5to govore. kad su prital,i. da je ipigma-
li,onov kip oZivio, ali da nije imao djece.
DANTON: A umjetnici pdstupaju s priroJom kao
David, koji je
u rujnu one umorene, Sto su
jz
zatvr;ra
La Force bili badeni na ulicu. hla,dnokrvn,o ocrtao i
govorio: oHvatam,
evo, u lim zlolincima jo5 posljed-
nje trzaje Livota!,, (I)antona pozoau
napolje.)
CAMILLE: Sto veli5 ti, Lrrcile?
LUCILE: Niita. Tako te rad,o p;Ledam. kad govori5.
CAMILLE: A duje3 li me?
LUCILE: Dakako.
CAMILLE: Imam li pravo? ZnaE li ti u,op6c. lto
sam rekao?
LUCILE: Ne, zaista ne znam. (Danton se aruio..)
CAMILLE: Sto ti je?
DANTON: Odbor za javno
blag'o,stanje odludio je
da me uhapsi. Upozcrrili su me i ponudili mi utodi,Ite.
47
TraLe ulojTr glavu' Neka im bude' Sit sarn tog
pctljanja. N"Lu
j.
uzmu Sto zato? Znat & hrabro
umrijeti. To
je lak5e nego Zivjeti'
CAMILLE: Dantone,
jo3 ima vremena'
DANTON: Nemoguie - -
ali ne bih bio nr'islio ' '
CAMILLE: fvoja trorncst!
DANTON: Nisam trom, nego umoran' Peku nre
tabani.
CAMILLE: Kamo idel?
DANTON: Eh, a tko bi to znao!
CAIvIILLE: Ozbiljno
te
Pitam,
karno?
DANTON: U letnju, rnoj mladi6u' u Ketnju'
(Odlazi.)
LUCILE: Ah, Carnrllei
CAMILI,E: Urniri se, irago dijetel
. LUCILE: Kad p'omislinr. da bi tu dragu glavtr ' "
Moj Camille! To je ludost, zar ne,
ja sam luda?
-CnN'ttI-I-g:
Urniri se. f)anton i ja nismo isto'
LUCILE: Zemlja
je prostrana, r toliko toga rma
na njoj
-
pa zaSlo ba5 to
jedino?
"lko
da mi to uzure''
l'o bi bilo straXno. A i Bto 6e im?
CAMILLE: Ponavljam ti: moZe! biti bez brige'
JuEer
sam govor'iro s Robespierrom' Bio
je ljubezan'
iir4ol,, ,.,to u napetim odnosima, to
je ist'ina' Razlititi
nazori, ni5ta drugoi
LUCILE: Podi k njenlu!
CANIILLE: U isto
j smo klupi sjedjeli u ikoli'
Ilio ie
uvijek mrk i osamljen. Samo sam
ja do'lazio
k .tjer,tu i kadikai ga nagnao na smijeh' Uvijek
je
pokazivao veliku naklonost prema meni' Idem'
.4rl
LUCILE: Iako brzo, prijatelju
molt ld.il Dodi!
5a1r9 to (poljubi
ga.)
i to! Jail la,f (Camille
ode.)
StraSno je
to doba. Ali rako je.
Tko tu mnZi iit"
utiniti? Treba se sabrati.
(P jeva:)
Ah rastanak,
ah rastanak, ah r.astanak,
T'ko je izmislio
rastanak?
-
Kako mi je
uprarvo to palo na um? Nije d,obro, da
je
to tako samro od sebe Jdlo.
_
Kad je
izalao, bilo
rni je,
kao'la se ne moie vile vratiti i kao da rpora ne-
ptTlury iii sve datje od rnene, sve dalje.
Kako je
ova soba prazna.
prozori
srl otvoreni, ka<r
rla je
mrtvac lelao u njoj. Ne mogu tu vile izdrlati.
(Ode.t
U POI,JIJ
DANTON:
Ne cu dalje. Nc 6u da
'r'in
buku lulkanjcrn
svojih koraka i
dahtamjem.
(On sjedne. Nakon
stanke):
Pridali su mi o nekoj bolesti, oJ koje se gubi pam_
denje. Smrt kao da je
tome slitna.
a o.rau se kad,i,kad
ponadarm,
da ona mofida jo,S jade
cljeluje i tini, da
iovjek
s v e izgrrbi. Kad bi to bilo!
_
Onau ;;il p;:
trlao ka,o, krlianin, da spasim nepri.jatelja,
to jest
svo.je
pamienje.
Kai,u da je
ovo sigurno. dti, za rnoje pamdenje,
ali
ne za mene; grob mj da.je vile sigurnosti,
pribavlja
rni barem zaborav.
On ubija ioje pam6enje.
A
.l
(;.
Biichner: f)antorrova smrt.
49
u toj ti5ini pra-
svojim glar^sninr
c,ndje Zivi moje pamdenje
i ubija mene' Ja
ili onoP
ii$;";t
je lai- (() stane i hren'e natrag')
Ja
koketiram
sa smr6u' Sasvim
je prijatno walco
izd.aleka
namigivati
joj kroz lornjon'..
Zapravo
se moram
iut"t" tome srnijati'
Ima u menl
neki osje6al
ostajanj'a,
koji ml. veli: sutra 6e biti' kac
i danas, i prekosutra
6e, i i<asnlje
6e sve biti kao i sada'
T;;" tek pus'te glasine, ho6e da me zastrabe'
Ne 6e se
t,ni ustrditi!
(Ode')
SOBA
Not
je.
DANT'ON
(rtu prozttru): Zar to ne 6e nikada
pre-
stati? Zar svietlost ne 6e nikada dogorjeti' i
zvuk ni-
kaia istrun trti? Zar nikad ne 6e biti tiho i tamno' da
"ig" "i
jedni, ni drugi ne tujerno
i ne vidimo uzaiamno
svoje gadne grijehe?
-
Rujan!
- " 'lUifn
k"o,n
i'n'trc):
Dantone!
Dantone!
DANTON:
Sto
je?
JULIE
(ude): Sto viteX?
beNroN'
Zar sa'm vikao?
jUl-tg, ,govorio si o gadnim grijesima' a 'on'da si
za'stenjaro:
"Rujan!"
DANTON: Ja,
ja? Ne,
ja nisam
govorio' J"9Y3
d" ;; to mi'slici
Biie su to sasvi'm tihe' skrovite m'i'sli'
JULIE:
Ti dr56e3, Dantonel
DANTON:
Zu' iu ne dr56em'
kad zidovi
g'ovore?
Kad mi
je tiielo toliko rastrgano'
da moje nemirne
misli lutaju6i govore usnama od kamena?
To
je [udno'
50
JULIE:
Georges, moj Georges!
' DAI\TON: Da,
Julie,
to je
vrlo tud.no. Ne cu vi5e
da mislim, kad to odmah govori. Ima misli,
Julie,
koje
ne bi smjele 6.uti nitije uii. Nije dobro, da one od-
mah pri porodu viiu kao djeca; nije to dobro.
JULIE:
Bog ti o'duvao pamet
-
'Georges,
Georges
-
prepoznaje5 li me?
DANTON: E, kako ne! Covjek si, pa zatim Lena
i nap'okon moja lena" a zemlja se sastoji od pet dije-
lova svijeta
-
Evropa, Azija, Afrika, Amerika, Austra-
lija
-
i dva puta dva je detiri. Pri sebi sam, vidil li?
-
Nije li nelto vikalo ,rujano? Nisi li ti tako nelto
rekla?
JULIE:
I)a, f)antone, kro,z sve sam to s,obe tula.
DANTON: Kad sam doiao do
T)ro,zora
-
tGtedo
napolje) grad je
miran. sv& su sviietla usalena . . .
JULIE: U blizini plate neko dijete.
DANTON: Kad sam doiao do prozora
-
kroz sve
je
ulice vikalo i zapoma,gal,o: ,,Ru.jan!.
JULIE:
Ti si sanjao, Dantone. Saberi se!
DANTON: Saniao? Da, sanja,o sam. Ali to je bilo
rlrukdije, odmah 6u ti reii.
-
Jadna
je
moja glava
tako slaba
-
o,imah! Da, sacl sam se sjetic.
poda
mnom je
dahtala zemaljs,ka, kugla u svo,m kretanju.
Pograbio sam je kao divljeg hata. Orijalkim sam se
lukama zari,o u njenu grrvu, a nog'ama sam joj
sti,skao
rebra. Glavu sam zabacio natrag, ko,sa mi je ieprlala
nad ponorom. Tako me ne{to vuklo. Tada krjknrih od
straha i probudih se. Pri,stupih
k prozdru
-
i tada sam
ono duo.
Julie.
Sto samo znati ta;rijet? I zaito upravo
51
ta? Sto se ona mene tide? Zalto prut'a za mnom svoJe
krvave ruke? Nisam tukao.
-
O pomozi mi,
Julie'
moja
pamet
je tr.rpa! Nije fi to bilo u rujnu, Julie?
^
JULIE:
Kralievi su biii jo5 tetrdeset sati o:l Pa-
rlzil ...
DANTON:
'fvrdave
su pale' aristokrati u gradu"
'
JIII.IE:
RcPublika izg"ubljena.
DANTON: Da. izguibljena. Nismo mogli ostaviti
neprijatelja u zaledu, bili bismo budale: dva neprija-
tefa na
jeclnoj claski: rni ili oni.
jaEi obara slabijega
-
zar to nije
Pravo?
JULIE:
Da, da.
o
DAN'fON: Potukli smo i'h
--
to nije bilo umor-
stvo, to
je bio rat u unutralnjosti.
JIJLIE:
Ti si sPasio rlomo;'inu.
DANTON: Da,
ja sarn je spasio. Bila
jc to obrana
tr nuZcli. Morali smo. Onaj
je tovjek na kriiu to sebi
zgo,Cno udesio: m'ora dodi do sablazni' ali jao onolc'
t[o je izazovet
-
Nlorai, onr-r.ie bilo to
"mora6o'
''fkrr
te proklinjati ruku, na koju
je
palo prokletstvo, togir
,,rnoraIo? Tko
.1e
reka'o
'mora5",
tko? Sto ie to. ito
nas tjera u-blud, laZe, krade i ubija?
Lutke smo mi, koje nepoznate sile poteiu ta Lic\'
Ni5ta, ni5ta nismo mi sami! Madevi smo, kcijima se
bore cluhovi
-
samo se ne vide ruke. kao u pnidi'
-
Sad sam milan.
IULIE: Sasviri mirari, dragi ,'
DANTON: Da,
Julie.
Dodi, iderno spar'ati!
ULICA
PRED DANTONOVONl KUCOM
srx{oN. GRADANI-VOJNTCI
SIMON: Koliko je ve6 u no6i?
PRVI CIRADANIN: Sto u no6i?
'SIMON:
Koliko je vc6 pooclmakla no6?
PRVI GRADANIN: Koliko od zalaza clo izlaza
.\unca.
SIMON: I-Iul1o, koliko je sati?
PR\/I GIiADANIN: PogleJaj na svoj brojtanik.
Vrijcme jc. liad se u krevetima pod pokrivadima nji-
hala nji5u.
SIIVION: Morarno gore. Naprijed, gradani. Mi jam-
tirno svojim glavama. Zivoga ili mrtvoga! U njega su
jake mi,!ice.
Ja
6u i6i na ielu. gradani. Dajte mjesta
slobodi!
-
Brinite se za mo
ju Zenu! Ostavit i'u joj
1 r,,li11
.,;d
hrastov:t rlrveta.
PRVI Gil,\i)r\Nll{: Krunu od hrastova Zira? I
bcz tog'a neka
joi.
kako kalu, pada svaki dan dosta
iira u kriio.
SIMON: Naprijecl. gradani: bit 6ete ,u,i"rrini ,^
rIomovinu !
DlfUGl OITADANIN: Volio bih, ka'l bi domovi'na
bila zarslulna za nils. linatot svim rup.tni;l, 5t,r ih otva-
ramo u tijelu drugih ljucLi. na na*\im se hlaiama nije
ioi
ni jcdna zatvolila.
PRVI GRADANIN: Ho6eI li, da ti se prorcz na
hladaina zatvori? I{a. ha. hal
5?
53
OSTALI: Ha, ha, ha!
SIMON: Narprijed! Naprijed! (Oni prwale u l)ut-
Iyrtovu ituiu)
NARODNI KONVENT
Skupina narodnih zastupnika.
LEGENDRE: Zar ne 6e prestati to klanje narod-
nih zastupnika? Iko
je joi
siguran, ako f)anton
padne?
PRVI NARODNI ZAS'I'UPNIK: Sto da radim,o:'
DRUGI NARODNI ZASTUPNIK: On mora biti
saslulan pred sudom Konventa.
-
Uspjeh toga sred-
stva
je
siguran. Sto bi rnogli supro,tstaviti niegovu
glasu?
TttECI NAi{ODNI ZASTUPNIK:
'I'o je
ncmo-
gu6e, jeJan
nam dekret to brani.
LEGENDRE: Onda ga trebs p,ovuii ili dopustdri
da se natini izuzetak.
-
Ja
iu staviti prijedlog. Ra,
iuna.m na vaSu potporrr.
PREDSJEDNIK: Otvaram sjednicu.
LEGENDRE (uspinje se na tribinez/; Cetiri su ila-
na Narodnog konventa pro5le noii uhap3ena. Znam.
da je Danton jedan
od njih. Ostalima ne znam imene.
Neka
,uostalom
budu tko mu drago, ja tra|in,,la budu
pred sudom preslulani.
Gradani, izjavljujem ovo: ja
drLint, da je Dantor'
upravo tak,o tist kao i ja,
a ne vjerujem, da rni itkr
moie bilo 5to predbaciti. Ne iu da napadam nijednog
54
tlana Odbo ra za
javno Lrlagostanje ii Odbora za sigur-
nost, ali se zbog temeljitih razloga b'ojim, da lidna mr-
inja i litne strasti hode da li5e slobode one muZeve,
koji su za slobodu najzasl'uiniji. Covjek, koji
je godine
1i92. svojom energrjorn spasio Francusku, zasluiujc,
da ga se saslu5a. Mora m'u se dopustiti da se izjavi, kad
ga o,ptuZuju zbog velei.zdaje. (Zestoho uzbud'enie medu
lttisutnima.)
NEKOLIKO GLASOVA: Podupiremo Legen:lrov
prijedlog!
PRVI NARODNI ZASTUPNIK: Mi smo ovdje u
ime naroda. Nitko nas bez privole na5ih izbornika ne
moie odvu6i s naiih mjesta.
DRUGI NARODNI ZAS'IUPNIK: Yaie
rijebi
miri5u na leline. Uzeli ste ih iirorrdistima iz usta. Ze-
lite li privilegije? Sjekira zakona lebdi nad svim gla-
vama.
TRECI NARODNI ZAS'I'UPNIK: Ne moZerno
dopu,ltiti svojim ociborima, da zakono'Javce, koje za-
kon 5titi, Salju na giljotinu.
CE-IVRTI NAIIODNI ZASI'UPNIK: Zlodinstvo
nern:r. uboti5ta. Sarno ga okrunjeni zlotinci r'alaze na
prijestolju.
PEI'I NARODNI ZAS'|UPNIK: Samo nitkov:
apeliraju na pravo utodiSta.
'
SBSTI NARODNI ZASI'UPNIK: Sarno ga
'r.rbo-
i,ice ne priznaju.
ROBH,SPIL,RRE: Ova zbunjenost, kakve vei dug'o
nije bilo u ovoj skupltini, dokazuje, 'ia
se radi o veli-
kim stvarima. Danas Ce se odlutiti, rla li 6e nekolikrr
55
ljudi odn'ijeti pobjcdu nad Doniovino,rn.
