Predmet upravnog spora

Upravni spor je spor o zakonitosti konanog upravnog akta, kojim

je u obavljanju upravne djelatnosti rjeeno o izvjesnom pravu ili obavezi,
odnosno neposrednom linom interesu fizikih i pravnih lica ili drugih
stranaka u kakvoj upravnoj stvari. Protiv konanog upravnog akta,
nezadovoljna stranka moe, pod odreenim uslovima, podnijeti tubu i
zahtijevati da sud u upravnom sporu ispita zakonitost donesenog
konanog upravnog akta. Meutim, upravni spor moe nastati i u sluaju
kad upravnim aktom doe do povrede zakona u korist pravnog lica ili
gradjanina, kad upravni spor moe pokrenuti i zakonom ovlaeni organ.
Upravni spor, kao spor o zakonitosti upravnog akta, ne bi se mogao
shvatiti kao spor u graansko-pravnom smislu jer se radi o sporu sui
generis, sporu izmeu organa vlasti i pojedinca o tome da li je konaan
upravni akt sa stanovita pravilnosti neposredne primjene propisa u
rjeevanju upravne stvari, u tom smislu zakonit ili nije, to ispituje i
utvruje nadleni sud. Time je upravni spor, kao procesno-pravni institut
u pravnom sistemu Republike Srpske i Bosne i Hercegovine, izuzetno
znaajan oblik sudske kontrole rada izvrne, odnosno upravne vlasti jer se
ovim oblikom sudske kontrole neposredno i podstie da upravna vlast
zakonito radi, a to je od znaaja za vladavinu prava i pravnu sigurnost.
Institucija upravnog spora kod nas nije nova. Sudska kontrola zakonitosti
upravnih akata putem upravnog spora, uvedena je jo Zakonom o
upravnim sporovima FNRJ iz 1952 godine dopunjenom i izmijenjenom
1965, godine te na istoimenom zakonu iz 1977. godine, od kada se ovaj
institut koristi u svim republikama bive SFRJ. Noveliranim i novim
zakonskim rjeenjima koja su u primjeni u BiH, zadrana su sva obiljeja
upravnog spora iz ranije vaeih i noveliranih zakona o upravnim
sporovima, a promjene koje su unesene u sada vaee propise kojim je
ureen upravni spor, odraz su novog drutvenog ureenja i ureenja vlasti
u BiH. U Republici Srpskoj na snazi je Zakon o upravnim sporovima
(ZUS), objavljen u Slubenom glasniku RS broj 109/05 i broj 63/11).

U upravnom sporu sud ispituje da li je pravilno proveden upravni

postupak i osporenim upravnim aktom pravilno primjenjeno materijalno
pravo u rjeavanju upravne stvari, i to je upravni spor o zakonitosti
upravnog akta ( spor ograniene jurisdikcije). Meutim, u upravnom
sporu, o emu e kasnije biti rijei, sud i meritorno odluuje o upravnoj
stvari, i tad se radi o upravnom sporu pune jurisdikcije. Postoji i spor radi
nedonoenja rjeenja po zahtjevu i po albi, tzv. spor radi utanja
administracije .
Materijalni pojam upravnog spora podrazumijeva predmet
upravnog spora, razloge za njegovo pokretanje i svrhu pokretanja
upravnog spora. Formalni pojam upravnog spora upuuje na podjelu
prema prirodi suda koji rjeava spor, prema posebnosti postupka koji se
vodi pred sudom te prema strankama koje se nalaze pred sudom.-

