Professional Documents
Culture Documents
Historija Bosnjaka Mustafa Imamovic PDF
Historija Bosnjaka Mustafa Imamovic PDF
Autor
UVOD
ili manjoj mjeri izmije{ani sa Srbima, zatim Hrvatima, Crnogorcima, Albancima i Makedoncima. Prema popisima stanovni{tva iz 1971, 1981. i
aprila 1991. Bo{njaci su pod tada etni~kovjerskim imenom Musliman
bili tre}a najbrojnija nacija u biv{oj jugoslavenskoj dr`avi. Prema popisu
iz aprila 1991. u tada{njoj je Jugoslaviji `ivjelo ukupno 2.376.646 ljudi
koji su se izja{njavali kao Muslimani. Preko 80 % ovih Muslimana `ivjelo
je u Bosni i Hercegovini, {to je u apsolutnom broju iznosilo 1.905.018 ili
43,7 % ukupnog stanovni{tva Bosne i Hercegovine. U ostalim dijelovima
biv{e Jugoslavije prema istom popisu `ivjelo ih je u Crnoj Gori 89.932
(14,6 %), u Vojvodini 6.079 (0,3 %), Kosovu 57.408 (2,9 %), na podru~ju
u`e Srbije 173.871 (3,0 %), u Hrvatskoj 47.603 (1,0 %), u Makedoniji
70.000 (3,3 %), te u Sloveniji 26,725 (1,36 %). Svi navedeni popisi stanovni{tva pokazuju da su Bo{njaci mlada i vitalna nacija. Tako su Muslimani
prema rezultatima popisa iz 1971. godine imali najvi{i natalitet u biv{oj
Jugoslaviji, tj. 16,7 % na 1.000 stanovnika, a istovremeno najni`i mortalitet,
svega 6,2 umrlih na 1.000 stanovnika. Taj se demografski trend u osnovi
nastavio tokom narednih dvadeset godina.
Bosna je jo{ od ranog srednjeg vijeka, kao grani~na zemlja izme|u
Bizanta i Frana~ke, a kasnije i Srbije i ugarskohrvatske dr`ave, bila podru~je
su~eljavanja i sukobljavanja razli~itih politi~kih i vjerskih interesa i ideja.
Politi~kim `ivotom feudalne Bosne dominirala je autohtona bosanska vlastela, a vjerskim Crkva bosanska. Kroz stolje}a u Humu ja~a pravoslavno
stanovni{tvo, a u sredi{njim dijelovima Bosne katoli~ko, zahvaljuju}i prije
svega kulturnopoliti~kom djelovanju franjevaca. Od sredine XIV i tokom
XV st., dolaskom TurakaOsmanlija, ovo vjerski {aroliko stanovni{tvo postepeno prihvata islam. Tako se na bosanskom dr`avnom tlu i bosanskoslavenskoj etni~koj podlozi, te novo{tokavskom jezi~nom izrazu, asimiliranjem
islama kona~no oblikuje bosanskomuslimanski ili, kra}e, bo{nja~ki etnos,
narod ili nacija, naspram ostalim Ju`nim Slavenima istog jezika (Srbima,
Hrvatima i Crnogorcima), ali razli~itog vjerskog i kulturnopoliti~kog iskustva.
Historija Ju`nih Slavena, odnosno op}enito Balkana, u velikoj je mjeri
historija seoba i razli~itih migracija, izazvanih uglavnom ekonomskom nu`dom ili ~estim ratovima, kojima je kroz stolje}a vi{e puta mijenjana etni~ka
slika i struktura cijelih regiona, zemalja i krajeva. Kada je o Bo{njacima
kao muslimanima rije~, glavni uzrok i razlog njihovih migracija jeste skoro
neprekidni genocid, koji se nad njima vr{i ve} gotovo tri stolje}a od strane
njihovih hri{}anskih i kr{}anskih susjeda i raznih balkanskih i drugih
dr`ava, kako biv{ih tako i sada{njih. Osmanska osvajanja i ratovanja, uglavnom sa Habsburgovcima i Mlecima, u kojima je sa obje strane u~estvovao
9
velik broj pripadnika svih ju`noslavenskih naroda, bila su pra}ena obostranim razaranjem, plja~kom i ubijanjem, {to je redovni scenarij svih ratova.
Ovdje je bitno primjetiti da Osmanska carevina, kao islamska dr`ava, nije
tokom svojih osvajanja vr{ila nikakvo vjersko niti fizi~ko zatiranje i uni{tavanje pokorenih naroda. U skladu sa {erijatskim principom i praksom, po
kojoj narodi koji imaju "knjigu Bo`ijeg otkrovenja" (Jevreji i kr{}ani) u`ivaju
u islamskoj dr`avi status za{ti}enih manjina, pokoreno se nemuslimansko
stanovni{tvo odr`avalo kroz stolje}a osmanske vladavine. Pokoreni su se
narodi na razli~ite na~ine uklju~ivali u osmanski privredni, vojni i upravni
sistem i tako se vjerski i kulturno o~uvali i odr`ali.
Nasuprot tome, opadanjem mo}i Osmanske carevine i njenim postepenim povla~enjem iz srednje Evrope, Bo{njaci su kao muslimani ubijani,
progonjeni ili silom pokr{tavani, tako da ih danas nema u mnogim zemljama
i krajevima gdje su nekad u ve}ini ili velikom broju `ivjeli. Tako je Bo{njaka
potpuno nestalo u Ugarskoj, Slavoniji, Lici, Krbavi, Dalmaciji, Boki Kotorskoj, dana{njoj zapadnoj Srbiji, te staroj Crnoj Gori i biv{oj isto~noj Hercegovini (Nik{i} i dr.).
Bo{njaci su se odr`ali u nekoliko manje ili vi{e kompaktnih podru~ja
ili regija, odnosno {irih geopoliti~kih cjelina. Tako se po regijama, idu}i
od jugoistoka prema sjeverozapadu, izdvajaju ~etiri skupine. Prvu ~ine
Gorani ili Goranci, koji nastanjuju staru {arplaninsku `upu Goru na jugu
Metohije. Ta se `upa danas uglavnom poklapa sa teritorijom op}ine Draga{
u blizini Prizrena. Goranska naselja, kojih ukupno ima 31, od kojih devet
u Albaniji a dva u Makedoniji, ~vrsto su slavenskomuslimanska. Glavno
zanimanje Goranaca je sto~arstvo, a dugo su bili poznati i po dobrim majstorima pu{karima. Kao pe~albari po velikim gradovima biv{e Jugoslavije,
gdje ih ~esto pogre{no zamjenjuju sa Albancima, uglavnom su poznati kao
vrsni slasti~ari, a u ranijim vremenima i kao sarafi. Goranci su uvijek
teritorijalno bili odvojeni od Bosne. ^injenica da su se u popisima stanovni{tva od 1971. nacionalno izja{njavali kao Muslimani pokazuje da su i
emocionalno bliski Bo{njacima, kako zbog iste vjere, tako i zajedni~kog
slavenskog jezika, koji sami Goranci nazivaju "goranskim". Islam su prihvatili
srazmjerno kasno, u XVIII st., da bi se kao sto~ari za{titili od napada
susjednog albanskog plemena Ljumljana. Oni su u odnosu na pravoslavne
Slavene istog jezika i u odnosu na vjerski istovjetne, ali jezi~ki odvojene
Albance, uvijek znali sa~uvati svoju etni~ku posebnost. Nasuprot tome,
kada se na|u u bosanskomuslimanskoj sredini brzo se asimiliraju i u cijelosti
poistovje}uju sa Bo{njacima.
Gorancima su sli~ni Torbe{i, koji `ive po planinskim selima zapadne
Makedonije, na podru~ju Male Reke i Velesa. Ima ih i po ju`nim skopskim
10
je~ju sand`ak u Osmanskom carstvu se nazivala osnovna vojna upravnoteritorijalna jedinica. Osnovno je zna~enje rije~i zastava ili bajrak. Upravo je
negdje u Sand`aku zabilje`ena pjesma u kojoj se nalaze stihovi: "Dobra
konja {to je za sand`aka / da mi nosi careva bajraka." To je prosto zna~ilo
da se u svakom sand`aku u slu~aju rata imao pod jedan bajrak iskupiti
odre|eni broj vojnika. U vrijeme njegove pune mo}i u Osmanskom carstvu
je bilo nekoliko stotina sand`aka. ^ak je jo{ i 1800. njihov broj iznosio
290, raspore|enih u 25 ejaleta. Opadanjem Carstva njihov broj se postepeno
smanjuje. Kona~no su ukinuti zakonom od 20. I 1921. i preure|eni u
vilajete.
Nakon toga na politi~kom i diplomatskom prostoru ostala su samo dva
sand`aka. To su Alexandrette, tj. turski Iskenderun, na turskosirijskoj
granici, i nekada{nji Novopazarski sand`ak. Sand`ak i zaljev Alexandrette
je izme|u dva svjetska rata dugo bio predmetom diplomatskog spora izme|u
Turske i Sirije, koja je bila pod francuskom upravom. Francuska je kona~no
Ankarskim sporazumom 23. VI 1939. priznala sporni sand`ak i zaljev Turskoj. Biv{i sand`ak Alexandrette time je postao vilajet Hatay, sa gradovima
Iskenderunom i Antakyom. Tako je u svijetu ostao samo jedan Sand`ak,
pisan velikim po~etnim slovom, koji spada u najzna~ajnije historijske i
geopoliti~ke prostore bo{nja~kog naroda.
Muslimani slavenskog porijekla i jezika u dana{njoj Crnoj Gori, osim
onih u Sand`aku, Nik{i}u i Kola{inu, nisu nikad du`e vrijeme bili u sastavu
Bosanskog ejaleta ili pa{aluka. Samo kra}e vrijeme, osamdesetih godina
XVII st., isto~na granica Bosanskog pa{aluka protezala se ~ak do @abljaka,
stare prijestolnice Crnojevi}a, na u{}u Mora~e u Skadarsko jezero, pa su
tako i muslimani Podgorice, Spu`a, Bara, Plava i Gusinja dr`avnopravno
bili stanovnici Bosne. U tom su sklopu Plav i Gusinje predstavljali zna~ajnu
subkulturnu mikroregiju, ~iji su se stanovnici, bar {to se ti~e susjednih
Albanaca, smatrali i nazivali Bo{njacima. Bez obzira na kratkotrajnost tih
administrativno-politi~kih veza, muslimani navedenih mjesta su se bez sumnje, po svojim kulturnim odlikama, porijeklu, jeziku i osje}anjima sastavni
dio bo{nja~kog korpusa. [tavi{e, muslimani navedenih mjesta danas se u
politi~kom smislu deklariraju i identificiraju sa sand`a~kim muslimanima.
Uz sve navedene krajeve velik broj Bo{njaka `ivi odranije u dijaspori,
posebno u Turskoj, zatim u SAD, te kao radnici na tzv. privremenom radu
u Njema~koj, Austriji i drugim zemljama zapadne Evrope.
Naziv Musliman, koji je u posljednjih osamdevet decenija upotrebljavan za Bo{njake, poti~e od arapske rije~i muslim, {to je particip aktiva
od rije~i islam, u zna~enju "predati se Bogu". Rije~ musliman je perzijski
plural od arapskog muslim, a ozna~ava pripadnika islamske vjere. Ovaj
12
~asopisa. Od tada rije~i musliman i muslimanski dobijaju u Bosni i Hercegovini, a skoro istovremeno i u Sand`aku, znatno {ire zna~enje od oznake
pripadnika islama. Tako ve} od kraja XIX st. sve politi~ke organizacije i
stranke, kulturne i privredne ustanove, kiraethane ili ~itaonice, sportska
dru{tva i ostala pregnu}a i poduze}a koja se formiraju i nastaju me|u
Bo{njacima imaju u svom nazivu isklju~ivo atribut muslimanski ili, rje|e,
islamski. Takvo stanje i praksa odr`ali su se i dalje potvrdili u vremenu
izme|u dva svjetska rata.
[to se ti~e naziva ili imena jezika kojim Bo{njaci govore, taj je jezik
u srednjem vijeku naj~e{}e nazivan jednostavno slavenskim ili ilirskim, a
ne{to kasnije bosanskim. Prvi spomen imena bosanski jezik nalazi se u
jednom notarskom spisu grada Kotora od 3. VII 1436, u kojem je zabilje`eno
da je gradski knez kupio petnaestogodi{nju djevojku "bosanskog roda i
hereti~ke vjere zvanu bosanskim jezikom Djevena". Ninski biskup pisao je
1581. nekom fratru "bosanskim jezikom". U op}u upotrebu naziv bosanski
jezik ulazi u XVII i XVIII stolje}u. Zabilje`eno je da su dubrova~ki poklisari
po~etkom XVII st. pri~ali u Zvorniku nekom Bostand`i Mehmed-begu da
"u audijenciji kod Njegovog Veli~anstva" (sultana) ne govore italijanskim,
"nego ovim bosanskim jezikom". Slavni turski putopisac Evlija ^elebi bilje`i
u XVII st. da Bo{njaci govore bosanskim jezikom, a spominje i prvi bosanskoturski rje~nik, koji je 1631. sastavio Muhamed Hevai Uskufi. Duvanjski
biskup fra Pavle Dragi~evi} pi{e 1735. da u Bosni ima sve}enika koji se
u vjerskim obredima poma`u bosanskim jezikom jer ne znaju dobro crkvenoslavenski. On dodaje da je katolicima u razgovoru sa pravoslavnima
dovoljno da poznaju bosanski jezik. Od tada se ni`u brojni podaci da se u
Bosni "eglendi{e bosanski" (Matija Ma`urani}, 1842, Ivan Kukuljevi} Sakcinski, 1858. i dr.). Srpski prvaci iz Hercegovine tra`ili su od Ali-pa{e
Rizvanbegovi}a da se za vladiku, umjesto Grka, postavi ~ovjek "vi~an bo{nja~kom jeziku". Jusuf-beg ^engi} je u listu Bo{njak 3. XII 1891. pisao
da se u pogledu vjere najbolje moliti Bogu na arapskom jeziku. Ali ako
neko ne zna arapski, onda neka se moli na jeziku koji je svako "od svojih
roditelja ~uo i nau~io, to jest ovdje bosanski".
Naziv bosanski jezik ostao je u slu`benoj upotrebi i nakon austrougarske
okupacije 1878, bez obzira na agresivnost srpske i hrvatske propagande
da se to ime izbaci iz upotrebe. Zemaljska vlada BiH je 4. X 1907. jednom
internom naredbom obavijestila sve nadle`ne organe da se "zemaljski jezik"
(Landessprache) ima svuda slu`beno nazivati srpskohrvatskim, odnosno hrvatskosrpskim. Time je zvani~no ukinut naziv bosanski ili bo{nja~ki jezik.
S obzirom na tradiciju, ubrzo je posebnom vladinom odlukom 20. XI 1907.
dozvoljeno Bo{njacima da u svojim autonomnim ustanovama mogu dalje
15
rijskom tlu nekada{njeg Tvrtkovog Bosanskog kraljevstva, te u teritorijalnopoliti~kom kontinuitetu s njim, kasnijeg Bosanskog pa{aluka.
Upotreba naziva Bo{njak postepeno se aktualizira u vrijeme kraha komunisti~kog re`ima 1989/90. godine. U pravom {arenilu politi~kih stranaka,
grupa i ideja, nastalih raspadom Saveza komunista Jugoslavije, artikulira
se, me|u ostalim, i bo{nja{tvo kroz razli~ite politi~ke, intelektualne, akademske i druge rasprave.
Od po~etka agresije na Bosnu i Hercegovinu aprila 1992. i nevi|enog
genocida nad Bo{njacima, te sa organiziranjem vlastitih oru`anih snaga i
herojskim otporom agresorima, u narodu se spontano sve ~e{}e po~eo upotrebljavati naziv Bo{njak i Bo{njaci, kao nacionalna oznaka bosanskih muslimana. Tokom dvije godine rata, stradanja, otpora i borbe, naziv Bo{njak,
kao etni~ka i nacionalnopoliti~ka oznaka, dobio je u {tampi i drugoj javnoj
govornoj i pisanoj rije~i prakti~no ravnopravno mjesto sa do tada uobi~ajenim
i jo{ ustavno va`e}im terminima Musliman, odnosno Bosanski Muslimani.
Bio je to spontan proces vra}anja u upotrebu starog bosanskomuslimanskog
narodnog imena, analogan, tako|er, spontanom procesu tokom kojeg se
prije jednog stolje}a to ime izobi~ajilo iz svakodnevnog, kako javnog tako
i privatnog `ivota.
Na Drugom bo{nja~kom saboru 28. IX 1993. u Sarajevu plebiscitarno
je prihva}en naziv Bo{njak. To je samo potvr|eno Daytonskim sporazumom
i Ustavom Bosne i Hercegovine od 21. XI 1995. godine. Ipak, sam naziv
Bosanski Muslimani nije u historijskom smislu bez svoje samozatajne snage.
Kada je u uvjetima [estojanuarske diktature u Kraljevini Jugoslaviji
31. I 1930. godine ukinut [tatut za autonomnu upravu islamskih vjerskih
i vakufskomearifskih poslova u BiH od 15. IV 1909, provedena je jedinstvena organizacija Islamske zajednice za teritoriju cijele dr`ave, pod nazivom Islamska vjerska zajednica. Time je re`im posredno priznao da pored
islamske vjerske organizacije postoje i mogu postojati i druge kulturne i
sli~ne organizacije pod muslimanskim imenom. Pojam pravoslavni, rimokatolik, evangelik itd. imao je uvijek u biv{oj Jugoslaviji isklju~ivo vjersko
zna~enje, dok je pojam musliman, iako mu je odricana etni~ka indentifikacija
u najmanju ruku, shvatan i smatran kao poseban politi~ki fenomen. U
vrijeme rasprava, otvorenih Sporazumom Cvetkovi}Ma~ek i uspostavljanjem Banovine Hrvatske, o preure|enju Kraljevine Jugoslavije i njenoj
eventualnoj federalizaciji, moglo se tokom 193940. godine ~uti u stru~noj
javnosti da je "duhovito i ta~no" da se "muslimani u Bosni i Hercegovini
imaju smatrati kao posebna etni~ka zajednica". U povijesnom smislu tu
zajednicu zapravo ~ine Bo{njaci.
17
I DIO
SREDNJOVJEKOVNA BOSNA
`ensko li~no ime ili kao toponim u Dalmaciji, Hrvatskoj, Ugarskoj i Slova~koj.
Ime Bosna spominje se 1082. kao toponim za jedan lokalitet u blizini
Veszprma u Ugarskoj. Ne{to kasnije, 1130. i 1138. u Kne{tvu Nitri u
Slova~koj spominje se lokalitet Basan i kmet po imenu Boson. @ena nekog
zadarskog priora nosila je u XI st. ime Bosna, a pod istim imenom spominje
se 1103. neki monah u Biogradu na Moru. Na osnovi toga mo`e se zaklju~iti
da ime Bosna ipak nije ostalo "od starijega tu|ega naroda", kako se to jo{
1880. tvrdilo u Rje~niku JAZU, nego da se, izgleda, neko ve}e slavensko
pleme Bosna naselilo u srednjoj Bosni i dijelu Dalmacije.
U svakom slu~aju, bizantski car Konstantin Porfirogenit poznaje sredinom X st. ime Bosna, kao oznaku sredi{nje, tj. mati~ne zemlje Bosne. On
u svom spisu De administrando imperio tim imenom naziva malu zemlju
("horion Bosona"), oko izvora, gornjeg i srednjeg toka istoimene rijeke, u
kojoj se nalaze i dva grada, Katera i Desnek. Termin Katera je vjerovatno
nastao od gr~ke rije~i kastron, kojom se op}enito ozna~ava svako utvr|enje,
katera ili prosto grad, odnosno Gradac. Vjerovatno se nalazio negdje na
{irem prostoru dana{njeg Sarajeva. Ime Desneka, drugog gradautvrde u
Bosni, ve}ina nau~nika dovodi u vezu sa ilirskim plemenom Destijati, koje
je `ivjelo u srednjoj Bosni, izme|u Breze i Visokog. Desnek bi odatle bio
"Desne Kastron", nekada{nji grad ili utvrda Destijata, lociran negdje oko
Visokog. Za {ire podru~je Visokog, kao kasnijeg politi~kog sredi{ta srednjovjekovne Bosne, ~esto se jednostavno koristio naziv Bosna.
Pored Bosne, Porfirogenit spominje i neke druge oblasti i mjesta koja
su kasnije postepeno ulazila u sastav bosanske dr`ave. Tu je na prvom
mjestu nastanjeni grad Soli (Salines, Ad Salinas), kao vjerovatno sjedi{te
istoimene `upe, zatim oblasti Trebinje, Zahumlje i Paganiju (Neretljansku
oblast), pljevsku (Pleba), imotsku (Emota) i hlivanjsku `upu sa istoimenim
nastanjenim gradom.
Na cijelom tom prostoru plemena i `upe se postepeno ujedinjuju radi
odbrane od raznih vanjskih provala. U tome je oblast Bosna, zahvaljuju}i
svom sredi{njem polo`aju u sarajevskoviso~koj kotlini i geografskim odlikama, imala vode}u ulogu. Mati~na je zemlja Bosna svojom planinskom
konfiguracijom predstavljala prirodno sredi{te dr`ave koja je svjesno htjela
izbje}i politi~ke i kulturne uticaje, kako sa istoka tako i sa zapada, te na
taj na~in izgraditi i o~uvati svoju samobitnost. Ime Bosna postepeno se
prenosilo sa podru~ja Visokog na susjedne pripojene `upe i oblasti, tako
da se ve} prije kraja X st. oblikuje na tlu Bosne dr`ava koju Pop Dukljanin
u svojoj hronici navodi ravnopravno sa Ra{kom i Hrvatskom. [tavi{e, postoje
sasvim utemeljni dokazi da se Bosna kao dr`ava uobli~ila prije drugih
susjednih ju`noslavenskih ranofeudalnih dr`ava. Vjeruje se da je Sklavinija
25
26
bizantska vlast u Bosni ve} je oko sredine XI st. bila vi{e nominalna nego
stvarna. Bizantska vlada je oko 1040. morala novcem potkupljivati bosanskog
bana da joj se pridru`i u ratu protiv zetskog kneza Vojislava, koji se nastojao
osamostaliti.
To pokazuje da je Bosna ve} tada obuhvatala ve}i broj `upa izme|u
Drine i Vrbasa, koje su, iako slabo povezane, ipak sa~injavale jednu geopoliti~ku, odnosno dr`avnu cjelinu. Ta je cjelina nastajala postepenim {irenjem
mati~ne zemlje Bosne, na sjeveru dolinom rijeke Bosne prema slivovima
Usore i Spre~e, zatim dolinom Vrbasa na zapad, prema Donjim Krajima, a
na istok prema Podrinju, te na jug Humskom zemljom prema moru.
Proces ~vr{}eg povezivanja ovih oblasti, pra}en procesom feudalizacije,
a time i postepene izgradnje ustanova dr`avne vlasti, dobija na opisanom
prostoru Bosne sasvim jasne oblike po~etkom XII stolje}a. Va`nu ulogu u
tome imala je ~injenica da se Bosna tada na{la u neposrednom susjedstvu
sna`ne ugarskohrvatske dr`ave, koja je kao personalna unija nastala jednim
feudalnim ugovorom, koji su hrvatski velika{i sklopili sa ugarskim kraljem
Kolomanom 1102. godine. Tim ugovorom, zvanim Pacta conventa, hrvatski
su velika{i priznali ugarskog kralja za hrvatskog kralja, a on im je za uzvrat
potvrdio sva njihova dotada{nja ba{tinska i ostala feudalna prava. Bosna
je u ugarskohrvatskoj dr`avi, tj. u Ugarskoj, dobila najupornijeg protivnika
svoje dr`avne samostalnosti. Ugarski kraljevi nastoje svim silama pot~initi
Bosnu koju su, po rije~ima Franje Ra~kog, smatrali "podno`jem" svoje
dr`ave. Da bi ostvarili taj cilj, ugarski kraljevi vr{e sna`an vojni i politi~ki
pritisak na Bosnu i ve} se od ~etvrte decenije XII st. predstavljaju kao
njeni gospodari. Tako se u jednoj povelji kralja Bele II iz 1137. navodi
Bosna kao vojvodstvo (Bosniensis ducatus) u okviru njegovog kraljevstva.
Od sljede}e, 1138. godine, u tituli ugarskih kraljeva, me|u ostalim, redovno
se stavlja Rama (Ramae rex). U literaturi se ~esto smatra da se imenom
ove male `upe ozna~ava cijela Bosna. Spomen Rame mogao bi zna~iti da
su ugarski kraljevi poku{ali s juga, iz Dalmacije kojom su ve} gospodarili,
dolinom Neretve prodrijeti u Bosnu, ali da vjerovatno dalje od Rame nisu
stigli. Svi ovi spomeni i titule izra`avaju uglavnom ugarske pretenzije na
Bosnu, koje samo ukazuju na ~injenicu da je Bosna ve} imala du`u dr`avnu
tradiciju. U stvarnosti, ugarski kraljevi nisu ni po kojoj osnovi imali niti
mogli imati bilo kakvo historijsko pravo na Bosnu.
Prvi po imenu poznati bosanski ban Bori} spominje se u vremenu
11541164. godine. To je doba kratkotrajne obnove bizantske mo}i za
vrijeme vladavine cara Manojla Komnena 11431180. godine. Obnoviv{i
bizantsku vlast na ve}em dijelu Balkana, Komnen se neizbje`no morao
sukobiti sa ugarskim svojatanjem istog prostora. Tako se ban Bori} javlja
30
potvrdi ono {to je utana~io i potpisao na Bilinu polju. Radi toga je poveo
sa sobom banovog sina i dvojicu bosanskih crkvenih starje{ina, po imenu
Ljubina i Bragetu. Oni su pred kraljem, kalo~kim nadbiskupom (Kalocsa
danas malo mjesto u ma|arskom Podunavlju u podru~ju Kecskemta, a
nekada sjedi{te vrlo zna~ajne nadbiskupije) i drugom ugarskom gospodom,
"u ime sve svoje bra}e i samog bana Kulina", ponovili zakletvu da }e se
pridr`avati svih datih obaveza. Banovom je sinu uru~en akt sa kraljevim
pe~atom, kao nalog banu da pazi da se primljene obaveze po{tuju i da se
izvr{ava sve ostalo {to bi u vjerskim stvarima od njegovih ljudi tra`ila
rimska crkva. Ukoliko bi ban svjesno podr`avao i {titio heretike, bio bi
du`an platiti globu od 1.000 maraka srebra, koju bi po pola dijelili rimska
kurija i kraljeva blagajna.
Pismom datiranim u Ugarskoj 10. VI 1203. Kazamaris je izvijestio
papu da je obavio posao sa "biv{im patarenima" u Bosni. U stvarnosti, ~in
odricanja pokazao se samo kao Kulinov takti~ki potez, povu~en u samoodbrani da bi se izbjegla opasnost krsta{kog rata. Sabor na Bilinu polju, sa
svim doga|ajima koji su mu potom slijedili, pokazao je da su bosanski
krstjani bili u stanju da se na razli~ite na~ine odupru svakoj vrsti spoljnog
pritiska. Oni su se pokazali ~vr{}im i ustrajnijim nego {to su to njihovi
brojni protivnici mislili. [to se pritisak poja~avao, to su vi{e ja~ali i njihov
otpor i njihova snaga. Osobene historijske prilike u Bosni omogu}ile su
bosanskom krstjanstvu da tu uhvati ~vrstog korijena i razvije se u veliku
moralnu snagu kojom se, skoro tri stolje}a, pru`ao otpor svim pritiscima
koji su dolazili, kako sa zapada tako i sa istoka.
Opravdano se postavlja pitanje: Da li je bosanska verzija kr{}anstva
u toj svojoj samozatajnosti oblikovala politi~ki pojam srednjovjekovnog bosanstva i bosansku dr`avu ili je Bosna samo iskoristila "bogumilstvo" ili
"patarenstvo" kao sredstvo za ostvarenje svoje dr`avne samostalnosti i jedne
osobene duhovnosti? Razna dualisti~ka u~enja prisutna su u skoro svim
dijelovima Balkana kroz cijeli srednji vijek. Taj je "balkanskoslavenski
protestantizam" imao svoje duboke socijalnoeti~ke korijene, ali jedino je
u Bosni igrao politi~ku ulogu. Hereza je u Bosni, bez sumnje, bila sredstvom
dr`avne politike, ali joj se duhovna dimenzija i presudan uticaj na duhovni
`ivot bosanskog ~ovjeka nikako ne mogu odre}i.
Sabor na Bilinu polju odr`an je u vrijeme ^etvrtog kri`arskog rata,
12021204. godine, koji je doveo do znatnih pomjeranja u politi~kim odnosima na Balkanu i u isto~nom Sredozemlju, {to se vremenom osjetilo i
u samoj Bosni. Op}enito je poznato da su kri`arski ratovi, vo|eni od kraja
XI do sedamdesetih godina XIII st., bili osvaja~ki pohodi feudalne zapadne
i srednje Evrope protiv muslimanskog Srednjeg istoka, pod izgovorom
35
45
protiv kralja, ve} je stao na stranu kralja, ~ime je sebi i svojoj dr`avi
osigurao dobre i ~vrste odnose sa ugarskim dvorom. On je tako na najbolji
na~in iskoristio politi~ke posljedice sloma [ubi}a. U banu Stjepanu II
Bosna je, poslije du`eg vremena, dobila vladara izrazite politi~ke mudrosti
i dr`avnika koji je odlu~nim i krupnim potezima uveo svoju zemlju u glavne
tokove balkanske politike.
U vrlo kratkom vremenu, od samo ~etiri godine, od 1322. do 1326,
ban Stjepan II kona~no je pripojio Bosni Donje Krajeve (Bosanska krajina),
oblasti Usoru i Soli, `upe Duvno, Hlivno i Glamo~ (tzv. Zavr{je ili Tropolje),
zatim primorje od Neretve do Cetine (Neretljanska krajina), te na kraju
Humsku zemlju. Tako je Pribisav, "Dijak bana Stipana", mogao ve} oko
1323. zapisati da njegov gospodar dr`i zemlju "od Save do mora, od Cetine
do Drine". Time su za vrijeme Stjepana II Kotromani}a trajno uobli~ene
teritorijalne konture savremene Bosne.
U naporima bana Stjepana II da u~vrsti granice svoje dr`ave, posebno
mjesto zauzimao je Hum. U vrijeme bana Kulina Humskom zemljom ili
obla{}u vladao je knez Miroslav, brat Stefana Nemanje, a potom njegovi
nasljednici, kao vazali ra{kih, odnosno srpskih vladara. Mada je sve do
1326. Hum bio politi~ki uglavnom odvojen od Bosne, postojala je velika
kulturnohistorijska povezanost ovih prostora. Pored toga, Hum je predstavljao
i privrednu sponu Bosne sa Dubrovnikom. U isto vrijeme kada i Bosna,
Hum je bio zahva}en herezom. Gone}i heretike, herceg Hrvatske Koloman
upao je 1239. sa svojom kri`arskom vojskom i u Hum, odakle se ubrzo
povukao. Bez obzira na ~injenicu {to je u Humu, usljed politi~kih veza sa
Ra{kom, pravoslavno stanovni{tvo bilo srazmjerno brojno, zahumski episkop
je pod pritiskom heretika sredinom XIII st. premjestio svoje sjedi{te iz
Stona ~ak u manastir sv. Petra na Limu, u dana{njem Bijelom Polju.
Srpski vladari i velika{i za dugo vremena nisu mogli pre`aliti gubitak
Huma. Stefan Du{an je vi{e puta, na razne na~ine, poku{avao povratiti
Hum. On je, me|u ostalim, ~etvrt stolje}a nakon gubitka Huma, godine
1350. poduzeo veliki vojni pohod na Bosnu, pa je stigao ~ak i do Bobovca,
ali Hum nije povratio. Tako je ban Stjepan II ostao "po milosti Bo`joj
gospodin svim zemljama bosanskim i Soli i Usore i Donjim Krajem i Humskoj
zemlji".
Ulazak Huma u sastav Bosne imao je dvije posljedice. Prva je da je
Humska zemlja vremenom postala sredi{te okupljanja budu}eg prostora
Hercegovine kao sastavnog dijela Bosne. Ban Stjepan II je ve} 1333. prodao
Dubrov~anima Humsko primorje od Stona do Gruda (u Konavlama), sa
poluotokom Pelje{cem. Kasnije su, 1419, odnosno 1426, vojvode Sandalj
Hrani} i Radoslav Pavlovi} prodali Dubrov~anima i Konavle. Porodica
51
53
Feudalna organizacija
58
64
Privreda i dru{tvo
68
usljed politike hercega Hrvoja, koji je u Ugarskoj smatran za glavnog Sigismundovog protivnika. Svi ti napadi Sigismundove vojske vi{e su izazvali
stradanje naroda po Bosni, nego {to su osigurali ugarske pozicije. Da bi
rije{io to pitanje i osigurao zale|e s juga za provo|enje svojih evropskih
planova, Sigismund je 1408. uputio sna`nu kri`arsku vojsku u Bosnu, koja
je kod usorskog grada Dobora, na lijevoj obali Bosne kod Modri~e, nanijela
te`ak poraz Bo{njacima. Prema savremenim izvje{tajima, kralj Sigismund
je poslije bitke "po obi~aju ma~a" dao poubijati "buntovnike oba spola,
ljude, djecu i starce iz svih krajeva Bosne". Ve}i broj vlastele tokom bitke
je zarobljen i pogubljen u samom gradu Doboru. Istovremeno su, po kraljevom
nare|enju, mnogi bosanski gradovi i trgovi "u ni{ta pretvoreni".
Ovaj poraz jo{ vi{e je razjedinio bosansku vlastelu, uzdrmao do tada
svemo}nog hercega Hrvoja i pokolebao ga u njegovoj protivugarskoj politici.
Pod utiskom ugarske pobjede, Hrvoje se izmirio sa kraljem Sigismundom
i priznao katoli~ku vjeru. Slijede}e, 1409. godine, vlastela je svrgla kralja
Tvrtka II i vratila na prijestolje prougarski nastrojenog kralja Ostoju. To
Sigismundu nije bilo dovoljno pa je 1409. ponovno s uspjehom ratovao,
uglavnom po isto~noj Bosni. Sigismund je tada oblasti Usoru i Soli stavio
pod svoju neposrednu kraljevsku vlast i tako ih izdvojio iz Bosanske kraljevine. Istovremeno je, 1411. godine, predao grad Srebrenicu s okolnim
rudnicima na upravu i kori{tenje srpskom despotu Stefanu Lazarevi}u.
Odatle vjerovatno poti~e podatak Stefanovog biografa Konstantina Filozofa
da su stanovnici bosanskog grada Srebrenice "svi jeresi bogomilske".
Kada je tako u~vrstio svoj polo`aj, Sigismund je odlu~io da skr{i hercega
Hrvoja, i dalje najmo}nijeg i najuticajnijeg velmo`e u Bosni. Prvo mu je
1413. oduzeo otoke Bra~ i Hvar i nagovorio dalmatinske gradove da mu
odreknu vlast. Potom mu je oduzeo Sansku `upu i predao je knezovima
Baboni}ima Blagajskim. Sve je to navelo hercega Hrvoja da se sa jednim
brojem druge bosanske vlastele obrati za pomo} TurcimaOsmanlijama,
me|u kojima je u me|uvremenu okon~an gra|anski rat.
U jedanaestgodi{njoj borbi ~etverice sinova sultana Bajezita I za njegovo
naslije|e, pobijedio je najstariji me|u bra}om, sultan Mehmed I. On je u
odlu~uju}em okr{aju savladao jedinog preostalog suparnika, svog najmla|eg
brata Musu (navodno zvanog Kesed`ija: po turskim rije~ima yol i kesici, u
prevodu "put" i "onaj koji sije~e", u zna~enju drumski razbojnik). Presudna
bitka izme|u dvojice Bajezitovih sinova odigrala se 5. VII 1413. na Blatnom
polju (turski umurlu) kod Samokova, ju`no od Sofije, na rijeci Isker (Iskr)
u podno`ju planine Vito{e. Mehmed je smatran za zastupnika feudalnog
reda i poretka, pa je imao punu podr{ku svih anadolskih i rumelijskih
sand`ak-begova i drugih velika{a. Nasuprot tome, Musa je vodio janji~are,
73
odmah napustio Srbiju i oti{ao u Italiju, gdje je umro 1476. godine. Kralj
Toma{ je u tim dramati~nim godinama nastojao ostvariti ~vr{}i savez sa
srpskom despotovinom. Tako je, uz ugarsko odobrenje, 21. III 1459. obavljeno vjen~anje bosanskog prjestolonasljednika Stjepana Toma{evi}a sa k}erkom pokojnog despota Lazara Brankovi}a. Na osmanskom dvoru je taj ~in
shva}en kao poku{aj ostvarenja personalne unije izme|u Bosanskog kraljevstva i srpske dr`ave, koja je pravno postojala jo{ od Tvrtkovog krunisanja
nemanji}kom krunom 1377. godine. Zato je sultan Mehmed Fatih odmah
uzvratio i ve} u ljeto 1459, bez velikog napora i otpora, zauzeo Smederevo,
~ime je kona~no dokraj~ena srpska srednjovjekovna dr`ava. Da se ta dr`ava,
~ija je historija povezana sa Bosnom, odr`ala jo{ 70 godina nakon Kosovske
bitke, ~ak uz odre|eni privredni napredak, treba zahvaliti ~injenici da je
osmansku dr`avu, nakon Ankarske bitke 1402, potresao te`ak gra|anski
rat. Pored toga, mo`da je bila presudna uloga despota \ura|a Brankovi}a,
koji je 1426. naslijedio svog ujaka Stefana Lazarevi}a. On je dalekovido
procijenio da }e budu}e sredi{te srpske dr`ave, umjesto na jugu, biti na
Dunavu. Upravo je despot \ura| u razdoblju 14281430. podigao na Dunavu
svoju prijestolnicu Smederevo, kao najve}u i najprostraniju gradtvr|avu
na slavenskom dijelu Balkana. Na jednoj od 25 gradskih kula nalazi se
natpis izra|en crvenom opekom da je grad dovr{io u ljeto 1430. "V Hrista
Boga blagoverni despot \ura| gospodar Srbljem i Pomorju zetskom". Vjerovatno je, imaju}i u vidu u kakvim je te{kim okolnostima dr`ao Srbiju, u
"registru evropskih dr`ava" prve polovine XV st. Lajos Thallczy ocijenio
da je despot \ura| Brankovi} bio jedan od "najve}ih diplomata svih vremena"
i "najgenijalniji dr`avnik srpskog naroda".
Sve to ipak nije moglo otkloniti propast i nestanak Srbije kao dr`ave
i geopoliti~ke cjeline za naredna ~etiri stolje}a. Bosna je, nasuprot tome,
u tom vremenu nestajala kao dr`ava, ali se kao geopoliti~ki pojam i kulturnopoliti~ka cjelina neprekidno odr`avala. Osmanlije su odmah po zauze}u Smedereva i ru{enju srpske despotovine nastavile redovno upadati u
Bosnu i prodirati prema njenim sjeverozapadnim granicama. Pri tome nisu
{tedile ni zemlju prepredenog hercega Stjepana Kosa~e, koji je stalno lavirao
izme|u Osmanlija, bosanskog kralja, Venecije i Dubrovnika, beskrupulozno
mijenjaju}i svaki ~as svoj politi~ki pravac, samo s jednim ciljem da se
sam odr`i, vjeruju}i pri tome da je u stanju prevariti sviju redom. On je
tako sve vi{e poja~avao podvojenost izme|u "kraljeve zemlje" ili Bosne u
u`em smislu i "humske zemlje" ili Hercegovine, kojom je kao obla{}u
bosanske dr`ave ustvari vladao. Ratovao je sam sa Dubrovnikom. Politi~ki
se dr`ao Osmanlija, dok je kralj Toma{ nastojao svojoj dr`avi na}i oslonac
u Ugarskoj. Mo`da u bolje strane njegova vladanja spada to da je {irom
80
83
Crkva bosanska
Dok o ustrojstvu i hijerarhiji Crkve bosanske postoje srazmjerno pouzdani podaci, o njenoj se doktrini, na`alost, zna vrlo malo. Prije svega,
nedostaju u tom pogledu podaci iz prve ruke, tj. iz same Bosne. Nije,
sa~uvan ni jedan izvorni bosanski opis ustrojstva, ceremonijala i teolo{kih
principa Crkve bosanske. Ni bosanski franjevci, koji su se tako uporno
borili protiv bosanskih heretika, nisu o tome ostavili nikakav izvorni spis
ili izvje{taj. Postoje, dodu{e, neki popisi "zabluda bosanskih heretika", koje
su krajem XIV st. sastavljali talijanski franjevci. U njima se bosanski krstjani
prikazuju kao pravi dualisti katarskog ili bogumilskog tipa. Tako se u
jednom spisu ka`e kako oni vjeruju da postoje dva boga, od kojih je onaj
ve}i stvorio sve duhovne i nevidljive stvari, a manji, Lucifer, sve tjelesne
i vidljive stvari. Dalje se ka`e da bosanski krstjani odbacuju Stari zavjet,
svetu misu, crkvene gra|evine i slike, a "napose kri`". U literaturi je ve}
primije}eno da su ovakvi popisi "zabluda bosanskih heretika" ustvari obi~ni
prijepisi kriti~kih traktata protiv talijanskih katara.
Pone{to se o doktrini i praksi Crkve bosanske posredno mo`e zaklju~iti
iz Akta o odricanju (abjuraciji), donesenog na Saboru na Bilinu polju, u
prolje}e 1203. godine. Starje{ine Crkve bosanske tom prilikom obavezale
su se da }e priznavati vrhovnu vlast Rima, primati katoli~ke sve}enike u
svoje hi`e (samostane), obnoviti oltare i kri`eve na mjestima gdje se vr{i
bogoslu`enje, obavljati ispovijed i pokoru, dr`ati se praznika i posta prema
rimskom kalendaru, obavljati pri~est najmanje sedam puta godi{nje, da
ne}e dopu{tati da mu{karci i `ene `ive u istim hi`ama te da }e uskra}ivati
uto~i{te hereticima. Na kraju su obe}ali da }e se umjesto imenom krstjanin
izme|u sebe nazivati bra}om. Iz ovog je zaista te{ko izvesti odre|en zaklju~ak
o pozitivnim teolo{kim postulatima Crkve bosanske.
Na osnovi drugih izvora mo`e se zaklju~iti da su bosanski krstjani
dosljedno smatrali da put ka spasenju ne zavisi od nekog sakramenta (kr{tenja, krizme, pri~esti, pokore, ispovijedi, posljednje pomasti, braka i sl.),
niti od dobre volje crkvenih pastira, nego isklju~ivo od na~ina `ivota vjernika.
Pored toga, zna se da su krstjani Crkve bosanske odbacivali Stari zavjet,
proroke i spise svetih otaca. Jednako su odbacivali i kult Marije, do kojeg
je katoli~ka crkva veoma dr`ala. Smatrali su da je Krist samo prividno
imao ljudsko tijelo, te da ustvari nije ni trpio niti umro. Bosanski krstjani
su odricali svaku vlast kr{}anskim crkvama, posebno katoli~koj. Smatrali
su da je samo njihova crkva prava pa je odatle starje{ina Crkve bosanske
nasljednik apostola Petra, a ne rimski papa. U tom su smislu prezirali
crkve, katoli~ku i pravoslavnu, koje su nazivali "sinagogama sotone". Odbacivali su upotrebu svetih slika kao obi~nu idolatriju. Nisu vr{ili slu`bu
Bo`iju niti su vjerovali u svece i njihove navodne mo}i. Vjerovali su u
89
brojnih Bosanaca tokom prvog stolje}a nakon pada bosanske dr`ave posljedica je dinamizma nove vjere, a ne neke njihove navodne sklonosti ka
preobra}anju usljed pripadanja nekim hereti~kim u~enjima, kako se to
~esto misli i pi{e.
U takvim uvjetima svaka vjerska praksa u srednjovjekovnoj Bosni bila
je manje ili vi{e iskrivljena u odnosu na svoje izvore i sredi{ta u drugim,
razvijenijim sredinama. Zato se vjerske prilike u Bosni ne mogu objasniti
opisivanjem raznih religijskih doktrina, kao {to su manihejstvo i druge
hereze. Crkva bosanska i njena hereza nisu predstavljale samo vjersku
pojavu nego su istovremeno bile izraz socijalnopoliti~kog stanja jednog
nerazvijenog selja~kog dru{tva i na njemu zasnovane feudalne dr`ave. Izvori
otkrivaju sinkretizam i vrlo slabo poimanje kr{}anstva u srednjovjekovnoj
Bosni. Crkva bosanska ni u duhovnom, ni u izravnom politi~kom smislu
nije ostavila nikakvo naslije|e. Njeno je naslije|e u tom smislu ustvari
preuzeo islam.
Sa stanovi{ta politi~ke uloge, Crkva bosanska je odigrala dvostruku i
donekle protivrje~nu ulogu. Usljed svoje povezanosti sa vlastelom, ona je
bila jedan od klju~nih ~inilaca slabosti sredi{nje vlasti i snage partikularizma
u feudalnoj Bosni. Na drugoj strani, Crkva bosanska je, kao ideolo{ki ~inilac
u borbi protiv pape i ugarskohrvatskih kraljeva i velika{a, te srpskih
vladara koji su nosili katoli~anstvo, odnosno pravoslavlje, dala zna~ajan
doprinos izgradnji bosanske dr`avne samostalnosti i odbrani od vanjskih
neprijatelja.
92
II DIO
Prema ranim osmanskoturskim hronikama, Osmanlije poti~u iz Centralne Azije, iz nomadskog plemena Kayi Turaka, jednog organka Turaka
Oghuza, koji su pod pritiskom mongolskih najezda izbjegli u Anadoliju
tokom tre}e decenije XIII stolje}a. Kasnije hronike, od kojih su mnoge
prepletene legendama i mitovima, o~ito su pisane sa namjerom da se uve}a
ugled vladaju}e Osmanove ku}e sa dugom linijom istaknutih predaka.
Kriti~kom analizom filolo{kih i epigrafskih podataka, poznati engleski
osmanist Paul Wittek otkrio je izvjesne protivrje~nosti u tradicionalnoj
genealogiji i nastojao dokazati da je Kayilinija osmanskih vladara u manjoj
ili ve}oj mjeri izmi{ljena. Wittek sa dosta argumenata pokazuje da Osmanlije
nisu do{le u Anadoliju "kao novi talas" najezde u XIII stolje}u. On dalje
dokazuje da Osmanlije nisu sebe smatrale posebnim plemenskim entitetom
ili nekom posebnom rasom, nego samo "zajednicom gazija", tj. ratnika koji
se na bizantskoj granici bore za napredak islama. Ve}ina istra`iva~a odbacuje
mi{ljenje, koje se susre}e u literaturi da su Osmanlije bile "samonikli ljudi"
koji su prihvatili islam po dolasku u zapadnu Anadoliju, gdje su se spojili
sa dijelom maloazijskih Grka, iz ~ega je proistekla osmanska nacija kao
dr`ava. Turski histori~ar Mehmed Fuad Kprl smatra da su Osmanlije
samo jedna od mnogih, me|usobno povezanih turskih etni~kih grupa koje
su naselile Anadoliju. U tom smilu, za njega je osmanski politi~ki, a turski
etni~ki pojam.
Op}enito gledano, mnoge neizvjesnosti pokrivaju historiju Osmanlija
prije XIII stolje}a. Ono {to je op}eprihva}eno to je da je osniva~ osmanske
dr`ave, tj. kasnijeg Osmanskog carstva, bio Osman, sin Erthogrula, jednog
od turkmenskih vo|a. Otac, Erthogrul dobio je kao gazija od seld`u~kog
sultana Alaldina II feudalne posjede i zemlje, zvane bejlik (beylik) ili emirat,
sa sjedi{tem u gradu Sgt, na bizantskoj granici unutar Male Azije. Sa
pripadnicima jednog broja svog turkmenskog plemena ~uvao je granicu i
kao i druge gazije vodio prepade na bizantsku teritoriju. Te posjede
naslijedio je njegov sin Osman.
Od svih anadolskih begova i emira Osman Gazi je vladao prostorom
koji je bio najistureniji prema ju`nim obalama Crnog mora i najbli`i Bizantu
95
i Balkanu. Osman Gazi je, prema bizantskom hroni~aru Georgiju Paphymerosu, po~eo 1301. opsadu Nikeje (Iznik). Bizantska vlada poslala je opkoljenom gradu u pomo} najamni~ku vojsku od oko dvije hiljade ljudi. Osman
ih je sa~ekao u zasjedi na prilazima gradu i u ljeto 1301. potpuno potukao.
Ovom pobjedom Osman je stekao slavu {irom Anadolije, pa su iz svih
njenih krajeva pristizale gazije i stavile se pod njegovu zastavu. Prema
ustaljenom obi~aju, u pograni~nim emiratima i bejlucima su uzeli ime svog
vo|e i postali poznati pod nazivom Osmanlije. Na taj na~in je istovremeno
uspostavljena Osmanska dinastija. Tako se 1301. mo`e smatrati godinom
uspostavljanja i u~vr{}enja osmanske dinastije i dr`ave.
Histori~ari do danas, posebno oni na Balkanu, nisu nau~no odgovorili
na pitanje kako je mala grupa nomadskih ili polunomadskih Turaka uspjela
stvoriti organiziranu i prostranu islamsku dr`avu, u kojoj je `ivio i velik
broj nemuslimana. Neki misle da je ta temeljna osniva~ka snaga bila u
neprekidnom ratni~kom pohodu, koji su Erthogrul i njegov nasljednik Osman,
kao vo|e gazija, vodili protiv bizantskokr{}anskih ratnika, me|u kojima
su bili brojni Slaveni, kao akritoi (grani~ari limitanei). Do Osmanovog
dolaska na vlast 1299. prvobitni Erthogrulov emirat toliko je pro{iren stalnim
ratovanjem da se pretvorio u dr`avu. Prilika da se bore za islam privla~ila
je brojne gazije iz mnogih dijelova islamskog svijeta, a posebno razne turske
etni~ke grupe, koje su ispred Mongola bje`ale u Anadoliju. Tako je gazijska
struktura postepeno oblikovala osnovu za vojnoadministrativnu organizaciju
Etrhogrulovog emirata, odnosno kasnije Osmanove dr`ave. ^uvaju}i granicu
islama prema Bizantu, Erthogrul je sa zna~ajnim brojem svojih razli~itih
turkmenskih saveznika istovremeno vodio upade na bizantske teritorije.
Tako je organizacija gazija oblikovala osnovu za politi~ku strukturu emirata
i budu}eg Carstva.
U balkanskoj, a dobrim dijelom i evropskoj literaturi, name}e se mi{ljenje da su rane Osmanlije bili primitivni plemenski ljudi. Izvori i kasnije
razdoblje islamskokr{}anske i jevrejske koegzistencije te uzajamnog uticaja
pokazuju da su Osmanlije, nasuprot tome, imale odgovaraju}e i samozatajne
snage za gradnju jedne mo}ne dr`ave. Drugim rije~ima, to je bio etni~ki
elemenat sa izrazitim smislom za politi~ku organizaciju, koji je na osnovama
islama kao u~enja od seld`u~kih podanika i robova, vremenom uspio
izgraditi jednu od najve}ih i najdugotrajnijih imperija koje historija poznaje.
Duga tradicija perzijskog, arapskog, seld`u~kog i op}enito islamskog
gradskog `ivota i intelektualnih djelatnosti veoma su doprinijeli usponu i
razvoju nove dr`ave. U osnivanju osmanskog dr`avnog sistema posebnu
ulogu imale su ahije, kao udru`enja trgovaca i zanatlija te ulema, kao stale`
96
u~itelja i tuma~a islama. Ove su dvije strukture posebno doprinijele uspostavljanju i {irenju osmanskog dr`avnog sistema.
Rastu i usponu osmanske dr`ave, pored toga, zna~ajan doprinos dali
su muslimanski esnafi, kao udru`enja zanatlija, a posebno o{tra disciplina
udru`enja muslimanske mlade`i, ~iji su ~lanovi bili vezani kodeksom moralnih, odnosno eti~kih ideala, tj. pravilima ~asti gazija. Pored toga, sposobnost
raznih osmanskih vladara imala je zna~ajnu ulogu u njihovim po~etnim
uspjesima. Tome je svakako doprinijelo opadanje Bizanta, nakon ^etvrtog
kri`arskog rata 1204, te feudalna anarhija u balkanskim ju`noslavenskim
zemljama. Uz sve to, mo`e se dodati i ~injenica da Zapad, posebno Venecija,
\enova i Firenca, usljed svojih trgova~kih interesa na Bliskom Istoku, nisu
bili jedinstveni u otporu Osmanlijama.
U ogromnom muslimanskom svijetu bilo je malo ljudi tako privr`enih
islamu, kao {to su to bile Osmanlije. Gaza ili sveti rat kao ideal bio je
zna~ajan ~inilac u uspostavi i razvoju osmanske dr`ave. Cjelokupno dru{tvo
u ranom osmanskom emiratu organizira se u skladu sa kulturnim idealom
svetog rata radi {irenja darulislama (Dar-al-Islam "zemlje islama" ili kod
samih muslimana jednostavnije daruna "na{a zemlja") sve dotle dok se
njime ne obuhvati cijeli svijet. Nasuprot darulislamu stoji darulharb (Dar-al-harb), kao "zemlja rata", odnosno teritorije koje su neprestano izlo`ene
prijetnji rata.
Gaza je shvatana kao vjerska du`nost koja je njene pripadnike nadahnjivala za razli~ite poduhvate i ~inila ih spremnim na `rtvovanje. Druga~ije
re~eno, u tom pograni~nom dru{tvu sve su se dru{tvene vrline sjedinjavale
u idealu gaze. O dubini vjerskih osje}anja i uvjerenja koja su vladala me|u
gazijama svjedo~i u svojim bilje{kama solunski arhiepiskop Georgije Palamas. Kada su Osmanlije u prolje}e 1354. nakon Galipolja zauzele Solun,
potvrdile su mu polo`aj arhiepiskopa, uz rije~i da je napredovanje islama
od istoka prema zapadu jasan dokaz da je to Bo`ija volja i da je islam
"prava vjera". Istovremeno, u skladu sa u~enjem islama, svrha svetog rata
nije bila da uni{ti, ve} samo da pot~ini i za{titi kao "kitabijsku" manjinu
kr{}ane, Jevreje i ostale narode koji posjeduju knjigu Bo`ijeg otkrovenja,
tj. neislamski svijet.
Dok su razvijenu islamsku civilizaciju u osmanskom zale|u odlikovale
vjerska ortodoksija i skolastika, a {erijatski zakoni i dvorska literatura
pisani jednim izvje{ta~enim knji`evnim jezikom, dotle je u pograni~nim
bejlucima preovladavala narodna kultura, obilje`ena dervi{kim tarikatima
(redovima), misticizmom, epskom knji`evno{}u i obi~ajnim pravom, koje
je u dnevnoj praksi bilo skoro u istoj ravni sa {erijatom. U osmanskoj dr`avi
i drugim pograni~nim bejlucima turski jezik je prvi put postao slu`benim
97
102
i op}enito gr~ko pravoslavno stanovni{tvo, upla{eno stalnim prodorom Italijana, fanati~no se opiru}i svakom katoli~kom prisustvu i eventualnom uticaju.
Osmanlije su im u tome, radi svojih interesa, pru`ale svaku pomo}.
Nasuprot tom rasulu i nesnala`enju, Osmanlije su vodile dosljednu
politiku, za ~ije su provo|enje imale na raspolaganju, kako odgovaraju}u
vojnu snagu tako i strogo centraliziranu dr`avnu vlast. Uz sve to, veliku
prednost za Osmanlije predstavljao je janji~arski red ili korpus, "prva staja}a
vojska u Evropi". Prema tradiciji, taj korpus osnovao je sultan Orhan od
ratnih zarobljenika poslije zauze}a Edirna. Janji~arski korpus nalazio se
pod neposrednom komandom sultana.
U svojim osvajanjima Osmanlije su u pravilu prvo poku{avale ste}i
povjerenje kr{}anskih feudalaca i osigurati njihovu dobrovoljnu predaju i
pokornost. Tek ako im to ne bi uspjelo, bez oklijevanja bi se hvatali oru`ja.
To je bila su{tina njihove prvobitne osvaja~ke taktike i politike, kojom su
poslije Mari~ke (1371), a posebno Kosovske bitke (1389), uspostavili na
Balkanu cijeli sistem svojih vazalskih dr`ava i dr`avica. Nakon Mari~ke
bitke ~ak je i bizantski car postao u pravom smislu osmanski vazal, po{to
su pripadnici Paleologa, posljednje bizantske vladaju}e loze, tra`ili sultanovu
pomo} da bi sa~uvali svoje prijestolje. Logi~no je da su onda i ostali
balkanski vladari po{li za primjerom Bizanta.
Osmanlije su skrupulozno po{tovale feudalne principe. Od vazala je u
po~etku zahtijevan manji godi{nji danak, kao znak pokornosti islamskoj,
odnosno osmanskoj dr`avi. Kasnije je svaki vazal morao na osmanski dvor
poslati kao taoca jednog od svojih sinova. Vremenom se uobi~ajilo da vazal
jednom godi{nje osobno posjeti osmanski dvor i zakune se na vjernost, te
da sultanove prijatelje i neprijatelje smatra svojim prijateljima, odnosno
neprijateljima. Uz to, vazali su imali obavezu slati pomo}ne trupe prilikom
sultanovih ratnih pohoda. Ako bi se vazal ogrije{io o svoje du`nosti i obaveze,
njegova je zemlja progla{avana za darulharb i tako izlagana mogu}em napadu
gazija.
Ve} je sultan Bajezit I odredio, a Mehmed II Fatih potvrdio Dunav
kao sjevernu granicu Carstva. U tom smislu, sultan Mehmed Fatih je odlu~no
spre~avao bilo koju balkansku dr`avu ili neku stranu silu, u prvom redu
Ugarsku, da se u~vrsti ju`no od Dunava. To je postalo o~ito nakon osvajanja
Smedereva (1459), Bosne (1463), Moreje i Albanije (14641479). Pla{e}i
se da bi u slu~aju vanjske navale na Carstvo lokalnivazalni vladari pre{li
na stranu neprijatelja, sultan Fatih je, da bi se osigurao, nastojao ukloniti
sve preostale dinastije na Balkanu. Nekima je davao godi{nju apana`u
(arpaluk), druge je slao kao namjesnike u udaljene pokrajine, dok je tre}e
jednostavno fizi~ki uni{tavao. Nakon osvajanja Moreje, sultan je Dimitriju
104
kona~no osvojile 1512, dok se Jajce odr`alo pod ugarskom vla{}u ~ak jo{
dvije godine poslije Moha~ke bitke (1526). Osmanlije su grad dr`ale pod
stalnom opsadom jo{ od po~etka 1520. godine. Opkoljena posada dobijala
je hranu, uglavnom je~am, konvojima koji su pod oru`anom pratnjom stizali
iz Slavonije u grad ~etiri puta godi{nje. Osmanlije su grad ponovno zauzele
tek 1528. godine.
Uspostavljanjem Jaja~ke i Srebreni~ke banovine Bosna je ustvari podijeljena izme|u Osmanske carevine i Ugarske. Bosanskom stanovni{tvu
takvo stanje je te{ko padalo, posebno pre`ivjeloj sitnoj bosanskoj vlasteli,
po{to su velmo`e ve} si{le sa historijske pozornice, bilo fizi~kom likvidacijom,
bilo bijegom na Zapad. Sitna vlastela bila je u prvom redu nezadovoljna
zato {to joj nova osmanska vlast ograni~ava pravo raspolaganja sa njenim
biv{im feudalnim posjedima, koji su pretvoreni u timare. Sitna vlastela
poduzima izvjesne akcije za obnovu Bosanskog kraljevstva. Jedna grupa
bosanskih plemi}a iza{la je ve} po~etkom augusta 1463. pred mleta~ki
senat i molila pomo} za oslobo|enje i obnovu Bosanskog kraljevstva. Ova
akcija nije dala nikakve rezultate.
Ni selja{tvo nije bilo zadovoljno i te{ko se privikavalo na novu vlast.
Izvori pokazuju da je tokom prve decenije osmanske vlasti veoma mali
procenat bosanskog stanovni{tva prihvatio islam. Ovo neraspolo`enje me|u
stanovni{tvom nije promaklo osmanskim vlastima. Kako sami u tom trenutku
nisu mogli istisnuti Ugarsku iz Bosne, pribjegli su jednoj mjeri koja je
"jedinstvena u povijesti njihovih osvajanja". Osmanlije su od sjevernih dijelova Bosanskog sand`aka krajem 1465. osnovali "Bosansko kraljevstvo",
kao neku, modernim jezikom re~eno, tamponzonu ili koridor izme|u svojih
i ugarskih posjeda u Bosni. Oni su time istovremeno me|u doma}im stanovni{tvom stvorili iluziju da se obnavlja bosanska dr`ava. Upravu nad tim
tobo`njim kraljevstvom povjerili su Matiji, jednom od rijetkih pre`ivjelih
Kotromani}a. Matija je bio sin njihovog {ti}enika Radivoja, koga su svojevremeno isticali nasuprot kralju Tvrtku II kao svog pretendenta na bosansko
prijestolje. Teritorij novog "Bosanskog kraljevstva" prostirao se od La{ve
na sjever i sastojao se od {est gradova i njihovih podru~ja. Sjedi{te kralja
je najvjerovatnije bilo u Vranduku. Na tom podru~ju nisu djelovale nikakve
osmanske vlasti, nego je kralj sa svojom vlastelom vr{io vlast na osnovi
u`ivanja feudalnih imunitetskih prava. Matija se, kao "bosanski kralj, sin
kralja Radivoja", drugi put spominje u izvorima 11. I 1467, a potom mu
se gubi svaki trag. Pretpostavlja se da je oti{ao u Carigrad, gdje mu je ve}
od ranije `ivjela `ena. Njegovim odlaskom kona~no se ugasila loza Kotromani}a.
109
112
Agrarno ure|enje
skom feudalizmu, i u timarskom sistemu u osnovi je vladao princip podijeljenog vlasni{tva, sa tri titulara, odnosno nosioca odre|enih vlasni~kih
prava. To su bili seljaci, spahije ili timarlije i na kraju dr`ava, odnosno
sultan sa vrhovnim pravom vlasni{tva. Vrhovno pravo vlasni{tva bilo je,
op}enito govore}i, ja~e nagla{eno nego u evropskom feudalnim dr`avama,
gdje je to pravo ~esto bilo samo nominalno. U timarskom sistemu to je
pravo bilo puna stvarnost. Sultan je imao isklju~ivo pravo da raspola`e
dr`avnom zemljom, {to zna~i da je dodjeljuje i oduzima po svojoj volji i
procjeni politi~kih potreba.