-
Ka-ko bistc
mogli svoja natela toliko zatajiti, da da,nas nekin in'
dividuima dopustite ono, 3to ste
juteluskratili
Chabatu.
Dalauna,iu i Fabru? Sto znati t.a razlika u prilog ne-
kolicinc'ljuJi? Sto marim
.ia
za pohvale, kojima neki
obasipaju sebe i svoje prijatelje? I premnog'a su nanl
iskustva pokazala. koliko to vrijedi. Ne pitamo, da li
je
netko utinio ovo ili ono patriotsko djelo, mi pitamo
kakav je cijeli njegov politiiki i:ivot.
-
dini se. da
Legendru nisu poznata iraena uhaplenih, a cijelom su
Konventu poznata. Meclu njima je njegov prijateli
Lacroix. Zalto to Legendre toboZe ne zna?
Jer
clobrc-r
zna, da samo bcsti'dnost moZe da brani Lacroixa. Spo-
mcnuo
.ie
samo Dantona,
jer je uvjeren, da je
s tim
imenom povezan neki privilegij. Ne, ne iemo rni ni-
kakvih privilegija, mi ne iemo nikaltvih ilola/ (Plje-
sah.)
U temu je Danton bolji od Lafayetta. od Dumorie-
za, od Briss,ota, od iiabra, od Chabota. od Fiebertal
Sto se tc
.govori
o njima. ito se i o njemu ne bi moglo
re6i?
Jeste
li i njih isto tako Stedjelir'Po iemu za,slu-
Iuje on neku predrrost pred svojim sugradanima? Mo-
i,da zbog toga, lbo se nekoliko prevarenih indrvi,lua i
nekoliko drugih, koji se nisu dali
prevariti. skupil<r
cko njega', da bi u njegovoj pratnji pojurili u narudaj
sre6e i mo6i?
-
Sto
;e
vile prevario one rodoljubc.
koji su se u njega pouzdavali, to
ja|e
treba da osieti
stro,gost prijatelja Slobode.
Hoie da vam uliju strah pred zloupotre;bom sile.
koju ste sami izvriili. Vitu protiv despotizma odbora,
ka,o da p,ovjerenje, koje vam je
narorrl pdklonio i koje
ste vi na te odb'ore prenijeli, ne bi bilo s,igurna garan-
cija njihova patri'otizma. Vladaiu se kao da dr56u od
strahir. Ali ja varn kaiem, tko u ovom trenutku dr36e
taj je kriv; jer
nevinost nikada ne drlie pred javnom
buJnosti. (Sueopii pljesak.l
I mene su htjeli zastraiiti. Na,govijestili su mi, da
{,pasnost. koja se pribliiuje Dantonu, mo}e i do mene,
cioprijeti. Pisali su mi, da su me Dantonovi prijatelji
opsjeli misleii, da bi mc uspomene na neku staru vezu,
slijepo vjerovanje u licernjerne kreposti moglo sklo-
niti, da ublaiinr svoju gorljiv,ost i svoju strast za slo-
bodonr.
-
Zato dakle izjavliuiem: ni5ta rnc ne ce za-
itrL,ati, pa ni to da opasnost, u kojoj je Danton i meni
samome zaprijeti. Svima nainir treba malo sr,ianosti i
rnal,o velikocluln,osti. Samo se zhiinci i podle cluie boie
toga, da vi,de. kako netko tko je njima slitan, pada,
jer
znaju. da 6c onda, kad ih ne bude vi5e sakrivala ,ru,
lja sukrivaca, pasti na njih svijetlo istine. Ali ako u
r'voj skupltini ima takvih JuIa, ima u njoj r heroj-
skih. Broj nitkova nije velik.
'I'reba
da posijetem,o si]
rn'o nekoliko glava, i domovina je
spa3ena.. (Ftjesah.)
Zahtijevam, dir se Legendrov prijecilog odbije.
(Sui
narorlti zastupnici tt,staju u nuh opteg pristrtni;tr.)
ST.
JUST:
eini se. da u ovoi skupltini irna neko.
iiko osjetljivih ulijtr^ koje ne mrigu podnijeti rijed
okrv... Neka ih nek,oliko opienitih razntatranlit uvjeri.
da mi nismo okr-utniji ,oci
prirocle. ni
,oi
vremena. Pri-
roda se mirno i neodolj,ivo pokorava svojim zakonima
i uni5tava dovjeka. gdjegod sc on s niima sukobi. Pro-
57
56
mjena u sastojinama
uzduha,
plamen telurskog ognja'
po.emeierrje raYnoteZe
vodenih masa i
po5ast' provala
vuika,la ili poplava pokapaju hiljade ljudl' Sto
je re-
zultat togaP-N"rnat"a,
i u velikqi cjelini
jedva pri-
mjetljiva"Prormjena
fizi6ke prirole, koja bi pro5la go-
tolro il., tiugoo;u,
kad ne bi na njenu putr'r leZale ie
(ine.
Ja
pitarn sada: treba li da duhovna prinda bude
u ,"uojl- revolucijama
obzirn'iia ocl fizilke prirode?
Zu, n, smiie icleja' isto tako kao i qeki
zakon u fizici
uni$titi on'o, Sto
joj se usprotivi?
Zbt da uop6e onaj
dogadaj koji mijenja ditavo ustroistvo. nroralne
'priro-
d.] tu
jest
lovjeEanrtrru,
ne smije
fro6i
kroz krv? Dul'
..vijeta sluli se u lu5evnoj sferi nalim
,rukama
upravo
",rtk",
kao 5to u fizitkoj sferi upotrebliava
vulkane i
po,plave. Sto zato, ako umru o<1 poXasti ili od Revolu-
c ije?
Koraci Eovjetalrstva
su polagani, m'ogu se blojiti
sarno po stoljeiima,
a za
'svakim
se uzdiZu grobovi i'i-
tavih generacija.
Dok se do3lo do najjednostavnjjift
izuma i nazora, stajalo
je to Zivota milijune
ljucli' koji
su puten p'o'umirali'
Nije li prirodno' da u vremenu'
., to;.*.,
je korak povijesti blli' i urnoSo viSe ljudr
ilstane bez daha?
Zakljutit 6emo kratko i
'iasno:
budu6i Ca su svr
stvoreni pod istim uvjetima,
svi zu i jednaki' rz1rz'ev
razlike, t o3.
1.
sanra prirocla nadinila' Zato svatktr
.mije imati prednotrti, a nitko ne smije imati povlasti'-
ca, niti poiedinac, a niti manja ili ve6a klasa indivi-
dua.
-
-Svaki
je dio te retenice' kad se ona u stvar-
.58
nos,ti prirnjenjivala, ubijao svoje lj,ude: 14. srpnja.
i0. kolovoza, 31. svibnja. sve sru
,to
znakovi njezine
'interpunkcije.
, Trebalo je
detiri g.o,dine, la se ona
styarno provccle, a u ohidnim bi prilikarna trtrbalo za
to stotinu godina
r ditave bi joj
generacije
slulile karc,
interpunkcija. Pa zar je ,onda
ikakvo dudo. Ito rijeka
Revolucije kod svakog zastoja. kod svakc ,r,,,r. ,,k.rk"
izbacuje svoje leiine?
Morat ienro svojoj retenicr dodati
io,i nekoiiko za_
kljutaka. Zar dzt nas nekoliko stotina le5ina sprijedi.
da to ne uiinimo?
-
Mojsije je
vodio ,rroj rra.oC p"._
.
ko Crve,r,og mora r kroz pustinju, sve
,dotle,
,l,ok ,"
stara pokvarena generacija nije istrolila jo!
pr.ije,
nego 5to je on osnova,o novu drlavu. Zakonodavci!
Mi' ncrnamo ni Crvenog mora. a ni pustinje. ali mi
imant,o rat i giljotinu!
Revolucija
1e
kao Pelijine k6eri: ona sijete dovje_
ianstvo na k,oirracle. da bi ga pomladila. i tovietar,_
stvo 6c se uzclitr iz kotla krvi, s iskonski sna-Znim udo_
','ima
isto onako, kak,o se i zernlja uzdigla iz vaiova
{;p6eg potopa, kao
ja
je
tek sada prvi put stvorena.
(Dugi,
.neprehidni
pLjesah.
lttehi itanoai u ertuzijazmtt
i u\taju.)
._
Pozivarno sve potarjne neprijatelje tiranije, kdji u
Evro,rri na ditar.oj zernlii nose poJ svoji,m haljinama
Brutov bodeZ, neka brldu rskupa
s nama dioni.l orrrg
uzvilenog trenutka. (Sluiaoci i nsrod,ni zastupniri zo_
pjeaaju \marscljezu.)
59
'fRF]CI
EIN
LUXEMRURG. DVORANA U KOJO.] Str
ZAlVOI(ENiCI.
CHAUMEIl'8. PA}'NE, I\IERCIEIT, HERAUI-T .-IC
St,(iI-IELLES i drugi zatvorenici.
Cf{AUME"fIE lpovutc
I'uyrta tu rtrhtru): Cuite.
Paync, ipak bi rnoglo tako biti. Malo prijc me to obu-
i;elo. Danas ruc boli glar-a. l'rrttttrzite ini nralo svtijirn
zakljuicirna, talio rni jc teiko pri duii.
PAYNE: I'a hajde, filozofe Auaks;rsora.
ja 6tr te
porriiti ,-, 1,jeri.
--
Eaga ,ktltu, jer: ili jc bog stvorio
:vijet, ili nijc. Alio gil nijc stvorio, oncla sviiet ima
svoj uzrok u scbi, a ne post<-rji nikakav bog, jer bog je
sarno po tonre bog. Ito u sebi inra, uzrok svega, ito po-
stoji. Ali ncrnogu6c je, da je bog stvorio svijet. jer, ili
ie
stvaranje vjetno kao bog. ili ouo ima svoj po[et.r1i.
Ako
.ie
,..lvo clrugo. oncia ga je bog m{)t'ao stvoriti u
neki odredcni trenutak; bog je. prema tome. polto je
iitavu vjetnost rnirovao, morao, najedamput da pc-
-.tane
djelotvoran, mo.rao ie, dakle, Ca jedamput do-
i:ivi u sebi plomjenu. koja clopr.rita, cla se na rrjesa.
ri0
p,rimijeni pojam ztri1enrc, a to se i jedno
i drugo pro-
fivi bi6u boga. Plema torne nije bog nogao stvorit,
svijet. Ali kako mi sasvim jasno znauro, da svijet po-
stoji, ili da
je
bar rra! ja
ono, lto
,po'sboji,
i da taj svi-
jet prema onorne, ito smo iprije rekli, mora. dakle.
:mati i svoj uzrok u s,ebi, ili u neternu, 5to nije bog,
o;ada bo5la nema.
Quord
erat lernonstra,ndrum.
CHAUMETf'I,: E, z.aista! Sad rni je
opet sin'ulol
l{vala, hvala!
IVIERCIER: l,otekajte, Paynel Ali ako
ie
sviiet
1,
j
e,t;rn ?
PAYNE: Onda on niie viie stvoreni svijet, ondir
j<:
on s bosom jedno
ili je njegov atribut, ka[<o ka,Zc
Spinoza; onda je
hog u svemu. u vallla, vrlo, poftovanr"
u fil<,zofu Anaksag'ori i rr mcni. Nc bi to bilo ni tako
lo5e, ali rni nrorate priznati. da bi to bil,o vrlo biiedno
nebesko veliEanstvo, kad bi dragi goqpo,din bog u sva-
kom oi nas clt>bio zu,boboiju, imao kapavac. bio iiv
pokopan ili u r.raimaniu r-uku rnogau o svemrs tomc
jmati
veorna neugo,dne predodZb,e.
NIERCIITR: Ali nekakav uzrok rno,ra da, ipak po-
stoj i.
PAYNE: Pa tko to osporava? Ali tko vam kaic,
da je taj uzrok on.o. Ito mi sebi zamiSljamr_r kao boga,
t j. kao savrXenosti Smartrate li vi, da je
svi.jet sa-
vrlen?
MERCIER: Ne.
PAYNE: Pa kako on<la moiete d,a iz nesavriene pc,-
sljedrce zakljutite. da postoji savr$en uzrok?
-
Vol-
taire se nrje usudio da preki'ne ni s bogrm ni s kralje-
61
rima i zaLo je on to zakljuti'o. Tko nema niita
,Crugo"
nego razum, pa ne zna ili se ne
,us'uduje
da ga konse-
kventno upotrebi, taj
.ie
Seprtlja.
MERCIER:
Ja
naprotiv pitam: moie li neki savr-
(eni
uzrok imati savrlen utinak. t. j.. moie li neito sa-
vr3eno i stvoriti nelto savrleno? Nije li to, nemogude,
kad ono. 5to je stvoreno. nikada ne moZe ima'ti svoi
ruzrok u sebi
-
kako ste rekli
-
obiljeZje sayr$enostil
CHAUMETT'F| Sutite! Sutite!
PAYNE: Umiri se. filozo,fe!
-
Vi inrate pravr,.
Aii ako bog ve6 mora da stvara, a mote da stvori sa-
rno nelto nesavrleno, onda bi bilo pametnije, da se
toga sasvim okani. Nije li to sasvim ljudski, da mr
boga moZemo zamisliti samo. kao stvaratelja? Zalo, \tc,
se mi uvijek rnoramo micati i drmati, da bismo sebi
rnogli uvijek re6i :
"Mi
postojimolo
-
zar zato mora-
ni,o i bogu pripisivati tu tijednu potrebu?
-
Zar rnt
moramo, ako nai luh utone u bi6e nckog vjednog bla-
ienstva, koje sarmo u sebi harmonitno miruje, smjesta
pretnostaviti, da ono mora
1>ruZa,ti
prste i za stolom
rnijesiti dovjetuljke od kruha?
-
i to zbog pretjerane
p'otrebe za ljubavlju, kako rnr to sebi sasvim tajinstve-
rro Japterno u uii. Zat mi to sve moramo, samo zato,
da sami od sebe natinimo
'sinove
boije?
Ja
sam zado-
voljan i
,s
ocem, koji nije tako velik. barem mu poslije
ne 6u m'o,6i predbacivati da me je ispod svoga do,sto-
jarnstva dao odgojiti u svinjcu ili na galijama.
Uklonite rresavrieno, sarno onda moiete boga Ce
rnonstrirati. Spinoza je to pokulao. MoZe se p,oricati
zlo. ali bol ne. Samo razum rnoZe dokazati troga, ali se,
6)
oejedaj protiv toga buni. Zapamni fu, Anaksagorai za-
ito
ja trpim? To je peiina ateizma. I najslabiji trzaj
bola, pa makar se on zbio samo u jednom atomu, tlz-
rokuje u stvaranju pukotinu odozgo do dolje.
MERCIER: A moral?
IPAYNE:
Najprije dokazujete boga iz morala, a zatim
m'oral iz bogl!
-
Pa 5to vi ho6ete sa ,svojim rndraloml
Ja
ne znarr4 Ca li zlo ili do'bro sanro po sebi po,stoji,
a ipak mi zbog toga nije potrebno, da mijenjam svoj
postupak.
Ja
postupam prema svojoj prirodi; ono, 5to
njoj odgovara, za nr,ene je dobr,o, i
ja to 6inim; a ono,
lto
joj
se protivi za mene
je zlo i ja toga ne iinim i
branim se protiv toga, ako rni stane na put. Vi moZete,
kako se ono ka,Ze, ostati kreposni i braniti se pro,tiv
takozvanog poroka, a da zbog toga ne rnorate prezirati
svoje protivnike,
Jer
je to vrlo bijedan osje6aj.
