Danah Zohar i Ian Marshall

SQ
Duhovna inteligencija sutinska inteligencija
Naslov izvornika:
Danah Zohar & Ian Marshall
SQ Spiritual Intelligence the Ultimate Intelligence
First published in Great Britain 2000
Copyright 2000 by Danah Zohar and Ian Marshall
The moral rights of the authors has been asserted
Copyright 2002, za hrvatsko izdanje V.B.Z., Zagreb
Digitalizacija knjige : Equilibrium

ZAHVALE
eljela bih zahvaliti Quentinu Baeru i savjetnicima iz Cambridge Managementa na velikodunoj pomoi pri istraivanju provedenom za
ovu knjigu i pri njezinom pisanju.
Zahvaljujem na doputenju da navedem sljedea djela:
Iscjeljenje iz Zbirke poezije D. H. Lawrenca, u izboru V. de Sola
Pintoa, F.VV.Robertsa, copyright 1964., 1971., s doputenjem Angela
Ravaglija i CM. Weekleyja, upravitelja ostavtine Friede Lawrence
Ravagli. Pjesma je tiskana uz doputenje Viking Penguina, odjela
Penguin Putnom Inc., i Laurence Pollingera Ltd.
Pjesme Neprestano mislim na one koji su bili istinski veliki,
Stephena Spendera, iz njegove Zbirke poezije, i Little Gidding iz
etiri kvarteta, T.S. Eliota, tiskane su uz doputenje Faber and Faber
Limited.
Stihovi iz Soneta 4, Soneta Orfeju, Rainera Maria Rilkea, u izbo
ru i prijevodu CF. MacIntyrea, copyright 1960, koriteni su uz do
putenje University of California Press.
Izvaci iz Gospodara prstenova, J.R.R. Tolkiena, tiskani su uz do
putenje HarperCollins Publishers.
Stihovi iz Devinskih elegija Rainera Maria Rilkea, u prijevodu
Stephena Cohna, koriteni su uz doputenje Carcanet Press Limited.
Stihovi iz Gitanalija, Rabindranata Tagorea, tiskani su uz do
putenje izdavakog odjela Visva-Bharati u sklopu Visva-Bharati
University, Kalkuta.
Izvadak iz O ljubavi i drugim potekoama, Rainera Maria Rilkea,
u prijevodu J.J.L. Mooda, copyright 1975., koriten je uz doputenje
W.W.Norton & Co., New York.

SADRAJ

Prvi_dio:_to_je_to_SQ .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6
1._Uvod_u_SQ. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
2._Kriza_smisla. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19

Drugi_dio:_Znanstveni_dokazi_o_postojanju_SQ. . . . . 34
3._Tri_naina_razmiljanja,_tri_vrste_inteligencije . . . . . 35
4._Neto vie o ivanim oscilacijama_od_40_Hz,
_svijesti_i_SQ. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58
5._Boanska_toka_u_mozgu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .76

Trei_dio:_Novi_model_sebstva_ . . . . . . . . . . . 93
_Meuigra:_Kratka_povijest_ovjeanstva

94

6._Lotos_sebstva_I:_razina_ega . . . . . . . . . . . . . . . 101
7._Lotos_sebstva_II:_asocijativna_sredina

.112

8._Lotos_sebstva_III:_sredite . . . . . . . . . . . . . . . . 124

etvrti_dio:_Kako_koristiti_SQ
9. Kako se postaje duhovno zakrljao
10. Kako se moemo izlijeiti pomou SQ-a

133
134
149

11. Kompas na rubu: kako upotrijebiti SQ za

stvaranje nove etike
12. Kako odrediti svoj tip osobnosti?

161
174

Peti dio: Moe li se SQ razvijati?

13. est puteva prema veoj duhovnoj inteligenciji
14. Kako procijeniti svoj SQ

180
181
223

15. Kako biti duhovno inteligentan u duhovno

tupoj kulturi?

zanimljivosti ---> 17 , 87, 234

228

Ne zanima me kako zarauje za ivot.

elim znati za ime ezne i usuuje li se sanjati o ispunjenju elje
svoga srca.
Ne zanima me koliko ti je godina.
elim znati jesi li spreman napraviti budalu od sebe zbog ljubavi,
zbog snova, zbog pustolovine koja se zove ivot.
Ne zanima me koji planeti su u opreci s tvojim Mjesecom.
elim znati jesi li dotaknuo sredite svoje tuge, jesu li te ivotne izdaje
otvorile ili si se skvrio, zatvorio zbog straha od nove boli! elim zna
ti moe li sjediti s boli, mojom ili svojom vlastitom, ne pomaknuvi
se da je zastre ili umanji ili izlijei.
elim znati moe li boraviti uz radost, moju ili svoju vlastitu; moe
li se predati divljem plesu i dopustiti da te zanos prome sve do
vraka prstiju,
ne opominjui nas da budemo oprezni, da budemo realni, da ne zabo
ravimo svoja ljudska ogranienja.
Ne zanima me je li pria koju mi pria istinita.
elim znati jesi li u stanju razoarati drugoga kako bi ostao vjeran
sebi; moe li podnijeti optube o izdaji i ne izdati vlastitu duu.
elim znati moe li biti vjeran i stoga dostojan povjerenja.
elim znati moe li vidjeti Ljepotu ak i ako je nema svakoga dana,
i moe li napajati svoj ivot Bojom prisutnou.
elim znati umije li ivjeti s porazom, svojim i mojim, pa ipak stati
na obalu jezera i doviknuti srebrnom Mjesecu: Da!
Ne zanima me gdje ivi i koliko novaca ima.
elim znati moe li nakon noi provedene u boli i oajanju ustati, iz
muen, s umorom u kostima, i obaviti sve ono to je potrebno za
djecu.
Ne zanima me tko si, ni kako si doao ovamo.
elim znati hoe li stati sa m n o m u sredite vatre i ne ustuknuti.
Ne zanima me gdje, ni to, ni s kim si uio.
elim znati to te podupire iznutra, kad svega ostalog nestane.
elim znati moe li biti sam sa sobom i voli li uistinu svoje drutvo
u pustim trenucima.
Poziv, nadahnuto Sanjaem s planine Oriah,
indijanski poglavica, svibnja 1994.

Prvi dio

TO JE TO SQ?

1. UVOD U SQ

Poetkom dvadesetog stoljea naveliko se poelo govoriti o IQ*~u.

Naa intelektualna ili racionalna inteligencija ono je to nam poma
e rijeiti logike i strategijske probleme. Psiholozi su osmislili tes
tove za njezino mjerenje i tako se poelo svrstavati ljude prema razi
ni inteligencije, nazvanom kvocijent inteligencije ili IQ, koji navodno
oznaava njihove sposobnosti. Prema toj teoriji osoba je to inteli
gentnija to ima vei IQ.
Sredinom 1990-tih, Daniel Goleman je popularizirao istraiva
nja mnogih neuropsihijatara i psihologa koja pokazuju da je emoci
onalna inteligencija - ukratko EQ* - isto tako vana. EQ nas ini
svjesnima vlastitih i tuih osjeaja. Ona omoguava da se uivimo
u probleme drugih, suosjeamo, da budemo motivirani i da na od
govarajui nain reagiramo na bol ili zadovoljstvo. Kako je Gole
man istaknuo, EQ je preduvjet za pravilno koritenje IQ-a. Ako su
oteeni oni dijelovi mozga kojima osjeamo, nae e razmiljanje biti
manje izotreno.
Sada, na kraju stoljea, cijeli niz najnovijih, za sada jo nedo
voljno obraenih znanstvenih podataka ukazuje na to da postoji i
trei Q. Potpuna slika ljudske inteligencije moe se dobiti samo
ako se uzme u obzir i duhovna inteligencija - ukratko SQ. Kad ka
em SQ, mislim na onu inteligenciju kojom pristupamo problemu
smisla i ivotnih vrijednosti, inteligenciju pomou koje svoje po
stupke i svoj ivot stavljamo u iri, bogatiji, smisleni kontekst, inte
ligenciju kojom procjenjujemo je li odreeni postupak ili ivotni put
*U cijeloj knjizi zadrane su engleske kratice IQ i EQ zato to su ve uvrije
ene u strunim krugovima, ali i u popularnoj uporabi. IQ je naziv za kvoci
jent testovima mjerljive, analitike inteligencije, a EQ za emocionalnu inteli
genciju. Shodno tome zadrana je i autoriina kovanica SQ, to znai du
hovna inteligencija.

sadrajniji od drugoga. SQ je neophodna podloga za pravilno dje

lovanje kako IQ-a tako i EQ-a. On je naa temeljna inteligencija.
U svojoj knjizi Viestruke inteligencije, Harvard Howard Gar
dner iznosi da uz racionalnu i emocionalnu postoji jo najmanje se
dam vrsta inteligencije, ukljuujui glazbenu, prostornu, sportsku.
Ja, meutim, u ovoj knjizi obrazlaem mogunost da su sve te po
tencijalno beskonane inteligencije povezane s jednim od tri osnov
na ivana sustava u mozgu, i da su sve inteligencije koje Gardner
opisuje zapravo varijacija osnovnih - IQ-a, EQ-a i SQ-a i uz njih ve
zanih nervnih kombinacija.
Websterov rjenik definira duh kao pokretaki ili ivotvorni
princip koji, za razliku od njegovih materijalnih elemenata, fizi
kom organizmu udahnjuje ivot. Ljudi su u sutini duhovna bia
jer su voeni potrebom da postavljaju sutinska, temeljna pita
nja. Zato sam roen? Koji je smisao moga ivota? emu nastaviti
kad sam umoran, deprimiran ili se osjeam poraenim? emu sve
to? Vodi nas, tovie, definira nas upravo ta specifino ljudska po
treba da pronaemo smisao i vrijednost u onome to inimo i do
ivljavamo. Mi imamo potrebu sagledati svoj ivot u irem, smisle
nom kontekstu, bilo da se radi o obitelji, zajednici, nogometnom
klubu, ivotnom djelu, vjerskom okruenju ili samome Svemiru.
Stalno teimo neemu, neemu to e nas odmaknuti od nas samih
i od sadanjeg trenutka, to e nama i naim postupcima dati vrijed
nost. Neki antropolozi i neurobiolozi tvrde kako je upravo ta enja
za smislom i potaknula evoluciju, navela ljudska bia da prije oko
dva milijuna godina sidu s drveta. Potreba za smislom, kau oni,
potakla je simboliku matu, razvoj jezika i nevjerojatan rast ljud
skog mozga.
Ni IQ ni EQ, zasebno ili zajedno, nisu dovoljne da objasne svu
sloenost ljudske inteligencije ni beskrajno bogatstvo ljudske due i
mate. Raunala imaju visok IQ: njima su poznata pravila i slijede
ih bez greke. ivotinje esto posjeduju visok EQ: osjeaju situaciju
u kojoj se nalaze i kako treba reagirati. Ali ni raunala ni ivotinje
ne postavljaju pitanje zato ta pravila ili ta situacija postoje, i mogu
li se ona promijeniti ili poboljati. Oni djeluju unutar ogranienja,
igraju zadanu igru. SQ omoguava ljudskim biima da budu kre
ativna, da promijene pravila, izmijene situaciju. Ona nam omogua
va da se igramo s ogranienjima, da zaigramo bezgraninu igru.
SQ nam daje sposobnost razluivanja. Ona nam daje smisao za

moralno, sposobnost da pomou razumijevanja i suuti ublaimo

kruta pravila, ali i sposobnost da uvidimo gdje su granice razumi
jevanju i suuti. SQ nam omoguava da se nosimo s problemom do
bra i zla i da zamiljamo neostvarene mogunosti - da sanjamo, te
imo, izdignemo se iz blata.
Upravo po toj svojoj moi preobrazbe SQ se razlikuje od EQ-a.
Prema rijeima Daniela Golemana - moja emocionalna inteligencija
omoguava mi da prosudim u kakvoj sam situaciji i da se ponaam
sukladno tome. To znai djelovati unutar granica situacije, dopusti
ti situaciji da me vodi. Moja mi duhovna inteligencija, meutim,
omoguava da postavim pitanje elim li uope biti u toj situaciji. Ne
bih li radije promijenila situaciju i stvorila bolju? To znai djelovati
zajedno s ogranienjima situacije, pri emu sam ja ta koja upravlja si
tuacijom.
I konano, kako emo vidjeti kad prouimo neuroloku bazu
SQ-a, ona doslovno djeluje iz sredita mozga - iz njegovih objedinjavajuih neurolokih funkcija - i spaja sve nae inteligencije. SQ
nas ini u potpunosti intelektualnim, emocionalnim i duhovnim bi
ima kakva jesmo.
U idealnom sluaju, nae tri osnovne inteligencije djeluju zajed
no i nadopunjuju se. To omoguava grada naeg mozga. Ali svaka
od njih - IQ, EQ i SQ - ima svoje vlastito podruje i moe djelovati
zasebno. To jest, sve tri ne moraju biti na istoj razini. ovjek ne mo
ra imati visok IQ ili SQ da bi imao visok EQ. Mogue je imati visok
IQ, a nizak EQ i SQ, i obrnuto.

TRI PSIHOLOKA PROCESA

Cijela zapadna psihologija temelji se na dva procesa. SQ uvodi trei
i time poziva na proirenje psihologije kao znanosti i na ire poima
nje ljudske prirode.
Freud je od samog poetka definirao dva psiholoka procesa
kao primarni i sekundarni. Primarni proces vee se uz id, uz in
stinkte, tijelo, emocije i nesvjesno. Sekundarni proces vee se uz
ego, uz svjestan, racionalni um. Za Freuda sekundarni proces pri
pada vioj razini, superioran je: Tamo gdje je bio Id, bit e Ego.
Nakon Freuda, drugi su katkad pridavali vee znaenje primarnom
procesu. Ali svi kasniji psiholoki pravci, ukljuujui i kognitivni, i
dalje se zasnivaju na ta dva procesa. Primarni proces mogao bi se

nazvati EQ (zasnovan na asocijativnom prenoenju podraaja

kroz mozak), a drugi IQ (zasnovan na prenoenju podraaja u uza
stopnom nizu).
Oslanjajui se na ova dva procesa, zapadna psihologija ostavlja
prazninu u sreditu ljudskog ja. Primarni i sekundarni procesi nad
meu se koji e preuzeti nadzor i doi do izraaja. Ni razum ni emocije ne mogu se pozvati ni na to izvan samih sebe. Nemaju neko
daljnje zajedniko polazite koje bi ih objedinjavalo i preobraavalo.
Nedostaje im transpersonalna dimenzija. Jungovsko ja ili jungovska transcendentalna funkcija bila je pokuaj da se taj rascjep pre
mosti, ali za Jungova je ivota neurologija bila nedovoljno razvijena
(umro je 1961.) da bi mu pruila znanstvenu osnovu za daljnji raz
voj njegove psihologije.
SQ (zasnovana na treem neurolokom sustavu, istodobnim os
cilacijama ivaca koje objedinjuju podatke u cijelom mozgu) po prvi
put nudi vjerodostojan tercijarni proces. Ovaj proces objedinjuje,
zdruuje i ima potencijal da preobrazi materijal nastao u druga dva
procesa. On omoguava dijalog izmeu razuma i emocija, izmeu
duha i tijela. On prua uporite za rast i preobrazbu. On ljudskome
ja daje aktivno, objedinjujue, smisleno sredite.

LOTOS SEBSTVA
Otkrie da SQ upuuje psihologiju na tercijarni proces, zahtijeva ra
zvoj novog psiholokog modela ljudskog ja i ljudske osobnosti. Do
sadanji modeli imali su dva sloja: vanjsku, svjesnu, racionalnu
linost i unutranju, sainjenu od uglavnom nesvjesnih asocijacija,
motivacija, neuroza i tako dalje. Tercijarni proces uvodi trei sloj,
sredinju jezgru.
U ovoj je knjizi sebstvo predstavljeno kao lotos sa est latica.
Vanjski sloj svake latice prikazuje ego, izraen u est moguih tipo
va linosti ili funkcija koje priznaju mnogi psiholozi. Prvenstveno
u se oslanjati na tri izvora potkrijepljena opsenim istraivanjima:
na J.F. Hollanda i njegov znanstveni rad o odabiru karijere i est ti
pova osobnosti; na Jungovih est tipova kako ih koriste MyersBriggs (introvertni, ekstrovertni, misaoni, osjeajni, osjetilni, intui
tivni), i na Cattellovu studiju o motivaciji.
'Meu laticama lotosa svatko e pronai osnovne vidove svoje
svjesne linosti. Dublje dolje, u svakoj je latici sloj primarnih procesa

sa svojim nesvjesnim i djelomino tjelesnim asocijacijama, motiva

cijama i tako dalje. Na najdubljoj razini tog nesvjesnog sloja lei ko
lektivno nesvjesno sa svojim arhetipovima, kako ih opisuje Jung. U
sreditu lotosa nalazi se tercijarni sloj, jezgra sebstva iz koje crpimo
energiju i potencijal za preobrazbu. est latica lotosa, sa svojim sre
ditem, podudara se sa sedam akri hinduistike kundalini joge, te
s mnogim drugim mistikim i mitolokim prikazima unutar budiz
ma, klasine Grke, idovske kabalistike misli i kranskih sakra
menata.
Na osnovu modela lotosa sa est latica/tipova osobnosti moe
mo rapravljati o est naina duhovnog krljanja ili o est naina po
ticanja duhovne inteligencije. To je karta na kojoj itatelj moe pro
nai vlastitu linost, otkriti vlastite snage i slabosti i najbolji put za
vlastiti rast i preobrazbu.

SQ NEMA VEZE S POBONOU

Ono to danas najvie mui ljude je smisao. Mnogi autori istiu da
je potreba za dubljim smislom najvei problem dananjice. Ja to
osjeam svakog mjeseca kad se prilikom posjeta inozemstvu obra
am sluateljstvu razliitih zemalja i kultura iz svih dijelova svijeta.
Kamo god poem, kad se ljudi nadu na piu ili okupe za stolom,
razgovor skree na temu Boga, smisla, vizije, vrijednosti i duhovne
enje. Nikad dosad nije toliki broj ljudi postigao takvu razinu ma
terijalnog blagostanja, a ipak i dalje imaju osjeaj da ele neto vie.
Mnogi govore o praznini tu unutra, pokazujui trbuh. Ono ne
to vie koje bi ispunilo tu prazninu rijetko ima veze sa ope prih
vaenom religijom. tovie, veina ljudi u potrazi za duhovnim is
punjenjem ne nalazi dodirnu toku izmeu svoje enje i ope pri
hvaene religije.
SQ nije nuno vezana za religiju. Kod nekih se ljudi SQ izraa
va kroz ope prihvaenu religiju, ali to to je netko poboan ne zna
i da ima visok SQ. Mnogi humanisti i ateisti imaju vrlo visok SQ,
a mnogi aktivno i nametljivo poboni ljudi vrlo nizak. Prije pedese
tak godina psiholog Gordon Allport proveo je istraivanje koje je
pokazalo da vei broj ljudi doivi vjersko iskustvo izvan granica vje
re kao institucije nego u okviru njih.
Tradicionalna religija skup je izvana nametnutih pravila i vjero
vanja. Ona djeluje odozgo prema dolje, naslijeena od sveenika,

proroka i iz svetih knjiga, ili prihvaena preko obitelji i tradicije. SQ,

onako kako je ja ovdje opisujem, unutranja je, uroena sposobnost
ljudskog mozga i psihe koja se napaja iz samog srca Svemira. Ta se
sposobnost razvijala milijunima godina, a omoguava mozgu da
pronae i primijeni smisao pri rjeavanju problema. Nagle promje
ne koje su se u protekla tri stoljea odvijale u zapadnom svijetu do
vele su tradicionalne religije u poloaj da moraju dokazivati svoj
smisao. Danas nam valja koristiti nau uroenu SQ da bismo prokrili nove puteve, pronali svjee izraze smisla, neto to nas dodi
ruje, to nas je u stanju voditi iznutra.
Duhovna inteligencija - inteligencija je due. To je inteligencija
kojom se iscjeljujemo i postajemo potpuni. Danas velika veina nas
ivi ranjenim, rascjepkanim ivotom. eznemo za onim to je pje
snik T.S. Eliot nazvao daljnjim sjedinjenjem, dubljim zajedni
tvom, ali unutar egom ogranienog ja i unutar postojeih sim
bola i institucija nae kulture ne nalazimo utoita. SQ je inteligen
cija koja prebiva u onom dubokom dijelu naega ja koji je pove
zan s mudrou to nadrasta ego ili svjesni um. Pomou te inteli
gencije ne samo da prepoznajemo postojee vrijednosti ve kreativ
no otkrivamo nove. SQ je neovisna o kulturi i uvrijeenim vrijed
nostima. Ona ne proizlazi iz postojeih vrijednosti, prije bi se moglo
rei da tvori samu mogunost da uope imamo vrijednosti. Tijekom
ljudske povijesti svaka poznata kultura imala je neki sklop vrijed
nosti, iako se one razlikuju od kulture do kulture. SQ stoga pretho
di vrijednostima i kulturama.
Sukladno tome, ona prethodi i svakom obliku vjerskog izraza
koji moe poprimiti. SQ ini vjeru moguom (moda ak neophod
nom), ali ne ovisi o njoj.
Moda je mistiki sufi pjesnik Rumi, iz trinaestog stoljea, mi
slio na vezu izmeu SQ, vrijednosti i religije kad je sroio ove sti
hove:
Nisam kranin, nisam idov, nisam zoroastrovac,
nisam ak ni musliman
Ne pripadam zemlji, ni ma kojem znanom
il' neznanom moru.
Priroda me ne moe ni posjedovati ni svojatati.
A ne mogu ni nebesa.
Ne moe to ni Indija, ni Kina, ni Bugarska,

Moje mjesto roenja je neprostorno,

Moj znak je nemati i ne davati znaka.
Kae da vidi moja usta, moje ui, nos - nisu oni moji.
Ja sam ivot ivota.
Ja sam ona maka, ovaj kamen, nitko.
Odbacio sam dualnost poput stare krpe.
Vidim i poznajem sva vremena i sve svjetove,
Kao jedan, jedan, uvijek jedan.
to dakle moram uiniti da prizna tko to govori?
Priznaj to i promijeni sve!
Ovo se tvoj vlastiti glas odbija od zidova Bojih.
Ono to ja nazivam SQ-om, ili duhovnom inteligencijom, ovdje je
glas to se odbija o zidove Rumijevog Boga. to dublje budemo za
lazili u ovu knjigu vidjet emo da gotovo i nema razlike.

ZNANSTVENI DOKAZI O
POSTOJANJU SQ
SQ je duevna sposobnost stara koliko i ovjeanstvo, ali ta se ideja
po prvi put u cijelosti razlae tek u ovoj knjizi. Do sada se znanost
i psihologija nisu uputale u rasprave o smislu i njegovoj ulozi u na
em ivotu. Spominjanje duhovne inteligencije dovodi znanstveni
ke u nepriliku jer dananja znanost nije opremljena za prouavanje
onoga to izmie objektivnom mjerenju.
Meutim najnovija neuroloka, psiholoka i antropoloka istra
ivanja ljudske inteligencije, ljudskog razmiljanja i lingvistikih
procesa ve su pruila obilje dokaza o postojanju SQ. Veina temelj
nih istraivanja koja otkrivaju da u mozgu postoji neuroloka pod
loga za SQ ve su provedena, ali prevladavajui koncept IQ-a zasje
nio je daljnja ispitivanja otkrivenih podataka. Cilj ove knjige je obje
diniti etiri zasebna toka istraivanja koja su dosad ostala nepove
zana zbog uske specijaliziranosti suvremene znanosti.
Prvo je, poetkom 1990-tih, neuropsiholog Michael Persinger
proveo istraivanje o postojanju boanske toke u ljudskom moz
gu, a u novije vrijeme, 1997, ta je istraivanja ponovio neurolog VS.
Ramachandran sa svojim timom znanstvenika pri Sveuilitu Kalifornija. To ugraeno duhovno sredite smjeteno je meu ivanim

spojevima sljepoonih renjeva mozga. Na slikama dobivenim po

mou pozitronske emisijske tomografije ovi skupovi ivaca zasvijetle im se ispitanik upusti u raspravu o duhovnim ili vjerskim tema
ma. To se razlikuje od kulture do kulture, zapadnjaci reagiraju na
spomen Boga, a budisti i drugi na njima blisku simboliku. Ova
aktivnost sljepoonog renja ve godinama se povezuje s mistinim
vizijama epileptiara i uivalaca LSD-a. Ramachandran je prvi po
kazao da se ona javlja i u normalnih ljudi. Boanska toka ne do
kazuje postojanje Boga, ali pokazuje da se um razvio dotle da po
stavlja sutinska pitanja, da posjeduje i primjenjuje osjeaj za iri
smisao i vrijednosti.
Zatim je 1990-tih austrijski neurolog Wolf Singer istraivao
problem povezivanja doivljenog i pokazalo se da u mozgu po
stoji ivani proces koji objedinjava naa iskustva i daje im smisao
- proces koji u doslovnom smislu povezuje iskustva. Prije ove
Singerove studije o objedinjavajuem, istovremenom titranju ivaca
po cijelom mozgu, neurolozi i kognitivni psiholozi priznavali su sa
mo dva oblika organizacije ivaca u mozgu.
Jedan od tih oblika, serijska povezanost ivaca, osnova je naeg
IQ-a. Serijski povezani ivani traktovi omoguavaju mozgu da sli
jedi pravila, da razmilja logino i racionalno, korak po korak. Kod
drugog oblika organizacije ivaca snopovi ak i do sto tisua neuro
na nasumce su povezani s drugim golemim snopovima. Te mree
ivaca osnova su EQ-a, one nae inteligencije koja je vodena emoci
jama, koja prepoznaje obrasce, ustanovljava navike. Isto tako posto
je serijska i paralelna raunala, razliitih mogunosti, ali ni jedna ni
druga ne pitaju se o smislu onoga to ine. Nijedno postojee rau
nalo ne postavlja si pitanje Zato? Singerova studija objedinjavajueg titranja ivaca prva je naznaka da postoji i trei nain razmi
ljanja, objedinjavajue razmiljanje, i s njim povezan trei tip inteli
gencije, SQ, koji se bavi takvim pitanjima.
I tree, nadovezujui se na Singerov rad, sredinom 1990-tih Rodolfo Llinas prouava svijest budnog i usnulog stanja i naine pove
zivanja spoznaja u mozgu, emu je uvelike potpomogla nova MEG
(magneto-encefalografska) tehnologija koja omoguava promatra
nje oscilirajuih elektrinih polja i uz njih vezanih magnetskih polja
u mozgu cijele lubanje.
etvrto, neurolog i bioloki antropolog sa Sveuilita Harvard,
Terrance Deacon, nedavno je objavio novu studiju o porijeklu ljud
skog jezika - Simbolike vrste (The Symbolic Species, 1997). Deacon

dokazuje da je jezik specifino ljudska, u svojoj sutini simbolina

aktivnost usredotoena na znaenje, iji je razvoj tekao usporedo s
brzim razvojem prednjih renjeva mozga. Ni postojea raunala ni
najrazvijeniji majmuni (s rijetkim, ogranienim izuzecima) ne mogu
koristiti jezik, jer njihovom prednjem renju nedostaje sposobnost
da se bavi znaenjem. Ova e knjiga pokazati da cijeli Deaconov
znanstveni rad na procjeni simbolike imaginacije i njezine uloge u
mozgu i u drutvenom kontekstu, potkrepljuje tezu o postojanju
duhovne inteligencije koju mi ovdje nazivamo SQ-om.

PRIMJENA SQ
Gledano sa stajalita evolucije, Deaconova neurobioloka studija je
zika i simbolikog predoavanja pokazuje da se pri svom razvoju
mozak u doslovnom smislu koristio SQ-om. SQ nas je programira
la da postanemo ovakvi kakvi smo i ona nam daje potencijal za
daljnje reprogramiranje - za rast, preobrazbu, irenje naeg ljud
skog potencijala.
SQ nas ini kreativnima. Njoj se utiemo kad valja biti prilagod
ljiv, vizionar, stvaralaki spontan.
SQ nam slui za rjeavanje egzistencijalnih problema - kad
osjetimo da smo kao osobe zapeli u mjestu, da smo zarobljeni sta
rim navikama, neurozama ili problemima proizalim iz bolesti ili
boli. SQ je ta koja nam pomae osvijestiti nae egzistencijalne pro
bleme i rijeiti ih - ili, ako nita drugo, pomiriti se s njima. Ona daje
dublji smisao naoj ivotnoj borbi.
SQ je na kompas na rubu. Najizazovniji ivotni problemi le
e izvan granica oekivanog i poznatog, izvan zadanih pravila, s
onu stranu bivih iskustava, onkraj svega onoga s ime se znamo
nositi. U teoriji kaosa, rub je granica izmeu reda i kaosa, izmeu
udobne uvjerenosti o tome tko smo i potpune izgubljenosti. U toj
toki moemo se pokazati najkreativnijima. SQ, na duboki, intui
tivni osjeaj za smisao i vrijednosti, na je vodi po rubu. SQ je naa
savjest. (Na hebrejskom rijei savjest, kompas i skrivena, unu
tranja istina due imaju isti korijen)
SQ nam moe posluiti da postanemo duhovniji u pogledu vje
re. SQ nas vodi u samo sredite stvari, prema jedinstvu iza razlika,
prema potencijalima s onu stranu konkretnog. SQ nas moe dove
sti u dodir sa smislom i sutinskim duhom u pozadini svih velikih

religija. Osoba visokog SQ-a, ma kojoj vjeri pripadala, osloboena

je uskogrudnosti, iskljuivosti, zadrtosti ili predrasuda. Isto tako,
osoba visokog SQ-a moe biti duhovno vrlo razvijena a da uope
nije religiozna.
SQ nam omoguuje da objedinimo svoje unutranje i vanjsko
ja i premostimo jaz izmeu sebe i drugih. Daniel Goleman pisao
je o intropersonalnim osjeajima, ili osjeajima unutar sebe, i interpersonalnim osjeajima - onima koje dijelimo s drugima ili pomou
kojih ostvarujemo odnos s drugima. Sama EQ ne moe nam pomoi
da premostimo taj jaz. Potrebna nam je SQ da razumijemo tko smo,
koje znaenje pridajemo stvarima oko sebe i kako time odreujemo
poloaj drugih i njihovih vrijednosti u svome svijetu.
Pomou SQ moemo napredovati prema onoj razvijenoj osobi
za koju posjedujemo potencijal. Na se karakter oblikuje kombina
cijom iskustva i vizije, napetou izmeu onoga ime se bavimo i
veih, boljih stvari kojima bismo se mogli baviti. Na pukoj razini
ega usmjereni smo na svoje ja, sebini, materijalistiki nastrojeni,
i tako dalje. Ali u nama postoji i vizija dobrote, ljepote, savrenstva,
velikodunosti, portvovnosti, i tako dalje, koja prelazi granice na
eg ja. SQ nam pomae da nadrastemo svoj uski ego i segnemo
dalje, za onim dubljim slojevima potencijalnih mogunosti koji pri
kriveni lee u nama. Ona nam pomae da ivimo ivot na dubljoj
razini smislenosti.
I naposljetku, naa nam SQ pomae da se uhvatimo u kotac s
problemom dobra i zla, problemom ivota i smrti, s dubljim uzroci
ma ljudske patnje i nerijetko oaja. Preesto se dogaa da te proble
me racionaliziramo i pokuamo otjerati od sebe, jer u protivnom bi
nas emocionalno zaguili, unitili. Da bi se duhovna inteligencija u
potpunosti probudila neophodno je u nekom trenutku ivota nai
se licem u lice s paklom, postati svjestan oaja, boli, duboke patnje
i gubitka, i pomiriti se s time. Kad postane jedno s gubitkom, ka
e drevni kineski tekst poznat kao Knjiga puta i vrline, dragovoljno
e ga prihvaati. Tek nakon to smo duboko, sve do dna bia, e
znuli za tim da nas dodirne smisao, da nas zapahne neto svjee, i
sto, bodree, znat emo to prihvatiti. U takvoj se enji moemo na
dati da emo pronai to za ime udimo, i moda plodove tog stva
ralakog otkria podijeliti s drugima. idovski mistik dvadesetog
stoljea, rabin Abraham Heschel rekao je: Blii smo Bogu kad po
stavljamo pitanja nego kad mislimo da imamo odgovore. U tom
istom smislu francuski filozof i mistik sedamnaestog stoljea, Blaise

Pascal, napisao je u Boje ime: Ti me ne bi traio da me ve nisi na

ao.

TESTIRANJE SQ-a
Visoko razvijena SQ prepoznaje se po ovim znaajkama:

fleksibilnost (sposobnost aktivne i spontane prilagodbe)

visok stupanj svijesti o sebi
sposobnost da se suoimo s patnjom i iskoristimo je
nadahnutost vizijom i vrijednostima
zaziranje od toga da se ikome nepotrebno naudi
sklonost pronalaenja veze u razliitostima (sklonost cjelovi
tom pristupu)
izraena sklonost postavljanju pitanja Zato? i to ako?,
potraga za sutinskim odgovorima
svojstvo koje psiholozi nazivaju djelatnom neovisnou sposobnost djelovanja usuprot konvencijama.
Nerijetko e osoba visoke SQ djelovati kao voa koji slui - netko
tko drugima prua dalekoseniju viziju i vie vrijednosti i upuuje
ih kako da se koriste njima, rijeju, netko tko nadahnjuje druge. Ova
e knjiga postaviti pitanja pomou kojih e itatelj moi procijeniti
svoju SQ, te dati prikaz nekih slavnih osoba s obzirom na visinu nji
hove SQ.

KAKO RAZVITI SQ
U suvremenom je drutvu kolektivna SQ niska. ivimo u duhovno
tupom drutvu koje karakterizira materijalizam, probitanost, usre
dotoenost na sebe, nedostatak smisla i manjak predanosti. Ipak, kao
pojedinci moemo uiniti neto da podignemo razinu svoje SQ - to
vie, daljnji razvoj drutva ovisi upravo o tome da se dovoljan broj
pojedinaca upusti u to. Openito govorei, SQ moemo podii tako
da vie koristimo tercijarni proces - sklonost da pitamo zato, da
traimo vezu meu stvarima, da izvuemo na povrinu svoje pret
postavke o smislu koji lei u pozadini i u sri stvari, da postanemo
refleksivniji, da segnemo izvan sebe, da preuzmemo odgovornost,
da postanemo vie svjesni sebe, iskreniji prema sebi i hrabriji.

Ova knjiga zavrava poglavljem o tome kako biti duhovno in

teligentan u duhovno zaostaloj kulturi. Kultura zapadnog tipa, u
svim dijelovima svijeta u kojima se razvila, preplavljena je potre
bom za instant rjeenjima, materijalnim, sebinom manipulacijom
dobara, iskustava i drugih. Zloupotrebljavamo svoje odnose i svoj
okoli, ba kao to zloupotrebljavamo i svoj najdublji ljudski smi
sao. Simbolika mata nam je strahovito siromana. Zanemarujemo
svoje ovjetvo usredotoeni na bezumnu aktivnost, na zgrtanje i
troenje. Strahovito zanemarujemo ono uzvieno i sveto u sebi i
drugima i u svome svijetu. Kao to ameriki dramaturg John Guare
pie u svojih est stupnjeva separacije (Six Degrees of Separation):
Jedna od najveih tragedija naeg vremena je smrt mate. Jer,
to je to, ako ne paraliza?
Ja vjerujem da je mata putovnica koju sami stvaramo za
ulazak u stvarni svijet. Ona je drugi naziv za ono to smo nepo
novljivo mi.
Stati licem u lice sa sobom. Teko je to. Mata je Boji dar
koji samoispitivanje ini podnoljivim. Ona nas ui naim ogra
nienjima i kako ih prerasti... mata je ono mjesto kamo svi po
kuavamo dospjeti..?
Budemo li se vie bavili i koristili duhovnom inteligencijom, bude
li u nama potenja prema sebi i hrabrosti potrebne za to, uspjet e
mo obnoviti vezu s dubinskim izvorima i znaenjem u sebi i tu e
mo obnovljenu vezu moi iskoristiti za slubu stvarima i tokovima
koji nadrastaju nas kao pojedince. Kroz takvu slubu moda prona
emo spas. Moda svoj konani spas otkrijemo sluei svojoj nedo
kuivoj mati.

2. KRIZA SMISLA

ovjekova potraga za smislom primarna je motivacija u

njegovom ivotu, a ne sekundarna racionalizacija
instinktivnih poriva. Taj je smisao jedinstven i specifian
utoliko to ga samo on sam moe pronai; tek tada imat
e znaenje koje e zadovoljiti njegovu volju za smislom.
Viktor Frankl, ovjekova potraga za smislom
Jedna od najveih spoznaja dvadesetog stoljea jest to da cjelina
moe biti vea od zbira njezinih dijelova. Cjelina ima punou, per
spektivu, dimenzionalnost koja nedostaje sastavnim dijelovima.
Stoga cjelina nije samo kvantitativno vea, nego ima i dodatne kva
litete.
U tom smislu nam je znanost pomogla razumjeti duhovno.
Onako kako se koristi u ovoj knjizi, pojam doivjeti duhovno
znai biti u dodiru s veom, dubljom, bogatijom cjelinom koja nau
trenutanu ogranienu situaciju smjeta u novu perspektivu. To
znai imati osjeaj da postoji neto s onu stranu, neto vie to
naem sadanjem poloaju pridodaje znaenje i vrijednost. To ne
to vie u duhovnom smislu moe biti dublji drutveni angaman
ili mrea smislenih drutvenih odnosa. Moe biti svijest o mitolo
koj, arhetipskoj ili religijskoj dimenziji nae situacije, zbog ega se
osjeamo usklaeni s njom. Moe biti prepoznavanje neke dublje
razine istine ili ljepote. I/ili to moe biti osjeaj pripadnosti veoj,
kozmikoj cjelini, osjeaj da su nai postupci dio ireg, svemirskog
procesa.
Ma kakav bio na osobni doivljaj duhovnog, bez njega je na
a vizija zamagljena, imamo osjeaj da nam je ivot prazan, a naa
svrha zatraujue ograniena. Prema rijeima pjesnika Williama

Blakea: Kad bi se dveri spoznaje oistile, sve bismo vidjeli onakvo

kakvo jest - neogranieno.
Kao to kae Viktor Frankl, potraga za smislom osnovna je mo
tivacija naeg ivota. Upravo ta potraga ini nas duhovnim biima.
Kad ne uspijemo zadovoljiti tu duboku potrebu za smislom, ivot
nam se poinje initi upljim i ispraznim. Danas je mnogi od nas ni
su zadovoljili i zato se moe rei da je temeljna kriza naeg vreme
na duhovna kriza.
Nedavno sam primila e-mail u kojem me jedan uspjeni ved
ski biznismen moli da mu hitno odgovorim i da se naem s njim
im budem dolazila u Stockholm. Napisao je da mora donijeti va
nu odluku koja e utjecati na njegov budui ivot, pa se nada da bi
smo to mogli zajedno raspraviti. Kad smo se konano nali, bio je
uznemiren i napet i htio smjesta prijei na stvar.
Anders, kako u ga zvati, mi je rekao da je na pragu tridesete.
Ovdje u vedskoj vodim veliku, uspjenu tvrtku, zdrav sam,
imam divnu obitelj, poloaj u drutvu. Moglo bi se rei da posjedu
jem ono to se zove 'mo'. Pa ipak, nisam uvjeren da znam kamo
ide moj ivot. Nisam siguran da sam radei ovaj posao na pravom
putu. Nastavio mi je priati o tome kako je jako zabrinut zbog si
tuacije u svijetu, osobito zbog globalnog zagaenja i gubljenja dru
tvenih spona, i dodao kako ima osjeaj da ljudi ne ele sagledati
svu ozbiljnost problema kojima su okrueni. Drao je da su za to
osobito odgovorne velike tvrtke poput njegove. Htio bih poduzeti
neto u vezi s tim, nastavio je, elio bih, ako ba hoete, staviti
svoj ivot u slubu, ali ne znam kako. Znam samo to da elim pri
donijeti rjeenju, a ne uzrocima.
Anders je svoj nemir opisao kao duhovni problem i drao ka
ko prolazi kroz duhovnu krizu. Ona je danas vrlo esta kod osjet
ljivih mladih ljudi. Kad sam sutradan Andersovu priu ispriala
skupini biznismena kojima sam drala predavanje, jedan za drugim
prila su mi etvorica i upitala: Kako ste saznali za moj problem?
Kasnije toga dana, nekoliko vedskih srednjokolaca koji su me in
tervjuirali postavilo je slino pitanje o svojoj budunosti. elimo
sluiti. elimo promijeniti svijet. Ne elimo ponoviti sranje koje
nam je vaa generacija natovarila na vrat. to da radimo? Da se pri
kljuimo sustavu, ili da ostanemo izvan njega? To nema nikakve
veze s vjerovanjima ili religijom, ovi mladi ljudi svoj problem opi
suju kao duhovni jer se pitaju kako ivjeti smisleno. ele ivjeti
unutar ireg konteksta smisla i vrijednosti. Osjeaju ono to Viktor

Frankl naziva voljom za znaenjem, ali u dananjem svijetu ne mogu

joj udovoljiti.
Potraga za smislom oita je u mnogim vidovima ivota. Za to
ivim? Koja je svrha posla kojim se bavim? Koji je smisao ove tvrtke
koju sam osnovala ili za koju radim? Koji je smisao ove veze? Zato
elim tu diplomu za koju uim? Tko sam ja? Koji je smisao toga to
u jednoga dana umrijeti? Zato da se posvetim ovome ili onome,
jednoj osobi ili drugoj - bilo emu? Dva od deset najeih uzroka
smrti u zapadnom svijetu, samoubojstvo i alkoholizam, nerijetko su
vezani za krizu smisla.
Naim pradjedovima takva pitanja nisu bila ni na kraj pameti.
Njihov je ivot bio ukotvljen u okvirima odreene kulture. Oni su
imali stalno prisutnu tradiciju, ive bogove, vrste zajednice, djelo
tvorna moralna pravila, prepoznatljive probleme i zadane ciljeve.
Mi danas, meutim, kako to kau neki filozofi, izgubili smo spo
sobnost da uzimamo ivot kao neto to se samo po sebi razumije.
Odjednom smo suoeni s egzistencijalnim ili duhovnim problemi
ma i s potrebom da poradimo na onoj vrsti inteligencije koja e nam
pomoi da ih rijeimo. Sam IQ, ili racionalna inteligencija, nije do
voljna. Ljudi ne ive iz racionalnih razloga, a ni iz iskljuivo emoci
onalnih. ovjek se ne zadovoljava time da pronae sreu unutar
postojeih okvira. On dovodi u pitanje i same okvire, pita se je li na
in na koji ivi vrijedan ivljenja i spreman je traiti nove vrijedno
sti, ono nedokuivo vie. Ve samim time to postavlja pitanja o
vjek iskazuje potrebu za koritenjem svoje duhovne inteligencije.
to je to vie za kojim ljudi tragaju, i zato nam je potrebna
duhovna inteligencija da bismo ga dosegli? Zato kaemo da je smi
sao temeljno pitanje naeg doba? Jesu li se vremena promijenila ili
su ljudske potrebe vee, ili je pak sama inteligencija ula u novi sta
dij evolucije? To su samo neka od pitanja koja uporno trae odgo
vor.
Za mene je traenje smisla oduvijek bilo gorue pitanje jer smi
sao nikad nije bio neto oito, unaprijed dano. Moji su roditelji pre
stali ivjeti zajedno prije nego to sam navrila tri godine, a rastali
se kad mi je bilo pet. Nikad nisam upoznala svoga oca ni njegovu
obitelj poljskih emigranata, mahom radnika. Odrasla sam uz baku i
djeda iji je ivot bio zadan bezvremenom poljodjelskom kulturom
i tradicionalnom religijom koja je za moju majku i njezine suvre
menike bila tek besmislena forma susjeda radi. Majka me uila
pravilima koja sama nije slijedila i dala mi razloge u koje ona nije

vjerovala. Odrasla sam u Americi koja je prola kroz razdoblje McCarthyizma i srljala put Vijetnama. Voe kojima sam se divila, a ko
je su govorile o idealima i vrijednostima ubijene su: JFK, Martin Luther King i Bobby Kennedy.
Bili smo dobrostojea obitelj srednje klase, ali moj je ouh mije
njao poslove i ljubavnice dok je moja vrlo inteligentna majka guta
la tablete da previe ne razmilja. Kasnije je poinila samoubojst
vo, tako da uope ne mora misliti. Kad sam poodrasla jedva da smo
vie uope imali kontakt s roacima. Veina ih se preselila u druge
gradove ili drave, a susjedi su se selili isto tako esto kao i mi. Pro
mijenila sam est kola. Pokuala sam nai korijene prvo u religiji
svog djeda i bake, zatim u drugim vjerama, ali ma koliko traila ni
jedna me nije zadovoljavala. Kao i Anders, cijelog svog odraslog i
vota traila sam smisao, neki nain ivljenja ili viziju koja bi moje
postupke, moje roditeljstvo i moj rad smjestila u iri kontekst.
Moja pria nije rijetkost. Nae je doba obiljeeno rasapom obi
telji, zajednice, tradicionalnih religija, gubitkom ili nedostatkom ju
naka, i mladim ljudima koji u svemu tome tapkaju za smislom. i
vimo u doba u kojem nema jasnih putokaza, nema jasnih pravila ni
jasnih vrijednosti, nema jasnog puta odrastanja ni jasne vizije odgo
vornosti.
Naem ivotu nedostaje sveobuhvatni kontekst, prirodno stru
janje smisla kojemu bismo jednostavno pripadali. Za tu duhovnu
pusto velikim je dijelom zasluan upravo na visoki IQ. Intelektualiziranje nas je odaleilo od prirode i od drugih, udaljilo od religije.
U velikom tehnolokom skoku naprijed ostavili smo za sobom tra
dicionalnu kulturu i njene zadane vrijednosti. Na IQ je smanjio
rad, poveao bogatstvo i dugovjenost i izumio bezbrojne igrakice
od kojih neke prijete i nama i naem okoliu. Ali nismo pronali na
in da u svemu tome otkrijemo vrijednost.
Suvremena je kultura duhovno zaostala, ne samo ona na zapa
du, nego sve vie i u azijskim zemljama koje su pod utjecajem Za
pada. Kad kaem duhovno zaostala mislim na to da smo izgubi
li osjeaj za temeljne vrijednosti - one vezane za zemlju i godinja
doba, za dan i protok sati, za orua kojima se sluimo i za svakod
nevne rituale, za tijelo i njegove mijene, za seks, za rad i njegove
plodove, za ivotne faze, i za smrt kao prirodan zavretak. Mi pri
mjeujemo, koristimo i doivljavamo samo ono neposredno, vidlji
vo, upotrebljivo. Slijepi smo za dublje razine simbolike i smisla, koji
predmete kojima se sluimo, nae postupke i nas same stavljaju u

iri egzistencijski okvir. Mi nismo slijepi za boje, slijepi smo za smi

sao. Kako je dolo do toga?

SREDINA KOJA NEDOSTAJE

Dok sam pisala ovu knjigu moja obitelj i ja svake smo godine u
vrijeme Boia provodili mjesec dana u Nepalu. To arobno vrijeme
u predmodernoj hinduistikoj i budistikoj kulturi bogatoj bojama,
zvucima, mirisima i znaenjima na svima je nama ostavilo traga.
Nema sumnje da je potaklo i mnoge misli iznesene u ovoj knjizi.
Naa djeca, tinejderi, onako mlada i romantina bila bi rado
zamijenila sve svoje zapadnjako bogatstvo i udobnost za nepalsko
siromatvo. Nemojmo ii kui! molili su svaki put kad bi dolo
vrijeme za povratak. Moj suprug i ja doivljavali smo to na sloeniji
nain.
Nepalsko drutvo sazdano je od nekih stvari kojih u nas nema
- vrste zajednice, velike obitelji, iva duhovna tradicija u kojoj su
djeluje cijela kultura, spontanost uurbane svakodnevice i simboli
no bogatstvo dnevne odjee, hrane, naina ivljenja i umiranja,
pomnja i strahopotovanje pri oblikovanju uporabnih predmeta po
put zdjela za jelo, riki, jednostavno ponavljanje dnevnog ritma,
etvi i slavlja. Ali mi dobro znamo da to nisu obiljeja nae kulture.
Nepal je proet duhovnou (nabijen smislom koji sve zakriljuje) jer
njegova je svakodnevica ukorijenjena u duhovno bogatu kulturu.
Ali to nije naa kultura, niti je to kultura neke skore budunosti.
One malobrojne tradicionalne kulture koje su jo preivjele, po
put nepalske, pripadaju jednoj ranijoj etapi razvoja ljudske svijesti.
Ja ih nazivam asocijativnim kulturama jer njihove navike i vrijed
nosti podrava nain razmiljanja koji nazivamo asocijativnim vezan je za navike i za tradiciju, a odrava se prepoznavanjem i po
navljanjem uvrijeenih obrazaca (o tome e biti vie rijei u poglav
lju 3). Nazivam ih i kulturama zdrave sredine jer njihova je snaga
i slabost u srednjem sloju sebstva, onom sloju koji Freud naziva
primarnim procesom ili koji Ken Wilber naziva predpersonalnim, a koji sam ja smjestila u srednji sloj Lotosa sebstva, zajedno s
mitolokim predodbama i Jungovim arhetipima nesvjesnog.
Na slici lotosa koja se pojavljuje kroz cijelu knjigu, sebstvo
ima ego (racionalni) obrub, asocijativni (emocionalni) srednji sloj
i objedinjavajue (duhovno) sredite. Uravnoteenom, duhovno

inteligentnom sebstvu treba poneto od svakog sloja. Ali u tradicio

nalnim drutvima - kakvo je bilo i zapadno, prije Descartesa i po
etka racionalizma u sedamnaestom stoljeu, a kakvih ima i danas
u takozvanom nerazvijenom svijetu poput Nepala - sredite, ona
nadahnjujua, objedinjujua duhovna razina postojanja koja daje
energiju i smisao, odrava se na razini srednjeg sloja. Tradicija zaje
dnice proeta je dubljim duhovnim spoznajama i vrijednostima, ta
ko da pojedinac odrava vezu s duhovnim sreditem kroz svoju kul
turu i tradiciju. On kao pojedinac ne mora odravati izravnu vezu
sa svojim vlastitim sreditem.
Na primjer, malo je koji od majstora zidara to su izgradili ve
lebne europske katedrale srednjeg vijeka svjesno poznavao naela
sakralne arhitekture, ali upili su ih izuavajui svoj zanat. Malo je
koji srednjovjekovni seljak osjeao potrebu da razmilja o smislu i
vota ili svrsi svoga rada jer smisao je bio utkan u potrebe i rituale
svakodnevice. Opisujui svoje osobne vrijednosti, mladi pripadnik
jednog nigerijskog plemena mi je rekao: To su stvari koje sam na
uio od svojih roditelja. Ja dodajem i mnogo svojega, ali sutina se
ne mijenja. Cjelokupni ivot u tim tradicionalnim drutvima bio je,
ili jest, manje osvijeten, ili barem manje svjestan sebe nego na
dananji. Ba kao to vozei auto ili bicikl ne razmiljamo o svakoj
kretnji, tako se i u drutvima sa zdravim sredinjim slojem ljudi
oslanjaju na duhovne vrijednosti, tkanje smisla i navika unutar od
nosa koje je izgradila zajednica.
Danas za veinu gradskih ljudi takva zajednica jednostavno ne
postoji. Cijeli onaj asocijativni, sredinji sloj sebstva kod nas je oz
biljno neuhranjen. Mi jedva da imamo ikakvu kolektivnu tradiciju
koja bi upuivala s onu stranu prozaine, svakidanje razine ivlje
nja, koja bi nas povezivala s dubljim porijeklom i znaenjem naih
zajednica i naega ivota unutar njih. Mi nemamo bogove i bo
ice, zajednike junake koji svojim ivotom svjedoe o dubljoj razi
ni ljudskih mogunosti ili aspiracija i tako iskupljuju i nae ivote.
Sveopi al za Dijanom, princezom od Walesa, otkrio je sav razmjer
i dubinu nae potrebe za takvim likovima. Njezin je ivot oitovao
spontanost, toplinu, znaajke ljubavi, ranjivosti, s kojima svi elimo
biti u dodiru kroz neki kolektivni simbol ili ikonu.
U nedostatku ili potpunoj zakrljalosti ove zdrave, asocijativne
sredine ne preostaje nam drugo nego tragati za svojim vlastitim
smislom ili si ga stvoriti, ili pak ivjeti s osjeajem manjka. I tako se
dogaa da to nadoknaujemo pridajui preveliko znaenje svome

ja, svome ivotu, ambicijama, zamiljenim potrebama. Mi iz razi

ne ega pokuavamo izvui ono ega u njoj nema. Lieni dubokog
smislenog sredita s kojim smo bili u dodiru preko potpornog sred
njeg sloja, zapeli smo na rascjepkanom rubu ivota, izolirani na
vanjskim laticama lotosa. Posljedica toga je da preesto traimo
smisao u izopaenim ili povrnim stvarima kao to su materijalna
dobra, promiskuitetni seks, besmislena pobuna, nasilje, zloupotre
ba droge ili okultizam New Agea.

ULOGA ZNANOSTI
Na zapadu se tradicionalna kultura i sva znaenja i vrijednosti koje
je ona uvala poela rastakati kao posljedica znanstvene revolucije
sedamnaestog stoljea i prateeg razvoja individualizma i raciona
lizma. Misli Isaaca Newtona i znanstvenika njegovog kruga potak
le su ne samo razvoj tehnologije koja je omoguila industrijsku re
voluciju, ve i eroziju vjere i filozofije ivota, koje su dotad bile pot
poranj drutva. Nova je tehnologija donijela mnogo dobra ali je isto
tako povukla ljude sa zemlje u gradove, rasprila zajednice i obite
lji, istisnula tradiciju i zanate i praktiki onemoguila oslanjanje na
naviku i ponavljanje. Asocijativna znaenja i vrijednosti izgubili su
uporite. Revolucija u nainu razmiljanja, koja je zatim slijedila,
oduzela je uporite ljudskoj dui.
Osnovna naela njutonijanske filozofije mogla bi se svesti na ri
jei atomizam, determinizam i objektivizam. Iako nam se i
ne apstraktnima i dalekima ideje izraene tim rijeima dodirnule su
samo sredite naeg bia.
Atomizam je stajalite da se svijet u konanici sastoji od djelia
- estica, izoliranih u prostoru i vremenu. Atomi su vrsti i nepro
bojni, s vrstim, brzim granicama: ne mogu prodrijeti jedni u druge
i uspostavljaju odnos kroz akciju i reakciju. Odguruju jedni druge
ili se nastoje izbjei. John Locke, osniva ideje o liberalnoj demokra
ciji iz osamnaestog stoljea, posluio se atomima kao modelom za
pojedinca, temeljnu jedinku drutva. Drutvena cjelina, tvrdio je on,
je iluzija; najvanija su prava i potrebe pojedinca. Atomizam je ta
koer kamen temeljac psihologije Sigmunda Freuda i njegove Te
orije objektnih odnosa.
Prema toj teoriji svaki je od nas izoliran unutar neprobojnih gra
nica ega. Ja sam za vas samo objekt, a isto tako i vi za mene. Nikad

se ne moemo stvarno upoznati. Ljubav i intimnost nemogui su.

Zapovijed - voli svoga blinjega kao samoga sebe, pisao je Freud,
najneizvedivija je zapovijed ikad izreena. Sve su vrijednosti pre
ma njegovom miljenju tek projekcija superega koji slijedi oekiva
nja roditelja i drutva. Takve vrijednosti nepodnoljivo optereuju
ego i ine nas bolesnima, neurotinima. Posve moderna osoba,
prema Freudu, bila bi osloboena takvih nerealnih oekivanja i sli
jedila bi naela poput - svatko za sebe, preivljavanje najsposobni
jih i najbrih, i tako dalje.
Determinizam Isaaca Newtona pouavao je da fizikim svije
tom upravljaju vrsti zakoni: tri zakona o gibanju i zakon gravitaci
je. Sve u fizikom svijetu predvidivo je i stoga se u osnovi svime
moe ovladati. B e pod istim okolnostima uvijek slijediti A. Nema
iznenaenja. Freud je ukljuio taj determinizam u svoju novu
znanstvenu psihologiju, tvrdei da bespomoni ego odozdo tresu
mrane sile instinktivnog i agresivnog ida, a odozgo pritiu nemo
gua oekivanja superega. Naa iskustva i ponaanje tijekom ivota
u potpunosti su odreeni tim sukobljenim silama i doivljajima u
prvih pet godina ivota. Mi smo rtve svoga iskustva, nesretni pro
matrai u scenariju kojega su napisali drugi. Sociologija i suvreme
ni pravni sustav samo su uvrstili taj osjeaj.
Premda velika veina ljudi vjerojatno ne zna mnogo o njutonijanskom determinizmu ili Freudovom idu i superegu, ideja da smo
izolirane, pasivne rtve sila koje nas nadilaze, da smo bespomoni
i da ne moemo promijeniti svoj ivot, a kamoli svijet, jednostavno
se udomaila. Zabrinuti smo, ali ne znamo kako preuzeti odgovor
nost. Neki mi je mladi, na pragu dvadesetih rekao: Imam osjeaj
da sam preplavljen zbunjujuom rascjepkanou svijeta, ne mogu
mu dokuiti smisao ili na bilo koji nain djelovati na njega, i zato
sam nekako otupio i zapao u depresiju.
Njutonijanska objektivnost, ili objektivizam, kako ga ja radije
nazivam, potakla je ovaj osjeaj izoliranosti i bespomonosti. Osni
vajui svoju novu znanstvenu metodu Newton je povukao otru cr
tu izmeu promatraa (znanstvenika) i onoga to se promatra. Svi
jet je podijeljen na subjekte i objekte: subjekt je ovdje unutra, a
svijet tamo vani. Njutonijanski znanstvenik odvojeni je proma
tra koji naprosto gleda svoj svijet, vae ga i mjeri, izvodi na njemu
pokuse. On manipulira prirodom i kontrolira je.
Prosjeni suvremeni ovjek doivljava sebe kao osobu koja je u
svijetu, a ne i od svijeta. U tom kontekstu svijet ukljuuje druge

ljude, ak mogue bliske osobe, kao i institucije, drutvo, objekte,

prirodu i okoli. Newtonov rascjep promatra-promatrano ostavio
nas je s osjeajem da smo ovdje samo zato da za sebe uinimo naj
vie to moemo. A osim toga, ostavio nas je u nedoumici kako da
preuzmemo odgovornost kad jedva znamo za koga ili za to bismo
to mogli biti odgovorni. Mi nismo saivljeni sa svojim odnosima,
strane su nam ak i nae potencijalne mogunosti.
I naposljetku, Svemir, onako kako ga prikazuje njutonijanska
znanost hladan je, mrtav i mehaniki. U Newtonovoj fizici nema
mjesta umu ili svijesti, nema mjesta ni za kakav vid ljudske borbe.
udnovato je da su i drutvene i prirodne znanosti devetnaestog i
dvadesetog stoljea prihvatile taj mehanicistiki pogled na svijet,
prikazujui ljudska bia, ljudski um i ljudsko tijelo prema istom me
hanikom obrascu. Mi smo strojevi s umom ili strojevi zadani geni
ma, naa su tijela zbir dijelova, nae je ponaanje uslovljeno i pred
vidivo, naa dua tek puka iluzija zastarjele vjere, nae miljenje ni
ta doli aktivnost modanih stanica. Gdje na toj slici moemo nai
smisao svom ljudskom iskustvu?

BOLESTI SMISLA
Jedan od najeih naina na koji, ovako lieni smisla, traimo puni
nu jest opsjednutost zdravljem. Te dvije rijei imaju isti korijen: biti
zdrav znai biti potpun, izlijeiti - iscijeliti. I tako se hvatamo za
svaku zdravstvenu pomodnost, svaku vitaminsku dijetu i reim
vjebe, pa ih nastojimo ugurati u svoje pretrpane ivote. Pa ipak,
ustoliena suvremena medicina umnogome je njutonijanska. Ona
na tijelo gleda kao na mehanizam, dobro podmazan genetski stroj;
na bolest kao na neto to treba iskorijeniti ili izlijeiti; na starenje
i na smrt kao na pogreku ili neprijatelja sustava.
Neki lijenici i medicinari ipak su poeli drugaije gledati na
bolest. Smatraju je vapajem tijela i osobe za panjom koju treba
obratiti neemu u naem ivotu to e, ostane li zanemareno, izaz
vati nepopravljivu tetu ili trajne fizike, emocionalne i/ili duhov
ne patnje, ak i smrt. Problem moe biti izazvan naim stavovima
ili nainom ivota, a ne poremeajem kemije u organizmu. Prema
rijeima lijenika, pacijenata, znanstvenika i politiara koji su lipnja
1999. prisustvovali meunarodnom skupu u Britaniji posveenom
takvom gledanju na bolest, velik dio naih patnji, pa ak i kroninih

oboljenja posljedica su bolesti smisla. Rak, bolesti srca, Alzheimerova bolest i druge demencije kojima mogu prethoditi depresija,
umor, alkoholizam ili droga oituju krizu izazvanu besmislom to
se uvukla u same elije naega tijela. A onda se na koncu i smrt do
ivljava s boli i strahom jer nama nedostaje smisleni kontekst u koji
bismo smjestili prirodni zavretak ovoga ivota, mi nismo nauili
umrijeti blaeno, spokojno, lako.
Delegati na toj konferenciji tvrdili su da bolesti smisla uzimaju
maha ve i zato to medicinske i znanstvene ustanove zanemaruju
sloenije uzroke mnogih oboljenja. One se oslanjaju na medikalizaciju bolesti - trae 'pravi' gen, smiljaju 'pravi' lijek da bi blokira
li ili istrijebili smetnju, zanemarujui injenicu da mnoge patologije
nisu prvenstveno fizike, ve prije duhovne ili psihofizike naravi.
U svojoj pjesmi Iscjeljenje D. H. Lawrence pie:
Ja nisam stroj, zbir razliitih dijelova.
I nisam bolestan zato to je
mehanizam zatajio.
Bolestan sam od rana na dui, u dubljem ja
svojih emocija
a ranama na dui treba dugo, dugo vremena, samo
vrijeme moe pomoi
i strpljenje, i izvjesno muno pokajanje
dugo, teko pokajanje, poimanje ivotne pogreke,
i oslobaanje samoga sebe
od beskrajnog ponavljanja iste pogreke
koju je svekoliko ovjeanstvo odluilo posvetiti.

STRAH OD IZUMIRANJA
Tehnologija dvadesetog stoljea uvela je jo jednu krizu smisla. I ne
ko su ljudi doivljavali katastrofe i prirodne kataklizme, ali uvijek
se podrazumijevalo da e se ljudski ivot, ili ivot openito, nastavi
ti milijunima godina. Osobna drama svake generacije bila je sastav
ni dio jednog ireg procesa i protoka vremena. Meutim, nakon
Drugog svjetskog rata poeli smo ivjeti prvo s mogunou ma
sovnog istrebljenja atomskim ratom, a u novije vrijeme jo i s dodat
nom prijetnjom ekoloke katastrofe.

Ova knjiga e postupno ukazivati na to da smisao mora imati

neki okvir ili granice da bi imao smisla. Kad nam povrijede granice
ogoreni smo i kreemo u akciju. Ali kad nestane granica spopada
nas isti uas: iskustvo gubi svako znaenje, naprosto se ne moe
mo postaviti prema njemu. Nacistika ubilaka mainerija Drugog
svjetskog rata uklonila je sve granice zla koje su ljudska bia sprem
na nanijeti jedna drugima i upravo zbog toga nikad zapravo nismo
uspjeli pojmiti sav razmjer holokausta niti se pomiriti s njim. On je
izvan konteksta ljudskih oekivanja i vrijednosti. A to se jo i vie
moe rei za vrlo realnu mogunost da bi u ne tako dalekoj budu
nosti moglo nestati svega ivota.
Uglavnom ne razmiljamo o tome jer to ne moemo podnijeti.
Ali prijetnja globalnim unitenjem ipak djeluje na na nain razmi
ljanja i ponaanja, vraa nas onom neposrednom: ivi danas, mo
da ne doivi sutranji dan. Traimo uitak i zadovoljstvo kao da
se opijamo u kakvom baru nazvanom Zadnja prilika, iskoritava
mo druga ljudska bia i sve bre unitavamo Zemlju da bismo osi
gurali dananju udobnost, dananji profit. Nai vremenski okviri
kao da su se stisnuli, a s njima i kontekst smisla i vrijednosti unutar
kojeg ivimo.

BIJEDA ZAPADNOG HUMANIZMA

Drugi razlog zbog kojega se preputamo neposrednim uicima i za
dovoljstvu je i to to vie ne moemo zamisliti nita drugo. Tijekom
posljednjih dvjesto, tristo godina ograniili smo svoje horizonte is
kljuivo na ljudsko, sve vie tonui u egocentrinost koja nas odvaja
od opsenijeg znaenja i ire perspektive. Veliki prosvjetiteljski mi
slioci osamnaestog stoljea tvrdili su da je ovjek mjera svih stvari.
Samo po sebi takvo gledanje ne razlikuje se mnogo od biblijskog ue
nja da je Bog sve stvari stvorio za nae dobro. Ljudska egocentri
nost temeljno je naelo zapadne tradicije. Ali prosvjetiteljski nain
razmiljanja odveo nas je dublje u uskogrudni humanizam zato to
je njegovo poimanje ljudskog bilo ogranienije.
Vodei se Aristotelovom filozofijom prosvjetitelji su definira
li ovjeka kao racionalnu ivotinju. Korijeni ljudskog su u razu
mu (suvremenim rjenikom, u IQ-u) i u onome to razum stvara
- u znanosti, tehnologiji, onom loginom i pragmatinom. Na njih
su se nadovezali filozofi koji su se bavili drutvom i politikom

naglaavajui da su prava ovjeka iznad slube ili dunosti. Otuen

od prirode sve rairenijim njutonijanskim pogledom na svijet i pre
seljavanjem u velike gradove, otuen od Boga polakim odumira
njem zapadne vjerske tradicije, otuen od arolije i misterija reducirajuim znanstvenim razmiljanjem, potican Freudom i njegovim
sljedbenicima da ego i njegova sitna samoljublja vidi kao stvarno ja,
zapadni je humanizam postao mjeavina tatine i oaja. Mi smo naj
bolji, mi smo na vrhu evolucijske ljestvice - pa to?
Na Istoku je humanizam temelj istinske duhovnosti. Budisti i
hindusi kritiziraju zapadne religije da nisu dovoljno humanistike,
da stavljaju bogove iznad ovjeka. Kad god pokuam dokazati da je
korijen naeg problema upravo humanizam, Azijci s nevjericom vr
te glavom. Taj nesporazum proizlazi odatle to je njihov humani
zam vieg reda, vieg tipa sebinosti, i nije zasnovan samo na mo
i i raciju. Humanist u tradicionalnom istonjakom smislu ima dubok osjeaj isprepletenosti ivota i svih njegovih manifestacija. On
ima dubok osjeaj ukljuenosti u, i odgovornosti za cijeli svijet i sve
u njemu. Svjestan je da je sav ljudski trud, radilo se o poslu, umjet
nosti ili religiji, dio veeg, bogatijeg tkanja cijelog Svemira. Osim to
ga, azijski humanisti nisu bahati. Njihovo poimanje istinskog sebstva i njegove ukorijenjenosti u samo tlo bivstva ispunjava ih osjea
jem poniznosti i zahvalnosti. Oni su neprekidno svjesni vrela iz ko
jeg izviru sebstvo, smisao i vrijednosti. Govorei jezikom ove knji
ge, rekla bih da je zapadni humanizam nakon osamnaestog stoljea
duhovno tup, a azijski duhovno inteligentan.

