Univerzitet u Sarajevu

Elektrotehniki fakultet

Linearna algebra i geometrija

 predavanja 

Sarajevo, oktobar 2014.

Sadraj

Sadraj

ii

1 Uvod
1.1
1.2
1.3
1.4

Elementi matematike logike . . . . . .

Elementi teorije skupova . . . . . . . .
Elementi teorije algebarskih struktura .
Elementi teorije vektorskih prostora . .

.
.
.
.

.
.
.
.

.
.
.
.

.
.
.
.

.
.
.
.

.
.
.
.

.
.
.
.

.
.
.
.

.
.
.
.

.
.
.
.

.
.
.
.

.
.
.
.

. 1
. 6
. 12
. 16

POGLAVLJE 1
Uvod
U ovom poglavlju uvest emo terminologiju i notaciju koritenu u nastavku.
Denirat emo osnovne pojmove matematike logike i teorije skupova i dati
neke njihove osobine. Zatim emo uvesti pojam binarne operacije, te denirati algebarske strukture na datom skupu odreene samo jednom binarnom
operacijom, kao to su grupoid, polugrupa i grupa, kao i strukture sa dvije
binarne operacije, kao to su prsten, tijelo i polje. Uvest emo i pojam vektorskog prostora, njegove baze i dimenzije.

1.1

Elementi matemati
cke logike

Osnovni pojam u matematikoj logici je iskaz ili sud. To je svaka smislena izjava koja moe biti samo istinita ili samo neistinita, odnosno lana.
Skup svih iskaza obiljeavat emo sa I , a pojedinaen izkaze malim slovima
p, q, r, s, . . ..

Primjer 1.1. Reenica "Broj 4 je paran broj." je istinit iskaz, dok je ree-

nica "3 je vee od 5" neistinit iskaz. Reenica "Da li je 5 prost broj?" nije
iskaz, nego pitanje.

1.1.Elementi matematike logike

Doc. dr. Almasa Odak

Istinitost iskaza p oznaava se sa (p), pri tome (p) = 1 znai da je iskaz

p istinit, a (p) = 0 znai da je neistinit. Takoer se koriste oznake (p) = >,
kada je p istinit izkaza i (p) = , kada je p neistinit iskaz. esto se zbog
kratkoe pisanja, ukoliko to ne dovodo do zabune, umjesto (p) pie samo p.
U tom sluaju ne zanima nas sadraj iskaza p, nego samo njegova istinitosna
vrijednost.
Na skupu iskaza moemo denirati odreene operacije 1 pomou kojih
dobijamo sloenije iskaze.

Negacija iskaza p, p, ita se "ne p" ili "nije p", je istinit iskaz jedino
kada je p neistinit, a neistinit jedino kada je p istinit iskaz. Za negaciju
iskaza p koriste se i oznake p i p0 .

Konjunkcija iskaza p i q, pq, ita se "p i q", istinita je jedino kadu su iskazi p i q istiniti, a u protivnom je lana. U nekoj literaturi konjunkcija
iskaza p i q oznaava se sa pq ili p&q .

Disjunkcija iskaza p i q, p q, ita se "p ili q", lana je jedino kada su

iskazi p i q lani, a u protivnom je istinita.

Ekskluzivna disjunkcija iskaza p i q, p Y q, ita se "ili p ili q", istinita je

jedino kada su iskazi p i q razliite istinitosne vrijednosti, a u protivnom

je neistinita. Za ekskluzivnu disjunkciju koristi se i oznaka p q

Implikacija iskaza p i q, p q, ita se "p implicira q" ili "p povlai q"
ili "ako je p, onda je q " ili "p je dovoljno za q " ili "q je potrebno za
p", istinita je uvijek kada je q istinit iskaz ili kada su i p i q neistiniti.
Neistinita je, dakle, jedino kada je p istinit, a q neistinit iskaz.

Ekvivalencija iskaza p i q, p q, ita se "p ekvivalentno q" ili "p ako i

samo ako q " (esto se pie skraeno akko ) ili "p je potrebno i dovoljno za
q ", istinita je jedino kada iskazi p i q imaju istu istinitosnu vrijednost.
Zavisnost istinitosne vrijednosti sloenog iskaza od istinitosne vrijednosti
izkaza koji ga ine moemo zapisati u obliku tablice istinitosti.
(p)

(q)

(p)

0
0
1
1

0
1
0
1

1
1
0
0

1 Preciznu

(p q) (p q)

0
0
0
1

0
1
1
1

(p Y q) (p q)

deniciju operacije dat emo neto kasnije.

0
1
1
0

1
1
0
1

(p q)

1
0
0
1

1.1.Elementi matematike logike

Doc. dr. Almasa Odak

Sloeni iskazi dobijeni iz nekih polaznih iskaza primjenom logikih operacija negacije, konjunkcije, disjunkcije, implikacije i ekvivalencije nazivaju se
formulama.
Primjeri formula su p q , (p q) (q r), q ((p r) (q r)).
Istinosna vrijednost formule jasno zavisi od istinitosnih vrijednosti iskza
koji ju ine. Tu zavisnost je pogodno ispitivati pomou tablice istinitosti,
kao u sljedeem primjeru.

