1.

SUSTAV EUROKODOVA I PRINCIPI PROJEKTIRANJA

Sustav eurokodova ini skup od slijedeih 10 normi:
- EN 1990 Eurokod 0: Osnove projektiranja konstrukcija,
- EN 1991 Eurokod 1: Djelovanja na konstrukcija,
- EN 1992 Eurokod 2: Projektiranje betonskih konstrukcija,
- EN 1993 Eurokod 3: Projektiranje elinih konstrukcija,
- EN 1994 Eurokod 4: Projektiranje kompozitnih elinih i betonskih konstrukcija,
- EN 1995 Eurokod 5: Projektiranje drvenih konstrukcija,
- EN 1996 Eurokod 6: Projektiranje zidanih konstrukcija,
- EN 1997 Eurokod 7: Geotehniko projektiranje,
- EN 1998 Eurokod 8: Projektiranje konstrukcija otpornih na potrese,
- EN 1999 Eurokod 9: Projektiranje aluminijskih konstrukcija.
Geotehniki Eurokod (EN 1997) sastoji se iz dva dijela (drugi dio nastao je spajanjem drugog i treeg dijela
starog EC 7):
EN 1997-1 Geotehniko projektiranje Dio 1: Opa pravila
EN 1997-2 Geotehniko projektiranje Dio 2: Istraivanje i ispitivanje tla.
Veliine Fd = FFrep i Xd = Xk/M nazivaju se projektnim djelovanjem odnosno projektnim svojstvom
materijala, a iz njih izraunati uinci Ed i otpornosti Rd projektnim uincima odnosno projektnim
otpornostima. Za proraun uinaka djelovanja i otpornosti slue proraunski modeli.
Prihvatljiva konstrukcija zadovoljava Ed Rd .
Granina se stanja razvrstavaju s obzirom na tetu koja bi nastala njihovim prelaskom. Tako se razlikuju

granina stanja nosivosti od graninih stanja uporabivosti. Dok se granina stanja nosivosti
odnose na pojave sloma i ruenja konstrukcije te se tiu sigurnosti ljudi i konstrukcija ponekad ukljuivo i
njihovog sadraja, dotle se granina stanja uporabivosti odnose na normalnu uporabivost konstrukcija
(udobnost ljudi, prihvatljivost za strojeve, izgled i sl.).
2. PROJEKTIRANJE PREMA EN 1997-1
2.1. Geotehnike kategorije
EN 1997 uvodi klasifikaciju od tri geotehnike kategorije kako bi se racionalizirao opseg istranih radova i
sloenost postupka dokazivanja stabilnosti i uporabivosti za graevine bitno razliitih stupnjeva sloenosti i
razliitih stupnjeva izloenosti visokom riziku.

Geotehnika kategorija 1 odnosi na najjednostavnije konstrukcije (na pr. temelji jednokatnica, niski
zidovi i nasipi i sl.) gdje istrani radovi mogu obuhvaati najjednostavnije radnje (pregled terena, primjena
iskustva sa susjednih objekata i sl.), a dokazi se stabilnosti mogu zamijeniti usporedivim iskustvom.
Geotehnika kategorija 2 obuhvaa rutinske geotehnike zahvate i ini preteni sadraj veine
geotehnikih projekata.

Geotehniku kategoriju 3 ine vrlo sloeni zahvati i zahvati velikog rizika (na pr. temeljenje na mekom
tlu, sloene graevne jame u blizini postojeih objekata, klizita, tuneli, visoke nasute brane, nuklearne
elektrane i sl.) norma ne daje posebne upute, ve trai rigoroznije kriterije i postupke istranih radova,

projektiranja, opaanja i nadziranja pod vodstvom geotehniara specijalista s odgovarajuim (i dokazanim)

iskustvom, a normiranje preputa potrebama.

2.2. Pet graninih stanja nosivosti

Stari Eurokod 7 (1994) traio je od projektanta da za sve projektne sluajeve analizira tri granina stanja
nosivosti, A, B i C, kojima su odgovarale tri skupine parcijalnih koeficijenata za djelovanja i svojstva
materijala (ili otpornosti u sluaju pilota). U mnogim je sluajevima jedna od te tri kombinacije bila oito
kritina, pa za ostale nije trebalo provoditi formalni raunski dokaz.