Su{tina timarskog sistema je u tome {to sultan, odnosno dr`ava, nije
spahiji davala samu zemlju, nego ovla{tenje da od seljaka prikuplja utvr|eni
iznos dr`avnih prihoda sa zemlje koja mu je u tu svrhu dodijeljena. Samo
u tom smislu spahija, kojem je dodijeljen timar sa odre|enim ovla{tenjima
nad seljacima koji su tu `ivjeli i radili, mo`e se uslovno nazvati zemljoposjednikom. Osnovno pravo koje je dr`ava ustupala spahiji kao zemljoposjedniku bilo je pravo na ubiranje prihoda koje su mu se jam~ili pri dodjeli
timara. Istovremeno se spahija starao o provo|enju i primjeni dr`avnih
agrarnih zakona. On je imao pravo da zainteresiranim seljacima iznajmljuje
pod ugovorom nenaseljenu zemlju. Ako bi se neki seljak naselio na napu{tenoj zemlji na podru~ju timara, spahija je imao pravo da od njega
odmah tra`i i prima zakonom utvr|enu rentu i druga fiskalna davanja.
Dr`ava je podsticala i u vidu odre|ene nagrade podupirala spahije da
naseljavaju seljake na svom timaru, jer se time pro{irivala i pove}avala
povr{ina obra|ene zemlje, a tako i dr`avni prihod. Spahija je za svoje
vlastite potrebe i ishranjivanje stoke imao jedan ~ift (ba{tinu) zemlje, ~ija
je veli~ina bila razli~ita, zavisno od mjesta i vrste poljoprivredne kulture
koja se u tom kraju prete`no gajila. To zna~i da je to ponekad umjesto
ora}e zemlje mogao biti ve}i vinograd, vo}njak i sli~no. U Bosni je ova
spahijska ba{tina obi~no iznosila do desetak dunuma. Spahija nije mogao
pro{irivati svoju ba{tinu ili ~ift zahvatanjem zemlje koju je dr`ala raja,
odnosno seljaci. S obzirom na ovla{tenja koja je imao, spahija je u timarskom
sistemu u osnovi bio u polo`aju "dr`avnog ~inovnika", koji je, pored vojne
obaveze, imao i obavezu da "provodi va`e}e zemlji{ne zakone". Pored toga,
spahija je bio odgovoran za red u selu. On je bio ovla{ten da uhapsi
prekr{itelja, ali mu nije mogao suditi. Odre|ivanje kazne za svakog prekr{itelja spadalo je u isklju~ivu nadle`nost lokalnog kadije. Isto tako, spahija
nije imao ni{ta sa izvr{enjem kazne. Kaznu su izvr{avali sand`ak-beg i
njegovi organi. Polovina novca od globa prikupljenih od seljaka na ime
sitnih prekr{aja pripadala je spahiji, a polovina sand`ak-begu.
115
Gora`da) i pre{ao na islam", te Mahmud Ungurus (Ma|ar), koji je Osmanlijama predao grad Novi (na Savi kod Bijeljine). Odmah po osvajanju Bosne
dodijeljeni su timari ~lanovima tvr|avskih posada (mustahfizima). Tako su
ve} krajem 1463. dodijeljeni timari mustahfizima tvr|ave Hodidjed, Ungurusu Doganu, kao janji~aru, Bo{njaku Ismailu i Ma|aru Aliji. Novi muslimani
ma|arskog porijekla dobijali su timare i dalje od `upe Vrhbosna. Tako je
jula 1463. nekom Ma|aru Karad`i, kao mustahfizu grada Zve~ana kod
Mitrovice na Kosovu, dodijeljen timar, a drugom Ma|aru, tako|er Karad`i,
timar je dodijeljen negdje u skopskoj oblasti.
U istom defteru, uz imena 14 spahija stoji naznaka "novi musliman"
(muslim-i nev). Pored toga, navodi se jo{ 11 spahija kojima su otac ili
stariji brat kr{}ani i 12 sa prezimenom iz kojeg je o~ito njihovo kr{}ansko
porijeklo (Ismail \uri}, Mahmud Garov~i}, Jusuf Radosavi}, Iskender Radinovi}, Jusuf Divkovi}, Rustem Pretra`an, Kasim Andri}, Ilijas Bratilovi},
Ismail Repu{evi}, Alija Bo`idar~i}, Mahmud Dragilovi} i Mahmud Ru`i}).
Novi muslimani koji se kao timarlije spominju u popisu iz 1468. bili su
razli~itog etni~kog porijekla. Pored Bo{njaka, tu su {esterica Ma|ara, trojica
Albanaca (Arnaud), ~etverica Vlaha, dok je neki Karad`oz bio Nijemac
(Alaman), a kao }ehaja u gradu Dobrunu zapisan je Sas Alija. Posljednja
dvojica su o~ito bili stru~njaci zate~eni na radu u rudarskim mjestima.
Pripadnicima stare bosanske vlastele, koje su Osmanlije prihvatile kao
ljude od svog povjerenja, dodjeljivani su timari obi~no u drugom kraju
zemlje od onoga u kojem su do tada `ivjeli i imali svoj feudalni posjed.
Oni nisu imali obavezu da odmah prihvate islam. Odatle se u prvo vrijeme
osmanske vladavine u Bosni susre}e srazmjerno velik broj spahijakr{}ana,
posebno na osvojenim podru~jima nekada{nje Hercegove zemlje. Osmanlije
u pravilu nisu primale u timarsku organizaciju starje{ine krupnih vlastelinskih porodica. Njih su naj~e{}e odmah fizi~ki likvidirali, ali su njihovim
sinovima i op}enito mla|im ~lanovima porodice timari odmah dodjeljivani,
ukoliko su to `eljeli. Tako je jedan broj mla|ih pripadnika iz reda krupne
bosanske vlastele uklju~en u novi osmanski vojnoadministrativni poredak.
Najve}i dio njih vrlo je rado prihvatio islam. S druge strane, svaki poku{aj
bilo kakvog otpora, osmanska vlast je odmah lomila i u korijenu sasijecala,
stale{kom degradacijom nekada{nje vlastele na status raje. Tako je zabilje`eno da su Osmanlije 1468. u oblasti Jele~a kod Novog Pazara sveli na
rajinski status 144 vlastelinske ku}e.
Sposobniji pojedinci me|u poslu{nim doma}im ljudima mogli su dobiti
ne samo timare nego i ve}e posjede kao {to su zijameti. Tako je Hamza-beg
Obrenovi} dr`ao 1485. dio zijameta Vi{egrada, koji mu je godi{nje donosio
prihode od 73.000 ak~i. U isto je vrijeme njegov otac knez Petar Obrenovi}
119
124
Dru{tvena struktura
Dru{tveno ure|enje Osmanskog carstva regulirano je zakonima (kanunima), koji su se u na~elu oslanjali na islamska shvatanja dru{tva i dr`ave.
Socijalna historija Bosne i Bo{njaka pokazuje da ideal Carstva, sadr`an u
islamskim na~elima i osmanskim zakonima, ne treba mije{ati sa povijesnom
zbiljom. Dru{tveno ure|enje Osmanskog carstva bilo je usko vezano uz
ideju osmanske dr`ave i njenu evoluciju. Razvojem i usponom Carstva
mijenjalo se i osmansko shvatanje dr`ave i njene dru{tvene strukture, koja
je pored op}ih crta imala niz lokalnih osobenosti.
Jo{ od svog nastanka kao pograni~nog bejlika i zajednice gazija,
osmanska dr`ava je {irenje i odbranu islama smatrala svojim najva`nijim
zadatkom. Odatle je tokom svih narednih stolje}a osmanska dr`ava skrupulozno po{tovala {erijat "do posljednjeg slova". Otuda se u prvo vrijeme,
kako zakonodavna tako i upravna vlast nalazila u rukama uleme, koja je
uglavnom dolazila iz razvijenih kulturnih sredi{ta islamskog zale|a. Prvi
osmanski veziri bili su pripadnici uleme, ali ve} tokom prve polovine XIV
st., za vrijeme sultana Orhana i njegovog nasljednika Murata I, ulemu
potiskuju visoki ~inovnici, koji dolaze iz starih seld`u~kih sredi{ta u Anadoliji, te iz Perzije i Egipta. Oni su u novo carstvo, koje je bilo u naglom
usponu, prenosili stare bliskoisto~ne tradicije i shvatanja dr`ave i administracije. Ulema se tome opirala, pa je o{tro napadala administrativne mjere
koje je poduzimao Bajezit I. On je zaveo katastarske i poreske registre
(deftere), s ciljem da fiskalni sistem i finansijska politika slu`e stalnom
pove}anju dr`avnih prihoda. Posebno je na udaru kriti~ara bilo usvajanje
ustanove kul (kullar) robova. Po tom sistemu svi visoki dr`avni ~inovnici
u pravilu su regrutirani iz reda ratnih zarobljenika. Ovaj robovski kulsistem
postao je ki~mom cjelokupne centralne dr`avne administracije.
Da bi se sultan i dr`ava koju je on predstavljao odr`avali bila je
potrebna vojska, za ~ije su izdr`avanje, kako u ratu tako i u miru, bila
neophodna velika nov~ana sredstva. Ta su se sredstva mogla osigurati samo
dosljednim prikupljanjem poreza od podanika, odnosno od naroda, koji
mora biti dovoljno bogat da mo`e izmiriti svoje fiskalne obaveze prema
dr`avi. Odatle, da bi narod bio bogat "zakoni moraju biti pravedni". Ukoliko
125
poreza i drugih davanja, iako nisu bili pripadnici vojni~ke klase. Povla{tene
nemuslimanske grupe me|u raznim kr{}anima i Jevrejima, oblikovane su
ili od strane osmanske dr`ave ili su se same razvile kroz sticanje bogatstva.
Takvi su bili gr~ki arhonti, koji su vodili vlastite poslove, dobro `ivjeli i
~esto djelovali kao agenti, odnosno posrednici osmanskih dostojanstvenika
u raznim poslovima. Tu su tako|er spadali i vla{ki i moldavski "gospodari",
zatim pripadnici imu}ne ermenske klase (tzv. amira), a nakon obnove Pe}ke
patrijar{ije 1557. i visoki srpski pravoslavni sve{tenici (partijarh, mitropoliti,
episkopi i igumani). Me|u njima su najzna~ajnija skupina bili pripadnici
gr~kih aristokratskih familija koje su `ivjele u istanbulskom kvartu Fanar,
gdje se nalazilo sjedi{te Vaseljenske patrijar{ije i po kojem su nazivani
fanariotima. Na zapadu su fanarioti ~esto ozna~avani sintagmom "kr{}anski
Turci", koja je prema nekim autorima "zgodno opisivala njihovu moralnu i
politi~ku poziciju".
Na drugoj strani, podanici koji su se bavili zemljoradnjom, sto~arstvom,
zanatstvom ili trgovinom, smatrani su rajom, kako nemuslimani tako i muslimani. To zna~i da je pojam raje, bilo muslimanske bilo kr{}anske, op}enito
podrazumijevao osmanske podanike, proizvo|a~e i poreske obveznike. U
u`em smislu rije~i, raju su zapravo ~inili zemljoradnici, dok su nomadi i
gradsko stanovni{tvo imali druga~iji status. Poseban status imale su i razli~ite
grupe stanovni{tva poznate pod nazivom "opro{tena raja" (muaf ) , koja je
imala izvjesne povlastice i bila oslobo|ena nekih davanja u naknadu za
obavljanje odre|enih slu`bi i du`nosti.
Kako je osmansko plemstvo u prvom redu bilo "vojni~ko plemstvo u
koje je mogao dospjeti svaki podanik musliman", ako se istakne ratni~kim
ili nekim drugim zaslugama za dr`avu, to su se mnogi pojednici nastojali
osloboditi statusa raje i svrstati se u red vojni~ke klase. To je bilo te{ko
ostvarivo jer se u na~elu smatralo da se nered u Carstvu mo`e izbje}i samo
"ukoliko svako ostane u svojoj klasi", onako kako je upisan u slu`beni
registar ili defter. Svako ko je htio dospjeti u vojni~ku klasu morao je dobiti
posebnu povelju (berat), koja se rijetko izdavala. Ali kako je u osmanskom
dru{tvu postojao "iznena|uju}i stepen vertikalne pokretljivosti", to brojni
selja~ki sinovi nisu gubili nadu i ~esto su se borili kao dobrovoljci na
granicama ili kao ratnici u sultanovim pohodima. Onoga koji se me|u njima
istakne sultan je mogao nagraditi ukazom kojim bi dobio vojni~ki status.
Kako je prelazak iz redova raje u vojni~ku klasu predstavljao kr{enje jednog
od osnovnih principa dr`ave, to je Sulejman I Veli~anstveni ukinuo ranije
datu povlasticu o osloba|anju od poreza onih pojedinaca koji su na taj
na~in stupili u vojni~ku klasu. To je zna~ilo da je pristup vojni~koj klasi
ostao rezerviran samo za potomke vojnika, dok je raja, po{to je kao proizvo|a~
127
129
Vojna organizacija
vojska) su u po~etku bili regrutirani od ratnih zarobljenika, a kasnije kupljenjem kr{}anske djece putem dev{irme. Dev{irma (doslovno: sakupljanje,
prikupljanje) u kasnijoj je kr{}anskoj, osobito pravoslavnoj epskoj tradiciji
bila ozlogla{ena i oplakivana kao "danak u krvi". Bo{njaci, iako muslimani,
bili su tako|er obuhva}eni obavezom dev{irme, samo {to su je oni smatrali
svojom zna~ajnom povlasticom.
Djeca za janji~arski od`ak kupljena su svake ~etvrte ili pete godine,
odnosno po potrebi. Najobdarenija od ove djece su izdvajana i {kolovana
za li~nu sultanovu pratnju i za razne druge slu`be na dvoru. Ve}ina ostalih
novoregrutiranih dje~aka ili momaka (ad`ami-oglan) postajali su pripadnici
staja}e pje{adijske vojske, odnosno janji~arskog reda.
Janji~arski korpus se dijelio u manje jedinice, orte i buljuke (blk).
Jednom ortom zapovijedao je ~orbad`ija (doslovno: onaj koji dr`i kep~e, tj.
kev~iju za ~orbu), a buljukom aga. Na ~elu cijelog korpusa stajao je kao
zapovjednik janji~arski aga. Janji~arski korpus je dr`an svo vrijeme u ratnoj
pripravnosti, uvijek spreman da u svakom ~asu stupi u akciju. Zato su
janji~ari `ivjeli isklju~ivo u svojim kasarnama i do XVI st. nije im bilo
dozvoljeno da se `ene. Janji~arski korpus u vrijeme Sulejmana I brojao je
12.000 ljudi. U svakom slu~aju, janji~ari nisu bili najve}a grupacija u
osmanskoj vojsci, ali usljed svoje organizacije, obuke i discipline, te vje{tine
u upotrebi koplja te luka i strijele, a kasnije i vatrenog oru`ja, predstavljali
su najzna~ajniju borbenu snagu u Carstvu sve do pred kraj XVII stolje}a.
U vrijeme mira janji~ari su odr`avali sigurnost na klju~nim ta~kama {irom
Carstva. Slu`ili su kao pratnja i stra`a ~lanovima Carskog divana prilikom
njegovog zasjedanja. U Istanbulu su jo{ slu`ili kao gradska policija i vatrograsci. Janji~ari su tako|er, u smjenama od po devet mjeseci, ~uvali
glavne gradske kapije, bedeme i tvr|ave, te vr{ili policijsku slu`bu u velikim
gradskim sredi{tima u unutra{njosti Carstva. U ratu su janji~ari, kao pje{aci,
zauzimali tokom bitke sredi{nji polo`aj u osmanskoj borbenoj formaciji,
izravno {tite}i sultana.
Janji~ari su dobijali strog islamski vjerski odgoj. Svoje redovne mirnodopske poslove nisu obavljali petkom, prepu{taju}i to drugima, kako bi
se sami mogli posvetiti vjerskim du`nostima. Janji~ari su bili tijesno povezani
sa dervi{kim redom bekta{ija, pa su ponekad nazivani "bekta{ivojskom".
Bekta{ije su bile glavni u~itelji i savjetnici janji~arima u svim pitanjima
vjerskog u~enja i prakse. Istovremeno, bekta{ije su slu`ile kao taborimami
(vojni sve}enici) janji~arskih buljuka. Krajem XVII st. i slu`beno je janji~arskom od`aku pridodat jedan buljuk bekta{ija, ~ijeg je starje{inu imenovao
vrhovni vo|a njihovog tarikata.
131
137
Prihvatanje islama od najve}eg dijela bosanskog stanovni{tva i asimiliranje islamske civilizacije na tlu Bosne predstavlja najizrazitiju i najzna~ajniju pojavu i crtu njene moderne povijesti. Islam, skupa sa srednjovjekovnom bosanskom herezom, koja mu je prethodila, ~ini duhovnu vertikalu
Bosne i Bo{njaka i njihovu bitnu povijesnu odrednicu. Historijska nauka
nije ni do danas ovaj fenomen uspjela sustavno razjasniti. Njemu se pristupa,
sli~no kao fenomenu Crkve bosanske i bosanskih krstjana, sa puno emocija
i strasti, ali i sa brojnim predrasudama, sve do otvorenog krivotvorenja
prirode i karaktera etni~ke i vjerske strukture Bosne prije i u toku procesa
{irenja islama.
Vrlo je danas ra{ireno popularno bo{nja~ko mi{ljenje i uvjerenje da
su bosanski muslimani "ogromnom ve}inom potomci starih bogomila bosanskih, koji su sa~injavali ve}inu ili masu naroda bosanskoga za doba narodne
dr`ave". Po tom shvatanju, usljed stalnih napada katolicizma i pravoslavlja
na pripadnike Crkve bosanske, prihvati{e ovi islam i tako se "u~vrsti{e
pomo}u ove uzvi{ene vjere sa tvrdim bedemima od navale obiju crkava."
^in prihvatanja islama po tome se mi{ljenju desio u jedan mah i masovno,
odmah po padu Jajca, u junu 1463, jo{ dok je sultan Fatih boravio u Bosni.
Padom Jajca, kao stolnog grada Kraljevine, nastupio je navodno "~as islamizacije". Po tom predanju, 36.000 bogumilskih porodica pohrlilo je pod
Jajce da se pokloni sultanu Mehmedu II Fatihu. Oni su tu svi zajedno i
odjednom prihvatili islam i tako postali muslimani. Tu se odmah trideset
hiljada za vojsku sposobnih Bo{njaka zaklelo sultanu "na njegovu zastavu
kao janji~ari".
Stariji histori~ari i drugi pisci dr`e da je ova tradicija vjerodostojna.
Oni se pri tome pozivaju na tzv. Janji~arski kanun ili zakon, odnosno na
jedan njegov prepis, koji je 1724. sa~inio u Istanbulu neki Mustafa ^elebi.
Tu se na prvom mjestu isti~e da je Bosna izuzetak u odnosu na sve ostale
pokrajine Carstva, kada je u pitanju kupljenje djece za janji~arski od`ak.
Dok je u ostalim pokrajinama praksa i zakon uzimati samo kr{}ansku djecu
u ad`amioglane, dotle je u Bosni "zakonom odre|eno da se samo uzimaju
muslimanski sinovi i primaju odmah u carske saraje i ba{~e". Bo{njaci su
138
stekli ovo povjerenje i povlasticu jo{ dok je sultan Fatih "osvajao Bosnu",
tako {to se "ve}ina naroda poklonila njegovoj sili i odmah pre{la na islam".
Kad je vidio da svi "najedanput (bir ugurden) primi{e islam", sultan im
re~e da oni nisu "hr|av narod". Na to im je jo{ dodao da mogu od njega
tra`iti {ta `ele. Bo{njaci mu na to odgovore da mole da se i njihova djeca
uzimaju u ad`amioglane. Njihovoj je molbi udovoljeno i od tada je "zakonom
zajam~eno" da se "muslimanska djeca iz Bosne, bila obrezana ili neobrezana,
bez joklame (pregleda) moraju primati u saraje".
U prilog Janji~arskom zakonu, odnosno tvrdnji da je islam u Bosni
odmah i odjedanput prihva}en od velikog dijela stanovni{tva, u literaturi
se ~esto navode i drugi izvori koji govore kako je sultan Fatih iz Bosne
odveo mnogo roblja. Tako turski ljetopisac i histori~ar Dursun-beg, koji je
pratio Fatiha prilikom pohoda na Bosnu, pi{e da se doma}i svijet u pojedinim
nahijama sklonio po te`e pristupa~nim mjestima i prirodnim utvrdama,
odakle Osmanlije "toliko roblje povedo{e" da to ne bi "kadar bio popisati
ni najvje{tiji pisar". Dursun-beg dalje pi{e da je nakon zauze}a Jajca "pobjedonosni sultan" naredio da se iz grada izvedu svi zarobljenici, "kojih je
bilo bezbroj mnogo". Neke od njih sultan je ispoklanjao svojim vojskovo|ama
i spahijama, a drugima je dopustio da "ostanu u gradu". Sli~no je 1601.
pisao i Mauro Orbini u svom Kraljevstvu Slavena, tj. da je Mehmed II iz
Bosne "gotovo ve}inu plemstva odveo u Aziju u ropstvo". Ni Dursun-beg,
kao neposredni svjedok i u~esnik doga|aja, niti Orbini ne znaju ni{ta o
masovnom prihvatanju islama pod Jajcem 1463. godine.
Savremeni poljski hroni~ar Jan Dlugosz zabilje`io je da je sultan Fatih
prilikom osvajanja Bosne "do 100.000 osoba oba pola odveo u ropstvo, od
kojih je 30.000 sna`nih mladi}a uvrstio u jani~are". Apostolski vizitator,
Albanac Petar Masarechi pisao je 1624. o masovnom prihvatanju islama
od strane silom pokatoli~enih bosanskih krstjana. Masarechi vjeruje da je
do toga do{lo zato {to su se mnogi "sje}ali krivovjerja i usljed toga bili
slabi u vjeri, pa su prilikom dolaska Turaka u Bosnu lahko prelazili na
islam da sa~uvaju svoju slobodu".
Teorija o Janji~arskom zakonu, odnosno o naglom i jednokratnom prihvatanju islama od strane velikog broja Bo{njaka te{ko da mo`e izdr`ati
historijsku kritiku. To je mi{ljenje bez stvarnih dokaza, a osim toga i bez
osje}anja i smisla za dinamiku historijskih zbivanja. Prihvatanje islama u
Bosni bilo je jedan proces ~ija se postepenost i dinamika mogu pratiti prije
svega na osnovu osmanskih deftera, ~ijem se prou~avanju u Bosni pristupilo
tek poslije 1945. godine.
Pored toga, mno{tvo podataka o tom procesu pru`aju i izvje{taji, u
pravilu dobro obavije{tenih, papskih vizitatora. Ovi primarni izvori pokazuju
139
{to je toliko stanovni{tvo zahtijevalo. Od latinskog osvajanja 1204. stanovni{tvo grada je stalno opadalo, tako da je 1437. u gradu bilo svega oko
40.000 du{a. Ra~una se da je 1453. u Carigradu bilo svega oko 50.000
stanovnika, uklju~uju}i tu i izbjeglice iz okolnih bizantskih mjesta. Savremenici su zabilje`ili da je grad bio toliko opustio da su se unutar zidina,
umjesto nekada{njih stambenih zgrada i ku}a, prostirali vo}njaci i veliki
vinogradi, osobito uz manastire. Unutar zidina nekad velikog i jedinstvenog
metropolisa, nalazio se zapravo ve}i broj raznih zbijenih gradova i sela,
me|usobno odijeljenih prostranim poljoprivrednim zemlji{tem. Sultan Mehmed II u{ao je 29. V 1453. na ~elu svojih odreda u jedan prakti~no pust
grad. Me|u malim brojem onih koji su u Carigradu ostali nakon njegovog
pada, bili su Jevreji u ~etvrti Balat, na kraju zaljeva Zlatni rog. Ostali
stanovnici koji su pre`ivjeli osvajanje ve}inom su pobjegli iz grada. Da bi
obnovio opustjeli grad sultan Fatih je odredio da se iz svakog ve}eg osvojenog
grada tre}ina stanovni{tva odvede u Carigrad i tamo stalno nastani.
Zahvaljuju}i takvoj demografskoj politici i obnovi grada, u Carigradu
je krajem vladavine sultana Mehmeda II Fatiha ve} bilo 16.324 doma}instva.
Ako se uzme da se, po konzervativnom prora~unu, jedno doma}instvo u
prosjeku sastojalo od pet ~lanova, onda to zna~i da je grad tada imao oko
100.000 stanovnika. Od toga su otprilike polovinu ~inili muslimani, jednu
~etvrtinu pravoslavni Grci, a ostalo etni~ki razli~iti Evropljani, zatim Jevreji,
Ermeni i Cigani. Sultan Mehmed II je na taj na~in u raznim dijelovima
Carigrada izme|u 1459. i 1475. naselio stanovnike iz Amasre, Stare i Nove
Fokeje, Trapezunta, Korinta i Argosa, Karamanije, Eubeje i Kafe. Prema
rije~ima jednog savremenika, J. M. Angiolelloa, za "kratko vrijeme novi
stanovnici su sebi izgradili prekrasne domove i crkve".
Takva demografska politika se zadr`ala izgleda i u doba Sulejmana I
Veli~anstvenog. Sultan Sulejman je nakon zauze}a Beograda, tada najju`nije
ugarske varo{i i tvr|ave, 28/29. VIII 1521, jedan dio zarobljenika, uglavnom
Srba, koji su uz Ugare ~inili ve}inu mje{ovite kr{}anske posade grada,
poslao u Carigrad. Oni su naseljeni u jednoj mahali u jugozapadnom dijelu
Carigrada, u blizini Beogradske kapije (Belgratkapi). Ovi naseljenici iz
Beograda podigli su jednu {umu o okolici grada koja se i danas zove
Beogradska {uma (Belgratorman). Doseljenici iz Beograda su se, kao i
ve}ina ostalih ratnih zarobljenika razli~itog jezika i etniciteta koji su prije
njih naseljeni u Carigrad, vremenom asimilirali i i{~ezli me|u etni~kim
Turcima, a vjerovatno dijelom i me|u Grcima.
Popularno uvjerenje da su pripadnici Crkve bosanske listom pohrlili
da prihvate islam ne odgovara dru{tvenoj zbilji Bosne u prvim decenijama
osmanske vladavine. Prije osmanskog osvajanja na tlu Bosne su postojale
141
osmanskim vlastima, posebno u ratu 173739, a 1765. se otkrilo da patrijar{ija duguje ogromnu sumu novca bogatom carigradskom Grku \or|u
Spatarisu, koji je pod optu`bom za izdaju osu|en i obje{en, a imovina mu
konfiscirana u korist dr`ave. Dug je trebalo platiti dr`avi, a blagajna Patrijar{ije u Pe}i bila je prazna. Carigradski patrijarh Samuil Hanceris se
ponudio da izmiri te dugove, uz uslov da se Pe}ka patrijar{ija stavi pod
njegovu jurisdikciju. Fermanom sultana Mustafe III 11. IX 1766. ukinuta
je Pe}ka patrijar{ija, a sve njene eparhije do{le su pod izravnu vlast carigradskog patrijarha.
O {irini autonomnih prava i feudalnih povlastica koje su Pe}ka patrijar{ija, odnosno Srpska crkva, u`ivale u Osmanskom carstvu najbolje svjedo~i
sam Arsenije III, koji je u ratu izdao dr`avu i priklju~io se Austrijancima.
Po dolasku u Srijem, na austrijsku teritoriju, on je odmah zatra`io da se
Srpskoj crkvi i tu da autonomija "kakva je postojala pod Turcima". Carskim
privilegijem od 21. VIII 1690. on je postao poglavar Srpske crkve u Austriji.
Autonomija utvr|ena ovim privilegijem te{ko se provodila u djelo, usljed
velikog otpora katoli~ke crkve i ugarskih feudalnih magnata.
Nemuslimanima su u Carstvu povjeravane i vrlo osjetljive slu`be. U
po~etku se me|u nemuslimanima susre}u spahije, nahijske vojvode, ~uvari
tvr|ava i ostali vojnici, pripadnici svih vojni~kih redova, osim janji~arskog.
Kasnije su nemuslimanima, posebno Grcima i pravoslavnim Albancima,
~esto povjeravane vrlo suptilne diplomatske misije. Osmansko carstvo je
upravo kao islamska dr`ava bilo vjerski trpeljivo, daleko od duhovne sku~enosti i isklju~ivnosti Bizanta i Srbije, te zapadnog evropskog katolicizma i
protestantizma. Nasuprot kozmopolitizmu Osmanskog carstva, kr{}anski se
svijet usko dr`ao principa prisilne istovjetnosti dr`ave i vjeroispovijesti, {to
je najjasnije formulirano odredbama augsbur{kog vjerskog mira 1555. godine: Cuius regio, eius religio (^ija je zemlja, njegova je i vjera).
Bez obzira na sve to, u odre|enoj epskoj tradiciji i literaturi, posebno
u srpskoj i hrvatskoj historiografiji, stalno se ponavlja i podr`ava teza da
se proces prihvatanja islama "odigrao u znaku fizi~ke i psiholo{ke prinude".
Tu je tezu najdosljednije razvio i formulisao Radovan Samard`i} 1991. u
studiji Prodor islama u jugoisto~nu Evropu. Na drugoj strani, tu staru tezu
hrvatske historiografije sa`eo je jo{ ranije (1967) O. Dominik Mandi} u
knjizi Etni~ka povijest Bosne i Hercegovine. Veliki izvorni materijal koji
pisac tu donosi tako je protuma~en da osim katolika koji su, po njemu,
jo{ od najranijeg srednjeg vijeka bili nacionalno osvije{}eni Hrvati i njihovih
navodnih progona u cijeloj Bosni nikog drugog nije bilo i ni{ta se drugo
u njenoj historiji nije ni dogodilo.
145
Ra~ki pisao (186970) da su patarene u Bosni naslijedili "sada{njimi bosanskimi Muslemani". Ra~ki se pitao kako je u Bosni nestalo patarena, "do~im
se kr{}anska vjera i u jednoj i u drugoj crkvi sa~uvala". Njegov odgovor
je da su bosanski i humski velika{i, ukoliko se nisu iselili iz "nesretne jim
ota~bine", onda "iz koristi i u lasti" ili "na silu" prihvatili "vjeru svojih
gospodara". Kao primjere nasilnog prihvatanja islama Ra~ki navodi jednog
sina Hercega Stjepana i djecu posljednjeg bosanskog kralja, Stjepana Toma{evi}a. Ra~ki je ovdje ipak zapao u protivrje~nost, jer nespojivo je tvrditi
da su vjerske prilike i odnosi u Bosni ve} pripremili prostor za islamiziranje
bogumila ili patarena, a u isto vrijeme govoriti o nasilnom prihvatanju
islama.
U novijoj je literaturi Aleksandar Solovjev neposredno vezivao islamiziranje Bosne za "nestanak bogumilstva". Navodno su bogumili najednom
pre{li na islam sa uvjerenjem da je Muhammed (a. s.) onaj Paraklet, "duh
utje{itelj", koga je Isus najavio svojim u~enicima na Tajnoj ve~eri.
U jednoj tradicionalnoj bo{nja~koj literaturi, uglavnom amaterskog nivoa, ~esto se {pekulira sa sli~nostima izme|u manihejskih u~enja i islama,
te da odatle izviru neke navodne predisponiranosti bogumila da prihvate
islam. Takva teza je u nauci odavno oborena. Mo`e se re}i da nisu vjerski
nego politi~ki razlozi bosanske krstjane pribli`ili TurcimaOsmanlijama,
kao nosiocima islama. Progon i nasilno pokatoli~avanje pripadnika Crkve
bosanske od strane dvojice posljednjih bosanskih kraljeva dovelo je do
njihovog skoro potpunog uni{tenja u "kraljevoj zemlji". Mnogi bosanski
krstjani su bje`ali u "hercegovu zemlju" pod za{titom hercega Stjepana, a
neki su, posebno starje{ine Crkve bosanske, izbjegli u Bugarsku, gdje su
na{li uto~i{te kod svojih vjerskih srodnika, bugarskih pavlikijana. Tako su
u Bosni nastale prilike u kojima se moralo birati izme|u grube katoli~ke
prozelitisti~ke kampanje posljednjih bosanskih kraljeva i TurakaOsmanlija
u njihovom pobjedonosnom nastupu. Mnogi izvori iz tog vremena svjedo~e
o proturskim raspolo`enjima i osje}ajima me|u bosanskim krstjanima, ali
i me|u {irokim slojevima selja{tva. Otvorena proturska orijentacija ili prosto
vjerska ravnodu{nost u uslovima rasula Crkve bosanske, logi~no su mnoge
pojedince vodili prihvatanju islama.
Sli~no je bilo i u susjednoj Slavoniji, koja je u srednjem vijeku bila
usko vezana za vjerska i duhovna kretanja u Bosni. Kao {to se svojevremeno
po Slavoniji {irilo iz Bosne patarensko u~enje, tako je sa uspostavljanjem
osmanske vlasti na ovom podru~ju do{lo do pravog vala prihvatanja islama.
Velik broj slavonskih seljaka prihvatio je islam ve} poslije prvog dodira sa
TurcimaOsmanlijama. Zagreba~ki biskup [imun Erddy je pisao 24.
XI 1536. da "sigurno mo`e potvrditi da je poslije zauze}a Broda, vi{e od
150
40.000 ljudi napustilo kr{}anstvo, pored onih koji su uzeti kao robovi. Sve
vi{e i vi{e ljudi to ~ini, u nadi da }e ostatak svog `ivota provesti u mirnijim
vremenima." To ukazuje na ~injenicu da su Osmanlije, u odnosu na raniju
srednjovjekovnu bosansku ili hrvatskougarsku vlast, donosile daleko vi{e
mira i sigurnosti. Deset dana kasnije biskup je pisao caru i kralju Ferdinandu
da "na`alost, ovi bijedni ljudi prihvataju muhamedansku vjeru u o~ajanju
odbacuju}i vjeru Krista Spasitelja. To je toliko masovno da su me moji
vlastiti vazali u podru~ju tvr|ave Sopje (kod Podravske Slatine) napustili,
priznavaju}i vlast Turaka."
Osmanlije, sude}i po savremenim i kasnijim turskoosmanskim hroni~arima i drugim piscima, nisu razlikovale niti su se trudile da razlikuju
bosanske krstjane od katolika i pravoslavnih. Rasprave o zamr{enim vjerskim
pitanjima, u kojima je srednjovjekovni kr{}anski ~ovjek sa stra{}u i krajnjom
isklju~ivo{}u u~estvovao ~esto i oru`jem, kad u `aru verbalnog obra~una
ponestane drugih dokaza i argumenata nisu bile primjerene islamu. To
ne zna~i da je islam bio po{te|en unutra{njih previranja, sinkretizma i
raskola. Do raskola na sunije i {iije do{lo je ve} u prvom stolje}u islama,
odnosno po~etkom druge polovine VII stolje}a. Time su ustanovljena dva
pravca u {erijatskom pravu, odnosno op}enito u islamu.
Pristalice prvog, sunijskog pravca su smatrale da je jedino Muhammed
a. s. mogao vjerodostojno tuma~iti Kuran. On je to za `ivota radio tako {to
je izri~ito ili pre{utno odobrio ili zabranio neko ~injenje ili ne~injenje.
Nakon njegove smrti ni jedan pojedinac, pa ni halifa, nema pravo intervenirati
u {erijatskom pravu. Nasuprot tome, {iije su vjerovale da je Bo`iji Poslanik
za svog prvog nasljednika odredio Aliju te da hilafet dalje prelazi na Alijino,
tj. Poslanikovo mu{ko potomstvo. Alija i njegovi izravni potomci su kao
imami nepogre{ivi, tako da njihove izreke i tuma~enja {erijata imaju isti
zna~aj kao i Muhammedovi hadisi.
@elja jednog broja muslimana da ustanova hilafeta ili imamata u islamu
ostane unutar Poslanikove porodice i ku}e ostala je politi~ki neostvarena.
Kako je politi~ki {iizam nai{ao na sna`an otpor u islamskom svijetu, to se
{iijska energija usmjerila na vjersko polje djelovanja. U uskoj vezi sa {iizmom
su razni, ~esto misti~ni, dervi{ki redovi, odnosno tarikati. Osnovno zna~enje
rije~i tarik ili tarikat jeste put, zapravo na~in pou~avanja i upu}ivanja u
vjersku praksu. Odatle su i {iizam i dervi{ka bratstva ili redovi uvijek bili
i ostali priznati i organizirani oblici vjerskog `ivota u islamu.
Polaze}i od takvog vjerskog i politi~kog iskustva, Osmanlije se nisu
mogle niti `eljele zanimati za doktrinarne vjerske razlike i sukobe u Bosni.
U skladu sa svojom dugoro~nom politikom, cilj osmanske dr`ave u Bosni,
jednako kao i drugdje, sastojao se u {to br`em zavo|enju njenog admini151
mulacije nove vjere". Ovo svoje navodno nau~no uvjerenje, uz mnoge predrasude prema islamu i muslimanima, na koje mu je kao mentor u svom
referatu skrenuo pa`nju ve} profesor dr. Heinrich F. Schmid, Andri} }e
dosljedno provla~iti kroz skoro sva svoja knji`evna djela.
Histori~ari koji su poku{avali nau~nom metodologijom utemeljiti tezu
da je prihvatanje islama u Bosni vezano u prvom redu za odr`anje zemlji{nog
posjeda dokazivali su da je u pogledu agrarnog ure|enja osmanska Bosna
u su{tini ostala ono {to je bila u doba Kotromani}a, tj. jedna feudalna,
veoma raspar~ana zemlja. Osim toga, u historiografiji se vjerovalo da je
bosanska vlastela, koja je vjerski uglavnom pripadala "bogumilskoj sekti",
prva prihvatila islam jer je ve} iz iskustva borbe sa katoli~kom crkvom
nau~ila da "trguje sa vjerskim uvjerenjem". ^injenica da je Bosna od druge
polovine XVIII st. pa do pred kraj osmanske vladavine, sa svojim ajanima
i kapetanima, prili~no osamostaljenim u odnosu na bosanskog vezira i centralnu vlast u Carigradu, veoma podsje}ala na srednjovjekovnu Bosnu, sa
njenom osiljenom krupnom vlastelom i slabom vla{}u vladara, navodila je
mnoge na zaklju~ak da su agrarni odnosi u Bosni za "turske vlade" samo
nastavak agrarnog stanja u kojem se zemlja nalazila prije dolaska Osmanlija.
Pored intelektualne inercije i nedostatka historijskih izvora, na dugo
zadr`avanje takvog mi{ljenja imala je svog uticaja, kako je to primijetio
Vasa ^ubrilovi}, "i politika". U nacionalnom je interesu bilo za vrijeme
turske i austrijske vlade u Bosni i Hercegovini prikazivati muslimansko
plemstvo kao neposredne potomke srednjovjekovne bosanske vlastele. Smatralo se da se tako me|u muslimanskim plemstvom podi`e narodna svijest
i osje}anje narodne solidarnosti u borbi za oslobo|enje i ujedinjenje. Istovremeno se time `eljelo ista}i jugoslavensko, ustvari srpsko, navodno historijsko pravo na Bosnu.
S druge strane, "sami bosanski begovi" su {irili takve pri~e kad god
su to nalazili za shodno i korisno. U pravilu su to uvijek ~inili kada bi im
zatrebao politi~ki oslonac u {irokim slojevima bo{nja~kog naroda protiv
Carigrada i Be~a ili kada im je bilo neophodno da se pozovu na svoj
legitimitet radi o~uvanja svojih zemlji{nih povlastica i pogodnosti u rje{avanju agrarnih pitanja. U to se mije{ala, na jednoj strani, nacionalna romantika, a na drugoj, odre|eni begovski, vite{ki ponos, {to sve skupa nije
imalo ~vrste veze sa stvarnim stanjem, odnosno sa nau~nom istinom. Sredinom tridesetih godina V. ^ubrilovi} je u studiji Poreklo muslimanskog
plemstva u Bosni i Hercegovini utvrdio, {to je potvr|eno kasnijim istra`ivanjima, da su agrarni odnosi u Bosni XIX st. rezultat unutra{njeg razvoja,
kako Osmanskog carstva op}enito tako i nje same, kao najisturenije grani~ne
osmanske pokrajine.
153
dr`avnoj hijerarhiji. Tom su krugu pripadali Sinan-pa{a Borovini}, Mustafa-beg Juri{i}, Mustaj-beg Milivojevi}, Mehemed-beg Obrenovi}, Hasan-beg
Mihailovi}, Skender-beg Vranje{evi}, Mustafa-beg Bogojevi} (Dautpa{i}),
Ali-beg Vlahovi} i dr. Najpoznatiji me|u njima bio je sin hercega Stjepana,
Ahmed Hercegovi}, koji je u tri maha obna{ao polo`aje velikog vezira:
1500, 1502. i 1511. godine. Ve}ina njih je, idu}i za slu`bom i karijerom,
dobijala posjede u raznim pokrajinama daleko od Bosne. Jedan manji broj
je dolazio u Bosnu, ali ve} u zreloj dobi i sa iskustvom u upravnovojnoj
ili sudskoj slu`bi, sa zadatkom da kao visoki carski ~inovnici upravljaju
zemljom svojih predaka. Po islamskoosmanskoj tradiciji oni su, kao upravnici sand`aka i drugi visoko ~inovnici, svojom graditeljskom djelatno{}u i
svojim vakufima dali zna~ajan doprinos urbanom razvitku bosanskih gradova
i unapre|enju kulturnoprosvjetnog `ivota bosanskomuslimanske sredine.
Jednom rije~ju, bili su u ve}ini dobro etablirani u novom osmanskom politi~kom i dru{tvenoekonomskom poretku.
[to se ti~e kasnijeg bosanskomuslimanskog plemstva, ono je bilo razli~itog porijekla. Veliku ve}inu su ~inili potomci obi~nih bosanskih ljudi,
kako muslimana tako i kr{}ana, koji su svojom sposobno{}u i vojnim zaslugama dospjeli do visokih polo`aja, zvanja i posjeda. Jedan, skoro neznatan
broj, predstavljaju potomci visokih osmanskih ~inovnika neslavenskog porijekla (Turci i Perzijanci), ~iji su o~evi slu`ili u Bosni, tu dobili timare ili
zijamete i tu kona~no ostali. Takvi su bili ^engi}i, Miralemi, Atlagi}i,
Ulamapa{i}i, Skenderpa{i}i i vjerovatno Laki{i}i i Malko~iDugali}i. Napokon, tre}u, tako|er malobrojnu grupu, ~ine potomci nekada{nje bosanske
vlastele. To je svega nekoliko porodica: Kova~evi}i, Sijer~i}i, Todorovi}i,
Ljubovi}i, Brankovi}i i Stani~i}i, a mo`da se jo{ u najvi{e dvatri slu~aja
mo`e pretpostaviti predosmansko bosansko vlastelinsko porijeklo. Za ~etiripet begovskih porodica mo`e se osnovano pretpostaviti da su bile nebosanskog, robovskog porijekla. To su vjerovatno Isabegovi}i, Pijalepa{i}i
i Vlahovi}i. Neke od nekad mo}nih i poznatih obitelji iz prvog stolje}a
osmanske vladavine vremenom sa potpuno i{~ezle. To je bio slu~aj sa
Minetovi}ima, potomcima Mehmed-bega Minetoglua, prvog bosanskog sand`ak-bega. Potpuno su tako|er i{~ezli Tardi}i, Borovi}i, Katu{i}i i neki
drugi. Na drugoj strani, neke porodice gube zemljoposjede i ostaju samo
nasljedne mutevelije (upravnici) svojih vakufa (Jahjapa{i}i i Boljani}i).
Bosna je Osmanskom carstvu dala devetericu velikih vezira. Svi su se
oni na tom polo`aju nalazili u razmaku od svega 67 godina, od prvog,
Rustem-pa{e Opukovi}a (1544) do posljednjeg, Kujund`i Murat-pa{e
(16071611). Dvojica najznamenitijih me|u njima bili su Opukovi} i Mehmed-pa{a Sokolovi}. Opukovi}, a dijelom i Sokolovi}, slu`bovali su za
156
vrijeme Sulejmana Veli~anstvenog, kada je Osmansko carstvo bilo na vrhuncu svoje mo}i.
Kukuljevi}Sakcinski tvrdi da je Rustem-pa{a bio sin nekog Radoja
Opukovi}a iz Mostara, {to je kasnije nastojao potkrijepiti i Hamdija Kre{evljakovi} pozivaju}i se na stare turske pisce. Na drugoj strani, S. Ba{agi}
je utvrdio da je Rustem-pa{a bio rodom iz Skradina u Dalmaciji. Tu ga je,
navodno skupa sa starijim bratom, budu}im Sinan-pa{om, zarobio 1521.
neki Bekta{, vojvoda hercegova~kog sand`aka Mehmed-bega. Vjerovatno
da je najbli`i istini Rustem-pa{in savremenik i dobar poznavalac tada{njih
prilika u Osmanskom carstvu, Mle~anin F. Navagero, koji ka`e da je Rustem-pa{a bio rodom "iz jednog sela pokraj Sarajeva". O vremenu njegovog
dovo|enja u Istanbul i {kolovanja nema pouzdanih podataka. Zna se da je
kao sposoban ~ovjek brzo napredovao u slu`bi. Sultan Sulejman ga je dr`ao
"razboritim, punim vrlina i veselog duha". Nakon slu`be na dvoru, bio je
beglerbeg u Anadoliji i Dijarbekiru. U Istanbul se vratio kao ~etvrti vezir
Porte. Istovremeno se o`enio omiljenom sultanovom k}erkom Mihrimah
(Sun~ani mjesec), "poznatoj po svojoj ljepoti i bogatstvu". Sultanija Mihrimah
je bila k}erka glasovite Hurem-sultanije, na Zapadu poznatije pod imenom
Roksalena. Kao najdra`a od `ena sultana Sulejmanova, kojoj je bio odan,
"i vi{e nego {to prili~i samodr{cu", Roksalena je bila izuzetno uticajna
li~nost, neobi~no vje{ta u svim haremskim i dvorskim politi~kim spletkama.
Rustem--pa{a je, kao njen zet i {ti}enik, ve} u prolje}e 1541. postavljen
za drugog vezira u Carskom divanu. U tom svojstvu Rustem-pa{a je u~estvovao u devetom velikom Sulejmanovom ratnom pohodu, ~iji je cilj bio Budim.
Prema narodnoj pjesmi Car Sulejman uzimlje Budim, koju je Kosta Hrmann
zabilje`io u Sarajevu, zauze}e Budima bila je Sulejmanova zavjetna obaveza,
koju mu je na samrti ostavio otac, sultan Selim I. U pohod na Budim
Sulejman je krenuo na solsticij, 22/23. VI 1541. godine. Glavna bitka za
Budim vodila se 21. VIII 1541, pod Gerhardovim brdom u blizini grada,
u kojoj su Bo{njaci, predvo|eni tada{njim bosanskim sand`akom Ulamabegom, porazili i rastjerali ~ete Ferdinanda Habsbur{kog, koje su opsjedale
Budim, gdje se nalazila kraljica Izabela, udovica kralja Ivana Zapolje, ina~e
sultanovog {ti}enika, sa jednogodi{njim Zapoljinim sinom. Nakon {to su
bosanske spahije razbile opsadu Budima, janji~ari su se u grad, kako ka`e
Hammer, "neopazice i miroljubivo u{uljali" i odmah putem telala objavili
`iteljima sigurnost `ivota i imovine, ako dobrovoljno predaju oru`je i mirno
prime janji~are. Tako je Budim, glavni grad Ugarske, 29. VIII 1541, ta~no
na petnaestogodi{njicu bitke na Moha~u, do{ao pod osmansku vlast. Sam
sultan u{ao je u Budim 2. IX 1541, gdje je u crkvi "Na{e drage Gospe",
koju je namijenio da postane prva d`amija Budima, obavio namaz. U svim
157
nuto, podignuta tridesetih godina XV stolje}a. Osim toga, kao urbano naselje
kasaba se uspostavlja upravo podizanjem d`amije. U kasabi skoro u pravilu
isklju~ivo `ive muslimani, pa tu Mehmed-pa{a nije imao potrebe bilo koga
"prevoditi na islam". Mehmed-pa{a je `ivio i djelovao cijelo jedno stolje}e
kasnije. U vrijeme sultana Sulejmana I Veli~anstvenog mladi je Sokolovi},
kao {kolovan i okretan dvorjanin, koji se ve} istakao u ratu sa Ugarskom
i Austrijom (15261533), obavljao razne du`nosti u carskom saraju. Ve}
1543. bio je zapovjednik dvorske stra`e (kapid`iba{a). Tri godine kasnije,
poslije smrti velikog admirala Hajrudina Barbarose, postavljen je na njegovo
mjesto kao kapudan-pa{a. Za dalje ratne zasluge, posebno na Istoku u
perzijskoj vojni, Mehmed-pa{a je 1555. dobio polo`aj tre}eg vezira. Tokom
tog rata Osmanlije su prvi put uspostavile vezu i saradnju sa svojim etni~kim
i jezi~kim srodnicima s one strane rijeke Amu Darje (anti~ki Oxus), odnosno
sa uzbe~kim hanom, gospodarom Samarkanda i Buhare. Osnova te saradnje
bila je borba protiv perzijskog {aha kao zajedni~kog protivnika.
Svi ovi vojni i diplomatski uspjesi otvorili su put Mehmed-pa{i ka
polo`aju prvog ~inovnika Carstva. Taj je polo`aj Mehmed-pa{a dobio imenovanjem za velikog vezira 28. VI 1565. godine. U toku svog posljednjeg
velikog pohoda protiv habsbur{ke Ugarske, umro je pod opsjednutim Sigetom
6. IX 1566, sultan Sulejman Veli~anstveni. Dva dana kasnije, 8. septembra,
janji~ari su na juri{ zauzeli Siget. Tom prilikom je poginulo svih {est stotina
posljednjih branilaca grada, koje je osobno predvodio hrvatski ban Nikola
Zrinski. Sam Zrinski, "ugarski Leonida", `iv je zarobljen i odmah pogubljen.
Njegovu odrubljenu glavu Mehmed-pa{a je poslao svom ne}aku, Gulabi-agi,
budimskom namjesniku, sa zadatkom da je proslijedi do Be~a na ugarski
carski dvor. U me|uvremenu, Mehmed-pa{a je uz pomo} carskog {titono{e
D`afer-bega i tajnog pisara Feriduna, pod te{kim okolnostima, uspio pune
tri sedmice sakriti od vojske i ostalih carskih dostojanstvenika sultanovu
smrt. Takva mjera, s ciljem da se izbjegnu neredi i osigura bezbolan prenos
vlasti na novog sultana, primijenjena je ve} prilikom smrti Mehmeda I i
Mehmeda II Fatiha te Selima I, ali ne tako dugo i ne pod tako izuzetnim
okolnostima. Mehmed-pa{a je smjesta, po posebnom ~au{u, poslao pismo
prestolonasljedniku, svom puncu Selimu, koji se tada nalazio u Kutahiji,
s nalogom da smjesta preko Carigrada krene za Beograd, gdje se uputio i
veliki vezir sa glavninom vojske. Novi sultan Selim stigao je iz Carigrada
u Beograd za svega 15 dana. Tek tada je Mehmed-pa{a objavio vojsci da
je sultan Sulejman Veli~anstveni umro i da je Selim II novi sultan.
Time se Mehmed-pa{a Sokolovi} kona~no u~vrstio na polo`aju velikog
vezira. Njegova mo} i uticaj dostigli su do tada nevi|ene razmjere za jednog
velikog vezira. Odatle je austrijski diplomata, histori~ar i za~etnik moderne
159
da su to sinovi potura". Jednako kao oni {to ne znaju turski, tako se oni
koji su se turcizirali, odnosno "usvojili turske obi~aje" (Trklesmes) ne smiju
uzimati u ad`amioglansku slu`bu.
Navedene carske zapovijedi jasno pokazuju da je proces prihvatanja
islama u Bosni bio vrlo postepen, posebno kada je rije~ o selja{tvu, koje
je ~inilo veliku ve}inu bosanskog stanovni{tva. Ve}ina seoskog stanovni{tva
u Bosni je prihvatila islam u jednom procesu koji je trajao oko 150 godina.
Iz navedenih carskih zapovijesti jasno se vidi dinamika kojom je obavljana
dev{irma i njeni ograni~eni ciljevi pa se odatle mo`e zaklju~iti da janji~arstvo
nije u Bosni bilo niti moglo biti osnovom masovnog prihvatanja islama.
Pouzdani izvori postoje samo za pet kampanja kupljenja ad`amioglana za
janji~arsku du`nost tokom XVI st., kada je dev{irma bila naj`ivlja. U Bosni
se pouzdano zna da je dev{irma obavljena 1515, 1565, 1573, 1578. i 1589.
godine. Izme|u 1565. i 1589. dev{irma je obavljana u razmacima od osam,
pet i jedanaest godina. To pokazuje da je dev{irma, kako je ve} konstatirano,
provo|ena neredovno i prema potrebi. Jo{ se ne zna da li je u jednom
razdoblju od 50 godina (15151565) vr{ena dev{irma. Mo`e se samo pretpostaviti da je u spomenutom rasponu obavljena bar tri do ~etiri puta. Sve
je to, me|utim, daleko od neke masovnosti i pripremanja podloge za nasilno
prihvatanje islama.
Na neosnovanost tvrdnji o nasilnom "{irenju islama" jasno je odgovorio
Vladislav Skari} jo{ 1940. godine. On je na osnovi izvora ustanovio da je
"krivo mi{ljenje da se na Balkanskom poluostrvu islam {irio naglo i da je
slu`beno {iren silom". Tu ~injenicu Skari} potkrepljuje jednim logi~kim
argumentom, koji je vrlo o~it, tj. "da XIX vijek ne bi zatekao ni jednog
hri{}anina, niti bi bilo i jedne crkve i manastira da je islam {iren dr`avnom
silom". Islam su jednostavno "{irile prilike i ljudske okolnosti".
Odatle je svako nastojanje da se za ~injenicu masovnog prihvatanja
islama u Bosni na|e neko navodno historijsko obja{njenje usmjereno u
prvom redu na negiranje Bo{njaka. Cilj svih spomenutih teorija o "islamizaciji" jeste da se nametne teza kako je "Bo{njacima njihov muslimanski
identitet nametnut i efemeran". Mnogi autori razli~itog kr{}anskog opredjeljenja misle i pi{u da je {irenjem islama u Bosni nastupila neka "du{evna
praznina". Tako je pisao austrijski arheolog Moriz Hoernes, jedan od istra`iva~a ~uvenog neolitskog naselja u Butmiru, a kasnije urednik poznatih
Nau~nih saop}enja iz Bosne i Hercegovine (Wissenschaftliche Mitteilungen
aus Bosnien und der Hercegovina). Predhistorija mu nije bila dovoljna pa
se olahko, poput mnogih drugih, u svojim (Dinarische Wanderungen, 1881)
Dinarskim putovanjima upustio u antropologiju i historiju Bosne. Hoernes
}e tu jezgrovito izraziti tvrdnju koju su drugi, manje ili vi{e op{irno varirali,
168
tj. da je jedna bo{nja~ka generacija, "po cijenu svojih lovi{ta, {tala i oru`nica
`rtvovala vjeru svojih predaka". To uporno nametanje krivice Bo{njacima,
usljed navodne izdaje pradjedovske vjere, te poricanje islama kao univerzalnog shvatanja svijeta, stalno je prisutno u balkanskom intelektualnom
svijetu. Taj privid navodne intelektualne pozicije, a kojom se Bo{njaci
ustvari `ele eti~ki diskvalificirati, najjasnije je sadr`ano u rije~ima Ive
Andri}a da njegovu disertaciju "ne bi trebalo shvatiti kao kritiku islamske
kulture kao takve, ve} jedino kao kritiku onih posljedica do kojih je do{lo
usljed njenog preno{enja na jednu hri{}ansku, slavensku zemlju". Ta navodna
historijska obja{njenja su zapravo nehistorijska, jer polaze od postavke da
je kr{}anstvo imanentno Bosni. Naprotiv, svi su barbari, uklju~uju}i tu i
Slavene, kr{}anstvo primili uz dobru prisilu, bilo papsku, bilo bizantsku.
[to se Bosne ti~e, ona nikad nije ni bila kr{}anska zemlja u smislu pripadanja
Rimu ili Bizantu.
Poruka je u tom smislu jasna: Bo{njaci bi jednostavno morali biti sve
drugo, samo ne ono {to ustvari jesu, tj. bosanski muslimani. U krajnjoj
liniji, proces prihvatanja islama od strane Bo{njaka zapravo ne tra`i nikakvo
obja{njenje. To je jednostavno jedna historijska ~injenica koja samu sebe
obja{njava. Mogu ta obja{njenja biti legendarna i mitska, kao {to je pri~a
o navodnom Janji~arskom zakonu, ali njima nisu potrebna nikakva tuma~enja, a jo{ manje pravdanja. Makar se radilo i o mitu, mora se znati da
svaka legenda ili predanje samo za sebe govori i samo sebe opravdava.
Svako ko je `elio napraviti karijeru u strukturi ili hijerarhiji osmanske
dr`ave u na~elu je od po~etka XVI st. morao biti musliman. U po~etku je
put da se to postigne bilo svrstavanje u janji~arski korpus. To posebno va`i
za balkanske narode, uklju~uju}i tu na prvom mjestu Bo{njake. Svakom
se sposobnom pojedincu ulaskom u janji~arski korpus otvarala mogu}nost
da u strukturi Carstva napravi karijeru. Svi oni koji su se smatrali muslimanima, pripadnicima jedne nadmo}ne civilizacije, svjesno su se i politi~ki
osje}ali Osmanlijama. Bo{njaci su se tu posebno isticali, o ~emu, na putu
kroz Bosnu, od Be~a do Carigrada, 1530. svjedo~i Slovenac Benedikt Kuripe~i~ (Kuripe{i}), tuma~ austrijskog izaslanstva. On pi{e da su svi osmanski
"janji~ari i najbolji slu`benici, ~inovnici i kapetani redom Bo{njaci". Oni
se u Carstvu "smatraju najboljim, najpo`rtvovanijim i najvjernijim ljudima
koji vole da se dr`e pravim Turcima". Od ostalih Turaka razlikuju se "okretno{}u i ljepotom", a "ljep{e se i nose nego Turci".
Jo{ je u doba Bizanta dolazak u Carigrad, kako je pisao poznati bizantolog
Steven Runciman, "bio prirodan cilj svakog slavoljubivog ~ovjeka, jer je
Carigrad bio nesumnjivo sredi{te Carstva". U tom se pogledu polo`aj, zna~aj
i uloga Carigrada ni~im nisu promijenili poslije Fatihovog ulaska u ovaj
169
do 1502. godine. Po njemu, tada je nestalo njenih pristalica, odnosno patarena, kako ih Orbini prema rimokatoli~koj tradiciji naziva. Kasniji izvori
pobijaju ovu Orbinijevu tvrdnju.
Poturi se spominju u mnogim kasnijim izvorima, osobito u zapisima
evropskih putnika i diplomata, ali i u turskim spisima. Najrazu|eniji je u
tom pogledu jedan rukopis anonimnog turskoosmanskog pisca iz 1585,
odnosno njegov prepis iz 1640, u kojem se me|u ostalim govori o prihvatanju
islama u Bosni i o bosanskim poturima. Autor na prvom mjestu isti~e da
je u pro{lo doba u vilajetu Bosna bila kr{}anska vjera. Kad je "bilo su|eno,
da se ovaj vilajet osvoji" i da se u njemu zavede "sud i uprava" osmanske
dr`ave, onda je radi popisa stanovni{tva upu}en u Bosnu kao sultanov
izaslanik (muhrir) neki Mesih-pa{a. On je zatekao narod u strahu od velikih
davanja, pa usljed toga zanemaruje svoja imanja, iako Bosna vodom, zrakom
i ljepotom zemlje odska~e od ostalih pokrajina. Mesih-pa{a je dostavio o
tome izvje{taj Porti, sa zahtjevom da se ukine d`izja, ali mu to nije dozvoljeno.
Kako zemlja ne bi dalje propadala, Mesih-pa{a, kao razborit ~ovjek, u
dogovoru sa uglednim starcima, uredi da iz svakog sela poneko od mu{karaca
primi muslimansko ime, kako bi im se na taj na~in oprostila d`izja. U
skladu s tim dogovorom, svako svoje ime dade prevesti na turski. Kome je
bilo ime @ivko, prozove se Jahja, kome je bilo ime Vuk, uzme ime Kurt,
Gvozden postane Timur i tako redom. Umjesto d`izje, koja je time ukinuta,
odre|eno je da se na svaku selja~ku ba{tinu napla}uje jedan dukat.
Navedeni rukopis je nastao 120, odnosno 180 godina poslije doga|aja
koje opisuje, pa je pitanje koliko se mo`e prihvatiti kao sasvim vjerodostojan
historijski dokument. Neka njegova posredna potvrda mo`da se mo`e na}i
jedino u zbirnom defteru vilajeta Hodidjed iz 1455, u kojem postoji odre|eno
odstupanje od uobi~ajene osmanske poreske prakse. Vilajet Hodidjed je
bio prva stalna osmanska upravnovojna teritorijalna jedinica na tlu Bosne.
Njen sumarni popis izvr{en je osam godina prije fetha i uspostavljanja
Bosanskog sand`aka 1463. godine. Napla}ivanje dukata po svakoj ba{tini,
umjesto d`izje i drugih davanja, moglo je biti samo privremeni ustupak,
prije kona~nog osvajanja Bosne i zavo|enja stalnog osmanskog agrarnog i
vojnog ustrojstva.
Bez obzira na to, vjerska kategorizacija bosanskog stanovni{tva koju
anonimni autor daje mo`e se za razdoblje XVI i XVII st. smatrati ta~nom.
Svijet se po tome u Bosni podijelio u tri grupe. Prva grupa, "koja se povela
za svjetiljkom Bo`je upute, spasila se bezvjerstva". To su bili pravi muslimani.
Druga grupa, koju su ~inili kr{}ani, dr`e}i se kuranskog na~ela "vama
va{a, a meni moja vjera", ostade tako "u propasti bezvjerstva". Najzad, tre}u
grupu, koju autor naziva "kolebaju}a", ~inili su poturi. Rije~ potur autor
171
jedne pjesme: "Hodi, dragi, otura, / nemoj derat potura!" Isto se tako za
selja~ke ~ak{ire ka`e "poturlije". Jedna narodna pjesma kazuje: "Mor~ak{ire
(ljubi~aste ~ak{ire) poskida{e, / poturlije obuko{e." Mula Mustafa Ba{eskija
rije~ju potur ozna~ava prostog ~ovjeka iz naroda koji je primio islam, dok
Evlija ^elebi tim nazivom ozna~ava sve Bo{njake.