Primjer 1.2. Odrediti istinitosnu vrijednost formule p (q r) za sve

istinitosne vrijednosti iskaza koje ih ine.
p

q r

p (q r)

0
0
0
0
1
1
1
1

0
0
1
1
0
0
1
1

0
1
0
1
0
1
0
1

1
0
1
0
1
0
1
0

1
1
1
0
1
1
1
0

0
0
0
0
1
1
1
0

Posebno vana situacija je kada je formula istinita za sve vrijdnosti istinitosti iskaza koji ulaze u tu farmulu. Takva formula se naziva tautologija.
Formula koja je neistinita za sve vrednosii istinitosti iskaza koji ulaze u tu
formulu je kontradikcija. Pogledamo li tablicu istinitosti formule iz primjera
1.2 jednostavno zakljuujemo da posmatrana formula nije ni tautologija, a
ni kontradicija.

Zadatak 1.1. Odrediti istinitosnu vrijednost formula za sve istinitosne vrijednosti iskaza koje ih ine.
1. p p
2. p p
3. (p q) (q p)
4. ((p q) r) (q r).
Da li su neke od navedenih formula tautologije ili kontradikcije?
Osnovni zakoni logike iskaza izvode se koristei neke vane tautologije. U
nastavku emo navesti neke od njih.
3

1.1.Elementi matematike logike

Doc. dr. Almasa Odak

Zakon dvojne negacije: p = p

Zakon konzistentnosti (neprotivurjenosti): p p = 0
Zakon iskljuenja treeg: p p = 1
Zakon idempotentnosti za konjunkciju: p p = p
Zakon idempotentnosti za disjunkciju: p p = p
Zakon komutativnosti za konjunkciju: p q = q p
Zakon komutativnosti za disjunkciju: p q = q p
Zakon asocijativnosti za konjunkciju: p (q r) = (p q) r
Zakon asocijativnosti za disjukciju: p (q r) = (p q) r
Zakon distributivnosti disjunkcije u odnosu na konjunkciju: p(qr) =
(p q) (p r)
Zakon distributivnosti konjunkcije u odnosu na disjukciju: p (q r) =
(p q) (p r)
De Morganov zakon za konjunkciju: (p q) = p q
De Morganov zakon za disjunkciju: (p q) = p q
Zakon kontrapozicije: p q = q p
Zakon tranzitivnosti implikacije: (p q) (q r) (p r)
Zakon tranzitivnosti ekvivalencije: (p q) (q r) (p r)

Zadatak 1.2. Dokazati tanost navedenih zakona.

Posmatrajmo reenice "x je paran broj." i "x je djeljivo sa y.". Ove reenice oigledno nisu iskazi jer im je nemogue odrediti istinitosnui vrijednost.
Ovakve reenice dovode do pojma predikata.

Denicija 1.1. Predikat je izjavna reenica koja sadri parametre i koja

postaje iskaz kada parametri poprime odreenu vrijednost. Broj parametara

predstavlja duinu predikata.
4

1.1.Elementi matematike logike

Doc. dr. Almasa Odak

Dakle, "x je paran broj." je predikat duine 1, dok je reenica "x je djeljivo
sa y." predikat duine 2. Predikate duine 1 obino oznaavamo sa P (x), a
duine 2 sa P (x, y).
Za predikat P (x, y) opisan reenicom "x je djeljivo sa y." iskaz P (4, 2) je
istinit, dok je P (2, 5) neistinit iskaz.
Posebno vani iskazi dobiveni od predikata su oni nastali pomou kvantikatora, tj. zamjenica svaki i neki.

Univerzalni kavntikator, u oznaci , nam govori da je predikat istinit

za sve vrijednosti neke od varijabli.

Egzistencijalni kvantikator, u oznaci , govori da je predikat istinit za

neki izbor varijable. U sluaju kada je izbor jedinstven koristi se oznaka
!.

Kvantikatore je mogue i kombinirati kako bi se od datog predikata

formirao iskaz.

Primjer 1.3. Neka je predikat P (x) dat sa x2 = 9. Moemo formirati

iskaze:

p: Za svaki realan broj x vrijedi x2 = 9

q : Postoji realan broj x za koji vrijedi x2 = 9
r: Postoji tano jedan realan broj x za koji vrijedi x2 = 9
s: Postoji tano jedan prirodan broj x za koji vrijedi x2 = 9.

Pomou kvantikatora zapisujemo ih na sljedei nain:

p: (x R)P (x), odnosno (x R)x2 = 9
q : (x R)P (x), odnosno (x R)x2 = 9
r: (!x R)P (x), odnosno (!x R)x2 = 9
s: (!x N)P (x), odnosno (!x N)x2 = 9.

Za svaki od formiranih iskaza moemo odrediti njegovu istinitosnu vrijednost:

(p) = 0, (q) = 1, (r) = 0 i (s) = 1.
5

1.2.Elementi teorije skupova

Doc. dr. Almasa Odak

Primjer 1.4. Za predikat P (x, y) opisan reenicom "x je djeljivo sa y."

moemo formirati iskaze

p: Za svaki prirodan broj x vrijedi x je djeljivo sa 2.

q : Postoji prirodan broj y za koji vrijedi da je 6 djeljivo sa y.
r: Za svaki prirodan broj x i svaki prirodan prirodan broj y , x je djeljiv
sa y .