CHAUMET'TE: Istina
Je,
prava istinal
HEliAlrLT: O, filizofe Anak.sagora, a moglo bi sc
re6i i ovako: da bi bog bio
'sve,
morao bi biti i svoja
vlastita suprotnost, t. j. savr3en i nesavrlen, dobar
i
zao, sretan i nesretan. Rezultat bi onda clakako bio
jednak nr-rli, to ibi se medusobno ukidalo, i mi bismo
,io!h do toga, da ne postoji ni5ta.
-
Raduj se, ti bi
ciobro prolao. T'i se rnoZeB mirne dule rnoliti gosp'odi
X4omoro, kao majstorskom djelu prirode, ona ti je ba'r
zato ostavila pokoru u slabinama.
CHAUTIE'I'TE: Najudtivije vam zahvaljujem, dra-
ga gospodo. (Odc,)
PAYNE: On joi nerna povjerenja, 'on 6e jo5 na
koncu k'onca primiti posljednju pomast, upraviti noge
63
premtr Meki i dati se obrezati, sanro da niSta ne pro-
Pusti.
UyodcDANlONA, LACROIXA. CAMILLEA i PHI-
I-I,PPEAUA.
HERAUL'I (potrt.i prema l)antortu i zagrli ga):
Dobr,o
jutro!
I'rebao trih re6i:
'drobra
no6. Ne mogu 'da
pitarn, kako sr spavao, negro:
-
kako 6e! spavati?
"
DAN'I'ON:rE pa dobro, u krwet treba i6i smijuii
se.
I\IERCIEI{ (Paynu): Ta1 buldog s golu'bljiun kri-
lima! On '1e zao duh Revolucije; on se usudio di6i ruku
na svoju majku, ali ona je
bila jaia od njega.
PAYNE: Njegov i;ot r n;ego\/a smrt
iednako
su
velika nesreia.
LACROIX (l)antonu): Nifa,rn mislio, da 6e oni takt,
brzo d'o6i.
DANTON: Znao sam, urpozorili su me.
LACROIX: I ti nisi niSta rekao?
DAN I ON: e ernu P Udarac od kapi je najbolja smrt.
Zar bi ,ti ielio da prije toga
;budei
bolestan? Ni
ja
nisam mislio, da bi se oni to usudili. (Hbraultu) Bolje
ie le6i u zemlju nego tr'te6i po njoj nabosti noge
smrtonosnirn trnjem: viSe je volim kao jastuk
negol i
kao podnoZje.
HERAULI': Ne 6emo barem sa iuljevima na prsti-
rna milovatr obraze draiesnol dami, kojoj je ime tru-
ljenje.
.tr
CATMILLE (Danto'nu): Nemoj se samo trudi,ti!
Moiei ti isplaziti jezik i do vrata kolikogod ho,6e5, ne
{e5 time sebi polizati sa,rnrtni znoj sa iela.
-
O. Lucile!
-li
je vrlo ialosno!
(Zottrorenici. se gutuju oho rrcuih prirtoi,Iica.)
DAN ION (Puynu): Ono, 5to ste vi uEinili za dobro
svoje zemlje, pokuiao ,sam ja za svoju. Bio sam sla-
l;ije sreie, Salju me na strati5te. Pa neka bu,de, ja se
ne f-u spo,ticarti.
MERCiIER (Dantorut): Davi te krv dva,Ceset i dvo-
-1ice.
PRVI ZA'I'VORENIK (Hiraultu): Mo6 naroda i
mod raz,urna su jedno.
DRIIGI ZATVORENIK
lCamilleu):
No, generalni
prokuiratore Lante,r,ne, tvoje poboljSanje Lrliine rasvjete
.nije
bolje rasvijetlilo Francusku.
,
TRECI ZATVORENIK: Pus,tite ga! To su usne,
koje su izrekle rijed
"Smilujte
se!" (On zagrli Camillca,
u neholiho sb zatvoreniha povede za njim).
FHILIPPEAU: IVii smo svedenici, koji srno se mo-
lili s urnirudima; zarazili smro se i Lr,mrijet iem,o od
i,ste kuge.
NEKOLIKO GLASOVA:
(Jdarac.
koji vas pogada.
ubija sve nas.
CAMILLE: Ivloja gospodo, veoma L,alim, Sto zu padi
napori bili toliko besplodni. Idem na strati5te, jer su
rnri odi proplakale nad sudbinom nekolicine nesretnika.
SOB,\
}OUgUIER-TINVILLE, HERRMANN.
F'OUQUIER:
Je
li sve pripravljenoi'
HERRMANN: Teiko 6e to i6i. Da nema Dantona
rnedu njima, bilo br lako.
FOUQUIER: On treba da prvi zaPle5e.
HERRIvIANN: On 6e prestraiiti porotnike, .rn
je
stralilo Revolucije.
FOUQUIER: Po'rotnici rnoraju htjeti.
HERRMANN: Znao bih
jedno sredstvo, ali to ui
povrijedilo formu zakona.
FOUQUItrR: Reci ga samo!
HERRMANN: Ne 6emo Zdrebati porotnike. negc'
odabrati one, koji su sigurni.
FOUQUIER: T'o mo,ra uspjeti.
-
Bit 6e to pravL
okrlai. Ima i'h devetnaest. Oni su ,se zgodno sabrali-
eetiri krivotvor'itelja, zatim nekoliko bankara i stra-
naca. To ti je pikantno
jelo. Narodu treba tako ne5to.
-
Dakle, pouzdani ljudi!
'I'ko
na primjer?
I{ERRMANN: Leror. On
je gluh, pa ne iuje nilta
od svega onoga, ito optuZeni govore. Kraj njega moZc
Dantonu promuknuti grlo od vikanja.
FOLJQUIER: Vrlo dobro. Dalje!
HERRI\IANN: Vilatte i Lumidre. Prvi sjedi uvi-
jek u krtmi, a drugi nqrrestano spava' Oboj,ica otva-
raj'u usta saulo, da kazu rijeti
"kriv
je"'
-
Girardovr,
je
nadelo, da ne smije umaci nitko, tko je jedarnput
doiao pred T'ribunal. Renau,din. . .
66
FOUQUIER: Zar i oni' On
je jednom
pomagao
nckim p,opovima da po,bjegnu.
HERRIVIANN: Budi miran! Pred nekoliko je clana
.loiao k meni i tralio, da se svima o,sudenima prije
smaknuca pusti krr,, da malo omlo'havc. KaZe, da ga
ljuti nirhovo veiinom prkosno drianje.
FOUQUIER: Ah. vrlo dobro. Dakle, p,ouzda.jenr sc
u tebe!
HERRIVIANN: Prepusti to samo
(]ONCIERGRRIE.
HCDNIK.
I-ACROIX. DANTO'}.I. MEITCIER i rlrugi zttturtrenici
.ieiu gp're clol,je
LACIiOIX (jerinom zotv()re?ilttrl: Zar tako mnogc
nesrctnika, i u tako bijednom stanju?
ZATVORENIK: Pa zar
y-<vr1
kola koja voze na
ljotinu nisu nikad rekla. da
ie
Pariz klaonica?
MEI{CIEF{: Zat ne, Lacroix,
.ieclnako'st
.vitla svo,
jim .srpom nad svima glavama; lava Revol'ucije, tete.
,q'iljotina
republikanizi,ra? Galerije plje56u. a Rimljani
trljaju ruke; al,i oni ne duju. da
je svaka od tih ri-
jeli
hropac jcdne lrtve. Sli
iedite
svoje fraze sve do
r.ne todke, gdje sc one ostvanrju.
-
Pogledajte okr;
.ietle, sve ste vi ovo govorili: to jc
rnimiikil prijevod
vaiih lijeii. Ovi bijeclnici, njihovi krvnici
i
giljotina,
sve su to vaXi govori, koji srl se oiivotvorili. Vi ste gra,
rlili svoje sisteme. kao Baiazit svoje piram,ide, iz ljud-
skih qlava.
67
DANTON:
'I'i
imai pravo
-
landanas se sve iz-
raduje !z ljudskog mesa.
'To
je prokletstvo naieg d,o,ba
I rnoie 6e se 'tijelo sada upotrebiti.
IJpravo
je godina dana, 5to sam stvorio Revolu-
cionarni tri,bunal. Nlohm boga i ljude, da' mi to oprostc.
I-Itio sam sprijetiti nova- rujanska krvopr,oliia, nadao
sam se spasiti nevine; ali
,ovo polagano uhijanje sa svim
svoji,m formalnostima je joi s'traI,nije" a isto tako neiz-
bjeiivo. Moja g,ospodo, ja sam se nadao da' 6tr pos'ti6i
to, da svi vi ostavite ovo mjesto.
N'iERCIER: O, izaii 6enro.
DANT'ON:
Ja
sam sa,la uz vas. Samo nebesa znariu.
kako 6e se to svriiti.
REVOLUCIONARNI'I'RIBUNAI,
HERRNI;\NN (Dantona): VaIe rme. gradanine?
DAN'ION: Revolucija spominje moje ime. Moj ic
stan doskora biti u niS'tavilu, a mt-,je ime u Panteonu
povijesbi.
FIERRN,IANN: Dantone, Konvent vas optrrZu,je, da
ste konspirirali s Mirabeauo,m, s Dumouriezo,m, s Or-
leans'om, sa Zirondistima. sa strancirma i sa strankoru
Ljudevita XVII.
DAN'I'ON: Moj te glas, kt-,1r sam tako de'stro podi-
gao za dobro nar<-rda, lako s,uzbiti tu klevelu. Neka o:ru
n'irtkovi, koji me optuiuju, dodu ovamo, i ja
6t ih za-
suti sramotom. Neka Odbori dodu arno. samo 6u pred
njima odgovarati. Trebam ih kao tuZitelje r' kao svje-
rioke. Neka st' pokaZu.
ii8
Uostalom. dto
,mi je do vas i do vale p,resude? Vec
sam vam rekao: niitavilo ie'Jo,skora biti mo'je utotiSte
-
Livot mi je ,na teret" neka mi ga o,duzrn,u.
Ja
tez-
lom za tim, da ga o'dbaci,m.
HBRRI\,IANN: Dantone, srnrro'nost
le
svojstvo zlo,-
<\inca, a, m,ir
je
osotrina nevinosti.
DAN'ION: Privatnu snlionorst treba bez sumnie
t;sudivati. ali ona nacionalna smiono,st, koju ru-
jo
tako iesto pokaziva,o, kojom shrn se tako iesto borio z,a
slo'bo,du, ona je najzasluvznija od svih vrlina.
-
Ona
.1e
moja smionost; ona je ta, kojom se ovdje sluZim
pno'tiv svih bijednih tulitelja za dobro Republ,ike. Mo-
gu li se svlardati, ka,cl vidim, na kai.o su me podli natin
oklevetal rP
-
OC revolucionarca. kao 5to sarn ja, ne
srnije se oiekiva,ti hladna obrarra.'Ljudi rlojega kova
su u revolucijama vrijeclni. rra nj ihovu telu lebdi ge-
nij slobode. (Xiedu slu,iootirna.sc opctloju ntokovi odo-
brauan iu.)
Optuiuju rne, da sarr koni;pirirao
s Mirabcauom,
s D,umorrriezo,m, s Orleansom, da sarn puzao pred no-
gama bijedn,ih despota. Pozivaju rne, rla oJgo.varam
pred ne'izbjeZivorn, nepokoleblj,ivorn pravdom.
-
Ti
tre!, bijedni St.
Just.
biti potomsl.vrr oclgovoran za t<t
klevetan
i e !
HERRtr4ANN: Pozivljem vas. da mirno odgova-
rate. Sjetite se Ma,rata. on je sa strah,opoltovan.jenr
sttrp,io pred svoje :iuce.
DANTON: Stavili s,u ruke na sav moi Zivo,t. neka
-sc on dakle uspravi i stupi pred njirtr; pokopat 6u ih te-
:iinorn svakos svog tina.
-
Ne ponosim se time. Sud-
69
bina vodi nale ruke. ali sam'o su snaine rprirode njeni
organi.
Ja
sam na lvlar-to,vu polju navijesti'o kraljevstvu
rat,.ja sam sa 10. kolovoza p,otukao, ja sarm ga 21. si-
ictnja ubio i kraljevima do,bacio kraljevsku glavu kao
rukavicu (Pontnti, ntahoui octohuvunja.
-
On uzme
optuinrcu.) Bacim li pogled na ovaj sranotni spirs, osje-
6am, kalio mi cijelo br6e dr(6e.
'I'ko
su oni, koj'i su
Dantona morah prisiliti, da se pokaZe onog znameni-
tog,Jana, 10. koiovoz,a? Tko su ona privilegirana lri6a.
od koliir je on uzajmio svoJu energ'iju?
-
Neka sc
pojave rloji luZiteljil
Ja
sam sasvim pri scbi, kad to
zahti.ievarl. Rasklinkat 6u te najobitnije nitkove i ba-
cit 6u iir natr;rg u ni5tavilo, iz koga nisu ni srnieLi, ni-
kada izmiljeti.
HL,ItRIviz\NN
lzvtmi):
Ne 6ujete li zvonce?
[]:\N'I'ON: Glas tovjeka, koji brani svoju tzrst i
svoj livot, mora nadvikati taj tvoj prap,orac.
Ja
sarn u rujnu nahranio podmladak llevolucije
laskomadanim tjele,sima aristokrata. Moj glas
je
od
zlata plemiia i bogata5a kovao nalodu oruije. Moj je
gias bio"orkan. koji
ie pokopao sateli,te desp,otizma
pod valuvirna ba.iuneta. (()lasan pljesah.)
FIIIRRMANN: I)antone, gla,s vam je sm;rlaksao.
Previie ste uzbudeni. Vi 6ete iduti put zavriiti svoju
,rbranu.
'I'reba
varrr nrira.
-
Zakljutujem sjelnicu.
DAN:I'ON: Sad znate, tk,,
jc Da'nto'n.
-
Jo,I
sanro
nekoliko sati. i on 6e usnuti u nanrtiu Slave.
q
7C
LUXEMBURG, ZATVOR
DILLON. LAFLOTTE, EUVAR ZATVOIiA
DILLON: Ne svijetli mi.
boliko u lice. Ha, ha, ha!
LAFLOTTE: Ne brbljaj;
koloba,r oko sebe. Ha. ha, ha!
eUVAIt: I{a, ha,'ha! Misiite li, gospodine, da bi-
ste pri njegovtr svijetlu mogli iitati? (Pohazuie listil.
hoji drii u ruci.)
DILLON: Daj to amo!
eUVAR: Gos,podine. moj
.ie
;-re natinio oseku.
LAFLOTTE: A tvoie hlatc
molnde, svojim nosL\llt
tvoj rnJacli mjesec ima
rnladi mjesec kod rle-
izgledaiu tak,o. kro d.r
je plima.
CUVAR: Ne, o,n privlaii vodu. (DilLonu) Or se
sakrio
pred
valinn isuncern, gcnspodine. Morali histe mi
nelto dati, da se opet uiari. ako Zelite da kod njcg;ova
svijetla ditate.
DII.LON: -Lvo ti, rr,ornbe! Tornjaj scl (Daje nnt
t?ouaca. Cuaar odlazi.
-
Dillon tila) Danton je za-
sfrali'o Tribunal. pc.rr,otni,ci su se k,olebali. sluiaoci su
gundali. Bila
ie ogromna navaia. Narod se gura,o oko
sudske palade. i stajao
je
svc <1o mostova. Saka novaca.
lake
ruke konatno
-
hrrr, hnrl (On ide glrt'drtlje i,,d
vrenl.e?la do aiemena
pije iz
jerine
boce.) Da mi je sa-
mo rziii na ulicui Ne iu se 1a
dati samo tak'o zaklati.
Da. sarno da morgu da dodem na ulicu!
LAFLOTTE: I na kolima. To ti ie'is'to.
7L
DILLON: MisiiiS li? Brlo bi i Lada
jo5
nekoliko
koraka, do,sta dugaikih, d,a, ih se izmjeri le5evima Je-
<emvira.