POJAM VOE KOJI SLUI

Usprkos materijalnom bogatstvu i tehnolokim dostignuima na
em ivotu nedostaje neto bitno. Za neke to moe biti nemogu
nost da puki posao pretvore u poziv. Ali u postojeem ustroju vri
jednosti unutar svijeta biznisa ovjeku izmie osjeaj ivotnog pozi
va. Uglavnom ga neemo pronai unutar postojeeg sustava vrijed
nosti ma koje profesije, kao ni u irem drutvenom kontekstu. Stoga
moramo sami izumiti ili otkriti neto to je zasada izvan onoga to
nam nudi naa kultura ili u njoj niti ne postoji. Moramo sami preu
zeti odgovornost za smisao, kako bismo mu pristupili na nov nain
i inteligentno ga primijenili. Obino nam ne preostaje drugo nego
preobraziti situaciju u kojoj smo se zatekli ili izvui iz nje najbolje.

U poslu, kao i u veini drugih podruja ivota, ideja voe koji

slui spaja slubu i smisao. To je kovanica Amerikanca Roberta
Greenleafa, nastala 1980-tih. Uglavnom je prihvaeno miljenje da
to oznaava vou koji ima osjeaj za vie vrijednosti i koji upravlja
jui drugima svjesno slui tim vrijednostima. Ali u Americi, osobi
to u biznisu, vie vrijednosti se odnose na savrenstvo u poslu, isko
ritavanje svoga potencijala do maksimuma i doputanje drugima
da se isto tako razviju, na postignua, kvalitetu proizvoda i usluga
i tenju za neprekidnim razvojem. Nasuprot tome, tradicionalne is
tonjake vrijednosti, u duhu istonjakog humanizma usredotoe
ne su na takva podruja kao to je suut, poniznost, zahvalnost, slu
enje vlastitoj obitelji i sluenje samom temelju bivstva.
U istonjakom smislu rijei i u smislu u kojem ga ja koristim,
voa koji slui odan je temeljnom izvoru smisla i vrijednosti. On ili
ona usklaeni su s temeljnim ivotnim silama Svemira i sluei nji
ma posve prirodno slue i svojim kolegama, svojoj tvrtki, drutvu,
ma emu. Meu velike linosti dvadesetog stoljea, koje su bile ili i
danas jesu, oiti voe koji slue, spadaju Mahatma Gandhi, majka
Tereza i Nelson Mandela. Svi su oni veliki duhovni voe i sluge
svoga drutva. Svaki od njih postavio je pitanje smisla, moralnosti i
slube. Dalai Lama je drugi oiti primjer takvog vodstva i zbog toga
nadahnjuje ne samo Tibetance i budiste ve i mnoge irom zemalj
ske kugle.

ZAPJEVATI SVOJU PJESMU

Prije nekoliko godina sudjelovala sam na konferenciji UNESCO-a u
Tbilisiju, glavnom gradu ratom zahvaene republike Gruzije, u biv
em Sovjetskom Savezu. Konferencija se odvijala u modernom ho
telu zapadnog stila, u otroj opreci s razaranjem, oajem i glau vani.
Jedne su nas veeri odveli u gradsko kazalite: Gruzijci su se
htjeli pohvaliti svojom bogatom kulturnom batinom, ostacima sla
vne, ponosne prolosti.
Unutra je strop bio napukao i osmuen. Zidovi istokani rupa
ma, na mjestu gdje su bombe i granate izbile buku. Jedini ostaci
umjetnikih djela kojima su neko bili oslikani zidovi bile su plje
snive, bezbojne mrlje s kojih se ljutila boja. Osvjetljenje je bilo slabo
jer su oteeni generatori davali krtu svjetlost. Nije bilo ureaja za
klimatizaciju i vladala je strahovita sparina.

Kad se pojavio orkestar u tankim bijelim kouljama i loe skro

jenim crnim hlaama, zasvirao je isto tako jadno i bez duha. Nisu
mogli uzdii svoj nastup iznad vlastitog oaja i oaja svoga grada.
Publika se dosaivala, mnogi su zakunjali, ukljuujui i mene. i
nilo se da nema kraja toj gnjavai. A onda se u tren oka atmosfera
promijenila.
Na pozornicu je izaao pjeva u elegantnom crnom sakou, Zurab Sotkilava. Popularni Gruzijac, Sotkilava je bio prvi tenor u slav
nom moskovskom Boljoj teatru. Gostovao je u rodnom gradu u
ast UNESCO-vih uzvanika. Napunio je plua zrakom i potekla je
mona bujica zvuka, prvo Verdijeve arije, a zatim tradicionalne gru
zijske pjesme.
Kako je on pjevao, tako je kazalite ivnulo. Taj glas kao da nije
dopirao iz njegovog grla ve negdje daleko iz gruzijske povijesti uistinu, odnekud iz kolektivnog nesvjesnog, povezujui prolost s
patnjom i tragedijom gruzijske sadanjosti. Bio je to kanal kroz koji
su energija i nada iz nekih drugih dimenzija prodrle meu ovaj bez
voljni, potiteni orkestar i publiku. Ukratko, njegov je glas bio na
dahnut duom. Duom koja je djelovala poput odailjaa iz dubina
da bi sadanjost smjestila u iri, bogatiji kontekst - bio je to dojmljiv
primjer duhovne inteligencije.
Nastup ovoga gruzijskog tenora za mene je simbolizirao ono
to svatko od nas mora uiniti da unese smisao i vrijednost u svoj
ivot. Svatko mora zapjevati svoju pjesmu. Koristei se duhov
nom inteligencijom svi moramo posegnuti u svoja najdublja vrela i
doprijeti do najdubljeg sloja svoga stvarnog ja, te iz tog izvora iz
vui jedinstvenu glazbu za koju postoji potencijal u svakom ljud
skom biu.
Zadatak da koristimo SQ nee nam biti lak. Zaboravili smo vje
tinu prizivanja smisla. Naa je kultura ne samo duhovno tupa nego
i duhovno nijema - nemamo odgovarajueg jezika da izrazimo bo
gatstvo ljudske due. Rijei radost, ljubav, suut i milost
odnose se na toliko toga to ne umijemo izrei. Upotrijebiti SQ, zna
i proiriti granice ljudske mate. To znai preobraziti svoju svijest.
To znai u sebi otkriti dublje slojeve od onih s kojima smo navikli
ivjeti. To zahtijeva da u sebi pronaemo temelje smisla koji nadila
zi nas. To nije jednostavan zadatak za narod navikao na pet-lakih-koraka-do-uspjeha.

VRIJEME ZA PITANJA
Nadam se da sam donekle pojasnila to je to duhovna inteligencija
i zato nam je ba u dananje vrijeme toliko potrebna. Ali mi ivimo
u dobu znanosti i elimo li imati vrste argumente u obranu SQ mo
ramo se upitati odakle nam ona i kako djeluje u ljudskom mozgu.
to je to u naem mozgu to nam daje inteligenciju usmjerenu na
smisao? Kakvu je to ulogu odigralo u ljudskoj evoluciji? Zato i ka
ko to da na mozak ima sposobnost djelovati i izvan svoga prostor
nog ogranienja, proiriti granice? Kako svoje iskustvo moemo
staviti u nov kontekst i nove okvire? to je to u prirodi mozga to
naem umu moda moe omoguiti pristup do inteligencije ili svi
jesti koja je izvan individualnog mozga i njegove ivane grae? to
bi to moglo znaiti, u smislu neurologije i fizike, da nae sebstvo ko
je je na razini ega moe proniknuti u dublje slojeve poimanja? Zato
je, ukratko, na mozak bioloki opremljen tako da budemo duhov
na bia? U poglavljima 3 do 5 pozabavit u se ovim pitanjima i po
nuditi ona bitna znanstvena otkria koja su zasada dostupna.

Drugi dio

ZNANSTVENI DOKAZI
O POSTOJANJU SQ

3. TRI NAINA RAZMILJANJA,

TRI VRSTE INTELIGENCIJE1

Korijen ljudske inteligencije je u naem genetskom kodu i u cijeloj

evolucijskoj povijesti ivota na ovom planetu. Na nju utjeu svako
dnevna iskustva, fiziko i mentalno zdravlje, nain prehrane, koliko
se bavimo fizikim aktivnostima, kakve odnose stvaramo, te mnogi
drugi faktori. Ali govorei jezikom neurologije, sve to djeluje na in
teligenciju prolazi kroz mozak i njegove ivane produetke, ili je
pod njihovom kontrolom. Jedna vrsta organizacije ivaca omogua
va nam racionalno, logino, pravilima odreeno razmiljanje. Ona
nam daje na IQ. Druga vrsta omoguava asocijativno, za navike
vezano emocionalno razmiljanje koje prepoznaje obrasce. Ona
nam daje na EQ. Trea vrsta nam omoguava da budemo kreativ
ni, da poniremo u stvari, da stvaramo pravila i ukidamo ih. To je
miljenje pomou kojega mijenjamo okvire i preobraavamo svoje
dotadanje razmiljanje. Odatle na SQ. elimo li u potpunosti shva
titi IQ, EQ i SQ vano je da razumijemo razliite sustave razmilja
nja mozga i ivanu organizaciju na kojoj se zasnivaju.
Mozak je najsloeniji organ u tijelu. On tvori udo svjesnog
uma, nau svijest o sebi i svijetu i nau sposobnost da slobodno bi
ramo kako emo sudjelovati u njemu. On stvara i oblikuje nae mi
sli, omoguava nam da imamo emocije i posreduje u naem duhov
nom ivotu - daje nam osjeaj za smisao i vrijednosti i za odgova
rajui kontekst unutar kojeg moemo pojmiti svoja iskustva. Mozak
nam daje dodir, vid, okus i govor. On je skladite naih sjeanja. On
kontrolira lupanje naeg srca, uestalost znojenja, ritam disanja i
bezbroj drugih tjelesnih funkcija. Njegove ivane niti koje se ire
prema van kontroliraju svaki dio tijela. On je most izmeu unu
tranjeg ivota i vanjskog svijeta. Mozak moe sve to zato to je
sloen, podatan, prilagodljiv i organiziran sam unutar sebe.

NEOGRANIENA SPOSOBNOST MOZGA

DA SE RAZVIJA
Nekad su znanstvenici mislili da je mozak zadan. Roeni smo, ta
ko se tvrdilo, s odreenim brojem neurona povezanih na odreeni
nain, i kako starimo tako cijela ta mrea polako propada. Dralo se
da su ljudi mentalno na vrhuncu s osamnaest godina, nakon ega
dolazi do postepenog ali upornog propadanja. Danas neuropsihija
tri znaju vie o tome. Istina, raamo se s odreenim brojem neuro
na i tijekom ivota mnoge gubimo. Umirovljenik ima manje neuro
na nego tek roeno dijete. Ali tijekom ivota stvaramo nove ivane
spojeve - ili barem imamo sposobnost za to, i obratno, ivani su
stavi koji se malo koriste stiu se i nestaju i njihovo mjesto preuzi
maju druge funkcije.
A upravo ivani spojevi daju nam inteligenciju. Dijete se raa
s onim najosnovnijim za odranje ivota - ivanim spojevima koji
reguliraju disanje, kucanje srca, tjelesnu temperaturu i tako dalje.)
Ali novoroenad ne vidi lica i predmete, ne stvara pojmove i ne
moe isputati suvisle zvukove. Te se sposobnosti razvijaju s vre
menom: doivljavajui svijet mozak stvara nove ivane spojeve.
to su doivljaji bogatiji i raznolikiji to e se stvoriti vei i sloeniji
labirint ivanih spojeva. Upravo zato moemo potaknuti inteligen
ciju djeteta, pa ak i fiziku koordinaciju tako da ga izlaemo estoj
i raznolikoj stimulaciji - jarko obojenim predmetima, razliitim
zvukovima i glasovima, raznolikim mirisima i okusima, trljanju lea i emocionalnoj toplini. Kako rastu, tako novi ivani spojevi dje
cu obdaruju jezikom i mogunou stvaranja pojmova; ti spojevi
pohranjuju injenice i doivljaje, omoguuju itanje, pisanje i uenje
openito. Nema odredive granice u broju ili sloenosti ivanih
spojeva koje djeji mozak moe proizvesti.
U vrlo sloenoj kulturi poput nae, kad bi ona bila statina, ve
ina nas bi do osamnaeste godine razvila dovoljno ivanih spoje
va da se moe snalaziti do kraja ivota. Stvorili bismo sveukupnu
sliku svijeta i njegovih pravila. Stvorili bismo mentalne navike i
emocionalne uzorke, uzorke prema kojima bismo se postavljali u
odnosu na ljude i situacije. Ukratko, usnimili bismo svoj temeljni,
pozadinski, uglavnom nesvjesni sklop pretpostavki i vrijednosti kao neto to se samo po sebi razumije.,
Ali naa kultura nije statina. Ima previe brzih promjena, nejasnoa i nesigurnosti da bismo se do kraja ivota mogli osloniti na

sliku koju smo usnimili u prvih osamnaest godina. Moramo se

posluiti onom treom vrstom razmiljanja iz kojeg potjee kreativ
nost pri stvaranju i ruenju pravila i neprekidno reprogramirati
svoj mozak,(kasnije u ovom poglavlju objasnit u mehanizam koji
to omoguuje). A vee oslanjanje na one modane strukture koje
stvaraju SQ zahtijeva mnogo energije.

KRATKA POVIJEST MOZGA

Po svojoj prirodi mozak je prilino konzervativan. On u svojoj slo
enoj grai nosi cijelu dugu povijest evolucije ivota na ovom pla
netu. Arhitektonski gledano, nalik je krivudavim uliicama i zbije
nim kuama kakvog prastaroga grada - sloj po sloj arheoloke po
vijesti, naslagan jedan na drugi, i u svemu se tome nekako ivi.

PREDNJI MOZAK

MEUMOZAK

HRPTENA MODINA
SREDINJI KANAL
Vanjska graa mozga

U najjednostavnijem sloju nae tjelesne organizacije - onom koji bi

se mogao usporediti s najniim arheolokim slojem kakvog drev
nog grada - pronalazimo strukture poput jednostaninih ivotinja

kakva je ameba. Amebe nemaju ivani sustav; sva osjetima koordi

nacija i motoriki refleksi ovih ivotinja nalaze se unutar jedne sta
nice. Naa bijela krvna zrnca to prodiru otpad i bakterije u krvo
toku ponaaju se vrlo slino amebama u bari. Jednostavne viestanine ivotinje poput meduze takoer nemaju sredinji ivani su
stav ali imaju mreu ivanih vlakana koja omoguava komunika
ciju izmeu stanica tako da ivotinja ima dobre reflekse. U naem
tijelu, ivane stanice crijeva tvore slinu mreu koja koordinira pe
ristaltiku, grenje miia to potiskuje hranu. to su ivotinje razvi
jenije to im je sredinji ivani sustav sloeniji.
Evolucijom sisavaca razvio se prednji mozak - prvo primitivni
prednji mozak nieg reda sisavaca, upravljan prvenstveno instink
tima i emocijama, a zatim modane polutke sa svim svojim tananim
sposobnostima procjenjivanja, male sive elije koje veina nas po
istovjeuje s ljudskim umom. Prefrontalni renjevi modane kore
evoluirali su posljednji, a neophodni su za razumske sposobnosti
ega. Meutim pijanstvo, sredstva za umirenje, jaki stres, burni osje
aji ili oteenja razvijenijeg prednjeg mozga dovode do regresije
prema primitivnom, spontanijem, manje proraunatom tipu pona
anja kakav nalazimo u niih ivotinja. Stoga su usprkos sve veoj
centralizaciji i sloenosti ivanog sustava koji se neprekidno razvi
ja, ak i u ljudskih bia preostali ivani sklopovi primitivnijeg tipa,
kako unutar mozga i njegovih produetaka tako i u tijelu.
Zbog toga na zapadnjaki model razmiljanja nije dovoljan.
Razmiljanje nije iskljuivo cerebralni proces, ono ne ovisi samo o
IQ. Mi ne razmiljamo samo glavom ve i emocijama i tijelom (EQ)
i svojim duhom, svojim vizijama, nadama, osjeajem za smisao i
vrijednosti (SQ). Razmiljamo svim sloenim mreama ivaca is
prepletenim po cijelom naem organizmu. Sve je to dio nae inteli
gencije. Svakodnevni jezik to prepoznaje i izraava reenicama po
put: Ona razmilja srcem. Kae se da netko ima osjeaj za ovaj
ili onaj posao, kao da je ta svijest gotovo taktilna.
Razmotrimo sada poblie ivanu gradu koja podrava svaku
od nae tri osnovne vrste inteligencije. Poet emo s neuronom,
osnovnom gradivnom jedinicom svih ivanih procesa.

NEURON
Ljudski mozak sadri izmeu 10 000 000 000 i 100 000 000 000 iv
anih stanica ili neurona. Ima ih oko stotinu razliitih vrsta, a oko
pola ih je smjeteno u najrazvijenijem dijelu mozga, modanoj kori.
Tipini neuron ima oblik drveta, s korijenjem (dendritima), tije
lom stanice (soma), deblom (akson) i granama (zavreci aksona). Dendriti svakog neurona primaju osjetilne podraaje koji ga
mogu stimulirati ili koiti. Ti podraaji putuju prema tijelu stanice,
postepeno slabei. Ako u odreenom asu do tijela stanice stigne
dovoljno podraaja on du aksona uga poticaj za akciju. Taj poti
caj za akciju putuje poput zapaljenog fitilja do zavretaka aksona. Za
vreci aksona tvore sinapsu (spoj) s dendritima susjednih neurona.
Piramidni neuron modane kore ima izmeu tisuu i deset ti
sua sinapsi koje izravno komuniciraju s mnogim drugim neuroni
ma, uglavnom onim najbliima u modanoj kori. Veina sinapsi
djeluje pomou kemijskih signala. Zavretak aksona jednog neuro
na izlui kap kemikalije poznate kao neurotransmiter, koja onda po
budi ili zakoi susjedni dendrit. Poznato je da se u razliitim mo
danim sustavima koristi preko desetak takvih neurotransmitera ko
ji djeluju na mentalne i emocionalne sposobnosti i stanja.
Noradrenalin, na primjer, stimulira cijeli mozak. Premala koli
ina moe pridonijeti depresiji, a ako ga ima previe moe izazvati
maniju. Acetilkolin potie vanjski sloj modane kore i omoguuje
suvislo titranje ivaca kojem moemo zahvaliti svijest. Manjak acetilkolina remeti to titranje i smatra se jednim od uzroka Alzheimerove bolesti. Serotonin stimulira odreene modane sustave pa se
depresija pripisuje manjku te kemikalije. Slavni antidepresiv Prozac
djeluje tako da podie razinu serotonina. Kod niske razine kako serotonina tako i acetilkolina, simptomi Alzheimera mnogo su tei.
etvrti vrlo aktivni neurotransmiter je dopamin koji takoer stimu
lira odreene modane sustave. Kod depresije u nekim je dijelovi
ma mozga esto premalo dopamina; kod shizofrenije ima ga daleko
previe u drugim dijelovima. Gotovo svi lijekovi koji utjeu na men
talne funkcije - sredstva za smirenje, stimulanti, opijati, antidepresivi i tako dalje - ine to djelujui na jedan ili vie neurotransmitera.
Neuroni funkcioniraju tako da alju signale, poput signala u te
lefonskoj mrei ili raunalu. Pri ovoj funkciji posreduje neto to bi
se moglo nazvati poticajem za akciju. Dendriti, meutim, djeluju na
mnogo istananiji nain. Veina dendrita na podraaj ne proizvodi

Neuron
poticaj za akciju. Oni djeluju na susjedne dijelove istog neurona, ili
na oblinje neurone putem elektrinih polja, i zatim se vraaju u
svoje normalno stanje. Sustavi meusobno djelujuih neurona mo
gu u dendritima proizvesti oscilirajua elektrina polja.

RAZMILJANJE U NIZU - IQ
Pojednostavljeni model razmiljanja kao neeg linearnog, logi
nog i hladnog nije pogrean - samo to to nije cijela pria. On je iz
veden iz aristotelijanske logike i aritmetike: Ako je x, onda je y, ili
2+2=4. Ljudskim biima ta vrsta razmiljanja ide jako dobro i u
tome smo nadili sve nie ivotinje. Raunalima ide ak i bolje.
Mozak ga moe izvesti zahvaljujui vrlo specifinoj vrsti ivanih
sklopova poznatih kao ivani traktovi.
ivani traktovi nalik su nizu telefonskih kablova. Akson jednog
neurona ili skupine neurona stimulira dendrite sljedeeg neurona

ili skupine neurona pa kroz lanac povezanih neurona prolazi elektrokemijski signal, bilo da se radi o jednoj misli ili o toku misli. Sva
ki neuron u nizu pali se ili gasi i ako se oteti ili iskljui ma koji dio
lanca cijeli niz se gasi, kao kod serijski povezanih aruljica na boi
nom drvcu.
ivani traktovi ue (programiraju se) prema odreenom pro
gramu ija su pravila u skladu s logikom. To je uenje korak po ko
rak i ima stroga pravila. Kad traimo od djece da neto nabubaju
napamet mi ih zapravo potiemo da programiraju mozak za produ
ciranje u nizu. Tako se stvara razmiljanje korisno za rjeavanje ra
cionalnih problema ili ispunjavanje tono odreenih zadataka. To je
vrsta razmiljanja tipa kako?, usmjerenog na cilj, pomou kojega
uimo gramatika pravila ili pravila igre. Ono je racionalno i logi
no: Ako postupim ovako mogu oekivati odreenu posljedicu.
Razmiljanje u nizu je vrsta mentalne sposobnosti koja se provjera
va u standardnim IQ testovima.
ivanih traktova i krugova neophodnih za razmiljanje u nizu
ima i drugdje u tijelu i kod niih ivotinja. Jednostavna, zadana, se
rijska podeenost modanog debla i kraljenine modine odgovor
na je za refleksni skok koljena, podeavanje temperature tijela i krv
nog tlaka i druge sline jednostavne funkcije. Na ovoj razini, serij
ska programiranost ivaca radi kao termostat centralnog grijanja.
Uvjetovani refleksi gotovo su isto tako jednostavni.
Razmiljanje u nizu, ili produciranje, zahtijeva precizan protok
impulsa, od toke do toke. Postoje ivani traktovi koji, na primjer,
svaku toku na mrenici oka vode prema pridruenoj toki thalamusa, a onda od toke do toke na vidno podruje modane kore,
te dalje lancem vizualnog produciranja. Druga osjetila poput osjeti
la mirisa, sluha i dodira koriste druge ivane traktove.
Velik dio instinktivnog ponaanja u niih ivotinja takoer se
moe pripisati serijskom procesiranju. Instinkt moemo shvatiti
kao zadani program, poput instinkta usjeenog u patke i druge pti
ce, gdje se pti im se izlegne identificira s majkom, prvim brinim
objektom ili osobom na koju nailazi, i ostaje kao zalijepljen za tu
identifikaciju. Ima pretjerano racionalnih ljudskih bia (i mnogo bi
rokrata!) koji se isto tako zalijepe za programirani nain razmilja
nja i teko im je prekriti pravila ili nauiti nova.
Razmiljanje u nizu vrlo je slino serijskom produciranju mno
gih raunala. I doista, zbog te podudarnosti znanstvenici su prou-

avajui spoznaju na prvo mjesto stavili ono emu pripada tek dru
go mjesto i objasnili ljudsko razmiljanje rjenikom raunalnog pro
duciranja. Kod serijskog raunala podaci su izloeni u nizu djelia

TAPII & UNJII

SLOJ IVANIH
STANICA
prijenos ide
uglavnom
prema dolje
ne postrance

VIDNI IVAC

THALAMUS

PRIMARNI VIDNI CENTAR

KORE MOZGA

ivani traktovi u mrenici ili vidnom ivcu. Mrenica je povezana

serijski, poput telefonskih kablova. Ista vrsta veze nastavlja se na
thalamusu i primarnom vidnom centru kore mozga.

- na primjer toke na magnetskoj traci ili elektrini impulsi - koji

predstavljaju informacije. S informacijama se barata prema odree
nim pravilima (programu). Ali raunala ne mogu sama razmiljati.
Ne mogu se pitati rade li prema dobrom programu i postoji li bolji.
I ne mogu reagirati na ili raditi s podacima za koje nisu programi
rani - ne mogu kreativno uiti! Za ljudsko razmiljanje potreban je
iri model koji ukljuuje svijest. O tome e biti rijei kasnije, kad vi
dimo kako surauju razliiti ivani sustavi u ljudskom mozgu.
Velik dio razmiljanja koje se u naoj kulturi koristi u prakti
nom, svakodnevnom ivotu serijsko je razmiljanje ili razmiljanje
tipa IQ-a. Mentalna aritmetika jednostavan je primjer. Faza analize
kod ma kojeg projekta ukljuuje razlaganje problema ili situacije na
najjednostavnije, logine dijelove, a zatim predvianje kauzalnih
odnosa koji e izai na vidjelo. Svako strateko planiranje podrazu
mijeva plan i razradu provedbe, korak po korak. U biznisu, voe
nje poslova u skladu sa ciljevima podrazumijeva da treba postavi
ti jasne ciljeve, a zatim razraditi logian niz postupaka za njihovo
postizanje. Serijska raunala koja igraju ah ine to tako da analizi
raju sve mogue ishode svakog poloaja, a onda korak po korak izraunaju najjai potez.
Prednost razmiljanja u nizu kao i IQ inteligencije jest u tome
to je tono, precizno i pouzdano. Ali kao i tip razmiljanja na kojem
se temelji njutonijanska znanost, ono je linearno i determinirano: B
uvijek slijedi A na isti nain. Ta vrsta razmiljanja ne priznaje nijan
se ni nejasnoe: kod nje je sve da/ne, i/ili. Zadivljujue djelotvorno
unutar zadanih pravila, serijsko razmiljanje se slama ako nestane
putokaza. Ponaa se kao raunalo kad dobije zadatak za koji nije
programirano.
Da se posluim metaforom amerikog filozofa Jamesa Carsea,
serijsko razmiljanje je ograniena igra. Ono djeluje unutar grani
ca. Od njega nema nikakve koristi kad valja promotriti obzor u po
trazi za novim mogunostima ili se nositi s neoekivanim. Stoga e
mo sada pogledati prvi od druga dva ivana sustava koji rade u
tandemu sa serijskim produciranjem i znatno obogauju njegove
mogunosti.

ASOCIJATIVNO RAZMILJANJE
- EQ MOZGA
Ova vrsta razmiljanja omoguava nam da povezujemo stvari po
put gladi i hrane, doma i udobnosti, majke i ljubavi, lavea pasa i
opasnosti, crvene boje i osjeaja uzbuenja ili opasnosti. Asocijativ
no razmiljanje pozadina je veeg dijela nae isto emocionalne in
teligencije - veza izmeu jednog osjeaja i drugog, izmeu osjeaja
i tjelesnih osjeta, osjeaja i okolia. Ono nam omoguava da prepo
znajemo obrasce poput lica ili mirisa, da svladamo motorike vjeti
ne poput vonje bicikla ili automobila. To je razmiljanje srcem i
tijelom. EQ, o kojoj se obino razmilja kao o emocionalnoj inteli
genciji, takoer je i inteligencija tijela. To je inteligencija koju sa sa
vrenim rezultatima koriste kako nadareni sporta tako i pijanist
koji je sate i sate proveo vjebajui.
Strukture unutar mozga koje nam omoguavaju asocijativno
razmiljanje nazivaju se ivanim spletovima. Svaki od tih spletova
sadri snopove i do sto tisua neurona, a svaki neuron u snopu mo
e biti povezan sa ak tisuu drugih. Za razliku od precizno ispre
pletenih ivanih traktova, u ivanim spletovima svaki neuron
djeluje na, ili je pod utjecajem, mnogih drugih istovremeno.
U svom najjednostavnijem obliku asocijativno razmiljanje iz
vodi se putem uvjetovane reakcije kao u pokusima sa psima ruskog
znanstvenika Pavlova. ivotinje su poele sliniti na zvuk zvona na
kon to im je ponavljano davao hranu uz taj zvuk. ivani spletovi
omoguuju uenje mnogo sloenijih asocijativnih obrazaca. Input
(ulazni podaci) za uenje ide preko jednih elemenata ivanih sple
tova, a output (izlazni rezultat), u ovom sluaju naredba za ponaa
nje, preko drugih: izmeu to dvoje posreduju i drugi elementi. Po
jedinani element unutar spleta aktivira se ako se velik broj njego
vih inputa zapali istovremeno. Snaga uzajamnih veza izmeu ele
menata mijenja se s iskustvom i tako, kao to emo vidjeti, cijelom
sustavu omoguava da ui.
ivani spletovi u mozgu povezani su s udaljenijim ivanim
spletovima po cijelom mozgu i tijelu. Oni u deblu mozga, najsta
rijem njegovom dijelu, nazivaju se mreastim formacijama i preno
se ulazne osjetne podatke i za njih vezane izlazne motorike zapo
vijedi, na primjer hodanje ili gutanje - za kojih zapovijed stie s
viih razina mozga, ali se koordinira u niem mozgu ili kraljenikoj modini. Oni takoer upravljaju ciklusom spavanja i budnosti.

POVRINA

MODANA KORA

ivani splet na kojem se vidi pojednostavljeni oblik piramidnih stanica

u modanoj kori.

Majka, na primjer, moe mirno spavati uz buku prometa, ali e se

probuditi na najmanje mekoljenje svoga djeteta. Mreaste forma
cije usklauju ovu reakciju buenja. Njihov najsloeniji dio, mreasta formacija thalamusa, moe u jednom asu podraiti samo jedan
dio mozga, pa zato govorimo o selektivnoj pozornosti.
Za razliku od serijskih ivanih traktova koji su podloni pra
vilima i strogo programirani pa ne mogu uiti na nov nain, ivani
spletovi imaju mogunost reprogramiranja pod utjecajem iskustva.
Svaki put kad vidim neki obrazac, veze ivanih spletova koje pre
poznaju taj obrazac jaaju, sve dok prepoznavanje ne postane auto
matsko. Promijeni li se obrazac, mogunost da ga prepoznam tako
er e se polako mijenjati sve dok se moj mozak ne reprogramira za
prepoznavanje novog obrasca. Veze izmeu neurona u spletu mogu
biti razliite jaine i bilo koji element moe uzbuivati ili koiti osta
le s kojima je povezan. Uenjem se snaga veza mijenja: ivani ele
menti koji se pale istovremeno postepeno postaju snanije vezani.

Dok uimo voziti auto, na primjer, svaki pokret ruku ili nogu
promiljen je i svjestan, a auto jedva da imamo pod kontrolom. to
ee vozimo koordinacija izmeu ruku, stopala i mozga jae se
usjeca u ivane spletove, sve dok na posljetku ne moramo vie mi
sliti na vonju (barem ne glavom) osim ako iskrsne neto nepredvi
eno.
Sve asocijativno uenje odvija se putem pokuaja i pogreke.
Kad takor ui trati po labirintu on ne slijedi pravila, on samo po
kuava. Ako ne uspije, ivana veza se ne mijenja; ako uspije, mo
zak tu vezu jaa. Ova vrsta uenja snano se oslanja na iskustvo: to
ee uspjeno ponovimo neku vjetinu to je vjerojatnije da emo je
i sljedei put dobro izvesti. Asocijativno uenje je tiho uenje - uim
neku vjetinu ali ne mogu oblikovati pravila po kojima sam je nau
ila, a obino ne mogu ak ni opisati kako sam to nauila. Ne moe
te nauiti voziti bicikl itajui prirunik! ivani spletovi nisu pove
zani s jezinom sposobnou niti s vjetinom izraavanja ideja. Oni
su naprosto natopljeni iskustvom. Mi osjeamo svoje vjetine, mi ih
inimo, ne razmiljamo i ne govorimo o njima. Te vjetine razvijamo
jer nam daju osjeaj zadovoljstva ili ispunjenja, ili zato to nam po
mau da izbjegnemo bol.
Asocijativni ivani spletovi mozga pokrivaju vie toga, ne sa
mo ono to spremno nazivamo emocijama, a nije teko prepoznati
kako se na emocionalni ivot uklapa u asocijativni uzorak i kako
se uglavnom temelji na tim ivanim spletovima. Limbini sustav,
koji je sjedite kontrole emocija u mozgu, ima kako serijske ivane
traktove tako i asocijativne ivane spletove. Neke emocije, poput
straha od zmija, uroene su i vjerojatno se temelje na serijskoj uprogramiranosti u limbini sustav. Ali veina osjeaja vezana je za
pokuaj i pogreku, to je polagano, asocijativno taloenje reakcije na
odreeni podraaj. Osim toga, vezani su za naviku. Kad se jednom
nauim razljutiti na odreeni podraaj teko mi je drugi put reagi
rati drugaije. Psihijatrija umnogome postoji zato da ljudima pomo
gne prekinuti naviku dugogodinjih pogrenih emocionalnih asoci
jacija.
Kao i drugi vidovi asocijativne inteligencije, emocije nisu nepo
sredno verbalne. esto nam je teko govoriti o njima, to jest tono
ih opisati, i sasvim je sigurno da nisu ba uvijek racionalne, u
smislu da ne podlijeu pravilima i predvianjima. Na nepotpune
podatke esto reagiraju na posve nepredvidiv nain.

Isto tako, pri prepoznavanju obrazaca svi djelii podataka iz

odreenog obrasca imaju mogunost interakcije. Neki dijelovi mo
gu nedostajati, ili mogu biti drugaiji nego u prvom usvojenom
obrascu, ali dobiva se najblia slika. Na taj nain asocijativna inte
ligencija moe izlaziti na kraj s nejasnim situacijama, ali i pronalazi
ti priblinosti. Prilagodljivija je, ali manje precizna od razmilja
nja u nizu. Emocije pokrivaju iri raspon iskustva od razuma, ali su
esto nepouzdanije.
Blic sjeanje omogueno je preciznim rasporedom ivaca u
dijelu mozga zvanom hipokampus (vidi str. 79). S godinama on
moe izgubiti svoje sposobnosti. Ali imamo i sporiji sustav sjeanja
koji see u prolost, zasnovan na asocijativnim ivanim spletovi
ma smjetenima po cijelom mozgu. Taj sustav sjeanja moe poste
peno uiti nove stvari, poput tjelesnih vjetina i pamenja lica, ak i
kad sjeanje na novije dogaaje slabi. Stariju je osobu teko nauiti
novim serijski povezanim vjetinama, ali nove motorike vjetine
mogu se nauiti u ma kojoj dobi, makar i sporo. Primjer su plivanje
ili uenje pjesme napamet. Mnoge od naih emocionalnih reakcija
pohranjene su u sustavu dugoronih sjeanja jer se s vremenom tu
izgradila njihova asocijativna baza.
Ova dva sustava pamenja ne samo da imaju drugaije raspo
reene ivce, ve i razliitu biokemiju. Biokemijski mehanizam za
uenje koji postoji u sinapsama (spojevima ivaca) kod asocijativ
nog sjeanja mijenja se sporo i postepeno, a ponavljanjem postaje
snaniji kad god se dva neurona istovremeno upale. Obratno, bio
kemijski mehanizam za uenje kod kratkoronog sjeanja oslanja se
na jednokratni signal.
Kao kod serijskog ustrojstva mozga tako se i kod njegovog aso
cijativnog ili paralelnog ustroja moe pronai slinosti s raunalima.
To su takozvane neuralne mree ili paralelni procesori. Kao dijelo
vi mozga koji imaju asocijativne mree, i oni se sastoje od brojnih
vrlo sloenih, meusobno povezanih kompjutorskih elemenata.
Kao i kod mozga, svaki put kad se upali spoj izmeu tih elemena
ta, taj spoj jaa i tako raunalo polako ui novo ponaanje. To je
razliito od serijskih procesora koji ne mogu uiti. Njih je mogue
samo programirati. Paralelna raunala polako ue iz svoje okoline i
sama mijenjaju svoje unutranje ustrojstvo.
Dok serijsko raunalo ne moe raditi ako je makar i jedna veza
u njegovom komunikacijskom lancu zakoena, paralelna raunala

su izdrljivija. ak i ako su malo oteena, ipak dobro rade zato to

razni paralelni spojevi preuzimaju posao oteenih susjeda. Budui
da modane stanice u ljudi svakodnevno odumiru oita je prednost
tih naih paralelnih sposobnosti!
Dok serijska raunala imaju jezik, niz simbola koji upravljaju
raunanjem, paralelni procesori su nijemi. Oni rade po sustavu
pokuaja i pogreke. Danas se takva raunala koriste za prepozna
vanje rukopisa, itanje potanskih kodova, razluivanje okusa i mi
risa, raspoznavanje lica. Mogu se upotrijebiti, na primjer, za izra
du fotografije iz djelominog opisa neijeg lica ili izgleda.
Prednost asocijativnog razmiljanja je u tome to ono vodi sta
lan dijalog s iskustvom i moe neprekidno uiti kroz eksperimente.
Zna se snai u novom iskustvu. Ta vrsta razmiljanja spretno bara
ta s nijansama i nejasnoama - moemo maknuti ak i do 80 posto
nekog obrasca, a mozak e ipak prepoznati ono to je preostalo. Ra
unalo tipa neuralne mree moe prepoznati potanski kod ispisan
milijunima razliitih rukopisa. Nedostatak te vrste razmiljanja je u
tome to se ui sporo, to nije precizno i to ima sklonost da se vee
za navike ili tradiciju. Neka se vjetina ili emocionalna reakcija moe
iznova nauiti, ali za to treba vremena i mnogo truda. A kako je aso
cijativno razmiljanje utljivo, teko ga je podijeliti s drugima. Tako
ne moete naprosto ispisati formulu i rei nekome kako se to izvo
di. Tu vjetinu svatko mora nauiti na svoj nain, za sebe. Ne posto
je dva mozga koja imaju isti sklop ivanih spojeva.
Isto tako nema dvoje ljudi koji imaju isti emocionalni ivot. Ja
mogu prepoznati vau emociju, mogu suosjeati s njom, ali ne mo
gu je imati.

SURADNJA IZMEU IQ-A I EQ-A

Ljudski je mozak mnogo sloeniji od ma kojeg raunala. Neke su
razlike oite, kao na primjer ta da je mozak graen od tkiva i krvi,
a raunala od silikonskih ipova, ili to to se mozak na sloen nain
razvijao tijekom milijuna godina dok su raunala izmislili ljudi ima
jui na umu odreene ciljeve. A osim toga, mozgovi surauju pu
tem sustava razmiljanja. Mozak nije izolirana jedinica inteligen
cije, ili izoliran sustav za serijsko prenoenje podataka koji djeluje
paralelno s izoliranim asocijativnim sustavom. Ta dva sustava dje
luju jedan na drugi, nadopunjavaju se, dajui nam inteligenciju

kakvu nijedan ne bi mogao pruiti sam. IQ i EQ meusobno se

podravaju.
Godine 1993. Seymour i Norwood opisali su pokuse sa ahisti
ma da bi se vidjelo kakva vrsta razmiljanja je u pozadini njihovih
strategija. Vrhunskim majstorima i loim igraima nakratko su po
kazali niz pozicija od kojih su neke bile uobiajene a neke gotovo
besmislene. Obje su skupine zamolili da ponove viene pozicije.
Kod uobiajenih pozicija majstori su se mnogo bolje snali od loih
igraa, ali kad je trebalo ponoviti apsurdne poloaje obje su grupe
imale iste rezultate. Pokazalo se da je razlika u tome to su majsto
ri ponavljajui uobiajene pozicije koristili kombinaciju asocijativ
nog i serijskog razmiljanja, dok slabi igrai za sve koriste samo raz
miljanje u nizu.
Otkriveno je da ahovski velemajstor tijekom godina izgradi
asocijativne obrasce za oko pedeset tisua uobiajenih tipova a
hovskih pozicija. Kad je tijekom igre suoen s problemom, on ne
proraunava posljedice svakog svog poteza. On smjesta prepoznaje
dobre poteze i serijski (racionalno) analizira samo njih. Lo igra,
meutim, pokuava analizirati svaki mogui potez i tako gubi vrije
me i energiju.
Posve openito govorei, psiholozi se slau da ljudski mozak
ima sklop asocijativnih procesora velikog kapaciteta i serijski pro
cesor malog kapaciteta koji se selektivno bavi pojedinima od njih.
Jedna od moguih metafora bio bi reflektor koji se usmjerava na po
jedini predmet na tamnoj pozadini. Ono emu se ne posveti zabo
ravlja se za nekoliko sekundi, iako je u meuvremenu moda pro
izvelo podsvjesno djelovanje (kao na primjer reklame koje ciljaju na
podsvijest). Veina ljudi moe, na primjer, nekoliko sekundi pamtiti
sedmeroznamenkasti telefonski broj. Pamenje e potrajati ako ga
ponavljamo, ali zaas emo ga zaboraviti omete li nas togod. Mno
go pokusa dokazuje postojanje ovog kratkotrajnog radnog pam
enja.
Radno pamenje je osnovno obiljeje ljudskog serijskog razmi
ljanja. Ono nam omoguava da pamtimo gdje smo kad obavljamo
neki serijski zadatak poput kuhanja, itanja ili razmiljanja. Ako je
tijekom toga procesa serijskog razmiljanja na nekom mentalnom
raskriju umu ponueno nekoliko alternativa, radno pamenje nam
omoguava da ih ostanemo svjesni dovoljno dugo da se uspijemo
odluiti za jednu.

Ova vrsta pamenja pri kojem se relevantne alternative dre u

punoj svijesti sve dok se trai odgovor, funkcija je prefrontalne kore
mozga. Ljudi s oteenim prefrontalnim dijelom, kao kod Alzheimerove bolesti, nekih kljenuti ili povreda, oituju narueno radno
pamenje i ne mogu zadrati pozornost i oblikovati pojmove ili ih
koristiti prema potrebi.
Ako je u naoj svijesti prisutna samo jedna mogunost, mental
na reakcija postaje automatska. Sustav pozornosti postaje manje ak
tivan i svjesnost se smanjuje. Isto tako, jednostavna, manualna aktiv
nost kao to je vonja automobila moe postati programirana i
uglavnom nema potrebe za svjesnom pozornou. Odatle i proizla
zi stalna ljudska glad za novim iskustvima i izazovima - za neim
to e zahtijevati nove odluke i stoga veu upotrebu svijesti.
Gore opisan sustav pozornosti blizak je Freudovom pojmu ega.
On posjeduje povienu razinu svjesnosti, u usporedbi s asocijativ
nom pozadinom (idom). Moe se nositi s mogunostima, apstrakci
jama i racionalnim argumentima - to je sve vaan dio civilizacije.
Jo jedan, vrlo dojmljiv primjer suradnje izmeu serijskog i aso
cijativnog u svrhu poboljanja inteligencije dalo je prouavanje pa
cijenata s modanim oteenjima koje je izveo dr Antonio Damasio.
Jedan od poznatih sluajeva koje Damasio opisuje u svojoj knjizi
Descartesova pogreka, a koji ponovno spominje Daniel Goleman u
svojoj Emocionalnoj inteligenciji, jest pacijent imenom Elliot koji ima
problema s racionalnim razmiljanjem zbog manjeg oteenja pre
frontalne modane kore koje je izazvalo emocionalni poremeaj.
Tumor nije otetio nijedno podruje mozga koje upravlja donoe
njem racionalnih odluka ili IQ-om, te je pacijent i dalje imao vrhun
ske rezultate na IQ testovima. Imao je dobro pamenje, sve njegove
racionalne sposobnosti i znanje bili su netaknuti. Ali ozljeda je pro
uzroila mlake emocionalne reakcije to je oslabilo sposobnost
donoenja racionalnih odluka. Suradnja izmeu IQ-a i EQ-a bila je
naruena i on je izgubio sposobnost zdravorazumskog rasui
vanja.
Kako pokusi sa ahistima tako i Damasiova opaanja ilustriraju
usklaenost serijskog i asocijativnog produciranja, odnosno IQ-a i
EQ-a, to se barem djelomino moe objasniti sadanjim, ope prih
vaenim modelima razmiljanja. Ali ljudi imaju i druge, oite men
talne sposobnosti koje ostaju zagonetka. Mozak posjeduje jo neku
vrstu inteligencije za koju znanost o spoznaji jo nema objanjenja.

Sada emo zaviriti u neuroloke pokuse koji bacaju malo svjetla na

to kako djeluje ova dodatna inteligencija.

OBJEDINJAVAJUE RAZMILJANJE
- SQ MOZGA
Vidjeli smo da raunala mogu simulirati serijsko i asocijativno raz
miljanje. PC moe izvesti neto vrlo slino serijskom razmiljanju
daleko bre i preciznije od ovjeka. Raunala tipa neuralne mree
mogu djelomino podraavati ljudsku sposobnost asocijativnog
razmiljanja, a ti e se strojevi napretkom tehnologije nedvojbeno
sve vie razvijati. Ali u mentalnom ivotu ovjeka i njegovoj inteli
genciji ima mnogo toga to nijedno dosad izgraeno, ili zamiljeno,
raunalo ne moe kopirati. Te sposobnosti u ovoj knjizi nazivam
duhovnom inteligencijom - inteligencijom koja nam daje smisao,
stavlja dogaaje unutar konteksta i prua mogunost preobrazbe.
Za razliku od strojeva ljudi su svjesni. Svjesni smo svoga isku
stva, svjesni toga da smo svjesni. Na to iskustvo reagiramo s boli ili
smijehom, s osjeajem tuge ili smislom za humor. Smijemo se ala
ma i osjeamo zubobolju. Iako nas nauena pravila programiraju
tako da tijekom ivota stvaramo duboke navike zasnovane na aso
cijacijama, ipak smo zadrali slobodnu volju. Ako smo se spremni
tome posvetiti i uloiti mnogo energije moemo promijeniti pravila
i raskinuti navike. Raunala uvijek rade unutar programa, unutar
granica. Igraju ono to smo nazvali ogranienom igrom. Ali ljudi
mogu biti igrai bez granica. Moemo pomaknuti mee - moemo
se poigrati njima.
Sve to moemo zato to imamo i vrstu razmiljanja koja je krea
tivna, intuitivna, sposobna ponirati. Jezik uimo sustavima serijskog
i asocijativnog razmiljanja, ali izmiljamo ga nekim treim susta
vom razmiljanja. Uobiajene situacije ili one u kojima smo se zate
kli, obrasce ponaanja i pravila razumijemo pomou nae prve dvije
vrste razmiljanja, ali nove stvaramo ovom treom.
Osim toga, mi ljudi smo bia smisla. Kad mu zadate programi
ranu zapovijed, raunalo ne pita: Zato to inim? ili to to zna
i? Ono naprosto slijedi zapovijed. Ljudi vrlo esto postavljaju to
pitanje i mnogo su djelotvorniji kad dobiju pravi odgovor. Raunala
mogu baratati jezinom sintaksom - ona mogu prepoznati i posla
gati rijei u gramatiki toan (pravilima zadan) poredak. Ali samo

ljudi razumiju semantiku, znaenje rijei, i zato mogu razumjeti ne

to poput metafore.
Ono to je zajedniko svim tim dodatnim ljudskim sposob
nostima jest osjeaj za objedinjenost kad treba pojmiti neku situaciju
ili reagirati na nju. U svojoj osnovi razumijevanje je cjelovito - to je
sposobnost da se pojmi cjelokupni kontekst koji povezuje sastavne
dijelove. Upravo to kontekstualno poimanje nedostaje shizofrenicima koji ne mogu objediniti svoje iskustvo pa ne mogu reagirati na
njega na odgovarajui nain. U ovoj emo knjizi to nazivati objedinjujuim razmiljanjem. Sposobnost objedinjavanja bitna je zna
ajka svijesti i klju razumijevanja neuroloke baze SQ-a.
Mnogi od golemog broja neurona u ljudskom mozgu povezani
su serijskim lancima ili krunim putevima, dok su mnogi drugi u
ivanim spletovima blisko vezani sa ak i do deset tisua drugih.
Ali u fizikom smislu ne postoji veza medu svim neuronima, ak ni
ti medu svim lancima ili neuronskim jedinicama. Govorei sa staja
lita grae, mozak se sastoji od mnogo nezavisnih specijaliziranih
sustava, od kojih neki obrauju boju, neki zvuk, neki taktilne osje
te, i tako dalje. Kad pogledam svoju radnu sobu svi ti specijalizira
ni sustavi bombardirani su milijunima opaajnih podataka - vizu
alnim, slunim, taktilnim, toplinskim i tako dalje. Pa ipak moja svi
jest vidi sobu kao cjelinu: moje opaajno polje je objedinjeno. Zago
netka koja postavlja pitanje kako je to mogue, u neurologiji, psiho
logiji i filozofiji naziva se problemom povezivanja. Kako to moj
mozak povezuje raznovrsna opaajna iskustva?
Osim toga, dok se ogledam po svojoj sobi razaznajem razliite
predmete - svoj radni stol, raunalo, CD player, slike na zidu, alicu
kave pored sebe.To je jo jedna pojedinost problema povezivanja. U
mom mozgu nema sredinjeg neuro modela za CD player ili za a
licu kave kojem bi se mogla pripisati ova sposobnost raspoznava
nja. Ali to je ve bilo predmet mnogih istraivanja i sada je barem
djelimino objanjeno.
Istraivaki tim koji su u Frankfurtu predvodili Wolf Singer i
Charles Gray, izveo je pokus u kojem su na neurone razliitih dijelo
va mozga sisavaca prikljuene elektrode. Svi dijelovi mozga u sva
kom trenutku odailju elektrine signale koji se mogu oitati na
elektroencefalografu i osciliraju na razliitim frekvencijama. Singerov tim je otkrio da, kad opaam neki objekt poput alice kave, neu
roni u svakom pojedinom dijelu mozga ukljuenom u to opaanje

sinhrono osciliraju, na frekvenciji izmeu 35 Hz i 45 Hz (35 - 45 cik

lusa u sekundi). Ove sinhronizirane oscilacije objedinjuju mnogo
brojne pojedinane opaajne reakcije na alicu - njenu okruglost,
boju, visinu i tako dalje - i daju mi iskustvo jedinstvenog, vrstog
predmeta.
Isto tako, kad bi se elektrode prikljuile na razliite dijelove
moga mozga koji opaaju CD player, i za njih bi se otkrilo da sinh
rono osciliraju - ali na neto drugaijoj frekvenciji (premda i dalje u
rasponu od 35 - 45 Hz) nego neuroni koji su opaali alicu. I tako
dalje, za svaki predmet u mojoj sobi.
Singerova istraivanja zasada nisu otila dalje od ove studije o
oscilaciji ivaca radi objedinjavanja opaaja pojedinih predmeta. Ali
neuroloka prouavanja meditanata potkrepljuju i proiruju ove
spoznaje o percepciji. U fiziolokom je smislu otkriveno da medita
cija poput budistike vipasane ili raja joge (na primjer transcenden
talna meditacija) sniava krvni pritisak i usporava metabolizam,
dajui naslutiti da je korisna za oslobaanje od stresa. Izvedene su
i studije modanih valova u meditanata a, to je vrlo korisno, za
razliku od situacije sa alicama i CD playerima, meditanti mogu
opisati svoje iskustvo.
Na istoku meditant prvo barem dvadesetak minuta odsjedi us
pravno u tihoj sobi. Usmjerava pozornost na disanje, na neki zvuk
(koji se naziva mantra), ili na predmet poput plamena svijee. Kako
ga nita ne ometa um se smiri i meditant se posve opusti. U toj se
fazi primjeuju promjene u krvnom tlaku i metabolizmu. Na EEG-u
se primjeuju skladni alfa modani valovi, karakteristini za budnu
oputenost.
U drugoj, dubljoj fazi, meditant prelazi u stanje svijesti u kojem
je budan ali mu je um ispranjen od misli ili sadraja. Mogu mu se
javiti odreene duboke spoznaje. Prouavanje mozga meditanata
EEG-om tijekom te faze pokazuje sve skladnije modane valove na
nekoliko frekvencija (ukljuujui i 40 Hz) irom velikih povrina
mozga. Meditanti opisuju osjeaj kako sva svijest ulazi u skladno,
objedinjeno stanje, a on je oito praen usklaenim oscilacijama i
vaca.
Sve do nedavno nije bilo istraivanja o tome u kojoj mjeri iv
ane oscilacije od 40 Hz sudjeluju u objedinjavajuem razmiljanju
i koja je njihova uloga, osim Singer-Grayovog (ili slinih radova) i
studija o meditaciji. Ali 1990-tih u znanstvenim su se asopisima

poeli pojavljivati novi podaci. Razvijena je nova tehnologija, magneto-encefalografija, koja omoguava osjetljivije i opsenije pro
matranje tih oscilacija po cijelom mozgu i njihove uloge u ljudskoj
inteligenciji. Kako emo vidjeti u poglavlju 4, koje je u cijelosti po
sveeno ovim novim istraivanjima, sada ima znatnih dokaza o to
me da usklaene oscilacije ivaca u rasponu od 40 Hz:

posreduju pri prenoenju svjesnih informacija izmeu serij

skih i paralelnih ivanih sustava mozga, omoguujui ko
ordinaciju zamijeenu pri ahovskim pokusima ili onima o
vezi IQ - EQ koje smo ilustrirali Damasijevim radom
po svoj prilici ine ivanu bazu same svijesti i svega obje
dinjenog svjesnog iskustva, ukljuujui opaanje predmeta,
opaanje znaenja, te mogunost kontekstualiziranja iskust
va i mijenjanja konteksta
ine neuralnu bazu objedinjujue inteligencije vieg reda ko
ju u ovoj knjizi nazivamo SQ ili duhovna inteligencija.

TRI PSIHOLOKA PROCESA

Freudova psihologija opisuje dva osnovna procesa prosijavanja i
objedinjavanja iskustva. To su:
primarni proces ili id, koji je u osnovi nesvjesno - svijet spa
vanja, snova, nesvjesnih motivacija, lapsusa, potisnutih sje
anja i tako dalje.
sekundarni proces, svijet svjesnog ili ega, koji je u cijelosti
logian, racionalan i linearan. Neuroloki gledano, primarni
proces podrava paralelno i asocijativno razmiljanje, a se
kundarni serijsko.
ali iz grade mozga vidjeli smo da postoji i trea vrsta razmi
ljanja, objedinjavajue razmiljanje, koje je po svemu sudei
ivana baza onoga to u nazvati tercijarnim procesom.
Mnogi koji su se bavili religijom, kao i mnogi humanistiki i transpersonalni psiholozi opisali su tri psiholoka procesa. Ken Wilber,
na primjer, naziva ih predpersonalnim (instinktivnim), personalnim

(fenomen ego razine) i transpersonalnim (poniranje izvan ogranie

nog sebstva ega prema jezgri bivstva). Danas ve imamo dovoljno
podloge za to da ta tri procesa veemo uz tri neuralne podloge u
mozgu i iz njih proizlazee tri inteligencije. Ovo je ilustrirano jed
nostavnim dijagramom mentalnog ivota koji proizlazi iz tri razine
sebstva, pri emu svaki koncentrini krug predstavlja razliit psiho
loki proces. U treem dijelu ove knjige, Novi model sebstva, opir
nije u razraditi tu ideju.

Svaki od tri koncentrina kruga predstavlja razliit

psiholoki proces.
Racionalna razina, IQ, u naoj zapadnoj, tehnologijom voenoj kul
turi, vrlo esto - moda preesto - se koristi za interakciju s vanj
skim svijetom pisanih tekstova, rasporeda i linearnog planiranja,
usmjerenog prema cilju. Kod kue, u privatnom ivotu, moemo se
opustiti u svom mijeanom racionalno-asocijativnom stanju (IQEQ) u kojem dolaze do izraaja razliite strane nae linosti. Emo
cije i snovi vie su asocijativni, vezani za sredinji sloj sebstva. Ko
rak dalje od toga je dubok san, stanja u koja ulazimo pri dubokoj
meditaciji ili proces iz kojeg crpimo kad neto stvaramo. U treem
sloju, dubokom sreditu sebstva(SQ), te povrinske pojave stavljaju
se u iri kontekst i meusobno povezuju. Tercijarni proces vezan je
za duhovnost i duhovnu inteligenciju u najirem smislu te rijei.

HIPER-RAZMILJANJE,
TERCIJARNI PROCES I SQ
Na najjednostavnijoj neurolokoj razini opisala sam SQ kao sposob
nost da se iskustvo uoblii ili smjesti u novi kontekst, te stoga spo
sobnost da promijenimo nain gledanja na svoje iskustvo. Postoji
matematska teorija poznata pod nazivom hiperprostor koja to
donekle jednostavno objanjava. Ukratko, prostor nema samo tri di
menzije, ak ni etiri, ve n dimenzija, od kojih svaka prua odmaknutiji pogled na onu prijanju. U svojoj knjizi Hiperprostor (Hyperspace) Michio Kaku uzima primjer obitelji zlatnih ribica koje pli
vaju u krug u okruglom akvariju. Iz svoje trenutne perspektive ribe
nemaju osjeaj da su u akvariju niti da je on ispunjen tekuinom ko
ju mi zovemo vodom. To je naprosto njihov svijet i one ga uzimaju
kao takvog.
Ali u Kakuovom primjeru, jedna riba odjednom iskae iznad
povrine vode. Ah! uzvikuje ona. Pogledaj odakle ja to dola
zim! Ona vidi akvarij, ostale ribe i vodu iz udaljenije perspektive i
vidi da dolazi iz svijeta riba u vodi. Ta riba sada zna da izvan akva
rija postoji iri svijet, neto osim vode kroz to je takoer mogue
kretati se. Tako je svoju situaciju stavila u novi kontekst i promijeni
la svoje gledanje na stvarnost.
Kroz mala opaajna iskustva poput ovoga, SQ omoguava da
se mo mijenjanja konteksta i preobrazbe oituje u svakodnevnim
situacijama. Kad god pogledamo svijet na nov nain vidimo objek
te u novim odnosima, medu sobom i prema svijetu. Ali to je samo
najosnovnija dimenzija jedne inteligencije (i za nju vezanih ivanih
procesa) koja u sloenijem obliku dodiruje i preobraava nae ivo
te na svakoj razini. Proireni horizonti zlatne ribice ogranieni su na
to da vidi svoju posudu i ostale ribe u irem kontekstu. Ali kod ljud
skih bia sloenije varijacije tih istih ivanih procesa mijenjaju smi
sao i samu sr ivljenja.
U svojoj knjizi Tibetanska knjiga ivljenja i umiranja, na primjer,
Sogyal Rinpoche opisuje kakav je dubok uinak na njegovu svijest
i kakvo dalekoseno znaenje po njegov ivot imala iznenadna
spoznaja stvarne prirode nestalnosti. Ali ono to on ovdje kae o
nestalnosti moe se primijeniti na svaku spoznaju steenu pomou
SQ, ili tercirajnog psiholokog procesa.
Kao da smo cijeloga ivota letjeli avionom kroz tamne obla
ke i nevrijeme, kad se odjednom avion vine u visine u vedro,

bezgranino nebo. Nadahnuti smo i ushieni ovim prodo

rom u novu dimenziju slobode ... I dok se ta nova svijest kri
stalizira, gotovo nepomuena, pojavljuje se ono to Upaniade (drevni hinduistiki tekstovi) nazivaju okretanjem u sje
dalu svijesti - osobno, posve nepojmovno otkrie onoga to
smo, zato smo ovdje i kako nam se valja ponaati, to se na
kraju svodi na nita manje nego nov ivot, novo roenje, mo
glo bi se rei uskrsnue.
Ovaj osjeaj da smo uskrsnuli iskustvena je dimenzija duhovne in
teligencije. To nije samo stanje uma ve nain spoznaje, nain ivlje
nja koji u potpunosti preobraava nae poimanje i nae ivote.

4. NETO VIE O IVANIM

OSCILACIJAMA OD 40 HZ,
SVIJESTI I SQ

Postojee teorije o svijesti trebale bi skinuti naglasak s uloge

osjetnih podraaja pri odreivanju tekuih spoznajnih
dogaaja. Umjesto toga, skloniji smo stajalitu da je ivani
sustav u osnovi zatvoreni sustav koji stvara oscilatorna
stanja zasnovana na priroenim svojstvima membrana
svojih neurona i na njihovoj povezivosti. Ova oscilatorna
stanja oblikuju one dogaaje prikupljene osjetnim
podraajima koje je mogue obraditi.
Denis Pare i Rodolfo Llinas, Neuropsihologija
Ovih nekoliko visoko uenih i teko prohodnih reenica dovodi u
pitanje dvije tisue godina zapadnjakog filozofiranja o prirodi uma,
i zadnjih sto godina teoretiziranja na istu temu, od strane znanstve
nika koji se bave spoznajom i neurobiologa. Sve od Platona vjeruje
mo da je svijest svjesna neega. Uili su nas da je um prazna ploa
(ili skup neurona) koju potiu podraaji iz vanjskog svijeta. Rijei
ma filozofa sedamnaestog stoljea, Johna Lockea: Sve ideje potjeu
od osjeta ili su odraz. Zamislimo um kao list bijelog papira, bez
ikakvih znakova, bez ideja.
Slino stajalite dovelo je 1994. do zapanjujue hipoteze do
bitnika Nobelove nagrade Francisa Cricka: Vi, vae radosti i tuge,
vaa sjeanja i vae ambicije, va osjeaj osobnog identiteta i slobo
dne volje, sve je to u stvari nita doli ponaanje golemog skupa iv
anih stanice i uz njih vezanih molekula. Za neurologe poput Cri
cka, vano je jedino ponaanje - bilo to ponaanje izolirane ivane

stanice ili cjelokupne individue. Svijest, puka popratna pojava toga

ponaanja, neto je to znanstvenici mogu zanemariti.
Nedavno istraivanje oscilacija modanih ivaca od 40 Hz, koje
su proveli Pare i Llinas, naprotiv pokazuje da je svijest uroeno
svojstvo mozga. Svijest naprosto jest, u i po sebi, iako se ova poza
dinska, priroena svijest moe modelirati (stei odreeni oblik) sti
mulacijom izvana, ili iz samoga tijela. Blie budistikim misliocima
u posljednjih dvije tisue godina i njihovom gledanju na svijest, ili
zapadnim idealistikim filozofima poput Kanta, Hegela i Schopenhauera, istraivanje Pare-Llinasa pokazuje, kako emo vidjeti, da je
svim sisavcima zajednika ta priroena svijest i da je sama svijest
transcendentalan proces - to jest, naa nas svijest stavlja u dodir s
realnou koja je daleko dublja i bogatija od puke povezanosti i vibriranja nekoliko ivanih stanica.

NERVNA BAZA
TRANSCENDENTNOSTI
Transcendentnost je vjerojatno najosnovnije svojstvo duhovnog.
Pod transcendentnim teolozi i mnogi vjernici obino podrazumi
jevaju ono to je izvan fizikog svijeta. Ja u ovoj knjizi mislim na ne
to skromnije, a u isti mah temeljnije. Transcendentno je, kako ga ja
ovdje predstavljam, ono to nas vodi s onu stranu - s onu stranu sa
danjeg trenutka, nae sadanje radosti i patnje, naeg sadanjeg
ja. Vodi nas izvan granica naeg znanja i iskustva i postavlja ih u
iri kontekst. Transcendentno nam daje okus onog udesnog, bes
konanog unutar nas ili unutar svijeta oko nas. Mnogi koji dozive
transcendentno nazivaju ga Bogom, neki kau da su imali misti
no iskustvo, drugi ga pak osjete kroz ljepotu cvijeta, djeji osmijeh
ili skladbu.
Obino su ta iskustva transcendentnog - koja, kau psiholozi,
doivi ak 70 posto ljudi - razlog zbog kojeg nerado prihvaamo
neto poput Crickove zapanjujue hipoteze. Ponaanje molekula
i ivanih stanica je konano, a ljudska bia su u stanju doivjeti i
doivljavaju beskonano. Sposobnost da pristupimo iskustvu vieg
smisla i vrijednosti, i da ga primijenimo, baza je onoga to nazivam
SQ-om. Mnogi od nas bi voljeli da postoji i znanstveno objanjenje
za to, ali ne takvo koje bi umanjilo ili ponitilo upravo ona svojstva
u nama i naim iskustvima koja nas ine najljudskijima.

Vrlo jednostavan primjer transcendentnog fenomena u prirodi,

usporedivog sa stanjima oscilirajuih ivaca o kojima govore Pare i
Llinas, jest potpuno miran i bistar ocean na kojem su nastali valovi.
Voda oceana je u svakom valu, ona je bit svakog vala, pa ipak, kad
gledamo taj prizor vidimo samo valove. Kad bismo mi bili valovi,
vidjeli bismo samo jedni druge a ne i ocean, iako bismo moda u se
bi imali neki dublji doivljaj oceana. I Svemir se moe pojmiti kao
takav miran, bistar ocean energije, a sve postojee stvari i bia kao
valovi na njemu. To je opisala najistananija fizika Svemira koju za
sada posjedujemo - teorija kvantnog polja.
Prema toj teoriji Svemir i svi njegovi dijelovi sainjeni su od
energije u razliitim stanjima pobuenosti. Ljudi, stolovi, stolice,
drvee, zvjezdana praina i tako dalje, oblici su dinamine energije
na pozadini (kvantni vakuum) mirne, neuzburkane energije koja
stoga nema nikakvih svojstava koja moemo izravno vidjeti, dodir
nuti ili izmjeriti. Svako takvo svojstvo znailo bi uzburkanost (val)
u vakuumu, ali ne i samog vakuuma (ocean). Stoga bi se moglo rei
da je kvantni vakuum transcendentan svojim svojstvima, transcendentan postojanju. Pa ipak i samo postojanje oituje ovu transcendentnu dimenziju, ega je primjer Kazimirov efekt, kako ga nazi
vaju fiziari: kad se dva metalna tanjura nalaze jako blizu jedan
drugom, blagi pritisak koji kvantni vakuum vri na svaki od njih
djeluje tako da se oni meusobno privlae.
Vrsta transcendencije koju ilustrira kvantni vakuum slina je
onoj opisanoj kao Tao ili Praznina (Shunyata) u mnogim taoistikim,
hinduistikim i budistikim tekstovima. Kako to opisuje Knjiga puta
i vrline:
Pogledaj, ne moe se vidjeti - to je oblik onkraj.
Sluaj, ne moe se uti - to je zvuk onkraj.
Dohvati ga, ne moe se uhvatiti - neopipljiv je.
To troje je neodredivo;
Stoga je spojeno u jedno.
Odozgo nije blistavo;
Odozdo nije mrano;
Neprekinuta nit koju je nemogue opisati.
Vraa se nitavilu.
Oblik bezoblinog,

Lik bezlinog,
Naziva se neopisivim i izvan dosega je mate.
Ali iako su istonjaki mudraci osjeali da ne mogu rei nita o Praz
nini, da ne mogu dohvatiti Tao, isto tako su znali da ga meditanti mo
gu doivjeti u stanju prosvjetljenja. Takvo iskustvo bismo moda
mogli nazvati duhovnom verzijom Kazimirovog efekta u fizici.
Pobuivanje kvantnog vakuuma moe se usporediti s prebira
njem po icama gitare. ice vibriraju i osciliraju. Ova nas analogija
vodi blie mozgu iji neuroni na podraaj osciliraju. Studija Wolfa
Singera i Charlesa Graya o problemu povezivanja (strana 52 - 53)
pokazala je da snopovi neurona po cijelom mozgu simultano oscili
raju na jednakim frekvencijama (oko 40 Hz) ako opaaju isti pred
met. Uspjeli su pokazati da takvo skladno osciliranje objedinjuje
nau percepciju. Na ivanoj razini ta bi se jedinstvenost mogla opi
sati kao transcendentna dimenzija aktivnosti zasebnih neurona. Bez
nje, na bi se svijet sastojao od besmislenih djelia.
Da se vratimo usporedbi s oceanom, takve skladne oscilacije su
ocean pozadinske svijesti, dok su odreeni opaaji, misli, osjeaji i
tako dalje, valovi na tom oceanu - modulacije osnovne oscilatorne
aktivnosti. Tako, u najmanju ruku, svaka pojedina misao ili osjeaj
ima transcendentnu dimenziju u iroj, oscilirajuoj pozadini.

