ISSN 1847-7224

KAZALO
03 UVODNIK

04 IMPRESSUM
05 PUNI KRUG
Maja Joki
ANIMACIJA
06 Simon B. Narath
13 Marko Metrovi
DOKU SCENA
18 Restart
21 FadeIn
PRODUCENTI
25 Ankica Juri Tili
29 Boris T. Mati
33 Sinia Jurii
GLUMCI
38 Lana Bari
41 Filip Krian
43 Studio Kubus
SCENARIJ
48 Zvonimir Juri
50 Ana Human
53 EKSPERIMENT MON AMOUR
25 FPS
60 KINO KLUB SPLIT
Light Cone gostovanje
63 ADU
Biografija
67 SARAJEVO
Ovijek emo imati filmove
69 BEOGRAD
Yugo
72 DUAN MAKAVEJEV
NOVE TEHNOLOGIJE
78 SMASH 3-D
82 Canon 5D Mark II
SCENOGRAFIJA
88 eljka Buri
90 Velimir Domitrovi
93 BLANKOV FILMSKI KAMP
Kako smo preivjeli kamp
96 TKO TO TAMO SNIMA
98 STATISTI
102 FILMSKE RADIONICE I KAMPOVI
103 PROMO

KAKO JE PROPLAKAO

FILMONAUT
Kae Luka, ef dizajna Filmonauta, zaduen za ljepotu i buku, da su
se svi veliki projekti rodili u garai. Blankovi projekti, pak, poraaju se
u podrumu u panskom. Zagrebu. Iz tog malog ruba svijeta rodile
su se radionice, filmovi, kampovi, Rentaj anela, Filmonaut, Tko to
tamo snima. jedan mali filmski inkubator.
Filmonaut nije dugo bio u trbuhu. Previe se ritao, a da bi ga se moglo dugo nosit uz tako veliku energiju i entuzijazam te iskren poriv da
izae neto novo, proaktivno i zanimljivo. Nekakva figa ovom zgusnutom, proraunatom i olako otpisujuem dobu.
Filmonaut eli biti ne samo magazin, ve i platforma za (meunarodne)
filmske inicijative i projekte te je za poetak nastao projekt Tko to
tamo snima koji je na tragu Talent Campusa, ali ide i korak dalje, jer
mu je cilj zajedniki produkt: gotov film.
Filmonautove mame i tate Luka Sepi, Ana Butkovi, Jura Troje, Tamara uek, Nerma Mehadi, Matija Andri, Igor Jelinovi, Tomislav Lueti, Stela Morovi, Hani Domazet, Iva imunovi, Magdalena
Kati, Toni Skori, Karmen Farac, Mario Kozina, Irena Has, Sunica
Fradeli, Mina uki, Tina malcelj, Mario Fu, Gabrijela itum, Nina
Sepi odluili su da mora van
7.7. 2010. Filmonaut je uz viku proplakao i otvorio oi.
Debeljukav je, lijep, ima kratke ali brze nogice, i glasan je
Dario Jurian, urednik

IMPRESSUM
Urednik: Dario Jurian
Zamjenik urednika: Jura Troje
Dizajn: Luka Sepi
Grafika obrada: Ana Butkovi, Matija Andri

Izdava

Marketing i promocija: Tamara uek

Blank ,Matije Divkovia 7, 10090 Zagreb

Koordinatorica projekta Tko to tamo snima:

OIB: 37471824981

Nerma Mehadi

odgovorna osoba: Dario Jurian

Novinari: Igor Jelinovi, Tomislav Lueti, Ste-

w: www.blankzg.hr

la Morovi, Hani Domazet, Iva imunovi,

e: blankzg.hr@gmail.com

Magdalena Kati, Toni Skori, Karmen Farac,

m: 091/ 8938 172

Mario Kozina, Irena Has, Sunica Fradeli,

Download platforma

Mario Fu, Mina uki, Tina malcelj

www.net.hr/filmonaut

Promo video: Toni Skori

Partneri: Hrvatski filmski savez, Net.hr,

Fotografkinja: Gabrijela itum

Blur magazine

I Z L A Z I D VA P U TA G O D I N J E ( P R O L J E E / J E S E N )

STELA MOROVI

SIMON BOGOJEVI NARATH

ovjek kojeg ne trebamo posebno predstavljati. Sam za sebe kae kako se ne smatra
reiserom u klasinom smislu jer ne trai scenarij koji bi htio filmizirati, pa se u skladu
s tim i predstavlja kao likovnjak. Nali smo se jednog obinog etvrtka u Krivom putu
i pria je jednostavno krenula, a teme se nizale (to je, na koncu i rezultiralo ovolikim
intervjuom)
Studirao si na likovnoj akademiji. Kako si uope uao u
filmske vode? Odakle ljubav prema filmu? Krenuo si s
experimentalnim filmovima, sada si u animaciji, preferira
li animirani film ili eksperimentalni?

Art - to je cijeloivotni hendikep

Bio sam prvo u koli primijenjene umjetnosti na Slikarskom odsjeku i onda sam upisao Akademiju, isto Slikarski
odsjek. Diplomirao sam u Sederovoj klasi. U vrijeme kad
sam bio na Akademiji nije ba da me animacija pretjerano
interesirala jer sam je vezivao najvie uz nekakve komine
tosove i karikature koje su svima zgodne kad si klinac.
Nikad mi nije bio izazov da sam krenem radit to i zbog
toga to je to mukotrpno i dosta tehniki komplicirano u
ono vrijeme bilo. Dok se nisu pojavili kompjutori nije me
zanimala animacija. Kompjuteri su ubrzavali bar neki dio
tog procesa. Tokom studiranja na Akademiji sam najvie
izlagao u staroj Galeriji proirenih medija, dok je jo bila
na Starevievom trgu, jo prije rata. Motao sam se tamo
s nekolicinom frendova s akademije, Sandrom ukiem,
Damirom Babiem, Bedraem, Antom Alivojvodiem i ostalima, gdje smo bili nadobudni djeli te tadanje scene:

Od odraslih su se tamo motali i Stilinovii, Tom Gotovac, Soki, Kipke, Demur, Petercol, Rakoci, Fio, Martinis
i Ivekovika i niz drugih super umjetnika... A izlagao sam
slike i jednom neke monokromatske geometrijske objekte i onda sam nakon akanja po takvom tipu arta krenuo
u video art i video instalacije. Sve sam tee nalazio razlog
za slikanje, pa i za djelovanje u galeriji openito. To je bilo
doba Transavangarde, Novih Divljih, Neo-Geo, i visoke
postmoderne rekao bih. Sad mi izgleda kao trijas, predpovjesno doba, ha ha! A to se samog filma tie, zaetak
impulsa da film zaista moe biti i neto drugo osim same
zabave, mi je bilo razdoblje kad sam sustavnije poeo
gledat eksperimentalni film. To je bilo u Multimedijalnom
centru, i Galeta nam je pokazivao puno razliitih filmskih
programa, najvie naravno eksperimentale. Za nas, MM
centar je bio neka vrsta prajubitoa. Od klasika avangarde
do novih radova, svata. Znai kratku neku filmsku formu
koja trai malo vei angaman kod gledatelja i puno je interesantnija meni osobno bila kao forma gdje je mogue
komunicirati neke stavove ili koncepte koje u standardnoj
i narativnoj kinematografiji, barem ja, nisam vidio.

Kad si pohaao ALU, tada nije postojala katedra za animaciju i

nove medije. to misli koliko e to pridonijeti kvaliteti novih generacija filmaa te kako bi ocijenio trenutno stanje hrvatske animacije?
Koliko doprinosi mlaima, to bismo njih trebali pitati. Nekad je to bilo
drugaije jer nije bilo Interneta, postojali su asopisi i knjige. Kolanje
infomacija je bilo puno sporije pa samim tim i dragocijenije. Mislim
da je super da postoji odsjek animacije u Zagrebu, te da se sve intenzivnije predaje u Splitu i u Rijeci i mogu rei da primjeujem sve
vei interes u ljudi da rade takve stvari. A trenutno stanje hrvatske
animacije? Mislim da je fenomenalno to ljudi uope imaju snage
raditi filmove.
A to nam moe rei o svom profesorskom iskustvu? Predaje na
Akademiji u Splitu i Rijeci..

to se tie predavanja, ne spremam se pretjerano u nekom umjetnom smislu jer predajem ljudima ono ime se stalno bavim. Ja
to radim svaki dan, cijeli dan, 362 dana godinje pa mi nije teko
s njima na taj nain komunicirati. Obino bolje funkcioniram s ljudima koji su malo, da tako kaem, i drski, koji imaju neku energiju,
neku strast prema tome. Hoe li netko uspjeti, ovisi o talentu, ali
i o ljakanju i predanosti. Je li dovoljno lud da se time bavi ili nije?
Ako je, onda je OK, ako je inovnik u glavi, e onda je fulao faks.
Bye bye. Volim kad mogu pridonijeti da nekoga zainteresiram za
neto. Iako ne treba brkati pedagogiju i art. To su razliite stvari. U
Split idem jedan put tjedno i onda ih tamo maltretiram, haha! Ali mi
je veliki gut raditi sa studentima. To je dvosmjerni proces. Uim od
njih kolko i oni od mene. Znai, od nekog vie, od nekog manje. U
Splitu mi je super, ali mi je i Rijeka strano draga. Studoi su sjajni i
dobra mi je atmosfera u gradu.

Kako kree kad razmilja o scenariju/prii? Kree li iz vizuala pa

onda postupno gradi priu ili kree od prie?
Ja svojim studentima tvrdim da ne postoji pria u filmu. Ako
kau suprotno, pali su na ispitu. alim se ofkors, ali to s vanou
prie je la koju su nas sve krivo uili oduvijek. Kad kae nekome film svi misle na klasini narativni film koji je baziran na
knjievnosti i pripadajuim dramaturkim rjeenjima. Ali to nije cijelo ono to film jest. Daleko od toga. To je jedan sveprisutniji, ali
eto u mojem autorskom promiljanju moda manje zanimljiv dio
filma. A kad npr. razgovaramo ti i ja o filmu, jedino oko ega se
moemo zaista sporazumjeti je da postoji zvuk i slika u vremenu.
Sve ostalo su tvoji slobodni eseji, moji slobodni eseji... U konvencionalnom filmu postoji fabula dakako, meutim, danas su ljudi
zagaeni nekom banalnou filma koji nas okruuje, barem to

se tie najveeg djela mainstream produkcije. U tim filmovima, na

nivou dramaturgije ne vidim nita osim niza korporacijskih odluka,
kao da to sve koncipira ekipa pravnika, psihologa i PR-agenata. Zato
kaem, pria - ne znam to je to. Struktura filma da. To je druga
stvar. Ali pria u smislu neke naracije...za odreenu vrstu filma ti to
treba, za odreenu uope ne. Vano je i ovaj drugi postupak, filmsko
promiljanje, ustoliiti kao jednakopravno legitimno. A tek kad si sam
sa sobom siguran u strukturu toga to hoe napraviti kao cjeline,
onda kree u posao.
Koje su ti najdrae tehnike animacije? ime se najbolje izraava?
Sve radi jedino kako zna i uope moe raditi. Nemam najdrau
tehniku. Radim 3-D stjecajem okolnosti jer sam relativno rano poeo
s tim pa mi je najlake artikulirati i koncipirati nekakav stav u tom
podruju. Ali nemam predrasuda prema nikojem stilu ili anru
animacije. Radim 3-D jer to jedino barem malo znam. 3-D sam
po sebi je prilino dosadan i meni hard edge ili tehnoloki nabrijani
tour de force 3-D animirani filmovi nisu ak ni naroito interesantni.
Osim ako odlui obratit panju na zanat, kvalitetu, nain animacije
ili kako je to profesionalno rijeeno.

Bjei li pomalo od narativnog filma?

Ne bjeim od narativnog filma. Romero, Spielberg, Lynch, Bunuel,
Greeneway, Tarkovski, Gilliam.. oni su meni neki od najdraih reisera,
a svi su radili neto to moe nazvat narativnim filmom. Npr. na
horrorima sam odrastao. Znai anru koji je na nekom nivou naracije esto totalno kliejiziran, ali kod kojeg, naroito u opusu dobrih
reisera postoji i neki drugi opak podtekst. Vremenom, ako obraa
panju na neke druge stvari unutar filmskog jezika, malo-pomalo
kultivira nain gledanja, ne govorim sad o nekom snobizmu ili da
je eksperimentala samo za odabrane znalce. Nije, ali jednostavno
dobro je biti otvoren prema nekakvom iskustvu gledanja koje je malo
drugaije od multiplexnog lobotomiziranja sat i pol uz kokice. Nije
da sam protiv narativnog filma, ali ja osobno oito nemam autorske
predispozicije, znai ni motiv za radit takav film.
Kakav je tvoj stav prema filmskim kritiarima? Pogaaju li te kritike?
Nemam neki posebno jasan stav prema filmskim kritiarima. Meu
njima postoje razlike. Inteligentnu kritiku od strane nekoga koga zaista respektiram doivljavam kao malu kolicu, i pokuavam nauit
iz toga. Ego u radu na filmu moe imat dok ga radi. Jednom kad

je film zavren, baci ego u smee jer ti vie ne treba. A ako misli
na ovu dnevnu kritiku po nekim novinama, to ponekad znamo itati i
smijati se. Zabavljamo se.
Reci nam neto o tvojem novom filmu - Cvijet bitke? Odakle zapravo
ideja za takvo neto?
Bit e gotov do kraja ove godine, nadam se. Ako nita ne poe
po zlu, ako ne izgori studio, ako ne padne meteorit ravno na hard
diskove i ako budemo imali dovoljno love. Uglavnom, film se bazira
na dvije knjige. Razgovor u paklu izmeu Machiavellija i Montesquieua, iz 1864. francuskog pravnika Mauricea Jolyja i Cvijet bitke, iz
cca.1410. srednjovjekovnome manuskriptu o borbenom maevanju
od Fiore dei Liberia. I evo, po tim motivima ja radim film. Zanima me
odnos individualiteta i kolektiva, odnosno tipologije morala, pa i etike
koji iz njihovih korelacija proizlaze. Sto problema. A film je formalno
3-D operna zavrzlama bez pjevanja, s puno pozlate u scenografiji,
gdje se pojavljuju letea glava, polu-ena polu-mukarac, drveni lutak i gomila veselih leeva i dakako maevaoca. A ideja, pa kad se
bavi artom kompletno tvoje ivotno iskustvo svakodnevno utjee na
to ime se bavi. Bavljenje artom nije neka profesija koju obavi od
9 do 5. To je cijeloivotni hendikep. Ali uvijek se bavi nekim slinim

setom problema koji se u ovom ili onom filmu razlikuju po formi. Ima i neto to se zove inspiracija,
mogunost igranja i improvizacije. To uvijek postoji, ali nijedna ideja se ne pojavi odjedanput nego
samo okine nekakvu prethodnu ideju koju si imao ili neto o emu si prije razmiljao. To je non stop
proces, a ne trenutni hir.

mantra, to su totalne gluposti. Kako misli da ti tajkuni i menaderi vide ovo to mi radimo? Pa oni o
tome nemaju pojma, art, film a pogotovo animacija kod njih ne postoje ni kao dio leksika, ponajmanje interesa. Ponekad naprave i incident da daju lovu za neto, ali je to uvijek u kontekstu nekog
snobovskomarketinkog muljanja i PR-strategija. Dosad me niko nije uspio uvjerit da postoji domai
tajkun kojeg zaista zanima umjetnost, a pogotovo da zna neto ili je nedajboe informiran!

S kim ti je bilo najdrae i najugodnije suraivati? Koja faza filma ti najtee pada? Kada pukne?
Volim raditi s ljudima koji imaju, ne mogu rei jednaku, ali adekvatnu strast za rad. To je uvijek dobro.
Ma koliko bili ludi, to nije vano ako se nae ta nekakva kemija. Tako da su mi omiljeni svi ljudi s kojima
sam ikad radio jer obino se i trudim radit s takvima. Ne znam da li sam ja njima toliko omiljen, znam
maltretirat, al kaem, strast me kupi.
Puknem iks puta. I to na loe. Padnu depresivne dvojbe. Prvi put je kad skuim da ipak ima razloga
da se uope pone radit novi film. Onda puknem jo iks puta prije nego to je film gotov i onda mi je
super kad ga zavrim. I onda obino sve ispoetka, ukrug.
Moe li se ivjeti od filma, ima li od toga kruha? Pronalazi li teko sredstva? Koliko nedostatak novca
utjee na kreaciju?
ovjek ivi od zraka, hrane i vode. Ne moe vakat Betacam tejp ni gutat filmsku vrpcu. Kad sam
upisivao Akademiju, 99 % moje generacije nije imalo nikakve kalkulacije ni iluzije to emo raditi jer se
naprosto znalo da emo svi s 30/35 umrijeti u nekom potkrovlju od tuberkuloze kao siromani umjetnici. Kakva karijera kakva egzistencija! Meni je moda zanimljivije pitanje moe li se ivjeti za film. Mi
(Bonobostudio op.u.) se snalazimo nekako. Imamo sree da nas financira Ministarstvo kulture odnosno HAVC, neto smo dobili i od Grada Zagreba. Nekakva sredstva se nalaze, i to na nain da zapravo
nita ne zaraujemo, nego smo, kad svedemo raune nakon obavljenog projekta na nuli to se tie
uope love kojom baratamo. Nekad ak i ispod nule. Animacija je stvarno skupa stvar i da bi funkcionirala treba joj jo vie love. Ali s druge strane, nedostatak love nije razlog da bude nekreativan. U
opoj besparici, mi nikad nemamo dovoljno budeta za filmove. I svi drugi autori i studiji rade i izgaraju
da bi proizveli tih vraijih 10/12/15 minuta, to je malo boemski, ali stvarno je tako. Paradoks je to
animacija jednog znaajnog broja domaih autora ide vani po festivalima, ljudi dobivaju nagrade. To je
suvremena nacionalna kultura, mislim da je i jedan i od putokaza kolektivnog identiteta u budunosti.
Mislim da je vano da se segment proizvodnje kratkog, alternativnog ili animiranog filma zaista dri
kao malo vode na dlanu. Nisu svi ba filmovi koji se proizvedu dobri, ali od njih 10/15 godinje, 3 - 4
su zaista jako dobra, pa i odlina. A to se tie privatnih investitora ili sponzora o emu se stalno

Imamo Animafest, Festival hrvatskog animiranog filma, Dane hrvatskog filma...no je li to dovoljno?
Svrstava li nas to i dalje u sam vrh svjetske animacije? Koje su tendencije u svjetskoj animaciji i koliko
smo zaista prikljueni na njih?
Nama je puno vei problem to nemamo industriju, nemamo profesionalno okruenje gdje svi ljudi
koje animacija zanima mogu raditi neto to nije samo kratki autorski film. Jo je problem i to to
domae televizije ne pokazuju interes da uu kao producenti ili to ne daju uope broadcast timing,
odnosno vrijeme za emitiranje kad moe pokazat svoje filmove. Jo i razumijem ove lobotomizirajue
NOVU TV i RTL i sline, ali HRT, mi je apsolutno nejasan. Kao da namjerno rade protiv kulture u
ovoj zemlji. Zato se nakon pola sata reklama ne bi prikazao neki kratki domai igrani ili animirani ili
dokumentarni ili eksperimentalni film? To u Francuskoj rade oduvijek. Npr. ekipa s ADU svako malo
proizvede neto to je zgodno. Zato to ljudi u kinima po Hrvatskoj ne bi gledali prije filma ili umjesto
reklama? Mislim da kod ovog postoji i glupavost domaih kino-distributera, kojima je fakat svejedno
da li trguju filmovima ili krumpirima. Film kao kultura uope kod tih ljudi ne postoji kao dio njihovog kulturnog habitusa ili svjetonazora. Zato je super da postoje festivali. Treba ih to vie, ljudi dolaze na to
jer ih zanima vidjeti drugaiji film. O samom vrhu svjetske animacije ne bih, meni to zvui esto kao
provincijsko bapsko blebetanje. Svima koji tako misle, preporuio bih da obiu neke svjetske festivale
i gledaju program. Imamo izvrsnih autora i filmova, ali kako misli da se moemo uope usporeivati
s Francuskom, Engleskom, Japanom, Njemakom....? Premali smo i presiromani.
Koja su imena svjetske, a koja hrvatske animacije koja ti cijeni ili su ti bliski?
Od domaih autora izdvojio bih Borda Dovnikovia, Paju taltera apsolutno i cijelu tu Zagrebaku
kolu i Joka Maruia od nekih veterana. Ali oni mi nisu umjetniki i svjetonazorski toliko bliski kao
Vlado Kristl recimo. Ako ikoga treba spomenuti, to je apsolutno on. On me formirao kao umjetnika
na vrlo izravan i estok nain, kako preko filmova, tako i preko svega to je radio. Tom Gotovac,
Ladislav Galeta, Martinis, Ivekovi takoer. Od mlaih potujem to rade npr. Marko Metrovi,
Krpan, Baklia, Veljko Popovi, Trenc i dosta jo autora, da sad ne nabrajam...Od ovih stranih jako

cijenim profesionalizam. Sve to radi PIXAR, veliki studiji koji rade

jako dobro komercijalne stvari, mi je genijalno. Ali ovako autorski,
jako volim to radi Rosto (Nizozemska), Eduard Sallier, Nieto, Chris
Shepherd, Chris Cunningham, Studio AKA (Velika Britanija), Slinky
pictures (Velika Britanija) i Autour de minuit (Francuska). Oni su mi
jako dragi jer pokrivaju ba taj tip filma koji je meni osobno jako blizak, taj neki hibridni anr izmeu eksperimentale i animacije.
Reci nam neto o raspadu Kengesa, zato se to dogodilo? Jesu
li nekakve razmirice bile u igri? Kakva je situacija sad u Bonobostudiju?
Nisu razmirice, ali malo nas je preraslo to sve. Dolo je do razliitih
vizija to treba raditi u budunosti s usmjerenjem studija. Vanja
Andrijevi, koja je producentica sad u Bonobu, i ja smo osjetili da
nas zanima raditi kratki autorski film, koliko god to bilo riskantno.
Dio Kengesove ekipe se prestao baviti filmom, a neki su formirali
novi studio i rade i filmove i reklame. Ne suraujemo, ne zato to
ne elimo, nego je u Bonobo poela pristizati nova ekipa, mlaa
energija i drugi ljudi koji su jednostavno odgurali stvar u neki drugi
pravac koji je meni osobno zaista super.

Ide li Bonobo iskljuivo u smjeru 3-D animacije i arta?

Pa ide u tom smjeru, ali meni je stvarno 3-D ko to rekoh, prilino
dosadan i mislim da ga ne znam dovoljno dobro radit. Sad radimo
jedan stop animacijski film od Trkulje. On je dobio sredstva, na
sreu. Radit e i Darko Vidakovi. On je isto dobio budet za film,
a producira ga Bonobo, a film nema 3-D-a niti malo. Tako da nije
ba da nas zanima da se profiliramo samo kao 3-D studio. Sad
smo proizveli i eksperimentalni film Vlade Kneevia Arheo 29. Bio
je i na Danima hrvatskog filma, ak je dobio i nagradu, ali tamo isto
nema 3-D-a nita. Vanji i meni drae je misliti o Bonobostudiju kao
o ateljeu za akanje po mogunostima medija.
Postigao si puno, osvojio brojne i domae i meunarodne nagrade... Meutim, koju bi izdvojio kao najdrau?
Nemam najdrau nagradu. Drago mi je kad ljudi iz struke odobravaju neto s im se ja muim. ime se mui ekipa koja radi na
filmu, jer te nagrade ne pripadaju samo meni nego kompletnoj ekipi
koja radi film. Na taj nain ja tumaim nagradu. esto ima toliko

izuzetnih filmova koji ne dobiju nagradu, a postoje i glupavi filmovi

koji dobiju nagrade. Sve je to relativno. Kad radi art ne treba
se zamarat nagradama jer nije to pretjerano vano. Ti dvije godine
sjedi u sobi, blijed si s podonjacima, ne ide na more, ne ide
na vikend, nema drutveni ivot, asocijalan si i ostalo, i sad ako
ti je motiv iza svega toga da moda dobije neku nagradu negdje,
stvarno si idiot. Najbitniji motiv za radit na autorskom filmu ionako
lei negdje drugdje.
A koji film zauzima to mjesto?
Najbitniji mi je onaj na kojem trenutno radim. I najdrai. I jedva
ekam da mi prestane bit predrag jer izgori radei film. Ja volim
usporedbu rada na filmu sa strategijom ratovanja. Animacija je lijepa
stvar jer te prisiljava da bude odgovoran prema svojoj ideji i prema
suradnicima s kojima radi jer to nije neto to se olako napravi za
dan, dva. Najdrai mi je uvijek film na kojem trenutno radim jer su
mi oni ve napravljeni, zavrena stvar. To ti je kao odraen karmiki
otisak ili u ahu kad stisne gumb onog sata, ti si povukao potez
i nema nazad.

I za kraj, koji je tvoj sljedei projekt? Ima li u glavi ve neku

skicu ili se to tek treba dogoditi? Pria se da spremate igrani film sa zombijima? to moemo oekivati od vas?
Kad zavrimo Cvijet bitke, poet emo u Bonobostudiju
razraivati scenarij za dugometrani animirani film za odrasle, gdje se meu ostalim zanimljivim i zabavnim likovima
pojavljuju i neki koje bismo mogli nazvat i zombijima,
odnosno opsjednutima.. Horor SF. Ali to je jo daleka
budunost. Ne elim da ovo ispadne neka najava jer stvarno je daleko od toga. Ni produkcijski ga u Hrvatskoj jo ne
moemo napraviti. S ovoliko love koju zasad animacija u
Hrvatskoj dobiva to zvui i nemogue. Fali nam jo kvalitet-

nih ljudi, i nadam se da e dobrih studenata animacije bit

sve vie. Iako ve sad imamo neke dobre ljude, veina njih
jo nije radila na dugometranom ful 3-D animiranom filmu.
Inae je jako zeznuto uit ekipu i ljude tijekom rada na projektu. Kao da si Rimljanin pa ide u rat protiv barbara s
neiskusnim trupama koje ne znaju ni katapult ispucat. Bez
neke koprodukcije, mislim da neemo mo to napravit, no
tvrdoglavi kakvi jesmo, moda se neto i desi. Korisno je
imat nacrt plana i djelovanja, ali na sreu ili nesreu lajf ne
moe isplanirati.

Razgovor ugodni
naroda animacijskog
Nespavanje ne ubija ili No sleep wont kill you novi je eksperimentalno animirani film Marka Metrovia. Uvrten je u glavni program, slubene konkurencije, Meunarodnog festivala animiranog filma Annecy 2010. Jedna informacija
za one koji jo ne znaju ili za one koji ele znati vie Annecy je najznaajniji
festival animiranog filma u svijetu. Ove godine je u konkurenciju festivala
odabrano samo 39 filmova od 817 prijavljenih naslova iz 67 zemalja. Marko je
autor jo nekoliko filmova: Silencijum i Ciganjska s Davorom Meureanom i
Note (samostalni projekt). Imao je i skupnih i samostalnih izlobi, ali u zadnje
vrijeme, tonije od 2000. godine bavi se i animacijom. U slobodno vrijeme lan
je etno grupe Cinkui gdje svira bubnjeve.

Glavna misao filma je to se dogaa

kad san preuzme kontrolu nad javom?

STELA MOROVI

Ne spavanje ne ubija va je etvrti film.

Prva dva radili ste zajednikim snagama vi i Davor Meurean, sad kad ste
se afirmirali i u samostalnim animacijskim vodama, mislite li da je bolji timski
rad ili se umjetnik moe bolje izraziti
sam, odnosno bez komentara s druge
strane?
Suradnja s Davorom bila je vrlo vrijedno iskustvo, ali samostalni rad mi daje

mogunost da se maksimalno pribliim

poetnoj ideji.
Na Festivalu hrvatskog animiranog filma, iako va film nije osvojio nijednu nagradu, pobrao je dobre kritike i kritiari
su ga proglasili vaim najkvalitetnijim i
najzrelijim fimom do sada. Koliko vam
je stalo do miljenja kritike?

dobro prihvaen, ali i da nije, ne bi bio

nezadovoljan, jer sam nekako siguran
u vrijednost ovog filma. U ovom filmu
sam se definitivno izrazio. to se tie
nagrada uvijek ih je lijepo primiti, ovaj
put su izostale na Festivalu hrvatske
animacije, ali ne i na Danima hrvatskog
filma. Imam sree s nagradama, pa nikako ne smijem biti nezadovoljan.

to se tie zadnjeg filma, stvarno je

Va zadnji film Ne spavanje ne ubija je

rubno eksperimentalni. Smatrate li i vi

kao i dio struke da se eksperimentalni
film treba odvojiti od animacije ili ste
zadovoljni postojeom podjelom?
Ne razmiljam o podjelama nego o spajanjima. Razmiljam o filmu openito.
Animacijom se bavim zbog toga jer mi
je dostupnija, zbog svog likovnog backgrounda. Granice nisu prirodne. Ideja
mora slobodno traiti formu u kojoj e

se realizirati.
Kad ste vi pohaali ALU, tada nije postojala katedra za animaciju i nove medije.
to mislite koliko e to pridonijeti kvaliteti
novih generacija filmaa te kako biste ocijenili trenutno stanje hrvatske animacije?
Postojanje katedre za animaciju die
struku na jednu viu razinu. Dobro je da
dobijemo mlade ljude koji u rukama imaju
zanat. Mislim da smo autorski uvijek bili
dosta jaki, ali nedostaje nam profesionalnost, tome katedra za animaciju svakako
doprinosi.
Misao vodilja cijelog filma je to se dogaa
kad san preuzme kontrolu nad javom?
Moete li nam to malo pojasniti? to vas

je inspiriralo za ovaj film?

Dozvolite mi da ne pojanjavam, htio
sam da stvar ostane visiti u zraku, na
nain kako to snovi ine. Svakog kreativca proganjaju ideje, njihova realizacija
esto je opsesija koja uvjetuje ivot.
U jednom intervjuu ste izjavili kako ste
u filmu dosta eksperimentirali i igrali se
rubovima medija te kako se nadate da

niste pretjerali. Na to ste tono mislili?

Mislio sam na granicu onoga to ovjek
moe podnijeti, a da ne izgubi strpljenje.
Htio sam da gledatelja film uvue i da ga
na kraju ostavi kreativno zbunjenim. To
nije lak zadatak.
Koje ste sve tehnike animacije koristili u
filmu? Te koliko vremena je trajala realizacija cijelog filma? Jeste li zadovoljni
ekipom koja je radila na projektu?

Film je kombinacija tehnika od klasine

animacije do live snimanja. Radio sam
ga oko dvije godine, s tim da sam do
prije par dana jo radio na remixu sounda za dolby surround. Sreom ekipa
sounda je takoer imala neku vrstu
meta inspiracije, pa je stvar ila nekako
prirodno.
Jessica Lurie, Boris Wagner, Bojan
Kondres u Cunamiju.

Imamo Animafest, Festival hrvatskog animiranog filma,

Dane hrvatskog filma..no je li to dovoljno? Svrstava li
nas to i dalje u sam vrh svjetske animacije?
Festivali nas tamo ne svrstavaju, ali filmovi koje proizvodimo mislim da da.
U svakom sluaju moramo znati da je animacija
najnagraivanija fimska forma u Hrvata; da li se tako
odnosimo prema njoj, mislim da ne.
Za va zadnji film moemo rei da ste svojevrsni sam
svoj majstor. Naime, reija, scenarij, animacija, kamera
i montaa su vaih ruku dijelo. Jedino ste glazbu prepustili Jessici Lurie, to je zanimljivo jer svirate u grupi
Cinkui koja je u vaim ranijim filmovima bila zaduena
za glazbu. Koliko vam je bitan spoj slike i glazbe?
Film je spoj slike i zvuka sam po sebi. Od same ideje
razmiljam o karakteru zvuka.

Ovaj film je bio vrlo intuitivan zadatak za muziara.

Jessica ga je odradila tako rei od prve, nevjerojatna
muziarka ta naa Jessi, svima bi preporuio suradnju s
njom. Cinkui su takoer intuitivna ekipa. Za promjenu
trebao mi je full urbani zvuk. U Cinkuima smo radili u to
vrijeme neto drugo, etno album.
I za kraj, koji je va sljedei projekt? Imate li u glavi ve
neku skicu ili se to tek treba dogoditi? to moemo
oekivati od vas u neko dogledno vrijeme? Planovi za
budunost, nakon Annecyja?
Do sad mi Annecy nije bio vaan, ali sad kad mi je film u
konkurenciji, nekim udom je dobio na vanosti. U svakom sluaju u novom projektu sam. Pokuat u bit jednostavan, ali hrabar.