Dr. Safvet-beg Ba{agi} je smatrao da su se poturima na turskom jeziku
ustvari nazivali patareni ili bogumili. On to izri~ito tvrdi u svom rukopisnom
rje~niku turcizama. Rije~ poturluk Ba{agi} je obja{njavao kao "balinsko
neotmjeno pona{anje". U tom smislu Ba{agi} navodi nekog bega koji je
pred hod`ama izjavio kako su mu poturi tek "silom sljedbenici". Prema
poturima su se ~esto diskriminatorski pona{ale i osmanske vlasti. Iz sid`ila
sarajevskog kadije, posebno iz jednog zapisnika od 10. IX 1566. nedvojbeno
se kao svjedoci razdvajaju poturi od pravih muslimana. U navedenom anonimnom spisu iz 1585. tvrdi se ~ak da su vladari svojevremeno zabranjivali
mije{anje potura sa Turcima. Odre|ena diskriminacija prema poturima ogledala se tako|er u postojanju u nekim mjestima, naprimjer u Travniku,
njihovih posebnih mahala i mezarja.
Nasuprot ovako ra{irenom mi{ljenju o poturima, kao najprimitivnijem
selja~kom sloju u Bosni, Paul Rycaut, spomenuti engleski diplomat iz {ezdesetih godina XVII st., smatrao ih je urbanim i vojni~kim elementom, ~ija
su vjerska shvatanja pro`eta melanholijom i stoicizmom. Poturi su ve}inom
zanatlije i trgovci na malo. Pored toga, mnogi od njih `ive kao vojnici na
granicama Bosne i Ugarske. Rycaut smatra da su svi oni sljedbenici islamske
sekte kadezadeli, koju jedno stolje}e kasnije Ba{eskija spominje pod imenom
kadi}i. Ovu je sektu osnovao i {irio neki Bigali-ef., koji je `ivio i djelovao
u vrijeme sultana Murata IV (16231640). Bigali-ef. je uveo u tradicionalne
islamske molitve vi{e novih obrednih pravila i postupaka, posebno kod
ukopa umrlih. Rycaut navodi da je ova sekta najvi{e ra{irena me|u muslimanima u Rusiji i me|u raznim kr{}anskim odmetnicima.
Bosanski poturi su, kao pripadnici sekte kadezadeli, veoma ta~ni i
gorljivi u izvr{avanju vjerskih obreda i propisa. Oni su pri tome, kako tvrdi
Rycaut, jako prijetvorni, odnosno "farisejski". Dok na jednoj strani "~itaju
Evan|elje na slavenskom jeziku, koje dobijaju iz Moravske i susjednog
grada Dubrovnika", dotle istovremeno "radoznalo izu~avaju tajne Kurana
i zakona na arapskom jeziku" ({erijata). Da ih ostali muslimani ne bi smatrali
"sirovim i nepismenim oni afektiraju sa dvorskim perzijskim". Poturi se u
Bosni, dodaje Rycaut, obrezuju i istovremeno "gnu{aju slika i znaka kri`a".
Dugo zadr`avanje potura u Bosni nikako se ne mo`e tuma~iti, kako je
to mislio A. Solovjev, "duplim moralom bogumila". Poturi se nikako ne bi
mogli ubrajati u neke "dvovjerce", skrivene patarene ili kr{}ane, odnosno
173
svjesno vi{e nije moglo biti nikakvog odstupanja niti ikakvih kompromisa
sa nekim drugim saznanjem ili `ivotnim iskustvom.
[irenje islama u Bosni je usko povezano sa nastankom i razvojem
gradova. Ova su se dva procesa me|usobno uslovljavali i preplitali. Asimiliranje islama ne mo`e se posmatrati odvojeno od razvoja gradova. Istovremeno
bi razvoj bosanskoorijentalnog grada bio nemogu} bez muslimanskog seoskog stanovni{tva i njegovog priliva u grad. S druge strane je op}a urbanizacija
Bosne nakon dolaska Osmanlija podsticala i ubrzavala proces prihvatanja
islama od strane okolnog seoskog stanovni{tva. Iz redova tog stanovni{tva
u najbli`e kasabe doseljavaju se prete`no seoske zanatlije, uglavnom radi
sticanja gradskih poreskih povlastica.
Op}enito se mo`e re}i da su u Bosni, posebno u gradovima, pravljeni
neki ustupci u odnosu na vjerske propise, kada je u pitanju tro{enje i
u`ivanje alkoholnih pi}a. Tu je odre|ena tadicionalna kultura ~esto preovladavala jer je, uprkos vjerskoj zabrani, rakija bila u neku ruku "nacionalno
pi}e" Bo{njaka. Vino se uglavnom izbjegavalo, ali su se tro{ile razne {ire.
Evlija ^elebi me|u sarajevskim pi}ima spominje na prvom mjestu "nevareno
vino", odnosno muselez, {to na arapskom zna~i {ira ili mo{t. Sli~no pi}e
^elebi je na{ao i u Blagaju, gdje se spravljalo od divljih {ipaka. Muselez
se u jednoj narodnoj pjesmi spominje skupa sa {erbetom: "[ta je hajrula
da nije Bosna potekla {erbetom, a Neretva muselezom." U Sarajevu se
tro{ila, kako pi{e ^elebi, i hardalija, jedna vrsta mladog vina kojem su
dodavani goru{ica (hardalija) i drugi za~ini. Hardaliju u Bosni spominje i
Paul Rycaut. Kao specijalitet Sarajeva Evlija ^elebi isti~e ramazaniju, pi}e
koje se "pravi od gro`|a" i "s nogu obara ~ovjeka". Me|u glasovitim pi}ima
Banje Luke, Evlija ^elebi spominje peloniju, vjerovatno ekstrakt pelina, te
nane-rakisi, ili modernim jezikom re~eno, mentol-liker. U Bosni se spravljala
i pila i medovina, poznato pi}e starih Slavena.
Op}enito se mo`e re}i da je u Bosni u jednom razdoblju od oko 150200
godina do{lo do sveobuhvatnog asimiliranja islamske civilizacije u svim
oblastima ljudskog `ivota. Tu je ipak postojala razlika izme|u grada i sela.
Dok je u gradovima islam u pogledu vjerskih du`nosti i `ivotnih pravila i
obi~aja dosljedno po{tovan i primjenjivan, dotle se u zaba~enim selima
~esto sretala jedna heterogena vjerska praksa.
Tako je za podvele{ke balije, koje su do 1629. bili katolici, zabilje`eno
krajem XIX st. da "ne vr{e redovno propise Muhammedove vjere", ne kupaju
se i "rijetko idu u d`amiju". Posebno je zabilje`eno da "ne kriju `ene kao
drugi muslimani". Muslimanka tu "ide otvorena lica". Obavlja sve poljske
radove, ~uva stoku i pri tome, uz kakav ru~ni rad pjeva "da se razlije`u
brda i doline". U ku}i slobodno stupa u razgovor sa strancem, pa makar
175
rijeka, du` kojih ~esto idu zna~ajne prometnice koje povezuje ve}a i manja
urbana sredi{ta. Najzad, ~etvrti krug ~ine podru~ja izvan glavnih puteva i
~esto te{ko pristupa~ni planinski krajevi, udaljeni od gradskih sredi{ta,
gdje `ivi uglavnom sto~arsko stanovni{tvo.
U svakom novom muslimanskom naselju prvo zdanje je po pravilu bila
d`amija. Uzroci prihvatanja islama bili su vrlo slo`eni. Kod mnogih su ljudi,
iz razli~itih razloga, sigurno postojale odre|ene individualne psiholo{ke
predispozicije prema novoj vjeri i njenoj civilizaciji. Izvjesno je da su veliki
osmanski ratni uspjesi i pobjede nad smetenim i posva|anim kr{}anskim
vladarima i feudalcima djelovali vrlo sna`no na mnoge savremenike. Osmanlije su donosile jednu novu kulturu i civilizaciju, utemeljenu u gradskom
na~inu `ivota kojem hedonizam nije bio stran. Pored toga, vrlo je zna~ajna
~injenica da su me|uljudski odnosi u islamu na~elno pro`eti jednako{}u
i dru{tvenim dinamizmom, {to je bio sna`na i privla~na suprotnost u odnosu
na imobilnost balkanskih feudalnih dru{tava.
Tu privla~nu snagu islama posredstvom Osmanlija opazio je ve} posljednji bosanski kralj Stjepan Toma{evi}, koji se uo~i same propasti svoga
kraljevstva bespomo}no `alio papi Piu II. Kralj je pisao sa varljivom nadom
i krajnjom neizvjesno{}u da }e mu u posljednji ~as prite}i u pomo} neki
kr{}anski savez sa papom na ~elu. Stjepan Toma{evi} pi{e da su Turci u
njegovoj kraljevini "sazidali nekoliko tvr|ava i pokazuju se ljubazni prema
seljacima, obe}avaju}i da }e svaki od njih biti slobodan koji k njima otpadne.
Prost um seljaka ne razumije prevaru, te misli da }e ta sloboda uvijek
trajati. Lako je mogu}e da }e narod, ovim varanjem zaveden, od mene
otpasti, ako ne vidi da sam tvojom vla{}u oja~an. Ni vlastela ne}e se dugo
odr`avati u svojim gradovima ostavljena od seljaka."
Ovo pismo jasno ukazuje da je osnovna masa "novih muslimana" u
Bosni potekla iz selja~kog stale`a, mada je sto`ernu ta~ku u procesu prihvatanja islama predstavljao grad. Vjerovatno ve} odatle poti~e pogre{na
predstava da su bosanski muslimani uglavnom gradski element. Ta~no je
da su Bo{njaci sve do Drugog svjetskog rata imali apsolutnu ve}inu u
ukupnom gradskom stanovni{tvu u BiH. Bo{njaci su stolje}ima bili i ostali
najbrojnije gradsko stanovni{tvo u BiH, ali je od ukupnog njihovog broja
sve do Prvog svjetskog rata preko dvije tre}ine `ivjelo na selu. Tako je
1910. od ukupno 273.203 stanovnika koji su `ivjeli u tada{njih 66 bosanskohercegova~kih gradskih naselja, Bo{njaka bilo 141.225. ili 50,76 %.
Ali taj broj Bo{njaka, gradskih `itelja, ~inili su tek 23,07 % u odnosu na
ukupno tada{nje bo{nja~ko stanovni{tvo, ~iji je broj iznosio 612.137. To
zna~i da je selja{tvo ~inilo apsolutnu ve}inu bo{nja~kog stanovni{tva, od177
nosno 470.912 ili 76,93 %. Ovakva struktura bo{nja~kog stanovni{tva posljedica je cjelokupnog toka i dinamike procesa {irenja islama.
Prema popisnom defteru iz 1468/69. na prostoru tada{njeg Bosanskog
sand`aka bile su svega 332 muslimanske ku}e, od kojih 264 seoskih i 68
gradskih. Kr{}anskih ku}a bilo je 37.125, sa 8.770 neo`enjenih kr{}ana i
147 udovica. Broj muslimana se kroz narednih petnaest godina pove}ao za
oko trinaest puta. Iz sumarnog deftera Bosanskog sand`aka vidi se da su
tu 1485. godine ve} bile 4.134 muslimanske ku}e. Uz to, navode se poimenice
1.064 odrasla neo`enjena muslimana. Istovremeno su popisane 30.552 kr{}anske ku}e, zatim 2.443 neo`enjena kr{}anina i 48 udovica.
Samo ~etiri godine kasnije, u defteru iz 1489. popisano je u Bosanskom
sand`aku ne{to manje kr{}ana, uz blagi porast muslimana. Tako je kr{}anskih
ku}a bilo 25.068, sa 4.026 neo`enjenih i 1.332 udovice. Muslimanskih
domova bilo je 4.485, uz 2.348 neo`enjenih muslimana. U posljednja dva
popisa nije obuhva}eno podru~je Hercegovine, koja je 1470. izdvojena u
poseban sand`ak.
Prema daljim katastarskim defterima u razdoblju 15201535. bilje`i
se ustaljen rast muslimanskog stanovni{tva u tada{nja tri sand`aka ili live
na prostoru Bosne. U livi Bosna bilo je ukupno 16.935 muslimanskih i
19.619 kr{}anskih domova. Hercegova~ki sand`ak, kao prostorno manji i
slabije naseljen, brojao je 7.070 muslimanskih i 9.588 kr{}anskih domova.
Zvorni~ki sand`ak, koji je obuhvatao sjeveroisto~nu Bosnu, sa vi{e naselja
na desnoj obali Drine, brojao je istovremeno 2.654 muslimanske, prema
13.112 kr{}anskih ku}a. Iz toga se vidi da je proces {irenja islama u prve
tri decenije XVI st. na podru~ju zvorni~kog sand`aka bio ne{to sporiji nego
u bosanskom i hercegova~kom sand`aku. Podaci iz deftera za Zvorni~ki
sand`ak iz 1528, 1533. i 1548. pokazuju da se broj muslimana na tom
podru~ju kretao oko 30 do 40 posto od ukupnog stanovni{tva. Sre|ivanjem
prilika u ovoj oblasti, nakon Moha~ke bitke 1526, postepeno se pove}ava
udio muslimana u ukupnom stanovni{tvu. Ova je oblast op}enito bila slabije
naseljena nego Bosanski sand`ak i Hercegovina. Zvorni~ki sand`ak-beg je
jo{ i 1541. pozivao vla{ke knezove i primi}ure da nasele ovo podru~je
"svojom rajom", uz znatne poreske povlastice. Sredinom XVI st. proces
{irenja islama u Zvorni~kom sand`aku bio je usporen, prije svega usljed
izvjesne krize timarskospahijskog sistema te finansijske krize i inflacije.
Ra~unaju}i prema jednoj konzervativnoj procjeni da je svako doma}instvo
brojalo prosje~no pet ~lanova, poznati turski histori~ar Omer Ltfi Barkan
je na osnovi navedenog broja ku}a izra~unao da je u tre}oj deceniji XVI
st. u Bosni `ivjelo 344.325 stanovnika, od kojih su 38,7 % bili muslimani.
178
U drugoj polovini XVI st. op}i pokret {irenja islama dobio je takvo
ubrzanje na prostoru Bosne da je 1580. osnovan Bosanski ejalet kao najvi{a
administrativnovojna teritorijalna forma u Osmanskom carstvu. Proces prihvatanja islama bio je posebno intenzivan i masovan na prostoru Bosanskog
sand`aka. On se kao sredi{nji i najve}i sand`ak Bosanskog ejaleta prostirao
od Kosovske Mitrovice na jugoistoku do Cazinske krajine na sjeverozapadu.
Bosanski sand`ak se tako prostirao isto~no od Drine, presijecaju}i rijeke
Lim i Ibar, na prostoru dana{nje Srbije, odnosno obuhvataju}i cijelo podru~je
kasnijeg Novopazarskog sand`aka. Tako je sand`ak Bosna, sa svojih 55
nahija i 14 kadiluka, zahvatao i pokrivao jednu ~etvrtinu cjelokupnog prostora
Bosanskog ejaleta. Pored Bosanskog sand`aka, u sastav Bosanskog ejaleta
ulazili su sand`aci Klis u Dalmaciji sa 42 nahije, odnosno sedam kadiluka,
Zvornik, uklju~uju}i Loznicu, [abac i Krupanj u Srbiji, sa 31 nahijom i
10 kadiluka, Hercegovina, sa dijelovima dana{nje Crne Gore i ukupno 25
nahija, Cernica (Pakrac) ili Za~asna (^azma) u Slavoniji, sa 13 nahija i tri
kadiluka, te Krka (Lika) sa 30 nahija i dva kadiluka. Kasnije su u sastav
Bosanskog ejaleta u{li i sand`aci Po`ega u Slavoniji, sa sedam kadiluka te
Biha}, sa kadilucima Kamengrad i Biha}.
Op}i popis Bosanskog sand`aka iz 1604. zasniva se na privrednoj i
vjerskoj strukturi stanovni{tva, kako gradskog tako i seoskog. Rezultati ovog
popisa pokazuju izuzetno brzo {irenje islama. U Bosanskom sand`aku ukupno
je bilo 64.721 ku}a, od kojih su 45.941 bila muslimanska doma}instva,
sa 4.979 zdravih neo`enjenih mu{karaca, {to zna~i potencijalnih ku}nih
doma}ina. Kr{}anskih ku}a, ra~unaju}i zajedno katoli~ke i pravoslavne,
bilo je svega 18.891. To zna~i da je odnos bio 71 % muslimana prema
29 % kr{}ana. Za tada{nje prilike i privrednu strukturu veliki je broj muslimana spadao u kategoriju gradskog stanovni{tva. U gradovima je bilo ukupno
9.845 muslimanskih ku}a, uklju~uju}i 2.429 punoljetnih samaca. Muslimansko selja{tvo, odnosno raja brojala je 36.098 ku}a sa 1.550 neo`enjenih.
Gradsko muslimansko stanovni{tvo ~inilo je tako 21 %, a raja ili selja{tvo
preostalih 79 % od ukupnog muslimanskog stanovni{tva. To pokazuje da
je muslimanska raja u sand`aku Bosna 1604. bila dvostruko brojnija od
kr{}anske raje. Me|u muslimanskom populacijom jedna petina bila je urbano, a ~etiri petine poljoprivredno stanovni{tvo.
Sa ovim podacima iz deftera od 1604. uglavnom se sla`u procjene
zapadnih, prete`no slu`benih, katoli~kih putnika i posjetilaca Bosne. Najizrazitiji me|u njima bio je {ibenski kanonik Ivan Tomko Mrnavi}, kasniji
bosanski biskup, koji je starinom bio porijeklom iz Bosne. On je 1623.
putovao svojom starom domovinom i budu}om dijecezom i o tome napisao,
u vidu izvje{taja papi Urbanu VIII, knjigu Opis Bosne. Mrnavi} je pisao da
179
180
svrhu vakif, osniva~ vakufa, imenovao muteveliju, kao upravitelja ili staratelja
svoga vakufa. Glavna du`nost mutevelije bila je da strogo vodi ra~una da
se prihodi vakufa, koji su ostvarivani iz razli~itih izvora, redovno tro{e u
namijenjene dobrotvorne svrhe. Po~etni kapital vakufa nije se smio krnjiti,
a stvari koje su uvakufljene (zemlja, vodenice, zgrade i ostalo) nikako nisu
mogle niti smjele postati vlasni{tvom tre}eg lica. Da bi se sve to osiguralo,
vakufnama je sastavljana u prisustvu kadije i upisivana u sudski protokol
(sid`il). Pored toga, u Osmanskom carstvu je zavedena praksa da dr`ava
potvr|uje i nadzire sve uspostavljene vakufe.
Imareti su predstavljali sr` i sredi{te svih planski podignutih gradova
po Bosni. Kako je skoro sve gradove po Bosni osmanska dr`ava smi{ljeno
i planski podizala, to su imareti dominirali njihovim urbanim jezgrom.
Krajem XIX st. pojam imareta u Bosni je sveden na ustanovu dobrotvorne
javne kuhinje, u kojoj su gradska sirotinja, putnicinamjernici, u~enici
medrese i neki vakufski slu`benici besplatno dobijali jedan do dva obroka
dnevno. U tom je smislu djelovao Gazi Husrev-begov imaret u Sarajevu.
Osnovan jo{ 1531, vr{io tu svoju funkciju sve do Drugog svjetskog rata.
Odatle su se u kolokvijalnom govoru u sarajevskoj ~ar{iji svaki dan mogli
~uti izrazi, kao {to su "imaret~orba", "imaretski pilav", "imaretski hljeb" i sl.
U Bosni su se u osnovi razvile tri vrste gradova. Prvo su bili gradovi
koji su se kao proizvodna, obrtna i kulturna sredi{ta razvili du` zna~ajnih
trgova~kih puteva. Na drugom mjestu su gradovi koji su formirani kao
sjedi{ta ve}ih administrativnih i sudskih teritorijalnih jedinica, kao {to su
sand`aci i kadiluci (sudski okruzi). Najzad, Osmanlije su stavile u slu`bu
i pro{irile jedan broj starih rudarskih naselja i srednjovjekovnih trgova.
Ova podjela nije bila strogo povu~ena, pa su mnoga gradska naselja, pored
svojih, prije svega, trgova~kih i proizvodnih funkcija, istovremeno bila sjedi{ta muteselima, a neka i kadiluka, i obrnuto.
U tom se smislu u razvitku bosanskoorijentalnih gradova jasno uo~avaju
tri razdoblja. Prvo, koje obuhvata vrijeme neposredno po osvajanju Bosne,
obilje`eno je opadanjem zate~enih srednjovjekovnih varo{i i trgovi{ta. Sa
ubrzanjem procesa {irenja islama po~inje se, negdje prije a negdje kasnije,
mijenjati demografska i urbana struktura zemlje. Time zapo~inje drugo
razdoblje, tokom kojeg dolazi do postepenog oblikovanja gradova muslimanskog, odnosno bosanskoorijentalnog tipa. Tokom tre}eg razdoblja, koje
te~e od XVI st. i traje zapravo do kraja osmanske vladavine, gradovi u
Bosni dobijaju postepeno svoju potpunu urbanu dispoziciju i svoj prepoznatljivi i osobeni karakter. Ova razdoblja nisu bila strogo razdvojena,
po{to se svi gradovi nisu jednovremeno niti ravnomjerno razvijali. Bosanska
naselja gradskog tipa imala su u pravilu status kasabe, odnosno provincijskog
183
Podizanje ovih carskih d`amija pokazuje da je osmanska dr`ava bila neposredno zainteresirana i uklju~ena u osnivanje i izgradnju gradskih naselja.
Negdje Osmanlije planski podi`u potpuno novi grad muslimanskoorijentalnog tipa, a negdje se muslimanska naselja sa orijentalnom arhitekturom
i islamskim kulturnim ustanovama naslanjaju na ve} postoje}e srednjovjekovne varo{i, trgovi{ta ili tvr|ave. Tipi~an primjer dva takva grada su
Sarajevo i Zvornik, budu}a sjedi{ta Bosanskog i Zvorni~kog sand`aka, ~iji
urbani razvoj pada u prve decenije osmanskog prisustva i vlasti u Bosni.
U Sarajevu i Zvorniku su podignute prve dvije carske d`amije u Bosni,
obje u slavu sultana Mehmeda II Fatiha.
Sarajevo je bilo potpuno novi grad, planski podignut, bez neposredne
veze i kontinuiteta sa obli`njim srednjovjekovnim trgovi{tem Vrhbosna.
Tako je u budu}em Sarajevu, kao prvi objekat, planski 1457. podignuta
Careva d`amija. Kako je trg Vrhbosna, poznat i pod imenom Utorkovi{te,
po pazarnom danu koji je tu odr`avan utorkom, imao veoma mali zna~aj,
to se Sarajevo u svakom pogledu smatra novim naseljem. Nasuprot tome,
u Zvorniku je Careva d`amija podignuta unutar srednjovjekovne tvr|ave,
oko koje se razvila prva istoimena muslimanska mahala. Kasnije je po
nare|enju Sulejmana Veli~anstvenog u Zvorniku podignuta jo{ jedna d`amija. Ova d`amija, zvana Sulejmanija, za razliku od Fatihove d`amije u
tvr|avi, podignuta u podgra|u i kao takva je predstavljala po~etak izgradnje
muslimanskog naselja, koje se naslanjalo na srednjovjekovnu varo{. Br`i
urbani razvoj Zvornik do`ivljava od 1530, kada je tada{nji zvorni~ki sand`ak-beg Bah{i-beg, u okviru svoga vakufa, pored vodovoda izgradio i zaviju,
koja je djelovala kao musafirhana i javna kuhinja. Bah{i-beg je, u okviru
istog vakufa, podigao most na rijeci Drinja~i, 15 kilometara ju`no od Zvornika, i pored njega karavansaraj.
Za vrijeme vladavine Fatihovog sina Bajezita II (14811512) podignute
su carske d`amije u Fo~i, Rogatici, Vi{egradu, Srebrenici, Travniku, Prozoru
i Pruscu (Akhisaru). U Pruscu, koji se vremenom razvio u jedno od glavnih
`ari{ta arapskoislamskih znanosti u Bosni, vrlo je rano podignuta jedna
zavija ili tekija. Po svom prvobitnom karakteru tu je bila i musafirhana u
slu`bi tada{njih prometnica. Tekija u Pruscu morala je biti podignuta ve}
u prvoj polovini XVI st. jer se u jednom popisu iz 1574. navodi da je
odre|eno obradivo zemlji{te jo{ "odranije bilo zavje{tano za odr`avanje
mosta, karavansaraja i zavije u blizini Akhisara, vakufske ustanove predaka
Omer-bega, sina Malko~-begova".
Za kratkotrajne, ali vrlo uspje{ne vladavine Selima I (15121520)
podignute su u njegovu slavu d`amije u Kne`ini, Te{nju i Doboju. Najve}i
broj carskih d`amija podignut je po nare|enju i u ime Sulejmana I Veli~an187
U starim rudnicima srebra i zlata Kre{evu, Fojnici i De`evici proizvodnja je stalno opadala. U Fojnici je petina od proizvedenog zlata 1541.
godine iznosila 37.868 ak~i, a krajem XVI st. spala je na svega 2.413 ak~i,
dok se srebro potpuno prestalo proizvoditi. Vare{ki rudnici `eljeza radili
su do oko 1552. godine. Osmanlije su 1571. obnovile proizvodnju u rudniku
Stari Majdan (kod Sanskog Mosta) u tada{njem sand`aku Klis. Rudnik je
o`ivljen radi ratnih potreba, pa su u njemu od dobijene rude odmah livena
topovska zrna. Na podru~ju hercegova~kog sand`aka radio je do pred kraj
XVI st. jedino rudnik `eljeza u ^ajni~u. U jednom dokumentu iz 1585.
spominje se da vlasti ometaju proizvodnju ovom rudniku, upli}u}i se u
poslove rudara, odnosno rudarskih poduzetnika. Osim `eljeznog obrta, ^ajni~e je u to vrijeme, kao kasaba sa preko 200, ve}inom muslimanskih ku}a,
bilo vrlo `ivo zanatsko i trgova~ko sredi{te. I u novim prilikama primat u
proizvodnji srebra zadr`ala je Srebrenica, nekada najve}i i najzna~ajniji
rudnik i rudarski grad u Bosni. U tre}oj deceniji XVI st. godi{nja renta od
rudnika i kovnice u Srebrenici iznosila je 477.032 ak~e, a 1548. godine
taj se prihod pove}ao na 508.829 ak~i. Rudnik Sase u blizini Srebrenice
davao je u razdoblju 15201535. godine ukupan prihod u vidu rente od
220.399. ak~i, a 1548. samo 82.541 ak~u. Daleko br`i razvoj od starih
rudarskih mjesta i trgova u Bosni su imali novopodignuti gradovi.
Dva prva naselja koja su u Bosanskom sand`aku dobila status kasabe
bili su Novi Pazar i Sarajevo. Upravo se iz te ~injenice najbolje mo`e
sagledati zna~aj vojnih i trgova~kih puteva za razvoj gradova. Novi Pazar
(Yeni Pazar) utemeljen je sredinom XV st. u blizini srednjovjekovnog trgovi{ta Ras, kao veoma zna~ajna strate{ka ta~ka na putu koji je povezivao
Skoplje sa "zapadnim stranama" ili Bosanskim kraji{tem, odnosno Sarajevom
kao njegovim sredi{tem. Oba ova grada utemeljio je skopski, a kasnije
bosanski kraji{nik Isa-beg Ishakovi}. Novi Pazar se u po~etku br`e razvijao
nego Sarajevo. Tako je 1489. Novi Pazar imao 221, a Sarajevo 199 doma}instava. Od kraja tre}e decenije XVI st. po~inje nagli uspon Sarajeva, dok
je Novi Pazar ve} oko 1528. dostigao vrhunac svog tada{njeg urbanog
razvoja. Novi Pazar je tada imao 16 muslimanskih i ~etiri kr{}anske mahale,
sa ukupno 582 doma}instva. Ve} 1540. u Novom Pazaru je bilo 17 ku}a
manje nego 1528. godine.
Istovremeno je Sarajevo ve} bilo srazmjerno veliki grad, sa apsolutnom
ve}inom muslimanskog, bo{nja~kog stanovni{tva. U gradu je bilo 1.112
muslimanskih doma}instava, sa 572 neo`enjena punoljetna mu{karca, jednom udovicom i jednim vojnukom, vjerovatno poturom. Kr{}anskih ku}a
bilo je svega 15, sa osam ba{tina, 16 udovica i dva vojnuka. Zna~i da je
odnos gradskog stanovni{tva bio 96,77 % muslimana, prema svega 3,23 %
189
protivnika reformi sultana Selima III i Mahmuda II. Time han kao ustanova,
pored op}e dru{tvene, dobija i politi~ku dimenziju i funkciju. Trojica istaknutih sarajevskih janji~arskih prvaka dr`ali su po~etkom XIX st. u zakup
tri najstarija i najve}a trgova~ka hana. Tako je han Kolobaru, koji je sagra|en
jo{ prije 1462, dr`ao u zakup Ibrahim bajraktar Pinjo, dok je zakupac
Novog hana, koji je pripadao Gazi Husrev-begovu vakufu, bio neki \ul
Mustafa. Han je upravo po njemu dobio ime \ulov ili ~e{}e \ulagin han.
Drugi novi han, koji je tako|er pripadao Gazi Husrev-begovu vakufu, u
zakup je dr`ao Ibrahim-aga Mori}, pa je tako ovaj han i prozvan Mori}a
han. O politi~koj ulozi i zna~aju ovih hanova i njihovih zakupaca u tim
nemirnim vremenima govori se u narodnoj pjesmi. Naime, u njoj se kazuje
o tome kako je Abdurahman-pa{a isjekao sarajevske ba{e, gdje njegov
terd`uman (tuma~) na jednom mjestu ka`e: "Ono ti je Pinjo bajraktare, /
kahva mu je na srid Kolobare, / kada ho}e age Sarajlije, / kada ho}e da
~ine vije}e, / oni ne i|u muli na me{}emu, / nego i|u Pinji bajraktaru."
Hanovi su ipak u prvom redu bili privredne ustanove. Oni su slu`ili
za prihvat, odmor i preno}i{te razli~itih putnika, kirid`ija i njihovih karavana.
Pored toga, u hanovima se vremenom sve ~e{}e obavljala trgovina. U tom
su smislu kori{teni, kako hanovi u ~ar{iji, tako i oni pri ulazu ili izlazu iz
grada. Poznati prigradski hanovi bili su Boji}a han, na ulazu u Banju Luku
iz pravca Gradi{ke, te Cicin han na Soukbunaru, na trebevi}kim prilazima
Sarajevu. U hanovima je bilo posebno `ivo uo~i redovnih sedmi~nih pazarnih
dana i godi{njih sajmova ili va{ara. Tih su dana razni preprodavci, zvani
pretrge, kupovali po hanovima robu od trgovaca i seljaka i dalje je kr~mili
u ~ar{iji. Bilo je trgovaca koji su odsjedali u hanu po nekoliko sedmica ili
mjeseci. Obi~no bi dr`ali po dvije sobe, od kojih im je jedna slu`ila za
stanovanje, a druga za skladi{te ili lager. Tu su ili kupovali odre|enu robu
i dalje je otpremali svojim kompanjonima, ili prihvatali i skladi{tili robu
radi preprodaje. Ta je praksa rano zavedena. Tako splitski trgovac Marko
Kavanjin ve} 1605. pi{e iz Sarajeva svome bratu kako jo{ nije dobio lagera
u hanu i javlja mu koja roba dobro ide te koliko se na ~emu mo`e zaraditi.
Posebno isti~e da se na opijumu mo`e "sto nasto" zaraditi. Osim u Sarajevu,
takvih trgova~kih hanova bilo je u Banjoj Luci, Mostaru i Fo~i, a tako|er
u Kre{evu, Fojnici i Vare{u, gdje su demird`ije odsjedale po mjesec i vi{e
dana, dok se ne podmire. Bilo je demird`ija, ne samo iz Sarajeva i drugih
bosanskih gradova nego i trgovaca `eljeznom robom iz Albanije i Srbije.
Gotovu robu po hanovima su prodavale obi~no najsiroma{nije zanatlije,
koje nisu imale du}ana u ~ar{iji, posebno u zimskim mjesecima i u vrijeme
}esatluka (krize).
192
("be{ vakat-namaz"). Za ve}inu muslimana kao radnih ljudi to je bio najprimjereniji vodi~ kada je rije~ o vremenu. Upravo radi tih obaveznih
dnevnih molitvi, koje su padale u ta~no odre|eno vrijeme, muslimani su
daleko vi{e od drugih naroda prou~avali astronomiju. Zato je pri svakoj
ve}oj d`amiji u nekom mjestu postojala muvekithana, gdje se ustanovljavalo
ta~no vrijeme namaza, po~etak i kraj posta te dolazak muslimanskih praznika.
Kako su osobni satovi bili rijetki i skupi, to su u bosanskim gradovima
podizane sahatkule da bi se ljudi mogli ravnati prema vremenu i obavezama.
Sahatkule su se kao zadu`bine pojedinih vakifa (dobro~initelja) po~ele
po Osmanskom carstvu podizati u drugoj polovini XVI stolje}a. Obi~aj
postavljanja javnih satova Osmanlije su preuzele iz srednje Evrope. Prva
sahatkula u Osmanskom carstvu podignuta je 1566. u Skoplju, gdje je
donesen sahat iz tada osvojenog Sigeta. Prvu sahatkulu u Bosni podigao
je Ferhad-pa{a Sokolovi} u Banjoj Luci, ne{to prije 1587. godine. Ubrzo
potom izgra|ena je sahatkula u Sarajevu. U Travniku su podignute dvije
sahatkule, a jo{ po jedna u Mostaru, Po~itelju, Livnu, Gra~anici, Jajcu,
Pruscu, Te{nju, Trebinju, Gornjem i Donjem Vakufu, Fo~i, Maglaju, Prozoru,
Nevesinju i Grada~cu. Sahatkule su u pravilu gra|ene u sredi{tu ~ar{ije,
ali ima ih i u okrilju gradskih tvr|ava (Po~itelj, Te{anj, Trebinje, Maglaj
i Grada~ac).
Muslimanska ili hid`retska godina ima 354 dana. Sastoji se od {est
lunarnih mjeseci od po 30 dana i {est mjeseci do 29 dana, {to zna~i da je
za 11 dana kra}a od solarne godine. Tako se utvr|eni doga|aji u muslimanskom kalendaru svake godine pomjeraju za 11 dana unazad. Nova
hid`retska godina po~inje prvog dana mjeseca muharrema i nije pra}ena
nekim posebnim ceremonijalom. U novije vrijeme se eventualno u nekim
d`amijama odr`avala akademija sa predavanjem o zna~enju i zna~aju Hid`re.
Studenti Vi{e islamske {erijatskoteolo{ke {kole u Sarajevu su, primjera
radi, svojevremeno redovno odr`avali takve akademije uo~i muslimanske
Nove godine. Za po~etak ra~unanja muslimanske ere uzeto je preseljenje
(hid`ra) Muhammeda a. s. i njegovih prvih sljedbenika iz Meke u Medinu,
u petak 1. muharrema, odnosno 16. VII 622. godine. Sedamdeset godina
kasnije, tre}i halifa Omer je uveo ra~unanje vremena po Hid`ri.
Deseti dan muharrema jedan je od velikih vjerskih dana kod muslimana.
Tog dana obavljaju se molitve u znak `aljenja i sje}anja na okrutno ubistvo
"gospodara svih mu~enika" (sejjida) El-Husejna, mla|eg sina Hazreti Fatime
i Hazreti Alije i unuka Muhammeda a. s. Desetog muharrema 61. godine
po Hid`ri, odnosno 10. X 680, El-Husejn je kod Kerbele u Iraku, skupa
sa oko dvije stotine ~lanova porodice i najodanijih sljedbenika, ubijen i
sasje~en po nare|enju Jezida, sina Muavije i drugog halife iz dinastije
198
Emevija. [iije su ve} 686. godine zaveli obi~aj koji se pro{irio i me|u
sunijama da se taj `alosni dan obilje`ava kao Jevmu-l-Kerbela (Dan Kerbele)
ili Jevmu-l-a{ura (Deseti dan).
U Bosni je taj dan posebno obilje`avan po tekijama me|u dervi{ima.
Pored molitvi, Deseti dan se tako|er obilje`avao pripremanjem i slu`enjem
posebnog jela koje su u Bosni jednostavno nazivalo ha{ure (arapski a{ura).
To je ustvari jedna vrsta mije{anog kompota ili ho{afa od vo}a, zrnastog
povr}a i `itarica. Prema {iijskoj tradiciji, jelo je moralo sadr`avati najmanje
77 takvih sastojaka, a po sunijskoj sedam. U Bosni se po obi~aju ha{ure
spravljalo od malo suhih {ljiva, smokava, suhog gro`|a, jabuka, kru{aka,
roga~a, tre{anja, narand`i, hurmi, vi{anja, oraha, p{enice, kukuruza, je~ma
ili ger{la, bungura, pirin~a, so~iva ili le}e, ribizli, bamije itd. Bo{nja~ka
usmena knji`evnost spominje ha{ure sa 44 do 70 vrsta vo}a, povr}a i
`itarica. Ako ih se ne mo`e vi{e sabrati, onda mora biti najmanje sedam
sastojaka ha{ure. Neki pisci smatraju da je broj sedam vezan za iscrpljene
rezerve hrane koje je Nuh-pejgamber na{ao u svojim zalihama kada je
njegova la|akov~eg kona~no pristala na Araratu. Nuh-pejgamber je u svojim
zalihama na{ao jo{ svega sedam vrsta namirnica, od kojih je u znak zahvalnosti Bogu pripremio sve~ani objed. Vjerovatno je odatle me|u Bo{njacima u nekim krajevima Bosne bio obi~aj da se beri}eta radi uo~i muslimanske Nove godine nabavlja i kupuje sedam osnovnih `ivotnih namirnica,
kao {to su bra{no od raznih `itarica, so, masno}a, pirina~, krompir, {e}er,
suho vo}e ili druge namirnice, zavisno od prirode poljoprivrednih kultura
koje su se u datom kraju uzgajale.
Poseban zna~aj za muslimane je uvijek imao Ramazan i ramazanski
post za koji su, zavisno od pojedinih krajeva Bosne, vezani mnogi razli~iti
obi~aji. Nakon mjesec dana posta dolazi Ramazanski bajram, koji pada 1.
{evvala hid`retske godine i traje tri dana. Ramazanski bajram je kao veliki
praznik i blagodat opjevan u bo{nja~koj narodnoj pjesmi. Me|u najpoznatije
i vrlo ~esto pjevane lirske pjesme spada ona koja zapo~inje stihovima:
"Bajram ide, Bajramu se nadam, / {to bih dragom bajramluka dala" Za
bajram su u Bosni vezane i mnoge narodne poslovice kojima se sa`eto
uobli~ava i izra`ava neko `ivotno iskustvo vezano za ljudske osobine i
navike ili neke `ivotne situacije. Tako se me|u Bo{njacima moglo ~uti, da
"nije Bajram svaki dan", ali je zato "budali svaki dan Bajram". Sporost i
ljudsku nedjelotvornost u svakodnevnom `ivotu narod je lijepo opisao izrekom: "Dok se Bajro obu~e i Bajram se provu~e." Propu{tenu priliku koja
u `ivotu rijetko dolazi i za kojom se `ali narod je jezgrovito izrazio poslovicom:
"Top pu~e, Bajram pro|e". Veliki muslimanski praznici su dolazili u ta~no
odre|eno vrijeme u godini, prema hid`retskom kalendaru, ali za onoga koji
199
Drugi tip Ermenina je draguljar ili tapetar koji pravi luksuzne zavjese.
Nasuprot prvom tipu, on je rafiniraniji i cijeni finije stvari u `ivotu. Izigrava
aristokratu, ali nije dovoljno uspje{an da podnese tro{kove takvog `ivota
pa ga Kara|oz stalno izaziva. Uvijek nosi fes, dugu anteriju i ki{obran sa
slomljenom dr{kom.
Grk i Franak predstavljaju tipi~ne likove Levantinca i Evropljanina
("alafranga"). Evropljanin je obi~no po zanimanju lije~nik. Govori slabo
turski, stalno ubacuju}i u svoj govor francuske i gr~ke rije~i. Grk je u
pravilu lukavi trgovac, kroja~ ili kr~mar. Evropljanin je, uprkos svog lo{eg
turskog, ponekad neozbiljan i poku{ava da upravo na turskom napravi
duhovitu igru rije~i, {to mu naravno ne uspijeva. On je jednako kao Grk
kukavica i slab karakter. Jevrej (Yahudi ili ^ifut) koji se stalno cjenka i
tvrdi pazar je dobro poznati karakter u kara|ozu, pa bilo da se javljao kao
lihvar, staretinar ili torbar. On je {krt, {tedljiv, lukav i pla{ljiv. ^ak i kad
se poslije dugog poga|anja slo`i oko cijene, on se `ali da je previsoka i
da ne mo`e platiti. On je ~esto u stanju da naljuti Kara|oza, jer pravi
skarednu igru rije~i na njegov ra~un, izgovaraju}i se svojim negramati~kim
i lo{im znanjem turskog jezika. Albanac (Arnavut) se obi~no javljao kao
uli~ni prodavac boze, ili kao ba{~ovan, trgovac stokom ili ~uvar lovi{ta. On
se trudi da govori u~tivo, ali usljed svog akcenta, stalno ostavlja smije{an
utisak. Neuk je, ali i hvalisavac koji ima obi~aj da se ~esto poziva na svoj
pi{tolj, koji mu se na|e u ruci ~im se naljuti, spreman da odmah puca i
ubije. Na glavi nosi bijelo ke~e, a oko pasa je obmotan brojnim {arenim
pe{kirima. Rumelijac (Rumelili) ili muhad`ir je doseljenik sa Balkana. On
govori vrlo sporo i obi~no je bio hrva~ ili arabad`ija (rabad`ija, prevoznik).
^esto pri~a o svom selu i o ~injenici da je hrva~. Veoma je ponosan na
svoje hrva~ke sposobnosti, kojima se hvali, mada ustvari uglavnom gubi
svoje me~eve. Uvijek se trudi da izgleda inteligentno i oprezno.
Mada ih nema me|u likovima i karakterima kara|oza, Bo{njaci su se
sa svima njima susretali i komunicirali za dugih putovanja i boravaka u
Carigradu. Stari Bo{njaci koji su bivali u Carigradu govorili su da je to
grad u kojem se sti~e "jetmi{ i}i mile" (sedamdeset i dva svijeta) i gdje
~ovjek mo`e prosto zabasati da se izgubi i da ga nestane. Kara|oz upravo
potvr|uje takav dojam.
Kara|oz je bio omiljeni vid narodne zabave, ali i neka vrsta politi~ke
i dru{tvene hronike Istanbula i Osmanskog carstva op}enito, u vrijeme kad
nije bilo {tampe ili kada je njena cirkulacija bila veoma ograni~ena. Glavni
junak Kara|oz je kao obi~ni ~ovjek sa carigradskih ulica, svojim osje}anjem
zdravog razuma, bez ustezanja, upu}ivao satiri~ne `aoke na ra~un ni`ih
organa vlasti, usljed gluposti, nasilja, korupcije i kr{enja osnovnih moralnih
208
svijeta. Ve}inu gledalaca ~inile su "Stambolije", "koji su se u ovakve predstave u Carigradu zaljubili i koji su svoje vaspitanje iz ovakvih predstava
crpili".
Kara|oz se igrao i za vrijeme austrougarske uprave, odnosno u Sarajevu
sve do 1930. godine. Poznati njema~ki pozori{ni histori~ar Georg Jacob je
zabilje`io da je 1904. u Sarajevu, u kafani Husejna Pa{ali}a, u Jeftanovi}a
ulici (kod hotela "Evropa"), gledao jednu predstavu kara|oza sa veoma
dobrim izvo|a~em, nekim Samuilom Gratijanijem. Prvi je dio predstave
igran na bosanskom, a drugi na turskom jeziku. I drugi istra`iva~ turskog
pozori{ta sjenki, Nichollas Martinovich (The Turkish Theatre, New York
1933) pi{e da je u Sarajevu gledao jednu predstavu kara|oza, ali samo na
turskom jeziku. Publika je, prema Martinovichu, sa simpatijama primila i
pratila predstavu, jer "isto~ne populacije razumiju isto~nja~ki `ivot".
Posljednji kara|ozteatar u Bosni dr`ao je u Sarajevu, na "Cirkusplacu",
Hasib bin Mehmed, prvi kako se sam predstavljao bosanski "hokobaz
ili ma|ioni~ar". Ostao je zapam}en kao veliki majstor kara|oza. Pred konkurencijom zvu~nog filma i raznih novih vrsta zabave, pozori{ta i igre, te
pritisnut razli~itim taksama, majstor je bio prisiljen da 1930. kona~no zatvori
svoje pozori{te.
Bo{nja~ki je narodni genije na~inio u odre|enim formama literarna
djela koja su svoju vrijednost trajno zadr`ala sve do danas. U Bosni se tako
i danas pjevaju bo{nja~ke narodne sevdalinke i balade, koje su produkt
bo{nja~kog duha i njegovog povijesnog i dru{tvenog konteksta. Bo{nja~ka
je balada po na~inu izra`avanja naracija, odnosno pripovijedanje lirskoepskog oblika, sa sna`nim dramskim elementima. Ona po svojoj gra|i sadr`i
u sebi ne{to historijsko i mitsko, a po na~inu pripovijedanja i dramati~nosti
ne{to tajanstveno i kobno, ne{to {to je neumoljiva sudbina. Ve}ina bo{nja~kih
balada kazuje "o sukobima izme|u krvno ili emotivno vezanih ljudi". Pozornica i okvir tih sukoba je u pravilu porodica, kao "psihosocijalna agentura"
dru{tva. Ona je osnovno ishodi{te i ~uvar vladaju}ih obi~ajnih i moralnih
normi na kojima je po~ivao dru{tveni red i poredak. Psiholo{ki i moralni
sukobi izme|u pojedinaca i patrijarhalne porodice, odnosno eti~ke krajnosti
i njihovo dramati~no i tragi~no razrje{enje ~ine unutarnju sadr`inu ve}ine
bo{nja~kih balada. Bo{nja~ke balade u tom smislu kazuju i pjevaju o uroku
i fatalnosti ljepote, o stradanju svatova i nevjeste, o zloj svekrvi, o `eni kao
`rtvi kletve i o zanemarenoj `eni. Sadr`aj nekih balada ~inila su razli~ita
snovi|enja i predskazanja. S obzirom na ~esta ratovanja kod Bo{njaka su
bile ra{irene balade o {ehitima ({ehidima) i {ehidskim grobovima i grobljima
({ehitlucima). Ta su groblja bila brojna, pa mnogi lokaliteti u Bosni i
Hercegovini nose naziv {ehitluci.
210
se nalazili veliki mramorni stubovi. U toj je d`amiji Had`i Jusuf vidio pet
krasnih Mushafa. Tu se mo`e raditi samo o d`amiji Husein-pa{e Boljani}a,
rodom iz okoline Pljevalja, koji je kao beglerbeg Dijarbekira podigao 1570/71.
u svom rodnom kraju d`amiju i druge vakufske objekte.
Iz Pljevalja je Jusuf sa bra}om stigao u Prijepolje, ispod kojeg proti~e
Lim. Zatim su preko Sjenice stigli u Novi Pazar, vrlo lijepu varo{ koja ima
dobro ispasi{te Rogoznu, kroz koju proti~e Ibar. Preko Mitrovice stigli su
u Pri{tinu, lijepu varo{ ispod koje se prostire Kosovo polje, kroz koje proti~e
Lab, na kojem se nalazi ~vrsto gra|en most sultana Murata. Po{to su se u
Pri{tini odmorili jedan dan, preko Kosova su stigli u mjesto Pasjake i odsjeli
u nekom hanu. Preko Skopske Crne Gore do{li su u Nagori~ane, ostavljaju}i
Ka~anik i Skoplje na desnoj strani.
Had`i Jusuf spominje da se pokraj Skoplja nalazi polje Kalkandelen
(Tetovo). Od Nagori~ana pro{li su selo Istar~in i do{li u veliko i vinogradima
bogato selo Konopli}, u kojem se nalazio han dug stotinu i {irok trideset
ar{ina. Had`i Jusuf je zapisao da je taj veliki han podigao Mahmud-pa{a,
sin nekog pekara iz tog kraja. Nakon {to su pre{li Krivu Rijeku, stigli su
u lijepo mjesto ]ustendil, ~ije se stanovni{tvo prete`no bavi peradarstvom.
Tu su ostali u petak i klanjali d`umu. Dalje su kona~ili u Dupnici, Samokovu,
ju`no od Sofije, Kostand`i i Tatarpazard`iku, ispod kojeg proti~e Marica.
Tu se nalazi veliki Kur{umli-han, sa stotinu od`aka (ognji{ta) i oko dvije
stotine soba. Nasred dvori{ta tog hana nalazio se lijep {adrvan.
Had`i Jusuf je vidio i saznao da u Plovdivu, u koji su potom stigli,
ima 12 d`amija i 40 mahalskih mesd`ida. Pored toga, u tom gradu ima
velikih hanova, od kojih je jedan Kur{umli-han pokraj mosta na Marici,
zatim bezistan i vi{e medresa. Tu slu`buje i mulla od 500 ak~i (vjerovatno
dnevne plate). Idu}i dalje, kona~ili su redom u mjestima Kijalija, Uzund`eova, Harmanli, Keprili i Edirne. U Edirnama posebno isti~e i opisuje
divnu sultan Selimovu d`amiju sa ~etiri munare, od kojih svaka ima po tri
{erefeta. Iz Edirna su na putu prema Carigradu kona~ili u Havsi, Burgazu
(Luleburgaz), ^arliji (^orlu), Silivri, Bujuk i Ku~uk ^ekmed`i (Veliko i
Malo ^ekmed`e) i kona~no u Stambolu. Za Carigrad Had`i Jusuf ka`e da
nema rije~i ni pera koje bi moglo opisati njegove ljepote.
U Carigradu su se ukrcali na la|u i zaplovili prema Aleksandriji. Had`i
Jusuf bilje`i otoke pored kojih su plovili. To su Baba burunu, Sagar adasi,
Susam adasi (Samos) i Rodos. Tvr|avu na Rodosu uporedio je sa tvr|avom
Lon~aricom kod Travnika. Had`i Jusuf pa`ljivo opisuje Aleksandriju, posebno njene d`amije i op{irno pi{e o zijaretima (posjetama) koje je u~inio
grobovima muslimanskih velikana, o kojima ~esto pri~a ~itave legende.
214
se spominje 1477. u jednoj vakufnami tada{njeg bosanskog sand`aka Ajas-bega, napisanoj na arapskom jeziku. Na bosanskom se jeziku ovaj naziv
grada susre}e prvi put u pismu bosanskog namjesnika Firus-bega Dubrov~anima, 7. III 1507. godine. Naziv je slavizirana izvedenica turskog
sarayovasi (konakpolje), kako je u Isa-begovoj vakufnami ozna~eno mjesto
gdje su podignute njegove zadu`bine.
Novoosnovani grad je ubrzo postao va`no privredno sredi{te, zahvaljuju}i
~injenici da se na{ao na raskr{}u zna~ajnih trgova~kih puteva, koji su
povezivali zapadnobalkanske posjede Osmanskog carstva i jadranske gradove, posebno Dubrovnik i Split, sa Solunom i Carigradom. Na ogromnom
i srazmjerno jedinstvenom osmanskom tr`i{tu, koje se prostiralo na preko
tri kontinenta, Sarajevo se, u njegovom evropskom dijelu, vremenom razvilo
u jedan od tri ili ~etiri najve}a trga i obrtna centra. Tu se sticala, razmjenjivala,
carinila i dalje otpremala najraznovrsnija roba, kako sa Orijenta tako i iz
evropskih zemalja i mediteranskh gradova. Prema zapisima koje su ostavili
brojni evropski i osmanski pisci i putnici iz XVI i XVII st. vidi se da su
tada u Sarajevo dolazili "mnogi evropski trgovci" i da je to mjesto "puno
naseljeno i bogato robom svake vrste", posebno jeftinim `ivotnim namirnicama. Jednom od tih putnika, poslaniku cara Ferdinanda II, Atanasiju
Grgi~evi}u, ~inilo se 1628. da u ~itavom ovom dijelu Evrope nema bogatijeg
grada od Sarajeva.
Sarajevo nije bilo samo trgova~ko sredi{te nego istovremeno zna~ajno
obrtno sredi{te. Nova civilizacija koju su Osmanlije donijele u Bosnu, zasnovana na tekovinama duge tradicije gradskog `ivota na Orijentu, skoro iz
temelja je izmijenila navike i kvalitetno uve}ala potrebe stanovni{tva u
odje}i, obu}i i drugim predmetima za li~nu upotrebu, opremanju ku}e,
ishrani, oru`ju i opremanju konja, javnom kulturnom i prosvjetnom `ivotu.
To je podstaklo sna`an razvoj proizvodnih i uslu`nih zanata u Sarajevu. Na
osnovi naziva pojedinih zanata i naziva njihovih alata, koji su po pravilu
turskog porijekla, mo`e se zaklju~iti da je oko {ezdesetih novih obrta do{lo
u Bosnu sa pojavom Osmanlija. U Sarajevu se razvilo oko osamdeset razli~itih
proizvodnih i uslu`nih zanata, koji su prera|ivali razne vrste metala, sirovu
i {tavljenu ko`u, vunu, tekstil, drvo, glinu i razne prehrambene proizvode.
Pored toga, postojalo je vi{e uslu`nih obrta, posebno u oblasti a{~iluka,
vrsta jela i ishrane i njihovog saldisanja (na~ina serviranja). Sve je to prije
dolaska Osmanlija u Bosni bilo nepoznato.
Na po~etku tre}e decenije XVI st., odnosno 1521, za upravnika Bosanskog sand`aka do{ao je ~uveni Gazi Husrev-beg. On je na tom polo`aju
ostao u Sarajevu, uz dva kra}a prekida, sve do smrti 1541. godine. Sa Gazi
219
hmed-]ehajina, Dervi{-pa{e Bajezidagi}a, Had`i Balina i Koski Mehmed-pa{ina. Ukupno je grad imao 35 d`amija. Mostar je 1633. imao 24 muslimanske mahale. U gradu su njegovi dobrotvori podigli vi{e privrednih i
socijalnohumanitarnih objekata. U razdoblju od dvadeset godina (15501570)
samo trojica dobrotvora, ]ejvan Kethoda, Nesuh-beg Vu~jakovi} i Kara|oz-beg podigli su 145 du}ana na ~ar{iji. Oni su podigli i tri velika hana, a
Koski Mehmed-pa{a svoj karavansaraj. Kara|oz-beg je podigao imaret sa
musafirhanom, dervi{ki hanikah i medresu. U Kazazmahali je 1664. podignuta sahatkula. Sinan-pa{a i ]ejvan-beg podigli su iste godine dva
hamama. Mostar je pored Koski Mehmed-pa{ine, kao najstarije, imao jo{
osam medresa.
Me|u velike bosanske gradove ~iji je nastanak i urbani razvoj vezan
za osmansko razdoblje spada i Tuzla, koja se jo{ u XVI st. profilirala kao
privredno, kulturno i politi~ko sredi{te Zvorni~kog sand`aka, odnosno sjeveroisto~ne Bosne. Osmanlije su na tom prostoru, pored Zvornika, zatekle
jo{ nekoliko tvr|ava i naselja, me|u kojima su Srebrenica, Teo~ak, Soko
(Gra~anica), Srebrenik, Nenavi{te (Grada~ac), Gornja i Donja Tuzla. Na
mjestu Donje Tuzle postajao je do osmanskog osvajanja grad u okviru
drvene tvr|ave (Aga~ hisar). Savremni osmanskoturski hroni~ar Mehmed
Ne{ri u svom djelu Kitab-i cihannama (Knjiga o osvaja~u svijeta) navodi
da je taj grad, prije dolaska sultana Fatiha, spalio posljednji bosanski kralj
Stjepan Toma{evi}, kako bi onemogu}io dalje prodore akind`ijskog i martoloskog vo|e tada{njeg Smederevskog sand`aka, Ali-bega Mihaloglua.
Urbani razvoj Gornje Tuzle dovr{en je oko 1701. u okviru Bali-begova
vakufa. Tada je u okviru spomenutog vakufa u Gornjoj Tuzli postojala
narodna kuhinja (imaret) za besplatno dijeljenje hrane sirotinji. Od tada
naselje kao urbana aglomeracija stagnira pa za vrijeme austrougarske
uprave, pored Po~itelja i Iza~i}a, gubi status grada. Nasuprot tome, Donja
Tuzla, ili jednostavno Tuzla do`ivljava puni i kontinuirani uspon. Prema
osmanskim popisima Gornja Tuzla je 1532. imala 155 ku}a, od kojih 114
muslimanskih, a njen je godi{nji rentni prihod od solnih bunara iznosio
10.873 ak~e. Nasuprot tome, po istom je popisu u Donjoj Tuzli bila 61
ku}a, me|u kojima samo tri muslimanske, a solna renta je godi{nje iznosila
svega 2.860 ak~i. Samo 16 godina kasnije (1548) eksploatacija soli u Donjoj
Tuzli donosi zakupcima rentu od 84.453 ak~e. Tada je Donja Tuzla ve}
bila kasaba sa pet muslimanskih mahala i ukupno 283 muslimanske ku}e.
U istom se popisu spominje "~asna d`amija", iz ~ega se vidi da je podignuta
sredstvima sultana Sulejmana Veli~anstvenog.
Iz svih podataka se vidi da cijela oblast, mada u srednjem vijeku zvana
Soli, nije po proizvodnji tog od `ivotne va`nosti zna~ajnog artikla prelazila
223
toliko prednosti za sarajevske trgovce obrtnike da su osmanske vlasti prihvatile "Split kao luku za svoju robu", te da su "u Bosni prokr~ile {ume i
izgradile puteve prema Splitu". Bez obzira na ovaj eufori~ni izvje{taj splitskih
zvani~nika, da je njihov grad po~eo iz bosanske trgovine istiskivati Dubrovnik, {to je bilo predmetom dobre zarade, u Bosni je bilo nekih oklijevanja
da se tradicionalni Dubrovnik zamijeni novom splitskom destinacijom. Najvi{e je to bilo usljed straha od prepada mleta~kih uskoka. Kada su trgovina
i profit u pitanju i to je otklonjeno, pa zna~aj Splita za Bosnu raste, a
Dubrovnik od tada konstantno opada. Po~etkom XIX st. francuski konzularni
~inovnik Chaumette des Fosses je zabilje`io da se iz Sarajeva za Split i
obrnuto otprema godi{nje devet velikih karavana, dok istovremeno ne bilje`i
ni jedan takav karavan za Dubrovnik. Sa ogomnim prirodnim zale|em Bosne,
Split raste, dok Dubrovnik, pogo|en zemljotresom 6. IV 1667, po~inje
opadati. Grad se kasnije obnavlja, ali ulazak Francuza 31. I 1808, koji
ozna~ava kraj Republike, ipak do~ekuje u dekadenciji. Istodobno se u
Bosni de{avaju velika politi~ka i socijalnoekonomska previranja, kao
posljedica njenog agrarnog i vojnopoliti~kog razvoja i evolucije u prethodna
dva stolje}a.
225
gdje je zarobljen tada{nji hrvatski ban Pavle Spiran~i}. Nakon toga, Ajas-beg
je nastavio pohod i preko Kupe prodro u Kranjsku i probio se sve do
Ljubljane, odakle se vratio "u Bosnu s velikim plijenom". Od tada pa sve
do 1483, kada je kralj Matija uspio sklopiti primirje sa Osmanlijama, bosanski sand`ak-begovi su punih petnaest godina redovno provaljivali u hrvatske
krajeve i dalje na sjeverozapad u slovena~ke pokrajine, sve do mleta~ke
Furlanije.
Primirje je odmah 1483. prekinuo novi bosanski sand`ak Davud-beg,
koji je na ~elu 15.000 konjanika, ve}inom Bo{njaka, provalio u Dalmaciju,
a zatim je preko Hrvatske i Kranjske stigao ~ak do [tajerske, koju "pohara
sve do Graca". U Bosnu se "s ogromnim plijenom" vratio preko Slavonije.
Za njegovo je vrijeme Hercegova~ki sand`ak D`omeli oglu Jigit-beg osvojio
@abljak na Skadarskom jezeru, sjedi{te zetskog gospodara Ivana Crnojevi}a.
Za vrijeme namjesnikovanja u Bosni Mehmed-bega Gazi Isabegovi}a
i Sinan-bega (14851490) na bosanskohrvatskoj granici je ponovno uspostavljeno i odr`avano primirje. Mada je sultan Bajezit II vi{e pa`nje poklanjao
ekonomskom razvoju i vojnopoliti~kom konsolidiranju ogromnih prostora
koje je njegov prethodnik Mehmed Fatih osvojio, on se ipak upustio u vi{e
ratova sa Mle~anima, kako na istoku (Karamanija, Egipat) tako i na zapadu.
Po~etkom devedesetih godina XV st. Bajezit II je ponovno okrenuo pogled
na Ugarsku, "rasto~enu unutra{njim nemirima i strana~kim borbama poslije
smrti Matije Korvina". U Ugarskoj i Slavoniji je do{lo do borbe izme|u
pristalica kralja Vladislava, iz poljske dinastije Jagelonaca, i stranke austrijskog cara Maksimilijana Habsbur{kog. Maksimilijan je polagao pravo
na ugarsko prijestolje na osnovu nasljednog ugovora kojeg je njegov otac,
Fridrih III sklopio 1463. sa kraljem Matijom. Borba je okon~ana 1491.
novim nasljednim ugovorom kojim su Habsburgovci osigurali ugarsku krunu
u slu~aju da izumru Jagelonci. U Hrvatskoj je gra|anski rat nastavljen
opsadom Senja od strane Frankopana, koji su nastojali oru`jem vratiti svoje
izgubljene obiteljske posjede. Frankopane su predvodili grofovi Nikola i
Bernard, te modru{ki grof Ivan.
U takvoj je situaciji izvr{enje planova prema Ugarskoj sultan Bajezit
II povjerio Bo{njaku Jakub-pa{i, koga Hammer naziva Karamanli. Jakubpa{a je bio ~ovjek naro~itog Bajezitovog povjerenja jo{ iz vremena kada je
kao princnamjesnik stolovao u Amasiji. Za bosanskog sand`ak-bega Jakub-pa{a je postavljen 1490. godine. On je u sadejstvu sa smederevskim i
kru{eva~kim sand`ak-begom odmah preduzeo ofanzivne akcije prema Hrvatskoj i Ugarskoj.