OPA SLIKA
IVANIH OSCILACIJA
U stvari, u mozgu, kako se vidi na EEG slikama, postoje razliite os
cilacije i valovi raznovrsnih frekvencija. Neurolozi su uspjeli pove
zati neke od tih razliitih valova s odreenim razinama mentalne
aktivnosti ili budnosti (vidi tablicu).
Zna se da su sve te razliite ivane oscilacije povezane s elek
trinim poljima u mozgu koja stvaraju mnogobrojni dendriti to
usklaeno osciliraju, ali se ne pale. Takve oscilacije razlikuju se od
poticaja za akciju koji praskaju du ivanog aksona; one predstav
ljaju drugi nain komuniciranja mozga sa sobom.
Sve do nedavno nije se moglo otkriti mnogo vie o prirodi,
funkciji ili opsegu ivanih oscilacija jer je jedina naprava dostupna
za njihovo promatranje bio EEG. Elektrina polja u mozgu vrlo su
slaba, a sam mozak (koji provodi elektricitet) i lubanja djeluju kao

zapreka izmeu elektroda EEG-a postavljenih na kou lubanje (u ili

na mozak elektrode se mogu postaviti samo tijekom neophodnih
kirurkih zahvata). Saznanja su stoga bila manjkava i ograniena.
ak i Singer-Grayovo istraivanje izvreno je mjerenjem oscilacija u
odreenim neuronima koritenjem pojedinanih elektroda, te je
stoga takoer bilo ogranieno. Ta su mjerenja bila dovoljna da ilu
striraju postojanje simultanih oscilacija u razliitim dijelovima
mozga prilikom pojedinog opaajnog (vizualnog) ina, ali nisu
mogla dati sveukupnu sliku opsega tih oscilacija u stotinjak toaka
istovremeno. Iako zanimljivi, ovi rezultati nisu bili dovoljni da obja
sne cjelokupnu modanu aktivnost poput svijesti, niti da ilustriraju
opsenu transcendentu dimenziju naeg spoznajnog ivota. Jo
nedavno, godine 1994., Francis Crick odbacio je mogunost da bi
oscilacije od 40 Hz mogle imati neku veu vanost rijeima: Sve u
svemu, teko je povjerovati da naa iva slika svijeta uistinu u cije
losti ovisi o aktivnosti neurona koji su tako 'buni' i tako teki za
promatranje.
to znae razliiti modani valovi
Vrsta

Brzina

Kada/gdje se
uglavnom promatraju

to znae

Delta

0.5 - 3.5 Hz

Dubok san ili koma

Takoer prevlada
va kod dojenadi

Mozak miruje

Theta

3.5 - 7 Hz

Kod sanjanja i kod

djece od 3-6 godina

Povremene infor
macije prelaze iz
jednog dijela
mozga u drugi - iz
hipokampusa na
trajniju pohranu u
kori mozga

Alfa

7 - 13 Hz

Odrasli ili djeca od

7-14 godina

Stanje budne
oputenosti

Beta

13-30 Hz

Odrasli

Usredotoen men
talni rad

Gama

oko 40 Hz

Svjesni um, budan

ili pri sanjanju

oko 200 Hz

Nedavno otkriveni
u hipokampusu

Pri Singeru i
Grayu odgovoran
za povezivanje
opaanja
Zasad nepoznata
funkcija

MAGNETO-ENCEFALOGRAFIJA - MEG
Magneto-encefalograf (MEG) usavrena je verzija starog EEG-a.
Dok EEG mjeri elektrinu aktivnost mozga, MEG mjeri uz nju veza
nu magnetsku aktivnost. Nema problema s fizikim preprekama jer
mozak, lubanja i koa ne ometaju magnetsko polje. MEG tehnolo
gija poela se razvijati krajem 1980-tih, ali prvi strojevi mogli su
mjeriti samo mala podruja mozga istovremeno. Razvojem MEG-a
za cijelu lubanju, krajem 1990-tih, neurolozi su napokon dobili sliku
ivanih oscilacija po cijelom mozgu i duboko u njemu.
Dosada su MEG istraivanja dala mnotvo podataka o brojnim
i sloenim oscilatornim ritmovima mozga, o njihovom opsegu,
funkciji i vezi s tjelesnim kretnjama, vizualnim slikama, slunim za
povijedima i koncentracijom. Kako nas zanima ivana aktivnost
vezana za svijest i SQ najvaniji su nam podaci o oscilacijama od 40
Hz.

IVANE OSCILACIJE OD 40 HZ
Veliki dio istraivanja o prirodi i funkciji oscilacija od 40 Hz po cije
lom mozgu izveli su Rodolfo Llinas i kolege pri njujorkom Medi
cinskom fakultetu. Llinasa je oduvijek poticala strast za razumije
vanjem odnosa um-tijelo. Najvaniji problem koji ovjek moe
pokuati rijeiti ako je neurolog jest to da otkrije u kojem su odno
su mozak i um, kae on. Njegov rad dodatno rasvjetljava istrai
vanja Singera i Graya o skladnim ivanim oscilacijama i njihovoj
ulozi u rjeavanju problema povezivanja.
MEG studije su pokazale da relativno brzih oscilacija od 40 Hz
ima po cijelom mozgu, u razliitim sustavima i na razliitim razi
nama. U vanjskim dijelovima mozga nalazimo ih u mrenici i u
njunom podebljanju (bulbus olfactorius). Pojavljuje se i u talamusu, u talamikoj retikularnoj jezgri i u neokorteksu. U stvari, oscila
cije od 40 Hz pokrivaju cijelu modanu koru, kreui se u valovima
od naprijed prema natrag. Ovdje u modanoj kori one imaju dvije
komponente. U krajnjem sloju modane kore skladni valovi od 40
Hz ponaaju se kao mirno strujanje. Smatra se da ono omoguava
prostorno i vremensko povezivanje odreenih opaajnih ili spoz
najnih iskustava. Dublje u modanoj kori, gdje se javljaju podraajni podaci, vie lokalizirani valovi od 40 Hz djeluju kao mrekanje

na jezeru mirno strujeih oscilacija. Smatra se da upravo ti lokali

zirani valii ine sadraj odreenih opaajnih ili spoznajnih isku
stava.
Kako lokalizirane tako i opsenije oscilacije transcendiraju spo
sobnosti svakog pojedinog neurona ili grupe neurona na nekom
podruju utoliko to prenose i povezuju opaajno i intelektualno
produciranje po cijelom mozgu. Drugim rijeima, one stavljaju ak
tivnost jednog podraenog neurona u iri, smisleniji kontekst (zae
ci SQ-a). Te oscilacije pronalazimo u mozgu svih sisavaca, a otkrive
ne su i u nekih ptica i skakavaca, iako mozak tih ivotinja jo ne ra
zumijemo dovoljno dobro da bismo mogli znati znae li one isto to
i u sisavaca.
Llinasova najnovija istraivanja pokazuju da su oscilacije od 40
Hz prisutne u mozgu u posve budnom stanju i pri sanjanju ili REMu (hitrom micanju oima koje po svoj prilici prati akciju u snu).
Implikacije toga su goleme, kako za prirodu svijesti openito tako i
za razumijevanje ivane baze duhovne inteligencije.
Njegov je rad pokazao, kao prvo, da je prisutnost svijesti (uma)
u mozgu vezana za prisustvo ivanih oscilacija od 40 Hz; te aktiv
nosti nestaje ako je mozak u komi ili pod anestezijom, a u dubokom
snu bez snova jedva je zamjetljiva. Kao drugo, on je dokazao da su
oscilacije od 40 Hz u cijelosti prisutne pri sanjanju, u REM* snu, ia
ko u REM stanju mozak nije prijemiv na vanjske opaajne poticaje.
Razlika izmeu posve budnog mozga i mozga koji sanja, pokazao
je Llinas, i jest samo u tome - je li mozak podloan vanjskim osjet
nim podraajima ili nije. Mozak koji sanja odijeljen je od veine
miinih aktivnosti i ego/racionalnih misli. Upravo to otkrie nave
lo je Llinasa i njegove kolege na zakljuak da je svijest, ili um,
sutinsko stanje mozga a ne tek nusprodukt osjetilnih iskustava.
Kad sanjamo mozak iskljuuje vanjski svijet i posveuje se
svojim unutranjim procesima. Llinas je miljenja da se isto dogaa
prilikom sanjarenja, transa ili halucinatornih stanja - um se bavi
svojim unutranjim procesima a ne vanjskim svijetom
Otkud nam, dakle, um? Kako to da imamo ideje i bavimo se
smislom? Kako se oscilacije od 40 Hz stvaraju u mozgu? to ih iza
ziva? Da bismo odgovorili na ova pitanja prvo moramo pogledati

*REM - rapid eye movement, stanje dubokog sna kad se brzo pokreu one

jabuice.

kakva je uloga dijela mozga koji se zove talamus i u kakvom je on

odnosu s modanom korom.
Talamus je dio primitivnog prednjeg mozga. On se uglavnom
bavi primanjem osjetnih podraaja, ali neki se dijelovi takoer bave
emocijama i kretanjem. Nalazimo ga u niih kraljenjaka, poput
riba i gmazova. Kod ljudi je talamus na vrhu kraljenine modine,
okruen naborima razvijene modane kore koja se kasnije razvila.
On je neka vrsta glavnog releja ili razvodne stanice. Sve negdje do
kraja 1980-tih pretpostavljalo se da je funkcija talamusa prenositi
signale vanjskih osjetnih podraaja modanoj kori, gdje ih je mogu
e obraditi serijski ili paralelno. Llinas i kolege otkrili su neto dru
go. Prema njihovim zakljucima, ti specifini putevi od talamusa
prema modanoj kori koji prenose osjetne podraaje zauzimaju sa
mo 20 - 28 posto sinapsi to povezuju talamus s modanom korom.
Na osnovi toga su zakljuili da veina spojeva izmeu talamusa i
modane kore slui u neke druge svrhe.
A ta druga svrha, po miljenju Llinasa i Parea, jest stvoriti krug
izmeu nespecifinih podruja talamusa i kore mozga kroz koji se
prirodno oscilirajui neuroni sami organiziraju u oscilacije od 40 Hz
po cijelom mozgu. Te opsene oscilacije omoguuju kako vremen
sko povezivanje tako i sadrajnost spoznajnih iskustava, drugim ri
jeima djelovanje svjesnog uma: ... svijest nije nusprodukt podraajnih informacija ve e prije biti da se ona prirodno stvara, a podraajne informacije je oblikuju (ili stavljaju unutar konteksta).
Ukratko, mozak je graen tako da bude svjestan i graen tako da ima
transcendentnu dimenziju.
Vraajui se naoj glavnoj temi SQ-u, ove oscilacije od 40 Hz
mogli bismo nazvati njezinom ivanom podlogom. Ba kao to li
nearni ili serijski ivani traktovi omoguuju obradu racionalnih,
logikih podataka (IQ), a paralelni ivani spletovi obradu predsvjesnih i nesvjesnih asocijativnih podataka (EQ), oscilacije od 40
Hz po cijelom mozgu omoguavaju da se nae iskustvo povee i
stavi u kontekst ireg smisla (SQ).
U redu, ali jo uvijek razgovaramo samo o neuronima i njiho
vim oscilacijama. Zar odatle potjee um? Zar se on uistinu zainje
vibracijom jednog neurona a onda, proavi kroz skladne oscilacije
u mozgu, postaje sloen? Ako je tako, nemaju li neurolozi poput
Francisa Cricka, koji su sve sveli na najnii mogui nazivnik, pravo?
Nismo li mi samo aktivnost mnotva bunih neurona? Ili su na
i korijeni dublji? to uzrokuje oscilacije ivaca koje omoguuju

svijest? Smijemo li pretpostaviti da je svjesni um neto elementarnije, temeljnije ak i od ivanog ustroja mozga? Filozofi, psiholozi
znanstvenici i teolozi do u beskraj raspravljaju o tim pitanjima.
Iz mnogobrojnih knjiga i studija posveenih ovoj temi razabiru
se etiri osnovna stajalita. Ameriki filozof David Chalmers ih je
ispitao i procijenio dokaze u prilog svakom pojedinom. Evo nje
govog prikaza etiriju mogunosti, popraenog mojim razmiljanji
ma o tome koju drim najvjerojatnijom i kako mislim da bi to moglo
izgledati u praksi.

1. Osjetni podraaj preko talamusa ide u srednje slojeve modane kore

tono odreenim putevima.
2. Valno gibanje u prvom sloju modane kore (apikalni dendriti) veu se
pomou petlji za nespecifine jezgre talamusa.

ODAKLE NAM SVJESNI UM?

Prvo objanjenje toga odakle dolazi svijest poznato je kao dualistika
pozicija. Dualisti se slau da u Svemiru postoje dvije sutinski razli
ite realnosti, ili tvari: jedna je materijalna i pokorava se zakonima
poznate fizike; druga je svijest i lei izvan fizike. Francuski filozof
sedamnaestog stoljea Rene Descartes najpoznatiji je suvremeni dualist. Znam, rekao je on, da imam um. Znam da imam tijelo. I
znam da je to dvoje posve razliito. Za Descartesa um i tijelo su
sluajno povezani u tijelu na mjestu hipofize. Da je danas iv i da
zna za ivane oscilacije od 40 Hz bez sumnje bi rekao da se um i ti
jelo sluajno susreu u tim oscilacijama.
Descartes nije sumnjao u postojanje besmrtne ljudske due i
njezine inteligencije. Izvor i jednog i drugog za njega je Bog. Uisti
nu, za Descartesa je sva inteligencija duhovna inteligencija jer je
vjerovao da se naa inteligencija sastoji od jasnih i odreenih ide
ja koje je Bog zasadio u na um.
ak i u znanstvenim krugovima i danas ima mnogo uvaenih
dualista. Dobitnik Nobelove nagrade, neurobiolog Sir John Eccles je
zajedno s filozofom Karlom Popperom napisao Sebstvo i njegov mo
zak (The Self and its Brain), gdje razvija teoriju da je materija sainje
na od atoma a um od psihona, temeljnih jedinica svijesti. Ali ve
ina znanstvenika danas odbacuje dualizam kao znanstvenu i filo
zofsku bemislicu. Velika veina miljenja i dokaza danas navodi na
zakljuak da, ako postoji neto takvo kao to je svijest, njeno poelo
na neki nain mora biti unutar onih istih temeljnih fizikalnih zako
na koji omoguuju postojanje svega ostaloga.
Postoji li neto to je samo po sebi svijest? Sumnja li itko ozbilj
no u to? Da, takvo stajalite zauzimaju mislioci poznati kao eliminativni materijalisti. Meu njima je danas najpoznatiji filozof Daniel
Dennett koji u svojoj Objanjenoj svijesti (Consciousness Explained) za
pravo pobija postojanje svijesti. Za Denneta i mislioce toga opredje
ljenja postoji samo mozak s neuronima, njihovom strukturom i
funkcijom. Kao to za biheivioriste s poetka dvadesetog stoljea,
poput J.B.Watsona, nema smisla ni raspravljati o bilo em drugom
- tovie, to je nemogue. Ako u mozgu postoje oscilacije od 40 Hz,
dobro. Moemo se upitati kakvu ulogu one igraju pri opaanju i
obradi informacija. Moemo se pitati kakvo ponaanje izazivaju.
Moemo se takoer pitati koji neuroni osciliraju pri kojem prizoru.
Ali ta ideja o svijesti kao takvoj nije nita drugo ve matarija.

Eliminativni materijalisti smatraju rasprave o takvim stvarima gub

ljenjem vremena.
Dennettovi kritiari kau da, premda on moda nema svijesti,
mora dopustiti drugima da je moda ipak imaju. Mnogi neurolozi
na osnovi vlastitog iskustva dre da svijest postoji i pokuavaju do
kuiti taj fenomen. Francis Crick, na primjer, spada u one koji pri
hvaaju postojanje fenomena svijesti i potrebu za njegovim obja
njenjem, ali u isti mah njegova zapanjujua hipoteza otkriva da
on i slini mislioci dre kako se um moe u potpunosti objasniti po
stojeom materijalistikom znanou. Njih se esto naziva mekim
materijalistima. Ma to svijest bila, kau oni, jednoga e dana biti
u cijelosti objanjena kao nita drugo doli fenomen potaknut gra
om i funkcijom neurona. Te oscilacije od 40 Hz ili neto tome sli
no govore sve. Ne postoji nikakav ljudski duh neovisan o mozgu.
Mislilac poput Cricka e ak dopustiti postojanje objedinjavajue
inteligencije izazvane skladnim oscilacijama ivaca, moda e je
ak u ogranienom smislu povezati sa smislom, ali malo je vje
rojatno da bi taj osjeaj za smisao nazvao duhovnom inteligenci
jom.
Zatim postoje oni koji zadiru dublje od dananjeg materijaliz
ma tvrdei da materija zapravo ima dva aspekta - da su um i materi
ja dva lica istoga novia. Njih katkad nazivaju svojstvenim dualistima, budui da dre da ista temeljna tvar Svemira, ma to to bilo, ima
dvostruka svojstva - duha i materije. to se tie veze izmeu osci
lacija od 40 Hz i svijesti oni bi rekli da graevna tvar neurona, mate
rija, poprima osobine svijesti kad neuroni skladno osciliraju. U
ovom bi sluaju proglasili svijest popratnom pojavom ivanih os
cilacija. Razliita je od samih oscilacija, koje su zaseban fenomen, ali
joj nita ne prethodi. Ona je tek svojstvo proizalo iz odreene kom
binacije neurona.
Kao odgovor na pitanje to izaziva oscilacije? i Odakle potje
e svijest? ovi teoretiari dvostrukog aspekta rekli bi da oscilacije na
prosto osciliraju i pritom nastaje svijest kao novo svojstvo toga sus
tava. Tek tako, kao magijom, primjeuju kritiari.
A to je onda s transcendentnou i ljudskim duhom? Kad je
rije o svijesti teoretiari dvostrukog aspekta, po naem miljenju, do
putaju slabaan oblik transcendentnosti, a to se ljudskog duha ili
due tie, donekle su blizu onome to psiholog C. G. Jung naziva ko
lektivnim nesvjesnim - mi odreenu dimenziju svoga mentalnog

ivota dijelimo s drugim biima. Prema tome stajalitu svijest je

svojstvo koje nastaje s mozgom, ili moda ak sa ivotom, u sva
kom sluaju s mozgom sisavaca u kojem su uvijek prisutne oscilaci
je od 40 Hz. U tom smo sluaju mi, ljudska bia, ako nita drugo a
ono djeca ivota na ovom Planetu, ili barem ivota sisavaca, te sto
ga nismo samo skup neurona ili svog ogranienog ega. Naa svijest,
ili barem neki aspekti nae inteligencije, dio su opsenije prie.
Transcendentna inteligencija koju mi ovdje nazivamo duhovnom
u tom je sluaju inteligencija koja nadilazi granice nas samih i ukor
jenjuje nas u iru rijeku ivota.
David Chalmers primjeuje da teorije dvostrukog aspekta zvue
suvislo ali ga ipak ostavljaju nezadovoljnim. Mnogi su istog milje
nja. Prema Chalmersovim rijeima: ovjek od temeljnog zakona
oekuje da govori o neem temeljnom. Ako je svijest temeljno svoj
stvo praiskonske tvari, zato se javlja samo kod mozga ili kod
skupova oscilirajuih neurona? Zato se ne pojavi i kod telefona?
pita on ironino.
Chalmers, nadovezujui se na rad ranijeg filozofa Bertranda
Russella iz 1927. godine, nudi neto temeljnije. Poput Russela, on
sugerira da je neto to naziva protosvijeu temeljno svojstvo sve
materije, ba kao i masa, naboj, vrtnja (spin) i poloaj. Prema tom
stajalitu, protosvijest je sastavni dio temeljnih fizikalnih zakona
Svemira i postoji sve od poetka vremena. Sve postojee - temeljne
estice poput mezona i kvarkova, atoma, kamenja, zvijezda, drvea
i tako dalje - posjeduje protosvijest.
I drugi su znanstvenici toga miljenja. Biolog Julian Huxley
pie: .... sva se realnost dakle sastoji, kako to (filozof) Whitehead
kae, od dogaanja. Dogaanja gledana izvana su materija; doiv
ljena iznutra, ona su um. Nekoliko godina prije toga Jung je pi
sao: Budui da su psiha i materija dio jednog te istog svijeta, i to
vie, u stalnom dodiru jedna s drugom .... ne samo da je mogue,
ve je prilino vjerojatno, da su psiha i materija dva razliita aspek
ta jedne te iste stvari. Prema tome bi neke strukture, poput moz
ga, imale u sebi sve potrebno za spajanje svih djelia protosvijesti u
potpunu svijest. Nadovezujui se na najnovija istraivanja, rekla
bih da skladne ivane oscilacije od 40 Hz zacijelo imaju to neopho
dno svojstvo.
Ovo stajalite da je protosvijest temeljno svojstvo sve materije
blai je oblik panpsihizma, gledita koje zastupaju hinduistiki i

budistiki filozofi, kao i neki zapadni filozofi poput Alfreda Northa

Whiteheada, da su Svemir i svi njegovi sastavni dijelovi proeti svi
jeu. Na pitanje odakle potjee svijest panpsihisti bi odgovorili teo
rijom koja bi snano aludirala na trancendentnost uma i duhovnu
inteligenciju. Ako su oscilacije ivaca u mozgu dosljedna verzija te
meljnog svojstva koje proima cijeli Svemir, onda je naa ljudska SQ
ukorijenjena ne samo u ivot ve i u samo srce Svemira. Time posta
jemo djeca ne samo ivota, ve cijelog Svemira.
Tolika transcendentnost SQ-a vrlo je uzbudljiva zamisao. To bi
znailo da nam temeljni aspekt nae inteligencije daje pristup u sa
mu bazu bivstva, u temeljne zakone i naela postojanja, ba kao to
su hinduistiki i budistiki mislioci oduvijek tvrdili. U tom bi slua
ju um potjecao iz samog sredita postojanja. SQ, kao jedan od vido
va nae inteligencije, time nadilazi puki ego, puki mozak i puko
brenanje neurona i postaje izraz neega to veina zapadnjaka
obino naziva Bogom.
Vano je shvatiti da ovo nije materijalistiko ili reducirajue
gledanje. Prema materijalizmu, materija stvara duh. Prema idealiz
mu, duh stvara materiju. Prema dananjoj verziji teorije dvostrukog
aspekta, i duh i materija proizlaze iz neeg jo temeljnijeg, koje je to
oboje ili nijedno. Da bismo pojasnili ovo gledite trebalo bi pokaza
ti da i materijalni i mentalni aspekti nekog sustava imaju uzrono
povezana svojstva. To, meutim, prelazi okvire ove knjige, ali tu te
zu razrauje Ian Marshall u jednom od svojih usko specijaliziranih
radova.
Ja podravam ovo stajalite o protosvijesti. Ne zvui mi logino
da bi se svijest pojavila tek tako, ni od kuda. Isto bi tako bilo pretje
rano rei da su atomi i kamenje svjesni na nain na koji smo to mi.
Ideja da sirova materija posjeduje slabani oblik protosvijesti koji
prerasta u potpunu svijest samo kod odreenih struktura, poput
mozga, po mome sudu razumno se uklapa negdje u sredinu. Meni
to zvui vjerojatno. Pa ipak, i ta teorija ima kariku koja nedostaje.
Nedostaje neki premoujui fenomen u mozgu, neto to bi pove
zivalo protosvijest kao sirovu materiju i pojedine neurone te vodilo
dalje do posve svjesnih, skladnih ivanih oscilacija. Da bismo pro
nali tu vezu vrsto vjerujem da se moramo usredotoiti na kvant
ni fenomen u mozgu. Moda emo tako otkriti onaj neophodni
most i vidjeti zato mozak posjeduje sve to mu je potrebno za stva
ranje potpuno razvijene svijesti.

IMA LI MOZAK
KVANTNU DIMENZIJU?
Kvantna teorija bila je jedna od etiri nove znanstvene grane dvade
setoga stoljea. Prvotna svrha bila joj je opisati zakonitosti siunog
mikrosvijeta unutar atoma, ali danas znamo da se posve razliito
fizikalno ponaanje koje ona opisuje odnosi i na mnogo vee struk
ture. Laserske zrake i neutronske zvijezde kvantni su pronalasci. Si
likonski ipovi djeluju prema kvantnim principima. Uistinu, velik
dio tehnologije s kojom ulazimo u novi milenij kvantna je tehnolo
gija. ak se vre istraivanja koja e omoguiti izradu kvantnih ra
unala koja e biti super brza i u stanju razmiljati na drugaiji
nain od postojeih.
Kvantna teorija opisuje fizikalno ponaanje koje je neodredivo
i cjelovito. Nas ovdje zanima upravo kvantna cjelovitost. Cjelovi
tost u ovom konteksu znai da su mnogi zasebni dijelovi kvantnog
sustava tako u potpunosti integrirani da se ponaaju kao jedna obje
dinjena cjelina. Granice zasebnih fotona (estica svjetlosti) u laser
skoj zraci, na primjer, tako se preklapaju da se zraka ponaa kao je
dan veliki foton. Zato je laserska svjetlost tako fokusirana.
Postoji posebna skupina kvantnih struktura koje posjeduju ovo
svojstvo vrlo velike kvantne cjelovitosti. Poznate su pod nazivom
Bose-Einsteinovi kondenzati, prema Einsteinu i indijskom fiziaru
Boseu. Laserske zrake, superfluidi i supervodii gotovo su savreni
Bose-Einsteinovi kondenzati. Da u naem mozgu postoji takva kvan
tna struktura ona bi omoguavala svima ili velikom broju zasebnih
neurona da se tako usklade da djeluju kao jedan. Takva kvantna
aktivnost objanjavala bi izvanredno jedinstvo svijesti.
Ona bi
takoer objanjavala kako se mnogi zasebni djelii protosvijesti mo
gu zdruiti tako da postanu jedno polje svjesnog iskustva.
Kvantne teorije svijesti nastale su 1930-tih, a zaetnik im je bio
log J. B. S. Haldane. Godina 1950-tih fiziar David Bohm je pri
mijetio da postoji velika slinost izmeu kvantnih procesa i naih
unutranjih iskustava i misaonih procesa. Veina zanimljivih su
vremenih teorija usredotoila se na to da trai kvantno jedinstvo (ili
kvantni sklad) negdje u ivanim strukturama - u tekuini unutar
ivanih s t a n i c a , u ivanim mikrocjevicama, ili u osobitoj ak
tivnosti unutar ivanih m e m b r a n a . Ali sve te teorije koncen
triraju se na mikroaktivnosti unutar jednog neurona. Kako problem
povezivanja tako i najnovija MEG prouavanja oscilacija od 40 Hz

pokazuju da je usklaenost koja se moe dovesti u vezu sa svijeu

usklaenost mnogih razliitih neurona. I tako se postavlja pitanje:
postoji li moda opa kvantna usklaenost na razini cijelog mozga?
Pogledajmo prvo to dovodi do oscilacija pojedinog neurona.
Poznato je da ritmika elektrina aktivnost ivane membrane rea
gira na vanjski podraaj, poput arki na rotirajuim vratima. Cijela
ivana membrana isprepletena je kanalima koji na kemijski ili
elektrini podraaj proputaju nabijene atomske estice (ione). Ti
kanali nazivaju se ionskim kanalima. Kako ioni imaju elektrini na
boj, prolazei kanalima oni proizvode elektrina polja, a ta aktivnost
potie elektrine oscilacije u neuronima. Elektrino polje jedinstve
nih oscilacija od 40 Hz po cijelom mozgu rezultat je istovremenih
oscilacija pojedinih neurona. Namee se pitanje je li elektrino polje
sveukupnog mozga kvantno elektrino polje u kojem su oscilacije od
40 Hz usklaene kvantne oscilacije.
Michael Green s njujorkog City University, nedavno je posta
vio tezu da je aktivnost u ivanim ionskim kanalima potaknuta fe
nomenom kvantnog tuneliranja. (Kvantno tuneliranje je proces
prilikom kojeg estica probija tunel kroz energetsku branu pret
varajui se u val, a zatim na drugoj strani ponovo izlazi kao esti
ca). To objanjenje najbolje odgovora rezultatima pokusa. Na osno
vi toga dade se zakljuiti da u pojedinanom ionskom kanalu vrlo
vjerojatno postoji kvantna aktivnost. Susjedni kanali istog dendrita
vjerojatno su dovoljno blizu da elektrina polja mozga mogu sabiti
svoju aktivnost u kvantnu usklaenost.
Na sljedeoj, vioj razini, piramidni neuroni modane kore a to je 60-70 posto svih neurona modane kore - zaseban su i zbu
njujui sluaj. Oni nemaju po jedan, ve po dva skupa dendrita.
Temeljni dendriti u srednjim slojevima modane kore primaju loka
lizirane osjetne podraaje na uobiajen nain. Ali postoje i vrni
(apikalni) dendriti na povrini modane kore, predaleko od tijela
stanice da bi naveli neuron da se upali osim ako su svi stimulirani
istovremeno. Apikalni dendriti su vrsto isprepleteni tako da izme
u njihovih elektrinih polja postoji interakcija. ini se da je svrha
takve grae stvoriti valovito gibanje u vanjskim slojevima modane
kore, tako da se mnogi glasovi zasebnih ivanih oscilacija stope
u jedan zborni glas. Do takvog su zakljuka doli Llinas i surad
nici, a dosad jo nitko nije uspio ponuditi neko drugo objanjenje
svrhe apikalnih dendrita. Osim toga, svaki lijek koji zaustavlja ovo
valovito gibanje, ukida svijest.

Ovo je snaan dokaz u prilog tezi da su jedinstvene oscilacije u

vanjskom sloju modane kore preduvjet svjesnosti. Ali jesu li te os
cilacije kvantne - da li se zasebno kvantno tuneliranje kroz mnotva
ionskih kanala stapa u cjelovitu kvantnu aktivnost? (Po analogiji,
elektroni u Josephsonovim voritima, koji se koriste u nekim vrlo
sloenim elektronskim napravama, probijaju tunel kroz branu u pa
rovima, a ne pojedinano). To bi se moglo dokazati samo sloenim
matematikim postupkom i pokusima kakvi jo nisu izvedeni. Da
bi se moglo rei kako elektrino polje mozga ima svojstva kvantne
cjeline, ili kvantnu jedinstvenost, samo 1 % cjelokupne elek
trine aktivnosti morao bi biti usklaen. Supervodii oituju kvant
na svojstva, a u supervodia je samo po 1 od 10 000 elektrona uskla
en.

TO SVE TO ZNAI?
Zamisao da je mozak osposobljen za treu vrstu razmiljanja, te da
prema tome postoji i trea inteligencija, nerazdvojivo vezana za
smisao, korjenito je nova. Ona se suprotstavlja uvrijeenom gleda
nju na spoznaju prema kojem je um u osnovi stroj - raunalo. Ne
postoje laicima pristupani podaci na koje bi se ova knjiga mogla
osloniti pri svojoj tvrdnji da postoji SQ; tovie, nema strunih rado
va koji bi objedinjavali sve bitne zakljuke raznih istraivanja. Koje
je, dakle, reeno obinim rjenikom, ire znaenje sve te neurologije
i kvantne fizike? to nam te znanosti mogu rei o porijeklu SQ-a, o
tome u kojoj mjeri on daje transcendentnost naem postojanju?
Pokusi koji su ovdje navedeni pokazali su da:
po cijelom mozgu postoje oscilacije od 40 Hz
po svemu sudei te su oscilacije povezane s mogunou po
stojanja svijesti u mozgu
te oscilacije povezuju zasebne opaajne i spoznajne po
datke u iru, smisleniju cjelinu i
postoji mogunost da aktivnost ionskih kanala koja izaziva
oscilacije ima kvantnu dimenziju, kao i da su oscilacije mno
tva neurona kvantno objedinjene.
Na osnovi svega ovoga ja zakljuujem da su oscilacije od 40 Hz iv
ana baza SQ, tree inteligencije koja nae postupke i iskustvo

smjeta u iri smisaoni i vrijednosni kontekst, dajui im veu snagu.

Sve ostalo o emu je bilo rijei u ovom poglavlju svodi se na dva pi
tanja. Odakle dolazi svijest? I, nadovezujui se na to, odakle potjee
smisao? Oboje je usko vezano za dva daljnja pitanja. Gdje je nama,
svjesnim ljudskim biima, mjesto unutar Svemira? I kako duboko
seu nai korijeni?
Prvi mogui odgovor na pitanje odakle dolazi svijest jest da
ona nastaje s mozgom, ili barem s mozgom sisavaca od kojih svaki
oituje oscilacije od 40 Hz. Ja odbacujem takvu ogranienu mogu
nost jer ona zapravo ne objanjava mnogo. Ona kae samo to da se
svijest odjednom pojavljuje sa sisavcima, kao novo svojstvo u Sve
miru.
Druga mogunost je da svijest nastaje s mozgom zato to neu
roni posjeduju protosvijest (predsvijest koja u nekim kombinacija
ma moe postati svjesna). U tome sluaju uzimam kao pretpostav
ku da su za spajanje protosvjesnih djelia u svijest neophodan fak
tor oscilacije od 40 Hz. Ako je tome tako, budui da su neuroni poje
dinane stanice, moda smo mi ljudi ukorijenjeni u sav jednostanini ivot na ovom Planetu. Naa je duhovna inteligencija ukorijenje
na u sam ivot, te stoga ima bioloko i evolucijsko porijeklo, ak i
ako je ivot tek puka svemirska sluajnost, bez svrhe i smisla izvan
samoga sebe. Po mome miljenju to je mogue, ali malo vjerojatno.
Tada se postavlja isti problem kao i ako pretpostavimo da se svijest
zainje iskljuivo s mozgom, samo na prvobitnoj, staninoj razini.
Zato bi zaetak protosvijesti bio samo u neuronima? Zar ona zaista
nema korijen u temeljnoj fizici?
Razmotrivi sve glavne argumente, ja sam se opredijelila za
uvjerljivije stajalite da je protosvijest temeljno svojstvo materijal
nog Svemira, ba kao i masa, naboj, vrtnja i poloaj. Nadalje, prih
vatila sam tvrdnju da sve posjeduje stanoviti stupanj protosvijesti
ali da samo odreene strukture, poput mozga, imaju ono to je po
trebno da bi pobudile potpunu svijest. U tom sluaju, mi, svjesna
ljudska bia, ukorijenjeni smo u sam Svemir. Naa nas duhovna in
teligencija ukotvljuje u prostrani Svemir, a ivot ima svrhu i smisao
unutar ireg konteksta kozmikih evolucijskih procesa.
I kako se u sve to uklapa kvantna fizika? Te ako je SQ svojstvo
vezano za kvantni fenomen u mozgu, ima li to ire implikacije?
Kvantna fizika postaje neophodna ako se upitamo zato upra
vo mozak ima sposobnost da djelie protosvijesti pretvori u potpu-

no razvijenu svijest. Naa je svijest izrazito objedinjen fenomen. Svi

pojedini neuroni ukljueni u svjesno iskustvo usklaeno osciliraju
na 40 Hz. To jest, ponaaju se kao mnogo pojedinanih glasova u
zboru, sjedinjenih u jedan. Nijedan poznati fenomen ne stvara tu
vrstu usklaenosti, ona je svojstvena samo kvantnim procesima.
Ako kvantno tuneliranje, koje smatramo ishoditem ionskih kana
la, moe postati usklaeno zbog velike blizine u snanim (izbliza
gledano) elektrinim poljima mozga, onda postoji neki mehanizam
koji objedinjava djelie protosvijesti pojedinih neurona u multineuronsku, potpunu svjesnost cijelog mozga.
Gotovo sve to u ovoj knjizi imam rei o duhovnoj inteligenciji
ne mijenja se, bio zaetak protosvijesti u neuronima ili u elementar
nim esticama - to jest, bez obzira na to ima li um kvantnu dimen
ziju ili ne. Kako god bilo, SQ daje naem umu transcendentnu kva
litetu koja nas u najmanju ruku ukorjenjuje u sav ivot na ovom Pla
netu. Sredite sebstva je, ako nita drugo a ono ukorijenjeno u ne
to tako duboko kao to je Jungovo kolektivno nesvjesno. Nismo sa
mi. Naa nas inteligencija ne izolira unutar uskog svijeta ega, ak ni
unutar iskustva ljudskog roda. Svoje ljudsko iskustvo moemo
smjestiti u iri kontekst smisla i vrijednosti. Ali to stajalite dobiva
na snazi i postoje jo uzbudljivije ako uistinu postoji kvantna di
menzija SQ.
Na poetku ovog poglavlja spomenula sam kvantni vakuum temeljno, energetsko stanje Svemira, ishodite svega postojeeg. Is
takla sam da je vakuum krajnja, transcendentna stvarnost opisiva u
fizici. On je miran, tihi ocean na kojem se postojanje pojavljuje po
put valova (oscilacija energije). Prvo to nastaje iz toga vakuuma
je energetsko polje poznato kao Higgsovo polje. Ono je ispunjeno
vrlo brzim, usklaenim oscilacijama energije koje su poelo svih
polja i temeljnih estica u Svemiru. To je samo po sebi golem BoseEinsteinov kondenzat. Ako protosvijest zaista jest temeljno svojstvo
Svemira, onda u Higgsovom polju postoji protosvijest i tada kvan
tni vakuum postaje veoma nalik onome to mistici nazivaju ima
nentnim Bogom, Bogom unutar svega. U tom sluaju ivane os
cilacije od 40 Hz koje rezultiraju ljudskom svijeu i duhovnom in
teligencijom imaju korijen, ni vie ni manje, ve u Bogu. Bog je
stvarno sredite sebstva. A ishodite smisla je u prvobitnom smislu
sveg postojanja.

5. BOANSKA TOKA U
MOZGU

U pokrajnjoj ulici sirotinjske etvrti Porto Alegrea u Brazilu nekih

ezdesetak, sedamdesetak ljudi naguralo se u malu, klimavu drvenjaru s limenim krovom. Razne su dobi i rasa, djeca i starci, crni, bi
jeli, smei, uglavnom sirotinja. Meu mukarcima mnogi na sebi
imaju ivopisne ogrtae ili plateve, a oko vrata nizove perlica; ene
su odjevene kao za vjenanje, u dugim taftenim ili svilenim haljina
ma. Ulazei u glavnu sobu toga kuerka ljudi padaju niice pred ol
tarom na kojem su poslagani afriki i indijanski totemi, kipii malog
Isusa, Djevice Marije u raznoraznim bojama, slike i figurice svetaca,
i svakojaka svjea hrana. Oltar je osvijetljen svijeama i mirkavim
boinim aruljicama. Nekoliko se ena tako trese da ih treba pridr
avati.
Ovi su se ljudi okupili radi ceremonije um banga, sline bije
lom vudu ritualu. ele doi u dodir s duhovima, ele da ih oni
obuzmu. Izlazi bubnjar i otpoinje ujednaen, neprekidan, hipnotini ritam. Ljudi tvore rasplesani krug, njiui glavama i tijelima naprijed-natrag u ritmu bubnja. I tako cijelu no pleu i pjevaju dok ih
jednog po jednog obuzima duh. To je praeno estokim drmusa
njem, stanjem koje izgleda kao gubljenje svijesti, mumljanjem
udnih zvukova i povremenim padanjem na pod kao pri epileptinom napadu.
U predgrau Minneapolisa sedamdesetak, osamdesetak mladih
Amerikanaca, uglavnom srednje klase, okupilo se na mjestu koje iz
gleda kao rock klub. To je karizmatika kranska ceremonija. Treti
muzika i soba je ispunjena sablasnim pulsirajuim svjetlom. Isus je
iv! Isus je iv! grmi iz golemih zvunika. Nekoliko se ljudi ljulja
naprijed-nazad, lica podignutih prema stropu u ekstazi, govorei

nepoznatim jezicima. Neki ovjek uzvikuje: Ispunjen sam zlim du

hovima! i pada na pod migoljei se kao zmija. Ostali ga okruuju i
viu: Odlazi! Ovdje si nepoeljan! Pokuavaju egzorcirati duhove
iz njega.
U dalekom sjevernom Nepalu, tibetanski su se redovnici oku
pili u samostanu za godinji Mani Rimdu festival. Doli su prizvati
duh Tanchi Panchana, boga plesa. Redovnici pale likove zlih boan
stava koja im prijee put i prave mandalu, magini krug u kojem
moe obitavati bog plesa. I sami e ui u mandalu i sjediniti se sa
svojim bogom. Gospodaru, poju, dodirni moje tijelo, govor i um.
Dopusti da svim srcem prebivam u tvojoj maginoj mandali.... Mo
je srce, srce ovoga tijela postalo je bog plesa.
U svakoj kulturi, od pamtivijeka, ljudi su izravno komunicirali
sa svojim Bogom ili bogovima, sa zlim i dobrim duhovima. Poet
kom 1990-tih kanadski neuropsihijatar Michael Persinger po prvi
put je imao izravno iskustvo Boga. Dr. Persinger nije religiozan, a to
je iskustvo doivio u laboratoriju sveuilita Laurentian. U to su,
meutim, bile ukljuene izuzetne sile. Dr. Persinger je stavio na gla
vu translubanjski magnetski stimulator, napravu koja alje snano,
hitro fluktuirajue magnetsko polje na odabrana mala podruja mo
danog tkiva. Ako se tom napravom stimuliraju razliita podruja
motornog korteksa, pojedini se miii trzaju i nehotice poskoe
udovi. Stimuliraju li se podruja vidnog korteksa, ak i slijepi od ro
enja mogu iskusiti to to znai vidjeti. U sluaju dr. Persingera,
naprava je bila smjetena tako da stimulira tkivo sljepoonog re
nja, dijela mozga ispod sljepoonica. I vidio je Boga.

BOANSKA KOMPONENTA
Ve desetljeima se zna da su u ljudi podlonih epileptinim napa
dima (do kojih dolazi u sljepoonim renjevima mozga) mnogo e
a duboka duhovna iskustva nego to je to uobiajeno. Profesor V.S.
Ramachandran, ravnatelj Centra za mozak i spoznaju pri Kalifornijskom sveuilitu u San Diegu, cijeli svoj radni vijek radi s epilepti
arima. Nakon napada pacijenti mu redovito govore stvari kao:
Postoji boanska svjetlost koja sve obasjava, Postoji konana isti
na koja lei sasvim izvan dosega obinog uma previe zaokuplje
nog svakodnevnom vrevom i bukom da bi primijetio ljepotu i veli
inu svega postojeeg, ili Doktore, odjednom mi je sve postalo

kristalno jasno. Vie nisam imao nikakvih sumnji. Pacijent koji je

doivio ovo posljednje ispriao je da je osjetio takav ushit da se u
usporedbi s njim sve ostalo doimalo blijedim. U tom je ushitu bilo
jasnoe, poimanja boanskog - bez kategorija, bez granica, samo je
dinstvo sa Stvoriteljem.
Zna se da je epilepsija povezana s eksplozijama elektrine ak
tivnosti, jaim od uobiajenih, u odreenim podrujima mozga i
stoga se intenzivno duhovno iskustvo epileptiara ve dugo vee
za pojaanu aktivnost sljepoonog renja. Persingerovo je istraiva
nje sve to na neki nain stavilo u kontrolirane uvjete. Otkrivi da
magnetskim poljem moe umjetno stimulirati sljepoone renjeve,
uspio je izdvojiti i istraiti vezu takve stimulacije s razliitim misti
nim iskustvima, izvantjelesnim doivljajima, iskustvima prolog i
vota, doivljavanjem NLO-a (neidentificiranih leteih objekata), i
tako dalje - a sve to u kontroliranim laboratorijskim uvjetima. U ve
likoj veini sluajeva, podraaj sljepoonog renja izaziva jedno ili
vie ovakvih iskustava.
Jedna od Persingerovih suradnica, Peggy Ann Wright sa Lesley
Collegea u Cambridgeu, u Massachusettsu, prouavala je vezu iz
meu poviene aktivnosti sljepoonog renja i takozvanih amanskih doivljaja. To su putovanja due u daleke predjele iskustva, a
svrha im je komunicirati s duhovima ivih i mrtvih te donijeti savje
te za ozdravljenje. Rad Wrightove takoer je pokazao da ritmiko
bubnjanje, kakvo se koristi u raznim duhovnim ritualima, uzbuuje
sljepoone renjeve i za njih vezana podruja limbinog sustava.
Persingerov se rad, kako smo vidjeli, fokusirao na duhovna is
kustva izazvana umjetnim podraavanjem sljepoonih renjeva.
Godine 1997, V.S. Ramachandran i suradnici nainili su jo jedan
korak prema povezivanju pojaane aktivnosti sljepoonog renja s
duhovnim iskustvima - ovoga puta u normalnih ljudi pod nor
malnim uvjetima. Na sljepoonice zdravih ljudi i epileptiara pri
kljuene su EEG-elektrode. Otkriveno je da se na spomen vjerskih
ili duhovnih rijei ili tema, aktivnost sljepoonog renja u zdravih
ljudi poveava do jaine sline onoj u epileptiara prilikom napa
da. Na osnovi toga su zakljuili: Mogue je da u sljepoonim renjevima (posve 'normalnih' ljudi) postoji specijalizirano ivano
ustrojstvo 'zadueno' za vjeru. Mogue je da je fenomen vjere 'uprogramiran' u mozak.
Sljepooni renjevi blisko su povezani s limbinim sustavom,
modanim centrom za emocije i pamenje. Dva bitna dijela

limbinog sustava su amygdalum, malena bademasta tvorevina u

sredini limbinog podruja, i hipokampus, neophodan za pamenje
iskustava. Persingerov je rad pokazao da podraavanje ta dva
emocionalna centra u mozgu izaziva pojaanu aktivnost sljepoonih renjeva. I obratno, pojaana aktivnost sljepoonog renja izazi
va burnu emocionalnu reakciju. injenica da je u to ukljuen hipo
kampus, vezan za sjeanje, ima za posljedicu to da, premda veina
duhovnih iskustava u sljepoonom renju traje samo nekoliko se
kundi, ona mogu imati snaan i trajan emocionalni utjecaj na cijeli
ivot osobe - koji se esto naziva preobraavajuim. Ukljuenost
limbinog sustava ukazuje na vanost emocionalnog faktora u vjer
skom ili duhovnom iskustvu, za razliku od samog vjerovanja, koje
moe biti potpuno intelektualno.
Neurobiolozi poput Persingera i Ramachandrana nazvali su
podruje sljepoonih renjeva vezano za vjersko ili duhovno isku
stvo boanskom tokom ili boanskom komponentom. Njiho
vo je miljenje da se ta boanska toka razvila u mozgu radi ispu
njenja neke evolucijske svrhe, ali brzo dodaju da to ni na koji nain
ne dokazuje da Bog uistinu postoji, niti da ljudi uistinu komunicira
ju s Njim. to ona, dakle, dokazuje?
Je li boanska toka neki neuroloki trik kojim se priroda poi
grala s nama zato to je ljudsko vjerovanje u Boga na neki nain
korisno za prirodu ili drutvo? Jesu li se tisuama godina razvijali
rituali i simboli, da li su pisani stihovi, cijeli ivoti posveivani vjeri,
vodeni ratovi i graene katedrale samo zbog elektrine aktivnosti u
nekim dijelovima mozga? Je li silina preobraenja Sv. Pavla na cesti
za Damask samo popratna pojava epileptinog napada? Ili je bo
anska toka presudna komponenta nae sveobuhvatnije duhovne
inteligencije, a aktivnost sljepoonog renja nain na koji je priroda
omoguila mozgu da sudjeluje u dubljoj spoznaji nas samih i Sve
mira oko nas?
Kad je harvardski psiholog William James poetkom dvadese
tog stoljea napisao svoje sad ve klasino djelo Raznolikost vjerskih
iskustava (The Varieties of Religious Experience) on dabome nije znao
za budua istraivanja boanske toke. Ali znao je da epileptini
napadi i sklonost odreenim oblicima ludila stvaraju iskustva vrlo
slina duhovnima, i bio miljenja da bi stanoviti medicinski materijalisti, kako ih je on nazivao, mogli to iskoristiti da umanje zna
enje duhovnih iskustava. James je takve materijaliste smatrao plitkoumnima kad nisu u stanju razluiti dva bitna i vrlo razliita

pitanja. Kakva je priroda i bioloko ishodite duhovnog iskustva? I

koje je njegovo znaenje i smisao? Mozak je, po njegovom miljenje,
vaan sudionik u veini psiholokih iskustava, ali rei tako neto ni
je isto to i rei da se sva takva iskustva mogu svesti iskljuivo na
neurologiju. Znanstvenici mogu, na primjer, simuliran vizualno
iskustvo podraavanjem vidnog korteksa, ali to ne dokazuje da je
sam vid halucinacija.
U svjetlu najnovijih neurolokih istraivanja ini se oitim da
boanska toka igra itekako bitnu bioloku ulogu pri duhovnom
iskustvu. Rad Persingera i Ramachandrana, te drugih neurologa i
psihologa koji su prouavali aktivnost boanske toke u vezi s lu
dilom i kreativnou, potvruje vezu izmeu podraaja sljepoonog renja ili limbinog podruja i abnormalnih ili osobitih is
kustava raznih vrsta. Meutim da bismo mogli u potpunosti ocije
niti ulogu boanske toke, te iskustava koja ona potie ili kojima
posreduje, moramo poblie ispitati neka od tih iskustava, ludilo i
bolest s kojima su esto povezana, i njihovu pozitivnu ulogu pri rje
avanju problema, imaginaciji i kreativnosti.

RAZNOLIKOST
DUHOVNIH ISKUSTAVA
U svojoj knjizi Misticizam, F. C, Happold pria kako mu je jedne ve
eri dok je sjedio sam u svojoj radnoj sobi u koledu Peterhouse u
Cambridgeu doao Krist. Happold nije epileptiar i nikada nije
imao slom ivaca, pa je to dakle iskustvo normalnog ovjeka.
Bila je to obina soba s pohabanim pokustvom, vatrom u
kaminu i svjetiljkom s crvenim zaslonom na stolu. Ali soba
je bila ispunjena Prisustvom koje je na neki udan nain bilo
i oko mene i u meni, poput svjetlosti ili topline. Bio sam po
sve preplavljen Nekim tko nije bio ja, pa ipak sam imao osje
aj da sam vie svoj nego ikada. Ispunila me snana radost i
gotovo nepodnoljiva srea, kakvu nikad prije i nikad nakon
toga nisam doivio. A ponad svega bio je to dubok osjeaj
mira, sigurnosti i izvjesnosti... Shvatio sam da nismo osam
ljeni atomi u hladnom, neprijateljskom, ravnodunom Sve
miru, ve da je svaki od nas dio ritma kojeg moda nismo
svjesni i koji nikad neemo spoznati, ali kojemu se moemo
predati s punim povjerenjem i bez rezervi.

U Raznolikostima vjerskih iskustava, W. James iznosi burnije isku

stvo kolege psihologa, iako je i ono zavrilo osjeajem mira. Taj je o
vjek proveo veer kod
prijatelja, gdje se jelo, italo i rasprav
ljalo o poeziji i filozofiji. I njegovo je mentalno zdravlje savreno.
Rastali smo se u pono. ekala me duga vonja do kue. Moj
je um, pod dubokim utjecajem ideja, slika i osjeaja koje su
prizvali itanje i razgovor, bio tih i smiren. Bio sam u stanju
mirnog, ak pasivnog uivanja, nisam stvarno razmiljao ve
putao da ideje, slike i osjeaji sami klize mojim umom. Od
jednom, bez ikakvog upozorenja, naao sam se obavijen
oblakom boje ognja. Naas sam pomislio na vatru, na golem
poar negdje u blizini; ali ve sljedeeg trena znao sam da je
ta vatra u meni. Odmah potom obuzeo me ushit, beskrajna
radost, praena intelektualnim prosvjetljenjem koje je nemo
gue opisati. Izmeu ostalog, ne samo da sam poeo vjerova
ti, ve sam vidio da Svemir nije graen od mrtve materije ne
go je, naprotiv, ivo Prisustvo; u meni se probudila svijest o
vjenom ivotu.
Ovo o emu govore Happold i James vjerska su iskustva u koja je
ukljuen osjeaj Nekoga ili Prisustva. Ali osobna duhovna iskustva
esto su odvojena od religije i umjesto toga zasnovana na ljubavi,
dubokoj predanosti neemu ili na spoznaji. Njemaki pjesnik Rainer Maria Rilke (1872 - 1926), autor Soneta Orfeju i Devinskih Elegija
doivio je takvu spoznaju i dubok mir nakon itanja nepoznatog
pjesnika. Kao to emo vidjeti na sljedeih nekoliko stranica cijelog
svog odraslog ivota Rilke se bojao da e mu se pomutiti razum.
Bio sam posve koncentriran i mentalno pribran. Vani je bio
park; sve je bilo usklaeno sa mnom - jedan od onih trenuta
ka koji kao da nemaju oblika, ve ostaju negdje za priuvu,
kao da su se sve stvari povukle i ostavile samo prostor, pro
stor tako nepomuen kao unutranjost rue, aneoski pro
stor u kojem ovjek ostaje nepomian ... Taj je trenutak i sada
prisutan u meni s osobitom snagom i ivou, kao da je od
kakvog vieg reda Postojanja. Sjeam se dva, tri takva trenut
ka tijekom posljednjih godina ... kao da su bili dovoljni da is
pune moj unutranji ivot jasnim, nepomuenim sjajem, oni
su svjetiljke u njemu, tihe svjetiljke - i to vie razmiljam o

njima prisjeajui se, pomno ispitui osjeaj zaostao za njima,

to vie mi se ini da ta, prema naim sadanjim poimanjima
besadrajna iskustva, pripadaju nekom viem suglasju do
gaanja.
U kasnijim godinama, kad je pisao o Cjelini koja lei ispod povrine
svakodnevnog postojanja i kad je razvio svoju viziju smrti kao tek
drugi oblik postojanja, Rilke se oslanjao na ova iskustva.
Ovakvi su doivljaji vrlo esti, bili oni po svome sadraju reli
giozni ili vie raspreni. U zapadnim kulturama, 30 do 40 posto sta
novnitva barem jednom je iskusilo osjeaj goleme euforije i blago
stanja nakon duboke spoznaje koja im je pruila nov pogled na i
vot, osjeaj da je sve oko njih ivo i svjesno, da postoji neko prisu
stvo koje ih vodi ili tjei, ili osjeaj da su jedno s cjelokupnim posto
janjem. Kad se provedu istanane tehnike ispitivanja, kao razgovor
nasamo, brojka se kod nekih ispitivanja die na 60 do 70 posto.
Godine 1990., Centar za istraivanja Alastair Hardy pri sve
uilitu Oxford proveo je temeljito istraivanje duhovnih iskusta
va. Ekipa strunjaka analizirala je oko pet tisua ispitanika koji su
se javili na pitanje u novinama: Jeste li ikad bili svjesni nekog prisutva ili sile, nazivali vi to Bogom ili ne, koja se razlikuje od vaeg
svakodnevnog ja? U drugom su upitniku zamolili ljude da svoje
iskustvo opiu vlastitim rijeima. Odgovori su ukljuivali ovakve
opise:
Osjeaj blagog zanosa nepovezan s nekim odreenim doga
ajem. Osjeaj da su problemi siuni i posve nevani. Dru
gaije gledanje na stvari. Osjeaj da sve bolje razumijem - da
sam sposobniji nositi se sa ivotom. Obnavlja, pomlauje i
postavlja stvari na mjesto.
Osjeaj da sam tako malena da je sve to doivim ili mislim
u usporedbi s time zaista nitavno. Osjeaj da sam na samom
rubu neke duboke harmonije i da ne znam kako da dospijem
dalje. Osjeanje mira i bezbrinosti, ali jedva obuzdavano,
estoko. Silina osjeaja.
U nekoliko sam navrata vidio, a nekoliko puta sam bio svje
stan svoga djeda, nakon njegove smrti 1977. godine. On mi

prua golem osjeaj utjehe, sigurnosti i pouzdanja, osobito

kad se osjeam loe, uznemireno ili zabrinuto.
Neki odgovori opisuju iskustva vie religijskog sadraja, kao
Happoldovog, na primjer:
Mnogo puta sam osjetio Boje prisustvo. Kad sam to prvi put
doivio (na slubi Bojoj u crkvi, bilo mi je
15
godina)
imao sam osjeaj da sam pijan (a nisam bio!) i jedva sam us
pio hodati. U drugim bi me prilikama samo preplavio osjeaj
mira i ljubavi, i esto bih zaboravio na vrijeme.
Pri ovom je ispitivanju gotovo 70 posto ispitanika odgovorilo pozi
tivno. Na osnovu potankog opisa njihovih iskustava istraivaki je
tim uspio razluiti 2 osnovna tipa duhovnog iskustva, misti
no i nadnaravno.
Ljudi koji su doivjeli nadnaravno iskustvo imali su osjeaj da
ih vodi neko vrhunaravno prisustvo, kao Isus ili Djevica Marija, po
zivajui ih i savjetujui da slijede neki odreeni ivotni put. Veina
tih ljudi iz vjernikih je obitelji. Oni koji su iz agnostikih ili atei
stikih obitelji ee govore o izvansenzornim opaanjima, kao na
primjer telepatiji ili vidovitosti, ili o izmijenjenim stanjima svijesti,
kao da lebde iznad vlastitog tijela za vrijeme operacije ili nakon ne
sree - o takozvanim izvantjelesnim iskustvima.
Mistina iskustva koja su ispitanici opisali vie su nalik Rilkeovima; spominjali su osjeaj dubokog smisla, duboke spoznaje,
osjeaj blagostanja, euforiju, ili sveobuhvatan osjeaj povezanosti
svih stvari. Ova vrsta iskustva rijetko kada ima neki odreeni vjer
ski sadraj, a mnoge studije ih povezuju s poveanom kreativnou.
Oba tipa su vezana za pojaanu aktivnost sljepoonog renja ili bo
anske toke u mozgu, ali su nadnaravna iskustva ee povezana
s ludilom.

LUDILO I BOANSKA TOKA

I shizofrenici i manino depresivni pacijenti imaju vizije, uju gla
sove, osjeaju prisustvo i primaju upute o zadacima koje bi trebali
obaviti. Pojaana aktivnost sljepoonog renja ili boanske toke
obiljeje je ove vrste oboljenja.

Neki skeptici su miljenja da su sva takva iskustva znak poodmaklog ili poetnog ludila. Ali psiholozi koji se bave prouavanjem
veze izmeu duhovnog iskustva i mentalnog oboljenja ne slau se
s tim. Ramachandran je, na primjer, pokazao da i mentalno zdravi
ljudi oituju pojaanu aktivnost sljepoonog renja kad su izloeni
rijeima ili temama duhovnog karaktera.
Drugi istraivai, meutim, tvrde da postoji velika razlika iz
meu iskustava normalnih ljudi i mentalno bolesnih. Michael Jackson je doktorirao na tu temu pri Sveuilitu Oxford. Iako zaklju
uje da ima slinosti u iskustvima psihotinih pacijenata i normal
nih ljudi, on primjeuje: Openito govorei, opisi koje je dala klini
ka grupa (psihotini pacijenti) bili su vie uznemirujui, negativniji i bizarniji kako po nainu na koji su izloeni tako i po svom sadr
aju. On iznosi dojmljiv primjer tipino negativnog shizofrenog
iskustva. Evo to je pacijent ispriao:
Jedne sam se noi probudio i vidio da su mi zavjese blago
razmaknute. Vidio sam kako u sobu ulazi mjeseina i postao
svjestan nadnaravnog prisustva. Brzo sam navukao zavjese,
ali zastraujue prisustvo i dalje je bilo tamo. Imao sam
osjeaj da svuda oko mene pulsira ivo bie. Pritiskalo me
pa sam brzo izvadio platno i naslikao to iskustvo, a sutra
dan sam osjeao potrebu da zatitim svoju sobu od tih zra
ka i utjecaja pa sam prozore obloio alu-folijom.
U mnogim slinim sluajevima iskustvo psihotinog pacijenta uznemiravajue je prije negoli smirujue ili nadahnjujue. Osim toga,
Jackson iznosi da psihotike takvo iskustvo ponese jae nego nor
malne ljudi, i gube vezu s ope prihvaenom stvarnou na dua
vremenska razdoblja, tijekom kojih ispoljavaju svoje tlapnje ud
nim ponaanjem. Za razliku od mentalno zdravih ljudi, psihotici teko uklapaju svoja duhovna iskustva u svakodnevicu pa ih sto
ga rijetko kada umiju trajno i pozitivno iskoristiti.
Pokazala se i razlika izmeu vrsta iskustava uobiajenih za psihotine pacijente i za normalne ljude. Psihotici ee imaju nadna
ravna iskustva, dok se mistina iskustva jednako esto javljaju u ob
je skupine. Na pitanje imaju li osjeaj
da ih kontolira neto izvan njih samih
da su uli u drugu razinu svijesti

 da su bili u prisutvu nadnaravnog bia

da su izgubili pojam o vremenu
gotovo dvostruko vie psihotika nego mentalno zdravih ljudi odgo
vorilo je pozitivno.
Naprotiv, kad su upitani o vie mistinim iskustvima, kao na
primjer:
je li ih zapanjio intenzitet vlastitih osjeaja
jesu li imali osjeaj da je sve oko njih ivo i svjesno
da li im se uinilo da su u nekoj vrsti harmonije sa svim oko
sebe
jesu li imali osjeaj ljubavi ili da su voljeni
da li im se inilo kako su u neuobiajeno smirenom ili bez
brinom duhovnom stanju
obje su skupine jednako esto odgovorile pozitivno - izmeu 56 do
70 posto ispitanika obje grupe imalo je takav doivljaj. Prouavanje
115 australskih sveuilinih studenata takoer je pokazalo da ne
postoji veza izmeu mistinih iskustava i introvertnosti, neuroze ili
psihoze.
Pa ipak, Jackson i mnogi drugi otkrili su dovoljno slinosti i ve
za izmeu iskustva ludila i normalnog duhovnog iskustva da po
nu dublje istraivati. Jo 1902. godine, William James je primijetio
da je osobama dubokog duhovnog ivota blii sadraj vlastitog
nesvjesnog nego ostalima: Vrata ovom podruju ine se neuobia
jeno irom otvorena. Jedan drugi prouavalac misticizma primi
jetio je na poetku dvadesetog stoljea da mistici posjeduju izvan
redno mobilan prag. Drugim rijeima, i najmanji trud, i najmanji
otklon od normalnih uvjeta, omoguit e njihovim latentnim ili
podsvjesnim silama da isplivaju na povrinu i zaokupe im mental
no polje. Mobilan prag moe ovjeka uiniti genijem, luakom ili
svecem. Sve ovisi o karakteru sila koje isplivaju.
Novija psiholoka istraivanja iz 1970-tih otkrivaju vie o tom
mobilnom pragu i objanjavaju zato mnogi nepsihotini ljudi
doivljavaju neka iskustva esta kod shizofreniara i mnogih depresivaca. To istraivanje bilo je usmjereno na shizoidnu ili shizotipnu osobnost: ljude koji pokazuju stanovitu vrstu otklona
od normalne osobnosti ili znakove poetka mentalne bolesti.

Prepoznavanje shizotipnosti, kako se najee naziva, dalo je nijansiranost razumijevanju ljudskog uma i njegovih devijacija kakva
je dotad bila nemogua.
Od kraja devetnaestog stoljea, kada je ustanovljena psihijatri
ja, veina vodeih mislilaca na tome polju prihvatila je miljenje ka
ko je mentalna bolest korjenito razliita od mentalnog zdravlja, i da
mi ostali imamo malo to zajedniko s ludim ljudima. Suprotno to
me, novija istraivanja shizotipije pokazala su da postoji ljestvica
mentalnog zdravlja od posve normalnog preko shizotipnog do kli
niki ludog. Prema profesoru Gordonu Claridgeu sa Sveuilita Oxford, 60 do 70 posto odrasle populacije zapadnih zemalja pokazuje
neke shizotipne karakteristike.
Ali samo 1 % dijagnosticira se kao shizofreno, a isto tako
malen postotak kao kliniki depresivno. Svi mi ostali samo smo
malice uvrnuti.
Budui da je nekoliko vanih istraivanja ustanovilo nedvojbe
nu vezu izmeu shizotipne osobnosti i sklonosti odreenim vrsta
ma vjerskog iskustva i budui da, kako emo vidjeti, biti pomalo
shizotipan po svemu sudei predstavlja doprinos ovjeanstvu, iz
nijet emo svojstva koja karakteriziraju ovo stanje uma. Stupanj nji
hove izraenosti utjee na to kamo se na ljestvici izmeu normal
nog i psihotinog moe smjestiti odreena osoba.
Prema veini procjena shizotipna osoba u razliitoj mjeri oituje
sljedeih devet karakternih osobina:
Maginu ideaciju, to znai sklonost zamiljanju da nae misli
imaju fiziku mo ili da se mogu ostvariti (na primjer zae
lim li nekome zlo i to se dogodi, pa povjerujem da sam ja to
me uzrok); pridavanje vanosti povezanosti navodno nepo
vezanih dogaaja (na primjer crna maka i zla kob), kao i
pronalaenje smisla u obinim predmetima kao to su kri
stali, kosti ili sve to moe posluiti kao talisman. Hoe li se
takvo magino zamiljanje smatrati shizotipnim ili ne, zavi
si dabome o odreenoj kulturi; mnoga drutva prihvaaju i
podravaju ovakve asocijacije.
Rasprenost panje. Izrazito shizotipna osoba, pjesnik Rilke, opisao je sklonost svoje pozornosti da skrene na neto
drugo, ovim rijeima: Zaujem li buku, preputam se i po
stajem ta buka. Jedan drugi, ozbiljno shizofren pacijent

primijetio je: Posvetim se svemu istovremeno i tako se ne

posveujem niemu.
Sklonost fantaziranju i sanjarenju i katkad nemogunost da se
razlui mata od stvarnosti.
Lutanje misli ili osipanje misli. Slijed misli koji nema uobi
ajenu loginu suzdranost i ogranienja, te dovodi u vezu
stvari koje drugi moda ne bi povezali.
Impulzivan nekonformizam, drugim rijeima impulzivno po
naanje, katkad neobian nain govora, neobino vladanje
ili ekscentrina odjea.
Neuobiajena iskustva, na primjer vizualna ili sluna, poveza
na s duhovnim doivljajima ve opisanim u ovom poglavlju.
Introvertnost, uivanje u vlastitom drutvu i sklonost samot
nim pothvatima.
Drutvena anhedonija, takoer poznata pod nazivom nedo
statak zadovoljstva uklapanja: smanjena sposobnost uiva
nja u drutvenim susretima, obino praena sklonou pre
ma povlaenju iz drutva. Fizika anhedonija smanjeno je
uivanje u osjetilnim doivljajima.
Ambivalentnost, nesposobnost donoenja odluka jer osoba
vidi vrijednosti ili mogunosti obje ili mnogih alternativa.