EN 1997-1 uvodi pet graninih stanja nosivosti:

(EQU) gubitak ravnotee konstrukcije ili tla razmatranog kao kruto tijelo, u kojem vrstoa
konstruktivnog materijala ili tla znaajno ne doprinosi otpornosti (na pr. prevrtanje gravitacijskog
betonskog zida na podlozi od vrste stijene)
(STR) slom ili velika deformacija betonske, metalne, drvene ili zidane konstrukcije ili njenog
elementa, ukljuivo temelje, pilote, sidra i potporne zidove, u kojima vrstoa konstruktivnog
materijala bitno pridonosi otpornosti (na pr. slom pri jakom savijanju armirano-betonske dijafragme,
izvijanje pilota u jako mekom tlu, klizanje blokova obalnog zida na vodoravnim rekama meu
blokovima, poputanje eline ipke geotehnikog sidra pod vlanim optereenjem, propadanje
podlone ploe sidra kroz sloj prskanog betona zatitne potporne konstrukcije, slom pilota od
vodoravnog optereenja)
(GEO) slom ili velika deformacija tla pri kojoj vrstoa tla ili stijene bitno pridonosi otpornosti (na
pr. slom tla ispod temelja, slom tla oko vodoravno optereenog pilota, veliko slijeganje pilota,
naginjanje potpornog zida, upanje sidra iz tla, slom i propadanje tla iznad tunelskog iskopa,
klizanje i odron tla, znaajno poputanje oslonca luka mosta, izdizanje i slom dna graevne jame u
mekom tlu)
(UPL) gubitak ravnotee konstrukcije ili tla uslijed uzgona vode ili drugih vertikalnih sila (na pr.
izdizanje lagane podzemne konstrukcije pod pritiskom uzgona podzemne vode, izdizanje i
probijanje slabo propusnog sloja tla na dnu graevne jame od uzgona podzemne vode u niem
vodonosnom sloju, upanje temelja dalekovodnog stupa)
(HYD) hidrauliko izdizanje (hidrauliki slom), interna erozija tla uzrokovana hidraulikim
gradijentima (na pr. hidrauliki slom u pjeskovitom dnu graevne jame uslijed vertikalnog strujanja
vode prema dnu jame, interna erozija pjeskovitog tla od strujanja vode u nasipu i stvaranje erozijskih
kanala)

2.3.etiri naina projektiranja

Eurokod 7 razlikuje etiri temeljna naina geotehnikog projektiranja:
Koristei proraune temeljene na analitikim, polu-empirijskim i numerikim modelima, to je
preteit postupak za veinu geotehnikih konstrukcija (obino za geotehnike kategorije 2 i 3).
Primjenjujui propisane mjere koje se sastoje od uobiajenih i openito konzervativnih, na
nacionalnoj razini utvrenih, pravila i postupaka projektiranja, kontrole materijala, postupaka
graenja, zatite i postupaka odravanja; ove se mjere koriste za vrlo jednostavne sluajeve, ili
sluajeve vrlo malog rizika kod kojih postoji usporedivo iskustvo i za koje se sloe-ni prorauni ne
isplate ili ak koji puta nisu raspoloivi (obino za geotehniku kategoriju 1 u sluaju pravila
projektiranja, kao to je na primjer, preporuka o dubini plitkog temelja radi izbjegavanja utjecaja
smrzavanja tla, ili pravila kontrole kvalitete, nadzora i sl.).
Koristei eksperimentalne modele i probna optereenja na dijelovima konstrukcije ili na
modelima u malom li u punom mjerilu; to su postupci koji se najee koriste pri projektiranju
geotehnikih sidara, rjee pilota .
Koristei metodu opaanja (Nicholson i dr. 1999, Szavits-Nossan 2006) kojom se projekt
tijekom graenja neprekidno preispituje temeljem sustavnog opaanja; ovaj inae stari postupak,
ijom primjenom je Terzaghi stekao dobar dio svoje slave, a Peck (1967) ga je formalizirao, izgleda
dobiva razvojem tehnika opaanja sve vie pobornika (obino za geotehniku kategoriju 3).