-
Konaino je
vrijeme, da destiti ljudi digau
glavu.
LAFLOTTE (za sebe): To trolje, tako
ju je lakSe
pogoditi. DrZ',s'e samo. stari..fol nekoliko daSa i brt 6u
\"eseo.
DILLON I'i nitkovi, ti luclaci. Oni ic n,a koncu
konca i jo sami sebe giilj,otinira i. (Trii gore dolje..l
LAFLOT'TE (za sebe)r eovjek bi opet mc,ga$ za-
voljeti Zivot, kao svoje dijete, kad br ga sam sebi po-
kloni'o. Ne dogada se ba! tako icsto. da dovjek rnoZe
Ja upotrebi sluta3 za rodoskvrnjenje i da postane svoj
rlastrti otac. Otac i diiete ujedrr'. Diva'n Edip!
DILLON: Narod se hrani le$inama. Tre,balo bi da
Dantonova i Camilleova i,ena bace rned'u narno'd asig-
nate. to je bolje nego glave.
I-AFLOI'IE (ia sebe.); i',tre bih ja sebi iza t'oga i,s-
kopao odi
;
moga'o bi ih trebati, da oplaikuje,rrL d,o,bro,ga
generala.
DILLON: Ruku na i)anto,nal Tko je rr,nda j,oi si-
guran? Strah ie ih ujediniti.
I
LAF'LOI''I E (za sebe): Pa on
je i onako izgubl jen.
Kakvo
je
zlo u tonre, a,ku
ia stanem na lelinu, da ispu-
ircm iz
-eroba?
DILLON: Da mi
je samo da izidern na uli'cu! Naii
6u
ja'Josta ljudi, starih vojnika, liro'ndi,sta, biviih ple-
miia. ,Provalit 6emo u zatvore. nloramo se spo'raztrmieti
sa zatvorenicima.
72
LAI.LO'I'IE (za sebe).. ls{rna je, smrdi to pomalo
na lopovluk. Ni5ta zato! Imao bih volje, da i to poku-
iam. Bro sam d,osad prev'i5e jeCnosttan.
Covjek dobiva
griZnj,u savjestr, a to je ,irpak
noka p,romjena, pa i nije
lako neugodno mi,risati svoj vlastiti smrad.
-
Odeki-
vanje giljoti,n,e dosadrl,o mi vei'. 1-ako dugo dekati na
tu stvar! ,U
duFru sam je ve6 dvadeset puta iskuiao.
Nema u tome vi,5e niSta pikantnog. postalo'je.posvc
,,bidno.
DILLON: I'reba na neki natin Dantonovoi Zc.nr
poslati piiamcc.
LAFLOI'IE (::,a sebe).' I onda
-
ja se ne bojirrr
smrti, nego bola.
'I'o
bi rmglo cla b,oli. tko m,i jamti ,C,a
ne 6el KaZu doduie, da to traje samo trenutak: ali
bo irna osjetljiviju mjeru za vrijeme, ,on sijete i 5ez*
cies,etr dio sekunde na komadi6e. Ne! Bol je
iedini
grijch, a patnja
je jedini porok. Ostart tu krepostan.
DILLON: Cuj. Laflotte, kam,o je
ono nr,omle o,ti-
Ilo? Imam novaca, to mora us,pjeti. Morarno k,ovati
):eljezo. Moj plan je
gotov.
LAFLOIT'E: Udmah. odmahl
Ja
poznam tamni-
iara, govolit iu s njim. MoZei na nrene radu,r14ti, ge-
irerale, tzatt termo mi iz n:pe
-
(zu sebe, izlazeti)
-
la udenr,o u drur.gn: ja
u naj,$iru. u svijet. a on u nai-
ruirr. u groh.
73
oDBOn ZA
JAVNO
BI,AGOST'ANJE
s'f.
JUST,
tsARRERE, COLLOT D',HERBOIS.
tsILLAUD.VARENNES
BARREi{E: Sto pile Fou<1uier?
SI'.
JUST:
Drugro je preslu5avatrje prollo. Zatvo-
renicr tlaie da 'do,de vi$e tlancrva Konventa i Odbora
r,a javno blago'stanje. Oni su apelirali na narod zb'og
toga, 5to im ne daju svjedo,ke. KaZu, da sru ljudi ne-
opisivoL uzbudcnr.
-
Danto,n je parodirao
Jupitera
i
tresao uvojc ima.
LOLl,Ol':
'I'o
LakIe 6e_g4 Sannson za njih pogra-
bili.
BAllRFlRii: NIr se ne smijerno pokazati. Prodava-
i:icama riba i prn.iari.ma rnogli bismo sc iiniti premalo
irnpozantni.
BILLAUD: Nar,od kao da irna
,instinkt
za t<t, la
se pu,$ta gaziti, pa bilo to samro pogledima; takve mu
se drske fizionomrje svi<laju. T'akva su dela gora od
plemi6kog grba, na njirna je fim ar'istokratizam pre-
zira prema ljud,ima. I svatko bi, ko'me je nrrsko, da ga
gledalnr svisoka, trcbao pripc'moii, da se ta tela raz-
mrskaj,u
BAI{RERE: L}tt j. kao neranjivi Siegfrie,d, kn'
orlih, koji su u rujnu pogubljeni, udinila je da ga nitko
ne rnoZe raniti.
-
Sto kaie Robespierre?
ST.
JUST:
PonaIa se kao da ima nelto da kaie.
-
Porotnici moraju izjaviti, da su dovoljno upuieni
i zaklju&iti debatu.
-7/
tsARRERE: T'o je
nemoguie.
'fo
ne smije biti.
S'I.
JUS.|:
Morarno ih uklonrrti, bilo 5tq bilo, pa
.rn'orali ih upravo i rodenim rukama zadaviti. Odvalitc
se! Ne,ka nam l)anton nije uzalud bio uiiteljem. Revo-
lucija se ne 6e spotaknuti na njihove leline. Ali, o,sta*
rre li Danton na livotu, pograbit te je
za Siju; a on ima
1r svom iijelu neIto, ka,o da bi rnogao silovati Slobodrr.
1SL. J
usta pozoztu aan.)
Ulczi TAMNICAR.
I'AMNICAI{: U za'tvoru sv. Pelagije lei,e zatvore-
rrici na ,sarnrti. Oni traie Lijclnika.
BII,LAUD: I'o nile potrebno. Bit 6c barem ma,nic
posla za krvnika.
TAIVNICAR: lma i trudnifr Zena rnedu njinra.
BILLAUI):
'Io
bolje. Ne 6e bar njihova djeca tre-
bati lijesa.
BARRERII: Suiica kojeq. aristr_rkrata priitedjet
ilevoluci,onalnom
tribunalu
1elnu
sjednicu. Svaki
lijek djelovao kontr arevolucionarno.
tjOLLOl' (uzima neki pupir).. Neka molba, neko
Iensko -ime!
BAI{ttEIill: Sigurno jedna
od onih. koje bi htjele
d,a budu prisiljene da biraju izmedu dasaka giljotinr
i kreveta kojeg jako,b,inca, jedna od o,nih koje poput
Lukrecije umiru, po5to im je
okaljana dast, ali nebto
kasnije nego ta Rimljanka: u porodu, ili od raka, ili
ixl star,abke slabosti.
-
Mora la iniie ba$ tako ne-
bi
75
usodno istjerati nekog Tarkvinija iz kreptrsne I'epu-
blike koje djevice.
COLLO'I: Prestara
je. Madarne trali smrt, ona
umije da to kaZe: zwtvor, piSe ona, lebi na njoj kao
p,oklop,ac od lije'sa, a sjedi tek detiri tjedna' Odgovo'r
je lak. (On piie i iita:)
"Gradanko,
nije
io'5
dosta du-
go, 5to Zeli5 smrt." (Tarnnitar ode.)
BARRERE: Doibro reteno! Ali, Collt-rt, ne bi to bilo
lobro, rla giljotina podne srnijati se; ljudi
je
se vi6e
ne bi bojali,; ne trebamo se pokazati tako prijateljski'
ST.
JUST
rlolozi natr(tg.
ST.
JUST:
Upravo sam primio
jeclnu delrun.,lu-
ciju. U zatvorima konspiriraju. Nei<i
ie
mladi i:ov.ie'k
po irnenu Laflotte, sve otkrio. On ie
sjedi'o s Dillonorn
u i,stoj ,s'obi, a Dillon
je pio i brbliao.
BARRERE: On 6e sebi svojom bocom prerczatr
vrat. To se ve6 r'i$e puta dogodilo.
S1'.
JUST:
On kaie, da 6e l)a,ntono'va i Camilleo-
va ircna bacati novac rnedtt naro'd, Dillon da narnje-
rava pobje6i, pa 6e narsiojati osloboditi zail.vorenirke. a-
Konvent Cignuti u zrak.
BAITRERE: Tir su prite.
S'l'.
JUST:
Ali rni 6erno ih tom pritorm ullulj;rti rr
san. Prijavu imamo u rukatna, treba jo[ samo dodati
drzovitost op,tuZenih. negodovanje naro,da. zaprepa-
I6enie porotnika
-
ja * natiniti izvjeBtaj.
76
BARRERE: Da, urdini to, St.
.[ust,
i niii svojc retc-
nice, u kojima je svaki zarez v'darac sa,bljon-r. a svaka
trtka odsjedena glava!
ST.
JUST:
Konvent treba la o,drecli. da T.rib,unal
bez prekida dalje vodi raspravu
j
da srnije iskijnrtiti
i,z debate svakog optuZenika, koji se ogri,je3i o po5to-
vanje, 5to ga mora imati
i)rema
su,du ili koji tzaz,,ive
smetnje.
BARRERE: U tebi
je revolucionarni instinkt. To
zvtrti sasvim umjereno, a ipak ie djelovaii. Ne niogtr
oni Sutjeti. Danton m'ora vikati.
ST.
JUST:
Rabunanr na valu pom,o6. U Konventtr
ima ljudli, koji s'u isto tako b,olesni kao i l)anton, i koji
se boje istoga lijedenja. Opet su se.ohrabrih, derat 6e
se protiv povrede s'udskog posturpka . . .
BARRERE (prehicl,ajuti ga):
Ja
6u im reii: u Rirmu
su konzula, koji je
otkrio Katilini,nu ur,otu i na mjestu
kaznio zlodi'nce s'rnr6u, optuZili zbog uvre.le i,ormal-
nostj. A tko su bili njegovi tuZitelji?
COLLOT (s patosont).' Podi, St.
Jrust!
Lava Revo-
luci,je teie. Sloboda 6e one slabi6e, koji sd htjel,i da
opl,ode njezino rno6no kriln, zadaviti u svojim zagr-
ljajirrn; Velidanstvo naro,da prlkalzat 6e i'm se kao
Ju-
piter Semeli uz grrnljavinu i strijele i pretvori'ti i,tr u
pepeo. Podi, St.
Just,
mi 6em,o ti pom'o6i, da tresne-{
f1romom
glave stralljivaca! (St.
/ust
odl,azi.)
BARRERE:
Jesi
li Euo rijed
"lijeienje"?
Oni 6e
joS
od giljotine natiniti l,ijek protiv spolnirh bolesti.
{)ni se b.<rre s umjerenima, oni se bore s porokorn.
BILLAUD: Do'sad
je na5 put zajednitki.
t,
f--tz"
tsARRERE: Ro,bespierre hoce
tvori u :lv'olanu za predavarlje o
dn upotr:ebi kao katedralu.
BILLAUD: Ili ka,o klecalo.
COLLOI': Ali lakvo, na kojern
na nc ie btajati, nego lelati.
BARRERE: To 6e biti lako.
stoji naglavce, kad bi takozvane
zvani pravedrrici.
COLLOI (Barrlru): Kad ieI opet do6i u Clichy?
BAI{RERE: Kad lijeinik ne b'r"rde viie k me,ni do-
Tazi<>.
COLLOI':
;epatica, a pod
os,u(iti moZdina
BILI,AUD:
Za.r ne, na,l tim
je
mjestom zvtjezdzt
njenim 6e se Zarki'rn zrakama p'otpun{t
u tvojoj hrptenjaiii
Uskoro ie
ie'draZesni
prsti ljupke Dr:
hrptenjaEe i obiesiti kare 6a1; repi6 pre-
(slegne rttmcninn): Pst! O tomc ne
niKta saznatt.
On
ie
impotentan rnirsonti6.
(Billaud, i Collot
\en! Tko m'oie da to osudi? Da li da se g'urarn medu
nbojice ih da sjednem u Odbor za javno
blagostanje,
cla uzenrem sjekiru giljotine
i dZepni noZi6? Ista je to
stvar, samo su okolnos'ti ne!t,o, zam,rSenije; osnovni su
uvjeti jednaki.
-
A ako je ubic,
;ednoga.
smije li i
dva, i tri, pa
i viSe jo!?
GJje
1e
tu gra,nica? Pa to je
kao i kod jedmenih
zrna, tine L dva hrrpu, tri, detiri.
koliko lii Dodi, moj,a, savjestr, docli moje pilence, dodi
pi, pi, pi, evo hrane!
Pa zar sam i
ia
bi,o zatvorenik? Bic sam sumnjir'.
a to
je
na konau isto. Smrt mi
je
bila si,gurna. (Ode)
(
JONCIE,RGER IH
LACROIX. DAi\i ON. PHILIPPEAU. CAN,TII-.LE
LACROIX: Dobr<-r si vikao. Dantone! Da si sr
nalo prije tako blinuo za svoj Zivot, bilo bi sad dru-
gadi:je. Zar ne, str.a.5no je to, kad ti se smrt ovako be-
stirdno pribliii. i zaudara iz usta, i sve ti vile tlo:li-
java?
CAiVIII,LE: l)a te bar silure i u ljutoj ti b,orbi is-
trgne iz vru6eg tijela svoj plijerr! Ali ovako sa
"svima
fltlrmalnostima, kao da se ieni3 nekom starom Zenom-
pa se pravi ieni'dben'i ugovor, pa se pozoivu svjedoci,
pa se rekne >?lnn<<r i onda podignu pokrivat sa kre-
veta, a ona polako dopule sa svojim hladnim tijeloml
DANTONT Kad bi to bila borba, da se pografrrimo
rrrikarna i ztrbima! Ali.meni.ie, kao,la sam pao u mlin-
wmly izvutt iz
ko leda.
I}ARRERE
srni.;e Kreposni
BII,I,AUD:
BARRURI!
lsdnz):
go, Ilo ZeliS smrt!"
'I'e
koji ih
ie
'izrek,aro.
A ia?
-
Kad su
;'gr;r,iri nekr zatvorenik
iice,
zaborle qa u. prsl
78
da llev<iluciju pre-
moralu, a giljotinu
on sam
jcdnog da-
)vr.let bl rnrorao da
lupeZe vielali tako-
odloze.)
-
"Nije
jol
d,o,sta du-
morale da osule
jezik-
Nernanil
hi rijedi
septembristi provalili u zatvore.
svoi noZ. progura se medu u;bo-
.feJ'nog
sve6enika. i on
je
spa-
79
tl
4'
sko kolo, i kao da udove moga tijela polako sistemat-
ski lomi hladna fizi&a sila. Biti tako meha.nitki ubi-
jen!
CAMILLE: I onda lel,ati sim, hlada,n, ukoten u
vlaZnoj pari raspad,anja
-
osjedati molda, kako ti
smrt polako izvladi i.ivot iz tijela!
-,
rnoZda i sa svi-
je56u,
da truneS!