Veina navedenog tipina je za mentalni ivot djece, ali u odraslih

to je obino povezano s ekscentrinou, a moe biti i znak poet
nog ludila. Postoje vrsti dokazi da su takva obiljeja povezana s
epilepsijom i disleksijom. Ali ona su isto tako povezana s daleko
veom aktivnou sljepoonog renja ili boanske toke nego to
je to uobiajeno, pa se moe zakljuiti da su uprogramirana u na
mozak. Zato? Zato je takva modana aktivnost koja u mnogim
sluajevima moe izazvati patnju ili disfunkciju sastavni dio naeg
neurobiolokog nasljea? Moramo se pozabaviti tim pitanjem kako
bi uspjeli procijeniti igra li aktivnost sljepoonog renja, koja se
obino vee za duhovna iskustva, neku korisnu ulogu u naoj sveu
kupnoj duhovnoj inteligenciji.

ZATO IMAMO BOANSKU TOKU?

Godine 1994., Felix Post objavio je u The British Journal of Psychiatry
(Britansko psihijatrijsko glasilo) istraivanje osobnosti 291 mukar
ca koji su u posljednjih 150 godina stekli svjetsku slavu. Taj je popis
ukljuivao dravnike, intelektualce, znanstvenike, umjetnike, pisce
i skladatelje, a veinom su to bila ope poznata imena: Einstein, Faraday, Darwin; Lenjin, Roosevelt, Hitler, Ben-Gurion, Woodrow
Wilson; Ravel, Dvorak, Gershwin, Wagner; Klee, Monet, Matisse,
Van Gogh; Freud, Jung, Emerson, Buber, Heidegger; ehov, Dickens, Faulkner, Dostojevski, Tolstoj, i tako dalje. Cilj istraivanja
bio je vidjeti kakve veze postoje izmeu kreativnog genija i mental
ne nestabilnosti. Postovi rezultati bili su zapanjujui.
Oslanjajui se na pouzdane izvore, ukljuujui medicinske iz
vjetaje i svjedoanstva bliskih ili daljih suradnika i srodnika, Post
je dobio sljedee statistike podatke:
Zvanje
Znanstvenik
Skladatelj
Dravnik
Intelektualac
Umjetnik
Pisac

Postotak koji je patio od mentalne nestabilnosti

42.2 %
61.6 %
63%
74%
75%
90%

Stupanj nestabilnosti varirao je od povremenih, izoliranih epizoda

do ozbiljnijih, stalno prisutnih problema koji su znali ometati rad,
te tekih incidenata koji su zahtijevali bolniko lijeenje. Problemi
su ukljuivali alkoholizam, depresiju, maninu depresiju, psihoseksualne poremeaje, opsesivno-kompulsivno ponaanje, asocijalne
ili teatralne ispade i stanja na rubu shizofrenije.
Amerika psihijatrica Kay Redfield Jamispn, koja je i sama pati
la od manine depresije, provela je slino istraivanje o vezi izmeu
manine depresije i umjetnike osobnosti. Njezin podui popis
onih koji su u nekoj mjeri bili skloni mentalnoj nestabilnosti uklju
uje Williama Blakea, Lorda Byrona, Ruperta Brookea, Dylana Thomasa, Gerarda Manleya Hopkinsa, Sylviju Plath, Virginiju Woolf,
Josepha Conrada, F. Scott Fitzgeralda, Ernesta Hemingwaya i Hermanna Hessea. Mnogi su proveli duga razdoblja u sanatorijima ili

umobolnicama, a velik broj, osobito pjesnika, poinio je samouboj

stvo. Jamisonova zapoinje svoju knjigu pozdravom ovim plahovitim kolegama iji je autor pjesnik Stephen Spender, koji se ne po
javljuje na njezinoj listi:
Neprestano mislim na one koji su bili istinski veliki.
Koji su se jo od utrobe majine sjeali povijesti due
Kroz hodnike svjetlosti u kojima su ure Sunca,
Beskrajna i raspjevana. ija je ljupka ambicija bila
Da im usne, jo taknute ognjem,
Priaju o Duhu, od glave do pete umotanom u ruho pjesme.
I koji su s proljetnih grana zgrtali
elje to su im padale po tijelima poput latica.
Nadomak snijega, nadomak Sunca, u najviim poljanama,
Gle, kako im imena slavi ustalasana trava
I konfeti bijelih oblaka
I aptaji vjetra na nebu to oslukuje.
Imena onih koji su se za ivota borili za ivot,
koji su u srcu nosili sredite ognja.
Roeni od Sunca, kratko su putovali prema Suncu
I za sobom u zraku ostavili plamtei trag ispisan svojom slavom.
Ovo plemenito ludilo iz Spenderove pjesme imalo je za posljedi
cu golemu patnju kao i golemu kreativnost. Pa ipak, mnogi od tih
umjetnika nikada nisu poalili cijenu, neki su ak bili zahvalni za
svoj neobini temperament. Na poetku karijere, nedugo nakon to
je prekinuo s Freudom, Jung je imao neto poput shizofrenog sloma
od kojeg je
7
godina imao posljedice; pa ipak je mnogo godi
na kasnije napisao: Danas mogu rei da nikada nisam izgubio do
dir sa svojim prvotnim doivljajima. Svi moji radovi, sva moja stva
ralaka sposobnost vue korijene iz tih poetnih fantazija i snova
koji su zapoeli 1912. godine, prije gotovo pedeset godina. Sve to
sam kasnije u ivotu napravio bilo je ve sadrano u njima.
Na isti nain Rilke je pisao o svojim stanjima na rubu shizofre
nije: Moda je neophodno da se svaki smisao raspline poput obla
ka i srui poput kie, neophodno, to jest, izdrati neto poput men
talne dezintegracije ili umiranja da bi ovjek bio u stanju sve vidjeti
drugaije.

U svojoj studiji iz 1960-te R. D. Laing esto naglaava pozitivne

popratne pojave shizofrenih napada kod svojih pacijenata. Ali kako
pokazuje Postova studija, ima vrlo malo veze izmeu kreativnosti i
vrhunskih ostvarenja i dugotrajnog, sveobuhvatnog ludila. Mnogi
od onih koji su bili samo rubno ludi ili tek shizotipni kad su dali
svoja najvea djela, prekinuli su svaki stvaralaki rad kad ih je ludi
lo posve obuzelo. Ludilo zna biti sterilno, sputavajue i zaguujue,
ono je nona mora. I premda se veinu kreativaca moe smatrati po
malo ludima, teko bi se moglo rei da je veina luaka kreativna.
Britanski psiholog, J. H. Brod, pozabavio se time koja shizotip
na svojstva, za razliku od posve psihotinih, najee pridonose
kreativnosti. Veina njegovih nalaza vezana za karakterna obilje
ja navedena na strani 104-5, u skladu su s onim to bi se dalo zaklju
iti zdravim razumom. Na primjer, shizoidno lutanje misli poveza
no je s izvanrednom rjeitou, vrckavou misli i originalnou u
stvaranju asocijativnih ili metaforikih veza izmeu ideja ili doga
aja. Ovo pretjerano povezivanje obdaruje shizotipnu osobu i
rom i neuobiajenijom paletom razmiljanja. Isto tako, sklonost ma
ginoj ideaciji, matanju i sanjarenju snano je vezana za sposobnost
izmatavanja nepostojeih stvari, oivljavanja likova koji nikad
nisu postojali, stvaranja predodbi koje otvaraju vrata novim ideja
ma ili gledanja na stvari iz drugaijeg ugla. Otvorenost neobinim
iskustvima moe obdariti osobu sposobnou eeg doivljavanja
boja i emocija ili zamjeivanja vidova stvarnosti koji izmiu svakodnevici. I Sv. Pavle i Sv. Tereza u svojoj su karijeri potpuno iskoris
tili vlastite duhovne vizije. Rasprenost panje moe ometati rad,
ali isto tako i navesti ovjeka da obrati pozornost na irok raspon
stvari. A podvojenost, premda je koila Hamleta, uvelike je poveza
na sa sposobnou istovremenog sagledavanja dobrih strana raznih
opcija i mogunosti.

SHIZOTIPIJA I
SPOSOBNOST RJEAVANJA PROBLEMA
Vidjeli smo da je jedan od kriterija inteligencije sposobnost rjeava
nja problema. Ta je sposobnost takoer znaajka kreativnosti, oso
bito u znanstvenika ili politiara, pa ne zauuje da neki istraivai
povezuju shizotipna obiljeja s osobitim darom za rjeavanje pro
blema. Michael Jackson istie da shizotipna iskustva osobito znaju

utjecati na kreativnost pri rjeavanju egzistencijalnih problema ivotnih problema kao to je gubitak bliskog lana obitelji ili oz
biljna bolest, gdje se ne mogu promijeniti injenice ve valja promi
jeniti kut gledanja ili stav:
Uobiajeno duhovno iskustvo kod gubitka nekog bliskog je
razdoblje u kojem se javlja osjeaj da je preminuli prisutan,
preko izravnog osjetnog iskustva ili, ne tako opipljivo, da je
naprosto tu. Takvo doivljavanje tjei ljude prilikom alosti
mnogo izravnije na emocionalnoj razini, nego to je to mogu
e relativno hladnim spoznajnim procesom.
Jackson navodi sluaj Seana, mladog obiteljskog ovjeka kojem je li
jenik saopio da vjerojatno ima multiplu sklerozu. Ova neodree
na dijagnoza bacila ga je u oaj i onemoguila mu normalan ivot i
odnose. Bio je iz stabilne, nevjernike obitelji srednje klase i sebe
smatrao militantnim ateistom. A onda jednoga dana, nekoliko tje
dana nakon to je zapao u krizu etao je poljima kad je uo gdje ga
doziva neki glas. Sean, zazivao je glas, sve je to nevano. Uvijek
e imati ono to ti treba. Glas ga je tada pouio o prolaznosti
postojanja i kako da naui smireno primati dogaaje umjesto da se
bori protiv njih. Kad je Sean nekoliko minuta kasnije stigao do ce
ste: Poeo sam razmiljati kao nekad i nestalo je sve brige. Tije
kom sljedeih devet mjeseci glas mu se obratio jo nekoliko puta,
mijenjajui njegov nain gledanja i omoguivi mu da se nosi s pro
blemima na konstruktivan i smiren nain.
Do takvih pomaka u nainu gledanja ne dolazi samo kad treba
rijeiti ivotne probleme. Sjetimo se prie kemiara Kekule koji je
sanjao zmiju koja grize vlastiti rep i tako otkrio prstenastu struktu
ru molekule benzina. A poznata je i Einsteinova izreka da je proble
me nemogue rijeiti nainom razmiljanja koji je i doveo do njih;
njegova teorija relativnosti jedan je od velikih pomaka dvadesetoga
stoljea u nainu gledanja. Neki mislioci dre da sposobnost rjea
vanja problema koja prati shizotipiju ljudskoj rasi omoguava po
mak na evolucijskoj ljestvici, ini je otvorenijom, prilagodljivijom,
kreativnijom. Ako je tome uistinu tako, vrlo nizak postotak shizo
frenije ili manine depresije moda je naprosto cijena koju ljudski
rod plaa za daleko uestalije pozitivne manifestacije shizotipije.

ISKUSTVO BOANSKE TOKE I SQ

Jedno od vanih pitanja koje nas ovdje zanima jest da li aktivnost
boanske toke pridonosi duhovnoj inteligenciji. Odgovor mora
biti i da i ne. Boanska toka nedvojbeno pridonosi naem du
hovnom doivljaju, stvaranju mitova i proirenju mentalnih pre
dodbi. Poput snova i djejeg uma ona otvara pristup predsvjesnom ili nesvjesnom i oslobaa simboliki bogato asocijativno stru
janje svijesti. Ali iako je 60 do 70 posto ljudi svjesno nekog oblika
poviene aktivnosti boanske toke (dakle ima shizotipna obilje
ja), tek rijetki stvaraju velika umjetnika djela ili mijenjaju predloke
razmiljanja svojim nainom rjeavanja problema.
Biti svjestan duhovnog u sebi ne znai da emo to umjeti krea
tivno iskoristiti. Imati visok SQ znai umjeti iskoristiti duhovno ta
ko da svom ivotu damo sveobuhvatniji kontekst i smisao, uinimo
ga bogatijim, ispunjenijim, steknemo osjeaj punine, svrhe i cilja.
Puki osjeaj ili doivljaj duhovnoga mogu izazvati tek zbunjenost,
gubitak smjera ili neku neodreenu enju. Mogu potaknuti ludilo
ili udnju koja vodi u autodestruktivno ponaanje kao to su droga,
alkoholizam ili besmisleno ratovanje s potroakim drutvom. Dru
gim rijeima, puko povrinsko iskustvo duhovnog moe zapravo
dovesti do gubljenja perspektive. Iznenada zapljusnuti njegovim
bogatstvom moemo svoje obine ivote doivjeti kao dosadne, pa
se povui umjesto da se razvijamo.
Boanska toka izolirani je sklop ivanih spletova u sljepoonom renju. Kao i drugi izolirani sklopovi u mozgu - centar za
govor, centar za ritam i jo neki - daje nam osobite sposobnosti, ali
valja je integrirati. Mi moemo vidjeti Boga, ali to ga nee uiniti
sastavnim dijelom naeg ivota. Duhovna inteligencija, meutim,
oslanja se na objedinjavajui fenomen oscilacija od 40 Hz.
Ovo navodi na zakljuak da boanska toka moda jest ne
ophodan uvjet za SQ, ali ne i dovoljan uvjet. Bilo bi za oekivati da
oni koji imaju visok SQ imaju jaku aktivnost boanske toke ili ja
ka shizotipna obiljeja, ali iz toga ne slijedi da jaka aktivnost bo
anske toke jami visok SQ. Da bi se to postiglo, kako emo vidje
ti u sljedeim poglavljima, valja integrirati cijeli mozak, cijelog sebe,
sav svoj ivot. Osobite spoznaje i sposobnosti koje nam daje bo
anska toka moraju se uplesti u temeljno tkanje naih osjeaja,
motivacija i potencijala, te uspostaviti dijalog sa sreditem sebstva i
njegovim osebujnim nainom znanja.

Trei dio

NOVI MODEL SEBSTVA

MEUIGRA: KRATKA POVIJEST

OVJEANSTVA
Odakle dolazimo? Koji je na poetak u vremenu? Koji su razmjeri
prie iji smo sastavni dio? Gdje su nam korijeni? Koliko emo traja
ti? Gdje su krajnje granice naeg postojanja? Odakle izvire naa in
teligencija? Zato imamo potrebu postavljati ovakva pitanja? Ne
mogue je duboko razmiljati o duhovnoj inteligenciji a ne upustiti
se u ta pitanja. U poglavlju 6 do 9 ponudit u model sebstva koje
mu je svrha biti u isti mah iri i dublji od dosad postojeih. Ali to je
nemogue uiniti ako ne razmotrimo mjesto sebstva u cjelokupnoj
povijesti stvaranja. Ono to iznosim ovdje kratke su mitoloke i
znanstvene sliice koje ljudska bia i ljudsku inteligenciju stavljaju
u iri kontekst.
U poznatoj povijesti svaka je civilizacija imala svoju vlastitu
verziju prie o stvaranju, prie koja je pokuala odgovoriti na pita
nja poput onih gore. Te su prie sastavni dio naeg poznavanja sa
mih sebe i vrednovanja vlastitog postojanja. Mnogi su antropolozi
primijetili zamjetno sline teme u priama razliitih naroda, kao da
ih je isprela sama ljudska svijest progovorivi raznim glasovima
mnogih civilizacija. Ian Marshall sakupio je etiri takva glasa u je
dnu priu koja je izvoena kao predstava, a ovdje je iznosimo kao
uvod u Lotus sebstva.

U POETKU
PRIPOVIJETKA ZA ETIRI GLASA
J.K.
F.
G.
I.

Glasovi
Judeo-kranski/ezoteriki
Fizikalni
Starogrki
Istonjaki: taoistiki, hinduistiki, budistiki

J.K:

G:

I:

F:

I:

F:

G:

J.K:

1. Kaos
U poetku Zemlja bijae bez oblika, samo praznina. A nad
bezdanom vladae tama. Tako je zapisano u naoj svetoj
Knjizi Postanka.
Knjiga Postanka 1,1 - 2
U poetku bijae kaos, neizmjeran i taman ... nitavilo iz
kojeg su nastali svi oblici, i u koje e se vratiti. Tako govorasmo u drevnoj Grkoj.
Heziod, Teogonija
U budistikom svijetu nazivamo ga Shunyata, praznina. Re
i da postoji, pogreno je. Rei da ne postoji isto je tako pogre
no. Najbolje je ne govoriti o tome.
Zen tekst
Prije nastanka ieg opipljivog postojao je kvantni vakuum more svih mogunosti ali nieg stvarnog. Ni materija, ni pro
stor, ni vrijeme, ve neto to je nemogue opisati. Mogui
svjetovi svjetlucali su na rubovima postojanja. Ali nijedan nije
imao energiju potrebnu da preivi. Ovo je pria nas znanst
venika.
Tao koji se rijeima izraziti dade nije vjeni Tao. Ime koje se
nadjenuti dade nije vjeno ime. Bezimeno je poetak neba i
zemlje.
Knjiga puta i vrline, I
2. Geja
A onda se dogodilo neto iz ega nije bilo povratka. Jedan od
moguih svjetova, tek jedan u masi posuene energije, ugra
bio je kratak trenutak i razvio se u oblik. U tren oka umaknuo
je iz svoga prapoela. Prije prostora i vremena, taj je oblik bio
kruan, zatvoren, bez poetka i kraja. Na svoj neuk nain mi
smo taj oblik nazvali superstrunama.
Vi govorite o punoprsoj Geji, majci svih stvari. Ona je bila
potpuna sama po sebi, uroboros*, zmija to prodire svoj rep,
alfa i omega.
I ree Bog: 'Neka bude svjetlost!' I bi svjetlost. I vidje Bog da
je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame.
Knjiga Postanka 1, 2 - 3

*uroboros - dera repa, poznati lik iz grke mitologije koji prikazuje zmi
ju to sama sebi jede rep i tako se vrti kao kolut; simbol vjenosti.

I:

Neto zagonetno stvoreno. Roeno prije neba i zemlje u

tiini i praznini, stojei samo i nepromjenljivo ... Moda je to
majka deset tisua stvari.
Knjiga puta i vrline, XXV

G:

3. Suprotnosti
Geja bje majka Urana, golemog svemirskog svoda, kojeg je
uinila jednakim sebi po velebnosti, tako da je u cijelosti pok
riva.
Heziod, Teogonija

J.K:

Drugoga dana Bog podijeli svijet nadvoje i vode pod svo

dom odijeli od voda nad svodom.
Knjiga postanka, 1, 6 - 8

F:

Prvotni Svemir podijelio je svoje postojanje nadvoje. Jedan je

dio ostao kao masa i energija. Drugi je postao prostor/vrije
me i gravitacija, kako nam je to pokazao Einstein. Ta dva enti
teta bila su u ravnotei, vezana, i sada izvan dosega Kaosa. I
tako je Svemir poeo rasti.
Iz Taoa raa se Jedan. Iz jednoga Dva. Iz Dva, Tri. Tri sva bi
a stvori.*
Knjiga puta i vrline, XLII

I:

G:

F:

G:
F:

4. Materija i sile
Uran i Geja imali su mnogo sinova i keri. Ali Uran bijae tira
nin koji je svoju djecu bacao u tamnicu. Kron, namlai, osaka
tio je oca i zavladao umjesto njega. Oenio se svojom sestrom
Rejom pa su i oni imali djecu.
Satirua sila gravitacije bila je prejaka. Nita joj nije moglo
umaknuti. Svemir bi se brzo uruio natrag u Kaos i nestao.
Ali prvi put su se pokazale tananije sile kvantnog vakuuma,
Higgsovog polja. U tren oka svijet se silno napuhao i snaga
gravitacije znatno se smanjila. Higgsovo polje, Kron kako ste
ga nazivali, bilo je temelj svega to se zatim razvilo.
Osobito se sjeamo Zeusa i Afrodite, vladara sila, Aresa i Her
mesa, vladara oblika.
Mi smo te oblike i sile nazvali prema svojim ljudima, Bose i
Fermi. Princip je isti.

Citirano iz Knjiga puta i vrline u prijevodu Stojana Vuievia, Mladost,

Zgb. 1981.

J.K:

I:

G:
F:

I:

F:

J.K:

I:

F:

Mi smo njihove simbole vidjeli kasnije, u sedam vidljivih pla

neta: Jupiteru i Veneri, Marsu i Merkuru, Suncu, Mjesecu i Saturnu. Prema svojoj okultnoj tradiciji smjestili smo ih na Drvo
ivota.
Mi smo istu tu energiju prepoznali u ljudskom tijelu, u sedam
akri.
5. Zvijezde
Kako je svijet stario tako su Krona svrgnula njegova djeca. Sa
da je Nebom vladao Zeus sa svojim munjama.
Svijetom je vladala tutnjava kozmike radijacije. Nije se mo
gla oblikovati nikakva vrsta materija. Sve je bilo samo vatre
na plazma, poput dananjih zvijezda.
U drevnoj Indiji to smo nazivali Agni epohom, epohom Boga
vatre. Prisjetite se, materija dolazi u etiri stanja: vrsta zem
lja, tekua voda, plinoviti zrak i vatrena plazma. Agni je naj
stariji od elementarnih bogova.
Kako se svijet sve vie hladio, nakon tristo tisua godina ma
terija vie nije bila pod udarom kozmike radijacije. Zavladali
su drugi prinicipi. U miru su se mogle oblikovati galaksije i
zvijezde. Ali i dan-danas jo se moe uti slabaan apat onog
vatrenog ranog razdoblja.
Oblikovala su se zvijea, uzorci blistave vatre na tamnom
nebeskom svodu. Onako kako ih danas vidimo to je dvanaestoznani krug: Ovan, Bik, i ostali, uokolo Riba. Bog sunca
naizmjence posjeuje svako svoje kraljevstvo. Godinji ciklus
je poput svakog ivotnog ciklusa. Zvijezde se, poput nas, ra
aju, ive i umiru. Otpoelo je vrijeme.
Mi u Indiji potovali smo ciklus raanja, ivljenja i umiranja
s tri boga: Brahmom, Vinom i ivom. Sve to ivi pokorava
se njihovoj vladavini.
6. Elementi
Prve su zvijezde nainjene u potpunosti od vatre; hladniji ob
laci izmeu njih, od zraka. Ali unutar zvijezda stvarali su se
tei elementi. Kad bi zvijezda umrla ti bi se elementi rasprili
u Svemir. Iz njihova su pepela nastajale nove zvijezde oko ko
jih su se sada mogle stvarati vrste planete nainjene od sva
etiri drevna elementa.

; Svi:

J.K:

F:

Svi:

G:

Zemlja, tijelo moje

Voda, krv moja
Zrak, dah moj
Vatra, duh moj

Himna zajednice Findhorn

I tako je stvoreno svih sedam razina postojanja izmeu Urana

i Geje, duha i materije. Mogla je zapoeti nova faza evolucije.
7. ivot
To je bila prekretnica. Pojavila se vrsta zemlja. Do sada je ve
Svemir malo pomalo postao sve vri, nepokretniji i podije
ljen na dijelove. Ali iz ove hladne, mrtve materije mogle su se
oblikovati sloenije i tananije strukture. Prvo stijenje, voda,
kristali i kemijski spojevi. Zatim iva bia i naposljetku bia s
duom. Zapoeo je dug, polagan uspon postojanja natrag
prema Izvoritu.
Svaki novi ivot nova je zvijezda, sunce u svom kraljevstvu.
Elementi lebde oko njega i kroza nj. Oni slijede njegove zako
nitosti poput planeta i kometa. Ono stvara nove tvari, hranu
za budue generacije. Stoga potujemo sav ivot i njegove rit
move.
8. Dua
U svojoj mentalnoj i kulturnoj revoluciji poeli smo razumije
vati i izraavati ne samo vidljivi svijet oko sebe ve i faze
prolosti. Jer sve prole faze i dalje ive. Principi koje smo na
zivali Uranom i Gejom, Saturnom i Jupiterom i dalje su ovdje.
Mi smo i dalje masa i energija u prostoru i vremenu. Evolucija
nije zamijenila ve se nadogradila na ono to se zbivalo prije.
U naoj umjetnosti i znanosti, u naim religijama i mitovima,
u naem pokuaju da ivimo kako valja i dalje aktivan duh
Boga neba na nov je nain inkarniran u Boici zemlje.

I:

Izmeu Taoa Neba i Taoa Zemlje izdigao se drugi most: Tao

ljudskoga roda, nain da se harmonino ivi s jednim i s dru
gim. Prostor izmeu Neba i Zemlje mijehu je nalik. Oblik se
mijenja ali struktura ne.
Knjiga puta i vrline, V

J.K:

estoga dana Bog je stvorio ovjeka na svoju sliku i priliku.

Nebeske posle na Zemlji su poela obavljati svjesna bia. Kako

F:

Svi:

bijae gore, tako bje i dolje. Posvuda smo pronali slinosti.

Uran i Geja, naa vlastita muka i enska energija. Sedam lutajuih planeta na naem nebu, sedam akri u naem tijelu,
sedam oblika i sila iz vremena Krona.
Sile i estice koje su nainile zvijezde, a zatim stvorile plane
te stvorile su i naa tijela. Neki misle da na um i dua slijede
iste ritmove. Mi smo mikrokozmos.
Nainjeni smo od zvjezdane praine. Oni koji razumiju i do
bra su srca mogu prizvati tu preobraavajuu energiju u svoj
svakodnevni ivot. U kraju je na poetak.
Kraj

U ovom jednostavnom, razvojnom prikazu kozmike evolucije, a to

je stvarna povijest svijeta, naziru se prvi obrisi Lotosa sebstva.

Kozmika spirala: prikaz cjelokupne povijesti Svemira od Velikog praska

do evolucije ljudske, vie svijesti. Etape razvoja svijesti sagledane su kao
analogne etapama razvoja materije i sile.

GUT - great unified theory, velika jedinstvena teorija.

6. LOTOS SEBSTVA I:
RAZINA EGA

Lotos bi se mogao nazvati prvim meu svim cvjetovima jer

cvate u stajaim, mutnim vodama, tako razbludnim i sve
zasljepljujuim savrenstvom da ga je mogue zamisliti
kao prvi znak ivota na nerazdvojenom
beskraju praiskonskih voda.
Jean Chevalier i Alain Gheerbrant (urednici)
Rjenik simbola
Nastao u mraku i blatu, cvatui prema suncu, lotos obuhvaa Nebo
i Zemlju. Za hinduistike filozofe, lotos je konani simbol duhov
nog ispunjenja, on ponovno prolazi put sebstva iz mraka prema
svjetlu. Za budiste on je simbol Buddhine prirode koja je u srcu sva
kog ljudskog bia. Lotos prestavlja istou i savrenstvo koji su su
tina ovjetva, ishodite svega vidljivog sklupano unutar ljudskog
bia. U nekim ranim taoistikim tajnim drutvima on je simbolizi
rao unutranju alkemiju, put prema unutranjoj preobrazbi. On
predstavlja Tao ovjeka to sjedi izmeu Taoa Neba i Taoa Zemlje.
U ovoj knjizi, ja koristim lotos kao simbol sebstva koje moe biti du
hovno inteligentno.
Da bi se opisala duhovna inteligencija potreban je dublji i de
taljniji model sebstva od onih to su ga stvorili dosadanji sustavi
miljenja. Duhovna inteligencija, u svojoj sutini, predstavlja dina
minu cjelinu sebstva u kojoj je sebstvo jedno sa sobom i s cjelokup
nim stvaranjem. Ja drim da se ovaj potpuniji model sebstva moe
opisati samo objedinjavanjem spoznaja suvremene zapadne psiho
logije, istonjakih filozofija i mnogih znanstvenih dostignua dva
desetog stoljea.

Lotos je snaan simbol takve integracije. U azijskim filozofija

ma lotos je konani simbol cjeline. Cilj svih velikih zapadnih du
hovnosti jest postii takvu cjelovitost. Psihologija to naziva inte
gritetom. Ono najbolje u znanosti dvadesetoga stoljea oslanja se
na cjelokupnost (holizam), bilo da se misli na duboku povezanost
fizikog postojanja, vre povezivanje duha i tijela ili na objedinjavajuu prirodu ivanih oscilacija koje su temelj ljudske svijesti.
Posluiti se lotosom kao konanim simbolom duhovno inteligent
nog sebstva ini mi se najprirodnijim nainom spajanja velikih tra
dicija Istoka i Zapada na putu sebstva, sa najnovijim znanstvenim
spoznajama.
Lotos je prikladan simbol duhovno inteligentnog sebstva i
zbog svoga oblika. U prijanjim smo poglavljima vidjeli da postoje
tri osnovne ljudske inteligencije (racionalna, emocionalna i duhov
na), tri naina razmiljanja (serijsko, asocijativno i objedinjavajue),
tri osnovna naina spoznaje (primarni, sekundarni i tercijarni) i tri
razine sebstva (sredite - transpersonalna; srednja - asocijativna i
interpersonalna; i rubna - vlastito ja). Duhovno inteligentno sebstvo integrira sve tri. Lotos ima sredite, pupoljak. Istonjake filozo-,
fije nazivaju ga draguljem u srcu lotosa (Om mani padme hum). I
same latice cvijeta imaju pun, obao srednji dio i malo zailjenije kra
jeve. Svaki lotos ima mnogo pojedinanih latica, etiri, est, osam ili
tisuu kao u krunskoj akri hinduizma.
I sebstvo, pretpostavljamo, ima izvorite, poetak u povijesti i
razvoju Svemira i polaznu toku u svojoj vlastitoj povijesti. Fiziki
gledano, poeli smo kao zvjezdani prah koji se razvio iz kvantnog
vakuuma. U duhovnom smo smislu takoer moda poeli kao protosvijest vezana za tu zvjezdanu prainu. Kao tek roena djeca kre
emo kao nevina, neizdiferencirana svijest. Lotos se raa u prediskonskom, neizdiferenciranom blatu prvotnog bivstva i zrcali poe
lo ljudskog u nekoj iskonskoj, neizdiferenciranoj sveukupnosti. Pri
tom je i sebstvo takoer izvorite - izvorite daljnjeg razvoja smisla
i vrijednosti, a prema kvantnoj fizici ak i koizvorite vidljive fizi
ke stvarnosti. Prema azijskoj duhovnoj mitologiji, lotos je izvorite
svega to se oituje.
U Lotosu sebstva, onako kako sam ga ja ovdje prikazala,
kreemo se od vanjskoga prema unturanjem, od posljednjeg
prema prvom, jer to je nain samospoznaje u suvremenoj zapadnoj
kulturi. Mi danas prvo spoznajemo sebe iz perspektive svjesnog
ega, s ruba sebstva. U osnovi tog ego-sebstva je racionalan pristup

postojanju i vezano je za serijske ivane traktove i programe u

mozgu. Ja tu ego-osobnost smjetam na vanjski rub latica lotosa.
Nakon toga postajemo svjesni vlastitog i kolektivnog nesvje
snog, golemog rezervoara motiva, energije, slika, asocijacija i arhe
tipova koji iznutra utjeu na misao, osobnost i ponaanje. To je
asocijativna sredina sebstva, dio naeg uma vezan za paralelne
ivane spletove u mozgu. Taj srednji dio djeluje uglavnom kroz
tijelo i kroz osjeaje. To asocijativno nesvjesno smjestila sam na unu
tranji rub latica lotosa.
Oni zapadnjaci koji spadaju u oko 50 posto ljudi koji su doivje
li mistino iskustvo sjedinjenja - dubok osjeaj da smo jedno sa
stvarnou - moda su nakratko osvijestili sredite sebstva. Zapra
vo smo svi, bili toga svjesni ili ne, u dodiru sa sreditem sebstva kad
god doemo do neke nove spoznaje, sagledamo ivot unutar ireg
konteksta ili postavljamo sutinska pitanja. To je sredite vezano za
usklaene ivane oscilacije od 40 Hz po cijelom mozgu, i po svojoj
je funkciji objedinjavajue ili integrativno. Sredite sebstva smjesti
la sam u sredite lotosa, u pupoljak.

I naposljetku, prema svim istonjakim tradicijama kao i prema ve

likim mistinim tradicijama Zapada, postoji i aspekt sebstva koji je
izvan svih oblika. To je Izvorite, Bog, Bivstvo - u razliitim tradi
cijama nosi razliita imena. Ali u svim tradicijama izvorite sebstva
koje je izvan dometa svijesti u isti je mah temelj samoga bivstva,
ishodite svih manifestacija i osnovni izvor energije koja postaje
svjesni i nesvjesni um. Znanost dvadesetog stoljea ovo izvorite
postojanja i sebstva vee za kvantni vakuum, nepokretno, temeljno
energetsko stanje Svemira. U Lotosu sebstva ja ga prikazujem kao
iskonsko blato iz kojeg izrasta korijen i stabljika lotosa.
Lotos sebstva izgleda kao, i namjera mi je da se koristi kao
mandala, jedna od onih hindu/budistikih karti psihe i kozmosa
koje vode meditante kroz mnoge razine bivstva i iskustva prema
prosvjetljenju u dodiru sa sreditem. Svrha nae mandale je bolje
upoznati sebe na sve tri razine i integrirati ih u psiholoku cjelovi
tost koju ja nazivam duhovnom inteligencijom. U poglavlju 7 do 9
prikazat u tu kartu i na nju smjestiti glavne tipove osobnosti na
ego razini; neke od glavnih nesvjesnih motiva, energija i arhetipova
smjestila sam u srednji dio sebstva; a zatim dolazi sredite.
Ovdje prikazan Lotos ukljuuje mnoge pojedinosti iz raznih
tradicija - mnogih kola zapadne psihologije, pojedinosti s kabalistikog Drva ivota, boanstva grke mitologije, astroloku i alke
mijsku tradiciju, tibetanski bardo, hinduistike akre, kranske sa
kramente i tako dalje. itatelji zainteresirani za te odnose neka po
gledaju >Dodatak na kraju<.

EST LATICA
Ego je najkasnije razvijen, najracionalniji sloj sebstva. On je povezan
sa serijskim ivanim traktovima i programima u mozgu, ivanim
sustavom zaduenim za loginu, racionalnu misao i svjesno, prema
cilju usmjereno, strateko razmiljanje. U stvari, on je niz mehaniza
ma i strategija pomou kojih se sebstvo nosi sa svojim svijetom. Ako
sam u djetinjstvu imala teka emocionalna iskustva moj e me ego
zatiti od daljnjih povreda tako da e razviti strategiju odnosa u
odrasloj dobi kojom u izbjegavati ponavljanje boli iz djetinjstva.
Ako se u djetinjstvu od mene mnogo oekivalo, moj e ego razviti
strategiju kako da zadovolji ta visoka oekivanja ili da se pobuni
protiv njih. Ego je maska koju pokazujem svijetu (a esto i sebi),

uloga koju igram na ivotnoj pozornici. Ego je onaj dio mene s ko

jim se najlake i najspremnije identificiram: osoba za koju vjerujem
da jesam.
Zapadnom kulturom dominira ego. Njegov je naglasak na jav
noj osobnosti i formalnim odnosima, a osobit naglasak na izolira
nom pojedincu koji neprekidno mora donositi racionalne odluke.
Zato veina nas na Zapadu ivi sa svog rubnog dijela, krivo zami
ljajui da je ego sve to jesmo.
Svatko od nas je jedinstven. Ne postoje dva ista mozga niti dva
ista otiska prstiju. Svatko od nas kuje svoju sudbinu u dijalogu sa
svojim jedinstvenim iskustvom. Pa ipak je u zapadnjakoj psiholo
giji gotovo ope prihvaeno da se na ego razini ljude dijeli na 4
do
16
tipova osobnosti. Ti tipovi - introvertan, ekstrovertan,
realistian, neurotian, umjetniki, poduzetan i tako dalje - raspoz
natljivi su na osnovi testova i stoga odgovaraju objektivistikoj,
znanosti naklonjenoj zapadnoj psihologiji.
Za ego obod latica lotosa ja sam izabrala 6 tipova osobnosti
prema amerikom psihologu J. L. Hollandu. Prvi put su objavljeni
1958. godine i opirno opisani u njegovom danas ve klasinom tek
stu Odabir zvanja: teorija osobnosti s obzirom na zvanje i radno okruenje
(Making Vocational Choices: A Theory of Vocational Personalities and
Work Environments). Hollandov test najvie je primjenjivan test za
profesionalnu orijentaciju na svijetu. On polazi od toga da postoji
est tipova osobnosti od kojih se svaki moe povezati s nizom po
slova koji e mu najbolje odgovarati. Hollandovi tipovi zasnivaju se
na interesima i sposobnostima pojedinca. Tijekom godina milijuni
ljudi u razliitim kulturama podvrgnuti su Hollandovom testu, kao
studenti ili u potrazi za poslom, i on je bio predmetom na stotine
znanstvenih rasprava. Iako se njegovi opisi u nekoj mjeri razlikuju
od 6 tipova osobnosti iz drugih poznatih testova, kao to je na
primjer Myers-Briggsov zasnovan na Jungovom radu, Hollandove
se kategorije mogu lako podesiti tako da se poklapaju sa gotovo
svakim drugim testom.
Holland postavlja pitanja tipa: Biste li eljeli biti medicinska
sestra, nastavnik, mehaniar, itd? Opsena istraivanja na kraju su
uvijek dala ovih est tipova osobnosti:
konvencionalni
drutveni
istraivaki

 umjetniki
realistini
poduzetan
Tipovi osobnosti spareni su u suprotnostima, tako da umjetniki tip
izraava vrlo razliite interese, sklonosti i sposobnosti od konven
cionalnog, a realistina osoba razliita svojstva od drutvene, i tako
dalje. Ali za razliku od drugih slinih testova, Hollandov je dovolj
no fleksibilan da doputa da jedna osoba ima visok rezultat u dvije,
tri ili etiri razliite karakterne osobine, od kojih su neke ak opre
ne. Kao umjetnik, ja mogu biti nepraktina ili nagla, ali u svojoj konvencionalnijoj ulozi predavaa na poslovnim seminarima mogu biti
efikasna i metodina. Znanstvenik moe biti oprezan i precizan
(istraivaka crta), a ipak voljeti planinarenje (poduzetna crta) i za
bave (drutvena crta).
tovie, vidjet emo da je sklonost izraavanju karakteristika iz
razliitih kategorija (poistovjeenih s razliitim laticama lotosa)
znak zrelosti i visokog SQ. Vrlo nezrela osoba moda je razvila sa
mo jedan ego stil (jednu laticu lotosa), dok e u cijelosti prosvijetlje
na (visoko duhovno inteligentna) osoba oitovati uravnoteene ka
rakteristike svih est. Sam lotos, onako kako je ovdje predstavljen,
karta je pomou koje moemo raditi na razliitim osobinama da
postignemo uravnoteenu osobnost. U tom smislu je Lotos sebstva
slian istonjakoj mandali.
U poglavlju 13 itatelji mogu ispuniti test da vide kojem tipu ili
tipovima osobnosti su najblii. Dolje se nalazi saetak najistaknu
tijih svojstava svakog tipa (svake vanjske latice lotosa). Latice i za
njih vezana osobnost opisane su redom koji odgovara uzlaznoj liniji
hinduskih akri, energetskih toaka to se nalaze u nesvjesnom sre
dnjem sloju sebstva i koje, pravilno koritene, mogu pridonijeti pre
obrazbi na ego razini. O akrama e biti vie govora u poglavlju 8.

PRVA LATICA:
KONVENCIONALNA OSOBNOST
2

Samo 10 do 15 posto ljudi potpada pod Hollandove kriterije za pre

teno konvencionalne tipove, iako je u mnogih drugih to druga ili
trea crta karaktera. Takvi su ljudi oprezni, prilagodljivi i metodini.
Djelotvorni su i savjesni, ali znaju biti defenzivni i nepopustljivi.

Konvencionalni ljudi obino su zakoeni, paze da ne okiraju i ne

istiu se u gomili. Posluni su, uredni, uporni, praktini i krti, ali
znaju biti i lano edni i nematoviti. Oni koji se rado dre konven
cija upravo su suprotni vie umjetnikom tipu osobnosti. Neka od
zanimanja koja Holland preporua konvencionalnom tipu su recepcioner, sekretarica, slubenik, kompjuterski programer i rauno
voa.

DRUGA LATICA:
DRUTVENA OSOBNOST
Drutvene osobe najvea su od ovih skupina: u tu kategoriju spada
30 posto ljudi, vie ena nego mukaraca. Drutveni tipovi, kao to
je i za oekivati, vole ljude i rado se drue. Prijateljski su naklonje
ni, velikoduni, spremni pomoi i uljudni. Lako se poistovjeuju s
drugima, a umiju i biti vrlo uvjerljivi. Strpljivi su i u prirodi im je da
surauju s drugima. Holland ih opisuje i kao idealiste, odgovorne,
taktine, tople osobe. To su jako dobri nastavnici na svim razinama
obrazovanja. Taj tip osobnosti esto daje psihoterapeute i socijalne
radnike, a takoer i savjetnike u menadmentu. Iz te se skupine re
grutiraju i mnoge ljubavlju obdarene domaice.

TREA LATICA:
ISTRAIVAKA OSOBNOST
Istraivaki tipovi ine drugih 10 do 15 posto stanovnitva. Oni se
strastveno veu za ideje i, kako se vidi iz naziva, rado ih do u tan
ine istrauju. Najracionalniji su od svih tipova, arhetipski intelek
tualci. Analitini, kompleksni, znatieljni i precizni, znaju biti jed
nako kritini prema ljudima kao i prema idejama. Dok drutveni ti
povi vole gomilu, istraivakima su obino potrebna razdoblja sa
moe. Introspektivni su, povueni i skromni. Oprezni i rezervirani,
ne daju emocijama da ih ponesu. Vrlo su samostalni, svojim postup
cima znaju navui nepopularnost. Istraivaki tipovi najee idu u
znanstvenike, lijenike, prevodioce i istraivae svih profila. Veina
onih koji se bave intelektualnim zanimanjima ima u svojoj osobno
sti znatan element istraivakog. Primjer su sveuilini profesori,
osobito oni koji se bave istraivakim radom.

ETVRTA LATICA:
UMJETNIKA OSOBNOST
Posve suprotni konvencionalnim tipovima i esto u sukobu s istra
ivakima (katkad unutar jedne te iste linosti!) umjetniki tipovi
ine drugih 10 do 15 posto stanovnitva. Ovi komplicirani ljudi
esto su neuredni, emotivni, impulzivni i nepraktini. Umjetniki
tipovi su nerijetko idealisti, zanesenjaci, kao ono s Don Kihotom i
vjetrenjaama. Poput istraivakog tipa, umjetniki je tip nezavisan
i introspektivan, ali s lakoom daje oduka smionim uzletima ma
te. Duboko nekonformistian i originalan, umjetniki je tip intuiti
van, osjetljiv i otvoren, stoga esto vrlo popularan. Te emo ljude
sasvim razumljivo pronai meu piscima, glazbenicima i slikarima,
ali isto tako znaju biti dobri novinari, dizajneri, kritiari umjetnosti
i glumci.

PETA LATICA:
REALISTINA OSOBNOST
Realistina osobnost stoji vrsto nogama na zemlji, kod nje nema ni
kakvih gluposti i ne troi rijei uzalud. Ovi tvrdoglavi, materijalisti
ki nastrojeni, vrlo praktini tipovi ine kojih 20 posto stanovnitva,
a medu njima je daleko vie mukaraca nego ena. Ne vole osobito
bliske odnose, klone se veih drutava i rijetko kad se razmeu. Ovi
su ljudi prirodni i iskreni. Kad govore, otvoreni su, ali skloni kon
formizmu i nepopustljivosti. Nisu ba poznati po nekim original
nim idejama, ali uporni su i tedljivi. Oni su jedini tip osobnosti koji
Holland naziva normalnim. Ovi realistini tipovi najvie vole
provoditi odmor uz rad, osobito kad im je partner u poslu stroj. e
sti su meu vozaima, pilotima, mehaniarima, kuharima, farmeri
ma i inenjerima. Iako izrazita suprotnost drutvenom tipu, realisti
ni tipovi esto dobro funkcioniraju u braku s njima - uzajamno se
nadopunjavaju.

ESTA LATICA:
PODUZETNA OSOBNOST
Ovi vrlo samouvjereni, ekstrovertni tipovi ine preostalih 10 do 15
posto stanovnitva. Gramzivi su, ugodni u drutvu i ambiciozni, a

znaju biti tirani. Avanturisti, puni energije, u potrazi su za uzbue

njima. Rado flertuju i katkad odu u egzibicionistiku krajnost. Po
duzetni tipovi obino zrae optimizmom, sve su spremni pokuati,
a nerijetko u drugih izazivaju ono isto pouzdanje koje i sami osjea
ju. Vrlo su drutveni i vole priati. Ne udi to velik broj politiara
dolazi iz ove skupine. Takoer i trgovaca, poslovnih ljudi, mena
dera i malih poduzetnika. Poduzetnih tipova ima i u policiji i voj
sci.

KAKO RASTI I
URAVNOTEITI SVOJU OSOBNOST
Svojim najveim dijelom Hollandova tipologija osobnosti dobro se
poklapa sa shemom koju predlaem za Lotos sebstva. Ali valja ima
ti na umu ono to i Holland naglaava - da je prosjena osoba mje
avina dvaju ili vie tipova. U idealnom sluaju, tijekom duhovno
inteligentnog ivota, naa e se osobnost razvijati tako da ukljui
svih est karakteristika u uravnoteenom odnosu. Kad prosjena
osoba ispuni Hollandov test prvo kao vrlo mlada, a zatim kasnije,
kao posve zrela linost, rezultati su najee isti. Drugim rijeima,
veina ljudi se tijekom svoje odrasle dobi ne mijenja mnogo na ego
razini. Ali mene u ovoj knjizi zanimaju oni malobrojni koji se mije
njaju, kao i zamisao da bi se vei broj ljudi mogao mijenjati kad bi
se u svekolikoj populaciji podigla razina duhovne inteligencije. Ve
ina karakternih osobina u odrasloj dobi dijelom je naslijeena, a
dijelom prihvaena od drugih. Ne moemo postati to god elimo,
ali mnogo toga moemo promijeniti ako to zaista elimo.
U ranoj mladenakoj dobi uglavnom smo zaokupljeni pronala
enjem strategija pomou kojih emo svoju postojeu ego osobnost
uklopiti u okolinu i odnose. Ali kasnije, tijekom ve poznate krize
srednje dobi, velik broj ljudi ima potrebu za daljnjim rastom i eli
bolje uravnoteiti svoju osobu. Jung je taj proces daljnjeg razvoja
nazvao individuacijom i povezivao ga s duhovnom dimenzijom
ivota. Upravo to je, dabome, cilj SQ-a.

MYERS-BRIGGSOV SUSTAV
Hollandova skupina od est tipova osobnosti usporediva je s jednim
drugim vrlo popularnim sustavom. Godine 1921. Jung je opisao est

stilova ponaanja ega kroz tri para suprotnosti: introvertni nasuprot

ekstrovertnom, misaoni nasuprot osjeajnom i osjetilni nasuprot in
tuitivnom. Neke su kombinacije vrlo este pa tako ja, na primjer,
mogu biti ekstrovertno osjeajni tip sa introvertnom intuicijom kao
drugom znaajkom. Jungov je rad posluio kao osnova vrlo popu
larnom Myers-Briggsovom testu za odreivanje osobnosti, koji se
danas primjenjuje na vie od milijun ljudi godinje, najee u po
slovne ili obrazovne svrhe.

Tijekom vremena nakupilo se mnogo zamjerki odnosima unutar

tipova onako kako ih je postavio Jung. Na primjer, ljudi mogu raz
miljati ili osjeati na jedan ili drugi nain, ili na oba, ili ni na jedan
nain - ovisno o situaciji. Ali osnovna zamisao i danas je vrlo ko
risna. Neke se kombinacije odlino uklapaju u Lotos sebstva. Na
primjer, Jungovo ekstrovertno osjeanje podudara se s Hollandovim drutvenim tipom. Hollandov umjetniki tip podudara se s introvermim opaanjem (introvertno osjetimo + introvertna intuicija).

7. LOTOS SEBSTVA II:

ASOCIJATIVNA SREDINA

Veliki srednji sloj lotosa je asocijativno nesvjesno, golema riznica sli

ka, odnosa, uzoraka, simbola i arhetipova koji utjeu na nae pona
anje i ono to odajemo pokretima tijela (body language), oblikuju
nam snove, ine vezivno tkivo naih obitelji i zajednica i daju smi
sao naem ivotu, a da ga i ne moramo racionalno traiti. To je onaj
dio sebstva u kojem su vjetine i uzorci usaeni u tijelo i u ivane
spletove mozga. Kako je Freud tono primijetio opisujui id, nesvje
sno kipi energijom koja slijedi vlastitu logiku. Svjesni ego, naprotiv,
oblikovan je preciznije.
Kako se susreu svjesno i nesvjesno? Kako razmjenjuju infor
macije i dogovaraju strategije? Sto se dogaa na granici izmeu to
dvoje, i kako to djeluje na nau duhovnu inteligenciju?

MOTIVACIJA - MEA IZMEU

SVJESNOG I NESVJESNOG
Presudna spona izmeu svjesnog i nesvjesnog je motivacija. U Lo
tosu sebstva ja stavljam motive, i stavove koji stoje iza njih, izmeu
ego oboda latica lotosa i asocijativne sredine, tako da seu na oba
podruja. Ego obod odnosi se na IQ i na to kako opaamo situacije.
Asocijativna sredina odnosi se na EQ, te kako i to osjeamo u vezi
tih situacija. Na mjestu njihovog susreta lee motivi - ono to eli
mo uiniti u vezi neke situacije. Kako je vaan aspekt SQ-a upitati se
elimo li promijeniti odreene situacije, a ako da - kako, na motiv
da neto poduzmemo moe biti i elja da upotrijebimo svoju SQ. I
doista, postojanje est razliitih motivacija glavni je razlog zato ego
ima est naina na koji se odnosi prema svijetu (est latica lotosa).

Zato umjetnik eli stvoriti neto nepostojee? Zato se podu

zetan tip eli popeti na visoku planinu ili prenijeti drugima neku
smionu ideju? Zato istraivaki tip toliko eli znati? Motivi su ono
to nas pokree, to latentnu energiju osjeaja alje u kanale osob
nosti ega i potie ga na akciju. Motivi, emocije, kretanje - sve te ri
jei imaju isti lingvistiki korijen i sve se odnose na kanaliziranje
dublje psihike energije ili libida, kako ga je nazvao Freud. Vano je
razumjeti kakvi sve motivi postoje i kako oni djeluju, elimo li shva
titi kako moemo promijeniti ili proiriti nain na koji kanaliziramo
bazinu, duboku energiju sebstva - drugim rijeima, razumijevanje
motiva bitna je pretpostavka za koritenje SQ-a.
Veina zapadnih psihologa prihvaa da su motivi mjeavina
svjesnog i nesvjesnog. Umjetnik je tek djelomino svjestan zato
mora naslikati odreenu sliku, ali ne poznaje u potpunosti duboke
sile iz svog nesvjesnog koje ga tjeraju da stvori jo neviene vizije.
Politiar je djelomino svjestan zato se zalae za neku stvar, ali ne
zna u potpunosti odakle izvire ta strast. I tako smo uvijek pomalo
stranci sami sebi jer smo uvijek vie od svojeg svjesnog ja.
I ovdje psiholozi razlikuju motive od poriva - sila koje nas
uglavnom instinktivno gone. Reprodukcija je instinkt svih niih i
votinje, ali intimnost je motivacija koja zahtijeva vie evolucijske
sposobnosti. Obrana vlastitog teritorija takoer je instinkt koji pro
nalazimo u veine ivotinja, ali potreba da se dokaemo motiv je
koji nalazimo poglavito u ljudi i viih ovjekolikih majmuna. Moti
vi su vie psiholoki, vie globalni, oni podrazumijevaju neku vrstu
slobodne volje, povezani su sa stvarnim izborom jer ih je mogue
zadovoljiti na razliite naine. Svoj teritorij mogu obraniti samo
tako da otjeram druge, ali potvrditi se mogu tako da dignem glas,
da fiziki odgurnem drugoga, da svojim podreenima izdam zapo
vijed, i slino. U ljudskih bia motivi vjerojatno zamjenjuju izgub
ljene instinkte.
Prema teoretiarima osobnosti, odreeni motivi vezani su za
odreene tipove osobnosti. Razliita su miljenja o tome koliko os
novnih motiva postoji, i tono koji su vezani za koji tip osobnosti.
Ameriki psiholog koji se bavi motivacijom R. B. Cattell jedno je od
velikih imena zapadne psihologije i jedan od osnivaa testiranja
osobnosti. Njegov je rad moda najsveobuhvatniji, najvie uteme
ljen na iskustvu i najee preispitivan. Kao Hollandov rad na oda
biru zvanja tako i Cattellov rad na motivaciji koristi se po cijelom

svijetu. Do svojih je zakljuaka doao razliitim nainima testiranja

svjesnih i nesvjesnih motiva - svjesnih tvrdnji o tome to netko voli,
odgovorima tipa detektor lai, mjerenjem vremena i energije ulo
ene u neku aktivnost i tako dalje.
Dok je Freud drao da postoje samo dva osnovna ljudska moti
va, seks i agresija, Cattell ih je izdvojio dvanaestak. Ali ja mislim da
se neki od njih, poput gladi, prije mogu smatrati porivom ili in
stinktom; drugi, poput narcizma, negativni su oblici pozitivnog
motiva; dok se pak trei, kao odanost svom pozivu, mogu svesti
pod naueno ponaanje. Zato sam preuzela samo 6 osnovnih
Cattellovih motivacijskih kategorija i u nekim im sluajevima dala
drugo ime i svrstala ih u drugu kategoriju. Oni se podudaraju sa 5
od 6 Hollandovih tipova osobnosti, te sa 5 od 6 latica lotosa
i njegovim sreditem. Na taj nain preostali motivi su:
zajednitvo
intimnost (roditeljski)
znatielja
kreativnost
graenje
samopotvrdivanje
Navela sam koje karakteristike Cattell iznosi kao iskaz ovih motiva.
Zajednitvo je povezano s konvencionalnim tipom osobnosti i
prvom laticom lotosa. To znai biti potaknut interesom za socijalizi
ranjem, uklapanjem u grupu, sudjelovanjem u, ili gledanjem sport
skih aktivnosti, uivanjem u gotovo svakoj skupnoj aktivnosti. Oni
kojima je glavni motiv zajednitvo nee pokazivati sklonost ni tome
da se bune ni tome da budu sami. Negativni ili tamni oblici ovog
motiva su povlaenje ili narcizam - pretjerana zaokupljenost sobom
ili nesposobnost stvaranja odnosa (Cattell).
Intimnost roditeljskog tipa vezana je za drutveni tip osobnosti
i drugu laticu lotosa. Motiv za traenje intimnosti proizlazi iz potre
be za davanjem ljubavi ili osjeajem da smo voljeni. Prema Cattellovoj shemi taj je motiv vezan s osjeajem roditeljske zatite. U svojim
razvijenijim oblicima on je takoer povezan s pruanjem pomoi
ljudima u nevolji i s potrebom da se ine dobra djela irih razmjera.
Negativni ili tamni oblici intimnosti ukljuuju srdbu (Cattell) i
mrnju.

Znatielja je vezana za istraivaku osobnost i treu laticu loto

sa. To znai biti motiviran za prouavanje (Cattell), biti zainteresi
ran za knjievnost, glazbu, umjetnost, znanost, ideje, putovanja,
prouavanje prirode i tako dalje. Negativan ili taman izraz te osob
nosti ukljuuje strah (Cattell), povlaenje i apatiju.
Kreativnost je sasvim razumljivo vezana za umjetniku osob
nost i etvrtu laticu lotosa. To znai imati potrebu nainiti neto do
tad nepostojee, rei neto na nain na koji to jo nije izreeno, ivje
ti drugaije od normi, eznuti za nevienim ili neizraenim, sanjati
o nemoguem. Negativni ili tamni oblici kreativnosti su destruktiv
nost ili nihilizam. Kreativni motiv u Cattellovoj shemi nazvan je
samo seks, ali u njegovoj kao i u mnogim drugim psiholokim
studijama nalazimo ga pod nazivom kreativnost, ivotni instinkt ili
romantini osjeaji. To je dominantni motiv kod 10 do 15 posto sta
novnitva, a prisutan je u svih ljudskih bia ve po samoj prirodi
nae svijesti i nainu na koji se razvija na mozak.
Graenje je vezano za realistinu osobnost i petu laticu lotosa.
To znai pronalaziti radost u igri s mehanikim napravicama, kon
struiranju ili popravljanju stvari. Ljudi voeni tim motivom esto
imaju bogat unutranji osjeajni ivot, ali ga ne znaju izraziti rijei
ma. Prije razdoblja masovne proizvodnje, takvi su ljudi mogli izra
ziti svoje osjeaje kroz lonarstvo, izradu namjetaja i druge zanate.
Razvijeniji realistini tipovi slijede nauen motivacijski uzorak koji
Cattell naziva samonaklonost. Tu je naglasak na samokontroli,
samopotovanju, graanskim dunostima i interesima zajednice.
Samopotvrivanje je povezano s poduzetnom osobnou i e
stom laticom lotosa. Ono ukljuuje motiviranost eljom za visokom
zaradom, ugledom, natjecanjem, opskrbljivanjem svoje obitelji, us
pjehom na poslu i u politici (radi vlastitog boljitka). Kad je razvije
niji, ovaj tip osobnosti i dalje uiva u vlastitoj nezavisnosti i vodst
vu, ali ga vie motivira sluenje zajednici ili ak interesi koji nadrastaju osobno. Tamni oblici samopotvrivanja su odbacivanje odgo
vornosti, samoponiavanje ili zlupotreba moi iz osobnih motiva.
Cattell je otkrio jo jedan motiv koji je nazvao religijskim. Ja
ga prihvaam kao sredinji motiv, ali radije ga nazivam objedinjavajuim zbog iskustava za koja je vezan. Cattell ga je povezao s
osjeajem da je ovjek u dodiru s Bogom ili nekim principom koji
daje smisao njegovoj borbi i donosi pomo, te sa zanimanjem za
organiziranu religiju. ini se, meutim, da ovaj motiv nije povezan

s jednim tipom osobnosti ili naina djelovanja ve je potencijalna

pokretaka snaga u ivotu svih tipova, motiv vidljivo povezan s
traenjem smisla i vrijednosti u svemu to inimo. Stoga ga nisam
smjestila na laticu lotosa nego u sredite.

ASOCIJATIVNO NESVJESNO:
SREDNJI SLOJ LOTOSA
U sredini sebstva su navike, asocijacije i obiaji svakodnevice, osob
no nesvjesno, Freudov id. Tu su i pripovijetke i predodbe iz naih
religija i mitologija, unutranji ritmovi nae kulture. Tu je prebiva
lite drama to se odvijaju nou dok sanjamo i psiholokih modela
naeg ponaanja danju. To je mjesto u koje svatko moe posegnuti
za mudrou i ludilom onkraj ega, na kojem je svatko upoznao no
ne more shizofreniara i uzvienu ekstazu vidjelaca. To je mjesto na
kojem razgovaramo s bogovima, boicama i junacima nae rase, sa
svim demonima podzemnog svijeta, mjesto na kojem energija iz
koje izrasta motivacija hvata korijenje u dubokom kljuanju seb
stva.
Sredina je podruje sebstva koje je prvo razotkrio Freud u svo
joj studiji neuroza i snova, a zatim su ga uvelike rasvijetlili Jung i
drugi koji su, da bi uli u trag nesvjesnom, kombinirali prouavanje
psihotinih mentalnih pacijenata i primitivnih naroda, pripovijetke
velih mitologija, slike i simbole ovjeanstva tijekom zabiljeene
povijesti. U tom obilju materijala ima obrazaca koji se ponavljaju,
slika i simbola koje navode na zakljuak o univerzalnoj strukturi
nesvjesne psihe koju je Jung nazvao kolektivno nesvjesno.
Koji su to dubinski uzorci i arhetipovi to se javljaju u razliitim
civilizacijama? U kakvom su odnosu s ego razinom nae osobnosti?
Koji arhetipovi odgovaraju kojem tipu osobnosti? Koje dubinske
energije su povezane s gore navedenim osnovnim motivima? I ka
kva je struktura te dubinske psihike energije? Zato je ona u tolikoj
mjeri univerzalna?
Na vanjskoj, ego razini sebstva, ja sam nezatiena. Ego se ne
moe sam obnoviti niti preobraziti: to je sposobnost dubljih slojeva
nesvjesnog. Ali ak i ovdje, u dubini nesvjesnog, simboli i slike za
padnjake tradicije esto su statini. to ih pokree? Na koji se to na
in sebstvo puni energijom u dodiru s njima? Kako, ukratko, dola
zi do preobrazbe?

Ovo nas pitanje dovodi do onog dijela lotosa u kojem valja uve
sti akre hinduistike kundalini joge. Zapad nema nita slino ovim
lotosnim ljestvama zmijolike, preobraavajue energije, tome
nizu od
7
vitalnih toaka unutar tijela koje predstavljaju etape
psihikog razvoja u procesu bivanja i rasta. Ukljuujui akre u na
lotos, pronalazimo dinaminu energiju koja ini primarnu fazu
osobne motivacije. Ve ranije sam rekla da motivi - zato to ih je
mogue osvijestiti i promijeniti, te tako pridonijeti osobnoj preo
brazbi - predstavljaju vaan element u podizanju duhovne inteli
gencije. To se jo vie odnosi na akre: u hinduistikoj tradiciji, uz
lazni put kroz akre klju je osobne preobrazbe.
Ove hinduistike energetske toke gotovo u potpunosti se pok
lapaju s duhovnim sadrajem vie statinih zapadnih struktura pre
uzetih od Cattella, i s razliitim arhetipovima i planetarnim bogovi
ma (vidi dijagram na str. 133) koji prema mome opisu oblikuju ne
svjesno. Ta injenica potkrepljuje moje uvjerenje da sebstvo sadri

akre

univerzalne strukture i energije koje definiraju ljudska bia i na ko

jima valja raditi elimo li poveati svoju duhovnu inteligenciju.
Sada bih se eljela pozabaviti srednjim slojem lotosa i dati sae
tak duhovnih sadraja i energije koja oblikuje onaj dio nesvjesnog
to je povezan s pojedinim ego-razinama osobnosti. Golemo obilje
predodbi i simbola iz razliitih kultura mogu se svesti na nekoliko
osnovnih obrazaca koji se javljaju pod razliitim imenima i u razli
itim oblicima. U Dodatku (na kraju) ukratko je prikazano kako se
ti uzorci stalno iznova pojavljuju kroz razliitu simboliku.

DUBLJI KORIJENI
KONVENCIONALNE OSOBNOSTI
Drevna znanost Zapada, grka i rimska mitologija i rana babilonska
i egipatska mitologija koristile su se sedmerostrukom psiholokom
strukturom nastalom na osnovi sedam tada zamjetljivih planeta.
Kako su drevni fiziari drali da se fiziko tijelo na kraju smiruje
ako ne dobije poticaj od ivog bia, ovih sedam lutalica smatrano
je bogovima, ili obitavalitem bogova. U drevna su se vremena bo
govi povezivali s ljudskim psiholokim osobinama i tipovima osob
nosti. Ta je veza opstala sve do danas u opinjenosti astrologijom i
u izrazima kao u medenom mjesecu (Mjesec) ili venerine bolesti
(Venera). Isto tako, Jungovi arhetipovi kolektivnog nesvjesnog go
tovo se u cijelosti poklapaju sa svojstvima planetarnih bogova. Mo
gue je pronai i daljnje podudarnosti (iako ne namjerne) izmeu
tih planetarnih bogova, Cattellove motivacijske sheme i hinduisti
kih akri.
Konvencionalni tip osobnosti ija je motivacija zajednitvo vu
e nesvjesne korijene iz svojstava vezanih za Saturn. Stariji od bogo
va s Olimpa, planet koji se vrlo sporo kree, Saturn predstavlja po
stojanost, formu, strukturu, ravnoteu - sve to je razumno, nor
malno i predvidivo. Konvencionalan tip osobnosti vezivno je tkivo
drutva. Za Junga, pridrueni arhetip kolektivnog nesvjesnog je
pleme, povezano onim to je on nazivao misterijom sudjelovanja,
primitivnom identifikacijom i stapanjem sa skupinom. Poneto od
toga potrebno je ak i najnezavisnijim odraslim ljudima; u protiv
nom ne bismo mogli imati osjeaj da pripadamo ijednoj skupini.
Svoj najdublji izvor energije konvencionalan tip pronalazi u pr
voj hinduistikoj akri, korijenskoj akri smjetenoj izmeu anusa i

genitalija. Izgledom poput lotosa s etiri latice, ova se akra vee za

slona koji simbolizira snagu, vrstinu i postojanost Zemlje. Ali pre
ma rijeima glavnog autoriteta dvadesetog stoljea za mitove i mi
tologiju, Josepha Campbella, slon je takoer oblak osuen na hod
Zemljom, koji bi se uzdigao da se uspije osloboditi svog poloaja
Korijenska akra predstavlja duhovnu energiju najnieg oblika, nenadahnutu, reakcionarnu, bez nekog izrazitog zamaha. Na ovoj ra
zini svijest treba probuditi da bi se uzdigla do viih stvari. Neki au
tori veu korijensku akru za rano djetinjstvo i potrebu za sigurno
u i podrkom koje su baza stabilnog razvoja. Caroline Myss do
vodi je u vezu s kranskim sakramentom krtenja, uvoenjem dje
teta u zajednicu ljudi.

DUBLJI KORIJENI
DRUTVENE OSOBNOSTI
Drutveni tip osobnosti i njegov glavni motiv bliskost, zdruen je s
Venerom. To je rimska boica ljubavi, pandan grkoj Afroditi, ali
ona potjee od Pramajke, boice Astarte.Venera njeguje i titi, osim
to potpaljuje strasti ljubavnika. Jungov arhetip Pramajke takoer
utjelovljuje svojstva njege i zatite.
Svoje najdublje vrelo energije drutvena osobnost nalazi u dru
goj, sakralnoj akri, odmah iznad genitalija. utocrveni lotos sa 6
latica, ova je akra vezana za vodu. Ovdje je primarna energija seks
i roditeljstvo, izraena izravno kroz openje, plodnost i rituale bra
ka ili sublimirana u irem dobrotvornom djelovanju. Neki autori
povezuju ovu akru sa svim osjeajima u dnu eluca, od onih
prema seksualnom partneru ili bliskim lanovima obitelji do suuti
i brinosti. Poremeaji u toj akri mogu imati za posljedicu patolo
ku opsjednutost seksom. Frojdovska psihoanaliza odnosi se prema
cjelokupnoj psihi kao da je zapela na toj razini razvoja psihike
energije.

DUBLJI KORIJENI
ISTRAIVAKE OSOBNOSTI
Istraivaka osobnost i njezin glavni motiv znatielja, povezani su
s rimskim bogom Merkurom (grkim Hermesom), mladim glasni
kom bogova koji ljudima donosi vijesti od Jupitera (Zeusa). Merkur

je takoer vodio due u Podzemni svijet (izvorite dubljeg znanja),

a katkad i natrag. Bio je to djetinjast, udljiv bog, lako prispodobiv
Jungovom arhetipu vjenog djeteta, koje je i vodi due.
Svoje najdublje izvorite psihike energije istraivaka osob
nost crpi iz tree akre solarnog pleksusa. Prikazana kao lotos s de
set latica, ova je akra zdruena s vatrenom vrelinom i svjetlou, s
ciljem svladavanja svijeta i podvrgavanja sebi, pomou moi. Nje
zin je simbol bijeli trokut s ognjem, a po strani simboli svastika. Ov
dje je energija povezana s tenjom za samostalnou i samopotvrivanjem. Kao u Freudovom periodu latencije, ovdje je emocionalno
i seksualno na drugom mjestu, a naglasak je na intelektualnom, samopotvrivakom djelovanju, na postignuu i osvajanju.