2.4. Tri projektna pristupa

Stari Eurokod 7 je predviao tri kombinacije parcijalnih faktora, A, B i C, s kojima se trebala provjeriti
stabilnost konstrukcije za svako granino stanje nosivosti. U mnogim praktinim sluajevima bilo je oito
koja je kombinacija za taj sluaj kritina pa za ostale kombinacije nije trebala raunska provjera. Takvim su
postupkom mnogi bili nezadovoljni te su predloeni i drugaiji pristupi. U raspravama su se izdvojila tri
pristupa za granina stanja STR i GEO, ali nije uspostavljen konsenzus kojeg da se prihvati. Rjeenje je
naeno da se u normu ukljue sva tri pristupa s time da se prepusti pojedinim zemljama da izaberu za sebe
najpovoljnije rjeenje i to objave u nacionalnom dodatku normi.
Tri se pristupa uglavnom razlikuju po fazi prorauna u kojoj e se primijeniti parcijalni faktori: da li na
ulazne podatke (djelovanja i svojstva materijala) ili na rezultate prorauna (uinke djelovanja i otpornosti).
Oni poblie definiraju varijante prorauna projektnog djelovanja (Ed) i projektne otpornosti (Rd), te daju
prijedloge odgovarajuih parcijalnih koeficijenata.
Tri projektna pristupa za granina stanja STR i GEO: kombinacije skupina parcijalnih faktora
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------Projektni pristup 1
Projektni pristup 2
Projektni pristup 3
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------osno optereeni piloti i sidra:
A1 + M1 + R2
(A1d ili A2e) + M2 + R3
a
K1 : A1 + M1 + R1
K2 a: A2 + (M1b ili M2c) + R4
sve ostale konstrukcije:
K1 a: A1 + M1 + R1
K2 a: A2 + M2 + R1
______________________________________________________________________________
a odvojeni prorauni za K1 i K2
d za sile od konstrukcije
b za pilote i sidra
e za geotehnike sile (sile od tla i sl.)
c za nepovoljno djelovanje od negativnog trenja ili bonog optereenja pilota

Parcijalni faktori po skupinama za granina stanja STR i GEO

______________________________________________________________________________
(1) Parcijalni faktori djelovanja (F) i uinka djelovanja (E)
Djelovanja
simbol
A1
A2
______________________________________________________________________________
G;dst
1.35 1.0
trajna nepovoljna
G;stb
1.0
1.0
povoljna
promjenjiva nepovoljna
Q;dst
1.5
1.3
Q;stb
0
0
povoljna
______________________________________________________________________________
(2) Parcijalni faktori svojstva materijala (tlo, stijena) ( M)
Svojstvo
simbol
M1
M2
______________________________________________________________________________
tangens efektivnog kuta trenja
'
1.0
1.25
efektivna kohezija
c'
1.0
1.25
cu ili qu
1.0
1.4
nedrenirana i jednoosna vrstoa
teinska gustoa

1.0
1.0
______________________________________________________________________________
(3) Parcijalni faktori otpora ( R):
Otpornost
simbol
R1
R2
R3
R4
______________________________________________________________________________
Rv
1.0
1.4
1.0

Plitki temelji nosivost

klizanje
Rh
1.0
1.1
1.0
b
1.0
1.1
1.0
1.3
Zabijeni piloti stopa
plat (tlak)
s
1.0
1.1
1.0
1.3
t
1.0
1.1
1.0
1.3
stopa+plat (tlak)
s;t
1.25 1.15 1.1
1.6
plat (vlak)
b
1.25 1.1
1.0
1.6
Bueni piloti stopa
s
1.0
1.1
1.0
1.3
plat (tlak)
stopa+plat (tlak)
t
1.15 1.1
1.0
1.5
plat (vlak)
s;t
1.25 1.15 1.1
1.6
a;t
1.1
1.1
1.0
1.1
Prednapeta sidra privremena
trajna
a;p
1.1
1.1
1.0
1.1
Potporne konstrukcije nosivost
R;v
1.0
1.4
1.0
R;h
1.0
1.1
1.0
klizanje
otpor tla
R;e
1.0
1.4
1.0
Kosine i opa stabilnost otpor tla
R;e
1.0
1.1
1.0
______________________________________________________________________________
EN 1997-1 jo navodi posebne parcijalne faktore za uvrtane pilote koji su ovdje izostavljeni