Naela ZUS a:
1. Naelo zakonitosti- sud rjeava na osnovu zakona , ovo naelo se
preplie sa naelom dispozicije stranaka., 2.-Naelo zatite prava stranaka
pred sudom u vezi s njihovom procesnom ravnopravnou/
neravnopravnou a ogleda se u - dostavljanju tube na odgovor tuenoj
strani i zainteresovanim licima, omoguavanje strankama da uestvuju na
raspravi, dostavljanju sudske odluke ,dostupnosi korienja pravnih
lijekova. 3.Naelo dispozicije stranaka, 4.Naelo oslanjanja na injenino
stanje iz upravnog postupka, 4.Naelo zbornog suenja, 5.Naelo
odluivanja u nejavnoj sjednici,7. Naelo jednostepenosti obaveznosti
pravosnanih presuda,8. Naelo primjene ZPP. 9. Naelo o upotrebi
jezika i 10. Naelo o trokovima postupka.
Primjeri iz sudske prakse.
1. Predmet upravnog spora upravni akt
Upravni spor se moe voditi samo protiv upravnog akta i to
upravnog akta koji je donesen u drugom stepenu, kao i prvostepenog
upravnog akta, ako protiv tog akta zakonom nije doputena alba u
upravnom postupku. Dakle, upravni spor se moe voditi protiv konanog
upravnog akta, a ne protiv akata uprave koji nisu upravni akti.

Pod upravnim aktom, prema pravilima koja su propisana

ZUS-om, podrazumijevaju se akit kojim organi navedeni u lanu 4.
ZUS, rjeavaju o izvjesnom pravu ili obavezi pojedinca ili pravnog lica u
nekoj upravnoj stvari. Upravni akt definisan pravilima koja propisuje
ZUS, odnosno ispitivanje njegove zakonitosti, i jeste predmet upravnog
spora. Stoga, bitna obiljeja upravnog akta, koja bi morala uvjek biti
kumulativno ispunjena da bi upravni akt mogao biti predmet upravnog
spora, su:
a. da se radi o autoritativnom pojedinanom pravnom aktu
Donosioc akta odluuje na osnovu utvrenih ovlatenja i prema drugom
subjektu u upravnom postupku istupa autoritativno, ima jau pravnu
poziciju, prema strankama u postupku istupa jednostrano, s manjom ili
veom nadreenou, pri tom doneseno rjeenje je pravno obavezujue.
Stoga i pravno dejstvo koje nastaje rjeenjem u upravnom postupku,
nastaje jednostranom odlukom donosioca akta, a ne saglasno voljama
subjekata u konkretnom upravno-pravnom odnosu.
b. da se odnosi na rjeavanje u upravnoj stvari o nekom
konkretnom pravu ili obavezi pojedinca ili pravnog lica, odnosno
druge stranke
Rjeavanje upravne stvari je materijalnopravno obiljeje upravnog
akta, budui da se upravni akt i donosi radi rjeavanja upravne stvari.
Upravna stvar je konkretna pojedinana situacija pojedinog lica koju je
nuno autoritativno rijeiti neposrednom primjenom materijalnog propisa
u upravnom postupku. Ona se odnosi na neko pravo, obavezu ili pravni
interes pojedinca, pravnog lica ili drugih stranaka. A konkretnost znai da
predmet upravnog spora moe biti samo konkretan individualni akt kojim
se rjeava o izvjesnom pravu ili obavezi stranke, pa se zbog toga i ne
moe voditi protiv optihih akata organa uprave pravilnika, naredbi,
uputstava i dr.
c. da je donesen u upravnom postupku od strane nadlenog organa
odnosno institucije koja vri javna ovlatenja, tj. da ima donosioca
U krug donosioca upravnog akta spadaju organi uprave i upravne
institucije i ustanove, ali pored njih to su i institucije kojima su zakonom

