Professional Documents
Culture Documents
Mat Rice
Mat Rice
Lucijan Vranjanin
Maturalna radnja:
DETERMINANTE I MATRICE
Izradio:
Dinko Koruni, uenik 4. G
Mentor:
Milena Broni, profesor
SADRAJ
I. UVOD ......................................................................................................... 1
II. DETERMINANTE...................................................................................... 1
Determinante drugog reda.......................................................................... 1
Determinante treeg reda ........................................................................... 3
Determinante viih redova .......................................................................... 6
Svojstva determinanata ............................................................................... 6
Raunske operacije sa determinantama...................................................... 8
Primjena determinanti kod rjeavanja sustava linearnih jednadbi .......... 9
III. MATRICE.................................................................................................. 9
Pojam i vrste matrica .................................................................................. 9
Raunske operacije sa matricama .............................................................. 13
Transponiranje matrica .............................................................................. 15
Posebne vrste kvadratnih matrica............................................................... 16
Postupak za raunanje inverznih matrica................................................... 18
Reciprona matrica i transponirana reciprona matrica........................... 19
Detaljnije o rangu matrice .......................................................................... 19
Rjeavanje linearnih matrinih jednadbi .................................................. 20
Rjeavanje sustava linearnih jednadbi pomou matrinog raunanja ..... 22
Rastavljanje matrica u blokove................................................................... 24
IV. LITERATURA .......................................................................................... 26
I. UVOD
Determinanta je u matematici izraz predoen kvadratnom shemom u kojoj je poredano n2
lanova u n redaka i n stupaca, i to je determinanta n-tog reda (tako postoje npr. determinante
2-og ili 3-eg reda):
a11 ,
...,
D=
...,
a n1 , a n 2 , ..., a nn
Determinante je prvi otkrio i prouavao G. W. Leibniz 1693. godine ispitujui rjeenja
sistema linearnih jednadbi. No kasnije se za otkrivaa determinanti smatra G. Cramer koji je
1750. godine dao pravila rjeavanja jednadbi pomou determinanata, a u meuvremenu je
Leibnizovo otkrie palo u zaborav. Determinante se iroko primjenjuju u matematici tek
nakon K. J. Jacobija. Naziv determinante uveo je u matematiku K. F. Gauss.
Matrica je sustav od m n brojeva sloenih u pravokutnu shemu od m redova i n stupaca.
Simboliki se matrica oznaava pomou dva para usporednih duina:
a11
a 21
...
a12
a 22
...
... a1n
... a 2 n
,
... ...
a m1
a m 2 ... a mn
a11 a12
a
a 22
21
...
...
a m1 a m 2
... a1n
a11 a12
... a
a
a 22
ili 21
... ...
...
...
... a mn
a m1 a m 2
... a1n
... a
.
... ...
... a mn
II. D ETERMINANTE
Determinante drugog reda
Da bismo rijeili sistem od dviju linearnih jednadbi sa dvije nepoznanice
a1 x + b1 y = c1
a 2 x + b2 y = c2
(1)
(2)
Na isti nain treba izjednaiti i po nepoznanici x iz sistema jednadbi (1) i (2), pa se dobije:
( a1 b 2 a 2 b1 ) y = a1c 2 a 2 c1 .
(4)
x=
c1b 2 c 2 b1
a c a 2 c1
, te y = 1 2
.
a 1 b 2 a 2 b1
a 1 b 2 a 2 b1
(5) i (6)
a1
b1
a2
b2
= a 1 b 2 a 2 b1 .
(7)
c1
b1
c2
b2
= c1 b 2 c 2 b1 i D 2 =
a1
c1
a2
c2
= a1 c 2 a 2 c1 . (8) i (9)
Brojnik i nazivnik dobijenih jednadbi (5) i (6) se zovu determinante 2-og reda i to su ovdje
D, D1 i D2. Openito vrijedi za svaka etiri broja, rasporeena u obliku kvadratne sheme:
a11, a12,
a21, a22,
da se razlika koja odgovara toj shemi zove determinanta 2-og reda i ovdje je ta razlika
ekvivalentna
a11a22a21a12,
a zapisuje se simboliki
D=
a11 a12
.
a 21 a 22
Elementi determinante (u predhodnom redu) su brojevi a11, a21, a12, a22; pri emu prvi dio
indeksa elementa pokazuje broj reda u kojem se element nalazi, a drugi dio indeksa elementa
broj stupca u kojem se nalazi taj element. Elementi a11 i a22 ine glavnu dijagonalu
determinante, a elementi a21 i a12 sporednu dijagonalu. Red ili redak determinante ine
elementi determinante koji stoje horizontalno jedan do drugoga. Stupac determinante ine
elementi koji su vertikalno jedan ispod drugoga.