MAJA JOKI

doku scena
MAGDALENA KATI

Hollywoodske zvijezde, akcije srijedom i uz kupljenu veliku porciju kokica gazirano pie gratis! Nita od ovoga
ne nude vam kina koja prikazuju dokumentarne filmove,
ali nude jedan sasvim drugaiji svijet. A taj drugaiji svijet
je moda onaj svijet koji svakodnevno viate u pravom
ivotu, na gradskim ulicama, u susjedstvu... Ili koji netko
poput vas via na drugom kraju svijeta.
to potie ljude koji rade dokumentarce na rad i trud,
unato financijskoj neisplativosti i podreenosti igranom
filmu? U Zagrebu djeluje nekoliko udruga iji je cilj promicati dokumentarni film, njegovu umjetniku i drutvenu
vrijednost. Meu njima je Restart, mlada udruga koja je
krenula iz videoaktivistikih voda te se sa svojim dokumentarcima uspjeno probija na domae i svjetske festivale. Osniva udruge Oliver Serti govori o tom putu,
o novim projektima te o Dokukinu, kinu koje prikazuje
samo dokumentarne filmove i koje zbilja moe opravdati
svoj slogan: Udobnije nego doma!. U Zagrebu djeluje
i Fantastino Dobra Institucija, odnosno FadeIn, neto
drugaijeg pristupa nego Restart. Koordinatorica Magdalena Petrovi govori po emu je sve udruga postala
prepoznatljiva i u kojem se smjeru kree djelovanje Fade
In-a.
Mislili ste da su dokumentarci igra irafa i pande koje su
se izlegle? Kad jednom uete u svijet dokumentarca,
teko da ete pomisliti na kokice i gazirano pie gratis.

oliver serti

gangster

nabij

Koliko je Restart uspio pridonijeti doku

sceni u Hrvatskoj i na koji nain?
Restart je mlada udruga, nastala
2007., ali je svih est osnivaa dolo
iz dokumentaristikih voda. Ja sam radio za Fade In od 2003. do 2007. gdje
sam zajedno s nekoliko ljudi, od kojih
su neki sad i u Restartu, razvijao edukacijski program s kojim smo odmah
poeli u Restartu. U poetku je bio vie
vezan za videoaktivizam, dakle ne toliko za umjetnike svrhe filma koliko za
koritenje videa kao medija koji moe
promijeniti neiju svijest, donijeti neku
novu informaciju ili potaknuti na akciju.
Jo uvijek smo u toj prii, a u zadnje dvije godine poeli smo razvijati drugu edu-

kacijsku liniju, onu koja se tie kreativnog

dokumentarca, te smo poeli organizirati i takve radionice. Produkcija je tek
prole godine krenula u neke ozbiljnije
pothvate. Trenutno imamo est filmova
u produkciji i tek za nekih godinu dana
emo moi rei koliko je naa uloga
bitna. Tih nekoliko dokumentaraca koje
imamo u produkciji su veinom oni koji
su nastali kroz Restart laboratorij, na
program koji pomae mladim autorima
da naprave svoj prvi film. Dakle, dobije
mentora, tehniku i, ako ima dobru ideju, moe napraviti svoj prvi film. To su
uglavnom kratki formati izmeu 10 i 20
minuta. Elem, ne mogu rei da trenutno
imamo neku bitnu ulogu u produkciji, ali

imamo na razini Dokukina, koje je jedino u regiji i jedno od tri ili etiri u Europi
specijalizirano za dokumentarni film. Prvi
smo poeli raditi distribuciju dokumentarnih filmova koje plasiramo na trite
cijele bive Jugoslavije zajedno s naim
partnerima. Napravili smo jednu distributersku mreu s kojom suraujemo, pa
edukacije, produkcije laboratorija i web
portala za aktivistiki video... Generalno
gledajui, vjerujem da da e to potaknuti
ljude da se bave dokumentarnim filmom
u nekom doglednom periodu.

restart
Moe li rei neto vie o projektu Nabij
i Greenhouseu?
Nabij je neka vrsta socijalnog eksperimenta u kojem ja kao redatelj pokuavam
pratiti nekoliko gay aktivista koji kreu u
osnivanje prvog gay nogometnog kluba u
Hrvatskoj. Mi smo na neki nain ukljueni
u organizaciju, pomaemo oko papirologije i slinih stvari. Namjera je da se ukljue
u zadnju lokalnu zagrebaku ligu u kojoj
moe sudjelovati svatko tko osnuje tim
i proe neke kriterije, te ih pratiti tijekom
lokalnog prvenstva koji traje isto kad i redovna Hrvatska nogometna liga. elimo
prikazati ogromnu homofobiju u Hrvatskoj,
a ako se dotakne u svetu muku patrijarhalnu stvar, kao to je nogomet, ona je
dodatno potencirana. Profesionalnih Gay
nogometaa je u svijetu puno, ali nisu ba
out i ak i na zapadu gdje je homofobija
manja, nije ba poeljno isticati svoju seksualnu preferenciju. Naravno i zato bi,
jer ako si dobar sporta, to bi trebalo biti
svejedno. No, kod nas postoji uvrijeeno

miljenje da homoseksualci ne mogu igrati nogomet jer nemaju takvu snagu i iskru,
koju imaju straight sportai, to je ordinarna glupost. Projekt je trenutno u predprodukcijskoj, istraivakoj fazi. Snimamo
po malo, jo uvijek traimo sve karaktere
koje emo patiti u filmu i koji su nam bitni,
razvijamo tu priu.
Projekt Greenhouse je sjajna radionica.
Odrava se tri puta tokom godine, po pet
dana. Ove godine su sve u Istanbulu. To je
projekt kojji slui za ravoj kreativnih dokumentarnih filmova na temu rasizma i ljudskih prava. Prijavilo se oko sto projekata
od kojih je prolo njih esnaest meu kojima je, na moju veliku sreu, i Nabij. Tih
esnaest projekata podijeljeno je u etiri
grupe, i svakoj je dodijeljen po jedan trener. Moj trener je John Appel, jedan od najboljih nizozemskih redatelja, koji je upravo
osvojio nagradu za najbolji nizozemski
dokumentarac za film The Player. On je
jedan vrlo dobar pedagog koji ti ne natura
svoje miljenje nego ti vrlo suvislim pitanji-

ma kanalizira ono to moe napraviti. Jedan od trenera je takoer i Nenad Puhovski. Na prvom sessionu radili smo na prii,
predstavljali svoje projekte. To ti sve da
razmiljati u kojem smjeru da krene. Prvo
to ti kau je: Mi ne radimo TV konfekciju,
mi radimo filmove. Nedavno sam poslao
novi treatment kojim se pokuava predvidjeti svaka mogua situacija unutar dokumentarca. U igranom filmu se zna to e
se dogoditi, ali u dokumentarnom filmu ne
zna tono i pokuava pretpostaviti to
vie moguih situacija i reakcija likova koje
snima. Ako na primjer moj protagonist
ode pregovarati s moguim ternerom, on
moe pristati i ne pristati, a to su, samo
dvije mogue situacije. Upravo zbog toga
mi je dokumentarni film uzbudljiv i puno interesantniji od igranog filma. To sve treba
stajati na papiru, jer kad doe negdje
do kraja, ti dolazi na trite. Tada se taj
film treba prezentirati meunarodnim koproducentima i TV urednicima kako bi
ih zaintersirao da kupe tvoj film. Finalna

prezentacija dogaa se na takozvanom

pitching forumu gdje ima 7 minuta da
zajedno s trailerom prezentira film to je
bolje mogue, ostaje 8 minuta za pitanja.
Ako se netko zainteresira, moe ui kao
koproducent za film i isfinancirati jedan dio
budeta. Od Hrvatskog audio vizualnog
centra smo dobili samo 50 tisua kuna,
to je izmeu 5 i 10 posto budeta, pa je
suradnja s drugim zemljama nuna.
Zbilja sam zahvalan na Greenhouseu
jer sam jako vezan za filmove o ljudskim
pravima. Jako dobra prilika, sjajna ekipa.
Treba iskoristiti to je vie mogue takvih
prilika, traiti, aplicirati. Ono malo to dobijemo u Hrvatskoj, nemogue je aplicirati
na zapadno trite jer je edukacije, generalno, malo i ljudi ne znaju kako ui u tu
priu. Mislim da to nepregleno znanje treba upijati i shvatiti kojim smjerom eli ii.
Ovo to mi radimo ovdje nije ni priblino
onom to se radi vani.

Kako su na javnost utjecali Restartovi najpoznatiji projekti Susret i Nepovratno?

To su nai recentni filmovi. Njih aljemo
na festivale gdje god je mogue. Susret je do sad prikazivan na etiri, pet
mjesta, izmeu ostalih na zagrebakom
Human Rights Film Festivalu i u off programu Rotterdama. Evo upravo primljen
u konkurenciju Up to 10.000 Bucks na
Cinema City-ju u Novom Sadu, festival
Golden Beggar u Koicama i Tabor Film
Festival. Dosta otvoreno pristupamo i nefestivalskim multimedijalnim dogaanjima
gdje uvijek vrlo rado ustupimo na film.
Nepovratno Igora Bezinovia je proao
u Berlinu na jedan manji festival. To je super, jer i ti manji projekti imaju ivot, samo
to zahtijevaju dodatnu energiju i novac.
Prijavljujemo ih na barem petnaestak festivala mjeseno u cijelom svijetu. Prosjek
je da e proi na 10 do 20 posto njih.
Filmovi vrijede dvije godine od kad su
napravljeni i vrlo je mala ansa da e film
proi nakon toga. Trai se svjea produkcija i mora uhvatiti vlak. aljemo i laboratorijske filmove autora debitanata, i ak
da proe samo na pet festivala tokom
godine, vrlo je bitno da film ima neki svoj
ivot. Na svu sreu, dosta su dobre reakcije, zadovoljan sam.

potrubi
za seljake
Usporedba videoaktivizma u Restartu i
drugdje?
Vizija i ideja videoaktivizma svugdje je
ista. Razlikuju se lokalne prilike, lokalni
zakoni, ak i nepisana pravila. Na primjer, u Velikoj Britaniji te policajac vjerojatno
nee mlatnuti ako ima kameru, kod nas
moda i hoe. Drugaiji je pristup prema
ovjeku koji dri kameru. Iako se i kod
nas situacija dosta popravlja jer zbog
kaskanja za Europskom Unijom moramo
neke stvari dovesti u red. Videoaktivizam
svugdje ima istu namjeru i viziju, a to je
donijeti informacije koje dolaze direktno iz
zajednice u medije, na ovaj ili onaj nain.
Veliki, komercijalni, mediji su podloni
utjecajima sponzora, drave, i to vrlo
direktno utjee na program, televizijske
ekipe su esto trome, urednici nedovoljno zainteresirani. Videoaktivizam nije
konkurencija, ve vie nadopuna. Mislim
da je vrlo vano donositi informacije iz zajednice, ono to te ulja i mui, putem

kamere prenese javnosti. Ne dolazi ti

novinar izvana koji najee ne zna ni tko
si ni to si, nego te je doao rijeiti kao
zadatak, ako uope doe. Tako da videoaktivizam daje neku vrstu medijskog
informativnog balansa, barem formalno,
iako je gledanost daleko manja.

Kakva je posjeenost Dokukina do sada?

Kako kad. Prije est mejseci sam govorio: Pitajte me za godinu dana, meutim,
nakon godinu dana nisam siguran da je
period navikavanja ljudi na novo mjesto
i drugaije filmove proao. Bude sjajnih
perioda, bude i loih. Prije dva mjeseca,
kad je zasjalo sunce, postalo je katastrofalno, a prije tjedan dan su se ljudi opet
vratili. No, ini mi se da uvijek mora postojati godina do godina i pol dana da bi
stvar zaivjela u javnosti. U Zagrebu imamo nikad bolju situaciju s kinima i nezavisnim kino-programom plus festivale koji
su jako dobri. Ako prati festivale i art kina,
moe vidjeti dobru recentnu produkciju
art filmova koja je u svijetu znaajna. Mi
suraujemo s kinom Europa, a slini programi postoje i u Tukancu, pa i u KICu. To je sad pozicija u kojoj mi trebamo
opstati, zainteresirati ljude za dokumentarac. Jo uvijek treba ljude uvjeravati
da dokumentarni film nije panda koja

se izlegla niti igra irafa, nego je to film

koji je po svim filmskim i dramaturkim
kriterijima vrlo slian igranom filmu. Slinu
borbu vodi i da bi doveo publiku na europske art filmove jer u poplavi brzih hollywoodskih naslova koji su davno prestali
biti umjetnost, ve samo proizvod, ljudi
na art filmove jednostavno nisu navikli.
Iako su festivali donijeli brojnu publiku, na
publici se mora raditi. Nadam se da e
nove generacije znati cijeniti veliko platno
i kvalitetan zvuk, vie od kompjutera, jer
danas se, na alost, i dokumentarci sve
vie ilegalno skidaju. Ne zato to imam
neto protiv piraterije, ve zato to stvarno mislim da je kino magija. Kino vie nije
ono to je nekad bilo. Ljudi su ili u kino
jer je to, izmeu ostalog, bio i drutveni
dogaaj, a takvo je i danas, ali se bori
s opakom konkurencijom poput video
igrica i Interneta, ali i poraslom koliinom
drugih dogaanja.

I N T E R V J U
S
MAGDALENOM PETROVI
Koja je osnovna premisa djelovanja Fade In-a?
Osnovna premisa je proizvodnja filmova o temama civilnog
drutva na nain da se ono promilja i da se djeluje ne samo na
dokumentarnom polju, ve i u ostalim audiovizualnim medijima.
Snimamo audiovizualne projekte koji su ili autorski ili podravaju
razne institucije koje se bave temama civilnog drutva tako da
odailju poruke od velike drutvene vanosti.
Kako je javnost prepoznala inicijativu Fade In-a?
Mislim da je Fade In najvie postao prepoznatljiv u javnosti preko
reportaa koje je poeo raditi 2001. i serije Direkt od 2002. To
je neto to je imalo svoj redovan tempo emitiranja na televiziji,
sve do 2009. Dakle, tu je Fade In postao prepoznatljiv.
Jesu li se tijekom svih ovih godina djelovanja Fade In-a pojavili
neki neoekivani rezultati?
Jednostavno, kad krene neto raditi nema oekivanja nego
samo krene raditi. Ono to je recimo ekipa iz Direkta krenula
raditi je gledati iz perspektive mladih, a ne iz nekog patroniziranja. Kamere su se najprije okrenule prema frendovima, frendovima frendica i tako dalje, te biljeile njihova promiljanja, stilove
ivota i razne druge teme.
U kojem se trenutku zapravo javila potreba za osvjeivanjem
javnosti za socijalne probleme, probleme mladih i tome slino?
Kako je krenula inicijativa za osnivanje Fade In-a?
Generalno, potreba za osvjeivanjem javnosti postoji ve
dugo. A kontekst koji je bio oko osnivanja Fade In-a je bio kontekst Glasa 99. To je bio fenomen koji je poticao ljude da izau

FADE IN

na glasanje na izbore 2000., tad se vlast promijenila. U kampanji Glasa 99 sudjelovalo je mnogo udruga, izmeu ostalog i
Fade In koji je tada bio u okviru Attacka. Tada je Fade In krenuo
biljeiti razne aktivnosti, te je u tom periodu napravio tri emisije
sastavljene od reportaa koje su se emitirale na lokalnim televizijama, a zvale su se Trei sektor.
One su takoer pozivale ljude na glasanje, te da se aktiviraju i
angairaju. Znai, to je taj poetak s Fade In-om i ljudima koji su
krenuli u tom smjeru- Hrvoje Mabi, Marko Zdravkovi, Tatjana
Boi.
Je li ta emisija poticala ljude na jo neto osim na angaman
oko glasovanja?
Da, govorila je o raznim udrugama i aktivnostima socijalnog
angamana. Jedino teta to ih nije emitirao HTV nego lokalne
televizije.
Koji su jo projekti osim Direkta bili od velike vanosti za Fade
In?
Nae core djelatnosti su od poetka bile televizija, namjenski
filmovi i reklame za institucije i udruge, te autorski dokumentarni
film. Tu vrstu filmova poeli smo razvijati u zadnjih nekoliko godina. Oni nisu nuno vezani uz teme civilnog drutva. Na primjer,
jedan vei projekt bio je film Zagorka, biografija o Mariji Juri
Zagorki. Trenutno u proizvodnji imamo est dugometranih autorskih dokumentarnih filmova. Dakle, tu nema neke suradnje s
udrugama.

Je li neki od autorskih filmova bio na Zagreb Doxu ili nekom drugom

festivalu?
Dosta smo bili prisutni na hrvastkoj festivalskoj sceni, no na
meunarodnoj ne tako esto. Slali smo projekte, ali nisu uvijek proli.
To je specifina tematika, a ne ono to je danas trend u Europi, a to
su filmovi koji su drugaije promiljeni i raeni nekoliko godina ili nisu
snimljeni u mjesec dana. Filmove koji su sada u produkciji emo,
naravno, slati na meunarodne festivale. Direkt redovito bude na
Zagreb Doxu. Film Za 4 godine Neboje Slijepevia bio je dosta
uspjean, bio je na Zgreb Doxu, na Danima hrvatskog filma, dobio je
u Sarajevu jednu nagradu, te bio po jugoistonoj Europi.
Osim televizije i festivala, je li Fade In orijentiran na jo neke stvari?
Ono to mi je jako drago je to da su nai filmovi dosta prisutni po
okruglim stolovima, radionicama, fakultetima. Jako nas esto zovu
fakulteti i udruge kako bi im ustupili neki svoj film, a vodim ak i evidenciju o tome gdje je koji film bio prikazivan. Oni stalno cirkuliraju.
Evo, recimo Queer je bio u Sankt Petersburgu, Ruska Federacija,
na uvodnu diskusiju o transrodnosti na ljetnom institutu. Uvijek rado
ustupamo filmove jer to onda ima smisla. To je onda neto o emu
se ulazi u raspravu, to slui promiljanju, diskusijama i tako dalje.
Drago mi je to smo tim putem ostvarili internacionalne kontakte.
Dakle, stvari koje smo radili za udruge su puno cirkulirale po svijetu,
a i neke koje smo radili sami, na primjer Jutro poslije. To je igrani film
o spolno prenosivim bolestima koji je najvie cirkulirao po kolama.
Mogu li se ti filmovi negdje nai?
Jutro poslije je prisutno na internetu, a i jo neki filmovi. Ono to jo
nemamo je distribucija. Nadamo se da e to krenuti s novijim filmovima. Filmovi koje imamo jesu dostupni javnosti, ali ne za individualne
potrebe jer bi to bilo prekomplicirano za izvesti. Ali naravno, kad su
kole u pitanju, ili neke konferencije zatvorenog tipa, uvijek ustupamo
filmove. Ljudi jednostavno znaju za nas i to mogu pronai kod nas.

Pogled na budunost Fade In-a?

Sad u vrijeme krize dosta ljudi ima mrane i tmurne poglede na budunost.
Za sada situacija nije bajna, ali nije niti upitna. Vidim da e se Fade In dalje
razvijati, da e se otvarati prema Europi, odnosno europskim koprodukcijama
na podruju dokumentarnog filma, to je barem neka moja vizija. Ali, naravno,
da i dalje radi nenamjenske filmove, reklame od drutvenog znaaja, koje
nose neku poruku, da Fade In zauzme vei dio toga trita, te dalje razvija suradnju sa udrugama. Ve sada smo dosta prisutni na internacionalnoj
mrei, ali eljela bih da se nastavi i dalje otvarati i iriti prema vani. Takoer
se nadam da e se nastaviti suradnja s Hrvatskom televizijom, ukoliko se
oni posloe i dou k sebi. I ne najmanje bitno, da nastavimo prikupljati nove
autore, nove ideje i projekte.

MAJA JOKI

TOMISLAV LUETI

Ako bi se pokuali zaigrati i parafrazirati jednu misao iz suvremene ekonomske teorije, mogli bi ustvrditi kako je posao producenata najtei i najkreativniji u
cjelokupnom procesu stvaranja filmova. S jedne strane, producent je primoran potovati ili preispitivati redateljevu viziju, prepoznavati glumaku vjetinu,
vizualizirati estetiku direktora fotografije, arhitektonski izriaj scenografa, modni ukus kostimografa, pronai dobrog ton majstora... Na vrhu te filmske piramide, duan je osigurati potrebna financijska sredstva i idealne uvjete rada na samom setu. Na koncu, preostaje mu nimalo lagan posao u postprodukciji
s pripremanjem filma za konanu verziju, prikazivanja pokusnoj publici i eventualnim intervencijama kako bi konaan proizvod poluio maksimalan rezultat.
U Hrvatskoj postoji nemali broj kvalitetnih producenata. Moda je deficitaran broj onih koji su otvoreni za krae filmske formate i ne pretjerano komercijalne
projekte, ali nitko ne moe rei kako u ovoj zemlji ne postoje ljudi koji su u svako doba noi i u bilo kojem dijelu svijeta spremni na takve izazove.
Donosimo razgovore s troje sugovornika. Svo troje su mladi, ambiciozni, optimistini i besprijekorni u poslu kojim se bave. Ankica Juri Tili, jedna od
osnivaica Kinorame koja iza sebe ima zapaena ostvarenja poput Crnaca i Kino Like, Boris T. Mati s Propeler filmom postie zavidne rezultate, kako
na filmskom tako i festivalskim podrujima i Sinia Jurii iz Nukleus filma, rijetko svestran, otvoren i energian producent.

ankica juri tili

kinorama

se moe neto novo nauiti, stalno si u nekom kreativnom procesu,

ukljuen si u neko stvaranje, raanje to su isto vrlo vani momenti
ovog posla koji esto odnesu primat pred manje lijepim stranama
ovog stresnog, odgovornog i financijski izuzetno nestabilnog posla.
to nam moete rei o produkcijskoj kui Kinorama, koje metode
rada prakticirate i po kojem kljuu odabirete scenarije koje elite
snimati?
Kinorama postoji od 2003. godine i ima nas svega etvoro Hrvoje
Pervan koji je producent, Dragan Juri koji je pomonik reije, Ivan
Petranovi, asistent produkcije i ja. Izvrsno se slaemo i meusobna
nas je podrka uvijek izvlaila u tekim situacijama. Projekte biramo
prije svega prema autorima jer su suradnje uvijek izuzetno bliske,
dugotrajne i emotivno snane, pa je zaista vano da se odlino
slaemo s autorima s kojima suraujemo. Naravno, jednako je bitan
i scenarij koji nam dolazi u ruke.

Kako ste se poeli baviti produkcijom, odakle ljubav prema

filmovima?
Produkcijom sam se poela baviti na nain kako je to bilo
uobiajeno prije dvadesetak godina: prvo sam odradila nekoliko projekata kao potrko, zatim kao organizator snimanja,
zatim kao direktor ekipe i kada sam bila spremna za to, poela
sam sama producirati filmove. Poela sam raditi jo tijekom
studija i prvi mi je posao bio zapravo samo jedan od raznih
koje sam radila u to vrijeme, ali sam vrlo brzo uoila da tu elim
ostati, da mi se to svia i da me potie i da se jednostavno dobro osjeam u tom okruenju. Sigurno to nije bila samo ljubav
prema filmovima, bilo je tu jo puno drugih ljubavi posao je
zanimljiv, okruenje je inspirativno, svaki je dan drugaiji, uvijek

U itavoj regiji je trenutno popularan i hvaljen film Crnci redateljskog dvojca Juri-Devi, na kojemu ste bili producentica. Dojma
smo kako se o tom filmu uglavnom pria kroz kontekst objektivnog
promatranja zloina koji su poinjeni sa hrvatske strane u ratu, a
jako malo o samoj produkciji, prii, glumcima, atmosferi filma i reiji.
Moete li dati neko svoje interno vienje tog filma?
Izuzetno sam ponosna na taj film i sigurna sam da je jedan od onih
koji e ostaviti trag. to se tie komentara filma koji dotiu samo
njegovu temu ili interpretaciju te teme, oni jesu esti ali nisu jedini.
Ne moe se rei da nije bila zapaena izvrsna gluma zaista svih
glumaca u filmu ili reija ili njegov likovni aspekt. Uostalom, za to je
film i dobivao nagrade i nepodijeljeno dobre kritike domaih i stranih

filmskih kritiara. Istina, dogodi se da na presicama dobijemo najvie

pitanja vezanih uz temu, ali to zapravo nije neuobiajeno jer nam je svakodnevnica premreena politikim pitanjima i ne moemo pobjei od
nje. Ponekad bih radije da se vie pita i pria o drugim vanim aspektima
filma, ali jednom kada film ponudimo publici ili novinarima, ne moemo
birati o emu elimo da se pria i to je isto tako potpuno u redu.
Koliko je mogue u Hrvatskoj raditi filmove bez oslanjanja na dravne
poticaje i koliko e tu recesija dodatno oteati itavu stvar?
Ni u jednoj europskoj zemlji nije mogue raditi filmove bez oslanjanja na
dravne poticaje, ak ni u mnogoljudnim zemljama kao to su Njemaka
ili Francuska. Tu dakle Hrvatska nije iznimka. Europa priznaje filmu
kulturoloku vrijednost, film njeguje jezik, prati duh drutveno-povijesnog
kruga u kojem je nastao i dio je kulturne batine. Sve dok je tomu tako,
zadaa je drave da ga njeguje. Kada ga krenemo promatrati kao robu ili
kao dio zabavne industrije, moemo mijenjati pravila. Recesija se svakako osjea, ali mislim da nikako ne snanije nego na drugim poljima.
Bili ste i jedna od producentica na rumunjskom filmu Prije svega, Felicia. Razlikuje li se takav posao od rada na domaem terenu i, da
odmah proirim pitanje, kakva su vaa iskustva i stajalita o koprodukcijama sa drugim europskim i svjetskim kinematografijama?
Raditi sa autorima iz drugih zemalja je veliko veselje, osobito ako ste
manjinski koproducent. Uglavnom sudjelujete u vedrijoj strani posla,
a va inozemni partner odradi najtei dio posla. Razmjenjujete ideje,
iskustva, upoznajete nove autore to je svakako bolji dio prie. Opet, u
ovakvim suradnjama kljuna je osoba za producenta kolega producent
i bez potpunog povjerenja ovakve su suradnje nemogue. Ono to je
velika prepreka veim i eim suradnjama su pravila filmskih fondova
veine zemalja koja trae da scenarij koji im nudite ima vrste veze sa
zemljom kojoj oni pripadaju. To esto dovodi do bizarnih kombinacija u
scenariju koje nikada ne doprinesu kvaliteti prie. Bilo bi daleko bolje

da koprodukcije poivaju na razmjeni ili suradnji autora

i koritenju tehnikih kapaciteta, nego na inzistiranju na
elementima prie. Kada sam god u prilici ukazujem na
taj problem jer smatram da je zadaa fondova da potiu
snimanje dobrih filmova, a ne filmova koji e nuno
ukljuivati snimanje u dvije ili tri zemlje ili likove koji su
ove ili one nacionalnosti. Za sada su nam regionalne
koprodukcije u tom smislu najmanje bolne jer esto
mogu biti vrlo prirodne i najmanje pogubne za scenarije.
Ostvarujete li sa svojim filmovima odreeni profit ili ste
prisiljeni raditi paralelno na komercijalnim projektima
poput reklama, eventova i slino?
Filmovima se samo iznimno moe ostvariti profit, a komercijalne projekte izuzetno rijetko radim, ne zato to ne
bih htjela, nego zato to na naem tritu postoje produkcijske kue koje su se specijalizirale za to podruje i

onda su obino konkurentnije od nae kue koja

se specijalizirala za filmove.
Predajete na zagrebakoj ADU. Koliko ste u toku
i kontaktu sa svjetskim akademijama i kako se to
odraava na mlade ljude koji izlaze sa akademije?
Na zagrebakoj ADU radim kao vanjski suradnik tek
kratko vrijeme pa jo nisam u kontaktu sa svjetskim
akademijama, ali sam tijekom svog kolovanja u
meunarodnoj koli i tijekom raznih okruglih stolova
ili predavanja na inozemnim produkcijskim marketima ili festivalima imala priliku druiti se sa studentima i kolegama iz raznih zemalja. Moram priznati da

su nam problemi slini, bez obzira na BDP zemalja

iz kojih dolazimo, i to je prilino utjeno. Stvarno mi
je bilo puno lake kada sam shvatila da se kolege
iz vedske mue jednako kao i mi i rade na jednako nesigurnom polju kao i mi. to se studenata
tie, bogatstvo zemlje u kojoj se koluju sigurno
se odraava na uvjete u kojima se koluju, ali opet
sam sklona vjerovati da skromni uvjeti nikada nisu
sprijeili prave talente da se nametnu na kulturnoj
sceni. Inae, mislim da su mladi ljudi koji se danas
koluju na ADU sjajan potencijal i openito smatram da je dragocjeno imati takvu kolu. Opet, drago mi je i to su nove tehnologije s jedne strane i
filmski klubovi kojih ima po cijeloj Hrvatskoj s druge

strane donijeli daak demokracije u cijeli filmski

krug i omoguili svima koji se ele izraziti filmom da
to i uine; to svaku filmsku scenu ini ivljom.
Koliko je akademija presudna za razvoj filmaa,
pogotovo u dananje vrijeme kada je produkcija filmova postala jeftinija i dostupnija, a postoji
sve vei broj neinstitucionalnih filmskih udruga i
druina? to biste preporuili mladim filmskim entuzijastima?
Svakako mislim da je akademija sjajno mjesto
jer njeguje suradnje i timski rad. Mislim da je to
izuzetno vano. Mislim da je vano da redatelji

rade s glumcima, producentima, snimateljima,

montaerima, dramaturzima. Davati, dijeliti, uzimati; to je sve bitno u procesu stvaranja filma i
mislim da je kola odlino mjesto za to, a uitelji
oni koji to trebaju poticati. to mislim o amaterskoj produkciji sam zapravo odgovorila u prethodnom pitanju, a mladim entuzijastima bih
svakako preporuila da rade s drugim filmskim
entuzijastima i da se probaju izraziti u suradnji,
a ne sami.
Kako vidite hrvatsku kinematografiju u skoroj
budunosti?
Sasvim sigurno mislim da neprekidno napredujemo. Danas svakako imamo bolje rezultate
nego prije petnaestak godina i bit emo jo bolji.
Film nam je jo uvijek najbolji izvozni kulturni
proizvod i zaista smo prisutni na europskoj sceni. To to bi mi htjeli zlato na svakom prvenstvu
je super, ali moda bi zaista trebali postati manje
kritini i dozvoliti da je koji put i bronca zaista
OK. Imamo ureenu kinematografiju i kontinuitet
proizvodnje i mislim da je to, to esto uzimamo
zdravo za gotovo, dobra osnova za kontinuiran
razvoj. Hrvatski audiovizualni centar i nain na
koji je ureen dobra je baza za to.
Ovih dana mediji izvjetavaju o novim filmovima i
popratnim dogaanjima na poznatom filmskom
festivalu u Cannesu. Kako vam se ini taj festival
danas, je li i dalje relevantan kao neko? Otvara
li neka nova poglavlja u svjetskoj kinematografiji
ili se po prokuanoj formuli lepa na staroj slavi?

Mislim da e taj festival jo dugo ostati europska kraljica i Zlatna Palma e sigurno jo dugo
ostati neupitan znak najveeg uspjeha. Je, canneski festival je i te kako relevantan. Sigurna
sam i da otvara nova poglavlja; nije tako davno
otvorio poglavlje rumunjskog filma koje je jo
uvijek i te kako otvoreno i interesantno. to se
popratnih dogaanja tie, uvijek ima medijskih
mamaca koji sponzorski hrane festival i uvijek
e biti tog glamura, ali mislim isto tako da e oni
i dalje reputaciju graditi paljivo birajui filmove
i otkrivajui nove autore. Kompromisi sigurno
postoje, ali postoji i ta tenja da se odri posebnost i kvaliteta koja je ovom festivalu i donijela
reputaciju koju ima.
Koje nove projekte spremate?
Prvi sljedei film koji emo snimati je djeji film
Koko i duhovi prema knjievnom predloku Ivana Kuana, u reiji Daniela Kuana. Mislim da o
ovom naslovu ne trebam rei nita jer sigurno
svi znaju za Koka. Silno se veselimo ovom filmu
iako objektivno imamo moda najtee probleme
do sada.
12. Kakva je suradnja mogua sa HRT-om,
pogotovo u kontekstu novog zakona o toj kui.
Je li posve normalno da javni tv servis, ak i u
recesijskim uvjetima, kree buet i sve vie zatvara vrata suradnji sa vanjskim produkcijskim
kuama?