ili drugim propisom povjerena javna ovlatenja u rjeavanju odreene

upravne stvari u okviru svoje djelatnosti, kao to su javne ustanove, javne
korpracije, javna preduzea, privredna drutva i druga pravna lica kojima
je povjereno vrenje javnih ovlatenja.
d. da se radi o konanom upravnom aktu
Konanost, kao element upravnog akta, je procesno-pravni institut
koji znai da se protiv akta ne moe u upravnom postupku izjaviti alba
kao redovan pravni lijek, odnosno da se radi o drugostepenom aktu, ili
izuzetno prvostepenom protiv kojeg nije dozvoljena alba.
Primjeri iz sudske prakse.
2. Upravni akti protiv kojih se ne moe voditi upravni spor
Prema ZUS-u, je usvojena opta generalna klauzula, da se upravni
spor moe voditi protiv svakog upravnog akta. Medjutim, prema
pravilima koja su propisana ZUS-om, utvrena je i negativna
enumeracija akata za tri sluaja, u kojima se ne moe voditi upravni spor.
Upravni spor se ne moe voditi:
a. protiv akata donesenih u stvarima u kojima je sudska zatita
osigurana izvan upravnog spora;
U ovom sluaju je bitno da je odreenim zakonom osigurana
sudska zatita izvan upravnog spora. Dakle, sudska kontrola zakonitosti
upravnog akta uvijek je osigurana i ostvaruje se u upravnom sporu, osim,
ako je zakonom propisano da je protiv konanog upravnog akta osigurana
sudska zatita izvan upravnog spora. Uglavnom, to su sluajevi kada je
po prirodi spora primjerenije da se npr. u parninom postupku rasprave i
rjee sporni odnosi.
b. protiv akata donesenih u stvarima o kojima se po izriitoj
odredbi zakona ne moe voditi upravni spor;
To su sluajevi koji su takodje propisani posebnim zakonima kao
np. l.34.st.3. ZUP-a F BiH kojim je propisano da stranka protiv rjeenja

o sukobu nadlenosti ne moe izjaviti posebnu albu niti voditi upravni

spor, i sl.
c. u stvarima o kojima neposredno, na osnovu ustavnih ovlatenja,
odluuju i to u BiH Parlamentarna skuptina BiH ili Predsjednitvo BiH,
u F BiH domovi Parlamenta F BiH ili predsjednik F BiH i jedan od
potpredsjednika F BiH odnosno zakonodavno tijelo kantona, u RS
Narodna Skuptina RS, predsjednik RS ili jedan od podpredsjednika RS,
a u DB BiH u stvarima o kojima neposredno na osnovu statutarnih
ovlatenja odluuje Skuptina DB BiH.
To su najee akti u pojedinanim stvarima, koji su vie politikopravne prirode, a odnose se npr. na akte o izboru, imenovanju,
postavljenju ili razrjeenju, na akte o davanju pomilovanja i sl. U ovim
sluajevima bitno je da se radi o ustavnim ( za DB BiH statutarnim)
rjeenjima, kao pravnom osnovu za donoenje ovih akata, a ne na osnovu
drugih propisa. Dakle, upravni spor ne bi bio iskljuen protiv upravnih
akata, kojim bi navedeni organi rjeavali u upravnoj stvari, na temelju
zakona ili drugih propisa.
Ipak, u stvarima navedenim u ta. b. i c. moe se voditi upravni
spor kad nadleni organ pri donoenju upravnog akta prekorai granice
svoje nadlenosti ili upravni akt ne donese neposredno na osnovu
ustavnih ovlatenja.

3. Predmet upravnog spora nedonoenje upravnog akta

Kako je to naprijed navedeno, upravni spor moe se voditi samo
protiv konanog upravnog akta. Medjutim, stranka moe pokrenuti
upravni spor i u sluaju, tzv. utanja administracije, kad nadleni organ
nije u roku donio upravni akt, jer se i tada radi o povredi prava stranke. U
takvom sluaju tuba se ne podnosi protiv upravnog akta, jer on nije ni
donesen, ve zbog toga to takav akt nije donesen u roku odreenim
zakonom, pa je zakonska pretpostavka da je odbijen zahtjev stranke
odnosno da je odbijena alba. Takav upravni spor i nastaje zbog
uskraivanja prava stranci da od nadlenog organa u propisanom roku po
podnijetom zahtjevu dobije odgovarajui upravni akt pozitivan ili