Pomou kvantikatora zapisujemo ih na sljedei nain:

p: (x N)P (x, 2)
q : (y N)P (6, y)
r: (x N)(y R)P (x, y)

Za svaki od formiranih iskaza moemo odrediti njegovu istinitosnu vrijednost:

(p) = 0, (q) = 1 i (r) = 0.

1.2

Elementi teorije skupova

Osnovni pojam teorije skupova i jedan od osnovnih pojmova matematike

uopte je skup i on se i ne denira. Skup je zadan svojim elementima, bilo
da su nabrojani pojedinano ili karakterizirani nekom zajednikom osobinom.
Za skup koriste se i nazivi familija, kolekcija, klasa, a za njegove elemente
lanovi, take. Skupove obino obiljeavamo velikim slovima, dok njihove
elemente najee obiljeavamo malim slovima. Vani primjeri skupova su
skupovi brojeva, za njih emo korisiti sljedee oznake
N - skup prirodnih brojeva
Z - skup cijelih brojeva
Q - skup racionalnih brojeva
I - skup iracionalnih brojeva
R - skup realnih brojeva
C - skup kompleksnih brojeva

1.2.Elementi teorije skupova

Doc. dr. Almasa Odak

Pripadnost elemeta a skupu A zapisujemo slimboliki sa a A i itamo

"a je element skupa A". injenicu da elemenat b ne pripada skupu B zapisujemo sa b
/ B i itamo "b nije element skupa B". Prazan skup obiljeavamo simbolom . Ukoliko je skup zadan nabrajanjem elemenata piemo
ih odvojene zarezom unutrar vitiastih zagrada, dok u sluaju kada je skup
A skup elemeta x koji zadovoljavaju osobinu p(x) piemo A = {x : p(x)} ili
A = {x|p(x)}.
Primjeri skupova su
{x, y, z},
{0, 1},
{a},
{x : x > 0},
{x : x = 3n n N},
{x : x =

p
q

p Z q Z}.

Za skupove mogue je denirati odreene relacije i operacije 2 . Uvest

emo relacije inkluzije i jednakosti i operacije unije, presjeka, razlike i komplementa.

Denicija 1.2. Neka su A i B skupovi takvi da je svaki elemenat skupa A

ujedno i elemenat skupa B tada kaemo da je A podskup od B , odnosno da
je B nadskup od A. Piemo A B , odnosno B A.
Relaciju nazivamo relacijom inkluzije.

Primjer 1.5. Vrijede inkluzije N Z Q R C.

Denicija 1.3. Neka su A i B skupovi koji se sastoje od istih elemenata, to
jeste ako vrijedi A B i B A, tada kaemo da su oni jednaki i piemo
A = B.
B.

Ukoliko skupovi A i B nisu jednaki piemo A 6= B .

Ukoliko vrijedi da je A B i A 6= B kaemo da je A pravi podskup od
Relacije inkluzije i jednakosti za skupove zadovoljavaju sljedee osobine:
2 Preciznu

deniciju relacije i operacije dat emo neto kasnije.

1.2.Elementi teorije skupova

Doc. dr. Almasa Odak

A A, (A B) (B A) A = B , (A B) (B C) (A C)
A = A, (A = B) (B = A), (A = B) (B = C) (A = C)

Denicija 1.4. Partitivni skup skupa A je skup svih podskupova skupa A.

Oznaava se sa P(A) ili 2A .

Jasno je da partitivni skup P(A) uvijek sadri i A. Na primjer za skup

A = {x, y} partitivni skup je P(A) = {, {x}, {y}, {x, y}}.

Koristei operacije nad skupovima od datih skupova moemo formirati

nove skupove. Neka su dati skupovi A i B .

Unija skupova A i B , u oznaci A B , je skup iji elementi imaju svojstvo

da pripadaju bar jednom od skupova A i B . Dakle, A B = {x : x
A x B}.

Presjek skupova A i B , u oznaci A B , je skup iji elementi imaju svoj-

stvo da pripadaju i skupu A i skupu B . Dakle, A B = {x : x

A x B}.

Razlika skupova A i B , u oznaci A\B , je skup iji elementi imaju svojstvo

da pripadaju skupu A, a ne pripadaju skupu B . Dakle, A \ B = {x :
xAx
/ B}.

Simetrina razlika skupova A i B , u oznaci A4B unija razlika A \ B i

B \ A, dakle A4B = (A \ B) (B \ A).

Neka je dat i skup X takav da je A X .

Komplement skupa A u odnsosu na skup X , u oznaci ACX je razlika X\

A. Dakle, AC
/ A}. esto se koristi skraena ozX = {x : x X x
naka AC ukoliko je jasno u odnosu na koji skup se uzima komplement.
Takoe se koriste oznake CX (A) i C(A).

Za skupove iji je presjek prazan skup kaemo da su disjunktni.

