UDK 811.163.

42'374
Pregledni lanak
Primljen 5.VII.2010.
Prihvaen za tisak 13.XII.2010.
Amir Kapetanovi
Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Odjel za povijest hrvatskoga jezika i povijesnu leksikografiju
Ulica Republike Austrije 16, 10 000 HR-Zagreb
akapetan@ihjj.hr
VARIJANTNI SREDNJOVJEKOVNI TEKSTOVI I
NJIHOVA LEKSIKOGRAFSKA OBRADA
U radu se raspravlja o interpretaciji zapisa primarnih jezinih podata-
ka prije njihove leksikografske obradbe, o varijantnoj naravi srednjo-
vjekovnoga teksta, o leksikografskoj ekscerpciji grae iz tekstova pisa-
nih starohrvatskim jezikom, koji se u srednjovjekovlju javljaju u neko-
liko neautoriziranih varijanti, o dragocjenosti tekstnih varijanata za po-
vijesnu leksikografiju i jezinopovijesna istraivanja uope. Primjeri se
donose iz dosad tekstoloki obraene grae za izradbu Starohrvatsko-
ga rjenika.
1. Pristup
Dobro je znano da prilikom izradbe rjenika veega opsega tumae-
nju natuknice a prethodi kritiko prireivanje grae i raunalno oblikova-
nje korpusa na temelju odabranih vrela. Bez kritikoga prireivanja gra-
e, kojim se osigurava tonost primarnih jezinih podataka za leksiko-
grafsku obradbu, rjenik je nepouzdan, pa i ako smo u njemu primijeni-
li najsuvremenije leksikografske metode. Primjerice, problemi s natukni-
com dviin u Akademijinu rjeniku potjeu od pogrene filoloke interpre-
tacije zapisa primarnoga jezinoga podatka (duicinieh
1
= Dviinieh umjesto
Duiinijeh) iz 10. stiha Drieve Novele od Stanca
2
, a ne od izbora leksiko-
grafske metode, pa je tako stvorena fantomska natuknica nejasna zna-
enja utemeljena na jednoj tobonjoj potvrdi, to je u dotinom rjeniku
ovako predstavljeno:
1
Usp. Dri 1551:23a.
2
Dri 1930:45. V. Kapetanovi 2007a.
FILOLOGIJA 59, Zagreb 2012
15
015_024_Filologija_59_Kapetanovic_4.indd 15 03.04.2013 19:11:24
A. Kapetanovi: Varijantni srednjovjekovni tekstovi i njihova leksikografska obrada
FILOLOGIJA 59(2012), 1524
16
DVIIN, adj. nejasna rije na jednom mjestu XVI. vijeka. Skakat
3
s dviinijeh
skalina (po dva skalina?). M Dri 44.
4
Zbog navedene omake inae pouzdanoga M. Reetara i nekritikoga pri-
hvaanja njegova itanja Drieva stiha prilikom leksikografske obrade
(obraiva P. Budmani), Akademijin rjenik ne samo da je dobio fantom-
sku natuknicu (dviin) nego je takoer izgubio jednu natuknicu, odno-
sno jedinu potvrdu za pridjev Duiin (Dujiin)
5
, koji Dri rabi spominju-
i strme skaline u tzv. Duiinoj ulici (prema prezimenu Duica/Dujica), ne-
ko znanoj unutar dubrovakih zidina po tome to su u njoj bile nastanje-
ne kurtizane.
6
Iz navedenoga primjera vidi se kako i iskusni filolozi kad-
to mogu pogrijeiti u interpretaciji (transkripciji) starih hrvatskih zapisa
i kako takve pogreke mogu biti dalekosene. Ako se graa u povijesnom
rjeniku obradi i predstavi korisnicima tako da oni sami moraju interpre-
tirati grafiju leksikih potvrda i njihova konteksta, postoji velika opasnost
da korisnici pogrijee u interpretaciji. Primjerice, mogu li ba svi korisni-
ci razluiti iz transliteracije glagoljinoga / irilinoga zapisa dvla je li ri-
je o GAjd. imenice (djavla) ili o NVjd. . r. pridjeva (djava), ili iz translite-
racije glagoljinoga / irilinoga zapisa g(ospo)din je li rije o imenici gos-
podin ili o pridjevu gospodi, ili iz prijepisa latininoga zapisa vse je li rije
o: u se, vse, uze itd.?
U Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje izrauje se Starohrvatski rje-
nik, za koji se graa prikuplja iz vrela pisanih trima pismima, a bit e obra-
ena latininom transkripcijom (ne transliteracijom i prijepisom original-
nom grafijom)
7
. Informacije o grafiji u povijesnom rjeniku nisu nune
ako nije rije o problematinom zapisu. Natuknike rijei u Starohrvatskom
rjeniku donosit e se u transkripciji jer bi vrlo teko bilo uspostaviti gra-
fijski idealizirane natuknike rijei na temelju arolike uporabe razlii-
tih nenormiranih grafija triju pisama u neliturgijskim starohrvatskim tek-
stovima, osobito u onim mlaim (iz druge pol. XV. st.), kojih je i najvie
zastupljeno. Uspostava grafijski idealizirane natuknice mogua je u Rje-
niku crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije
8
jer u njemu nema latinine
sastavnice, a veina vrela pripada liturgijskim tekstovima pisanima tradi-
cionalnim glagoljinim i irilinim slovopisima.
Osim spomenute znaajke da su vrela za Starohrvatski rjenik pisana
3
Na tom mjestu iz citata isputeno: umije.
4
AR, s. v. dviin.
5
Taj pridjev, prema AR-u, nije potvren.
6
Stojan 2007:2223.
7
O izradbi toga rjenika: Mali 2002; Kapetanovi 2007b.
8
V. RCJHR u literaturi.
015_024_Filologija_59_Kapetanovic_4.indd 16 03.04.2013 19:11:31
A. Kapetanovi: Varijantni srednjovjekovni tekstovi i njihova leksikografska obrada
FILOLOGIJA 59(2012), 1524
17
trima pismima s netransparentnim i neujednaenim slovopisima (kadto
su i varijante jednoga teksta poznate iz rukopisa pisanih trima pismima),
treba rei da su starohrvatska vrela za taj rjenik nastajala od XII. do kon-
ca XV. stoljea (uz prijepise do sredine XVI. stoljea) na dva hrvatska idi-
oma (tokavskom i akavskom), a samo u nekim akavskim nalazimo na-
truhe treega (kajkavskoga). Ti su tekstovi raznolika sadraja (od stihova-
nih i proznih knjievnih do pravnih i povijesnih tekstova te rkarija na
rubovima rukopisnih zbornika) podijeljeni ugrubo na est razliitih sa-
stavnica:
Sastavnica 1 Srednjovjekovno pjesnitvo: pjesme, plaevi, prikazanja
Sastavnica 2 Srednjovjekovna proza I: biblijske knjige, psaltiri, lekcionari,
molitvenici
Sastavnica 3 Srednjovjekovna proza II: pouno-reeksivna proza
Sastavnica 4 Srednjovjekovna proza III: legendarna proza i romani (npr.
apokri, vizije, udesa Marijina, svetake legende...)
Sastavnica 5 Srednjovjekovna proza IV: pravni i povijesni tekstovi
Sastavnica 6 Kratki zapisi, glose i pabirci
Leksikografska obradba srednjovjekovnih vrela zahtijeva drukiji pri-
stup vrelima od onih za dijalektne, povijesne mlaih razdoblja i suvreme-
ne rjenike standardnih jezika. Jedno od vanih pitanja s tim u vezi jest:
to s varijantnim srednjovjekovnim starohrvatskim tekstovima treba li
izabrati samo jedan oblik teksta ili kao grau iskoritavati sve njegove do-
stupne varijante?
2. Metode ekscerpiranja i varijantnost srednjovjekovnih
teks tova
Graa za dijalektne rjenike prikuplja se na temelju strunih zapisa s
terena (razliitih opisa punktova, snimki i upitnika), a u nacrtima za op-
senije rjenike akavskoga
9
i kajkavskoga rjenika
10
ne predvia se upo-
treba podataka iz literarnih pisanih tekstova. M. Mogu navodi i razlog:
... literarni tekstovi najee ne odraavaju pravu sliku jezine stvarno-
sti pojedinog mjesnog govora
11
. No, za izradu kakva suvremenoga rje-
nika standardnoga (hrvatskoga) jezika pisani e izvori biti nezaobilazni, a
za povijesne rjenike jedina vrela. U korpusima rjenika suvremenoga je-
zika jedan tekst koji je odreen kao vrelo primarnih podataka obino za-
9
Mogu 1985.