Novi zakon je u izradi i nae profesionalne udruge (redatelji,

producenti) imaju svoje predstavnike u radnim skupinama.
Svakako nam je cilj da zakon bolje zatiti proizvodnju kvalitetnog domaeg programa i da vie i bolje suraujemo s HRTom.
13. Kada biste imali neogranieni budet i idealne uvjete,
kako bi izgledao va ivotni projekt
Bilo bi divno ne razmiljati o budetskim ogranienjima. Nikako ne zamiljam sada neki SF ili povijesni film; jednostavno
bi mi bilo dovoljno da ne moram traiti kompromisna rjeenja
nego da mogu filmu osigurati sve to treba tijekom rada na
njemu i nakon toga sve to mu treba da bi bio predstavljen.

boris t. mati
Gospodine Matiu, kada netko proita
vau biografiju na Internetu, izrazito je lako
stei dojam kako ste veoma ivopisan lik.
Moete li nam ukratko ispripovjediti kojim
ste sve putevima doli u svijet filma?
Uf. Istina je, svata sam u ivotu radio,
ali film kao podruje zanimanja me uvijek
interesirao. Jo u vrijeme srednje kole,
jako sam volio filmove i u jednom trenutku sam razmiljao o filmskoj reiji, no nije
me imao tko spremati za prijemni ispit i
odustao sam. Nakon dvije godine studija
psihologije probao sam upisati produkciju na beogradskoj Akademiji, ali sam u
zadnjem krugu otpao. To se sve dogaalo
u drugoj polovici osamdesetih godina

prolog stoljea. Poetkom devedesetih

sam radio kao sve i svata na produkciji
dokumentarno-igranog filma o Zagrebu,
autora Hrvoja Hribara, a prvi filmski producentski posao mi je bio polusatni film
Dalibora Martinisa I love you Montastroj
i to kroz Radio 101, gdje sam godinama
radio. Nakon toga je doao na red i Mondo Bobo, pa festival u Motovunu i tako to
... Film je ustvari uvijek bio skup svih mojih interesovanja, od glazbe i knjievnosti
do likovne umjetnosti. ini mi se potpuno
logino da je postao moj kompletan ivot.
I moram priznati da sam sretan zbog toga
i barem za sada mislim da e to do kraja
i ostati ....

Kako je nastao Propeler film?

Propeler Film je nastao u vrijeme mog
rada na Motovun Film Festivalu. Naime,
planirao sam zapoeti produkciju omnibusa Sex, pie i krvoprolie, a spremali smo
i film Sve daba. Zatim se pojavio i prvijenac Zvonimira Juria i dalje su se stvari
lijepile jedna na drugu ... Tvrtka je dobila
ime zbog moje povezanosti s Motovunom i injenicom da je Jozef Resel ivjei
u Motovunu iskuavao na rijeci Mirni svoj
patent brodski vijak iliti propeler ... Zanimljivo je da je nakon nastanka Propeler
Filma u Sloveniji osnovana tvrtka Propeler
koja se bavi produkcijom reklama i navodno je jako uspjena, a i u Njemakoj od

prije dvije tri godine postoji tvrtka s istim

imenom ....
Osim filmom, tvrtka se bavi brojnim drugim
djelatnostima. Je li takav razvoj dogaaja
uslijedio spontano ili iz iste potrebe da se
stvori model poslovanja koji e ostvarivati
profit?
Sve ostale stvari koje Propeler Film radi,
iskljuivo su pitanje potrebe i traenja
naina da se preivi u trenucima dok se
radi na filmovima. Treba rei da film kod
nas nije industrija, ve kulturna potreba,
tako da se samo od proizvodnje filma
teko moe ivjeti. Svi moji kolege se bave
i nekim drugim stvarima, poput televizije,

marketinga, predaju na akademiji, sudjeluju

u organizacijama razliitih dogaanja i sl.
Kako ste zadovoljni sa dva najnovija ostvarenja, omnibusom Zagrebake prie
i dugometranim filmom Kenjac koji su
veinom pobrali pozitivne reakcije kritike i
gledateljstva?
Jako sam zadovoljan. Kenjac, dok ovo
piem se prikazuje na festivalu u Seatleu
i u ovoj godini ga oekuje jo mnotvo
festivala. Dobro je proao u kinima, bio je
hrvatski kandidat za Oscara, obiao je do
sada veliki broj festivala. Ma, to se mene
tie fenomenalno. Antonio Nui se s
ovim filmom zasigurno uvrstio na poziciji
vodeih hrvatskih filmaa, to vjerujte nije
lako, obzirom da imamo zbilja odlinih autora. Zagrebake prie su isto napravile
odlian uspjeh, prvo su nastale kao poticaj
za stvaranjem Zagrebakog filmskog fonda
mislim Fond nije formalno pravno osnovan, ali je tri godine Grada Zagreb sufinancirao cjeloveernje igrane filmove, sve do
ove godine, kada to nije napravljeno zbog
manjka novaca. Na Zagrebakim priama
je radilo120 ljudi koji su stjecali iskustva
za budui rad na filmu. Jedan od 9 kratkih filmova (Ciao Mamam, redatelja Gorana
Odvoria) je bio u slubenoj konkurenciji festivala u Cannesu, nakon to se 26
godina to nije dogodilo niti jednom filmu

iz Hrvatske, a drugi (uti mjesec, redatelja

Zvonimira Juria) je ove godine prikazan
u slubenoj konkurenciji festivala u Berlinu
kao prvi hrvatski kratki film u toj konkurenciji.
Otkrili smo neke talentirane ljude redatelje,
glumce, direktore fotografije, scenariste ... i
vie nego dovoljno, a sve to za pet puta
manji iznos od prosjenog hrvatskog filma
...
Koliko je u Hrvatskoj mogue ivjeti od filmova bez uplitanja drave kroz razne poticaje
i resurse, vidite li tu potencijalni problem
zbog recesije?
Nemogue je ivjeti i raditi film bez uplitanja
drave ... Kao to sam predhodno rekao,
film je kulturni proizvod, a ne grana industrije. Nije to samo kod nas, ve je tako i u
veini svijeta, izuzev nekoliko mnogoljudnih drava. Raunica je vrlo jednostavna,
ako mali film u prosjeku kota milijun
eura i to samo u proizvodnji, bez dodatnog
agresivnog marketinga i sl., da bi se samo
isplatilo uloeno, moralo bi ga u kinima vidjeti milijun ljudi. To teko da emo doivjeti.
Volio bi da se varam. S druge strane, kako
je jedan va kolega ovih dana napisao, film
je najprepoznatljivi hrvatski kulturni proizvod, a i dalje se na njega iz drave izdvaja
duplo manje novaca nego na primjer samo
za HNK u Zagrebu. Manje se troi nego
na nogomet, a i dravna televizija (iako bi

vjerojatno htjeli da ju zovem javna) vie

troi novca na poprilino glupe zabavne
emisije u svojoj borbi za gledanost s komercijalnim televizijama, nego na ozbiljan
dramski ili obrazovni program, iako se
uvijek na kraju pokae da je gledanost
domaeg igranog programa jako, jako
velika.

koji nisu izvorno hrvatski ili recimo, da li

je Emir Hadihafizbegovi bosanski ili
hrvatski glumac, kad je u proteklih nekoliko godina napravio fenomalne uloge u
mnotvu hrvatskih filmova. Ta suradnja je
dobra i nje mora biti. Ove godine na festivalu u Cannesu, Hrvatska je dijelila tand
sa susjedima i kako sam uo, ta se suradnja pokazala izuzetno pametnom i
Radili ste i nekoliko koprodukcija sa zem- korisnom i u konanici, svima je smanjila
ljama u regiji, Buick Riviera je sniman u budete za promociju. Na kraju krajeva,
Americi. Kakva iskustva nosite openito tako rade i Skandinavci, pa i drugi ...
iz suradnje sa stranim kinematografijama?
Kako ste producirali prvi hrvatski nezavisni film Mondo Bobo?
Teko je raditi film iskljuivo s novcima iz
Hrvatske. Veina mojih filmova je raeno To je duga i ve puno puta ispriana
u koprodukciji i to je neminovno. Na- pria. Ukratko, uz veliku energiju i lujprije mislim da nam je najbolje suraivati dost scenariste i redatelja, mene kao
u regiji i to zbog vie razloga. Istog ili producenta i svih ostalih koji su u tom
slinog jezika, slinih ekonomskih prilika, filmu svim srcem sudjelovali te uz veu
blizine i u krajnjem sluaju slinih tema financijsku podrku dvojice privatnih pokoje nae filmae zanimaju. Takoer, duzetnika i uz manju financijsku podrku
stalno gledamo nae glumce u filmovima nekih drugih tvrtki.

Kako vidite trenutnu situaciju u hrvatskoj

kinematografiji? Imamo li dobre glumce,
reisere, snimatelje, scenariste, kostimografe i scenografe? Gdje smo jaki, a gdje
moda tanani? to moemo oekivati za
na film u skoroj budunosti?
Situacija u naoj kinematografiji je to se
tie ljudi koji stvaraju film i vie nego dobra.
Normalno je da nisu svi redatelji, glumci,
scenaristi, direktori fotografije i ostali autori
genijalci. Ima nas svakakvih, ali se u posljednjih 10-tak godina situacija jako promjenila i mislim da smo po kapacitetu i talentu ljudi koji se filmom bave, najjai u ovom
dijelu Europe. Nismo stigli Rumunje i nisam
siguran da emo i uspjeti. Filmovi iz Bosne
i Hercegovine su osvojili puno bitnih nagrada, ali nai autori i glumci su generalno
i brojano bolji. Pria se ve po festivalima
u svijetu da je hrvatska kinematografija sve
bolja i bolja ... i na hrvatskom jeziku ...
Mislite li da bi se u Hrvatskoj mogao izgraditi
i odrati multipleks u kojem bi se projicirali
samo mali filmovi koje gledamo iskljuivo
na sve brojnijim festivalima?
Ne znam vam odgovor na ovo pitanje.
Art multipleksi postoje u svijetu i dobro su

posjeeni. Teko je i odrediti to su mali filmovi, a to ne ... Mi u

kinu Europa na dobrim filmovima imamo pristojnu posjeenost,
a kako funkcionira art dvorana u multipleksu, to zbilja ne znam.
Na kojim projektima trenutano radite?
Radim na nekoliko razliitih projekta. Upravo zavravamo dokumentarni film Roberta Zubera Mila trai Senidu, jedan vrlo
bitan i potresan dokumentarac u ijoj proizvodnji sudjeluju i kolege iz BiH, Srbije i Slovenije. Takoer, raspisali smo natjeaj za
Zagrebake prie 2 LJUBAV, novi omnibus koji bi se trebao
sastojati od 6 kratkih filmova napravljenih na temu ljubav. Pripremamo i novi film Antonija Nuia, debitantski film Darija Pleia,

a razgovaram o oko dvije zanimljive i potencijalne koprodukcije. Naravno, punom parom radimo na odravanju kina Europa
i njegovom programu te na pripremama za 8. po redu Zagreb
Film Festival koji e ve standardno odrati u treem tjednu listopada .....
Kada biste imali neogranieni budet i idealne uvjete, kako bi
izgledao va ivotni projekt?
Vjerojatno bi radio neto za djecu ili neku povijesnu priu to
tono ne znam. Ja sam poprilino realan ovjek, iako volim
matati, ali sam potpuno siguran da se tako to bez ikakvih
ogranienja, na alost nee nikada dogoditi

Kako je tekla vaa pria sa filmom, sjeate li

se prijelomnog trenutka ili vremena kada ste se
definitivno odluili profesionalno zaputiti u tom
pravcu i pokuati ivjeti od proizvodnje filmova?

djevojeto niz porta

sinia jurii
cash&marry

nukleus film

U drugom razredu osnovne dola je neka teta

i pitala dal je netko zainteresiran postati dijeteglumac u okviru Ansambla djeje drame pri
tadanjoj Televiziji Zagreb. Ja sam podignuo
ruku i proveo 7 godina tamo, snimajui drame,
serije i sve ostalo to je televizija proizvodila, a
bilo je toga dosta. Zapravo se cijeli ivot bavim
time to elim, a eto poeo sam kao klinac,
samo sam mijenjao profesije i shodno tome se
kolovao (Akademiju sam zavrio na odjelima
glume i produkcije). Moram naglasiti da su moji
prvi deparci zapravo bila ljetovanja (eto i tad je
kod nas postojala institucija robne razmjene..)
jer su najaktivnija djeca nagraivana ljetovanjem
na olti gdje je postojalo odmaralite.
Eto, dosta godina kasnije ini se da je bavljenje filmom podjednako isplativo jer trenutna
situacija ne doputa nikome na podruju cijele
jugoistone Europe, a bojim se i ire, da ivi od
bavljenja filmom.
Jedan ste od pokretaa Nukleus filma. Kako
biste Nukleus film predstavili itateljima koji nikad nisu uli, imate li zacrtane ciljeve ili radite
po nekom nedefiniranom osjeaju? Vjerojatno
je teko oekivati nekakvu zaradu od produkcije
filmova u Hrvatskoj danas, ali uzimate li i taj segment u nekakav obzir ili jednostavno nastojite
raditi ono u to vrsto vjerujete?

Nukleus film je zapoeo kao udruga, neto to

smo htjeli pokrenuti dok smo jo bili studenti
produkcije, a onda je krenulo s filmovima i s
vremenom smo morali udrugu prestrukturirati
u produkcijsku kuu kako bismo bili u stanju
aplicirati na natjeaje programa MEDIA. Dosad
smo se uspjeli prodavati i dobijati potpore od
raznih europskih i amerikih filmskih fondova,
ali pribliavanje Europi oito zahtijeva svoje, pa
smo se i mi tome prilagodili. MEDIA je trenutno
najvei financijer europskog filma, pa se i mi
nadamo pribliiti tome.
Incijalna je ideja bila ideja nukleusa sredita oko
kojeg se vrti vie producenata, svaki sa svojim
projektima, u svim sferama audiovizualne djelatnosti. Moda smo zato prisutni u svim filmskim
formatima i granama, a to proizlazi iskljuivo
iz radoznalosti. ak smo se bavili i koncertnim
djelatnostima, to je nekako proizalo iz naeg
prethodnog rada na Kontrapunkt festivalu i
ljubavi prema jazz glazbi.
Nukleus film je, dakle, produkcijska kua koja
se bavi filmom i glazbom. to se tie zarade od
produkcije filma ona ne postoji, jer film moe
jedino zaraditi prodajom, a ona ne postoji, jer
ne postoji trite. Jednom davno jedna je pametna zemlja po imenu Juna Koreja uvela
protekcionistike mjere kojima se titio domai
film rezultat je taj da danas cijeli svijet poznaje i
zna za tu kinematografiju jer je iznjedrila velikane
poput Kim Ki Duka.
Filmove jo uvijek produciramo dakle vjerujemo da ih vrijedi raditi, mada se od njih ne da
ivjeti.

Osim produkcijom filmova bavite se

i organizacijom koncerata i klupskih
veeri. Moe li se od toga pristojno
zaraditi pod uvjetom da je glazba na
kvalitetnom nivou? Postoji li i neka
poveznica izmeu tog posla i onog
s filmovima?
Koncertna je aktivnost neto to sam
prenio iz prethodne akcije s Kontrapunktom i zaista sjajne suradnje s
Edijem i Dusom, te klubom Aquarius. Glazba je neto to me oduvijek
veseli i pomalo sebino volim dovesti
u Zagreb nekog koga bih volio sluati
uivo. Na alost, ni ova aktivnost vie
nema neku komercijalnu vrijednost,
mislim da samo neke megakompanije poput Live Nationa mogu zaraditi

ozbiljan novac na tome, tako da smo

po tom pitanju trenutno malo zamrli,
ali jo uvijek imamo par bendova koje
bismo htjeli dovesti kod nas, jedan
od tih je definitvno Beirut.
Bili ste na Marketu ideja koji se
odrao u sklopu ovogodinjih DHFa. Pretpostavljam da ste sudjelovali
na brojnim prezentacijama toga tipa.
to mislite o takvom vidu razmjene
ideja izmeu producenata i autora?
Koliko je to razvijeno kod nas za razliku od brojnih inozemnih foruma? Sa
druge strane, zadravate li soluciju
da vam neafirmirani autori priu sa
scenarijima i povlae vas za rukav?
Svaka je razmjena ideja korisna,
naroito ako su ljudi konstruktivni po

tom pitanju. I ako postoji novac s kojim

se neto da napraviti. Bio sam na raznim
pitching forumima i neki od tih su donijeli
novac u moje produkcije, na nekima sam
naao partnere ili zanimljive projekte na
kojima je vrijedilo raditi. Kod nas je to sve
jo uvijek u povojima, jer prije svega ne
postoji lokalno trite, pa shodno tome
nitko ne eli doi negdje potroiti svoj novac, ako tamo ne pronae nekog partnera. Novac trai novac i mi moramo
prestati izigravati siromane susjede s istoka, jer nije istina da novca nema. Ima
ga, samo se troi na krivi nain. Bojim se
da neafirmirani autori nemaju ba hrabrosti
uletiti nekom s idejom, malo je to hrvatski
sindrom svi znamo najbolje na svijetu
sloit nogometnu repku i zato bi netko
svoju genijalnost podijelio s nekim? E,
pa isto tako kod nas svi najbolje na svijetu znaju producirat film, pa zapravo ljudi
i ne uletavaju. Moram priznat da bih volio da mi netko uleti tako, nedavno se to
i dogodilo i potpuno me oborilo s nogu.
Koliko u slaganju financijske konstrukcije
za pojedini projekt raunate na dravne
subvencijske fondove? Je li ope mogue
raunati na realizaciju bez blagoslova
drave, primjerice, osiguravajui novac
kroz sponzorstva ili privatne ulagae?
Nae prve filmove napravili smo ili sami ili u

potpunosti uz pomo stranih fondova. Bilo

je situacija kad smo imali premijeru filma u
debitantskoj konkurenciji na najjaem europskom dokumentarnom festivalu IDFA
u Amsterdamu, a do tog trenutka nismo
dobili ni kune od Hrvatske, pa je ideja bila
da ga prijavimo kao film s Grenlanda. Kasnije smo proli na natjeaju, s tim da smo
zagonetno smjeteni u krivu kategoriju,
pa smo dobili samo pola sredstava. Ili film
Cash&Marry za koji je HAVC dao ravno
3.18% budeta i (opet!) smjestio film u
krivu kategoriju, iako je Nukleus film lead
producer na filmu.
S takvim smo se rezultatima nauili traiti
novac van Hrvatske, pa i sad kad su nam
neki projekti proli na natjeaju u normalnim iznosima, ne kanimo stati na tome,
nego traiti daljnje financiranje van zemlje.
Sponzorstva na filmu zapravo ne postoje,
ako ne raunamo ona koja su iskljuivo
robne razmjene, pa ako vam zatreba auto
ili neki dio rekvizite za snimanje, moete
oekivati da e vam netko uletiti s time.
Obzirom da zakon kojim bi ulaganje u
hrvatski film bilo porezna olakica zapravo
ne postoji ne postoje ni privatni ulagai
u film. Ne postoje ak ni mecene, osim
nekih rijetkih sluajeva ljudi koji zaista investiraju u film iz istog altruizma.
Kako vam je bilo iskustvo rada na hvaljenom filmu Plati i eni makedonskog re-

datelja Atanasa Georgieva? Kako

openito gledate na koprodukciju,
prvo s regionalnim, a potom europskim i svjetskim kinematografijama?

ciklusi

Plati i eni je ono to se zove case

study, primjer suradnje koja se odvila,
usprkos svim zaprekama, na najbolji
mogui nain. Od samog poetka
kad su se scenarist i redatelj javili
meni sa eljom da preuzmem produkciju do finalne kopije filma prole su
skoro 4 godine, ali film je napravljen,
umjetniki smo svi zadovoljni kako je
ispao, svi su dobili svoje honorare koji
su bili na europskim normama i svega
toga ne bi bilo da nismo zajedniki
radili na koprodukciji. Svaki je dio tog
posla odraen u punoj suradnji, da
nije bilo jedne karike ne bi se tako
odvilo, a ono to je najbitnije za shvatit jest da bez koprodukcije danas
gotovi nema ni europskog filma. Novac koji se dobija u jednoj zemlji nije
dovoljan kako bi se napravio malo
zahtjevniji film. Regionalno je najbolje
pogledati rezultate zadnjeg natjeaja
za koprodukcije na kojem je od 5 filmova koji su dobili novac, ak 4 u suradnji sa susjedima, od tog je pola sa
Srbima da li je netko mogao zamisliti
to prije 5 ili 10 godina? Da e hrvatski

filmski fond davati novac za srpski

film o gay paradi u Beogradu? Mislim da je Hrvatska u kontekstu regije
shvaena kao jedina zemlja koja daje
ozbiljan novac za film i mislim da na
tome treba nastaviti raditi; Srbi su
poboljali financiranje, a pred nama je
da nekako rijeimo i spor koji je izbio
s bosanskim filmskim fondom. I na
tome ne treba stati. Moramo pronai
nain kako suraivati i s velikima, ne
na servisu i prodaji lokacija, nego na
tome da pronaemo nain kako bit
zanimljivi poput Rumunja. Budeti njihovih filmova odavno su premaili milionske iznose, a teme koje obrauju
zanimljive su svima, iako na prvi
pogled izgledaju kao dosadne postkomunistike prie.
Vidite li u hrvatskoj kinematografiji potencijala za odrivi razvoj? Gdje smo
po vaem sudu deficitarni, a koji nam
je forte?
Potencijala ima uvijek, kreativnih ljudi,
a i onih koji poznaju zanat. Deficitarni
smo u tome da ne moemo sloit tri
filmske ekipe, jer jednostavno nema
dovoljno ljudi, nema rasvjetljivaa,
scenskih radnika i sl. Da ne priam
da su nam velikani filma ve pomalo

pred penzijom, a mlai se kadrovi ne

naziru. U Hrvatskoj trenutno postoji
samo jedan scenograf koji je mlai od
40 i on je tek poeo raditi. Ista je stvar
s direktorima fotografije, i tako je po
svim sektorima. Akademija bi trebala
svake godine izbacit generaciju koja
bi trebala osvjeiti filmske radnike,
ali ljudi se nekako gube, ne dobijaju
priliku, a i ako je dobiju uglavnom
ne zavrava slavno. Imamo od kog
nauit zanat, ali ne vidim previe mladih ljudi koji se oko tog trude, ele
egrtovati. Meni je ast svaki tren koji
provedem u drutvu velikana kao to
su Ivo Hunjak ili Vlado eh i svaki je
taj trenutak kola koju nee pronai
na Akademiji.
Uskoro se oekuje donoenje novog zakona o HRT-u? Koja su vaa
iskustva u radu s tom kuom? Ne
bi li ona trebala, makar u recesijskim
uvjetima, vie favorizirati suradnju sa
kreativnim produkcijskim kuama
nego ulaziti u bespotednu utrku sa
komercijalnim tv sadrajima? Nije li to
njihova primarna uloga?
Na treoj smo godini produkcije
kolege Gojun, Krivec, Siruek i ja
napravili 30-minutni dokumentarac

ekanje s kojim smo izali na tad jedini natjeaj u povijesti HRT-a. Uli smo
meu odabrane filmove i trebalo nam je
2 i pol godine da ih natjeramo da napokon otkupe film. Trili smo cijelih 12 500
kn. Primarna bi uloga te institucije trebala
bit odranje i poticanje hrvatske filmske
produkcije. A ona to ne radi. Znam da
je teko odrati balans u dravi u kojoj
se nacionalna televizija mora natjecati s
RTL-om. U Njemakoj je recimo taj isti
RTL zasluan za oivljavanje filmske industrije, a dalekoseno se rezultate da
pratiti na Oscarima za strani film gdje
su u zadnjih par godina Nijemci stalni
gosti. HRT vie ne koproducira, nije
partner hrvatskog filma, njegovi urednici ne dolaze na pitching forume i po
tome su jedinstveni u Europi. HRT ak
pronalazi naine kako izvrdati Zakon o
HAVC-u kako ne bi morao uplaivati
sredstva koja je obvezna davati toj instituciji. A kad vam ne plaa onaj koji
bi morao bit svjetionikom hrvatske
kulture zato bi vam plaali Nijemci?
Zato onda oekivati neka sredstva od
RTL-a ili T-coma? Mislim da je stanje na
HRT-u ogledalo stanja hrvatske kulture i
to hitno treba mijenjati. Hrvatska udruga
producenata aktivno radi na izmjenama
Zakona o HRT-u i iskreno se nadam da
e te izmjene zaivjeti jer e se rezultati

jako brzo vidjeti.

Koje projekte trenutno spremate, to
moemo oekivati u skorijoj budunosti?
Za 3 tjedna poinjemo snimanje novog
kratkog igranog filma Petra Orekovia
pod radnim naslovom Ustaj Miro, brzo,
brzo! s Lukom Petruiem u naslovnoj
ulozi, upravo smo zavrili i peglamo za
meunarodno trite Cikluse Vlade
Gojuna za koje je dobio nagradu za najboljeg debitanta na Danima hrvatskog
filma, te talijansku koprodukciju pod
imenom Tzigari Paola Santonija u koprodukciji s Fabula filmom iz Rima. Jedan nam je film (Djangarchi Zorana
Kreme) na radionici exOriente i predstavit emo ga na forumu u Jihlavi ove jeseni, a radimo i na jo jednoj koprodukciji s Talijanima pod radnim naslovom
Puccini moja je tajna skrivena u
meni redatelja Luce Gianfrancesca.
Vjerujem da emo, ovisno o pritjecanju
sredstava, krenuti u produkciju novog
dokumentarnog filma Vlade Gojuna pod
radnim naslovom Bebe na Vole, te
animiranog filma Velika avantura gospodina mrkljia Darka Vuenika za
koji iskreno mislim da moe postati mala
animirana serija.

MAJA JOKI

to traite kod redatelja? Kakav bi trebao biti va idealan odnos?

Ja sam radila s jako puno ljudi koji znaju to rade, a radila sam i s
onima koji se ne snalaze najbolje pa je opcija snai se drue- bila na
snazi. Openito, vie volim raditi s ljudima koji me mogu voditi, pa da u
nekom zajednikom procesu doemo do novih stvari. Ovako kad vadim iz starih ladica je manje naporno, ali i manje zanimljivo, i ne moe
se ne priupitati to e to tebi.
Kako vam je bilo raditi na filmu uti mjesec? Kako ste se pripremali za
ulogu?
Imali smo skoro dva mjeseca proba na kojima smo gradili priu kroz
improvizacije. Zvone je onda imenovao stvari koje su dobre, a micao
one koje nisu ili nisu bile upotrebljive i tako nas vodio. Neke smo probe
snimali, pa mu je poslije bilo lake memorirati stvari koje su valjale, a
koje ne. Rad na utom mjesecu bio je kao neki jako lijep san. I sve se
poklopilo. Radila sam s divnim, talentiranim, pametnim ljudima. Glumac
vie poeljeti ne moe. I ne smije.
Je li Vam nagrada Breza na Filmskom festivalu u Puli otvorila neka
nova vrata u svijetu filma i ako da, koja?
Lana Bari, glumica kazalita Mala Scena i dobitnica Veernjakove nagrade Breza na prologodinjem Festivalu igranog filma u Puli za ulogu u
kratkometranom filmu uti mjesec (omnibus Zagrebake prie), redatelja
Zvonimira Juria. S Lanom smo razgovarali o njenom kolovanju na Akademiji
scenskih umjetnosti u Sarajevu, glumakim radionicama koje je pohaDala u inozemstvu, iskustvima na filmskom setu i neostvarenim ambicijama.
TONI SKORI

Ne znam koliko je nagrada otvorila, ja je jako cijenim, ali kod nas nagrade malo znae u tom smislu, mala smo sredina, nagrada je puno i u
jednom trenutku svatko dobije neku nagradu. Bitan je rad. uti mjesec
mi je svakako otvorio vrata za mnogo to, Majku asfalta recimo i jo
neke projekte koji su u planu. Radim jako puno sa studentima to mi
je veliki gut. Sad snimam trei studentski film ove sezone, nakon toga
odmah i etvrti. Pojavila se jako zanimljiva generacija studenata poput
recimo Filipa Peruzovia koji jako puno znaju i mogu ve sad. I to me
raduje.

Kakav je princip rada na glumakoj akademiji u Sarajevu, kako

je strukturiran program, postoje li ogranienja koja postavlja
pred studente? Moete li po tom pitanju usporediti princip rada
u Sarajevu i Zagrebu?
U Sarajevu postoji striktan plan i program od poetka do kraja
studija i on je isti za svakoga. Taj se plan moe dobiti u referadi
na poetku studija. Studij je jako dobro osmiljen i sve se provodi do kraja, nema oputanja, vrlo su rigorozni po pitanju rada
studenata u kazalitu ili filmu ve na poetku studija i zapravo
te taj studij potpuno obuzme, ukoliko se zaista eli baviti
tim poslom. U Sarajevu sam puno nauila. Nisam studirala u
Zagrebu pa ne znam kako je, ali sam iz rada sa studentima
stekla dojam da tu vlada puno vii stupanj stihije. I da konkretnog plana nema. A sistematizacija je korisna i potrebna stvar,
pogotovo kad je kola ovakve vrste u pitanju. A stekla sam i
dojam da jako malo studenta respektira Akademiju u Zagrebu.
A to jest problem. Kako i zato, ja to ne znam. Ja nisam tu
studirala i zaista nemam pravo govoriti nego o sarajevskom
dijelu prie.
Zato niste primljeni na Akademiju u Zagrebu i koja bi prema
vaem miljenju trebala biti optimalna dob za upisivanje studija
glume?
Ja mislim da sam bila loa na prijemnom i zato me nisu primili.
A za optimalnu dob ne bih mogla rei, to je teko procijeniti i
to jest individualno. Zato postoji ui krug nakon ireg gdje se
moe provjeriti, makar djelomino, neija zrelost i spremnost
da ue u ovaj posao.

Koju biste kazalinu ulogu jednoga dana voljeli igrati i zato?

U klasninom smislu recimo da bih voljela igrati Heddu Gabler.
Openito bih se voljela pozabaviti nekom nazovi dramskom
rolom, zato to nisam ve dugo. Voljela bih raditi na nekoj dobroj dramskoj predstavi s dobrom ekipom. Bitno je imati dobre
ljude oko sebe.
Moete li nam rei neto o vaoj ulozi u novom filmu Dalibora
Matania Majka s asfalta, radu s njim i ostalim glumcima u
filmu?
Ja igram Vinju, Marinu prijateljicu kod koje potrai pomo
nakon to pobjegne od kue. I to mi je iskustvo bilo jako lijepo.
Opet super ekipa, Dado je jako drag i zapravo senzibilan to
me razveselilo. Franjo Dijak igra mog mua, jako mi je drago
da smo radili. I Marija karii igra Maru, s kojom bih igrala
uvijek i sve.
Najbolje glumako ostvarenje na filmu (filmska uloga ili vie njih)
koje ste do sada vidjeli i zato?
Viola Davis u filmu Doubt, Isabelle Huppert u Pijanistici,
Nicole Kidman u Roenju i Margot na vjenanju, Meryl
Streep u veini svojih filmova i moja najdraa glumica Samantha Morton u Code 46, In America, Longford....Cate Blanchett u Elizabeth.....ima ih jako puno. To su sve udotvorne
kreacije beskrajno talentiranih ena.
Koja je uloga, koju ste do sada igrali, vama najdraa?

Kakvo je vae iskustvo s audicijama?

Malo ih je, a ja ih volim. Voljela bih da ih je vie jer takvo
iskustvo smatram dragocjenim. Glumac i kroz audicije i kroz
tu vrstu pripreme raste. I naravno, mogunost su da dobije
ulogu. Kod nas ih je malo.

Jedna od najdraih mi je moja prva uloga u kazalitu, Benvoglio u Romeu i Juliji Williama Shakespearea u reiji Harisa
Paovia. I ova uloga u utom mjesecu koja je jako utjecala
na puno toga u mom ivotu.

Bili ste u iriju Zagreb film festivala 2009. godine u programu Kockice. Koji su bili vai
kriteriji pri odabiru pobjednikog filma?
Kriterij je bio da se svi sloimo. Pokuali smo biti demokratini. To su mahom studentski
filmovi i ne treba biti strog. Meni je osnovni kriterij bio da mi se film svia. I to je bilo zabavno iskustvo.

Istina, vjera, mjera.

S kim biste od redatelja i glumaca voljeli raditi u Hrvatskoj, a s kim u inozemstvu?

U Hrvatskoj sa Zvonom Juriem uvijek, super mi je rad sa studentima, a voljela bih raditi
sa svima koji vole i ele raditi neto dobro. U inozemstvu ne znam. Sumnjam da u
skoro u inozemstvo.
iji vas je utjecaj najvie oblikovao kao glumicu, bilo da je to osoba, mentor, predavanje,
radionica, iskustvo... ?
A ne znam, uim i kradem od najboljih.
Najvea pouka s Akademije u Sarajevu.
Istina, vjera, mjera.
Najvea zabluda o glumi koju vam je razbila Akademija?
Uh, moja slika o glumi prije je bila skroz djevojaka. Ne mogu rei da su to bile neke zablude, to su vie bili neki snovi koji nisu imali previe dodirnih toaka s realnou. Ali radost
je ista.
itao sam da Vam je elja bila studirati filmsku reiju. to volite kod reije? iji vam se
redateljski stil / opus posebno svia?
Ma da, to mi je elja, ali sumnjam da e se ostvariti. Svia mi se to radi Noah Baumbach, i jo neki indie-ameriki autori.

Sa svoje 23 godine, glumac dramskog kazalita Gavella, Filip Krian se ve moe pohvaliti s pozamanim brojem
kazalinih predstava i filmova u kojima je glumio. Od Kaligule Tomaa Pandura, to mu je ujedno i prvi profesionalni anganman u kazalitu preko Zeje rupe i Alabame
do uloga u kratkometranim filmovima mladih i perspektivnih, hrvatskih redatelja, Ivana Livakovia, Igora eregija i
Marka antia. Zavrio je preddiplomski studij na Akademiji
dramsKE umjetnosti u Zagrebu, a nakon toga dobiva stalni
angaman u Gavelli.