negativan, a na to stranka ima pravo. Do ove situacije moe doi u

slijedeim sluajevima:
a. nerjeavanja albe izjavljene protiv prvostepenog rjeenja
Drugostepeni organ je duan, prema pravilima Zakona o optem
upravnom postupku rjeenje po albi stranke izjavljene na prvostepeno
rjeenje donijeti i dostaviti stranci to prije, a najkasnije u roku od dva
mjeseca od dana predaje albe, ako posebnim propisom nije odreen
krai rok, u protivnom, smatra se da je alba odbijena i stranka moe,
prema pravilima koja su propisana ZUS-om, pokrenuti upravni
spor. To je zakonska presumpcija kojom se i omoguava da stranka
sudom moe ostvariti svoja prava.
.
b. nedonoenja prvostepenog rjeenja protiv kojeg alba nije
dozvoljena
Kad protiv prvostepenog rjeenja alba zakonom nije dozvoljena,
to rjeenje je u upravnom postupku konano, i protiv njega se moe
pokrenuti upravni spor, osim u sluajevima u kojima se, prema pravilima
propisanim u ZUS-u, ne moe voditi upravni spor. Ako po zahtjevu
stranke nije u zakonskom roku doneseno prvostepeno rjeenje protiv
kojeg alba nije doputena, smatra se da je zahtjev stranke odbijen, i u
takvom sluaju stranka moe, ali takoe prema pravilima koja su
propisana ZUS-om, pokrenuti upravni spor.

c. nedonoenja ni prvostepenog ni drugostepenog rjeenja

Rokovi za donoenje prvostepenog rjeenja i rjeenja po albi
odreeni su pravilima koja su propisana u Zakonu o optem upravnom
postupku. Ako se u tim rokovima ne donese prvostepeno rjeenje stranka
ima pravo izjaviti albu, ako je doputena, drugostepenom organu, jer se
smatra da je time njen zahtjev odbijen. Ako ni po podnijetoj albi u tom
sluaju drugostepeni organ u zakonskom roku ne donese rjeenje o albi,
stranka moe, ali takodje prema pravilima koja su propisana
ZUS-om, i u takvoj situaciji pokrenuti upravni spor.

Medjutim, u odnosu na raniji Zakon o upravnim sporovima, za

pokretanje upravnog spora u ovom sluaju, novim zakonskim rjeenjima,
izmjenjeni su uslovi, ali oni nisu na jedinstven nain uredjeni. Naime,
prema odredbi lana 17. st. 1. i 3. ZUS-a RS po proteku zakonskih
rokova, kad nadleni organ o zahtjevu, odnosno o albi stranke nije
odluio, a drugostepeni organ ne donese rjeenje ni u daljem roku od 15
dana (odnosno 7 dana u smislu odredbi l. 19 ZUS-a BD BiH i l. 21.
ZUS BiH) po ponovljenom traenju, stranka moe, pokrenuti upravni
spor kao da joj je alba odbijena. Prema odredbama lana 20. stav 1. i 3.
ZUS-a F BiH, stranka vie nije duna da pismeno zatrai od
drugostepenog organa da u daljem roku od 7 dana donese rjeenje, kako
je to ranije morala initi, ve je duna da po proteku zakonskih rokova,
kad nadleni organ o zahtjevu odnosno o albi stranke nije odluio, da se
prethodno pismeno obrati nadlenoj upravnoj inspekciji, da ona u roku od
30 dana intervenie kod nadlenog organa da donese rjeenje. Ako
inspekcija ne postupi u tom roku, ili drugostepeni organ ne donese
rjeenje po albi, odnosno ako se ne donese prvostepeno rjeenje protiv
kojeg alba nije doputena, ni po zahtjevu upravne inspekcije kojoj se
stranka obratila, stranka moe, pokrenuti upravni spor kao da joj je alba
odbijena.
Ipak, moe se rei, da za pokretanje upravnog spora u sluaju tzv.
utanja administracije moraju biti kumulativno ispunjeni navedeni
uslovi, u protivnom, sud e tubu kao prijevremenu odbaciti.
Primjeri iz sudske prakse.