10
ojat 1985.
11
Mogu 1985:323.
015_024_Filologija_59_Kapetanovic_4.indd 17 03.04.2013 19:11:31
A. Kapetanovi: Varijantni srednjovjekovni tekstovi i njihova leksikografska obrada
FILOLOGIJA 59(2012), 1524
18
stupa samo jedna njegova tiskana (autorizirana) inaica. Na primjer, ako
je Povratak Filipa Latinovicza odreen kao jedan od izvora za takav rjenik,
neemo u korpus uvrtavati sve rukopisne i tiskane inaice toga Krleina
romana, nego emo vjerojatno izabrati samo jednu prema odreenim tek-
stolokim kriterijima. Tako se postupa i u izradbi povijesnih rjenika no-
vovjekovnoga razdoblja kad je graa opsena s obilno zastupljenim vari-
jantnim leksemima (npr. Rjenik hrvatskoga kajkavskoga knjievnog jezika).
12

Ako je rije o uspostavljanju korpusa za izradbu povijesnoga rjenika
srednjovjekovnoga razdoblja, u njemu nee biti autorskih i autoriziranih
tekstova jer u ono doba nije bilo ni autora ni autorskih prava, kako danas
poimamo te pojmove. Srednjovjekovni nebiblijski tekstovi na narodnim
europskim jezicima obino su zabiljeeni u vie razliitih rukopisnih va-
rijanti i verzija, pa je stoga varijantnost jedna od njegovih glavnih znaaj-
ki, to posebno naglaavaju tzv. novi filolozi zaokupljeni medievisti-
kim temama. Stoga, izradba opsenijega rjenika s graom iz srednjovje-
kovnoga razdoblja morala bi uzeti u obzir da je srednjovjekovni tekst va-
rijabla, kako tvrdi B. Cerquiglini
13
, jer tekst egzistira u razliitim varijan-
tama/verzijama
14
, a da nijedna od njih nije kanonizirana. To je razvidno u
prvoj knjizi objavljene grae za Starohrvatski rjenik, koja obuhvaa 53 hr-
vatska srednjovjekovna pjesnika teksta, ije su varijante sukladno objav-
ljene (stotinjak objavljenih varijanti tekstova).
15
No, postavlja se pitanje kako pocrpsti leksik u varijantama srednjo-
vjekovnih tekstova? U izradi Akademijina rjenika uzimale su se potvrde
iz uglavnom objavljenih tekstova, a za njihove varijante malo se marilo
(konzultirane su ako je rije o kakvoj nejasnoi ili pogreki). Meu malo-
brojnim hrvatskim povijesnim rjenicima izdvaja se RCJHR, za koji je vi-
egodinjim prikupljanjem primarnih jezinih podataka iz izvornika (ne
iz objavljenih tekstova) stvoren papirni korpus, a ekscerpiranje se vrilo
dvjema metodama: osnovnom i komparativnom metodom. Prema osnovnoj
metodi ispisuju se iz jednoga vrela teksta sve rijei, a prema komparativ-
noj metodi leksike razlike i varijantni leksemi iz drugih tekstnih varijanti
(ako postoje). Provoenje komparativne metode komplicira se ako je po-
12
O varijantnim leksemima u dopreporodnim kajkavskim tekstovima v. Zeevi
1998.
13
Cerquiglini 1989. V. i Schnell 1998, kao jednu od kritika novofilolokih pogleda
na srednjovjekovni tekst.
14
Verzije tekstova su zapravo razliiti tekstovi koji se dosta meusobno razliku-
ju, zapravo se vrlo malo podudaraju, a ponekad gotovo i nema podudarnosti (pri-
mjerice, usp. verziju Lucidara iz Petrisova ili gombieva zbornika s verzijom u Tihie-
vu prijepisu).