Iz dosadanjeg izlaganja oigledno je da rjeenje sistema moe biti izraeno pomou
determinanata ako je D determinanta koeficijenata nepoznanica u sustavu jednadbi (1) i (2),
D1 je determinanta koja nastaje iz D ako se koeficijenti a1 i a2 od x nadomjeste brojevima c1 i
c2 na desnim stranama jednadbi, te D2 je determinanta koja nastaje iz D ako se koeficijenti b1
i b2 od y nadomjeste brojevima c1 i c2. Konano rjeenje sistema jednadbi (1) i (2) onda
moemo zapisati u obliku:
x=
D1
D
, i y= 2
D
D
(10) i (11)
ili opirnije:
c1
c2
x=
a1
a2
b1
a1
b2
a2
, y=
b1
a1
c1
c2
.
b1
b2
b2
a2
(12) i (13)
a1 x + b1 y + c1 z = d1
a 2 x + b 2 y + c2 z = d 2
(14)
(15)
a 3x + b 3 y + c3z = d 3
(16)
Da bismo rijeili taj sistem potrebno je iz jednadbi (14), (15) i (16) iskljuiti dvije
nepoznanice, npr. y i z kako slijedi. Moemo (15) i (16) izraziti kao:
b 2 y + c2 z = d 2 a 2 x
b 3 y + c3 z = d 3 a 3 x
(17)
(18)
c2
b3
c3
y=
d 2 a 2 x c2
d 3 a3x
b2
b3
c3
d2
c2
d3
c3
c2
b2
z=
c3
b3
a 2 x c2
a 3x c3
d 2 a2x b2
=
d 3 a 3x b3
d2
c2
d3
c3
d 2 b2
d 3 b3
a2
c2
a3
c3
x , (19)
a2
x.
a3
(20)
Ako nakon toga pomnoimo jednadbu (14) sa faktorom uz y i z u izrazu (19) odnosno (20),
uvrstimo zatim izraze iz (19) i (20), te ako determinanti koja stoji uz x izmijenimo stupce uz
promjenu predznaka kao i stupce u determinanti koja stoji uz c1, dobit emo:
b2
xa 1
b3
c2
a2
b1
c3
a3
c2
a2
+ c1
c3
a3
b2
b2
= d1
b3
b3
c2
d2
b1
c3
d3
c2
d2
+ c1
c3
d3
b2
.
b3
(21)
b1
b2
b3
c1
b2
c 2 = a1
b3
c3
c2
c3
b1
a2
c2
a3
c3
c1
a2
b2
a3
b3
. (22)
Pomou te determinante se moe promijeniti desna strana jednadbe (21) tako da se elementi
a1, a2 i a3 u determinanti D zamijene sa d1, d2 i d3, pa jednadba (21) ovako izgleda:
x D = D1 ,
(23)
b1
c1
D1 = d 2
d3
b2
b3
c2 .
c3
(24)
y D = D2 ,
pomou
(25)
a1
d1
c1
D2 = a2
d2
c2 ;
a3
d3
c3
z D = D3
(26)
(27)
sa
a1
D3 = a2
a3
b1
b2
b3
d1
d2 .
d3
(28)
D1
D
D
, y = 2 te z = 3 .
D
D
D
Ako je D=0, a barem jedna od determinanata D1, D2 ili D3 razliita od nule, vidi se da prema
(29), (30) i (31) ne moe postojati rjeenje. Jednadbe (14), (15) i (16) su onda proturjene.
Ako je D=D1=D2=D3=0, onda sistem (14), (15), (16) ima beskonano mnogo rjeenja.
Za izraunavanje vrijednosti determinante treeg reda moemo se posluiti Sarrusovim
pravilom: treba napisati determinantu i uz nju desno jo dva prva stupca:
a 1 b 1 c1 a 1 b 1
a 2 b 2 c2 a 2 b 2
a3 b3
c3 a 3 c3
Sada po shemi tvorimo produkte po tri lana i to prvo u smjeru glavne dijagonale, a zatim
produkte od takoer po tri lana, no u smjeru suprotne dijagonale. Produkte uzete u smjeru
glavne dijagonale zbrojimo i od toga oduzmemo zbroj produkata uzetih u smjeru sporede
dijagonale.