DUBLJI KORIJENI
UMJETNIKE OSOBNOSTI
Umjetniki tip osobnosti sa svojom duboko usaenom motivacijom
stvaranja i potrebom da preobrazi postojeu stvarnost zdruen je sa
stalno promjenljivim Mjesecom (Dijana u rimskoj, Artemis u grkoj
mitologiji). Mjeseev sjaj u tami simbolizira intuiciju i znanje dubo
ko unutar nesvjesnog. On predstavlja sile tame koje su i same uvijek
povezane s kreativnou, blago Podzemnog svijeta, magiju i preo
brazbu. Umjetniki tip crpi kreativnost iz svojih dubina, izvan svje
snog ega, iz izvora znanja onkraj razuma i logike. U drevnoj Grkoj,
Mjesec su povezivali s ritualima kreativnosti i ekstaze, s divljim ple
som i spoznajom kroz slobodnu igru emocija. Za nj vezan jungovski arhetip je sveenica ili mudra ena, dijelom vraara, dijelom
vjetica, uvarica smrti i preporaanja (Mjeseeve faze), pa stoga i
preobrazbe. Jung i mnogi drugi taj su arhetip vezali za amane, mu
drace, mukarce ili ene to putuju izmeu razliitih svjetova svije
sti da bi nevoljnim duama donijeli izljeenje i preobrazbu.
Duhovna energija umjetnike osobnosti izvire iz etvrte ili sra
ne akre. Prema Josephu Campbellu i njegovim hinduistikim izvo
rima, prve tri akre brinu o svijetu svakodnevice - pripadnosti
zajednici, seksu, roditeljstvu, stjecanju osobnog znanja i moi. Ali
energija srane akre je ta pomou koje inimo pomak prema zani
manju za vie stvari. Prikazana kao lotos s dvanaest crvenih latica i
zdruena s elementom zrakom, srana akra je ta u kojoj se susreu
misao i osjeaj, kroz koju doivljavamo otvorenost prema drugima

i prema novim stvarima, ljepotu svijeta i dubok idealizam. Autorica

Caroline Myss vee kranski sakrament braka s tom akrom.

DUBLJI KORIJENI
REALISTINE OSOBNOSTI
Realistina osobnost koju privlai borba i materijalna postignua,
moe se povezati s rimskim bogom rata Marsom (grkim Aresom).
Kao ni realistian tip osobnosti tako ni Mars nije osobito intelektua
lan ili suutan, ali oituje veliku ustrajnost i hrabrost. Pratei jungovski arhetip je junak koji se bori protiv sila tame (sjena) da bi oteo
blago za sebe i druge.
Dublja psihika energija realistinog tipa ukorijenjena je u petoj
ili grlenoj akri. Zadatak ove akre je preusmjeravanje sila i energije
iz prve 4 akre u vie svrhe promiljanja prosvjetljenja. Prikaza
na kao lotos sa esnaest sivkasto bisernih latica, grlena se akra vee
za hinduskog boga ivu u hermafroditskom obliku, zaogrnutog ti
grovim krznom to vitla trozupcem, borbenom sjekirom, maem i
gromom. Neki autori veu petu akru za grublju realnost odraslog
ivota i volju da se ustraje usprkos tekoama.

DUBLJI KORIJENI
PODUZETNE OSOBNOSTI
Poduzetna osobnost iji je glavni motiv samopotvrdivanje i sklono
st velikim zamislima i politikim igrama moe se povezati s rim
skim Jupiterom (grkim Zeusom), praocem vladarom bogova i o
vjeanstva. Jupiter je bio bog neba, oluje i oploujue kie. Moan i
domiljat, ali uz to zlovoljan i nerijetko tiranin. Kao svaki politiar
volio je kovati grandiozne planove, esto s katastrofalnim posljedi
cama. Odgovarajui jungovski arhetip je Veliki otac, simbol vodst
va i autoriteta.
Poduzetna osobnost crpi duhovnu energiju iz este ili eone a
kre. Smjetena iznad i izmeu obrva opisana je kao lotos s dvije po
sve bijele peteljke. Na tom bijelom lotosu sjedi estoglava boica Hakini koja podaruje dobrostivost i rastjeruje strahove. Joseph Camp
bell spominje hinduistike mislioce prema kojima je ovjek kad
postigne razinu te akre posve obuzet vizijama boanskog. Drugi

pak mislioci veu eonu akru s mudrou i zrelou, iji se izazovi

esto oituju tijekom krize srednjih godina. U toj fazi pojedinac,
postigavi svjetovni uspjeh, pokuava kroz dublje simbole i zna
enja svoje kulture pronai i izraziti smisao ivota. Caroline Myss
ovu akru vee za kranski sakrament sveenikog zareenja.
Kako uranjamo dublje prema sreditu sebstva tako se razlike i gra
nice isprepliu i nestaju. Svaki tip osobnosti ovdje sve vie crpi iz
zajednikog psiholokog nasljea - dubljeg sloja koji Jung naziva

kolektivnim nesvjesnim, zajednikim nesvjesnim sjeanjem nae vr

ste. Ovdje prebivaju svi planetarni bogovi, svi arhetipovi i sve akre
to se prelijevaju u nau osobnost i nae postupke kroz snove i ne
svjesne asocijacije. Ja sam postavila akre kao energetske sile koje
veu ovaj duboki srednji sloj nesvjesnog s izvorom i samim sredi
tem najdubljeg sebstva, srcem ili pupoljkom lotosa. Pogledajmo
sada to sredite, to mjesto u nama u kojem je zaetak mnotva sila,
energija, simbola i struktura.

8. LOTOS SEBSTVA III:

SREDITE

Trideset bica kota na kolima ima

no pokree ga zapravo
prazna srednjica med njima.
Kad se vaza pravi oblikuje se glina,
al' korisnom je ini nutarnja praznina.
I kua i soba upotrebljiva biva
tek zbog praznine to u prozorima i vratima
prebiva.
Materijal ih ini onime to jesu,
al' bez nitavila u sebi
bilo bi kao da i nijesu.
Knjiga puta i vrline, XI
Suvremenu zapadnu kulturu gotovo bismo mogli nazvati kulturom
odsustva sredita. Prema Newtonovoj fizici Svemir nema nekog
odreenog sredita. Gravitacija je naprosto sila prisutna izmeu
materijalnih tijela, ma gdje se ona nalazila. U zapadnjakoj medici
ni ni tijelo nema neko vitalno sredite ili objedinjavajui integritet.
Ono je naprosto skup dijelova - srce, plua, bubrezi, mozak i tako
dalje, i svaki se od njih prouava zasebno. Ni u zapadnom modelu
obrazovanja ne postoji neka dublja svijest o educiranom ljudskom
biu niti edukaciji per se. Mi svoju djecu naprosto poduavamo

predmetima - matematici, zemljopisu, engleskom, kemiji. U za

padnjakom poimanju religije Bog je neto tamo, prema emu se
mi ovdje s potovanjem orijentiramo.
Isto tako, u zapadnoj psihologiji, sebstvo, ili osobnost, nema
sredita. Mi smo tek kombinacija osobnih karakteristika, nesvjesnih
motiva, navika u ponaanju, genetskih sklonosti, skup ivanih
procesa. Kad se psihologija upusti u to da nam pomogne upoznati
same sebe ini to na osnovi ovakvih povrnih obiljeja. Ne nudi
nam unutranje sredite iz kojeg bismo se mogli objediniti i preo
braziti sebe i svoje iskustvo. Reeno rjenikom suvremene psiholo
gije ne postoji pojam duhovne inteligencije.
Citat iz " Knjige puta i vrline " ilustrira razliitu filo
zofiju istonjakih tradicija. Istok, kao i teorija kvantnog polja fizike
dvadesetog stoljea, vidi prazninu kao bremenitu puninom, nepominost kao svjedoka istine. Stvari, postojanje, sebstvo, tijelo, sve to
na okupu dri smislom proeto sredite koje je nemogue vidjeti ili
izraziti. Sebstvo se ne moe ivjeti niti razumjeti osim u smislu vla
stitog sredita, u kojem je sveukupnost stvaranja izraena psihi
kom realnou koju doivljavam kao ja. Ja sam Svemir i buddhe su u meni, kae istonjaki tekst. U meni je kozmika svjet
lost, tajanstveno prisustvo, ak i ako je pogrekom zatamnjeno.
Hindusi govore o tom Sebstvu to prebiva unutra i ne isijava iako
je skriveno u svim stvarima, i o boanskoj svjetlosti koja je tajan
stveno prisutna i blista u svakome od nas.
Zapadni kranski misticizam takoer poznaje svijest o sredi
tu prisutnom u nama koje je povezano s izvoritem svih stvari i
klju je istinskog znanja. U biblijskoj Knjizi Jobovoj itamo Uistinu,
duh u ljudima, dah Svesilnog mudrim ini ovjeka. (32,8). Isto ta
ko nam govori Luka u svom Evanelju: Kraljevstvo Boje je u va
ma, a na drugim mjestima u Evanelju po Luki i Ivanu unutra
nje kraljevstvo usporeuje se sa sjemenom koje moe izrasti u go
lemo drvo.
Veliki kranski mistik, sv. Ivan od Kria, definirao je sredite
due kao Boga: ... i kad dua stigne do Njega, ve prema sposob
nosti svoga bia i snazi svojih djela, doprijet e do posljednjeg,
dubokog sredita sebe. Na isti nain, moderni ameriki redovnikmistik, Thomas Merton, vjerovao je da dua nije neko nezavisno,
zasebno bivstvo, ve toka nitavila u sreditu naeg bia koja u ci
jelosti pripada Bogu. Ova toka nitavila toka je duboke samoe,

a upravo u najdubljoj samoi susreemo Boga: To unutranje 'ja'

koje je uvijek samo, uvijek je i univerzalno; jer u tom najskrovitijem
'ja' moja se vlastita samoa susree sa samoom svakog drugog
ovjeka i samoom Boga.
idovski mistini tekstovi sedamnaestog i osamnaestog stolje
a izraavaju sline ideje: Poznavanje sebe put je prema poznava
nju Boga Stvoritelja, a i prema poznavanju stvorenog Svemira, pi
sao je rabin Schneur Zalman. Stup Sokratove filozofije bilo je upoznaj samoga sebe. Njegovo poznavanje sebe vodilo je poznavanju
istine, dobrote i ljepote. Te napokon, nisu samo filozofi i mistici ti
koji mogu spoznati duboko sebstvo i duboko sredite. Suvremeni
britanski kipar Anish Kapoor, ije ivotno djelo prikazuje bremeni
tu Prazninu unutar sebstva i stvarnosti, opisuje sredite sebstva kao
mjesto tiine i jedinstvenosti. A u tekstu P W. Martina u kojem
vojnik u Prvom svjetskom ratu proivljava strah od smrti i rata, i
tamo kako on odjednom usred borbe shvaa da u njemu postoji du
boko sredite koje je potpuno neunitivo:
U ljeto 1916 godine, sa svojim sam se bataljonom kretao pre
ma fronti. Bili smo spremni za akciju i prilino nervozni. Bila
nam je to prva bitka. Tijekom kasnog popodneva i noi treba
lo je stii do rovova. Krenuli smo, pretovareni, spotiui se o
kamenje na cesti. A onda se jo spustila i kia i bili smo skroz
naskroz mokri. Marirali smo do ponoi i u mrklom mraku
stigli do napola razruenog sela. Sve je bilo tiho, gotovo mir
no. Smjestili smo se u tagljeve i gospodarske zgrade koje su
jo imale krovove i zidove, poskidali opremu i u tren oka za
spali, im smo legli na zemlju.
Odjednom me neto prenulo iz sna, ui mi je proparao
kretav zvuk i prasak kao udarac sudbine. Nekoliko je asaka vladao muk, naruen samo padanjem krhotina. A onda
jo jedan jezovit, razvuen prasak i zatim gruvanje eksplozi
ja. Leei na tlu, netom probuen, osjetio sam dotad nepoz
nat, jeziv strah. Od pojasa nadolje nekontrolirano sam se tre
sao; grozan osjeaj. U djeliu sekunde duboko sam uzdah
nuo i gornjim dijelom tijela instinktivno se bacio prema ne
emu za to ni sam nisam znao to je.
Imao sam osjeaj da me to neto uhvatilo, spremno i
spretno kao dobar igra loptu. Cijelo mi je bie proeo osjeaj

nepojmljivog olakanja. Sa sigurnou sam znao, s takvom

sigurnou da nije moglo biti dvojbe, da sam zatien. Nije se
tu radilo u uvjerenju da me ve u sljedeem trenu nee raznijeti granata. ak sam to oekivao. Ali znao sam da, ak ako
usud i jest takav, to nema nikakve vanosti. Da u meni posto
ji neto neunitivo. Drhtanje je prestalo, bio sam posve sa
bran i smiren. Doletjela je i eksplodirala jo jedna granata, ali
straha je nestalo.
Razmiljamo li nainom suvremene psihologije, sredite sebstva
najbolje se moe povezati s izvoritem ljudske mate, s onim dubo
kim mjestom unutar sebstva iz kojeg sanjamo, u kojem je zametak
nemogueg ili jo nepostojeeg. U zen-budizmu to sredite je jo
dublje mjesto, izvan svakog poimanja:
Zapravo je mogue prodrijeti s onu stranu dubina kolektiv
nog nesvjesnog ljudske prirode i naii na bezdano more buddhinske prirode. Zaemo li s onu stranu kolektivnog nesvje
snog, dakle probijemo li se i kroz posljednju granicu nesvje
snih slojeva sebstva, potpuno iznova emo doivjeti istinsko
roenje u oceanu praznine. To je beskrajna sloboda ne-sebstva, ne-uma, ne-idejnog; to je sam ivot, posve neuvjetovan.
Ovdje u beskonanom ne-umu nalazimo cvijee, mjesec, na
e prijatelje i obitelj, sve stvari, upravo onakve kakve su; tu
cijenimo svoj svakodnevni ivot kao udo.
Sredite je izvor u nama koji je dupkom pun i neiscrpan, ujedno sre
dite neke opsenije, moda svete ili boanske stvarnosti. Ono nas
napaja i kroza nj napajamo svoju kreativnost.
Osjetljiviji suvremeni znanstvenici govore o dubokom vrelu
unutar sebe iz kojeg izvire kreativnost. U Vjeri jednog fiziara (Faith
of a Physicist) D. H. Huntley pie:
Fiziara njegovo vlastito iskustvo navodi na zakljuak da
osobnost ima dubine i izvore nedostupne analizirajuem
svjesnom umu, u kojima lei mo sinteze, procjene, poimanja,
latentna vjetina i mudrost vea od one na koju je svjestan um
ve rutinski navikao. To daje naslutiti da su okviri fizike, is
punjeni mnotvom podataka, iskovani u mentalnim predjeli
ma u kojima stvarnosti pripada tek drugo mjesto, iza sinteze.

Rijei kojima Huntley zavrava svoj tekst sjajan su opis dinamike

objedinjavajuih modanih oscilacija od 40 Hz pri sintezi misli,
osjeaja, simbola, asocijacija i opaaja. Najnovija istraivanja o ulozi
ovih oscilacija u svjesnom i nesvjesnom mentalnom ivotu zapravo
su znanstveni prikaz sredita sebstva.
To je sredite, dakako, glavni interes ove knjige. Naa duhovna
inteligencija izranja upravo iz objedinjavajueg modanog djelova
nja toga sredita i iz njegovog mjesta unutar sebstva i kozmike re
alnosti. Upoznati to sredite, znati to ono jest a to nije, znati kako
ga se moe doivjeti i proeti njime cijelu svoju osobnost, klju je
podizanja i aktivnog koritenja SQ-a.
I obrnuto, ne poznavati to sredite, ne znati ak ni da ga sebstvo ima, glavni je uzrok duhovne tuposti. Danas se esto koristi iz
raz pronai sebe. Ali ako nemamo nikakav odnos sa sreditem
pronalazimo sebe vani, na nekoj dalekoj latici lotosa, na povrnoj
razini ega.
to je dakle sredite sebstva, toga Dubokog sebstva koje je izvo
rite svega onoga to znamo i to jesmo, nae sveukupne osobne
sinteze i preobrazbe? Kako se ono javlja u mitologiji i Jungovim ar
hetipovima? S kojim je motivima i energijom akri povezano? Moe
li znanost dvadesetog stoljea ita pridodati naem znanju o sredi
tu?

SIMBOLI SREDITA
Sunce je izvor svjetlosti, topline i ivotne energije. Ono je sredite
oko kojeg se okreu svi planeti. Kao i sredite lotosa, i sunce je me
tafora sredita osobnosti. Ali ta metafora ne izraava bezoblinu,
neopisivu kvalitetu nekih mistinih iskustava. Prazan prostor, ili
kvantni vakuum, tome je blii.
Jungov arhetip sebstva najblii je zapadni ekvivalent naem
sreditu lotosa. Za razliku od Freuda, koji je smatrao ego dominan
tnim organizirajuim principom osobnosti, te stoga budnu svijest
kljuem osobne integracije, za Junga je sebstvo spoj svjesnog i ne
svjesnog uma, u isti mah sredite i obodnica osobe. Ali u nekim
svojim drugim tekstovima Jung opisuje sebstvo kao sredite osob
nosti, sredinji arhetip i sredite energetskog polja osobe.
Ovaj prividni paradoks razrijeava se kad vidimo da je Jung
koristio taj termin u tri razliita smisla. Izvorno sebstvo, prema

nekim analitiarima prisutno pri roenju, izrasta u ego sa sloenim

karakteristikama i u sredinje sebstvo odrasle osobe. Moglo bi se
usporediti s izvornim oblakom razrijeenih plinova to se zgusnuo
u dananje Sunce i njegove planete; ili s pupoljkom lotosa koji se
razvija u cvijet sa sreditem i laticama. Prema Jungovom treem i
najvanijem poimanju sebstva, ono je integrativni ili preobraava
jui vid osobnosti.
Jung je esto govorio da sebstvo postaje ljudima dostupno tek
nakon krize srednjih godina. U tom razdoblju, zajedno sa svojom
transcendentnom funkcijom arhetip sebstva sintetizira suprotno
sti unutar osobe, na primjer razmiljanje i osjeaje. Arhetip sebstva
i transcendentna funkcija simbol su i proces samopreobrazbe. Ali
Jung je bio miljenja da je samopreobrazba svojstvena kasnijim go
dinama, dok je ja veem za duhovnu inteligenciju i mislim da je
mogua tijekom cijelog ivota.
Slino onome to sam ja rekla o SQ, Jung je drao da se arhetip
sebstva ne moe odvojiti od psiholoki integrirajue uloge koju igra
potraga za smislom i svrhom ivota. Kako je to primijetio jungijanac Andrew Samuels, kad Jung govori o sebstvu javljaju se rijei
kao jedinstvo, red, organizacija, cjelovitost, ravnotea,
integracija i cjelokupnost. Tako raznovrsna terminologija bila
bi zanemariva da se ne radi o fundamentalnoj vezanosti sebstva za
pitanje smisla.
Unutar postojeih simbolikih sustava duboka psihika ener
gija sredita povezuje se sa sedmom meu hinduskim akrama, tje
menom akrom. Smjetena izvan tijela, iznad glave, na svetim slika
ma zapadne tradicije esto je prikazana kao aureola. To je ista, svijetlea energija, sama svjetlost, jedno svjetlo, izvan imena i oblika,
izvan misli i iskustva, ak izvan pojma bivstva ili ne-bivstva.
Predstavljena lotosom sa tisuu latica iz kojeg izbijaju zrake mjese
eve svjetlosti, u tjemenoj akri ljudska se dua sjedinjava s onim
to nazivamo Bogom. U njezinom je sreditu, bljetav kao mu
nja, konani joni-trokut (simbol stvaranja), u kojem je, dobro skrive
na tako da joj je teko prii, golema blistava praznina kojoj u potaji
slue svi bogovi.
Premda energija tjemene akre moe stvarati nove simbole i
oblike, ona sama je izvan svih postojeih simbola i oblika. Tu istu
energiju moemo iskusiti prilikom spontanog mistinog doivljaja
jedinstva, a vrlo esto se spominje u prikazu iskustava na pragu
smrti. Dante takvo jedno iskustvo opisuje u svom Raju:

Jedan jedini as uspavao je moje pamenje vie nego to je

dvadeset i pet stoljea poslalo u zaborav pothvat kojemu se
Neptun divio u sjeni lae Argo. Tako je dua moja motrila,
sva uznesena, smirena, nepomina i pozorna, pa se stalno iz
nova raspaljivala za motrenjem. Od toga svjetla postaje o
vjek takav da je nemogue, ak kad bi i volio, odvrnuti se od
Njega, da to drugo gleda.

NEUROLOGIJA I FIZIKA SREDITA

U Shurangama Sutri Buddhin glavni uenik, Ananda, postavlja pita
nje: Gospodaru Buddho, govori o jedinstvu i jednoi iste, tajan
stvene i vjeite Sutine, ali ja te ne razumijem u potpunosti. Kad god
mojih est utilnih organa opaa ovu stvarnost, ona se oituje kao
mnotvo emanacija. Kako se Jedno moe oitovati u tolikome?
Umjesto odgovora, Buddha vadi rupi. Vidi, kae, ovo je je
dan rupi. A sada u ga ja svezati u est vorova. Imat emo est
vorova, ali to e i dalje biti jedan rupi.
Sve do pred kraj dvadesetog stoljea objedinjavajua energija u
sreditu sebstva i postojanja izraavala se samo takvim metafora
ma. Ali ovakve prie ne dopiru do modernog uma. Danas takva pi
tanja zahtijevaju znanstveni odgovor, neto to se moe izvaga
ti i izmjeriti, pokuse o ijim rezultatima moemo itati.
S neurolokog stajalita, kako smo vidjeli u poglavlju 4, jedin
stveno mentalno iskustvo proizlazi iz usklaenih ivanih oscilacija
od 40 Hz koje se ire po cijelom mozgu. One predstavljaju jezero
ili pozadinu na kojoj se mrekaju uzbueniji modani valovi, gra
dei bogat sklop svjesnog i nesvjesnog mentalnog iskustva. Te osci
lacije su sredite sebstva, neuroloka baza naega ja. One su
ivana baza objedinjavajue, kontekstualizirajue, preobraavajue duhovne inteligencije. Putem tih oscilacija smjetamo svoje isku
stvo unutar okvira vrijednosti i smisla i odreujemo svrhu svoga i
vota. One su objedinjavajue izvorite psihike energije koja proi
ma sva naa raznovrsna mentalna iskustva.
elimo li fiziku koja najbolje opisuje sredite kozmosa, valja
nam se okrenuti kvantnoj teoriji polja, verziji kvantne fizike s kraja
dvadesetog stoljea. Kvantna teorija polja sve postojee opisuje kao
stanje ili obrazac dinamine, oscilirajue energije. Vi i ja, stolice na
kojima sjedimo, hrana koju jedemo, sve su to obrasci iste energije.

A na emu ta energija oscilira? U poglavlju 4 vidjeli smo da je temelj

no stanje svega bivstva miran ocean ili pozadinska, nepobuena
energija koju nazivamo kvantnim vakuumom.
Taj vakuum je znanstvena verzija Buddhinog rupia, Jedno
koje svezano u mnogo vorova (pobueno u mnogo razliitih ener
getskih stanja) djeluje kao mnotvo manifestacija. Sve postojee je
pobueni oblik kvantnog vakuuma, pa je vakuum stoga prisutan
kao sredite unutar svih stvari. Vakuumska energija u isti mah ini
temelj Svemira i proima ga. Kako smo i mi dio Svemira, vakuum
ska energija je u konanici i na temelj i ono to nas proima. Mi
smo valovi na oceanu vakuuma; vakuum je konano sredite i
izvorite sebstva. Kad je sebstvo uistinu centrirano, centrirano je u
temelju sveg bivstva. Na naem dijagramu Lotosa sebstva, kvantni
vakuum je blato iz kojeg izrasta stabljika lotosa.

KAKO SE KORISTITI
LOTOSOM SEBSTVA?
Lotos sebstva je karta ili mandala, prikaz slojeva ljudske psihe od
vanjskog racionalnog ega, preko nesvjesne asocijativne sredine do
sredita koje posjeduje transformirajuu psihiku energiju. Svaka
latica, svaki tip osobnosti na razini ega, moe opstati izolirano od
drugih slojeva, od osobnih ili mitskih razina asocijativnog nesvje
snog, odvojeno od sredita. Ali to, kao to emo vidjeti u glavi 10,
ima za posljedicu duhovno zakrljalu osobu. Duhovno inteligento
ja trai veu povezanost. Da bi ovjek bio lijenik, na primjer,
mora imati intelektualne osobine, ali i sposobnost uspostavljanja
odnosa s drugima. Vrhunski znanstvenici prelaze granice uske spe
cijalnosti i svojim znanjem proiruju filozofska ili duhovna poi
manja o kontekstu ljudskog ivota. Veliki umjetnici seu izvan ega
u mitsko, nesvjesno, i danas im valja ponovno uspostaviti kontakt
sa samim sreditem ele li stvoriti djelo nabijeno ivotnom snagom.
Uistinu, svima nam, elimo li biti duhovno inteligentni i prii svom
ivotu kao kreaciji, valja obnoviti kontakt sa sreditem. O tome e
biti vie govora u glavi 10 i 11.
Ovaj bih dio eljela zavriti rijeima amerikog redovnika dva
desetog stoljea, Thomasa Mertona, o svrsi mandale. Ne mogu za
misliti bolji nain da se izrazi svrha karte Lotosa sebstva:

Koja je svrha mandale? ... ovjek meditira na mandalu kako

bi imao pod kontrolom ono to se dogaa u njemu, a ne da
to kontrolira njega. Meditirajui na mandalu ovjek po
vlastitoj volji gradi i razgrauje svoju unutranju konfigura
ciju. ovjek ne meditira zato da naui ... neku religijsku
doktrinu ve da bi postao Buddha ustolien u svom vlasti
tom sreditu.

Lotos sebstva III.

etvrti dio

KAKO KORISTITI SQ

9. KAKO SE POSTAJE
DUHOVNO ZAKRLJAO

Sve stvarno, u sreditu je Zemlje.

Ali ako se sredite Zemlje susretne s povrinom Zemlje
moe se dogoditi da se slomim.
Richard, shizofreni pacijent
U ovom poglavlju elim iznijeti glavne naine kako se postaje psi
hiki rascjepkan ili slomljen zbog duhovne zakrljalosti ili duhovne
bolesti. Prvo mi, dakle, valja objasniti to mislim pod duhovnom
boleu.
Frojdovska psihologija bavi se psihopatologijom - nainom na
koji psiha gubi ravnoteu ili biva oteena zbog srdbe, straha, op
sesije, represije, prisilnog ponaanja i tako dalje. Freud je drao da
se takve patologije javljaju zbog dinamike neravnotee izmeu
ida, ega i superega, neravnotee izmeu racionalnog, svjesnog ega
i zahtjeva vie-manje nesvjesnih podruja. Kao uzroke navodilo se
to da nas roditelji nisu dovoljno voljeli, da su previe oekivali od
nas ili su nas uili da potiskujemo svoje instinkte i na taj nam nain
nametnuli seksualne probleme; a tu su bila i moralna pravila dru
tva koja gue prirodne porive.
Duhovna bolest i smanjenje SQ-a javlja se zbog nemogunosti
uspostavljanja veze s dubokim sreditem u sebi. Do toga dolazi za
to to je osoba odsjeena od napajajuih korijena sebstva koji nadila
ze kako vlastiti ego tako i asocijativnu kulturu, i seu u same teme
lje bivstva. Neki bi to moda nazvali egzistencijalnom boleu.
Jung je bio vrlo zabrinut zbog takvih duhovnih ili egzistencijalnih bo
lesti i govorio da svaku psihoneurozu u krajnjoj liniji treba shvatiti
kao duu koja pati jer nije pronala svoj smisao. Irac, dr. Michael

Kearney, medicinski savjetnik, naziva ovu vrstu patnje bol due:

Do nje dolazi kad je pojedinac odsjeen ili u nesuglasju s najdu
bljim dijelovima sebe. Upravo kao to kontakt s vlastitom duom
moe donijeti osjeaj zaokruenosti i smisla, bol due moe se opi
sati kao osjeaj rascjepkanosti, otuenosti i besmisla. Kearney, ko
ji radi s umiruima u domu za stare i nemone u Dublinu, tvrdi da
je bol due u korijenu mnogih fizikih oboljenja.
Postoje tri glavna naina na koja ovjek moe duhovno zakrljati:
ako neki dio sebe uope nije razvio
ako je neki dio sebe pretjerano razvio, ili na negativan ili de
struktivan nain
ako su razliite strane njegove osobnosti u konfliktu ili iz
meu njih uope nema odnosa
Reeno rjenikom naeg Lotosa sebstva, biti duhovno zakrljao
znai nai se na udaljenoj latici lotosa, odsjeen od ostalih latica (vi
dova osobnosti), odsjeen od sredine (uobiajenih simbola i mitolo
gija odreene kulture) ili preplavljen njome i, to je najgore, odsje
en od integrirajuih sila revitalizirajueg sredita.
Kod duhovne patologije javljaju se iste one bolesti s kojima se
moraju nositi dananja psihologija i psihijatrija - manina depresija,
ovisnost, paranoja, i tako dalje - razlika je samo u tome to mi ta sta
nja pripisujemo nedostatku smisla i vrijednosti iz ega slijedi ne
sposobnost da se integrira i uravnotei osobnost. Duhovna patolo
gija vodi nas k podrujima kojima se uvrijeena suvremena psiho
logija i psihijatrija uglavnom ne bave, a to su oaj, odbaena ili
tamna strana linosti, opsjednutost i zlo.
Shizofrenija je tipina bolest koja po mome miljenju proizlazi
iz problema sredita i kronino niske duhovne inteligencije. Shizofreniar ne moe integrirati sebe niti svoj svijet. Njegova iskustva,
emocije i opaaji doimaju se izvan konteksta. Ono to psihijatri pre
poznaju kao psiholoke komponente shizofrenije - utjecaj okoline,
odnosa, osobnih reakcija i osobnog izbora - po mome e miljenju
prije biti duhovna komponenta - nesposobnost shizofrenog paci
jenta da stupi u dodir i iskoristi revitalizirajuu, integrativnu ener
giju sredita. Richard, kojeg sam citirala na str. 147, fasciniran je
sreditem ali se ne usudi dopustiti mu da se susretne s njegovom

povrinom, njegovim svjesnim egom. elim ovdje ispriati Richardovu priu zato to ona ilustrira to mislim kad govorim o du
hovnoj kvaliteti ljudskog ivota i kako je taj ivot mogue osakatiti
manjkom duhovne inteligencije.
Richardu je
35
godina i tijekom zadnjih 10 godina
imao je povremene shizofrene napade zbog ega je jedva u stanju
izai na kraj sa zahtjevima svakodnevice. Postane sanjarski raspolo
en i gubi se u razgovorima sa samim sobom, vrlo malo spava, gubi
ili razdaje svoje stvari i novac, sprijateljuje se s udnim i katkad
opasnim ljudima, govori u bujici nepovezanih premda vrlo smisle
nih asocijacija.
U vrlo ranoj dobi doivio je teak emocionalni udarac. Majka
ga je napustila i smjeten je kod adoptivnih roditelja, radnika, u i
jem domu nije bilo dovoljno intelektualnog poticaja za njegov viso
ki IQ. Poeli su se javljati problemi s disciplinom i izbaen je iz ko
le. Premjeten je k ocu i novoj pomajci, u okruenje koje je bilo inte
lektualno bogato ali emocionalno i dalje neodgovarajue. Poeo je
traiti utoite u knjigama i intelektualnoj problematici.
Nakon izvanrednog uspjeha na fakultetu suoio se s izazovom
ulaska u svijet stvarnosti i doivio prvi slom. Otada ivi sam, obav
lja usputne, slabo plaene poslove i ima vrlo malo prijatelja.
Ono to mene najvie zanima u Richardovoj prii je velika raz
lika u njegovoj osobnosti i sposobnostima, ve prema tome je li mu
dobro ili je bolestan. Kad mu je dobro, hladan je i bez emocija, raz
govara samo o apstraktnim intelektualnim temama. Ima sjajna opa
anja o drugima, ali na ravnoduan, kliniki nain. Gotovo kao da
nema osobnosti. Iako je vrlo privlaan, ne zrai nikakvom seksual
nom energijom i stjee se dojam da ne pripada svome tijelu. Nikad
ne raspravlja o osjeajima.
Kad je bolestan, Richardov visoki IQ od male je koristi jer ga
slom odijeli od logine, racionalne i praktine misli. Meutim, tad
se rasplamsa ostatak njegove linosti, a s njim zapanjujua emocio
nalna inteligencija. Tad zrai toplinom i magnetizmom. Sve njego
ve misli vrsto su ukorijenjene u arhetipsko i proete irim znae
njem, ima otru intuiciju i slobodno izraava svoje osjeaje i krhkost.
Zrai seksualnom energijom i djeluje zadovoljan svojim tijelom. Ima
dobar odnos s drugima, postaje otvoren, suutan i dobro raspoloen.
Shvatimo li duu kao kanal izmeu vanjske osobnosti i unu
tranjeg svijeta dubljih znaenja, mogli bismo rei da je Richardova

dua slomljena. On je, u smislu u kojem o tome govori R. D. Laing,

podijeljeno sebstvo - podijeljeno na lomljiv, razborit vanjski ego i
topao, intuitivan, duboko smislen unutranji svijet do kojeg moe
doprijeti samo kroz ludilo. Mogli bismo rei da je u dodiru sa svo
jim duhom samo kad je lud.
Richardova pria ilustrira dvije razliite patologije duhovnog,
dva estremna naina na koja moemo oboliti zbog problema smisla.
Kad je pri zdravom razumu, Richard uope nema dodira sa svojom
duhovnom jezgrom. Ne moe uspostaviti kontakt sa smislom po
stojanja. Kad mu je loe, on ga sasvim preplavi. Ono to mu je po
trebno je ravnotea izmeu to dvoje.

NAE SHIZOIDNO DRUTVO

Mnogi od nas pomalo su nalik Richardovoj razboritoj strani, izo
lirani od smisla ivotom u kojem se osjeamo kao u staklenom ka
vezom. Gledamo na svijet poput glumaca koji slijede tekst koji u
potpunosti ne razumiju, ponavljamo kretnje uloge koju ne razumi
jemo, koju istinski ne osjeamo. Jedna izljeena alkoholiarka ovako
mi je opisala svoje stanje: Osjeala sam se kao da sam u vakuumu,
u praznini, kao da sam na nekom mrtvom mjestu, usred usahlog
polja. Bila sam odvojena od sebe, od ostalih, od Boga.
Tako se osjeaju likovi u Kafkinim romanima. U svojim skame
njenim ivotima oni su mjeseari u krajoliku drutva i njihova ne
sposobnost da daju nekakav smisao svijetu i dogaajima u njemu
nalik je nonoj mori. Knjievnost dvadesetog stoljea prepuna je to
ga - Sartreova munina, otuenost i zla kob, Kierkegaardova
bolest nasmrt, Heideggerova bezzaviajnost, Camusov stra
nac, pa ak i Marksova lana svijest buroazije. Svi oni opisuju
neku vrstu odsjeenosti od sebe i od drugih. Kod mentalno zdravih
ljudi to se smatra simptomima stanja poznatog pod nazivom shizoidno ili shizotipno. U poglavlju 5 vidjeli smo da je ono pove
zano s pojaanom aktivnou sljepoonih renjeva mozga. Drugi,
manje uobiajen simptom takvog stanja je Richardova luda strana.
Primjeuje se kod ljudi koji su toliko otvoreni irokom spektru aso
cijacija da djeluju sanjarski i neodluni, nesposobni opredijeliti se za
neki odreeni ivotni put, aknuti ili ekscentrini u svome nainu
razmiljanja i ponaanju, preplavljeni vlastitim unutranjim ivo
tom, neobuzdani, nerealistini. Kao to smo vidjeli, ta su svojstva
nerijetko vezana za kreativnost.

Ja opisujem cijelo nae drutvo kao shizoidno jer takva su men

talna stanja vrlo esta, a i zato to su ona usko vezana za problem
smisla i inteligentnog pristupa smislu. Veina psihijatara i psiholo
ga koji piu o shizoidnoj osobnosti primjeuju da su takve karakte
ristike mnogo ee u dvadesetom stoljeu nego prije, tovie, da su
ak tipine za ovo stoljee.
Psiholog koji je djelovao sredinom dvadesetog stoljea, Rollo
May, prije mnogo godina je napisao da veina pacijenata koji dola
ze k njemu na lijeenje pate od shizoidnog poremeaja osobnosti.
On je to smatrao boleu naeg stoljea. Viktor Frankl, opisujui to
stanje kao egzistencijalni vakuum povezuje ga s prevladavajuim
osjeajem dosade u naoj kulturi, osobito meu mladima. Jedna
anketa, pie on, nedavno je pokazala da medu mojim europskim
studentima, 25 % pokazuje vie ili manje izraen stupanj egzi
stencijalnog vakuuma. Medu mojim amerikim studentima ne radi
se o 25 nego o 60 %.
Franklova je anketa provedena krajem 1950-tih. U glavi 5 vidje
li smo da psihijatrijska istraivanja s kraja 1990-tih navode na
zakljuak da 60 do 70 % stanovnitva u razvijenim zemljama pa
ti od nekog oblika shizoidne dezorijentacije. Tu je ukljuen velik
broj onih koji odlaze obiteljskom lijeniku zbog depresije, umora,
poremeaja hranjenja, stresa ili ovisnosti - bolesti smisla. Ima da
kako pritubi i na tee znakove mentalnog oboljenja. Ukljuimo li u
sve to i uzajamnu povezanost stresa, raka i sranih oboljenja, men
talne/emocionalne bolesti ine najveu skupinu razloga zbog kojih
moderan, zapadni ovjek danas odlazi k lijeniku. Skupno gledano,
one su najizraenije i kod ljudi koji su u zatvoru zbog zloina potak
nutih poremeajem osobnosti.
Kao kultura, postajemo sve lui. Zato? Ova knjiga eli poka
zati da su razlozi tome uglavnom duhovne prirode, da naa osob
na i kolektivna mentalna nestabilnost potjee iz posebnog oblika
otuenja, otuenosti od sredita - otuenosti od smisla, vrijednosti,
svrhe i vizije, otuenosti od korijena i razloga naeg ovjetva.

TRI RAZINE
DUHOVNOG OTUENJA
Iz Lotosa sebstva vidjeli smo da postoje tri osnovne razine sebstva.
Sve tri igraju odreenu ulogu pri psihikoj cjelovitosti. Isto tako, na
svakoj se razini moe dogoditi neki oblik otuenja od integrirajueg sredita i prouzroiti odreeni oblik duhovnog krljanja.
U modernoj kulturi zapadnjakog tipa, najei oblik duhov
nog krljanja javlja se zato to je na pretjerano razvijeni sloj ega od
sjeen od sredine i/ili sredita. Previe smo racionalni, previe zao
kupljeni sobom, pretjerano skloni igrama i pozama. Previe smo
odsjeeni od tijela i njegove energije, od svojih snova i dubljih sloje
va mate. To obino vodi do zamjetljivog pada emocionalne inteli
gencije. Lako nas ponesu srdba, strah, gramzivost ili ljubomora.
Postajemo neuravnoteeni i ne umijemo se nositi s tuom neuravnoteenou. A gubimo kontakt i sa svojom duhovnom inteligenci
jom. Igre i poze obino pokazuju da smo uhvaeni u kojekakve
uloge te stoga ivimo samo neki mali djeli sebe. Iako imamo po
tencijal da realiziramo poneto od svih 6 osobnosti u sebi, mi os
tajemo zaglavljeni unutar scenarija samo jednog tipa; ili nas previe
zaokupi mo, ili se suvie drimo konvencija, previe smo zaoku
pljeni detaljima, pruamo pretjerani otpor, to bilo.
Kad nam je SQ visok i kad smo u dodiru sa svojom cjelovitou,
naa osobnost izraava poneto od voe, poneto od umjetnika, od
intelektualca, od planinara, poneto od brinog roditelja, i tako da
lje. Nau matu potiu i Mars i Venera, i Merkur i Saturn. U nama
je sadran dio mukog i dio enskog, poneto od djeteta i poneto
od mudrog mukarca ili ene. Kad nam je SQ nizak, postajemo vla
stite karikature, a nai osjeaji i emocionalni uzorci karikature zdra
vih ljudskih reakcija. Nae su reakcije ograniene i rascjepkane.
Za svaki od est glavnih tipova osobnosti, koje smo na razini
ega vidjeli u Lotosu sebstva (vidi str. 143), postoje dvije zdrave ili
normalne emocionalne reakcije na ljude, situacije ili dogaaje, i
dvije poremeene ili fragmentirane reakcije.
Konvencionalan tip osobnosti (sekretarica, knjigovoa, inovnik,
kompjuterski programer, i tako dalje) varira izmeu normalne reak
cije bliskosti s grupom i odaleenosti od nje. Ali kad je ego otuen
od dubljih slojeva sredine i sredita, te reakcije mogu se pretvoriti u
slijepu lojalnost grupi ili narcistino povlaenje. I fanatizam i narci
zam odraz su duhovnog krljanja.

Tip osobnosti

Normalna reakcija

Naruena ili rascjepkana

reakcija

Konvencionalan

Povezanost s
grupom
Otuenost od
grupe

Slijepa lojalnost grupi

(fanatizam)
Odcjepljenost od grupe
(narcizam)

Drutveni

Suosjeanje s
ljudima
Antipatija prema
ljudima

Ovisnost, mazohizam
Sociopatska
nemogunost osjeanja
za druge, sadizam

Istraivaki

Istraivanje
problema ili
situacija
Bijeg od problema
ili situacija

Opsesivnost

Umjetniki

Radost stvaranja ili

postizanja, slavlje
Tuga zbog
nepostizanja svog
cilja, aljenje

Manija ili neprilina

euforija
Depresija

Realistian

Cjelovitost,
spontanost,
uravnoteenost
Stid, kompleks
manje vrijednosti

Poputanje samom
sebi

Poduzetan

Spreman preuzeti
odgovornost i
vodstvo, odanost
idealu
Osjeaj
demoraliziranosti,
bijeg od
odgovornosti,
poricanje da je
situacija onakva
kakva je

Histerija ili fobine

reakcije, potiskivanje

Osjeaj manje
vrijednosti, mrnja
prema samom sebi
Zloupotreba moi,
grandioznost

Samounitavanje,
paranoja, projekcija

Drutveni tip osobnosti (nastavnik, psihoterapeut, odvjetnik,

upravljaki kadar itd.) nalazi se negdje izmeu normalnih reakcija
razumijevanja i naklonosti za druge i stanovitih osjeaja antipatije. I
jedno i drugo je normalno i posve zdravo u datim okolnostima. Ali
kad je ego odvojen od dubljih slojeva sebstva, suosjeanje s drugima

moe se pretvoriti u mazohistiku portvovnost, a jednostavna od

bojnost u sadizam ili sociopatsku nemogunost osjeanja za druge.
Kako ovisnost tako i sociopatska reakcija znak su duhovne zakrljalosti.
Istraivaki tip osobnosti (ljudi koji ive od intelektualnog rada,
sveuilini profesori, znanstvenici, lijenici, i tako dalje) iskazuju ili
zdravu reakciju zaokupljenosti problemom/situacijom, ili upravo
suprotno, povlaenje od problema/situacija. Ali, doe li do pore
meaja, zaokupljenost se moe pretvoriti u opsesiju, a obino, po
vremeno povlaenje u histeriju, potpuno potiskivanje ili fobiju. I
opsesija i histerija (ili fobija) reakcije su duhovnog krljanja - dru
gim rijeima, to su reakcije odvojenosti od sebe.
Umjetniki tip osobnosti (pisac, pjesnik, muziar, slikar, dizajner,
itd.) kree se izmeu normalne reakcije slavljenja ivota, radosti
zbog postignua stvaranja, aljenja, tuge zbog nepostignutog. Ali
kad se te normalne reakcije odvoje od sredine i sredita sebstva,
slavlje ivota moe se prometnuti u maninost, neprimjerenu eufo
riju, nerealno visok ili laan osjeaj uspjeha. aljenje, pak, moe
postati depresija, pretjerana i katkad tragina nesposobnost da se u
nekoj situaciji, odnosu ili projektu pronae zadovoljstvo ili dobro.
Manina depresija, druga strana ove poremeene reakcije, vrlo je
esta u kreativnih tipova. To je stanje duhovne zakrljalosti jer ov
jeka liava perspektive, konteksta, te stoga cjelovitosti.
Realistian tip osobnosti (voza, pilot, inenjer, farmer, i tako da
lje) uglavnom varira izmeu pozitivne reakcije spontanosti i nega
tivne reakcije stida. Ali kad se te reakcije odvoje od sredita, spon
tanost moe prijei u poputanje samom sebi, a stid u mrnju pre
ma samome sebi. I jedna i druga reakcija ine da ovjek gubi mogu
nost sagledavanja i osjeaj zaokruenosti. Znak su duhovnog kr
ljanja.
Poduzetan tip osobnosti (politiar, biznismen, policajac, vojnik, i
tako dalje) ima pozitivnu emocionalnu reakciju preuzimanja odgo
vornosti, lojalnosti svom idealu, spremnosti da vodi. Ako je reakcija
negativna, ali i dalje unutar normalnih okvira, takva se osoba moe
osjeati demoraliziranom i izvlaiti se od odgovornosti. Ali ako se
ego ovih tipova okrenutih moi odcijepi od svojih dubljih slojeva,
sva pozitivna svojstva vodstva mogu se izroditi u grandioznost i
zloupotrebu moi. Isto tako, osjeaj da stvari ne idu kako treba, mo
e se izopaiti u nezdravu paranoju i osjeaj da su nas drugi izdali.

Kljuni faktor pri nezdravim reakcijama je otuenje od nekog

dijela sebe, kao kad se zavade dva prijatelja. Ja zapravo sadri
brojne podosobnosti, kao to su to primijetili gotovo svi psihijatri.
Npr. Freudov ego, superego i id, Jungovi kompleksi i arhetipovi, i
tako dalje.
Nitko od nas nije posve ista osoba na poslu, s bliskim prijatelji
ma ili prilikom drutvenog okupljanja, niti je to potrebno. Nai su
snovi beskonaan niz daljnjih podlinosti. Zdravo stanje je biti u
prijateljskim odnosima sa svim svojim stranama, tako da se one me
usobno ne potkopavaju, da se moemo slobodno kretati od jedne
do druge, ve prema potrebi. Ali neke od naih podosobnosti mogu
biti nesmiljeni neprijatelji. A neke je teko uope otkriti, tako da
stvaraju rupe u osobnosti. Upravo one predstavljaju izazov za
osobni rast i postizanje sklada.

OPSJEDNUTOST, ZLO I OAJ

Kao to smo vidjeli, otuenost moe poprimiti mnoge oblike i izaz
vati razne vrste mentalnih ili psihikih oboljenja. Ova dosad opisa
na poznata su zapadnoj psihijatriji, iako ih ona ne pripisuje duhov
nim uzrocima. To je zato to do njih mahom dolazi zbog odcjepljivanja ega od sredita, a zapadna psihologija i psihijatrija uglavnom
su orijentirane samo na ego.
Meutim, postoje 3 stanja otuenja koje moe biti samo du
hovno, i oduvijek se nalazilo izvan podruja prouavanja ope priz
nate psihijatrije i psihologije. Opsjednutost, zlo i oaj ee su tema
knjievnosti ili religijskih tekstova, iako su se neki psiholozi dvade
setog stoljea, kao Jung, Viktor Frankl i R. D. Laing pokuali poza
baviti njima. Tko god je pokuavao shvatiti teke zloine i devijantnosti dvadesetog stoljea morao se suoiti s njima, iako to nije lako.
To su stanja izvan naeg poimanja normalnog i suprotstavljaju se
svakom smislu. Ipak nema dvojbe da takva stanja postoje u onom
sivom podruju u kojem se susreu psihologija i duhovno.
Pred kraj Srca tmine, Josepha Conrada, antijunak Kurtz izgova
ra jezive rijei: Uas! Uas! Kurtz je europski trgovac koji dospije
va u afriku dunglu i s vremenom postaje divljiji od tamonjih div
ljaka. Ekspedicija koja dolazi da ga spasi groznice i samoga sebe, zatie ga usred zvjerskog prizora sadizma i smrti. On sjedi medu do
morocima koji oko razbuktale vatre vitlaju tapovima s lubanjama,

u noi, usred dungle. Zrakom se prolamaju jezoviti krici. Kurtz je

opsjednut ovjek. Za domoroce polubog, a samom sebi stranac.
Pogled mu je staklast, tijelo ukoeno, pozornost usmjerena na neku
neznanu toku u daljini, dua zasunjena neim izvan njega samog,
to ga doziva. On vie nije tek ovjek koji prisustvuje primitivnom
ritualu, Kurtz je obuzet unutranjom dramom kojoj ne moe umaknuti. Ritual je poprimio svoj vlastiti ivot i oduzeo mu njegov.
Ljudska je povijest puna pria o opsjednutosti, pria o amanima i vraevima koji u sebe upijaju tugu i bolesti svoga naroda, a
zatim se prebacuju u druga podruja bivstva, pria o vjerskim fana
ticima koji uju glasove u pustinji ili padaju niice pred zapaljenim
grmovima. A ima tu i mranih pria o djevojkama opsjednutim
vjeticama, tijelima idova nastanjenim duama umrlih, kranima
opsjednutim avlom, i tibetanskim budistima opsjednutim demo
nima. U svakom od tih sluajeva opsjednutu je osobu ponijelo
neto izvan njezine kontrole.
Dvadeseto stoljee poznaje mnogo pria o opsjednutosti slinoj
Kurtzovoj, pria o ljudima koji su zagazili u vode sadizma i soton
skih rituala. Ili mnogo priprostijih: alkoholiar koji ne moe obuz
dati potrebu za piem zato to ga vue neka duboka duevna bol ili
zov, bol koja pee vie od ijedne fizike, bol koja alje lano obea
nje: Utai me i osjeat e se bolje; osoba koju neto doziva, tje
ra, nekontrolirano gura u mrane, nastrane ili zabranjene seksualne
rituale koji su gotovo izvan dometa njenog svjesnog ja i daleko iz
van granica njenog normalnog ponaanja ili karaktera; osoba koja
se povremeno mora susresti sa svojom sjenom, otii u bordel ili
kakvu jazbinu, druiti se s kojekakvim drutvom ili upustiti u ile
galne poslove, u rizik na rubu samounitenja.
Opsjednutost je poput ovisnosti, i gore od toga. ovjek moe
biti ovisan o nekoj tvari ili ponaanju - alkoholu, drogama, seksu,
kocki, troenju. Opsjednutost je sila koja tjera osobu da i protiv svo
je volje zadovolji neki unutranji zov. Opsjednutost je arhetipsko
stanje, podinjenost arhetipu koji se otkaio od svoga sredita. Rei
da opsjednutu osobu progone demoni zapravo znai da su on ili
ona u vlasti psihikih sila koje su izgubile kontrolu.
Glas koji iz daljina doziva vjernika u potrazi za Bogom, glas je
anela. Taj glas dolazi iz sredita. On je ukorijenjen u odnos s bo
anskim, s neim to vjernikovom ivotu daje pozitivan prizvuk.
Glas koji iz kuhinje doziva shizofreniara koji je izgubio svaki dodir

sa sreditem, da doe i podigne no, glas je demona. Taj glas je ne

povezana, neukotvljena, podivljala psihika energija. Glas koji ma
mi alkoholiara da uzme jo jedno pie, ili inae normalnu osobu da
se upusti u autodestruktivne seksualne igre, ili ak cijelu jednu kul
turu da slijedi vou zla, poput Hitlera, glas je demona koji progoni
psihu otrgnutu iz sidrita.
Reeno jezikom fizike dvadesetog stoljea, arhetipovi su vje
rojatno obrasci psihike energije, od one vrste koja je poznata pod
nazivom neobjanjeni mamci - obrasci energije koji nas uvlae u
svoje polje. Kad je to polje ukotvljeno u sreditu, arhetip nas ini ve
ima od naeg ega i daje nam uzorak po kojem moemo ivjeti. Kad
je arhetip kaotian, dogaa se da nas zavrti izvan kontrole i obuz
mu nas sile snanije od nas samih.
Jung to nije rekao, ali ja mislim da svaki arhetip - Veliki otac,
Velika majka, Ljubavnik, Ratnik, Dijete, Sveenica, i tako dalje - koji
se otkine od svog sidrita pada pod utjecaj arhetipa Sjene. Sjena je
mrana, nevoljena, neprihvatljiva strana svake osobnosti, naa od
baena strana. Arhetip sjene sastoji se od onih odbaenih stvari koje
su se osnaile u arhetipsku energiju i mogu biti anarhian izraz bilo
kojeg arhetipa. Kad nas epaju, opsjednuti smo; vue nas, doziva,
zanosi energija snanija od nas, koju ne moemo kontrolirati, koja
je i sama izvan kontrole.
Zov opsjednutosti zapravo je krivo usmjeren zov prema cje
lovitosti. Ta otkinuta arhetipska energija koja nas doziva predstav
lja otkinute, odbaene dijelove nas samih. Opsjednutost je bolna po
traga za naim izgubljenim, slomljenim ili oteenim dijelovima. Ali
to je krivo usmjerena potraga, jer opsjednutost je arhetipska energi
ja koja ni sama nije ukorijenjena, energija otkinuta od sredita, a sa
mo centrirana energija moe nam dati istinsku puninu.
Zlo je arhetipska energija koja je izvan kontrole. Njezin konani
arhetip je avo. Najljubljeniji od svih Bojih anela, koji je iz oholo
sti odbio Nebo (sredite), avo vlada kraljevstvom svega onoga to
mi nazivamo zlom. avo je negativna, odsjeena arhetipska ener
gija par ekselans. Ali, je li on zao u sebi? Moe li itko uistinu biti zao,
ili su neki ljudi naprosto u vlasti zla? Je li itko roen zao, da li itko
postaje zao, ili je zlo jednostavno najsnaniji oblik ospjednutosti?
Krajem 1990-tih posjetila sam pomno uvan zatvor jer sam pi
sala novinski lanak o pokusu s terapijom putem dijaloga provede
noj u skupini silovatelja, zloinaca.

Kad sam prvi put stupila u zatvorsku dvoranu za sastanke u

kojoj se nalazilo
45
silovatelja, doivjela sam estoku
reakciju, spopala me munina i strahovita glavobolja. U toj je skupi
ni bilo serijskih silovatelja i ubojica djece. Jednoga sam ak prepoz
nala s novinskih fotografija. Moj prvi dojam potvrdio je sve najgore
pretpostavke o ljudima koji su u stanju poiniti takve zloine. inilo
se da veina ima vrlo nizak IQ, lica su im se trzala i krivila, a neki
su imali lubanje udnog oblika. Bila su prisutna samo dva straara
i psiholog koji je vodio razgovor; bila sam jedina ena. Tako snano
sam osjeala prisustvo zla i opasnost od njega da mi je dolo da po
bjegnem iz te sobe. Pa ipak su me upravo ova poluljudska udovi
ta vie no itko pouila tome to znai biti ovjek.
Ideja grupnog dijaloga jest da ljudi naue razgovarati, da upoz
naju sami sebe i jedni druge. Krajem 1940-tih obnovila ju je skupi
na psihologa, ali potjee jo iz drevne Atene, od Sokratovog kori
tenja neprekidnih pitanja i diskusije s ciljem da slomi pretpostavke
i stereotipe svojih sugovornika. Vjerovao je da ta tehnika moe ui
niti da otkrijemo pritajeno znanje ak i u najneukijeg ovjeka i do
bro u svakome.
Zatvorenici su bili ljuti i nervozni i vokabular im se uglavnom
svodio na psovke. Pa ipak, tijekom trosatne sesije mnogi od njih su
se uspjeli izraziti. Govorili su o svojoj potpunoj izolaciji. Svi misle
da smo samo ljam. Mi jesmo ljam, ali ne samo ljam. Neki su go
vorili o svojoj krivnji, o slomljenom samopotovanju kad su bili su
oeni s patnjom svojih rtvi. Drugi su djelovali zbunjeno, ne shva
ajui u potpunosti to su to uinili ni zato su u zatvoru. Prostorija
je bila nabijena kolektivnom boli. Mnogi su kao djeca bili zlostavlja
ni i/ili naputeni, i priali su o tome. Njihova srdba bila je vapaj za
priznanjem da su ljudi, i kroz ovu priliku da progovore ipak je za
sjala neka sutinski ljudska narav, neto to mi je i protiv vlastite vo
lje bilo simpatino.
Jedan od straara ispriao mi je da u poetku nije htio imati ni
ta s tim ljudima. Ali sada, otkad sjedim na ovim okupljanjima, ra
do bih porazgovarao sa svakim od njih. Ja sam bila ganuta. Mnogi
od zatvorenika obraali su se upravo meni. Veina njih poinila je
zloin nad enama ili djecom, i kao da su imali potrebu da ba ja
budem ta koja e vidjeti dalje od njihovih zloina, njih onakve kako
sami sebe vide. Bilo je to jedno od najdojmljivijih iskustava u mome
ivotu i zauvijek sam shvatila neto: nema ovjeka koji je zao sam

po sebi, svatko je od nas sposoban za zlo. To je jedna od ljudskih

mogunosti - ekstremna mogunost rascjepkanog, od sredita otki
nutog, duhovno zaostalog sebstva.
Vitalna, integrirajua sila sredita prisutna je u svakom ivom
biu, a osobito u ljudskih bia s obzirom na prirodu njihove svijesti.
Veina nas nije svjesna svoga odnosa sa sreditem, nije svjesna da u
nama kljua cijela svemirska stvarnost. Mnogi od nas otueni su od
toga izvorita. Ali ono je uvijek prisutno, ak i ako ne moemo do
prijeti do njega.
Svatko od nas je kakofonija mnogih ja iji je odnos slian ono
me u neskladnoj obitelji. Imamo dominirajue ja koje vidimo kao
sebe, ali potisnuto prisustvo drugih ipak nas progoni i katkad
preplavljuje. Zlo je neto stvarno, sila koja moe djelovati unutar
nas i preplaviti nas. Ima zlih djela s opakim posljedicama. Ali zlo
kao takvo neka je vrsta opsjednutosti, nemogunost odaziva na
dublju stvarnost unutar sebe. Nema zlih ljudi, prije bi se moglo rei
da neke ljude ponese zlo.
Na hebrejskom rije za avla je Shitan. Doslovno uzeto to znai
bez odgovora, onaj koji ne moe odgovoriti. Prema biblijskoj
mitologiji avlova je oholost bila tolika da se on nije mogao odaz
vati Bogu - nije mogao voljeti Boga - ni ivjeti kao dio Bojeg kra
ljevstva. Ono to je tipino za opsjednutost openito, a osobito za
zlo, jest to da ospjednuta osoba ne moe reagirati na iru realnost ni
na ljude oko sebe. Psihotini sadist ne reagira na zaklinjanje ili pat
nje svoje rtve; on se ne identificira sa rtvom kao sa drugim ljud
skim biem. Nacisti su idove nazivali svinjama, a umjetnike ko
je su ubijali degenericima. Ameriki vojnici u Vijetnamu, odgo
vorni za masovna ubojstva, svoje su rtve nazivali uti. Zlo je
mogue samo kad se izvodi protiv drugih, protiv onih za koje u
nama nema nikakvog odaziva.
Latinski korijen engleske rijei response (odaziv) isti je kao i
za rije spontaneity (spontanost). U svakodnevnoj upotrebi biti
spontan ne razlikuje se mnogo od biti impulzivan ili ponaati se
onako kako ti puhne. Ali to nije pravo znaenje te rijei. Ako
spontanost shvatimo kao prirodan odaziv na sredite - u nama, u
drugima i u samom postojanju - onda je biti spontan isto to i biti
prirodan, biti u stanju milosti, u stanju duboke povezanosti. Spon
tano ljudsko bie povezano je s drugima poput valova na moru.
Ono je povezano s tim morem kao i val s vodom od koje je sazdan.

idovski mistik dvadesetog stoljea rabin Abraham Heschel defini

rao je spontanost kao trenutke izravnosti u zajednitvu sebstva sa
stvarnou.4
Duhovna zakrljalost u sutini je manjak spontanosti (prirod
nosti) i stoga slab odaziv na sredite. Na ego tada upada u stupicu
igara, poza i pretvaranja. Nosamo uokolo previe svijesti o sebi, po
stajemo previe zaokupljeni formom i vanjtinom, premalo otvore
ni za ono to je uistinu vano. Tada smo zapeli na latici lotosa.
Kad se nae arhetipske energije odvoje od sredita, manjak prirod
nosti ostavlja nas izloene silama opsjednutosti i zla. A kad nam
prirodnosti uzmanjka u tolikoj mjeri da se vie ne moemo odazva
ti ak ni zarobljenoj ili krivo usmjerenoj psihikoj energiji u sebi, pa
damo u oajanje.
To je ono oajanje koje danski filozof Soren Kierkegaard naziva
bolest nasmrt. Oaj je konano odricanje od ivota, neka vrsta ne
prekidnog samoubojstva. ovjek koji oajava je odustao, on ne mo
e pronai smisao, nijednu stvar ili osobu koja bi mu bila dovoljno
vrijedna da joj se odazove. Njegovi su dani niz jednolinog sivila, a
noi nerijetko mukli uas. Progoni ga smrt, odsustvo ivota, ne odazivlje se ni na to. On se grozi svog oaja, hvata ga panika pred njim
pa ipak, poput ovjeka to se koleba na rubu ponora, uti njegov
zov, osjea da ga vue k sebi. Samoubojstvo je konaan in krajnjeg
oajanja, konana predaja besmislu. To je potpuni gubitak prirod
nosti.
U suvremenom je drutvu samoubojstvo, ili pokuaj samouboj
stva, neto poput epidemije, osobito medu mladima. Londonski
Sunday Times krajem 1990-tih iznio je podatak da oko 22 posto mla
dih ena, u dobi od
16
i
25
godina, pokua izvriti
samoubojstvo, a u mukaraca iste dobne skupine ta brojka iznosi 16
posto. Za mukarce je ta brojka nia jednostavno zato to se kod
njih mnogo ee ne radi samo o pokuaju. Neki od tih mladih ljudi
pokuavaju se ubiti zato to ne mogu pronai smisao u ivotu. Dru
gi zato to su izgubili svaku nadu: prekinuta veza ili nepoloeni is
piti ine se kao kraj svijeta. I jedno i drugo znak je niskog SQ-a - ne
mogunost da se vidi dalje od trenutka, da se stvari smjeste u ire
okvire smisla i vrijednosti.
Oaj koji nas tjera na samoubojstvo najtei je oblik duhovne zakrljalosti. To je nijekanje samog duha u nama. Ali duhovna zakr
ljalost na svakoj razini i u ma kojem obliku uvijek nam donosi bol i
nerijetko nas tjera da nanosimo bol drugima. Sve to znai da smo

izgubili odreeni stupanj prirodnosti koja nas ini ljudima, i da se

vie ne moemo odazvati ivotu i onima oko nas. I konano, zbog
gubitka prirodnosti i nemogunosti odaziva ne moemo preuzeti
odgovornost za svoj ivot i postupke. Nizak IQ ometa nas pri rjea
vanju racionalnih problema, nizak EQ ini da se udno ponaamo u
situacijama u kojima se zateknemo, ali nizak SQ sakati samo nae
bie.
Kako se moemo izlijeiti? Ako je visoki SQ potencijal svakog
ljudskog bia, kako doprijeti do njega? to to znai ivjeti iz sredi
ta, ivjeti potpuno prirodno, odazivljui se iz svoje nutrine? Kako
nam SQ moe pomoi da odbacimo igre i pretvaranja, da se oslo
bodimo prisilnih obrazaca ponaanja, i povesti nas s onu stranu na
ih negativnih potencijala, s onu stranu zla i oaja? To su pitanja s
kojima emo se sada pozabaviti, da vidimo kako se moemo izlije
iti pomou duhovne inteligencije.

10. KAKO SE MOEMO

IZLIJEITI POMOU SQ-A

Sabranost me pribliava samom sebi spajajui dva vida, ili

dva djelovanja moga bia kao da su to dvije lee teleskopa. Jedna
lea je moje duhovno bie, unutranja dua, duboka
volja, duhovna inteligencija. Druga je moja vanjska dua, volja
ukljuena u ivotne aktivnosti.
otac Thomas Merton
Sabranost je jedan od 3 kljuna elementa kranske redovnike
molitve. Onako kako je opisuje Thomas Merton, sabranost je spaja
nje naeg unutranjeg i vanjskog svijeta, susret dubokog, unutra
njeg sebstva kojem je priroena mudrost ili duhovna inteligencija s
vanjskim egom svjetovnih interesa, strategija i aktivnosti. Sama du
a, kao to smo ve vidjeli nije nita doli kanal ili, bolje reeno, dija
log izmeu unutranjeg i vanjskog, spontano saobraanje racional
nog, svjesnog uma sa svojim sreditem i sreditem sveg bivstva.
Kad se taj kanal ili dijalog urui, kao u sluaju Richarda, shizofreninog pacijenta iz glave 9, dua se slama. Rascjepkani smo i du
hovno bolesni. Kad spoznaja i energija slobodno teku kroz kanal iz
meu unutranjeg i vanjskog, kao u sluaju gruzijskog tenora iz
glave 2, dua nas moe izlijeiti, a moda i one s kojima dolazimo u
dodir. Centrirani smo, potpuni. Naa SQ (usklaene modane osci
lacije od 40 Hz) radi na tome da objedini sve razine naeg bia.
Duhovna bolest je stanje rascjepkanosti, otkinua od sredita
sebstva. Duhovno zdravlje je stanje ukotvljene cjelovitosti. Duhov
na inteligencija, SQ, nain je na koji se moemo kretati od jednoga
prema drugom, sredstvo pomou kojeg se moemo izlijeiti. Rijei

zacijeliti i cio istog su korijena. A sabranost, koja omoguuje

protok duhovne inteligencije, dolazi od rijei sabrati se, pribrati, sa
kupiti svoje rasute dijelove.
U Kodu due (The Soul's Code), James Hillman, psiholog jungijanac, iznosi svoju teoriju o naem porijeklu, teoriju ira. Mi nismo,
kae on, tek kombinacija genetike, okruenja i odgoja. Svatko od
nas roenjem donosi na svijet svoj jedinstveni usud. Svaka osoba
nosi jedinstvenost koja trai pravo na ivot i koja je ve tempirana
prije nego to je odivljena. Ta izvorna jedinstvenost je izvorna
potpunost i, prema Hillmanu, na je usud prisjetiti je se i odivjeti je.
Kao mali, kreemo na ivotni put u stanju potpune stopljenosti
s okolinom. Kako tvrde obiteljski psiholozi i psihoterapeuti, male
no dijete stvara svoj svijet i sebe u odnosu posebice na majku i na
obiteljsko okruenje. To okruenje djetetov je okvir. Ono ima du
hovnu inteligenciju, potrebu da trai iri kontekst, ali na tome stup
nju nema niega u odnosu na to bi provjerio neku odreenu situa
ciju i stavio je u iri kontekst. Ako je majka rascjepkana osoba, ili
ako je obitelj rascjepkan sustav, dijete e izrasti u takvo stanje ras
cjepkanosti. Njegova spontanost (nevinost) ovdje radi protiv nje
ga i protiv njegove izvorne cjelovitosti jer ga vodi k tome da se pri
lagodi rascjepkanoj obitelji. Malo dijete iji je otac nasilan i sadisti
ki nastrojen, prihvatit e nasilni sadizam kao ljubav. U kasnijem i
votu e traiti upravo to i vjerojatno zlostavljati vlastitu djecu. Dije
te ija je majka bila hladna i odbojna identificirat e ta svojstva kao
ljubav i nastojati ih ponoviti u svojim odnosima odrasle dobi.