15
V. KapetanoviMalitrkalj Despot 2010.
015_024_Filologija_59_Kapetanovic_4.indd 18 03.04.2013 19:11:31
A. Kapetanovi: Varijantni srednjovjekovni tekstovi i njihova leksikografska obrada
FILOLOGIJA 59(2012), 1524
19
trebno popisati leksike razlike desetak varijanti, a taj je posao vrlo slo-
en ako nije rije o biblijskim i liturgijskim tekstovima (npr. u beletristi-
kim tekstovima kadto jedna inaica moe imati odlomak vie nego dru-
ge inaice, koji bi se iz te varijante trebao leksiki pocrpsti osnovnom me-
todom). Ne treba posebno naglaavati da se pritom moraju zanemarivati
sitne, ali vane fonoloke i gramatike razlike izmeu varijanata, a tako se
gube dragocjeni podatci o oblicima rijei, koji bi dobro doli u gramati-
koj obradbi natuknice. Za to moe dobar primjer biti ulomak iz proznoga
pounoga teksta Slovo premudrosti Akirove (transkr. A. K.):
Petrisov zbornik, 1468. Libro od mnozijeh razloga, 1520.
Sinu moj Anadane, imj svt s
enu svoju, a srdanoga s(love)se
ne pravi ej za boe se je va utli
ladji voziti na gluboci vodi nego
sa zlu enu svt imti, jer utla
ladja hoe jednu d(u)u pogubiti,
a zla ena mnog itak podvratiti.
I sinu moj Anadane, imaj svjet sa enom
svojom, da sranoga [slovese] ej ne pravi
jere ti se je boe voziti u utli ladji u [duboci]
(pogr. sudbci!) vodi negoli imati svijet sa zlom
enom, jere ladja jednu duu hoe pogubiti, a
zla ena mnogo iznijeh hoe rastoiti.
Danas nije potrebno runo ekscerpiranje vrela kao neko: ako su tek-
stovi raunalno itljivi, razni konkordancijski programi i raunalno obli-
kovani korpusi olakavaju leksikografsku obradbu inaica i omoguuju
neogranien uvid u potvrde, pa tako nadomjetaju i po pretraivakim
usporedbenim mogunostima nadmauju rezultate stare komparativne
metode. Sve su raunalno itljive inaice tekstova u leksikografskoj obra-
di grae za Starohrvatski rjenik ravnopravne. Njihovom se raunalnom
usporedbom mogu utvrditi i podudarnosti i razlike te se po volji potpuno
ili djelomino pocrpsti osnovnom metodom.
Ako se prouavaju varijante rukopisnih srednjovjekovnih tekstova,
jedna varijanta moe pomoi u interpretaciji nejasnih, pogrenih ili te-
ko itljivih mjesta u drugoj varijanti (u srednjem vijeku nerijetko su se
tekstovi umnoavali nekritikim prepisivanjem, pa otuda i omake u pri-
jepisima i pogreke u interpretaciji predloaka). Osim toga, leksikograf-
skim iskoritavanjem nekoliko varijanti tekstova moemo obogatiti lek-
siki fond rjenika jer kadto jedna inaica sadrava leksem ili dubletu
koju ne poznaju ostale. Primjerice, u prvoj sastavnici korpusa Starohrvat-
skoga rjenika, koja obuhvaa srednjovjekovno pjesnitvo, nalazimo lek-
sem vojnik u veini varijanti Marijina plaa, ali samo u jednoj stoji drago-
cjena potvrda bojnik.
015_024_Filologija_59_Kapetanovic_4.indd 19 03.04.2013 19:11:31
A. Kapetanovi: Varijantni srednjovjekovni tekstovi i njihova leksikografska obrada
FILOLOGIJA 59(2012), 1524
20
1. je li ono n(e)b(e)ski bojnik Marijin pla, Zbornik duh. tiva, XV. st., glag.
1. je li ono nebeski vojnik
2. je li ono nebeski vojnik
3. je li ono nebeski vojnik
4. [je] [li] [ono] n(e)b(e)ski vojnik
5. koji bihu zli vojnici
6. i puane, koike i vojnike
7. da bih ja bil jedan vojnik
8. pri vojniku, zla gidino
Marijin pla, Picieva pjesm., XV. st. lat.
Marijin pla, Rkp. Vrbnikoga plaa, XV. st. glag.
Marijin pla, Klimantoviev zb. I., XVI. st. glag.
Marijin pla, Klimantoviev zb. II., glag.
Marijin pla, Osorsko-hvarska pjes., XVI. st., lat.