4. Imovinskopravni zahtjevi u upravnom sporu

U upravnom sporu, prema uslovima koja su propisana
ZUS-om, moe se traiti i povrat oduzetih stvari, kao i naknada tete
koja je tuiocu nanesena izvrenjem upravnog akta koji se osporava. To u
sutini predstavlja i ekonomino i svrsishodno rjeenje. Medjutim, takav
zahtjev se moe postaviti uz slijedee uslove:
a. tuilac mora prvo osporavati zakonitost upravnog akta koji je
predmet upravnog
spora i podnijeti zahtjev za povrat oduzetih stvari,

odnosno za naknadu nanesene tete izvrenjem upravnog akta koji se

osporava, za koji tuilac smatra da je nezakonit
b. da je upravni akt izvren prije pokretanja i okonanja upravnog
spora.

SPOR PUNE JURISDIKCIJE

Evropska Unija pridaje izuzetnu vanost upravnom sudovanju, jer
se evropsko pravo veim dijelom primjenjuje u upravnom postupku, a to
se protee i na upravno sudski postupak. Zbog toga, se mora imati u
vidu sve vea uloga prava i sudske prakse Evropske unije u domaem
zakonodavstvu, to podrazumijeva veu povezanost i usklaenost sa
meunarodnim pravom.
Odredbom lana 6. stava 1. Evropske Konvencije za zatitu
ljudskih prava propisano je da radi utvrivanja svojih prava i obaveza
graanske prirode, u koje spadaju svakako i prava koja se ostvaruju u
upravnom postupku, svako ima pravo da zakonom ustanovljeni nezavisni
i nepristrasni sud, pravino, javno i u razumnom roku ispita njegov sluaj.
Prema praksi Evropskog suda, upravni organi uglavnom ne udovoljavaju
zahtjevu nezavisnosti tijela koje odluuje u graanskim stvarima. To se
obrazlae vezanou niih upravnih tijela za upute viih drugostepenih
organa, hijerarhijskim ustrojenom odgovornou, odnosno odgovornou
izvrne zakonodavnoj vlasti. Meutim, u praksi Evropskog suda
prihvaeno je i tumaenje prema kojem se ne radi o povredi Konvencije
ako o graanskim pravima i obavezama odluuje tijelo koje ne
udovoljava zahtjevima iz stava 1. lana 6. Konvencije, ako je osigurano
nakandno preispitivanje odluke od strane tijela koje tim zahtjevima
udovoljava, konkretno, od strane suda u sporu pune jurisdikcije.
Iskustvo Francuske i drugih zemalja u kojima je razvijen upravni
spor, pokazuje da je kontrola koju vri upravno sudstvo mnogo
kompletnija i snanija od one koju vre redovni sudovi. Oito je da e se
pred upravnim sudovanjem postaviti novi zahtjevi radi postizanja
evropskih standarda, koji se odnose na rjeavanje starih nerjeenih
predmeta,obavezu suda da u svakom sporu utvruje injenino stanje i da