Ako promotrimo izraz na desnoj strani izraza (22), moemo vidjeti da su elementi a1,b1, c1
pomoeni determinantama drugog reda, koje se mogu dobiti razvijanjem determinante po
stupcu ili po retku (u determinanti treeg reda se precrta redak i stupac u kojem se nalazi
dotini element). Za razvijanje determinante se koristimo shemom predznaka:
+ +
+
+ +
po kojoj uzimamo predznake pojedinih elementa kada razvijemo determinantu. Ako elimo
da razvijemo determinantu po npr. elementima prvog retka, tada prepiemo prvi element toga
retka i precrtamo prvi redak i prvi stupac determinante, te prepisani prvi element mnoimo s
preostalim dijelom determinante. Tako dobivena determinanta 2-og reda se zove
subdeterminanta ili minor dotinog elementa. Zatim prepiemo s protivnim predznakom (po
shemi predznaka) drugi element prvog retka, pa kao i prije mnoimo taj element sa njegovom
determinantom (koju dobijemo kad precrtamo prvi redak i drugi stupac zadane determinante).
Naposlijetku prepiemo trei element prvog retka i pomnoimo ga sa njegovom
subdeterminantom (koja se dobiva kad se precrta prvi redak i trei stupac u zadanoj
determinanti). Sada moemo razviti subdeterminante na ve prije objanjeni nain (vidi
Determinante 2-og reda). Na analogni nain se razvija determinanta 3-eg reda po elementima
drugog i treeg retka, odnosno bilo kojeg stupca.
(32)
a nn
Svojstva determinanata
Najvanija svojstva determinanti su:
1) Determinantu uvijek moemo razviti po elementima bilo kojeg retka i bilo kojeg stupca, te
emo uvijek dobiti istu vrijednost determinante.
a12
a13
a 21
a 22
a 23
a 31
a 32
a 33
a12 + k a 22
a13 + k a 23
a 21
a 22
a 23
a 31
a 32
a 33
a12
a13
a 21
a 22
a 23
a 21
a 22
a 23 + k a 21
a 22
a 23 .
a 31
a 32
a 33
a 32
a 33
a 31
Vidimo da je druga determinanta po svojstvu 5 jednaka 0 jer ima dva jednaka retka, pa
dobivamo zadanu determinantu.
8) Vrijednost determinante je jednaka nuli, ako su joj dva retka ili dva stupca meusobno
proporcionalna. To slijedi iz svojstva 2 i 6. Iz jednog od tih stupaca moemo izluiti faktor
pred cijelu determinantu (svojstvo 6), te u determinanti dobijemo oba stupca (retka)
jednaka, a to (svojstvo 2) znai da je vrijednost determinante jednaka nuli.
a 32
a 33
b 31
a 32
a 33
a 31 + b 31
a 32
a 33
2) Odbijanje:
Vri se analogno zbrajanju, tj. jednu determinantu odbijamo od druge ako se razlikuje
najvie u jednom stupcu ili retku. U determinanti, koja je rezultat odbijanja, razliitim e
stupcima (recima) zadanih determinanti odgovarati stupac (redak) koji je jednak razlici tih
stupaca (redaka), dok e ostali stupci (reci) biti u sve tri determinante jednaki (iz ovoga
slijedi svojstvo 7).
3) Mnoenje dviju determinanata:
Produkt dviju determinanata je determinanta kojoj je crs-ti element jednak
n
a
k =1
rk
gdje su ark elementi prvog, a bks elementi drugog faktora produkta. Jednostavnije reeno,
crs-ti element dobijemo tako da elemente r-tog retka prve determinante pomoimo sa
pripadnim elementima s-tog stupca druge i to zbrojimo:
a11
a12
a13 b11
b12
b13
a 21
a 22
a 23 b 21
b 22
b 23 =
a 31
a 32
a 33 b 31
b 32
b 33
a 21 b11 + a 22 b 21 + a 23 b 31
a 21 b11 + a 22 b 21 + a 23 b 31
a 21 b11 + a 22 b 21 + a 23 b 31
a 31 b11 + a 32 b 21 + a 33 b 31
a 31 b11 + a 32 b 21 + a 33 b 31
a 31 b11 + a 32 b 21 + a 33 b 31
4) Dijeljenje:
Za prikaz kvocijenta dviju determinanti u obliku determinanti ne postoji pravilo. Ako
elimo podijeliti dvije determinante, moramo najprije izraunati njihove vrijednosti, a tek
onda te vrijednosti podijeliti.