PHII,IPPEAU: Budite mirni, prijatelji moji! Mi
srno poput mrazov sestrice, koja tek poslije zime do-
nosi sjeme. Od cvije6a. koje presaduje, razlikujemo se
samo time, 5to pri tom' pokusu malo zau,la.rarfio. Zar
je to tako straino?
|
r
DANTON: To
ie doista utjeiljiva na<lal Ocl
jed-
nog dubriSta na drugo! Zar ne, b,oZans,ka je
to teorija
rr razredima? [z prvog razred,a, u drug.i, i tako dalje?
Sit sam skolskih klupa, dobio sam na nji,ma kao maj-
rntin Zuljeve na stralnjici.
IPHILIPPEAU:
rPa 5to ti, hode5?
Dr\iJTON: Mir!
PHILIPPEAU: On je u bogu.
DANTON: U niStavilu. Udubr se u neito, Ito
je
ruirnije od niStavila,, a ako
je
najvedi mir bog, nije ti
tnJa ni5tavrlo bogr' Al,i jasam ateist. Froklete li rete-
nice: neSto ne moie p,ostati nilta! A ja
sam neJto, u
tnme
.je
zlo'l
-
Srvaranje se toliko ra$irilo, da niSta
nije prazno, da svuda samo vrvi. NiStavilo je poiinilo
samoubojstvo, stvaranje je njegova rana, mi smo kapi
nj,egove krvi, a svijet je grob, u koje,rn ono pcriiva.
-
To zvuii suludo, air
.1e
ipak neSto
,irstine
u tome.
"80
(jrrMILLI-:
Sr,;et
,ic
!'jeini Zid, nritavilo je smrt,
ali ona je nemogufir. O, ne moii umrijeti, ne mo6i
umrijetii
-
kako to kale pjesma.
DANTON: Mi ,srno svi-Zivi pokopani i kao kraljevi
sahrartjeni u trostrukim ili ietverostrukim ljesovima.
pod nebom, u na$im ku6ama, u nalim odijelima i ko-
iuljama.
-
Pedeset godina grebenao mi po poklopcu
lijesa. Da, onome, tko bi nrogao, da vjeruje u uniltc-
njc, tome bi bilo lako! Nerna nikakve nale u smrti:
on;r je sanlo jt clnostavn,ije, a iivot zamrienije, organi_
ziranije raspadanje
-
u tome je
titava razlikat.
-,
AIi ja
sam se upravo takvgj vrsti raspa,danja navikao:
vrag neka zna, kako 6u s orik;m drugom vrstom iziti na
kraj.
O,
Julie!
Kad bih ,barem
otiSao samlr Kad bi me
pustila sama!
-
I kad bih se potpuno ra,spao, ,p,osve_
ma raspl,irnruo: bio bih Saka izmutene p,ra5ine, i svaki
bi rnoj atom rn:ogao nadi mira kod nje.
-
Ja
ne rnogu
pmrijeti;
ne, ja
ne mogu urr;rijeti. Treba da viternor
ri rnoraju da mi iscijede iz tijela svak,u kap Livota.
SOtsA
FOUQTIIER,
AMAR, VOULAND
FOUQUIER: Ne znam vi5e, Ito cla otlsovonnr.
Oni zahtijevaju torrr-isiju.
AMAR: lmamo posla s lupeiima
saja. eto.
ima!. lto si traiio. (Pred,a Fouquieru
fa\rr.)
6
G. Biichner: f)anton(rvh smrt
81
Tr
VOULAND:
'fo
6e ih zadovoljitr.
FO[-IQUIER'. Zaista, to nam
ie
bito potrebno.
AMAR, Pobrini se, da i oni i mi stresemo tu stvar
s vrata.
REVOLUCIONARNI TRIBUNAL
DANTON: Rep,ublika je
u opasnosti. a o,n nelna
iimtrukcija! Apeliramo na narod. NIoj glas je joI do;s,ta
jak,
da decemvirima odrZi nadgrobni govrir.
-
Ju
p.-
navljam, mi traZirno komisijp; utinit iem,o valna ot-
kri6a. Povu6i iu se u tvrdavu razuma, p,rovalit 6u s
toporq isti;ne r snrlaviti svoie neprijatelje. (Znahovi
orlohrctuanja.)
Ulaze FOUQUIER, AMAR I VOULAND
F'OIJQUIER: Mir u ime Rcp'ublike! PoStuite za-
kon! Ktrnvent odlutuje 6vo:
S obziro'm na to, da su'se u zatvorima pojavili tra-
g'ovi pobune, s obzirom na to,
,la
su Dantonova i Ca-
millcova iena bacale novac medu narod, i da je gene-
ral Dillon trebao provaliv5i
uobjeii i stati na telo po-
bunjc'nitk3, da oslobodi
,optuZene,
i konain'o s obzirom
na to, da su oni sarni nastojali prouzrotiti nemir i .po-
ku5ah uvrijediti Tribunal, to
je I'ribunal opunomo,ien.
da istragu bez prekida nastavi i da svakog optuZenog.
koji bi zaboravi,o d,uZno str:rhopoltovanje prema zako-
rru. iskliubi iz'debate.
fJ2
jr
' OANTON: Pitam nazodne, da li smo rni izvrgh
ruglu T'ribunal, naroJ ili Narodni ko,nvent?
MNOGO GLASOVA: Ne! Ne!
CAMILLE: Nitkovi, hoie da ubiju rnoju Lucile!
DANTON:
Jednog
ie se dana saznati istina. Vi-
dim, kako ie se na Francusku strovaliti velika nesreia.
To je diktatura. Ona
je pokazala woje lice, ona je
vi-
soko uzdigla ielo, ona korata preko na3ih le3eva. (Po-
hazujuii
4a
Amara i Aouhnda;) Pogledajtd ove ku-
kavne ubojice, pogledajte ove gayranove \z'Odbora za
javno
blagostanje!
OrptuZujem Robespierra, St.
Justa
i niihove krvni-
ke ztrog veleizdaje.
-
Oni hoie da u krvi ul'ave Re,pu-
bliku. Kolosijeci kola za giljotinu su vojni drumovi,
po kojuna treba da
,stranci
provale u srce Domovine.
Kako 6e
jo5 dugo grobovi biti tragovi Slobode?
-
Vi hodete kruha, a 'oni varn bacaju glave! Vi Ieda,te,
a oni vam daju da liZete krv sa stuba giljotinet (Ze-
sto ho uzbuden
j
e me d.u s lui aocinza, pouici od.obr aztanj a,
mnogi glasoai uitu:
"Zivio
Danton, dolje s decemni-
rintalo
-
Zalaorenihe silom izuode napolje.)
TRC; PRED SUDSKOM PAIAEOM
GOMILA NARODA
NBKOLIKO GLASOVA: Dolie s
,lecerr.rviriml!
Zivi,o Danton!
PRVI GRADANIN: Da. to
je
istina; p;lave mje-
sto kruha.' kn' mjesto vina!
tq
rq4
PRVI GRADANIN: Tko ,kate,
da jc
dajica?
DRL;GI GRADANIN: Robespierre.
PRVI GRADANIN: I Robespierre je
DRUGI GI{ADANIN: Iko to vel,i?
PR\,i GRADz\NIN: Danton.
NEKOLIKO ZENA: Giljotina je lo5 mli,n, a Sanrl
sc'n lo5 pekarski sluga. Mi hodemo kruha,, kruha!
DRUGI GITADANIN: VaI kruh, Danton ga je
polderao. Njegova 6e vam glava svima opet dati kru-
ha. imao je
on pravo.
PitVI GRADANIN: Danton je bio s narur 10. ko-
lov.oza. Danton je
bio medu nama u rujnu. A gdje su
t nda bili oni liudi, koji su ga optuZili?
DIIUGI GRAEANIN: I Lafayette je
biio s vama
u Versaillesu, a ipak je bio izdaiica.
CETVRTl CIN
SOBA
JULIE
I DJE,CAK
JULIE:
Golo'vo ie. Oni :s,u clrhtali prcd njim. Oni
ga ubijaju iz straha. Idi! ViJjeia
,ram
ga posljednji
put. Reci mu. da ga ne mogu takva. gledati. (Daje
mu uuojah saoje kose.) Evo, odnesi mu to i reci, da on
ne 6e
,oti'6i
sim
-
on 6e me ved razurnjeti. A onda
dodi brzo natrag. Hoiu da ie tvoiih oiiju proditam
njegove poglede.
ULICA
DUIV{AS,
.JEDAN
GRADANIN
GRADANTN: Kako se nakon takva preslulavanja
tnoie ,osudrti
na srnrt tako mnogo nevinih?
DIJMAS:
'I'o je zaista neobitno; ali ljudi Revolu-
eijc imaju dutilo, koje Jrugim ljudina nedostaje, a to
ih cutilo nikad ne vara.
GRADANIN: To je mtilo tigra.
-
Imai Ii Zcnu?
Danton
DRUGI GRADANIN: Danton ima lijepa odijela,
I)anton rma lijepu ku6u, Danton ima lijepu Zenu, on sc
kupa u vinu, jede
<iivljad sa srebrnih tanjira i spava
koJ vaiih i,ena i kieri, kad jc pijan!
*
Danto,n je
bio
siromaiarn kao i vi. Odakle m,u sve to? Njegov mu je
Veto svc to kupio, da bi rnu on spasio krunll. Vojvoda
Orleanski rnu je to poklonio. da bi za njega ukrao kru-
rru. Skanac rnu je
to dao, da bi vas sve izda,o.
-
i\
it,r-r irna Robespierre!' Krepcsnr ilobespierre! Svi ga
,rnate.
SVI: Zivio R'otresprerre! Dolje f)anton! Dolje
dajica!
8,f,
__ _ _ __ ,it_-z
/
lice pijeska!
LACROfX: A
najJraZi moj, ja
HERAULT.: A
LACROIX: Ah,
rije$io svih crva!
B6
DUMAS: Uskoro je ne 6u vile rurati.
GRADANI,N: Zar je,
dakle istina?
DUMAS: Revolucionarni 6e nam trirbunal izreti
rastavu braka. Giljoti,na 6e nas rastaviti od stola i po-
stelje.
GRADANIN: Ii si neman!
DUMAS: Glupane! Divi5 li se Brutu?
GRADANIN: Iz dna duie.
DUMAS: Pa, zar Ibvjek nriora biti upravo rimski
konzul, i pokriti svoju glavu togom, da bi svoje najmi-
Iije Zrtvovao Domovini?
Ja
6u otrti odi rukavo,rn svo-
ga crvenog fraka. U tome je sva razlika.
GRADANIN: To je
uiasn,o!
DUMAS: Ma, ii me ne razurnijet! (Odu.)
CONCIERGERIE
LACROIX
i HERAULT na jednont
hrevet.u..
DANTON i CAMILLE na drugorn.
LACROIX: Kosa i nokti su mi toliko na,rasli. zaista
moram da se stidim.
FIERAULT: Pripazite malo, nakihali ste mi prrn,o
ne gazite vi meni t'oliko po nog'ama.
irnam kurje o,bi!
trpite jo5
i od gamaJi.
kad bi se sarno vei
ie,C,norn "sasvi,rrr
IIEIIAUL'I': A sad, .spavajte dobrol Moramo glc-
ciati. da se medusobno slaierno,
jer imamo, malo pro-
stora.
-
Ne grebite me u snu;svojim noktima!
-
Takol
- Ne narteZite toliko taj mrtvalki pokrov, hladno je tu!
DANT'ON: Da, Camille, sutra 6emo vei biti izno-
{ene cipele. koje 6e prosjakinji zomlji baciti u krilo.
CAMILLE: Bit 6erno goveda kovza, iz koje su. kako
Platon kaZe, andeli sebi natinili pap'ute, pa u njima ho-
daju po zemlji. Ali a1e i na njih do6i
.red.
-
Moja
Lucila!
Dr\NTON: Budi miran, moj mladi6u!
CAN{ILLE: Zat mogu da to buiem? Vjer-ujei li ti
t<r. Dantone I Zar mogu d,a budem miran? Ne mogu
je prisvojiti! Svijetl,o ljepote, koje se iz njena slatkog
tijela razlijeva, nerrrg'asivo je. Znaj, zemljd se ne bi
usudila, da
je zaspe, izboiila bi se oko nje, a dah groba
blistao bi kao rosa na njenim trepavicama, kristali bi
niknuli kao cvije6e dko njena tijela, a bistri bi je izvo'ri
uljulja,li Zuborenjem u san.
DANT'ON: Spavaj. rnladicu mo.i. spavaj!
CAI'IILLE: Cuj, I)antone, medu nama reieno, bi-
jedno je
to, cla se rrloril umrijeti. A i koja je ko,rist o,d
toga. Fltio bih jo5 ukrasti Livoht poslje,Jnje porglede
ie njeg,ovih krasnih
'odij'r:,
zato ho6u1 da ,su mi odi
otvorgne.
DANI'ON: I txrako ie ti oistati otvorene. Sa'nrso,r-r
nikorne ne zatvara oti. San je mil,osrdniji. Spavaj. mla-
dl6Lr m,ri. s'pavaj!
F7,'
ffifrad'.
CIAMILLE: Lucil4 tvoji poljupci lebcle na mojirn
rrsnama. Svakr p,oljubac posta.je snonr. nroje se oii skla_
paju i dvrsto ga obu,hvaiaju.
I)AN'I'ON: Zai ne 6e ta.i sat rla stane-l Sa svakim
kuc:r.ienr ponri,6c orr.zidove ove tjesnije oko mene. clok
rrri ne bude tako ti.jesno kao u lijes,u. _
eitao sam ieri_
nurn ka'r dijcte neku takvrr pripovijest. k,rZa mi se
iei|la.
Da. kao dijete! A ba! je
i bilo vrrjedno muke hra_
niti mc la narastem i drZati me u toplom! Sam,o prxla
zr grobare!
.
J'ako
,mi
je, kao da vei zaudaram. Drago moje ti_
jelo.
zatep'ir iu no,s i zami,sliti, cla si iena, koja se od
plesa znoji i srnrdi, igovorit iu ti ljubazne rijedi. Mi
tmo sc inaie i vi5c vremena zajedrro zabavliali.
Srrtra 6e! biti
,pokidana
violina, melodija
le
na njoj
odsvirana.
Sutra ieI biti prazna butelja, vino je ispi_
.yeno, ali ja
od njega nisam pijan, i trijezan ld.* ,,
krevet.
-
Srctni su oni ljudi, koji se jo5
mogu napiti.
Sutra 6ei biti rzlizane hlade, bacii 6e te u sarlerobu i
rrroljci ie te iderati, smrdjelo fi koliko gul ti drag,o.
Ah. sve niita ne pomaie! Zaista je
bijerlno, da'se
rrrura unr.rijeti. Smrt kao majmun opona,ia ro,denie. Na
uamlti smc isto tak.o bcspomo6ni i goli kalr novorodena
djeca. Dakako, kao pelene dobivanr,o rnrtvaiki p,okrov.
$to ie nam to porno6i? I u grobu moZe,mo isttl tako
< viljcti kr.r.r i u kt_rlijevcr.
. Camille! Spava. (Sagibajuti
sc {tad njegu:) Neki
rnu san titra medu trepavicama. Ne ru da mu otarern
s oliju zlatnu rosu sna.
88
(Ustanc i ode do prozora.) Ne cu oti6i sAm. HVala
ti.
Juliel
A ipak hih bio voiio drugaiije umrijeti, sa-
sr"im bez muke, on:iJ<,o, kao ito zvijezCa pada, kao Ito
zvuk sAm sebe izdahne i snm sebc na mrtvo vlastitim
usnama izljuibi, kao 3to se zraka svijetla pokapa u
histrim valuvrma.
-
Kao blistave suze rasprsnule su se zvijezde u no,ci.
Mora dr jc veliki bol u oku, rz kojeg su kap'a,le..
CAMILLE: O! (Uspraui se i pipa traieii pokriaai.)
DANr-l ON: Sto ti je, Camille?
CAMII,I,E: O, O!