Moe sa pokazati da uvedene operacije zadovoljavaju sljedee osobine:
A A = A, A = A, A B = B A, (A B) C = A (B C)
A A = A, A = , A B = B A, (A B) C = A (B C)
(A B) C = (A C) (B C), (A B) C = (A C) (B C)

1.2.Elementi teorije skupova

Doc. dr. Almasa Odak

(A B) = (A B) (A \ B) (B \ A)
A4B = (A B) \ (A B)
A AC = X , A AC = , X C = , C = X ,(AC )C = A
X \ (A B) = (X \ A) (X \ B), X \ (A B) = (X \ A) (X \ B)

Zadatak 1.3. Pokazati da vrijede navedene osobine operacija sa skupovima.

Za uvoenje pojam Dekartovog proizvoda skupova potrebno je denirati
ureen par.

Denicija 1.5. Ureen par elemenata x i y, u oznaci (x, y) je skup {{x), {x, y}}.
Termin "ureen" u prethodnoj deniciji istie da je poredak elemenata
u paru (x, y) bitan, x je prvi, a y drugi elemenat. Iz navedene denicije
jednostavno proizilazi jednakost ureenih parova (x, y) = (u, v) ((x =
u) (y = v)). Elemente ureenog para nazivamo i koordinatama.
Pojam ureenog para moe se jednostavno pooptiti na ureene trojke,
etvorke,. . . , openito n-torke.

Dekartov proizvod skupova A i B , u oznaci AB je skup svih ureenih

parova ije su preve koordinate elementi skupa A, a druge koordinate
elementi skupa B . Dakle, A B = {(x, y) : x A y B}.

Dekartov proizvod skupa A sa samim sobom se naziva i Dekartovim kvadratom i obiljeava se sa A2 . Dekartov proizvod i Dekartov kvadrat jednostavno
se generaliziraju za slucaj tri i vie skupova. Dekartovog proizvoda skupa A
sa samim sobom n puta naziva se i n-ti stepen skupa A.

Primjer 1.6. Rn je skup ureenih n-torki relanih brojeva. Dakle, Rn =

{(x1 , . . . , xn ) : xi R, i = 1, . . . , n}. Posebno znaajne situacije su za n = 2

i n = 3.

Ranije smo spominjali relacije inkluzije i jednakosti za skupove. Sada

smo u mogunosti denirati pojam relacije.

Denicija 1.6. Neka su A i B neprazni skupovi. Svaki podskup Dekartovog

proizvoda A B je binarna relacija izmeu elemenata skupa A i elemenata
skupa B . Ako su elementi a A i b B u relaciji piemo (a, b) ili
ab. Ako je A = B tada je A2 binarna relacija na skupu A.
9

1.2.Elementi teorije skupova

Doc. dr. Almasa Odak

Ukoliko elementi a A i b B nisu u relaciji piemo (a, b)

/ ili a/b.
1
Za relaciju A B inverznu relaciju B A deniramo tako da
(x, y) 1 akko (y, x) .
Neka je A neprazan skup i binarna relacija na A. Rlacija moe da
ima sljedee osobine.

je reeksivna ako je (x A) xx.

je antireeksivna ako je (x A) (x, x) / .

je simetrina ako je (x, y A) (xy) (yx).

je antisimetrina ako je (x, y A) (xy) (yx) (x = y).

je tranzitivna ako je (x, y, z A) (xy) (yz) (xz).

Uvedene osobine nam omoguavaju denisanje vanih tipova relacija kao to

su relacije ekvivalencije i relacije poretka.

Denicija 1.7. Relacija ekvivalencije na skupu A je binarnu relacija na

A koja je reeksivna, simetrina i tranzitivna.

Za proizvoljne elemenat a A i relaciju ekvivalencije klasu ekvivalencije

elementa a, u oznaci [a] deniramo kao skup svih elemenata iz A koji su
u relaciji sa a, to jeste [a] = {x A : xa}. Pokazuje se da su klase
ekvivalencije meusobno disjunktne i da se skup A moe na jedinstven nain
prikazati kao unija tih klasa. Skup klasa ekvivalencije za datu relaciju se
naziva faktorski skup i obiljeava se sa A/. Relacija ekvivalencije se esto
obiljeava sa .
Primjeri relacije ekvivalencije su relacija paralelnosti za prave proizvoljne
ravni, uvedena relacija jednakosti za skupove.

Zadatak 1.4. Neka je dat cijeli broj m. Na skupu cijelih brojeva denirajmo

relaciju tako da je (x, y Z)xy (k Z)x y = km. Ispitati da li je

data relacija relacija ekvivalencije.