Blagoslov puka, Filippijev rkp., XVIII.st., lat.
Muka Spasitelja naega, Tkonski zb., XVI. st., glag.
Muka sv. Margarite, Zadarski rkp., XVII. st, lat.
Leksem knjiga u prvoj sastavnici zabiljeen je u dvama srednjovjekov-
nim pjesnikim tekstovima (Sudac gnjevan hoe priti i Muka svete Margari-
te), od kojih je svaki poznat u nekoliko varijanti. Potvrde leksema knjiga iz
9 starohrvatskih varijanti srednjovjekovne pjesme Sudac gnjevan hoe pri-
ti, zapisane trima hrvatskim pismima, pokazuju varijaciju oblika (knjigi /
knjige), relevantnu za gramatiku obradbu natuknice. Prvi je oblik po na-
stavku -i za NAmn. stariji, a drugi -e mlai, ali jezinopovijesno susljed-
ni oblici mogu se u istom tekstu varirati, kao to je mogue u starijim ina-
icama tekstova nai mlae, a u mlaim starije oblike. U ovom sluaju ri-
je je o tome da su neke mlae inaice tekstova jezino konzervativnije od
drugih jer potjeu iz glagoljakoga kruga (tri inaice s trima potvrdama
starijega oblika imenice). Osim toga, blii kontekst potvrda leksema knji-
ga u varijantama dotine srednjovjekovne pjesme, rasprostranjene od Istre
do Dubrovnika, pokazuje i dijatopijske, interdijalektne fonoloke varijaci-
je: akavsko svetlo / svitlo : tokavsko svjetlo, ali i stilistike morfosintakti-
ke varijacije: se hte/hote/ote otvoriti : e/te se otvoriti.
1. kige se hte otvoriti u kih hoe svetlo biti Sudac, ibenski franj. lat. zb., XV. st., lat.
2. kigi se hote otvoriti v kih hoe svtlo biti Sudac, Berlinski misal, XV. st., glag.
3. kige se ote otvoriti v kih oe pisano biti Sudac, Picieva pjesm., XV. st., lat.
4. kigi se hote otvoriti, a v ih oe siko biti Sudac, Misal kneza Novaka, XV. st. glag.
5. kige te se otvoriti u kih hoe svitlo biti Sudac, Lekcionar Bernardina Split., XV. st., lat.
6. kige e se otvoriti u kijeh hoe svjetlo biti Sudac, Dubr. dominikanski lekc., XVI. st. ir.
7. kige se hote otvoriti ot kih hoe s(v)tlo biti Sudac, Klimantoviev zb. I., XVI. st., lat.
8. kige se hote [otvorit]i u ki[h] [h]o[e]... Sudac, Akademijin fragm., XVI. st., glag.
9. kigi se hote otvoriti u kih hoe svitlo biti Sudac, Beramski brev., XVI. st. glag.
10. v ove kige moje muke, htij ga uvat od
napasti
Muka sv. Margarite, Firentinski zb., XVI. st., lat.
11. ki darati budu toje kige vele muke tvoje Muka sv. Margarite, Firentinski zb., XVI. st., lat.
12. poj tit kige Jamesove i tolikoj
Mambrezove
Muka sv. Margarite, Zadarski rkp., XVII., lat.
015_024_Filologija_59_Kapetanovic_4.indd 20 03.04.2013 19:11:31
A. Kapetanovi: Varijantni srednjovjekovni tekstovi i njihova leksikografska obrada
FILOLOGIJA 59(2012), 1524
21
13. ki ti kige moje muke, ali vazme e u ruke Muka sv. Margarite, Zadarski rkp., XVII., lat.
14. ki darati bude v ruke kige tvoje vele
muke
Muka sv. Margarite, Zadarski rkp., XVII., lat.
U korpusu sastavljenom od vie varijanti tekstova vea je mogunost
varijantnih (dubletnih) leksema, a oni ne moraju biti posljedica samo in-
terdijalektnih, nego i intradijalektnih varijacija koje su u podlozi zapisa-
nih tekstova. Na primjer, u prvoj sastavnici korpusa Starohrvatskoga rjeni-
ka nalazimo u akavskim tekstovima ajan i ejan (promjena // > a iza /j/
nije bila dosljedna ni u staroakavtini).