provede usmenu raspravu, zbog utvrivanja injeninog stanja, pravo

stranke na ulaganje albe na presudu upravnog suda, zbog ega nastaje
potreba za viestepenovanim upravnim sudovanjem. Sudovi nisu u
dovoljnoj mjeri koristili svoja ovlaenja u sporu pune jurisdikcije koji se
uvijek nalazio u sreditu zanimanja pravne teorije i prakse. Ovom sporu
se daje razliiti smisao ali je sigurno da je neodvojiv od spora o
zakonitosti upravnog akta, na nain da se daje u nadlenost onim
sudovima koji rjeavaju u sporu o zakonitost konanog upravnog akta.
Poznato je da presude u sporu o zakonitosti imaju formalistiki karakter
jer kad sud poniti upravni akt on je vraa tuenom organu na ponovno
rjeavanje. Ako tueni organ opet donese istu odluku, konano rjeenje se
moe odugovlaiti u nedogled to nije rijetka pojava u naoj sudskoj
praksi, zbog ega se taj spor smatra nedovoljno efikasnim instrumentom
zatite prava stranaka. Ovaj spor se, ve dugo, smatra lakim sporom u
odnosu na sporove koji se provode po pravilima parninog i krivinog
postupka. Sud u sporu pune jurisdikcije ima vea ovlaenja jer mu se
omoguuje da ne samo poniti osporeni akt ve i da umjesto upravnog
organa donese drugaiju odluku. Sloenost tema koje se mogu pojaviti u
ovom sporu je posljedica njihovog velikog broja i raznolikosti ( penzije,
doprinosi, direktni porezi, uspostavljanje ranijeg vlasniko-pravnog
statusa, eksproprijacija, prava boraca i ratnih vojnih invalida, koncesije,
hartije od vrijednosti, graenje, ekologija i zatita ivotne sredine, itd).
Primjena upravnog spora pune jurisdikcije nije bila esta ni u
praksi Upravnog suda Republike Hrvatske, kako je navedeno u naunom
radu Bosiljke Britvi-Vetma,asisentice na Pravnom fakultetu Sveuilita u
Splitu, objavljenog u Zborniku Pravnog fakultata, Sveuilita u Rijeci
2011. Zakon o upravnim sporovima Republike Hrvatske iz 2010. godine
je izmjenio dugogodinji koncept upravnog spora. Taj zakon omoguuje
upravnim sudovima da mogu utvrivati injenino stanje, kada se
ubrzava i rjeavanje upravne stvari, to je esto vrlo znaajno za
ostvarivanje prava stranke. Rije je o sporu koji je oprean, u kome su
sudska ovlaenja znaajana a vrlo raznolike oblasti, te sloene teme.
Upravo zato to spor pune jurisdikcije obuhvata toliko tematskih
podruja, postupak nije ujednaen, odnosno postoji samo jedna stalnost
a to je puno ovlaenje upravnog sudije pa se taj spor onda manifestuje
kao parnini postupak. Pored toga to e ponititi osporeni akt on e
naprimjer, i proglasiti ugovor nezakonitim, dosuditi naknadu tete,
dodijeliti novani iznos, naloiti rekonstrukciju ili ruenje, odluiti o
ponitenju ili ponovnom odravanju izbora.... Najvanije u svemu tome

je, kako se dodaje, da sud donosi odluku umjesto tuenog organa kad
mora odgovoriti na zahtjevna pitanja koja mu postavlja tuilac, te druge
stranke. Meutim, s obzirom na situaciju da tueni organi ne prihvataju
odluke suda pa se sud nae u situaciji da nekoliko puta odluuje o istoj
upravnoj stvari, ne moe se osporiti da je upravni spor pune jurisdikcije
neophodan izraz pravne zatite fizikih i pravnih lica od djelovanja
vlasti. Postojanje posebnog i razvijenog spora pune jurisdikcije znai
prednost jer se jasno brzo i temeljito rjeava upravna stvar. Takoe ovaj
zakon proiruje predmet upravnog spora. Predmet upravnog spora je
proiren i na ocjenu zakonitosti postupanja javno pravnih tijela. Tako je
predmet upravnog spora ocjena zakonitosti pojedinane odluke ali i
proirenje na ocjenu zakonitosti sklapanja, raskidanja i izvravanja
upravnog ugovora. Predmet upravnog spora je proiren i na ocjenu
zakonitosti optih akata koje se nalaze izvan jurisdikcije Ustavnog suda
Republike Hrvatske. Smatra se da je navedenim izmjenama hrvatski
sistem sudovanja usklaen sa evropskim standardima a time da je
izvrena reforma upravnog spora.
Prema ZUS Hrvatske iz 2010. godine mogu se podnijeti etiri vrsti
tube: ponitenje ili oglaavanje nitavim pojedinane odluke, donoenje
pojedinane odluke koja nije donesena u propisanom roku, postupanje
koje je tueni organ saglasno propisima ili pojedinanoj odluci obavezan
izvriti te oglaavanje nitavim upravnog ugovora, odnosno izvravanje
obaveze iz upravnog ugovora. Kako bi se u to kraem roku mogla
rijetiti upravna stvar, tim zakonom je propisana obaveza za stranke u
upravnom sporu: u tubi i u odgovoru na tubu stranke su dune iznijeti
sve injenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predloiti dokaze
potrebne za njihovo utvrivanje te se izjasniti o injeninim navodima i
dokaznim prijedlozima drugih stranaka. Ipak, najvei teret dokazivanja
pada na tuioca, jer on mora dokazati svoje tvrdnje. U skladu sa
navedenim, smatra se da e uloga advokata u upravnom sporu postati
izuzetno vana, a zakonski nepredvieno postojanje obaveze zastupanja
od strane advokata, da nije nuno dobro rjeenje za stranku ,koja se nalazi
u situaciji u kojoj mora poznavati zahtjevno pravo i sloenu pravnu
proceduru.
Donoenje i stupanje na snagu novog Zakona o opem upravnom
postupku, koji je stupio na snagu 1.1.2010. god. za hrvatsku javnu
upravu je od izuzetnog znaaja. Zakonodavac je elio opti upravni
postupak pojednostaviti to je rezultiralo time da novi ZUP ima 171 lan,