Denicija 1.8. Relacija poretka na skupu A je binarnu relacija na A koja

je reeksivna, antisimetrina i tranzitivna.
Ako je na skupu A zadata relacija poretka kaemo da je skup A ureen
skup. Ako su svaka dva elementa skupa A u relaciji poretka, to jeste meusobno uporediva, kaemo da je skup A totalno ureen skup. Za relaciju
poretka koja je antireeksivna kaemo da je relacija strogog poretka.
10

1.2.Elementi teorije skupova

Doc. dr. Almasa Odak

Relacija poretka se esto obiljeava sa ili , dok se relacija strogog

poretka obiljeava sa < ili .
Relacija na skupu realnih brojeva je relacija poretka, kao i relacija
inkluzije na partitivnom skupu nekog skupa, dok su relacija < na skupu
realnih brojeva i relacija "biti pravi podskup" (esto se obiljeava sa $)
na partitivnom skupu nekog skupa relacije strogog poretka. Skup relanih
brojeva je totalno ureen skup. Partitivni skup nekog skupa nije totalno
ureen skup.

Zadatak 1.5. Neka je relacija denisana sa ab akko a2 b2 , gde je

relacija poredka na skupu cijelih brojeva.

a) Ispitati da li je data relacija relacija poredka na skupu cijelih brojeva.

b) Ispitati da li je data relacija relacija poredka na skupu prirodnih brojeva.
Ranije smo spominjeali neke operacije sa iskazima, kao i ooperacije sa
skupovima, no nismo precizno denirali pojam operacije u optem sluaju.
To emo uiniti u narednom odjeljku, no prije toga uvest emo pojam funkcije
ili preslikavanja.

Denicija 1.9. Neka su A i B neprazni skupovi, a f zakon po kojemu se

svakom elementu A pridruuje jedan i samo jedan element skupa B . Ureenu

trojku (A, B, f ) nazivamo funkcija sa skupa A na skup B ili preslikavanje iz
f
skupa A u skup B . Piemo f : A B ili A B .
Skup A se naziva deniciono podruje ili domen funkcije f , a skup B je
podruje vrijednosti ili kodomen funkcije f . esto se preslikavanje poistovjeuje sa zakonom pridruivanja ukoliko je jasno is konteksta ta je domen,
a ta kodomen.
Element b skupa B pridruen elementu a A prema pravilu f obiljeavamo sa f (a), dakle b = f (a). Element a se naziva nezavisnom varijablom ili
argumentom funkcije f , dok je b zavisna varijabla funkcije f , odnosno slika
elementa a.
Neka su data dva preslikavanja f : A B i g : B C takva da se
kodomen prvog preslikavanja podudara sa domenom drugog preslikavanja.
Preslikavanje h : A C denirano sa h(a) = g(f (a)) za svako a A jednoznano je odreeno i naziva se kompozicijom preslikavanja f i g i oznaava sa
g f.
Za preslikavanja mogue je postaviti i neke dodatne zahtjeve. Neka je
dato preslikavanje f : A B .
11

1.3.Elementi teorije algebarskih struktura

Doc. dr. Almasa Odak

je sirjektivno ili "preslikavanje na" ako je slika domena cijeli kodomen.

je injektivno ili "1-1 preslikavanje" ako razliiti elementi domena imaju

je bijektivno ili obostrano jednoznano preslikavanje ako je i sirjektivno

razliite slike.
i injektivno.

Ako je f bijektivno preslikavanje skupa A na skup B , onda postoji funkcija koja preslikava skup B na skup A, koja svakom elementu b B pridruuje element a A, takav da je b = f (a). Ovako denirana funkcija je
inverzna funkcija nkcije f i oznaava se sa f 1 . Tada vrijedi f 1 (f (a)) = a.

1.3

Elementi teorije algebarskih struktura

Sa pojmom operacije smo se ve susretali ranije. Na primjer, kada iskazu

pridruuje negirani iskaz vrimo operaciju negacije iskaza. Ova operacija
jednom iskazu pridruuje novi iskaz, takve operacije nazivamo unarnim. U
sluaju konjuncije iskaza, paru iskaza pridruujemo novi iskaz, konjunkciju
poetnih iskaza, to je primjer binarne operacije. Mogu se denirati i ternarne, i openito n-arne operacije.
Na skupu realnih brojeva pridruivanje broju a broja a je primjer unarne
operacije, dok su operacije sabiranja ili mnoenja dva realna broja primjeri
binarnih operacija.
Operacija se mogu denirati na proizvoljnom skupu. Za skup G na kojem
je denirana jedna ili vie operacija kaemo da je algebarska struktura. Za
razmatranje algebarskih struktura od posebnog su znaaja binarne operacije.
Preciznu deniciju dat emo u nastavku.

Denicija 1.10. Binarna operacija na skupu A je svako preslikavanje

koja preslikava elemente Dekartovog proizvoda skupa A u skup A, to jeste

: A A A.
Iz prethodne denicije je jasno da binarne operacije ureenom paru (a, b)
A A pridruuju elemenat c skupa A. Elemenat c nazivamo rezultatom binarne operacije na paru (a, b) i piemo c = (a, b) ili c = a b.

Za binarnu relaciju deniranu na ovaj nain esto se kae da je unutranja

binarna operacija, jer je rezultat operacije u istom skupu kao i operandi.
Takoe kaemo da je skup A zatvoren u odnosu na operaciju .
12

1.3.Elementi teorije algebarskih struktura

Doc. dr. Almasa Odak

Treba napomenuti da postoje skupovi i operacije denirane na njima koji

ne posjeduju osobinu zatvorenosti. Na primjer skup neparnih brojeva nije
zatvoren u odnosu na operaciju sabiranja jer zbir dva neparna broja nije
neparan broj. Primijetimo da je ovaj skup zatvoren u odnosu na operaciju
mnoenja.
Svojstvo zatvorenosti se naziva i svojstvom grupoidnosti, otuda proizilazi
i sljedea denicija.