5) Kvadriranje:
Do izraza za kvadriranje dolazimo ako primjenimo mnoenje na dvije potpuno identine
determinante, pa se dobije:
9
2
2
a12
a11
+ a 221
=
a 22
a12 a11 + a 22 a 21
a11
a 21
a12 a11 + a 22 a 21
2
a12
+ a 222
c1 b 2 c 2 b1
a c a 2 c1
, te y = 1 2
.
a1b 2 a 2 b1
a 1 b 2 a 2 b1
x=
D1
D
, i y= 2
D
D
a1
b1
a2
b2
, Dx =
c1
b1
c2
b2
i Dy =
a1
c1
a2
c2
Ovakav nain rjeavanja sustava linearnih jednadbi pomou determinanti je prvi primijenio
Cramer, te se pravilo za izraunavanje nepoznanica formulom
x=
Dy
Dx
i y=
D
D
gdje je
D2
D
D1
, x2 =
, ..., x n = n ,
D
D
D
D i = D x i za i=1, 2, ..., n.
III. M ATRICE
Pojam i vrste matrica
10
Ako svrstamo m n elemenata u pravokutnu shemu koja ima m redaka i n stupaca, dobit emo
pravokutnu tablicu koja slui kao izvor za dobivanje razliitih determinanata i zove se
pravokutna matrica. Kao to sam ve objasnio u uvodu, matrica se stavlja izmeu dva
paralelna pravca ili izmeu zagrade za razliku od determinante. Matrica sama nema
numerike vrijednosti, jer je samo sustav izraunatih veliina, najee koeficijenata
jednadbi. Determinante dobivene iz matrice zovu se minori matrice ili subdeterminante
matrice i ako je matrica oznaena sa E onda se njen minor oznaava sa E. Npr. iz matrice
a1 b1 c1
a1 b1 c1
tj.
a 2 b 2 c2
a 2 b 2 c 2
moemo dobiti tri determinante drugog reda tako da uzastopno izostavljamo jedan od
stupaca, pri emu svaki put stavimo na prvo mjesto onaj stupac koji slijedi odmah nakon
izostavljenog:
1 =
b1
b2
c1
c1
, 2 =
c2
c2
a1
a1
, te 3 =
a2
a2
b1
.
b2
Rangom matrice zovemo broj koji je jednak najviem redu determinante (te matrice) koja se
ne pretvara u nulu. Znai ako je rang matrice jednak l, tada se sve determinante reda (l+1) te
matrice pretvaraju u nulu, ali postoji barem jedna determinanta reda l koja je razliita od nule.
Rang matrice pokazuje broj linearno nezavisnih jednadbi zadanog sustava. Ako imamo npr.
sustav od tri linearne homogene jednadbe s etiri nepoznanice:
a1 x + b1 y + c1 z + d1 t = 0
a 2 x + b2 y + c2 z + d 2 t = 0
a 3 x + b 3 y + c3 z + d 3 t = 0
onda matrica sastavljena od svih koeficijenata tog sustava glasi:
a1
A = a 2
a 3
b1
b2
b3
c1
c2
c3
d1
d2
d 3
c1
d1
c1
d1
a1
d1
a1
b1
a1
b1
c1
1 = b 2
c2
d 2 , 2 = c2
d2
a2 , 3 = d2
a2
b2 , 4 = a2
b2
c2 .
b3
c3
d3
d3
a3
a3
b3
b3
c3
c3
d3
a3
Ako je rang r matrice A jednak 3, tj. ako su sve determinante 1, 2, 3 i 4 razliite od nule,
ili bar jedna od njih razliita od nule, onda gore navedeni sustav jednadbi ima tri linearno
nezavisne jednadbe, koje daju jedno odreeno rjeenje sustava. Matrica A je drugog ranga
ako je bar jedna od triju determinanata koje nastaju izostavljanjem jednog retka i jednog
stupca, razliita od nule. Ona je prvog ranga ako je determinanta koja nastaje izostavljanjem
jednog retka i dva stupca razliita od nule.
11
Dakle, treba naglasiti da je matrica tablica brojeva, a determinanta broj prikazan u obliku
tablice.
Kao to smo ve mogli primjetiti, matrica za razliku od determinante ne mora imati jednak
broj redaka i stupaca. Matrice od jednog stupca se nazivaju vektori, a njihovi elementi
komponente (u donjem sluaju x1, x2 i x3):
x1
X = x 2
x 3
a m1
a12
a 22
...
am2
... a 2 n a 21
=
... ... ...
...
a m1
a12
a 22
...
a m2
... a1n
... a 2 n
= a ij
... ...
...