Prilikom prvog pohoda u jesen 1491. na povratku iz Kranjske osmanske
~ete su naletjele na zasjedu hrvatske vojske na Gornjoj Kupi, gdje su
227
stra`om prognao na jedan otok, gdje je nakon tri mjeseca od te{ke klime
ili otrova umro.
Jakub-pa{a je za ovu sjajnu pobjedu obdaren carskim ma~em i konjem,
te ubrzo polo`ajem rumelijskog beglerbega. U slavu svoje pobjede sam
Jakub-pa{a je spjevao veliku fahriju (hvalospjev) u kojoj se poredi sa sultanom Muratom I. Jakub-pa{a je pjesmu, kao ogledalo vlastitog "ponosa i
krvavog zna~aja", poslao sultanu Bajezitu, kao neku vrstu izvje{taja o bici
na Krbavskom polju.
Taj stihovni izvje{taj, odnosno poema inspirirana vlastitom pobjedom
na Krbavskom polju, pokazuje da Jakub-pa{a nije bio samo vojskovo|a
nego i pjesnik. Bo{njak Hadum Jakub-pa{a je u knji`evnosti poznat pod
pjesni~kim imenom Dervi{. On spada me|u ~etiripet prvih Bo{njaka koji
su se oglasili u knji`evnosti na turskom i drugim orijentalnim jezicima.
Prije Jakub-pa{e, ili istovremeno s njim, u osmanskoj knji`evnosti su se
javili Mahmud-pa{a An|elovi} (Angel-zade), poznat pod pjesni~kim imenom
Adni, zatim Mevla Abdulkerim i Mevlana Ajas, Mustafa-pa{a Skenderpa{i},
u knji`evnosti zvani Suni i dr.
Mevla Abdulkerim i Mevlana Ajas su kao pripadnici uleme uglavnom
poznati kao pisci glosa i komentara na razli~ita djela iz {erijatskog prava.
Adni je ostavio ve}i broj pohvalnih i lirskih pjesama (kasida i gazela)
pisanih na turskom i perzijskom jeziku. Kao veliki vezir Mehmeda II Fatiha,
Mahmud-pa{a je u pohodu protiv Bosanskog kraljevstva u prolje}e 1463.
vodio prethodnicu osmanske vojske od 20.000 ljudi, s kojima je vrlo brzo
zauzeo neke gradove. Mahmud-pa{i se, na rije~ da mu `ivotu ni{ta ne}e
biti, predao u Klju~u na Sani posljednji bosanski kralj Stjepan Toma{evi}.
U ljeto slijede}e 1464. Mahmud-pa{a je ponovno do{ao u Bosnu sa prethodnicom od oko dvadeset hiljada vojnika, s ciljem da ponovno osvoji
Jajce koje su Ugari dr`ali. Iz svog logora pred Jajcem uputio je 19. VII
1464. pismo Dubrov~anima na bosanskom jeziku, }irilicom, u kojem ih
obavje{tava o svom dolasku i prekorijeva ih {to mu jo{ nisu poslali izaslanike.
U istom je pismu Mahmud-pa{a tra`io od Dubrov~ana da mu po{alju {alitre,
sumpora i devet hiljada dinara. Istovremeno sa opsadom Jajca, Mahmudpa{ine ~ete su pusto{ile po susjednim hrvatskim zemljama, kojom su prilikom
doprle ~ak do posjeda Stjepana Frankopana i zarobile mu sina. Poslije vi{e
bezuspje{nih juri{a na Jajce, sultan Fatih je naredio dizanje opsade, pa se
Mahmud-pa{a skupa sa sultanom i glavninom vojske povukao iz Bosne. To
je bio njegov posljednji boravak u Bosni.
Adni, odnosno Mahmud-pa{a, Mevla Abdulkerim i Mevlana Ajas su
kao dje~aci ili mladi}i zarobljeni negdje kod Novog Brda i odvedeni u
Edirne radi obuke i {kolovanja. Nasuprot tome, Jakub-pa{a je vjerovatno
231
tokom XVI st., u kojem su Osmanlije vodile vi{e sna`nih ofanzivnih ratova
protiv ugarskohrvatske dr`ave, odnosno protiv Habsburgovaca.
Ugarsko i hrvatsko plemstvo je ubrzano nastojalo da poslije te{kog
poraza na Moha~u redefinira svoj dr`avnopravni status i okvir te osigura
odbranu svojih preostalih zemalja i posjeda. U tim su nastojanjima nezaobilazan faktor bili Habsburgovci, ~iji su se posjedi poslije moha~ke katastrofe
na{li direktno na udaru Osmanlija. Kako je na Moha~u poginuo kralj Ludovik
II Jagelonski, ~ime je izumrla njegova dinastija, to je ugarskohrvatski tron
ostao upra`njen. Ferdinand Habsbur{ki je otvoreno tra`io ugarskohrvatsku
krunu, kao ba{tinu svoje `ene Ane, sestre kralja Ludovika II. Pored toga,
Ferdinand se pozivao i na ~injenicu da je Matija Korvin svojevremeno
priznao Habsburgovcima pravo na ugarsku krunu. U me|uvremenu je, petnaest godina poslije smrti kralja Matije, ugarski dr`avni sabor 1505. usvojio
zaklju~ak po kojem stranci ne mogu do}i na ugarsko prijestolje. Na toj se
osnovi ugarsko plemstvo podijelilo. Jedan dio plemstva je na saboru u
Stolnom Biogradu, u novembru 1526, izabrao za kralja erdeljskog kneza
Ivana Zapolju, koji je u`ivao osmansku podr{ku i za{titu. Drugi dio ugarskog
plemstva je ve} u decembru 1526, na saboru u Po`unu (Pozsony, danas
Bratislava) Zapoljinu krunidbu proglasio nezakonitom i za kralja izabrao
Ferdinanda Habsbur{kog.
Hrvatski su se velika{i tako|er podijelili u vezi sa izborom novog kralja.
Velika{i ju`no od Kupe i Gvozda su smatrali da su Habsburgovci jedina
realna snaga sposobna da pru`i otpor Osmanlijama, pa su na saboru u
Cetingradu 1. I 1527. proglasili Ferdinanda za hrvatskog kralja. Na saboru
su se Ferdinandovi izaslanici obavezali u njegovo ime da }e on o svom
tro{ku dr`ati u Hrvatskoj 1.000 konjanika i 200 pje{aka, sa posadama u
pograni~nim gradovima i tvr|avama prema osmanskoj Bosni. Poimeni~no
su spomenuti ti gradovi: Klis, Biha}, Ripa~, Oto~ac, Senj i Starigrad ispod
Velebita. Jedan od Frankopana, knez Krsto Frankopan je odbio da prizna
Ferdinanda za kralja. On je ve} 6. I 1527. uspio okupiti na saboru u
biskupskom gradu Dubravi kod ^azme slavonske velika{e, koji su tako|er
bili protiv Ferdinanda. Oni su za kralja izabrali Zapolju, koji je potom
imenovao Krstu Frankopana za hrvatskog bana, a zagreba~kog biskupa
[imuna Erddyja za svoga kancelara. Tako je Hrvatska imala za kralja
Ferdinanda Habsbur{kog, a Slavonija Ivana Zapolju.
Ferdinand Habsbur{ki je prakti~no sve svoje snage usmjerio na borbu
protiv Zapolje, tako da je skoro potpuno zanemario odbranu Hrvatske.
Klju~ne hrvatske tvr|ave prema Bosni branile su malobrojne posade, koje
nisu mogle sprije~iti stalne upade Bo{njaka po okolnim `upama. Usljed
gra|anskog rata izme|u Ferdinandovih i Zapoljinih pristalica i velika{ke
240
brodova stigla je pred Novi 13. VII 1539. godine. ^etiri dana kasnije stigao
je Hajredin sa cjelokupnom flotom i odmah preuzeo komandu nad opsadom.
Pune tri sedmice grad je tu~en topovima s kopna i mora. Sedmog augusta
na grad je izvr{en op}i juri{. Osmanske prethodnice su prodrle u grad, ali
su ih [panjolci u posljednji trenutak suzbili. Sljede}eg su dana dvojica
{panjolskih prebjega odali Hajredinu da je posada tvr|ave spala na svega
730 vojnika, kojima ve} nedostaje hrane i oru`ja. Hajredin je 10. augusta
komandovao novi juri{, u kojem je grad brzo zauzet. Zapovjednik grada
Francesco Sarmiente se predao sa oko 300 ljudi, koliko ih je ostalo `ivih
od ~etiri hiljade ~lanova posade. Dan poslije pada Novog, Hajredinu Barbarosi se bez borbe predao i ~vrsti grad Risan. Mleta~ki providur Kotora
je odmah poslao Hajredinu slatki{e, vo}e i druga osvje`enja, "ali ih veliki
admiral vrati s napomenom da }e to trebati samom Kotoru." Hajredin je
15. VIII 1539. iskrcao svoje ~ete pred Kotorom, ali je ve} narednog dana,
poslije kra}e razmjene vatre, odustao od opsade i vratio vojsku na brodove.
Prije nego {to je otplovio, primio je na dar pet stotina talira, koje mu je
providur poslao na srebrenom pladnju. Na drugoj strani, Gazi Husrev-beg
je iste godine zauzeo Sinj.
Poraz kod Preveze i gubitak Novog, Risna i Sinja uvjerili su Veneciju
da osmanska flota ima inicijativu i prevlast na moru pa je odmah upu}eno
poslanstvo u Carigrad da tra`i mir. Po~etkom 1540. mleta~ki izaslanik
Centelmi je dobio od sultana mirovnu povelju po kojoj je, pored nekih
ustupaka u Moreji (Peloponezu) i Egejskom arhipelagu, Venecija priznala
Porti gradove HercegNovi i Risan u Boki, te Nadin i Vranu u Dalmaciji.
Pored toga, Venecija se obavezala da na ime ratne {tete plati sultanu 30.000
dukata. Ovim ugovorom Venecija se obavezala na po{tivanje slobode plovidbe
Jadranskim morem.
Venecija je ubrzo po zaklju~enju mira po~ela svojim brodovima prevoziti
osmansku robu, porijeklom uglavnom iz Bosne. Na to su senjski uskoci
po~eli svojim malim brodovima gusarskog tipa presretati, napadati i plja~kati
mleta~ke la|e sa robom iz Bosne i drugih krajeva Osmanskog carstva. Kako
padom Klisa nisu vi{e mogli hajdukovati i robiti po pograni~nim krajevima
Bosne, to su uskoci plja~kanjem bosanske robe sa mleta~kih brodova i
dalje nanosili direktnu {tetu bosanskoj privredi tog doba.
Godine 1541. pretrpjela je Bosna te`ak gubitak pogibijom Gazi Husrev-bega. Gazi Husrev-beg je izgubio `ivot na teritoriji dana{nje Crne
Gore, u bici protiv pobunjenih Ku~a, koji su odbili da plate hara~. Prema
narodnoj predaji, Gazi Husrev-begu je na mjestu pogibije izva|en i zakopan
drob, dok mu je tijelo preneseno u Sarajevo i sahranjeno u turbetu u haremu
njegove d`amije. To je bio uobi~ajeni osmanski postupak kada se do odre245
|enog mjesta sahrane moralo prenijeti tijelo sultana ili nekog od visokih
dr`avnih dostojanstvenika, umrlog ili poginulog na putu ili u nekom vojnom
pohodu. Iznutrica je va|ena, a tijelo balzamirano medom, kako usljed dugog
transporta ne bi do{lo do truhljenja i raspadanja organizma prije d`enaze.
Po mjestu gdje je zakopan Gazi Husrev-begov drob, cijeli se kraj prozvao
Drobnjak, odnosno Drobnjaci.
Gazi Husrev-beg zauzima prvo mjesto me|u bosanskim namjesnicima.
On je to mjesto stekao tokom 27 godina "begovanja u Bosni" svojim mnogim
osvajanjima i pobjedama, a posebno svojim brojnim gra|evinama i zadu`binama, kojima je veoma doprinio privrednom i kulturnom usponu Sarajeva
i cijele zemlje.
Bo{njaci su u velikom broju u~estvovali u pohodu na Sziget (Siget),
koji je u dramati~nim okolnostima osvojen 7. IX 1566. godine. U me|uvremenu se rat sa mleta~kim snagama na bosanskodalmatinskoj granici skoro
bez prestanka nastavljao. Teret tog ratovanja najvi{e je nosio Kli{ki sand`ak,
za ~ijeg je upravnika 1566. imenovan Ferhad-beg Sokolovi}. On je ve}
1568. u pohodu po Dalmaciji osvojio Zemunik kod Zadra, te utvrde Ozren
i Bijelu Stijenu. Posebno zna~ajan bio je Zemunik, kao jedna od ja~ih
osmanskih utvrda prema mleta~kom Zadru.
Svoje sposobnosti vojskovo|e Ferhad-beg Sokolovi} je posebno iskazao
tokom osmanskomleta~kog rata (15711574), poznatog kao Kiparski rat.
Kipar je kao otok koji dominira isto~nim Sredozemljem uvijek bio izuzetno
zna~ajno raskr{}e civilizacija i trgova~kih puteva. Kao takav, otok je u
svojoj povijesti promijenio mnoge gospodare, dok 1489. nije do{ao pod
mleta~ku vlast. Smje{ten u blizini ju`ne obale Male Azije, Kipar se prirodno
nametao kao sljede}i cilj osmanske ekspanzije. Kipar je ve} ranije 315
godina bio pod islamskom, odnosno arapskom vla{}u.
Kako je Kipar (Kibris), kao jedna od najzna~ajnijih bizantiskih pomorskih baza, bio vrlo blizu sirijske obale, to ga je sirijski namjesnik Muavija,
uz odobrenje tre}eg halife Osmana, osvojio 649. godine. U prvoj pomorskoj
bici koju su Arabljani vodili, Muavija je potukao bizantsku flotu, kojom je
komandovao li~no car Konstans II. Tako je Kipar bio prvi otok koji je
pripojen islamskoj dr`avi. Po predanju, iz tog se vremena u blizini Larnake,
na jugoisto~noj obali Kipra, nalazi grob Poslanikove sestri~ne Umm Haram,
pa se to mjesto me|u Bo{njacima smatralo svetim. U vrijeme obnove mo}i
Isto~nog rimskog carstva, odnosno Bizanta, za vrijeme vladavine makedonske
dinastije, od sredine devetog do druge polovine XI st., na udaru su se na{li
arapski posjedi u isto~nom Sredozemlju. To su u prvom redu bili Sirija i
Kipar, koji je svojim polo`ajem zatvarao pomorski put prema isto~nim obalama Mediterana. Odlu~ni bizantski car Nikifor II Foka preoteo je Arapima
246
965. godine Kipar i time otvorio put prema Siriji. Time je za narednih {est
stotina godina okon~ana muslimanska vlast na Kipru.
Po{to je 1570. isticao ugovor o miru sa Venecijom, to je Porta njegovo
produ`enje uslovila ustupanjem Kipra. Venecija je to odbila, pa je osmanska
flota sa desantnim ~etama zaplovila prema Kipru. Za zapovjednika operacija
na kopnu imenovan je Lala Mustafa-pa{a Sokolovi}, dok je mornaricu vodio
admiral Pijale-pa{a. Prvog augusta 1570. osmanski brodovi su stigli pred
Limasol na jugozapadnoj obali Kipra. Tu su se osmanske ~ete nesmetano
i bez otpora iskrcale i pod komandom Lale Mustafe-pa{e krenule prema
Nikoziji, gdje je bilo sjedi{te mleta~kog providura Kipra. U me|uvremenu,
Pijale-pa{a je poslao osamdeset brodova da iz Karamanije, odnosno ju`ne
Anadolije prevezu na Kipar nove trupe. Nakon mjesec dana opsade, Nikozija
je osvojena juri{em 9. IX 1570. godine. Tom je prilikom ubijen i sam
providur Nicolo Dandolo. Potom se pre{lo na opsadu Famaguste, najtvr|eg
grada na Kipru, smje{tenog u prostranom zaljevu na isto~noj obali otoka.
Grad se hrabro dr`ao i predao se tek 1. VIII 1571, poslije skoro godinu
dana opsade. Tako je ta~no nakon godinu dana cijeli Kipar bio zauzet.
Istovremeno sa opsadom Famaguste, osmanski su brodovi vodili vrlo
aktivan rat na isto~noj obali Jadrana. Akcijama osmanske flote u Jadranu
je komandovao Okajli Ali-pa{a, zvani Kili~ Ali-pa{a (Ali-pa{a Ma~). On je
na putu prema dalmatinskoj obali opusto{io Kandiju (Krit) i nekoliko manjih
egejskih otoka, a zatim bez borbe zauzeo Ulcinj i Bar. Uz dalmatinsku
obalu je privremeno zauzeo i oplja~kao Kor~ulu i Hvar.
Operacije osmanske flote uz dalmatinsku obalu pratio je na kopnu
kli{ki sand`ak-beg Ferhad-beg Sokolovi} sa svojim Bo{njacima. On je osvojio
tvr|ave Plo~nik, Drni{, Obrovac, kulu Vi~evo i plodno Tinjsko polje, koje
je postalo posjed porodice Sokolovi}. Ovim osvajanjima Ferhad-beg je znatno
pro{irio teritoriju Kli{kog sand`aka. Pri kraju Kiparskog rata (1574) Ferhad-beg je za svoje vojne zasluge imenovan za bosanskog sand`ak-bega.
Odmah po zauze}u Nikozije, veliki vezir Mehmed-pa{a Sokolovi} je
predlo`io venecijanskom bajlu da mleta~ka vlada po{alje izaslanike radi
zaklju~enja mira. Venecija na tu ponudu nije reagirala, jer je ponovno
poslije trideset godina formirana kr{}anska pomorska koalicija protiv Osmanlija. Odlu~uju}a bitka izme|u zdru`ene kr{}anske i osmanske flote
vo|ena je 7. X 1571. godine. Kr{}anska flota se sastojala od 232 galije i
{est galeasa, sa mleta~kim, {panjolskim, papskim i malte{kim zastavama.
Nasuprot njoj, osmanska se flota sastojala od 210 galija i 66 galijica.
Kr{}anska flota nije imala samo prednost u ve}em broju te{kih brodova
nego i u broju vojnika koji su, uz to, bili bolje naoru`ani. U toku jednodnevne
bitke Osmanlije su izgubile skoro 200 brodova i oko 40.000 vojnika. Kr{}an247
ska flota je izgubila svega 15 galija, sa ne{to vi{e od deset hiljada poginulih
vojnika. Bitku kod Lepanta turskoosmanski hroni~ari nazivaju "bitka uni{tene flote". Mada kr{}anske sile nisu uspjele iskoristiti pobjedu da bi
povratile Kipar i izgubljene gradove na Jadranu, lepantska je bitka ipak
ozna~ila po~etak opadanja osmanske mo}i u Sredozemnom moru.
Mleta~ki bajlo Barbaro, koji je svo vrijeme rata za Kipar ostao u Carigradu, posjetio je poslije lepantske bitke velikog vezira, kako bi ispitao
njegovo raspolo`enje. Mehmed-pa{a se mirno dr`ao, nagla{avaju}i konzulu
da je velika razlika izme|u mleta~kog i osmanskog gubitka. "Mi smo vama",
rekao je veliki vezir, "oduzeli jednu dr`avu i time vam odsjekli ruku, dok
ste vi nama, pobiv{i na{u mornaricu, obrijali bradu. Odsje~ena ruka ne}e
vi{e prirasti, a obrijana brada }e jo{ gu{}e narasti".
^injenica da je pobjeda kr{}anske koalicije kod Lepanta ostala bez
stvarnog u~inka veoma jasno osvjetljava prirodu i mehanizme mo}i Osmanskog carstva tog vremena. Carstvo se postojano dr`alo ~ak i za vrijeme
"o{trog u`ivaoca pi}a kakav je bio Selim II". Uspostavljeni administrativnopoliti~ki mehanizmi su djelotvorno funkcionirali, zahvaljuju}i prije
svega velikom veziru Mehmed-pa{i Sokolovi}u i istanbulskom muftiji Ebusuudu, novoimenovanom kapudanpa{i Ulud` Aliji i cijeloj strukturi vlasti,
koja je svoju mo} crpila iz ogromnog imetka koji je Visokoj porti bio na
raspolaganju. Uprkos ogromnim gubicima na Lepantu, Carevina je jo{ imala
230 ve}ih i manjih brodova i galija. Za samo nekoliko mjeseci u carigradskom
brodogradili{tu je izgra|eno 150 novih brodova, tako da je osmanska flota
opet mogla u punom broju isploviti.
Mada je veliki vezir obnovio 1575. mirovni ugovor sa Habsburgovcima,
Ferhad-beg je nastavio ratovanje po Hrvatskoj i Slavoniji. U junu i julu
1576. Ferhad-beg je sa sedam hiljada vojnika osvojio Bu`im i Cazin. Habsburgovci su tra`ili da Ferhad-beg vrati ove gradove, uz naknadu od 50.000
cekina, ali je veliki vezir Mehmed-pa{a odbio tu ponudu. To je ohrabrilo
Ferhad-bega da nastavi sa osvajanjima. On je tokom 1577. zauzeo Mutnik,
Veliku Kladu{u, Pe}igrad, Podzvizd i Zrin. Time su zauzeti svi gradovi i
utvrde u gornjem Pounju, osim Biha}a. U prolje}e 1578. habsbur{ka vojska
ja~ine deset hiljada ljudi uspjela je osvojiti Cazin, Bu`im i Zrin. Ve} u
jesen iste godine Ferhad-beg je vratio ove gradove i uz to je osvojio jo{ i
Dre`nik. Od tih novoosvojenih krajeva osnovan je novi sand`ak sa sjedi{tem
u Ostro{cu na Uni. Za sve ove svoje uspjehe Ferhad-beg Sokolovi} je dobio
naziv Gazi.
U posljednjoj godini svog slu`bovanja na mjestu bosanskog beglerbega
Ferhad-pa{a je provalio u ju`nu Ugarsku. Njegov je cilj bila Kanji`a (Kanizsa), koja je poslije pada Szigeta postala oslonac odbrane ma|arske i
248
grad. Tako je 19. VIII 1592. namamio neke spahije u tvr|avu, a onda ih
namjerno izazvanom eksplozijom buradi sa barutom bacio u zrak.
Vijest o ovom podmuklom ubistvu veoma je pogodila i naljutila Hasan-pa{u. Ubrzo je grof Nadasdy posebnim pismom izazvao bosanskog namjesnika na borbu, {to je Hasan-pa{i, po vlastitim rije~ima, pru`ilo priliku da
se osveti. U izravnom okr{aju, po~etkom septembra 1592, grof Nadasdy je
izgubio dvije hiljade ljudi, dok ih je tri stotine bilo zarobljeno, skupa sa
12 topova i 7 zastava. Zarobljenike i trofeje Hasan-pa{a je poslao u Carigrad,
gdje su slavodobitno sprovedeni ispred ku}e austrijskog poslanika. To poni`enje i Hasan-pa{ina ratobornost veoma su uznemirili Habsburgovce. "Opasnost od Turaka" je bila toliko o~ita da je Rudolf II naredio da u Svetom
rimskom carstvu i Ugarskoj zvone "turska zvona". Tri puta se dnevno zvonilo
i "pozivalo na molitvu protiv Turaka".
Tokom zime i prolje}a 1593. bosanski se namjesnik spremao za odlu~uju}i pohod na Sisak i dalje u sjevernu Hrvatsku. Krajem maja 1593.
Hasan-pa{a je bio spreman za pohod. Ibrahim Pe~evi je, prolaze}i tada
kroz Banju Luku, zatekao u njoj "na mejdan razvijene bajrake", iznesene
tugove i po sand`acima poredane alaje vojske. Na sve se strane orilo od
borija, bubnjeva i talambasa. Hasan-pa{u je zatekao u divanhani, "pod
sabljom i u ~izmama". Poslije kra}eg razgovora, Hasan-pa{a je uzjahao
konja i krenuo na vojsku.
Prema dogovoru sa velikim vezirom Sijavu{-pa{om, bosanskom namjesniku je trebalo pod Siskom da se pridru`i rumelijska vojska, pod zapovjedni{tvom beglerbega Girli Hasan-pa{e. Ra~unaju}i na tu pomo}, Hasanpa{a Predojevi} se 15. VI 1593, sa oko 20.000 Bo{njaka, utaborio kod
Petrinje na desnoj obali Kupe. S njim su bila ~etverica sand`ak-begova
Bosanskog ejaleta: hercegova~ki, zvorni~ki, kli{ki i kr~ki ili li~ki. U me|uvremenu je u Carigradu spahijskom pobunom oboren veliki vezir Sijavu{-pa{a.
Na njegovo je mjesto imenovan Sinan-pa{a, osvaja~ Tunisa i Jemena. "Ljutiti
Albanac", Sinan-pa{a je, zbog netrpeljivosti prema pa{i Predojevi}u i `elje
da izazove novi rat sa Habsburgovcima, odmah premjestio Girli Hasan-pa{u
za temi{varskog namjesnika, a na njegovo mjesto rumelijskog beglerbega
postavio svog sina. Vijest o ovim promjenama stigla je rumelijsku vojsku
u Srijemu sa nare|enjem da ne ide dalje prema Sisku, nego da sa~eka
dolazak novoimenovanog beglerbega.
Bosanski namjesnik Hasan-pa{a je tako ostao sam sa Bo{njacima pred
Siskom, kojem je u pomo} pristigla brojna vojska koju je predvodio hrvatski
ban Toma Erddy. U pomo} su sa vojskom pristigli i njema~ki kapetani
Auersperg, Eggenberg, Redern i Paradieser. Bez obzira na to {to je vidio
da mu o~ekivana pomo} iz Rumelije ne}e sti}i, Hasan-pa{a se ipak odlu~io
250
koji je hrabro branio "beg i muhafiz" Kara Ali-beg Malko~. Veliki vezir
Sinan-pa{a je u pomo} opkoljenom Ostrogonu uputio svoga sina Mehmed-pa{u, koga je u me|uvremenu postavio za serdara. U kriti~nom trenutku
Mehmed-pa{a se povukao pa su pod Ostrogonom ostala dvojica Bo{njaka,
Lala Mustafa-pa{a Sokolovi} i Hasan-pa{a Tiro. Tokom cijelog rata Bo{njaci
su se op}enito pokazali kao najpostojaniji borci. Oni su u velikoj mjeri
zaslu`ni za dva najve}a uspjeha u ovom ratu. To su bili osvajanje Egera
na sjeveroistoku Ugarske i Kanji`e na jugozapadu.
Osnovni osmanski strate{ki interes u ovom ratu bio je upravo osvajanje
ta dva grada. Osmanlije su jo{ 1552. opsjedale Eger (bosanski, Jegra ili
Egra) ~iji su se branitelji hrabro dr`ali, bez obzira na velike `rtve. U
kriti~nom trenutku na gradske zidine su se ispele `ene Egera koje su se
ravnopravno borile sa mu{karcima. Grad je odbranjen, a toj hrabrosti `ena
Egera poznati ma|arski pisac Gza Grdonyi posvetio je historijski roman
Zvijezde Egera.
Krajem septembra 1596. utaborila se velika carska vojska pod Egerom.
Vojsku je predvodio veliki vezir Ibrahim-pa{a, rodom iz Novog [ehera kod
Maglaja. U vojsci je bio ve}i broj Bo{njaka, me|u kojima su se isticala
dvojica Sokolovi}a, Hasan-pa{a i Lala Mustafa-pa{a, kao beglerbegovi Rumelije, odnosno Anadolije. Uz njih je bio i poznati hroni~ar i histori~ar
deftedar Ibrahim Alajbegovi}Pe~evi. Poslije desetak dana opsade, Eger
je 13. X 1596. bio prinu|en na predaju.
Nakon ovog uspjeha rat je ponovno uzeo nepovoljan tok po Osmanlije.
Jake ugarskonjema~ke snage su u jesen 1598. po~ele opsadu Budima.
Gradu su u pomo} pritekli pa{a Stolnog Biograda i smederevski sand`ak-beg.
Uprkos tome, svakog se ~asa o~ekivao pad grada. Hrabrim i upornim braniocima pomogla je rana i jaka zima, koja je natjerala napada~e da 8. XII
1598. dignu opsadu. U odbrani Budima tom se prilikom posebno istakao
bosanski namjesnik i ro|eni Bo{njak Hasan-pa{a Tiro, ~ije juna~ke podvige
iz rata "po Un|urovini" slavi bo{nja~ka narodna epika.
Budim se, mada uz znatne gubitke u ljudstvu, spasio hrabro{}u i sre}om,
ali je ve} bilo o~igledno da je me|u Osmanlijama nastupio ratni zamor i
zasi}enje. O tome je juna 1599. veliki vezir Ibrahim-pa{a Novo{eherlija
otvoreno pisao sultanu. On je u pismu svu krivicu za dugi i mukotrpni rat
bacio na umrlog Sinan-pa{u Albanca, iza koga je ostalo "neizmjerno bogatstvo" od nevjerovatnih 500.000 dukata, kao "izraz njegove `udnje za dobrima,
te njegova odricanja od tada{njeg luksuza".
Osmanski redovi su konsolidirani tokom 1599. pa je u ljeto naredne
godine poduzet pohod na Kanji`u. U ovom velikom pohodu u~estvovali su
mnogi Bo{njaci, koji su uglavnom dr`ali komandu nad osmanskom vojskom
253
stoljetne obaveze da svake godine daje sultanu "po~asni dar", ustvari godi{nji
danak od 30.000 dukata. Taj }e se danak jednom zauvijek isplatiti sumom
od 200.000 talira. Zaklju~eno je da prestaju vojni upadi i plja~kanja, uz
obavezu vra}anja zarobljenika i naknadu {tete. Ugarska je najve}im dijelom
ostala u sastavu Osmanskog carstva, dok je Erdelj ostao u polo`aju poluzavisnosti od sultana. Sultan i car su u ravnopravnom polo`aju i odnose se
jedan prema drugom kao otac i sin, odnosno sin i otac. To je bio prvi slu~aj
da je Osmansko carstvo priznalo nekom stranom vladaru da je ravan sultanu.
Pored austrijskog izaslanika, u Carigradu i u Be~u }e boraviti osmanski
poslanik sa statusom sand`ak-bega. Modernim jezikom re~eno, @itvatoro{kim
mirom su uspostavljeni puni diplomatski odnosi i pravila me|usobnog pona{anja na temelju jednakosti i prijateljstva.
@itvatoro{ki ili @itavski mir je za narednih osamdeset godina donio
stabilizaciju bo{nja~ke kolonizacije Ugarske i Like. Osmansko carstvo je
do{lo u posjed ovih zemalja dobrim dijelom zahvaljuju}i Bo{njacima. Uporedo sa postepenim osvajanjem Podunavlja i Like, tekla je jo{ od 1526.
bo{nja~ka kolonizacija koja je imala veliki zna~aj za u~vr{}ivanje osmanske
vlasti na tim prostorima. Osmanska dr`avna politika je svjesno i{la na
koloniziranje Bo{njaka po Slavoniji, Ugarskoj i Hrvatskoj. Kako svjedo~i
Benedikt Kuripe~i~ u svom putopisu iz 1530, u Bosni je vr{en pritisak na
posjednike timara da se nastanjuju u tim novoosvojenim krajevima. Istovremeno se na bo{nja~ku kolonizaciju u tim krajevima nadovezao proces prihvatanja islama od tamo{njeg doma}eg svijeta.
Odatle je sasvim razumljivo da su Bo{njaci dali veliki broj visokih
vojnoupravnih i sudskih ~inovnika u osvojenim ugarskim i slavonskohrvatskim zemljama. Ra~una se da je tokom 150 godina osmanske vladavine
samo na polo`aju budimskog beglerbega bilo preko dvadeset Bo{njaka.
Neki od njih istakli su se kao dobrotvori i graditelji u svojoj rodnoj Bosni.
Takvi su bili poznati banjalu~ki dobrotvor Sofi Mehmed-pa{a, zatim Ali-pa{a
Kalauz, koji je podigao monumentalnu d`amiju u Maglaju, Musa-pa{a, utemeljitelj Nove Kasabe kod Zvornika i mnogi drugi.
Proces naseljavanja Ugarske i Hrvatske zahvatio je i naj{ire bo{nja~ke
slojeve. Bo{nja~ka naselja su bila posebno brojna i jaka uz granice oko
Kanji`e, Szigeta, Pe~uha, Veszprema, Vi{egrada (na Dunavu sjeverno od
Budima), Ostrogona, Stolnog Biograda, ali se susre}u i u Potisju i Banatu.
Tako je Evlija ^elebi zabilje`io 1660/61. da se u svim gradovima osmanske
Ugarske govori bosanski, odnosno da su Budim, Pe~uh, Stolni Biograd,
Sziget, Kanji`a, Sikls ([iklo{) i drugi gradovi "obi~ne bo{nja~ke varo{i".
Bo{nja~kom kolonizacijom i procesom prihvatanja islama od strane
starosjedilaca formirala se za vrijeme osmanske vladavine, na prostoru iz257
me|u Drave, Dunava, Save i Ilove, nova demografska grupa koju su ~inili
Bo{njaci. Pri kraju osmanske vladavine, oko 1680, na tom je prostoru `ivjelo
otprilike 115.000 muslimana, prete`no Bo{njaka, 72.000 katolika, najve}im
dijelom Hrvata, 33.000 Srba i dvije hiljade Ma|ara. Bo{njaci i drugi muslimani su ~inili ne{to vi{e od polovine cjelokupnog stanovni{tva na tom
podru~ju.
Gradovi u Podunavlju nisu bili samo etni~ki i jezi~ki prete`no bo{nja~ki,
nego su takvi bili i po urbanoj dispoziciji i arhitekturi svojih sakralnih i
profanih gra|evina. Po svojoj arhitekturi u doba osmanske vladavine Ugarska
je bila samo "jednim od regionalnih podru~ja bosanskohercegova~ke pokrajine". U tom smislu prodor Bo{njaka u Hrvatsku i Podunavlje nije predstavljao ekspanziju jedne vojni~ke rase ili klase, nego u prvom redu jedan
civilizacijski i kulturni proces.
U Lici su jednako kao u Ugarskoj Bo{njaci, uglavnom doseljenici iz
Bosne, uz ne{to starosjedilaca koji su prihvatili islam, ~inili ve}inu stanovni{tva. Ta je bo{nja~ka populacija i njena kulturna struktura u Lici
izdr`ala i pre`ivjela dugotrajni kandijski rat sredinom XVII stolje}a. Tek
nakon poraza Osmanlija pod Be~om 1683. Bo{njaci su morali napustiti
prostore Ugarske, Slavonije i Hrvatske.
258
zarobili njegovi seljaci. Idriz-beg je skupa sa bosanskim defterdarom Mahmut-ef. Zeni~akom uputio izvje{taj u Carigrad da je Jankovi} sin jednog
od prvaka habsbur{kog cara i da su Kraji{nici na svoju ruku uzeli za njega
otkup od 40.000 gro{a.
U me|uvremenu su kostajni~ki i krupski kapetan, sa jo{ nekoliko
kraji{kih starje{ina, uz znanje i na nagovor bosanskog beglerbega Silahdar
Mehmed-pa{e Vu~a, razmijenili Jankovi}a za osam zarobljenih Bo{njaka i
12.000 gro{a, {to su dijelom primili u novcu a dijelom u srebrenom posu|u.
Od sultana je ubrzo stigao ferman Mehmed-pa{i Vu~u da u Carigrad otpremi
navodnu otkupninu od 40.000 gro{a sa glavama kostajni~kog i krupskog
kapetana, te ostrovi~kog i kladu{kog dizdara, Nasuh-bega i Muje Hrnjice.
Na vijest o tome pobune se ova ~etverica Kraji{nika i do|u sa vojskom
pod Banju Luku. Pobunjenici su zahtijevali da im beglerbeg Vu~o-pa{a
izru~i defterdara Mahmut-ef., koji ih je ocrnio kod sultana i koji im otima
i za sebe zadr`ava plate. Uz beglerbegovu pomo}, defterdar je tajno pobjegao
iz Banje Luke u Sarajevo. Vijest o defterdarovom bijegu veoma je razljutila
okupljene kraji{nike, koji neoprezno udare na beglerbega i njegove ~ete.
U `estokom boju Mehmed-pa{a Vu~o potpuno porazi Kraji{nike. Tom su
prilikom me|u ostalim poginuli i Halil Hrnjica i Tale Li~anin. Muvekit
tvrdi da je u boju izginulo dosta Kraji{nika, ~ije su zelene dolame danima
plivale po Vrbasu.
Odmah poslije bitke beglerbeg Vu~o-pa{a je poslao banjalu~kog kadiju
Be{ir-ef. da savjetuje kraji{ke prvake da se pokore carskom fermanu. U
mahzaru (`albi) koju su uputili sultanu, kraji{ki prvaci su istakli da im je
defterdar "pojeo" 25 tovara ak~i od plate i da ih je la`no optu`io da su za
otkup zarobljenog Jankovi}a uzeli 40.000 gro{a. Izrazili su spremnost da
po{alju 12.000 gro{a, koliko su za su`nja stvarno primili. Na kraju su
naglasili, da }e oni, ako sultan ba{ to `eli, "na svaki na~in opet uhvatiti
Jankovi}a" i otpremiti ga u Carigrad.
Me|u Kraji{nicima je ponovno zavladalo nezadovoljstvo kada je krajem
1638. beglerbeg pogubio dvojicu njihovih aga, Mujagu ^au{evi}a i D`afer-agu Odoba{u, koji su do{li u Sarajevo da tra`e zaostale plate. Vjerovalo
se da je Mehmed-pa{a Vu~o to u~inio po nagovoru defterdara Mahmut-ef.
Zeni~aka. Ubrzo je kao novi bosanski namjesnik stigao u Sarajevo [ahin-pa{a,
rodom iz Bosne, kao i njegov prethodnik Mehmed-pa{a Vu~o. [ahin-pa{a
je prema naredbi koju je donio iz Carigrada odmah pogubio zloglasnog
defterdara Mahmut-ef. Nakon toga, [ahin-pa{a je odlu~no, vojnim mjerama
i mobiliziranjem seljaka, uspio za du`e vrijeme suzbiti tada u Bosni prili~no
ra{irenu hajdu~iju.
262
Me|u Kraji{nicima kao vojnicima je postojala odre|ena socijalna slojevitost, koja se o~itovala u doga|ajima 1637/38. godine. Za sve Kraji{nike,
bez obzira na njihovo socijalno porijeklo i polo`aj, granica Bosne je bila
granica islama i muslimanskog svijeta prema kr{}anskom Zapadu. U XVII
st. to je ustvari bila granica izme|u Li~kog i Kli{kog sand`aka, na jednoj,
i austrijske Vojne krajine i mleta~ke Dalmacije, na drugoj strani. Ve}ina
Bo{njaka Kraji{nika su obi~ni seljaci, kojima je sudbina dodijelila `ivot
na granici Carstva i koji ratuju iz egzistencijalne nu`de. Pravi epski predstavnici tog obi~nog selja~kog bosanskomuslimanskog svijeta bili su bra}a
Hrnjice. Njihovo je ratovanje za islam i sultana kao halife bila ustvari jedna
stalna borba za vlastito odr`anje i opstanak. U toj borbi oni su se kao
jednostavni ljudi iz naroda mogli sresti i u dru{tvu sa hajducima.
Nasuprot tome, Mustaj-beg Li~ki je predstavnik vi{eg socijalnog sloja
i koljena. On je uvijek bio na ~elu kraji{ke selja~ke mase kada je u pitanju
bila odbrana granica Carstva, ali kao kapetan i sand`ak-beg nije dijelio
njene socijalne probleme. Mustaj-bega nije bilo me|u Kraji{nicima pred
Banjom Lukom, gdje su do{li da tra`e isplatu svojih zaostalih dirluka i
smaknu}e defterdara koji je pokrao njihovu vojni~ku muku. Sigurno je da
bi Mustaj-begova solidarnost u ovoj nevolji Kraji{nicima mnogo zna~ila,
jer se "njegova rije~ ~ula i po{tovala kao rije~ Kurana". Nije slu~ajno Mujo
Hrnjica prigovorio Mustaj-begu da je kriv za smrt njegovog brata Halila.
Za sve obi~ne Kraji{nike Lika Mustaj-beg je bio "direk od Udbine", a
Udbina je bila sto`erna ta~ka odbrane "Tur}ije", pod kojom su se podrazumijevali, kako Krajina i Bosna tako i cijelo Osmansko carstvo. Odatle je
Mustaj-beg Li~ki bio li~nost od izuzetnog zna~aja. S njim bi se na Krajini
mogao uporediti jo{ jedino biha}ki kapetan, njegov imenjak i klasni drug,
Mustaj-beg Hasumovi}. Biha}ki kapetan je prilikom jednog ve}eg sukoba
na granici pao u zarobljeni{tvo hrvatskog bana Nikole Zrinskog. O njegovom
izbavljenju iz zarobljeni{tva op{irno pri~a Evlija ^elebi. Slavni putopisac
se 1659. zatekao u Banjoj Luci, odakle ga je tada{nji bosanski namjesnik
Melek Ahmed-pa{a poslao u "Vilajet Zrinskog" sa 12 velikih ("srijemskih")
kola, natovarenih krznom i raznim drugim skupocjenostima, da otkupi Mustaj-bega Hasumovi}a. Po obavljenom otkupu vratio se sa Mustaj-begom u
Banju Luku, odakle su krenuli u Carigrad. Tamo ih je primio prvo veliki
vezir Mehmed-pa{a ]uprili}, a potom i sultan Mehmed IV Avd`i (Lovac).
Na prijemu kod sultana Mustaj-beg je savjetovao da se povede ekspedicija
na Erdelj, {to je velikom veziru ]uprili}u, kao pristalici rata, bilo jako
drago.
O~igledno da je ovakvo ratni~ko raspolo`enje bilo izraz uvjerenosti u
neprolaznu snagu Osmanskog carstva. Ta samouvjerenost nije bila pri263
Svoj prvi ratni pohod Fazil Ahmed-pa{a je poveo protiv Austrije zbog
stalnih napora Habsburgovaca da u Erdelju dovedu na vlast svoje pristalice.
Rat je po~eo u ljeto 1663. kada su tatarski konjanici prokrstarili Erdeljom,
Moravskom i ^e{kom. Taj je prepad alarmirao i podstakao op}i evropski
napor da se pomognu Habsburgovci radi odbrane kr{}anstva.
Krajem jula 1663. brojna osmanska vojska, u kojoj je bilo i oko deset
hiljada Bo{njaka, opkolila je Ujvar, danas Nove Zamky u ju`noj Slova~koj.
Opsadom je zapovijedao li~no veliki vezir. Posada Ujvara je potpisala predaju
24. VIII 1663, uz uslov da za ~etiri dana slobodno napusti grad, a da dotle
u njega ne u|e ni jedan osmanski vojnik. Za evakuaciju pre`ivjelih branilaca
i ranjenika Fazil Ahmed-pa{a je dao hiljadu kola, a njihov odlazak ispratila
je osmanska vojna muzika.
Osmansko osvajanje Ujvara uzbunilo je cijelu Austriju, Njema~ku i
dobar dio Evrope. Nikada se za vrijeme brojnih austroosmanskih ratova
nije po Njema~koj toliko pisalo o turskoj opasnosti kao 166364. godine.
Po crkvama i gradskim trgovima su dr`ane antiturske propovijedi i izricana
brojna proro~anstva, savjeti i opomene. Osmanska vojska je pod Ujvarom
pokazala veliku energiju i upornost, pa je tako u Ma|arskoj i Austriji nastala
uzre~ica: "Zapeo kao Turci pred Ujvarom".
U ljeto 1664. veliki vezir je ponovno predvodio osmansku vojsku protiv
Habsburgovaca. Tu su ponovno bili i Bo{njaci pod zapovjedni{tvom bosanskog beglerbega Smail-pa{e ^engi}a. Do odlu~uju}e bitke do{lo je kod
Szentgottharda, na rijeci Raab u zapadnoj Ma|arskoj. Szentgotthard je bila
tvr|ava koja je nadzirala put prema Gracu i Be~u. Tu su se 1. VIII 1664.
sukobile osmanska i zdru`ena kr{}anska vojska, kojom je komandovao
austrijski feldmar{al Raimund Montecuccoli. Bitka se fakti~ki zavr{ila bez
pobjednika, ali uz ne{to ve}e osmanske gubitke u ljudstvu i oru`ju, posebno
topovima. Izginuo je i ve}i broj Bo{njaka, uklju~uju}i i samog Smail-pa{u
^engi}a. Osmanlijama je onemogu}en prelazak preko rijeke Raab i time
daljnje napredovanje kroz [tajersku prema Donjoj Austriji. Odatle je u
Evropi Szentgotthard u prvi mah slavljen kao velika kr{}anska pobjeda,
mada je osmanska armija u biti ostala netaknuta i spremna za novu borbu.
To je feldmar{al Montecuccoli dobro znao pa se Ahmed-pa{a sa vojskom
nesmetano povukao u obli`nji Vasvar, gdje je ve} 20. VIII 1664. sklopljen
mir.
Austrija se ovim mirovnim ugovorom obavezala da napusti sve svoje
pozicije u Erdelju i da prizna sultanovog sizerena Apaffyja za erdeljskog
kralja. Tako je ovim ugovorom veliki vezir Ahmed-pa{a postigao sve svoje
politi~ke ciljeve. Sultan je zadr`ao vlast nad sjevernom Ugarskom i protektorat nad Erdeljom, uz obavezu austrijskog cara da mu daje godi{nji
272
III Sobieski, na ~elu vojske od oko 70.000 ljudi, od kojih 26.000 konjanika
sa oko 140 topova. Pored 20.000 Poljaka, ovu savezni~ku vojsku su ~inili
Austrijanci, Saksonci, Bavarci i drugi Nijemci. U odlu~uju}oj bici na brdu
Kahlenberg kod Be~a, Sobieski je 12. IX 1683. razbio osmanske snage od
oko 60.000 ljudi, kojima je zapovijedao li~no veliki vezir Kara Mustafa-pa{a.
Poraz na Kahlenbergu nije zna~io samo kraj opsade Be~a nego i po~etak
kraja ofanzivne mo}i Osmanske carevine i njene vladavine u Podunavlju.
Sam kralj Sobieski je zbog ove pobjede slavljen kao spasitelj Evrope i njene
kulture. Nasuprot tome, u vlastitoj zemlji Sobieski je u krugu poljske {ljahte,
uz koju je pristajala i njegova `ena, bio omra`en. Stisnuto svojom duhovnom
tjeskobom, sitno poljsko plemstvo mu nije opra{talo njegovu prosvije}enost,
{irinu i vojni~ku sposobnost.
Za vrijeme opsade Be~a bo{nja~ke ~ete, sastavljene od spahijske konjice
i pje{adije, bile su utaborene u Dblingu, odakle su juri{ale na gradske
zidine i tornjeve. Nakon poraza na Kahlenbergu, Bo{njaci su se sa dijelovima
osmanske vojske povla~ili niz Dunav na istok prema Komarnom. Na tom
mjestu, namame Bo{njaci u jednoj {umi Poljake u zasjedu te im nanesu
poraz. Tu je poginulo vi{e od dvije hiljade Poljaka, a sam je kralj Jan
Sobieski u posljednji trenutak izbjegao zarobljavanje, zahvaljuju}i pomo}i
koju mu je uputio lotarin{ki vojvoda. Samo dva dana kasnije do{lo je do
nove bitke u kojoj su Poljaci odbili `estok napad Bo{njaka. U strahovitom
je boju poginulo sedam hiljada Bo{njaka, a me|u njima i sam bosanski
namjesnik Hizir-pa{a.
Po~etkom oktobra 1683. glavnina osmanske vojske u povla~enju prikupila se u Budimu. Kara Mustafa-pa{a je odatle krenuo na jug prema Beogradu,
gdje je namjeravao srediti svoju dezorganiziranu vojsku i jo{ je jedanput
pokrenuti protiv neprijatelja. Njegovi protivnici su u me|uvremenu uspjeli
uvjeriti sultana da je on zbog svoje sebi~nosti jedini krivac {to Be~ nije
osvojen. Navodno je, da ne bi plijen dijelio sa drugima, Kara Mustafa-pa{a
izbjegavao da naredi op}i juri{ na ve} iscrpljeni grad. On je ~ekao da se
grad preda, kako bi plijen u cijelosti pripao njemu. Tako je zbog neuspjeha
pod Be~om i bjekstva koje je potom uslijedilo, Kara Mustafa-pa{a smijenjen
i zadavljen u beogradskoj tvr|avi 15. XII 1683. godine.
Rat se od prilaza Be~u brzo prenio na ju`ne granice Bosne. ^im se
saznalo za osmanski poraz pod Be~om, izbio je u jesen 1683. u grani~nim
oblastima Dalmacije i Bosne morla~ki ustanak. Na ~elu ustanka su bili
Stojan Jankovi} i \uro Posedarac. Centar ustanka je bio u Ravnim kotarima,
odakle se brzo pro{irio na jug, do Cetine i Makarskog primorja. Morla~ki
uskoci i hajduci su na prepad napali i oplja~kali sve osmanske trgovce,
uglavnom Bo{njake, koji su se u tom trenutku na{li na mleta~koj teritoriji.
277
"juna~ki pop" Marko Mesi}. Osmanlije su ve} tokom 1684. izgubile cijelu
Dalmaciju i Liku. Osmanske, uglavnom bo{nja~ke posade su se redom
predavale i napu{tale gradove po Dalmaciji, Lici i Krbavi. Morla~ke hajdu~ke
~ete su tokom 1684. napale i oplja~kale okolinu Gra~aca, Knina i Sinja.
Iste su godine neke hajdu~ke ~ete prodrle u jugozapadnu Bosnu ~ak do
Glamo~a. Sa sjeverne strane Bosnu je napadao hrvatski ban Nikola Erddy.
U prvom pohodu on je 1684. pre{ao Unu i opusto{io okolinu Bosanske
Dubice. On je iste godine sa karlova~kim grani~arima ponovno upao u
Bosansku krajinu i pri tome je, plja~kaju}i i pale}i, skoro cijelu prokrstario.
Na drugoj strani osvojena je 1684. Virovitica, ~ime je po~elo potiskivanje
Osmanlija iz Slavonije.
Zbog slabe organizacije odbrane Bosne smijenjen je njen tada{nji namjesnik Osman-pa{a Hercegovac, a na njegovo je mjesto imenovan je Funduk
Mustafa-pa{a. On je tokom 1685. za kratko uspio potisnuti Mle~ane sa
skoro svih njihovih novoosvojenih pozicija na bosanskodalmatinskoj granici. Tokom 168687. uspjeli su Mle~ani sa svojim hajducima povratiti te
pozicije i osvojiti Sinj i Knin u Dalmaciji. Knin je navodno pao zbog izdaje
njegovog zapovjednika, biv{eg bosanskog namjesnika Mehmed-pa{e Atlagi}a. Iza Knina palo je u mleta~ke ruke bez otpora ~etrnaest drugih utvrda
i palanki. Oktobra 1687. pali su u mleta~ke ruke Risan i Novi u Boki.
Bo{nja~ko stanovni{tvo Risna i HercegNovog je izbjeglo i naselilo se
uglavnom u Nik{i}u i Trebinju, odnosno njihovoj okolini, gdje su dobili
zemlju.
Najve}e teritorijalne gubitke Osmanlije su pretrpjele u Ugarskoj, koja
je bila glavni orijentir i podru~je njihovog prodora u Evropu. Odatle su
upravo te{ki gubici na ugarskom rati{tu doveli do sloma osmanskog morala
i organizacije. Na cijelom ugarskom rati{tu obeshrabrena i dezorganizirana
osmanska vojska je pru`ala vrlo slab otpor neprijatelju. Tokom ljeta 1684.
i 1685. najve}i dio jugozapadne Ugarske, uklju~uju}i tu i Pe{tu, ve} je bio
u habsbur{kim rukama. Hiljade osmanskih spahija, me|u kojima brojni
Bo{njaci, morale su napustiti te krajeve. Kako su ostali bez posjeda, oni
su se povla~ili u Bosnu i druge balkanske provincije Carstva, rije{eni da
tu na|u nove izvore prihoda i dobiju potvrdu svog polo`aja, ali i da se
osvete onima koje su smatrali odgovornim za propast.
Juna 1686. pao je Budim, najva`niji bo{nja~ki centar sjeverno od Save
i Dunava. Sa Bo{njacima koji su uspjeli ostati `ivi i izbje}i iz Budima
povukli su se i Jevreji sefardi, koji su uglavnom do{li u Sarajevo. Ve}inom
su bili smje{teni u veliki Mahmutov han, gdje su stanovali i trgovali. Iste
godine Habsburgovci su osvojili Pe~uh i Segedin.
279
Bo{njaci iskazali kroz melanholi~nu pjesmu "Oj, Dunavo". Ogromna prostranstva Carevine koju su nastanjivali i {irom koje su stolje}ima ratovali,
nerijetko kao odva`na prethodnica, Bo{njaci su zapamtili stihom pjesme
"Zmaj pole}e s mora na Dunav"
Osmanska ofanziva prema dunavskim tvr|avama prekinuta je iznenadnim porazom kod Bato~ine (Lapovo), 21. VIII 1689. godine. To je badenskom
markgrofu otvorilo put prema Ni{u. Do novembra 1689. Habsburgovci su
veoma brzo osvojili Fethislam, Vidin, Ni{, Pirot, Pe}, Prizren i Skoplje.
Izgledalo je da se bli`i kraj osmanske vlasti u Evropi.
U tom je odsudnom trenutku za velikog vezira imenovan opet jedan
]uprili}, Fazil Mustafa-pa{a, mla|i brat slavnog Fazil Ahmed-pa{e. Pod
njegovom upravom, tokom zime 168990, dogodio se jedan od najneo~ekivanijih i naj~udnijih preokreta u dugoj historiji Osmanskog carstva. Mustafa-pa{a je odmah odlu~no reorganizirao osmanske oru`ane snage. On je
na klju~ne polo`aje u vladi i vojsci doveo sposobne i po{tene ljude, koji
su uspjeli suzbiti korupciju. Za kratko vrijeme skinuto je sa platnog spiska
vi{e od 30.000 pripadnika janji~arskog korpusa koji vi{e nisu bili u stanju
izvr{avati svoje du`nosti. Istovremeno je smijenjen ve}i broj upravnika i
namjesnika provincija. Novoimenovani namjesnici su na prvom mjestu disciplinirali provincijsku vojsku, zavedeni su red i efikasnost u prikupljanju
poreza i reguliranju, odnosno ograni~avanju cijena. Ove vojne i ekonomske
mjere prihvatili su sada i uvijek buntovni janji~ari, ve}inom gradske zanatlije,
kojima je dugotrajna anarhija ugro`avala same osnove egzistencije. Svim
ovim mjerama kona~no je uravnote`en dr`avni bud`et. Tako je u prolje}e
1690. osmanska vojska, pod komandom velikog vezira Mustafa-pa{e ]uprili}a, bila spremna za protivofanzivu.
Na drugoj strani, zauze}em Skoplja habsbur{ka je ofanziva dostigla u
tom trenutku svoj vrhunac. Habsbur{ka je vojska jednostavno tim ~inom
iscrpila svoje ofanzivne snage. Pored toga, u vojsci se pojavila kuga, od
koje je obolio i sam austrijski feldmar{al Giovani Piccolomini. On je umro
9. XI 1689. u Pe}i, dok je vodio pregovore sa albanskim plemenskim
glavarima i srpskim crkvenim starje{inama o zajedni~kim akcijama protiv
Osmanlija. Ve} je tada bilo jasno da austrijskoj vojsci predstoji veliko
povla~enje na sjever.
Dok je pravoslavno stanovni{tvo na jugu u potpunosti sara|ivalo sa
Austrijancima, dotle je na sjeveru bila druga~ija situacija. Beskompromisan
prozelitisti~ki nastup austrijskih katoli~kih vojnih sve}enika i povrede crkvene autonomije unijeli su nemir me|u pravoslavno stanovni{tvo u dijelovima
Srbije, Vla{koj i Erdelju. Crkvene su se starje{ine prisjetile da su njihovi
preci prije dvatri stolje}a do~ekivali Osmanlije sa dobrodo{licom. U Banatu
282
jo{ 80.000 ak~i kao "zi kudret ak~e" (ak~e za Bo`iju mo}). U vidu taksa
na ime ostav{tina u Sarajevu je ubrano jo{ sto hiljada ak~i itd.
Kako iz Carigrada nije stizao novac, to su u Bosni kovane sitne bakarne
pare, zvane mangure, radi osiguranja plata vojnicima u pograni~nim tvr|avama. U tu je svrhu od stanovni{tva vr{ena povremena konfiskacija bakarnog
posu|a i nakita. Istovremeno se novac za redovne isplate vojni~kih prinadle`nosti morao namirivati iz vakufskih i maloljetni~kih gotovina (evladiyet
vakufa), pa su ti vakufski fondovi prakti~no ispra`njeni. Uz sve to, novac
je vi{e puta devalviran, dok su trgovci, te vojnici i drugi slu`benici naredbom
vlasti primoravani da kao cijenu plate primaju kovanice prema njihovom
slu`benom kursu, a ne po stvarnoj tr`i{noj vrijednosti.
Upravo u vrijeme zna~ajnih vojnih uspjeha kulminirale su u Bosni
1690. razne bolesti i glad. Nastupilo je vrijeme kada su `ivi zavidjeli
mrtvima. Franjeva~ki ljetopisac Nikola La{vanin bilje`i da je u prolje}e
1690. "oganj" (vru}ica, groznica) pomorio ljude gore nego kuga. Iste je
godine pao snijeg i mraz na `ito, pa je nastala do tada nezapam}ena glad
usljed koje je pomrlo mnogo naroda. U sid`ilima je zabilje`eno da se te
godine jedna oka p{enice prodavala za 130 mangura, a za "bijele novce"
(srebrene) 38 ak~i. Kako bi pre`ivjeli ljudi su bili prisiljeni da jedu travu,
`ir, hrastovu koru, ljeskovu resu, vinovu lozu, orahove ljuske, konjsko meso,
pa ~ak pse i ma~ke.
Istovremeno je mnogo naroda pred opasno{}u od provale austrijske
vojske bje`alo od Save na jug prema unutra{njosti Bosne. Na sve strane
su le`ali mrtvi koje nije imao ko da zakopava. Da bi suzbio u tim uslovima
veoma ra{irenu pojavu razbojni{tva, bosanski pa{a je sjekao i vje{ao sve
uskoke i hajduke koje bi pred njega doveli. Jedan je Dubrov~anin zapisao
da je 1690. u Sarajevu i Konjicu vladala nezapam}ena glad te da su ljudi
pobili i pojeli sve pse.
Veliki vezir Mustafa-pa{a ]uprili} je u ljeto 1691. sa oko sto hiljada
ljudi i 150 topova pre{ao Dunav, kako bi iznenadio neprijatelja kod Petrovaradina. Umjesto toga, kod Slankamena, na u{}u Tise u Dunav, sa~ekao
ga je u zasjedi feldmar{al Ludwig Badenski sa oko 60.000 ljudi. Drugog
dana bitke, 20. VIII 1691, poginuo je veliki vezir Mustafa-pa{a, nakon
~ega su se osmanske trupe pani~no povukle prema Zemunu. Pogibijom
Mustafa-pa{e i porazom kod Slankamena okon~ana je osmanska protivofanziva. Kako su Habsburgovci bili zauzeti na zapadu, to je cijela situacija
na frontu u Podunavlju rezultirala patpozicijom.
Ve} tada su Dunav i Sava postali novom stalnom granicom izme|u dva
carstva. Blokada, odnosno patpozicija je nastupila i na egejskom i sredozemnom frontu, po{to su Mle~ani, u svojim upornim poku{ajima da po284
novno osvoje Krit, do`ivjeli 18. VII 1692. potpuni poraz. Mle~ani su septembra 1694. uspjeli zauzeti otok Hios (turski Sakiz), ali su ve} sljede}e
godine protjerani op}im ustankom doma}eg pravoslavnog stanovni{tva, izazvanog vrlo grubim pona{anjem mleta~kih vojnika i katoli~kih sve}enika
koji su s njima do{li. Ovaj neuspjeh na Kritu i Hiosu doveo je u pitanje i
samu mleta~ku vlast na Peloponezu.
Na sjevernom, ukrajinskom frontu tako|er je do{lo do blokiranja ratne
situacije. Kralj Jan Sobieski je ve} bio bolestan i iscrpljen, a Poljaci ni
poslije tri poku{aja 169294. nisu uspjeli osvojiti klju~nu tvr|avu Kamjanec.
Dolaskom na vlast Petra Velikog (16891725) Rusija izrasta u novu zna~ajnu
prijetnju osmanskim pozicijama na Crnom moru. U strate{kim planovima
Petra Velikog uspostavljanje kontrole nad Crnim morem je predstavljalo
prvi korak prema izlasku na Mediteran, odnosno na topla mora. Poslije
jednog neuspjelog poku{aja, Petar Veliki je augusta 1696. osvojio Azov.
To je bio po~etak dugotrajnih ratova u kojima }e tokom jednog stolje}a
Crno more od "osmanskog jezera" postati podru~je izrazite ruske dominacije.
Gubitkom Azova Osmansko carstvo se od kraja XVII st. na{lo ugro`eno iz
jednog potpuno novog pravca. Ta je ~injenica brojne Bo{njake vodila vi{e
puta tokom XVIII st. na daleka crnomorska rati{ta i stradanja.
Gubitkom Ugarske i Slavonije "Bosna je vi{e izgubila nego sva Turska".
Tu su zauvijek propali brojni posjedi i imanja bosanskih spahija. Istovremeno
su nestala velika vakufska imanja po Panoniji, iz ~ijih su se prihoda izdr`avale
mnoge zadu`bine u Bosni. Hiljade bo{nja~kih porodica koje su jo{ od
vremena Mehmed-pa{e Sokolovi}a `ivjele po tamo{njim ve}im gradovima
pokr{tene su i ostale po Ugarskoj i Slavoniji. Samo se mali broj Bo{njaka
uspio povu}i u Bosnu i druge krajeve ju`no od Save i Dunava. Na njihovo
porijeklo podsje}aju prezimena i lokaliteti Budimli}, Budimlija, Biogradlija,
Biogradli}, Po`egija i dr.