Denicija 1.11. Ureen par (G, ) nepraznog skupa G i binarne operacije

na G nazivamo grupoid.

Primjer 1.7. (N, +), (N, ), (Z, +), (Z, ), (Q, +), (N, ), (R, +), (R, ),
(P(A), ), (P(A), ) su grupoidi.

Za operacije mogue je postaviti i neke dodatne zahtjeve. Neka je A

neprazan skup i neka je data operacija : A A A.

je asocijativna ako (a, b, c A)(a b) c = a (b c). Za grupoid

je komutativna ako (a, b A)ab = ba. Za grupoid u kojem operacija

je neutralni element za (a A)a e = e a = a.

u kojem operacija zadovoljava svojstvo asocijativnosti kaemo da je

asocijativan.

zadovoljava svojstvo komutativnosti kaemo da je komutativan.

Ukoliko postoji neutralni elemenat u odnosu na operaciju moemo uvesti i

pojam invertibilnosti.
a

je invertibilan u odnosu na ako (b A)a b = b a = e. Elemenat

b nazivamo inverznim elementom elementa a i obiljeavamo ga sa a .

Na primjer sabiranje i mnoenje na skupu prirodnih brojeva posjeduje

osobine asocijativnosti i komutativnosti. Mnoenje ima neutralan element
(1), dok u skupu prirodnih brojeva ne postoji neutralni element za sabiranje
(0 ne pripada skupu prirodnih brojeva). U skupu prirodnih brojeva, na
primjer, broj 2 nije invertibilan u odnosu na mnoenje, ne postoji njegov
inverzni element.

Zadatak 1.6. Neka je na skupu R denisana relacija . Ispitati osobine

asocijativnosti i komutativnosti.

13

1.3.Elementi teorije algebarskih struktura

a) a b =

Doc. dr. Almasa Odak

a+b
,
2

b) a b = ab + a b.
Uvedene osobine omoguavaju deniranje sloenijih algebarskih struktura
u odnosu na grupoid.

Denicija 1.12. Asocijativan grupoid (G, ) je polugrupa.

Denicija 1.13. Gupoid (G, ) koji je asocijativan, u kojem postoji barem
jedan neutralni elemenat i u kojem je svaki elemenat invertibilan je grupa.

Denicija 1.14. Grupa (G, ) u kojoj operacija zadovoljava svojstvo komutativnosti je Abelova grupa.

Denicija 1.15. Neka je (G, ) grupa i H G takav da je (H, ) grupa,

tada kaemo da je (H, ) podgrupa grupe (G, ).

Primjer 1.8.

(i) (Z, +), (Q, +) i (R, +) su primjeri Abelovih grupa. Neutralni element je 0, a inverzni element elementa a je a.

(i) (Q \ {0}, ) i (R \ {0}, ) su primjeri Abelovih grupa. Neutralni element

je 1, a inverzni element elementa a je a1 . Za grupu na kojoj je operacija
operacija mnoenja kaemo da je multiplikativna.

Primjer 1.9. Ureen par (Rn , +), pri emu je operacija sabiranja denisana
po komponentama, to jeste sa

(x1 , . . . , xn ) + (y1 , . . . , yn ) = (x1 + y1 , . . . , xn + yn )

je Abelova grupa. Ova injenica proizilazi iz injenice da je (R, +) Abelova

grupa i naina na koji je denirana operacija sabiranja. Neutralni element
je (0, . . . , 0), a inverznoi element elementa (x1 , . . . , xn ) je (x1 , . . . , xn ).
Za grupu na kojoj je operacija obiljeena znakom + kaemo da je aditivna, tada se neutralni elementa naziva nulom i obiljeava sa 0, a inverzni
elemenat elementa a se naziva suprotnim i oznaava se sa a. Ukoliko je
operacija obiljeena sa kaemo da je grupa multiplikativna, neutralni element se naziva jedinica i biljeava se sa 1, a inverzni elemenat elementa a se
oznaava sa a1 .
U narednom teoremu kojeg navodimo bez dokaza dat emo osnovne osobine grupe.
14

1.3.Elementi teorije algebarskih struktura

Doc. dr. Almasa Odak

Teorem 1.1. Neka je (G, ) grupa. Tada vrijedi:

(i) Neutralni element je jedinstven.
(ii) Za svaki elemenat g G inverzni element g je jedinstven.
(iii) Za neutralni elemenat e G vrijedi e = e.
(iv) Za svaki elemenat g G vrijedi (g ) = g .
(v) Za svaka dva elemenata g1 , g2 G vrijedi (g1 g2 ) = g2 g1 .
Bogatije strukture od grupe mogue je dobiti ako na nekom skupu deniramo dvije binarne operacije koje su meusobno usklaene. Na primjer
na skupovima brojeva moemo vriti sabiranje i mnoenje. Obino se ve u
denicijama pomenutih struktura operacije obiljeavaju sa + i . Tako emo
i mi uiniti.