[ ]
[ ]
[ ]
matricu A = a ij naznaiti broj redaka i broj stupaca, onda moemo zapisati i kao A = a ij
n
m
a2
... a n ]
pri emu je a (m,1)-redni vektor, a b (1,n)-stupani vektor. Ako je broj redaka matrice
jednak broju stupaca, tj. ako je (m=n) imamo kvadratnu matricu reda n ili krae (n)-matricu.
Kod kvadratnih matrica postoje dijagonalne matrice u kojima su svi elementi razliitih
indeksa (ij) jednaki nuli (tj. svi elementi izvan glavne dijagonale su jednaki nuli):
a11
0
0 0
a 22 0
0 ...
0
a nn
0
0
0
Kod njih vrijedi da elementi razliiti od nule lee na glavnoj dijagonali matrice.
Skalarne matrice su vrsta dijagonalnih matrica za koje vrijedi da su im svi elementi na
glavnoj dijagonali jednaki (a11=a22=...=ann). Skalarna matrica kojoj su svi dijagonalni elementi
jedinice, a svi ostali nule naziva se jedinina matrica i oznaava se sa E:
12
1
0
E=
...
0 ... 0
1 0 0
.
0 ... 0
0 ... 1
...
a n1
0
a 22
a 32
...
0
0
a 33
...
a n2
a n3
a11 a12
0 a
22
0
0
0
0
0
0
a13
a 23
a 33
0
... a nn
...
...
0
...
0
0
0
0
... a1n
... a 2 n
... a 3n ,
... ...
0 a nn
Moe se vidjeti da je relacija jednakosti definirana samo meu matricama koje imaju isti
broj redaka i isti broj stupaca.
13
Takoer, iz definicije slijedi da relacija jednakosti ima svojstvo refleksivnosti, tj. svaka je
matrica sama sebi jednaka,tj. (A=A).
Zatim ima svojstvo simetrije tj. (A=B) (B=A).
Ima jo i svojstvo tranzitivnosti, tj. (A=B) & (B=C) (A=C).
Trokutna matrica ima slijedea svojstva:
1) Determinanta bilo kakve trokutne matrice jednaka je produktu njenih elemenata koji su na
glavnoj dijagonali.
2) Produkt dviju gornjih ili dviju donjih trokutnih matrica istog reda daje gornju, odnosno
donju trokutnu matricu.
3) Produkt gornje i donje, odnosno donje i gornje trokutne matrice istog reda, daje kvadratnu
matricu istog reda.
C=(A+B),
onda:
cik=aik+bik (i=1, ..., m; k=1, ..., n).
Npr.
a11
a 21
a 31
a12 b11
a 22 + b 21
a 32 b 31
a12 + b12
a 22 + b 22 .
a 32 + b 32
Vano je primjetiti da pravilo zbrajanja vrijedi za bilo koji (konani) broj pribrojnika. Za
zbrajanje matrica vrijede zakoni komutacije i asocijacije kao i za obine brojeve:
(A+B)=(B+A) (komutacija),
A+(B+C)=(A+B)+C (asocijacija).
Dokaz da ovi zakoni vrijede proizlazi neposredno iz toga da ti zakoni vrijede za zbrajanje
samih elemenata.
2) Oduzimanje:
Razlika dviju matrica je definirana analogno kao zbroj. Dakle, umjesto da se elementi
zbrajaju oni se oduzimaju, odnosno elementi suprahenda se oduzimaju od odgovarajuih
elemenata minuenda:
C=(AB),
znai:
cik=aikbik (i=1, ..., m; k=1, ..., n).
14
znai:
bik=aik (i=1, ..., m; k=1, ..., n).
Za ovo mnoenje vrijede zakoni ( i su skalari, a A je matrica):
A=A (komutacija),
()A=(A) (asocijacija).
a za kombinaciju zbrajanja i mnoenja vrijede dva zakona distribucije:
(+)A=A+A,
(A+B)= A+B.
4) Mnoenje matrice sa matricom:
Produkt matrice A sa matricom B definira se samo za sluaj da je broj stupaca prve matrice
jednak broju redaka druge matrice. Neka je A= [a ik ] (m,q)-matrica, a B= [ b ik ] (q,n)-
To znai da (i,k)-ti element produkta dobiva mnoenjem i-tog retka prvog faktora s k-tim
stupcem drugog faktora. Postupak je analogan mnoenju determinanti samo to se ovdje
moe samo mnoiti retke sa stupcima. Za tako definirano mnoenje vrijedit e zakoni:
A(BC)=(AB)C (asocijacija),
(AB)=(A)B, (AB)=A(B) (asocijacija),
(A)B=A(B) (asocijacija),
A(B+C)=AB+AC, (B+C)A=BA+CA (distribucija).