1. v onoj blaenoj plti bi laan i ajan ibenska molitva, ib. franj. lat. zb. br. 11, XIV.
st., lat.
2. l(a)(a)n, ejan, nag, bos hodi, a n(a)
s sudi
Svit se kona, Parika pjesm., XIV. st., glag.
3. vazda gladna tere mono vele ajna uj se vsaki mono ene, Tkonski zb., XVI. st.,
glag.
4. poa ajan govoriti Marijin pla, Picieva pjesm., lat.
5. tim ga ajna napojahu Marijin pla, Picieva pjesm., XV. st., lat.
6. poa ajan govoriti Marijin pla, Rkp. Vrbnikoga plaa, XV. st.,
glag.
7. tim ga ajna napojie Marijin pla, Rkp. Vrbnikoga plaa, XV. st.,
glag.
8. tu opet Isus reci: ejan jesam. Muka Spasitelja naega, Zb. prikazanja, XVI.
st., glag.
Ako se leksiki pocrpe sve relevantne tekstne varijante, jae e se u kor-
pusu ocrtavati i prelamanje sfera jezinih utjecaja (kontakata). Na primjer,
ime Osip (prema gr. Isph) poznato je i latininoj i glagoljinoj inaici pje-
sme Cantilena pro sabatho (Jegda usmo eljne glasi), ali u starijoj latininoj
nalazimo jo i Josep (prema lat. Iosephus). U hrvatskom srednjovjekovnom
pjesnitvu potvreno je to ime u ovim oblicima: Josep / Jozef / Osip.
015_024_Filologija_59_Kapetanovic_4.indd 21 03.04.2013 19:11:31
A. Kapetanovi: Varijantni srednjovjekovni tekstovi i njihova leksikografska obrada
FILOLOGIJA 59(2012), 1524
22
3. Zakljuak
Prema svemu reenomu, prouavanje varijantnih tekstova vano je ne
samo za povijesnu leksikografiju nego i za druga jezinopovijesna istrai-
vanja. Povjesniari jezika nemaju mogunost ispitati informante na tere-
nu prema standardiziranim upitnicima, ne mogu uzorkovati jezinu reali-
zaciju u audio-vizualno snimljenim razgovorima s izvornim govornicima.
Ovjerene jezine podatke oni mogu nai samo u pisanim izvorima. Ako pi-
sane izvore prouava u varijantama, povjesniar jezika moe barem djelo-
mice nadoknaditi navedene nedostatke jer varijante tekstova omoguuju
povijesnu socioligvistiku perspektivu, u kojoj jezine varijacije (dijatopij-
ske, stilistike, dijakronijske) meu varijantama jednoga teksta mogu uka-
zati i na mogue varijacije u negdanjoj jezinoj uporabi. Osim toga, us-
poredbom varijantnih tekstova mogu se rijeiti neka problematina, teko
itljiva (oteena) mjesta u starim vrelima. Radi toga i radi obogaivanja
(irenja) leksikoga fonda potvrdama rijetkih i varijantnih leksema, leksi-
kografski pothvat Starohrvatski rjenik mora biti zasnovan na grai koja sa-
drava varijantne tekstove.
Literatura
AR 1880.1976. = Rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika (IXXIII). Zagreb :
JAZU.
Cerquiglini, Bernard. 1989. loge de la variante. Histoire critique de la phi-
lologie. Seuil, 1989.
Dri, Marin. 1551. Pjesni Marina Dria ujedno stavljene s mnozim druzim li-
jepim stvarmi. [Venecija, Niccol Bascarini.]
Dri, Marin. 1930. Djela Marina Dria. Priredio M. Reetar. Stari pisci hr-
vatski, knjiga VII, 2. izdanje. Zagreb : JAZU.
Kapetanovi, Amir. 2007a. Filoloki pogled u dum Marinove prvotiske ra-
zlike iz 1551. godine. Forum 1012, 10631070.
Kapetanovi, Amir. 2007b. Digitalizacija korpusa starohrvatskih tekstova i kri-
tika teksta, The Future of Information Sciences: INFuture2007 Digital
Information and Heritage (ur. Seljan, Sanja Stani, Hrvoje), Zagreb :
Odsjek za informacijske znanosti, Filozofski fakultet, 173182.
Kapetanovi, Amir, Mali, Dragica, Kristina trkalj Despot (prir.). 2010.