Kad se kasnije u ivotu prisjeamo svoga iskustva (kad ga sabiremo), sagledavamo ga iz ire perspektive. Sada smo u stanju djeje
iskustvo smjestiti u iri kontekst adolescentskog ili odraslog ivota
i iskustva. A ako je to iskustvo vezano za uvjetovanost odreene
kulture, sada smo dovoljno zreli da se distanciramo od nje. SQ nam
omoguava da uvidimo kako stanoviti obrasci reagiranja, odnosa ili
ponaanja imaju posljedice koje ne elimo. Na taj se nain razvijaju
i mijenjaju i pojedinci i kulture. To je dinamika koju slijedi dobra
psihoterapija. Zato sabranost i jest osnovni sastojak meditacije ili
molitve.
Prisjeanje kao dio sabranosti nije puko sjeanje. To je prisjea
nje sa stajalita novog konteksta. To je mogunost da se obiteljska
povijest napie iznova i da joj se dade drugaiji ishod, da se povrati

svoje izvorno sebstvo (ir) i da se nanovo stvori svoje zrelo ja i

njegova kultura. Prisjeanje je SQ na djelu.

SABRANOST U TRENUCIMA
DUHOVNE KRIZE
Kako doe do toga da osjetimo kako se moramo sabrati? Zato ili
kada se umijea naa SQ? Veina nas je u nekoj mjeri duhovno za
krljala - odreeni stupanj osobne rascjepkanosti gotovo je neizbje
an u suvremenom svijetu kojim dominira ego. Pa ipak, duboko
sebstvo uvijek je prisutno. SQ je priroena sposobnost ljudskog
mozga i ne moramo biti duhovni junaci da ujemo njezin zov. Dua
je uvijek u stanju sabrati se i prisjetiti se svog iskona. Kao to kae
rabin Heschel: U nama postoji osama koja uje. Kad se dua odvoji
od drutva ega i njegove svite sitnih tatina; kad prestanemo koris
titi sve to postoji i tragamo samo za zovom svijeta, za uzdahom
svijeta, tada e naa usamljenost moda uti ivu milost koja nadi
lazi svaku mo. Tu usamljenost mogu dozvati i snovi, kreativno
koritenje patnje ili smrt voljenog bia. Moe je dozvati i to to su
dugogodinje strategije snalaenja prestale djelovati - psihiko ve
zivo koje dri na okupu nae rascjepkano sebstvo odjednom je po
pustilo. Kad napokon ujemo zov nae samoe tad dolazi do du
hovne krize.
Duhovna kriza dovodi u pitanje sveukupni smisao, a moda i
vrijednost naeg ivota. Moemo se osjeati pod stresom ili depri
mirani, okrenuti se alkoholu ili drogi radi privremenog olakanja,
postati apatini ili beskorisni, moda ak pobjei u ludilo. Takve su
krize uvijek bolne, ali suoi li se ovjek s njima hrabro i iskoristi li ih,
nude mogunost da se saberemo, prisjetimo tko smo, zacijelimo i
preobrazimo.
U pozadini ove knjige stoji jedna osobna pria koja e moda
pojasniti na to mislim kad kaem duhovna kriza i kad govorim o
potrazi za milou prisjeanja i o duhovnoj inteligenciji koja lijei i
pomae pri rastu. Iako to zna biti bolno, a katkad moe biti i dvo
sjekli ma da autor otkriva osobne izvore iz kojih je nastalo njegovo
djelo, nudim ovdje svoje iskustvo da barem donekle rasvijetlim o
kakvim procesima govorim.
Ideja za ovu knjigu zaela se punu godinu dana prije nego to
sam je mogla poeti pisati. Moj annus horribilis otpoeo je odmah

nakon to smo obitelj i ja otili na odmor u Katmandu da se opustim

prije poetka pisanja. Mjesecima sam putovala i drala predavanja
i bila na rubu snaga, kako mentalno tako i emocionalno. Nou sam,
dok su moji mirno spavali, leala budna sa strahovitim bolovima u
elucu. Kad bih napokon zaspala, no na no muili su me snovi o
tome kako sam zarobljena u obiteljskoj situaciji svoga djetinjstva.
Domalo sam poela patiti od nesanice koja je potrajala mjesecima.
Po povratku u Englesku uzaludno sam se pokuavala posvetiti pi
sanju.
I tako se to nastavilo: nou nesanica isprekidana munim sno
vima, uvijek o djetinjstvu. Danju sam spavala
12
do 16
sati. Kad sam bila budna, sjedila bih u dnevnoj sobi s navuenim za
vjesama, i pila.
Dok sam ja nepokretna sjedila u kui, izdavai su punom pa
rom sklapali meunarodne ugovore za prodaju nove knjige. Iz da
na u dan njihova oekivanja i oekivanja drugih izdavaa bila su
sve vea. Kako napreduje pisanje? pitali su. Bila sam oajna i na
kraju odluila potraiti savjet psihoterapeuta. Zajedno smo pogle
dali to mi snovi o djetinjstvu i osjeaj potpune iscrpljenosti poku
avaju rei.
Moj je otac, kako sam ve spomenula, bio neobrazovani radnik
na pruzi, irsko-poljskog porijekla, alkoholiar; moja majka bila je
vrhunski obrazovana profesorica klasinih jezika i knjievnosti koja
se kljukala lijekovima. U tome je braku bilo mnogo nasilja i rastali
su se prije nego to je meni bilo 5 godina. Od tada nisam viala
oca. On je bio obiteljska sjena, neto to treba potisnuti i zaboravi
ti. Kad sam imala dobre ocjene u koli, dobivala nagrade, bila uspje
na na fakultetu, bila sam mamino dobro dijete. Volim te jer si uvi
jek pobjednica, mnogo puta mi je ponovila. Kad god bih uinila
neto loe, kad mi neto ne bi polo za rukom, kad sam u puberte
tu postala nezgrapna, bila sam mala Loganinskyca, podrugljiv
oblik prezimena moga oca i podsjetnik na njegove poljske korijene.
Trudila sam se da uvijek budem dobro dijete. Nikada nisam vidjela
oca; rijetko sam svjesno razmiljala o njemu.
Kao odrasla postala sam uspjean pisac. Nakon izdavanja
Kvantnog sebstva (The Quantum Self) i drugih knjiga, postala sam pri
lino poznata u mnogim zemljama i stalno su me pozivali da drim
predavanja i dajem intervjue. Kao i moja majka, postala sam pre
dava. Pa ipak, kako su se pohvale i zahtjevi poveavali, tako je

rastao i negativan osjeaj da sam varalica, da sam loa iznutra, da

u sreditu svoga bia skrivam odvratno, trulo crno dijete. to je oda
ziv na moja predavanja bio bolji, to vie sam padala u depresiju.
Nakon to je moja majka poinila samoubojstvo, nije bilo te pohva
le koja me mogla osloboditi depresije. Sve mi je to navrlo u glavu u
Katmanduu, kad se neto u meni slomilo i mogla sam samo ponav
ljati: Vie ne elim igrati igru svoje majke. Poela sam mrziti svoju
ulogu uiteljice i sada sam, izvan vlasti svoje svjesne volje, poela
otvoreno oijukati sa samounitenjem.
Nakon mjeseci takve nepokretnosti otili smo na odmor u Gr
ku gdje sam sanjala presudan san. U tom sam snu ja, kao odrasla
osoba, odluila potraiti svoga oca. ivio je s tri stare harpije koje su
me pokuale otjerati, govorei mi da sam dola u zao as. Bilo je oi
to da su pijane i da je moj otac gore, na katu, da spava nakon noi
provedene u banenju. Rekla sam: To je u redu, i ja imam proble
ma s alkoholom, razumijem ja to. Otac je siao niza stube da me
pozdravi, lica podbuhlog od alkohola i sna. Smjesta mi se dopao, a
i njemu je bilo drago da mene vidi. Dogovorili smo se da emo se
povremeno viati i otpratio me do vrata. Ali kad sam izala obrati
la su mi se dva policajca: to ti tu radi s tim svodnikom i dilerom? Shvatila sam da se moj otac odao poronom ivotu.
Otac i ja esto smo se sastajali danju, ali nikad mi nije doputao
da ga vidim nou. Znala sam da provodi noi u ozloglaenom dije
lu grada i odluila ga tamo potraiti. Krenula sam u grotlo grada,
ali otac je poslao dva policajca da me zaustave: Kae da ti ne smi
jemo dozvoliti da ga vidi ovdje. Tada sam shvatila da je moj otac
kralj podzemlja.
Iz toga sam se sna probudila s osmijehom, dobro raspoloena i
s olakanjem. Tako znai, rekla sam, moj otac je 'avo', a ja sam
ki nikog drugog ve avla. Pa ipak me eli zatititi. Osjetila sam
veliku toplinu za svoga oca i pomislila kako on (avo) ima pleme
nit duh. U misli su mi navrle sve asocijacije o avlu kao palom an
elu, najljubljenijem od Bojih anela, osuenom na to da vlada
Podzemljem, i vidjela sam ga kao tragian lik.
Moj san je bio neto to bi se u ovoj knjizi moglo nazvati du
hovno inteligentnim snom. Biti duhovan znai biti u dodiru s
cjelinom, imati osjeaj vlastitog integriteta. Taj me san stavio u do
dir s izgubljenom, tamnom stranom mene i uinio da je poelim
prisvojiti. On me naveo da se prisjetim svih dijelova sebe i ponovno
postanem cijela. Osim toga, on je dogaajima iz djetinjstva koji su

bili prebolni da bih ih se sjeala i ivjela s njima, dao mitoloku

dimenziju.
Ali eljeti se prisjetiti i postati cio samo je prvi korak u neemu
to moe biti dug i bolan proces ozdravljenja. Mjesecima nakon to
ga sna eznula sam za tim da se naem sa svojim ocem i uasno a
lila to je to nemogue jer bio je odavno umro. Zanemarila sam po
ruku sna da moj otac ne eli da ga naem u grotlu grada, i povre
meno sam postajala opsjednuta eljom da ga upavo tamo naem,
pri emu sam prolazila kroz unutranji ritual koji nazivam potonuem. Jo vie sam pila i obilazila sumnjive none klubove u ne
poznatim gradovima u kojima sam drala predavanja. Traei oca,
tonui, jo nisam bila osvijestila da ja to pokuavam vratiti svoju
izgubljenu stranu. To mi je postalo jasno tek prilikom sna koji sam
usnula nekoliko mjeseci kasnije, na povratku u Katmandu.
U prijanjem snu moj mi je otac izriito zabranio da ga prona
em u tamnom grotlu grada. Morala sam se nai s njim negdje na
svjetlu dana. Sada sam si protumaila da to znai kako ga moram
pronai u sebi. U novom snu bila sam plesaica to se gipko kree
snagom vlastite volje. Isprva sam mislila da mi neto povlai ruke i
noge, kao da sam lutka na ici. Ali tada sam shvatila da se pokre
em iznutra, da to neka sila u mome tijelu, u mome biu, usklauje
ove meke pokrete.
Nakon toga sna duboko u dnu eluca ostao mi je osjeaj vlasti
te povezanosti s prirodnim, dubok osjeaj da u meni postoji aktiv
no sredite koje podaruje milost (simbolizirano mekoom mojih
kretnji). Vie se nisam morala samo diviti prirodnosti nepalskih lju
di, mogla sam to ponijeti kui sa sobom. Bio je to, dakako, iscjeljujui zov moga SQ-a.

KAKO DOPUSTITI SQ-U DA ZASJA

Kad smo odsjeeni od svog dubokog sredita - bilo zato to smo
rascjepkani, jednostrani, zbog boli ili rastrzanosti - to je kao da ho
damo blatnim putem u tami, a u ruci nam samo depna svjetiljka.
Oprezno tapkamo od jedne rupage do druge, i mislimo samo na
sljedei nesigurni korak. Kad tim istim putem idemo danju per
spektiva nam je mnogo ira. Tono vidimo gdje je koja rupa i mo
emo je lako zaobii. Unutranja svjetlost SQ-a na isti nain djeluje
na ivotne rupage.

Kad koristimo svoju duhovnu inteligenciju vidimo stvari iz sre

dita. Osjeaje i dogaaje stavljamo u iri kontekst, povezujemo
stvari koje su nam se inile odvojene, vidimo i stvaramo odnose i
uzorke. ivimo cijeli Lotos sebstva. Ali kako doi do toga da vidi
mo ovom unutranjom svjetlou? Moramo li donde uvijek ii sami,
ili je mogue dobiti pomo?
Na osnovi neurolokih i fizikalnih temelja svijesti vidjeli smo
da je SQ uroena sposobnost mozga da bude povezan sa irom
stvarnou. Svjetlost SQ-a ne mora nam podariti nitko drugi, ne
moramo uiti kako je stei, ne moramo je naslijediti. Duboko sebstvo je uz nas ve samim naim roenjem, i stalno prisutno kao svje
dok naeg ivota. Ono je tu kad god imamo potrebu za smislom ili
se ponaamo u skladu s njim. Ali na svjesni ego ne mora uvijek biti
svjestan toga suputnika. Naa SQ nikad nije odsutna, ali nam po
gled na nju moe biti zastrt, a time i sposobnost da se njome koris
timo. Moe nas koiti ve i to to SQ traimo kao da je kakav pred
met izvan nas. Ali SQ je u promatrau koliko i u promatranome (to
je val koji trai svoj ocean). Ono na to emo prvo naii moda e
biti bolna praznina, ali uzmognemo li izdrati tu tamnu no due,
sigurno emo pronai neto istinsko i novo.
Katkad, kao u sluaju moje duhovne krize, ve sam napor da se
ivi s unutranjim razdorom postaje toliki da ne moemo nastaviti
sve dok nas ne obasja unutranja svjetlost. Jednostavno nisam mo
gla nastaviti ivjeti kao da jedan dio mene ne postoji. Unutranja
osama, ona osama koja uje, kako je to rekao rabin Heschel, kad- tad zahtijeva da je ujemo. Ve sama duhovna kriza jedan je oblik
sluanja.
Nismo sami. Svaki od nas dio je tisuljetne ljudske potrage
za smislom, tradicije, simbola, asocijacija, svetih mjesta i slika ko
je su odraz te potrage. ak i na jezik je, kako je to kazao njema
ki filozof Martin Heidegger, kua bivstva; svi mi obitavamo unu
tar te kue. Duboko u svojoj svijesti, koja je dio ljudskog kolektiv
nog nesvjesnog, nosimo cijelu povijest Svemira. Svi smo mi dio i
re ljudske zajednice, a veina nas pripada i manjoj, osobnoj zajed
nici prijatelja i obitelji. Sve su to stvari iz kojih moemo crpsti
snagu.
U svojoj potrazi za izljeenjem moemo si pomoi na mnoge
naine, na primjer uz suosjeanje onih koji nas vole, uz pomo
dobrog sveenika ili rabina, mudrog psihoterapeuta ili psihologa,

bliskou s prirodom, oslanjajui se na vlastito shvaanje duhovnih

simbola koji nam neto znae, kao to su Kri, Davidova zvijezda,
Shema Israel, Drvo ivota, kip Buddhe, plamen svijee, itajui ili
ponavljajui neku pjesmu koja dotie nae nesvjesno, recitirajui
napjev koji nam neto znai, nadahnjujui ivote i postupke drugih,
obraajui panju na svoje snove i spremnou da se suoimo s vla
stitim demonima. Kao to je jedan tibetanski lama rekao, smisao i
vota moemo pronai ispijajui au vode ako to inimo u pravom
duhu.

DUHOVNA KRIZA NIJE JEDINI NAIN

Do sada sam govorila o tome kako pronai svjetlost SQ-a, a time i
svoje osobno sredite prilikom duhovne krize, ili kako su to psiho
lozi Christina i Stanislav Grof nazvali, u rubnim sluajevima, kad
treba proglasiti izvanredno stanje. Prie li im se mudro, takvi tre
nuci nedvojbeno pruaju izvanrednu priliku za rast prema potpu
nosti, ali do SQ-a se ne dopire samo na taj nain. I mnogi posve
uravnoteeni ljudi doivjeli su svjetlost SQ-a, a mnogi drugi toliko
eznu za tim da je ve sama njihova potraga izraz duhovne inteli
gencije.
Djeca, prema definiciji koju sam ve iznijela u ovoj knjizi, poka
zuju visok stupanj duhovne inteligencije. Ona uvijek pitaju Za
to?, uvijek trae razlog svojih i tuih postupaka, uvijek pokuava
ju osjeaje i dogaaje staviti u iri, smisleniji kontekst. Djeca jo nisu
zarobljenici stvorenih pretpostavki i zadanog gledanja na stvari.
Njima je sve novo.
Svoju prirodnu duhovnost, o kojoj pie Amerikanac Robert
Coles, djeca mogu zahvaliti svom visokom SQ-u. U toj mladoj do
bi, s tom svojom sklonou da pitaju kako i zato, djeca spontano
ele stvoriti ono to bi odrasli nazvali metafizikim okvirom ivota.
ele znati tko su, zato su roena, odakle dolaze, kako je nastao
svijet, zato se ljudi ponaaju onako kako se ponaaju. Kad je mome
sinu bilo 5 godina, jedne me veeri prije spavanja upitao: Mama,
otkud meni ivot? Bilo je to duhovno inteligentno pitanje. Ali rodi
telji i nastavnici preesto odbacuju njihova pitanja i daju im velevane odgovore koje ni sami ne bi prihvatili. To u kasnijem ivotu
moe rezultirati cinizmom, oajem ili pretjeranim konformizmom,
to sve unitava izvorni djeji SQ.

Isto tako bismo i mi, cinini, duhovno zakrljali odrasli lake

pronali svjetlost SQ-a kad bi se prisjetili djeteta u sebi, kad bi neki
dogaaj ili odnos promotrili zauenim djejim oima. To je jedna
od dobro poznatih radosti roditeljstva. Djeji nain gledanja na
stvari je, kao to je dobro poznato, povezan s kreativnou u odra
slih. Isaac Newton svoj je odnos prema fizici usporedio s osjeajima
djeaia koji stoji na plai i otkriva prekrasne kamenie i koljke.
Slikar Henry Matisse je rekao: Moramo nauiti ponovno vidjeti
svijet oima djeteta.
Svaki put kad iskoraimo iz svojih pretpostavki ili uobiajenog
naina gledanja na stvari, svaki put kad dopremo do neke nove
spoznaje koja nae ponaanje stavlja u iri smisaoni kontekst, svaki
put kad nadrastemo ego i djelujemo iz sredita, svaki put kad nas
uzbudi ljepota ili istina vea od nas, kad do nas dopre plemenitost
glazbenog djela, kad primijetimo velianstvenost buenja sunca u
planini, kad pojmimo iskonsku jednostavnost neke nove zamisli,
kad osjetimo svu dubinu meditacije ili udo molitve, iskusit emo
SQ i barem u maloj mjeri se iscijeliti.
Joseph Campbell iznosi priu o 2 mlada policajca koja su se
vozila kroz planinski prolaz na Havajima. Tamo se nalazio most,
omiljena meta turista eljnih lijepog pogleda i samoubojica, i dok su
mu se pribliavali, ugledali su mladia koji tek to se nije bacio u
kanjon. Jedan od njih iskoio je iz automobila, zgrabio mladia i
ovaj bi ga bio povukao za sobom da nije priskoio njegov kolega.
Shvaate li, pita Campbell, to se dogodilo tom policajcu ko
ji je bio spreman poi u smrt zbog nekog nepoznatog mladia? Sve
ga ostalog u njegovom ivotu je nestalo - dunosti prema vlastitoj
obitelji, prema svom poslu, prema vlastitom ivotu - sve njegove
elje i nade u tom trenu su nestale. Bio je spreman umrijeti. Zato?
On citira njemakog filozofa Schopenhauera koji kae da u takvim
trenucima dopire neka vrsta metafizike istine - istina da ste vi i
onaj drugi jedno, da nema razdvojenosti, da ste vi i taj neznanac
2 oblika jednog te istog ivota. Naa istinska stvarnost jest to da
smo jedno sa cjelokupnim ivljenjem.
Junak je, nastavlja Campbell, onaj koji svoj fiziki ivot pre
daje nekom obliku spoznaje te istine.6 Time njegovo fiziko ja, ego,
prelazi svoje granice, na neki nain se iscjeljuje.
Postoje i iskustva smrti, ili ona na pragu smrti, prilikom kojih
takoer prosijava ta svjetlost. Suoen s, kako se inilo, neizbjenom

smru u koncentracionom logoru Auschwitz, Viktor Frankl kae da

je pronaao smisao ivota:
U tim rubnim trenucima mene su morile brige razliite od
onih mojih drugova. Oni su se pitali: Hoemo li se izvui?
Jer ako neemo sva je ova patnja uzaludna. Ono to je mene
muilo bilo je: Ima li sva ova patnja, ovoliko umiranje, ikak
vog smisla? Jer ako nema, onda je uope besmisleno preiv
jeti, jer ivot koji ovisi o takvoj sluajnosti - hoe li se ovjek
uspjeti izvui ili ne - u konanici nije ni vrijedan ivljenja.
Marie de Hennezel, psihologinja koja u jednoj parikoj bolnici radi
s neizljeivo oboljelima kae:
Paradoksalno je da me upravo svijest o vlastitoj smrti pove
zuje sa svim ljudskim biima. Upravo zato me pogaa smrt
svakoga ovjeka. To mi omoguava da prodrem u sr jednog
jedinog istinskog pitanja: to, dakle, znai moj ivot? ... Mo
da je upravo smrt - koju emo jednoga dana odivjeti u pot
punosti, koja e jednoga dana pokositi nae voljene i nae
prijatelje - moda je upravo ta smrt ono to nas tjera da ne
budemo zadovoljni ivotom na povrini ljudi i stvari, ono
to nas nagoni da prodremo u samo njihovo sredite i du
binu.
Smrt stavlja ivot u iri kontekst smisla i vrijednosti.
I naposljetku, na um mi pada uspjenica Neale Donald Walscha, Razgovori s Bogom (Conversations with God)*. Na nekoj razini
moemo to shvatiti i doslovno i rei da Walsch ima izravnu vezu s
nekim Viim biem izvan naeg zemaljskog poretka stvari, izravnu
vezu s judeo-kranskim Bogom koji je stvorio svijet i nas. Ali na tananijoj, za mene vjerojatnijoj, razini moemo rei da Walsch zapra
vo razgovara sa svojom vlastitom SQ. U svijetu onakvom kakvim
ga Walsch vidi, Bog je konani okvir smisla i vrijednosti, konani
kontekst. Bog daje Walschu veliku sliku. Upravo to naa SQ ini
za nas - ona rekontekstualizira stvari i stavlja ih u onaj najvei mo
gui smisaoni okvir koji nam je na odreenom stupnju duhovnog
Knjiga je izala i na hrvatskom jeziku, u izdanju V.B.Z.-a.

razvitka dostupan. Kad razgovaramo s Bogom ili mu se molimo

dopiremo do uroene mudrosti svog vlastitog najdubljeg bia, koja
nas povezuju s cjelokupnom stvarnou. Kad nam On odgovori,
oslukujemo to iz najdubljih slojeva sebe. Upravo stoga Boja ri
je, ili iscjeljujua mo nae SQ, nikada nije konana. To je stalni
proces komunikacije, dijalog. Bog se stalno mijenja.

NEMA VELIKOG ISKUPLJENJA

Zapadni um sklon je vjerovati u veliki finale, Sudnji dan, tisuljetne
kataklizme, iskupljenje. ak i neizravniji medu istonjakim filozo
fima upuuju nas na konanu nirvanu, po zavretku kruga raanja
i patnje. Kako evolucija tako i integrativna sposobnost naeg mozga
upuuju nas na to da je ivot prije niz malih iskupljenja nego jedno
veliko spasenje.
Temeljno stanje Svemira, kvantni vakuum u stalnom je dijalo
gu s pobuenom energijom koja ini postojanje. Stvari nastaju iz va
kuuma i vraaju se u nj, da bi se ponovno rodile kao neto drugo.
Te procese moemo jasno vidjeti u jednostavnoj Wilsonovoj tamnoj
komori, napravi za promatranje tragova nabijenih estica subatoma. estice se naglo pojavljuju iz isparina tamne komore, prelaze
prostor od nekoliko centimetara, a onda isto tako naglo nestaju u isparinama. Tada se pojavljuju nove estice. Taj proces stvaranja, ne
stajanja i ponovnog raanja estica nastavit e se sve dok je Sve
mira. Isto je tako s roenjem i smru zvijezda, galaksija i planeta.
U biologiji nema kraja evoluciji. Sve dok na Planet podrava
ivot, taj e se ivot mijenjati i razvijati, neprekidno stvarajui nove
oblike.
A isto je i s naim mozgom. Vidjeli smo da se sam mozak nepre
kidno reprogramira na osnovi iskustava. Moj dananji mozak ni
je isti kao onaj juer. ivane oscilacije od 40 Hz koje omoguavaju
SQ, neprekidno moraju integrirati nova iskustva, stalno moraju
stavljati smisao u nove okvire i kontekst, svladavati probleme i kri
ze koje se pojavljuju. ak i duhovno inteligentan ivot u najboljem
sluaju moe ponuditi samo niz malih spasenja, trenutano iscjelje
nje praeno zrelom spoznajom da budunost donosi nove izazove.
Moda danas i pronaem jedan nedostajui dio sebe; drugi rascjep
kani dijelovi mene i dalje ekaju da se izraze. Ali ve i sama ta spoz
naja moe nam donijeti neki oblik iscjeljenja, preplaviti nas mirom

prihvaanja umjesto nestrpljivou pred neprekidnim, dubokim i

votnim i psihikim mijenama. Kao to Bilbo Baggins, u Gospodaru
prstenova J. R. R. Tolkiena, kae kad kree u svoju veliku avanturu:
Putovi navijek idu jo dalje
Niz vrtna vrata s noge na nogu,
Pa u daljine kud cesta ih alje,
A ja u ih slijedit sve dokle mogu,
Korakom lakim od dola do brijega,
Dok me jo vei put ne sprijei
Na raskriju staza i asnih stega.
A kamo onda? To ne mogu rei.
Kao to emo vidjeti u sljedeim poglavljima u kojima emo se po
zabaviti svojom SQ i dubokom spontanou, duhovna inteligencija
nam omoguava da se prema zbivanjima odnosimo s duboko smi
renim, uravnoteenim povjerenjem. Nema potrebe za postavlja
njem pitanja, u stanju smo reagirati na sve to e nas snai i prihva
titi odgovornost za to.

11. KOMPAS NA RUBU:

KAKO UPOTRIJEBITI SQ
ZA STVARANJE NOVE ETIKE

Kako da idem naprijed kad ne znam

u kojem smjeru sam okrenut?
John Lennon
Mora posegnuti dalje od onoga to eli uiniti, dalje od
onoga to misli da mora uiniti, i tek tada e vidjeti
jasno svjetlo koje e ti pokazati to da uini.
S jednog kvekerskog sastanka
Nedavno mi se moja petnaestogodinja ki poalila ovim rijeima:
Danas je jako teko biti mojih godina. Ti i tata stalno mijenjate mi
ljenje o tome to je pravo ili u redu, a i nitko drugi nema pojma to
radi. Stalno moram sama donositi zakljuke. Jo sumorniji bio je
zakljuak jedne ene koju sam upoznala u mjesnoj crkvi na sastan
ku zdvojnih u pogledu vjere. Sada kad je znanost pokazala da
Boga vie nema, rekla mi je, posve je nevano kako se ponaamo.
Sve ovisi o nama.
U dananje nas vrijeme mui pitanje to je pravo a to krivo, ka
ko ostati na pravom putu i kako usmjeriti svoju djecu. Tradicional
na religija i etika vie ne pokazuju put, obiteljske zajednice su fleksi
bilne i u neprekidnoj mijeni, a nestalo je i osjeaja za drutvo i tra
diciju. Kao da je netko maknuo sve moralne stative pa vie ne zna
mo ni koju igru igramo a kamoli koja su pravila. Povjesniar Eric
Hobsbawm tvrdi da je u posljednjih
50
godina bilo vie

promjena nego od kamenog doba. Piui o naem vremenu on kae:

Koi nas nesigurnost i nepredvidivost, igle kompasa vie ne poka
zuju prema sjeveru, karte su postale beskorisne.
Posljedica toga je da se danas mnogi osjeaju izgubljenima,
dezorijentiranima, ak prestravljenima. Pa ipak, kako je to napisao
njemaki pjesnik dvadesetog stoljea Rilke, katkad su nai najdublji
strahovi zapravo zmajevi koji uvaju nae naskrovitije blago. Ree
no jezikom tibetanskog uitelja Sogyala Rinpochea:
Strah da u nama zjapi nestalnost, da nita nije stvarno i da
nita ne traje, kad malo bolje razmislimo na je najvei prija
telj, jer on nas navodi na pitanje: Ako sve umire i mijenja se,
to je onda istinito? Ima li neeg iza pojavnog, neeg neogra
nienog i beskrajnog, neeg u emu se odvija taj ples mijena
i nepostojanosti?
Moda nam smrt stare etike i pogleda na svijet na kojem se ona zas
nivala prua dragocjenu priliku da iskujemo novu etiku zasnovanu
na priroenoj nam duhovnoj inteligenciji. Koristei se svojom SQ
moemo ivjeti s nesigurnou i pronai unutranju ravnoteu u
odnosu na nju. Moemo ivjeti kreativno, ne usprkos nesigurnosti
ve upravo zbog nje. Nesigurnost moe biti nadahnue jer stvara
uvjete u kojima smo prisiljeni initi odabire. Ona nam daje slobodu
i postavlja uvjete za prihvaanje odgovornosti.

STARA ETIKA
Negdje tijekom evolucije mi, ljudska bia, izgubili smo ono instink
tivno sidrite koje niim ivotinjama ini ivot toliko jednostavni
jim. Tada smo uspjeli prekriti apsolutna pravila i ogranienja pri
rode i probiti se u nov, sloeniji nain ivota, zasnovan na slobod
noj volji i njezinom izrazu u kulturi. Odbacivi okove instinkta, Za
pad ih je pokuao nadomjestiti pravilima i izvjesnou koju su nu
dili bogovi razuma.
Mojsije je siao sa Sinaja sa zakonima ispisanim na kamenim
ploama. Kranstvo i islam potivali su ta pravila i dodali jo neka
svoja. Unutar filozofske tradicije drevne Grke, objektivni, univer
zalni principi dobrote i pravde inili su se bitnim za svaki sustav
istinske etike. I doista, univerzalizam, vjerovanje u objekivne istine

i standarde primjenjive na sve i svakoga, moe se smatrati temeljem

zapadne kulture. U skladu s naelom prosvjetiteljstva sedamnae
stog stoljea razum je postao nepogreiv putokaz zapadnog ovjeka
u tome to je pravo i dobro. Znanost Isaaca Newtona slijedila je isto
naelo, i prema njoj prirodni zakoni vladaju svakim dogaajem u fi
zikom Svemiru. Njutonijanska znanost znanost je apsolutnog - ap
solutnog prostora i vremena, apsolutnih zakona, apsolutne sigur
nosti, predvidivosti i kontrole.
Dok je prihvaena religija odravala izvjesnost Mojsijevih za
kona, a filozofi i logiari izvjesnost postavki drevne Grke, drutve
ne znanosti sedamnaestog, osamnaestog i devetnaestog stoljea po
dupirale su izvjesnost njutonijanskog apsolutizma. Freudova psi
hologija, Lockova demokracija, ekonomija Adama Smitha, Marxovi
kruti zakoni povijesti, Darwinov zakon evolucije i znanstvena teori
ja upravljanja Fredericka Taylora, sve su to pokuaji analogne pri
mjene tri zakona kretanja. U svakodnevnom ivotu tu su izvjesnost
odravali obiaji i tradicija, obitelj i zajednica.

PRINCIP NESIGURNOSTI
Princip nesigurnosti, fiziara dvadesetog stoljea Wernera Heisenberga glavno je naelo kvantne teorije. ak i vie od Einsteinove
teorije relativnosti, koja naprosto postavlja pitanje naeg naina
opaanja prostora i vremena i naeg poloaj u njemu, princip nesi
gurnosti dovodi u pitanje nau sposobnost da u ita budemo apso
lutno sigurni. Znanje je, kae Heisenberg, uvijek ogranieno. Zna
mo li x o nekoj injenici ili situaciji, ne moemo znati y, i obrnu
to. Kvantna realnost prema Heisenbergu ima beskonaan broj mo
guih izraza, od kojih su svi nuni i svaki na svoj nain punovaljan.
Ali upoznati moemo samo onaj vid realnosti za kojim tragamo.
Odgovori koje dobivamo uvijek e biti odgovori samo na ona pita
nja koja postavljamo. Postavimo li drugaija pitanja, dobit emo
drugaije odgovore.
Godine 1997, londonski Sunday Times proveo je dvije razliite
Gallupove ankete o vjerskim uvjerenjima Britanaca. U prvoj je ljudi
ma postavljeno pitanje idu li nedjeljom u crkvu. Samo 10 posto od
govorilo je pozitivno, na to je zakljuak bio da Britanci nisu osobi
to religiozan narod. Ali sljedea anketa, provedena est mjeseci kas
nije, postavila je drugaije pitanje: Vjerujete li u Boga? Na ovo

pitanje 80 posto ispitanika odgovorilo je pozitivno, pa je zakljueno

da su Britanci ipak vrlo religiozan narod. To bi se moglo nazvati
principom nesigurnosti na djelu.
Einstein i Heisenberg uveli su temeljite promjene u na odnos
prema istini i etici. Do tada su se stvari mjerile odozgo prema do
lje, to je zapravo bio pokuaj da se izgubljena sigurnost nae bio
loke prolosti zamijeni izvana nametnutim sklopom istina. Ali i
Heisenberg i Einstein kau da smo u svemu tome presudni mi. Isti
na ovisi o naem nainu gledanja, o pitanjima koja odaberemo pos
taviti. To je istina odozdo prema gore koja u nekom temeljnom
smislu dolazi iznutra. To je, po mom miljenju, u konanici istina do
koje moemo doprijeti samo duhovnom inteligencijom.
Zamah znanstvenih otkria, tehnologije i opi duh znanstve
nog istraivanja djeluje na sve nas. Ali jo revolucionarniji od znan
stvenih otkria jest sam duh znanosti. Istina odozgo prema dolje
zasniva se na vjeri, takav etiki sustav bazira se na preputanju, na
povjerenju u vanjski autoritet. Ali kreativna znanost kree se odoz
do prema dolje, ona se zasniva na promatranju, na ispitivanju teo
rija, na provjeri injenica. Ako sam znanstvenik obrazovan na prin
cipu nesigurnosti, nee me zanimati samo odgovori. eljet u saz
nati vie o pitanjima, o tome kakve je sve realnosti mogue otkriti
postavljajui daljnja, dublja pitanja. Zar je ikakvo udo to tinejde
ri dvadesetog stoljea ele ivjeti na svoj nain ili to danas gotovo
svi postavljaju pitanje: to je mogue? prije nego to se upitaju:
to je pravo? Duh znanosti postao je ideja vodilja naeg doba.
Oduvijek su postojali religijski ili duhovni pokreti koji su po
tovali istinu odozgo prema dolje. Meutim, mistici svih abrahamskih religija, taoisti, hinduisti, budisti i, u novije vrijeme, kvekeri, naglaavaju vanost unutranjeg iskustva i unutranjeg puta
prema svetome. Odbijajui prihvatiti da je puka vjera ili poslunost
dovoljna da se stigne do istine, oni naglaavaju da moramo raditi
na sebi kako bismo pronali svoje unutranje svjetlo. Vodee europ
ske religije odbacile su i nerijetko progonile pobornike takvog sta
va, ali moda je sada dolo njihovo vrijeme.

NESIGURNOST NIJE RELATIVIZAM

Moralni relativizam dri da je, budui da nema apsolutnih standar
da ili istina, istina kao takva relativna. Istina je naprosto ono u to

ja u odreenom asu vjerujem ili to mi odgovara. Ne postoji objek

tivnost, samo subjektivnost.
Ovu vrstu skepticizma izraavali su jo u drevnoj Grkoj filo
zofi sofisti. Ona se nazire i iz Nietzcheovog i Freudovog stajalita da
ljudi vjeruju u ono to najvie odgovara zadovoljenju njihovih osob
nih poriva. Antropolozi dvadesetog stoljea otkrili su da su u razli
itim plemenima i kulturama vjerovanja o tome to je pravo a to
krivu protuslovna, premda gotovo sve kulture zabranjuju prijevaru
i ubojstvo. Oslanjajui se na Einsteinov i Heisenbergov rad mnogi
filozofi dvadesetog stoljea daju snanu podrku moralnom relati
vizmu. Einstein je pokazao, tvrde oni, da smo uvijek uhvaeni u
neki osobni prostorno-vremenski okvir, te stoga ne postoji pogled
na stvarnost iz Boje perspektive. Heisenbergov princip nesigurno
sti, dodaju oni, pokazuje da istina ovisi samo o nainu gledanja na
stvari i pitanjima koja postavljamo. Oba ta zakljuka posve krivo
tumae ono to znanost dvadesetog stoljea ima rei o istini i o
stvarnosti, a izmie im i uzbudljiv, nov nain gledanja na istinu koji
je otvorila suvremena znanost.
Einsteinov rad ne podrava stajalite da je sve relativno. On
itekako sadri objektivne opise. On daje jedinstven etverodimenzionalni prostorno-vremenski opis stvarnog svijeta u apstraktnim
terminima, pri emu se gledita svih moguih promatraa uzimaju
kao vidovi istine. Individualna gledita povezana su apstraktnim
opisom cjeline. Postoji pogled iz Boje perspektive, ali on je dostu
pan samo Bogu. Najbolje to mi moemo uiniti jest stei znanje o
to veem broju perspektiva i priznati postojanje cjeline koja nadi
lazi nae poimanje.
Heisenberg isto tako kae da je sama kvantna stvarnost ispu
njena beskrajnim mogunostima (beskrajnom istinom), ali da mi
moemo upoznati samo neke njezine vidove. Kao promatrai,
ukljueni smo u dvosmjerno kreativni dijalog s tom beskonanom
pozadinskom stvarnou, a ono to vidimo ovisi o pitanjima koja
postavljamo. Istina nije ograniena ili nesigurna, ve je na pogled
na nju takav. Najbolje to promatra moe uiniti prema Heisenbergu je i opet to da uhvati to vie lica temeljne istine postavljajui to
vie pitanja.
Znanost dvadesetog stoljea poziva nas da prihvatimo kako su
stvarnost i istina izvan naeg ogranienog dosega. To je, meutim, i
poziv da slavimo ovu mnogostruku istinu i prihvatimo odgovornost
za njezino razotkrivanje. Nikada je neemo znati u potpunosti, ali u

tome igrokazu s mnogo lica svatko od nas igra neku ulogu. Moji
ogranieni postupci meni se mogu initi malenima i izoliranima, ali
svaki pridonosi budunosti cjeline.

IVOT NA RUBU
Danas ljudi esto kau da su na rubu, iako zapravo i ne znaju to
to znai. Rub je izraz iz teorije kaosa, relativno nove znanosti koja
opisuje nepredvidivo ponaanje pojava poput vremena, otkucaja
ljudskog srca, konica i trita vrijednosnim papirima. U teoriji kao
sa, rub je mjesto spoja reda i kaosa, poznatog i nepoznatog. U priro
di, to je mjesto na kojem se zbiva kreativnost i samoorganizacija. Tu
nastaju nove informacije.
Rub kaosa moemo zamisliti kao most na kojem stojimo i gle
damo dolje, u potok. U gornjem dijelu voda tee mirno, tiha, nalik
zrcalu. To je red. Informacija nije nita drugo ve ne-nasumian po
redak, stoga mirni tok potoka sadri neke konane informacije.
Znamo li kod toga potoka moemo doprijeti do tih informacija.
Isto je s pravilima etikog koda odozgo prema dolje. Kao pripad
nici toga koda, moemo oitati njegova pravila i ponaati se u skla
du s njima.
Pod mostom voda naleti na neko granje ili stijenje i stvore se vi
rovi. A kako potok tee dalje, tako se voda u dubini zakovitla u vrt
log bijele pjene. Taj bijeli vrtlog je kaos. Kaos moda i sadri infor
macije, ali njihov je kod tako sloen da nema nade da prodremo u
njih. Tu smo izgubljeni, poput ljudi koji ne znaju koju igru igraju.
Tamo gdje su se stvorili virovi, potok je stigao do ruba kaosa.
Stvorio je novi kod, nove informacije. Na tome se mjestu moemo
zatei na nepredvidivom, ali zato nita manje plovnom teritoriju.
Postoji znanost koja prouava red i znanost koja prouava kaos, a
znanost koja eli prouavati kreativnost zanima rub kaosa. Na tom
se mjestu dogaaju ivi sustavi poput nas.
Svi bioloki sustavi balansiraju na rubu kaosa. To je ono to nas
ini otvorenima i prilagodljivima, ono to ive sustave ini tako za
udno fleksibilnima. Ljudski imunosni sustav, na primjer, proizvo
di sve mogue zatite protiv virusa i bakterija tako da, kad se jedna
pokae djelotvornom, moe prijei na ustaljenu proizvodnju ba te
i nijedne druge. Ljudski um, kad se koristi SQ-om, takoer balansi
ra na rubu.

Rubni poloaj omoguava nam ivot i kreativnost, ali tu se jav

lja element straha - u takvom ivotu manje je putokaza. Danas svi
moramo ivjeti na rubu, svialo nam se to ili ne. Nemogue je samo
zaepiti pukotine u tradicionalnom nainu razmiljanja i njegovoj
tradicionalnoj etici. A ne moemo se prepustiti ni nihilistikom rela
tivizmu, nijeui da postoji ikakva istina. Moramo osmisliti nova
poimanja i redefinirati svoje kategorije prosuivanja. Etika prema
kojoj bismo danas mogli kreativno ivjeti neizbjeno bi bila etika
to balansira na rubu.
Nietzche je u svojem Tako je govorio Zaratustra, u kojem nago
vjetava smrt starog poretka, pisao: U ovjeku mora postojati kaos
da bi porodio rasplesanu zvijezdu. Kaem vam, u vama ima kao
sa. Pod kaosom je mislio na sposobnost samoorganiziranja, po
novnog samoosmiljavanja, izvan tradicionalnih kategorija dobra i
zla koje su nam nametnule religije odozgo prema dolje. Nietzche
to ilustrira hodaem po ici koji mora prijei razdaljinu izmeu dva
tornja izvjesnosti. Ne uspijeva, pada i pogiba. Zaratustra primjeuje
da jo nije bio spreman. Ali Nietzche je pisao na kraju devetnaestog
stoljea. Na poetku dvadeset prvog mi i dalje hodamo po toj ici,
ali jesmo li u stanju nauiti to se oekuje od nas? Nauimo li se
oslanjati na svoju SQ, manje e nas muiti strahovi, bit emo sprem
niji osloniti se sami na sebe, spremniji suoiti se s tekoama i nela
godnostima, pripravniji za ivot na rubu.

SQ I OKO SRCA
Volim Nietzcheovu sliku hodaa po ici jer ti artisti imaju unutra
nju ravnoteu, ba kao to i SQ prua osjeaj unutranje ravnotee.
Za razliku od IQ-a koji se orijentira prema pravilima, i EQ-a, voe
nog situacijom u kojoj se zatekne, SQ osvjetljava na put onim to
su mistici oduvijek nazivali okom srca. ovjek koji poznaje Boga,
kae Bahya Ibn Paquda, vidi bez oiju, uje bez uiju, opaa ono
to njegova osjetila ne mogu opaziti, i razumije bez razmiljanja.
Moje Te srce vidjelo i povjeravalo Ti. Vidio sam Te okom srca, ta
ko je to izrazio Yehuda Halevi.
Srce duhovno inteligentnog sebstva je, u konanici, kvantni va
kuum, temelj samog bivstva. To je smiren i promjenljiv temelj, a srce
koje to zna smireno je i promjenljivo srce.
Za srednjovjekovne idovske i kranske mistike oko srca bi
lo je metafora intuicije. U mnogim tradicijama, desno oko predstavlja

Sunevu percepciju, aktivno i budue, svjetlost razuma, dok lijevo

oko predstavlja Mjeseevu percepciju pasivnosti i prolosti, ili po
gled koji izvire iz emocija. Ali postoji i tree oko koje sintetizira to
dvoje i daje nam mudrost. U hinduizmu, tree oko se nalazi nasred
ela boga ive: Tree oko se podudara s vatrom. Ono sve saima u
pepeo. U budizmu je to svevidee Buddhino oko koje se nalazi na
rubu izmeu jedinstva i viestrukosti, izmeu praznine i ne-praznine. U Nepalu ili Tibetu to se oko moe vidjeti na tornjevima veli
kih hramova oslikano ivim bojama.
Na omotnici svog CD-a The Eyes of the Heart (Oi srca), suvreme
ni jazz muziar Keith Jarrett opisuje glazbenu improvizaciju kao
neto to najbolje uspijeva kad su svi sudionici svjesni namjere ve
e od svoje vlastite, te utoliko vie vlastite. Za stvaranje nove etike
pomou SQ-a potrebna je slina improvizacija, a za tako to valja
imati dublji osjeaj vlastitog ili sebe koji e nas prenijeti s onu
stranu sitniavih stega ega i s onu stranu opasnih voda relativizma.
Suvremeni zapadni koncept sebstva daleko je od toga. Mi, Zapad
njaci dvadesetog stoljea, jedva da uope imamo osjeaj dubljeg
sebstva u koje se moe smjestiti oko srca.
Pojam sebstva koji smo naslijedili od Freuda izoliran je i plitak.
Duhovno inteligentno sebstvo potpunije je, ono je duboko svjesno
uzajamne povezanosti svega ivota i njegovih manifestacija. To
potpunije sebstvo ima svijest o tome da su ljudski napori dio veeg,
bogatijeg tkanja cijelog Svemira. Takvo sebstvo ima osjeaj poniz
nosti i zahvalnosti pred Izvorom iz kojeg je poteklo ono i sve stva
ri. A ima i dubok osjeaj ukljuenosti i odgovornosti. Ono shvaa da
pojedinac ne moe biti potpun ne prizna li veu cjelinu koje smo svi
nerazdvojan dio.
Duhovno zakrljalo sebstvo ne moe nam ponuditi etiku za
snovanu na SQ-u, ili na oku srca. Ono nema dubokih izvora iz kojih
bi crpio mudrost i intuiciju. Ali dublje sebstvo, koje sam opisala kao
duhovno inteligentno, moe nam omoguiti hod icom izmeu tor
njeva izvjesnosti. Tako moemo doprijeti do neega unutar sebe to
e naa pitanja uiniti vrednijima od ikakvih djelominih odgovora,
to e naim vrijednostima i naim ponaanjem upravljati istinskije
od ikakvih nametnutih dogmi. I dalje nam se moe dogoditi da
padnemo sa ice, ali stei emo sabranost i radost koja e ublaiti
pad.

KAKO SE KORISTITI SVOJOM

DUBOKOM SPONTANOU
Na hebrejskom rijei kompas (matzpen), savjest (matzpoon) i
skrivena unutranja istina due (tsaffoon) sve potjeu od istoga
korijena. Imati savjest znai biti u dodiru sa skrivenom, unutra
njom istinom due, a ako smo ostvarili takav dodir tada posjeduje
mo unutranji kompas koji e voditi nae ponaanje. U starogrkom
i rije inteligencija (euphyia) i rije za prirodu (physis) dolaze od
korijena phyiame. Euphya doslovno znai onaj koji dobro raste, a
physis ono to izranja. Dobro rastemo, inteligentni smo, kad do
pustimo da izroni neto iznutra. Grka rije za istinu (alithia) do
slovno znai ne zaboraviti - ne zaboraviti ono to smo oduvijek
znali. Oba ta drevna jezika govore nam da unutar nas postoji izvori
te istinskog znanja.
U Platonovom dijalogu Meno, Sokrat dovodi jednog malog,
neukog roba i nizom pitanja izvlai iz njega temeljne principe geo
metrije. Vidite, zakljuuje Sokrat, on je sve vrijeme znao temelje
geometrije. Samo ih je bio zaboravio. Prema Platonovoj doktrini
znanja, ljudska bia raaju se znajui sve.
Znanje je priroeno, ukljuujui i znanje o tome to je dobro a
to zlo, to pravo a to krivo. Malo dijete ivi vrlo blizu istini, ali ka
ko raste, zaboravlja je i upada u neznanje.
Sokrat i Platon pretjeruju zbog svog uvjerenja da je ovakva isti
na kakvu znamo oduvijek takva, te stoga stalno prisutna za spoz
naju. Znanost dvadesetog stoljea nam, meutim, poruuje da je is
tina beskrajan, nedovren proces, u stalnom razvoju. Naa se znanost
utoliko slae sa Sokratom to kae da smo roeni i ivimo s poten
cijalom za znanje, vezano uz istinu. U neznanje upadamo zato to
nam godine donose sklonost da se zatvorimo unutar navika, pret
postavki, pravila i sustava vjerovanja. Kako to kae R. D. Laing:
Da bi se prilagodilo ovom svijetu, dijete se odrie svog ushita.
Kad odrastemo, veina nas zaboravlja svoje izvorno duboko
sebstvo i duboku mudrost koju ono posjeduje. Osim u rijetkim tre
nucima djeje spontanosti kad smo izloeni neemu to nas se du
boko dojmilo, zaboravljamo da nae sebstvo ima sredite proeto
znanjem. Zaboravljamo kako se odazvati glasu unutranjeg. Gubi
mo povjerenje u sebe i okreemo se vanjskim pravilima da nas vo
de. Prihvatiti izazov znai povratiti izgubljenu djeju spontanost i

ublaiti je disciplinom, iskustvom i mudrou odrasle dobi - te ne

prekidnom poniznou. Moramo uvijek biti spremni provjeriti svo
ju unutranju istinu u odnosu na posljedice u vanjskom svijetu.
Za Zapadnjaka su spontanost i disciplina teko savladivi. Spon
tanost smo skloni podcjenjivati, a disciplinu doivljavati kao neto
to dolazi izvana. Frojdovski utjecaj na zapadnu psihologiju stvorio
je sliku svjesnog ega kao nesretne rtve razapete izmeu hirova, ne
odgovornosti i instinkta ida (spontanost) i tiranskog glasa superega
koji izraava oekivanja roditelja i drutva (disciplina). Tobonja
spontanost ida u snanoj je opreci s disciplinom odozgo prema do
lje koju namee superego. Tu smo uhvaeni izmeu pukih osjea
ja i kontrole razuma. Kao to je rekao kveker citiran na prije,
razapeti smo izmeu onoga to elimo uiniti i onoga to mislimo
da moramo uiniti. Tako poinjemo sumnjati u svoje instinkte, gu
bimo povjerenje u vlastitu spontanost, obuzima nas osjeaj krivnje,
pa se oslanjamo na nametnutu disciplinu kako bismo zadrali samokontrolu. Frojdovski pojam spontanosti nije isti kao dubinska
spontanost koja nam omoguava da koristimo SQ kao unutranji
kompas.
injenica da rijei spontanost, odazvati se i odgovornost
u engleskom imaju isti latinski korijen (spontaneity, response, responsibility), mnogo nam govori o pravom znaenju rijei spontanost.
Spontanost je prirodan odaziv na ono za to moramo preuzeti odgovornost. To prvenstveno znai odazvati se svojoj ulozi u igroka
zu to se odvija na pozadini temeljne stvarnosti. Kako se vidi iz
Heisenbergovog principa nesigurnosti, upravo naa ukljuenost u
stvarnost, na odaziv na nju ini da se stvarnost odvija. To nas ini
odgovornima za odvijanje stvarnosti. U tome smislu spontanost ne
moe biti puki hir ili poriv. To nije reakcija na kriku okolade ili no
vi auto. To je reakcija na neto to znam iako mi to nitko nije rekao,
na neto to znam iznutra, reakcija na moj unutranji kompas. Ta
reakcija potjee iz SQ-a.
SQ je duboki oblik spontanosti, odgovor na najdublju jezgru sebstva i na jezgru samog bivstva koje je temelj dubokog sebstva. Kad
sam duboko spontana, prirodno sam u dodiru sa svojim unutra
njim ja, sa svima koji su dio tog ja, sa svom prirodom i njezinim
procesima koji su njegov dio, sa cjelokupnom univerzalnom stvar
nou kojoj unutranje ja pripada. Kad sam duboko spontana, poz
najem samu sebe i znam da sam ja svijet i na taj nain preuzimam

odgovornost za svijet. Preuzimam odgovornost za druge jer se oda

zivam na njih, znajui da su i oni dio mene. Ne trebaju mi pravila,
izvjesnost, poznati kodovi da bih znala kako se odnositi prema dru
gima. Pravila i kodovi mogu samo sputavati moje istinsko, sponta
no znanje. Tu su, dakako, ukljueni nesigurnost i rizik. init u po
greke, ali mogu se nadati da u uiti iz njih.
U desetom poglavlju sam spomenula san u kojem sam plesai
ca to se pokree iznutra, plesaica ije kretnje su usklaene nekom
unutranjom glazbom. Ispriala sam kako sam tada osjetila to je to
istinska spontanost i nain na koji je ona povezana s duhovnom in
teligencijom. Netom prije nego to su ga razapeli na kri, Isus je
svojim uenicima govorio o neem slinom.
Ivanovo evanelje, jedno od ranih gnostikih evanelja (gnostici
su bili sekta koja je spajala rano kranstvo s misticizmom i drugim
filozofijama), govori o tome kako je u Getsemanskom vrtu, no prije
raspea, Isus pozvao svoje uenike k sebi i traio da naprave krug,
drei se za ruke. Tada je zakoraio u sredite kruga i poeo pojati:
Svemiru pripada plesa. Amen.
Onaj koji ne plee ne zna to se zbiva.
Amen.
Slijedi li ples moj, sebe sagledaj u Meni koji govorim ...
Plesau, razmisli o onome to inim, jer tvoju muku
ovjeju ja u propatiti.
Jer ti ne bi mogao shvatiti patnju svoju
Da ti Otac nije poslao mene kao Logos ...
Naui kako se pati i bit e u stanju ne patiti.
U jednom drugom gnostikom evanelju, Tominom evanelju, Isus
govori svojim uenicima: Budete li znali tko ste, postat ete to i
ja. Sudei po tome, on sebe nije vidio kao boanskog, ve prije kao
nekoga tko je probudio boansku mo u sebi. Znao je da ta boan
ska sila postoji u svima nama. Zaplesati s Isusom znai osjetiti tu si
lu. Spontano zaplesati s postojanjem znai osjetiti aktivnu silu svoje
duhovne inteligencije, znati ono to ona znade.

DISCIPLINA I SUUT
Spontanost koja je povezana s reagiranjem na druge i s odgovorno
u, povezana je i s disciplinom i suuti. Spontanou dolazim u do
dir sa svojim unutranjim sebstvom, a razvila sam je jaajui svoje
sredite. Nauila sam kontrolirati svoje hirove i prolazne elje disci
plinama poput meditacije ili molitve, stalnim razvijanjem svojih
vjetina ili svoje umjetnosti, razmiljanjem i neprekidnom svjeu o
onome to inim. Samodisciplina je postala sastavni dio mene. To je
vrsta ravnotee koju su drevni Kinezi nazivali Tao, put - dubok,
unutranji zakon ivljenja. Jedan od najveih komentatora Lao-tseove Knjige puta i vrline, Chuang Tzu, pria o unutranjoj disciplini
jednog mesara:
Cook Ting je rezao vola za gospodara Wen-huia. Na svaki
dodir njegove ruke, svaki trzaj ramena, svaki pomak stopa
la, svaki zamah koljenom - cap! cap! No je parao - caaak,
sve se odvijalo savrenim ritmom, kao da izvodi kakav ples
ili prati Ching-shou glazbu.
Ta ovo je velianstveno! uskliknuo je gospodar Wenhui. Kad ovjek samo pomisli da je mogue postii ovakvu
vjetinu!
Cook Ting odloi no i odgovori: Ono to mene zanima
je Put koji je vie od vjetine. U poetku sam reui volove
vidio samo vola. Nakon tri godine vie nisam vidio cijelog
vola. A sada - sada mu prilazim u duhu, oima ga ni ne vi
dim. Ja vie ne gledam i ne razmiljam, to se d u h kree kamo
eli...
Dobar kuhar mijenja no jednom godinje - jer on ree.
Osrednji kuhar ga mijenja jednom mjeseno - zato to koma
da. Ja ovaj no imam devetnaest godina a izrezao sam njime
na tisue volova, pa ipak otrica je vrsta i britka kao da je
netom stigao s bruenja.
Disciplinu stjeemo i kroz suut, a esto i kroz patnju koja ovjeka ui suuti. Suut doslovno znai utjeti (osjeati) neto s nekim. Suut je najdublji oblik spontane reakcije, ali to esto znai da
valja nadii racionalne ideje i predrasude, razinu ega, propisane ob
like ponaanja.

Veliki roman Dostojevskog Zloin i kazna, bavi se upravo tim tema

ma. Siromani mladi student, Raskoljnikov, ne priznaje konvencio
nalni moral. ovjek poput mene, tvrdi on je iznad zakona. Za
njega su zakoni samo vanjske, nametnute forme a on, kao inteligen
tan i razuman ovjek - uistinu, superiorno bie - ima pravo stvara
ti svoj vlastiti moral. Kao dokaz tome, odluuje ubiti beskorisnu
staricu i pokazati da je iznad kazne. U toj fazi on na zloin gleda
posve teoretski, kao na djelo intelekta ili ega.
Ali nedugo potom Raskoljnikova poinje muiti strahovit osje
aj krivice i spopada ga teka groznica. Njegova krivica nije toliko
u tome to je ubio jednu staricu, ve to je zbog svoje oholosti i svojeglavosti poinio djelo kojim je unitio boansko u sebi. On shvaa
da je prekrio unutranji moralni zakon i poinio grijeh nad vlasti
tom savjeu. To je ono s im ne moe ivjeti.
Raskoljnikov nije nikada imao nikakvog osjeaja bliskosti pre
ma nikome osim prema majci i sestri; ostali studenti zazirali su od
njega zbog njegovog superiornog stava. Nakon ubojstva, on dri da
mora prekinuti odnose sa svojom obitelji i tako postaje jo izoliraniji.
Tada sree prostitutku Soniju, rtvu upravo onih drutvenih zloina
i predrasuda protiv kojih se Raskoljnikov bori. Poniena, slomljena
i bolesna, upravo ona pokazuje Raskoljnikovu da ovjek moe posje
dovati unutranju snagu i moralnu hrabrost usprkos svim
nedaama. Njezina je snaga u vjeri i kranskoj ljubavi, ali snaga
koju ona daje Raskoljnikovu dolazi kroz suut koju on osjea za nju.
Kasnije, nakon to biva osuen i odlazi odsluiti kaznu, on taj
odnos prenosi na ostale zatvorenike koje bi prije smatrao bespri
zornom gomilom. Upravo kroz suut Raskoljnikov se vraa ljud
skom rodu i sada moe prihvatiti vlastitu patnju. Vraa svoj dug
drutvu zbog krenja njegovih zakona, ali to je mnogo vanije, lju
bav prema Soniji i ostalim zatvorenicima daje mu novo pravo na i
vot kroz unutranju preobrazbu. Upravo kroz tu preobrazbu on se
ui poniznosti.
Raskoljnikov je mogao izvriti takav zloin zato to se nije oba
zirao na svoj unutranji kompas. Njegova je SQ bila sputana inte
lektualnom oholou koja ga je uinila slijepim za injenicu da je
samo ovjek. I tako ga je tobonja moralna superiornost odvela u
zloin. Kad napokon poinje osjeati suut dolazi u dodir sa svo
jim sreditem, tako da moe uti to mu ima rei vlastita savjest, te
iskoristiti svoju duhovnu inteligenciju kako bi iznova izgradio ivot
i vratio se svijetu.

12. KAKO ODREDITI

SVOJ TIP OSOBNOSTI?

Sljedei upitnik moe svakome od nas dati neki pojam o tome ko

jem tipu (ili tipovima) osobnosti pripada, na osnovu ega se moe
mo pronai medu laticama Lotosa sebstva. Pitanja su jednostavna,
a varanje besmisleno. Ovdje se radi samo o tome da steknete bolji
uvid u svoju osobnost.
Prvih sedam pitanja za svaki tip osobnosti bavi se profesional
nim interesima ili sklonostima u slobodno vrijeme. Zasnovana su
na Hollandovim upitnicima za profesionalnu orijentaciju, ali ne
ukljuuju pitanja o konkretnim sposobnostima. Zadnjih pet pitanja
za svaki tip osobnosti spoj su Cattellove studije o motivaciji i Jungove o tipovima osobnosti, onako kako su ih razradili Myers-Briggs
u svome upitniku. Sve je to ve opisano u poglavlju 8. Konkretna
pitanja koja se ovdje postavljaju nisu preslika prijanjih testova i
svrha im je samo dati smjernice.
Odgovorite na sva pitanja, koristei se zasebnim listom papira
za svaku seriju od po dvanaest pitanja (sveukupno est listova pa
pira). Na svako pitanje odgovorite sa da (to moe znaiti da,
moda) ili sa ne (u smislu ne, malo vjerojatno) - izabirui pri
tom odgovor najblii istini. Kad zavrite, zbrojite da na svakom
listu papira.

KONVENCIONALNA OSOBNOST
(JUNGOVO EKSTROVERTNO OPAANJE)
Koje od sljedeih pet zvanja ili dvije slobodne aktivnosti (ili ne
to slino njima) bi vas mogle zanimati ili vam odgovarati da posje
dujete neophodne sposobnosti?

inovnik
recepcioner
knjiniar
raunovoa
graevinski inspektor
kolekcionarstvo (npr. antikviteti, marke, numizmatika)
kartanje (remi, brid)

Oznaite sa da ili ne svaku od sljedeih pet tvrdnji:

volim obavljati stvari uredno i metodino
moji stavovi i ponaanje obino se kreu srednjim putem
svoj dom i nain ivota uinio sam najpraktinijim i najudobnijim moguim
potujem tradicije grupe kojoj pripadam (obitelji, radnog
kolektiva, susjedstva)
vie me zanimaju konkretni, svakodnevni dogaaji nego
umjetnike ili filozofske rasprave o njima

DRUTVENA OSOBNOST
(JUNGOVO EKSTROVERTNO OSJEANJE)
Koje od sljedeih pet zvanja ili dvije slobodne aktivnosti (ili neto
slino njima) bi vas mogle zanimati ili vam odgovarati da posjedu
jete neophodne sposobnosti?

medicinska sestra
uitelj
socijalni radnik
sveenik
kuedomain/domaica (partner, roditelj)
sportovi (npr. tenis, skijanje)
lanstvo u nekom klubu

Oznaite sa da ili ne svaku od sljedeih pet tvrdnji:

rado razgovaram sa irokim krugom ljudi
svoju kritiku ili stavove obino izraavam s mnogo takta

 rado pomaem ljudima i dijelim s njima iskustva

uivam u timskom radu
katkad otkrijem da sam prema nekome izrazila vie topline
nego to zapravo osjeam

ISTRAIVAKA OSOBNOST
(JUNGOVO INTROVERTNO RAZMILJANJE)
Koje od sljedeih pet zvanja ili dvije slobodne aktivnosti (ili neto
slino njima) bi vas mogle zanimati ili vam odgovarati da posjedu
jete neophodne sposobnosti?
kompjuterski programer
laboratorijski tehniar
prevodilac
lijenik
sveuilini profesor, znanstveni istraiva
igre na ploi (npr. scrabble*, ah)
itanje romana
Oznaite sa da ili ne svaku od sljedeih pet tvrdnji:
trudim se da tono razumijem to mi netko govori
cijenim inteligentnu diskusiju o nekoj temi
ako ikako mogu ozbiljno razmislim, ma koliko dugo treba
lo, prije donoenja neke vane odluke
volim biti u toku najnovijih zbivanja u umjetnosti, znanosti,
u svojoj struci ili u susjedstvu
katkad prvo odbacim neko novo stajalite, a onda vidim da
ono ima svojih prednosti

UMJETNIKA OSOBNOST
(JUNGOVO INTROVERTNO OPAANJE)
Koje od sljedeih pet zvanja ili dvije slobodne aktivnosti (ili ne
to slino njima) bi vas mogle zanimati ili vam odgovarati da posje
dujete neophodne sposobnosti?
*scrabble, igra slaganja rijei.

pisac
dizajner
glumac/glumica
glazbenik
arhitekt
fotografija
ples

Oznaite sa da ili ne svaku od sljedeih pet tvrdnji:

esto se izraavam impulzivno
ljudi katkad misle da su moji stavovi pomalo kontraverzni,
ili ih okiraju
esto se zagrijem za nove ideje ili zanemarenu problematiku
divim se originalnosti u drugih
vie me zanima opi dojam (ljepota, smisao) nego pojedino
sti

REALISTINA OSOBNOST
(JUNGOVO INTROVERTNO OSJEANJE)
Koje od sljedeih pet zvanja ili dvije slobodne aktivnosti (ili neto
slino njima) bi vas mogle zanimati ili vam odgovarati da posjedu
jete neophodne sposobnosti?

kuhar
stolar
optiar
inenjer
farmer
aktivnosti tipa uradi sam
jedrenje ili veslanje

Oznaite sa da ili ne svaku od sljedeih pet tvrdnji:

prilikom drutvenih skupova volim biti s nekoliko ljudi koje
uistinu potujem i u koje imam povjerenja

 ostajem pri svome miljenju i planovima, ma to drugi rekli

uivam u manualnim ili fizikim poslovima, sam ili kao dio
tima
ne dajem obeanja ako nisam siguran da u ih moi odrati
drugi ponekad misle da sam hladan ili ravnoduan, dok ja
zapravo gajim vrlo snane osjeaje prema neemu

PODUZETNA OSOBNOST
(JUNGOVO EKSTROVERTNO RAZMILJANJE)
Koje od sljedeih pet zvanja ili dvije slobodne aktivnosti (ili neto
slino njima) bi vas mogle zanimati ili vam odgovarati da posjedu
jete neophodne sposobnosti?

trgovaki predstavnik
turistiki djelatnik
menader ili rukovodilac
politiar
odvjetnik
igre na sreu (npr. loto, poker)
putovanja

Oznaite sa da ili ne svaku od sljedeih pet tvrdnji:

kad izlazim uvijek nastojim biti elegantno odjeven/a
u drutvu uivam biti u sreditu panje
rado se izlaem riziku, kako na poslu tako i u slobodno
vrijeme
uivam u natjecateljskim situacijama
zna mi se dogoditi da preuzmem previe obaveza ili poslo
va, zbog ega mi je kasnije ao
Kod svakog tipa osobnosti imat ete izmeu 0 i 12 bodova. Tako
moete zakljuiti u kojoj vas mjeri zanima to podruje. Prosjena
odrasla osoba imat e izmeu 6 ili vie bodova u oko tri tipa osob
nosti. Na primjer, moda ete najvie bodova (recimo 9) imati u
umjetnikom tipu, ali jo 7 u poduzetnom i 6 u istraivakom tipu.
To su tri latice Lotosa sebstva kojima ste najsliniji i ukazuju vam na

put osobnog razvoja koji vam najvie odgovara. Vanjske okolnosti,

ili vea potreba za unutranjom ravnoteom, moda e vas natjera
ti da razvijete i druge strane svoje osobnosti.
U poglavlju 13 iznijet u est duhovnih putova koje moete sli
jediti u ivotu da razvijete duhovnu inteligenciju. Najee su nam
vana barem tri, ali u odreenim ivotnim razdobljima obino se
najvie istie jedan.