Sli~nu sudbinu su imali i Bo{njaci u Lici, Krbavi i Dalmaciji. Spominjani
katoli~ki `upnik Marko Mesi} je odmah po povla~enju Osmanlija iz Like
i Krbave zapo~eo "pokr{tavanje preostalih Turaka" na tom podru~ju. Ti
navodni "Turci" bili su ustvari etni~ki Bo{njaci. U njihovom pokr{tavanju
pop Mesi} je stekao takve zasluge da ga je papa imenovao apostolskim
poslanikom za Liku, dok ga je car Leopold I obdario 1693. feudalnim
posjedom. Senjski biskup Sebastijan Glavini} u svom opisu Like i Krbave
(Licae et Corbaviae descriptio) iz 1696. ka`e da je tamo sreo 1.700 odraslih
mu{karaca koji su "ranije ispovijedali islam". Stvarni je broj morao biti
znatno ve}i, jer je samo u Lici oko 1680. bilo sedam hiljada bo{nja~kih
doma}instava, sa vi{e od 30.000 ~lanova. Svi su poslije 1689. nestali, bilo
da su izbjegli u Bosnu ili silom pokr{teni. Na njih po Lici i Dalmaciji
285
je odre|ena kao prvi cilj austrijskog pohoda na Bosnu. Druga dva tabora
su postavljena "preko puta" Cetingrada, Bu`ima i Stare Ostrovice kod KulenVakufa, kao najisturenijih bosanskih tvr|ava. ^etvrta austrijska formacija je zauzela polo`aje prema Zvorniku, koji se smatrao "bosanskom krajinom
prema Beogradu, u ~ijoj se blizini nalazi". Najzad, pripremljena je jedna
grupa ~iji je cilj bio da "presije~e puteve koji idu iz Bosne u Rumeliju i
Arnautluk", kako s te strane Bosna ne bi mogla primiti nikakvu pomo}.
Prema austrijskom planu ova bi se grupacija, nakon zauzimanja Ni{a, "odvojila od glavnine vojske i zauzela Novi Pazar katanac Bosne".
Sa prve tri grupacije, koje su bile stacionirane u Hrvatskoj i ~iji je
zadatak bio da provale u Bosnu, zapovijedao je princ Josip Friedrich Sachsen,
poznatiji kao Hildburghausen. Car Karlo VI je ~vrsto vjerovao da }e ovaj
saksonski vojvoda u ovoj prilici zaposjesti cijelu Bosnu, jer Austriji nije
bio dovoljan uski pojas Posavine, dobijen mirom u Po`arevcu 1718. godine.
Te je planove car zasnivao i na ~injenici da se Bosna nalazi u te{koj
situaciji. Znatan dio njenih vojnih efektiva bio je anga`iran na ruskom
rati{tu, a stanovni{tvo je prorije|eno kugom. Osim toga, zemlja je te{ko
mogla ra~unati na pomo} centralnih vlasti iz Carigrada, koje su bile zauzete
brojnim problemima na drugim stranama.
U tim te{kim vremenima na mjestu bosanskog namjesnika zatekao se
biv{i veliki vezir He}im-oglu Ali-pa{a. Ovaj vrsni vojnik, koji se proslavio
odbranom Bosne, nije po ro|enju bio Bo{njak. Koliko se zna, Ali-pa{a je
ro|en 4. VI 1689. u Carigradu. Njegov otac, Nuh-ef. je bio u~eni lije~nik.
Jedno je vrijeme bio dvorski d`erahba{a (glavni hirurg), a u vrijeme sultana
Mustafe II (16951703) he}imba{a (glavni lije~nik) Rumelije. Hammer
misli da je Nuh-ef. porijeklom bio Mle~anin. Ali-pa{a je tako po svom ocu
lije~niku prozvan He}im-oglu (He}imovi}). U mladosti se odmah opredijelio
za vojnoupravnu karijeru. Njegovu je sposobnost u tom pogledu uo~io
veliki vezir Damad Ibrahim-pa{a i imenovao ga 1719. za vojvodu Turkmena,
~ime je ujedno dobio i titulu pa{e. Tako su se uspon i karijera He}im-oglu
Ali-pa{e poklopili sa periodom lala.
Ali-pa{a je slu`bovao u raznim dijelovima Carstva a po~etkom 1732.
imenovan je za velikog vezira. U Carigradu se tada sprijateljio sa Humbarad`i
Ahmed-pa{om (Bonnevalom) koji je u to vrijeme imao veliki uticaj i uplitao
se u sve poslove unutra{nje i vanjske politike. Bonneval je bio glavni
Ali-pa{in savjetnik u svim pitanjima evropske politike. Kao veliki vezir
Ali-pa{a ga je odlikovao ~inom pa{e sa dva tuga. Ali-pa{a je zbog nekih
pitanja perzijske politike iznenada pao u nemilost, pa je 14. VII 1735.
svrgnut i prognan na otok Midili (Lesbos), gdje je ostao ne{to du`e od pola
godine. Vra}en je iz progonstva i 1. IV 1736. imenovan za bosanskog namjes299
Novi Pazar, koji je vojni~ka posada ve} bila napustila. Time je bila prekinuta
veza Bosne sa Carigradom i op}enito drugim dijelovima Carstva.
To nije obeshrabrilo Ali-pa{u, koji je potpuno sa~uvao prisebnost duha.
Na Travni~ko polje, kao zborno mjesto, stalno su pristizale nove ~ete iz
svih krajeva Bosne. Dolazilo je "malo i golemo, tko god mo`e oru`je nositi",
tako da se skupila, kako La{vanin bilje`i, "~udna vojska, strahovita". Moral
je u cijeloj vojsci bio na visokoj razini, jer su stigle vijesti da su Bo{njaci
na dva kraja Bosne, kod Lje{nice na desnoj obali Drine u Zvorni~kom
sand`aku i kod Stare Ostrovice, ve} nanijeli Austrijancima dva te{ka poraza.
Prije upada u Bosnu, juna 1737, izdao je car Karlo VI proglas na
bosansko pu~anstvo kojim poziva svo kr{}ansko stanovni{tvo da se pridru`i
njegovim ~etama, a {to se Bo{njaka ("Turaka") ti~e, jam~i im se li~na i
imovinska sigurnost, ukoliko ostanu mirni i dobrovoljno se predaju. Svojinom
i imovinom mogu u tom slu~aju slobodno raspolagati i oti}i kuda `ele. Oni
koji bi radi imetka ostali moraju se pokrstiti, jer im pod njegovom vla{}u
zakon njihove vjere ne mo`e imati mjesta ("zakon vire svoje mesta imati
nemo`e"). Ova prijetnja egzistencijalnog i duhovnog uni{tenja Bo{njaka jo{
je vi{e podigla njihov moral. Navedeni je proglas {tampan u 400 primjeraka,
latinicom i }irilicom, na lo{em "slavjanskom" jeziku. Proglas je do{ao u
Ali-pa{ine ruke pa je i vojska okupljena na Travni~kom polju znala za
njegov vjerski isklju~iv i prijete}i sadr`aj.
Hildburghausen je po~eo opsadu Banje Luke 24. VII 1737. godine.
Opkoljeni grad se hrabro dr`ao i odbijao sve pozive na predaju. Ali-pa{a
je sa glavninom svoje vojske stigao 2. augusta na oko pola dana hoda od
Banje Luke. Tu je izvr{en raspored trupa za odlu~uju}i boj. Desno krilo je
dr`ao Mehmed-beg Fidahi} sa kraji{kim kapetanima. Lijevo su bili bosanski
alajbezi sa zaimima i timarlijama, njihovom bra}om i sinovima. Centrom
je neposredno zapovijedao He}im-oglu Ali-pa{a sa janji~arima i jednim
brojem odreda mobiliziranih {irom Bosne.
Odlu~uju}a bitka po~ela je oko podne 4. VIII 1737. godine. U pet
frontalnih juri{a Bo{njaci su do ve~eri istoga dana potpuno razbili austrijske
~ete i natjerali ih u pani~an bijeg preko Vrbasa, u kojem su se mnogi carski
vojnici utopili. Iste no}i Hildburghausen je sa svojim {tabom napustio bojno
polje i 13. augusta se kona~no sa preostalom svojom vojskom povukao
preko Save.
Ovaj veliki boj i bo{nja~ka pobjeda pod Banjom Lukom imali su za
Bo{njake zna~aj presudnog otad`binskog ili domovinskog rata. S obzirom
na proglas cara Karla VI, Bo{njaci kao muslimani ne bi mogli opstati u
vlastitoj zemlji. Stari Bo{njaci, savremenici boja pod Banjom Lukom, bili
su potpuno svjesni njegovog zna~aja. Postoji vi{e pjesama posve}enih tom
301
304
razgra|ivanja i dekadencije njegove klasi~ne dr`avne i dru{tvene organizacije. Istovremeno se na Balkanu i u arapskim zemljama Carstva, prije
svega u Egiptu, javljaju ustanci i oslobodila~ki pokreti. U to se upli}u
velike evropske sile, koje usljed me|usobnog rivalstva svoju ekspanzionisti~ku politiku i ciljeve na Balkanu i Bliskom istoku ~esto prikrivaju navodnom
brigom za polo`aj pot~injenih naroda u Carstvu.
Bilo kako da se shvati i definira isto~no pitanje, {ire ili u`e, ono se u
svakoj svojoj dimenziji ticalo i ti~e povijesne sudbine Bo{njaka. Za Bo{njake
je to uvijek bilo pitanje opstanka na rodnom tlu, uz o~uvanje vlastitog
muslimanskog identiteta, bez obzira na mogu}u sudbinu Osmanskog carstva.
Inicijativu u politici potiskivanja i ru{enja Osmanskog carstva preuzima
{ezdesetih godina XVIII st. ruska carica Katarina II Velika (17621796).
Ona je u prvom redu sna`no o`ivjela stare ambicije Petra Velikog da Rusiji
osigura prevlast na Crnom moru. Uz njenu oru`anu podr{ku, za poljskog
kralja je 1764. izabran Stanislav Poniatowski. On je nastojao osigurati
vjersku ravnopravnost nekatolicima, {to je izazvalo otpor katolika i osnivanje
Poljske nacionalne konfederacije u podru~ju Podolja u dana{njoj Ukrajini.
Ova se konfederacija obratila Osmanlijama za pomo}. Porta je na to zatra`ila
rusko povla~enje iz Poljske, {to je Katarina odbila. Uslijedio je rat koji je
sultan Mustafa III, po nagovoru Francuske i krimskog hana, objavio 4. X
1768. godine.
Austrija ovaj put nije zaratila skupa sa Rusijom, pa je Bosna na toj
strani bila mirna. Bo{njaci su ipak morali ratovati na drugoj strani, protiv
Crnogoraca i ponovno na rati{tima oko Dnjestra i obala Crnog mora. U to
vrijeme na ~elu Crne Gore bio je [}epan Mali (17661774), poznat kao
"la`ni car", u stvari avanturista nepoznatog porijekla koji se izdavao za
svrgnutog ruskog cara Petra III. Kao takav, [}epan Mali je "uzvitlao buru"
u Crnoj Gori i prigrabio vlast od mitropolita (vladike) Save Petrovi}a. [}epan
Mali je po~eo uznemiravati okolne osmanske posjede pa su, pored ostalog,
Crnogorci i Br|ani odbili pla}anje hara~a.
U julu 1768. nare|eno je iz Carigrada bosanskom namjesniku Silahdar
Mehmed-pa{i da digne vojsku i prisili Crnogorce na pla}anje hara~a, odnosno
na pokornost sultanu. Mehmed-pa{a Silahdar je naredbom od 8. VIII 1768.
za zborno mjesto vojske odredio Gata~ko polje. Tra`eno je da se iz Sarajeva
tamo uputi hiljadu vojnika (nefera, janji~ara) i tri topa sa opremom. Neferi
su tako|er tra`eni iz Visokog, Fojnice i Kre{eva. Istovremeno je nare|eno
da se spreme peksimiti za vojsku i po{alju na Gata~ko polje.
U vojsci koja je 19. VIII 1768. oti{la u Crnu Goru bilo je ukupno oko
sedam hiljada ljudi. Pored hiljadu nefera iz Sarajeva, tu je bilo ~etiri hiljade
314
topova, ali se vijest pokazala la`nom. Ubrzo je ponovno stigao tatar i donio
"veselu vijest" o velikoj pobjedi kod Hotina, {to se opet slavilo tri dana.
Kada se u jesen 1769. vojska vratila sa pohoda, ustanovilo se da je i ova
vijest bila la`na. Iscrpljena osmanska vojska je pred nadmo}nom silom
morala napustiti Hotin pa su Rusi u{li u praznu tvr|avu i tako je zauzeli.
Glavnina osmanske vojske prezimila je na podru~ju Babaplanine u rumunskom dijelu Dobrud`e.
Pred novu ratnu kampanju, u rano prolje}e 1770, obeshrabreni i iscrpljeni Bo{njaci nisu pokazivali osobito raspolo`enje niti `elju da idu na rusko
rati{te. Iz Carigrada je po~etkom marta 1770. dopremljeno 36.300 gro{a
dr`avnog novca da se u Bosni popi{e hiljadu sejbana (janji~ara tre}e divizije).
Istovremeno je u Sarajevu razvijeno svega pet bajraka.
Zbog obaveze vlastite odbrane, Bo{njaci su odbijali i}i u rat daleko
od ku}e, izgovaraju}i se velikim zaostatkom vojni~kih plata, a posebno
isticanjem zna~aja i osobenosti Bosne koja po svom polo`aju nije isto {to
i Rumelija. Svijest o tom posebnom polo`aju narod je izra`avao izrekom:
"Ba{ka Bosna, ba{ka Urumenlija." Tako je 15. III 1770. u Sarajevo stigao
carski ferman koji je pro~itan i saslu{an u Carevoj d`amiji. Ferman je
odre|ivao da se iz rumelijskog ortakola podignu stare age i neferi i upute
na polje Babaplanine "u carsku ordiju pod ~asnu zastavu". Tu se me|u
prisutnim jamacima (pomo}nicima bajraktara) razvila rasprava u kojoj je
ve}ina tvrdila da se ferman ne odnosi na njih, jer se u njemu ne spominje
Bosna nego samo Rumelija. Zaklju~eno je da Bosna ne spada u rumelijski
ortakol. S obzirom na to da ve} tri godine nisu stigle vojni~ke plate i da
su se mnogi istro{ili dok su oti{li i vratili se s Hotina, to je carskom
izaslaniku predat ilam, u kojem je re~eno da Bo{njaci nemaju novaca za
odlazak u rat, pa ako ih sultan ne pomogne oni ne}e ni po}i.
Cijela 1770. je pro{la u raspravama, pozivima i pritiscima na "hotinske
age" da idu u Ukrajinu i ~uvaju preostale gradove na Dnjestru. Jedino su
se spahije dobrovoljno i bez pogovora odazivale. Ostali se uglavnom nisu
odazivali, stalno ponavljaju}i da se ferman o pozivu odnosi samo na Rumeliju,
a da se Bosna u njemu ne spominje. Osim toga, zaostale plate vojnicima
nikako nisu stizale niti ispla}ivane. Ba{eskija je 1771. godine zabilje`io
da "ferman ponovno sti`e, ali pla}e ne stigo{e".
Bo{njaci su bili zabrinuti i zbog mogu}ih napada na granice Bosne iz
Crne Gore i Dalmacije. Odmah po izbijanju rata, u Crnu Goru je stigao
ruski izaslanik knez Jurij Dolgoruki. On je poslan da navodno izvidi slu~aj
la`nog cara [}epana Malog, ali i da buni Crnogorce. Dolgoruki nije mogao
ukloniti [}epana Malog niti pokrenuti Crnogorce u rat, ali su njegova pojava
i prisustvo izazvali podozrenje okolnih sand`aka. Tako su i u Bosni preduzete
316
(serhatlije) krenuli na Travnik. Bosanski vezir Silahdar Mehmed-pa{a, osvaja~ Ostroga 1768, obratio se Sarajlijama za pomo} i posredovanje. Iz
Sarajeva su "iz svake grupe izabrana po dvatri pametna i ozbiljna ~ovjeka,
koji se uputi{e na grani~arsku vojsku radi izmirenja". Vezir je istovremeno
pozvao u pomo} spahije sa alajbezima i kli{kog mutesarifa D`afer-pa{u
^engi}a. Njihovim posredovanjem izbjegnut je oru`ani sukob i postignuto
izmirenje pa su se kraji{nici vratili svojim du`nostima.
S obzirom na to da su Bo{njaci generacijama bili vojnici pod raznim
imenima, to su mnogi nosili vojni~ku odje}u i znakove pa se vi{e nije
raspoznavalo ko je stvarno u nekoj pla}enoj vojni~koj slu`bi a ko nije. Zato
je, navodno po~etkom 1784, izdata naredba da oni koji nemaju veze sa
"od`acima i dirlucima" ({tabovima i platama) ne smiju nositi vojni~ku odje}u
i znakove.
Tokom 1784. izbio je grani~ni spor sa Austrijom oko "suhe me|e" na
Krajini. Navodno je Austrija tra`ila korekciju granice, tako da joj se ustupe
sve zemlje do Une, po ~emu bi Austriji pripali Cetingrad, Kladu{a, Cazin,
Ostro`ac, Krupa, Bu`im itd, ukupno 21 tvr|ava i ~etiri kule. Tim povodom
je na granici do{lo do ja~ih ~arkanja izme|u stanovnika Bu`ima i austrijskih
grani~ara. Neki su mislili da je do{lo do novog rata sa Austrijom pa je u
Bosnu stigao carski muba{ir, kapid`iaga Ahmed-aga Kara|ozbegovi} da
umiri Kraji{nike i navodno udovolji zahtjevima Austrije. Po drugoj verziji,
Porta je odmah odbila zahtjeve Austrijanaca, a sultan im je ~ak poru~io
"da }e ih kazniti".
U to vrijeme, ve} ~etvrtu godinu na polo`aju bosanskog namjesnika
bio je, u narodu vrlo omiljeni, Abdulah-pa{a Defterdarevi} Sarajlija. On je
septembra 1784. sazvao Ajansko vije}e, na kojem je u prisustvu carskog
muba{ira Ahmed-age jednoglasno donijeta odluka da se granica izme|u
Bosne i Hrvatske, koja je ure|ena mirom iz 1739, ne mo`e mijenjati. Ako
do toga do|e, onda }e se Bo{njaci di}i na ustanak. U tom je smislu otpremljen
i mahzar u Carigrad. Taj je mahzar navodno bio uzrokom Abdulah-pa{ine
nagle smrti. Po{to mu je mahzar upisan u grijeh, otpremljena mu je u
sultanovo ime, "za zasluge", ~a{a otrova. Prema narodnoj predaji, Abdulah-pa{a je ispijaju}i otrov rekao carskom muba{iru: "Ba{ vererum, bir ta{
verem." (I glavu }u svoju dati, a kamena jednog ne dam.) Nasuprot ovoj
predaji, Muvekit ka`e da je Abdulah-pa{a naprasno umro od kapi u Travniku,
gdje je sahranjen u posebnom turbetu kod Jeni d`amije. Sa Muvekitom se
sla`e Ba{eskijin zapis da je 12. I 1785. "naprasno umro bosanski valija
Abdulah-pa{a Bo{njak, koji je bio prijatelj Bosne, poznat kao dare`ljiv
~ovjek, otvorene ruke". Ba{eskija smatra da su pri~e o njegovom trovanju
koje je svijet {irio "besmislica" ali ipak oprezno dodaje da se u vezi s tim
321
Viso~aci i ostali, pa su po pograni~nim gradovima i palankama ostali uglavnom sami kraji{nici. U ovom su ratu vi{i bo{nja~ki slojevi op}enito pokazali
prve znake kolebanja u pogledu otpora Austriji. Prvaci su se me|usobno
sva|ali, pa ~ak i odvra}ali ljude od borbe. Takvo dr`anje prvaka i zapovjednika izazvalo je nezadovoljstvo me|u ni`im bo{nja~kim slojevima spremnim
za borbu. Taj se svijet, kako pi{e Ba{eskija, "skoro listom stavio pod janji~arske zastave i na vojnu po{ao o svom tro{ku, ali zapovjednici se nisu pobrinuli
za topove i opkope". Zapovjednici op}enito nisu vodili brigu o vojsci koju
su "golubosu" dr`ali vi{e mjeseci. Mjesto da brinu o vojsci, age su se
po~ele baviti sto~nom trgovinom, dok su u pozadini istovremeno zavladali
oskudica i glad.
Zbog takvog stanja, sarajevske i ostale delikanlije (momci) "nisu bile
zagrijane za borbu". Ukoliko je kod nekih i bilo volje za borbom, prvaci i
vo|e to nisu ni znali niti htjeli iskoristiti. Tako se cijelo ljeto 1788. "jedna
odu{evljena i vatrena vojska dosa|ivala", jer se niko nije brinuo o njenoj
opremi. Ljudi su proveli pet{est mjeseci na polo`ajima, a da nisu stupili
ni jednom u boj. Razlog tome je sigurno i nespremnost Austrijanaca koji
su, ukoliko su i napadali, ~inili to kratko i nesigurno.
Glavne su se borbe vodile oko grada Dubice, pa je ovaj rat u historiji
Bosne i Bo{njaka ostao poznat kao Dubi~ki rat. Poslije vi{e neuspjelih
poku{aja, Austrijanci su 26. VIII 1788. zauzeli Dubicu, a 3. oktobra iste
godine Bosanski Novi. Tek 1789, odnosno 1790. zauzeli su Gradi{ku i
Cetin. O otporu Bo{njaka poznat je stav feldmar{ala Gideona Laudona,
glavnokomanduju}eg austrijske vojske. Za njega je bilo nevjerovatno kako
su tvrdo gra|eni bosanski gradi}i, kako se "doma}i Turci" u njima uporno
brane i kako se znaju lahko ponovno u{an~iti kada im se razori jedna
odbrambena linija.
U jesen 1789. upu}en je u pomo} Bosni Kara Mahmud-pa{a Bu{atlija,
koga su osmanske vlasti u me|uvremenu uhvatile, ali su ga pustile na
slobodu kada je izbio rat. On je sa 15.000 vojnika, uglavnom nebo{njaka,
stigao u Sarajevo 10. X 1789. Vojska je preno}ila u Sarajevskom polju, a
odatle se uputila u bosansku ordiju na Krajini. Bu{atlija se jedno vrijeme
zadr`avao oko VarcarVakufa i Travnika, ali kako je ve} nastupala zima i
time kraj ratne kampanje, to nije ni stupio u borbu, nego se vratio Skadru.
Ljudima nije bilo jasno za{to je Bu{atlija uop}e upu}en u Bosnu, kao
navodna pomo}, i to "pred samu zimu kada za to nema nikakve potrebe".
Bo{njaci su smatrali da je Bu{atliju trebalo odmah poslati u Beograd, koji
je ve} skoro pune dvije godine bio pod austrijskom opsadom. Ustvari,
Bu{atlija je stigao u Sarajevo dva dana kasnije, nakon {to je feldmar{al
Laudon 8. X 1789. kona~no zauzeo Beograd.
325
Nekog ve}eg uspjeha Austrijanci nisu imali ni na frontu u Srbiji. Slavonski korpus je u tre}em poku{aju uspio u prolje}e 1788. osvojiti [abac
u Zvorni~kom sand`aku. Austrija se u Srbiji oslanjala uglavnom na srpske
dobrovolja~ke ~ete (frajkore). Dok su frajkori ~etovali i hajdukovali, regularne austrijske trupe su bile anga`irane na slo`enoj operaciji opkoljavanja
i opsade Beograda, {to je trajalo cijelu prvu polovinu rata.
Za zapovjednika dobrovoljaca u Srbiji je postavljen neki austrijski
major Mihaljevi}. Njegovi su odredi bili poznati kao "Mihaljevi}ev frajkor"
i djelovali su u zapadnoj i sjevernoj Srbiji. U [umadiji i isto~noj Srbiji je
sa svojim frajkorima ratovao kapetan Ko~a An|elkovi}. On je uglavnom
ometao saobra}aj i veze izme|u Beograda i Ni{a. Po njemu je ovaj rat u
Srbiji u narodu nazvan Ko~ina krajina, mada je on ve} prvih mjeseci rata
pora`en, pa je morao pobje}i u Banat. Osmanlije su ga tu sustigle i uhvatile
te septembra 1788. pogubile u Tekiji na Dunavu.
Ve} je prve ratne godine bilo jasno da od dalekose`nog Katarininog
"gr~kog projekta" ne}e ni{ta biti. Osim slabog u~inka ruske i austrijske
vojske na frontu, ru{enju Osmanskog carstva su se iz svojih razloga i interesa
usprotivile Engleska i Pruska. U me|uvremenu je 14. VII 1789. izbila
Francuska revolucija, koja je veoma uzdrmala i zabrinula feudalnu Evropu.
Tako se 1791. pristupilo mirovnim pregovorima.
Mir izme|u Austrije i Porte zaklju~en je 4. VIII 1791. u Svi{tovu,
pristani{tu na lijevoj obali Dunava u Bugarskoj. Ovim mirovnim ugovorom
Austrija je vratila Osmanskoj carevini tri osvojena grada na sjeverozapadu
Bosne (Dubicu, Novi i Gradi{ku), dok je jedino zadr`ala Cetingrad.
Kraji{nici i neki kraji{ki kapetani nikako se nisu mirili sa gubitkom
Cetingrada. U tome se posebno isticao Hasanaga Pe}ki, koji je imao vlastitu
malu vojsku sa dva topa i oko 50 ljudi, od kojih su ~ak trideseterica bili
prebjezi sa austrijske strane, optu`eni za razne prekr{aje i krivi~na djela.
Hasan-aga je skoro 30 godina vodio sa Austrijom neki svoj privatni rat.
On je istovremeno bio u stalnom sukobu i sva|i sa bosanskim vezirom koga
je, jednako kao i sultana, optu`ivao za gubitak Cetingrada. Uz njega je
pristajao i ostro`a~ki kapetan Hasan-beg Be{irevi}. On je u prolje}e 1822.
napao Cetingrad, zauzeo ga i oplja~kao.
Preliminarni mir izme|u Rusije i Osmanskog carstva zaklju~en je pod
uticajem Engleske i Pruske u augustu 1791. godine. Mir je kona~no potpisan
u moldavskom glavnom gradu Ja{iju (Iasi) 9. I 1792. godine. Ovaj mir nije
Rusiji donio neke zna~ajne teritorijalne dobitke, ali je njime potvr|ena
njena vode}a uloga na Balkanu, kao za{titnice svih pravoslavnih podanika
Osmanskog carstva. Mirom u Ja{iju potvr|en je ~lan 7. prethodnog Ku~ukKajnard`ijskog mira, prema kojem je Rusija imala pravo da kod os326
327
i politi~kim razlozima", te posebno procjenom da je navodno proces islamizacije vodio "deslavenizaciji naselja". Nasuprot tome, historijski je utvr|ena
istina da su se, na primjer, Albanci, koji su `ivjeli oko Ro`aja, nakon
prelaska na islam slavenizirali. Islam nigdje, ni u Bosni niti u Sand`aku,
nije doveo do deslaveniziranja stanovni{tva.
332
socijalnoekonomski i politi~ki polo`aj. Ta su se me|usobna sloga i razumijevanje institucionalno izra`avali kroz Ajansko vije}e, odnosno redovna
i povremena savjetovanja vezira sa bosanskim ajanima.
Sa po~etkom reformnog projekta sultana Mahmuda II 1808. neosporno
se gospodstvo bosanskih ajana i njihova samovolja po kadilucima nisu vi{e
mogli dovesti u sklad sa `eljama i naporima centralne vlasti da vojnoadministrativnim reformama osigura svoj autoritet u svim dijelovima Carstva.
Ve} od po~etka dvadesetih godina XIX st. sultan Mahmud II, preko zloglasnog D`elal-pa{e, po~inje obra~un sa bosanskim ajanima prostom fizi~kom
likvidacijom najsilnijih me|u njima. Uporedo te~e i akcija fizi~ke likvidacije
ve} odavno neposlu{nih i samovoljnih janji~ara. Zami{ljene i najavljene
upravne i vojne reforme ~inile su izli{nim, kako janji~arstvo tako i ajanluk.
Nakon masovne likvidacije janji~ara u njihovim najja~im upori{tima, Sarajevu i Mostaru, Mahmud II je poku{ao privoliti bosanske ajane da mirnim
putem prihvate reforme, nude}i im polo`aj muteselima, kao prvih modernih
dr`avnih ~inovnika u Carstvu, odnosno Bosanskom pa{aluku. Tu su ponudu
bosanski ajani odlu~no odbili, jer se nikako nisu mogli pomiriti sa perspektivom da od neospornih gospodara u kadiluku postanu obi~ni, makar
i relativno visoki ~inovnici. Time je otvoren put direktnom oru`anom obra~unu izme|u bosanskih ajana i centralne vlasti.
Sultan Mahmud II, poznat kao "Petar Veliki" Osmanskog carstva, ali
i kao "Adli" (Pravedni), bio je vrlo odlu~an da taj obra~un dovede do kraja.
On je ustvari bio pristalica i nastavlja~ reformi koje je u posljednjoj deceniji
XVIII st. po~eo njegov ro|ak i prethodnik sultan Selim III, koji je nastojao
na prvom mjestu raspustiti janji~arski i zavesti nizamski red. Tek {to je
1808. stupio na prijestolje, mladi sultan Mahmud II je bio svjedokom
pobune janji~ara koji su ubili reformama odanog velikog vezira Mustafa-pa{u
Bajraktara. Mladi je sultan svoj vlastiti `ivot dugovao ~injenici da je u tom
trenutku bio jedini `ivi osmanski princ. On je u datom momentu vlast morao
prepustiti protivnicima reformi, ali je pronicljivo i strpljivo ~ekao da nastavi
reforme Selima III fizi~kom likvidacijom onih snaga koje su im se suprodstavljale. Uprkos egipatskom i gr~kom ustanku, Mahmud II je uspijevao
postepeno po Anadoliji i Rumeliji smaknuti jednog po jednog lokalnog
mo}nika i tako jednu po jednu provinciju stavljati pod efektivnu kontrolu
Carigrada. U me|uvremenu je uspio privu}i na svoju stranu nekada{njeg
janji~arskog agu Husein-pa{u, pod ~ijom je komandom i uz fetvu {eih-ul-islama, 15. VI 1826. izvr{en na Atmejdanu u Istanbulu masakr nad nekoliko
hiljada janji~ara. Me|u pristalicama reformi taj je doga|aj poznat kao Vaka-i-Hayriye (sretan ili povoljan po~etak). To je ustvari bio "povoljan po~etak" za
334
337
Agrarno pitanje u svom ekonomskom, socijalnom i nacionalnopoliti~kom vidu spada u nekoliko klju~nih problema bosanske historije XIX i
prvih decenija XX stolje}a. U nauci je ovaj problem prisutan ve} ~itavo
stolje}e pa je o bosanskom agraru napisana brojna literatura razli~ite vrijednosti i namjene. Agrarno se pitanje u Bosni naro~ito zao{trava nakon
progla{enja Hati{erifa od Gulhane, 3. XI 1839, kada se ve} bio ustalio
~iflu~ki sistem. U okviru politike Tanzimata postavlja se i pitanje pravnog
ure|ivanja agrarnih odnosa u Bosni. Prilikom poku{aja rje{avanja i pravnog
reguliranja agrarnog pitanja osmanska vlast je polazila od datog stanja
~iflu~kih odnosa u pojedinim sand`acima Bosanskog vilajeta. Proces ~iflu~enja u Bosni imao je vi{e zna~ajnih osobenosti u odnosu na druge
dijelove Osmanskog carstva.
Mada je ~ifluka bilo u Bosni jo{ od po~etka osmanske vlasti, proces
~iflu~enja je tu tekao sporije nego u drugim krajevima Carstva. Taj proces
u mnogim krajevima Bosne te~e uglavnom tako {to bosanske spahije zahvataju rajinsku zemlju. Odatle se u Bosni naj~e{}e u jednoj li~nosti pojavljuje spahija i ~ifluksahibija. To je bilo omogu}eno ~injenicom da su
bosanske spahije skoro od samog po~etka u`ivale poseban polo`aj i povlastice. Bosanskom kanunnamom iz 1516. izri~ito je odre|eno da spahiluke
u Bosni mogu dobiti i dr`ati samo lica iz Bosne. Pored toga, bosanskim
spahijama je vrlo rano priznato pravo da spahiluke dr`e i u`ivaju kao
porodi~ne nasljedne feude (od`akluktimari). Posjed je tako stalno ostajao
u rukama jedne porodice kod koje se vremenom u~vr{}ivalo uvjerenje o
njenim vlasni~kim pravima na tom posjedu. Kada su ovi posjedi vremenom
ostajali bez svojih obra|iva~a, gasilo se postepeno pravo dr`anja tih posjeda
po sistemu rajinskog tesarrufa, koji se tako spajao sa spahijskim tesarrufom.
U prvim stolje}ima osmanske vladavine ve}inu raje ~inili su bo{nja~ki
seljaci. Vremenom, usljed ~estih ratova, razli~itih epidemija i gladi, smanjuje
se broj muslimanskog stanovni{tva u Bosni. Pored toga, u~e{}e bo{nja~kih
seljaka u osmanskoj vojnoj slu`bi dovodi do njihovog osloba|anja od rajinskih
i drugih materijalnih obaveza prema dr`avi. Na taj na~in najve}i dio bo{nja~ke raje svrstava se u XVIII i XIX st. u red slobodnih seljaka.
338
dignuto vi{e modernih dr`avnih zgrada, kao {to su konak, merkez ili policija,
upravna zgrada sand`aka na Bistriku, kasarna zvana Med`idija, vojna bolnica
na Hisetima, itd.
Konzervativni {iroki bo{nja~ki muslimanski slojevi, bez pravog politi~kog vo|stva, dr`e se prema svemu tome uglavnom pasivno. Ipak, svim
tim Osman Topal-pa{inim reformama Bosna i Hercegovina se fakti~ki pripremala za veliki preokret koji }e u `ivotu Bo{njaka nastupiti austrougarskom
okupacijom 1878. godine.
342
III DIO
344
348
biv{i ministar narodne privrede Kosta Stojanovi}, srpska dr`ava imala ogromnu {tetu.
Situacija u Crnoj Gori, koja je Berlinskim kongresom tako|er stekla
nezavisnost, bila je sli~na onoj u Srbiji. Ratovima i odlukom Kongresa
pripali su Crnoj Gori zna~ajniji bo{nja~ki gradski centri: Nik{i}, Podgorica,
Spu`, Berane, Kola{in i Bar. Ovi su gradovi, kao i muslimanska sela u
plodnim dolinama, odmah bili izlo`eni velikom imigracionom talasu siroma{nog pravoslavnog stanovni{tva sa okolnih planina. Ve}ina bo{nja~kog
stanovni{tva u me|uvremenu je pobjegla u Bosnu i Hercegovinu, Sand`ak,
Kosovo i Albaniju. Od tada je po~elo lutanje mnogih bo{nja~kih porodica
iz dana{nje Crne Gore, ne samo po Balkanu nego istovremeno sve do
Anadolije i sjeverne Amerike. Oni koji su ostali ~inili su malu islamsku
zajednicu, sa crnogorskim muftijom na ~elu, ~ije je sjedi{te bilo prvo u
Starom Baru, a potom u Podgorici.
Jedino su Bo{njaci Plava i Gusinja odbili da priznaju odluke Berlinskog
kongresa. Oni su pru`ili odlu~an oru`ani otpor odlukama Berlinskog kongresa, odnosno pripajanju Plava i Gusinja Crnoj Gori. Na ~elu oru`anog
otpora bio je Ali-beg [abanagi}, poznat kao Ali-pa{a Gusinjski. On je sa
svojim Plavljanima i Gusinjanima pune dvije godine odolijevao crnogorskoj
vojsci.
To je pitanje zbog uspje{nog otpora Plava i Gusinja internacionalizirano
i postalo je predmetom op{irne prepiske me|u velikim silama. AustroUgarska je po~etkom 1880. pokrenula akciju da se izvr{i "formalna predaja"
Plava i Gusinja Crnoj Gori. Ali-pa{a Gusinjski se, uz podr{ku Albanaca sa
Metohije i Rugova, ponovno tome oru`ano suprotstavio. U vremenu od 7/8.
do 13. I 1880. vo|ena je velika i krvava bitka sa Crnogorcima. To je uvjerilo
velike evropske sile da se na tom podru~ju odluke Berlinskog kongresa ne
mogu provesti bez daljeg prolijevanja krvi.
Na inicijativu Francuske, izvr{ena je kompenzacija tako {to je mjesto
Plava i Gusinja Crnoj Gori predat Ulcinj sa u{}em Bojane. Primopredaja
Ulcinja izme|u osmanskih i crnogorskih jedinica izvr{ena je 26. XI 1880.
godine. Ali-beg [abanagi} je za zasluge dobio od sultana zvanje pa{e.
Podru~je Plava i Gusinja je izdvojeno u poseban sand`ak, koji je kao
arpaluk predat na upravu samom Ali-pa{i Gusinjskom.
350
353
Dalje bi se, uz malo u~e{}e austrijskih trupa, sprije~ilo ~etovanje po Sand`aku. Sprije~ilo bi se i stvaranje velike slavenske dr`ave na Balkanu i
suzbila ruska politika, koja pod vidom za{tite slavenskog i kr{}anskog
pravoslavnog stanovni{tva provodi svoju hegemoniju. Iz svih ovih razloga,
Andrssy se odlu~io za dr`anje Sand`aka zajedni~ki sa Turskom. U tom
smislu je ve} po~etkom augusta 1878. AustroUgarska ponudila Porti redigiran projekt konvencije u 13 ta~aka. Osmanska vlada je stavila vi{e primjedbi
na ovaj nacrt. U po~etku je Turska `eljela po`uriti zaklju~enje konvencije,
ali je kasnije, pod utiskom hrabrog otpora Bo{njaka, zauzela o{triji stav
prema Be~u. Osmanska vlada je po~etkom oktobra pristajala na konvenciju
samo ako sadr`i priznavanje sultanovih suverenih prava i provizorni karakter
okupacije, u smislu pismene izjave od 13. jula, koju su dali austrougarski
delegati na kongresu. Na osnovu izvje{taja Hafiz-pa{e, vojnog komandanta
Bosne, koji je nakon pada Sarajeva stigao u Istanbul sredinom septembra,
sastavila je Porta cirkularnu notu o zlodjelima austrougarske vojske u Bosni,
koju je predala silama potpisnicama Berlinskog ugovora. Nota je u cijelosti
objavljena 7. X 1878. u londonskom listu Standard. Osmanski predstavnik
u Be~u, Karatheodory-pa{a, ina~e fanariotski Grk, zvani~no je obavijestio
Andrssyja, 8. X 1878, da nakon svih doga|aja u Bosni sultan kao halifa
ne mo`e dati pristanak na zaklju~enje konvencije. U vezi s tim, Andrssy
je dao instrukciju grofu Zichyju, svom ambasadoru u Carigradu, da ~lan
25. samo "fakultativno" predvi|a konvenciju, ~ije eventualno nezaklju~enje
ne}e sprije~iti AustroUgarsku da postupa prema Berlinskom ugovoru. Ve}
4. oktobra Andrssy je cirkularnim telegramom izvijestio svoje ambasadore
u Istanbulu, Londonu, Berlinu, Parizu, Petersburgu i Rimu da sa indignacijom odbacuje optu`be navedene u osmanskoj noti. On je ponovno naglasio grofu Zichyju da je zaklju~enje konvencije uvijek smatrao fakultativnim, a ne obaveznim. Bez obzira na ove izjave, AustroUgarska je imala
dosta razloga da `eli {to br`e zaklju~enje konvencije. Prije svega, granica
izme|u Bosne, Sand`aka i Crne Gore nije bila jasno utvr|ena, pa su nemiri
i sukobi bili ~esti.
Be~ka Trgova~ka komora je tra`ila da se hitno uspostavi carinska
granica jer se utvrdilo da preko Sand`aka ulazi u Bosnu necarinjena roba.
Iz Sand`aka su stizale vijesti o djelatnosti muftije [emsekadi}a, poznatog
branioca Bosne, koji je `ivo nastojao organizirati otpor i sprije~iti dolazak
austrougarske vojske. Konzul Jellinek javio je iz Prizrena da je muftija
[emsekadi} zaplijenio i uni{tio 240.000 oka vina namijenjenih austrougarskoj vojsci. To je izazvalo nesigurnost me|u trgovcima i liferantima pa je
AustroUgarska na svaki na~in `eljela obezbijediti sigurnost i slobodu na
trgova~kim putevima u dolini Lima. AustroUgarska se, me|utim, nije usu355
broj vojnika ne smije biti ve}i od 45 hiljada, s tim da i Porta ima pravo
dr`ati jednak broj vojnika u tim mjestima.
Pregovori o kona~nom zaposjedanju doline Lima zavr{eni su 26. VII 1879.
u Sarajevu. Sa austrijske strane pregovore je vodio tada{nji zemaljski poglavar
Wilhelm von Wrttemberg sa {tabnim oficirima, a sa turske Husni-pa{a sa
pukovnikom Saidom i majorom Hilmi-begom. Sve je teklo bez te{ko}a, osim
{to se primje}ivalo da Turci nastoje odugovla~iti pregovore. Na tra`enje
AustroUgarske, sultan je po~etkom jula 1879. pozvao muftiju [emsekadi}a
kao svog gosta u Istanbul i time ga udaljio sa granica Bosne, ~ijeg se uticaja
i djelovanja Austrija posebno pribojavala. [emsekadi} je u Istanbulu do~ekan
sa velikim po~astima. Li~no ga je primio sultan Abdul-Hamid II. [emsekadi}
je za sebe i svoju pratnju dobio poseban konak sa redovnom godi{njom
platom. Nikada se nije vi{e vratio u svoja rodna Pljevlja i svoj rodni kraj.
Ovaj veliki bo{nja~ki patriota, alim i ratnik umro je u Istanbulu 29. I 1887.
Ulazak austrougarskih ~eta u Sand`ak po~eo je 8. VIII 1879. po{to su
prethodno izgra|eni putevi prema Gora`du i ^ajni~u. Zaposjednu}e odre|enih ta~aka pro{lo je bez incidenata i uz poku{aj da se svemu da vid
prijateljstva dviju vlada. Ve} 14. septembra Polimlje je bilo zaposjednuto.
Time je izvr{ena odluka Berlinskog kongresa. AustroUgarska je u zvani~nim
izvje{tajima tvrdila da je odredbe Konvencije izvr{ila u cijelosti, ali je u
praksi stvarno odstupila od skoro svih njenih ta~aka. Konvencija je ipak,
makar i formalno, omogu}avala odr`avanje jedinstva Bo{njaka na cijelom
njihovom etni~kom prostoru, od Kosovske Mitrovice na istoku do Une i
Save na sjeverozapadu.
357
IV DIO
AUSTROUGARSKO RAZDOBLJE
363
366
Iseljavanje u Tursku
Statistike su u poljoprivrednike ubrajale ne samo seljake nego i zemljoposjednike age i begove. Njih privla~i nov na~in `ivota, roba i zadovoljstva koje je Okupacija donijela. Nova uprava im povremeno omogu}ava
da do|u do kredita, koji naj~e{}e ne ula`u u produktivne svrhe. Radi
otplate dugova vr{e pritisak na kmetove, a kad ni to ne poma`e, prodaju
imanje i sele se u Tursku, da bi tamo uz pomo} ro|aka ili uticajnih poznanika
dobili kakvu slu`bu ili penziju.
Materijalno stanje ogromne ve}ine iseljenika u trenutku polaska je
krajnje bijedno. Prema podacima austrougarskih organa, iseljenici su u
periodu 18911897. za prodane nekretnine dobili 332.522 forinte, a ponijeli
su sa sobom 379.979 forinti. To je po jednoj porodici iznosilo u prosjeku
529, odnosno po osobi 104 forinte. Situacija je zapravo te`a kada se zna
da je bilo dosta onih koji ustvari nisu imali nikakvih sredstava za put. To
je po pravilu bio put bez povratka. U razdoblju od 1883. do 1905. vratilo
se u Bosnu svega 2.027 Bo{njaka.
Vrlo je te{ko ta~no re}i koliko se Bo{njaka iselilo u toku ~etrdeset
godina austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini. U publicistici se spominje ~ak brojka od 300.000 iseljenika, {to je svakako pretjerano. Prema
austrougarskim slu`benim podacima od 1878. do 1914. iselilo se svega
61.114 Bo{njaka, {to otprilike odgovara broju (63.376) koloniziranih lica.
Me|utim, ni sami austrougarski organi nisu dr`ali da su ovi podaci ta~ni.
Kada su 1906. godine prvi put o tome javno date zvani~ne brojke, izri~ito
je nagla{eno da su "prili~no pouzdane". Koliko se izvori o broju iseljenika
razilaze najbolje pokazuje podatak da je carigradsko povjereni{tvo za smje{taj
izbjeglica obavijestilo knji`evnika Bjelevca da se 19001905. doselilo iz
Bosne 72.000 lica. Zvani~ni austrijski izvori priznaju za isti period samo
13.750 iseljenika.
Zvani~na austrougarska brojka od svega 61.114 iseljenika je preniska
i neta~na. Procentualni udio Bo{njaka u ukupnom broju stanovnika Bosne
i Hercegovine neprekidno se od Okupacije smanjivao. Okupacija je, prema
popisu iz 1879. zatekla 448.613 Bo{njaka, {to je ~inilo 38,73 % stanovni{tva
Bosne i Hercegovine. I mada je muslimansko stanovni{tvo u apsolutnom
iznosu raslo, njegov udio u odnosu na cjelokupno `iteljstvo se smanjivao.
Popis 1885. godine na{ao je 492.710 Bo{njaka, tj. 36,88 %, a 1895. godine
548.632, odnosno 34,99 %. Ovaj procenat je 1910. godine spao na svega
32,25 %, {to je u apsolutnom broju iznosilo 612.137.
Za ovo smanjivanje bo{nja~kog stanovni{tva u Bosni i Hercegovini
navodila je AustroUgarska zvani~no nekoliko razloga. Prije svega, doseljavanje tu|ih elemenata koji "gotovo nikad ne pripadaju muhamedanskoj
vjeroispovijesti", zatim vra}anje kr{}anskog stanovni{tva, koje je pred Oku371
372
U trenutku Okupacije u Monarhiji nije postojao nikakav zvani~an koncept o vo|enju odre|ene nacionalne politike u Bosni i Hercegovini. Socijalne
i konfesionalne suprotnosti me|u bosanskohercegova~kim stanovni{tvom
nametale su austrougarskim vlastima potrebu odr`avanja ravnote`e. Austrougarski zvani~ni krugovi su dosta rano shvatili da bi svaki ve}i poreme}aj
konfesionalno-etni~ke ravnote`e u BiH u korist jednog od njena tri elementa
mogao ugroziti polo`aj Monarhije u okupiranoj zemlji. Bosna je bila izlo`ena
sna`nim nacionalisti~kim pritiscima, od ~ijeg je efikasnog izoliranja u velikoj
mjeri zavisio opstanak Monarhije u njoj, odnosno odr`anje njema~ke i ma|arske prevlasti u njenoj upravi.
Poku{aj generala Filipovi}a da uz oslonac na ~inovni~ku ekipu iz Hrvatske provede u upravi okupirane zemlje jedan ekskluzivno hrvatski kurs
vrlo brzo se zavr{io neuspjehom. Filipovi} nije nastupao samo kao austrougarski vojnik nego istodobno kao predstavnik hrvatskog javnog mnijenja,
koje je u njega polagalo velike nade. Mnogi u Hrvatskoj su se zanosili
iluzijom da }e BiH biti pripojena Trojednici. Na vijest o zauze}u Sarajeva
zavladalo je u Zagrebu 21. VIII 1878. veliko odu{evljenje. Odr`ane su
velike manifestacije i {tampana posebna spomenica u slavu "hrvatskih junaka", koji su svojoj bra}i "po krvi i rodu" Bo{njacima i Hercegovcima
donijeli ve} "~etiri vijeka `u|enu slobodu". Hrvatski sabor je 21. VIII 1878.
podnio adresu caru, kojom je tra`io da se Bosna i Hercegovina pripoji
Trojednici. Adresa je odlu~no odbijena, uz primjedbu da je Sabor njenim
podno{enjem prekora~io svoju nadle`nost.
Filipovi}eva ~inovni~ka ekipa nastojala je u svakoj prilici istaknuti
hrvatsko ime. Naredbom Zemaljske vlade, 26. VIII 1879, osnovana su u
Sarajevu "dva u~evna te~aja u svrhu u~enja, ~itanja i pisanja hrvatskoga
jezika latinskim pismeni". U njema~kom tekstu iste naredbe ne spominje
se, me|utim, hrvatski nego samo zemaljski jezik. Zajedni~ko ministarstvo
je ve} 12. IX 1879. zabranilo upotrebu izraza hrvatski, pa je Zemaljska
vlada izmijenila spomenutu naredbu utoliko {to je rije~ hrvatski ispu{tena.
Od tada je bio u upotrebi za jezik naziv zemaljski, koji je 1883. zamijenjen
373
383
Za i protiv Austrije
388
su jo{ 1887. godine tra`ili od cara za{titu protiv vjerske propagande. U toj
se predstavci ka`e da u strahu za svoj opstanak mole "preponizno" Zemaljsku
vladu da se sva oteta bo{nja~ka djeca prona|u i vrate roditeljima, a da se
krivci kazne i da se jednom zauvijek "ovakvom zulumu na put stane".
Vlada nije obra}ala posebnu pa`nju na takve predstavke. Odgovor
vlasti sveo se na tvrdnju da je za pokr{tavanje Bo{njaka najvi{e kriv slab
vjerski odgoj islamskog naroda u BiH. Ovakav odgovor i dr`anje vlade
izazivao je nezadovoljstvo i mostarskom pokretu se pridru`i{e Bo{njaci iz
cijele Hercegovine. Svemu ovome vlasti nisu pridavale ve}i zna~aj, mada
su se izdaleka pla{ile da mo`e do}i do povezivanja Bo{njaka sa srpskim
autonomnim pokretom. Vlada je saznala da je Gligorije Jeftanovi} ve} decembra 1898. pregovarao sa istaknutim sarajevskim opozicionarom Salih-agom Bi~ak~i}em, s prijedlogom da se Bo{njaci pridru`e Srbima u borbi
za vjersku i prosvjetnu autonomiju, koju su Srbi poveli jo{ 7. XII 1896.
godine.
Ohrabreni podr{kom Bo{njaka iz cijele Hercegovine, ~lanovi mostarskog
odbora su odlu~ili da tra`e vakufsku autonomiju za podru~je Hercegovine,
kao svoje "u`e domovine". Nakon ~etiri mjeseca rada, pripremio je odbor
dvije predstavke o nacrtu autonomnih statuta za vakufskomearifsku zakladu
u Hercegovini. Jedna je od tih predstavki predata Kllayu u Be~u 14. X
1899. a druga 19. oktobra iste godine caru Franji Josipu u kraljevskom
dvoru u Budimu. U predstavkama se priznaje da je i selja~ki i gra|anski
bo{nja~ki stale` "slabim vjerskim odgojem naoru`an", ali da su za to krivi
mjerodavni faktori, kao {to su Ulema-med`lis i Vrhovno vakufsko povjerenstvo. Zato se tra`i odvajanje vakufa u Hercegovini i osnivanje njihovih
posebnih organa u Mostaru. Radi unapre|enja vjerskih prilika, tra`i se
osnivanje Islamskog duhovnog odbora sa odre|enim vjerskoprosvjetnim
ovla{tenjima. Odbor bi pregledao sve {kolske knjige, kako ne bi sadr`avale
ne{to {to se kosi sa propisima islama. U istom smislu pregledale bi se
naredbe i propisi Zemaljske vlade, kako se islamske ustanove ne bi vrije|ale
u javnim zavodima, {kolama, zvanjima, bolnicama i vojsci. Su{tinu predstavki
~ini izra`avanje nepovjerenja prema vjerskim, vakufskim i mearifskim organima koje je vlada imenovala i tra`enje i osnivanje autonomnih islamskih
institucija sa {irokom nadle`no{}u.
Zemaljska vlada je 12. XII 1899, nakon op{irne analize, predlo`ila da
se predstavke i cjelokupni koncept nove organizacije Islamske zajednice
odbiju kao neosnovani. Naknadno je Kutschera predlo`io Kllayu da se
smijeni muftija D`abi}. Kutschera je dr`ao da razmatrane protivmjere na
akciju "mostarskog odbora", koje su se svodile na izvjesnu reformu medresa
i osnivanje vi{eg islamskog u~ili{ta u Travniku, trenutno nisu oportune.
390
396
toga, prvaci ma|arskih stranaka, kao i ostali ma|arski parlamentarci, pokazivali su izuzetno zanimanje za bo{nja~ke stvari. Oni se i u delegacijama
i u parlamentu, kao i u svojim listovima, zauzimaju za bo{nja~ke zahtjeve.
Musavat je 30. VIII 1907. pisao da su Ma|ari "svojom predusretljivo{}u
zaslu`ili na{e najve}e simpatije". Sa ma|arskim simpatijama i podr{kom u
bo{nja~kom pokretu mnogo se kalkuliralo, ali ih nikako ne treba precjenjivati.
U stvarnosti, {ira ma|arska javnost je bila veoma slabo obavije{tena o
bosanskim prilikama, a opozicioni politi~ari koristili su bo{nja~ke zahtjeve
samo kao usputni argument u borbi protiv vlade i njenih istaknutih li~nosti.
O tome je 6. VII 1906. iz Be~a pisao L. Thallczy nekom u Sarajevu koga
oslovljava sa "dragi prijatelju" ("kedves bartom"), da su Bo{njaci "ponovno
za{utjeli bar u Budimpe{ti". ^im su prestale diskusije "o bosanskim stvarima
u {tampi, poznavanje bosanskih prilika spalo je ispod nulte ta~ke, mada
ni prije toga nije bilo iznad". Ova indolencija se budi samo onda "kada je
rije~ o nekom li~nom pitanju". Bez obzira na povremene izjave u parlamentu
i pisanju {tampe, ma|arska javnost je bila u su{tini nezainteresirana za
bo{nja~ke zahtjeve i nije puno doprinijela njihovom ostvarenju.
Egzekutivni odbor je apelirao da mu se iz cijele zemlje {alju informacije
o ekonomskom polo`aju Bo{njaka, posebno o agrarnim parnicama. To pokazuje da je glavni pravac djelatnosti MNO bio usmjeren na pitanje za{tite
posjedni~kih interesa zemljovlasnika, uz pitanje vjerske i vakufskomearifske autonomije, uz koju se tra`ila i politi~ka autonomija za Bosnu i Hercegovinu, kao formalnopravno sastavni dio Osmanske carevine. Kako su
propali svi Burinovi poku{aji da u pitanju autonomije izbjegne Egzekutivni
odbor MNO, to je Zemaljska vlada za BiH zvani~no 4. IV 1907. izjavila
da se sla`e sa zaklju~kom Zemaljskog vakufskog povjerenstva da je Egzekutivni odbor predstavnik bo{nja~kog naroda, te da ni ona nema nikakvih
razloga da osporava na~in izbora narodnih zastupnika, po{to protiv toga
izbora nisu stigli nikakvi prigovori. Na osnovu ovih priznanja, Egzekutivni
odbor podnosi 1. VI 1907. ministru Burinu predstavku u kojoj rekapitulira
cijeli tok autonomne borbe, obrazla`e sporna pitanja i iznosi svoje poznate
zahtjeve, koji se ti~u agrarnih interesa zemljoposjednika, vjerskih i vakufskih
pitanja, ukidanja vanrednih policijskih mjera u BiH, te tra`i gra|anske i
politi~ke slobode uz autonomiju BiH. Na osnovu ove predstavke povedeni
su u Be~u pregovori izme|u bo{nja~ke delegacije i ministra Burina. Zaklju~eno je da se pitanje vjersko-prosvjetne autonomije mora posmatrati
odvojeno od ekonomskih pitanja. Pregovori o vjerskim pitanjima vodi}e u
ime vlasti barun Kutschera, koji je i 1901. bio vladin izaslanik u vjerskoj
anketi, a o ostalim pitanjima civilni adlatus Benko. Na osnovu ankete 1901.
izra|en je novi nacrt autonomnog statuta, koji je slu`io kao osnova za dalje
401
pregovore, odnosno rad vjerske ankete koja se sastala u Sarajevu 24. VI 1907.
godine. Poslije dugih i zamornih pregovora, postignut je sporazum o svim
spornim pitanjima, osim u pogledu men{ure (me{ihata), tj. pitanja ko }e
davati duhovnu investituru reisul-ulemi, kao vrhovnom poglavaru Islamske
zajednice u BiH. Pred po~etak pregovora bosanskomuslimanska javnost
nedvosmisleno je upozorila ~lanove Egzekutivnog odbora da zastupaju ono
mi{ljenje koje su prihvatili od naroda prilikom dobijanja zastupni~kih mandata. Musavat je 21. VI 1907. pisao da vjerski i dr`avnopravni suverenitet
pripada sultanu kao halifi, pa prema tome jedino on ima pravo da izdaje
men{uru. Nezgoda je bila da je me|u samim bo{nja~kim prvacima do{lo
do neslaganja o ovom pitanju. U takvoj situaciji ministar Burin je predlo`io
da se nastave pregovori o privrednim i pravnim pitanjima, a da se problem
men{ure odlo`i. Bo{nja~ki prvaci su to odbili te odlu~no tra`ili da se prethodno rije{i pitanje men{ure. Kako su obje strane ostale pri svojim stavovima, pregovori su prekinuti 13. VII 1907. godine. Egzekutivni odbor je
odmah 17. VII 1907. izdao proglas o toku pregovora i zatra`io od naroda
podr{ku za svoj stav, koju su mu milletski odbori jednoglasno dali.
Da bi {to ja~e istakla sultanov suverenitet, Muslimanska narodna organizacija nastoji organizirati proslavu sultanovog ro|endana u cijeloj zemlji.
Po~etkom augusta 1907. upu}en je poziv svim Bo{njacima da proslave
sultanov ro|endan. Ovu su proslavu okupacione vlasti od po~etka silom
spre~avale, iako se svake godine 18. augusta proslavljao ro|endan cara
Franje Josipa, koji je samo "privremeni pacifikator" i "provizorni mandator
evropskih sila". Zato MNO smatra da na isti na~in treba proslaviti i sultanov
dan, prvog septembra. List Musavat je 30. VIII 1907. donio predstavku
tuzlanskih Bo{njaka, sa velikim brojem potpisa, kojom se od gradske op}ine
zahtijeva da dozvoli proslavu "d`ulusi-humajuna". List ipak narodu savjetuje
opreznost, da ne bi stradao i bio izlo`en gonjenju. I pored ove opasnosti,
sultanov dan je u cijeloj zemlji sve~ano proslavljen i svuda su se, kako je
pisao Musavat, prvog septembra 1907. ~uli uzvici "Padi{ahum ~ok ja{a"
(@ivio dugo padi{ah-sultan!) Nakon ove zategnutosti oko proslave ro|endana
sultana Abdul Hamida II, ministar Burin nare|uje 5. XI 1907. baronu
Benku da poku{a obnoviti pregovore sa bo{nja~kim predstavnicima o privrednim i pravnim pitanjima. O toj svojoj spremnosti da nastavi pregovore vlada
je zvani~no obavijestila Ali-bega Firdusa 13. XI 1907. godine. Egzekutivni
odbor je dobro osjetio kuda smjera ova vladina inicijativa za obnovu pregovora. Ukoliko bi Odbor prihvatio pregovore o ekonomskopravnim pitanjima, koja se uglavnom ti~u u`ih zemljoposjedni~kih stale{kih interesa, a
zanemario pitanje vakufske i vjerskoprosvjetne autonomije, onda bi izgubio
povjerenje ostalih {irokih slojeva bo{nja~kog naroda. Zato Egzekutivni odbor
402
diplomatija svim silama radila da rje{enje bude u njenom interesu. Neposredno pred Aneksiju stigla je odluka {ejhul-islama, koja je uglavnom u tri
ta~ke sadr`avala kompromis izme|u zahtjeva MNO i vlade: (1) duhovna
izborna kurija izabra}e tri kandidata za mjesto reisul-uleme i podnije}e
vladi njihova imena; (2) car i kralj }e jednog od te trojice imenovati za
reisul-ulemu; (3) duhovna kurija }e sastaviti molbu na ime ovog izabranog
kandidata, koja }e se pomo}u takrira (izjave) austrougarskog poslanstva u
Carigradu uputiti {ejhul-islamu radi izdavanja men{ure.
Kako je samo nekoliko dana kasnije progla{ena aneksija, to Austro
Ugarska nije vi{e imala razloga da spre~ava vjerske veze Bo{njaka sa
Istanbulom, po{to je to pitanje izgubilo politi~ki i dr`avnopravni zna~aj.
Sredinom decembra 1908. pristupilo se kona~nom redigiranju autonomnog
statuta, {to je za mjesec dana obavila posebna komisija sastavljena od
predstavnika vlade i Egzekutivnog odbora. Car je 15. IV 1909. sankcionirao
Statut za autonomnu upravu islamskih vjerskih i vakufskomearifskih poslova
u Bosni i Hercegovini, koji je stupio na snagu 1. maja iste godine. Osim
ovog dostignu}a, MNO nije uspjela posti}i nikakav sporazum o ekonomskim
i agrarnim pitanjima, o {erijatskim sudovima, o iseljavanju, progonima,
internacijama i kolonizaciji, o kojima je skoro neprekidno vodila duge i
zamr{ene pregovore sa vladom.
Mada neodlu~no, u bo{nja~koj se javnosti zamjeralo vo|stvu MNO {to
nije imalo ve}eg uspjeha u nekoliko mlakih poku{aja da se oja~a i modernizira
muslimanska privreda, unaprijedi njena trgovina, industrija i zanatstvo.
Osnovnu socijalnu bazu stranke ~inilo je bo{nja~ko gradsko stanovni{tvo, sitni trgovci i zanatlije. Od ukupno 44.034 vlasnika raznih obrta u
BiH krajem 1907, 20.178 bili su Bo{njaci, od toga 12.145 u proizvodnim
obrtima, a 8.033 u trgovini, prometu i ostalim privrednim djelatnostima.
Ako se uzme u obzir da je od ukupnog broja obrtnika 44.034, zemaljskih
pripadnika BiH bilo 40.077, onda su Bo{njaci ~inili vi{e od polovine svih
obrtnika u zemlji. Iako ne postoje podaci o veli~ini kapitala ovih obrtnika,
mo`e se sa sigurno{}u tvrditi da se radi uglavnom o sitnom zanatstvu i
trgovini, uz upo{ljavanje u najboljem slu~aju do desetak radnika ili u~enika.