DANTON (rJrmr:
ta sebe ?
CAMII.LE: Ah.
Zar hotei da zderei pokrivai
ti
-
o. drii rne! Govori, tu-
_-t
DANTON: Cijelo ti tijelo dr!6e. znoj ti je na Eelu.
CAMII.I,E:
-l-o
s'i ti, a to ja
-
tako! To j'e moja
ruka! Da, sad se sje6am. o l)antone, straino je to bilo!
DANTON: Sto to,?
CAIvIILLE: Levzao sam taiito izrnedu sna i
jave.
Onda nesta'de stnop i mje,scc se spusti ovanro unutra,
posve blizu, sasvim do rnene. moja ga je ruka Johva-
tila. Nebeski se svori sa sr'ojim svijetlima spustio, l,upio
sam se o njeqa. dotaknuo sarn zvijezde, tetu,rao sam ka,o
utopljenik pod ledenim pokriva,tem. Bilo je to sta'!no.
I)antone!
DAN'ION: Od svjetiljke se na str<rpu odrazuje
okrugli sjai, taj si ti vidio.
CAMILLE: Kako mu drago, ali ne treb,a vi5e
rnnoqo. da Eovjek izgutri joi ono mal,o razurna 5to ga
89
1--,71
ima. Uhvatilo nle vei lulil'o.
/On
da spavarm, ne iu da poludin.
hnjisu.) '
I-IANTON: Sto to uzimalp
CAMILLE: Misli u no6i.
'
DANTON: Zeli5 li prije vrenrena umri.ieti?
Ja
6u
"La
Pucelle". Ne cu da se iz iivota odlunjam kao iz
klecela, nego kao iz kreveta koje ,sestre milo,srdnice.
To je
djclo bludnica.
T'ITG ISPRED CONCIERGERIJE
TAMNICAR. DVA KOdIJASA s holbrn, ZENE.
TAMNICAR:
'I'ko
vas je
zva,o ,,Y<tzi kola ovamo!*
PRVI KOCIJAS: Ne zovu me Vozikola. i,udnog
lr imena!
TAMNICAR: Glupane, tko te zato plata?
PRVI KOCIJAS: Nikakve pla6e nisarn primio. Do-
bivam samo za svaku glavu deset sua.
DRUGI KOeIJAS: Taj mi nitkov hoie da o,tme
kruh.
PRVI KOCIJAS: A 5to ti naziva5 svojim kruhom?
(Pohazujuti
na prozore zatvoreniha;) Ovo je hrana
za clve.
DRUGI KOCIJAS: I nroja su djeca crvi,
hoie svoj dio od toga. O, slab je
taj nal porsao,
.smo mi najbolji kodijaJi.
PRVI KOCIJAS: Kako to?
90
DI{UGI KOCIJAS: Tko
PRVI I{OCIJAS: Onaj,
brie.
utlane.) Ne 6u vide
(0n dohaati jednu
jc najbolji kotijaS?
koji vozi naidalje i
DRUGI KOCIJAS: No, magar[e,
o,n'oga, koji vozi ljude iz Livota, a
onog'a, koji to tzvr\'i za tefvrt sata?
1'rga Revolucije tetvrt sata.
. TAI\INICAR: IJrzo. objeienjacil
Dajte mjcsta, djevcjke!
tko vozi dalje
tko vozi trrZe
Totno odavle
od
od
dc
i ona
a ipak
Biiie k vratima
PRVI KOCIJAS: ZadrLite s'voje rnjesto. Naokol,o
djevojke se ne vozi. npgo uvijek u sre'Jjnu.
DRUGI KOCIJAS: Da,
ja
tako mi,slim, unutra
rnoieX s kolirla i s kljr.rsadi. nadi 6eb dobar kolosijek.
Ali 6e!, kad iza<lei moraii drZati karantenu. (Oni do-
r-lezu holu pretl areta.)
DRIJGI KKOCIJAS (Lenama): Sto ble3ite?
jEDNA ZENA: eekarno na stare multerije.
DRIIGI KOCIJAS: Zar vi mislite, da su moja kola
t'o'rclel? To su iestita k.ola. Ona su voz'ila na gozbu
kralja i svu otmjenu gospodu iz Pariza.
LUCILE: (Dode, sjedne na lzamcn pod prozororn
zntaoreniha,.) Caurille! Camille! (Camille se pojauti na
prozoru.) Cuj ne, Camille, moram se smijati t','om
duga,tkonr kaputu o,d katnena i ieljeznoj obrazini- na
Iicu. Zar se ne moZeS sagnuti? Gdje su ti ruke?
-
l\4amit 6u te, draga pti'iice, (Pjna:)
Na nebu su zvjezdice dvije.
Sjaju od mje'seca sjajnije.
Prva sja p'o'd p'roeo,rom moga zlata,
A drtrga ispred sobnih vr'ata.
9t
ri-*dw.E"n";
17'l
.
I)otlr. dodi. pnjatelju mojl
po,pni
se tiho po stepe_
nicama, svi spavaju. lvljesec rni vei Jugo pomaZe da
iekam. Ali ti ne.moie5 kroz vrata, to je
nespretna
od_
je6a.
Previ,ie je
vei te Bale, prestani! Fa ti se uop6e ni
ne mitei, zaito ne govoril? Lllijeva$ mi strah.
Cujl Ljudr govore, cla mora! urnrijeti, i lice im je
p-ri tome tako ozbiljno.
iUmrijetil
Moram da se smijel
zbog tih lica. tJmrijeti! Kakva je
to rijel? Reci. mi.
Camille. LJmrijetrl Razmislit Cr. Evo, s.,riolila sam.
I{odu da trtim za njim. Dodi, slatki prijatelju,
pomoai
nri, da uhvatim. dodi, dodi! (Otrli.)
CAI\.{ILLE (:ctue):
Lucile! Lrrcile!
(,ONCIERGERILJ
".
_?{ryTOtN
rza prozoru,
hoji gleda na susjednu .robu..
T]AMILLE.
PHILIIPPEAU.
T,ACNOIX.
HIRAULT.
DAN'I'ON:
Sad si miran, Fabre.
GLAS (iznutra):
Na smrti.
DANI"ON:
Ja
ostavljam sve u strahovito,rn nercdu.
Nitko ne znr vlaclati. Ivloida bi jo5 i biio nekako, kad
bih Robespicrru ostavio svoje blu,clnice, a Coutho.nu
svoje golijeni.
LACROIX: Kztku, da smo ol Slobode napravili
bl'udnicu !
" G
DANTON: Pa kakvo bi to bilo zlo! Sloboda i bl,ud-
nica su najko'zrnopttlitskije stvari pod suncem. Ona ie
se sad polteno prostituirati u brai:nom krevetu advo-
kata tz Arrasa. Ali ja drZim, da ie ona prema njemu
odigrati Klitcmnestr-u. NE dajem mu rok ni ol lest
rnjeseci, povu6i fu ga za sobom.
CAMILLE (zu sebe): Neka joj nebesa pornognu, da
pnonade neku prijatnu fiksnu ide-.1u. Op6enite fiksnc
ideje, koje nazivano zdravjm razumom, nepo,dno,sljiv,o
-su dosadne. Najsretniji je bto onaj dovjek, koji je
sebi
mosao uobrazitr, da je
on bog otac, sin i duh sveti.
LACROIX: Kal buderno plolazili. cni ie nragarci
i'ikati:,'Zivjela Rep'ublika!"
DAI{I"ON: Pa 5to onda? Neka potop Revol,ucije
ostavi naie lcline gdje god hr;6e: i s. nalinr ie
jo5
fosil-
nim kostima mo6i svima kraljevima porazbijati lubanje.
HERAIILT: Da. ako se baI nacle neki Simson za
na(e vilice.
DANTON: Oni su Kainova bra6a.
L,,\(,ROIX: Nidta ne pokauuje viic. <la
.ie
Robes-
1'rierre
Neron, kao to da on prema Caurilleu nije ni-
kada bio prijazniji nego Ito je
to bro dva dana prije
njegova uhaplen.ia. Zar nije tako. Carnille?
DANTON:
Zna$
GLI\S: Sto?
DANTON:
Ono.
-
clcs vers*.
li, 5to 6emo sada ralitii)
5to si ti ciielog svog iivota radio:
CAMILLE (zc sebe): Iz
tudil,o. Mnogo je
vei liudi
svijetu. Sta mi moiemo zato?
A i bolje je
tako.
njenih je
oiiju izbijalo
poludjelo,
tako je
to na
Mi perem.s svoje. rmke.
-
#
t
dcs vcrs
.ie
igre rijeii, naii: stihovi i crvi.
0
31
9N
&Fn"F-r.,"1
{'r,
I
CAMILLE: Kako vam vcrlja, 5to se to mene tiCe.
(Zc sebe:) Kakvu .je samo lijepu stvarcu na,tinila iz
svog ludila! Zalto'sad moram oti,6i? Mi bi,srno se za-
_iedno
s njim smijalr, ljuljali ga
i ljubili.
DANTON: Kad povijest jednom
o.tvor,i svoj,e grob-
nice, de,spotizam
,te
se
joX
i onda mo6i da ugu5i od
mirisa nalih le5ina.
HERAULT: Smrdjeli
voljno.
i za Livota
-
To su fraze za potomstvo" zar ne, Dantone? Nas se
one zapravo-ni5ta ne tilu,
CAMILLE: A nadinio je
takvo lice. kao da te se
skamenitr, ph da ga potom,stvo iskopa ka,o antiku.
Ba$ je to i vrijedno napriiti se. nacrveniti se i go-
voriti s dobrim nasla'skom. Kad bisrno ie,Jnom skinuli
maske. orrda bismo. kao u nekoj sobi sa zrcalima. vi-
djeli svuda sve same prastare. bezbrojne neuni3tive ble-
save glavc i ni$ta vi3e. nilta manje. Raalika nije tako
veli'ka, svi smo nitkcrvi i andeli, glupani i geniji, i za-
pravo sve ujedno. 'Sve ,te tetiri stvari nalaze dosta
rnjesta u
jednom
ist,om tijelu, nisu
,one
tako, Xiroke, ka,o
Ito mi to ,sebi uobraZavamo. Spava,t,i, probavljati hranu
ipravirti djecu
-
to svi rade; a ostale su stvari samo
va'rijaciie na i,stu temm u razlilitim tonovima. Pa zar
je
potrebne stajati na prstima i kreveljiti se, zar je
potrebno, da se jedni pred drugin'ra stide! Svi smo se
mi do bolesti najeli za isti,m stolo,m i i,mamo grleve u
Ielucu. ZaSt'o driite ubruse i,spred lica? Derite;se samo
i cerite se, kako vas spopadne! Nc pr:avite sarno tak,o
kreposne i tako dtrhovite. i tako herojske. i tako geni-
jalne grimase. poznam,o mi
je;lni druge dobro, ne tru-
HERAULT: Da, Camille. sjest iemo jedan do dru-
goga i vikati,
jer nilta ni.ie gluplje, nego stisnuti usne.
kad te nelto boli.
-
Grci i bog'ovi zu vikali, a Rirnljarri
su i stoici pravili herojske grimase.
DA\I-ON: A
jedni su i drugi bili
jednaki epiku-
rejci. Oni su sebi stvorili posv:e ugodno osje6anje svoje
vrijednosti. Nije to ni tako
'lo5e,
nabrati svoju togu i
<rgledati se, da h baca$ za sobom dugrr sjenu. Zaito da
se nateZemo? Svejedno
je da li mi pred svoju mu'Bku
sramotu stavljamo lovor'ovo li56e. vijenac od ruZa ili liI6e
od vino,ve loze, ili tr'r ruinu 'stvar nosimo otkrive'nu
'i
pultamo da nam
je psl liiu.
PHILIPPEAU: Prijatelji rnoji, nije ba$ ni po-
trebno stajati visoko iznad zemlj., pa
'da
se ne vidi
nidta vile od sveg tog zbrkan'o'g
,teturanja i trYperenja
i da ti se obi ispune nekim velikim, bolanskim zrakama.
Postoji uho za koje je to medusobno derahj'e i zap'oma-
ganje 5to nas zaglubuje, rijeka puna harrnonije.
DANfON: Ali mi smo bijedrrt mu'zikanti, a naSa
tijela instrumenti. Zat su lriirri iotrovi, koje iz nji'h
istiskujemo, sano za.to tu, da pro'diru6i sve vi'de i vi$e
i gube6i se kona6no tihano ,rarnl'u karo razbludan dah
rr nebeskim u(ima?
HERAULT: Zar sma mr kao oni prasci, koje za
kneZev:ke gozbe Sibaju biievima, d'dk ih ne utuku, drr
njihov,> meso btrule tebnije?
95,
ll
tl
i
t
-K+.
t',r.,,r
T';',"
/
DAN'ION; Zar srmo rni kao ona djeca, ko,ju su pe-
kli u uiarenom Molohovu naruiju i Ilakljali ,.uku-u
-svijetla, da br se bogovi racl,ovali njihovu smijehu?
CAIVIILLE: Z.ar je
eter sa ,uojirr, ,o,iima
od zlata
posuda sa zlalnim laranima, koj;r, stoji na stolu bla_
Zenih bogova, i blajeni se lrugoo:i lrjejrro smiju, i ribe
vjedno u;niru, i bogovi.rna se vjedrro svida igra boja u
sa,nutnoj
borbi?
.
DANTON:
Svijet je
[aos. Ni5tavilr je
ono svjet_
sko boiarlstvo, koje tek treba ,da
se r.ocli
Utqzi
.TAMNICAR.
l AMNICAR:
Gospodo rnoja, moiete se odvesti. __
Kola su pred vratima.
PHILIPPEAU:
Laku noi, prilatelji
moji!
pokrij-
mo se mi,rno velikim pokrivadem,
pod kojim .uo ,riu
izgarajtr I sve se odi sklaipaju . (Gri
se.)
_
HiTRAUL'I'
lprtm; Camillea
za ruhu): Veseli se,
Camille, imat demo lijepu no6. Oblaci vise na tihom
vedernjem
nebu kao Olimp. koji izgara
s liiko,v,inra bo_
gova. ito blijede i tonu. (Odtaze)
SOI]A
..
JI{{,IE,
Narod je trtao po ulicarna. a sad je sve
!'_ho
Ni jednog'
trenutl<a
ne bih htjela d.a me iieka.
(lzaadi
neku
.boiicu.l
Doai, najmiliji uuet.rritf tiji;;
>.arren<
vodi na potinak. (Ona
stane na prozor.)
Tako
r.{i
je lijepo rastarti se. Moram
joI samo za so;bom zawc--
riti vrata.
(Piie.)
Uvfjek bih htjela tako stajati.
-
Sunce
je zapalo'
crie zemlje bile stt tako oltre u njegovu svijetlu, arli
sad
je njeno lice tako tiho i ozbiljno kao u onoga, koji
umire.
-
Kako joj lijepo titra vedernje svijetlo oko
iela i obraza.
-
Ona biva sve bljeda i bljeda, spulta
se ka,o le5ina u val'ove etera. Zat je ni
jedna mka ne
6e uhvatiti za zlalne uvojke. izvu6i
j'e iz bujice i po'
kopati je?
Ja
odiazim tih,o. Ne iu je poljubiti, da
je niikakav
Ja5ak, nikakav uzdisarj ne probudi iz sna.
-
Spavaj,
spavajl (Umire.)
TRG REVOI.UCIJE
Dctlaze hnla i stunu pred giljotinorn. Muiharci i iene
pjeaaiu i pteiu karmanjolhu. Osu,deni zapjeaaju Mar-
seljezu.
ZENA S DJECOM: Miesta! Mjesta! Djeca se deru,
gladna su. lVloram ih pustiti da gledaju, da bi se umi-
rila. MjesLa.