TONI SKORI

Kakva su ti iskustva sa kolovanjem na

ADU?
Na Akademiji sam upoznao puno dobrih prijatelja, tamo je toliko malo ljudi da svi postanete gotovo kao obitelj...Tokom studija sam
promijenio dosta profesora i od svakog sam
uio ono to mi se inilo dobrim za mene.
Uglavnom, bilo mi je lijepo studirati i svakim
danom sam postajao sve oputeniji i polako
gradio samopouzdanje za daljnji rad.
Kako ti je raditi u Gavelli? to si nauio
tamo, a moda nisi mogao na akademiji?
U Gavelli sam dobio priliku nastupati i kontinuirano raditi. Puno mi znai, kao mladom
glumcu, kad neku predstavu mogu odigrati
vie puta jer tada imam priliku ispitati kako se
ta predstava razvija. Na Akademiji odigra ispit
i onada krene na neki drugi zadatak tako da
zapravo gotovo nikad u potpunoj oputenosti,
ne moe zaigrati pred publikom. Jedino
nastupima moe zaista pokuati otkriti to je
to ime se bavi.

Kako si doao do odluke da e radije otii raditi, nego nastaviti studirati? Namjerava li zavriti
diplomski studij?
Ponudili su mi angaman u Gavelli i imao sam potrebu tu priliku iskoristiti. Jo sam mlad tako da u si
mogunost diplomskog uvijek ostaviti otvorenom...ovisi
o potrebama koje u imati.
Kako ti je Akademija promijenila odnos prema
glumi?
Pa i nije previe, ona me prije svega osvijestila i nauila
da nije sve tako romantino kako si ti misli kad je
upisuje.
Jesi li ponekad posumnjao u svoj izbor da bude
glumac?
Jesam i to vie puta, ali smatram da je to normalno...u
svemu ima uspona i padova.
Kakva su ti iskustva i odnos prema audicijama?
Pomalo se bojim audicija, ali mi se ini da je to potrebno
ukoliko nisi imao priliku ranije upoznati redatelja s kojim
bi trebao suradjivati...to je zdravo!
to misli o hrvatskim sapunicama i vidi li se u tom
svijetu?
Pa nemam neko miljenje, a za sada se ne vidim u toj
formi. Trebao bih imati puno vie samopouzdanja nego
to ga trenutno posjedujem da bih se usudio to raditi.
Kako ocjenjuje kvalitetu hrvatskog filma danas?
Koji bi nam noviji hrvatski film preporuio?
Ima fantastinih hrvatskih filmova.Ovo ljeto su me
oduevili Kenjac i Crnci....to svakako preporuam!

Od svih uloga koje si igrao, koja ti je posebno prirasla srcu?

Ne znam..Uvijek nekako najvie misli o onoj posljednjoj.
Preferira li vie film ili kazalite? Gdje se moe
bolje izraziti?
Jednako volim i potujem i jedno i drugo. Izraziti se
moe ako radi s ljudima koje razumije i koji tebe
razumiju, medij mi je manje bitan.
to trai od redatelja tj. kako bi trebao izgledati va
idealan odnos da bi ti iz sebe izvukao svoj maksimum?
Kad redatelj zna to eli onda je i meni lake shvatiti
to mene zanima tokom rada i prirodno mi dode da se
bacim na glavu...
Radio si s mnogim nadama i talentima hrvatskog
filma. Kakva su ti iskustva u radu s mladima?
Odlina! Od Livakovia, eregija, antia...pa da ne nabrajam sad sve jer u nekoga zaboraviti...kad ste generacijski blii onda je i odnos u startu puno otvoreniji.
Koje su te filmske uloge posebno oduevile?
Zadnje to sam gledao i zaista me oborilo s nogu je A
serious man, Michael Stuhlbarg me oduevio.
Ima li problema sa skidanjem na filmu / u
kazalitu?
Pa i imam i nemam...ne znam...ako vjerujem u ono to
radim nije mi problem skinuti se .

STUDIO KUBUS

STUDIO KUBUS

Studio Kubus umjetnika je organizacija iz zagreba osnovana 2006. godine, koja pokriva podruje drame, glazbe i plesa, organizira jednokratne
radionice i seminare te promovira samostalne autorske radove njenih
lanova. Glumaka radionica pod vodstvom Simone Dimitrov-Palatinu,
odgajateljice i dramskog pedagoga, oslanja se prije svega na metode
Konstantina Sergejevia Stanislavskog, Mihaila ehova i Leea Strasberga , s kojima se svi polaznici tijekom etverogodinjeg kolovanja i niza
ljetnih radionica, mogu upoznati.
TONI SKORI

Ako emo poeti od procesa kojim se

postaje glumac ili glumica, moramo krenuti od neke audicije. Za razliku od onih
na kojima se plae, grizu nokti, eka lista,
ne jede, ne spava i ne pije, kako bismo
na kraju bili poslani kui bez objanjenja,
audicija za glumaku radionicu studija
Kubus je ve u samom startu osmiljena
kao radionica. Traje priblino tri sata, a
svi kandidati se nalaze u istoj prostoriji i
imaju mogunost promatrati ostale pri njihovim izvedbama. Ukoliko se misle baviti glumakim poslom, moraju pokazati
spremnost rada u grupi jer e to jednoga
dana siguno morati pokazati i u radu u
ansamblu. Preduvjet pristupa audiciji je
jedan pripremljeni monolog. Na audiciji se
izmeu ostalog rade vjebe koje ukljuuji
intenzivno kretanje, kako bi se vidjelo kako
se ovjek uope osjea u svom tijelu, igra

se s imaginacijom, ocjenjuje se stupanj

ekspresivnosti i monolog, koji ispituje
glumaku provjeru sluha i povezanost
uma s tekstom. Moda i glavna osobina
koju pristupnik treba pokazati je spremnost na uenje i rad. Ne elim odbijati
ljude, koji ele razvijati svoju kreativnost.
Ukoliko se prijavi vie ljudi od kapaciteta,
onda najee rangiramo kandidate po
tim kriterijima: spremnosti na uenje i otvorenosti. rekla je voditeljica glumake
radionice Simona Dimitrov Palatinu. Oni
koji nisu proli audiciju, dobili su nova
saznanja jer su proli radionicu. One, koji
su proli dalje, eka etverogodinji program, na kojem je sama voditeljica radila
itavih pet godina, a za pojedine vjebe
trebalo je ak dvije godine da se u potpunosti mogu realizirati.

Svaka grupa radi od poetka listopada do sredine srpnja, to

ovisi o datumu godinje, zavrne produkcije te skupine. Satnica obuhvaa pet sati tjedno, prije zavrne produkcije se radi
intenzivnije. Nakon produkcije organiziraju se i ljetne radionice. Na prvoj godini polaznici se upoznavaju s glumakim tehnikama i rade glumake etide koje obuhvaaju sve aspekte
glume, izmeu ostalog: tijelo u prostoru, uspostavljanje odnosa izmeu tijela i partnera itd. Na drugoj godini, polaznici rade
na svom glasu, disanju i njegovom osvjetavanju. Nastavlja
se uenje o glumakim tehnikama, a polako se poinje raditi i
na Shakespeareu. Glavni oblik vjebe na ovoj godini su monolozi. Na sljedeoj, treoj godini, teite je na karakterizaciji
lika, glavni oblik vjebe su scene, radi se Moliere jer njegov
stil, na rubu farse, moe biti prilino izazovan jer se prilikom
izvedbi njegovih scena, lako moe zapasti u kliej. Posljednja i
etvrta godina radi dramsko djelo u cjelini ili stare Grke. Jedna
od zanimljivih vjebi je i rad na bajkama, gdje je jedan glumac i
narator i igra etiri do pet likova kroz samu naraciju. Konkretna
tema ove godine: Tri praia. Program radionice je fleksibi-

lan utoliko to se prilagoava potrebi grupe. Dakle ako grupa

ima afinitet prema odreenoj glumakoj metodi ili vjebi, onda
se intenzivnije radi na tim oblicima. Na kraju svake godine,
grupa izvodi zavrnu produkciju to je uz redovnost na satovima, preduvjet za nastavak na daljnji stupanj.
Za razliku od Akademije dramske umjetnosti, s kojom se po
satnici ne moe mjeriti, Kubus usprkos toj injenici prua svojim polaznicima kvalitetan raspon glumakih metoda i tehnika
i doputa im da nakon to prou kroz itav program, sami
odrede kojim smjerom ele krenuti. Kubus je prvotno zamiljen
kao glumaka akademija, ali kada je voditeljica Simona
Dimitrov-Palatinu, zajedno sa svojim kolegom iz TeatraEXIT,
redateljem Matkom Raguem, stavila na papir sve potrebne
preduvjete da bi se osnovala takva vrsta institucije, odustali
su od te ideje zbog financijskih nemogunosti. Kada smo
konano sve izraunali ispalo je da bi godina dana na takvoj
vrsti akademije, bila jednako skupa kao i godina kolovanja
u Londonu. Imala sam dobru namjeru dovesti predavae iz

Amerike, Velike Britanije i Njemake, ali imati te sve ljude na

plai jednostavno bi bilo nemogue- rekla je Simona.
A to nakon radionice?
Svi polaznici Kubusa imaju priliku nakon zavrenog kolovanja,
napraviti svoj autorski projekt s kojim e im Kubus kasnije
pomoi u realizaciji. Vano je raditi i pokazati da su eljni
znanja i treniranja. Uspjeh svakog polaznika Kubusa je individualan, ali i veliki kompliment samom glumakom studiju.
Na ovogodinjim Danima hrvatskog filma upravo je polaznica Kubusa, Marina Redepovi, dobila nagradu za najbolje
glumako ostvarenje u filmovima Crveno i Puni krug. Svima onima koji se uspiju probiti nakon Kubusovih radionica,
voditeljica Simona Dimitrov-Palatinu savjetuje jedno: Bilo da
dobijete ulogu u kazalitu, sapunici ili na filmu, vano je da taj
posao napravite poteno, radite s duom i pripremate se za
to kao da vam je to uloga ivota.

Simona DimitrOv-Palatinu, odgajatelj iCA I dramski pedagog

Edukaciju iz dramske pedagodije stekla je na mnogobrojnim teajevima, radionicama i seminarima u Hrvatskoj i u inozemstvu, a specijalizirala se za tehniku glume Mihaila ehova. Osim
Kubusa bila je i voditelj glumakog studija TeatraEXIT, acting coach na seriji Najbolje godine
te predstavama Ja/Antigona i Samo jueranja vijest.

Prva metoda kojom sam se bavila bila je ona Leea Strasberga, ali najdrae mi je predavati metodu Mihaila ehova. Kako objasniti ovjeku da neto to je podsvjesno dovede u
svjesnu razinu?! Upravo ehov se bavi imaginacijom. Trenutano nastojim nai nekoga tko
se intenzivno bavi Stellom Adler jer je to podruje na kojem bi se voljela jo razvijati
Sara Stani,
glavna glumica u monodrami Ja//Antigona, redatelja Borisa Kovaevia
i jedna od polaznica Kubusa

Razlika u glumakom iskustvu meu ljudima koji dolaze u Kubus se osjeti. Pogotovo ako
promai grupu pa se zatekne meu picekima, tj. prvoj godini. U starijim grupama se osjeti
razlika u glumakim afinitetima to je divan pokazatelj da u Kubusu nema kalupa kojeg svi
moraju popuniti nego se njeguje individualna kreativnost. Sviaju mi se i voditeljica i grupa jer
sam preko ta dva faktora uila na svakodnevnoj bazi. to kroz iskustva kolega, to kroz upute
voditeljice. A i meni je bilo divno saznanje da smo u istom kou. Svi imamo neku, ne nuno
istu blokadu ili glumaki problem ili nam je neto jednostavno neugodno, ili teko ili nejasno
pa je ta grupna atmosfera potpore neprocjenjiva. Upravo zbog svega navedenog, svia mi
se rad u Kubusu.

MAJA JOKI

IGOR JELINOVI

Umijee pisanja filmskog scenarija staro je

gotovo koliko i film sam. Ve su prvi filmovi
brae Luimiere, iako po prirodi dokumentarni,
imali svoje skice i predloke. Prema nekim
tvrdnjama, ve samim odabirom teme kojom
se film bavi ulazimo u domenu scenarija. S
druge strane, ima onih koji tvrde kako scenarij
postaje scenarijem tek u trenutku kada poprimi
predvienu formu i izgled; prije toga radi se o
ideji. Nezahvalno je, naravno, odvajati ideju od
konanog rezultata, samim tim to scenarij sam
po sebi nije konaan rezultat procesa, niti bismo ga mogli okarakterizirati knjievnom vrstom
unato tome to nastaje istim procesom kao i
recimo roman ili kratka pria; dakle kreativnim
pisanjem. Uglavljen tako na nesigurnom tlu,
izmeu knjievnosti i financijskog plana kakvog
ureda, odnosno izmeu autonomne umjetnosti
i matematikog predloka kojeg se tek treba
provesti u djelo, scenarij postaje vjeno mjesto
polemika i rasprava, dodue uglavnom onih
koji scenarije ne piu ve o filmu teoretiziraju.
U sutini stvari su vrlo jednostavne. Potpuno je
irelevantan princip kojim se do filmskog teksta
dolo i u kojoj ga se formi kreiralo ako on adaptiran na filmski medij u potpunosti funkcionira.
Neki imaju nejasnu ideju u glavi i bez da ita
zapiu stvaraju film, drugi naprotiv preputaju

glumcima da razviju veinu filmske prie sami,

hranei ih pritom emotivnim iskrama i osnovnim
smjernicama neophodnima za tok prie; na taj
nain redatelj postaje svojevrsni moderator
filmskog predloka, dok su glumci ti koji grade
scenaristiku teksturu. Naravno, najvei je broj
onih koji scenarij piu zatvoreni i izolirani od svijeta, pa tek potom prelaze na adaptaciju dobro
promilejnog i zatvorenog predloka u sliku.
Cilj ovog lanka, predstaviti je neke od autora domae kinematografije koji ne pribjegavaju klasinoj metodi pisanja scenarija, ve
na razne naine eksperimentiraju i propituju tu
formu. Svaki od njih na neki je nain zanimljiv i drugaiji od ovog drugog iz perspektive
metoda koje koriste u svrhu izrade scenarija.
Tako Ana Human uope ne pie scenarije, a
Zvonimir Juri esto pribjegava stvaranju scenarija u suradnji s glumcima.

Zvonimr Juri roen je u Osijeku 1971. Odmah po roenju

vezan je uz filmski medij. Ve te 1971. pojavljuje se u dvjema epizodama kultne serije Kuda idu divlje svinje, da bi
potom uslijedile razne epizodne uloge u filmovima i serijama
velike kinematografije bive drave: Skakavac, Kua,
Gruntovani, Smogovci, Inspektor Vinko, Krleino Putovanje u Vujak i Blagajnica hoe ii na more. Poetkom
devedesetih poinje njegova autorska karijera. Osim
steene diplome na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu na odsjeku za filmsku i TV reiju, studirao je na istom
odsjeku i u Los Angelesu na Loyola Marymount University.
Na poetku karijere afirmirao se uglavnom dokumentarnim
filmom (Tvra, za kojeg tvrdi da mu je najdrai od tih ranih dokumentaraca, Nebo ispod Osijeka za kojeg pak
tvrdi da je najbolje napravljen); da bi se kasnije potvrdio i u
igranoj formi. Onaj koji e ostati neprimjeen, naslovom
parafrazirajui Adorna, prvi je Zvonimirov dugometrani
igrani film, za kojeg je dobio nagradu za najboljeg debitanta
na Pulskom festivalu, iako, kako sam kae, njime nije zadovoljan, te mu bez problema istie mane u javnosti. Segment
Pie iz omnibusa Seks, pie i krvoprolie slijedei je u
njegovoj filmografiji (ostala dva segmenta potpisuju Antonio Nui i Boris T. Mati), da bi se s posljednja dva projekta definitivno potvrdio na hrvatskoj, ali i meunarodnoj
filmskoj sceni. Segment uti mjesec iz izrazito uspjenog
omnibusa Zagrebake prie, svjetsku slavu je dosegao
sudjelovanjem u slubenoj konkurenciji u kategoriji kratkog
igranog filma na posljednjem Berlinaleu, dok je dugometrani
film Crnci, napisan i reiran u duetu s Goranom Deviem
pobrao cijeli niz nagrada na festivalima u Hrvatskoj i inozemstvu. Gore spomenuti uti mjesec nastao je oslanjajui se
u potpunosti na glumake probe i improvizaciju.
U nastavku moete proitati intervju kojeg smo sa Zvonimirom napravili.

to vas potie na stvaranje i zato ste odabrali ba filmski

medij? to on nudi u odnosu na ostale oblike izraavanja?
Ne vidim druge svrhe u ivotu nego da radim. Nisam ja
njega odabrao, on je mene. Nekad alim zbog toga, jer
je taj posao optereen financijama, nekad mi je drago, jer
je nevjerojatan i uvijek te iznenadi. Ne znam to donosi
u odnosu na druge oblike izraavanja: al znam da me je
nauio da pobijedim stidljivost.
Koja bi bila prva iskra u vaem stvaralavu, podraaj oko
kojeg se kasnije izgradi cijeli film....je li u pitanju slika, zvuk,
pria ili nema pravila?
Nema pravila...ali jasna misao nikad nije. Vie neto mutno
bude. Uglavnom neki motivi. Zato i na pitanje tipa - to
ste htjeli rei svojim filmom - nemam odgovora. Ne znam
- kaem onda - ali ono to znam je da imam tu dosadnu i
napornu elju da radim filmove.
Sluate li glazbu dok piete i ako da, o kojoj je glazbi rije i
ima li ona utjecaja na konani rezultat (emocija, kreacija slike
kroz zvuk itd.)?
Sluam kad piem sam. Scenarij prvog filma sam napisao
imajui WILCO - summerteeth na repeatu konstantno.
Kada piem u dvoje onda ne. Ima dva glasa u zraku i glazba bi bila previe.

Piete li ikada scenarij prema glumcu i njegovim interpretativnim mogunostima ili tek nakon ideje dolaze glumci?
Pokuavam pisati po glumcima koje imam u glavi. Tako
su i Crnci napisani i tako su nastali - po onome to smo
tada imali na tritu od mladih mukih glumaca plus
Gregurevi...no nekada se i pie bez ikoga u glavi....pa
kasnije trai.

Koje su prednosti, a koje mane improvizacije i stvaranja

scenaristikog predloka za film u suradnji s glumcima, u
odnosu na tradicionalni princip pisanja scenarija? Koliko
esto pribjegavate toj metodi?
Ako dobro odabere glumce ili glumice, nema mana, jedino ti za taj nain treba dosta vremena jer se stvar gradi u
hodu; ako ga nema, ne preporuam.
Ne znam koiliko esto. Od prilike do prilike.

Poznata je stvar da ste scenarij svog prvog dugometranog

igranog filma Onaj koji e ostati nezamjeen promjenili
za nekih 80% neposredno prije snimanja. Kako je do toga
dolo?
Scenarij na papiru je jedan medij, a kad izae na teren
snimati to s ljudima, skui da je to neki sasvim drugi svijet.
I pomislio sam: Zato isti scenarij, kojeg sam se na neki
nain ve bio zasitio, zato ne neto novo.

Postoje li leitmotivi u vaim priama? to je

ono iskonsko to vas u svakoj prii zanima?
Vjerojatno postoje...ali ne bih ih elio sebi
previe osvjetavati. Ti mi reci...
Svaka pria, naravno, ima tisuu naina da
bude ispriana. to po vaem miljenju nosi
nelinearna struktura naracije u odnosu na
onu linearnu? Je li odstupanje od tradicionalnog pristupa pisanju scenarija (pri tom
se misli na glumaku improvizaciju i nelinearnu strukturu naracije), plod toga o ste
tradicionalnom formom ovladali ili naprotiv
taj nekonvencionalni princip vie odgovara
vaem nainu funkcioniranja?
Teko mi je odgovoriti. Nisam ja niim ovladao u ivotu pa ni formom pripovjedanja.
nauio sam se neke stvari oko filma, kako
raditi s glumcima - tu nisam lo, ali ne znam
bih li to mogao prenijeti nekom drugom.
Volim filmove koji eksperimentiraju formom
pripovjedanja, uostalom film Gaspara Noea
Nepovratno je isprian unazad i film je
dobio jednu dimenziju koju ne bi imao da se
ispriao normalno.
No jedno je ekperimentirati, a drugo je i pogoditi. elim biti strog u tom smislu. Eksperimentirati ne znai da moe sve. Naprotiv,
ti s eksperimentom takoer slijedi neka
pravila, pravila koja si sam postavio; ali budi
strog onda prema sebi i materijalu.
Kakvo je vae miljenje o principima pisanja
scenarija Lew Huntera na kojeg se zaklinju

mnogi scenaristi? Mislite li da prvo treba ovladati klasiom tehnikom pisanja u tri ina
kako bismo je bili u stanju rekonstruirati?
Meni on ne znai nita. To je predrasuda ne moe ovladati niim u ivotu. Moe raditi i onda se nadati.

i stvara. Nitko nije nevin. Samo kamen je

nevin.

Tko su vam uzori u svjetskim okvirima, a

koga biste posebno istaknuli u Hrvatskoj?
Lars von Trier, Orson Wells, Gaspar Noe,
Bunuel....lista je duga. Juraj Leroti - mladi
redatelj iz Splita Mauro Ferlin iz Pule, redatelj
najboljih hrvatskih spotova, volio bih da on
radi filmove.

Kakva je budunost kratkog igranog filma

u Hrvatskoj i mislite li da je iz ekonomskog
aspekta i proboja na strano trite zahvalniji
eksperimentalni, dokumentarni ili angarani
film od recimo kratkog igranog ili je to potpuno nebitno?
Ne znam. Ne bavim se prognozama kad
radim film kakav e mu biti proboj.
A kada ga napravim onda uglavnom sve
preputam producentu.

Kakvo je openito vae miljenje o scenariju

u Hrvatskoj?
Generalno ispod prosjeka; ali umjetnost
scenarija je generalno precijenjena. Jako je
dobro imati odlian scenarij, ali to ne znai
da e imati i dobar film na kraju. Ima jo
puno stepenica do krajnjeg rezultata. Vidio
sam odline scenarije i osrednje filmove na
kraju.
Mora li, po vaem miljenju, umjetnost biti
drutveno angairana?
Moe i ne mora biti. Oboavam Brechta, jednog angairanog tipa, ali istovremeno oboavam i Nick Drakea - jednog
neangairanog tipa. Svaki fim poiva na
nekoj ideologiji, pa i benigne komedije. Iza
svakog filma moe vidjeti kako autor ili autorica razmilja o svijetu, kako ga opisuje

Koji su najvei problemi filma u Hrvatskoj?

Ovo preskaem, trebalo bi mi dva dana za
ovaj odgovor.

Moete li u par reenica opisati proces

putem kojeg nastaje neki va film? Znai od
zaetka ideje do skupljanja praine i festivalske mirovine. Koji vam je najuzbudljiviji dio u
procesu?
Mutna ideja. Pisanje scenarija (vrstog ili
manje vrstog). Nada da e dobiti i skupiti novac. Duge, duge probe s glumcima.
to bolji izbor suradnika (dir. fotografije,
montaer, producent, pomonik redatelja) i
onda snimanje - ogromna avantura u kojoj
se mijeaju strah, napetost i ponekad ...radost.

to biste savjetovali nekome tko nema

tehniku podrku, zavrenu akademiju, ni
kontakte u svijetu filma, a arko eli snimiti
neto?
Da mu ili da joj projekt bude jeftin i snimljiv,
jer e se ljudi iznenaditi koliko je to kompliciran i kolektivan posao.
Kakvi su vai planovi za budunost? Koliko esto dobivate ideje za film? Koliko njih
bude realizirano?
Planovi su da se prijavim na jesenski natjeaj
na havc-u za dugometrani film, dotad u
doraivati scenarij.
Uspijevate li preivjeti od filma?
Od igranog filma - oko godine dana - da.
Onda treba nai druge filmsko-tv poslove.

Sluate li glazbu dok osmiljavate projekt i ako da, o kojoj

je glazbi rije i ima li ona utjecaja na konani rezultat (emocija, kreacija slike kroz zvuk itd.)?
Ne sluam glazbu dok stvaram; volim tiinu.

Ana Human roena je u Zagrebu 1977. godine. Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, na
tada eksperimentalnom odjelu Multimedije. Za sebe kae
kako je prvenstveno likovna umjetnica koja se okuala u
animiranom i eksperimentalnom filmu, pa joj se eto svidjelo.
Njezini filmovi propituju drutvene norme, te poseban naglasak stavlja na hranu i ulogu hrane u suvremenom drutvu.
Njezini najznaajniji filmovi, sve mahom nagraivani,
Merpajz, Plac i Ruak bave se upravo tim temama,
te su napravljeni uz pomo stop-animacije, te su vizualno
vrlo dojmljivi. U nastavku moete proitati intevrju koji smo
napravili s ovom vrlo perspektivnom autoricom.
to vas potie na stvaranje i zato ste, meu ostalima,
odabrali ba filmski medij? to film nudi u odnosu na ostale
vizualne oblike komunikacije kojima se bavite?
Rad na filmu/videu ukljuuje kombiniranje raznih vjetina i
medija zbog ega mi se ini zanimljiv.
Koja bi bila prva iskra u vaem stvaralatvu, podraaj oko
kojeg se kasnije izgradi cijeli film....je li u pitanju slika, zvuk,
pria ili nema pravila?
Obino je to tema koja mi je interesantna, bilo da je to
ponaanje, obiaji, domainstvo esto mi inspiracija
bude neka knjiga koju/prirunik.Dosta vremena provedem
istraivajui literaturu i podruje koje me zanima.
Sluate li glazbu dok osmiljavate projekt i ako da, o kojoj
je glazbi rije i ima li ona utjecaja na konani rezultat (emocija, kreacija slike kroz zvuk itd.)?

U vaim su filmovima veinom neivi predmeti bili pokretai

radnje i vizualnog identiteta filma. Na filmu Ruak imali ste
ljude za protagoniste filma. Jesu li oni znali to i zato trebaju raditi? Kakvo je vae iskustvo rada s glumcima na tom
filmu?
Definitvno je drugo iskustvo raditi s ljudima nego s predmetima i fajlovima, ali bilo je zanimljivo. Ljudi koji su glumili
u Ruku nisu profesionalni glumci i meni je bilo bitno da
oni niti ne pokuavaju glumiti. Nazvala bih to zauzimanjem
pozicija. Oni su otprilike znali to trebaju raditi, a detaljnije
upute bi dobili na snimanju. S obzirom da radimo u maloj
produkciji rad s ljudima je napornije jer ukljuuje vie organizacije.
Kada kreete u snimanje filma znate li sve to elite dobiti
ili se oslanjate i na improvizaciju? Kada se pria o eksperimentu u vaim filmovima na to se zapravo misli?
Ne bih to zvala improvizacijom. Kreem sa nekim elementom koji me zanima, nekim dijelom koji mi je jasan i onda
ga razvijam. esto prvo radim probe - testove animacije,
da vidim kako e izgledati. Mislim da nije mogue zamisliti
stvari koje radite prvi put, a kod animacije je to esto da
jednostavno niste sigurni da li e bolje funkcionirati ovako
ili onako. Istraivanje u pisanju i zamiljanju toga to ete
snimiti je drugaije od toga kada ponete raditi i teta je
odustati od neega samo zato to niste mogli ni zamisliti
da se tako neto moe dogoditi. Neki to zovu i grekom.
Vai filmovi tematiziraju kurtoazne drutvene protokole,
hranu, rodnu podjelu uloga u drutvu, bonton...to je ono
iskonsko to vas u svakom filmu zanima? Otkud interes za
ba te teme?
Teme izlaze jedna iz druge, isto kao to i svaki novi film je
poeo ve u onom prolom. To su meni bliske stvari koje
me brinu, o kojima mislim i koje me mue.

Unato tome to ne piete scenarije

i vai filmovi ne posjeduju narativnu
liniju, mislite li ipak da na neki nain
priate priu?
Mislim da da. I nadam se da je vidljivo, moda to ne bih zvala priom,
moda bih upotrijebila rije struktura.
Tko su vam uzori u svjetskim okvirima, a koga biste posebno istaknuli u
Hrvatskoj?
Chantal Ackermann, Michael Snow,
Reiner Fassbinder, Claude Chabrol, John Baldessari, Harun Farocki,
Sanja Ivekovic, Dalibor Matinis, Nicole Hewitt....
Kakvo je openito vae miljenje o
scenariju u Hrvatskoj?
Nemam neko posebno miljenje.
Mislim da svatko ima nain na koji
mu/joj odgovara provoditi vlastiti
kreativni proces pa ako je nekome
to lake pomou jasno odreenog
scenarija - to da ne?
Mora li, po vaem miljenju, umjetnost biti drutveno angairana?
Mislim da mora.
Koji su najvei problemi filma u
Hrvatskoj?
esto imam osjeaj da su odraeni
na brzinu i da se potie samo jedan
tip rada/miljenja.
Kakva je budunost kratkog filma u
Hrvatskoj i mislite li da je iz ekonomskog aspekta i proboja na strano
trite zahvalniji eksperimentalni, dokumentarni ili angairani film od

recimo kratkog igranog ili je to potpuno nebitno?

Sigurno je da e biti uspjenije forme
koje su u nekom trenutku popularnije i one koje se mogu ponuditi iroj
publici. No trini uspjeh je samo
jedno od mjerila uspjenosti i potie
odreeni tip produkcije. Nadam se
da to nee postati prevladavajue
mjerilo kvalitete i da e raznovrsni
modeli - kako mjerila uspjenosti
tako i modela financiranja opstati
paralelno. A uvijek e biti i onih koji
e filmove snimati bez obzira na financiranje ili trite.
Moete li u par reenica opisati proces putem kojeg nastaje neki va
film? Znai od zaetka ideje do festivalske mirovine?. Koji vam je najuzbudljiviji dio u procesu?
Ideja, nalaenje financija, predprodukcija (pripreme za snimanje,
probe) snimanje slike, snimanje
tona, montaa slike/tona, finiiranje,
izrada DVDa, kavera i popratnih
materjala, premijera, slanje filma na
festivale. Kao najuzbudljivije izdvojila
bi faze snimanja i montae. Uvijek
imam osjeaj da se tu dogaaju neki
pomaci. Izrada popratnih materijala
je opremanje neke zavrene stvari i
to je nunost.
to biste savjetovali nekome tko
nema tehniku podrku, zavrenu
akademiju, ni kontakte u svijetu filma
a arko eli snimiti neto?
Danas nije problem uzeti kameru i
snimiti. Izmontirati, napraviti DVDe i
poslati na festivale. Mislim da treba
tehniku podrku,

to biste savjetovali nekome tko

nema zavrenu akademiju, ni kontakte u svijetu filma a arko eli snimiti
neto?
Danas nije problem uzeti kameru i
snimiti. Izmontirati, napraviti DVDe i
poslati na festivale. Mislim da treba
biti ustrajan i uporan.
Kakvi su vai planovi za budunost?
Koliko esto dobivate ideje za film?
Koliko njih bude realizirano?
Trenutno radim na projektu koji sam
poela prije godinu i pol, nadam se
da cu uskoro zavriti i poeti novi.
U principu projekti se veu jedan
na drugi, tj. kraj jednog je i poetak
drugog. Dugo razmiljam o tome to
u raditi tako da ne mogu rei da
ima neto to bih eljela snimiti a da
nisam. Kada neto naumim obino
to onda idem raditi.
Uspijevate li preivjeti od filma?
Pomau li brojne nagrade koje ste
dobili na filmskim festivalima, makar
indirektno, u popravljanju vae financijske situacije?
Nagrade koje dobijemo ako su
novane idu u produkciju tako da
nam malo poprave budet. Ne mogu
rei da ivim od filma. Zaposlena
sam na Akademiji likovnih umjetnosti
u Zagrebu na odsjeku za animirani
film i nove medije i ivim od toga.

MAJA JOKI

EKSPERIMENT
MON AMOUR
KARMEN FARAC

ini nam se da ivimo u vremenu kada

iznenaenja vie nema, u vremenu u
kojem je sve vieno, u razdoblju u kojem umjetnost umire. Nita nas vie ne
moe okirati, iznenaditi ili oarati, pa
ipak, razvoj tehnologije pojedincima
je dao ono to trebaju da bi nas iznova
oduevili.
Da, tako je, rije je o sedmoj umjetnosti, filmu,
tonije eksperimentalnom filmu koji nas i dalje
ostavlja bez daha, esto nas intrigira i potie na
razmiljanje. Pojavom filmske umjetnosti ovjek je
konano bio u mogunosti zabiljeiti svoj doivljaj
svijeta koji ga okruuje, svijeta u pokretu to se
mijenja svakim treptajem oka, a strah i nerazumijevanje koji su pratili raanje filmske umjetnosti ubrzo su nestali, te je filmska umjetnost
vremenom postala sastavni dio ovjekova ivota.
Meutim, pojavom eksperimentalnog filma krajem

pedesetih godina prolog stoljea, nerazumijevanje se opet

vratilo u filmsku umjetnost. Filmska umjetnost, koja je do tada
bila dostupna uskom krugu filmaa, u ezdesetim godinama
postaje pristupana i ostalim umjetnicima i mladim kreativcima
koji su iskoristili nove mogunosti i stvorili do tada nezamisliva filmska ostvarenja. Eksperimentalni film karakterizira inovativnost na podruju filmskog izraavanja, kao i otpor autora
prema uvrijeenim anrovima i normama konvencionalne kinematografije uz potpuno zanemarivanje vladajue ideologije.
Pojava eksperimentalnog filma na podruju Hrvatske paralelna je s pojavom novih umjetnikih pokreta EXAT-a, enformela,
op-arta, a vee se uz dvije linosti: Mihovila Pansini i Ivana
Martinca.