Vano je primjetiti da zakon komutacije kod matrica openito ne vrijedi. Ako je A (m,n)matrica, a B (p,q)-matrica, onda produkt AB ima smisla samo ako je (n=p), a produkt BA
ima smisla samo ako je (m=q). Dakle, zakon komutacije bi vrijedio samo za kvadratne
matrice, no ni tada ne uvijek. Matrice A i jedinina matrica E su uvijek komutativne.
Matrice A i B su antikomutativne ako je (AB=BA).
Zanimljivo je i da produkt dviju matrica moe biti nulmatrica, a da nijedan faktor nije nula
(vidjeti o singularnim matricama), npr.:
15
2 4
1 2 4
0 0
2 3 5 3 6 = 0 0 .
1 2
Matrice se mogu mnoiti sa lijeva, npr. moemo jednoelementnu matricu [a] pomnoiti
zdesna s jednim vektorom:
( a, b ) = a1b1 + a 2 b 2 +...+ a n b n .
Dakle, skalarni produkt (a,b) je broj (skalar), za razliku od produkta ~a b koji je matrica.
6) Potenciranje matrice:
k-ta potencija n-matrice A je produkt od k jednakih faktora A. Takoer, definiramo nultu
potenciju sa:
A0 = E ,
tj. pod nultom potencijom n-matrice podrazumijevamo jedininu n-matricu. Oito je iz
definicije mnoenja matrica da se samo kvadratne matrice mogu meusobno mnoiti sa
samim sobom, jer inae nisu ispunjeni uvjeti za brojeve redaka i stupaca. Stoga se i
potenciranje definira samo za kvadratne matrice. Takoer je oito da za potenciranje
vrijedi:
A p A q = A p+q .
Transponiranje matrica
Ako se (m,n)-matrica A= [ a ik ] preklopi oko njene glavne dijagonale, njeni e stupci postati
recima, a reci stupcima. Dobit emo novu matricu koja je transponirana matrica s obzirom na
~
~
matricu A i oznaavamo ju sa A . Na taj nain se matrica A pretvara u matricu A . Njene
elemente emo oznaiti sa ~aik , tako da vrijedi:
~
~a = a , tj. A
= [ ~aik ] = [a ki ] .
ik
ki
Ta matrica je (n,m)-matrica. tj. broj njenih redaka je jednak broju stupaca prvotne matrice, a
broj njenih stupaca je jednak broju redaka prvotne matrice.
16
Vrijedi:
1) Ako nad matricom A izvrimo dvaput operaciju transponiranja, matrica A ostaje
nepromijenjena.
2) Transponirana matrica zbroja dviju matrica jednaka je zbroju transponiranih matrica:
+B )
( A~
~ ~
= A + B.
~
3) Determinanta matrice A jednaka je determinanti matrice A :
~
det A=A=det A =A.
4) Transponirana matrica produkata dviju ili vie matrica jednaka je produktu transponiranih
matrica uzetih u obratnom poretku:
~~
,
(A~B ) = BA
~~ ~
A B C = CBA .
~
a za kososimetrinu matricu A = A .
~
Produkt matrice A i transponirane matrice A daje simetrinu matricu B:
~
AA = B ,
jer je:
~
~
~ ~
~
~
B = ( A A ) = ( A )A = AA = B .
17
~
A = A.
Dalje, zbog definicije ortogonalne matrice i zbog Cauchyjevog teorema vrijedi:
~
~
2
AA = A A = A = 1 ,
pa je uvijek
A = 1 .
(~)
~~
( AB) AB = ( AB) ( BA
) = A(BB~ )A~ = ( AE) A~ = AA~ = E.
Pa je prema definiciji produkt AB sigurno ortogonalna matrica.
c) Algebarski kofaktor nekog elementa ortogonalne matrice je jednak tom elementu ili mu
je protivan, prema toma da li je determinanta matrice pozitivna ili negativna, tj. vrijedi
relacija:
A ij = A a ij (i,j=1, 2, ..., n).
d) Ortogonalna matrica je komutativna sa svojom transponiranom matricom, tj. za svaku
ortogonalnu matricu A uvijek vrijedi:
~ ~
AA = AA,
~
~
zbog toga to vrijedi da A A = E i A A = E .