PRVA ZENA: I{ej, Dantone! Sad moie.i sa crvima
tjerati rarzvrat.
DRUGA ZENA: Fierault, iz tvoie ru lijepe kose
dati sebi nadrniti periku.
HERAULT: Nije u mene d,osta Sume za toliko opu-
sto,{eni Venerin brijeg.
7
G. Biichner: Dantonova smrt
,*'sffir;Pr=:.r
f
/''
I
CAMILLE: Proklete vjeitice! Vi 6ete jo! vikati:
Padnite na nas, o bregovi!
PRVA ZENA: Brijeg je na vama, ili ste vi upravo
pali s njega.
DANfON (Camilleu): BuCi rniran, mladiiu rnoj!
Ti si se izvikao do ,pro'muklo'str.
CANIILLE (dajc hoiiju"iu noauc): Evo, stari Harone"
tvoja su kola d,obar p,osluZavnik!
-
Gospodo rnoja, ja
i"u se prvi ponuditi. T'o je klasitna goizba: Ielimo na
svojim mjestima i prolivamo rnalo krvi kao Zrtvu lje-
vanicu. Zbo,gom, Dantone! (On se uspne na stratiite.,
<'sud,eni idu za njirn,
jedon
zu, drugirn. Danton se uspi-
n1c posljednji.)
LACROIX (narodu): Nas ubijate danas, kad ste
izgubilr pamet; n j i h 6ete ubiti onaga
,Ca,'na,
kad vam
se pamet opet vrati.
NEKOLIKO GLASOVA: IJilo je ve6 ovdje toga.
Kako
ie
to dosadno!
LACROI;i: f irani 6c
grobovima.
HERAUL'I' (Dantorru):
iina rasadnik slobode.
PLILIPPEAU (na str,uttii.u):
Ja
vam opradtarn. Ze-
lim vam. da va! smrtni das ne bude gordi od rnoga.
I-IERAUL'f :
'Io
sam i mislio. On mora joI jednom
otkriti gruCi r ljudima pokazati, da ima iisto rublje.
FAtsllE. 7.bogorn, Dantone!
Ja
runirem dvostruko.
DANT()N: Zbcrg,om, prijatcl.iu rnoj! Giljotina je
najbolii lijednik.
9.1
HERAULT (hofu da zagrli Dsntona.l: Ah, Danto,ne.
ne rnrogu viSe ni da se naialim. 1lo znati da je vrijeme.
(Jedan ga hrunih gurne natrag.)
DANTON (kranthu): Zar hote! da bude$ okrutniji
od srnrti? MoZe$ li zaprijetiti" da se nale glave cje-
livaiu na dnu ko3aire?
ULICA
LUCILE: ipak je
u torne ne3to, 3to je
ozbiljno.
Hocu da malo razmislim. Podinjem vei i Ja shvaiam"
Umrijeti
-
umrijeti!
-
Sve smije da Zivi, sve i
ova mala mu3ica, i ptica. A zaBto on ne? Velika bi ri-
jeka
Zivota rnorala stati, kad bi sarno ta jedna kap bila
prolivena. Zemlja bi od tog udarca morarla zad,obi,ti
rainu.
Sve se kre6e, satovi idu, zvona izbijaju, ljudi trEe,
voda teie i sve tako i dosad, sve prolazi
-
ne, to se
ne smije Jogoditi, ne, sjest 6u na zemlju i vikati, da
sve prepla5eno stane, sve zapne, da se ni5ta vi5e ne po-
krene. (Ona sjedne, pohrije oii i krihne. Nakon stanke
ustane.) Ni5ta to ne pomaZe, sve je tu jo5
kao i inade:
ku6a, ulica,, vjetar pu5e, oblaci putuju.
-
Morarno se'
s tim prmiriti.
(Neholiho iena prolazi ulicom)
PRVA ZENA: Lijep je dovjek taj H6rault!
DRUGA ZENA: Kad je na svetano,sti konstitrrcije
sta.jao onako pod slavolukom, pomislila sam kako bi
slomiti vratove na nalirn
On clrIi, da je njegova le-
99,
on na
Siljotini
lijep" izgledaio, eto tako sam pon-islila.
Bilo je to kao neko predosjetanje.
TRECA ZENA: Da, treba ljude vidjeti u svim pri-
iika'rna. Ba^i je
dobro, da se umire olrarko javnn. (Orw
odlaze)
LUCILE: Ivloj Camille! A gdje Ja te sad trariim?
TRG REVOLUCIJE
I)aa hraniha zaposlenu ru giljotini.
PRVI KRVNIK (stoji na giljotini i pjeaa):
A kada kuii i,dem,
I
Sja mjesec tarko lijopo . . .
DRUGI KRVNIK: Hej, hoj!
Jesi
li sko,r'o gotov?
PRVI KRVNIK: Cldmah, odrnah! (Pjeva):
U prozor sja mi pradjedovski
-
Lopove. 5to ostaje$ tako dugo kod tih djevojdurai
Tako! Arno kap'lrtl (Oni o'dl.aze pjeaayuti):
A kadar kuci idem,
Sja mjersec tako lijepo . . .
LUCILE (dol.azi i sjedne na stepenice giljotine):
Sjedam na tvoje krilo, ti tihi andeie srrrti. (Pieaa):
Postoji Letelac, zove rse Smrt,
I sn4ga rnu je od v Snjega boga.
I
(X)
O, draga kolijevko, koja si mog Canrillea uljuljala
u san, uguBila ga pod svojim ruLama. O' zvono smrti,
koje si ga otpratilo u g'rob svojim slatkim
jezikom'
(I' jeva:)
Nebrojene stotine tisu6a
Pod njegovim padaju srrpom.
(Dolazi straia.)
GRADANIN: Hej, tko je tu?
LUCILE (Zamisliuii se rnulo i hao da
ie
staotila
odluku, nenadano): Zivio kraljl
GRADANIN: U irne RePublike!
(Straiu je opholi i odued.e.)
KRAI
l0t
GEORG BUCHNER
Ni u jednoj se od dotadalnjih revolucija historijske snage
nisu u onakvoj neposrednosti, u onakvoj vidljivoj goloti manife-
stirale kao u velikoj Francuskoj, revoluciji. To je bio prvi histo-
rijski ustanak bvi.oazije, koji je
-
prema Engelsovim rije[ima
-
>potpuno zbacio sa sebe religiozno ruho i u kome je borba
vodena na neprikrivenom politidkom terenu.
"AIi
ona j."
-
nastavlja Engels
-
"u
isto vrijeme bila i prvi ustanak, u korne
je borba zaista dovedena do uni5tenja jednoga od protivnika, ari-
stokracije, i do potpune pobjede drugoga, burZoazije. . ."1
Svi oni, koji su ideololki pripremili tu revoluciju, i svi oni.
koji su bili njenc vode, nisu svijesni toga, da je ono, 5to su oni
subjektivno smatrali kao borbu za pobjedu razurna, borbu za slo-
bodu, jednakost i bratstvo, bila u stvari borba za slobodni razvitak
kapitalizma, borba za stvaranje povoljnih uvjeta kapitalistiikog
izrabljivanja. Nakon pobjede Francuske revolucije pokazalo se,
da su se prosvjetitelji varali: misli su se pokazale nemo6nima, da
odreduju tok dogadaja. Ali kakvu ulogu imaju misli i razvoj
ideja. kakva je historijska uloga subjektivnog, intelektualnog
faktora, i zalto se sve zbivalo ba$ tako, kako se zbivalo
-
to su
bila nerijciena pitanja i postavljena samim tokom dogadaja.
Radilo se o tumadenju, o razumijevanju toka Francuske revo-
lucijc, ali posredno o jo3 vedem problemu.
Postao je neizbjetiv zakljuiak, da u historiji vlada neka za-
konitost, neka nuZda i da se ne mogu shvatiti tovjek ni doga-
_l-Engels,
Razvitak socijalizma od utopiie do nauke (IJvod
engleskom izdanju).
t02
f
daji, niti se rnoZe prcdvidjeti tok dogadaja, a jo! manje utjccati
na nj, bez spoznaje zakona, koji vladaju historijom'
Prvi deccniji XIX. stoljeda, iitava epoha' koja je pod imenom
romantike u51a u povijest knjiievnosti, mogla bi se karakterizirati
time, <la
je nien osnovni. n.ien centralni ideolo3ki problem
-
historij a.
Razumije se. da borbom i pobjedom buri'oaziie probudena
nacionalna svijest ima svoju vcliku ulogu u metodololkom istra-
tivanjr nacionalne prollosti i u nastojanju. da se historija pre-
tvori u
"objcktivnu.
nauku.
'['o
zanimanje za historiju nije
apstraktni teoretski intcres, jer Irijc slutajno. da su svi ti osnivadi
objektivnog historicizma, l'rancuski historici iz doba restauracijc'
gotovo bez izuzetka aktivni burioaski politilari. prcclsje<lnici
vladc. ministri, amhasarlori.
U obliku filozofskih teoriia o historiji' i kad se prikazuje i
tumaii davna i ncdavna proilo.rt. radi sc u stvari uvijek o sada-
injici: to je jed,an od natina, kako se nastavlja borba klasa. kojc
su se sukobile u velikoj Francuskoj revoluciji.
U zemljama. u kojima borba protiv fcudalizma jo! nijc bila
zavrlena, kao u Njematkoj, uspomene su na nedavnc dogariaje
velike Francuske revolucije zbunile i uplalile nekadainje zanosne
pristalc slobodarskih ideja o univerzalnoj sre6i titavog iovietan-
stva. Kad je izbila revolucija u Francuskoj, Hegel je s ioI dvo-
licom mladih studenata
-
jedan je bio Hiilderlin, drugi Schclling
-
u iast revolucije posadio odrvo slobode" i plesali su oko
njega pjevajuti Marseillaisu. Taj isti Hegel, koji je u svojoj
,dijalcktilkoj filozofiji historije izradio metodu, koja je
-
prcma
Hercenovim rijclima
-
>prava algebra revolucije"
-
Postaje
kraljcvski pruski profesor i sarn nastoji da razbije revolucionarnu
suitinu, perspektivu svoga utenja. Time, lto je duh u Hegelovoj
filozofiji postao prema Hegelu svijestan sebe. dijalektiiko je
kretanje zavrleno, i duh nema viie lto da radi. on se savrlentr
ostvario u pruskoj ustavnoj monarhiji.
"U.as
airhlich ist. dus ist
ternilnftig." ("Ono 5to je doista, razumno
je.")
Tu, kao i kod svih naprednih duhova u njihovu odnosu pre-
ma revoluciji. veliku je
ulogu imalo, osim straha od razuzdanth
103
'^.2u.-
I
narodnih snaga, i razoiaranje, koje je izazvao t'ezultat Francuskc
levolucijc. oslvareno burioasko druitvo'
''Kad
bi konstitucionalisti uspjeli da svrgnu njernadke vlade
i da uvedu op6u monarhiju iti republiku' onda bismo i mi dobili
financijsku aristokraciju, onakvu, kakva je u Francuskoj; zato
bolje neka ostane ova\o, kako je sada'"
To nisu rije6i nekog reakcionara, nego onoga mladog nje-
madkog ...,olrrJionu.u, toli
1"
urnro kao mladi6 od dvadeset i
tetiri
lodine
i koji je u svojoj dvadesctoj godini napisao prvu
idodanasnajvedu.realistiikrrdramuoFrancuskojrevoluciji'
'.Datttonovu
smrt".
Vicli se, historija se javlja kao neka zagonetka' nadmoina'
neljudska sila, koja se ruga Zeljama i namjerama tovjeka' a ipak-
uko" tokuu uopte postoji, kao jedina nada' koja je mogu6a' Autor
drarne ,,Dantonova smrt<<, Georg Biichncr, pile u vrijeme' kad je
radio na svom djelu, svojoj vjerenici o svom otajanju' Datum je
toga pisrna tri gotline iza
Julske
revolucije u Francuskoj' go-
dinc 1833.
'Ja
vei nckoliko dana uzimam svakog minuta pero u rukt'
ali ne mogu da napi5em ni rijeii' Ja
sam prouiavao historiju'Re-
volucije. Osje6ao sam se kao zga|en odvtatnim fatalizmom histo-
rije. . . nesavladiva snaga, koja pripada svima i nikome' Poje-
dinac je samo pjena na povriini valova, veliiina
je samo sludaj'
vla.lavirra genija je igra lutaka, smije5no rvanje s gvozdenim za-
konom, toji ,. u najboljem slutaju mole spoznati, ali savladati
gu ,'r"-ogui.
je....'MoraBo je jedna od onih rijeii prokletstva'
[o;o- j. iovjek krlten. . . Sto
je to' ito u nama laZe' ubija'
krade?
"1
DvadesetgodiSnji Nijemac Georg Biichner bio je revolucionar'
On nije traiio ternu u ilalekoi pro$losti kao Hugo ili kao njegov
zemljai Heinrich von Kleist sa svojom dramom
'Hermonns-
schl,acht", Biichner
jc prije nego 5to je pisao dramu o revoluciji'
u svorn kratkom Zivotu i sam aktivno sudjelovao u pokulaju re-
1
Georg Biichner's Gesarnmelle Schriften' 2 Band' Paul Cas-
rirer Berliri I909. S. 164.
I04
I
'i 4,
'tl
I
1
I
*
volucionarnog ustanka. Samo je razlika prema Francuskoj u tome
lto tu nije postojala samosvijesna, napredna gradanska klasa
Mali, a zato i brutalniji knezovi-feudalci, nekulturni i oholi tirani
vladaju u zaostalim njematkim zemljama. Ruri:oazija
je u naj-
boljem slu[aju Iiberalna.
Biichner, mladi medicinar, uicstvovao je u jednoj studcntskoj
zavjer\, i on, nasuprot liberalima, nc vjeruje' da se dru3tvo moZc
'pomoiu
ideja, pomodu obrazovane klase'1 reformirati; on traii
mase i pile prvi politiiki rcvolucionarni letak u Njemadkoj'.
,Der Hessische Lond'bote" pod parolom:
"Mir
kolibama! Rat pa-
ladama!., poziva seljake u kncZevini Hessen na ustanak, neka sli-
jede primjer, 5to su ga dali Francuzi 1789.
Letak nije stigao u rukc scljaka, a autoru je, kad je policija
otkrila zavjeru, prijetila smrt ili doZivotna robija' Biichner je
uspio pobjcti u Strassburg.
Njenraika mu nije pruZila mogu6nost politiikog djelovanja,
i tek onda, kad je to uvidio' odlutio se, da umjetnitki oblikujc
svoje teZnje i probleme.
'Ja
sam se ve6 prije pola godine potpuno uvjerio' da se tu
ni5ta ne moZe posti6i u ovom trenutku." Ne mogu ti
ni5ta drugo re6i, ali poznam prilike i znam, kako je liberalna
stranka slaba, neznatna, bez jedinstYa' zrtatri,. da je svako shodno'
jedinstveno djelovanje nemogude i da bi svaki pokuBaj ostao bez
ikakva utinka... Naia nada je vrijeme!"2
Koliko je bio svijestan..kritik francuske burZoaske revolucije'
koliko je uvidio, da formalna ljudska prava bez socijalne revo-
lu,cije ne donose oslobodenjc, najbolje dokazuje njegov prezir
prema liberalima.
'Odnos
izmedu siroma5nih i bogatih, to je je-
dinstveni revolucionarni elemenat svijeta . . .". piXe Biichner
Gutzkowu.