Amateri Pansini i Martinac uspjeli su svojim ostvarenjima, te

svojim promiljanjima filmske umjetnosti u potpunosti oarati
svijet umjetnosti stvoriti novu, alternativnu filmsku scenu.
Priznanje eksperimentalnog filma kao relevantne umjetnike
forme dogodilo se 1955. godine, kada je na Treem jugoslavenskom festivalu amaterskog filma Pansinijev eksperimentalni film Osueni nagraen zlatnom plaketom, iako godinu
dana ranije na Prvom zagrebakom festivalu amaterskog filma nije uvrten ni u natjecateljski program. Zanimljivo je, da
iako je ovaj anr i na samom poetku imao mnoge pristae u
umjetnikim krugovima, npr. likovnim ili knjievnim, filmski svijet
u veini je sluajeva ostao neosjetljiv na novi umjetniki izraz.
Poetak djelovanja ovih mladih umjetnika bio bi nemogu bez

kinoklubova, koji su u socijalizmu otvarani ne bi li graanima

pribliili tehniku kulturu i stvaralatvo, ali su ujedno bili slobodni od bilo kakve ideologije, budui da su smatrani perifernim kulturnim centrima i kao takvi nisu pobuivali interes
vlasti. Posebnu ulogu u afirmaciji eksperimentalnog filma na
podruju Hrvatske tih davnih ezdesetih godina imali su Kinoklub Zagreb (Pansini) i Kinoklub Split (Martinac), gdje su se
okupljali mladi autori te diskutirali o filmu u kojem je svaka
sloboda doputena.
U tom ambijentu ezdesetih godina, rodila se ideja o stvaranju antifilma (Pansini i Kobija) koja je popraena oglednim
primjercima filmova, to je rezultiralo pokretanjem bijenalnog
festivala eksperimentalnog filma Genre film festivala- GEFF,

Eksperimentalni film karakterizira inovativnost na podruju filmskog izraavanja, kao i otpor autora prema uvrijeenim anrovima i normama konvencionalne kinematografije uz potpuno zanemarivanje vladajue
ideologije.

Tom Gotovac jedinstvena je pojava na naoj umjetnikoj sceni.

utemeljenog 1963. godine od strane Mihovila Pansinija, a po uzoru na Nove tendencije koje su odravane od 1961. do
1973. godine. Usprkos postojanju GEFFa i interesa odreenog djela populacije za
eksperimentalni film, krajem ezdesetih
godina produkcija polako jenjava, budui
da jaanjem televizije velik broj amaterskih filmaa naputa eksperimentalni film.
U tim najranijim fazama razvoja eksperimentalnog filma u Hrvatskoj istakli su se:
Ivo Lukas, Lordan Zafranovi, Goran vob,
Ranko Kursar, Ljubia Grli, Marijan Hodak,
Vjekoslav Naki, Miroslav Mikuljan, Milan
amec, eljko Radivoj i Vedran Stipevi,
a posebno je znaajan Tomislav Gotovacotac performansa i strukturalistikoga filma.
Tom Gotovac jedinstvena je pojava na
naoj umjetnikoj sceni. Iako je veini
publike poznat po svojim performansima,
Gotovac je uinio izuzetan iskorak u filmskoj umjetnosti, te je daleko od pomodnih
umjetnikih krugova uspio stvoriti neto
novo i drukije. Ljubav prema filmu uoljiva
je na samom poetku njegova umjetnikog
djelovanja to je vidljivo u njegovim najranijim radovima, serijama fotografija,
koje su nastale ugledanjem na filmske
tehnike. Kasnije, kada konano poinje

stvarati filmove Gotovac, kao i Duchamp

godinama prije njega, reciklira postojea
djela, ali za razliku od Duchampa koji
ponovno koristi predmete iz nae svakodnevnice, Gotovev ready made sastoji se
u ponovnom koritenju melodija ili ulomka
kadrova iz filmova velikih majstora reije
poput Godarda. Istodobno s Kubelkom
(bekim filmskim umjetnikom) i Snowom
(kanadski filmski umjetnik), Gotovac krajem
ezdesetih godina stvara novu podvrstu
eksperimentalnog filma - strukturalistiki
film u kojem metodoloka struktura postaje
kljuna tema filma.
Poetkom sedamdesetih pojava videa dovodi do slabije produkcije eksperimentalnog filma, a umjetnici se sve vie okreu
videu kao obliku izraavanja. Eksperimentalni film preivljava zahvaljujui Kino klubu
Split i autorima poput Zdravka Mustaa koji
se kontinuirano bavi ovom filmskom vrstom
sve do danas, zatim Branka Karabatia,
arka Batinovia i Borisa Poljaka.
Tokom osamdesetih godina eksperimentalni film i video i dalje koegzistiraju.
Dostupnost opreme i tehnologije koja je
do tada koritena iskljuivo u videoumjetnosti postupno se poinje primjenjivati i za
izradu eksperimentalnih filmova, meutim

ni ta injenica nije popravila situaciju u kojoj je eksperimentalni film nastajao. Iznimka su Ivan Ladislav Galeta, koji
svoje filmove radi uz potporu stranih investitora, zatim umjetnici splitske filmske scene (Branko Karabati, Zdravko
Musta, Petar Fradeli...) koji i dalje stvaraju filmove, te
surauje s kolegama iz inozemstva, kao i osjeki umjetnik
Ivan Faktor. U eksperimentalnom filmu osamdesetih javlja
se individualistika nota, a snimaju se i meditativni filmovi
raspoloenja (Breda Beban i Hrvoje Horvati).
Devedesete godine, zahvaljujui razvoju tehnologije,
omoguile su umjetnicima samostalno bavljenje eksperimentalnim filmom, iako i dalje velik broj njih i dalje djeluje
u Kino klubu Zagreb i Split. Eksperimentalni film, koji je do
tada bio samostalan medij, polako se poinje ispreplitati s
videom. Nova generacija umjetnika (Simon Bogojevi Narath, Igor Kuduz, Vladislav Kneevi, Davor Mezak) stvara
djela koja ne prikazuju svakodnevnicu i ratna stradanja
koja su poetkom devedesetih postala naa svakodnevnica, ve svojim filmovima bjee to dalje od stvarnosti
u nepoznate cyber-prostore. Djela ove generacije umjetnika prvi put su predstavljena javnosti video-programom
Refference to Difference (Slike razlike) odranom 1996.
godine. Oivljavanje filmskog neprofesijskog stvaralatva
sredinom devedesetih vidljivo je i sudjelovanjem neafirmiranih filmskih umjetnika na Danima hrvatskog filma,
a posebno je znaajno pokretanje Festivala novog filma

kojeg je pokrenuo Branko Karabati, a koji se odrava i

danas to svjedoi o stalnom interesu za drukije filmske
vrste. Novo tisuljee ponovno se zainteresiralo za eksperimentalni film o emu svjedoi i festival 25 FPS, koji
se odrava od 2005. godine u organizaciji Udruge za audiovizualna istraivanja u Studentskom centru u Zagrebu,
a o emu smo razgovarali s Mirnom Belinom, Sanjom
Grbin i Marinom Koul koje organiziraju navedeni festival.
Festival promovira radove koji tee iskoristiti sve konceptualne, tehnoloke i produkcijske mogunosti filmskog i
video medija te one koji se na inovativan nain oslanjaju
na tradiciju avangardnog filma i eksperimentalnofilmskog
roda. Cilj festivala je postavljanje eksperimentalnog filma
i videa u iri kontekst, kao i informiranje domae filmske
publike o svjetskoj produkciji na ovom podruju. U MM
centru u sklopu Studentskog centra organiziraju se i radionice eksperimentalnog filma to takoer svjedoi o sve
veoj popularnosti i prihvaanju ovog filmskog anra.
Otvorenjem Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, eksperimentalni film postavljen je u muzejski prostor, emu
smo imali priliku svjedoiti 11. i 12. svibnja 2010. godine

kada je u prostorima muzeja uz

potporu HAVC-a odran CRO/
FILM/LAB/2009. Rije je o filmskom programu eksperimentalnih
filmova koji e se redovito odravati
u Muzeju, a budui da je besplatan, posjetitelji e moi upoznati
recentnu filmsku produkciju.
U prvom ciklusu CRO/FILM/LAB/
prikazani su eksperimentalni filmovi koji su 2009. godine odabrani i
uvrteni u program financiranja na
natjeaju HAVC-a. Rije je o filmov-

ima Borisa Grajnera, eljka Saria, Hrvoja

Juvania, Branka Peia, Borisa Poljaka i
Vedrana Mihletia, a posebno treba istaknuti
Vladislava Kneevia koji je za film Arheo 29
dobio nagradu Oktavijan Hrvatskog drutva
filmskih kritiara za eksperimentalni film na upravo zavrenim 19. danima hrvatskog filma.
Popularizaciji eksperimentalnog filma doprinijelo je i objavljivanje kolekcije DVD izdanja
Hrvatskog filmskog saveza na kojima su
okupljena najbolja ostvarenja u povijesti hrvatskog eksperimentalnog filma i videa do
kraja stoljea, to je takoer privuklo i zainteresiralo novu publiku. Dostupnost i prisutnost
eksperimentalnog filma u kulturnom ivotu
zajednice doveo je do irenja kruga ljubitelja i
tovatelja ove vrste filmske umjetnosti ime je
i publika konano uvidjela vanost i kvalitetu
ovakvog umjetnikog izraza.

KARMEN FARAC

INTERVJU S
MARINOM KOUL

Kako ste doli na ideju da organizirate festival eksperimentalnog filma 25 FPS?

Ideja za festival nastala je neposredno nakon prestanka emitiranja TV-emisije Videodrom na HRT-u. Izmeu 2002. i 2004, u neko drugo doba javne televizije, uspostavili
smo mjesenu emisiju od 45 minuta koja je prikazivala kratke filmove iz cijelog svijeta,
uglavnom eksperimentalne, drugaije. Kada danas pomislimo na Videodrom, svima
nam je prilino nevjerojatno da je onda bilo sluha i prostora za takvu vrstu filmova na
TV-u. Festival je nastavak tog plodnog razdoblja kada su filmovi svakodnevno stizali u
ured da bismo ih prikazali na televiziji.
Kako vas je prihvatila struka, a kako na festival, tj. na filmove reagira publika?
Cijene nas oni koje zanima eksperimentalni film, koji se njime bave ili koji prate i tu
filmsku povijest (i sadanjost). A ima i mnogo znatieljnih, jer vrata su uvijek otvorena
i ulazi se posve besplatno na sve filmske projekcije. Primjeujemo da ljudi reagiraju
na filmove u kinu, i to je zapravo najvanije. Ponekad ih stvarno ne vole, a ponekad im
neto zauvijek promijeni gledalako iskustvo. A struka? Njih uglavnom poznajemo i
znamo da nas prate. Drugim rijeima: malo nas je, al nas ima...
25 FPS se odrava ve petu godinu, da li ste primijetili poveanje interesa publike za
ovu vrstu filmova?
ini nam se da svake godine, uz nae vjerne posjetitelje, stie i nova publika. Puno
je mladih otvorenih ljudi na festivalu, to je uvijek zdravo i dobro za vidjeti. Raste li interes, teko je rei. Ne govorimo ba o najlakim temama, pa ni ne oekujemo horde
fanova. Tko e se sve prikljuiti, vidjet emo. Mi ih spremno ekamo.
A interes umjetnika, da li se poveao tokom godina?
Nemamo pojma. Duboko se nadamo. Teko je znati to umjetnici misle. Kada bismo
znali, ne bi nas vie mogli iznenaditi. Iako, da, mnogi posjeuju festival i gledaju filmove. Vidimo ih u kinu. A to je najvanije u cijeloj prii.

Budui da je rije o meunarodnom festivalu, zanima

nas odnos domae i inozemne scene, prate li nai umjetnici svjetske trendove?
Vjerujemo da dobro prate to se dogaa na suvremenoj sceni. No mislim da moda govorimo o pomalo
razliitoj sceni. Kod nas dominira videoumjetnika
praksa. I po izboru materijala, ali i po stavu. to bi
konkretno znailo da jedan vei dio domaih autora
misli i radi vie na sadrajno-idejnom aspektu, a manje
na formalnom, filmskom. ini mi se da se uglavnom
bave idejom i ne posveuju moda dovoljno pozornosti
na one klasine filmske elemente koji su iznimno vani
u eksperimentalnom filmu.
Koja zemlja prednjai po kvaliteti i broju filmova poslanih na festival?
Kao i u svemu, i ovdje priamo o (filmski) razvijenim
zemljama i zemljama s jasnom kulturnom odnosno
audiovizualnom politikom. Dakle, Nizozemska, Austrija,

Kanada, SAD, Njemaka, Velika Britanija, Japan... Na

toj bi strani recimo bila i kvaliteta. Iako je stvarno teko
generalizirati. A dobivamo i mnogo filmova iz Italije ili
primjerice panjolske, iz starih filmskih dama koje se
mue na eksperimentalnofilmskom planu.
Da li se na festival prijavljuju odreeni hrvatski filmai
koji se ve dugo bave eksperimentalnim filmom ili
postoji i mlaa, neafirmirana generacija umjetnika koji
pokazuju interes za eksperimentalni film, a koji jo nisu
poznati iroj javnosti?
Prijavljuju se i jedni i drugi. No zadnjih su se nekoliko
godina poeli prijavljivati i mladi autori koji rade kratke
igrane i dokumentarne filmove s iskorakom u eksperiment. To nam je jako drago, jer uz punokrvne eksperimente uvijek se trudimo prikazati i radove koji balansiraju na granicama konvencija bilo koje vrste.
to mislite kakva je budunost eksperimentalnog filma
u Hrvatskoj?

Budunost eksperimentalnog filma u Hrvatskoj ne

moe se promatrati izdvojeno od openite budunosti
filma u Hrvatskoj. Potrebna nam je hitno kvalitetna
i struna audiovizualna politika. Uz sve ostale i sve
ostalo. A nadamo se da e se zbog otvaranja filmskog
labosa Klubvizije i dostupnosti rada s vrpcom pojaviti
neke strpljive snage koje e ojaati i tu praksu.
Kakvi su Vam planovi za budunost?
Planovi kao planovi uvijek su idealistiki i ambiciozni
pa ih je bolje zvati sanjarenjem. Kako to ve biva kod
nas neinstitucionalnih i nekomercijalnih kulturnjaka,
budeti i financije uvijek nas demotiviraju i prizemlje.
Zato se volimo suzdravati. Pa mislimo samo o ovoj
godini. Ako izguramo recesijsku, nema nam kraja!
I za kraj- to biste napravili da imate puno novca?
Otvorile bismo filmsku konobu s eksperimentalnim
kolaima. asna rije.

MAJA JOKI

KINO KLUB

SPLIT
Sunica Fradeli
filmonaut

Poetkom oujka ove godine Kino klub Split u suradnji s Umjetnikom akademijom u Splitu organizirao
je projekcije eksperimentalnih filmova snimljenih
unutar nekoliko proteklih godina u produkciji francuske neprofitne organizacije Light Cone iz Pariza.
Light Cone su 1982. pokrenuli francuski filozof i publicist Yann Beauvais (1953) i novozelananin Miles Mckane (1957) kako bi doprinjeli realiziranju, distribuciji i
konzerviranju nezavisnih autorskih radova. Presudne
odrednice njihovog pristupa fenomenu filmske umjetnosti formirale su se na osnovu Beauvaisovog
boravka u Sjedinjenim amerikim dravama gdje je
radio kao profesor i uzgred usvojio karakteristini
borbeni stav tipian za protagoniste tamonjih kulturalnih konflikata u okruju avangarde.

LIGHTCONE

Organizacija je u poetku djelovala kao klub oko

kojeg su se okupljali zainteresirani za eksperimentalni film, a uskoro je krenula i proizvodnja koja je do
sredine devedesetih godina prolog stoljea postala svojevrsnom malom kolom, iji su predstavnici
ostvarili mnoge uspjehe, plasirali se u sam vrh europske produkcije nezavisnog, amaterskog filma i
dobili znaajan broj nagrada na meunarodnim festivalima. Arhivski segment djelovanja Light Conea,
zbog vrlo ozbiljnog pristupa materijalu, danas je, od
poetne baze sainjene uglavnom od filmova autora iz inicijalnog kruga, prerastao u opsenu filmoteku
u kojoj se nalaze i vrpce nekih od veterana i doajena
eksperimentalnog filma kao to je Jonas Mekas.
Light Cone je i organizator nekoliko filmskih festivala
eksperimentalnog filma meu kojima je najpoznatiji
Warhol, Cinma koji se odrava u prostorijama centra Georges Pompidou u Parizu.
Filmovi koji su prikazani u prostoru Kino kluba Split
produkt su djelovanja petorice autora s, moglo bi
se rei, podetikete Light Conea. Radi se o udruzi
LAbominable koja okuplja umjetnike radikalnijeg izraza koji svoje radove uglavnom reiraju, snimaju,
montiraju i studijski obrauju sami. Veina tih filmova

snimljena je na filmskoj traci razliite milimetrae, a u

tom formatu su i predoeni splitskoj publici.
Olivier Fouchard (1969) predstavio se filmom 9,5
>16 iz 2005. u trajanju od tri minute. Tzv. rayogram,
filmski eksperiment nastao na osnovu pionirskih radova slavnog Man Raya, u ovom je sluaju realiziran
perforiranjem filmske vrpce, odnosno dviju filmskih
vrpci naknadno slijepljenih u montai, pomou iskre
praznog upaljaa. Potpuno lien bilo kakve figuracije Fouchardov je rad mogue shvatiti i kao kolski
primjer rayogramskog filma, to je uz apstraktne
forme i osnova autorovog dosadanjeg djelovanja.
Martine Rousset (1951) je veteranka u redovima
LAbominablea i Light Conea. Nakon studija filozofije i filma prvi rad je realizirala 1977. Kino klub
Split zainteresiranima je omoguio praenje njenog
kolor kolaa Mer (20`), u kojem se poigrala motivom
morske obale uz nekoliko napadnih izmjena ritma
i strukture kadrova. Naizgled neintencionalan rad,
snimljen 2003., zapravo je, vjetim poigravanjem na
temu bezbrinog djetinjstva i mediteranskih pejzaa,
naglasio neumoljiv protok vremena, vjenu borbu
vrste iz koje e, poetski zakljuuje autorica, more na

kraju izai kao jedini pobjednik.

Nicolas Rey (1973) prezentiran je neto starijim
radom (1996) naslovljenim Terminus for You.
Vjetim koritenjem prirodne i artificijelne rasvjete u prostoru koji se nadovezuje na pariku
podzemnu eljeznicu, autor je uspio doarati
atmosferu nekih klasinih radova iz povijesti eksperimentalnog filma kao to su, primjerice, oni iz ostavtine Maye Deren i bliskih joj
amerikih autora iz pedesetih i ezdesetih godina prolog stoljea. Ovaj je desetominutni rad,
zbog specifinog ritma i slobodnijeg kadriranja
mogue dovesti u vezu i s beat kinematografijom.
Emmanuel Lefrant (1975) u svojim filmovima
povezuje apstrakciju s pejzaistikom koja se
optiki formira u podkontekstu prikaza na projekcijskom platnu. Njegovi kontemplativni radovi
produkt su tretiranja filmske vrpce raznoraznim
emulzijama ili njenog izlaganja prirodnim procesima unutar postupaka, kao to su zakapanje
u zemlju ili izlaganje razliitim radijacijama. U okviru ovog predstavljanja Light Coneovih autora
prikazan mu je film Parties Visible Et Invisible

Dun Ensemble Sous Tension (2009) u trajanju

od sedam minuta.
Meu do sada navedenim autorima koji su
francuskog podrijetla naao se i jedan Splianin
s parikom adresom koji je ujedno, kao gost
UMAS-a i Kino kluba, odrao prigodno predavanje o trenutanom stanju u produkciji eksperimentalnog filma u Francuskoj. Draen Zanchi
(1968) predstavio se tako svojim polusatnim filmom Mercedes Dunavska (2009), crno-bijelim
dinaminim radom koji je veim dijelom snimljen
kamerom iz ruke tijekom vonje automobilom po
Hrvatskoj. Uspjena montaa zvuka (ekstrakti
iz pisama koje je autorova prijateljica u Parizu
razmjenjivala sa svojom obitelji) od posve benignih kombinacija tona i slike tvore dramatinu
strukturu koja na trenutke poprima obrise narativnog filma ceste.
Nakon projekcija posjetitelji Kino kluba bili su u
prilici postavljati pitanja Draenu Zanchiju i profesoru s Umjetnike akademije u Splitu Dan Okiju, a dogovorena je i daljnja suradnja s autorima
iz kataloga Light Conea.

MAJA JOKI

Kakva pitanja stUdente oekuju

na najoZLOglaENIJEM prijemnom ispitu u Zagrebu?
Kako se snimaju filmovi na ADU?
S kakvim dvojbama se suoava
svaki student reije?
HANI DOMAZET

AKADEMIJA
DRAMSKE
UMJETNOSTI

Studirati filmsku reiju na ADU oduvijek je

imalo podvojeni prizvuk s obzirom na mali
broj studenata koji uspije upisati ovaj smjer
djeluje vrlo elitno, no s druge strane upravo
taj osjeaj odabranosti kod studenata esto
proizvede neku vrstu samozadovoljne inercije. Kao da je dovoljno to to su upisali
taj fakultet i da se sada vie nije potrebno
previe truditi oko vlastitog filmskog obrazovanja.
Po semestru se naprave jedna filmska vjeba
(dakle, na filmskoj vrpci) i jedna video vjeba
i eventualno neki promotivni video za neki od
naih odsjeka to nikako nije dovoljno ako
namjerava izai s faksa i osjeati se kao da
zna reirati film.
Nakon prilino benignog pismenog dijela
prijemnog ispita slijedi vjerojatno najzloglasniji usmeni dio u povijesti prijemnih ispita.
A taj usmeni dio osim to omoguuje tvojim moebitnim buduim profesorima da te
upoznaju, slui i tome da bi se eliminirali svi
pristupnici koji su dovoljno dobro napisali
scenarije, test ope kulture i klauzurni rad, ali
su podloni panici u stresnim situacijama, a
takvi im ne trebaju i to e ti dati do znanja ve
na konzultacijama prije prijemnog ispita. To
zapravo znai da e komisija pokuat ispipat

koliko si psihiki stabilan i moe li paralelno sluat

vie ljudi koji te reataju razliitim pitanjima i pomalo
te podjebavaju (ali ne vrijeaju), dok se ti pokuava
smjekat (ali ne i ulizivat) i odgovarat odrjeito i samouvjereno (ali ne i samodopadno).
Najkrae reeno: zamisli se u uionici. Sjedi na mjestu profesora/ice za stolom ispred ploe okrenut prema
7 uenika. Goran Tribuson, Nenad Puhovski, Branko
Ivanda, Bruno Gamulin, Lukas Nola, Robert Orhel,
Zrinko Ogresta. I netko kae: Ne boj se, ne grizemo.
U tom se trenutu zbilja pone bojati.
ita im svoj scenoslijed s pismenog dijela. Govori
prebrzo. Sporije itaj. ita preafektirano. itaj kao
uputstva za uporabu
Slijede pitanja poput:
Misli li da je scenarij umjetnika forma za sebe? ita
li scenarije? Ide li na festivale? Koje?
Koji bi hrvatski roman ekranizirala? Puhovski okree
svoj laptop prema tebi. Na zaslonu je zaustavljena
scena iz ene kojoj sam itao Stephena Daldrya koji
smo trebali pogledati nakon pismenog ispita.
Puhovski: to se dogaalo u ovoj sceni? Zato protagonist ima knjigu?
Tribuson: Koje si hrvatske filmove gledala u zadnje vrijeme?
Ogresta: to misli o Godardovom pristupu filmovima?
Nola. Raskadriraj prvu scenu iz svog scenoslijeda.
Gamulin: Radnja koje hrvatske drame je smjetena u
Katel Novi?
to je to blank? ime se bavi u slobodno vrijeme?
Prvi filmski zadatak na prvoj godini popularnog je naziva Zanat i obino proizvede zgraanje ili u najmanju
ruku otvori pitanja poput: Zar mi ovdje ne bismo trebali snimati igrane filmove?, a odnosi se na prikaz
procesa izrade neke rukotvorine (primjerice tatoo majstora, koljaa svinja, frizera i sl.)

Moj odabir pao je na runu izradu specijalnih efekata za film. ovjek kojeg smo snimali, iako je radio na
holivudskim filmovima, ve 30 godina izrauje svoje
efekte u garai. Vani je na dan snimanja bilo oko -5 C,
u njegovoj garai, dakle, oko -7 C.
I dok tako nakon 3 sata na crnoj zimi garae cvokoe
i pokuava ostat skoncentriran na snimljeno i preostalo, eludac ti kruli, a lanovi ekipe izgledaju kao da
im je pomalo zlo, ti shvati da ti nedostaje najbitniji
rekvizit za zadnju scenu. Uspije rijeit problem, ali
nastaje novi nitko se ne sjea kako su runa granata, 5 pitolja i jedne lisice tono stajale na stolu u
pretproloj sceni, a nitko nije vodio brigu o tome jer nitko u tom trenutku ne zna to je to skripter, emu slui
i to radi. No i taj problem se sanira, ali nakon toga
ne moe se sjetit jeli glavni protagonist imao jaknu
u prethodnoj sceni. 16 milimetarska kamera s kojom
radite stara je oko 40 godina i omoguuje kadrove od
maksimalno 30 sekundi, iako je bolje snimati 15ak jer
se nakon toga zvuk okretanja filma poinje mijenjati, a
ti u takvim situacijama ne eli ut za nita neobino,
a jo manje ako dolazi ravno iz kamere. Pomisli da je
jedina osoba koja ti zavidi na radu s Bolexicom (naziv proizvoaa) vjerojatno tvoj susjed koji skuplja antikvitete.
I tako se niu kadrovi, tvoja knjiga snimanja sve je vie
iskriana, a tvoji noni prsti odavno su izgubili svaki
trag cirkulacije. Glavni protagonist eli pit kavu, ti mu
eli ugoditi, jer ipak besplatno radi sve to si ga zamolila, ali zna da zapravo nemate vremena.
Pokuava odvagnuti jeli pametnije odraditi to prije
posao, a da su svi pomalo ivani ili da ipak odete na
tu usranu kavu, makar bi to moglo znaiti da e se svi
ugrijati u toplom kafiu i zapravo tek tada shvatiti na
kakvoj hladnoi cijelo vrijeme rade, moda e i pojest
neto i poet e im se spavati. ini ti se da e ti mozak eksplodirat.

U takvim trenucima pomisli da ovo moda ipak nije zanimanje za tebe i da bi radije sjedio lijepo za kompjuterom u svojoj
sobici i prevodio njemake tekstove za novac. Ipak odlazite na
kavu.
Sjedate za stol i naruujete kavu s mlijekom. Grevi na licu vam se
oputaju. Cirkulacija je postojana. Prepriavate si dogodovtine
s drugih snimanja, ogovarate profesore, smijete se vlastoj neorganiziranosti i sl.
I sva sumnja u tvoju elju za bavljenjem filmom nestane. Slijedi
jo jedan slian dan, ovaj put eksterijeri i tvojoj srei nema kraja
jer je vani ugodnih 0 C i sve ide po planu. Tako ti barem misli
jer si naivna studentica reije i nema pojma koliko toga ne zna
i to je dobro. Snimanje je gotovo, ali semestar jo nije. Mora
snimiti i reportau. Neki profesori se ne pojavljuju na predavanjima, a s nekima se toliko eto via da gotovo nestaje bilo
kakva suzdranost i pristojnost. A pitanja ne prestaju:
to ita? Koje filmove voli? Koje su dimenzije ove predavaonice? O emu ti zapravo radi reportau? Gleda satelitsku? to misli o Larryu Kingu? Zato kasni? Koje vrste jabuka
zna? Ako ti je preteko nai drugo zanimanje! Gdje su se upoznali Ana i Vronski? Za koga e glasovat? Jel zna crtat? Daj
da vidim. Nacrtaj zeca. Ovo je najgori zec kojeg sam ikada vidio.
Kakva e pitanja treba postaviti sugovorniku u reportai? Zato
ne pui? emu taj cinizam? Ima brae ili sestara? Kako se na
francuskom kae plonik?
Koliko god se takva pitanja inila besmislenima, ona i jesu besmislena. Pojedinano. Ali svatko tko se eli baviti filmom mora
konstantno svoj mozak drat okupiranim raznim stvarima i istovremeno nauiti da u kljunim trenucima treba imati dovoljno
koncentracije za jednu stvar po nekoliko sati.
Slijedi ekanje na razvijanje filmova oko 3 tjedna. Snimatelj te
zove i govori da je vidio razvijeni materijal. Udari te adrenalin.
Prerano. Pregledava po prvi put materijal na montanom stolu.

Neto je prekrasno, neto je oajno, neto nadeksponirano,

neto neotro, neto osrednje, neto odlino, neto besmisleno, neto fali. Dok montira film, paralelno snima reportau.
Uspjeli ste na kraju sve nekako izmontirati nekoliko dana prije
ispita.
Dolazi na ispit. Nova komisija, sada manja i indiferentnija. Pogledate tvoja 2 filma i onda opet ostaje sam. S njima. Oekuje
prigovore na reiju, odabir lokacija, kameru iz ruke umjesto
statine. Ali nita. Prigovori glase: Ajde priznaj da ti je ovaj tip o
kojem si radila dokumentarac sugerirao kako da napravi igrani
dio u dokumentarnom? Poznajemo mi njega (u filmskom svijetu
u Hrvatskoj svi sve poznaju), ajde priznaj da te on nagovorio.
eka da ti kau da te zajebavaju. Ali oni misle ozbiljno. I dobije
dvojku. I ne zna zato. I osjea se kao zadnje jadno govno.
Ali zaboravi dvojku. I pone novi semestar. I dobije nove teme
za filmove. I novi elan. I nove ideje. I opet se nekako stvori onaj
osjeaj nadobudnosti to upravo ti studira film. Osjea da ti
se ukus pomalo oblikovao, da postaje tolerantniji prema filmskom zanatu, a kritiniji prema filmskim priama. Naui se raditi
sam na sinopsisu, scenoslijedu, pa na scenariju. I naposlijetku
naui se radit s ljudima, bolje sluati i pamtiti to su ti priali.
Poinje bit tolerantan prema naprasitoj glumakoj ekstrovertiranosti i vie te ne diraju reenice poput 9 od 10 redatelja radit
e sapunice i reklame. Sretan si jer proces poinje od poetka,
s malo vie iskustva i veim oekivanjima. I nakon to pone
svakodnevno zamiljati kako ti tvoj omiljeni pokojni redatelj govori
da treba vie i bolje raditi na kadrovima i ee i paljivije gledati
filmove. I nakon to shvati da si 6 dana za redom sanjao kako
montira svoj filmi i u snu priao s montaerkom o razliitim
mogunostima oblikovanja prie, nekako moe bit siguran da
to nije trenutni hir i da si odluio baviti se filmom.

MAJA JOKI

SARAJEVO
esto se sjetim izjave svoje profesorice praktine dramaturgije: Dramaturg je udoban kau na kom se cijeli ivot izleava
pametan reiser. Teke rijei. Kada si student Odsjeka za
dramaturgiju ak i frustrirajui. Trebalo mi je da proem etiri
duge godine na Akademiji i jo koju izvan nje da shvatim da
nisu ni pretjerano teke ni frustrirajue. Pametnih reisera
nema previe, a biti kau ima svojih prednosti. Ponekad.
Akademija scenskih umjetnosti u Sarajevu je udna tvorevina. Nastajala je postepeno. Prvo je nastao Odsjek za
glumu, zatim za reiju i na kraju za dramaturgiju. Zli jezici prijete da e ove godini poeti sa radom i Odsjek za
produkciju. udno smjeana i razjedinjena Akademija ipak
uspjeva postii odline rezultate. Dva studenta Akademije
su uspjela svojim diplomskim kratikim filmovima dobiti nagrade Evropske filmske akademije i obezbjediti si karijeru
ve u prvom pokuaju, a oni su samo dva svjetla primjera.
AHMED IMAMOVI je diplomirao na kratkom igranom filmu
DESET MINUTA uraenom po scenariju Srana Vuletia.
Ovaj desetominutni film o relativnosti vremena i ivota prikazuje dva paralelna dogaaja. Jedan Kinez ulazi u radnju
za izradu fotografija u Rimu. Ta radnja ima mogunost izrade fotografija za samo deset minuta. Kakvo udo! Dok
se fotografije izrauju, jedna porodica u Sarajevu se priprema za ruak. Rat je i stariji sin Memo mora izii vani
po vodu i kruh. Deset minuta koje su u normalnom svijetu
potrebne za izradu fotografija u Sarajevu su dovoljne da
jedan djeak ostane bez kompletne porodice. U Rimu je
udo mogunost brze izrade fotografija. U Sarajevu je udo
to to ti jedan izlazak na ulicu moe spasiti ili unititi ivot.