Peti dio

MOE LI SE
SQ RAZVIJATI?

13. EST PUTEVA

PREMA VEOJ DUHOVNOJ
INTELIGENCIJI

Beskorisno je traiti ivot na samo jedan put, osobito ako na

tome putu nema srca. Prije nego to krene nekim putem,
upitaj se: Ima li na tome putu srca? Ako je odgovor negati
van, ti e to znati, i tada mora izabrati drugi put. Nema
radosti na putu bez srca. Morat e se namuiti da uope
ostane na njemu. S druge pak strane, put na kojem ima
srca lak je, nee se morati truditi da ga zavoli.
Carlos Castaneda, Uenje Don Juana
Mi na Zapadu ve dugo vjerujemo u Jedan nain, Jednu istinu, Jed
nog Boga. Divimo se ljudima koji rano u ivotu pronau svoj put i
dre ga se; nepovjerljivi smo prema nedoumici, nesigurnosti i ko
lebljivosti pri traenju cilja. Kad kaem put mislim na pronalae
nje dubokog smisla i unutranjeg integriteta, na postupke koji pro
izlaze iz najdubljih motivacija i na prelijevanje tih postupaka na vlas
titu obitelj, zajednicu, naciju, i tako dalje. Moj put je moje putovanje
kroza ivot, moji odnosi, moj posao, moji ciljevi, snovi, nain na ko
ji sve to ivim. Slijediti put na kojem ima duhovne inteligencije, ili
put sa srcem, znai biti duboko predan i posveen.
Neki ljudi imaju sreu da ve na samom poetku krenu pravim
ivotnim putem na kojem ima srca - postaju, primjerice, lijenici ili
uitelji. Kad se to dogodi, ovjek djeluje iz svoga sredita, iz najdub
ljih ivotnih motivacija, i tada koraa duhovno inteligentnim pu
tem. Ali preesto se dogaa da pod pritiskom ranog odabira ljudi
prionu uz jedan put i zanemaruju sve bogatstvo ostalih puteva pred

sobom ili, to je jo gore, prisiljeni su ostati na putu na kojem nema

ni duhovne inteligencije ni srca. Na odreeni put ovjeka mogu pri
siliti oekivanja roditelja ili drutva, ili on njime kree od svoje volje
voen plitkim motivima kao to su priznanja, mo ili velika mate
rijalna dobit. Neki se jednostavno stjecajem okolnosti zateknu na
nekom putu, a onda ne znaju kako sii s njega. A ima i onih kojima
se ini da im ivot vrluda bez ikakvog puta.
Anders, vedski biznismen o kojem je bilo rijei u glavi 2, nala
zi se na onome to bismo mogli nazvati pravim putem. Ve od rane
mladosti znao je da eli sluiti. S obzirom na svoju osobnost i sklo
nosti odluio je sluiti kroz biznis, ali i dalje s mnogo ara inzistira
na tome da njegov ivot poslovnog ovjeka uistinu bude ivot slu
enja, ivot koji e s ponosom dijeliti sa svojom obitelji i zajedni
com, ivot koji e svijet uiniti boljim nego to ga je zatekao. Ova ga
duboka motivacija centrira, zapravo, ona dolazi iz samog njegovog
sredita. Kad ga ovjek upozna, susree nekoga tko zrai potpunou. On jednostavno nadahnjuje.
Uope osvijestiti da je takav ivot mogu, prvi je korak prema
podizanju SQ-a. Rei ja elim ivjeti takvim ivotom i dati se na
teak i nerijetko bolan zadatak otkrivanja svoga sredita, svojih
istinskih, najdubljih motivacija, drugi je korak. Posvetiti se tome
putu sljedei je korak. A otkrie da postoji mnotvo puteva i da nae
najvee ispunjenje moda lei upravo u tome da tijekom ivota sli
jedimo nekoliko, ili u odreenoj mjeri ak i sve puteve - to moe biti
najdublja spoznaja nae duhovne inteligencije.
Moramo shvatiti da je mnotvo puteva - ne postoji samo jedan
put duhovne inteligencije, niti se ijedan moe proglasiti najboljim
Svi su jednako vrijedni i neophodni. Svijetu su potrebni duhovno
inteligentni kuhari, uitelji, lijenici, mehaniari, roditelji, glumci,
psihoterapeuti, poslovni ljudi, i tako dalje. Svaki od tih puteva zah
tijeva odreeni tip SQ-a, i svaki odgovara nekim tipovima osobno
sti bolje nego drugima. Nema toga posla ili zvanja koje se ne moe
obavljati bolje ako se izvodi s viom razinom SQ-a; nema toga ivo
ta koji ne moe biti dublje ispunjen.
Ne postoji neka odreena aktivnost koja stavlja SQ u pogon ili
ga razvija. Prije bi se moglo rei da se SQ neke aktivnosti moe od
rediti po tome koliko je ovjek utonuo u nju, koliko je pritom blizu
sreditu, u kojoj je mjeri motiviran, bez obzira na to o emu se radi.
Moe to biti molitva ili meditacija, ali moe biti i kuhanje, rad,

voenje ljubavi ili najobinije ispijanje ae vode, sve dok taj postu
pak izvire iz elje koja dolazi iz sredita, iz najdubljih ivotnih moti
vacija i vrijednosti.

EST PUTEVA
Lotos sebstva nudi nam pregled 6 tipova osobnosti i njihovih naj
dubljih motivacija, psihikih energija i puteva do sredita. Tu se
istie est izrazito razliitih ivotnih puteva koji vode prema veoj
duhovnoj inteligenciji - est duhovnih puteva koje svatko moe sli
jediti da bi ivio ivotom sa vie srca. Iz same grae Lotosa sebstva
vidljivo je da je mogue biti na vie puteva odjednom.
Tipovi ego osobnosti od kojih je sastavljen vanjski rub Lotosa konvencionalan tip, drutveni tip, umjetniki tip, i tako dalje - pre
uzeti su iz Hollandovog ope prihvaenog testa za profesionalnu
orijetnaciju (vidi glavu 8), koji ilustrira kako je svaki pojedinac kom
binacija nekoliko tipova ega. Svaki tip povezan je s jednim od 6
duhovnih puteva, tako da e svatko pronai neto za sebe i za raz
vijanje svog SQ-a ako proui vie od jednog puta, iako ete vjerojat
no otkriti da vam je jedan od njih osnovni.
Tijekom ivota glavni duhovni put neke osobe esto se mijenja.
To se moe dogaati postepeno, ili naglo, prilikom krize srednjih
godina, negdje u etrdesetima ili desetak godina kasnije. Ako se ra
di o istinskom pomaku energije, a ne samo o traumatinoj epizodi,
po svoj prilici emo ostati u dodiru sa svojim prijanjim putem i sa
mo mu dodati neke nove dimenzije. Hinduizam, na primjer, prizna
je klasine ivotne faze ili puteve djeteta, studenta, domaina i sve
tog ovjeka, od kojih se svaki nastavlja na one prethodne i crpi sna
gu iz njih. Sve velike svjetske duhovne tradicije priznavale su, ba
rem preutno, potrebu za raznovrsnou duhovnih puteva ili isku
stava.
Klasian primjer krive upotrebe SQ-a jest pokuaj da se pro
blem jednog duhovnog puta rijei metodama koje odgovaraju dru
gom. Umjetniki ili realistian tip (putevi 4 i 5) ne mogu svoj pro
blem duboke usamljenosti rijeiti naprosto tako da se prikljue ne
koj konvencionalnoj skupini (put 1). Introvertiran, istraivaki tip,
krt na rijeima (put 3) nee postati otvoren javni govornik samim
time to e se pridruiti kakvom odboru (put 6). Ane mogu se ni svi
brani problemi (koji su obino kombinacija puta 4 i 5) rijeiti samo

brinou (put 2). Kad nismo svjesni boljih rjeenja dogaa nam se
da zaglavimo u krivima. Kako kae filozof Ludwig Wittgenstein:
Kad nemate nita osim ekia, sve vam se ini nalik avlu.
Iznosim 6 osnovnih duhovnih puteva kako bih ukazala na
postojanje kutije s raznovrsnijim alatima. S nekim smo se idejama
upoznali jo u glavi 8, ali ovdje ih ponavljam radi potpunosti.
Religijski naglasak ovdje se odnosi na kljune teme ili misli iz
vjerskih tekstova; rije primjena odnosi se na praktine aktivno
sti kao to su molitva ili kuhanje.

PUT 1: PUT DUNOSTI

Tip osobnosti:
Motivacija:
Arhetipovi:
Religijski naglasak:
Mit:
Primjena:
akra:

konvencionalan
zajednitvo, pripadanje, sigurnost
Saturn, pleme, misterij sudjelovanja
slavljenje Boga
sporazum izmeu Boga i ovjeanstva
obavljanje dunosti
korijenska, bazna (sigurnost, red)

Gledaj! Danas preda te stavljam: ivot i sreu, smrt i nesreu.

Ako poslua zapovijedi Jahve, Boga svoga, koje ti danas da
jem - ako ih poslua ljubei Jahvu, Boga svoga, hodei nje
govim putevima, vrei njegove zapovijedi, njegove zakone
i njegove uredbe, ivjet e i razmnoit e te Jahve, Bog tvoj,
i blagoslovit e te u zemlji u koju ulazi da je zaposjedne. Ali
ako se srce tvoje odvrati i ne poslua, nego zastrani i bude
se klanjao drugim bogovima i njima iskazivao tovanje, ja
vam danas izjavljujem da ete zaista propasti... Uzimam da
nas za svjedoke protiv vas nebo i zemlju da pred vas stav
ljam: ivot ili smrt, blagoslov ili prokletstvo. ivot dakle bi
raj, da ivi ti i tvoje potomstvo ...
Peta knjiga Mojsijeva 30,15 - 20
Ovo je put pripadanja, suradnje, pridonoenja zajednici i crpenja
snage iz nje. Sigurnost i stabilnost ovise o doivljaju bliskosti s dru
gima i s okolinom, obino jo od ranog djetinjstva. U tome smislu,
taj je put vaan za sve nas. Ali za 10 do 15 posto odraslih na Zapa
du, to tijekom cijelog ivota ostaje najvanija stvar.

Gore navedeni citat iz Starog zavjeta ilustrira kako zapadna

svijest obino shvaa taj put. Sredinji mit, gledan u jednom ogra
nienom obliku, jest da postoji pakt izmeu Boga i naeg plemena.
Mi mu sluimo, a on nas titi. Sagledan u irem smislu taj nam mit
govori da postoji sveti savez izmeu Boga i ovjeanstva. Ali kako
god se gledalo na to, postoje odreena pravila koja valja slijediti,
dunosti koje valja obaviti, blagoslovi koje valja primiti. Naglasak
je uvijek na tome da se ovjek uklopi, da ini stvari na prihvatljiv
nain.
Kod svakog od 6 duhovnih puteva o kojima je ovdje rije
postoje dvije mogunosti - tupo koraati njime ili krenuti na put
prema veoj duhovnoj inteligenciji. Da bi ovjek razvio svoju SQ
valja mu izvui na povrinu vlastite motivacije i poeti djelovati,
ako je to potrebno, iz dubljih, istinskijih motivacija - nauiti djelo
vati iz samog sredita. Oni koji po vlastitoj prirodi kroe putem
dunosti uredni su, posluni, metodini i tradicionalni, kad su u
svom najboljem izdanju. Ali ako se taj put slijedi na duhovno tup
nain on moe odvesti u dogmatinost, predrasude, uskogrudnost,
nedostatak mate i poleta.
Duhovno najtuplji nain koraanja ovim putem jest djelovanje
iz tamnih pobuda narcizma. Ta motivacija vodi prema potpunom
povlaenju iz skupine i iz odnosa, prema gubljenju kreativnog od
nosa s okolinom i potpunom zatvaranju u sebe. Psiholozi u ponaa
nje koje se obino povezuje s narcizmom ukljuuju pretjerano pue
nje i pie, ostajanje u krevetu dokasna, pretjerivanje u hrani i seksu,
openitu potrebu za poputanjem samom sebi, pri emu se zane
maruju drugi i njihove potrebe. Dri se da su korijeni narcizma u
dubokoj traumi - boli i/ili zanemarivanju u najranijoj dobi, ili ne
kom duboko traumatskom doivljaju prilikom kasnijih odnosa.
Osoba koja je zapala u narcisoidnost ne moe napredovati ako uz
pomo psihologa ili psihoterapeuta ne dopre do traume koja je do
toga dovela.
Drugi izraz duhovne tuposti na putu dunosti jest slijediti pra
vila grupe ili njezine kodekse iz pukog straha, navike, dosade ili na
prosto zato da se ide za gomilom, iz vlastitih interesa ili osjeaja
krivnje. Prvi korak prema veoj duhovnoj inteligenciji jest elja da ra
zumijemo sami sebe i da vodimo kreativniji ivot. Sljedei korak je
izvui na povrinu motive koji nas vode i raistiti ih. U tome slu
aju ovjek katkad mora proi kroz razdoblje to ga budisti nazivaju

gnuanjem, osjeaj dubokog nezadovoljstva vlastitim pobudama,

ili kroz razdoblje pobune u smislu arhetipa sina razmetnoga.
Da bismo na duhovno inteligentan nain koraali putem du
nosti moramo zaista eljeti pripadati grupi, uiniti unutranji po
mak prema istinskoj predanosti, svjesno odabrati pripadanje i znati
zato to inimo. U takvom sluaju, ovjek ivi pripadnost svojoj za
jednici na najdubljoj moguoj razini i obavlja njezine svakodnevne
dunosti poput svetog ina. Takve duboke odluke neko su imale
izraz u ritualu inicijacije, ali u naoj dananjoj kulturi jedva da je
uope ikoji preostao. Sve te stvari zahtijevaju potragu za korijenima
koji odreenu zajednicu ine onim to jest. Koje su njezine najdublje
vrijednosti, njezin sredinji mit, njezini totemi?
Kao to smo vidjeli, sredinji mit puta dunosti jest sporazum
vlastite zajednice s Bogom, ili s nekim dubokim duhovnim poten
cijalom. I Francuska revolucija i amerika Deklaracija nezavisnosti
zasnovane su na svetom naelu prava ovjeka, koje se pak bazira na
jo dubljoj vjeri u prirodu ovjenosti. Rimsko Carstvo bilo je voe
no eljom da se cijelom ovjeanstvu podari vladavina prava. Bri
tanski imperij zasnovan je na dubokom uvjerenju o prenoenju vie
civilizacije, principa pravde i nepristranosti, kranskih vrijednosti
neprosvijeenima. Ideja o objavljenoj sudbini, o odgovornosti
za borbu dobra protiv zla i danas nadahnjuje ameriku vanjsku po
litiku, iako esto ne ba najmudrije. Nacistika Njemaka napajala
se vikinkim mitovima o arijevskoj superiornosti i nordijskim vri
jednostima snage i junatva u borbi za izgradnju novog Reicha. ak
i uline bande i nogometni navijai imaju svoje mitove i toteme,
svoje kodove asti, nain oblaenja, zastave i simbole.
Prepoznati te simbole, svjesno im prisegnuti na odanost i slu
enje, vodi ovjeka putem dunosti koji prelazi granice pukog ega
ili konforizma. To ga stavlja u dodir s arhetipskim srednjim slojem
Lotosa sebstva, pri emu sudjeluje u neem veem od vlastitog ega
i prisee na vjernost neemu to se ne moe uvijek racionalno ili lo
giki definirati. Takav ovjek osjea lojalnost prema svojoj grupi, slu
i njezinim interesima, potuje njezine kodove i rituale. Voli je.
Ali zastati na toj etapi puta dunosti ima oitih manjkavosti.
Osoba koja na toj razini sudjeluje u svojoj zajednici moda je i ui
nila osobni napretak prema viem SQ-u, ali nije iskljueno da je pos
tala dijelom pokreta koji sam po sebi nije duhovno inteligentan. Naj
dublji i najvredniji put dunosti mora povesti ovjeka izvan granica

vlastite grupe, njezinih mitova i ponaanja, do toke iz koje e umje

ti s odstojanja sagledati SQ svoje ograniene grupe. Duhovnost kon
vencionalne osobnosti izvire iz sredita Lotosa, iz sredita i izvo
rita sebstva i samog bivstva, pa je to dakle i izvorite odreene
grupe ili zajednice - izvorite svake grupe ili zajednice. Konana
dunost ovjeka na putu dunosti jest upravo prema tome sreditu.
Iz takve dublje i duhovno inteligentnije perspektive ovjek vidi
da je prava dunost njegove konvencionalne osobnosti prema sve
tosti svakodnevice, i da je njegova konana zajednica zajednica svih
osjeajnih bia. S te razine, ovjek shvaa da je njegova grupa samo
jedna od mnogih jednako vrijednih, da su njezina pravila samo dio
niza isto tako vrijednih pravila. Da su njegovi obiaji, nain po
naanja i navike odraz drugih obiaja, naina ponaanja i navika. U
takvom je sluaju umaknuo predrasudama i dogmatizmu, zatitio
se od slijepog tapkanja za vlastitom grupom u moguu zabludu ili
zlo. Ako iz te perspektive vee cipele, kuha, vodi ljubav, izdaje ra
un kupcu, kori dijete, odlazi na proslavu, igra golf, ako sve to ini
iz ove duboke perspektive, onda ivi duhovno najinteligentnijim
moguim ivotom dunosti. Svaki vid njegovog naizgled prozai
nog, konvencionalnog ivota tada postaje sveti in, tada svakim
svojim postupkom i svakim svojim stavom slavi dunost koja slui
sreditu i izvoritu postojanja. Nije vano kako e to nazvati: na iz
voru se svi nazivi svetoga stapaju u jedan. Do njega dopiremo slije
dei svoju najdublju ivotnu namjeru i sluei, s punom svijeu i
predanou, onome to uistinu volimo i cijenimo.

PUT 2: PUT BRINOSTI

Tip osobnosti:
Motivacija:
Arhetipovi:
Religijski naglasak:
Mit:
Primjena:
akra:

drutveni
bliskost, roditeljstvo
Venera (Afrodita), Velika majka, Zemlja
ljubav, suut, agape
Velika majka
brinost, zatita, iscjeljenje
sakralni pleksus (seks, suut, njega)

Zemljo, boice, Majko prirodo, koja stvara sve ivo i stalno

iznova raa Sunce koje si dala narodima; uvarice neba i
mora, svih bogova i sila; ti stiava svu prirodu tako da tone

u san. I ponovno, kad se tebi prohtije, alje radostan dan i

hrani ivot svojom vjeitom postojanou; a kada duhu o
vjekovom proe vrijeme, k tebi se vraa. S punim pravom
nosi ime Velike majke bogova; Pobjeda, to je tvoje boansko
ime.
Latinski herbarij iz dvanaestog stoljea
Ovo je put ljubavi, brinosti, zatite i plodnosti. To je put boice, bi
la to Boica ljubavi poput Venere (Afrodite) ili Boica majka, koja
raa i podie svoje male. To je i Majka zemlja, koja nas ukotvljuje i
daruje obiljem svoje plodnosti. Ona je vjeito ensko u svojim mno
gim vidovima, iako njezini unutranji arhetipovi vuku najdublju
motivaciju od mukaraca koliko i od ena. Kao to smo ranije vidje
li, oko 30 % odraslog stanovnitva drutveni su tipovi na putu
brinosti. Nalazimo ih meu roditeljima, nastavnicima, medicin
skim sestrama, psihoterapeutima, odvjetnicima, socijalnim radnici
ma i svecima. To je i put iscjeljenja, povezan s isjeljujuim svojstvi
ma vode i potpunosti, i s kozmikom silom koju Kinezi nazivaju
Yin.
Nakon to se ljudski rod iz lovako-sakupljake faze skrasio u
poljodjelske zajednice, sredite zanimanja postala je rodnost usjeva,
domae ivotinje i obitelj. U mnogim su se krajevima pojavili mito
vi o Velikoj majci i opstali tisuama godina. Neolitske figure koje je
prikazuju punih grudiju i irokih, obilnih bedara potjeu jo iz 7000te pr.n.e. Religije koje su tovale Boicu majku bile su iroko raspro
stranjene sve dok ih nije iskrivio ili istisnuo patrijarhalni naglasak
probuen razvojem gradova, sve eim ratovima, velikom indoeu
ropskom najezdom i irenjem zakona. U Mezopotamiji je do toga
pomaka dolo negdje oko 3500-te pr.n.e. Zlatno tele koje je Mojsije
satro po nalogu svog Boga oca bilo je simbol Boice plodnosti.
Prvotne boice majke i za njih vezani vjerski kultovi bili su vi
estrani. Sumerska boica Inana, na primjer (negdje oko 4000-te
pr.n.e) bila je majka, seksualno bie, politiki lik i zatitnica pisanja.
Preivjele su silovite, erotine himne posveene njoj, koje spominju
njezin utjecaj na usjeve, njeno divlje hujanje s olujama i kiom, te
plodonosne i isjeljujue moi njezine utrobe i golemih grudiju. Kult
Inane razvio se u kult Ishtar (Babilon), Afrodite (Grka), Venere
(Rim), koji su svi povezani s planetom Venerom, najsjajnijim nebe
skim tijelom uz Sunce i Mjesec.

U istonjakim je tradicijama Boica majka ostala mona sila,

kako u othranjujuem tako i u seksualnom smislu. Hinduistike bo
ice akti i Kali nositeljice su stvaranja i razaranja. Kwan Yin je mo
na kineska boica suuti. Budistika Tara, roena iz Buddhine suze
suuti, prenosi nesretnike preko Rijeke patnji.
Ali kako su Zapadom zavladale patrijarhalne snage, mo i do
maaj velikih boica majki polako se smanjuje, ostavljajui samo Ve
neru kao boicu ljubavi i seksualne elje i Djevicu Mariju kao sim
bol majinstva. Kraj dvadesetog stoljea u nekoj je mjeri doivio po
vratak tih boica kroz ekofeminizam nekih vidova New Agea i nekih
terapija koje se koriste u alternativnoj medicini. Mnogi vjeruju da su
to vjesnici velikog povratka.
Kao i kod drugih puteva, tako se i putem brinosti moe kora
ati na duhovno tup i na duhovno inteligentan nain. Duhovno naj
tuplji ili ak iskrivljen nain tamna je strana, suprotnost ljubavi i
njezi, a to je mrnja i osveta. Ljubav moe biti strpljiva i blaga, ali
isto tako burna, gorka, destruktivna. Ona ista svojstva koja miluju
mogu nas i razdrijeti na komade, poput grkih antijunakinja koje su
prodirale svoju vlastitu djecu. Meduza na ijoj su glavi zmije mito
loki je aspekt ove tamne strane ene.
Meduza je bila lijepa sveenica u hramu Atene, djevica koju su
krasila sva svojstva mlade Boice majke. Ali tada ju je zaveo, ili silo
vao, bog mora Posejdon. Na to ju je Atena u svome bijesu i ljubo
mori pretvorila u zazornu grdobu, enu ispunjenu mrnjom koja na
glavi umjesto kose nosi zmijsko gnijezdo i svojim pogledom pret
vara mukarce u kamen. Tako je Meduza stoljeima ostala simbol
ene kojoj je nanesena nepravda, iz koje kulja destruktivna srdba.
Govorei o vlastitoj izgubljenoj nevinosti zbog Posejdonove prijeva
re i izdajstva, Meduza kae:
Stvorene smo da ljubimo Mi ene, a uvreda koja pretvara
Med naega ivota u u,
Pretvara anela u zloduha.
Jer slatko je upoznat grozovit osjeaj snage,
Unititi, usmrtiti tiranina pogledom,
Ej! Kako slatko!
U toj estokoj pomami moi, satrti ivot
koji naudio nije ....

Tijekom tisuljea lik Meduze proao je mnoge promjene. U izvor

nom grkom mitu, Meduzu obezglavljuje junak Perzej i iz njenog se
mrtvog tijela raa krilati konj Pegaz, a otkriva se da kapi krvi iz nje
zinog vrata imaju iscjeliteljske moi. Sama Meduza, te stoga i mr
nja koju ona utjelovljuje, nerijetko je viena kao dvostrana - runa
i opasna, dakako, ali takoer plodonosna i nadahnjujua. Ona je
tamna strana ene majke, seksualnog bia, ali kao svaka tamna stra
na psihike energije ona ima golemu, potencijalno preobraavajuu
mo. ene i mukarci koji koraaju tamnom stranom ovog puta na
laze se na rubu. Srdba moe unititi njih ili druge, ali isto tako se
moe preobraziti u snanu, iscjeljujuu ljubav.
Manje dramatina je majka ili ljubavnica koja gui, ija ljubav
sakati i sputava onoga koga obasipa, umjesto da ga hrani i oslo
baa. Ona eli posjedovati voljenog, ima potrebu da bude voljena i
eljena vie nego to je to sama u stanju pruiti. idovska majka
iz amerikih viceva, sa svojim pileim juhicama, pretjeranom bri
gom za djetetovu stolicu i svojim ambicijama da joj sin postane li
jenik, takav je lik.
Usko vezan za ovakav guei lik jest i onaj koji hrli upomo,
uitelj koji ueniku ne ostavlja prostora za vlastite zakljuke, rodi
telj koji se boji pustiti dijete da ui na vlastitim pogrekama, ena
koja eli spasiti svoga ljubljenog od njegovih vlastitih slabosti. Ovi
pomagai jednostavno previe pomau. Nemaju dovoljno povje
renja u unutranje izvore i procese rasta onih kojima ele pomoi i
tako je njihova tobonja briga puko tetoenje i moe samo nakodi
ti. Suprotna krajnost, dakako, je nemogunost iskazivanja bilo kak
ve brige, sebinost i zanemarivanje potreba drugih.
I naposljetku, postoji i duhovno nerazvijena, previe uskogrud
na majka, pomagaica ili ljubavnica. Borac za prava ivotinja koji
znanstveniku alje pismo-bombu, borac protiv pobaaja koji ubija
lijenike, aktivist koji skuplja novac za izbjeglice a nikad niim nije
pridonio svojoj zajednici; svi ti ljudi su krti, a njihova ljubav manj
kava.
Oni su zaglavili na ego razini ljubavi, nedostaje im ira per
spektiva koja bi ukljuila istinske potrebe ili osobnost drugoga. Lju
bav ih ne nosi izvan vlastitih granica, ne ini ih dijelom neeg veeg
od njih samih. S toga razloga, to nije ljubav koja izvire iz najdublje
motivacije ovog puta, a to je bliskost, niti iz njegove najdublje vri
jednosti, a to je brinost.

Da bi ovjek na putu brinosti postao duhovno inteligentniji

valja mu biti otvoreniji prema osobi ili ljudima s kojima je u odno
su brinosti. Moramo nauiti biti prijemljivi i sluati svojim istin
skim sebstvom. Moramo eljeti biti otvoreni, izloeni, preuzeti rizik
otkrivanja pred drugima. Ukratko, moramo biti spontani.
Dijana, princeza od Walesa, posjedovala je ta svojstva, znala je
sluati i imala hrabrosti otkriti svoju ranjivost. Cijelim svojim biem
bila je otvorena drugima. Bila je duboko spontanta. Voljela je i imala
potrebu za ljubavlju - eljela je biti Kraljica srca. Upravo to je pri
vuklo srca i matu svijeta i od nje uinilo primjer osobe koja na putu
brinosti postaje duhovno sve inteligentnijom.
Humanistika psihoterapija Carla Rogersa, zaeta 1930-tih, ali i
dandanas popularna, dobar je primjer te razine brinosti. Rogers je
njezina osnovna svojstva saeo ovim rijeima:
Kako mogu ponuditi odnos koji e dotinoj osobi omoguiti
osobni razvoj? Nijedan pristup koji se oslanja na znanje, na
obuku, na prihvaanje neeg poduenog, nije od koristi. Sto
budem stvarniji u tome odnosu, to e on biti od vee pomoi.
Samo ako ponudim istinsku realnost koja je u meni, moi e
druga osoba uspjeno potraiti realnost u sebi ... Odnos je
znaajan utoliko to ja osjeam stalnu elju da shvatim ...
Osim toga, potpuno sam osloboen svake moralne ili dija
gnostike procjene.
Rogersov nain gledanja na terapiju je svjetovna verzija slavne defi
nicije ljubavi Sv. Pavla, iz Novog zavjeta:
Kad bih na hranu siromasima razdao sve svoje imanje, kad
bih sebe predao da se saeem, a ljubavi ne bih imao, nita
mi koristilo ne bi.
Ljubav je strpljiva, ljubav je dobrostiva: ljubav ne zavidi, ne
razmee se, ne oholi se.
Ne radi nepristojno, ne trai svoje koristi, ne razdrauje se,
ne uraunava zla.
Ne raduje se nepravdi, a raduje se istini. Sve ispriava, sve
vjeruje, svemu se nada, svemu odolijeva.
Ljubav nigda ne prestaje.
Prva Korinanima 13, 4-8

Ove, moda najvee rijei ikad napisane o ljubavi, ukazuju na du

hovno najinteligentniji nain koraanja putem ljubavi i brinosti. Jer
nije dovoljno biti samo emocionalno inteligentan kad se radi o lju
bavi. Nije dovoljno samo prihvatiti druge onakve kakvi su, nije do
voljno samo izai u susret njihovim potrebama, njihovoj stvarnosti.
Duboka duhovnost, duboko duhovno sredite sebstva vezano je za
potencijale; tu se radi o onome to bismo mi i/ili drugi mogli posta
ti, ili o tome to zapravo jesmo, izraavali to ili ne. Duhovno inteli
gentna ljubav ima mo preobrazbe - ona nam daje slobodu da se
bolje izrazimo, a i drugima omoguava da nadrastu sami sebe.
I zato mudar roditelj hrani potencijale svoje djece. Duhovno in
teligentan roditelj ne namee djetetu samo svoje vrijednosti i oeki
vanja. Duhovno inteligentan roditelj ostavlja prostora, hranjivog tla
na kojem e dijete moi nadrasti roditelje, pa i samo sebe.
Svoju djecu nije teko voljeti na taj nain. Ali isto je tako vano
vidjeti i hraniti potencijale onih koji nam na prvi pogled moda i
nisu simpatini. Seksualni napasnici koje sam posjetila u zatvoru is
prva su mi se inili odbojnima - bili su to teki kriminalci. Pa ipak,
ako smo u stanju susresti se s ljudskou i neiivljenim potencija
lom tih slomljenih ljudi, i zavoljeti ga, pruit emo im zrcalo dobro
te koja je u njima samima. Moemo im omoguiti da dodirnu dublje
sebstvo koje postoji u svima nama, i na taj nain preobraziti i njih i
sebe. Pomoi da se promijeni svijet. Majka Tereza na toj je razini
kroila putem brinosti.

PUT 3: PUT ZNANJA

Tip osobnosti:

istraivaki

Motivacija:
Arhetipovi:
Religijski naglasak:
Mit:
Primjena:
akra:

razumijevanje, znanje, istraivanje

Merkur (Hermes), vatra, zrak, vodi
razumijevanje, prouavanje
Platonova spilja
uenje, iskustvo
solarni pleksus (vatra i svjetlost)

Jer, Jahve, Bog tvoj, oganj je to prodire.

Peta knjiga Mojsijeva 4, 24

Odlika svetosti, odlika moi,

Odlika grozomornosti, odlika uzvienosti,
Odlika drhtanja, odlika strepnje,
To je odlika plata Zoharariela, Jahve,
Boga Izraela,
Okrunjenog na tronu slave ...
Oi nijednog bia ne mogu ga vidjeti,
Ni oi od krvi i mesa, ni oi slugu Njegovih.
A tko ga ugleda, samo pogledom okrzne,
Tomu jabuice one vrtoglavo zakolutaju,
I vatra sune iz njih,
I tako ga uga da sagori
Zohar, idovski mistini tekst iz trinaestog stoljea
Put znanja protee se od razumijevanja opih praktinih problema,
preko duboke filozofske potrage za istinom do duhovne potrage za
spoznajom Boga i svih Njegovih puteva, pa do konanog sjedinje
nja s Njim kroz znanje. ak i ve prije navedeno pitanje Johna Lennona (Kako da idem naprijed kad ne znam u kojem smjeru sam
okrenut?) pokazuje da sve to poduzimamo u ivotu zahtijeva ba
rem osnovnu kartu teritorija i cilja prema kojem idemo. To je vidlji
vo na svakoj razini, od planiranja drutvenih dogaaja, izbora kari
jere ili partnera, do dubljeg sagledavanja Svemira i naeg mjesta u
njemu.
Ovaj put zapoinje jednostavnom znatieljom i posve prakti
nom potrebom, ali kako se strast produbljuje tako nas on vodi do
samih granica onoga to nae poimanje, ak i nae bie, moe prih
vatiti. Hebrejski Bog progovorio je svome narodu kao stup od ognja. Najdublje znanje vodi nas do ruba na kojem bi nas ta vatra mo
gla progutati.
Na samim poecima civilizacije znanje i poimanje smatrani su
iskljuivom domenom amana i sveenika. Obian puk prihvaao je
njihove savjete i inio kako mu je reeno. Ideja da bi i iri krug ljudi
mogao uiniti duhovni pomak kroz znanje i razumijevanje, stigla je
na Zapad preko orfizma, tajne grke sekte iji se vjerski nauk irio
negdje oko 800-te pr.n.e. Orfej je vjerovao da su ljudska bia svojim
porijeklom djelomino nebeska, a djelomino zemaljska. Kroz ed
za znanjem, na koju se gleda kao na strastvenu opijenost, osoba se

moe proistiti od svoga zemaljskog oblija i postii jedinstvo s Bo

gom. Za to su katkad potrebni mnogi ivoti izmeu kojih dua
umrlog posjeuje Izvor u hadskim dvorima i bira hoe li se napoji
ti sa Zdenca zaborava ili sa Zdenca prisjeanja. Napajanje sa Zdenca
prisjeanja donosi spas jer za spas je potrebno znanje, a znanje zah
tijeva prisjeanje.
Tako orfiki zanesenjak stjee mistino znanje do kojeg druga
ije ne bi mogao doi. Veliki grki filozof Pitagora bio je sljedbenik
orfizma i preko njega je ova ideja o spasonosnom mistinom znanju
prodrla u zapadnu tradiciju. Platon je vjerovao da nam mistino
znanje daje dublji, istinskiji pogled na stvarnost nego to bi to inae
bilo mogue. Ono nam omoguava opaanje istih oblike ljepote, is
tine, dobra i jednote. On to ilustrira slavnom usporedbom s pei
nom.
U toj paraboli ljudska bia obitavaju unutar peine, prikovani
su lancima za jedno mjesto, vratova prikovanih karikom tako da
mogu gledati samo naprijed, u zid peine. Na zida vide samo sjen
ke u prolazu. Stanovnici peine misle da su te sjenke stvarnost. Ali
mistino znanje ih postupno oslobaa. Penju se prema izlazu iz pe
ine i u prvi mah su zaslijepljeni tolikom svjetlou. Ali kad se na
viknu na nju upoznaju stvarnost onakvu kakva uistinu jest. Shvate
da su u svome neznanju vidjeli samo sjene stvari. Cilj Platonove fi
lozofije bio je dovesti do takve spoznaje.
Potraga za istinskom stvarnou, s onu strami privida, oduvi
jek je bila poticaj velikom dijelu kranstva, gnosticizmu, vraanju i
alkemiji renesanse, suvremenoj znanosti i radu velikih modernih
mislilaca poput Freuda i Marxa. Istina nije vidljiva na prvi pogled
ve je valja otkriti nekom odreenom disciplinom, bila to molitva,
meditacija, prouavanje, laboratorijski eksperiment, otklanjanje psi
holokih obrana (Freud) ili drutvenih pritisaka (Marx). Prema rije
ima filozofa znanosti, Thomasa Kuhna, stvarno, istinski dublje ra
zumijevanje zahtijeva promjenu obrasca - za to valja nauiti gle
dati stvari na posve nov nain.
Putem znanja koraaju oni koje motivira ljubav za uenjem i/ili
duboka potreba za razumijevanjem; na primjer uenjaci, znanstve
nici i lijenici. Simbol lijenika je kaducej, krilati tap s dvjema zmi
jama koji je nosio Hermes (Merkur), glasnik bogova i vodi ljudima.
Trea medu hinduistikim akrama, akra solarnog pleksusa, po
vezana je s razumijevanjem, takoer i s vatrom i svjetlou. Takvo

razumijevanje sveobuhvatnije je od puke logike ili razuma. U nje

govoj dubini je poimanje due, koje do nas dopire kroz knjievnost,
umjetnost, poeziju i najbolja djela znanosti, a koje se doivljava kao
intenzivno iskustvo. Sjetimo se samo Arhimeda koji je iskoio iz ka
de i gol trao ulicama viui: Eureka!! Spoznao je fizikalni princip
flotacije.
Znanje i razumijevanje su strast koja ovjeka ini duboko anga
iranim u svijetu oko i unutar njega. Tamnom stranom ovog puta
hodaju ljudi koji bjee od takve angairanosti i radije ne bi znali.
Moja mi je majka znala rei da postavljam previe pitanja i da e mi
to donijeti samo patnju.Ja se, na primjer, znala bi rei, jedno
stavno iskljuim. Za takve je ljude opasno ili bolno razmiljati o
vlastitom iskustvu i tako ostaju uhvaeni na povrini dogaanja ili
izgubljeni meu sjenkama na zidu peine.
Tamnom stranom ovoga puta, ali posve razliitom od one ko
jom koraaju ti to ne ele znati, ide i legendarni Faust. On toliko
eli mo koju e mu dati golemo znanje da je spreman prodati duu
avlu kako bi je stekao. Neki znanstvenici spremni su se upustiti u
kojekakve moralno sumnjive pokuse, sve u potrazi za moi ili ushi
tom otkria koje je samo sebi svrha, pa bismo ih mogli nazvati faustovskim tipovima.
Drugi duhovno tup nain hodanja putem znanja jest pretvoriti
se u hladnu, dosadnu znanstvenu cjepidlaku zaokupljenu sitnica
ma ili izoliranim intelektualnim problemima. Takvi ljudi obino
strasno ljube svoj posao, ali su okovani sluenjem zrncima znanja i
odsjeeni od dubljeg razumijevanja sveukupnosti ivota i istinske
stvarnosti. Casaubon, lik iz romana Middlemarch George Eliot, arhe
tip je ovog sitniavog znanstvenika, uskogrudan ovjek, tankog, i
ljastog nosa koji je sav ivot posvetio svom velikom djelu - ni
tavnoj zbirci banalnih osrednjosti u kojima nema iskupljue vizije.
U znanstvenim je krugovima mnogo takvih casaubona. Suprotnost
tome je pogled iz zraka, u svim smjerovima, koji ima ptica ili ovjek
na vrhu planine.
Jedno od negativnih Newtonovih nasljea je mogunost da se
putem znanja kroi na duhovno tup nain. Njutonijanski arhetip,
bilo da se radi o znanstveniku, prosvjetaru ili savjetniku u poslov
nim svijetu, izolira znanje i fokusira se na njegova uska podruja.
Takva osoba dijeli znanje o stvarima od sveobuhvatnijeg znanja o
ljudima i opim ivotnim procesima. Ograniava se na ono to se

dade izmjeriti, nepovjerljiva prema emocijama, i snano se oslanja

na logiku i razum. Sama sebe zatvara unutar granica vlastite, njutonijanske verzije spilje i njenih sjena.
Prirodan napredak prema vioj SQ vodi od razmiljanja, preko
razumijevanja, do mudrosti. Svaki problem, bio on praktine ili in
telektualne naravi, na duhovno inteligentan nain rjeava se tako
da se smjesti u iru perspektivu iz koje ga je mogue jasnije sagleda
ti. Najdublja perspektiva dolazi iz sredita, iz sutinskog smisla i
vrijednosti koje je i dovelo do odreene situacije ili problema. Tak
vu perspektivu mogue je stei jednostavnim razmiljanjem - preis
pitati protekli dan ili projekt na kojem radimo, usredotoiti se na
probleme i postaviti si pitanje kako je do njih dolo. Takva refleksija
svakodnevna je, nasuna potreba duhovno inteligentnog ivljenja.
Sljedei korak je razmisliti o svim moguim izlazima iz trenutane
situacije i o moguim ishodima svakog puta. To vodi k razumijeva
nju na koji je nain mogue poboljati odreenu situaciju i moe li
se ona uope poboljati.
Netko, na primjer, moe biti ozbiljno bolestan. Prvo bi trebao
razmisliti o tome kako to da se razbolio, a zatim o nainima izljee
nja, ukljuujui savjetovanje sa strunjacima. Ali moe se dogoditi
da je osoba neizljeivo bolesna. Istinsko razumijevanje e joj omo
guiti da svoju bolest vidi u irem kontekstu ivota i smrti, a svoj i
vot u kontekstu prolaznosti. To moe voditi prema jo dubljoj kon
templaciji o tome kako provesti preostale dane i kako odivjeti
smrt. A iz ovoga bi pak neminovno proizalo razmiljanje o tome
to je za tu osobu uistinu vrijedno, to je za nju bio smisao ivota i
to eli ostaviti za sobom, to za nju uope znai odlazak. Bude li u
stanju kroz ovaj proces refleksije napraviti dovoljan odmak od svoje
skore smrti, po svoj e prilici stei mudrost a s njome i mir.
Svako istinski duboko znanje dijalog je sa sreditem. Isus je
rekao: Morate umrijeti za staro kako biste se rodili prema novo
me. Novo znanje stavlja dotadanje u nov kontekst i nerijetko mu
oduzima prijanje znaenje. Duboko znanje preobraava samo moje
bie i na taj nain me izlae ognjenoj kunji u kojoj moe izgorjeti
ono to sam dotad bila. Upravo zato put znanja zahtijeva disciplinu
kontemplacije, molitve, meditacije ili prouavanja. idovska misti
na tradicija ima jednu dobro poznatu priu koja to ilustrira.
Rabin Akiba s jo trojicom odlazi u duboku umu. Ali prije ne
go to uspiju izai iz nje jedan od ljudi umire, jedan se odmetne od

grupe, a trei poludi. Samo rabin izlazi iz ume netaknut. Ovdje je

uma simbol mistinog znanja, znanja koje znalca sjedinjuje sa svim
najsvetijim. Pouka je da je rabin Akiba, prije nego to je krenuo u
duboku umu (mistinim putem) godinama prouavao idovske
zakone i tradiciju. Molio je i disciplinirao um i duu i tako izdrao
ognjenu kunju mistinog znanja. Ostala trojica krivo su mislila da
postoji duhovna preica.

PUT 4: PUT OSOBNE PREOBRAZBE

Tip osobnosti:
Motivacija:
Arhetipovi:
Religijski naglasak:
Mit:
Primjena:
akra:

umjetniki
kreativnost, eros, ivotni instinkt
Mjesec (Dijana), Artemida, kotao, mudra
ena, sjenka
cjelovitost, potraga, individuacija (Jung),
ritual
putovanje u Podzemni svijet, gral
razmiljanje o snovima, dijalog
srce (predanost)

Michael Robartes sjea se zaboravljene ljepote i, kad je obgr

li rukama, u svojim rukama stee ljupkost koje je odavno ne
stalo s ovoga svijeta. To ne. Nipoto. elim svojim rukama
stegnuti ljupkost koja jo nije stupila na ovaj svijet...
... Majka sreuje moju novu odjeu kupljenu iz druge
ruke. Moli se, kae da u moda kroz vlastiti ivot, daleko
od doma i prijatelja, nauiti to je to srce i to ono osjea.
Amen. Pa neka bude tako. Dobro doao, o ivote! Idem da se
po milijunti put susretnem sa stvarnou iskustva i da u
kovanici svoje due iskujem jo nestvorenu savjest svog
naroda.
James Joyce, Portret umjetnika u mladosti*
Obgrliti ljupkost koja jo nije stupila na ovaj svijet... u kovanici du
e iskovati jo nestvorenu savjest svoga naroda. Joyceovo vienje
sebe kao mladog ovjeka i mladog umjetnika doarava onu strast
stvaranja i mo preobrazbe koja vodi umjetnike tipove. Ljudi koji
Prema prijevodu Lea Dria, izdanje Liber.

koraaju ovim putem mogu izvui na svjetlost dana dotad neizraene potencijale - jo nedoivljene osjeaje, neosvijetene vizije,
nezamiljene boje, neoblikovane misli, i tako dalje. Oni su ono to
pjesnik Rilke naziva pelama skupljaicama nevidljivog. Knjiev
nici, slikari, pjesnici, glazbenici, i drugi umjetnici ine 10 do 15 pos
to stanovnitva. Ali i veina nas, ve samim time to smo ljudi i to
posjedujemo barem zametke duhovne inteligencije, u nekoj mjeri
koraa tim putem.
Bit psiholokog i duhovnog zadatka s kojim su suoeni oni koji
kroe putem preobrazbe jest osobna i transosobna integracija.
Drugim rijeima, takvim osobama valja istraivati vlastite visove i
dubine i te razliite dijelove rascjepkanog sebstva stopiti u jedinstvenu, nezavisnu, potpunu osobu. U tome smislu, ovaj je put presu
dan za sve nas. U svakodnevnom ivotu njegovi izazovi zamjetljivi
su u pubertetu i dobro poznati u srednjoj dobi (kriza srednjih godi
na), iako se mogu vraati u bilo kojoj dobi. Ali za umjetnike tipove
kao takve, put osobne integracije u svom duhovno najinteligentni
jem obliku neizbjeno vodi u podruje transosobne integracije prema pronalaenju zagubljenih ili rasutih vidova svoga dubokog
sebstva, prema razinama koje su daleko izvan ega i postojee kul
ture, gdje mogu vjedrima grabiti s nepresunog izvora sredita.
Ovaj put je najvie od svih vezan za aktivnost boanske toke
u mozgu, i njime esto idu osobe otvorene mistinim iskustvima,
estokim osjeajima, oni koje nazivamo ekscentrinima ili razli
itima od gomile, oni koji se tako esto moraju boriti da zadre
zdrav razum (i nerijetko gube bitku). U poglavlju 5 vidjeli smo da
su aktivnost boanske toke, umjetnika nadarenost, duhovno is
kustvo i mentalna nestabilnost usko povezani. Iz toga se razloga o
umjetnicima esto razmilja kao o ranjenim iscjeliteljima drutva
(ili amanima) - ljudima prisiljenim na zastraujua putovanja u ne
poznato u pokuaju da sakupe izgubljene dijelove sebe. Katkad i ne
uspiju, ali s tih putovanja donose blago koje je lijek za sve nas. Ve
same te poroajne muke tema su nekih najveih djela svjetske knji
evnosti. Dante, na primjer, govori o svom putovanju u Tamnu u
mu koje mu je omoguilo kasniju viziju Raja:
Al' kad sam stigo jednom brijegu na dno,
tamo, gdje kraj je onoj bio drai,
to nagna stravu u srce mi jadno,

pogledah uvis te obronke mu spazih

ve zaogrnute zrakama planeta,
to pravo vodi svijet po svakoj stazi.
Tad presta malo strava da mi smeta,
to svu no nije srcu mira dala,
no provedenu u toliko sjeta.
I kao ovjek, koji je iz vala
bez daha na kraj isplivo, pa gleda
natrag na vodu opasnu sa ala,
tako i duh moj, jote sklon da preda,
na ono se je osvrtao drijelo,
to ivu proi nikome jo ne da.*
Oita metafora je put u Podzemni svijet, u carstvo smrti ili sjena:
Demetra koja odlazi u Had po svoju izgubljenu ker Perzefonu koju
je oteo Pluton; Orfej koji kree u carstvo mrtvih da povrati svoju
Euridiku. Neki od nas svake noi kreu na taj put borei se s nonim
morama. Drugi ga prolaze prilikom kratkotrajnih epizoda ludila ili
privremenih slomova. Za svako od tih putovanja karakteristina je
oajnika potraga za neim i potreba za rtvom, moda i stalnom,
da bi se to neto pronalo.
Potraga za svetim gralom u legendama o kralju Arturu jo je
dan je mit oito povezan s putem preobrazbe. Ovdje je zemlja Pellesova nerodna, kralj ranjen, i samo sveti gral moe donijeti iscjelje
nje. I kraljevstvo Arturovo vapi za izljeenjem. Svih 150 vitezova
Okruglog stola odlazi u mranu umu, u potragu, ali samo trojica
uope uspijevaju vidjeti gral. U mitu o Arturu, kraljevstvo dolazi u
pitanje tijekom Arturove borbe s nezakonitim sinom Mordredom.
Artur predstavlja sile svjetlosti, a Mordred sile tame. Gral je sila ko
ja bi mogla zacijeliti taj raskol, ali kraljevstvo razdire graanski rat.
Mit naeg vremena, Rat zvijezda, ima istu temu ali pozitivniji ishod:
kad Luke Skywalker spasi svog oca Darth Vadera od tamnih sila,
carstvo se oslobaa sjenke unitenja.
Iz ove potrage ili putovanja u Podzemni svijet mogu se razviti
dvije razliite vrste umjetnosti, Ako je iscjeljenje na osobnoj razini
Prepjev Mihovil Kombol, izdanje Sysprint.

dobit emo svakodnevnu, osobnu umjetnost - sliku, roman, halji

nu ili dubok odnos s drugom osobom koji iscjeljuje umjetnika. Ako
do iscjeljenja dolazi na transpersonalnoj razini, s onu stranu ega i
postojee kulture, rezultat je transpersonalna ili velika umjetnost,
umjetnost Bacha, Dantea ili Dostojevskog koja je u stanju iscijeliti i
tave kulture. Knjievnik E. M. Forster to naziva proroanskom
umjetnou zato to ona najavljuje novo - tovie, ona ga stvara. I
u takvom sluaju umjetnost moe poprimiti oblik ili biti nadahnu
ta odnosom koji dosee transpersonalnu razinu - Dante i Beatrice,
Faust i Gretchen.
Motivirajua energija ovog puta je eros ili Freudov ivotni in
stinkt. Eros simbolizira kreativnu privlanost suprotnosti i red koji
iz toga proizlazi. To je red nastao iz kaosa. Prema grkoj mitologiji
prvo je bio kaos iz kojeg se kao jedan od prvih bogova rodio Eros,
koji je Svemiru mogao donijeti neto reda. Sutina svake umjetnosti
jest unoenje reda u kaos. Zatitnica umjetnosti je Dijana, boica
Mjeseca, ije je znanje znanje noi, a svjetlost svjetlost noi. Da bismo
koraali ovim putem ne smijemo se bojati tame, ne smijemo bjeati
od toga da se uhvatimo u kotac sa sjenkom, ne smijemo ustuknuti
pred dubokom boli i osjeajem da nam je zbog nje ivot u opasno
sti. Umjetnik esto dobiva upravo onda kad je spreman zagledati se
u one aspekte psihe, kulture ili cijele rase koje drugi odbacuju.
Postoji pria o arobnjaku i pjesniku Milarepi, jednom od naj
veih budistikih uitelja koji je ivio na Tibetu u dvanaestom sto
ljeu. Milarepa je obitavao u samotnoj planinskoj peini. Jednoga se
dana vratio u peinu, a kad tamo, u njoj se nastanilo sedam opakih,
zloudnih demona. On pomisli: Ili mi je pobjei ili otjerati demo
ne. Odlui, se da ih istjera i to mu je pomou njegove uobiajene
magije sasvim lijepo polo za rukom sa estoricom. Ali sedmi nika
ko da ode. Milarepa pomisli: Ovaj je stvor utvara moje vlastite
mate i postoji samo zato to osjeam strah. I tako se pria nastav
lja time to je Milarepa pokazao razumijevanje prema demonu i ak
mu ponudio da podijele peinu. Pun prijateljstva i suuti, nimalo
ne strepei za svoje tijelo, Milarepa je poloio glavu u ralje demonu,
ali ga ovaj nije mogao prodrijeti i ispario je kao dim.
Poloivi glavu u ralje demonu, Milarepa je iskazao spremnost
da ode do ruba. Ve smo vidjeli da se sva kreativnost zbiva na ru
bu kaosa, na rubu ...

izmeu znanog i neznanog

izmeu spoznatljivog i nespoznatljivog
izmeu smisla i besmisla
izmeu sigurnosti i zbunjenosti
izmeu ushita i depresije
izmeu razuma i ludila
izmeu radosti i oaja
izmeu suzdranosti i iskuenja
izmeu dobra i zla
izmeu Svjetlosti i Sjene
izmeu ivota i smrti
izmeu sigurnosti i straha
izmeu mahnitosti i kontrole
izmeu ekstaze i nitavila
izmeu ljubavi i gubitka
izmeu ljubavi i odsustva
izmeu
Ovaj je popis beskonaan.
Rizik ruba je u tome to bismo mogli izgubiti glavu. Moda de
mon prehitro sklopi ralje. Ali rizik ne prilaenja rubu jest proivjeti
ivot na osjenanoj strani ovog puta ili ga prehodati na duhovno
tup nain.
Tamna strana kreativnosti su destrukcija ili nihilizam - Freudova elja za smru. Oni koji slijede ovaj put s jednakom se strau
predaju samodestruktivnom ponaanju i privlai ih runoa ili je
sami stvaraju. To je kreativnost okrenuta protiv same sebe; vandali
po tuim dvoritima, poinitelji zloina nezamislivih umu, umjet
nici koji izlau trupla trunuih krava ili staklenke s pobaenim fe
tusima. To su neprijatelji oblika, neprijatelji samog ivota, ali ine to
sa strau. Njih doziva razaranje i runoa ba kao to pozitivne
umjetnike doziva ravnotea ili ljepota.
Meu one koji putem preobrazbe koraaju na duhovno tup na
in moglo bi se ukljuiti i estete, ljude koji stvaraju sterilne oblike li
ene ivotne snage. Njih vodi strast za stjecanjem i pokazivanjem.
A tu bi se moglo smjestiti i one koji nameu vlastite proizvoljne ob
like koji ne proizlaze iz prirodnog rasta ni prvotnog kaosa. Takvi
ljudi vole ravne linije i otre kutove, oni ne podnose da neto nije na
svome mjestu.

Suprotnost redu je kaos, a kad netko na duhovno tup nain iz

raava sklonost prema kaosu to esto zavrava najobinijim nere
dom. Takvi se ljudi boje reda ili forme, opiru se odnosu kojem bi se
trebalo posvetiti, bune se zbog pobune same, u opreci su s gomi
lom, ma to ona inila. Najalosniji sluaj su oni koji se bore ak i
protiv reda u sebi, kasne na dogovore, kasne s rokovima i nerijetko
su rtva stvaralakih blokada.
Obje duhovno nerazvijene krajnosti, opisane gore, posljedica
su nespremnosti ili nemogunosti da se ovjek suoi s konfliktom.
U umjetnicima se osobito lome konflikti: esto su upravo oni izvor
njihove motivacije. Umjetnici su u stanju upoznati i doivjeti krajnje
polove svjetlosti i tame, ushita i oaja. Strah od konflikta unutar se
be ili izbjegavanje da se suoimo s njim bijeg je od duhovne inteli
gencije; spremnost da se ovjek suoi s konfliktom i pokuaj da ga
razrijei znai okretanje prema njoj. Ali rubne osobnosti esto su
previe nestabilne da bi se otisnule na tako opasno putovanje.
Spremnost da se sjetimo svojih snova i razmiljamo o njima, da
se upustimo u kreativan dijalog sa sobom ili s drugima, da gurnemo glavu u ralje demona - to vodi k veoj duhovnoj inteligenciji.
to su konflikti rubniji to e fantazije i snovi biti egzotiniji, i utoli
ko je potrebnije biti usidren u neki vid svakodnevice - u odnos, obi
telj, rutinu, disciplinu. Jung je mogao zahvaliti svojoj obitelji i uvijek
punoj ordinaciji to su ga odrale relativno normalnim tijekom sed
mogodinjeg putovanja rubom ludila.
Duhovno najinteligentnije od svih putovanja ovom stazom je
putovanje prema sreditu. To je putovanje nepojmljivog straha koje
zahtijeva silnu vjeru. A zahtijeva i spremnost da se rtvuje ego, pomirenost s time da od njega moda nee ostati nita osim blaga koje
emo tamo pronai i iscjeljenja koje e ono moda donijeti drugima.
Za to je potrebno nadvladati najdublji od svih konflikata, strah od
smrti.

PUT 5: PUT BRATSTVA

Tip osobnosti:
Motivacija:
Arhetipovi:
Religijski naglasak:

realistian
graenje, pripadnost drutvu
Mars (Ares), Geja, Adam Kadmon, ma
univerzalno bratstvo, spremnost na rtvu,
pravda

Mit:
Primjena:
akra:

dua svijeta, Indrina mrea

zamjena uloga, graenje dijaloga,
grlena (borba protiv sekundarnih stvari)

Dan i no mojim ilama struji ista rijeka ivota to igra i struji

u ritmu svijeta.
To je taj isti ivot to kroz zemski prah klija radou u
bezbrojnim vlatima trave i to suklja u umnim talasima lia
i cvijea.
To je taj isti ivot to se ljulja u oceanskoj kolijevci roe
nja i smrti, u plimi i oseci.
Osjeam da mi je udove uzvisio taj dodir svjetskog ia.
A ponos je moj u ivom bilu vjekova to ovoga asa igra u
mojoj krvi.
Zar ne moe dosegnuti veselost tog ritma? pa da se lju
lja, nestaje i rasprskava u vrtlogu te strahotne radosti?
Sve stvari jure naprijed, ne zaustavljaju se, ne osvru se,
nema te sile koja ih moe zadrati, one jure naprijed.
Ukorak s tim nemirnim brzacem glazbe, rasplesana sti
u godinja doba i odlaze - boje, melodije, mirisi liju u vje
nim slapovima obilja radosti to se rasprskava, predaje i
umire svakoga trena.
Rabindranath Tagore
Mark Smith je izvanredan strunjak i vrlo uspjean inenjer, a k
tome i potpredsjednik pogonskog odjela svoje kompanije. Zaao je
u etrdesete i otac je velike obitelji s mnogo djece. Mark je klasian
primjer realistinog tipa. Ne govori mnogo, ne pokazuje emocije i
nikad ne raspravlja o njima. Ambiciozan je, ima natjecateljskog du
ha i eli stei to vie za svoju obitelj. Jako je ponosan na svoj rad i
vrlo odan kolegama na poslu. Ima jako izraen smisao za pravdu.
Tijekom vikenda uiva praviti rotilj za svoju obitelj, popravljati
svoj kamion ili dotjerivati svoje amce.
Mark se razlikuje od prosjenog realistinog tipa samo utoliko
to su ga okolnosti natjerale da hoda duhovno inteligentnijom ver
zijom svoga ivotnog puta. Ima zloudan tumor i lako je mogue da
nee poivjeti ni dvije godine. Ne izraava svoje emocije u pogledu
toga i nerado govori o tome, ali oit je dubok duhovni uinak ove
bolesti. Dok njegova ena (drutveni tip) ne prestaje plakati i ve je

proeljala sve mogue informacije o nainima lijeenja, Mark samo

kae da eli nastaviti s dosadanjim ivotom. Tu sam gdje sam,
kae, i elim to iskoristiti na najbolji mogui nain. Iz njega zrai
smirena snaga koja daje podrku i njegovoj obitelji i prijateljima su
oenima s neminovnom tragedijom.
Usprkos svome nainu ivota, koji nije nimalo uzbudljiv niti
sklon uzbuenjima, realistini tipovi (nekih 20 posto stanovnitva,
uglavnom mukaraca), koraaju putem bratstva koji moe biti je
dan od duhovno najnaprednijih u ivotu. Sazdani iz kalupa Marsa,
kako bi to rekao John Gray, autor knjige Mukarci su s Marsa, a ene
s Venere, ovi ljudi su utljivi, praktini, ne priznaju bedastoe, a ot
voreno pokazivanje osjeaja izaziva im nelagodu. Oni su prototip
junaka ili neustraivog ratnika. Takvi su Hemingwayevi likovi. U
svome najboljem izdanju, spremni su se boriti, ak i umrijeti za ono
to smatraju pravednim. Oni vole skupinu kojoj pripadaju, svoje
drugare, i imaju jak osjeaj bratstva. Njihova neustraivost i prezir
prema smrti u filozofskom i duhovnom smislu seu duboko u mito
ve koji nadahnjuju njihov put.
Grki filozof Plotin razvio je mit o univerzalnoj dui ili svjetskoj
dui, kojoj pripadaju nae individualne due. U novije vrijeme o to
me su govorili filozofi Hegel i Schopenhauer. idovski mistici svjet
skoj su dui dali oblik Adama Kadmona, savrenog ovjeka kojeg
smo svi djeli. Ameriki pisac Ralph Waldo Emerson nazivao je to
onim jedinstvom, onom sve-duom kojoj pripada bie svakog o
vjeka i u kojoj se stapa s ostalima; to zajedniko srce kojem svaki is
kreni razgovor odaje potovanje. To je moda najbolje opisano u
budistikoj sutri: Kau da u Indrinom nebu postoji niska bisera na
nizanih tako da kad pogleda jedan u njemu vidi odraz svih osta
lih. Isto tako, svaka stvar na svijetu nije samo to to jest ve obuhva
a i sve druge stvari, pa zapravo jest svaka druga stvar. Suvreme
na znanost istu takvu cjelovitu sliku stvarnosti prua kroz hologram, lasersku fotografiju na kojoj svaki djeli sadri cijelu sliku.
Suvremeni, znansveni mit o Geji opisuje Zemlju i sva bia na njoj
kao jedan ivi organizam.
Ovi mitovi vode svoje pristalice s onu stranu straha od smrti jer
im otvaraju podruja due koja nikada ne umire, u kojima je zaseb
na dua dio sveobuhvatne, vjene due svijeta, i uvijek e tako biti.
Prema rijeima joginskog filozofa Sri Aurobinda upravo svojstva
due koja se razvijaju na putu bratstva i putu vode koji slui, to iz
njega proizlazi, ostaju vjeita. Ona se reinkarniraju kao duboko,

temeljno stanje osobe u koju dua seli u sljedeem ivotu. Duhovni

zadatak onih koji koraaju ovim putem jest uspostaviti kontakt s
dubljim podrujem ovjetva i sveg bivstva, u koji je njihov ego
ukorijenjen. Duhovna disciplina koja to omoguava je neustraiva i
beskompromisna potraga za pravdom.
Oni koji koraaju putem broj 2, putem brinosti, obino nose te
ret nejednako rasporeenog odnosa s onima koje vole i do kojih im
je stalo. Odnos izmeu majke i djeteta prirodno je asimetrian: u
njemu obino ima neeg partizanskog i naglasak je na pomoi i is
cjeljenju. Ljudi na putu broj 2 stavljaju naglasak na ljubav i suut i
nastoje po svaku cijenu zagladiti svaku eventualnu antipatiju ili
konflikt. Pravda, s druge strane, zahtijeva sposobnost da se vidi i
prihvati pozitivne i negativne osjeaje, tui uspjeh i neuspjeh. Prav
da trai da shvatim kako je sve ono to se od mene zahtijeva na od
reenoj razini isto i da mudro prihvatim injenicu da su ljudi razli
iti, a sukobi neizbjean dio ivota. Da bi ovjek koraao ovim pu
tem mora zanemariti vlastite sklonosti, svoje nagrade, svoje mjesto
u svijetu u kojem vlada borba za prevlast.
Suvremeni filozof John Rawls, s Harvarda, opisao je kako se
nositi s demonima ovog puta. Prema Rawlsu, kad se od ovjeka za
htijeva da donese odluku o raspodjeli dobra i pravde u svome dru
tvu, to mora uiniti neovisno o svome mjestu u svemu tome. Koje
god mjesto ovjek zauzimao u drutvu, to ne smije utjecati na njega
kad donosi odluke o raspodjeli dobara. Na taj je nain naelo prav
de osloboeno osobnih predrasuda. Ali pojedinac je nerijetko krat
kovidan ili nedovoljno obavijeten, pa je stoga idealno da odluke
donosi skupina ljudi i da svatko iznese svoje stajalite. Takva filozo
fija temelj je idealne demokracije, u kojoj e pojedinac imati na umu
dobro zajednice, iako je dananja politika daleko od toga. Izvorni
atenski parlament, koji je djelovao kao skupina u kojoj se vodi di
jalog, esto je bio uspjeniji. Danas su kvekeri ti koji vrlo esto uspi
jevaju doprijeti do onog pravog duha zajednice, a tako zna biti i
u drugim malim, blisko povezanim skupinama.
Tamna strana ovog puta u kojem je naglasak na cjelini i sponta
nosti jest mrnja prema samom sebi: osoba nema povjerenje u sebe,
izopenik je po vlastitom izboru, kukavica. Biti duhovno tup na
ovom putu znai ivjeti ga uskogrudno. To znai biti zainteresiran
samo za vlastite, prozaine, praktine tenje, ne initi napor da se us
postavi dijalog s drugima ili razumijevanje za njih, zapeti u stanju
emocionalne lijenosti: Osjeaji su prenaporni! To je John Grayov

mukarac s Marsa u svom najgorem, grubom, istetoviranom izda

nju, po cijeli dan nagnut nad motocikl koji popravlja, zainteresiran
samo za strojeve i sport, koji najvie dri do moi zato to ona dono
si osobnu korist, u tolikoj mjeri da je natjecatelj nesposoban sura
ivati, stalno u drutvu kompia nalik sebi, u odnosu sa enom
emocionalno nerazvijen, zapeo u ovdje i sada.
Prvi korak prema veoj duhovnoj inteligenciji za realistian tip
osobnosti mora biti osjeaj nezadovoljstva trenutanim stanjem
stvari - osjeaj dosade zbog preuskih interesa, usamljenost zbog ne
dostatka emocionalnog kontakta, frustracija zbog nemogunosti da
se izraze misli i osjeaji. Sljedei je korak da osoba ima dovoljno
potenja da prizna kako su to njeni vlastiti nedostaci i kako se ne ra
di samo o tome da nije srela pravog partnera, pravu grupu ili neto
to bi bilo tako arobno da bi je zaokupilo. ovjek tad mora poelje
ti biti drugaiji, eznuti za tim da i on sam i njegovi interesi posta
nu iri, mora eljeti pripadati iroj, raznolikoj skupini.
Poput Marka Smitha, mnogi realistini tipovi napreduju na
ovom putu tek kad su suoeni s nekim izazovom - to moe biti od
lazak u bitku, borba za svoje mile i drage, borba za ono u to ovjek
vjeruje, napori da se izgradi zajednica, suoenost sa smru.
U svojoj konanici, ovo je put sluenja drugima, ukorijenjen u
transpersonalnu stvarnost onih dijelova due koji ne umiru, onih
dijelova sebstva koji transcendiraju ego. Kad se osobe ovoga tipa
uspiju centrirati na toj razini, iz njih isijava duhovna inteligencija.
Kao to kae Ralph Waldo Emerson:
Ako ovjek nije pronaao svoj dom u Bogu, njegovo pona
anje, nain na koji sklapa reenice, ton njegovih rijei, ustroj,
da tako kaem, svih njegovih stavova i nehotice e to odava
ti, ma koliko se pravio potpunim. Ako ovjek jest pronaao
svoje sredite, boansko e prosijavati kroz njega ma koliko
hinio neznanje, neprijaznu narav ili nepovoljne okolnosti.
Prizvuk potrage je jedno, a zvuk pronaenog neto posve
drugo.
Pravda je da svatko dobije ono to mu pripada, a bratstvo da sva
kome bude priznata njegova ljudska vrijednost. Najbolje emo zna
ti gdje smo po tome koje osjeaje gajimo za svoje protivnike. Stavi
mo li se u tuu ulogu, nerijetko emo osjetiti duboko potovanje ne

samo prema miljenjima razliitim od vlastitog, ve i prema ljudi

ma koji ta miljenja zastupaju. Poznate su prie o drugarstvu voj
nika sukobljenih strana, koji se susretnu na nekoj toki primirja. Po
tovanje prema neprijatelju vodi me do one razine ljudskosti i idea
la na kojoj neprijatelj i ja imamo neto zajedniko. To me vodi do ra
zine na kojoj vidim da smo oboje poteni igrai u nekom veem
evolucijskom scenariju, i tako se dublje saivljavam s onom razi
nom due koja objedinjuje ljude i nadivljava osobnu smrt.