Pregledom oglasa i reklama po onda{njoj bosanskoj {tampi, mo`e se utvrditi
da su postojala svega dvatri bo{nja~ka poduzetnika koji su raspolagali
znatnim kapitalom i ulazili u ve}e trgova~koizvozne poslove. To su prije
svih bili Esad-ef. Kulovi} iz Sarajeva, Mujaga Komadina iz Mostara i naro~ito
Adem-aga Me{i} iz Te{nja. Nerazvijenost i prete`no esnafski karakter bo{nja~ke gradske privrede pokazuje ~injenica da se poslovima novca, kredita
i osiguranja bavilo svega pet Bo{njaka kao vlasnika, sa ukupno 37 namje{tenika.
404
409
predstavlja "grm imele", koja si{e krv iz i onako izmu~enog narodnog tijela.
Ukazivalo se na "lijenost", inerciju i nesnala`enje bo{nja~kog naroda. U
praksi sve akcije "naprednjaka" svode se na kulturni rad, ali u okviru
postoje}ih dru{tvenih odnosa. U prvom broju svog Ogledala, 31. V 1907,
Ba{agi} je pisao o potrebi aktivnijeg nastojanja "oko moralnog i materijalnog
unapre|enja islamskog elementa u Bosni i Hercegovini", obja{njavanjem
njegovog socijalnog polo`aja, razlaganjem "zakona, dru{tvenog `ivota i razvitka", upozoravanjem na posljedice "op}eg nemara, nerada i stran~arenja",
pru`anjem "zrele pouke i zabave" i upu}ivanjem "na sredstva i na~ine
kojima }e osigurati opstanak i bolju budu}nost". U proznoj knji`evnosti
"naprednih Muslimana" najzna~ajnija je pou~na i didakti~ka tendencija u
kojoj dominira kritika konzervativizma unutar bo{nja~kog dru{tva, ali bez
zadiranja u klasne osnove tog dru{tva. Dva osnovna socijalna problema
kojima se bavi ova knji`evnost i publicistika su {kolovanje `enske djece i
iseljavanje Bo{njaka.
Sa rijetkim izuzecima, ovi "napredni Muslimani" su pristalice konzerviranja postoje}ih socijalnoekonomskih odnosa. Njihovi pozivi na prosvjetu
i prihvatanje zapadne kulture nisu upu}eni {irokim slojevima bo{nja~kog
naroda, nego njegovom posjedni~kom stale`u, begovatu i bogatijim gra|anima. U istom broju Ogledala Ba{agi} poru~uje: "Nek se danas opamete
na{i bogati bezi i age, pa za inad na{im kulturtregerima naobraze svoje
sinove i tako stvore nezavisnu inteligenciju, druk~ije }e se onda tra`iti na{a
prava i pravice, druk~ije }e pretstavni{tva monarhije primati na{e izaslanike,
druk~ije }e diplomati o nama voditi ra~una, druk~ije }e javno mi{ljenje
govoriti o nama i na{im tra`binama." Knji`evnost "naprednih Muslimana"
~esto `eli ukazati tom vode}em bo{nja~kom sloju na neophodnost i korisnost
prihvatanja zapadne prosvjete i kulture. Klasi~an primjer za to je roman
Edhema Mulabdi}a "Nova vremena" Slika iz novijeg `ivota u Bosni. Kako
su i sami uglavnom potekli iz zemljoposjedni~kog sloja, "napredni Muslimani"
su kao intelektualci upravo u tom sloju gledali vode}u snagu dru{tva. "Narodu
je vazda na ~elu stajalo njegovo plemstvo, ka`e nam povijest i slu`ilo mu
kao uzor i dobar primjer u svemu", pisao je Ba{agi} u Ogledalu 15. VI
1907. godine.
Bez obzira na sve svoje kulturne akcije, "napredni Muslimani" nisu
uspjeli ostvariti zna~ajniji uticaj me|u bo{nja~kim narodom, koji je najve}im
dijelom i{ao za Egzekutivnim odborom. "Napredni Muslimani" nisu imali
neku ve}u podr{ku ~ak ni u gradovima, na koje se skoro isklju~ivo svodila
njihova kulturna djelatnost. Po mi{ljenju ovih intelektualaca, bitna odlika
bo{nja~kog naroda je "konzervativizam", a nivo njegove dru{tvene svijesti
ozna~avali su obi~no rije~ju d`ahilijet (neznanje). Iako je ~esto znala uka412
zivati na analfabetizam i druga zla koja priti{}u bo{nja~ki narod, ova "napredna" inteligencija nije imala ni snage niti `elje da "za|e u {iroke slojeve
naroda", da identificiraju}i se sa narodom po~ne svoj rad na odgovaraju}i,
narodnom shvatanju i prilikama u zemlji primjeren na~in.
Umjesto toga, Ogledalo je 2. VI 1907. pisalo da se ova inteligencija
tu|i od naroda i svega "{to je isto~no mudruju}i, da je sve natra`nja~ko i
pogubno {to ne dolazi sa Zapada". Kako je u Beharu 1. III 1908. primijetio
jedan savremenik, bo{nja~ki su intelektualci, posebno ~inovnici, "kineskim
zidom odijeljeni od svog elementa, od onog elementa kojem pripadaju njegovi
roditelji, bra}a, rodbina i prijatelji". Dok kritikuje narodni `ivot, ta se
inteligencija sama "ne podvrgava kritici". Na istom mjestu u Beharu toj se
inteligenciji poru~uje da kad se je ve} toliko povela za Zapadom, "pa na
Istoku ni ne mo`e da opazi {togod {to valja", za{to se onda ne ugleda na
zapadnu inteligenciju kako ona radi, `ivi i osje}a za svoj narod. Uop}e se
isticalo da kad bosanski musliman stupi u dr`avnu slu`bu misli da njega
vi{e ni{ta ne ve`e sa narodom i narodnim pokretima. Njegov je ideal "zlatna
jaka i masna pla}a", a zajedni~ko mu je dobro deveta briga.
Bez obzira na ovu usku socijalnu bazu kulturnog pokreta, ne mo`e se
pore}i da je jedan broj poduzimljivijih ljudi postigao u datim uvjetima
zna~ajne rezultate. Tu na prvom mjestu dolazi pokretanje prvog bo{nja~kog
knji`evnog lista Behar. Behar su 1900. pokrenuli knji`evnici Safvet-beg
Ba{agi}, Edhem Mulabdi} i Osman Nuri Had`i}, sa nekoliko drugih kulturnih
djelatnika, a ~asopis je finansirao Adem-aga Me{i}. Zadatak lista je bio
knji`evno i publicisti~ko prikazivanje bo{nja~kog narodnog `ivota, s namjerom da se uti~e na njegovo oblikovanje i usmjeravanje u pravcu prosvjetnog
i kulturnog usavr{avanja i napretka. Tira` lista, koji je izlazio dva puta
mjese~no, bio je relativno mali. Godine 1906. iznosio je svega 800 primjeraka, a 1907. popeo se na 1.000 primjeraka. Ovo nije ni tako mali tira`
kada se zna da je evropska pismenost me|u Bo{njacima jo{ bila srazmjerno
slabo ra{irena u odnosu na arebicu i alhamijado literaturu. To pokazuje
~injenica da je u isto vrijeme D`emaludin ^au{evi}, kasniji reisul-ulema,
{tampao arebicom na bosanskom jeziku poznati Mevlud hafiza Saliha Ga{evi}a u 37.000 primjeraka. U Sarajevu su sve do po~etka Prvog svjetskog
rata izlazila ~etiri lista {tampana arebicom na bosanskom jeziku. To su bili
Tarik (Put), Muallim (U~itelj), Misbah (Baklja) i Yeni Misbah (Nova baklja).
Kao izrazito bo{nja~ki porodi~ni ~asopis, Behar je za devet godina izla`enja
uspio kona~no oformiti bo{nja~ku ~itala~ku publiku, potisnuti tradicionalnu
orijentalnu pismenost me|u Bo{njacima i polo`iti ~vrste osnove za njihov
knji`evni i kulturni razvoj u znaku simbioze i pro`imanja Istoka sa Zapadom.
Time je otvoren put postepenom evropeiziranju Bo{njaka.
413
417
vo|ama bo{nja~ke i srpske opozicije odre|ene ustupke u politi~kom i privrednom pogledu, koje ovi nisu prihvatili. Prema izvje{taju vlade, dr. Krassa
je posebno izjavio Ismet-agi Merhemi}u da je ovla{ten da Bo{njacima obe}a
da }e sve njihove `elje i zahtjevi biti ispunjeni. Prore`imskim strankama
nije bilo pravo da je Krassa i{ao na razgovore samo sa opozicionim prvacima.
"Zar jo{ ne ima nitko drugi u Bosni s kim bi se dalo progovoriti?", pitala
se tom prilikom Muslimanska svijest u broju od 9. IX 1908. godine. Za
ma|arske politi~are bilo je jedino bitno da misija dr. Krasse nije uspjela.
Posljednja sjednica zajedni~ke austrougarske vlade prije Aneksije odr`ana je 10. IX 1908. godine. Na njoj je prepu{teno Aehrenthalu da na me|unarodnom planu odmah poduzme i provede sve potrebne mjere. On se,
u tom smislu, sastao sa Izvoljskim na svom imanju u Buchlau (danas Buhlov)
u Moravskoj, 15. i 16. IX 1908. i tom ga prilikom obavijestio da vrijeme
aneksije zavisi od izvje{taja iz Sarajeva i Pljevalja, ali da }e se ona u
svakom slu~aju proglasiti po~etkom oktobra, prije sastanka Delegacija.
Tekst proglasa o aneksiji pa`ljivo je pripreman. Ve} 27. IX 1908.
Burin je tekst proklamacije predao L. Thallczyju da ga prevede na bosanski
jezik. Thallczy je to uradio istog dana uz pomo} svog koncipijenta dr.
Bo`e ^erovi}a, "hercegova~kog Srbina", kojeg je prethodno zakleo na {utnju.
Thallczy je u svom dnevniku zapisao da za prijevod misli "da glasi dosta
dobro i narodski".
Proklamacija Aneksije, koju je osobno potpisao u Budimpe{ti car i
kralj Franjo Josip I, 5. X 1908, naslovljena Bosancima i Hercegovcima,
javno je objavljena u Sarajevu 7. oktobra. U proglasu car i kralj je ~in
aneksije obrazlo`io potrebom uvo|enja ustava u BiH. Proglas i sam akt
aneksije, koje je londonski Times ozna~io kao primjer "jezuitske kazuistike
i politi~kog cinizma", izazvali su veliku diplomatsku krizu. Britanija i Francuska su smatrale da je aneksijom AustroUgarska jednostrano izmijenila
Berlinski ugovor te da takav postupak predstavlja, kako je to rekao britanski
ministar vanjskih poslova Edward Grey austrougarskom ambasadoru u
Londonu, "velik udarac javnom povjerenju". Aneksija je izazvala veliko
uzbu|enje u Italiji i Rusiji, a posebno u Srbiji, Crnoj Gori i Turskoj, koja
je proglasila bojkot austrougarske robe, te istovremeno poduzela izvjesne
vojne pripreme. Da bi popravila svoje pozicije u krizi, Rusija je bezuspje{no
zagovarala jednu me|unarodnu konferenciju na kojoj bi se raspravljalo o
~itavom kompleksu isto~nog pitanja. Za smirivanje cjelokupne aneksione
krize presudan je bio stav Njema~ke, koja je odlu~no podr`ala AustroUgarsku.
Posredstvom njema~ke diplomatije, Turska je poslije kra}ih pregovora sa
AustroUgarskom priznala aneksiju 26. II 1909. ~ime je Bosna i Hercegovina
i formalno do{la pod habsburgovski suverenitet. Tom prilikom AustroUga422
423
Prema izvje{taju mostarskog kotarskog predstojnika barona Karla Pitnera, stanje u Hercegovini je mirno. U kotarevima prema crnogorskoj granici
nema nikakvih oru`anih nemira, od kojih su vlasti uo~i proglasa aneksije
strahovale. Pitner pi{e 23. X 1908. da su Bo{njaci "potpuno utu~eni". Kako
je bilo vrijeme Ramazana, niko se od njih nije ~uo niti vidio na ulicama.
Svi su bili puni nekog strahom ispunjenog i{~ekivanja. Najvi{e su bili
pogo|eni oni me|u Bo{njacima koji se jo{ sje}aju turske uprave. Oni su
promjenu suvereniteta osjetili vi{e nego kao golu frazu. Te{ko su primili i
progla{enje nezavisnosti Bugarske. Mladoturski pokret i revolucija ispunili
su ponosom svako bo{nja~ko muslimansko srce i budili nadu o obnovi stare
osmanske mo}i i slave. Nemogu}nost Turske da bilo {ta u~ini i izmijeni,
kako svoj polo`aj tako i polo`aj BiH, te{ko ih je iznenadila i pogodila. U
Hercegovini se ve} osje}aju simptomi iseljeni~kog pokreta. Me|u Bo{njacima se {iri strah da islam ne}e biti za{ti}en, da }e se muslimanska
`ena morati otkriti i da }e biti zabranjeno spominjanje imena halife prilikom
redovnih molitvi u d`amijama. Sve je to me|u Bo{njacima izazvalo te{ko
psiholo{ko raspolo`enje i stanje. Obe}anje ustava imalo je vrlo malo odjeka
i razumijevanja me|u mostarskim i ostalim hercegova~kim Bo{njacima.
Zapa`eno je, dodaje na kraju Pitner, da su od progla{enja aneksije u~estale
razne provokacije od strane hercegova~kih katolika prema pripadnicima
drugih vjeroispovijesti, a posebno prema Bo{njacima.
Pored hrvatskih listova i stranaka, Aneksiju je pozdravio i podr`ao i
stari Bo{njak, u ~lancima 9. X i 6. XI 1908. kao doga|aj koji se "naslu}ivao"
i pozvao "muslimanski narod" da prihvati novo stanje i odlu~nije radi na
svom kulturnom i privrednom napretku. Istovremeno, list je odlu~no odbacio
svojatanje Bo{njaka da su tobo`e Hrvati i osudio hrvatske pretenzije na
BiH, koje su oja~ale poslije Aneksije.
Muslimanska napredna stranka tako|er je podr`ala Aneksiju, iako je
njen list Muslimanska svijest samo nekoliko dana pred njen proglas, 30. IX
1908. pisao da "velika ve}ina naroda nije za aneksiju" i da se uvjeti od
kojih ona zavisi ne mogu lahko ispuniti. Suprotno takvom pisanju, isti list
je po proglasu aneksije, ve} 14. X 1908. pozvao Bo{njake da prihvate novo
stanje po{to ni{ta ne ugro`ava njihov opstanak i ne moraju se brinuti "za
sigurnost vjere i imetka". List je upozoravao da je Bo{njake 30 godina
uzalud "zanosila pomisao na Carigrad i na otomansku vlast", mada je poznavaocima "politike na Balkanu" bilo oduvijek jasno "da je aneksija Bosne i
Hercegovine starija od same okupacije". Istovremeno se kao uzro~nici i
krivci za Aneksiju ozna~avaju mladoturci, odnosno "prekono}ni preokret u
samoj otomanskoj carevini", te "politi~ke trzavice u samoj na{oj domovini"
i srpska politika i propaganda izazivanja AustroUgarske.
426
432
beta", koji za Bo{njake ne}e mo}i ni{ta u~initi, nego im samo poslu`iti "na
sramotu pred ~itavim kulturnim svijetom", pisala je Muslimanska sloga
27. V 1910. godine. Umjesto da analizira uzroke svog neuspjeha, stranka
je jednostavno optu`ila "egzekutivce" da su potisnuli bo{nja~ku inteligenciju
uz pomo} Srba i barona Pitnera. Potpuni poraz MSS rezignirano je 11. VI
1910. prokomentirao i stari list Bo{njak. Nepopularnost "samostalaca" ili
"naprednjaka" pokazuje i podatak da je od 98.814 Bo{njaka bira~a u gradskoj
kuriji, za MNO glasalo 81.217, a za MSS svega 7.597 gra|ana. U takvoj
situaciji Esad-ef. Kulovi}, vo|a MSS, kojem je kao sarajevskom gradona~elniku pripadalo virilno mjesto u saboru, podnio je ostavku, ne `ele}i da u
saboru bude izlo`en napadima svih ostalih bo{nja~kih poslanika.
Odmah poslije saborskih izbora, posjetio je car Franjo Josip prvi i
jedini put Bosnu i Hercegovinu. Car je u Sarajevu boravio od 30. maja do
3. juna. On je tom prilikom 31. maja izdao patent, kojim je sazvao sabor
za 15. VI 1910. godine. Sabor se sastao u odre|eni dan. Carskim ukazom
od 10. VI 1910. za predsjednika prve saborske sjednice imenovan je Ali-beg
Firdus, a za potpredsjednike Vojislav [ola i dr. Nikola Mandi}. Kako je
Ali-beg Firdus ve} bio na samrtni~koj postelji, to je predsjedni~ku du`nost
tokom cijelog prvog zasjedanja vr{io Vojislav [ola. On i Mandi} su odmah
polo`ili "zavjeru" (zakletvu) zemaljskom poglavaru Vare{aninu, a zatim je
[ola, kao predsjedavaju}i, "zavjerio" ostale zastupnike.
Ve} na drugoj saborskoj sjednici, 16. VI 1910. izjavio je dr. Nikola
Stojanovi} u ime "svih srpskih poslanika" protest {to je vlada prilikom
stavljanja prijedloga za imenovanje predsjednika Sabora zanemarila princip
relativne ve}ine. Na ovo je putem Musavata 18. VI 1910. iz redova Muslimanske narodne organizacije do{la o{tra javna reakcija i ~u|enje da protiv
imenovanja Firdusa, koji je toliko godina vodio Bo{njake "u zajedni~koj
borbi sa pravoslavnim Srbima", protestiraju oni koji su uvijek isticali i
isti~u princip nacionaliteta, dok im je vjera navodno "privatna i sporedna
stvar". Protest dolazi od ljudi koji godinama govore da su oni "samo Srbi i
ni{ta drugo" i koji neprestano prigovaraju Bo{njacima za{to se bore samo
pod vjerskom "firmom" i {to ne uzmu noviju i moderniju ideju nacionalnosti.
Ovo je utoliko ~udnije {to protest dolazi od ljudi koji su se uvijek voljeli
"hvaliti svojim napretkom i kulturom". List na kraju dodaje da bi ta ista
gospoda protestirala protiv imenovanja Ali-bega Firdusa, ~ak kad bi on bio
"osvjedo~eniji Srbin nego {to je bio rahmetli Avdo Karabegovi}". Oni bi
protestirali samo zato {to je Firdus Bo{njak, a nije pravoslavni Srbin.
Time se ovaj slu~aj smatrao okon~anim, ali kao da je nagovijestio
kasnije o{tre bo{nja~kosrpske sukobe u saboru. Te{ko bolestan, Ali-beg
Firdus je ubrzo umro, 1. VII 1910. godine. Kako je jo{ 14. VI 1910.
444
~inio neostvarljivim zbog njene dugogodi{nje saradnje sa Srbima i opozicionarstva. O agraru je vo|ena debata i van Sabora, u raznim javnim glasilima,
posebno u ~asopisu Pregled. Na osnovu izvjesnih posrednih prora~una,
tvrdilo se sa srpske strane da maksimalan broj bo{nja~kih aginskih du{a
iznosi 31.698, a minimalan broj bo{nja~kih kmetskih du{a 42.737. Iz toga
se zaklju~ivalo da je Bo{njacima u ve}ini u interesu da se agrarno pitanje
rije{i povoljno ne samo za "kmetove" nego za age i begove. Ostala ogromna
ve}ina Bo{njaka, kao {to su zanatlije, trgovci i slobodni seljaci, navodno
nisu bili zainteresirani za to pitanje.
Agrarno pitanje je od ~isto socijalnoekonomskog dobilo politi~ki karakter. Ono je uzrokom, kako je u Samoupravi od 1. XII 1910. pisao Hamid
Svrzo, da je sav bo{nja~ki element postao konzervativan, a njegovo vo|stvo
vladina desnica u Saboru, koja }e prihvatiti sve vladine zakonske prijedloge,
samo ako mu se bude u agrarnom pitanju i{lo na ruku. To vo|stvo je radi
agrara zapustilo sve grane privrede i op}enito rad na narodnom podizanju.
Duga propaganda u~inila je da danas svaki Bo{njak dr`i da je agrar jedina
baza i ~uvar Bo{njaka u Bosni. Zbog toga bi naglo rje{enje agrarnog pitanja
zna~ilo jedan veliki i opasan udarac za Bo{njake, koji bi mnoge od njih iz
Bosne raselio. Ta okolnost, zaklju~uje Svrzo, nala`e nam da ne rje{avamo
naglo agrarno pitanje.
Tako ni pripadnici "muslimanske demokratije" nisu znali predlo`iti
ni{ta odre|eno u pogledu rje{enja agrarnog pitanja {to bi efikasno suprotstavili Muslimanskoj narodnoj organizaciji. "Demokrati" su bili suvi{e slabi
da bi mogli ugroziti postoje}e bo{nja~ko politi~ko vo|stvo. Pored toga, ovo
vo|stvo je raspolagalo sna`nim propagandnim argumentima protiv "demokrata". Dovoljno je bilo da u narodu govore, kako oni oko Samouprave ho}e
da nametnu Bo{njacima srpstvo, {to je u bosanskim prilikama fakti~ki
zna~ilo pravoslavlje, pa da im onemogu}e svaki rad i uticaj u narodu. U
tome i le`i osnovna slabost Bo{njaka "demokrata", koji uglavnom nisu znali
razdvojiti interese srpske gra|anske politike u odnosu na stvarni polo`aj i
potrebe bo{nja~kog naroda.
Kad se utvrdilo da su zvani~ni austrougarski faktori za fakultativni
otkup, onda je sa srpske strane ponu|en Bo{njacima jedan projekat agrarnog
zakona koji je izradio dr. Nikola Stojanovi}. Osnovna ideja ovog zakonskog
projekta je osiguranje stalnosti kmeta na posjedu i ukidanje prava agi da
kmeta koji ne izvr{ava svoje obaveze odstrani sa svog zemlji{ta. Ovaj projekat
je formalno stajao na stanovi{tu fakultativnog otkupa, ali je jednovremeno
pru`ao mogu}nosti kmetu, odnosno zakupcu zemlji{ta, da se postepeno
fakti~ki pretvori u slobodnog vlasnika. Kao protivuslugu Bo{njacima da
podr`e ovaj zakonski projekat, Srpski klub se ponudio da glasa za ve}u
447
sa Hrvatskom narodnom zajednicom. HNZ je bila usvojila obavezno rje{avanje i u tom smislu potpisala i sporazum sa Srbima. Taj je sporazum
uglavnom bio sredstvo pritiska na Bo{njake da tra`e sporazum sa Hrvatima.
Kao uslov za prihvatanje fakultativnog otkupa, HNZ je tra`ila da Bo{njaci
podr`e u saboru Mandi}ev prijedlog Zakona o zvani~nom narodnom jeziku
u Bosni i Hercegovini, podnijet 30. I 1911. godine. Na toj liniji do{lo je
do hrvatskobo{nja~kog sporazuma, koji je prvi put funkcionirao prilikom
saborske rasprave o po{tanskim {tedionicama, a spreman je do~ekao i
zakonsku osnovu o fakultativnom otkupljivanju kmetovskih seli{ta.
Zakonska osnova izra|ena je i podnijeta Saboru ve} 6. VII 1910. godine.
Su{tina prijedloga je bila da otkupljivanje mo`e uslijediti samo na temelju
dobrovoljnog sporazuma izme|u vlasnika zemlje i kmeta. Predlo`eni projekat
rje{enja je ustvari samo ozakonjivao dotada{nju praksu pri otkupu kmetova,
s tom razlikom {to je u slu~aju sporazuma izme|u vlasnika i kmeta dr`ava
osiguravala potrebna sredstva za to. Ako se kmet i aga sporazumiju o otkupu
i cijeni, vlada je bila du`na posredovati i pozajmiti kmetu cijelu otkupnu
sumu, koju bi ovaj u toku vi{e godina otpla}ivao, uz kamatnu stopu povoljniju
od bankovne. U tom smislu vlada je bila du`na osigurati sredstva na slobodnom nov~anom tr`i{tu. Tim svojim posredovanjem vlada je stranom
kapitalu omogu}avala unosan i siguran plasman. U Be~u se vodila borba
da li }e austrijski kapital (Zemaljska banka) ili ma|arski (Agrarna banka)
preuzeti ulogu kreditora otkupa kmetova. Ma|ari su odlu~no tra`ili na~elo
pariteta. I doma}i, bosanskohercegova~ki kapital, iako slab, poku{avao se
ubaciti u igru oko otkupa kmetova. Poslije duge borbe na relaciji Be~Pe{ta
na|eno je srednje rje{enje pa je otkup kmetova povjeren Zemaljskoj banci
kao predstavniku bosanskohercegova~kog erara.
Rezultati dotada{nje prakse fakultativnog okupa, za koji su seljaci na
razli~ite na~ine nalazili sredstva, nisu bili zadovoljavaju}i. U trenutku kada
je podnijeta zakonska osnova o fakultativnom otkupu u zemlji je jo{ bilo
tzv. "~istih" kmetova 79.677, od ~ega 58.895 Srba, 17.916 Hrvata i 3.653
Bo{njaka. Istovremeno je i slobodnih i kmetova, ali prete`no slobodnih,
bilo 14.453 seljaka, od kojih 1.438 Bo{njaka, 7.462 Srba i 5.533 Hrvata.
Na kraju, dijelom slobodnih, ali prete`no kmetova seljaka bilo je 16.963,
od kojih 1.223 Bo{njaka, 9.322 Srbina i 6.418 Hrvata.
Saborska debata o fakultativnom otkupu kmetova bila je mirna i kratka.
Na to je uticala ~injenica da je bila osigurana ve}ina za vladin prijelog
Zakona, a djelovala je i iscrpljenost od prethodnih rasprava. Generalna
debata otvorena je 4. IV 1911. i u njoj su govorili zastupnici ]amil Karamehmedovi}, kao podnosilac izvje{taja ve}ine u agrarnom odboru, dok je
Vasilj Gr|i} govorio ispred manjine u ovom odboru. Pored njih u debati
450
su jo{ od strane Bo{njaka govorili ^irkinagi}, Miralem i Mustaj-beg Muteveli}, a od Srba Ko~i} i Jeftanovi}. Od strane Hrvata niko se nije javio za
rije~. Tako je ve} sljede}eg dana, 5. IV 1911, bez ikakve rasprave, apsolutnom
ve}inom izglasan Vladin prijedlog Zakona o fakultativnom otkupljivanju
kmetovskih seli{ta.
Vlada je `eljela da za jedan tako zna~ajan zakonski prijedlog, koji je
potekao osobno od Cara, glasa bar nekoliko srpskih poslanika. Da bi se
kolikotoliko oslabio efekat pribli`avanja Bo{njaka i Hrvata, {to se smatralo
uspjehom vladine politike, 12 poslanika Srba (virilisti i poslanici prve
kurije) glasali su po pristanku svih ostalih ~lanova Srpskog kluba za fakultativni otkup kmetova. Za takav postupak Srpski klub je preko doktora
Emila Gavrila dobio saglasnost iz Beograda, uz istovremenu opomenu Petru
Ko~i}u da se sjeti i ima na umu {ta je u Beogradu dogovorio. Prema
njegovom dr`anju u raspravi o agrarnom pitanju u Beogradu }e suditi da
li je on kao politi~ar "zreo".
Prije glasanja o Zakonu, Muslimanski i Hrvatski klub su 31. III 1911.
sklopili pakt o saradnji u Saboru, tj. da }e Hrvati glasati za predlo`eni
agrarni zakon, dok }e Bo{njaci podr`ati Mandi}evu jezi~ku osnovu, po kojoj
se jezik ima zvani~no nazivati hrvatski ili srpski. Bo{njaci "demokrati" o{tro
su reagirali, nazivaju}i potpisivanje pakta izdajom, kako je to 4. IV 1911.
pisala Samouprava, jer se navodno Bo{njaci paktom obavezuju da }e u BiH
priznati hrvatski jezik te da }e se BiH "prisajediniti Kraljevini Hrvatskoj
i Slavoniji". Ove dramati~ne vijesti o sadr`ini pakta ubrzo su se pokazale
neta~nim. Zagreba~ki Obzor je u vi{e mahova tvrdio da su se Bo{njaci
obavezali da "ne}e smetati dr`avnopravnim aspiracijama Hrvata". Muslimanski poslani~ki klub je izjavio da Obzorovi izvje{taji ne odgovaraju pravom
stanju stvari, odnosno da su neta~ni. Ali, kako su se razli~ite neta~ne vijesti
o paktu ponavljale, to je Muslimanski klub 2. V 1911. preko Musavata dao
novu rezolutnu izjavu da Bo{njaci stoje "na stanovi{tu autonomije Bosne i
Hercegovine, u kakvom god dr`avnopravnom sklopu bila Habsbur{ka monarhija". Ovo je doslovno bila ta~ka 1. bo{nja~kohrvatskog pakta. Pored
toga, u ugovoru se na vi{e mjesta spominju Bo{njaci i njihovi "narodni
poslovi". Srbi su smatrali da je cilj pakta da Bo{njake prikloni hrvatskoj
nacionalnoj misli. Hrvati su se nadali da pakt predstavlja va`an korak
prema kroatizaciji Bo{njaka. Ali u tome su se razo~arali, iako se pakt u
daljem radu Sabora pokazao stabilnim.
Pored toga, na pakt sa Hrvatima nisu pristali svi ~lanovi Muslimanskog
kluba. Predsjednik kluba Dervi{-beg Miralem i zastupnici Be}ir-beg Grada{~evi}, Osman-beg Pa{i}, Vasif-beg Bi{~evi} i dr. Murat Sari} odbili su
da potpi{u pakt sa Hrvatima, uz izjavu da oni ostaju pri programu MNO.
451
mjesto do}i }irilica ili latinica, ali su i jedni i drugi prihvatili, na zahtjev
Bo{njaka, istovremeno natpise arapskim slovima (arebicom). Vlada je odbila
da potvrdi ovaj saborski zaklju~ak, uz izjavu da arapsko pismo smatra
egzoti~nim.
Na istoj sjednici (7. XII 1911), [}epan Gr|i} je, vjerovatno uz prethodni
dogovor sa vladom, postavio pitanje civilnom adlatusu baronu Benku, na
kojem stanovi{tu stoji vlada u pogledu naziva jezika i u pogledu upotrebe
pisma. Benko je odgovorio da vlada stoji na stanovi{tu pariteta oba pisma
i naziva jezika srpskohrvatski, te ne bi mogla prihvatiti nikakve prijedloge
koji bi i{li za tim da se ovo pitanje jednostrano rije{i. Ova izjava je dala
satisfakciju srpskim poslanicima i pokazala da vlada ne `eli prekid saradnje
s njima, dok je izazvala nezadovoljstvo me|u hrvatskim zastupnicima, koji
su glasali za vladinu fakultativnu osnovu rje{avanja agrarnog pitanja upravo
zbog njenog obe}anja da }e njihov jezi~ki prijedlog biti prihva}en.
[erif Arnautovi} je u ime bo{nja~kohrvatske koalicije izjavio na sjednici
9. XII 1911. da Benkova izjava pokazuje da vlada ne}e ni ubudu}e po{tovati
volju sabora i da radi iza le|a Muslimanskog i Hrvatskog kluba. Pored
toga, Benko je svojom izjavom prekr{io me|ustrana~ki sporazum da se u
debati o cestama ne spominje jezi~ko pitanje. Milan Sr{ki} je na to izjavio
da Srpski klub nije uradio ni{ta u sporazumu sa vladom, nego da stoji na
stanovi{tu da rje{enje jezi~kog pitanja prema ustavu pripada saboru. Po
Sr{ki}u to pitanje imaju pravo rje{avati i rije{iti samo Srbi i Hrvati me|usobnim sporazumom. [to se Bo{njaka ti~e, oni prema Sr{ki}u nemaju prava
da se u to pitanje mije{aju dok se nacionalno ne izjasne da li su Srbi ili
Hrvati. On je i li~no prozvao [erifa Arnautovi}a da ka`e je li Srbin ili
Hrvat pa }e mu onda u jezi~kom pitanju dati odlu~uju}u rije~. Arnautovi}
mu je na to dobacio: "Ja imam vi{e prava na jezik od vas koji ste do{li
ovamo." Ovaj Sr{ki}ev stav podr`ali su i Bo{njaci "demokrati". Bo{nja~ki
poslanici su navodno izabrani na "anacionalnom programu" pa ih njihovi
"anacionalni izbornici" nisu poslali u sabor da vode rasprave oko naziva,
jezika nego da im pomognu u raznim "`ivotnim narodnim pitanjima", pisala
je Samouprava 14. XII 1911. godine.
Balkanski ratovi, koji su po~eli u jesen 1912, djelovali su na Bo{njake
pora`avaju}e, kako u BiH tako jo{ vi{e u Sand`aku. Propast evropske
Turske Bo{njaci su primili kao nestajanje ne~ega {to je dio njih samih, u
{to su ugradili znatnu energiju tokom svoje historije. Tu se najbolje ispoljila
njihova vezanost za islamsku civilizaciju i osmansku dr`avu. Ali, balkanski
su ratovi istovremeno predstavljali i kona~no saznanje da su iluzije o povratku
Turske neostvarive i da Bo{njaci moraju odlu~nije nego do tada prihvatiti
evropsku civilizaciju, ukoliko `ele da se odr`e na svojoj zemlji.
454
Prvi balkanski rat izazvao je me|u Srbima u BiH talas velikog ohrabrenja
i nade. Srpsko gra|anstvo je svakodnevno pratilo izvje{taje sa rati{ta, sakupljali su se prilozi za srpski i crnogorski Crveni krst, a mnogi su tajno
prelazili granicu i pridru`ivali se kao dobrovoljci srpskoj i crnogorskoj
vojsci. U to vrijeme dolazi do izvjesnog pribli`avanja Srba i Hrvata. Hrvatska
{tampa (sa izvjesnim izuzetkom [tadlerovog Hrvatskog dnevnika) daje podr{ku balkanskim saveznicima, dok istovremeno uvijek protivhrvatska i
o{tra Ko~i}eva Otad`bina i druga srpska {tampa uzimaju umjereniji ton
prema Hrvatima. Kada je srpska vojska izbila na Jadransko more kod Dra~a
u Albaniji, jedna grupa od oko 500 Srba i Hrvata priredila je 16. XI 1912.
manifestacije na sarajevskim ulicama, kao znak podr{ke balkanskim saveznicima. Ve} sljede}eg dana sastalo se oko 3.000 Bo{njaka pred zgradom
dru{tva "El kamer", odakle su krenuli pred Konak, demonstriraju}i protiv
balkanskih saveznika.
Slom evropske Turske veoma je izmijenio dr`anje Bo{njaka, koji su u
mjesecima pred izbijanje Prvog svjetskog rata stajali u izvjesnoj mjeri po
strani od srpskohrvatskih sukoba. Op}enito se me|u Bo{njacima zapa`ala
`elja da se u~ini ne{to vi{e na vlastitoj nacionalnopoliti~koj izgradnji.
Politi~ko vo|stvo se kona~no osmjelilo da narodu otvoreno ka`e da je jedini
izlaz prihvatanje evropskog na~ina `ivota, uz jednovremeno o~uvanje vlastite
narodne bo{nja~ke tradicije oli~ene prije svega u islamskom svjetonazoru
i na~inu `ivota. Otvorenim pismom [erifa Arnautovi}a Muslimanima na
Balkanu, objavljenom u prvom broju novopokrenutog lista sa simboli~nim
nazivom Vakat, 2. I 1914, on to poru~uje svim muslimanima koji su u{li
u sastav raznih balkanskih dr`ava i opominje ih da Bo{njaci imaju u tom
pogledu 30godi{nje gorko iskustvo. Sa takvim osje}anjima Bo{njaci su
do~ekali po~etak Prvog svjetskog rata.
455
459
V DIO
grupa armija, nazvana "Makenzen", prema komanduju}em njema~kom generalu Augustu Makenzenu. Nakon duljih priprema, ova je armijska grupa
napala Srbiju 6. X 1915. i za samo nekoliko dana zauzela Beograd, Smederevo, Po`arevac, Golubac i druga mjesta. Za nepun mjesec Srbija je u
cijelosti bila okupirana. Srpska vojska se do februara 1916. uspjela preko
Crne Gore i Albanije povu}i do jadranske obale, odakle je francuskim i
italijanskim brodovima preba~ena na gr~ki jonski otok Krf. Skupa sa vojskom
povukli su se kralj i regent, vlada i Narodna skup{tina, tako da je na Krfu
nastavljen politi~ki `ivot, prekinut ratnim slomom oktobra 1915. godine.
Odstupnicu srpskoj vojsci pri povla~enju {titila je crnogorska vojska, koja
je 6. i 7. I 1916. vodila kod Mojkovca te{ku bitku sa Austrijancima. Nakon
Mojkova~ke bitke, za samo tri dana, od 8. do 11. I 1916, austrougarska
vojska stigla je na Cetinje. Time je Crna Gora kao dr`ava kapitulirala, a
kralj Nikola I Petrovi} i najve}i dio vlade pobjegli su u Italiju.
U me|uvremenu, od 12. do 28. X 1914, dok su se jo{ u Sarajevu ~uli
srpskocrnogorski topovi sa Romanije, odr`ano je su|enje "mladobosancima", odnosno teroristima i ubicama Franza Ferdinanda. Ve}ini optu`enih,
po{to su bili maloljetna lica, izre~ene su samo vremenske kazne zatvora,
uklju~uju}i tu i Gavrila Principa. AustroUgarska je bila strogo pravna
dr`ava pa se po njenim zakonima maloljetnim licima ni za najte`e zlo~ine
nije mogla izre}i smrtna kazna. Zbog stalne i potajne antiaustrijske politike
u ratnim uslovima, odr`ano je tokom rata u raznim mjestima BiH vi{e tzv.
veleizdajni~kih procesa, protiv jednog broja Srba, a 11. XI 1915. vlasti su
zabranile kori{tenje }irilice u slu`benoj upotrebi, koja je do tada bila potpuno
ravnopravna sa latinicom. Pou~eni iskustvom iz srpskocrnogorskog upada
u isto~nu Bosnu, Bo{njaci su osnivali svoje razli~ite "za{titne odrede" da
bi se odbranili u slu~aju nekog novog takvog upada.
Slomom Srbije i Crne Gore u oktobru 1915, BiH je prestala biti neposredno ratno popri{te. Frontovi Prvog svjetskog rata pomjeraju se daleko
od njenih granica, ali brojni Bo{njaci, mobilizirani u austrougarske regimente, ginu i stradavaju na tim dalekim frontovima. Bosanske regimente
uglavnom su se borile na ruskom i italijanskom frontu. Na ruskom frontu
Bo{njaci su u~estvovali u brojnim bitkama, uglavnom u Galiciji, izme|u
rijeka Visle i Buga. Mnogi se sa tih galicijskih daljina nisu vratili ku}i,
~ak ni kao invalidi. Na italijanskom boji{tu bili su u~esnici devet strahovitih
bitaka na rijeci So~i, oko Gorice i na visoravni Doberdo. O tome je lije~nik
i pjesnik Miroslav Feldman ostavio upe~atljiv zapis: "Kao zelen }ilim, posut
makovim glavama / Crveni fesovi lete / Strminom Monte Melete / Te`ak ih
vjetar nosi / Te{ka ih kosa kosi / Ru{e ih crni bumbari / Bodu ih trobridni
`alci / ]ilim u ponosnoj Bosni / Doma}i tkali su tkalci / ^ovje~e, to nije
466
}ilim / I nije slika." Ljudski gubici BiH su u Prvom svjetskom ratu, posebno
kada je o Bo{njacima rije~, bili izuzetno veliki. Bosanske, uglavnom bo{nja~ke regimente, ubrajane su u elitne austrougarske trupe, ~iji je dolazak
protivniku ulivao strah. Dok su Bo{njaci nemilice ginuli za cara i kralja,
dotle su im be~ki, zagreba~ki i pe{tanski purgeri, koji fronta nisu ni vidjeli,
aplaudirali i skandirali "Bosanci dolaze!" (njema~ki: "Bosniaken kommen!"
ili ma|arski: "Jnnek a Bosnykok!")
Mada daleko od velikih boji{ta, u BiH su se posljedice rata, prije svega
u vidu masovne gladi, svuda osje}ale. U zemlji je zavedena ratna privreda.
Po svim gradovima glavne su li~nosti postali razni preduzima~i, u narodu
zvani "gibira{i", obi~no trgovci koji su od dr`ave dobili monopol na dodjelu
i raspodjelu redovnog i vrlo oskudnog mjese~nog sljedovanja (gibire). Posljedice usmjeravanja privrede na ratne ciljeve bile su stalno uzimanje od
stanovni{tva raznih stvari za vojne potrebe, u vidu tzv. rekvizicije. Uzimana
je u prvom redu vu~na stoka i hrana, pa se uskoro po cijeloj zemlji, a
posebno u gradovima, osjetila i glad. Zato se u Sarajevu i drugim ve}im
gradovima ve} od augusta 1914. pre{lo na poseban re`im snabdijevanja
stanovni{tva `ivotnim namirnicama u vidu tzv. aprovizacije. Zemaljska vlada
je preduzela i druge mjere, posebno kada je Sarajevo u pitanju, da se u
zemlji osiguraju bar najnu`nije namirnice. Uprkos tome, zemlja je do~ekala
kraj rata u velikoj bijedi i neima{tini.
467
469
Jugoslavensko pitanje
pitanja izvan AustroUgarske, ujedinjenjem Hrvatske i ostalih ju`noslavenskih zemalja sa Srbijom i Crnom Gorom.
Nakon 1903. znatan dio hrvatskih, slovena~kih i srpskih politi~ara
poku{ao je u svojoj borbi protiv Be~a ostvariti savez sa liberalnim ma|arskim
i italijanskim krugovima, koji su se tako|er opirali habsbur{kom centralizmu.
Ali, bore}i se za svoje nacionalno oslobo|enje, ma|arsko i italijansko gra|anstvo istovremeno je vodilo ekspanzionisti~ku politiku prema ju`noslavenskim narodima. Brzo se pokazalo da se takav savez, poznat kao "politika
novog kursa", ne mo`e ostvariti bez znatnih politi~kih i teritorijalnih ustupaka
Ma|arima i Italijanima.
Zato se nu`no morao tra`iti saveznik izvan Monarhije, a to je bila
Srbija, kojoj je tako|er bila potrebna podr{ka ostalih Ju`nih Slavena. U
Srbiji se od 1903. intenziviraju pripreme za osloba|anje "svih srpskih zemalja", onako kako su one bile zami{ljene i definirane u raznim nacionalisti~kim planovima, jo{ od poznatog Gara{aninovog Na~ertanija iz 1844.
godine. Pored toga, u nekim srpskim intelektualnim krugovima javljaju se
koncepcije o stvaranju {iroke ju`noslavenske zajednice, koje uglavnom polaze od ideje srpskohrvatskog nacionalnog unitarizma, tj. od uvjerenja da
su Srbi i Hrvati jedan narod, kojima se ponekad pridodaju i Slovenci. Oko
omladinskog lista izrazite nacionalisti~ke orijentacije, Slovenski jug, koji je
po~eo izlaziti u novembru 1903, javljaju se ideje ju`noslavenske uzajamnosti
i jedinstva, kojima se obuhvataju Srbi, Hrvati, Slovenci i Bugari, dok se
ostali narodi ne spominju.
Op}enito se mo`e re}i da su te`nje ka stvaranju izvjesne jugoslavenske
dr`ave, naro~ito poslije balkanskih ratova, bile dosta ra{irene. Slom Osmanske carevine na Balkanu 1912. kod mnogih je politi~kih faktora razgrijao
nadu da }e se uskoro sru{iti i Habsbur{ka carevina, kao druga imperija
koja je velik broj Ju`nih Slavena dr`ala pod svojom vla{}u. Me|utim, u
pogledu mogu}e jugoslavenske dr`ave postojale su znatne razlike u pitanju
njenog oblika, politi~kog okvira, tj. unutar Habsbur{ke monarhije ili izvan
nje, zatim njenog obima i unutra{njeg ure|enja. Nosioci ovih te`nji su razni
gra|anski politi~ari ju`noslavenskih naroda. U tim te`njama oni vrlo te{ko
uspijevaju prona}i ravnote`u izme|u svojih posebnih i zajedni~kih interesa.
Oni gotovo po pravilu svoj u`i interes poku{avaju prikazati kao op}i, zajedni~ki cilj. Odatle se javljaju mnoga kolebanja u politici prema "jugoslavenskom pitanju". S tim kolebanjima u{lo se u rat 1914, tokom kojega je
"jugoslavensko pitanje" i u Srbiji i kod Ju`nih Slavena u AustroUgarskoj
formulirano u konkretan politi~ki program.
Izbijanjem rata 1914. jugoslovensko pitanje u{lo je u svoju kriti~nu
fazu. Rje{enje tog pitanja, pa prema tome i pitanja BiH i Bo{njaka, zavisilo
471
Izlaze}i sa ovakvim programom, srpska vlada se nadala da }e parlamentarnodemokratski poredak Srbije imati veliku privla~nu mo} za Ju`ne
Slavene u Habsbur{koj monarhiji. U politi~koj praksi rje{avanja jugoslavenskog pitanja to se nije dogodilo. Ve}ina hrvatskih i slovena~kih politi~ara
nije pokazivala odu{evljenje unutra{njim poretkom Kraljevine Srbije, tra`e}i
od nje da im u budu}oj dr`avi jam~i u prvom redu nacionalna prava.
Povjerenje u svoj ustavni poredak dovela je u sumnju sama srpska
vlada vlastitom politi~kom praksom u Makedoniji i na Kosovu, nakon balkanskih ratova. Makedonci ne samo da nisu bili nacionalno priznati nego
se nisu mogli koristiti ni politi~kim niti ostalim gra|anskim pravima, koja
su u`ivali gra|ani Srbije prema ustavu od 1903. godine. Uvi|aju}i negativne
posljedice takvog stanja, regent Aleksandar je proklamacijom 25. XII 1914.
proglasio punu gra|ansku i politi~ku jednakost "bra}e koju od Turaka
oslobodismo" sa [umadincima i drugim Srbijancima. Istovremeno, ukinuo
je sve specijalne zakone i iznimne mjere koje su u Makedoniji uvedene
nakon njenog pripajanja Srbiji 1913. godine. Ova "proklamacija o Makedoniji" nije me|u ju`noslavenskim politi~arima u emigraciji mogla otkloniti
sve sumnje u pogledu krajnjih namjera srpske vlade.
Na samom po~etku rata iz AustroUgarske je uspio iza}i jedan broj
istaknutih jugoslavenskih politi~ara i javnih radnika, poznatih po svom
antihabsbur{kom raspolo`enju. Ova ju`noslavenska politi~ka emigracija okuplja se prvih mjeseci rata po savezni~kim zemljama, me|usobno povezuje
i organizira, s ciljem vo|enja nacionalnopoliti~ke akcije za za{titu interesa
Ju`nih Slavena koji su `ivjeli pod austrougarskom vla{}u. Istaknuti hrvatski
i slovena~ki politi~ari koji su se na po~etku rata na{li u emigraciji, odmah
stupaju u vezu sa srpskom vladom, koja im tako|er predla`e da formiraju
jedan odbor koji }e raditi na upoznavanju javnosti savezni~kih zemalja sa
jugoslavenskim pitanjem. Takvo tijelo, pod imenom Hrvatski odbor, osnovano
je ve} u novembru 1914. u Firenci. Ovo tijelo formalno se konstituiralo 1.
V 1915. u Parizu, pod nazivom Jugoslavenski odbor. Za predsjednika Odbora
izabran je dr. Ante Trumbi}, istaknuti hrvatski politi~ar iz Dalmacije. U
Odboru je bilo vi{e istaknutih politi~ara iz Hrvatske, a od slovena~kih
predstavnika najzna~ajniji i najaktivniji bio je dr. Bogumil Vo{njak. Bosnu
i Hercegovinu u Odboru su predstavljala trojica srpskih bosanskih politi~ara:
dr. Nikola Stojanovi}, Du{an Vasiljevi} i dr. Milan Sr{ki}. To zna~i da u
Jugoslavenskom odboru nije bilo politi~kih predstavnika Bo{njaka. Stalno
sjedi{te Jugoslavenskog odbora bilo je u Londonu. Jugoslavenski odbor
uspio je ostvariti dosta blisku saradnju sa srpskom vladom, posebno u borbi
protiv odredaba tajnog Londonskog protokola, kojim su saveznici obe}ali
Italiji Dalmaciju i Istru. Koriste}i se diplomatskom mre`om Kraljevine Srbije,
473
Tako ovaj i sli~ni proglasi nisu u tom prevratnom vremenu mogli sami
po sebi suzbiti razli~ite nerede i previranja, me|u kojima je na prvom
mjestu bilo agrarno nasilje. Zbog op}eg nereda u mnogim dijelovima zemlje,
do{lo je 4. XI 1918. kod Vi{egrada do sastanka predstavnika Glavnog
odbora Narodnog vije}a SHS za BiH sa vojvodom Stepom Stepanovi}em,
komandantom Druge srpske armije. Tu je postignut sporazum da jedinice
Druge srpske armije u|u u BiH i preuzmu brigu o javnoj sigurnosti i
odr`avanju reda i mira. Tako su ve} 6. XI 1918. prve srpske jedinice u{le
u Sarajevo, a zatim postepeno i u druga mjesta BiH.
Istoga dana, 6. XI 1918, po~ela je u @enevi Konferencija o jugoslavenskom ujedinjenju. Stvaranjem Dr`ave SHS nastala je sa stanovi{ta jugoslavenskog pitanja jedna bitno nova pravna situacija. Sada prema Kraljevini
Srbiji nije stajalo jedno nezvani~no politi~ko tijelo, kao {to je bio Jugoslavenski odbor, nego jedna nova dr`ava, koja je obuhvatala sve ju`noslavenske
zemlje biv{e AustroUgarske, osim Vojvodine. Ve} po~etkom novembra
1918. do{lo je to prvog poku{aja ujedinjenja Dr`ave SHS i Kraljevine Srbije.
U tom cilju vo|eni su od 6. do 9. XI 1918. pregovori u @enevi izme|u
srpske vlade, Narodnog vije}a SHS, Jugoslavenskog odbora i predstavnika
srbijanske opozicije. Pregovori su zavr{eni usvajanjem jedne deklaracije,
u literaturi poznate kao @enevska deklaracija, koja je prema op}em mi{ljenju
predvi|ala da se bar u po~etku ujedinjenje izvr{i na konfederativnom principu. Predstavnici Narodnog vije}a SHS i Jugoslavenskog odbora `eljeli su
@enevskim sporazumom, bar za izvjesno vrijeme, otkloniti velikosrpski unitaristi~ki koncept ujedinjenja, u nadi da }e se kasnije u Ustavotvornoj
skup{tini na}i za njih povoljnije rje{enje. I sam predsjednik srpske vlade
Nikola Pa{i} bio je prisiljen pristati na takav sporazum, po{to je na konferenciji ostao u manjini. Po povratku u Beograd, Pa{i} je odmah podnio
ostavku na mjesto predsjednika vlade i time anulirao svoj potpis na @enevskoj
deklaraciji. Time je omogu}io srpskoj vladi da naknadno odbije da primi
@enevski sporazum, {to je ona i u~inila. Sporazum su odbili i neki ~lanovi
Narodnog vije}a u Zagrebu, posebno njegov potpredsjednik Svetozar Pribi}evi}, koji se odlu~no zalagao za unitaristi~ki koncept ujedinjenja. Time
je propao posljednji poku{aj da se ujedinjenje ostvari na ravnopravnoj
osnovi.
Situacija u novostvorenoj Dr`avi Slovenaca, Hrvata i Srba bila je izuzetno
te{ka usljed agrarnih i drugih revolucionarnih nemira, te prodora italijanske
vojske u Istru, Rijeku, dijelove Slovenije i Dalmacije. Dr`ava SHS nije
raspolagala ni sa kakvom zna~ajnijom oru`anom silom da bi sve to mogla
sprije~iti. Zato je sa raznih strana po`urivano njeno ujedinjenje sa Kraljevinom Srbijom. U takvoj je situaciji Narodno vije}e SHS, poslije dugih rasprava,
480
481
482
VI DIO
^inom ujedinjenja 1. XII 1918. BiH je u{la u sastav jedinstvene jugoslavenske dr`ave, ali je jo{ jedno du`e vrijeme zadr`ala neke elemente
i oblike svoje dr`avnosti i autonomnosti. Glavni odbor Narodnog vije}a za
BiH prestao je sa radom 31. XII 1918, ali je Narodna vlada za BiH nastavila
i dalje obavljati svoje redovne poslove. Narodna vlada, koja je imala deset
povjereni{tava, radila je pod tim imenom do 31. I 1919. godine. U me|uvremenu, u skladu sa tendencijom centralizacije vlasti u novoj dr`avi, naredbom
regenta Aleksandra, Narodna vlada preimenovana je u Zemaljsku vladu i
iz njenog djelokruga izdvojeni su i prenijeti na centralnu vladu u Beogradu
spoljni i vojni poslovi, dr`avne finansije, poslovi ishrane i obnove zemlje
i trgovine, obrta i industrije. Tako je, umjesto ranijih deset, Zemaljska vlada
za BiH od 1. II 1919. imala samo ~etiri povjereni{tva: za unutra{nje poslove,
pravosu|e, poljoprivredu, te prosvjetu i vjerske poslove.
Zbog niza te{ko}a prakti~ne prirode, ove regentovom naredbom predvi|ene promjene tekle su vrlo sporo pa je u stvarnosti Zemaljska vlada za
BiH i u narednih ~etiripet godina u osnovi zadr`ala istu organizaciju i
strukturu vlasti kakvu je imala ranija Narodna vlada. Tako su u sastav
Zemaljske vlade za BiH, pored predsjednika i potpredsjednika, ulazili i
povjerenici za unutra{nje poslove, za pravosu|e, poljoprivredu i rudarstvo,
za zdravstvo i prehranu, za trgovinu, obrt, po{tu i brzojav, za bogo{tovlje i
nastavu, za narodnu odbranu i socijalnu skrb. Na sporost i postupnost
administrativnih promjena ukazuje terminologija i leksika koji su jo{ uvijek
bili austrougarski. [tavi{e, centralna vlada u Beogradu izdala je 26. II
1919. naredbu o uspostavljanju funkcije delegata ministra finansija pri
Zemaljskoj vladi za BiH. Njemu je ubrzo pridodat i povjerenik za javne
radove i `eljeznice, ~ime je u praksi djelokrug Zemaljske vlade zna~ajno
pro{iren, bez obzira na ~injenicu {to je naredbom o njenom osnivanju bio
su`en. Takvu situaciju nametala je `ivotna praksa, prije svega bo{nja~ka
egzistencija, iako je centralna vlast u Beogradu `eljela suprotno. To je,
pored ostalog, samo pokazivalo da je tradicija Bosne i Hercegovine i
bo{nja{tva te njihove dr`avnosti imala duboke korijene.
485
jela, odnosno prvog jugoslavenskog parlamenta. U privremeno narodno predstavni{tvo iz Slovenije su u{la 32 poslanika, iz Hrvatske sa Slavonijom,
Rijekom i Me|imurjem 62, iz Istre 4, iz Dalmacije 12, iz Vojvodine 24, iz
Srbije 84, iz Crne Gore 12 te iz Bosne i Hercegovine 42.
Prema odluci Narodnog vije}a SHS za BiH, me|u tih 42 zastupnika
bilo je svega jedanaest Bo{njaka. To su bili: dr. Mehmed Spaho, dr. Halid-beg
Hrasnica, Hamid Svrzo, [efkija Gluhi}, Ahmed-beg Salihbegovi}, dr. Ejub
Mujezinovi}, Suljaga Salihagi}, Mehmed-beg Ze~evi}, had`i Muhamed D`ini} i [ukrija Kurtovi}. Jugoslavenska muslimanska organizacija, koja je u
me|uvremenu osnovana, samo je prvu dvojicu, dr. Spahu i dr. Hrasnicu,
priznala za svoje predstavnike. Ostali su uglavnom bili pripadnici grupe
takozvanih "muslimanademokrata", okupljenih oko dnevnog lista Jednakost,
koji su izdavali i ure|ivali Hamid Svrzo, Ahmed Salihbegovi} i Ahmet
Had`ialagi}. JMO je smatrala da s obzirom na broj od 612.137 Bo{njaka
u BiH, prema popisu stanovni{tva iz 1910, Bo{njacima pripada 15 mjesta
u Privremenom narodnom predstani{tvu. Od tih 15, s obzirom na brojnost
mjesnih organizacija JMO i broj delegata prisutnih na njenoj osniva~koj
skup{tini, Jugoslavenskoj muslimanskoj organizaciji bi trebalo da pripadne
deset mjesta.
Kao svoje kandidate za Privremeno narodno predstavni{tvo JMO je
istakla dr. Halid-bega Hrasnicu, advokata iz Sarajeva, Sakiba Korkuta,
upravitelja Okru`ne medrese u Sarajevu, tuzlanskog gradona~elnika Osmana
Vilovi}a, dr. Hamdiju Karamehmedovi}a, ljekara iz Sarajeva, Fehima Kurbegovi}a, sudiju u Gra~anici, Ziju Rizaefendi}a, posjednika iz Sarajeva,
tuzlanskog predstojnika dr. Ahmed-bega Defterdarevi}a, dubi~kog na~elnika
Ahmeda [eri}a, banjalu~kog na~elnika dr. Ali-Kjamila D`ini}a i Saliha
Balji}a, profesora iz Mostara. Za njihove zamjenike predlo`eni su Hajdar
^ekro, in`enjer iz Sarajeva, Ibrahim Pajazetovi}, veterinar iz Cazina, tuzlanski odvjetnik dr. Bahrija Kadi}, Hasan Rustempa{i}, posjednik iz Bugojna,
dr. Atif Had`ikadi}, profesor iz Sarajeva, Husein Bi{~evi}, posjednik iz
Biha}a, Salih Had`iegri}, umirovljeni kadija iz Br~kog, Mustafa Kapetanovi},
sudski savjetnik iz Banje Luke, dr. Abdulah Bukvica, ljekar iz Br~kog i
dr. Murat Sari}, ljekar iz Mostara. Pored Centralnog odbora JMO, prigovore
na delegiranje i imenovanje bo{nja~kih predstavnika u PNP uputile su i
mjesne organizacije JMO iz Sarajeva, Rogatice, Te{nja, Doboja, Donjeg
Vakufa, Maglaja, ^ajni~a, Bugojna, Gra~anice, Tuzle i Konjica.
Prema tome, Privremeno narodno predstavni{tvo, zadu`eno da pripremi
izbore za Ustavotvornu skup{tinu, nije nastalo neposrednim izborima, koje
je vlada unaprijed isklju~ila, pozivaju}i se na me|unarodnu situaciju i
unutra{nja socijalnopoliti~ka vrenja. Zasjedanja tog Predstavni{tva bila
487
su ispunjena o{trim sukobima, najvi{e oko samog na~ina njegovog sastavljanja, a onda oko dono{enja Zakona o izborima za Ustavotvornu skup{tinu.
Taj je zakon kona~no donijet 3. IX 1920, nakon 18 mjeseci rada Privremenog
narodnog predstavni{tva. Bo{nja~ki predstavnici u PNP su se najvi{e anga`irali prilikom ratifikacije Sen`ermenskog ugovora sa Austrijom.
488
dr`ave SHS i time borbu protiv svih federalisti~kih i autonomisti~kih projekata dr`avnog ure|enja, ubrzalo politi~ko organiziranje drugih stranaka
na nacionalnoj i vjerskoj osnovi.
Ve} su u to vrijeme bo{nja~ke interese u javnosti zastupala dva lista,
Jednakost i Vrijeme. Prvi broj "politi~koinformativnog lista" Vrijeme pojavio
se 8. I 1919, kao glasilo Muslimanske organizacije, odnosno JMO u osnivanju.
List je izlazio dva puta nedjeljno, a ure|ivao ga je Sakib Korkut sa drugovima.
Ovaj list se ugasio ve} 18. II 1919, samo dan poslije osnivanja JMO. List
je odmah, kao organ Centralnog odbora JMO, sa istim urednikom i
ure|iva~kim odborom, nastavio izlaziti pod imenom Pravda. Time je JMO
ve} samim nazivom svog glasila isticala da Bo{njaci kao muslimani tra`e
pravdu, odnosno li~nu i imovinsku sigurnost, ostvarivanje i za{titu svojih
prava.
Fakti~ki, istovremeno sa osnivanjem Demokratske stranke, u Sarajevu
je na skup{tini odr`anoj od 14. do 17. II 1919. izvr{eno ujedinjenje svih
dotada{njih bo{nja~kih lokalnih politi~kih organizacija. Te su se organizacije
Bo{njaka tom prilikom ujedinile u jedinstvenu politi~ku stranku Bo{njaka
na podru~ju Bosne i Hercegovine, pod nazivom Jugoslavenska muslimanska
organizacija (JMO). Tu je donesen program i statut stranke i izabran je
Centralni odbor od 31 ~lana.
Za predsjednika je jednoglasno izabran tuzlanski muftija had`i hafiz
Ibrahim Maglajli}, a za potpredsjednike dr. Hamdija Karamehmedovi} i
dr. Halid-beg Hrasnica. Pored njih, u Centralni odbor su izabrani Sakib
Korkut, Zijo Rizaefendi}, Hajdar ^ekro, Edhem Mulabdi}, profesor Velija
Sadovi}, dr. Atif Had`ikadi}, te knji`evnici [emsudin Sarajli} i Hifzi Bjelevac. Svi su navedeni, osim muftije Maglajli}a, bili stalno nastanjeni u
Sarajevu, pa su po odluci osniva~ke skup{tine sa~injavali stalni radni ili
poslovni odbor stranke. U Centralni su odbor jo{ izabrani bijeljenski gradona~elnik Ibrahim Had`isalihovi}, dr. Abdulah Bukvica, Uzeir Uzeirbegovi}, veleposjednik iz Maglaja, Ahmet Kova~evi}, dr. Ahmet-beg Defterdarevi}, Hamdija Afgan, trgovac iz Banje Luke, Hamdija D`ini}, veleposjednik iz Banje Luke, gradona~elnik Bosanskog Novog Alija Bi{~evi}, dr.
Ali-Kjamil D`ini}, Ahmed [eri}, Muhamed-beg Hrasnica, sudski savjetnik
iz Travnika, Hamid Kurbegovi}, posjednik iz Donjeg Vakufa, Hasan Miljkovi}, posjednik iz Cazina, Husein Bi{~evi}, posjednik iz Biha}a, dr. Osman
Kulenovi}, policijski pristav iz Bosanskog Novog, Muhamed Ibrahimpa{i},
veleposjednik iz Biha}a, Salih Balji} i muftija [akir Mesihovi}.