ALEN DRLJEVI je diplomirao nekoliko godina kasnije,

2005. godine. Film PRVA PLATA, koji je reirao po svom
scenariju, govori o momku koji uspjeva da obezbijedi
svoju prvu platu, koja e pomoi opstanak njegove kompletne porodice, tako to vozi motor kroz minsko polje.
Jedan dan u njegovom ivotu, prvi dan posla, zavrava
time to uspjeva donijeti hranu na stol. Zavrava zdravicom. Njegovi roditelji ne znaju da se on moda nee
vratiti s posla sljedei put. Roditelji ne mogu ni sanjati o
nekim stvarima koje njihova djeca rade. Ni ne trebaju.
Oba filma, koja su se jako brzo svrstala na spisak najboljih
bosanskohercegovakih kratkih filmova, bave se na jednoj razini slinim problemima. Oba filma brinu o relativnosti
vremena. I dok se u 10 minuta vrijeme stalno naglaava
kao klju svega u prvoj plati vrijeme se nikada ne pojavljuje
eksplicitno, ali gledatelj je stalno izloen injenici da bi svaki
sekund mogao biti posljednji. Vrijeme je vitalno pitanje za
reditelje koji su svoje dvadesete godine proveli u ratu, koji su
vjeno svjesni injenice da je vrijeme jedino ega nemamo.

Posljeratna bosanskohercegovaka kinematografija se jako

dugo oslanjala na umjetnost kratkog filma. Ljudi su dugo
ivjeli brzo, razmiljali kratko i borili se svime to su imali.
Bilo je gotovo nemogue zatvoriti budet za dugi igrani film,
a kratke filmove je lako snimati iz entuzijazma. U Sarajevu,
posebno na Akademiji scenskih umjetnosti, kratki filmovi se
jo uvijek najee snimaju iz iste elje da se neto kae. Bez
budeta, bez potpune ekipe, bez pomoi iz vana. Kratki filmovi, ini se, nastaju sami od sebe. I tu se vraam na poetak.
Dramaturg moda jeste kau za izleavanje reisera.
Scenarista moda jo i vie. I moda reiseri ponekad i
nisu oni pravi, ali esto jesu, a kada se udobno smjesti
i pogleda filmove koje si napravio, koje su tvoje kolege
napravile i uje sve to je jedna generacija imala za rei
sve ostalo postane nevano. Kao da je bitno ko je kome
bio podrka, jer kada sve proe i sva praina se slegne
ostaje nam jedno saznanje. Uvijek emo imati filmove.

Drugi problem kojeg se dotiu oba reditelja je odnos prema porodici i roditeljima. Porodica je ono bez ega stalno
moemo ostati. Svaki izlazak na vrata moe biti posljednji
susret sa nama dragim ljudima. Svaki korak koji napravimo moe nas zauvijek odvesti od njih. Ipak, oni uvijek
ostaju kao konstanta, kao neko koga imamo i kome se
moemo vratiti ak i onda kada smo svjesni da stvari koje
inimo da bismo im pomogli oni nikada ne bi odobrili. Da
li vrijedi poginuti za one koje volimo? Najvjerovatnije je to
mnogo bolje nego doivjeti da vidimo njih kako umiru.
Tina malcelj

MAJA JOKI

FILMONAUT

MINA UKI

Koristili smo sav arm, sva sluajna poznanstva, svu

nerealizovanu infantilnost i korak po korak sklapali

Y U GO.
SRBIJA

Yuga.
Prva vea avantura bio je odlazak u fabriku Zastava u kojoj se, ba u tom trenutku, odvijao proces
rasklapanja pogona u kom se nekad proizvodio
Yugo. Doslovno, dok smo mi snimali u tom pogonu,
iza nas su se rasklapale maine, i da smo doli
koji dan kasnije, packman radnici FIAT-a (u ijem je

Najbolje ideje dolaze spontano, iz prie ili ale

filmu, naterala me je da u ovu Yugo avanturu

mogue da se ta optimalna ekipa skupi. Posle

vlasnitvu sada Zastava), oglodali bi nam svu mon-

i tada deluju kao neto to biste rado prepus-

uem odmah, bez puno mozganja, odlaganja i

inicijalne infekcije idejom, apetiti i ambicije su

umantalnost i vizeuelnost na kojoj nam se bazirao

tili nekom drugom, samo da biste doiveli da

bez puno oslanjanja na druge.

rasli, te sam se ja sve odlunije odricala delova

koncept tog dela filma.

se jedna tako zabavna stvar desi a da preth-

U poetku sam mislila da bi bilo simpatino da

svojih reklamnih honorara, odbijajui da sabi-

U fabrici smo naili na radnike koje je pominjanje

odno ne proe kroz vas i kroz sve nezabavne

budet dotinog dokumentarca bude negde u

ram u glavi da li mi film ve kota vie od 2 ili 3

prie o Yugu vidno razneilo, i koji su pristali da riziku-

prepreke koje vas ekaju na putu poroaja iste

vrednosti jednog polovnog Yugo-a. To su te

polovna Yuga. Paralelno sa naim snimanjem,

ju da moda i ostanu bez posla kako bi nam pomogli

te ideje. Ideju za dokumentarac o automobilu

nune iracionalne i sitne poasti s kojima se

objavljen je Republiki konkurs sa sufinansir-

da snimimo sve to smo zamislili u tih obecanih 5, a

Yugo, dobila sam iz razgovora sa kolegom koji

lake ulazi u novu, nepredvidivu filmsku avan-

anje kratkih i dokumentarnih filmova. Izmonti-

realinih 12 sati.

mi je posalo zanimljiv lanak inspirisan proiz-

turu. Odluila sam da odvojim deo honorara

rali smo trejler od do tad snimljenog materijala

Ostatak snimanja, podrazumevao je traenje statis-

vodnjom poslednjeg Yugo-a. Kamikaznost i

zaraenog tokom rada na reiji reklamnih spo-

i konkurisali u nadi da e nam drava moda

ta zanimljivih i autentinih fizionomija koji bi nam

ogromna kolina uludo troene energije koju

tova i da ponem snimanje to pre.

ispatiti dinarsku protiv-vrednost od ta tad ve

pomagali da to verodostojnije falsifikujemo prolost

je podrazumevao rad na poslednjem kratkom

Film smo snimali obino vikendima, kad je bilo

potroena 3, 4 Yuga.

FILMONAUT

igrajui se najrazliitijim formatima snimanja i pravei re-

Posle svega, pred sam kraj snimanja, pobedili smo na konkur-

janu distribuciju. Mislim da film moe biti posebno zanimljiv zem-

konkstrucije Yugo trenutaka, u formi raznih pseudo-arhivskih sn-

su. Za 5 dana film e biti zavren, a novac e, ukoliko pono-

ljama iz regiona, pogotovo bivim SFRJ republikama, jer svedoi

imaka. Vhs kameru sam pozajmila od druga, Cannon 5D MKII,

vo ne padnu vlada ili Kosovo, ukoliko nas ne pokosi novi grip

o fenomenu koji je roen kao posledica ambicioznog zamaha

od drugog druga, hdv kameru od deka, 35mm kameru smo

ivotinjskog porekla, ukoliko se neusvojeni Zakon o kinemato-

bive socijalistiko-federativne republike.

dobili na jedan dan i na puno arma, 16mm na dva dana i na

grafiji ne pretvori u Marfijev zakon, ili ukoliko jo uvek budemo

Sve dok me snimanje filma bude podsealo na trenutke iz det-

isto toliko arma, razvijanje armantno bajate trake dobili smo

nosili isto ime drave - za 10 dana biti na raunu.

injstva u kojima sam verovala da brdo od ute zemlje koje se

takoe besplatno jer je neko odlio da poveruje u nas i tako smo

Na plan je da film prijavimo da sve relevantne festivale doku-

zavrava u deponiji smea, dovoljno lii na scenografiju peine

vremenom dobili film koji izgleda mnogo skuplje nego to on to

mentarnog filma u Evropi i regionu, od Itve, preko Roterdama do

u kojoj su Gunisi proivljavali svoje avanture - baviu se time.

zaista jeste.

Zagreb Dox-a i na festivalskim marketima mu obezbedimo val-

Makar i bilo uzaludno, kamikazno, sasvim iracionalno.

MAJA JOKI

W. R. - MISTERIJE ORGANIZMA

duan makavejev

filmovi za
vakanje,
pipanje i
gledanje

MARIO KOZINA

U najprovokativnijem filmu Duana Makavejeva Sweet

Movie (1974) postoji prizor u kojem Anna Planeta (Anna
Prucnal), jedna od dviju antijunakinja, zavodi djecu s obala
amsterdamskih kanala. Ona je prostitutka revolucije, vozi
brod koji na sebi ima glavu Karla Marxa (sa suzom u oku),
a njegova unutranjost izgleda kao kua vjetice iz bajke:
puna je slatkia i leeva. U samom sreditu sobe nalazi
se kada ispunjena eerom, a upravo je to mjesto na
kojem e kasnije ubiti svoga ljubavnika Luva Bakunina,
mornara iz propale ruske revolucije. Djeake e omamiti
slasticama i eerom, a zatim e ih nakon gotovo nadrealne scene striptiza na kraju i ubiti. Scena je iz vie razloga reprezentativna za Makavejevljev opus. Ona govori o libidinalnim osnovama na kojima poiva privrenost
svakoj ideologiji, onima koji tim osnovama manipuliraju,
kao i onima koji uslijed te manipulacije gube ono to ih
ini ljudima: autonomiju svoje volje i tijela, a naposljetku i

vlastiti ivot. Asocijacije koje ovaj prizor budi su politike i

psihoanalitike, no do njih je mogue doprijeti i kroz visceralnu snagu samih prizora. Jer ba kao i brojne druge
scene iz Makavejevljevih filmova, i ova je puna razliitih
taktilnih i olfaktivni metafora i sugestija, koje se gotovo
pa moraju okusiti, savakati i probaviti da bi se dobio
dojam o razornosti i kompleksnosti njihova okusa, dodira
i mirisa. Makavejev je zavrio studij psihologije na Filozofskom fakultetu u Beogradu, a filmom se poeo baviti
u kultnome Kino klubu Beograd, gdje je snimio nekoliko
zapaenih amaterskih i dokumentarnih filmova. Jedan
od njegovih najpoznatijih radova iz toga razdoblja bila je
Parada (1962), dokumentarni film o prvomajskom slavlju
koja zavrava tono prije nego parada pone. Umjesto da
snima ki i bljetavilo povorke, Makavejev snima trenutke
u kojima ljudske reakcije nisu dio orkestrirane masovne
povorke, nego demonstriraju da se, rijeima kritiara Slo-

bodana Novakovia, pravi pravi praznici mogu ostvariti

jedino u ovjeku na bezbroj razliitih naina. A dodamo
li tome i ironinu upotrebu fotografija, pjesama, napjeva
i citata, Parada postaje jedan od njegovih prvih filmova
u kojima se poigrao socijalistikim mitovima, to ga je
naposljetku dovelo u neprilike s partijskim ideolozima.
Makavejevljev amaterski i dokumentarni opus nastao je
u vrijeme kada je cenzura u filmu jo uvijek bila izraena.
No, ezdesete su godine, pogotovo u svojoj drugoj polovici, donijele drutvenu i ekonomsku liberalizaciju Jugoslavije. Drutvo se sve vie debirokratiziralo, a jedna od
posljedica toga bila je i decentralizacija Saveznog fonda
za kinematografiju 1962. godine. Filmska proizvodnja
tako vie nije ovisila samo o dravnom novcu, to je filmskim autorima omoguilo veu slobodu u izboru tema.
Poeli su izraenije kritiki promatrati drutvo u kojem
ive, te preispitivati njegove vrijednosti i mitove. Paralelno

s time, u domaim su se kinima mogli vidjeti i radovi

velikana europskog modernizma, a ve poetkom
ezdesetih godina jugoslavenski su autori poeli snimati izrazito modernistike (Ples na kii /Ples v dezju/
Botjana Hladnika iz 1961, Kapi, vode, ratnici Marka
Bapca, Kokana Rakonjca i ivojina Pavlovia iz 1962),
kao i drutvenokritike filmove koji su razotkrivali nalije
jugoslavenskog socijalizma (Uzavreli grad Veljka Bulajia
iz 1961).Kritiki odnos prema socijalistikim mitovima,
kao i otklon od klasinog fabularnog stila doveli su do
struje jugoslavenskog novog filma, iji je Duan Makavejev jedan je od najreprezentativnijih predstavnika.
U svojim dugometranim filmovima Makavejev je nastavio formalne i tematske preokupacije svojih ranijih
radova. ovek nije tica (ljubavni film) (1965) njegov
je dugometrani prvijenac, a sinopsisom i podnaslovom namjerno nalikuje djelima poput Zenice Jovana
ivanovia i Miloa Stefanovia (1957), filmovima
popularnima u prethodnom desetljeu koji su kroz
ljubavnu dramu ilustrirali sukob izmeu privatnih elja
i drutvenih zahtijeva (naravno, u korist potonjeg).
Mjesto radnje takoer nije nebitno, jer kao grad koji
je nastao etrdesetih godina podizanjem visokih pei
eliane, Zenica je jedan od simbola velike socijalistike
(drutvene i ekonomske) izgradnje. ovek nije tica
oslanja se na iste jugoslavenske mitove, likove, ak i
anrove, no od samoga poetka u kojem najmlai balkanski hipnotizer govori da je maija apsolutna glupost

i da se protiv nje treba boriti, gledatelju postaje jasno

da je ono to slijedi sve samo ne jo jedna Zenica. ak
i sekvenca koja dolazi nakon uvodne pice, sastavljena od naizgled neuredno (ali vrlo precizno) montiranih
i asocijativno povezanih prizora snimljenih kamerom iz
ruke (odlian rad Aleksandra Petkovia) stilski odudara
od klasine preglednosti Zenice.
Glavni likovi su beogradski tehniar Jan Rudinski (Janez
Vrhovec) koji dolazi u industrijski gradi Bor na istoku
Srbije kako bi u eliani postavio strojeve koji skrauju
preradu bakrenca u bakar. Tamo upoznaje lijepu Rajku (Milena Dravi), frizerku i ki svojih stanodavaca s
kojom se uputa u vezu. No, zbog mogunosti da s
projektom zavri prije roka, sve e manje vremena provoditi s Rajkom, koja e ga naposljetku i ostaviti zbog
puno mlaeg vozaa kamiona (Boris Dvornik). Finale
filma odvija se za vrijeme velikog koncerta u topionici
gdje Rudinski prima priznanje prvog reda, a svoj uspjeh komentira: To je ovjekovo: da najbolje gradi svoju
sreu i nau budunost. No, injenica da Rajka u tome
trenutku nije s njime, nego se zabavlja s vozaem kamiona dovodi u pitanje ideoloki znak jednakosti izmeu
osobne sree i sree drutva. Drugim rijeima, skree
se pozornost da jugoslavenski socijalizam s ljudskim
licem zanemaruje ljudsko tijelo, tj. ovjekove emotivne i
tjelesne potrebe.

Nije zato ni udo to seksualnost kod Makavejeva redovito ima i subverzivnu notu, iako se njezini iznenadni
prodori u svakodnevicu nikada ne idealiziraju. Naprotiv,
kontrapunkt ljubavnom trokutu Rudinski - Rajka - voza
kamiona ini drugi ljubavni trokut iji su akteri radnik u
eliani Barbulovi (Stole Aranelovi), te njegova ena
(Eva Ras) i ljubavnica. Barbulovi se, za razliku od Rudinskog, potpuno preputa svojim fizikim porivima.
On je nasilnik, pijanac i zabuant koji naoigled cijeloga
grada vara svoju suprugu i ljubavnici poklanja njezine
stvari. Makvejev ga koristi kako bi ironizirao jo jedan
socijalistiki mit onaj o prosvjeenom i osloboenom
radniku. To se moda najbolje vidi u prizoru u kojem
uitelj vodi djecu u obilazak topionice kako bi im u praksi
pokazao sve ono o emu su itali u udbenicima. Uitelj
se zaustavlja kraj Barbulovia i djeci ga predstavlja kao
jednog od najbolih u tvornici, iako gledatelji ve znaju
da je on sve samo ne takav. Nesklad izmeu onoga to
uitelj govori i onoga to vidimo i znamo stvara snaan
osjeaj ironije, a takve e stilske, retorike i semantike
postupke Makavejev nastaviti razvijati u svojim sljedeim
filmovima kroz strukuru vizualnog i zvunog kolaa.
Takoer, Barbulovi je slika i prilika ruralnog patrijarhata,
svjetonazora koji podsjea na injenicu da drutveno
osloboenje nije donijelo slobodu svim skupinama
drutva, pogotovo ne enama. Njegova supruga,
izloena sustavnom emotivnom i fizikom maltretiranju,
i sama toga postaje svjesna kada nakon predstave hipnoze zakljuuje da je brak isto to i hipnoza. Kad uti,

slua i sve to radi to ti govori to ti je hipnoza!

Pa iako se Makavejev ovdje nije detaljnije pozabavio
nainom na koji je ova spoznaja utjecala na njezin
ivot, znakovito je da je ista glumica odigrala glavnu
ulogu u njegovom sljedeem filmu. No, u Ljubavnom
sluaju ili tragediji slubenice PTT (1967) Eva Ras
vie ne ivi u blatu i dimu provincijskog gradia, nego
se ee ulicama urbanog Beograda. Ona je Izabela,
moderna Jugoslavenka zaposlena u telefonskoj centrali koja jednom priliko upozna naoitog Ahmeda (Slobodan Aligrudi) s kojim se uputa u ljubavnu vezu.
Ve nam i naslov sugerira da e njihova afera zavriti
nesretno, ali labavi okvir misteryja (tj. pitanje tko je
skrivio Izabelinu smrt?) Makavejevu slui samo kako
bi i anrovskim referencama uputio gledatelja da
se radi o istraivanju drugog misterija: tajni ljudske
prirode. Inspiriran obrazovnim seks-filmovima, Makavejev posee za razliitim snimkama u kojima ljudi,
esto govorei u kameru, pokuavaju objasniti ljudsko ponaanje iz razliitih perspektiva: znanstvene,
medicinske i umjetnike. Fabulu ne konstruira od
ljubavnih peripetija, nego od obinih svakodnevnih
prizora u kojima Izabela mijesi trudlu i radi mjehure
od sapunice, dok Ahmed pomae u postavljanju bojlera u kupaonici. ak se i arhivske snimke iz narodne
revolucije dovode u vezu s njihovim voenjem ljubavi,
poruujui da je hram modernoga ovjeka njegovo
tijelo, a svakodnevni poslovi liturgija kojom se ono slavi.
Pa opet, ini se da ni jedan diskurz ne moe objasniti sve zakutke ljudske prirode. Ta je skrivena mjesta ljudske due Makavejev ovdje, kao i u nizu dru-

gih filmova, predstavio motivom ivotinja: makama,

pticama i mievima. U Ljubavnom sluaju dominira
motiv takora. U prizoru u kojem gledamo Ahmeda,
inae profesionalnog deratizatora, u akciji, Makavejev
kroz voice-over uvodi priu o dugovjenosti takora
i nemogunosti njihova iskorjenjivanja. Narator nas
obavjetava o tome koliko pacovi ugroavaju oveka
(Pacovi prodiru ogromne koliine hrane i robe. Oni
jedu zimske kapute, itave biblioteke knjiga, leeve
u prosekturama. Jedu ak i filmsku traku!), pa opet,
teko je prema njima osjeati antipatiju i odbojnost.
Motiv takora ovdje je vieznaan. Osim to simboliziraju destruktivnu stranu ljudske prirode, takori
su simbol neunitive vitalnosti koja im omoguuje
da se ve stoljeima s ljudima bore za prevlast na
ivotnom prostoru. Usporedimo li dakle Ljubavni sluaj
s ovek nije tica, moemo zakljuiti da problem nije
samo u patrijarhatu, nego i samoj ljudskoj prirodi.
Vieznana, tajanstvena i neukrotiva, ona je ispunjena
proturjenima i nesvediva je na natuknice bilo kojeg
diskurza, bio on znanstveni, medicinski ili ideoloki.
Seksualnost i emocije postaju ultimativni izraz osobnog ljudskog iskustva iji izljev u javni, politiki prostor
esto ima destruktivne posljedice. Makavejev e se
seksualnou kao drutveno-politikom subverzijom
stilski i tematski jo radikalnije pozabaviti u svojim kasnijim remek-djelima, ali prije toga snima film u kojem
usavrava svoj postupak kolane dramaturgije. Nevinost bez zatite (1968) pria je o prvom jugoslavenskom
zvunom filmu snimljenom 1942. godine za vrijeme
njemake okupacije. Snimio ga je akrobat Dragoljub
Aleksi koji je u njemu odigrao i glavnu ulogu. Makavejev je

U W. R. Misterijama organizma (1971) Makavejev je svoju kolanu dramaturgiju doveo

do vrhunca. Fikcionalni okvir filma ini pria o Jugoslavenki i revolucionarki Mileni (Milena
Dravi) koja se zaljubljuje u ruskog klizaa Vladimira Iljia (Ivica Vidovi), a njezina se pria
dovodi u vezu s pionirima seksualne revolucije s one stranu Atlantika. U nizu dokumentarnih
isjeaka protagonisti filma postaju Warholova muza Jackie Curtis, urednik Screw Magazinea Jim Buckley, pro-seks (i pro-masturbation) feministica Betty Dodson, psihoanalitiari
koji su nastavili Reichovo uenje primjenjivati i danas, te mnogi drugi. W. R. u naslovu filma
odnosi se na inicijale Wilhelma Reicha, austrijskog psihijatra i psihoanalitiara ijim je idejama film i nadahnut, a moe ga se protumaiti i kao svjetska revolucija (world revolution).
iskoristio etrdesetak minuta iz originalnog filma, a zatim je te prizore kolairao sa snimkama
intervjua preivjelih lanova filmske ekipe, snimkama Aleksievih akrobacija te razliitim
urnalima s vijestima o tadanjoj vojno-politikoj situaciji. Time je melodramatsku priu o akrobatu koji spaava svoju voljenu djevojku iz kandi ostarjelog pohotnika pretvorio u politiku
alegoriju u kojoj svaki lik predstavlja jednog aktera na vojnoj sceni. Makavejev je time reaktualizirao politinost originalnog filma, iji je znaaj u vrijeme nastanka bio sve samo ne benigan. Naime, tijekom nacistike okupacije snimati filmove na domaem jeziku nije bilo nimalo
bezopasno, a nakon okupacije film se nije smio prikazati jer je postojala sumnja da je sve to je
za to vrijeme nastalo bio rezultat kolaboracije s okupatorima. Vraanje vanosti ovome filmu
u dravi koja je zanemarivala svoju povijest prije Drugog svjetskog rata politiki je in sam po
sebi, a karizmu glavnog junaka Makavejev koristi kako bi ironizirao jo jedan jugoslavenski mit.

Logika Misterija organizma potpuno je asocijativna. Makavejevu to omoguava da slae impresivne filmske kolae ija meusobna dijalektika govori mnogo vie od rijei. Tako e se
snimke Staljina iz propagandnog filma Zavjet (Pitsi, 1946) Mikhaila Chiaurelija kolairati s prizorom u kojem Jim Buckley izrauje odljev vlastitog penisa, Jackie Curtis se kria pred likom
Gospe, a neto kasnije dovesti u vezu s Vladimirom Iljiem koji je naminkan, kostimiran i sniman tako da izgleda kao kiasta verzija Staljina. Makavejev time naglaava libidinalnu pozadinu oboavanja velikih voa, tj. njihovu mogunost da kao falusoidne oinske figure mogu
upravljati nesvjesnim svojih slijepo podinjenih masa. U svoju filmsku sintaksu Makavejev
zato umee i prizore iz nacistikih propagandnih filmova u kojima luaci udaraju glavom u
zid, dok na zid Mileninog stana stavlja fotografiju Hitlera okruenog opinjenim djevojkama.

Dragoljub Aleksi bio je radnik i narodni umjetnik, a Makavejev ga u nekim prizorima

snima kako poput spomenika stoji okruen djevojkama u kupaim kostimima. A dodamo li tome i arhivske snimke u kojima dubi na glavi nosei jugoslavensku zastavu,
kao i pjesme u kojima ga se izjednauje s otadbinom, Aleksi postaje mitska figura
kojoj se film istovremeno divi, ali i podsmjehuje. U njemu nije teko prepoznati lik Tita
i njegov kult linosti. A dodamo li tome da su razliiti diktatori, od Staljina pa nadalje,
upravo uz pomo filma izgradili vlastiti mitoloki status (i to na jednak nain na koji je
Aleksi ovjekovjeio svoju snagu, hrabrost i vitalnost), Nevinost bez zatite pretvara se
u ismijavanje propagandnog, mitotvornog kia. Isto tako, prizori u kojima Aleksieva
djevojka opinjeno govori o njegovim hrabrim pothvatima evociraju istraivanje libidinalne pozadine kulta linosti, tj. temu kojom e se pozabaviti u svom sljedeem filmu.

U Makavejevljevom opusu mnogi su prepoznali utjecaj prve filmske avangarde. Ideje sovjetske montane kole (tj. Eisensteinove montae atrakcija) pretvorio je u organizacijsko
naelo cijeloga filma, dok je u mizanscenskim rjeenjima vidljiv utjecaj nadrealista. Jagoda
Kaloper koja se gola ee po stanu dok Milena i Vladimi Ilji razgovaraju otjelotvorenje je seksualne tenzije meu njima, a specifinom kompozicijom kadra u vie je navrata
sugerirano da Jagoda predstavlja slobodniji dio Milenine osobnosti koji sublimira u svoj
revolucionarni zanos. Drugim rijeima, ba kao to ni Izabela iz Ljubavnog sluaja nije
do kraja nauila upravljati svojim nesvjesnim nagonima, nije ni Milena, a zanimljivo je da
obje stradaju na slian nain. Pitanje koje Misterije organizma postavljaju je: je li potpuno seksualno osloboenje uope mogue? Jesu li osloboenje ve odraslih i formiranih pojedinaca unaprijed osueno na propast i moe li se vratiti u stanje djetinjstva?

Sweet Movie (1974) nastoji odgovoriti upravo na to pitanje. U jednom od brojnih interpretacijskih pristupa ovome
filmu moglo bi se rei da se radi o pokuuju dopiranja
do stanja u kojem se roditeljski i dravni autoritet jo nisu
upisali u tijela i umove svoje djece. Centralno mjesto u filmu zato ima performas Bekih akcionista, komune Otta
Mhla koja sa svojim pripadnicima izvodi vjebe sline
onima koje smo u prethodnom filmu vidjeli kod Wilhelma Reicha. Performans predstavlja sredinje mjesto jer
se u njemu spajaju dvije narativne linije filma, dok se
na vizualno-tematskoj razini odvija transgresija brojnih
drutvenih tabua. Za istim se stolom jede, povraa i urinira, izvodi se ritual simboline samokastracije, a odrasli
se ljudi sustavno dovode u fazu dojeneta i slobodno se
olakavaju jedni pred drugima, a tako i pred kamerama.
Ono to Sweet Movie demonstrira je nemogunost da
se izae iz oklopa autoriteta u koji drutvo sputava svoje
lanove. Jer dok e dikature zavesti svoju djecu slatkiima,
na osloboenom zapadu ljudsko se tijelo komodificira,
pretvara u komercijalno isplativu robu pa pojedinac, ba
kao i Miss Kanade (Carole Laure), zavrava guenjem
u velikoj kadi punoj okolade. Groteskni zavretak jedan je od najdojmljivijih prizora Makavejevljeve kinematografije, ali se u oima art-kritike, publike i filmskih
financijera Sweet Movie pokazao kao prevelik zalogaj.
Nepotrebno je rei da je film bio zabranjen u mnogim
zemljama, pa je Makavejev, poslije egzila iz Jugoslavije
nakon skandala koji su izazvale Misterije organizma, ostao i bez dobrog dijela kritike i financijske potpore u
stranim zemaljama. Svoj sljedei film, Montenegro, or

Pigs and Pearls, komediju o jugoslavenskim imigranitima u vedskoj snima tek 1981. godine, a nakon nje u
Australiji snima The Coca Cola Kid (1985), satirinu komediju s Ericom Robertsom i Gretom Scacchi u glavnim
ulogama. Nakon toga uslijedio je Manifesto (1988) i autobiografski dokumentarac Rupa u dui (1994), dok se
u Gorila se kupa u podne (Gorilla Bathes at Noon, 1993)
vratio svojim ranijim stilskim i tematskim postupcima.
Gledano iz dananje perspektive, Duan Makavejev jedan je od najradikalnijih i najoriginalnijih filmskih autora.
ak i unato promijenjenim drutvenim i politikim okolnostima, filmovi mu djeluju jednako svjee i aktualno.
Jer, niti su dananji Ahmedi pobijedili u bitci sa sivim pacovom, niti su se stanovnici ovih prostora nakon raspada Jugoslavije oslobodili libidinalne privrenosti figurama
i ideologijama velikih voa. Osim ako nije pretvorena u
prezaslaeni, okoladni spektakl koji zavrava (auto)
destrukcijom, seksualnost jo uvijek predstavlja subverzivni element, a o mitotvorstvu, patrijarhatu te odnosu
prema ratnim zloinima, ak i onima iz Drugog svjetskog rata, i danas bismo jednako gorljivo mogli raspravljati. Drugim rijeima, koliko god da su odraz jednog
revolucionarnog vremena i svjetonazora, Makavejevljevi filmovi jo su uvijek privlaan materijal za pipkanje i
vakanje, bez obzira koliko im miris povremeno bio neugodan, a okus gorak. Bogati u detaljima i asocijacijama,
te sposobni da dijalektikom izmeu prizora i kadrova
demonstriraju paradokse ljudske prirode, njegovi filmovi
i danas predstavljaju poticajan primjer simbioze u kojoj
se jednako revolucionarno promiljaju forma i sadraj.

MAJA JOKI

3D
SMASH
IVA IMUNOVI

PRVI HRVATSKI 3-D FILM

INTERVJU SA ZVONIMIROM MIKIEM
Kako ste odluili snimiti 3-D film? Je li poetna
elja bila snimiti 3-D film ili je cijeli projekt krenuo
od teme, a tehnika se nametnula sama?
Ja prvenstveno o filmovima razmiljam kao proizvodima tako da je uvijek osnovna ideja da se
neki projekt eksploatira to je vie mogue u
svim moguim oblicima. Konkretno Smash! kao
tipini komercijalni film je zamiljen kao proizvod
tematski razumljiv i interesantan svuda u svijetu
kako bi zahvatio najiri dijapazon publike. Poto
je tehniki izvedivo film prezentrati i u danas vrlo
popularnoj 3-D tehnici bilo je sasvim logino
iskoristiti trenutnu euforiju kod publike za bilo to
u 3-D-u te dodadatno iskoristiti ve vrlo fleksibilan
nain produkcije.
Kakve su reakcije na film u Hrvatskoj i inozemstvu?
Kada e poeti distribucija na hrvatskom tritu?
Zato je Smash! prvo distribuiran na svjetsko
trite?

Hrvatska je naprosto premalo trite za opstanak

jednog komercijalnog filma. ak kad bi film doao
gledati rekordan broj gledatelja, film ne bi bio
ekonomski isplativ. Samo od prodaje kino ulaznica
ne bi bilo mogue pokriti ni trokove marketinga,
a kamoli trokove proizvodnje samog filma. Dakle,
ako radite komercijalan film koji je tematski interesantan i razumljiv svuda u svijetu logino je da
ete krenuti s tritem gdje ima najvie gledatelja,
odnosno mogunosti za povrat investicije. Dobar
dio zemalja u svijetu sinkronizira filmove i svejedno
im je koji je izvorni jezik filma tako da smo odmah u
startu sinkronizirali Smash! na neke zastupljenije
jezike poput njemakog. Iz tih razloga ne urimo s
distribucijom na hrvatskom tritu jer nam je vanije
prvo osigurati trita s veim brojem potencijalnih
gledatelja. Na primjer: film se ve nekoliko mjeseci
moe kupiti u Americi putem Amazona u 2-D verziji, a uskoro kree i 3-D verzija sinkronizirana na
engleski jezik.

filmonaut

Smash! je kombinacija igranog i animiranog filma,

cijeli film je sniman na green screenu. Recite nam
neto o radu s glumcima; kako je bilo objasniti im to
elite izvan stvarnog okruenja?
Rad na chroma-keyu odnosno green screenu u
sluaju Smasha! nam prua potpunu i fleksibilnu
kontrolu u postprodukciji i bitno skrauje broj dana
snimanja, ali zato od glumaca trai dodatni napor jer
se u vrlo kratkom periodu izmeu scena moraju prilagoditi novoj situaciji u kojoj se mogu jedino pouzdati u
druge glumce poto nita drugo fiziki ne postoji oko
njih. Nema scenografije, nema lokacija, samo kostimi
i drugi glumci te upute redatelja. Svi glumci na filmu su

se odmah snali u ovakvom nainu rada i ja sam vrlo

zadovoljan njihovom izvedbom u tako dinaminom
ritmu produkcije. Na kraju svi oblici glume su isti i
kvalitetnom glumcu nije problem pretvoriti se u neki
lik i jo dodatno zamiljati neki ambijent.

okolita tako da je potrebno prilagoditi radnju ili samu

reiju tome.