PUT 6: PUT VOE KOJI SLUI

Tip osobnosti:
Motivacija:
Arhetipovi:
Religijski naglasak:
Mit:
Primjena:
akra:

poduzetan
mo, iskupljenje, odana sluba
Jupiter (Zeus), Veliki otac, prorok
odricanje, jedinstvo s Bogom, sveenitvo
egzodus, raspee, Bodhi stablo
samospoznaja, meditacija, guru joga
eona

Oh, to je ivotinja koja nikad ne bje.

Nikad je vidjeli nisu, a ipak su voljeli
njene ljupke kretnje, nain na koji bi zastala
gledajui ih smirenim, bistrim pogledom.
Nikada postojala nije. Ali njima se javljala
u svoj svojoj istoi. Ostavili su joj dovoljno prostora.
I u tom prostoru izdubenom njihovom ljubavlju
odjednom se izdigla i nije joj bilo potrebno
postojanje. Hranili su je, ne itom
ve vjerom da postoji.
I tako je naposljetku toliko ojaala
da joj je iz ela izrastao rog. Jedan.
I primakla se djevici, bijeloj, blistavoj i prela u postojanje, u zrcalu i u njoj.
Rainer Maria Rilke
Jednorog*
Preneseno prema engleskom prijevodu.

Sve ljudske skupine - obitelj, crkva, korporacija, pleme, nacija - tre

baju vou da ih usmjeri, dade im cilj, taktiku i osjeaj usmjerenja.
Za uspjenog vou, ovjek obino mora biti otvorenog nastupa, sa
mouvjeren, poduzetan tip osobnosti. Takva se osoba lako nosi s mo
i. Uspjean voa mora se dobro slagati s ostalima u grupi, mora bi
ti, ili se barem doimati da jest, osoba s integritetom, koja grupu mo
e nadahnuti idealima i ne smije djelovati iz vlastitih interesa. Veliki
voe slue neem veem od sebe; uistinu, veliki voe slue ni vie
ni manje ve samom Bogu. U konanici, voa u svojih sljedbeni
ka stvara ili budi osjeaj za smisao koji i njega nadahnjuje - bilo to
povrinski ili duboko, konstruktivno ili razorno.
U zapadnoj je kulturi jednorog oduvijek bio osobit simbol, i
votinja sazdana od ovjekove enje i sanjarskih sposobnosti. U Rilkeovoj pjesmi on je stvoren arolijom ljubavi, oni koji se usuuju
vjerovati da moda postoji ostavili su mu prostora za to. Gledano
oima kvantne znanosti, sve postojanje je prostor jednoroga - niz
mogunosti izvuenih iz beskrajnog potencijala kvantnog vakuu
ma. Svi smo mi sluge Boje ili kvantnog vakuuma, sluge mnogo
strukih mogunosti u sreditu postojanja.
Voe koje postanu svjesne takve slube znaju da slue neem
viem od svoje obitelji, zajednice, tvrtke ili nacije, viem ak i od
vizija i vrijednosti, onako kako ih obino shvaamo. Istinske voe
slue onoj dubokoj enji ljudske due koja stvara jednoroge. Oni
ostvaruju ono to se drugima ini nemoguim, otvaraju nove puteve kojima ljudi mogu doprijeti jedni do drugih, nove naine na koje
kompanije mogu sluiti drutvu, nove naine postojanja drutva.
Buddha, Mojsije i Isus bili su takve voe. Imamo sreu da su nama
u nae vrijeme sluili Gandhi, Martin Luther King, Nelson Mandela
i Dalai Lama. Mnogo je nepoznatih voa koji slue Bogu i ovjean
stvu sluei skupinama u kojima djeluju ili svojim kompanijama. I
napokon, u svakome od nas postoji mogunost da bude voa koji
slui.
ivot voe koji slui oplemenjuje stavove i nain ivota - kon
vencije - vlastitog plemena. Na taj nain sluba puta broj 6 daje pu
tu broj 1 nov nain poimanja, i time zaokruuje ciklus Lotosa. Mno
go je velikih mitova o voi koji slui - Buddha to sjedi pod stablom
Bodhi sve dok ne donese prosvjetljenje cijelom ovjeanstvu, Moj
sije koji izvodi svoj narod iz suanjstva i donosi svijetu zakone
Boje, Krist koji umire na kriu kako bi svi upoznali ivot vjeni.

Gandhijeva uloga u tome da Indija stekne nezavisnost, a njezin na

rod dublju duhovnu viziju, poprimila je razmjere modernog mita.
U jednom znaajnom smislu put voe koji slui najvii je od
svih duhovnih puteva. Osobito nadareni, ovi ljudi imaju mogu
nost sluiti onima koje vode, iscijeliti ih i prosvijetliti, ali gledan u
konanici ovaj put zahtijeva izrazit integritet (cjelovitost). Voa koji
slui mora se biti u stanju podvri najvioj moguoj sili. Za poduze
tan tip osobnosti, koji se posve prirodno laa moi i vlada ljudima,
takvo podvrgavanje nije nimalo lako. Ve sama takva sposobnost
predstavlja milost.
Sredinja energija koja vodi ovaj tip je mo. Pravilna ili kriva
upotreba ili zloupotreba moi odreuje hoe li osoba hodati tim pu
tem na duhovno tup ili na duhovno inteligentan nain. Put od tupo
sti do inteligencije vodi kroz sve zamke i iskuenja moi.
Tamna-strana ovoga puta je tiranin koji izokree mo za osobne
ili izopaene ciljeve. Na tome je putu mogue nai sadista, osobu ko
ja uiva u tome da zahvaljujui svojoj moi nanosi bol ili ponienje
drugima. Voa poput Hitlera djeluje kao da slui cilju viem od se
be - to ga je i uinilo karizmatino opasnim. Ali to je izopaen cilj ko
ji doziva sile mraka, muenje i smrt - razaranje i ogranienost
umjesto rascvjetavanja mogunosti. Darth Vader iz Rata zvijezda mit
ski je lik te vrste. Kretski Minotaur koji duboko u svome labirintu
prodire nevinu mladost proizvod je udnje za moi kralja Minosa.
Uobiajen duhovno tup nain koraanja ovim putem je korite
nje moi u vlastite svrhe, za vlastite ciljeve i vlastiti probitak. Ko
rumpirani politiari, sitni tirani i nasilnici slubenici su moi na
najplioj ego razini sebstva. Nerijetko postaju rtve paranoje jer oe
kuju izdaju budui da su i sami izdajnici.
Na srednjem stupnju duhovne inteligencije je voa koji slui
svojoj grupi, zajednici, tvrtki ili naciji u okviru postojeih mitova i
tradicija te skupine - voa koji uva postojee. Ako prema Lotosu
sebstva konvencionalan i umjetniki tip shvatimo kao krajnje su
protnosti u nainu na koji e odreena osobnost iskoristiti svoju
energiju i potencijale, ovakvi brini voe vie naginju konvencio
nalnom. Oni ne nadahnjuju ljude, ne nude im izazove, ali im pru
aju podrku. Oni su u slubi srednjeg sloja sebstva, onog grupnog
ili kolektivnog koje postoji u svakome od nas.
Najinteligentniji nain koraanja ovim putem, kao to smo ve
vidjeli, jest vodstvo koje otvara nove vizije ili nove mogunosti.

Katsuhiko Yazaki jedan je od takvih ivuih voa. Yazaki je japan

ski biznismen od pedesetak godina. Vlasnik je svjetske tvrtke za na
rudbe potom, Felissimo, s podrunicama u Japanu, Europi, Sje
vernoj Americi. U knjizi Put prema Liang Zhiju/The Path to Liang Zhi
(Put prema istinskoj, unutranjoj samospoznaji), koja je izala
1994, on pria svoju priu.
Kao mladi Yazaki je od oca naslijedio biznis bez duana. Ro
ba se prodavala od vrata do vrata, na preporuku, stvaranjem pro
dajnih mrea. Tijekom godina posao je prerastao u uspjeno poslo
vanje putem potanskih narudbi i Yazaki se obogatio. Kad mu je
bilo etrdeset i neto imao je sve o emu je sanjao: uspjeh, bogatst
vo, drutveni status, sretnu obitelj. Ali neto je ipak nedostajalo. A
onda su mu prijatelji pokazali knjigu o zenu i ispriali o uitelju Kido Inoueu koji pouava zen.
I tako je Yazaki otiao u samostan uitelja Inouea na tjedan da
na meditacije. Bilo mu je teko, na trenutke ak bolno, ali nekako
oslobaajue. U jednom sam trenu, pria on, imao osjeaj da
sam pronaao mir, a ve u drugom mi se inilo da sam zarobljenik
vlastitih tlapnji. Bio sam zapanjen upoznavi ono to sam nazivao
ja. Tada sam prvi put shvatio koliko je obmana u meni. A prvi put
sam i shvatio u kolikoj mjeri su te obmane uzrok usponima i pado
vima u mome svakodnevnom ivotu. Do tog trena nikada se nisam
tako izravno suoio s realnou o sebi.
Nakon tjedan dana Yazaki je izaao iz svoje samostanske elije
da bi po prvi put vidio ljepotu svijeta. Shvatio je da je proivio i
vot u sjeni i da je svijet naruen ljudskim sjenama. Ljudi, pie on,
razdvajaju svijet od sebstva, prirodu od ovjetva i sebe od drugih
i tako postaju zarobljenici obmana kako bi zatitili ego. Neizbjeno
ulaze u zastraujui scenario hipokrizije i uvjerenja kako su ba oni
u pravu.
Nakon ovih spoznaja Yazaki je preusmjerio svoj poslovni ivot.
elio je uiniti neto za zatitu okolia i buduih generacija. Preime
novao je tvrtku u Felissimo, to proizlazi iz panjolske i talijanske
rijei za sretan, zato to je njegova vizija prave uloge velikog biz
nisa poela pridonositi ljudskoj srei. Osmislio je nov ultra duan,
duan u kojem e se nabavljati stvari za skupljanje vrijednosti na
globalnoj razini, prelazei zemljopisne granice i granice sadanjeg
trenutka. Razradio je globalni marketing drei da e svojom po
nudom omoguiti kupcima da vide kakvi bi mogli postati u

budunosti i osmisle budui ivot koji bi ih moda vie ispunjavao.

Na taj je nain proirio granice svojih usluga i svijesti svojih kupa
ca. Prisustvovao je svjetskom samitu o budunosti Zemlje u Rio de
Janeiru i velik dio svoga novca i vremena posvetio spaavanju oko
lia. Osnovao je Zakladu za prouavanje potreba buduih generaci
ja i davanje podrke obrazovnim projektima.
Vjerujem, kae, da je ova djelatnost na meunarodnom pla
nu potekla iz onoga to sam nauio kod uitelja Inoue. Sluiti na
ovoj razini znai sluiti Bogu.
Vedantski filozof devetnaestog stoljea, Vivekananda, rekao je:
Ovaj je Svemir naprosto vjebalite u kojem dua vjeba. Viveka
nanda je bio jedan od onih koji je nadahnuo Mahatmu Gandhija u
njegovom stavu o povjerenitvu, njegovoj osobnoj viziji voe koji
slui. Govorei o povjerenitvu u ekonomskom smislu, Gandhi je
drao da stekne li vie bogatstva od onoga to mu na svijetu raz
mjerno pripada, ovjek treba njime raspolagati kao da mu je povje
reno za Boje ljude. Isto je s moi i utjecajem. Kao to je Isus rekao:
Ne moja volja, Gospodine, ve tvoja. Ove jednostavne rijei u pot
punosti definiraju duhovno inteligentan nain koraanja putem
vodstva.

SEDAM PRAKTINIH KORAKA

PREMA BOLJOJ SQ
Sedam koraka prema veoj duhovnoj inteligenciji
postati svjestan toga gdje sam sada
snano osjeati da se elim promijeniti
razmiljati o tome to je moje sredite i koje su moje najdub
lje motivacije
otkriti i rastjerati prepreke
istraiti mnoge mogunosti napredovanja
posvetiti se putu
zadrati svijest o tome da postoji mnogo puteva
Na svakom od est duhovnih puteva prema veoj SQ postoji mo
gunost napretka od duhovno tupog do duhovno inteligentnog.
Posao koji valja obaviti specifian je za svaki put. Put brinosti, na

primjer, trai da nadrastemo sebinu, ljubomornu ili odsutnu lju

bav i prerastemo u nesebinu, poticajnu ljubav; put dunosti trai
da od nekoga tko slijedi zakone veine prerastemo u osobu koja sla
vi svetost svakodnevnog. Ali ma koliko bili razliiti, svima je putevima zajedniko sedam koraka prema napretku koje ovdje elim
ukratko iznijeti.
Prvi korak: Morate osvijestiti gdje ste u ovome trenutku. Na pri
mjer, kakva je vaa sadanja situacija? Koje su njene posljedice i re
perkusije? Nanosite li kakvu tetu sebi ili drugima? Ovaj korak zah
tijeva rad na svijesti o sebi, to opet zahtijeva naviku da se razmilja
o vlastitom iskustvu. Mnogi od nas to ne ine. Naprosto ivimo iz
dana u dan, od jedne aktivnosti do druge, i tako dalje. Via SQ zah
tijeva da se zaroni u dubinu stvari, da se o njima razmilja, da se po
vremeno procijeni sebe i svoje ponaanje. Najbolje svakodnevno. To
se moe uiniti tako da si ostavite nekoliko asaka tiine, ili kroz
svakodnevnu meditaciju, rad sa savjetnikom ili psihoterapeutom,
ili da naprosto razmislite o proteklom danu prije nego to zaspete.
Drugi korak: Ako ta razmiljanja u vama probude osjeaj da bi
ste vi, vae ponaanje, vai odnosi, va ivot, vaa postignua na
poslu, mogli biti bolji, morate se eljeti promijeniti, morate preuzeti
unutranju obavezu da ete se promijeniti. To znai da treba iskre
no razmisliti o tome koliko e vas energije i rtava stajati takva pro
mjena. Jeste li spremni smanjiti puenje ili alkohol? Posvetiti vie
vremena tome da sluate sebe i druge? Disciplinirati se da svakod
nevno itate, vjebate ili brinete za neku ivotinju?
Trei korak: Sada se zahtijeva jo dublja razina razmiljanja. Mo
rate upoznati sami sebe, otkriti gdje vam je sredite i koje su vae
najdublje motivacije. Da sljedei tjedan umrete, to biste eljeli rei
da ste postigli u ivotu ili ime ste pridonijeli svijetu? Da imate jo
samo godinu dana, to biste uinili s njom?
etvrti korak: Koje su prepreke na vaem putu? Zbog ega ve
prije niste ivjeli iz svog sredita? Zbog srdbe? Pohlepe? Osjeaja
krivice? Straha? Puke lijenosti? Neznanja? Poputanja sebi? Sada
nainite popis onoga to vas je dosad sputavalo, i pokuajte razradi
ti kako da otklonite te prepreke. Moda ih je dovoljno samo osvije
stiti i biti odluan, a moda je potrebna nagla prekretnica, neto to
budisti nazivaju gaenjem - naprosto osjeaj da vam je ve muka
od sebe. Ali to isto tako moe biti dug, polagan proces za koji e
vam biti potreban voa - psihoterapeut, dobar prijatelj ili duhovni

savjetnik. Ovaj se korak nerijetko zaobilazi, ali on je vrlo bitan i tre

ba mu se vraati.
Peti korak: Koje vjebe ili kakva disciplina je najbolja za vas? Ko
ji put slijediti? Kakve se obaveze isplati preuzeti? U ovoj fazi mora
te osvijestiti da postoje razliite mogunosti napredovanja. Istraite
ih, pustite mati na volju, otkrijte kako to za vas izgleda u praksi i
zakljuite koja vam je najprihvatljivija.
esti korak: Sada se morate posvetiti jednom putu u ivotu i ra
diti na tome da koraajui njime stignete do sredita. I dalje svakod
nevno razmiljajte o tome postupate li na najbolji nain za sebe i za
druge, izvlaite li iz odreene situacije najvie to se moe, obuzi
ma li vas mir ili zadovoljstvo zbog toga kako se stvari odvijaju, pro
nalazite li u svemu tome smisao. ivjeti put koji vodi prema sreditu
znai pretvoriti svoje svakodnevne misli i aktivnosti u stalni sakra
ment, izvui na povrinu priroenu svetost svake smislene situa
cije.
Sedmi korak: I naposljetku, dok skladno koraate putem koji ste
sami odabrali, nemojte smetnuti s uma da postoje i drugi putevi.
Potujte one koji koraaju njima i onu osobu u sebi koja e u budu
nosti moda osjetiti potrebu da krene nekim drugim putem.

SVI PUTEVI VODE

PREMA SREDITU I OD NJEGA
Nadomak cilju, kad stanem slobodan od svoje vlastite volje i
od volje Boje i svih njegovih djela i od Boga samoga, stajat
u tamo iznad svih bia, ni Bog ni bie. Prije bi se moglo rei
da u biti ono to sam bio i to u ostati, sada i zauvijek. A
onda u dobiti zamah (svijest) koja e me odnijeti iznad svih
anela. Taj e mi zamah dati tako golemo bogatstvo da mi
Bog nee biti dovoljan u svemu to ga ini Bogom, ni sa svim
svojim boanskim djelima. Jer nadomak cilju otkrit u da smo
Bog i ja jedno. I tako u biti ono to sam bio, neu postati ni
manji ni vei, jer ja sam nepokretan uzrok koji pokree sve
stvari.
Meister Eckhart, njemaki srednjovjekovni mistik
Ma kojim duhovnim putem ovjek iao, ako to ini na duhovno in
teligentan nain u dodiru je sa svojim najdubljim sreditem. Iz toga

sredita on je nepokretan uzrok koji pokree sve stvari, zato to

tada i on i svi njegovi postupci izviru iz sredita samog postojanja.
Oni nisu nita doli izraz beskonanih mogunosti sredita. To je mje
sto s onu stranu ega, s onu stranu svih oblika kroz koje se izraava
naa tradicija - s onu stranu svih poznatih simbola, s onu stranu
svega to se dade iskazati rijeima. Jezikom Meistera Eckharta, ja i
Bog smo jedno. Jezikom jedne druge slike koju esto koristim u ovoj
knjizi, ja sam val na moru i spoznajem da smo ja i more jedno. In
dijski pjesnik iz petnaestog stoljea, Kabir, koristi se tom slikom da
bi postavio pitanje:
Razmiljao sam o razlici
izmeu vode
i valova na njoj.
Kad se podigne,
voda je i dalje voda
kad padne
voda je, moe li mi tko rei
kako da ih razluim?
Zato to je netko izmislio rije val,
moram li ga ja dijeliti od vode?
U nama je Onaj Tajanstveni;
planeti i sve galaksije
prolaze kroz njegove ruke poput staklenih perlica.
To je niska staklenih perli
u koje valja gledati jasnim pogledom.
Mistici svih velikih tradicija govore o tome mjestu unutar sebstva.
Ono je ista svjetlost, vatra koja sja ili plamti u nama, izvorite sve
ga to dua donosi svijetu. Kad se o njemu govori na ovaj nain, sre
dite ulijeva strahopotovanje, djeluje privlano i sveto - ali moda
previe apstraktno za veinu nas. Pa ipak ga svi mi ivimo i doiv
ljavamo kad kroimo svakodnevicom na duhovno inteligentan na
in. To je osjeaj svetosti u svakodnevnim predmetima i dogaaji
ma, osjeaj svetog u ljubavnom inu, gotovo nepodnoljiv ushit koji
nas preplavi kad neto po prvi put istinski shvatimo, zanos kad na

svijet donesemo neto novo, duboko zadovoljstvo kad vidimo da je

ispunjena pravda, mir koji nas preplavi kad znamo da ono emu
sluimo slui Bogu.
Svih 6 duhovnih puteva vodi prema sreditu, prema iskust
vu koje se moe nazvati prosvjetljenjem. Ali kad ih ivimo na du
hovno najiteligentniji nain, svi oni vode i od sredita, natrag prema
svijetu. Buddha je pretrpio mnoge godine traganja i patnje da posti
gne prosvjetljenje, ali kad je uspio nije si dopustio da jednostavno
nestane u nirvani. Naprotiv, vratio se svijetu da bi se svi prosvijetli
li. Obian ovjek koji ima visok SQ ne traga samo za blaenstvom
poznavanja sredita nego mu se spontano odaziva, a onda preuzi
ma odgovornost povratka da bi sa svijetom podijelio svjetlost koju
je vidio, energiju koju je stekao, integritet koji je iskusio. On postaje
prosvijetljeni roditelj, prosvijetljeni uitelj, prosvijetljeni kuhar, pro
svijetljeni ljubavnik, ili to ve bilo.
Na svakom putu ocrtanom Lotosom sebstva nalazi se spirala
postojanja prema sreditu i od njega, a isto tako i oko svake latice
Lotosa. Nitko nije uistinu potpun, uistinu cio, istinski prosvijetljen,
dok nije u nekoj mjeri koraao svakim od 6 duhovnih puteva dok nije pronaao kreativan nain da odivi konvencije, nauio vo
ljeti duboko i nesebino, nauio shvatiti, pronaao neto to moe
stvoriti, sluio drugima i upoznao poloaj voe koji slui, i tako slu
io Bogu.
Postoji i spirala postojanja koja vodi od sadanjeg ivota do
sljedeeg, kojom se posljednji put vraamo u sredite, a koja se nazi
va smru, i zatim se opet raamo. Kao tinejderka, bila sam napra
vila Wilsonovu tamnu komoru. Kako sam ve bila spomenula, to je
instrument pomou kojeg se moe pratiti trag atoma kroz paru. U
toj sam maglenoj komori vidjela nabijene estice atoma kako odjed
nom izranjaju iz nitavila pare: putovale bi nekoliko centimetara i
ponovno nestajale u pari - da bi se zatim pojavile na nekom dru
gom mjestu, u nekom drugom trenutku. Teorija kvantnog polja go
vori da smo poput ovih nabijenih estica. Mi smo pobuena ener
gija kvantnog vakuuma koja izranja iz nitavila, neko vrijeme pu
tuje ovim svijetom a zatim se vraa u vakuum iz kojeg je nastala da bi se ponovno pojavila kao drugi obrazac energije u nekom dru
gom trenutku. Smrt je putovanje kroz ivot; to je put u sreditu sva
kog puta, bitan dio spirale postojanja.
Govorei o svome iskustvu jednote sa sreditem, u kojem po
staje nepokretan uzrok koji pokree sve stvari, Meister Eckhart to

naziva stanjem neroenosti: Stoga sam takoer neroen, i slije

dei put svoga neroenog (nemanifestiranog) bivstva, ne mogu ni
kada umrijeti. Slijedei put svog neroenog bivstva oduvijek sam
bio, sada jesam i zauvijek u biti.

ovjek opazi govedo

(opetovano doivljava jedinstvo s izvorom postojanja).

On hvata govedo, ali shvaa

da ga mora obuzdati eli li ga pokoriti.

ovjek pripitomljava govedo (trenira svoj um).

On zajae govedo i vodi ga kui

(svoje iskustvo jedinstva sa izvoritem prenosi u svakodnevni ivot).

Govedo nestaje, ovjek ui da je svako oitovanje stvarnosti,

ukljuujui i put koji je slijedio, nestalno i mogue ga je nadii.

Sve nestaje: govedo i sebstvo koje je opazilo govedo nadieni su.

Bi, konopac, osoba i govedo - sve se to stapa u Ni-ta.
Ova su nebesa tako golema, nikakva ih poruka ne moe umrljati,
Koliko je pahulja snijega u razbuktaloj vatri?
Ovo su stope praotaca.

ovjek poinje opaati kozmike sile stvaranja i razaranja

sa stajalita izvan njih, ali to jo ne moe uklopiti u svakodnevicu.
On je luda na brdu, pomalo zasjenjen svojim nainom gledanja.

ovjek, sada znalac, vraa se na trnicu. Ne traim nita,

ivim obinim ivotom, ali sve to pogledam biva rasvijetljeno.

Kad ivimo svoj vlastiti, ili u nekoj mjeri sve duhovne puteve
prema sreditu i od njega, visok SQ ili prosvjetljenje koje na taj na
in stjeemo upuuje nas na nepojmljivu dra svakodnevnog. Zen
budizam poznaje izreku: Prije nego to sam se prosvijetlio, cijepao
sam drva i teglio vodu. Nakon to sam se prosvijetlio, cijepam drva
i teglim vodu. Time se ne eli rei da prosvjetljenje ne donosi napre
dak i preobrazbu, naprotiv, istinska preobrazba vraa nas tamo oda
kle smo poli, samo to to sada ivimo potpuno prisutni i svjesni.
U svom Priruniku Zen budizma (A Manual of Zen Buddhism),
D. T. Suzuki donosi reprodukcije 10 originalnih kineskih crtea
iz dvanaestog stoljea, prema kasnijoj verziji iz petnaestog stoljea,
te uz njih kratke pjesme koje ilustriraju na to mislim kad govorim
o spirali postojanja i o tome kako zen shvaa prosvjetljenje. I one se
koriste alegorijom o ovjeku koji kroti govedo.
U Little Gidding, iz etiri kvarteta, T. S. Eliot izraava istu spi
ralu postojanja i znaenje slika o pripitomljavanju goveda:
Neemo prestati tragati
A na kraju svega naeg traganja
Stii emo odakle smo i poli
I prvi put vidjeti to mjesto.
Kroz nepoznata vrtna vrata, na pragu prisjeanja
Kad posljednje to nam valja otkriti od zemlje
Bude ono sa samog poetka;
Na izvoru najdue rijeke
Glas skrovitog slapa
I djeca na jabukovu stablu
Nepoznata, zato to ih ni traili nismo
Al' ujemo im glas, napola ujemo, u tiini
Izmeu dva morska vala.
Hitro sada, ovdje, sada, uvijek Stanje nepomuene jednostavnosti
(za koje valja platiti ni vie ni manje nego sve)
I sve e biti dobro
Ba sve e biti dobro
Kad se plameni jezici uviju
U petlju vatrene krune
I vatra i rua budu jedno.

Svi putevi vode prema sreditu i od njega. Slijediti ih pred

stavlja potragu, ali zavretak potrage predstavlja in predaje. ak i
enje za prosvjetljenjem na koncu nestaje.

14. KAKO PROCIJENITI SVOJ SQ

Za razliku od IQ-a, koji je linearan, logian i racionalan, duhovna se

inteligencija ne moe mjeriti. Svrha pitanja koja ovdje iznosim jest
da vas navedu na razmiljanje. Organizirana su u sedam odsjeaka,
po jedan za svaki tip osobnosti ili laticu Lotosa, i sedmi koji otkriva
koliko ste se pribliili energijama sredita. Pretpostavlja se da ste is
punili upitnik u poglavlju 13. Kao to smo tamo vidjeli, uglavnom
svatko je mjeavina barem tri tipa osobnosti. Slino je i s ovim upit
nikom u kojem e svatko pronai barem tri duhovna puta znaajna
za njega. Kako god bilo, u jednom je danu najbolje poraditi na pita
njima vezanim za jedan put, ostavljajui si vremena za razmiljanje.
Za svaki duhovni put ili tip osobnosti postoje etiri skupine pi
tanja. Ona se odnose na:

opi pregled iskustava vanih za vas

uobiajene prepreke pri napredovanju
neke mogue oblike budueg napredovanja
neke transpersonalne ili ope prihvaene duhovne aspekte
svakog odreenog puta

Ne treba ni napominjati da su ova pitanja, iako e vas potaknuti na

mnoga razmiljanja, samo zagrebla povrinu neega to se moe
pretvoriti u doivotno putovanje.

PUT 1: DUNOST
1. Kojim ste skupinama rado pripadali u svome ivotu? Obitelji?
Prijateljima? Kolegama na poslu? Susjedima? Naciji? Etnikoj
grupi? Nijednoj?

2. Od koje od ovih grupa ste se otuili, ako jeste? Zato? Jesu li vam
u vezi s tim ostali negativni osjeaji? Neslaganje? Kakav trauma
tian dogaaj? Osjeaj krivice? Osjeate li se jo uvijek vezani ne
kim pravilima ili obiajima te skupine? Ako je tako, zato?
3. Postoji li ijedna grupa kojoj biste voljeli potpunije pripadati? Bi li
to bilo praktino?
4. Koji je sada va moralni kod? Odakle on proizlazi? U kojoj mjeri
ga se pridravate? Jeste li razmiljali o promjeni u nekoj od svojih
grupa koja bi mogla biti blagotvorna za sve (ili gotovo sve) lano
ve? Jeste li to poduzeli u vezi toga? Jeste li u posljednjih godinu
dana donijeli ijednu vanu odluku i odrali je?

PUT 2: BRINOST
1. Postoji li u ovom trenutku (ili je postojao u prolosti) itko kome
biste rado dali vie nego to primate? Postoji li itko (sada ili u
prolosti) od koga rado primate vie nego to dajete?
2. Postoji li itko koga trenutano zapostavljate, nanosite mu bol ili
kome neto zamjerate? Zato? Jeste li donijeli ikakve pozitivne ili
negativne odluke u vezi s tim?
3. Postoji li itko (ili je postojao u prolosti) kome elite ili ste eljeli
pomoi, ali ne moete? Kako se osjeate u pogledu toga? Jeste li
u stanju imati za bliskog prijatelja nekoga kome nije potrebna va
a pomo ili va savjet? Moete li u bliskom odnosu biti otvoreni
i iskreni o stvarima o kojima je teko govoriti?
4. Dre li ljudi da je s vama lako razgovarati? Pomognete li katkad
nekome tko to zatrai od vas, ak iako je on izvan vaeg drutve
nog kruga?

PUT 3: RAZUMIJEVANJE
1. Jeste li aktivno zainteresirani za to kako ive vai blinji? Za obi
telj? Ljude na poslu? Susjede? Ono to se dogaa u svijetu? Jeste
li nedavno proitali ili raspravljali o neemu to se tie psiholo
gije, filozofije, etike ili slinih predmeta?
2. Ako vam se ini da ste zapeli u nekom problemu, odgurujete li ga
od sebe ili traite nov pristup? Postoje li neke odluke koje odga
ate, jeste li zbunjeni u pogledu neke teme ili nekog dugoronog

praktinog problema? to bi se moralo dogoditi u vaem ivotu

da napravite pomak na tome planu?
3. Da li obino vidite da obje strane nekog spornog pitanja imaju
stanovitu vrijednost? Ako je tako, kako se to oituje u praksi?
Moete li nainiti pomak dalje od toga? Da li vas ljudi esto izne
nade ili se vaa intuicija u pogledu njih najee pokae tonom?
4. Da li u intelektualnom smislu tragate za neim? Pokuajte defini
rati to je to to biste eljeli bolje razumjeti. to bi vam u tome
moglo pomoi? to vas ometa? Koliko vam je to vano? Moete
li prihvatiti trenutanu nemogunost da shvatite, a ipak ne odu
stati?

PUT 4: OSOBNA PREOBRAZBA

1. ovjek nema nita ako to to ima nije stekao sa strau. U kojoj
je mjeri to tono za odnose u vaem ivotu, za ciljeve za koje se
borite, za vau umjetnost, poziv, itd? Postoje li neki osjeaji koje
pokuavate izbjei?
2. Sjetite se osobe, sna, snatrenja ili prie koja vas je ispunjavala
strastvenom ili romantinom enjom, ali koja nije imala ba sre
tan zavretak. Da li je u vaem ivotu u to vrijeme neto nedosta
jalo ili je na neki nain bio nepotpun? Jeste li pokuali ostvariti
svoj san? Ako jeste, to se zbilo? Jeste li odustali zbog boli, poni
enja ili cinizma? Ako ne zbog toga, to vas je prijeilo - moral,
opravdan oprez, plahost ili sve troje? Pokuajte sada izraziti neki
dio te teme ili osjeaja, moda pjesmom, tekstom, plesom, slua
njem glazbe ili razgovorom s nekim u koga imate povjerenja.
(Ovdje nije toliko vaan talent koliko autentinost.) Kad se nae
te u nekoj emocionalnoj situaciji vidite li obino vie naina da iz
razite svoje osjeaje?
3. Primjeujete li da su vai osjeaji i enje sazdani od istog tkanja
kao oni knjievnika, slikara ili glazbenika do kojih drite? Oda
berite neko umjetniko djelo koje dopire do vas. Saznajte neto o
umjetniku koji ga je stvorio i usporedite njegov ili njezin ivot sa
svojim. Vidite li da se ak i pomou boli moe pridonijeti svijetu
ako se ona stavi u kontekst i preobrazi?
4. Uzmite bilo koji oblik ponaanja koji duboko djeluje na vas? to
govori u prilog, a to protiv takvog ponaanja? Pokuajte otkriti
ponaanje koje ga nadopunjuje ili mu daje protuteu. Promatrajte

moe li to dvoje uspostaviti zadovoljavajui dijalog. Postoje li ka

kvi buntovnici ili protuhe s kojima se identificirate ili prema ko
jima osjeate naklonost? to iz toga moete nauiti o sebi?

PUT 5: BRATSTVO
1. Idealno gledano, biste li voljeli da moete uspostaviti komunika
ciju sa svakim? Sjetite se nekog susreta s drugim ljudima koji
vam je bio zanimljiv. Moete li zamisliti kako zamjenjujete uloge
s nekim ili sa svim ljudima koji su tada bili prisutni? Sudjelujete
li aktivno u zbivanjima u svojoj zemlji ili mjestu?
2. Postoje li ljudi u ijem se drutvu osjeate nelagodno? Zato? to
osjeate? (Dosadu? Strah? Srdbu? Natjecateljski duh? Prezir?
aljenje? Neto drugo?) Mislite li da biste se vi ponaali drugaije
da potjeete odakle oni potjeu ili da ste u njihovom poloaju?
3. Je li vam pravda vana? Za svakoga ili za onih nekoliko skupina
koje su vam drage? Ako vas zanima pravda samo za neke skupi
ne, to vi imate zajedniko s njima?
4. Da li vas spominjanje smrti uznemirava ili izaziva nelagodu?
Vjerujete li da postoji neki oblik ivota nakon smrti? Raj? Rein
karnacija? Da e za vama ostati vae ideje ili vaa obitelj? Jeste li
ikad osjetili ljubav za, ili jedinstvo sa svim biima? Jeste li ikad
pomislili da biste mogli dati ivot za neke ljude ili ciljeve?

PUT 6: VOA KOJI SLUI

1. Jeste li ikad bili prihvaeni kao voda neke grupe? Kako ste se pri
tom osjeali? Jeste li ikad zamiljali ili eznuli za tim kako bi neka
idealna skupina ili drutvo moglo ivjeti? Jeste li poduzeli ita u
tome smislu, ma kako maleno bilo? Jeste li napustili tu zamisao?
Zato? Moe li se vaa vizija dalje razvijati? Treba li je usavriti?
2. Jeste li neke od svojih pogleda na drutvo i/ili na svoju ulogu u
njemu naslijedili? To jest, jeste li bez razmiljanja prihvatili ide
je i poglede iz neke ranije faze svog ivota? Jeste li prihvatili ono
to su od vas oekivali vai roditelji, prijatelji, poslovni partneri
ili brani drug? Jeste li u trenutku zbunjenosti ili pod stresom do
nosili odluke za koje niste bili sasvim sigurni da su prave? Koje
ste od njih nadrasli? Zanima li vas jo uvijek neki modificirani
oblik takve, od drugih naslijeene, svrhe?

3. Moete li uvijek dosegnuti, bez obzira na tekoe, duboku ener

giju potrebnu da izaete na kraj s nekom kriznom situacijom?
Ako je vaa duboka vizija dovedena u pitanje, odustajete li? Ili se
ponete samouvjereno ponaati, jer vi znate najbolje? Ili demo
kratski raspravite tu stvar?
4. Jeste li spremni ustati i zaloiti se za ono u to najvie vjerujete
ak i ako trenutno nema izgleda da e to drugi prihvatiti? Jeste li
ikad iskusili neto sveto, dragocjeno, neki izvor inteligentne
energije izvan sebe? Jeste li to pokuali na neki nain, u nekoj
mjeri izraziti? Pada li vam napamet kako bi se to moglo izraziti
na svakodnevnoj razini?

SREDITE
1. Jeste li ikad imali osjeaj da se nalazite u prisustvu snane du
hovne sile koja nadilazi vae svakodnevno sebstvo? Ako jeste, da
li je to ukljuivalo osjeaj ljubavi za sve postojee i osjeaj da ste
jedno s tim? Jeste li pritom imali osjeaj nekog inteligentnog i
svetog izvora energije izvan sebe? Je li to iskustvo bilo izvan vre
mena, prostora i oblika - neopisiva praznina koje ste ipak bili
svjesni? Da li vam se koje od tih iskustava usjeklo kao vano?
2. Imate li esto none more? Imate li katkad osjeaj da je sve dobro
i zlo to vam se dogaa uzrokovano nekim skrivenim silama? Pa
da li vam teko uspostaviti bliskost s nekim? Imate li esto osjeaj
da je ivot besmislen? Da li uistinu ne volite biti sami?(Sve su to
negativni oblici duhovne energije koje valja nadvladati elite li
poveati svoj SQ.)
3. Kad biste se nakon duge rasprave i dalje razilazili sa svojim su
radnicima u nekom posve principijelnom pitanju, to biste uini
li? Zamislite nekoliko razliitih situacija i njihove mogue ishode.
4. Poznajete li trenutke ne samo uitka ve dubokog zadovoljstva?
to tada obino radite? Da li vas ti trenuci nadahnjuju i daju vam
snagu za neke druge asove? Da noas umrete, biste li smatrali da
je va ivot na neki nain bio vrijedan ivljenja? U kome smislu?

15. KAKO BITI

DUHOVNO INTELIGENTAN
U DUHOVNO TUPOJ KULTURI?

U jednom meksikom ribarskom gradiu neki je ameriki bizni

smen stajao na molu upravo kad je pristao amac. U amcu je bio
samo jedan ribar i nekoliko velikih tuna. Amerikanac poe hvaliti
Meksikanev ulov i upita ga koliko mu je vremena trebalo da to
uhvati.
Ah, vrlo malo, odgovori Meksikanac.
Amerikanac ga na to poe ispitivati zato onda nije ostao due
da nalovi jo ribe.
Meksikanac ree da je to dovoljno za njegovu obitelj.
Amerikanac je i dalje zapitkivao: A to radite kad ne lovite?
Nato e Meksikanac: Spavam dokasna, malo odem u ribolov,
igram se s djecom, otpoinem sa svojom enom, Marijom, svaku ve
er odem u selo na aicu vina pa zasviram gitaru s amigosima. Cijeli
dan imam neto raditi, Senor.
Amerikanac posprdno odgovori: Ja sam magistrirao biznis
menadment na Harvardu i mogu vam dati dobar savjet. Zato ne
biste vie vremena provodili u ribolovu pa kupili vei amac? S ve
im amcem zaradili biste za nekoliko amaca. Na kraju biste mogli
imati cijelu flotu ribarskih brodica. Umjesto da ribu prodajete pre
prodavau mogli biste je prodavati direktno preraivau, a s vre
menom otvoriti i vlastitu pogon za konzerviranje. Imali biste pod
kontrolom sve, proizvod, preradu i distribuciju. Tad bi vam bilo
najbolje da se preselite u Mixico City, pa u Los Angeles i na kraju u
New York odakle biste mogli voditi biznis koji bi se sigurno irio.
A kako dugo bi sve to trajalo, Senor? nato e meksiki ribar.

Amerikanac odgovori: Petnaestak, dvadesetak godina.

I to onda, Senor?
Amerikanac se nasmije i ree da sad dolazi ono najbolje. Kad
doe pravi trenutak prodali biste dionice svoje kompanije i oboga
tili se. Zaradili biste milijune.
Milijune, Senor? I to onda?
Amerikanac je nastavio: A onda biste se mogli povui. Prese
lili biste se u neko priobalno ribarsko mjestace, spavali dokle vam
drago, malo ribarili, igrali se s unucima, odmarali se sa enom, na
veer bi otili na aicu vina i zasvirali gitaru s amigosima.
Nije teko vidjeti da je ameriki biznismen iz ove prie duhov
no nerazvijen dok je meksiki ribar duhovno inteligentan. Zato?
Ribar ima uroen osjeaj za ono to njegovom ivotu daje smisao,
to ga duboko motivira. Razvio je stil ivota koji odgovara njego
vim potrebama i potrebama njegove obitelji, ostavlja si vremena za
ono do ega mu je stalo, smiren je, centriran. Ameriki je biznismen,
s druge strane, potomak svoje duhovno zakrljale kulture. Njega
neto tjera, on mora postii neto samo zato da bi postigao, nema
dodira s onim stvarima u ivotu koje duboko motiviraju ribara, pri
hvatio je besmislene ciljeve samo zato to ih je nauio na Harvardu.
Vrlo je vjerojatno da e ribar dugo poivjeti i smireno umrijeti, a biz
nismenu se moe lako dogoditi da u pedeset petoj doivi srani
udar i umre s osjeajem da nije ostvario svoje ciljeve.

KAKO OSVIJESTITI
SVOJE NAJDUBLJE MOTIVE
Nai motivi - neki ljudi ih nazivaju ivotnim namjerama ili svrhom
ivota - vrsta su duboke psihike energije. Oni mogunosti iz sre
dita sebstva pokreu prema povrini ili ego razini. Mi u svijetu i na
svijet djelujemo putem svojih motiva. Neki od njih su svjesni. Znam
da se elim brinuti o svojoj djeci, znam da elim pisati knjige, znam
da elim zaraditi dovoljno novaca da ivim ivotom koji mi odgo
vara, i tako dalje. Drugi su na nesvjesnoj razini, zapretani unutar
osobnog nesvjesnog ili unutar kolektivnog nesvjesnog nae vrste.
Ve smo se upoznali s tim dubokim motivima kao to su potreba za
zajednitvom, bliskou, istraivanjem, graenjem, samopotvrivanjem i kreativnou i vidjeli da veinu nas na nesvjesnoj razini
upravo oni potiu. Motiv bliskosti ili roditeljstva u osnovi je moje

potrebe da se brinem za svoju djecu, motiv kreativnosti pokree

moju elju za pisanjem knjiga, u stilu ivota koji sam odabrala po
stoji odreena doza potrebe za samodokazivanjem, i tako dalje. Ali
jo dublji od toga su primarni motivi sredita sebstva - motiv pro
nalaenja smisla, motiv postizanja cjelovitosti ili integriteta, moti
vacija da se tijekom ivota razvijam i mijenjam.
Kad je kultura duhovno zaostala motivi poprimaju iskrivljene
oblike. Drutveni i ekonomski pritisci kojima smo izloeni potiu
nas da brkamo elju s potrebom. Tako elimo vie nego to nam je
potrebno, naa elja je neprestana i nezasitna. Mjerila uspjeha u na
oj kulturi ine da elimo sve vie i vie, vie novca, vie moi, vie
ribe. Gojaznost, tako esta kod nas na zapadu, jedno je od naje
ih duhovnih oboljenja izazvanih poremeajem motivacije. Jedemo
da bismo ispunili prazninu koja se ne da odagnati.
Osobnu motivaciju moemo sagledati na duhovno inteligentni
ji nain ako zavirimo u realnu pozadinu povrinskih elja. Slijedei
uzorak programirane reakcije kakvu potie naa kultura, obino
odmah nakon to se pojavi elja kreemo u kupovinu ili u akciju.
Nismo nauili zastati i razmisliti, upitati se: Koja dublja potreba le
i u pozadini ove elje? Hou li je zaista utaiti udovoljim li elji?
Duhovna inteligencija nas poziva da dublje razmislimo o onome to
mislimo da elimo, da elju stavimo u smisleniji, iri kontekst svojih najdubljih motivacija i svrhe ivota.
Zaarani krug lanih motivacija kakve potie naa duhovno za
ostala kultura ne obuhvaa samo materijalno. One se nerijetko up
liu i u na izbor karijere, u nae odnose i nain na koji provodimo
slobodno vrijeme. Kad osjeaju unutranju prazninu mnogi odlaze
u disko ili popiju neto. Kad nisu zadovoljni sobom pokuavaju za
vesti seksualno privlanu osobu. Ali takva reakcija teko e zadovo
ljiti duboku potrebu za smislom, osobnim integritetom i razvojem.
Da bih zadovoljila svoju stvarnu motivaciju i potrebe moram upoz
nati sebe na dubokoj razini.

VISOKA RAZINA SAMOSPOZNAJE

Poznavanje sebe jedno je od najviih mjerila razvijene duhovne
inteligencije, ali i jedna od stvari kojima naa duhovno nerazvi
jena kultura pridaje najmanje vanosti. Od asa kad krenemo u ko
lu ue nas da se okreemo prema van a ne prema unutra, da se

usredotoimo na injenice i praktine probleme vanjskog svijeta, da

se usmjerimo na ciljeve. Zapadnjaki model obrazovanja ne potie
razmiljanje o sebi, o unutranjem ivotu i motivima. Nita nas ne
hrabri da pustimo mati na volju. Kako su ope prihvaene, tradi
cionalne religije takorei na izdisaju, malo to nas nuka da razmisli
mo u to vjerujemo i koje su nam vrijednosti. Osjeamo se nelagod
no suoeni s neispunjenim vremenom ili tiinom. Ispunjavamo vri
jeme stalnom aktivnou, makar samo gledali televiziju, a tiinu bi
lo kakvom bukom.
Da bi se podigla razina SQ-a neophodno je bolje upoznati sebe.
Prvi korak je osvijestiti taj problem, postati svjestan toga kako malo
znam o sebi. A onda se valja posvetiti nekim jednostavnim svakod
nevnim vjebama koje e poboljati komunikaciju sa samim sobom.
To moe ukljuivati:
meditaciju, koju je mogue nauiti iz mnogih, lako dostup
nih izvora
itanje pjesme, ili nekoliko stranica knjige koja vas zanima,
te razmisliti zato vas privlai
etnju po prirodi - da bismo skrenuli misli s uurbanih, k ci
lju usmjerenih aktivnosti i iskljuili se, tako da nam osta
ne prostora za razmiljanje
istinsko sluanje glazbe i razmiljanje o mentalnim i emoci
onalnim asocijacijama koje ona u nama budi
istinsko obraanje pozornosti na neki prizor ili dogaaj tije
kom dana, da bismo kasnije razmislili o njemu, traei tananije nijanse i veze
voenje dnevnika u koji ete zapisivati ne samo dnevne do
gaaje ve i to kako ste reagirali na njih i zato
zapisivanje svojih snova i razmiljanje o njima
na kraju dana, u mislima prijeite cijeli dan. Koje su me
stvari najvie pogodile ili najvie djelovale na mene? U e
mu sam osobito uivala? Zbog ega mi je ao? Kako je taj
dan mogao biti drugaiji? U kom smislu sam se mogla dru
gaije ponaati ili osjeati i kakve bi to posljedice imalo?
Sredinji dio svijesti o sebi ukljuuje otkrivanje granica vlastitog
podruja ugode. Drugim rijeima, treba se upitati: gdje su mi gra
nice? Gdje je ona toka na samom rubu mojih osobnih ili poslovnih

odnosa i aktivnosti u kojoj moram nadii sebe, u kojoj osjeam iza

zov? Upravo ta rubna toka je toka rasta, toka preobraaja. Naa
duhovno nerazvijena kultura rijetko nas tjera da se suoimo sa svo
jim granicama, naprotiv, ona nas uljuljava u ve spremne razbibri
ge i laka rjeenja. Koja bi opcija u odreenom sluaju bila najtea?
Moramo si nauiti postavljati pitanja: to bih nauila ili postigla da
se odluim za najteu mogunost? Je li mi za to potrebna vea disci
plina, vie portvovnosti, manje sebinosti, vie predanosti? to me
prijei da se upustim u taj napor?

KAKO SE ODAZVATI
SVOME DUBOKOM SEBSTVU
I naposljetku, u svakom od nas postoji duboko sebstvo, usidreno u
sveukupnost Svemira, iji su zaeci u ovjekovoj potrebi za smi
slom, vizijom, vrijednostima. Visoko razvijena SQ zahtijeva svjesno
sluenje dubokom sebstvu.
Nije uvijek mogue sagledati svoje dublje slojeve, osjetiti to
me stvarno, duboko motivira, znati koje su moje stvarne vrijedno
sti. Naa duhovno tupa kultura ne potie i ne hrani takvu duboku
osobnu spoznaju i malo je mitova ili duboko usaenih, kolektivnih
vrijednsoti koje hrane asocijativni, srednji sloj sebstva. Suvremeno
kolektivno nesvjesno odaziva se zvukovima reklama, seksu i nasi
lju kao trenutanom zadovoljenju. Malo je onih koje nadahnjuje i
va duhovna vizija koja ivotu daje dublji, iri kontekst u koji je usi
dreno sredite sebstva.
Pa ipak, duboko sebstvo postoji u nama. Bili mi toga svjesni ili
ne, hranili ga ili putali da gladuje, ono postoji i ini nas onim to
zapravo jesmo. Povremeno izbije na povrinu u rijetkim trenucima
ljubavi ili bliskosti, radosti ili uenja, u trenucima najvee tuge ili
kad smo suoeni sa svojim najgorim strahovima. ak i kad ga ne
osjeamo u sebi, razmiljajui o svojstvima ili postupcima drugih, u
ivotu ili u nekoj prii, osvjetavamo potencijale ljudskog i uimo o
svom vlastitom dubokom sebstvu.

SPOSOBNOST DA SE POTEKOE
ISKORISTE I NADIU
Naa duhovno nerazvijena kultura, kultura je rtava. Nesretno dje
tinjstvo izobliilo je moje motive i osobnost jo u ranoj dobi. Tijelo
mi napadaju bacili i satiru bolesti. Gnjave me na poslu.
U tome je kontekstu prvi korak prema duhovnoj inteligenciji
preuzeti odgovornost za svoj ivot. Moram upotrijebiti duboku
spontanost koja je dar moga uroenog SQ-a da bih se otvoreno i na
svje nain odazvala okolini i situaciji u kojoj se nalazim. I moram
preuzeti odgovornost za to to sam se nala u njoj. Moda sam se
zatekla u bolnoj ili neugodnoj situaciji, ali o meni ovisi kako u rea
girati na nju. O meni ovisi kako u doivjeti stvari koje mi se doga
aju. Samo ja mogu dati smisao onome to mi se dogaa. Moda
me snae i neizljeiva bolest, ali ja odluujem kako u se postaviti
prema tome. Nitko ne moe umrijeti umjesto mene.
U ovjekovoj potrazi za smislom (Man's Search for Meaning), Vik
tor Frankl kae da je sposobnost da iskoristimo ili nadiemo bol
jedna od najveih sloboda koju imamo. U koncentracionom logoru
Auschwitz upoznao je najgore mogue patnje, ali sam je izabrao ka
ko e reagirati na njih i nadii patnju da dade smisao svome ivotu.
Na bol, patnju ili tekoe moemo gledati kao na neto to nas ugro
ava ili koi, ali isto tako ih moemo vidjeti kao izazov, ak i kao
priliku za promjenu. U krajnjem sluaju, tako se moe gledati ak i
na smrt. ovjek moe umrijeti dobro, pomiren sa ivotom i sa so
bom, ili u munoj agoniji. ovjek moe kriviti svoju tvrtku zbog
besmislenog posla koji obavlja, ali isto tako moe utjecati na to da
se ta tvrtka promijeni iznutra ili pak moe promijeniti posao. Ako
nita od toga nije mogue, ipak moe utjecati na svoj odnos prema
poslu i na odnose kakve e tamo stvarati. Svi smo nadahnuti kad
ujemo nevjerojatne prie o hendikepiranima koji piu romane no
nim prstima, o oboljelima od raka koji tre maraton za istraivanje
raka, o oajnim roditeljima koji osnivaju zaklade u spomen na svoju
izgubljenu djecu. Nije li lake biti maleni junak u svakodnevnom i
votu samim time to emo preuzeti odgovornost za njega i nadii
obine prepreke?

STATI NASUPROT GOMILI

Naa je kultura kultura mase. Mediji nas potiu na to da svi misli
mo iste misli i imamo iste stavove. Masovna proizvodnja suava
raspon naeg ukusa, a reklamne kampanje daju sve od sebe da taj
sueni ukus usmjere na tono odreene proizvode. Ovo je kultura
pomodnosti: ako je u modi ne puiti, svi emo ugasiti cigarete. Nai
intelektualci mahom misle slino, u duhu trenutka, nai savjetnici
za biznis svi prodaju iste udotvorne pakete, nai tragaoci za du
hovnim okreu se istim kristalnim kuglama i maginim napicima.
Vie ne znamo misliti vlastite misli.
Jedno od glavnih mjerila visoke duhovne inteligencije je ono
to psiholozi nazivaju neovisnou od okoline. A to znai biti u
stanju stati nasuprot gomili, drati se nepopularnog stajalita ako u
njega duboko vjerujem. Tu ponovno dolazimo do potrebe za upoz
navanjem sebe, za osvjetavanjem vlastitog sredita. Ako ovjek i
vi iskljuivo na ego razini postaje samo niz individualiziranih me
hanizama za kopiranje koje je razvio kao odgovor na svoje iskust
vo, dakle maska. I tako je na negativan nain i dalje ovisan o reakci
jama i miljenju drugih. Ali ako ivi iz asocijativnog, srednjeg sloja
sebe, onda je sastavni dio grupe.
Visoka SQ zahtijeva od nas djelatan ego i zdravo sudjelovanje
u grupi, ali i jedno i drugo mora biti ukorijenjeno u dubokom sre
ditu sebstva. Iz te centrirane perspektive, koju bismo mogli nazva
ti duboko podrivakom perspektivom, osoba je izdvojena, ali sa
da moe neim pridonijeti - svojim pogledom na stvari. Sada zna
tko je i u to vjeruje. To nije egoizam ve istinska individualnost, a
zato je nerijetko potrebna velika hrabrost.
Sin ileanskog biologa Umberta Maturane, bio je nesretan u
koli jer je imao osjeaj da mu nastavnici onemoguavaju uenje.
eljeli su ga nauiti onome to oni znaju, umjesto da iz njega izvuku
ono to je njemu bilo potrebno da naui. Nato je Maturana napisao
Molitvu uenika i ja ovdje donosim prevedenu, skraenu verziju.
Ona savreno izraava reakciju duhovno inteligentnog pojedinca
na pritiske roditelja, uitelja, efova i mase.
Ne nameite mi ono to vi znate,
ja elim istraiti nepoznato
i biti izvorom svojih vlastitih otkria.

Dopustite da znanje bude moje osloboenje,

a ne moje suanjstvo.
Svijet vae istine za mene moe biti ogranienje;
vaa mudrost moja negacija.
Ne pouavajte me; koraajmo jedno uz drugo.
Dopustite da moje bogatstvo zapone tamo
gdje vae prestaje.
Pokaite mi podiui me
na svoja ramena.
Otkrijte se na takav nain da ja mogu biti
neto razliito.
Vi vjerujete da svako ljudsko bie moe voljeti i stvarati.
A ja vidim da vas plai
kad vas molim da ivite u skladu sa svojom mudrou.
Neete saznati tko sam
sluajui sebe.
Ne pouavajte me; dopustite da budem.
Va e neuspjeh biti budem li slian vama.

ODBIJANJE DA SE
DRUGOME NANESE BOL
Naa je kultura atomistina. Ona razdvaja vas od mene, nas od
onih koji su drugaiji, ljudska bia jedna od drugih, od ostalih ivih
bia i od prirode. Freud je izjavio da su ljubav i bliskost nemogui:
ovjek ne moe voljeti blinjeg kao samoga sebe.
Duhovna inteligencija trai da osvijestimo svoje duboko sebstvo, svoje osobno sredite koje je ukorijenjeno u sredite samog po
stojanja, u kvantni vakuum. Kao to smo ve vidjeli, prema teoriji
kvantnog polja svatko od nas je pobuena energija, ara ili val na
moru vakuuma. Nemogue je povui crtu izmeu valova i mora,
a isto je tako nemogue povui vrstu, neprobojnu granicu izmeu
nas i ostalih valova. Ja sam u vama i u svakom biu, u svakoj
trunici zvjezdane praine, a i sve je to u meni. Svi smo mi zasebni

oblici s istim sreditem. Osoba visokog SQ-a zna da pozljeujui

druge pozljeuje sebe. Kad zagaujem atmosferu svojim smeem ili
svojom srdbom zagaujem vlastita plua ili psihu. Kad sebino i
nepotrebno nanosim drugima patnju, ta se patnja vraa kao bol mo
ga vlastitog bia, neto to me iskrivljuje, ini runom. Kad se izo
liram od drugih, izoliram se od mora energije i potencijala vlastitog
sredita. Visoko razvijena SQ zahtijeva od mene da se s priroenom
dubokom spontanou odazivam na ostala bia i na sve postojanje,
da preuzmem odgovornost za njih. Nanosei nepotrebnu bol odba
cujem tu odgovornost koja je najdublja svrha i smisao moga ivota.

KAKO BITI DUHOVNO INTELIGENTAN

U POGLEDU RELIGIJE
Ve na samom poetku ove knjige vidjeli smo da visoka SQ ne mora
neizostavno biti povezana s religijom. Netko moe biti vrlo religio
zan, pa ipak duhovno nerazvijen; nepokolebljivi ateist moe biti
itekako duhovno inteligentan. Pa ipak, izazov da se postigne visoka
duhovna inteligencija ni u kom sluaju nije usmjeren protiv religije.
Veini ljudi potreban je neki religijski okvir kao smjernica u ivo
tu: misli velikih uitelja, djela svetaca, etiki kod koji nalae odree
no ponaanje. Veina nas napaja se nekim vrlo dubokim, temeljnim
vjerovanjima. Velika veina nas bila bi izgubljena bez njih. I doista,
postojanje boanske toke u neurolokoj gradi mozga daje naslu
titi da je sposobnost za neki oblik religijskog iskustva i/ili vjero
vanja evolucijska prednost nae vrste. Ona nam omoguava pristup
smislu i vrijednostima, bodri nas u borbi, daje nam osjeaj svrhe,
osjeaj konteksta.
Kakva je, dakle, razlika izmeu duhovno tupe i duhovno razvi
jene religije? Tu se ne radi o razlici izmeu religija, ve o tome da po
stoje duhovno tupe i duhovno inteligentne verzije svake religije na
naem Planetu. Razlike su u stavu koji ljudi imaju prema religiji, u
vrsti pitanja koja postavljaju, u razliitosti njihove potrage, u dubi
ni i irini vjerovanja, u vrelu iz kojeg vjerovanje izvire.
Kao to znamo, SQ izvire iz dubokog sredita sebstva koje je
utemeljeno u beskrajnom potencijalu kvantnog vakuuma. U prirodi
je vakuum u stanju poprimiti svaki oblik; on proima svaki oblik.
Stoga svaki religijski sustav koji je u dodiru sa sreditem sadri
vlastitu verziju ove potpune istine koja je sadrana u kvantnom

vakuumu. Svaka religija ukorijenjena u sredite punovrijedan je

izraz ili oblik toga sredita. To je najvie to bilo tko od nas, bilo koji
skup vjerovanja ili bilo koja tradicija mogu postii - valjan izraz, va
ljan oblik iskazivanja sredita. Za mene, na primjer, kranstvo mo
e biti najrjeitiji oblik toga sredita, ali ako sam duhovno inteligen
tan kranin potovat u to da moja religija izraava konano, naj
dublje more potencijala Svemira - znat u da je ona jedan od veli
ajnih oblika koje Bog moe poprimiti. Ali, kao to nas podsjeaju
idovski mistici - Bog ima deset lica (drugim rijeima mnogo li
ca), a istinski mistik je onaj koji upoznaje to vie tih lica kako bi to
bolje upoznao Boga koji je iza svakoga od njih.
Kao duhovno inteligentan kranin, musliman, budist, ili to
ve bilo, ja volim i potujem svoju tradiciju - ali volim je zato to je
ona jedan od mnogih oblika koji izraavaju potencijale sredita.
Ako tako gledam na stvari onda u imati duboko i trajno potova
nje za druge tradicije i druge oblike, nee mi ak biti strano da bih
mogla pripadati kojoj od njih. Kako je to izrazio sufi mistik iz trina
estog stoljea, Ibn al'Arabi:
Moje je srce steklo sposobnost svakog oblika:
ono je panjak gazelama i samostan kranskih redovnika,
hram idolima i aba hodoasnicima
svitak Tore i knjiga Kurana.
Ja slijedim religiju Ljubavi: kojim god putem
deve Ljubavi krenu,
on je moja religija i moja vjera.

DUHOVNA INTELIGENCIJA I SMRT

Moda bi se moglo rei da naa kultura svoju duhovnu nerazvije
nost najvie iskazuje kroz nemogunost da se nosimo sa smru. Na
spomen smrti osjeamo se nelagodno, uasavamo je se i stoga pori
emo. Malo koja zapadna zemlja ima smislene rituale smrti. Prakti
ki nijedna nema neki iri nain gledanja unutar kojeg bi bilo mogu
e sagledati smrt kao sastavni dio ivota. Tankoutniji lijenici po
put Irca Michaela Kearneya pokazali su da fizika bol koju osjea
mo kad umiremo velikim dijelom potjee od straha pred neim to
ne razumijemo. Pacijenti koji prevladaju taj strah prolaze mnogo
manje boli i potrebno im je mnogo manje lijekova da izau na kraj
s njom.

Na strah od smrti proizlazi iz nedostatka perspektive, nemo

gunosti da smjestimo smrt u iri okvir. Ali tu se ne radi samo o ne
mogunosti da razumijemo smrt. To je dublja nemogunost razumi
jevanja i potivanja ivota, duboka nesposobnost da se ivot smje
sti u iru perspektivu smisla i vrijednosti.
Igrokaz na strani 105 iznio je priu o naem porijeklu i ciklusi
ma razvoja. Mi smo dio duge povijesti neprekidnog stvaranja i ra
zaranja, materije i svijesti to su se izdigle iz kvantnog vakuuma da
bi nakratko prole kroz prostor i vrijeme i vratile se vakuumu. Mi
smo kratkotrajni oblici koje beskrajni potencijal poprima prije nego
to nas ponovno uzme k sebi da bi stvorio druge oblike.
Prole godine sam meditirajui jedne veeri odjednom s dubo
kom sigurnou i s dubokim osjeajem mira postala svjesna da je
moja smrt stalno uza me. Moja je smrt stalni suputnik moga ivota,
stalno prisutno sljedee stanje moga trenutnog postojanja. Smrt nije
neto poslije, ona nije kraj, prije bi se moglo rei da je to stanje
nastavljenog postojanja, sljedea razina bivstva. Rijeima teoretia
ra kvantnog polja, moj sadanji ivui oblik stanje je pobuene
energije, dok je smrt ono dublje stanje stiane energije koje nosim u
sebi i u koje u se jednoga dana vratiti. Fiziari nas ue da se energi
ja ne gubi. Koliina energije u Svemiru ne mijenja se i energija koja
sam ja sada, energija opredmeena u mome dananjem tijelu, opstat
e zauvijek. Proces ivota i smrti naprosto znai da e ova posuena
energija koja ini mene jednoga dana poprimiti neki drugi oblik.
Moje duboko bivstvo, ono duboko more mogunosti na kojem je moj
sadanji ivot samo val, nema poetka ni kraja.
ivot i smrt su stoga dio ciklikog procesa u kojem se energija
izdie iz kvantnog vakuuma, nakratko poprima neki oblik, a zatim
se vraa vakuumu. I ponovno i ponovno, zauvijek, sve dok se budu
raali i umirali univerzumi. Godinja doba i prirodni ciklusi ponav
ljaju tu istu dramu, kao uostalom i zasebne molekule u naem tije
lu to dolaze i odlaze, prolaze kroz trajniji uzorak energije koji smo
mi. Smrt je naprosto neophodan i prirodan dio stalne mijene energi
je koja ini ivot, to iz godine u godinu (bez imalo straha) proma
tramo u mijeni godinjih doba. Rilke je to znao kad je u devetoj od
svojih Devinskih elegija pisao o smrti, dobro poznatoj i naoj.
Zemljo, nije li to ono to hoe: nevidljiva
u nama uskrsnuti? - Nije li to tvoj san,

jednom biti nevidljiva? Zemljo! nevidljiva!

Ako ne preobrazba, to tvoj je nalog za me?
Zemljo, ljubljena, hou. O, vjeruj!
Ne treba ti vie proljea da me osvoji - jedno,
ah, jedno jedino ve krvi je mojoj previe.
Za te odluih se odavna: bezimen al' ve obiljeen.
Svagda bila si u pravu,
smrt, dobro poznata i naa
tvoj dar je, tvoj sveti naum.
Gle, ja ivim! to to ivi u meni? Ni djetinjstvo, ni budunost
ne umanjuju. Nadilazei sve brojeve,
to isto bivstvo kulja u mome srcu.*
Duhovno inteligentno poimanje smrti sagledava cjelokupni, i
ri kontekst bivstva u kojem je smrt samo jedno od stanja u nepre
kidnom toku.

NE ZABORAVITE PITANJA
I eto, stigli smo do kraja ove knjige. Za mene je to bilo dugo i na tre
nutke bolno putovanje, jer zahtjevi duhovne inteligencije nisu mali.
Visoka SQ zahtijeva od nas da budemo duboko iskreni prema
sebi, duboko svjesni sebe. Ona zahtijeva da se suoimo s moguno
u izbora i da shvatimo da je ponekad pravi odabir onaj najtei. Vi
soka SQ zahtijeva visok stupanj osobnog integriteta. Ona trai da
osvijestimo duboko sredite sebe koje nadilazi sve djelie na koje su
rascjepkani nai ivoti, i da ivimo iz njega. Ona zahtijeva da se sa
beremo i pritom sabiranju rasutih dijelova ukljuimo i one dijelove
sebe koje je bolno i teko prihvatiti. Ali visoka SQ nadasve zahtije
va da budemo otvoreni iskustvu, da povratimo svoju sposobnost
gledanja na ivot i druge zauenim pogledom djeteta. Ona trai
od nas da se prestanemo skrivati u onome to ve znamo i da nepre
stano istraujemo i uimo iz onoga to ne znamo. Ona zahtijeva da
ivimo pitanja radije nego odgovore. Zavrit u jo jednom citiraju
i Rilkea:

Preneseno prema engleskom prijevodu i prijevodu Zvonimira Mrkonjia,

Matica hrvatska 1998.

Htio bih te najusrdnije zamoliti da bude strpljiv

sa svime to je nerijeeno u tvom srcu,
I da naui voljeti sama pitanja,
poput zakljuanih soba.
Ili knjiga napisanih na nepoznatom jeziku.
Ne trai odgovore koji ti ne mogu biti dani,
jer nee ih moi odivjeti,
a smisao je u tome da se sve odivi.
ivi pitanja sada,
i tad e moda, postepeno,
neprimjetno,
jednog dalekog dana saivjeti
odgovor.

= KRAJ =