Tu treba citirati jo$ jednu njegovu naroEito valnlu rziavu:
,.Inaie 5to se mene tite' ja ne pripadam grupi
"Mladc
1
G. Biichner's Gesammelte Schriften, 2. Band' P. Cassirer
Bcrlin W 1909. Pisrno Gutzkowu g. 1836. St. 200-201'
2
Ibirlem. Pismo bratu. Strassburg, Juli
1835. St' 185'
l05,
\
l'"-
Niematke", literarnoj stranci Gutzkowa i Heinea. Sam.o je pot-
puno neshvaianje naSih dru5tvenih prilika moglo dovesti te ljude
do miSljenja, da je moguie preobraziti nale vjerske i drultvene
ideje pomoiu knjiievnosti.<a
Biichnerov je problem historija. njene pokretne snage i njen
pravac razvitka. Najbolje je mogao otkriti i prikazati pokretne
snage i pravac historije u onim momentima. u kojima se razot-
krivaju sve latentne snage druitva, odnos tih snaga, u momentu
revolucije, kad se prividni mir onormalnog< stanja jednim je-
dinim skokom preobralava u otvoreni rat. Kako je on shvatio za-
datak historijske drame, to on sam jasno kaie u jednom pismu,
koje djeluje kao manifest novoga historijskog realizma:
"U
mojim oiima nije dramski pjesnik niita drugo nego pisac
historije, ali on stoji iznad historika zato, ito on nanovo ostva-
ruje historiju i neposredno nas premjelta u iivot jedne epohe
i prikazuje nam mjesto karakteristike karaktere. a mjesto pripo-
vijedanja crta likove. Njegov je glavni zadatak, da se historiji.
kakova je ona stvarno bila, pribliii toliko, koliko je samo mo-
gu6e . . . Njegovo djelo ne smije biti ni moralnije, ni manje mo-
ralno od same historije... Pjesnik nije ulitelj morala, on stvara
likove, oZivljava pro5la vremena, i ljudi neka na njima uie tako.
kako utc iz studija historije i iz opai,anja svakidalnjega ljudskog
i,ivota... Sto se tiie takozvanih idealnih pjesnika, ja mislim, da
oni nc daju gotovo niBta drugo nego lutke, kojima je nos plav
poput neba i kojih je patetika afektiraira. . ."2
Biichnerova je tema: velika Francuska rcvolucija. Ali kad se
kale Francuska revolucija, treba se sjetiti, da se ne radi samo
o nekoj trenutnoj eksploziji, koja je potetak i ujedno i svrietak.
nego sc radi o Eitavoj jednoj epohi, koja obuhva6a najmanje
detvrt stoljeta, to jest vidljivi joj je potetak 1789., a traje do
pacla Napolcona, do godine 1814. Uzgred reteno. Marx i E,ngels
1
lbidem, Pismo svojoi porodici, l. jan. 1836. St. 196
2
Ibidem. Strassburg 28. juli 1835. St. 188-89.
106
smatrali su, da oiivotopis F'rancuske revoluciie, koji datira od
1789." nijc zavrien ni s juiskom revoiucijom od i830.1
tI samoj se toj epohi dogadaju najraznovrsniji preokreti' po-
razi i pobjede pojedinih klasa, koje su sve
Prema
feudalizmu re-
volucionarne, ali u svojim medusobnim odnosima revolucionarue
ili proturevolucionarne. I to zato, 3to sc
"treti
staleZ" upravo u
toku revolucije diferencira, i borba izmedu plebejskih elemenata
i vclike bvvzoazijc nije manjc ogorcYena. ncgo lto je bila izmedu
feudalnog apsolutizma i treicg staleZa. U toku se revolucije od-
luiuje, kuda ide revolucija, i nijedna ctapa nije oskudijevala u
dramski efektnim dogadajimzL.
Biichnerov se duboki histori.iski smisao pokazuje u tome, 5to
je za dramsko oblikovanjc izabrao onaj odludni momenat, u kojem
je burioaska rcvolucija s ltobcspierrom na tclu
-
prema Marx-
ovim rijeiima
-
sarnu sebe premaiilv ("sich selbst hatte ilb er-
bie t en u,ollcn. tlie iib er s c h'zrt iin gli c h gezaesen toar")'z
Biichner je izabrao momenat, koji je u stvari odluiio o uspjehu
ili porazu burioaske revolucije, jer jc u sukobu izmedu Dantona
i Robespierra bila na kocki i sudbina same revolucije.
"Da
bi
buri.oazija pobrala makar samo one plodove pobjede, koji su
tada bili zreli za bcrbu, bilo je potrcbno, da sc revolucija dovede
mnogo dalje preko njcna cilja
-
sasvim kao 1793. u Francuskoj
i 1848. u Njematkoj. Cini se. da je to u stvari jedan od zakona
razvitka burZoaskog dru5tva...3
No ne radi se samo o zakonu tazvitka burZoaskog drultva. U
sukobu Danton-Robespierre nije utjelovljeno samo ono pitanje,
koje je postavljeno pred s v a k u revoluciju: zaustaviti se ili iii
napriied dokraja, nego i sukob uske, empiristitke
"realne
Poli-
tikc" s utopistiikom du5om, s onim, za pobjedu potrebnim. s'mjelim
poletom revolucije, o temu je govorio Lenjin. kad je napisao
rijeti: .Treba da sanjamo!.1
t
M"r-
".
Engels: Die heilige Fanilie, Marx-Engels Verlag
G. m. b. H. Berlin 1932, Gesamtausgabe, Band 3. S. 300.
2
Ibidem, S. 298, (podcrtano u originalu).
3
Engels, Razvitah sociializma od utopiie do nauke. Uvod
engleskom izdanju, Kultura 1947, str. 22-23.
a
Lenjin. Sto da se radi? Kultura 1949. str. l8l.
r07
-lu
treba naglasiti joi nebto. Ito je danas narotito vaLno i za
r.ras. Biichnerova drama predstavlja vidi stupanj realizma u odnosu
prema klasitnoj historijskoj drami. u prvom redu zbog toga. 5to
ie ona umjetnidko oblikova.njc bliskih, suvremenih historijskih
rlogaclaja. Sve do Biichnera vrijcdilo je kao pravilo. da nasuprot
romanu. koji slika suvrcmeno drultvo, historijska drama mora
uzimati svoje teme iz daleke prollosti, jer bi inade iinjenice, kojc
su joI svirna u Zivom sjefanju. spreiavale pjesnika u slobodnom
stvaralaikom radu njegovc maite. Do Biichnera je nekako joI pra-
vilo. cla pjcsnik historijskc drame mora biti pjesnik daleke pro-
ilosti. da bi mogao nesmetano podrediti historijsku istinu
pjcsoi6koj .
istini.
ViIi se stupanj Biichnerova rcalizma sastoji u tome, 3to Biich-
ner ne ie to podredivanje. i lto je za njega pjesniika istina ved
sasvim neodvojiva od stvarne historijske istine. Pjesniiko djelo
nije za Brichnera samo izvor cmocije, ono mora biti i izvor
spoznaje. Podsjetam na rijeii njcgova gore spomenutog pisma, u
kome naglalava, da on smatra za svoj glavni pjesnitki zadatak
prikazati historiju tako, kako je ona stvarno bila... Koliko je
smion pothvat bio uzeti takvu suvremenu temu, vidi se iz toga. $to
se Biichner u jednom od citiranih pisama brani protiv optuZbe, da
jc uzeo
"ncpristojnu"
temu u licu
'Dantona
i bandita revoluciie<.l
...t
G.,.1328 bio je u Njemadkoj objavljen prijevod rhisto-
rijskog djela._ Waltera Scotti o Francuskoj tjvoluiiii u 9 svezaka.
(Leben Napoleon B,onapartes, Kaiser dei Franzoiea. Mit einer
historischcn Uebersicht iiber die franz6sische Revolution. Aus dem
englischen iibersetzt von General
J.
v. Theobald. Neuibersetzte,
verbesserte Agsglbe. Griitz, Druck u. Papier von
Joh.
And. Kien-
reich._1828.) Nek_oliko te citata iz togi djela najbolje dokazati,
kalro.Biic.hner nadmaiuje- svoje suvremJnike u svori od'oos,, p.ema
velikim liinostirna revolucije. Evo nekoliko citata iz Waltera
Scgttal."Oni su htj*.uni5titi mir iitavog svijeta, da ga uvuku u
najdivljiji vrtlog.
.
Takvim. ljudima pripustilo je nJbo vodstvo
Francuske revolucije. da kazni Francusku i Ewopu za njihovc
grijehe i moZda zato. da tovjeEanstvo dobije stralnu piuku.
'I
. svczak, s!1. 5a..
"Ljudevit
XVI.. koji bi zbog svoje prijaznosti
i rresebiinosti trebao da bude liubimac-svojih pJdanika.'. .*" I. sve_
I
()S
Sukob se dru5tvenih klasa. drultvcnih snaga ne rnoie drarnski
oblikovati na drugi natin nego jedino kroz )ive individualne
likove i kroz njihove potpuno individualno uvjetovane odoose.
\rili stupanj realizma u historijskoj drami ne znaii vra6anje u
doba prcclrcalistitkc dramc, u doba alcgorije. Ljudi su svijesno
ili ncsvijcsno prcdstavnici historijskih snaga u sukobima, koji
historiju i-inc historijom, ali to su iivi, konkretni ljudi, s litnirn
odnosima i stra.stima. Biichncr nije po<llcgao opasnosti, da na po-
zomici ponavlja historijske sccnc kotrvcrrta. Takve scene, koje, kad
i'itamo historiju Iirancuskc rcvolttcijc, vclu naiu painju i uzbuduju
nas. djelovalc bi na pozornici apstraktno. lza svakc rijeii, koja
se tu.ie s pozornicc, mora sta
iali
in<lividualnost u svo.joj kon-
krctnoj zbilji. s irrrlivirlualrrirn,rsolrittarna. a ako toga ncma. onda
se s pozornicc i najljcltia tnisatt. svaka riictY pretvara u zvuinu
praznrnu.
U Biichncrovoj tlrarni. unatoi jasno i uvjerljivo ocrtiinim
individualnim likovima, postojc dvijc homogcne
SruPc:
s jedne
stranc grupa s Dantonom na ielu, a s drugc stranc s brojiano
manjom grupom
-
Robcspicrrc. Idcolo5ki sukob izmedu tc dvijc
grupe izraien je u rijetima H6rault-S6chellesa,
"Revolucija
mora
prestati, i republika rnora otpoteti." S dr-ugc strane Robespicrrc
izjavljnje;
"Socijalna
revolucija jo! nije zavri;ena; tko izvr3i Re-
voluciju napola, sam jc scbi grobar." Bi'rchner ni jedamput ne
govoli o francuskoj burioaziji. koja se obogatila s ekspropri*
iranim crkvenim dobrima. spekul;icijom sa Zitom, ali jasno. da
karakter. obitaji i temperamenat odreduju Dantona za prcdstav-
nika te burioazije. koja jc vct postigla svoje ciljeve. Danton jc
postao od revolucionara grandseigneur revolucije, koji se zasitio
politike. I)antonov rjeinik, Dantonov odnos prema ienama. prema
prijateljima, sve, .{to govori. i naiin. kako govor\. izraz je njegovc
zak. str. !!9.
"Jakobinci
su bili krvavi iarlatani.
kao da bi bili za stvar naroda, ali u stvari nisu
nego samo zadovoljiti svoju led za krvlju."
'Marat
je Zudio stalno za krvlju dovoljnom
Danton je ubijao, da zadovolji svoj bijes,
oweti. a Marat iz nagona za krvoproli6em..
Oni su se ponaiali
htjeli nilta drugo
2. svezak, str. 22.
za Eitavo more.
Robespierre da se
2. svezak. str. 27.
109
f'''-'
Eq
liirosti a ujedno i njegova stajalilta prema rcvoluciji
Njcgov istomilljenik Camille govori isto u duhu Dantona. kada
kai.e: ,Boianstveni Epikur i Venera sa svojorn lijepom stra-
Znjicom moraju postati duvarima vrati. Republike mjesto svetaca
Marata i Chaliera." A s druge strane Robcspierrove rijeii nakon
velike scene izmedu njega i Dantona:
'On
mora nestati. Tko se
zaustavlja u sredini mase. koja hrli napri.ied, suprotstavlja joj se
isto tako. kao da joj prijeti put, i bit te zgaLcn."
Izmedu te dvijc ideologijc, utjelovljcne u lidnostima isto tako
suprotnima, nikakvo izmircnje nijc mogu6e. A ipak su liinc su-
protnosti isto tako uvjetovane lidnim razlikama kao i historijskim
snagama.
"Lutke
smo mi", kaZe Danton,
"kojc
nepoznatc sile
poteiu na iici. Ni3ta, NiSta nismo mi sami! Matevi smo, kojima
se bore duhovi
-
samo se ne vide ruke kag u prili." I Danton
nc moZe shvatiti, cla netko moZe tako nemilosrdno Ziv.ieti samo za
revoluciju kao Robespierre. On kaZe Robespierru:
"Robespierre,
ti si grozno polten . . . Zar nema niSta u tebi, 5to bi ti katkad
sasvim tiho potajno reklo:
-
LaZe5, laZel!" Robespierre rnu na to
odgovara odlutno i kratko:
"Moja
je savjest dista..
I genijalno je, da u jednoj drugoj sceni, koja se odigrava iz-
medu Dantona i njegova prijatelja Lacroixa. Lacroix postavlja
Dantonu isto pitanje na drugi natin:
"Nazivaju
naq lupeZima, i
(Dantonu u uho), mrclu nama re[eno, ima ne$to u tome..< I Danton
ne protestira. U toj sceni ima nelto divinatorsko, jer Biichner nije
mogao znati, da je Danton primio mito od kralja, da je bio u
vezi s proturevolucionarima, kao 5to je
to danas ve6 historijski
dokazano. Danton je Egmont, ali Egmont, koji vidi sebe u vre-
mcnu:
"Nismo
mi stvarali Revoluciju. Revolucija je stvorila nas..
Stvarno vjerujemo Biichneru, da sama Revolucija progovara,
kad Robespicrrc u svorn velikom govoru izjavljuje:
'Revolucio-
narna je vlada despotizam Slobode uperen protiv tiranije... U
Republici su samo republikanci gradani, a rojalisti i stranci su
neprijatelji. Kazniti ugnjetavaie tovje[anstva je milost, oprostiti
im je barbarstvo. Svako rni se ispoljavanje laZne osjeiajnosti iini
kao uzdisaji, koji lete prema Engleskoj ili Austriji."
110
IlLichncr je u svojoj drami postigao novi, vili stupanj u rea-
I istiikom dramskom oblikovanju histori jc time. 5to je stvorio
likove. koji svojom individualnosti i svojim individualno uvje-
tovanim odnosima izrai,avaju op6c drultvenc odnose i snage i hi-
storijsku ulogu, koja im je pripala.
A1i svi ti likovi izrai.avaju historijskc stagc. kojc zastupaju
je dino svojr-rm individualnosti. Njihova yrovczanost s op6im
<lrultvcnim ihistorijskim snagalna nc postajc vidljiva u samoj
<lramskoj radnji. Koliko su ti intlivirlualni likovi puni iivota, to-
liko su masovne sccne u rlrarni rt zrrlllrt Iitcrarnih rcminisctncija,
rnrtvc kulise. Da je to uistittu l:rko. virli sc po tomc. lto bi se nlogle
izostaviti sve uliinc i masovnc sccnc, a da drama nilta nc bi izgu-
bila od svoje ciclovitosl.i. U tornc niic Bi'ichncru nilta mogla po-
mo6i njegova stvaralaika maita, u tome
ic
on irtva tadalnje Nje-
matke, u kojoj nisu postojalc politiiki svi.icsne, politiiki aktivne
mase, u kojoi masc nisu nastupale kao faktor histori.ie. U toi se
nemoii, u pomanjkanju konkretnog odnosa prema konkretnim ma-
sama olitule granica svake iisto intelektualne revolucionarnosti,
ERAIN SI,MI(O
l*{
ll t.