U kojim segmentima se razlikuje snimanje 3-D filma

od snimanja 2-D filma?

Koliko je vremenski trajalo snimanje scena, a koliko

rad na snimljenom materijalu ?

Ako je snimanje scena s glumcima manji i krai

posao, to konkretno slijedi nakon toga?

Ovisi od scene do scene. Ako se radi o nekom

razgovoru izmeu likova samo snimanje traje koliko
priblino traje scena u samom filmu nakon montae
uz nekoliko ponavljanja. Meutim, ako se radi o nekoj dinaminijoj sceni, poput odbojke, onda samo
snimanje, a i postprodukcija traju poprilino due jer
se svaki kadar sastoji od vie zasebnih elemenata.

Razlika je prvenstveno u tehnici snimanja i postprodukciji. Kod 3-D-a je sve duplo jer se posebno
radi slika za svako oko. Postoje odreeni parametri
o kojima morate voditi rauna kod samog snimanja
jer inae 3-D efekta nee biti. Isto tako se radi dupli
posao u postprodukciji,- jer se i montaa a i compositing rade duplo, to predstavlja ogromnu koliinu
posla. Takav proces je i fiziki vrlo iscrpljuju jer morate raditi s 3-D naoalama dok podeavate 3-D efekt
do zadovoljavajue razine.

Poto fiziki ambijent ne postoji potrebno ga je stvoriti

raunalom. Velika prednost je to to je mogue napraviti ba sve to si zamislimo bez nekih ogranienja
kojih bi imali na lokaciji. Naravno postoje tu i razna
ogranienja poput fizike interakcije izmeu glumca i

Kako ste poeli raditi u 3-D tehnici? Smatrate li da 3-D

tehnika dodaje novu dimenziju redateljeva opisa posla?
Moe se govoriti o 3-D tehnici kao novom stilskom
sredstvu, ali prvenstveno se radi o novom obliku
prezentacije. Mislim da ne moramo gledati ba sve
u 3-D-u, ali definitivno neke vrste filmova ili nekog
drugog programa izgledaju atraktivnije u 3-D-u. Ako
ste redatelj koji radi 3-D film onda definitivno trebate
razmiljati o jo jednoj stvari vie i o tome kakav e
uinak imati na gledatelja.
Koliko je ukupno ljudi radilo na filmu? S obzirom na
green screen, animaciju, 3-D tehniku radi li se o
manje ili vie potrebne ekipe no to bi ih radilo na
klasinom filmu? U kojoj su mjeri filmai na hrvatskom tritu u toku s tim trendovima? Koliko ih je bilo
teko nai na hrvatskom tritu, s obzirom na to da je
Smash! prvi hrvatski 3-D film?
Samo snimanje s glumcima zahtijeva priblino
uobiajnu ekipu, dok u postprodukciji ljudi nikada
dosta. Postprodukciju Smasha! sam uglavnom radio
samostalno, paralelno s nekim drugim projektima tako
da to nije neko mjerilo. Hrvatska kasni s usvajanjem
novih tehnologija prvenstveno jer se veina filmova
proizvodi iskljuivo za domae trite na kojem nema
ni potranje ni konzumenata za najnovije tehnologije.
Koje su prednosti 3-D filma za redatelje i producente?
Moete li usporediti trokove snimanja 2-D i 3-D filma?

3-D filmovi su definitivno neto skuplji jer imaju niz

tehnikih specifinosti. Trenutno je 3-D mogue gledati jedino u kinima koja imaju tehnike mogunosti
dok se tehnika za kunu prezentaciju nove generacije
tek pojavljuje, tako da 3-D tehnika jo nije dostupna
najirem tritu.
3-D film je poeo jo 50-tih godina prolog stoljea,
a pravi boom je doivio tek 50 godina nakon. Kakva
su bila vaa oekivanja kad ste krenuli u projekt? U
kojoj se mjeri filmai u svijetu okreu 3D tehnici (igrani,
kratki, animirani, dokumentarni)?
Velikim filmskim studijima definitivno 3-D odgovara
jer ponovno tjera ljude da idu u kina. Osim toga 3-D
zahtjeva digitalnu tehnologiju projekcije tako da ide
uz ruku digitalizaciji kinematografa, a i trenutno je
nemogue piratizirati 3-D film. Kad 3-D u dovoljnoj
mjeri zaivi kao segment kune zabave onda e sport
definitivno prigrabiti velik broj gledatelja. Na kraju krajeva nije Smash! bezveze film o sportu.
Sredinom lipnja u Dubrovniku je otvoren virtualni muzej
u prostoru samostana sv. Klare, Visia Dubrovnik 5D
Museum realiziran je 3-D i Virtual Reality tehnologijom.
Moete li nam objasniti to je proizalo iz kombinacije
tih tehnologija?
Kao redatelj sam pokuao to vie iskoristiti tehnologiju
kako bi sadraj bio prezentiran to atraktivnije. Program
muzeja kombinira tri osnovna sadraja: 3-D film Vremeplov o povijesti Dubrovnika, hologramski program
Himna slobodi te Mrea svijeta koja je svojevrsna
virtualna knjiga posjetitelja.

to znai oznaka 5-D iz naziva muzeja? to e virtualni

muzej sve nuditi posjetiteljima?
5-D oznaava broj efekata koji se koriste u prezentaciji. U
ovom sluaju 3-D filmu su pridodani efekti vjetra i vibracije
stolica. Ideja muzeja je da na popularan nain informira
i zainteresira posjetitelje. Bilo kakav sadraj se najbolje
pamti ako je atraktivno prezentiran.

Zanimljiv je spoj tradicije samostana i novih tehnologija i

projekt e zasigurno izazvati veliko zanimanje. U medijima
je predstavljen kao turistika atrakcija. Koliko su ovakve
stvari uobiajene u svijetu?
Po svijetu ima svega i svaega, ali ovo je definitivno jedinstveni sadraj kod nas. Mislim da e biti jednako privlaan
domaim posjetiteljima koji nisu imali prilike vidjeti neto
slino kao i stranim turistima koji su vie naviknuti na nove
tehnologije.
Kada je zapoeo rad na Visia Dubrovnik 5D Museum-u?
Koliko dugo je trajala realizacija (snimanje, obrada snimljenog materijala, animacija)?
Cjelokupni posao je trajao oko osam mjeseci to je vrlo
malo vremena za ovako kompleksan projekt. Za postprodukciju smo imali samo tri mjeseca tako da je bilo
potrebano vrlo dobro planirati svaki kadar.

Projekt je u potpunosti financiran hrvatskim kapitalom

(investicija je navodno vrijedna 23 milijuna kuna). Na koji
nain e projekt biti predstavljen turistima; kako vratiti
uloen novac? Odnosno kako privui turiste koji se s cruisera iskrcaju samo u etnju Stradunom?
Promidba projekta nije moj posao, ali siguran sam da
e ovako zanimnjiv projekt na iznimno atraktivnoj lokaciji
privui velik broj posjetitelja.
Koliko kaskamo za drugim europskim filmskim industrijama u primjeni novih tehnologija openito u filmu pa i u
ovakvim projektima kao to je Visia Dubrovnik 5-D Museum?
Tehnika postoji, ali ne i trite. Hrvatska je premalo trite
za tehniki kompleksnije programe. Zato je Dubrovnik kao
lokacija zbog velikog broja stranih posjetitelja savren za
ovakav program.
Kakvi su Vam daljni planovi, okreete li se u potpunosti
novim tehnologijama?
Volim nove tehnologije, pogotovo ako mi ine posao jednostavnijim i ako mi omoguavaju neto to prije nisam
mogao. Ali to je samo jedan segment rada na filmu. Bez
obzira na tehnologiju postoji velik broj raznih faktora u svakom specifinom projektu. Nemam daljnih planova osim
trenutnih projekata, jer se uglavnom svi dugoroni planovi
prije ili kasnije izjalove.

CANON EOS 5D MARK II

DSLR SAVREN ZA SNIMANJE VIDEA?

Ovaj DSLR fotoaparat kod profesionalnih je snimatelja podignuo najvie praine
od svih digitalnih fotoaparata koji su se u zadnje vrijeme pojavili na tritu. Jeftiniji
od profesionalnih kamera, sa mnotvom opcija, velikom rezolucijom i odlinom
kontrolom uma, mogunou snimanja HD videa u rezoluciji 1920 x 1080, solidnom izradom i mogunou odabira iz bogatog Canonovog arsenala objektiva
svih cjenovnih rangova, zvui kao odlina platforma za profesionalno i poluprofesionalno bavljenje snimanjem.
MARIO FU
Canon 5D Mk II lansiran je na trite u rujnu 2008.
godine. Prema tome, on ne predstavlja nikakvu
novost za fotografe i snimatelje, a i trite je od tada
puno napredovalo. Pa ipak, on se i dalje odlino
prodaje (u trenutku pisanja ovog lanka tee 573.
otkako se 5D MkII nalazi na Amazonovoj listi Top
100 najprodavanijih digitalnih SLR fotoaparata),
to dovoljno govori o njegovim mogunostima,
kvaliteti i pouzdanosti.
Srce fotoaparata ini CMOS senzor punog formata (eng. full frame, op.a.) sa 21 milijunom efektivnih piksela, koji je, u suradnji sa odlinim DIGIC
IV procesorom, u stanju isporuiti sliku velikog
dinamikog raspona i niskog uma, ak i pri visokim ISO vrijednostima. Nominalni raspon ISO
vrijednosti je od 100 do 6.400, sa mogunou
softverskog proirenja u tijelu aparata na 50 do
25.600. I dok je dinamiki raspon jednak onome
Canonove perjanice, EOS-a 1Ds Mark III, kvaliteta
slike pri slabim svjetlosnim uvjetima (itaj: pri visokim ISO vrijednostima) ak je neto bolja nego

u odnosu na 1Ds Mk III. Canon se na tom polju

zbilja potrudio, tako da se, uz malo popravljanja
u postprodukciji, video zapis visoke kvalitete slike
moe dobiti i uz koritenje najviih ISO postavki.
Canon je takoer naporno radio i na sustavu otklanjanja praine sa senzora, koji se sastoji od
low-pass filtera sa flourinskim slojem i vibracijama
visoke frekvencije, te internog softverskog sustav
Dust Delete Data, koji prilikom svakog ukljuivanja
aparat mapira pozicije vidljivih estica praine na
senzoru, te ih softverski uklanja sa finalne slike.
Time je rijeen problem prethodnika, Canona 5D,
koji je bio zloglasno poznat po skupljanju praine
na senzoru.
EOS 5D Mk II ima dva ekrana, odlian stranji
3,0 LCD monitor rezolucije 920.000 pixela, za
snimanje u LiveView postavci i pregled snimljenog materijala, te gornji LCD, koji slui za pregled
postavki snimanja. Stranji LCD je vrlo kvalitetan,
daje tone boje, svijetao je to omoguava dobru vidljivost i po vrlo jakom suncu, te moe pri-

kazivati mnotvo korisnih informacija. Gornji LCD

je vrlo velik i kontrastan, te prua iroki raspon
informacija o ekspoziciji, postavkama aparata
i stanju baterije - koje se mjeri u ak pet podjeljaka (glede baterije, to nije sve, jer ako otputujete u Set-Up Menu, moete dobiti preciznu
informaciju o stanju svih baterija u aparatu ili
gripu, izraenu u postocima). Na lijevoj strani
aparata nalaze se ulazni i izlazni portovi. Izlazni
su nezaobilazni Audio/Video i HDMI portovi, dok
je od ulaznih za nas najvaniji onaj za mikrofon
sa 3,5mm-skim prikljukom. 5D Mk II ima interni
mikrofon i zvunik, meutim mikrofon kamere je
vrlo lo u bunim prostorima, a u tihim pak se na
snimkama moe uti rad autofokusa ili IS sustava objektiva, te se stoga za ozbiljnije bavljenje
snimanjem video zapisa preporua upotreba
vanjskog mikrofona. Kao i veina profesionalnih aparata, Canon EOS 5D Mk II nema internu
bljeskalicu, ve samo prikljuak za vanjsku, ija
upotreba je takoer jedan od preduvjeta za ozbiljnije bavljenje snimanjem.
Dimenzije aparata su 152 x 114 x 75 mm, dakle,
5D Mk II je pristojne veliine, a ima i vrlo dobru
ergonomiju, to olakava odravanje aparata
mirnim tijekom dugih ekspozicija. Svi gumbi su
nadohvat ruke, a najvanije postavke ekspozicije
one za ravnoteu bijele boje, ISO vrijednost,
kompenzaciju ekspozicije i postavke autofokusa,
mogu se vrlo lako dohvatiti kaiprstom desne
ruke. Teina aparata bez baterije iznosi 810g, to
znai da ni sa dodatnim gripom nije preteak za
due koritenje. Za 5D Mk II su dostupna dva
gripa, WFT-E4 sa mjestom za jednu dodatnu
bateriju i mogunou beine komunikacije
i slanja zapisa izravno na FTP ili HTTP server,

te BG-E6, koji sadri mjesta za dvije baterije,

dodatno poveavajui ve ionako solidnu autonomiju (Canon tvrdi da je nova baterija u 5D
Mk II dostatna za puna dva sata snimanja videa,
te da je dodatno poboljan vijek trajanja baterija pri snimanju na niskim temperaturama, kada
veina baterija gubi i do 50% snage, dok baterija
u 5D Mk II gubi samo 15% snage).
Kada se aparat koristi sa Steadicam sustavom, tada dodatna teina samo pridonosi stabilnosti cijelog sustava. Steadicam sustav je
prilikom snimanja videa izrazito korisna oprema,
jer omoguuje fiziku stabilizaciju kamere, a za
razliku od klasinih stativa koje koriste fotografi,
daje puno vie fleksibilnosti. Steadicam sustavi
dolaze u nekoliko varijanti, od onih koji se upiru u
pod poput stativa, preko onih koji se dre u ruci,
pa do onih najkoritenijih, kod kojih se kamera
uz pomo prsluka ili pojasa i zglobnih nosaa
privruje za snimatelja, dajui solidnu stabilizaciju, a istovremeno omoguavajui maksimalnu fleksibilnost. Time Steadicam sustavi pomau
otkloniti jo jednu boljku CMOS senzora koja
se javlja prilikom snimanja videa, a to je rolling
shutter efekt. Taj se efekt javlja prilikom potresanja aparata ili praenja brzog kretanja subjekta snimanja, a nastaje kada je brzina kojom se
aparat mie vea od vremena koje je procesoru
potrebno da skenira cijelu povrinu senzora u
odreenom okviru (engl. frame, op.a.) od kojeg se sastoji video zapis. Efekt se u konanici
oituje u izoblienjima stacionarnih objekata na
slici. Od rolling shutter efekta pate svi aparati
sa CMOS senzorima, meutim, njegovo se pojavljivanje moe neutralizirati poznavanjem gran-

KONKURENCIJA: RED SCARLET 2/3 KAMERA

Poetna cijena moe biti i do nekoliko puta vie nego za dobar EOS 5D Mk II
kit, meutim kvalitetom slike i mogunostima to i nadoknauje (rezolucija od
2 do 5K, brzina snimanja od 30 do 120 fps-a). Kamera koja se specijalizirana
za snimanje, za razliku od Canona, koji je prvenstveno namijenjen fotografiranju, sa mnotvom kvalitetne specijalizirane opreme. Za one koji se ozbiljno
bave snimanjem i mogu si priutiti ulazak u takvu investiciju.

KONKURENCIJA:
CANON 550D DSLR FOTOAPARAT
Prua iste prednosti u odnosu na konvencionalne
kamere kao i 5D Mk II iroki raspon raspoloivih objektiva, mogunost dobivanja manjeg polja dubinska
otrine za izolaciju subjekta, snimanje sa visokim ISO
vrijednostima, veliki asortiman dodatne opreme. Njegove manje dimenzije i manja teina u nekim situacijama
mogu predstavljati nedostatak, dok u drugim mogu biti
dobrodole osobine. Meutim, zakretni LCD ekran nedvojbena je prednost kod snimanja videa. Kako Canon
550D ima APS-C senzor, u odnosu na senzor punog formata kojeg koristi 5d MK II, njegove mogunosti na viim
ISO vrijednostima te u situacijama u kojima je potrebna
iznimno mala dubinska otrina neto su slabije, ali to se
obilato vraa u cijeni koja je tri puta manja od cijene 5d
Mk II. Konana kvaliteta slike svejedno je odlina, tako
da taj aparat, u kombinaciji sa, recimo, Canonovim objektivom EF 50mm f/1.4 USM, predstavlja odlinu i vrlo
jeftinu alternativu za snimanje video uradaka.

ica aparata, koritenjem IS (Image

Stablization) objektiva te Steadicam
sustavima.

SNIMANJE VIDEA I
NAKNADNA SOFTVERSKA MANIPULACIJA
Canon je svoju strunost i vjetinu
snimanja videa sa EOS-om 5D Mk
II doveo na sasvim novu razinu. Njihov odgovor na kretanje trita DSLR
fotoaparata u budunosti je pruanje
mogunosti snimanja videa punog
HD standarda, rezolucije 1920 x
1080 pixela (16:9 formata) i brzine
od 30 sliica u sekundi.
Canon 5D Mk II moe snimati video zapise trajanja do 29 minuta i
59 sekundi ili do veliine od 4GB
po zapisu. Ovisno o razini detalja u
sceni, memorijska kartica od 4GB
moe primiti otprilike 12 minuta
videa u punoj HD rezoluciji, ili 24
minute u standardnoj rezoluciji (640
x 480 pixela i 30fps-a). Video zapisi
se pohranjuju u .MOV formatu uz
koritenje MPEG-4 kompresije, dok
se zvuk snima linearnim PCM-om
bez kompresije.
Snimanje videa je dio LiveView funkcije, te ga je stoga prvo potrebno
u aktivirati u Live View/Movie Function meniju, gdje je takoer mogue
i odabrati eljenu rezoluciju snimke.
Nakon toga potrebno je samo pritisnuti Set gumb na stranjoj strani

aparata i snimanje poinje. Prije snimanja mogu se definirati postavke

poput otrine slike, njezinog kontrasta, zasienosti boja, kompenzacije ekspozicije ili ravnotee bijele
boje. Nakon podeavanja osnovnih
postavki, moemo podesiti i slijedee
postavke ekspozicije naina rada
autofokusa (Quick, Live ili Face Detection), ISO vrijednost (Auto, 100
6400 ili H1), brzinu zatvaraa (od
1/30 do 1/4000), te otvor blende
(ovisno o objektivu). Nakon toga
moemo fokusirati (koritenjem auto
ili manualnog fokusa), kompozirati scenu te poeti sa snimanjem.
Autofokus tijekom snimanja videa
radi jednako kao i u standardnom
LiveView nainu snimanja, to znai
da se koristi kontrastni autofokus. Taj
nain fokusiranja je najsporiji od svih
koji se koriste u DSLR aparatima,
ali je zasad jedini koji moe raditi u
LiveView postavci. Malo je vjerojatno
da e sluiti za ozbiljniju upotrebu,
te je runo izotravanje stoga jedina
prava opcija.
Ekspozicija se nakon mjerenja moe
zakljuati, to je vrlo vano kod profesionalne upotrebe! Naime, ona je u
svim nainima snimanja, osim manualnog, potpuno automatska, tako
da, ako se koliina svijetla promijeni
tijekom pomicanja aparata kroz kadar, aparat e sam promijeniti otvor
blende ili ISO vrijednost, to e naglo promijeniti svjetlinu, pa i vizualnu
kvalitetu video zapisa. Tome se moe

doskoiti i koritenjem manualnog

naina snimanja, u kojem se mogu
podesiti sve postavke ekspozicije, i
koji tada daje ogromnu koliinu fleksibilnosti i omoguava iskoritavanje
svih prednosti senzora punog formata i/ili vrhunskih optikih sposobnosti Canonovih EF objektiva,
omoguujui snimanje u vrlo slabim
svjetlosnim uvjetima ili pak dobivanje
snimke vrlo plitke dubinske otrine.
Nakon zavretka snimanja, video
se moe prebaciti na raunalo kako
bi se obavile potrebne korekcije i
montaa, te kako bi se dobio eljeni
konani rezultat. Korisnici Appleovih
raunala mogu koristiti Final Cut Pro,
ili pak iMovie, dok korisnici Microsoftovih raunala najee koriste
Adobeova rjeenja. Stoga je Adobe
u najnoviji CS5 programski paket
stavio direktnu podrku za .MOV format koji koristi EOS 5D Mk II, tako da
se korisnicima olaka manipulacija
videom. Korisnici CS4 programskog
paketa, s druge strane, prvo moraju
kodirati video zapis u .MXF format u
Adobe Media Encoder-u, prije nego
ga mogu otvoriti u Premier Pro-u.
Nakon zavretka manipulacije, video
se moe spremiti u H.264 formatu sa
HDTV rezolucijom od 1080 pixela.

ZAKLJUAK
DSLR, DA ILI NE?
Jednostavnog odgovora na ovo pitanje nema. Sve ovisi o
potrebama i mogunostima korisnika. Iako EOS 5D Mk II
prua ogromnu koliinu potencijala za novac koji za njega
platite, DSLR dizajn sa sobom nosi i odreene nedostatke.
Kao prvo, tu je relativno visoki poetni troak za komad
opreme koji je prvenstveno namijenjen fotografiji. Dizajn DSLR
aparata je takav da se njegov senzor moe prilino zagrijati
kod duih ekspozicija, uzrokujui pad kvalitete video zapisa.
Za snimanje videa potrebne su i iznimno brze i skupe CF kartice. Naime, ukoliko kartica nije dovoljno brza, video zapis e
zapinjati. Takoer, kupovina kvalitetnih EF objektiva i ostale
opreme predstavlja dodatne znaajne trokove. Kod spomena objektiva, vano je napomenuti i da senzor koji biljei toliko
detalja, jasno pokazuje i nedostatke jeftine optike, pa je tako

za maksimalan rezultat potrebno uloiti u najbolje Canonove

objektive, jer sve ostalo bilo bi slino stavljanju istroenih guma
na Ferrari te uenju zato ne dri cestu kako treba. Senzor
punog formata u kombinaciji sa kvalitetnim Canonovim EF
objektivima moe vam dati puno kreativnih mogunosti, ali
ona svakako dolazi sa cijenom.
Veina dananjih HD kamera koristi senzore koji su 10 do 20
puta manji od onih na DSLR fotoaparatu. Razliku u veliini
senzora znai da za svaku danu kombinaciju otvora blende
i udaljenosti od objekta, snimke sa EOS 5D Mk II daju mnogo manju dubinsku otrinu od konvencionalnih HD ureaja.
Upravo iz tog razloga mnogi profesionalci odabrali su EOS
5D Mk II za svoj rad. Meutim, zbog svoje veliine senzora,
snimanje 5D-om Mk II moe predstavljati poprilian izazov
prilikom fokusiranja, jer dubinska otrina na velikim otvorima blende moe biti toliko mala da snimatelju moe stvoriti
dodatne probleme, umjesto da olaka rad. Kako god bilo,

KONKURENCIJA: PANASONIC DMC-G2 MIRRORLES INTERCHANGEABLE LENS CAMERA

Jo manji, laki i jeftiniji od Canona 550D, sa sustavom Micro 4/3,
predstavlja novost na tritu. Nedostatak zrcala iz klasinog DSLR
dizajna ovim fotoaparatima i njihovim objektivima omoguuje manju
veliinu i teinu, a zbog njihove relativno niske cijene, budunost im je
vrlo svijetla. Pa ipak, dok se tehnologija dodatno ne usavri, njihovi objektivi e po svemu sudei biti optiki slabiji od konvencionalnih, razina
uma na senzorima via, a dodatne e opreme biti manje. Meutim,
njihovo ciljno trite razlikuje se od onog za DSLR fotoaparate, tako da
su njegove funkcije kao to je zakretni LCD ekran osjetljiv na dodir,
vrlo dobra kvaliteta finalne snimke (sa rezolucijom od 1280 x 720 pixela i brzinom snimanja od 60, odnosno 50 fps-a) i odlina cijena,
njegove najvee snage.

5D-u Mk II nitko ne moe porei injenicu da je to aparat koji

omoguava puno veu mogunost izolacije subjekta u sceni
od bilo ega u njegovom cjenovnom rangu.
Na kraju moemo rei kako Canon EOS 5d Mk II prua puno
prednosti, ali sa sobom nosi i odreene nedostatke. Najbolji savjet jest dobro analizirati svoje potrebe, mogunosti i
oekivanja koja vaa budua snimateljska oprema mora zadovoljiti. Zatim moemo u obzir uzeti sve alate koji bi zadovoljili
vae potrebe, a ukoliko se pokae je 5d Mk II jedan od njih,
potrebno je dobro odvagnuti prednosti i nedostatke pa tek
onda odluiti. Internet je pun primjera poluprofesionalne i profesionalne uporabe ovog aparata sa fantastinim rezultatima.
5D Mk II je stoga dokazao kako u njemu ima snimateljskog
potencijala i kako profesionalci iz njega mogu izvui sjajne
video zapise. Meutim, dobra oprema dati e dobre rezultate
samo u znalakim rukama

MAJA JOKI

scenografija

IRENA HAS

Po miljenju mnogih hrvatski film pati od nedostatka strunjaka za scenografiju. To je, kako
se ini, posljedica nepostojanja mogunosti za visoko obrazovanje za tu struku. Aranersko
- scenografski odjel u koli primijenjene umjetnosti i dizajna Zagreb donedavno je bio jedini
odjel takvog profila u naoj zemlji. No, uenici koji se odlue za taj smjer na alost nemaju
gdje nastaviti svoje kolovanje. Tako se kod nas scenografijom veinom bave arhitekti ili
akademski slikari i kipari. No, na stranu s tim. Nije bitna kvantiteta, ve kvaliteta, a mi smo
zahvalni i na aici vrhunskih filmskih scenografa. Iako su za vizualnu kvalitetu filma itekako zasluni, oni su ljudi iza kamera i za njih se rijetko zna i uje. Koristimo ovu priliku da
vas malo bolje upoznamo sa scenografskom strukom i s dvoje naih filmskih scenografa:
eljkom Buri i Velimirem Domitroviem. Po miljenju mnogih hrvatski film pati od nedostatka
strunjaka za scenografiju. To je, kako se ini, posljedica nepostojanja mogunosti za visokostupanjsko obrazovanje za tu struku. Aranersko - scenografski odjel u koli primijenjene
umjetnosti i dizajna Zagreb donedavno je bio jedini odjel takvog profila u naoj zemlji. No,
uenici koji se odlue za taj smjer naalost nemaju gdje nastaviti svoje kolovanje. Tako
se kod nas scenografijom veinom bave arhitekti ili akademski slikari i kipari. No, na stranu
s tim. Nije bitna kvantiteta, ve kvaliteta, a mi smo zahvalni i na aici vrhunskih filmskih
scenografa. Iako su za vizualnu kvalitetu filma itekako zasluni, oni su ljudi iza kamera i za
njih se rijetko zna i uje. Koristimo ovu priliku da vas malo bolje upoznamo sa scenografskom strukom i s dvoje naih filmskih scenografa: eljkom Buri i Velimirem Domitroviem.

INTERVJU SA
eljkom Buri

Zavrili ste Arhitekturu. Kako ste od arhitektice postali scenografkinja i koliko

vam je studij arhitekture pomogao u scenografskoj karijeri?
Scenografkinja sam postala spletom okolnosti, druei se jo za vrijeme
faksa s ljudima koji su film i video koristili u svojim umjetnikim preokupacijama. To su uzbudljivi i jako zarazni procesi i htjela sam se u njih ukljuiti, pa
se scenografija pokazala najprirodnija za nekog tko se bavi prostorom. Kod
nas nema neke posebne kole kojom se postaje scenograf, na ADU takav
odsjek ne postoji to je na neki nain hendikep jer osim to faksom dobije
neku formalnu profesiju (ta ti forma naravno nije garancija) to je i mjesto na
kojem stvara svoju mreu, kako drutvenu tako i stvaralaku. Reiseri,
snimatelji, montaeri i ostali esto se spajaju ve na Akademiji pa budui
da scenogafi dolaze iz drugih kola moraju nai neki svoj put kojim postaju
filmai. Za sve druge segmente scenografskog posla nita te ne priprema
tako dobro kao uenje i vjebanje arhitekture.
O procesu rada na projektu radite li kompjuterske animacije ili su vam
drae prostorune skice?
Stvaram u glavi. Cijeli proces promiljam i razraujem u glavi i u pravilu znam
skoro svaki detalj prije nego krenem crtati. Skice, nacrti, fotografije zapravo
su oblik komunikacije, podloga za razgovor s reiserom, snimateljem i na
kraju svim suradnicima s kojima film zajedniki realiziram. Tehnika crtea
meni nije vana, koristim se svim metodama, ovisno o okolnostima. U
pravilu kada gradimo u studiju radim od najjednostavnijih skica do vrlo preciznih, izvedbenih nacrta, a kad interveniram u postojei prostor koristim
fotomontae, ponekad interveniram runo, ponekad fotoopiram, ovisno
o duhu filma kojeg elimo ostvariti
U realizaciji - to vam je zahtjevnije, a to drae: intervencija u zadani prostor
ili graenje od nule?
Iako su u fazi realizacije to dva sasvim razliita procesa, promiljam jednako u oba sluaja. Unaprijed smislimo i znamo to elimo, a potom to
ili traimo ili gradimo. Scenografija filma Fine mrtve djevojke graena
je u studiju i do detalja je naravno kreirana, a film Volim te snimljen je
na iskljuivo postojeim lokacijama za koje smo tono znali kako elimo
da izgledaju i prije nego smo ih poeli traiti. Ponekad ih koristimo gotovo
dokumentaristiki, ali ee u njih manje ili vie interveniramo.

O suradnji s Mataniem: kako ste se spojili?

Spojio nas je za film Fine mrtve djevojke zajedniki prijatelj, direktor fotografije Branko
Linta koji je bio dio one moje mree s poetka prie i s kojim sam radila na jednom TV
projektu.
Kakav je va poslovni odnos/koliko se razumijete/koliko se preklapaju vae vizije?
Kad se stvara film odnosi su sve samo ne poslovni :-). To su vrlo intenzivni i intimni
procesi i za dobar rezultat nuno je povjerenje i razumijevanje koji nadilaze uobiajene
poslovne okvire. Ne znam koliko nam se vizije preklapaju, rekla bih da se nadopunjuju.
Sjetila bih se primjera kako je Dadina ideja za jednu lokaciju definirala film. Radi se o parku
na Dubravkinom putu u filmu Sto minuta Slave iji je duh, pomalo dekadentan, pomalo
depresivan u svojoj zaputenoj ljepoti, bio inspiracija za vizualno oblikovanje cijelog filma.
Na kojim ste drugim projektima sudjelovali osim Matanievih?
Osim dugometranih igranih filmova Dalibora Matania radila sam i dva meni jako draga,
kratkometrana igrana filma Tri ljubavne prie Snjeane Tribuson i Inkasator Igora
Mirkovia, iji dugometrani igrani film Noni brodovi upravo pripremamo.
Svakako bih spomenula i poveu hrpicu reklama koje sam radila s Brunom Ankoviem
i Krasom Ganevom ije filmove eljno iekujem.
Koliko umjetnike slobode imate u kreiranju scena?
Slobode imam na pretek, a zadovoljstvo reisera ovisi o tome koliko sam je znala iskoristiti.
U Matanievim filmovima uvijek ste suraivali sa istim direktorom fotografije, Brankom
Lintom. Koliko vam je vana ta suradnja za dobar rezultat?
Scenografu je direktor fotografije najvaniji suradnik. I obrnuto. Kako je Branko to lijepo
definirao: scenografi stvaraju film u stvarnom svijetu, a snimatelji taj svijet svojim postupcima, transcendiraju u filmski. Dimenzije, materijali, kolori, teksture, vizure, ugodjaji... neki
su od elemenata koje razradjujemo. Kreemo od toga kako elimo da film u konanici
izgleda, preko postupaka koje emo koristiti, da bismo na kraju definirali kako treba izgledati taj na stvarni svijet. Branko i ja smo u posebnom partnerstvu, mi uistinu ivimo
za svaki film kojeg radimo i mislim da to ne ostaje neprimjeeno.
Koji biste projekt izdvojili kao najdrai?
Najdrai je onaj kojeg upravo radi, ali meni e to ipak ostati Fine mrtve djevojke. Mene
su zarazile filmom, a uinile su, kako je to lijepo rekao kritiar Radija 101, da u hrvatskom
filmu vizualno prestane biti zadnja rupa na svirali
to najvie volite u ovom poslu, a to moda nevolite?
Volim i ne volim zapravo iste stvari: napetost, stres, hektiku, brzinu... sve te to istovremeno i pokree i unitava.

velimir domitrovi
Gdje ste se kolovali i kako ste se poeli baviti scenografijom?
Zavrio sam kolu za primjenjenu umjetnost i dizajn u Zagrebu, generacija `67.godine. Poslje toga sam se prijavio na prijemni na Likovnoj akademiji i dvaput sam slavno pao. Onda
sam upisao Pedagoku akademiju, likovni smjer, ali to nije
zadovoljavalo moje likovne ambicije i onda sam preko nekih
poznanstava doao do Zagrebake televizije.1968. poeo sam
raditi na kolskom programu Zagrebake televizije za koji sam i
napravio svoju prvu scenografiju za emisiju Kako sauvati vid
sa svojim dragim prijateljem, redateljem eljkom Beliem. Nas
dvojica smo zajedno poeli, on reirati, a ja raditi scenografiju.
Poslije toga sam 70.godine bio asistent gospodinu Serii
eljku, poznatom scenografu, slikaru, ali sam i dalje paralelno
samostalno radio u kolskom programu Zagrebake televizije.
Do 1974.sam bio njegov asistent. Radio sam na mnogo raznih
emisija, a i kazalinih predstava. Prvi samostalni igrani film sam
radio sa Brunom Gamulinom 1977. ivi bili pa vidjeli. To je
ba onak zgodan mladenaki film bio i bili smo dobra klapa,
dobra kvadra. U meuvremenu sam radio puno televizijskih
drama, nemrem se ja sad imena sjetiti. Trebao bih to iz arhive
izvaditi, ja sam dosta lampav s time i ne vodim nekakvu svoju
evidenciju. Neki ljudi su po tom pitanju jako pedantni. Dakle,
to je bio prvi film. Puno sam radio sa redateljem Eduardom
Galiem, pa s Jokijem Maruiem. A onda dolazi jedna generacija redatelja s kojima sam jako dugo radio i jo uvijek radim.
To je gospoa Snjeana Tribuson s kojom radim ve dvadesetak godina, i ovo sad recimo zadnje, taj serijal Odmori se,
zasluio si, sada radimo ve 5.sezonu. Prije toga smo radili
filmove Ne dao bog veeg zla, Tri mukarca Melite ganjer
za to sam dobio Zlatnu arenu. I moj isto dragi prijatelj Lukas
Nola kojem sam zapravo sve radio ta je on do sada radio,
poevi od njegovog diplomskog rada uma Striborova i svi
njegovi filmovi od Nebo sateliti...