2.5. Granino stanje uporabivosti

Metode provjere graninog stanja uporabivosti su u Eurokodu 7 mnogo manje razraene od metoda provjere
graninih stanja nosivosti. To je odraz pretene geotehnike prakse koja se osigurava od prelaska graninog
stanja uporabivosti izborom dovoljno velikog faktora sigurnosti u odnosu na granino stanje nosivosti. K
tome jo treba dodati injenicu da esto nije lako jednoznano kvantificirati tu vrstu kritinih stanja. Ova
razmatranja uvaava norma no omoguuje provjeru zadovoljenja graninog stanja uporabivosti neposredno
i posredno. Neposredno se dosezanje graninog stanja provjerava preko izraza Ed Cd, pri

emu je Ed projektni uinak djelovanja (na primjer slijeganje temelja), a Cd je najvea

doputena veliina tog djelovanja (na primjer dozvoljeno slijeganje). Posredno se dosezanje

graninog stanja uporabivosti provjerava pomou odgovarajueg graninog stanja nosivosti (na primjer,
hoe li slijeganje temelja biti u dozvoljenim granicama provjerava se time da je zadovoljena traena
nosivost tla ispod tog temelja). Ovaj drugi pristup norma dozvoljava samo u jednostavnijim sluajevima kad
postoji usporedivo iskustvo ili kad odreena vrijednost parametra Cd nije uvjetovana (na primjer, pri
dimenzioniranju potpornog zida obino se ne uvjetuje dozvoljeni vodoravni pomak zida). Za pomo pri
projektiranju i izboru najveeg dopustivog djelovanja, norma daje preporuke najveih dopustivih
deformacija tipinih konstrukcija. Pri proraunu uinka djelovanja (Ed) naelno se primjenjuju parcijalni
faktori jednaki jedinici, tj. rauna se s karakteristinim vrijednostima osnovnih varijabli.

3. Karakteristine vrijednosti
Varijable proraunskih modela uinka djelovanja i otpornosti imaju karakter sluajnih brojeva. Od tri
osnovne vrste varijabli, za geotehniko projektiranja od posebnog su znaaja parametri tla. Nain izbora tih
parametara u mnogome se razlikuje od naina izbora parametara ostalih graevinskih materijala
prvenstveno iz razloga to je tlo prirodni materijal, ija se svojstva u podruju utjecaja mogu od mjesta do
mjesta mijenjati i po veliini i po karakteru u vrlo irokim granicama, i koja u svakom projektu treba
dovoljno pouzdano utvrditi.
Eurokod 7 trai da se u projektu dokumentira i obrazloi nain izbora karakteristinih vrijednosti parametra
tla i stijena. Rezultate svih geotehnikih ispitivanja treba dokumentirati u izvjeu o ispitivanju tla dok
dobivanje izvedenih veliina i obrazloeni izbor karakteristinih vrijednosti parametara tla treba zajedeno s
obrazloenim izborom projektnih situacija, graninih stanja i pripadnim dokazima stabilnosti i uporabivosti
prema jednom od projektnih pristupa treba dokumentirati u geotehnikom projektu.

PRIMJER: Plitki temelj

-

Geotehnika kategorija 2
Granino stanje nosivosti: GEO
Proraun temeljen na analitikoj metodi
Projektni pristup 2 : A1 + M1 + R2: trajna nepovoljna djelovanja (A1): G;dst = 1.35
G;stb = 1.0
trajna povoljna djelovanja (A1):
tangens efektivnog kuta trenja (M1): ' = 1.0
efektivna kohezija (M1):
c' = 1.0
Rv = 1.4
plitki temelji nosivost (R2):

D
W

Za kontinuirani temelj (traka) prema Terzaghi:

q f = c N c + 0.5 B N + D N q
Proraun izvriti sa parametrima cp i p uz ' = 1.0 i c' = 1.0.
c
cp = k
c'
tgk
tgp =
'

Treba biti zadovoljeno:

P+W
q=
BL
q
qf
ili
q G ;dst f
q
Rv
G ;dst Rv
Ili izraeno preko stupnja iskoritenosti:

stupanj iskoritenosti (%) =

q G ;dst
100
qf
Rv