Denicija 1.16. Neka je P neprazan skup na kojem su denirane dvije

operacije + i . Ureena trojka (P, +, ) je prsten ukoliko su zadovoljeni
sljedei uslovi:
(i) (P, +) je Abelova grupa,
(ii) (P, ) je polugrupa,
(iii) zadovoljene su osobine distribuditvnosti date sa
(a, b, c P )a (b + c) = a b + a c
(a, b, c P )(a + b) c = a c + b c.

Primjer 1.10. (Z, +, ), (Q, +, ) i (R, +, ) su prsteni.

Za neutralni elemenat 0 Abelove grupe (P, +) kaemo da je nula prstena
(P, +, ). Ukoliko polugrupa (P, ) ima neutralni elemenat kaemo da je to
jedinica prstena (P, +, ) i obiljeavamo je sa 1. Za prsten kaemo da je
prsten s jedinicom. Za prsten (P, +, ) kaemo da je komutativan ukoliko je
operacija komutativna.
Narednim teoremom navodimo osnovne osobine prstena.

Teorem 1.2. Neka je (P, +, ) prsten. Tada za svako a, b, c P vrijedi:

15

1.4.Elementi teorije vektorskih prostora

Doc. dr. Almasa Odak

(i) a 0 = 0 a = 0.
(ii) a b = (a b) = a (b).
(iii) (a) (b) = a b.

Denicija 1.17. Prsten (P, +, ) u kojem je (P \ {0}, ) grupa je tijelo.

Denicija 1.18. Komutativno tijelo je polje.
Primjer 1.11. (Q, +, ), (R, +, ) i (R, +, ) su polja.

1.4

Elementi teorije vektorskih prostora

U prethodnom odjeljku upoznali smo se sa pojmom binarne operacije, kojom

smo paru elemenata nekog skupa pridruivali novi elemenat tog skupa. Meutim, neto drugaija situacija od opisane je, na primjer, operacija mnoenja
vektora skalarom. U ovom sluaju operacija se vri meu elementima dva
razliita skupa. Ova i sline situacije opisuju se pojmom vektorskih prostora.

Denicija 1.19. Neka je (V, +) komutativna grupa, a (F, +, ) polje. Neka

je denirano preslikavanje F V V sa (, a) 7 a, tako da za svako

a, b V i svako , F vrijedi
(i) (a + b) = a + b,
(ii) ( + )a = a + a,
(iii) (a) = ()a,
(iv) 1a = a.
Tada kaemo da je V vektorski prostor nad poljem F i oznaavamo ga sa
V(F).
Elemente skupa V nazivamo vektorima, a elemente skupa F skalarima. U
sluaju kada je polje F skup realnih brojeva govorimo o realnom, a u sluaju
F = C o kompleksnom vektorskom prostoru.
Za operaciju uvedenu prethodnom denicijom kae se da je eksterna binarna operacija.
16

1.4.Elementi teorije vektorskih prostora

Doc. dr. Almasa Odak

Primjer 1.12. Skup Rn u kome je sabiranje denirano kao u primjeru 1.9

i eksterna binarna operacija R Rn Rn sa,

a(x1 , . . . , xn ) = (ax1 , . . . , axn )

je vektorski prostor nad poljem realnih brojeva.

Za dati vektorski prostor mogue je denirati i njegov podprostor.

Denicija 1.20. Neka je V vektorski prostor nad poljem F i W neprazan

podskup skupa V . W je podprostor vektorskog prostora V ako je W vektorski
prostor nad poljem F u odnosu na operacije koje su denirane u V .

Jednostavan kriterij za ispitivanje da li je neki skup podprostor vektorskog

prostora dat je uslovom sadranim u sljedeemo teoremu.

Teorem 1.3. Neka je W neprazan podskup vektorskog prostora V nad poljem

F , W je podprostor vektorskog prostora V akko vrijedi
(a W )( F )a W,

(1.1)

(a, b W )a + b W.

(1.2)

Uslov (1.1) se naziva uslovom homogenosti, dok je (1.2) uslov aditivnosti.

Jednostavno se pokazuje da ovi uslovi mogu biti zamijenjeni jednim uslovom
datim sa
(a, b W )(, F )a + b W.
(1.3)
Ovaj uslov se naziva uslovom linearnosti.
Usko povezan pojam sa pojmom vektorskih prostora je pojam linearne
kombinacije, linearno zavisnih i nezavisnih vektora.

Denicija 1.21. Neka je V vektorski prostor nad poljem F i neka su vi ,

(i = 1, . . . n) vektori prostora V i i , (i = 1, . . . n) skalari polja F , tada

vektor

v = 1 v1 + 2 v2 + . . . + n vn

nazivamo linearnom kombinacijom vektora vi , (i = 1, . . . n) sa skalarima i ,

(i = 1, . . . n).
U sluaju kada je i = 0, (i = 1, . . . n) kaemo da je linearna kombinacija
trivijalna.
17

1.4.Elementi teorije vektorskih prostora

Doc. dr. Almasa Odak

Denicija 1.22. Neka je V vektorski prostor nad poljem F . Za vektore

vi V , (i = 1, . . . n) kaemo da su linearno zavisni ako postoje skalari

i F , (i = 1, . . . n) od kojih je bar jedan razliit od 0 takvi da je
1 v1 + 2 v2 + . . . + n vn = 0.