17.208 rijei i 97.987 znakova i bitno je krai od ranijeg koji je imao 290
lanova 27.810 rijei i 149.018 zanakova. Osnovna naela tog zakona su;
naelo zakonitosti, naelo razmjernosti u zatiti prava stranaka i javnog
interesa, naelo pomoi stranci, naelo utvrivanja materijalne istine,
naelo samostalnosti i slobodne ocjene dokaza, naelo uinkovitosti i
ekonominosti, naelo pristupa podacima i zatite podataka, naelo prava
stranke na pravni lijek, naelo zatite steenih prava stranaka i naelo
slubene upotrebe jezika i pisma. Izostavljeno je naelo konanosti a
uvedena su dva nova naela, nova samo po nazivu, pravo stranke na
pravni lijek te naelo zatite steenih prava stranaka, ranije su to bila
naelo prava na albu i naelo pravosnanosti
Prema naelu razmjernosti, u postuku rjeavanja drugostepenog
organa povodom elbe mogue je rjeenje izmijeniti na tetu stranke
samo iz razloga iz kojih bi se to rjeenje moglo oglasiti nitavim ili
ponititi i to samo ako nije drugaije propisano tako je propisana zabrana
Reformatio in peius i iznimke od navedene zabrane, dok nije uredio
pitanje Reformatio in melius. Zup-om iz 1991 godine je to bilo rijeeno
na potpuniji nain: -u cilju pravilnog rjeenja stvari drugostepeni organ
moe izmijeniti prvostepeno rjeenje u korist stranke koja je izjavila
albu i mimo zahtjeva postavljenog u albi, ali u okviru zahtjeva
postavljenog u prvostepenom postupku pod uslovom da se time ne vrijea
prvo drugih lica. Marko iki, dr.sc., docent na Pravnom fakulteu
Sveuilita u Zagrebu i Lana Ofak, su u svom naunom radu objavljenog
u Zborniku Pravnog fakultata, Sveuilita u Rijeci 2011 istakli da nema
nikakve zapreke da se pravne praznine koje u bitnome oteaavaju
mogunost izmjene rjeenja prema novom Zup-u popune analognom
primjenom odredaba istoimenog zakona iz 1991, godine.
Izvrenje je izuzetno bitna faza u upravnom postupku jer tek
izvremjem rjeenja upravni akt poinje proizvoditi svoje djelovanje.
Izvrenje se provodi na nain i primjenom sredstava koja su najblaa za
izvrenika a dovode do cilja izvrenja.
Dana, 10.10.2011. godine,

Smiljana Mra