Hrvatsko srednjovjekovno pjesnitvo: pjesme, plaevi i prikazanja na starohr-
vatskom jeziku. Biblioteka Hrvatska jezina riznica, Niz Starohrvatska
vrela, knjiga 1. Zagreb : Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje.
Mali, Dragica. 2002. Nacrt za hrvatski rjenik do Marulia i njegovih suvreme-
nika. Zagreb : Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje.
015_024_Filologija_59_Kapetanovic_4.indd 22 03.04.2013 19:11:31
A. Kapetanovi: Varijantni srednjovjekovni tekstovi i njihova leksikografska obrada
FILOLOGIJA 59(2012), 1524
23
Mogu, Milan. 1985. Nacrt za rjenik akavskog narjeja. Hrvatski dijalekto-
loki zbornik 7, 319336.
RCJHR = Rjenik crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije, I. svezak. Za-
greb : Staroslavenski institut.
RHKKJ = Rjenik hrvatskoga kajkavskoga knjievnog jezika, sv. 1, ur. B. Fin-
ka, Zagreb : JAZUZavod za jezik Instituta za filologiju i folkloristiku,
1984. [U prvom dijelu prvoga sveska: Boidar Finka: O Rjeniku hrvat-
skoga kajkavskoga knjievnog jezika; Boidar Finka: O Popisu izvora
za Kajkavski rjenik; Zora Reizer: Popis izvora za Kajkavski rjenik abe-
cednim redom kratica; Boidar Finka: Opis obradbe i upute za sluenje
Rjenikom; Antun ojat: Priruna literatura; Pojmovne kratice.]
Schnell, Rdiger. 1998. Autor und Werk im deutschen Mittelalter: Fors-
chungskritik und Forschungsperspek tiven. Neue Wege Mittelalter-Philo-
logie. Heinzle, Joachim; Johnson, L. Peter; Vollmann-Profe, Gisela (ur.).
Berlin, 1273.
Stojan, Slavica. 2007. Slast Tartare: Marin Dri u svakodnevici renesansnog
Dubrovnika. Zagreb Dubrovnik : HAZU.
ojat, Antun. 1985. Zasade rjenika hrvatskih kajkavskih govora, Hrvatski
dijalektoloki zbornik 7, 337361.
Zeevi, Vesna. 1998. Varijantnost leksema kao leksikografski problem, Fi-
lologija 3031, 403409.
015_024_Filologija_59_Kapetanovic_4.indd 23 03.04.2013 19:11:31
A. Kapetanovi: Varijantni srednjovjekovni tekstovi i njihova leksikografska obrada
FILOLOGIJA 59(2012), 1524
24
Variability of the Medieval Texts and
their Lexicographic Inquiry
Abstract
Vernacular European medieval texts are strongly characterized by the vari-
ability and instability in the form and content. Hence, Croatian medieval texts
also almost regularly exist in several, more or less similar, variants. It is not
possible to tell which one is the right one or the basic one among those
variants, for it is wrong to try to comprehend medieval texts through notions
of the authorship, authorization or the authors rights. Medieval texts were
freely compiled, redacted and spread in the oral or written form without per-
mission of the original compiler. Therefore, all the existing variants of one me-
dieval text should be on an equal footing for philologists, especially for lexi-
cographers. The procedure of compiling the Old-Croatian Dictionary at the
Institute of Croatian Language and Linguistics includes the establishment of
the machine readable corpus of the all known variants of medieval texts writ-
ten in the Old-Croatian language. Hence, the lexicographic inquiry will encir-
cle the whole lexis of each and every known version and variant. Lexical dif-
ferences between variants (no matter whether small or huge) are important
and valuable for the historical lexicography for several reasons: they facilitate
the interpretation of problematic and hardly readable spots; they enrich lex-
ical fund; and refine lexicographic inquiry by insight into historical sociolin-
guistic perspective of geographical, stylistic and diachronic variations.
Kljune rijei: hrvatski srednjovjekovni tekstovi, varijantnost, leksikografska
obrada, Starohrvatski rjenik
Key words: Croatian medieval texts, variability, lexicographic inquiry, Old-
-Croatian dictionary
015_024_Filologija_59_Kapetanovic_4.indd 24 03.04.2013 19:11:32