4) Inverzna kvadratna matrica:
Ako se podsjetimo da reciprona vrijednost a1 nekog broja a ima svojstvo da pomnoena
s a daje 1, analogno slijedi da je inverzna matrica A1 neke kvadratne matrice A definirana
svojstvom da pomnoena s A (bilo slijeva, bilo zdesna) daje jednininu matricu E, tj.:
AA 1 = A 1 A = E .
18
pri emu je openito Aik kofaktor elementa aik zadane matrice A, dok je A determinanta
matrice A. Kofaktor je definiran kao i kod determinanata,
Aik=(1)
i+k
Dik
d) Inverzna matrica produkata dviju ili vie regularnih matrica jednaka je produktu
inverznih matrica pojedinih faktora, no u obrnutom redoslijedu:
( ABC) 1 = C 1B1A 1 .
e) Dvije n-matrice A i B se nazivaju djelitelji nule ako su razliite od nulmatrice, a
produkt AB im je nulmatrica, tj.:
A0, B0, AB=0.
Djelitelji nule su uvijek singularne matrice, a dokaz tog teorema se provodi pomou
inverznih matrica.
2. korak
3. korak
~
Zadanu matricu A transponiramo da dobijemo matricu A .
~
Za svaki element matrice A raunamo (redak po redak) pripadne kofaktore
ili algebarske komplemente, tj.
subdeterminante, koje dobivamo tako da
precrtamo stupac i redak u kojem lei dotini element pri emu uzimamo
predznake plus i minus naizmjenice bez obzira na predznak elementa za koji
raunamo kofaktor.
19
4. korak
5. korak
6. korak
~
2) Transponirana reciprona matrica ili adjungirana matrica A * se dobiva preklapanjem
reciprone matrice oko glavne dijagonale, pa vrijedi:
A
~
A*
=
,
det A
20
CAD=B.
5) Dvije (m,n)-matrice A i B imaju isti rang onda i samo onda, ako postoje kvadratna
regularna m-matrica C i kvadratna regularna n-matrica D tako da vrijedi:
CAD=B.
6) Ako (m,p)-matrica A ima rang r, a (p,n)-matrica B ima rang s, onda za rang t njihova
produkta C=AB koji je (m,n) matrica vrijedi:
t r+sp.
7) Nulitet kvadratne n-matrice ranga r je razlika njezina reda i ranga, odnosno:
=nr.
Sylvesterov zakon nuliteta glasi: Nulitet produkta dviju ili vie kvadratnih matrica je vei
ili jednak nulitetu bilo kojeg drugog faktora, a manji je ili jednak zbroju nuliteta svih
faktora. Dokaz tee indukcijom.
8) Rang zbroja dviju ili vie matrica istog oblika ja najvie jednak zbroj rangova pojedinih
sumanada.
(1) i (2)
analogno rjeavajui jednadbe kao to bismo rjeavali i skalarne jednadbe oblika ax=b i
ya=c, dok su ovdje: A zadana regularna (m,p)-matrica, B i C zadane pravokutne (m,n) i
(n,p)-matrice, te su X i Y traene (p,n) i (n,m)-matrice.
mnoimo slijeva s A1:
ax=b
1
postoji, ako vrijedi da
a
je a0 onda mnoimo
1
slijeva sa
(odnosno
a
a-1):
1
1
( ax) = b x =
a
(A
AX = A 1 B)
( X = A 1B) .
YA=C
AX=B
(Y = CA 1 )
21
ili jo openitije:
AXC = B ,
(3)
A 1 XC1 + A 2 XC 2 +...+ A k XC k = B .
(4)
a m1
a12
a 22
...
a m2
... a1p x1
... a 2 p x 2
=
... ... ...
... a mp x p
b1
b
2.
...
b m
(5)
Ili ako zapiemo vektore kako se inae piu, tj. malim slovima: Ax=b.
Ako se produkt na lijevoj strani jednadbe (5) izmnoi, dobiva se:
a11 x1 + a12 x 2 +...+ a1p x p b1
a x + a x +...+ a x
b2
22 2
2p p
21 1
= .
...
...
a m1 x1 + a m 2 x 2 +...+ a mp x p b m
(6)
Jednakost matrica u izrazu (6) znai da elementi u istim poloajima moraju biti jednaki, tj.:
a11 x1 + a12 x 2 +...+ a1p x p = b1
a 21 x1 + a 22 x 2 +...+ a 2 p x p = b 2
... ... ... ... ... ... ...
a m1 x1 + a m 2 x 2 +...+ a mp x p = b m
(7)
a m1
Ta je matrica (m,p+n)-matrica.
Za sluaj n=1, bit e:
a12
a 22
...