U ovom prvom izabranom vo|stvu i rukovodstvu JMO svega su ~etverica:
Hamdija D`ini}, dr. Hamdija Karamehmedovi}, hafiz Ibrahim Maglajli} i
Muhamed Ibrahimpa{i} bili aktivni politi~ari i funkcioneri Ujedinjene musli493
494
499
^lanom 134. Vidovdanskog ustava predvi|eno je da se zate~ene pokrajinske uprave zadr`e dok se ne donese zakon o podjeli zemlje na oblasti,
okruge i op}ine, kako je to odre|eno ~lanom 95. Ustava. U tom smislu,
Zemaljska vlada BiH je obavljala poslove iz svog djelokruga sve do 21. VII
1921, kada je uspostavljena Pokrajinska uprava za BiH. Radilo se ustvari
o obi~nom preimenovanju, jer je tada{nji i ujedno posljednji predsjednik
Zemaljske vlade, Nikola \ur|evi}, nakon formalnog podno{enja ostavke,
odmah kraljevim dekretom imenovan za Pokrajinskog namjesnika za Bosnu
i Hercegovinu. Narodna skup{tina je 26. IV 1922. kona~no donijela Zakon
o oblasnoj i sreskoj samoupravi, kojim je bila predvi|ena podjela dr`ave
na 33 oblasti. Dotada{nji okruzi u BiH su, u skladu sa ~lanom 135. Vidovdanskog ustava, automatski postali oblasti: tuzlanska, sarajevska, hercegova~ka (mostarska), travni~ka, vrbaska (banjalu~ka) i biha}ka. Ali i
pored toga, u BiH je i dalje djelovala Pokrajinska uprava. Ministarstvo
unutra{njih djela je odmah po~elo po`urivati likvidaciju Pokrajinske uprave,
smatraju}i da je ve} vrijeme za dokidanje pokrajinskih vlada koje su, bez
obzira na stalno smanjivanje njihovih nadle`nosti, u narodu op}enito smatrane kao vlade njegove u`e historijske domovine. To nije odgovaralo osnovnoj
intenciji Vidovdanskog ustava da se u dr`avi provede potpuna centralizacija
uprave. Tako je ve} 26. VIII 1922. za pokrajinskog namjesnika BiH imenovan biv{i na~elnik mostarskog okruga Ljubomir Vulovi}, sa isklju~ivim
zadatkom da likvidira Pokrajinsku upravu u BiH i njene poslove jednim
dijelom prenese na oblasti sa velikim `upanima na ~elu, a drugim na
nadle`na ministarstva. Likvidacija Pokrajinske uprave pokazala se kao slo`en
i kompliciran posao koji je potrajao skoro dvije godine.
Tokom decembra 1923. dokinuta su odjeljenja za vjere, pravosu|e,
socijalnu politiku i unutra{nje poslove. Odjeljenje za poljoprivredu i vode
likvidirano je 31. I 1924. godine. Zdravstveni odsjek 1. februara i najzad
Odjeljenje za prosvjetu 14. II 1924. godine. Dopisom od 25. II 1924. pokrajinski namjesnik Lj. Vulovi} izvijestio je Ministarstvo unutra{njih djela
500
mogu}nosti ni za kakvo parlamentarno rje{enje, koje bi garantovalo odr`avanje punog dr`avnog i narodnog jedinstva". To je bio posljednji potez
u vje{to vo|enoj re`iji, ~ije je logi~no finale i posljednji korak bilo progla{enje
diktakture, odnosno li~ne kraljeve vlasti. Taj posljednji korak uslijedio je
samo jedan dan poslije ovog dvorskog saop}enja.
503
Proklamacijom "mome dragom narodu, svim Srbima, Hrvatima i Slovencima", objavljenom 6. I 1929, kralj Aleksandar Kara|or|evi} ukinuo je
Vidovdanski ustav i parlament, te uveo diktaturu. U Proklamaciji se isti~e
da su "`alosni doga|aji u Narodnoj skup{tini pokolebali kod naroda veru
i korisnost te ustanove", dok su sporazumi izme|u stranaka i ljudi "postali
apsolutno nemogu}i". Zbog toga kralj smatra da je "nastupio ~as, kad izme|u
naroda i kralja ne mo`e i ne sme vi{e biti posrednika", pa je rije{io da
Ustav donesen 28. VI 1921. "prestane va`iti". To je prakti~no zna~ilo da
je ukinut parlament i da je kralj i formalnopravno preuzeo cjelokupnu
vlast u zemlji. Istovremeno sa Proklamacijom obnarodovan je Zakon o kraljevskoj vlasti i vrhovnoj dr`avnoj upravi. Tim zakonom utvr|eno je da je
Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca nasljedna monarhija i da je kralj nosilac
cjelokupne vlasti u zemlji, zapovjednik vojne sile, a posebno nosilac zakonodavne vlasti, jer on i donosi i progla{ava zakone. Kralj je imenovao
predsjednika i ~lanove vlade i odre|ivao broj ministarstava. Istovremeno
je postavljao i ostale ~inovnike i dodjeljivao vojne ~inove. Kraljeva li~nost
bila je neprikosnovena i nije podlijegala nikakvoj odgovornosti. Za prvog
predsjednika vlade kralj je odmah imenovao generala Petra @ivkovi}a.
Prilikom zavo|enja diktature kralju su na ruku i{la i o~ekivanja naroda
da }e se, poslije perioda dugotrajnih i neplodnih politi~kih borbi, ukidanjem
stranaka, najzad po~eti rje{avati te{ke socijalne i ekonomske neda}e, koje
su tih godina sve vi{e optere}ivale narod, posebno selja{tvo kao njegov
najbrojniji dio. U tom smislu, Deklaracijom vlade generala @ivkovi}a, koja
je dopunjavala kraljevu proklamaciju, narodu se obe}avalo navodno preuzimanje mjera za otklanjanje njegovih privrednih i socijalnih nevolja, zavo|enje discipline u dr`avnoj upravi i izjedna~avanje zakonodavstva u cijeloj
dr`avi.
Zavo|enje diktature pro{lo je fakti~ki bez ikakvog otpora hrvatske i
srpske gra|anske opozicije. Malokrvna hrvatska opozicija sa Ma~ekom na
~elu u po~etku je ~ak mislila da su diktaturom stvorene pretpostavke za
njeno neposredno sporazumijevanje sa kraljem, bez posredovanja i u~e{}a
srpskih politi~kih stranaka, ~ime }e se "hrvatsko pitanje" br`e i lak{e rije{iti.
504
Nadzor nad vjerskim poslovima u {estojanuarskom re`imu povjeren je Ministarstvu pravde jer je dotada{nje Ministarstvo vjera ukinuto. [estojanuarski
re`im, za kratko vrijeme i bez problema, donio je zakone o pravoslavnoj
crkvi (8. XI 1929), Vjerskoj zajednici Jevreja (14. XII 1929) te o vi{e
malih protestantskih crkvi. Tim zakonima rad ovih crkava i vjerskih zajednica
stavljen je pod kontrolu Ministarstva pravde. Polo`aj katoli~ke crkve mogao
se regulirati samo putem sporazuma (tzv. konkordata) sa Svetom stolicom,
odnosno Vatikanom. Kako je to zahtijevalo duge i zamr{ene pregovore,
{estojanuarski re`im je rje{avanje tog pitanja odlo`io. Problem je nastao u
vezi sa Islamskom zajednicom, koja je u Bosni i Hercegovini imala svoju
autonomiju, za koju su se Bo{njaci, poslije desetgodi{njih napora, izborili
1909. godine. Re`im je `elio dokinuti tu autonomiju Bo{njaka u njihovim
vjerskim, vakufskim i mearifskim (prosvjetnim) poslovima i provesti jedinstvenu organizaciju Islamske vjerske zajednice na cjelokupnoj dr`avnoj
teritoriji, pod strogim nadzorom Ministarstva pravde. Islamska zajednica u
Bosni i Hercegovini `eljela je, naprotiv, sa~uvati svoju autonomiju, odnosno
pro{iriti je, tako da njome budu obuhva}eni svi Bo{njaci i drugi muslimani
u Kraljevini Jugoslaviji.
Politi~ka operacija ukidanja autonomije Islamske zajednice i njenog
stavljanja pod kontrolu vlade povjerena je radikalskom politi~aru iz Bosne,
dr. Milanu Sr{ki}u, tada ministru pravde, u ~iju nadle`nost su spadali
vjerski poslovi. Nakon toga, trebalo je da se provede drugi dio plana, koji
se sastojao u uvo|enju u vo|stvo islamske vjerske organizacije prore`imskih
ljudi.
Prvi dio plana, reorganizacija Islamske zajednice i njeno stavljanje pod
kontrolu Ministarstva pravde, izveden je Zakonom o Islamskoj vjerskoj
zajednici Kraljevine Jugoslavije od 31. I 1930. godine. Zakonom je stavljen
van snage [tatut za autonomnu upravu islamskih vjerskih i vakufskomearifskih poslova u Bosni i Hercegovini od 15. IV 1909. godine. Tako je u BiH
ukinuta vjerska, vakufska i prosvjetna samouprava Bo{njaka. Vjerska i
vakufskomearifska organizacija Bo{njaka dobila je jedinstveni slu`beni
naziv Islamska vjerska zajednica. Stupanjem na snagu ovog zakona stavljeni
su na raspolaganje reisul-ulema za Bosnu i Hercegovinu, vrhovni muftija
za Srbiju i Crnu Goru, ~lanovi Ulema-med`lisa u Sarajevu i sve muftije.
Zakon je odredio da }e reisul-ulemu, sa sjedi{tem u Beogradu, ~lanove
dvaju ulema-med`lisa, u Sarajevu i Skoplju, te devetericu muftija postaviti
kralj svojim ukazom. Time su svi vjerski poslovi predati u ruke vjerskim
funkcionerima i organima koje je imenovala dr`ava. Me|utim, vakufskomearifski poslovi nisu ostavljeni ni nekim imenovanim organima, nego su
508
i Hercegovina je, prema tome, bila okosnica i glavna meta agrarne reforme,
kojom nisu ostvarivani samo socijalnoekonomski, nego prije svega nacionalnopoliti~ki ciljevi. Trebalo je potpuno socijalnoekonomski uni{titi bo{nja~ke zemljoposjednike, a Bo{njake u cijelosti nacionopoliti~ki razoriti
i podjarmiti.
[estojanuarski re`im odlu~io je likvidirati agrarnu reformu. On je time
samo izra`avao te`nju gra|anstva da se ukine desetgodi{nje stanje privremenosti (19191931), zavede imovinskopravna sigurnost i stabiliziraju
agrarni odnosi. To nije bilo nimalo lahak zadatak za {estojanuarski re`im.
Trebalo je zadovoljiti zemljoposjednike i veleposjednike, ali izbje}i nezadovoljstvo selja{tva i njegovo eventualno suprotstavljanje vlastima.
Nizom zakona, po~ev od jeseni 1929, a naro~ito od 1931, re`im je
propisivao na~in likvidacije agrarne reforme, posebno za svaku od pokrajina
koje su njom bile zahva}ene. Iako je bila najvi{e zahva}ena agrarnom
reformom, BiH je, u odnosu na druge pokrajine, najgore pro{la. Naknada
za jedan hektar za oduzeta kmetska seli{ta u BiH bila je svega 290 dinara,
{to nije iznosilo ni cijelih 30 dinara po jednom dunumu, te je bilo ispod
svake stvarne vrijednosti zemlje. Istovremeno, u drugim pokrajinama, koje
su u daleko manjoj mjeri bile zahva}ene agrarnom reformom, ta cijena bila
je sedam do deset puta vi{a. Dr`ava se obavezala da }e za oduzeta seli{ta
u BiH isplatiti vlasnicima 255.000.000 dinara, tako {to }e im polovinu
platiti u gotovini, a polovinu u obveznicama sa 6 % kamate na nominalni
iznos u roku od ~etrdeset godina. Isplata je po~ela 1936/37. i trebalo je
da se okon~a 1975. godine. Do po~etka rata 1941. ispla}ena su svega ~etiri
kupona ili samo deset posto od predvi|ene sume. To zna~i da je dr`ava
ostala du`na zemljovlasnicima jo{ skoro polovinu predvi|ene naknade.
Isto je bilo i sa naknadom za oduzetih ne{to vi{e od 400.000 hektara
beglu~ke zemlje, {to je bio privatni posjed, a za koje se dr`ava obavezala
isplatiti vlasnicima 600 miliona dinara ili oko 1.500 dinara po jednom
hektaru. Sve je trebalo isplatiti u obveznicama sa 6 % kamate u roku od
43 godine, tj. od 1936. do 1978. godine. Kako je do po~etka rata 1941.
izdato i ispla}eno trinaest od ukupno pedeset predvi|enih kupona, dr`ava
je ostala du`na vlasnicima preko 50 % predvi|ene naknade. Sigurno je da
BiH, kao i sve druge zemlje u Evropi, nije mogla izbje}i dokidanje ostataka
biv{ih feudalnih odnosa. Problem je u tome {to to nije u~injeno uz pravi~nu
naknadu i u skladu sa ekonomskim pravilima agrarne reforme. U stvarnosti,
agrarna reforma poslu`ila je kao sredstvo za jednostrano obezvla{}ivanje
Bo{njaka i postizanje odre|enih nacionalnopoliti~kih ciljeva.
Stanje stvoreno {estojanuarskom diktakturom u cijelosti je potvr|eno
i ozakonjeno drugim ustavom Kraljevine Jugoslavije, koji je kralj "dao"
510
koje bi, prema novim propisima, za svoju obnovu morale izmijeniti svoje
programe i uskladiti ih sa slu`benim osnovnim linijama dr`avnog ure|enja.
Takva mogu}nost je, zbog svih politi~kih okolnosti, u jesen 1931. bila
isklju~ena. Prvi izbori za Narodno predstavni{tvo raspisani su 8. XI 1931,
a novoizabrana skup{tina trebala je da se sastane u Beogradu 7. decembra
iste godine. Pred novembarske izbore 1931. dr. Mehmed Spaho je dao
izjavu sa vo|ama ~etiri druge gra|anske stranke: Acom Stanojevi}em, vo|om
staroradikala, Ljubom Davidovi}em, vo|om demokrata, Jocom Jovanovi}em,
vo|om zemljoradnika i Antonom Koro{cem, vo|om Slovenske ljudske stranke. Oni su zajedni~ki izjavili da novi Ustav, koji je kralj Aleksandar poklonio
narodu 3. IX 1931, onemogu}ava izra`avanje prave narodne volje na predstoje}im izborima te da njihove stranke ne}e na njih ni iza}i. Izborni zakon
im to svakako nije ni omogu}avao pa se na izborima pojavila samo jedna
stranka, Jugoslovenska radikalna selja~ka demokratija (u narodu podsmje{ljivo nazivana "Jare se dere"), koju je kao dvorsku stranku osnovao general
Petar @ivkovi}. Na izborima se pojavila samo jedna "zemaljska kandidaciona
lista", na ~ijem ~elu je bio predsjednik vlade, general Petar @ivkovi}. Glasanje
je bilo javno i to usmenom izjavom na birali{tu. Policija je u~inila svoje.
Terorom, nasiljem, obe}anjima i novcem natjerala je i prisilila veliki dio
bira~a prvo da uop}e iza|u na izbore, a onda da glasaju za Petra @ivkovi}a.
Na izbore nisu iza{li ni glasali jedino samosvjesni, ekonomski i politi~ki
nezavisni ljudi, koji su ve} tada znali da se bez organiziranog i aktivnog
sudjelovanja u izbornoj borbi nije mogu}e suprostaviti vladaju}oj politici i
njenim nosiocima. Za takav organizirani nastup na izborima u novembru
1931. nije bilo ni vremena, ni prilike. Prvi izbori za Senat obavljeni su
3. I 1932, ~ime je kompletirano Narodno predstavni{tvo.
Kralj se svojom prijestolnom besjedom obratio Narodnom predstavni{tvu
18. I 1932. godine. On je na prvom mjestu naglasio da je odlukom od 6.
I 1929. "presekao ono zlo stanje" i "ispunio svoju du`nost pred nacijom i
istorijom". "Mojoj vladi" istakao je dalje kralj, "kojoj sam tada poverio
upravu zemlje, stavio sam u zadatak, da dobrom upravom {to pre sti{a
strasti i oja~a narodu veru u budu}nost. U tom pogledu kraljevska vlada
ulagala je s uspehom najve}e napore." U odgovoru na tu besjedu Predsjedni{tvo Narodnog predstavni{tva odalo je "puno priznanje kraljevskoj
vladi" i odobrilo "njezin rad od 6. I 1929. na ovamo u kom su zna~ajnom
periodu na{e istorije, na korist i sre}u zemlje, udareni temelji koji se vi{e
ne}e razgraditi". U stvarnosti je ubrzo po~elo njihovo razgra|ivanje koje je
~ak teklo br`e nego {to se u po~etku moglo pretpostaviti.
Poslanici, izabrani na listi generala Petra @ivkovi}a, formalno su se
konstituirali kao politi~ka stranka, pod nazivom Jugoslovenska radikal513
tacijama. U njima se na prvom mjestu isti~e da su izigrana osnovna demokratska na~ela na kojima se imala izgraditi dr`ava. Glavni uzrok negativnih
pojava u privrednom, dru{tvenom i politi~kom `ivotu je centralisti~ko dr`avno
ure|enje. Takvo ure|enje do krajnjih granica je zao{trilo sva politi~ka, a
posebno nacionalno pitanje. Zato se tra`i ure|enje dr`ave "po ravnopravnim
politi~kohistorijskim jedinicama", od kojih je jedna i Bosna i Hercegovina.
Vo|stvo JMOa slijedi dalje svoj opozicioni stav prema vladinoj politici,
uz istovremeno povezivanje i saradnju sa opozicionim dijelovima drugih
stranaka, u prvom redu Demokratske, Slovenske ljudske stranke i HSSa.
Ovim rezolucijama, ili "punktacijama", gra|anskih stranaka, vladaju}i
vrh do`ivio je osudu i odbacivanje nacionalnog i dr`avnog unitarizma i
centralizma iz redova vlastite klase. Vezan za svoju apsolutisti~ku politiku,
kralj nije bio spreman priznati poraz ni do smrti. Kralj Aleksandar je ubijen
prilikom slu`bene posjete Francuskoj, u Marseju 9. X 1934. teroristi~kom
akcijom VMROa i usta{a, podstaknutom iz Italije i Ma|arske. Vlast u
zemlji preuzelo je namjesni{tvo, koje je kralj imenovao u svom testamentu,
napisanom 5. I 1934. na Bledu. Umjesto maloljetnog kralja Petra II Kara|or|evi}a, vlast su vr{ili namjesnici: knez Pavle Kara|or|evi}, "kraljev
brat od strica", dr. Radenko Stankovi}, senator i ministar prosvjete i dr.
Ivo Perovi}, ban Savske banovine. Vlast je u su{tini pripala knezu Pavlu.
Druga dvojica namjesnika su tu bili tek formalno, jer je ~lan 41. Ustava
predvi|ao da se maloljetnom kralju imenuje tro~lano namjesni{tvo. Pogibija
kralja i smjena na vrhu dr`ave uticali su da re`im br`e napusti politiku
otvorene diktature. Re`im ipak nije tako lahko odustajao od centralizma i
unitaristi~ke ideologije. Vladaju}a JNS i njen predsjednik vlade Bogoljub
Jevti} ~vrsto su se dr`ali Oktroiranog ustava i njegovih postavki o navodnoj
jedinstvenoj jugoslavenskoj naciji i centralisti~ki ure|enoj dr`avi. Takva
politika vlade smatrana je zakonom za sve i svakoga, od koje nema odstupanja
ni za savremena niti za budu}a pokoljenja. Ali, stvari su se i tu ubrzo
promijenile.
515
ljudske stranke i Jugoslavenske muslimanske organizacije. Osnivanjem koalicione vlade Stojadinovi}SpahoKoro{ec formalno je ozna~en kraj {estojanuarske diktature, njene prakse grubog nasilja i politike i ideologije integralnog jugoslavenstva.
Kao jedan od uslova za ulazak u vladu Milana Stojadinovi}a, u kojoj
je preuzeo resor ministarstva saobra}aja, dr. Mehmed Spaho je tra`io reviziju
{estojanuarskog zakonodavstva o Islamskoj vjerskoj zajednici, vra}anje sjedi{ta reisul-uleme u Sarajevo i uklanjanje vlastitih politi~kih protivnika iz
vjerske i vakufske organizacije. U skladu sa sporazumom SpahoStojadinovi}, ve} je 28. II 1936. progla{ena Uredba sa zakonskom snagom, kojom
su Zakon i Ustav IVZ stavljeni van snage. Samo dvije nedjelje poslije toga,
14. III 1936, penzioniran je reisul-ulema Ibrahim-ef. Maglajli}. Novi Ustav
IVZ donijet je 24. X 1936, nakon ~ega je za prvog naibu-reisa (namjesnika,
zastupnika) Vrhovnog vjerskog starje{instva, sa sjedi{tem u Beogradu, postavljen profesor Salih Safvet Ba{i}.
Ustavom iz 1936. ukinuta su muftijstva, zatim dvojstvo u organizaciji
IVZ, sa dva ulema-med`lisa, dva vakufskomearifska vije}a i dvije vakufske
direkcije. Umjesto toga, Ustav je propisao osnivanje jednog ulema-med`lisa,
neposredno uz reisul-ulemu i jedinstvene direkcije vakufa za cijelu dr`avu,
te je op}enito oja~ao ulogu lai~kog faktora u upravi i poslovima IVZ. Tokom
1937. obavljeni su izbori za Vakufski sabor i ~lanove Izbornog tijela za
izbor reisul-uleme. Ovo izborno tijelo sastalo se 20. IV 1937. i prema Ustavu
izabralo trojicu kandidata za reisul-ulemu: Fehim-ef. Spahu, predsjednika
Vrhovnog {erijatskog suda u Sarajevu, Ahmet-ef. Bureka, muderisa (profesora) Gazi Husrevbegove medrese u Sarajevu i Mehmed-ef. Tufu, profesora
Vi{e islamske {erijatskoteolo{ke {kole. Na osnovu ovog prijedloga, ukazom
od 26. IV 1938, kraljevski namjesnici imenovali su Fehim-ef. Spahu za
reisul-ulemu IVZ u Kraljevini Jugoslaviji. Du`nost reisa F. Spaho primio
je 6. maja iste godine od prvog naiba Salih-ef. Ba{i}a, a sve~ano ustoli~enje
i predaja men{ure (duhovne investiture) obavljeni su u Carevoj d`amiji u
Sarajevu, 9. VI 1938. godine.
Kada je osnovana krajem juna 1935, Stojadinovi}eva vlada je u po~etku
priznavala da je "hrvatsko pitanje" otvoreno. U tom smislu Stojadinovi} je
pozivao dr. Vladimira Ma~eka i Hrvatsku selja~ku stranku da mu se, uz
slovena~ke i bosanskomuslimanske predstavnike, pridru`i. HSS je, skupa
sa Samostalnom demokratskom strankom, koju su ~inili Srbi u Hrvatskoj,
to odbila. Bez obzira na ~injenicu {to su bili moralni pobjednici na izborima
5. V 1935, HSS i SDS su, kao takozvana Selja~kodemokratska koalicija,
odbili da u|u u vladu i u~estvuju u radu parlamenta. Stojadinovi} je zato
promijenio politi~ki kurs. Oslanjaju}i se na radikale, Slovensku ljudsku
517
Hitno rje{avanje "hrvatskog pitanja" nametale su, kako unutra{njopoliti~ke okolnosti tako i spoljnopoliti~ke prilike. Na unutra{njopoliti~kom
planu trebalo je neutralizirati ekstremne profa{isti~ke organizacije frankovaca i usta{a, koje su te`ile izdvajanju Hrvatske iz sastava Jugoslavije. S
druge strane, sporazum i rje{avanje "hrvatskog pitanja" nametala je i spoljnopoliti~ka situacija. Agresivna politika nacisti~ke Njema~ke i fa{isti~ke
Italije ukazivala je da se Evropa nalazi neposredno pred izbijanjem Drugog
svjetskog rata. U tim okolnostima trebalo je potra`iti mogu}nost sporazuma
vladaju}e srpske bur`oazije i opozicione hrvatske bur`oazije, odnosno njihovih politi~kih predstavnika, kako bi Kraljevina Jugoslavija, suo~ena sa
neposrednom opasno{}u rata, postigla odre|enu unutra{nju stabilnost.
Predsjednik vlade Dragi{a Cvetkovi} i vo|a HSSa dr. Vlatko Ma~ek
potpisali su 26. VIII 1939. sporazum koji je u biti sadr`avao dvije ta~ke:
(1) osnivanje koalicione vlade Cvetkovi}Ma~ek; i (2) osnivanje Banovine
Hrvatske. U dr`avnopravnom smislu sporazum je izra`en dono{enjem Uredbe o Banovini Hrvatskoj, koja je obnarodovana istog dana kada je potpisan
sporazum, 26. VIII 1939. godine. Sporazum i rje{enje "hrvatskog pitanja"
izvedeni su potpuno na ra~un Bosne i Hercegovine, a posebno Bo{njaka.
Prema Uredbi o Banovini Hrvatskoj u njen sastav u{le su dotada{nja Savska
i Primorska banovina te kotarevi Dubrovnik, [id, Ilok, Br~ko, Grada~ac,
Derventa, Travnik i Fojnica. Budu}i da su Primorskoj banovini od ranije
pripadali znatni dijelovi BiH, u sastavu Banovine Hrvatske na{lo se trinaest
kotara iz BiH. To su bili: Br~ko, Bugojno, Derventa, Duvno, Fojnica, Grada~ac, Konjic, Livno, Ljubu{ki, Mostar, Prozor, Stolac i Travnik. Time je
izvr{ena dalja podjela BiH i potpuno cijepanje njenog povijesnog tkiva.
Razgrani~enje Banovine Hrvatske sa preostalim teritorijem Drinske, Vrbaske
i Zetske banovine izvr{eno je uz pretpostavku da Bo{njaci uop}e ne postoje,
odnosno da ne `ive na tim prostorima.
Uredbom o Banovini Hrvatskoj, odnosno njenom realizacijom, izvr{ena
je temeljna revizija Oktroiranog ustava iz 1931. godine. Uspostavljanjem
Banovine Hrvatske kona~no je napu{ten {estojanuarski koncept narodnog
i dr`avnog jedinstva te vje{ta~ka ideja "jugoslavenskog naroda". Velikosrpski
519
li~no u`ivali me|u Bo{njacma izme|u dva svjetska rata veliku popularnost,
ali su imali i svojih protivnika.
Tako je u bo{nja~koj javnosti do{lo do odre|ene podjele na moderniste
ili reformiste, na jednoj, i tradicionaliste ili konzervativce na drugoj strani.
Modernisti i reformisti su se javili kako me|u svjetovnom inteligencijom,
tako i me|u ilmijom. Ideje svjetovnog modernizma veoma su osna`ene
trijumfom takve orijentacije u Turskoj. Me|u svjetovnim modernistima najaktivniji su u dvadesetim godinama bili D`evad-beg Sulejmanpa{i} i Edhem
Bulbulovi}. Njihovim zalaganjem osnovan je u januaru 1928. jedan intelektualni krug, pod nazivom Reforma organizacija naprednih muslimana.
Krug je jedno kra}e vrijeme izdavao i svoj list pod nazivom Reforma. U
svoje osnovne vjerskoprosvjetne ciljeve Reforma je postavila na prvo mjesto
dovo|enje vjerskog odgoja Bo{njaka u sklad sa duhom vremena, {to je na
prvom mjestu podrazumijevalo modernizaciju i osavremenjivanje vakufa,
zatim iskorjenjivanje svih predrasuda i praznovjerja i sl. [to se ti~e dru{tvenomoralnih ciljeva, centralno mjesto je zauzimalo pitanje otkrivanja i
emancipacije bo{nja~ke muslimanske `ene putem njenog {kolovanja i uvo|enja u privredni i socijalni `ivot.
Na tre}em je mjestu bilo pitanje nacionalne samosvijesti, koje je obuhvatalo problem polo`aja Bo{njaka izme|u slavenstva i orijentalnog arapskoturskog svijeta te izme|u Srba i Hrvata. U tom smislu reformisti su
insistirali na nacionalnom osvje{}ivanju Bo{njaka, tako da oni kao "autohtoni
elemenat" vide u Jugoslaviji svoju pravu i jedinu domovinu.
Uporedo sa modernisti~kim i reformisti~kim akcijama bo{nja~ke svjetovne inteligencije, i{la su i reformisti~ka nastojanja prosvije}ene i moderne
uleme. Nju je predvodio poznati vjerski prosvjetitelj i reformator Mehmed
D`emaludin ^au{evi}, tada{nji reisul-ulema. Me|u vjerskim modernistima
isticali su se jo{ poznati pisci i prevodioci Salih-beg Bakamovi}, [ukrija
Alagi}, Ibrahim Feji}, Osman Nuri Had`i} i drugi.
Prilikom boravka u Turskoj tokom 1927. ^au{evi} se bli`e upoznao
sa Atatrukovim reformama, o kojima je sa odu{evljenjem govorio u jednoj
izjavi objavljenoj u beogradskoj Politici 10. XII 1927. godine. ^au{evi} je
u istom smislu dao 31. XII 1927. izjavu sarajevskom listu Ve~ernja po{ta.
Ovi ^au{evi}evi istupi, odnosno op}enito istupi modernisti~ke uleme
doveli su do reagiranja tradicionalista. Ovi su putem Islamske izborne kurije
usvojili i 10. VII 1928. objavili svoju Izjavu ili Takrir. Ovu izjavu je potpisalo
29 islamskih u~enjaka iz BiH, me|u kojima i {esterica muftija. Tu je
iznijeto niz zamjerki i primjedbi ^au{evi}u kao reisul-ulemi. Takrir je u
cjelosti preveden i objavljen na arapskom jeziku u kairskom listu ElFeth,
glasilu egipatskih "Mladih muslimana", pod redakcijskim naslovom Poraz
522
526
VIII DIO
548
550
552
gdje je za Listu Narodnog fronta glasalo 6.574.975 ili 88,69 % bira~a, dok
je kutija bez liste dobila 838.239 ili 11,31 % glasova.
Oba doma Ustavotvorne skup{tine sastala su se 29. XI 1945, ta~no na
drugu godi{njicu Drugog zasjedanja AVNOJa. Na toj svojoj prvoj sjednici
Ustavotvorna skup{tina je donijela svoj prvi akt, pod nazivom Deklaracija
o progla{enju Federativne Narodne Republike Jugoslavije. Nakon kratkog
historijskog uvoda i podsje}anja na NOBu i njene tekovine, u Deklaraciji
se zaklju~uje da je saglasno slobodno izra`enoj volji svih naroda Jugoslavije,
Ustavotvorna skup{tina na zajedni~koj sjednici obaju domova "rije{ila i
rje{ava u ime naroda i na osnovu zakonskih odluka" da se Demokratska
Federativna Jugoslavija progla{ava narodnom republikom, pod imenom Federativna Narodna Republika Jugoslavija. Na kraju se konstatira da se
"ovom odlukom kona~no u ime svih naroda Jugoslavije ukida monarhija u
Jugoslaviji, a Petar II Kara|or|evi} s cijelom dinastijom Kara|or|evi}a
li{ava svih prava koja su njemu i dinastiji Kara|or|evi}a pripadala".
554
Polo`aj BiH
556
Sukob StaljinTito
559
561
Nepostojanje i nemogu}nost institucionalne identifikacije Bo{njaka desetlje}ima su pra}eni nedostatkom nu`nog minimuma spoznaje, kako Bo{njaka o sebi tako osobito pripadnika drugih naroda o njima. To je veoma
usporilo proces nacionalne, a osobito kulturne afirmacije Bo{njaka. Umjesto
ravnopravnosti, Bo{njacima je samo data "mogu}nost da se mirnim evolutivnim putem nacionalno opredijele". Politika se narednih decenija dr`ala
uvjerenja da su Bo{njaci samo jedna vjerska grupa, ~iji }e se pripadnici,
zavisno od svog kulturnopoliti~kog napretka, nacionalno opredjeljivati kao
Srbi, Hrvati, Crnogorci itd. [kola je bila glavno upori{te politike nacionalnog
opredjeljivanja. Ta je politika vodila odsustvu svake javne identifikacije
Bo{njaka i negiranju njihove povijesti, tradicije, knji`evnosti i svih onih
duhovnih vrijednosti ~ijim se usvajanjem u procesu odgoja i obrazovanja
razvija vlastito nacionalno bi}e i oblikuje svijest o njemu, odnosno svijest
o samom sebi.
U prvim poslijeratnim godinama obnovljeni su, na na~elima odvojenosti
crkve i dr`ave i slobode svijesti i vjeroispovijesti, proklamiranim prvim
Ustavom FNRJ i ustavima narodnih republika, organizacija i rad Islamske
vjerske zajednice. Kraj rata i oslobo|enje IVZ je do~ekala u te{kim organizacionim i materijalnim prilikama. Rukovodne strukture IVZ, preostale jo{
iz predratnog doba, ostale su bez kontakta sa ni`im vjerskim slu`benicima
i svojim podru~nim organima te se Zajednica u cijelosti te{ko orijentirala
i snalazila u novim uslovima. Jedan broj vjerskih slu`benika je bilo dobrovoljno, bilo po sili zakona (naprimjer vjerou~itelji po osnovnim i srednjim
{kolama), bilo iz straha zbog militantne ateisti~ke propagande, napustio
vjersku slu`bu, smatraju}i je u poratnim okolnostima besperspektivnom.
Pored ostalog, to je bilo i zbog oduzimanja vakufske imovine, koja je predstavljala materijalnu bazu IVZ. Najve}i broj ni`ih vjerskih, uglavnom seoskih
i drugih d`ematskih imama, ostao je vjeran svom pozivu i svojim du`nostima.
Oni su i dalje obavljali vjerske du`nosti po d`amijama i mektebima, ~iji
je rad odobren 1946. odlukom Ministarstva prosvjete BiH. Mektebi su radili
sve do 1952. godine. Vakufska imovina, koja se sastojala uglavnom od
nekretnina, brojnih stambenih i poslovnih zgrada i objekata, gotovo je pot562
koji su se u cijeloj Jugoslaviji (317.125) izjasnili na ovaj na~in. U svakodnevnoj se politi~koj praksi osobenost Bo{njaka ipak uzimala u obzir, posebno u raznim predstavni~kopoliti~kim tijelima, mada proporcionalno ni
pribli`no njihovom udjelu u ukupnom stanovni{tvu. Istovremeno je prakti~no
bilo onemogu}eno prou~avanje povijesti, knji`evnog i kulturnog razvitka
Bo{njaka. To je bila posljedica ~injenice da su vladaju}e snage dato povijesno
stanje poslije 1945. interpretirale tako da ne povrijede odre|ene nacionalne,
u prvom redu srpske, zapravo nacionalisti~ke interese, prisutne u BiH i
oko nje jo{ od prve polovine XIX stolje}a.
Dok se u zemlji tih godina vodila te{ka, slo`ena i rizi~na kulturnopoliti~ka borba da se Bo{njacima kona~no omogu}i da se nacionalno odrede,
makar i pod vjerskim imenom, sa velikim po~etnim slovom (Musliman),
dotle se po~etkom {ezdesetih godina jedna grupa intelektualaca u emigraciji,
da bi se oslobodila hrvatskog i srpskog pritiska, odlu~no vratila bo{nja{tvu,
kao stvarnoj i jedinoj bosanskomuslimanskoj nacionalnoj identifikaciji. Taj
je stav jasno i argumentirano iznio Adil Zulfikarpa{i} u jednom ~lanku
objavljenom septembraoktobra 1963. u ~asopisu Bosanski pogledi, koji je
tada izlazio u Fribourgu u [vicarskoj. Deset godina kasnije, upravo na toj
liniji, dr. Smail Bali} je objavio u Be~u na bosanskom jeziku kapitalnu
knjigu Kultura Bo{njaka. Politi~ke prilike u tada{njoj Jugoslaviji nisu bile
ni pribli`no zrele da se bo{nja{tvo, koje su zagovarali Zulfikarpa{i}, Bali}
i drugi saradnici Bosanskih pogleda, prihvati i u praksi provede. Stvari i
doga|aji u zemlji su tada tekli svojim drugim tokom.
Na prijelomu pedesetih i {ezdesetih godina po~elo se u nau~nim i
politi~kim krugovima probijati i postepeno prihva}ati shvatanje da su Bo{njaci posebna etni~ka, odnosno narodna cjelina. U uvodu drugog sveska
knjige Historija naroda Jugoslavije (ZagrebBeograd 1959/60) sinteti~ki je
analiziran uticaj osmanskih osvajanja na etni~ka kretanja u ju`noslavenskim
zemljama, uz konstataciju da je proces ja~anja etni~kog jedinstva Srba,
Hrvata, Crnogoraca i Bo{njaka naru{avala njihova podjela na tri vjere i tri
dr`ave, u kojima su ti narodi imali razli~it polo`aj. Tako su na feudalnoj
osnovi stvorene razlike izme|u Srba, Hrvata i Bo{njaka, koje tokom XVIII
st. jasno dolaze do izra`aja.
Po~etkom 60tih godina, u uslovima samoupravnog organiziranja, dozrijeva postepeno unutar dijela Saveza komunista, posebno u BiH, saznanje
da je teza o nacionalnom opredjeljivanju Bo{njaka u biti zaostatak nacionalisti~kog gledanja na njih, te da nema nikakve nau~ne osnove. Na neodr`ivost i besmislenost politike nacionalnog opredjeljivanja Bo{njaka u dva
je maha jasno upozorio i Josip Broz Tito, prvi put na II plenumu CK SKJ,
564
U tom se smislu 1968. pojavila knjiga Salima ]eri}a Muslimani srpskohrvatskog jezika. Pojava ove knjige, u kojoj S. ]eri}, ina~e ratni komandant proslavljene XVI muslimanske brigade, razmi{lja o svom narodu i
njegovoj povijesnoj sudbini, izazvala je burne reakcije i kritike od strane
tada{nje slu`bene politike. Bez obzira na ~injenicu {to je ]eri} do`ivio
politi~ku osudu, jer se "drznuo" da prekr{i partijsku disciplinu i pitanje
"muslimana srpskohrvatskog jezika" postavi kao nacionalno pitanje, taj se
proces vi{e nije mogao zaustaviti nikakvim represivnim partijskim mjerama.
Samo godinu dana kasnije (1969) iz {tampe je iza{la knjiga rasprava i
~lanaka Atifa Purivatre o bo{nja~kom nacionalnom pitanju, pod naslovom
Nacionalni i politi~ki razvitak Muslimana.
Po~etkom septembra 1969. odr`an je u Ohridu V kongres histori~ara
Jugoslavije, na kojem se raspravljalo o etni~kim i nacionalnim procesima
na jugoslavenskom tlu, od doseljavanja Slavena do poslijeratnih vremena.
Na Kongresu je podnijeto nekoliko referata o razli~itim pitanjima etni~kog
i nacionalnog fenomena Bo{njaka, o kojima je u svim sekcijama Kongresa
vo|ena veoma `iva rasprava. Ovaj kongres je u{ao u historiju kao prvi veliki
znanstveni forum na kojem se nacionalno pitanje Bo{njaka nastojalo, prije
svega, nau~no postaviti. U tom pogledu je klju~no mjesto imao referat dr.
Avde Su}eske o "historijskim osnovama posebnosti bosanskohercegova~kih
muslimana". Nau~no veoma utemeljen, ovaj je referat postao osnovom za
sva dalja istra`ivanja nacionalnog pitanja Bo{njaka koja su potom uslijedila.
Od tada se, bez obzira na sve otpore i pritiske, ali i politi~ke rizike koji
su se u tom pogledu javljali, ni`u takvi doga|aji, te brojne knjige i studije
iz historije, kulture, arhitekture, a posebno historije knji`evnosti Bo{njaka.
Prijeloman doga|aj u tom pogledu predstavljao je referat Knji`evna
kretanja u Bosni i Hercegovini od 1945. do danas, koji je akademik profesor
Midhat Begi} podnio na simpoziju odr`anom u Sarajevu 56. XI 1970, koji
je izdava~ka ku}a "Svjetlost" organizirala i uprili~ila kako bi obilje`ila
~etvrt stolje}a svog postojanja i rada. U ovom referatu profesor Begi} je
dao potpun program i ve} razra|enu skicu za jednu novu i originalnu
historiju knji`evnosti u Bosni i Hercegovini. On je smjelo stavio u sumnju
i sru{io niz ustaljenih, a jednostranih shvatanja i kulturnih monopola, koji
su se tokom skoro dva protekla stolje}a institucionalizirali i tako duhovno
zarobili bosanskog, posebno bo{nja~kog ~ovjeka. Profesor Begi} je tu u
prvi plan postavio pitanje revalorizacije knji`evnih i kulturnih tradicija
naroda Bosne i Hercegovine, odnosno neminovnost koncipiranja i pisanja
jedne nove historije knji`evnosti naroda Bosne i Hercegovine, u kojoj bi
bo{nja~ka literatura kona~no dobila mjesto koje joj pripada.
566
Ve} na samom skupu Begi} je zbog toga do`ivio o{tre napade, a nakon
toga je u dijelu sarajevske, te posebno beogradske knji`evnokulturne periodike protiv njega povedena prava nacionalisti~ka kampanja i hajka. To
nije nimalo obeshrabrilo bo{nja~ke intelektualce, pisce i histori~are, koji
postepeno, ali odlu~no pristupaju istra`ivanju i obradi svoje cjelokupne
povijesne ba{tine. Ve} 1971. iza{la je opse`na knji`evnohistorijska monografija Muhsina Rizvi}a o Beharu, prvom bo{nja~kom knji`evnom ~asopisu.
Po svom sadr`aju ova monografija predstavlja ustvari studiju o bo{nja~kom
kulturnom preporodu na prijelomu XIX i XX stolje}a. Sljede}e, 1972.
godine objavio je Alija Isakovi} jedan "izbor iz muslimanske knji`evnosti",
pod naslovom Biserje, kao prvu antologiju bo{nja~ke knji`evnosti. Kona~no,
dr. Muhamed Had`ijahi} je objavio 1974. enciklopedijsku studiju Od tradicije do identiteta, o "genezi nacionalnog pitanja bosanskih muslimana".
Time su kona~no sazreli uslovi da se postavi pitanje redefiniranja
koncepta studija historije naroda Bosne i Hercegovine. Potreba za takvim
redefiniranjem je shva}ena i priznata i unutar najve}eg dijela tada{njeg
rukovodstva Saveza komunista BiH. U partijskom se vrhu shvatilo da je
apsurdno da se na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu ne
izu~ava niti predaje historija naroda Bosne i Hercegovine kao poseban
predmet. Potrebu uvo|enja takvog predmeta nalagala je, pored ostalog,
logika ja~anja republi~ke dr`avnosti, {to je tada bio op}i politi~ki trend u
Jugoslaviji, za kojim Bosna i Hercegovina nije vi{e mogla niti smjela zaostajati.
U tom smislu su 1979, u okviru odgovaraju}ih tijela i struktura Republi~ke konferencije Socijalisti~kog saveza radnog naroda BiH, vo|ene
rasprave o neophodnosti da se konstituira Historija naroda BiH, kao samostalna nastavna disciplina. Bez obzira na ~injenicu {to su takvi zahtjevi
imali podr{ku najve}eg dijela partijskog vo|stva, vode}i bosanskosrpski
histori~ari, filozofi, knji`evni kriti~ari, politolozi, sociolozi i drugi, ina~e i
sami u pravilu ~lanovi Saveza komunista, pru`ili su tome `estok otpor, tako
{to su sve te rasprave naj~e{}e jednostavno ignorirali. Po toku tih rasprava
ve} se tada dalo naslutiti da unutar Saveza komunista BiH postoji jedno
neformalno, ali me|usobno ~vrsto povezano velikosrpsko nacionalisti~ko
jezgro, koje putem partijskog monopola svim sredstvima nastoji onemogu}iti
kulturnopoliti~ku afirmaciju Bo{njaka. Iz tog neformalnog velikosrpskog
udru`enja unutar Saveza komunista nastala je 1990. teroristi~ka Srpska
demokratska stranka.
Krajem {ezdesetih i po~etkom sedamdesetih godina zahtjevi za promjenama u politi~kom sistemu i redefiniranjem odnosa u jugoslavenskoj federaciji toliko su narasli da su se pretvorili u masovne pokrete. Na talasu tih
567
569
VII DIO
RAT 19411945
Pristupanjem Ma|arske, Rumunjske i Bugarske Trojnom paktu fa{isti~kih sila (Njema~ka, Italija i Japan) te italijanskom okupacijom Albanije,
Kraljevina Jugoslavija na{la se skoro u potpunom fa{isti~kom okru`enju.
Da bi se osigurala od te spoljne opasnosti, a izlo`ena velikom pritisku
Njema~ke i Italije, vlada Cvetkovi}Ma~ek potpisala je 25. III 1941. protokol o pristupanju Jugoslavije Trojnom paktu. Kraljevski namjesnik knez
Pavle i vlada Cvetkovi}Ma~ek nadali su se da }e na taj na~in Jugoslavija
izbje}i rat. Samo dva dana kasnije, 27. marta, grupa jugoslavenskih generala,
uz pomo} britanske obavje{tajne slu`be, izvela je dr`avni udar, kojim je
smijenila kraljevsko namjesni{tvo i vladu Cvetkovi}Ma~ek. Maloljetni kralj
Petar II je progla{en za kralja. Istovremeno je osnovana nova vlada, pod
predsjedni{tvom generala Du{ana Simovi}a. Dr`avni udar bio je propra}en
burnim demonstracijama, posebno u Beogradu i drugim mjestima Srbije.
Doga|aji od 27. marta imali su odraza i u BiH i u drugim krajevima dr`ave,
ali ne toliko silno kao u Srbiji. Vlada generala Simovi}a odmah je dala
izjavu da ostaje pri protokolu od 25. III 1941. godine. Ta izjava nije zadovoljila Njema~ku i Italiju, koje su, skupa sa svojim saveznicima Ma|arskom
i Bugarskom, 6. IV 1941, napale Jugoslaviju, bez prethodne objave rata.
U ratnim planovima General{taba jugoslavenske kraljevske vojske teritorija BiH, zbog svog centralnog geografskog polo`aja u dr`avi i planinske
konfiguracije tla, bila je predvi|ena kao pozadinsko podru~je. Odatle su,
~im je po~eo Aprilski rat 1941, kralj, vlada i Vrhovna komanda pobjegli
prvo u Zvornik, a zatim na Pale kod Sarajeva. Pred sna`nim i odlu~nim
njema~kim napadima, jugoslavenska kraljevska vojska ve} prvih dana rata
na{la se u stanju potpunog rasula. To se odmah osjetilo i u BiH, kao
strate{ki pozadinskom podru~ju. Veza izme|u ve}ine vojnih jedinica i Vrhovne komande na Palama potpuno se izgubila. U takvoj situaciji vlada je na
sjednici 13. IV 1941. odlu~ila da napusti zemlju. Istovremeno, ovlastila je
na~elnika Vrhovne komande, generala Danila Kalafatovi}a da, shodno prilikama, potpi{e sa Nijemcima, koji su ve} bili u Beogradu, bilo primirje,
bilo kapitulaciju jugoslavenske vojske. Nakon toga, vlada i kralj otputovali
su 15. IV 1941. avionom sa nik{i}kog aerodroma na Bliski istok, pod bri529
su velikim `upama ~ije je sjedi{te bilo izvan BiH. Tako je, na primjer,
Bosanska Posavina u{la u sastav `upe Veliko Posavlje, sa sjedi{tem u
Slavonskom Brodu. Nazivi `upa podudarali su se sa njihovim imenima jo{
iz vremena ranofeudalne Hrvatske ili sa imenima `upa i oblasti bosanske
srednjovjekovne dr`ave. Takvom organizacijom htjelo se ista}i tzv. hrvatsko
dr`avno i historijsko pravo na BiH, koje nikada i nigdje nije zapisano niti
je u stvarnosti postojalo. Uklju~ivanjem znatnih dijelova BiH u sastav velikih
`upa ~ija su sjedi{ta bila u Hrvatskoj `eljela se razbiti povijesna, dr`avnopravna i politi~koteritorijalna cjelina BiH, radi ~ega su usta{ke vlasti
izdale internu naredbu svom cjelokupnom tisku ({tampi) i svim dr`avnim
uredima da se ime Bosne i Hercegovine, osim u historijskom smislu, javno
ne spominje.
Sastavni i vrlo bitan dio takve politike bila su nastojanja da se Bo{njaci
jednostavno proglase Hrvatima i time im se oduzme njihov historijski i
narodni identitet. Ta nastojanja postaju posebno intenzivna od dolaska u
Zagreb poglavnika usta{ke dr`ave dr. Ante Paveli}a, 15. IV 1941. godine.
Ve} 30. IV 1941. donijeta je usta{ka zakonska odredba o arijevskom rasnom
karakteru "pripadnika islamske vjeroispovijesti" u BiH. Time se Bo{njacima
otvoreno negirao i oduzimao njihov narodni subjektivitet, njihovim jednostranim progla{avanjem za Hrvate. To je u biti bio jedan oblik genocida nad
Bo{njacima. Usta{ka dr`ava nije se zadr`ala samo na tome, nego je brojne,
njoj nepo}udne Bo{njake tokom rata i fizi~ki likvidirala. U tim uslovima
uz usta{ku dr`avu, a posebno uz usta{ki pokret, pristali su razni bo{nja~ki
deklasirani elementi te relativno rijetki pojedinci iz bo{nja~kih gra|anskih
i vjerskih vrhova.
Mada su Bo{njake, kao muslimane, krajnje licemjerno u svojoj propagandi nazivali "cvije}em hrvatskog naroda", usta{e nisu u praksi ni{ta preduzimale niti u~inile da ih za{tite od ~etni~kih pokolja. Osim toga, Bo{njaci
su, kao navodni "Hrvati islamske vjeroispovijedi", u strukturi vlasti NDH
bili krajnje zapostavljeni. Njima je prakti~no bio onemogu}en pristup stvarnim polugama dr`avne vlasti. Me|u 20 ministara u vladi NDH bila su samo
dvojica Bo{njaka. Od {est dr`avnih tajnika i 11 glavnih ravnatelja nije ni
jedan bio Bo{njak. Me|u 193 narodna zastupnika bilo je svega 13 Bo{njaka,
a me|u 12 vije}nika Dr`avnog vije}a samo tri. Od 112 kotarskih predstojnika
bilo je samo 12 Bo{njaka. Me|u velikim `upanima bilo ih je svega {est,
uz {est pod`upana. Ni jednog Bo{njaka nije bilo me|u vi{im ~inovnicima
Dr`avnog vije}a, vi{im ~inovnicima Predsjedni{tva vlade, vi{im ~inovnicima
Upravnog sudi{ta, Ra~unskog dvora i Ministarstva vanjskih poslova. Me|u
{efovima diplomatskih misija jedino je Hakija Had`i} bio poslanik u Budimpe{ti, a Salih Balji} konzul u Ljubljani. Drugih Bo{njaka me|u vi{im
531
~inovnicima poslanstava i konzulata nije bilo. Isti je slu~aj bio sa upraviteljima ispostava Glavnim ravnateljstvom za javni red i Glavnim ravnateljstvom za zdravstvo. Me|u sedmericom "krugovalnih" (radio) ravnatelja
i 462 "krugovalnih namje{tenika" nije bilo ni jednog Bo{njaka, {to o~igledno
zna~i da usta{ke vlasti, kada su u pitanju javno informiranje i propaganda,
nisu imale povjerenja u Bo{njake. Me|u vi{e stotina rukovodnih namje{tenika u Ministarstvu gospodarstva, Ministarstvu prosvjete, Dr`avnoj banci,
Riznici uprave i stra`e, Dr`avnoj riznici, Ministarstvu pravosu|a, te me|u
vi{im ~inovnicima po velikim `upama bila su svega 33 Bo{njaka.
532
536
Srpsko~etni~ki genocid nad Bo{njacima ima duboke korijene. Na jednoj strani to je ukorijenjena vjerska mr`nja i netrpeljivost, a na drugoj `elja
srpskih ideologa i politi~ara da pod svaku cijenu stvore etni~ki ~istu dr`avnu
teritoriju. Stoga su ~etnici od samog po~etka rata 1941. pristupili sistematskoj
fizi~koj likvidaciji Bo{njaka, odnosno genocidu. To je, kao trajno programsko
na~elo, izri~ito formulirano u spisima jednog od glavnih ~etni~kih ideologa,
Stevana Moljevi}a. U ~lanku Homogena Srbija i nekim pismima drugim
~etni~kim ideolozima on pi{e da zemlju treba "o~istiti od svih nesrpskih
elemenata". To bi se radilo ka`njavanjem smr}u na licu mjesta ili prisilnim
raseljavanjem Bo{njaka u Tursku i Albaniju. Sam vo|a ~etni~kog pokreta
Dra`a Mihajlovi} izdao je brojne naredbe svojim pot~injenim komandantima
o potrebi uni{tenja Bo{njaka.
Ljeti i u jesen 1941. brojno bo{nja~ko stanovni{tvo, posebno selja{tvo,
osobito u isto~noj Bosni, isto~noj Hercegovini i Bosanskoj krajini, bilo je
izlo`eno plja~ki i masovnim ubistvima od strane {ovinisti~ki orijentiranih
ustanika, naro~ito od strane ~etnika Dra`e Mihajlovi}a. Posebno su stradali
Bo{njaci na podru~ju srezova isto~ne Bosne (Fo~a, ^ajni~e, Gora`de, Vi{egrad, Vlasenica, Srebrenica i Rogatica). Pobijeno je i poklano vi{e desetaka
hiljada mu{karaca, `ena i djece, a pre`ivjeli su tra`ili spas u napu{tanju
svojih domova, pa je veliki broj izbjeglica (muhad`ira) preplavio Sarajevo,
Visoko, Mostar, Banju Luku, Bosansku Gradi{ku, Tuzlu, Br~ko, Grada~ac
i druga mjesta u centralnoj i sjeveroisto~noj Bosni. Sve je to {iroke slojeve
bo{nja~kog naroda stavilo pred nova te{ka isku{enja. Prema rezultatima
najnovijih istra`ivanja, u toku rata 194145. ubijeno je, odnosno izgubilo
`ivot, uglavnom na genocidnoj osnovi, 103.000 Bo{njaka, {to ~ini 8,1 %
od o~ekivanog prirodnog prirasta bo{nja~kog stanovni{tva. Preko udru`enja
ilmije "El Hidaje" organizirano je prikupljanje dokumentacionog materijala
o ~etni~kim i usta{kim pokoljima i zlodjelima. Istovremeno je osnovan
Odbor narodnog spasa u cilju naoru`avanja Bo{njaka za odbranu njihovih
sela i obavje{tavanje savezni~ke javnosti o ~etni~kim, usta{kim i njema~kim
zlo~inima nad bo{nja~kim stanovni{tvom. O tome je izra|en poseban elaborat
i tajno upu}en u Kairo egipatskom premijeru Nahas-pa{i. U istu je svrhu
537
Fo~i, dok se tre}i zbio po~etkom 1943. godine. U tim pokoljima masovno
su stradali Bo{njaci na podru~ju Ljubinja, Avtovca, Bile}e, KulenVakufa,
Koraja, Vi{egrada, Rogatice, Gora`da, ^ajni~a, Vlasenice, Srebrenice, Nevesinja, Fo~e, Prozora, Jablanice, Pljevalja, Ustikoline, itd. Ovaj nevi|eni
genocid nad Bo{njacima odnio je na desetine hiljada `ivota. Od svog te{kog
poraza na Prenju po~etkom 1943, koji su im nanijeli Titovi partizani, ~etnici
su se me|usobno zavadili, pa su Bo{njake manje napadali.
539
Onaj dio bo{nja~kog gra|anstva koji nije prihvatio NDH i njenu politiku,
te`e}i izdvajanju Bosne i Hercegovine iz njenog sastava, smatrao je da se
u svim ugro`enim podru~jima Bo{njaci moraju naoru`ati i sami braniti.
Tako je u mnogim krajevima, posebno na selu, do{lo do stvaranja i naoru`avanja "muslimanske milicije", koja je {titila svoje selo od mogu}eg ~etni~kog napada, a u pojedinim slu~ajevima u~estvovala je i u borbama protiv
jedinica NOV. U stvarnosti je najve}i dio pripadnika ovih milicija, posebno
od jeseni 1943, pristupio partizanima. To je osobito bio slu~aj sa najve}om
takvom formacijom "Had`iefendi}a legijom", koju je u tuzlanskom kraju
formirao trgovac i rezervni major (bojnik) Muhamed-aga Had`iefendi}. Svih
5.0006.000 njezinih pripadnika su u oktobru 1943. pre{li u partizane. U
po~etku su spomenuti gra|anski krugovi ra~unali s ovom milicijom kao
svojim vojnim osloncem pri eventualnim kasnijim politi~kim pregovorima
o budu}nosti Bosne i Hercegovine, nakon pobjede saveznika. Oni su po~etkom novembra 1942. zatra`ili od Nijemaca oru`je za ovu miliciju da bi se
uspje{nije mogla braniti od ~etnika.
Istovremeno su zatra`ili da se Bosna i Hercegovina, osim dijela jugozapadne Bosne i dijela Hercegovine, privremeno, formalno u okviru NDH,
organizira kao posebna politi~koadministrativna jedinica pod nazivom "@upa Bosna", koja bi bila pod direktnim njema~kim protektoratom. Postoje}a
"muslimanska milicija" bi prerasla u "bosansku stra`u", kao oru`anu snagu
te `upe. Naoru`anje, opremanje i obuku te "bosanske stra`e" preuzela bi
njema~ka armija. Ovaj zahtjev je u biti predstavljao poku{aj odre|enih
bo{nja~kih gra|anskih krugova da u datim okolnostima Bosnu i Hercegovinu
fakti~ki izdvoje iz sastava NDH. Istovjetna i vremenski koordinirana politi~ka
akcija vo|ena je u Hercegovini. Kako je Hercegovina spadala u italijansku
okupacionu zonu, cijela je akcija bila usmjerena prema Rimu. U njoj je
direktno u~estvovao hafiz Omer-ef. D`abi}, hercegova~ki muftija, po nekim
navodima kasnije aktivni saradnik NOPa.
Nijemci su to iskoristili tako da se od Bo{njaka iz BiH formira jedna
SSdivizija. D`afer Kulenovi}, Hakija Had`i} i usta{ke vlasti op}enito su
bili protiv ove ideje, smatraju}i da je neodr`ivo da se podanici NDH re540
grutiraju u jednu stranu vojnu formaciju. Nijemci su, bez obzira na to, vr{ili
pripreme za osnivanje te divizije. Oni su u tu akciju uklju~ili i velikog
palestinskog muftiju ElHuseinija, koji je posjetio Sarajevo i Banju Luku,
agitiraju}i regrutaciju za diviziju. Neki bo{nja~ki politi~ari su smatrali da
}e preko velikog muftije posti}i odre|ene rezultate u pogledu za{tite od
~etnika i op}enito svojih {irih politi~kih ciljeva vezanih za autonomiju BiH.
Tokom 1943. divizija je regrutirana i upu}ena na obuku u Francusku. U
jednom bataljonu stacioniranom u gradu Villefrancheu izbila je tokom obuke
pobuna, koju su Nijemci krvavo ugu{ili. Po zavr{etku obuke divizija se
vratila u BiH i borila protiv NOPa. Tokom 1944. prakti~no se raspala, a
znatan dio njenih pripadnika se predao partizanima. Istovremeno i znatan
dio pripadnika "muslimanske milicije" prilazi NOPu i stupa u partizanske
jedinice, bez obzira na ~injenicu {to su partizani ranije nastojali svim
sredstvima da je razoru`aju. Poslije "Had`iefendi}eve legije", najbrojnija i
najpoznatija takva milicija bila je tzv. "Huskina vojska", koja je brojala oko
4.000 naoru`anih ljudi, pod komandom Huske Miljkovi}a koja je djelovala
na podru~ju Cazinske krajine. Prelaskom u partizane ova je milicija dobila
naziv Unska operativna grupa.
Putem "Hand`ardivizije" velik dio bo{nja~ke gradske, a posebno seoske
mlade`i je izbjegavao prisilnu regrutaciju u usta{ke postrojbe. Stvaranje
"Hand`ardivizije" palo je u vrijeme kada su vlasti NDH svim sredstvima
nastojale bo{nja~koj sirotinji, posebno muhad`irima, silom navu}i crne usta{ke uniforme i tako Bo{njake uvesti u svoju zlo~ina~ku politiku i time
ih kompromitirati. Odlaskom u "Hand`ardiviziju", koja je bila sastavni dio
njema~ke oru`ane sile (Wehrmachta), znatan broj bo{nja~kih mladi}a se
na svoj na~in spasio. Masovnim prelaskom u partizane tokom 1944. mnogi
biv{i pripadnici "Hand`ardivizije" su se ponijeli ~asno i patriotski i stekli
punopravan status boraca NORa. Bila je to zasluga svih antifa{ista i bosanskih patriota.
Od po~etka ustanka stupio je u partizanske jedinice jedan broj Bo{njaka.
Neki od njih su se od po~etka nalazili na odgovornim vojnim i politi~kim
du`nostima, a skoro 50 Bo{njaka je progla{eno narodnim herojima. U mnogim
gradovima, posebno u Sarajevu, Mostaru, Tuzli, Banjoj Luci itd. velik broj
gra|ana Bo{njaka uklju~io se od po~etka okupacije u ilegalni rad, sudjeluju}i
na taj na~in aktivno u razvitku NOPa. Odmah po izbijanju ustanka 1941.
osnovana je na Romaniji, u selu [atorovi}ima kod Rogatice, muslimanska
partizanska ~eta pod komandom Muje Hod`i}a, koja je ubrzo prerasla u
bataljon. Uz Bo{njake iz rogati~kog i Bo{njaci iz fo~anskog i prozorskog
kraja, zatim iz dijelova Sand`aka, Mostara, Banje Luke, Sarajeva, Tuzle,
Biha}a i Zenice stupili su na po~etku ustanka u ne{to ve}em broju u
541
je odr`ana osniva~ka skup{tina, odnosno Prvo zasjedanje Zemaljskog antifa{isti~kog vije}a narodnog oslobo|enja BiH (ZAVNOBiH). Najvi{e politi~ko predstavni{tvo naroda BiH izjasnilo se za federativno ure|enje Jugoslavije, u kojoj }e BiH biti ravnopravna federalna jedinica, unutar koje
}e Bo{njaci, zajedno sa Srbima i Hrvatima, `ivjeti u slobodi, ravnopravnosti
i jednakosti. Kako je na Drugom zasjedanju AVNOJa kona~no ozakonjena
odluka o federativnom ure|enju Jugoslavije, to je na Drugom zasjedanju
ZAVNOBiHa u Sanskom Mostu, od 30. juna do 2. jula 1944, nizom odluka
fakti~ki konstituirana BiH kao posebna i ravnopravna federalna jedinica u
novoj Jugoslaviji. Tom prilikom donijeta je i posebna deklaracija o pravima
gra|ana BiH, kojom se njenim gra|anima i narodima, Bo{njacima, Srbima
i Hrvatima, pravno osigurava i jam~i jednakost i ravnopravnost, koju su
oni izvojevali u zajedni~koj borbi protiv okupatora i doma}ih izdajnika.
