elik (ndo ili ocal)[1] je slitina eljeza s ugljikom (2,06%).

Pri veem udjelu dodanih kemijskih

elemenata za legiranje moe udio ugljika biti i neto vei od 2,06% ugljika. Gotovo sva koliina
proizvedenog sirovog eljeza izvisoke pei prerauje se u elik, jer su njegova mehanika svojstva
mnogo bolja od svojstava eljeza. Primjena eljeza je prvenstveno u obliku elika, a manje kao
sirovog ili lijevanog eljeza. Odlikuju se velikom vrstoom,tvrdoom, ilavou, mogunou
lijevanja i mehanike obrade, te velikom elastinou. Rabi se za
izradu mostova, automobila, brodova, eljeznikih vozila i pruga, golemih graevina, ali i za sitnice
nune u svakodnevnom ivotu poput igle ili spajalice. elik proizveden recikliranjem (olupina
automobila, starih eljeznikih tranica i neupotrebljivih lokomotiva), elik je za sutra za budunost.
U elinim spremnicima moe se skladititi koncentrirana sumporna kiselina jer pasivira eljezo, to
je dokazano pokusom.
Proces prerade eljeza u elik je zavren kada je postignut odgovarajui sastav taljevine. Tim
postupkom nastaju takozvani ugljini elici, neotporni na koroziju i visoke temperature. Najmoderniji
nain dobivanja elika je u elektropeima (elektroluna pe i elektroindukcijska pe). U njima se
prerauje i elini otpad, kao i islueni (izrabljeni) proizvodi od elik i eljeza. Dok se u posljednjih 30
godina proizvodnja klasinog elika stalno smanjivala, rasla je proizvodnja elektroelika. Strunjaci
pretpostavljaju da e udio elektroelika u ukupnoj proizvodnji kroz sljedeih 10 godina biti iznad
50%.
Za razliku od fosilnih izvora energije koji su se prije rabili i zagaivali okoli, elektropei
imaju ekoloki izvor energije (elektrinu struju), a i manje su i praktinije od prijanjih. Ova
tehnologija omoguena je uporabom grafitnih elektroda budui da grafit moe podnijeti ekstremno
visoke temperature u peima. Kroz elektrode protjee struja jakosti 120 000 A. Pri temperaturi iznad
3 600 C grafit sublimira, pri emu ne nastaje ni pepeo, ni troska. Elektroda jednostavno ispari. Vrlo
male koliine ugljika oksidiraju se zrakom u ugljikov dioksid. Grafitne elektrode se nakon 24 sata
istroe. Za jednu tonu elika potrebno je 2,8 kg grafita.
Na taj se nain dobivaju legirani elici u kojima je maseni udio drugih metala vei od 5%. Visoke
temperature u elektropeima omoguavaju legiranje elika s teko taljivim metalima,
poput volframa (za vatrostalnost),molibdena (poveava tvrdou i otpornost
na koroziju), vanadija i kobalta.
Postoje razliiti naini prerade eljeza u elik. Jedan od njih je postupak s istim kisikom, w(O2) =
99,99% (LD postupak). Kisik se upuhava kroz vodom hlaenu kopljastu cijev pod visokim tlakom, to
dovodi do snanog mijeanja taljevine. U burnoj reakciji oksidiraju se primjese. Plinoviti ugljikov(IV)
oksid i sumporov(IV) oksid izlaze iz taljevine, a teko hlapljivi fosforov(V) oksid i silicijev dioksid se
dodatkom kalcijeva oksida izdvoje u oblikutroske.
6 CaO + P4O10 --> 2 Ca3(PO4)2