... a1p
... a 2 p
... ...
b11
b 21
...
b12
b 22
...
a m 2 ... a mp
b m1
bm2
... b1n
... b 2 n
.
... ...
... b mn
(8)
22
a11
a
21
C=
...
a m1
a12
... a1p
a 22
... a 2 p
...
...
...
a m 2 ... a mp
b1
b2
.
...
bm
(9)
23
(10)
a m1x1 + a m 2 x 2 +...+ a mn x n = b m
Sustav nehomogenih jednadbi (10) je kompatibilan ako postoji barem jedno rjeenje {a1,
a2, ..., an} koje pretvara sve jednadbe u identitete, odnosno je inkompatibilan ili
protivrjean ako ne postoji niti jedno takvo rjeenje. Kompatibilan sustav jednadbi je
odreen ako postoji jedno rjeenje, odnosno neodreen ako postoji beskonano mnogo
rjeenja.
Moemo koeficijente sustava jednadbi zapisati kao matricu koeficijenata sustava
jednadbi:
a11 a12 ... a1n
a
a 22 ... a 2 n
21
.
A=
...
... ... ...
a m1 a m 2 ... a mn
Ako matrici A dodamo stupac slobodnih lanova b1, b2, ..., bn, dobit emo proirenu
matricu koeficijenata sustava jednadbi:
a11
a
21
B=
...
a m1
a12
a 22
... a1n
... a 2 n
...
...
...
a m 2 ... a mn
b1
b2
.
...
bm
Ako se prisjetimo matrinih linearnih jednadbi, moemo vidjeti da jednadbe sustava (10)
imaju rjeenja onda i samo onda, ako je rang r matrice A jednak rangu s proirene matrice
B. Ako je r<s jednadbe su protivrjene pa nema rjeenja. Ako je r=s=n, to je mogue ako
vrijedi da je broj jednadbi mn broju nepoznanica, rjeenje je jednoznano odreeno.
2) Sustav homogenih linearnih jednadbi
Sustav homogenih linearnih jednadbi ima openito oblik:
a11 x1 + a12 x 2 +...+ a1n x n = 0
a 21 x1 + a 22 x 2 +...+ a 2 n x n = 0
... ... ... ... ... ... ...
(11)
a m1 x1 + a m 2 x 2 +...+ a mn x n = 0
Rang matrice A koeficijanata sustava jednadbi (11) i rang proirene matrice B su jednaki
(po svojstvima matrica), pa je homogeni sustav uvijek kompatibilan. Oito je da taj sustav
uvijek ima nulto, tzv. trivijalno rjeenje x1=x2=...=xn=0. Da bi homogeni sustav jednadbi
imao jo rjeenja razliitih od trivijalnog, nuno i dovoljno je da rang matrice A
koeficijenata sustava jednadbi bude manji od broja nepoznanica (r<n) i sustav jednadbi
ima tada beskonano mnogo rjeenja koja se mogu zapisati kao:
{ ka ,
1
ka 2 , ..., ka n } ,
24
gdje je k bilo koji broj. Ako sustav (11) ima t rjeenja koja su razliita od nule:
{ ,
1
{k
1
(13)
x1
x
2,
...
x n
a s A matricu koeficijenata zadanog sustava (14). Da bismo rijeili zadani sistem traei samo
prvih p nepoznanica, moemo zapisati matricu A u obliku:
a1,1
...
a p ,1
A=
a p +1,1
...
a
n ,1
a1,p
...
a p ,p
a1,p +1
...
a p ,p+1
... a p+1,p
... ...
a p+1,p+1
...
a n ,p
a n ,p+1
...
...
...
...
A1
=
... a p+1,n A 3
... ...
... a n ,n
...
...
...
a1,n
...
a p ,n
A2
.
A 4
25
Moemo smatrati da se matrica A sastoji od etiri matrice A1, A2, A3 i A4. Analogno se i
dobiva:
y1
x1
...
...
y p Y1
x p X1
Y=
i X=
.
y p+1 Y2
x p +1 X 2
...
...
y
x
n
n
A 2 X1
.
A 4 X 2
A 41 ,
X 2 = A 41 ( Y2 A 3 X1 ) .
IV. LITERATURA
Dr. ing. DANILO BLANUA: Via matematika, I dio, prvi svezak, Tehnika knjiga, Zagreb
1965., str. 233-363
ZORA BAKARI: Kombinatorika, determinanta, vektorski raun, analitika geometrija
prostora, Sveuilite u Zagrebu, Zagreb 1963., str. 14-32
26