Za vektore vi V , (i = 1, . . . n) koji nisu linearno zavisno kaemo da su

linearno nezavisni.
Sljedei teorem daje neke vaen osobine linearno zavisnih i linearno nezavisnih vektora.

Teorem 1.4.

(i) Niz vektora koji sadri nula vektor je zavisan.

(ii) Niz vektora koji sadri linearno zavisan podniz vektora je linearno zavisan.
(iii) Svaki podniz linearno nezavisnog niza je linearno nezavisan.
(iv) Ukoliko su dva vektora niza jednaka niz je linearno zavisan.
(v) Niz vektora je zavisan akko se bar jedan od njih moe napisati kao
linearna kombinacija preostalih.
Za proizvoljno odabran skup vektora nekog prostora znaajno je posmatrati skup svih linearnih kombinacija vektora iz tog skupa, pokazuje se da je
to njmanji vektorski prostor koji sadri odabrane vektore.

Denicija 1.23. Neka je S neprazan skup vektora vi , (i = 1, . . . n) vektorskog prostora V nad poljem skalara F . Skup svih linearnih kombinacija
posmatranih vektora
L(S) = L({v1 , . . . , vn }) = {1 v1 + . . . + n vn : i F, i = 1, . . . , n}

nazivamo lineal vektora vi , (i = 1, . . . n).

Kaemo da je lineal L(S) generisan skupom S i da je S generator lineala
L(S).

Teorem 1.5. Lineal L({v1 , . . . , vn }) vektora vi , (i = 1, . . . n) vektorskog prostora V nad poljem skalara F je podprostor prostora V .

Teorem 1.6. Lineal L({v1 , . . . , vn }) vektora vi , (i = 1, . . . n) je najmanji

vektorski prostor koji sadri vektore vi , (i = 1, . . . n).
18

1.4.Elementi teorije vektorskih prostora

Doc. dr. Almasa Odak

Imajui u vidu upravo navedeno prirodno je postaviti pitanje u kojem

sluaju skup S generie poetni prostor V . Posebno znaajna situacija je u
sluaju kada je skup S konaan, o tome govorimo u nastavku.

Denicija 1.24. Ako u vektorskom prostoru V nad poljem F postoji skup S

tako da je L(S) = V kaemo da je V generisan skupom S . Ako je S konaan

kaemo da je vektorski prostor konano generisan.
Postavljanjem uslova linearne nezavisnosti za elemente generatora vektorskog prostora uvodi se pojam baze vektorskog prostora.

Denicija 1.25. Neka je V vektorski prostor nad poljem F . Skup vektora B

je baza vektorskog prostora V ako je V generisan skupom B , to jeste L(B) =
V i B je linearno nezavisan skup vektora u V .
Znaaj baze ogleda se u njenim osobinama koje emo navesti u narednim
teoremima.

Teorem 1.7. Skup B vektora vektorskog prostora V nad poljem F je baza

akko je taj skup maksimalan linearno nezavisan skup.

Teorem 1.8. Skup B vektora vektorskog prostora V nad poljem F je baza

akko je taj skup minimalan skup koji generie vektorski prostor V .

Teorem 1.9. Skup B vektora vektorskog prostora V nad poljem F je baza

akko se svaki vektor prostora V moe napisati kao linearna kombinacija elemenata skupa B .

Teorem 1.10. Ako je V konano dimenzionalan vektorski prostor nad poljem

F , tada sve baze imaju isti broj elemenata.

Posljednji teorem je motivacija za uvoenje pojma dimenzije.

Denicija 1.26. Neka vektorski prostor V nad poljem F ima bazu sa n

elemenata, tada se prirodan broj n naziva dimenzija konano dimenzionalnog
vektorskog prostora. Piemo n = dim(V ).

Teorem 1.11. Neka je V vektorski prostor nad poljem F dimenzije n. Tada

svaki skup od n linearno nezavisnih vektora ini bazu.
19

1.4.Elementi teorije vektorskih prostora

Doc. dr. Almasa Odak

Primjer 1.13. Posmatrajmo vektore

e1 = (1, 0, 0, . . . , 0), e2 = (0, 1, 0, . . . , 0), e3 = (0, 0, 1, . . . , 0), . . . , en = (0, 0, 0, . . . , 1)

prostora Rn . Skup {e1 , e2 , e3 , . . . , en } je baza vektorskog prostora Rn . Ova

baza se esto naziva i kanonskom. Proizvoljan element (x1 , x2 , x3 , . . . , xn )
prosotra Rn moe se napisati preko elemenata baze na sljedei nain
(x1 , x2 , x3 , . . . , xn ) = x1 e1 + x2 e2 + x3 e3 + . . . + xn en .

Dimenzija prostora Rn je n.

20