Recite neto o procesu vaeg rada.

Skice radi po onom ta dobije, po predloku. Ti se dogovara
s redateljem. Prvo moramo proitati scenarij. I sada, ako je naturalni objekt, zapravo to nitko meni ne vjeruje ali najtee je ui
u zadani objekt. Znai, ako nema novaca za atelje i gradnju, pa
ide i trai neto to je otprilike adekvatno da moe zadovoljiti
ono napisano. Znai primjerice sad dvosobni stan. To je zapravo taj tei dio. Teko je nai taj stan. Nai ti taj stan. To je broj
jedan. Naravno taj stan ti mora onda raspucati, a to je uas,
to tak nevolim jer...ljudima napravimo rusvaj, onda se uvijek nekaj uniti. Ako je u ateljeu, to je puno lake. Lijepo izgradi,
dogovori sa rekviziterom ako znamo da nam treba rekvizita
iz 1950ih, 80ih, 90ih, nije bitno i to sve opet u dogovoru sa
redateljem. Redatelju je zapravo najbitnije, gdje se treba jako
paziti, da ja nejdem lijevo a on desno. Bitno je da mu zadovolji
te mizascenske potrebe, da zna kako se glumci budu kretali i
da sve tima, da nitko nikome ne smeta, a sve ono ostalo, taj
dekor koji trebate da popuni prostor on prepusti scenografu.
Apsolutno treba dogovor redatelja i scenografa, prvenstveno
kako to tlocrtno izgleda i osnovne stvari zadovoljiti, a dalje ti
ima svoju slobodu jer zna ta radi.

Koliko je za scenografiju vano prouiti scenarij (vremenski i prostorni kontekst), ui u karakter

likova?
Naravno da se mora ui u likove, prvenstveno ove glavne likove. Nemre ti sada, ne znam, nekakvog
hipija metnut u ultra moderan prostor. Mora se prouiti i vremenski kontekst, i lik i karakter. Mora se
paziti u kakvom se prostoru kree lik. Jer ta je scenografija: scenografija je da ono to je na papiru,
oivi u karakter. Da ono to je napisano postane materijalno, da ti vidi ta je to. esto puta ljudi
kad pogledaju film kau: uj ja bi to ovak malo drugaije napravil, ali ovaj koji je to napisal ne bi
to drugaije napravil, on bi to ba tak napravil. Nije to kao kam ti padne grah, nije to to. Mora se
potovati dogovor s redateljem i scenaristom i u principu oiviti njihovu viziju. Ja imam tu sreu da
radim s reiserima koji uvijek imaju viziju priblino kao ja. Pogotovo Snjeana Tribuson, Luka Nola i
Edo Gali imaju veliku likovnu naobrazbu i onda se lako dogovoriti.
Suradnja sa snimateljem?
Jako bitno je za scenografa da radi s dobrim snimateljima ili direktorima fotografije. Ja u spomenuti
jednu legendu, jednog svjetskog snimatelja, pokojni Tomislav Pintar (Pio), s njim sam dosta radio i
on me masu stvari nauio koje su bitne za scenografa: kako se gleda, ta se gleda, kuda se gleda,
to treba paziti i tako. Njemu vjeita hvala. Evo Pio, na nebu ti zahvaljujem, na svemu tome ta si
me nauio! Tu je sad i masu tih mlaih direktora fotografije ali nitko se od njih nee ljutiti, ako sam
spomenuo Piu onda je to dovoljno i za njih.
Moete li usporediti rad vani sa radom na domaem filmu?
To je kao da usporeuje fiu s mercedesom. Vani ima puno vie novca, a ako ti ljudi dobiju vie
novca, zadovoljniji su i bolje e raditi, bolje e obavit posao. A ovdje je bilo situacija kad smo bili
sretni da smo nakon cjelodnevnog snimanja dobili sendvi, dok vani ima vedski stol cijelo vrijeme
dok je snimanje.
S kojim ste svojim filmskim projektom najzadovoljniji?
Znam koji, ali nemogu samo jedan. To su sigurno od Snjeane Tribuson Tri mukarca Melite
ganjer, od Lukasa Nole apsolutno na prvom mjestu Nebo sateliti i apsolutno Kako sauvati vid
u reiji eljka Belia - moja prva scenografija i normalno da je ovjek sentimentalno vezan.

S kim vam je bilo najugodnije raditi, ako moete ikoga izdvojiti?

Joakija Maruia moram spomenuti, jer to je jedno veliko redateljsko ime i bila je ast raditi s njim. A
Snjeana i Nola su meni neto intimno. Gali i Berislav Matarovi su moji dragi prijatelji, ali s ovima
se, najbolje smo se zezali, a koji put i posvaali bez ikakve primisli.
to vas najvie veseli u vaem poslu?
Pa izmeu svega ovog, te ljepote i zafrkancije, nemojmo biti licemjerni, novac. Zato? Svi u filmu ti
ostaju duni i najvie te veseli kad sve plate. Ba sam sad na televiziji sreo jednog s kojim sam isto
prije radio. Branko Lustig, dvostruki na oskarovac. To je jedan od najkorektnijih ljudi s kojima sam
ja u ivotu radio. Jer kada ugovara honorare, u ono doba, jo u onoj dravi, bilo je puno direktora
koji su se cijenkali, pa ti skidaju plau, nateu te kao vakau gumu, jer je to kao njihov posao. On je
ovak rekao: ja u dat maksimalno, ja znam da u sebi zaraditi. Nikad s njim nije bilo problema, nikad se nisi trebao s njim dogovarati, cijenkati, neto natezati. I on je duplo vie uvijek dao nego itko
s kim sam ikad radio. Mune su to teme. I sad smo se sreli, on ima ve, neu rei koliko godina, i
ja mu velim: kak dobro izgleda, ovo ono, sve pet. On ide po depu i da mi ovo. Kolko je to? 20lipa
ili 50lipa? 20, pa da, pa normalno. To u sad probuiti i oko vrata staviti, a inae nakit ne nosim.
to moete rei o niskobudetnoj scenografiji, recimo scenografija za 100kn?
Odmah ti mogu rei. Budet od 100kn ne postoji. Ali ako ti netko da zadatak, onda sljedee: ima
stan, ako on zadovoljava uvjete...to je isto kao da si rekla zabadava. To je onda od prijatelja stan jer
ti nemoe ii u nikakav atelje za 100kn, ti moe ii samo u svoj stan ili prijateljev pa da te to ne
kota nita. Ne postoji budet od sto kuna. Jedino ako se glumac snima kako sjedi na klupi u parku
i jako puno pui, onda mu kae da moe popuit cigareta u tom budetu od sto kuna, i kupi mu
najjeftinije i nek se truje.

MAJA JOKI

BLANKOV FILMSKI KAMP

SKAKAVAC/KARLOVAC

kako smo preivjeli

JURA TROJE

EXT, zima, no. Prilaz vikendici na rubu

ume. Mrak. Kronje u umi i vonjaku
ute. Na prilazu su parkirana tri auta.
Otvaraju se vrata, ljudi osvjetljeni malim
unutarnjim auto plafonjerama izlaze u
mrak, nose hrpu stvari, idu prema kui.
Najglasnijeg meu njima oslovljavaju
sa efe. ene se smijulje, mukarci
oslukuju. Staje se ispred kue u mraku. Pale se cigarete. Zvuk ispuhivanja
dima i tapkanja stopala po betoniranoj
terasi. Pale se svjetla u kui.
INT, dnevna soba, no. Devetero ljudi
sjedi oko stola i bulji u vatru u kaminu,
umor smekava njihova nasmijeena i
uzbuena lica iz sata u sat. Poinje dug
i krvav maraton poezije. Maruna. Bukowski. Potpuna tiina, ozbiljni glasovi,
ista dikcija. Svako ita jednu pjesmu,
svi drugi su duboko zamiljeni. Ne sluti
na dobro. Dobro nije ni dolo. Nakon
poezije svatko vadi po jedan svoj predmet o kojem mora ispriati priu. Je li
taj predmet i ta pria simbol neega
to ostavljaju iza sebe i zadnji put se
oprataju ulazei u novu dimenziju nepoznatog? Svi se to pitaju, nitko nita ne
govori. Sluaju prie.
Nakon poezije i bizarnih pria o obinim
svakodnevnim predmetima, osjea se
ravnodunost.
Haneke - Funny games. Film koji gleda-

mo za kraj slubenog programa prvog

dana. Potvrda svima da im je ovo vjerojatno zadnji vikend u njihovim kratkim i
neiskusnim ivotima.
Nakon filma ivahni razgovori. Zalihe
alkohola jo uvijek netaknute. Pono
je davno prola. Vadi se Pictionary.
Poinje deraina. estero ljudi na sav
glas objanjava pravila igre poetnicima.
Svatko ima svoja pravila. Ekipa igra
Pictionary podijeljena u tri skupine.
Nadoknauju se koliine alkohola. Ljudi
svoj stah iskaljuju urlajui jedni na druge
i svaajui se oko djejih crtea na papiru. Vrijeme ide, no je duga
EXT, sunano, jutro. Nakon zabave
dugo u no svi su likovi na broju. Ali ne i
pri broju. ef je neumoljiv. Na rasporedu
pie doruak u 10. Nema odmaka od
pravila. Svi izlaze iz kue teturajui,
u sebi proklinjui sudbinu, izvana
namjetajui naivni jutarnji smjeak.
Skupljaju se na zbornom mjestu i nakon
prozivke prionu na doruak.
EXT, uma, jutro. Meditativna etnja uz
smiljanje scenarija po izvuenom zadatku. Parovi se izvlae da bi se dobio
osjeaj potenja i ravnopravnosti nakon
onakvog prisilnog izbacivanja iz kreveta.
Prvi par shvaa da nema previe izbora
pa kree u umu. Tamo se odueve
odbaenom vemainom i iduih dana

e priati samo o tome. Vrlo se jasno vidi koliko su psihiki uniteni.

Povezivanje taoca s odbaenom bijelom tehnikom krajnja je faza
duboke psihike krize i straha za ivot. Drugi par besciljno krui po
njivama i vonjacima. Trei par je neto snalaljiviji u tim prostorima
pa inspiraciju trai u civiliziranom i naseljenom dijelu brda na groblju. Nakon razgledavanja neobinog groblja par sjeda na odrezani
balvan ispred crkve. Postapokaliptini prizor. Nema ljudi, samo crkva koja djeluje naputeno i nepregledna priroda na horizontu. Selo
bez zvuka. Ceste bez vozila. Jaglaci koji ne trube i crveno, krvavo
blato gdje god okrene glavu.
U kui su ostali ef i njegov asistent, visok, tih, u krizi odvikavanja
od nikotina. Visoki kuha, ef odmara. Taoci se vraaju sami. ef je
zadovoljan.
EXT, osunana terasa. Prezentacija pria. Ima potencijala, makar
su napisane u strahu. Par koji je najdublje posrnuo i dalje pria
o vemaini. U priu su dodali i veprove. Visoki izlazi s rukom.
Nadmaio je samog sebe. Postaje miljenik sviju.
Ekipa se nakon ruka uvlai u kuu. Slijede sati power point prezentacija o filmskim vrstama, razdobljima, autorima, povijesti. Svi se
mire s tim da e ovo sluati do kraja ivota. Svatko se u mislima
vee uz neki naputeni dio bijele tehnike. Neki bjee od veprova...
EXT, ispred kue, popodne/sumrak
Taoci rasporeeni u nove parove, dio ekipe izvrava glumake zadatke, a dio tonske. Zadaci se zovu: ne elim biti glumac i ne elim
biti tonac. Glumaka ekipa ispada grozna, osim dvije cure koje
glume lezbe, ono, to uvijek prolazi. Tonci odlini. ef odluuje da
vie nee troiti novac na tonce jer sad, kao, ima svoje. Neki pojedinci to vide kao priliku za bijeg. Sklanjaju poglede i gledaju svatko u
svoj kut.
Nastavlja se kaotino. Pada no, dio ekipe gleda film za filmom,
uglavnom kratke igrane, najee uznemirujue, uglavnom odline.
Drugi dio ekipe razvlai kablove, reflektore, kameru po polju i
pokuavaju snimiti mali eksperimentalni film i nadmaiti same sebe.
Nakon veere, ekipe se mijenjaju, sad opet jedna ekipa gleda fil-

move, a druga pokuava nadmaiti same sebe, a i ovu drugu ekipu.

Iako nisu vidjeli radove jedni drugih, vrlo su motivirani jer osjeaju
priliku za bijeg.
INT, kuhinja, no. Svi zajedno jedu i ute. Prva ekipa ve ima smontiranu vjebu. Druga ekipa je lagano nadrkana. Puno se pojelo, jede
se opet. Kasno je. Vjerojatno nee biti bolji. Hvata ih panika. Poinje
se pit. Ponovo Pictionary za team building i gemiti za razbijanje
osjeaja zatoenitva. Pali. Party traje do dugo u no. Pred samu
zoru dolazi do neoekivanog obrata.
INT, spavaona, pred zoru.
ef i visoki u nikotinskoj krizi duboko spavaju. Taoci ih skue. Ali ne
razmiljaju vie o bijegu. Stockholmski sindrom. Uvlae se jedan po
jedan u kupaonu koju su proglasili ispovjedaonicom. U ispovjedaonici se pali kamera i svi redom priaju kako im je super, kako se vole,
kako su team i kako su motivirani za daljnji rad...
EXT, ispred kue, jutro.
Svi izlaze iz spavaona, teturaju, krmeljavi, pomalo plaljivi, ovaj
put i dosta prljavi. Doruak. Jo pria, jo filmova, analiza i sinteza
doivljenog i preivljenog. Vrijeme prolazi brzo jer su svi u polusnu
pa svatko pamti samo po djeli tih jutarnjih i podnevnih razgovora.
EXT, ispred kue, predveer. Uz neobzirno mljackanje rjeavaju se
ostaci hrane, ienje i pospremanje kue, timski rad na vrhuncu...
Utrpavaju opremu i vree pune smea u svoje aute, ulaze, lupaju vratima i uz oblak praine odlaze u veliki grad... Imaju cilj, imaju
znanje i mogunost za postizanje tog cilja. to je najbitnije, imaju
vjeru u sebe. I mogu raunati jedni na druge.
OFF. Oni vjerojatno nikada nee zajedno snimiti film. Ali misle da
hoe, i to e ih voditi u druge projekte

ISPOVJEDAONICA:
http://vimeo.com/11477233

MAJA JOKI

Blank_filmski inkubator nositelj je projekta razmjene mladih filmaa. Projekt ima

za cilj pospjeiti meunarodnu razmjenu
i suradnju mladih generacija filmaa te
utjecati na poveanje meusobno produciranih kratkometranih filmskih radova
(igranih/dokumentarnih/eksperimentalnih).
Projekt e funkcionirati po naelu
meusobne razmjene s meunarodnim
partnerima. Meunarodnog partnera
predstavlja skupina od minimalno tri
filmaa (to mogu biti:scenarist/reiser/
snimatelj/producent). Partner moe biti
i neformalna grupa graana koja se
zajedniki prijavljuje za razmjenu.
Blank osigurava u Zagrebu smjetaj,
hranu i produkcijske uvjete za razvoj i relizaciju dogovorenog projekta.
Dogovoreni projekt je onaj zajedniki
kratkometrani projekt koji meunarodni
partner i Blank realiziraju u Zagrebu te
projekt kojeg hrvatski filmai realiziraju
u matinom gradu meunarodnog partnera.

Prvi sastank/susret u Zagrebu trajati

e do tri dana. Na tom sastanku dogovara se projekt/tema koja e se raditi.
Meunarodnog partnera upoznaje se
u kratkim sastancima s dogovorenim
Blankovim hrvatskim partnerima - institucijama/produkcijskim kuama.
Drugi susret odrava se kada je dogovorena zajednika tema/scenarij koji
e biti realiziran u Zagrebu. Boravak
meunarodnog partnera traje onoliko koliko je potrebno da se projekt dovri.
Meunarodni partner (ili neformalna grupa graana) moraju osigurati, po naelu
reciprociteta, iste uvjete, sastanke i susrete, filmaima iz Hrvatske.

DOGOVORENI PARTNERI U ZAGREBU:

Hrvatski audiovizualni centar (HAVC),
Hrvatski filmski savez (HFS), Kinorama,
Propeler film, Fade In, Factum, Restart,
Maxima film
KOORDINATORICA PROJEKTA:
Nerma Mehadi
PRIJAVE: do 15.10. 2010.
e: blankzg.hr@gmail.com
OKVIRNI DATUM PRVOG SUSRETA:
15.11.2010.
U prijavi za projekt potrebno je navesti:
> Kratku biografiju i filmografiju filmaa.
> Kratki razlog za sudjelovanje
> Obrazloenje/garancija na koji nain
e se rjeavati pitanje smjetaja/hrane /
produkcije u matinom gradu za hrvatske
filmae
> Popis produkcijskih kua/institucija
s kojima e hrvatske filmae upoznati/
predstaviti meunarodni partner u svom
matinom gradu

IVA IMUNOVI

SUSED,
PAK SI NA
TELEVIZIJI!

Bez njih bi glumci u filmu bili usamljeni, a filmski prostor bi bio ne samo
prazan nego neuvjerljiv. Moda ih
i znate, moda su vam njihova lica
poznata iz reklama, sapunica, emisija? Upoznajte statiste! O njima esto
mislimo da samo popunjavaju prazan
prostor. Evo dokaza da oni nekada
priaju priu.

Robert Hochberger uveo nas je u svijet statiranja na

snimanju dokumentarne serije HRT-a Hrvatski kraljevi
koje se odvijalo na Medvedgradu. Statisti su vrijedan
narod koji u avanturu kree ujutro ve u 6 i 30 sati
s prethodno dogovorene lokacije. Radi potrebe snimanja ovaj put su bili angairani samo mukarci, od
mlaih do onih u najboljim godinama. U maniri pravih
glumaca bili su tati i nisu nam otkrili godine! Nakon
dolaska na mjesto snimanja i nakon to ih kostimografi
i minkeri pripreme za snimanje (to ne traje dugo) slijedi ekanje. I ekanje. Kad se ne snima onda se traa
(zar i mukarci?!), a za to ima vremena napretek jer su
statisti na mjestu snimanja meu prvima.

Koliina praznog hoda dok ekaju snimanje se razlikuje ovisno o tome rade li reklamu, seriju, igrani film ili dokumentarni film. Kau nam da na
snimanju sapunica ima najmanje ekanja. Ipak ostavljaju dojam da ih ekanje uope ne smeta jer su
se tako izrodila i neka prijateljstva ili barem Facebook prijateljstva. Tu i tamo ih jo dignu s puake
pauze, malo naminkaju, u ovome sluaju zaprljaju filmskim make up-om. Ovo je bila prilika za
povratak u prolost, da ih make up artisti i kostimografi pretvore u srednjovjekovne klesare koji
obnavljaju zidine.

Sad kad znam proizvodni

proces, film vie ne promatram istim oima i to je
najvea zamjerka ovome poslu.

Tehniari koji slau opremu za rasvjetu, rekviziteri

i statisti moraju biti spremni minimalno dva sata
prije no to pone snimanje kako bi redatelja, snimatelja i producente sve doekalo spremno. Kad
oni dou lokacija snimanja se organizira do kraja.
Statisti su na mjestu, objanjavaju im to je njihov zadatak. Snimanje je poelo u 9 i 45. Ovom
prilikom snimala se jedna scena u par kadrova.
Sve se odvija jako brzo. Jedna proba i snimanje.
Eventualno su se napravile dvije, tri repeticije istog
kadra. Snimanje nema puno ponavljanja jer zbog
organizacije posla nema puno greaka. Redatelj
gleda snimljeni materijal na monitoru, javlja snimatelju to treba popraviti i voa snimanja upute
prenosi statistima. Kau da na ovakvim projektima
svi pridonose u svakom segmentu, kako znaju i
umiju. Tako smo nauli da je u ovome projektu i jedan od producenata imao manju glumaku ulogu.

Mladim snagama koje su na snimanje doli prvi

put na nagovor prijatelja, umjesto u teretani miie
su trenirali na filmskom setu diui komade i komadine kamenja. Sve macho beauty tretmani! U
11 i 10 snimanje je za taj dan bilo gotovo. Statisti
nekad rade sat-dva, a nekad i do 10 sati dnevno. Na snimanju je uvijek organiziran ruak uz
koji krenu prie o novim snimanjima i castinzima.
Razmjenjuju se iskustva i saznanja sa drugih snimanja jer nije atmosfera uvijek idealna, zna biti i
bezobratina, a to se brzo prouje. Kau da onda
ute i rade, to se jedino tako moe rijeiti.
Oni koji se ovaj put nisu previe naradili, ovo snimanje su mogli shvatiti kao izlet na Sljeme i pri
tome su jo zaradili (i sitno je bitno, naravno ovisi
o projektu). ujemo da neki honorari kasne godinama. Ljudi bez obzira na to statiraju i nadopunjuju kuni proraun (po danu snimanja za-

rade od 150 do 250 kuna).

Bilo je tu i putovanja. Pria
nam Robert kako bez statiranja vjerojatno nikada ne bi
otiao u Motovun (snimanje
reklame), niti bi bio u Lovranu (hotel sa 4 zvjezdice,
dnevnica+ukupan honorar
= snimanje filma u stranoj produkciji). Nekima se
posreilo pa su ili snimati i
izvan Hrvatske.
Novi angamani ovise o
prethodnom iskustvu, koliko brzo uite i o agenciji
za statiste. Na sugovornik je bio dio stalne ekipe
Najveih hrvatskih misterija
i Koledicom po svijetu. Na
to ga podsjeaju koledice
koje su svi lanovi ekipe
dobili kao podsjetnik na
emisiju. I Robert ih redovito
nosi!
Od statista s viegodinjim
iskustvom smo uli i: E a
gdje bi nam bio kraj da smo
ranije poeli glumiti? U Hollywoodu!?! alu na stranu
kad Hollywood doe vama.
Naime, Robert je statirao na
snimanju filma White Lightnin u okolici Samobora s
Carrie Fisher (princeza Leia

iz Star Warsa 4, 5 i 6). Demistificirao nam je svijet glumaca i redatelja govorei kako
su to sve vrlo jednostavni
ljudi, uz izuzetke naravno!
U pet godina koliko aktivno
statira Robert ima ispisane
rokovnike i rokovnike snimanja i zarade koja ga je i
navukla, iako ona nije u hollywoodskoj kategoriji. Kad bi
zaradio hollywoodski honorar, kae, kako bi izmeu
ostalog, taj novac uloio/
utroio u film radnog naslova Kad te puno izmuzu, a
ni ne plate! o statistima i
njihovim alopoljkama jer
nije se jednom dogodilo da
agencija preko koje statisti
rade proglasi bankrot i nikada ne isplate honorare.
A kako mu je bilo prvi put na
snimanju? udno. Prvo to
trae je da ne gleda u kameru, a ti stalno gleda gdje
je kamera! Nakon odreenih
godina rada se pitam: Pa
dobro, a gdje je ta kamera?
Sad kad znam proizvodni
proces, film vie ne promatram istim oima i to je
najvea zamjerka ovome
poslu.

MAJA JOKI

1
2
3
4
5
6
7
8
9

11
10 12
13
14
15
16
17
18
19

21
22
23
24
25
26
27
28
29

blank 10
filmske radionice i kampovi

30

INFO: www.blankzg.hr/radionice.htm
PRIJAVE: blankzg.hr@gmail.com 091/8938 172

Filmski kamp/ Novi Dvori Klanjeki

trajanje: 16.-19.7. 2010. (pet-ned)
Filmska radionica za graanstvo (scenarij/kamera/reija/montaa)
poetak: 16.9.2010. (et), 20h
Filmska radionica za srednjokolce i studente (scenarij/kamera/reija/montaa)
poetak: 20.9.2010. (pon), 20h
Filmska radionica za starije osnovnokolce
poetak: 21.9.2010. (uto), 20h

20

Osnove digitalne video montae

- individualna poduka

zdravko musta
eksperimentalni film i video
experimental film and video
19861999

iva istina / real truth

filmski autorski studio (Fas), 1972

bouquet

hrVatski eksperimentalni film i ViDeo 1990-ih

croatian experimental film anD ViDeo
eksperimentalni filmovi 19801985.
of the 1990s
experimental films 19801985

iva istina na intrigantan nain preplie fikciju i ivotnu priu glumice Boidarke Frait. Snimljen u stilu cinma vrita i s velikom dozom improvizacije, film je bio gotovo revolucionarni
iskorak u prilino ukoenoj i ideologiziranoj hrvatskoj kinematografiji poetkom 1970-ih. U
poetku neshvaen i podcjenjivan, danas se smatra jednim od najboljih hrvatskih filmova iz
toga razdoblja i jednim od najuspjelijih autorskih debija u hrvatskoj kinematografiji.

film and video of the 1990s

3 20, 1987

6 30, 1988

03 / IZLOBA DODIRA / EXHIBITION

OF TOUCH

07 / PRODUCT OF BODY

7, 1987

08 / DEBORAH

04 / IR HAIRIM

15, 1995

7 50, 1987

09 / BOUQUET

05 / EKRANIZACIJA TELEFONSKOG
MENIKA / SCREENING OF A PHONEBOOK

13, 1996

4 40, 1988

12, 1999

12 20, 1994

10 / AMEN

Upozorenje: Samo za kunu uporabu. Svako neovlateno umnoavanje, iznajmljivanje,

posuivanje i javno prikazivanje ovog DVD-a je protuzakonito i kanjivo djelo.
Warning: For home use only. Any unauthorized copying, renting, sharing or broadcasting of
this DVD is prohibited and punishable by law.
Hrvatski filmski savez / Croatian Film Clubs Association and individual copyright holders

bouquet

02 / ZOVEM SE FILM / MY NAME IS FILM

06 / I NEK SE UJE URLIK DJEVIANSKI

SLOBODAN / LET US HEAR THE FREE
VIRGIN SCREAM

5 20, 1986

zdravko musta

01 / UTA KUA / YELLOW HOUSE

Film Real Truth intriguingly intertwines fictional and life story of actress Boidarka Frait. Shot
in the cinma vrit style with a large dose of improvisation, the film was almost a revolutionary step forward in a pretty stiff and ideologically colored Croatian cinematography of the
early 1970s. Disregarded and misunderstood at the beginning, today it is valued as one of best
01 IN/DIVIDU
Croatian/films from the period and one of the most successful authorial dbuts in Croatian
cinema.
Nicole Hewitt, 733, 1998

02 / AMEN
Reija
i scenaRij Musta,
/ DiRecteD &13,
scReenplay
Zdravko
1998by: Tomislav Radi
snimatelj / cameRaman: Dragutin Novak
03
L
AIR
DU
LARGE
Glazba / /
music: Arsen Dedi
montaa
/ eDitinG:
Maja Filjak-Bilandija
Goran
Trbuljak,
4 22, 1995
scenoGRafija /aRt DiRection: Tomislav Radi
04
MEDITACIJA
/ MEDITATION
/ / pRoDuceR: Krunoslav
pRoDucent
Heidler
uloGe
/ cast:Zrni,
Boidarka
Roza
Rosoci, Vesna Veseli, Zlatica Dubravi, Irena Uhl,
Vlado
5Frait,
40,
1994
Verica Podolak, Zdenka Livaji, Inge Grandi, Vjeran Zuppa, Stipe Bilobrk, Branko Supek,
05
NAVIGATIONS
/
Branko Ivanda,
Astrid Turina, Mira Wolf, Marlena Hohnjec, Ignac Pavkovi i dr.

Dan Oki, 9, 1995

zemlja pRoizvoDnje: Hrvatska

06pRoizvoDnje:
/ TRONIC 1972
GoDina
tRajanje:
77 minuta
Vladimir
Petek, 5 49, 1997
tehnika: 16mm standard prebaen na 35mm, c/b
07
CONVERGENCE
/ Filmski autorski studio (Fas)
pRoDukcija:
pRojekt
zatite i RestauRacije
/ pRoject
of pReseRvation
anD RestoRation: Carmen Lhotka
Vladislav
Kneevi,
6 50,
1997
DiGitalna RestauRacija / DiGital RestoRation: studio Vizije s.F.t.

08 / MULTIPLICATION

poseban
DoDatak
/ extRas:7
iva
istina
o ivoj istini / Real Truth About Real Truth
Milan
Bukovac,
35,
1994

09 / HAND OF THE MASTER

Simon Samo
Bogojevi
Narath,
1995 umnoavanje, iznajmljivanje,
Upozorenje:
za kunu
uporabu.603,
Svako neovlateno
posuivanje
i javno prikazivanje
ovogOF
DVD-a
je protuzakonito i kanjivo djelo.
10 / WELCOME
TO THE PEAK
INTELLIGENCE
Warning: For home use only. Any unauthorized copying, renting, sharing or broadcasting of
Kuduz,
7 and
14,
1995 by law.
thisIgor
DVD is
prohibited
punishable
Hrvatski
filmski
savez
/ Croatian
Film Clubs
Association umnoavanje, iznajmljivanje,
Upozorenje:
Samo
za kunu
uporabu.
Svako neovlateno
Hrvatska
kinoteka
Hrvatski dravni
/ Croatian
Cinematheque
- Croatian
posuivanje
i javno-prikazivanje
ovog arhiv
DVD-a
je protuzakonito
i kanjivo
djelo. State
Archive,
Warning:2010
For home use only. Any unauthorized copying, renting, sharing or broadcasting of
this DVD is prohibited and punishable by law.

Hrvatski filmskiHrvatski
savez / filmski savez /
Croatian Film Clubs
Croatian
Association
Film Clubs Association

Hrvatski filmski
Hrvatski
savez /filmski savez /
Croatian FilmCroatian
Clubs Association
Film Clubs Association

Hrvatski filmski savez / Croatian Film Clubs Association and individual copyright holders

Hrvatski filmski savez /

Croatian Film Clubs Association

#05#08

zdravko musta
eksperimentalni 08#
07#
#04# hrvatski
film i video 1990-ih
04#
croatian experimental

tomislav radi

HFS / DVD EDition

2009.

HFS / DVD EDition

HFS / DVD EDition

08# iva istina /

real
truth
hrvatski
04# film i videoeksperimentalni
1990-ih
tomislav radi

croatian experimental
film and video of the 1990s

Filmski autorski studio (Fas), 1972

iva istina / real truth

HFS / DVD EDition

HFS / DVD EDition
2010.

hrvatski eksperimentalni film i video 1990-ih

croatian experimental film and video of the 1990s

#07

HFS / DVD EDition

HFS / DVD EDition
2008.

Hrvatski filmski savez /

Croatian Film Clubs Association

Hrvatski filmski savez /

Croatian Film Clubs Association

blank