Sli~nu odluku o ravnopravnosti Bo{njaka donio je i ZAVNO Sand`aka,
osnovan 20. XI 1943. u Pljevljima. Njegove su odluke potvr|ene od strane
ZAVNO Crne Gore i Boke Kotorske na zasjedanju u Kola{inu 14. VII 1944,
te na Velikoj antifa{isti~koj skup{tini narodnog oslobo|enja Srbije u Beogradu 11. XI 1944. godine.
Na svom tre}em zasjedanju u oslobo|enom Sarajevu, 2628. IV 1945,
ZAVNOBiH se konstituirao u Narodnu skup{tinu BiH, a istovremeno je
ve} 28. aprila osnovana Narodna vlada BiH. Proces konstituiranja dr`avnosti
BiH u tada{njim uslovima dovr{en je dono{enjem prvog Ustava NR BiH
31. XII 1946. godine. Time je, kao rezultat narodnooslobodila~ke borbe,
stvoren dr`avnopravni okvir, koji je Bo{njacima kao cjelini pru`ao u na~elu
{iroke mogu}nosti za svestran ekonomski, politi~ki i kulturni razvitak.
543
544
NA KRAJU KNJIGE
573
Bibliografija
Uvod
Ova je knjiga prvobitno bila zami{ljene kao "kratka historija" Bo{njaka. Pri
metodolo{kom koncipiranju tako zami{ljene knjige neophodan je bio bli`i uvid u
neke raspolo`ive "kratke historije" drugih naroda. Mada je u me|uvremenu prvobitni
koncept knjige izmijenjen i dopunjen, jedan broj "kratkih historija" je ostao zna~ajnim uzorom i metodolo{kim vodi~em. Tu je na prvom mjestu ve} klasi~no djelo
Simona Dubnova: Kratka istorija jevrejskog naroda (Beograd 1962). Tako|er je
vrlo instruktivan Philip K. Hitti i njegova Istorija Arapa (Sarajevo 1973). Pravi
obrazac jedne kratke historije dali su renomirani britanski histori~ari Roland Oliver
i J. D. Fage u knjizi Kratka povijest Afrike (Zagreb 1985).
^italac koji je zainteresiran za {iri studij Bosne i Bo{njaka najbolje }e postupiti
ako krene od Separata SR Bosna i Hercegovina iz druge sveske, drugog izdanja
Enciklopedije Jugoslavije (Zagreb 1983). Tu je, sa brojnim podacima i referencama,
na skoro 300 stranica enciklopedijskog formata, obra|ena BiH kao historijska,
sociogeografska, etni~ka, privredna i kulturna politi~koteritorijalna cjelina.
Sve obimnija literatura o Bosni i Bo{njacima danas nu`no sadr`i mnogo toga
{to je dnevnopoliti~ko i prigodno ili {to vi{e spada u oblast politi~kih nego historijskih
studija. Ipak se iz te produkcije izdvaja nekoliko ve} standardnih pregleda historije
Bosne koji, me|u ostalim, sadr`e zna~ajne podatke o razvitku Bo{njaka kao naroda.
U tom je pogledu vrlo informativna Istina o BiH ^injenice iz istorije BiH (Sarajevo
1991) grupe autora (Dubravko Lovrenovi}, Avdo Su}eska, Ibrahim Tepi} i Vlado
Azinovi}). Za prou~avanje historije Bo{njaka izvanrednu po~etnu lektiru predstavlja
575
576
577
jezik (Sarajevo 1991). Pri svakom studiju historije bosanskog jezika nezaobilazna
je rasprava D`evada Juzba{i}a: Jezi~ko pitanje u austrougarskoj politici u Bosni i
Hercegovini pred prvi svjetski rat (Sarajevo 1973).
Standardno djelo o procesu nacionalnog formiranja Bo{njaka je knjiga Muhameda Had`ijahi}a: Od tradicije do identiteta Geneza nacionalnog pitanja bosanskih
Muslimana (Sarajevo 1974). Od velikog je zna~aja tako|er filozofskohistorijska
rasprava Avde Su}eske: Istorijske osnove nacionalne posebnosti bosanskohercegova~kih Muslimana (JI^, br. 4, Beograd 1969). Za istra`ivanje i definiranje nacionalnog bi}a Bo{njaka i njihovog zna~aja i uloge u oblikovanju bosanske duhovnosti i identiteta Bosne od velikog je nau~nog zna~aja esej Muhameda Filipovi}a:
Bosanski duh u knji`evnosti {ta je to? (@ivot, br. 3, Sarajevo 1967). Proces
nacionalnog fromiranja Bo{njaka mo`e se pratiti kroz hrestomatiju O "nacionaliziranju" Muslimana 101 godina afirmiranja i negiranja nacionalnog identiteta
Muslimana (Zagreb 1990) koju je priredio Alija Isakovi}. On je tu po svom izboru
uvrstio 70 priloga od gotovo istog broja autora koji razmatraju problem nacionalnog
opredjeljivanja ili neopredjeljivanja bosanskih muslimana, odnosno prema jednom
starom terminu, problem njihovog "nacionaliziranja" u skladu sa velikosrpskom ili
velikohrvatskom idejom. Pitanjem nacionalnog identiteta Bo{njaka bavi se i knjiga
Atifa Purivatre, M. Imamovi}a i Rusmira Mahmut}ehaji}a, Muslimani i bo{nja{tvo
(Sarajevo 1991).
Pitanjem etni~kog, odnosno nacionalnog identiteta Bo{njaka u vezi sa idejama
o federalizaciji Jugoslavije pred Drugi svjetski rat bavio se @ivojin M. Peri}:
Jugoslovenska Savezna Dr`ava (Beograd 1940). Bo{nja~~ki pogled na to pitanje
izlo`io je Suljaga Salihagi} u bro{uri Mi bos.herc.muslimani u krilu jugoslovenske
zajednice (Banja Luka 1940). O stavovima i politici komunisti~kog pokreta koji
se u tom pitanju veoma anga`irao, najbolji uvid pru`a Kasim Suljevi} u temeljnoj
studiji Nacionalnost Muslimana izme|u teorije i politike (Rijeka 1981).
Srednji vijek
U cjelokupnoj historiji Bosne i Bo{njaka razdoblje srednjeg vijeka je najvi{e
obra|ivano. O tome su pisali mnogi, pa bi se moglo re}i da je, {to se literature
ti~e, historija Bosne, ustvari historija njenog srednjeg vijeka. Centralna ju`noslavenska zemlja uvijek je bila na meti raznih politi~kih i velikodr`avnih planova, pa je
i literatura o njoj bila u toj funkciji. Bez obzira na tu i takvu literaturu, pitanje
je: koje osnovno djelo preporu~iti za po~etak studije srednjovjekovne Bosne i
dobrih ljudi Bo{njaka?
Srednjovjekovna je Bosna bila na granici zapadnog i isto~nog rimskog carstva.
Po tome bi studij Bosne trebalo po~eti sa ~uvenim vi{etomnim djelom Edwarda
Gibbona: The Decline and Fall of the Roman Empire (London 17761788).
Prou~avanje srednjeg vijeka kod Ju`nih Slavena uvijek je po~injalo i po~inje
sa prvom knjigom Istorija naroda Jugoslavije (BeogradZagreb 1953). Tu je bosanska
feudalna dr`ava prikazana "od XII do XV veka". Istu vremensku redukciju historije
Bosne i Bo{njaka slijedio je Sima ]irkovi} u svom ve} klasi~nom djelu Istorija
srednjovekovne bosanske dr`ave (Beograd 1964). Bez obzira na ~injenicu {to je
578
Bosnu i Bo{njake prije XII st. ili pre{utio ili izbrisao, njegove su reference nezamjenljiva uputa u dalja istra`ivanja. Ovim dvjema knjigama stvorena je u nauci predstava
da su prve stranice bosanske historije prazne. Naprotiv, one su ispisane "slovima
iz nekoliko alfabeta", ali im mi, {to bi rekao Andr Maurois, "ne znamo klju~a".
Da se o tim prvim stranicama bosanske historije uporno {uti, a njen rani
srednji vijek gura u zaborav primijetila je i kriti~ki analizirala Nada Klai} u svom
kapitalnom djelu Srednjovjekovna Bosna Politi~ki polo`aj bosanskih vladara do
Tvrtkove krunidbe 1377.g. (Zagreb 1994). Navodni nedostatak fakata o bosanskom
ranom srednjem vijeku rezultirao je u literaturi nacionalisti~kom ma{tom i konfuzijom koju je Klai}eva potpuno razotkrila. Zanimljive opaske o bosanskim vladarima, posebno o banu Kulinu i kralju Tvrtku, zatim o bosanskoj crkvi i dr`avi,
dao je Vladimir Dvornikovi} u svojoj monumentalnoj knjizi Karakterologija Jugoslovena, objavljenoj 1939. u ediciji "^ove~anstvo", poznatog beogradskog knji`ara
i izdava~a Gece Kona (Reprint izdanje, BeogradNi{ 1990.)
Prazninu ranog srednjeg vijeka na Balkanu i Bosni na jedan op}i na~in
popunjava John V. A. Fine knjigom The Early Medieval Balkans A Critical
Survey from the Sixth to the Late Twelfth Century (Ann Arbor 1983).
O feudalizaciji Ju`nih Slavena, pa time i Bo{njaka, nezamjenjiva je studija
Georgija Ostrogorskog: Pronija Prilog istoriji feudalizma u Vizantiji i ju`noslovenskim zemljama (Beograd 1951). Zapadno od Drine, me|u Ju`nim Slavenima
razvio se drugi tip feudalizma, o kojem osnovne informacije daje Mihajlo Lanovi}
u studiji Zapadnoevropski feudalizam i ugraskohrvatski donacionalni sustav (Zagreb 1928). Feudalizacija je bila sastavni dio procesa prevo|enja Slavena iz barbarstva u civilizaciju. Dva su osnovna elementa tog procesa. To su izgradnja i
{irenje pismenosti me|u Slavenima i njihova kristjanizacija. Klju~nu su ulogu u
tome odigrala ~uvena solunska bra}a ]irilo i Metodije, o ~emu vidjeti Fran Grivec:
@itja Konstantina in Metodija (Ljubljana 1951). Op}enita se historijska uloga
Bizanta u politi~kom i kulturnom razvoju Ju`nih Slavena mo`e sagledati na osnovu
dvije dobre studije. Prva je Bo`idara Ferjan~i}a: Vizantija i Ju`ni Sloveni (Beograd
1966), dok je autor druge tako|er poznati bizantolog Jadran Ferluga: Byzantium
on the Balkans (Amsterdam 1976).
Op}e prilike na Balkanu od kraja XII st. pa do osmanskih osvajanja posebno
je obradio John V. A. Fine: The Late Medieval Balkans A Critical Survey from
the Late Twelfth Century to the Ottoman Conquest (Ann Arbor 1987).
Vrlo su vrijedne doprinose historiji srednjovjekovne Bosne svojim zbirkama
~lanaka dali Marko Vego (Postanak srednjovjekovne bosanske dr`ave, Sarajevo 1982)
i Pavao An|eli} (Studije o teritorijalnopoliti~koj organizaciji srednjovjekovne Bosne,
Sarajevo 1982). Sli~nom se temom bavio i Vladimir ]orovi} jo{ prije Drugog
svjetskog rata, Teritorijalni razvoj bosanske dr`ave u srednjem veku (Beograd 1935).
Za sagledavanje odnosa Bosne sa spoljnim svijetom uputna je studija Ante Babi}a:
Diplomatska slu`ba u srednjovjekovnoj Bosni (Sarajevo 1995).
Zna~ajni prilozi za historiju srednjovjekovne Bosne sadr`ani su u publikaciji
Dru{tvo i privreda srednjovjekovne bosanske dr`ave (Sarajevo 1987), koju je u okviru
svoje serije posebnih izdanja objavila ANUBiH. Autori pojedinih priloga u ovoj
579
580
zemlje", tek je jedna epizoda, koju je obradio Vlado Atanasovski u knjizi Pad
Hercegovine (Beograd 1979).
Osmansko razdoblje
Izrada bibliografije osmanskog razdoblja historije Bosne i Bo{njaka sama po
sebi predstavlja jedan veliki istra`iva~ki projekt. To je svakako najzna~ajniji i
najslo`eniji period u historiji Bosne i Bo{njaka. Po svojim je pojedinim fazama
vrlo slojevit i prakti~no se o svakom stolje}u, ili ~ak o nekoliko decenija ili godina
mo`e sastaviti brojna literatura razli~ite vrijednosti. O svakoj oblasti dru{tvenog
`ivota, od politike i ekonomije do knji`evnosti, kulture, religije i arhitekture mo`e
se tako|er praviti posebna bibliografija.
Sublimaciju porijekla, karaktera i ure|enja Osmanskog carstva dali su Halil
Inalcik (Inald`ik): Osmansko carstvo Klasi~no doba (Beograd 1974), te Stanford
J. Shaw i Ezel Kural, u dvotomnom djelu History of the Ottoman Empire and
Modern Turkey (London 1976). Formiranje i izgradnja institucija Osmanskog carstva
ne mogu se razumjeti bez velikog djela Franza Babingera: Mehmed Osvaja~ i
njegova doba (Novi Sad 1968). O tome postoje i dvije specijalne studije. Prvu je
dao poznati turski histori~ar i diplomata Fuad Mehmed Kprl: Porijeklo Osmanske
carevine (Sarajevo 1955). Klasikom u tom pitanju smatra se Paul Wittek: The Rise
of the Ottoman Empire (London 1938). U istoj je funkciji monografija Nedima
Filipovi}a: Princ Musa i {ejh Bedreddin (Sarajevo 1971). O evropskoj percepciji
osmanskog prodora pisao je Paul Coles: The Ottoman Impact on Europe (London
1968). Istom temom, ali sa daleko vi{e nau~ne akribije, bavi se Peter F. Sugar:
Southeastern Europe under Ottoman Rule 13541804 (Seattle 1977).
Narativnog je karaktera i malo arhai~nog stila, jer je uglavnom pisana na
osnovu staroosmanskih hronika, Historija turskog (osmanskog) carstva, 13 (Zagreb
1979), starog austrijskog diplomate i histori~ara Josepha von Hammera. Hammer,
koji je svoje djelo u originalu objavio u nastavcima u deset sveski (18271833),
preveden je i objavljen zahvaljuju}i agilnom Nerkezu Smailagi}u. Hammerova
knjiga obuhvata razdoblje do otvaranja isto~nog pitanja, tj. do Ku~ukKajnard`ijskog
mira 1774. godine. Kao dodatak tre}oj knjizi Hammerovog izlaganja, N. Smailagi}
je na osnovu naprijed navedenog djela Shawovih dao prikaz osmanskoturske
historije "od mira u Kajnard`iju do ukidanja Carstva". [teta je da uz Hammera ne
postoji prijevod sedmotomnog djela J. W. Zinkeisena: Geschichte des osmanischen
Reiches in Europa (HamburgGotha 18401863). Isti je slu~aj sa jednom od najpoznatijih historija Osmanskog carstva, ~iji je autor rumunski histori~ar i politi~ar
Nicolae Iorga: Geschichte des osmanischen Reiches (Gotha 19081913). U ovoj
petotomnoj historiji Iorga je poseban naglasak stavio na historiju Balkana. Me|utim,
kao i svi ostali balkanski histori~ari Iorga je vrlo optere}en mnogim nacionalisti~kim
i vjerskim predrasudama prema Osmanskom carstvu, pa time i Bo{njacima kao
muslimanima.
Prodor Osmanlija na Balkan i `ivot Ju`nih Slavena pod njihovom vla{}u do
kraja XVIII st. obra|eni su op{irno u drugoj knjizi Istorije naroda Jugoslavije
(BeogradZagreb 1961). U bo{nja~koj je sredini ipak svaki studij osmanskog raz-
581
582
583
584
585
586
587
vrlo je uputna studija Iljasa Had`ibegovi}a: Bosanskohercegova~ki gradovi na razme|u 19. i 20. stolje}a (Sarajevo 1991). O najslo`enijem pitanju sa kojim se austrougarska suo~avala, agrarnom pitanju, vidjeti M. Imamovi}: Agrar u Bosni i
Hercegovini (u knjizi, M. Imamovi}K. HreljaA. Purivatra: Ekonomski genocid
nad Muslimanima, Sarajevo 1993). Tu je navedena vrlo {iroka literatura koja
~itaoca upu}uje u dalja istra`ivanja ovog veoma slo`enog problema. Na su{tinu
tog problema ukazao je Ferdo Hauptmann u studiji Bosanskohercegova~ki aga u
procijepu izme|u privredne aktivnosti i rentijerstva na po~etku XX stolje}a (GDI
BiH, XVII, 196667).
Diplomatsku stranu aneksije BiH 1908. iscrpno je obradio Bernadotte E.
Schmitt: The Annexation of Bosnia 19081909 (Cambridge 1937). Po progla{enju
aneksije BiH je dobila svoj ustav (Zemaljski {tatut). O politi~kom `ivotu u ustavnoj
eri 19101914, vidjeti M. Imamovi}: Ustav Bosne i Hercegovine (uvodna studija
u knjizi Bosanski ustav Fototip. izdanja iz 1910. godine (Sarajevo 1991). Na
kraju, studij austrougarskog razdoblja historije Bosne i Bo{njaka najbolje je po~eti
uvidom u monografiju M. Imamovi}a: Pravni polo`aj i unutra{nji politi~ki razvitak
BiH 18781914 (Sarajevo 1976). Tu su navedene brojne dalje reference koje }e
zainteresiranog ~itaoca uputiti na {iru literaturu, te arhivske i druge izvore.
588
589
Rat 19411945
Literatura o ratu 19411945. je izuzetno obimna, a ovdje je ograni~ena na
~etiripet osnovnih naslova vezanih za historiju Bosne i Bo{njaka 19411945.
godine. Ve}i dio naslova koji se odnose i na ovaj period navedeni su ve} u uvodnom
dijelu ove bibliografije. Slijede}i njihove reference, zainteresirani ~italac }e lahko
pro{iriti obim literature i do}i do bezbroj novih naslova, ukoliko ga ovo razdoblje
posebno zanima.
Knjiga koja na op}i na~in pokriva ovaj period svakako je Istorija Saveza
komunista Jugoslavije (Beograd 1985), koju je pisalo nekoliko desetina autora, a
~iju su kona~nu redakciju izvr{ili Pero Mora~a i Stanislav Stojanovi}. O uslovima
razvoja NOPa u BiH jednu kriti~ku studiju je svojevremeno dao Rasim Hurem:
Kriza NOPa u Bosni i Hercegovini krajem 1941. i po~etkom 1942. godine (Sarajevo
1972). Dijelom i zbog krize i po~etnih slabosti NOPa, nad Bo{njacima je po~etkom
rata izvr{en masovni genocid od strane ~etnika DM i njegovih raznih lokalnih
komandanata. Genezu tog genocida prikazao je M. Imamovi}: Pregled istorije genocida nad Muslimanima u jugoslavenskim zemljama (Separat iz Glasnika RIZa,
br. 5, Sarajevo 1991). Kao `rtve genocida, Bo{njaci su poslije Jevreja najtragi~niji
narod na prostorima biv{e Jugoslavije, jer im je Drugi svjetski rat odnio skoro
desetinu njihove cjelokupne populacije. To su nau~no, a nezavisno jedan od drugoga,
590
Razdoblje 19451990
Mo`e se re}i da je bo{nja~ka politika poslije 1945. uglavnom neistra`ena.
Skoro sve {to o tome postoji kao poku{aj sinteze nastalo je tokom ovog rata. Jo{
je vrlo rano za meritornu procjenu i valorizaciju te literature. Ipak se mo`e izdvojiti
nekoliko naslova. Za sva dalja istra`ivanja okolnosti koje su Bo{njake dovele do
1992. godine, vrlo je inspirativan esej Muhameda Filipovi}a: Bo{nja~ka politika
Politi~ki razvoj u Bosni u 19. i 20. stolje}u (Sarajevo 1996). Negdje se tu kao
zna~ajan podsticaj nalaze i politolo{kohistorijske analize Nijaza Durakovi}a u
knjizi Prokletstvo Muslimana (Sarajevo 1993). Za razumijevanje bosanske i bo{nja~ke zbilje i okolnosti koje su do nje dovele neizostavna je kao literatura prospektivna knjiga Rusmira Mahmut}ehaji}a: Dobra Bosna (Zagreb 1997).
Op}i okvir bo{nja~kog `ivota poslije 1945. mo`e se jasno sagledati iz pregledne
hronologije i analize Branka Petranovi}a: Istorija Jugoslavije 19181978 (Beograd
1981). Za one koji tra`e hranu za istra`ivanja i razmi{ljanja o budu}nosti mo`da
je trenutno najbolje {to mogu dobiti knjiga Richarda Westa: Tito and the Rise and
Fall of Yugoslavia (New York 1994).
U ranim poslijeratnim godinama dva su doga|aja bitno uticala na sudbinu
Bo{njaka. To su sukob sa Informbiroom i buna u Cazinskom kraju. O sukobu sa
Informbiroom pisalo se uglavnom sa spoljnopoliti~kog aspekta. Prvi koji se stru~no
591
592
A
Aba-Ejub-el Ensari 237
Abdi-beg 298
Abdul Hamid II 209, 357, 368, 392,
402
Abdul Kadir 136
Abdul-Med`id 585
Abdulah-ef. 309
Abdulaziz 209, 330
Abdurahman-pa{a 192
Abu Hanifa 100
Adultud`a 238, 239
Aehrenthal, Aloys Lex von 418,
419, 420, 421, 422, 431
Afgan, Hamdija 493
Aganovi}, Muharem 525
Ahmatova, Ana 212
Ahmed (vojvoda) 83
Ahmed I 188, 252
Ahmed D`evdet-pa{a 176
Ahmed-pa{a (veliki vezir) 158
Ahmed-[ukri 365
Ajanovi}, Junuz 525
Ajas-pa{a 188, 219, 226, 227, 237
Ajas-pa{a zade Mustafa-pa{a 217
Ajaspa{i}, Mustafa-pa{a 123
Ajaspa{i}, Sarho{ Mustafa-pa{a 252
Ajvaz-dedo 203
Alagi}, [ukrija 522
Alaj-beg 238
Alajbegovi}, Salih 391, 403
Alajbegovi}Pe~evi, Ibrahim 228,
250, 253
Alaldin II 95
Alaupovi}, Tugomir 478, 479, 486
Albahari, Nisim 591
Albanez, Ivan 293
Alberto, Fortis 211
Aleksandar II 346
Aleksandar, Gor~akov 346
Aleksandar Makedonski 237
Alfons V 52
Ali-aga (dizdar) 216
Ali-aga 264
Ali-beg 298
Alibegovi}, Ali-beg 400, 449
Alibegovi}, Osman 369
Ali-bej Mehmed 331
Ali~i}, Ahmed S. 335, 582, 585
Ali-dede Iskender 186
Ali-hod`a 186
Alikadi}, Salko 525
Alikadi}i 205
Alimpi}, Ranko 331
Ali Namik-pa{a Moralia 335
Ali-pa{a Hadum 229
Ali-pa{a Kalauz 257
Alipa{i}, Ibrahim-pa{a 303
Ali Riza-pa{a 331
Almas Mehmed-pa{a 287
Altomanovi}, Nikola 61
Ana (ruska carica) 297
And, Metin 585
Anderson, M. S. 586
Andrssy, Gyula 346, 347, 354, 355,
356, 363, 365
Andrea Doria 244
Andri}, Ivo 152, 153, 154, 169, 193
Andri}, Kasim 119
Andrija II 38, 40
An|eli}, Pavao 579, 580
An|elkovi}, Ko~a 326
An|elovi}, Mahmud-pa{a (Adni)
231
Angiolello, J. M. 141
Antela, Aleksije 36
593
B
Babi}, Ante 86, 579, 580
Babi}, Omer 317
Babi}i 406
Babinger, Franz 99, 581
Baboni}i Blagajski 73
Baboni}i Vodi~ki 47
Bahri Mustafa-pa{a 319
Bahtijarevi}, Atif 396
Bajezidagi}, Dervi{-pa{a 223, 249,
312
Bajezit I 70, 71, 73, 98, 104, 106,
114, 125, 163, 227, 230, 231, 232
Bajezit II 98, 105, 114, 132, 187, 227,
230, 232, 235
Bajo Pivljanin (Nikoli}) 161, 268
Bajraktar, Mustafa-pa{a 334
Bajraktarevi}, Fehim 525
Bajram-aga 136
Bakamovi}, Salih-beg 522
Bakarevi}, Zuhdi 364, 396
Balaban 238
Bali~evi}, Franjo 172
594
Bali}, O. A. 587
Bali}, Smail 564, 576
Bali}, Sulejman 459
Balint 386
Balji}, Salih 487, 493, 531
Baltad`i (Kopljanik) Mehmed 294
Balti}, Jako 336
Banac, Ivo 23, 576, 589, 592
Band`ovi}, Safet 588
Barakovi}, Simo 479
Barbaro (mleta~ki bajlo) 248
Barbarosa, Hajredin 159, 244
Barkan, Omer Ltfi 178
Bartha 392
Basari~ek, \uro 502
Basler, \uro 580
Ba{agi}, Ibrahim-beg 176
Ba{agi}, Mustafa 525
Ba{agi}, Safvet-beg 157, 173, 201,
212, 235, 236, 251, 254, 298, 322,
377, 378, 411, 412, 413, 414, 415,
453, 476
Ba{eskija, Mula Mustafa 173, 205,
206, 216, 308, 315, 316, 320, 321,
322, 324, 325
Ba{i}, Salih Safvet 425, 479, 517,
525, 533, 538
Ba{ovi}, Ljubinka 590
Batini}, Mijo Vjenceslav 287
Batthyny, Adam 286
Battyhny (grof) 239
Beck, Max 420
Begi}, Dana 589, 590
Begi}, Ibrahim 536
Begi}, Midhat 566, 567
Begovi}, Mehmed 525
Behmen, [efkija 538
Bekir-ba{a Grabevija 206
Bekta{-aga 165
Bela II 30
Bela IV 43, 44, 46, 243
Benac, Alojz 580
C
Canker, Karlo 479
Carigradlija, Kadri 341
Cavalli, Mario 160, 162
Cemovi}, Avro 459
Cemovi}, Nikodim 491
Centelmi 245
Ceri}, Ahmed-beg 400
Ceri}, D`afer-beg 309
Ceri}, Husein-beg 400
595
^
^abraji}, Luka 478, 479, 481
^arnojevi}, Arsenije III 144, 145,
291, 298
^au{evi}, D`emaludin Mehmed
413, 464, 465, 476, 490, 491, 509,
522
^au{evi}, Mujaga 262
^ehaji}, Ali-aga 320
^ekro, Hajdar 487, 493
^elebi, D`ari U`i~anin 201
^elebi, Evlija 15, 173, 175, 196, 197,
209, 222, 228, 257, 263, 305, 306,
375
^elebi, Kjatib 222
^elebi, Mehmed 186
^elebi, Mustafa 138
^eli}, D`emal 216
^eli}, Mustafa-pa{a 295
^engi}, Ali-beg 270, 271
^engi}, Be}ir-pa{a 294, 297
^engi}, D`afer-pa{a 321
^engi}, Jahja-kapetan 298
^engi}, Jusuf-beg 15
^engi}, Murat-beg 302
^engi}, Smail-aga 335, 336
^engi}, Smail-pa{a 272
^engi}i 156
^erovi}, Bo`o 422
^i{i}, Husein Husaga 555
^irkinagi}, Omer-ef. 448, 451
596
]
]amil Ahmed-pa{a 196
]amil-pa{a 429, 430
]ata 311
]ehaji}, D`emal 212, 584
]ejvan-beg 223
]emalovi}, Smail-aga 408, 443, 479
]eman, Mustafa 576, 582
]emerli} 205
]emerli}, Asim 535, 536
]emerli}, Hamdija 525
]emerli}i 406
]eri}, Salim 566
]irilo 28, 579
]irkovi}, Sima 578, 580
]orovi}, Vladimir 478, 479, 579
]uprili}, Ahmed-pa{a 272, 273,
275, 282, 302
]uprili}, Fazil Ahmed-pa{a 271,
275
]uprili}, Fazil Mustafa-pa{a 282,
283, 284
]uprili}, Mehmed-pa{a 263, 270
]uprili}, Numan-pa{a 294, 295
]uprili}i 270, 273
]ur~i}, Lutfulah 205
]uri}, Hajrudin 584, 587
D
Dabi{a, Stjepan 70
Daltaban Mustafa-pa{a 289
Damad Ibrahim-pa{a 296, 297, 299
Damjan, Miha 235
Damjanovi}, Risto 421
Dandolo, Nicolo 247
Dangi}, Jezdimir 535, 536
David (mitropolit humski) 78
David, Pierre 193
D@
D`abi}, Ali-Fehmi 362, 370, 387,
389, 390, 391, 392, 393, 394, 396,
397, 398, 407, 408, 429, 430
D`abi}, Omer-ef. 540
D`af~i}, Ibrahim 587
D`afer 283
D`afer-aga D`ud`a 213
D`afer-aga Odoba{a 262
D`afer-beg 135, 159
D`ait, Hi{am 22
D`aja, Sre}ko M. 583
D`amonja, \uro 437, 477, 479
D`elal-pa{a 334
D`elali Hasan-pa{a 256, 312
D`emali, Alija 237
D`emid`i}, Alija 525
D`eneti}i 406
D`igal-oglu (^ikala) 255
D`ini}, Ali-Kjamil 487, 493
D`ini}, Hafiz 369
D`ini}, Hamdija 493
D`ini}, Mahmud-beg 397
D`ini}, Mehmed-beg 400
D`ini}, Muhamed 487
D`ini}, Ragib-beg 408, 432
D`ini}i 307, 406
D`ojo, Muja-aga 320
D`ojo, Zulf-aga 320
D`omeli oglu Jigit-beg 227
\
\akovi}, Luka 588
\erzelez, Alija 228, 229
\iki}, Osman 442, 443
\ilas, Milovan 555, 560, 561
\onlagi}, Zija-beg 415
\ukanovi}i 217
\ul, Mustafa 192
\ur|evi}, Nikola 500
597
E
Ebusuud 248
Edhem-pa{a 395
Eggenberg 250
Ekme~i}, Milorad 588
El-Huseini 541
El-Husejn 198
Elizabeta (kraljica) 58, 60, 63
Emerik (kralj) 33, 34
Engelsfeld, Neda 589
Erddy, Nikola 279, 280
Erddy, [imun 150, 240
Erddy, Toma 250
Erthogrul 95, 96, 100
Esiri 229
Eugen IV 78
F
Fadilpa{i}, Mahmud-beg 400, 407
Fadilpa{i}, Mehmed-beg 432
Fadilpa{i}, Mustaj-beg 364, 365,
366, 386
Fadilpa{i}i 406
Fage, J. D. 575
Farlati, Daniel 174
Fazlagi} 205
Fazli-pa{a 271
Feji}, Ibrahim 522, 538
Fejzovi}, Abduselam 525
Feldman, Miroslav 466
Ferdinand II 180, 194, 219
Ferdinand, Franz 418, 421, 463,
466
Ferdinand Habsbur{ki 151, 157,
172, 236, 240, 241, 242, 243, 421,
427, 463, 464
Ferhad-aga 167
Feri}, \uro 212
Feridun 159
Feriz 106
598
G
Ga~anin, Abidaga 351
Gali}, Ljubomir 478, 479
Gara{anin, Ilija 471
Grdonyi, Gza 253
Garov~i}, Mahmud 119
Ga{evi}, Salih 200, 201, 413
H
Habsburgovci 9, 63, 227, 233, 236,
240, 241, 243, 248, 250, 251, 254,
255, 259, 260, 271, 272, 276, 278,
279, 281, 282, 283, 284, 290, 312
Had`agi}, Jusuf-aga 266
Had`i Balo 223
Had`i Ibrahim-aga 217, 218
Had`i Jusuf 213, 214, 215
Had`i Muhamed-pa{a 135
Had`i Muhamed-pa{a Ivez 303
Had`i Mustafa 217
Had`i-Sinan 228
Had`i [aban 215
Had`ialagi}, Ahmet 487
Had`ibegovi}, Iljas 588
Had`i}, Hakija 531, 533, 540
Had`i}, Ismail 205
Had`i}, Osmana Nuri 396, 411,
413, 414, 522
Had`iefendi}, Muhamed-aga 540,
541
Had`iegri}, Salih 487
Had`ihasanovi}, Uzeir-aga 538
Had`ijahi}, Muhamed 23, 176, 567,
576, 577, 578, 584, 591
Had`ijahi}, Muhamed-ef. 369
Had`ijamakovi}, Muhamed 351,
352
Had`ikadi}, Atif 487, 493, 587
Had`imusli}, Abdul 205
Had`inesimovi}, Ahmed 298, 304
Had`iomerovi}, Mustafa Hilmi
364, 365, 366
Had`iosmanovi}, Lamija 587
Had`isalihovi}, Ibrahim 493
Had`iselimovi}, Be}ir-aga 369
Hafizovi}, Nuri-ef. 365, 366
Hafiz-pa{a 355
Hajdarpa{i}, Raif 582
Hajredin Barbarosa 245
Hajrudin (mimar) 170, 222
Halilba{i} 311
Halilba{i}, Mustaj-beg 414
599
600
I
Ibn Battuta 100, 185
Ibrahim I (Deli) 264, 265, 280
Ibrahim-aga 322
Ibrahimovi}, Husein-ef. 366
J
Jacob, Georg 210
Jagelonci 227
Jagi}, Vatroslav 378, 380
Jahjapa{i}i 156
Jakob (kardinal) 40
Jakub-pa{a Bo{njak Hadum 227,
229, 230, 231, 232, 234, 235
K
Kabu`i}, Marin 66
Kadi}, Bahrija 487
Kadi}, Muhamed Enveri 363, 364
Kadi}, Re{ad 201
Kadi}i 173
Kafija, Hasan Pru{~ak 126, 155, 573
Kaimija, Hasan 273, 274, 275
Kajtaz, Husein 391
Kalafatovi}, Danilo 529, 530
Kalikst III 91
Kalitze 370
601
602
L
Ladislav III 77
Ladislav Kani`aj 230
603
LJ
Ljubibrati}, Savo 478, 479, 481
Ljubovi}i 156
604
M
Ma~ek, Vladimir 17, 502, 504, 514,
516, 517, 518, 519, 520, 521, 529,
590
Maglajac, Fadil Ahmed-pa{a 269
Maglajli}, Ibrahim 489, 493, 501,
509, 517
Maglajli}, Muhamed 536
Maglajli}, Munib 584
Maglajli}, Vahida 536
Mahmud I 302
Mahmud II 102, 133, 137, 192, 334,
338
Mahmud-pa{a 214, 231
Mahmud Ungurus 119
Mahmut (hafiz) 206
Mahmut}ehaji}, Rusmir 578, 591
Mahmut-ef. Zeni~ak 262
Majki}, Kosta 477
Majkov 378
Makenzen, August 466
Maksimilijan Habsbur{ki 221, 227,
229, 232
Maksumi}, Omer 536
Malba{a, Ante 587
Malcolm, Noel 90, 576
Malin, Danijel 224
Malko~, Kara Ali-beg 253
Malko~, Omer-beg 187
Malko~i 121, 187, 217
Malko~iDugali}i 156
Mandi}, Dominik O. 145, 583
Mandi}, Mihovil 586
Mandi}, Nikola 427, 437, 444, 446,
450, 451, 464
Mandu{i}, Vuk 267, 268, 269
Mani (Maniheus) 84, 85
Marija (ugarska kraljica) 62, 63
Marin (arhi|akon) 34
Marin iz Siene 91
Markovi}, Stani{a 302
Marriott, J. A. R. 586
Marti}, Grga 362, 363, 364
Martinovich, Nichollas 210
Martinovi}i 292
Masarechi, Petar 139, 180
Masaryk, Tomas 437
Masnovi}, Radoje 120
Mastnak, Toma` 592
Matej Ninoslav 37, 39, 40, 41, 42,
43, 44, 46, 56
Matija Korvin 81, 83, 105, 108, 109,
110, 142, 226, 227, 233, 236, 239,
240
Maurois, Andr 579
Ma`urani}, Ivan 375
Ma`urani}, Matija 15, 375
Mayer, Anton 24
McCarthy, Justin 576
Mehmed (suba{a) 238
Mehmed (mula) 320
Mehmed I 71, 73, 74, 159
Mehmed II Fatih 49, 79, 80, 81, 82,
91, 99, 103, 104, 105, 108, 114,
120, 132, 138, 139, 140, 141, 142,
143, 155, 159, 164, 169, 187, 193,
223, 227, 231, 232, 237, 376
Mehmed III 252, 254, 255
Mehmed IV Avd`i (Lovac) 263,
265, 280
Mehmed-aga Pru{~anin 191
Mehmed-beg Sto~anin 217
Mehmed Ne{ri 74, 223
Mehmed-pa{a Kukavica 174, 196,
310, 311, 312
Mehmed-pa{a Prevezali 268
Mejli 315
Mekuli, Esad 212
Melek Ahmed-pa{a 263
Memibegovi}, Hasan-pa{a 267
Memi}, Mustafa 577
Memija, Minka 585
Meravino Genovese, Antonio 155
Mercoeur, Phillipe 254
Merhemi}, Ismet-aga 421, 422
Merhemi}, Mujaga 201
Mesi}, Marko 279, 280, 285
Mesihi 229
605
606
N
Nadasdy (grof) 250
Nahas-pa{a 537, 538
Naki~evi}, Omer 584
Nako, Ahmed 351
Nametak, Abdurahman 585, 587
Nametak, Fehim 585
Namik-pa{a Moralia 335
Napoleon 37, 193, 345
Nasuh-beg 262
Navagero, F. 157
Navaro, Ivan 91
Nazim-bej 431
Nedeljko (protopop) 362, 363
Nedi}, Milan 536
Nemanji}, Sava 38, 52, 83, 148
Nemanji}, Stefan Prvovjen~ani 37,
38, 61
Nemanji}, Uro{ 46
Nemanji}, Vladislav 61
Nemanji}i 33, 47, 61
Nerval, Gerard de 209, 211
Niki}, Andrija 586
Nikifor II Foka 246
Nikifor Grigora 60
Nikola I 320
Nikola V 77, 90
Nikoli}, Fedor 374
Notar, Luka 103
Novakovi}, Stojan 329
Novotny, Alexander 586
Nuh-ef. 299
NJ
Njego{, P. P. 152, 292, 293
Ostoji}, Stjepan 75
Ostrogorski, Georgije 29, 579
607
608
R
Ra~i}, Puni{a 502
Ra~ki, Franjo 30, 84, 86, 87, 90, 150
Radak 81, 105
Radetzki, Johann Joseph 345
Radi}, Pavle 502
Radi}, Stjepan 495, 496, 497, 501,
502
Radin (gost) 48, 78, 91
Radinovi}, Iskender 119
Radinovi}, Pavao 69
Radinovi}, Pavle 66, 74, 75
Radinovi}i 69, 75
Radivoje (vlastelin) 109
Radivoje (gost) 222
Radogot 28
Radonja 43
Radosavi}, Jusuf 119
Radoslav (`upan) 46
Radovi}, Andrija 241
Radovi}, Miladin 331
Radulovi}, Risto 425
Rajkovi}, \or|e 362
Rkczy, Gyrgy 271
Ranke, Leopold 174
Ra{kovi}, Atanasije 302
Ratimir 26
Ratkovi}, Risto 459
Redern 250
Red`i}, Enver 592
Renier, Andre 224
Repovac, Osman-beg 298
Repu{evi}, Ismail 119
Resulbegovi}, Osman-pa{a 295
Re{id Mehmed Bo{njak 288
S
Saban~i}, Matija 110
Saban~i}i 110
Sabit Alauddin U`i~anin 136, 201,
202
Sabljakovi}, Mehmed 536
Saddedin 164
Sadovi}, Velija 493
Said 357
Salihagi}, Suljaga 487, 578
Salihbegovi}, Ahmed-beg 487
Samard`i}, Radovan 145, 583
Sanko 120
Sara~begovi} 206
Sarajli}, Halil 536
Sarajli}, [emsudin 493
Sarho{ Ibrahim-pa{a Memibegovi}
261
Sarho{ Mustafa-pa{a 252
Sari-Murat 311
Sari}, Murat 425, 445, 451, 452, 487
609
610
[
[abanagi}, Ali-beg 350
[abanovi}, Hazim 582, 584
[ahinovi}, Ekrem 441
[ahin-pa{a (namjesnik) 262
[ahinpa{i}, Hajdar-beg 269
[akabenta, Arsenije IV 298, 300, 302
[anti}, Aleksa 212
[arac, Nedim 589
[arac, Sulejman-ef. 403
[arac, Zaim 538
[ari}, Ivan 445
[}epan Mali 314, 316
[}ep~evi} Petrovi}, Danilo 291,
292, 294, 295
[e}o, Fazlija 206
[ehi}, Nusret 587, 589
[ehi}, Sadik 582
[ekularac, \or|e 459
[emsekadi}, Mehmed Vehbi 352,
355, 357
[emsudin Ahmed-ef. Kadizade 160
[eri}, Ahmed 487, 493
[idak, Jaroslav 88
[kalji}, Mehmed Nezir-ef. 366
[ljivo, Galib 583, 585
[ola, Atanasije 425, 479, 490, 491
[ola, Vojislav 432, 444, 477, 478,
479, 481
[tadler, Josip 389, 395, 399, 427,
436, 442, 455, 463, 476
[uba{i}, Ivan 552
T
Tabut~i} 206
Tahir-pa{a 339
Tamburija, Arif 205
Tamerlan (Timur-Lenk) 71
Tanovi}, Asim 525
Tanovi}, Bakir 589
Tanovi}, Jusuf 538
Tardi}, Murat-beg 241, 243, 244
Tardi}i 156
Tatar Mehmed-pa{a 254
Taylor, A. J. P. 418, 586
Tegetthoff, Wilhelm 345
Teodosije Veliki 23
Tepi}, Ibrahim 575
Teskered`i}Dervi{pa{i},
Muharem-beg 387
Thallczy, Lajos 24, 80, 401, 422,
431, 432, 437
Thkly, Imre 276, 281, 283
Tisza, Istvn 468
Todorovi}i 156
Toma Arhi|akon 43
Tomac, Petar 586
Toma{ Stjepan 48, 67, 76, 77, 78,
79, 80, 81, 90, 91, 142
Toma{evi}, Stjepan 55, 80, 81, 82,
105, 150, 155, 177, 223, 231
Toma{i}, Ivan 232
Tommaseo, Niccolo 212
Toni}, Nikola 43
Topal Husein-pa{a 281, 283, 286
Topi}, Sulejman 536
Torli}, Sulejman 525
Traerup, Birthe 212
Tralji}, Mahmud 585
Trebinjac, Marko 148
611
U
Ulamapa{i}i 156
Ulud`, Alija 248
Uljarevi}, Ivan 90
Urban II 36
Urban VIII 179
Uzeirbegovi}, Uzeir 493
V
Vare{anin, Marjan 432, 438, 444
Vasi}, Dimitrije 463
Vasilije II Makedonski 29, 170
Vasiljevi}, Du{an 425, 473
Vego, Marko 579
Vela} 121
Veli-pa{a 351
Vilajetovi}, Hasan 206
Vili}, Alija 121
Vilovi}, Osman 487
Viszontay, Samuel 391
Vi{nji}, Filip 328
Vladislav (vlastelin) 56
Vladislav Jagelonski 76, 227
Vlahovi}, Ali-beg 120, 156
Vlahovi}, Ivan 120
612
W
Walter, Scott 211
Weichselberger 241
Wekerle, Sndor 420, 421
West, Richard 591
Wilson, Woodrow 479
Z
Zaimovi}, [emsi-beg 397, 400
Zapolja, Ivan 157, 239, 240, 241, 242,
243
Zari Mustafa U`i~anin 201
Ze~evi}, Mehmed-beg 487
Ze~evi}, Mom~ilo 589
Zenkovi}, Ibrahim-aga 320
Zenkovi}, Rizvan-aga 283
Zichy 355, 356
Zikri Abu Bekir U`i~anin 201
Zild`i}, [erif 351
@
@akula, Stevo 479
@erjavi}, Vladimir 591
@igi}, Rade 560
@ivkovi}, Petar 504, 513
613
A
Abisinija 114
Adana 235
Ad Salinas (Vidi: Soli, Tuzla) 25
Afrika 100, 101, 345
Akhisar (Vidi: Prusac) 187
Akovo (Vidi: Bijelo Polje) 341
Aladini}i 536
Albanija 10, 76, 104, 192, 278, 297,
322, 327, 350, 384, 420, 455, 456,
457, 458, 466, 529, 537, 557
Aleksandrija 214, 215
Aleksinac 331
Alexandrette (Vidi: Iskenderun) 12
Alipa{in Most 228
Amasija 227, 270
Amasra 141
Amu Darje (Vidi: Oxus) 159
Anadolija 71, 95, 96, 98, 99, 100, 101,
102, 114, 125, 142, 146, 147, 157,
164, 181, 185, 190, 202, 207, 247,
253, 256, 270, 312, 334, 350
Ankara 71, 100, 160
Ankona 78, 224, 274
Antakya 12
Arabija 114
Arad 271
Aran|elovac 328
Ararat 199
Argos 141
Atina 164
Atlantik 22, 318
Austrija 12, 21, 23, 38, 101, 122, 126,
134, 136, 145, 147, 159, 236, 243,
249, 256, 259, 272, 278, 281, 289,
290, 295, 296, 297, 298, 299, 300,
303, 304, 314, 319, 321, 322, 323,
324, 325, 326, 327, 337, 345, 347,
B
Baba burunu 214
Babaplanina 316
Ba~ka 98, 144, 287, 478
Bagdad 114, 162
Balkan 9, 21, 22, 23, 28, 29, 30, 35,
37, 59, 61, 63, 64, 71, 76, 80, 83,
85, 86, 96, 98, 103, 104, 134, 146,
147, 158, 164, 165, 174, 190, 208,
224, 236, 276, 313, 314, 319, 323,
326, 327, 347, 350, 355, 372, 378,
418, 419, 421, 426, 455, 456, 458,
471, 551
Balkansko poluostrvo 101, 168, 313,
384
615
616
617
C
Carigrad (Vidi: Istanbul, Konstantinopolis) 13, 14, 27, 36, 37, 59,
62, 66, 79, 82, 88, 91, 99, 101, 103,
109, 128, 136, 140, 141, 142, 143,
153, 155, 159, 160, 161, 164, 165,
169, 170, 174, 181, 208, 209, 210,
618
^
^a~ak 302, 303
]
]uprija 103, 329
]ustendil 214
D
Dalmacija 10, 13, 25, 30, 31, 33, 37,
39, 46, 47, 49, 50, 59, 60, 63, 70,
72, 75, 79, 91, 98, 122, 134, 135,
142, 144, 149, 154, 157, 179, 180,
190, 191, 211, 224, 226, 227, 235,
239, 241, 243, 244, 245, 246, 259,
260, 261, 263, 264, 266, 267, 268,
269, 273, 277, 278, 279, 280, 285,
289, 290, 294, 295, 296, 305, 316,
345, 470, 472, 473, 475, 476, 477,
478, 480, 486, 487, 492, 498, 530
Damask 160, 207, 255
Dardaneli 101, 181, 265, 269, 270,
313, 419
Denizli 100
Derventa 135, 191, 216, 217, 280,
519
Desnek 25
De`evica 56, 189
Dijarbekir 157, 160, 214, 254
Dnjepar 101, 319
Dnjeparski Liman 238, 297
Dnjestar 275, 294, 297, 314, 315, 316
Doberdo 466
Dbling 277
619
Dunafeldvr 239
Dunav 23, 70, 71, 80, 98, 101,
118, 134, 144, 149, 155, 181,
236, 238, 239, 257, 258, 277,
280, 281, 282, 283, 284, 285,
289, 303, 304, 317, 319, 326,
514
Dupnica 214
Duvanjsko polje 26
Duvno 51, 135, 191, 213, 215,
309, 506, 519
Dvor na Uni 506
104,
229,
279,
287,
329,
224,
D@
D`ida 215
D`isriTara 135
D`ivar 542
\
\akovo 43, 44, 46, 70, 280
\enova 97
E
Edirne 63, 74, 99, 102, 104, 161, 162,
181, 214, 231, 276, 281, 287, 457,
458
Egejsko more 318, 319, 457
Eger 253, 254, 255, 256, 305
Egin 207
Egipat 7, 114, 125, 200, 227, 235,
236, 237, 255, 314, 319
Egriboz 318
Emota (Vidi: Imotski) 25
Engleska 21, 193, 289, 295, 312, 318,
320, 326, 346, 347, 352, 421, 457,
458
Enis 457
Epir 60
Erdelj (Vidi: Transilvanija) 76, 229,
257, 263, 271, 272, 282
Eubeja 141, 318
Eufrat 98
620
F
Famagusta 247
Feldvar 238
Filipini 22
Firenca 64, 82, 97, 473
FNRJ 555, 556, 558, 559, 562, 563
Fo~a 65, 69, 83, 111, 143, 187, 191,
192, 197, 198, 218, 221, 507, 526,
534, 537, 539
Fojnica 56, 65, 67, 149, 188, 189,
192, 314, 519
Frana~ka 9, 24
Francuska 12, 21, 34, 40, 66, 70, 86,
259, 276, 278, 303, 312, 314, 320,
350, 422, 457, 464, 515, 541, 557
Fribourg 564
Furjan 289, 295
Furlanija 227
G
Gabela 122, 135, 269, 286, 295, 296
Gacko 65, 135, 293, 507
Galicija 466
Gali~nik 11
Galipolje 71, 97, 99, 181
Gata~ko polje 314
Gediz 100
Gerzovo 229
Gibraltar 318
Glamo~ 51, 135, 188, 191, 279, 289,
309, 506, 550
Glasina~ka visoravan 294
Glasinac 160, 218, 317, 318
Gla` 530
H
Halep 160, 161
Hanija 265
Harmanli 214
Hatvan 252
Havsa 214
HercegNovi 37, 52, 63, 65, 82, 83,
110, 111, 135, 244, 245, 268, 279
Hercegova zemlja 110, 119, 143, 222
Hercegovina 10, 11, 15, 51, 52, 78,
79, 80, 82, 83, 88, 90, 111, 118,
120, 121, 148, 149, 154, 166, 176,
178, 179, 216, 221, 222, 235, 249,
268, 286, 289, 294, 308, 335, 336,
339, 346, 352, 368, 369, 390, 391,
I
Iasi (Ja{i) 326
Ibar 179, 214
Igman 26
Ilid`a 158, 409, 431
Ilirik 105, 194
Ilok 234, 238, 519
Ilova 258
Imotska krajina 83
Imotski 52, 135, 233, 289, 295, 296,
351
Indonezija 22
Irak 198
Iraklion 265
Iran 21, 85, 181, 207
Iskenderun 12
Isker 73
Islam 135
621
J
Jablanica 174, 176, 539
Jadran 23, 54, 59, 78, 83, 181, 218,
224, 234, 247, 248, 259, 260, 265,
268, 281, 289, 345
Jadransko more 182, 245, 249, 455
Jagodina 329
Jajce 60, 67, 69, 81, 82, 83, 105, 108,
109, 135, 138, 139, 140, 142, 143,
188, 198, 217, 221, 226, 229, 230,
231, 233, 234, 235, 241, 506, 572
Jalta 553
Janja 228
Janji}i 65
Janjina 163, 457
Japan 529
Japra 233
Jasenovac 135, 283, 534
Jele~ 65, 111, 119, 148
Jemen 250, 456
Jenid`e Jajce (Vidi: Varcar-Vakuf)
217
Jerusalem 36, 201
Jezero 241
Jonsko more 244
Jugoslavija 9, 10, 16, 17, 491, 505,
509, 516, 518, 519, 520, 521, 522,
622
K
Ka~anik 214, 335
Kafa 141
Kahlenberg 277
Kairo 215, 537
Kajnard`a 101, 319
Kakanj 149
Kalocsa (Kalo~a) 35, 42, 46
Kamengrad 179, 188, 226, 233, 320
Kamjanec 281, 285
Kandija (Vidi: Krit) 247, 264, 269,
273
Kaneja 265
Kanizsa (Kanji`a) 248, 249, 253,
254, 257, 305
Kanlid`a 330
Kara Karman 297
Karamanija 141, 227, 247
Karlovac 259
Karpati 22, 24, 43, 46
Karpatos 264
Kastamon 100
Katera 25
Kavkaz 323
Kayseri 207
Kazanci 161
Kecskemt (Ke~kemet) 35
Kefalonija 318
Kerbela 198, 199
Kerbelsko polje 298
Ker~ 320
Kibris (Vidi: Kipar) 246
Kijalija 214
Kilija 317
Kipar 246, 247, 248, 265
Kiseljak 149, 394
Kladanj 191, 204
Kladovo 281, 282, 330, 331
Klagenfurt 23
Klek 296, 583
Klis 135, 166, 179, 188, 189, 216,
224, 234, 240, 243, 245, 266, 267,
273
Klobuk 135
Klju~ 50, 69, 82, 135, 191, 226, 231,
267
Klju~ kod Gacka 135
Kne`ina 187
Knin 135, 234, 235, 261, 266, 267,
269, 270, 278, 279, 526
Knja`evac 331
Koba{ 135, 217, 295
Kola{in 12, 135, 200, 322, 350, 491,
543
Komarno 277
Komatin 241
Konavli 51, 55, 61, 75
Konopli} 214
Konstanz 72
Konstatinopolis 99
Konja 100, 160
Konjic 52, 65, 120, 174, 176, 191,
284, 352, 487, 506, 519, 536
Konjusi 331
Kopa~i 318
Kpr 270
Koraj 536, 539
Korana 249
Koranjski Lug 560
Kor~ula 63, 247, 268
Kordun 261, 560
Korenica 233
Korint 141
Krs 255
Koru{ka 23, 229, 478
Kosovo 9, 13, 63, 64, 79, 81, 119,
214, 232, 249, 283, 328, 335, 350,
384, 457, 473, 489, 490, 499
Kosovo polje 214
Kosovska Mitrovica (Vidi: Mitrovica) 179, 357
Kostajnica 193, 252, 295, 351
Kostand`a 214
Kostrom 298
Kotor 15, 62, 63, 245, 271, 294
Kotorsko 216
KotorVaro{ 69, 369, 536
Kozarac 135, 295, 320
Kozjak 243
Krajina (Vidi: Bosanska krajina)
224, 260, 261, 263, 310, 315, 320,
321, 324, 325, 339, 346, 369, 370,
449, 498
Kraljeva Sutjeska 149, 188
Kranjska 23, 122, 227, 229, 476, 478
Kra{o 238
Krbava 10, 226, 232, 279, 285, 289,
530
Krbavsko polje 231, 232, 234, 251
Kreka 497
Kre{evo 149, 188, 189, 192, 314, 322,
323
Krf 36, 466, 474
Krim 101, 278, 281, 297, 319, 323
Krit 247, 264, 265, 266, 267, 273,
285, 296, 394, 420, 456
Kriva Rijeka 214
Krivaja 144
Kri`ani} Grad 261
Kri`evci 236
Krka 179
Kruja (Kruj) 76, 82
Krupa 32, 134, 135, 320, 321, 369
Krupanj 179, 331
Kuban 101
Ku~uk ^ekmed`i 214
KulenVakuf 135, 188, 299, 539
Kunovica 77
Kupa 227, 230, 240, 249, 250, 251
Kupres 135, 266, 286, 381
Kutahija 159
Kvarner 59
L
Lapac 289
Lapovo 282
623
Larnaka 246
La{va 69, 109, 111, 221
Lazarpolje 11
Leipzig 379, 385
Lemnos 270
Lepant (Vidi: Levant) 248, 251, 269,
318
Lesbos 299
Levant 101, 313, 318, 586
Liban 313
Libija 420, 456
Lika 10, 135, 154, 179, 180, 190, 221,
232, 239, 257, 258, 259, 260, 266,
267, 269, 279, 280, 283, 285, 289,
294, 295, 305, 530
Lim 51, 160, 179, 194, 214, 341, 354,
355, 357, 459
Limasol 247
Lipari 534
Lipnica 204
Li{nja 217, 536
Liva~ 241
Livanjsko polje 576
Livno 51, 65, 69, 111, 135, 182, 191,
193, 198, 213, 215, 218, 224, 267,
286, 309, 399, 421, 506, 519, 534
Lomnica 144
Lon~arica 214
London 201, 355, 421, 422, 457, 458,
473, 530, 551
Loreto 78
Lozana 102
LJ
Lje{nica 301
Ljubin 35
Ljubinje 507, 539
Ljubljana 226, 227, 229, 477, 506,
514, 531
Ljubu{ki 135, 191, 506, 519
M
Ma~va 281
Madrid 259
624
N
Nadin 135, 244, 245, 266
Nagori~ane 214
Narenta 32
Nauarinon 318
Navarin 318
NDH 530, 531, 533, 534, 535, 536,
538, 540, 541
Negropont 318
Nenavi{te (Vidi: Grada~ac) 223
Neretva 25, 30, 32, 44, 49, 51, 63,
65, 83, 111, 170, 174, 175, 216,
222, 259, 266, 506, 523, 530
Nerezi 65
Neum 296
Nevesinje 83, 191, 198, 289, 370, 507,
539
New York 210
Nigd 160
Nikeja (Vidi: Iznik) 36, 38, 96, 100
Nikopolj 70, 71
Nikozija 247
NJ
Njema~ka 12, 70, 71, 242, 272, 276,
347, 418, 421, 422, 423, 457, 464,
465, 519, 529, 530
O
Oborci 188
Obrovac 135, 234, 247, 266, 278, 281
O~akov (Vidi: Ozija) 238, 297, 298
Odesa 297
Odra 251
Ogulin 226
Ohrid 28, 103, 181, 566
Olomuc 352
Olovo 65, 111, 120, 188
Omi{ 234
Opuzen 63, 65
Orahova 542
Ora{ac 328
Ora{je 330
Orijent 7, 23, 212, 219
Osat 120
625
P
Pakrac 179, 300
Pale 318, 336, 465, 529
Palermo 292
Palestina 36, 313
Pan~evo 304, 506
Panonija 146, 182, 285
Papra}a 98, 144
Pariz 292, 297, 349, 355, 394, 421,
425, 473, 475, 479, 486
Pasjaci 214
Pavino Polje 491
Pavlovac 69
Pe~uh 228, 254, 257, 279
Pe} 143, 144, 145, 282
Pe}igrad 248, 536
Peloponez 245, 281, 285, 295, 318
Pelje{ac 51, 60
Perast 268, 271
Perzija 125, 162, 207, 235, 296, 303
Pe{ta 239, 252, 279, 312, 450
Pe{ter 458
Petersburg 355
Petrinja 249, 250, 252
Petrovac 135
Petrovaradin 284, 295, 297
Pijemont 287
Pirineji 86, 354
Pirot 282
Piva 61, 69
Plav 12, 350, 459, 542
626
Pleba 25
Pliva 60, 530
Plo~nik 247
Plovdiv 181, 182, 214
Pljevlja 111, 213, 214, 218, 221, 322,
356, 357, 422, 458, 491, 509, 539,
543
Po~itelj 135, 198, 223, 289
Podgorica 12, 161, 291, 292, 293,
350, 481
Podoljska 165, 275, 281, 314
Podravska Slatina 151
Podrinje 30, 52, 53, 61, 146, 148,
158, 331
Podromanija 217
Podunavlje 35, 76, 134, 144, 226,
232, 234, 236, 239, 257, 258, 277,
278, 280, 281, 283, 284
Podzvizd 248
Polimlje 52, 61, 148, 174, 357
Poltava 293
Polje Svete Gospe (Maria Saal) 23
Poljica 50, 120, 233, 266, 267
Poljska 21, 70, 82, 165, 181, 275, 278,
280, 281, 314, 319, 468, 557
Pomoravlje 283
Popovo polje 120, 180
Porajnje 281
Portsmouth 318
Portugal 98, 276
Posavina 216, 218, 299, 339, 388,
407, 449, 542
Potisje 257
Pounje 23, 190, 221, 248
Pozson (Vidi: Bratislava) 240
Po`arevac 295, 299, 466
Po`ega 179, 196, 216, 241, 303
Pra~a 44, 65, 69
Prag 194
Prenj 539
Preslav 28
Preveza 244, 245
Prevol~an 298
Prhovo 229
R
Raab 272, 276
Rab 66
Raba 252
Ra~a 216
Radika 11
Rama 30, 111, 121, 176, 213, 530
Ra{ka 23, 25, 51, 61, 62, 63, 86, 148,
154
Ra{ka Gora 394
Ravni Kotari 261, 266, 267, 277
Ravno 286
Reichstadt (Zkopy) 346
Resava 13
Re{id, luka na Nilu 215
Ribnik 267
Rijeka 478, 480, 487
Rijeka Crnojevi}a 23, 292, 294
Rim 27, 33, 39, 40, 42, 44, 47, 49,
62, 77, 78, 81, 88, 89, 90, 99, 169,
323, 355, 538, 540
Ripa~ 240
Risan 83, 245, 268, 279
Rodos 164, 214, 215, 236, 237, 318
Rogatica 69, 160, 186, 187, 191, 217,
318, 487, 537, 539, 541, 550
Rogozna 214
Romanija 465, 466, 541
Rovine 70, 71
Ro`aj 332, 458
Rudnik 270, 303, 329
Rudo 161, 530
Rugova 350
Rumelija 99, 106, 111, 114, 128, 158,
160, 182, 208, 230, 250, 252, 253,
293, 299, 312, 316, 319, 334, 431,
458
Rumunija 457, 529, 557
Ruse (Ru{~uk) 319
Rusija 101, 173, 275, 278, 285, 293,
296, 297, 298, 304, 313, 314, 318,
319, 320, 323, 326, 327, 346, 347,
418, 419, 421, 422, 423, 457, 464,
472, 474, 478
R`ani~ka rijeka 331
S
SAD 12, 526
Sagar adasi 214
Sakar 331
Sakiz 285
Samarkand 71, 159
Samobor 118
Samokov 73, 214
Samos 214
San Demetrio 534
San Francisko 552
Sana 31, 47, 60, 69, 82, 135, 226,
231, 233, 267, 530
Sand`ak 11, 12, 13, 15, 16, 61, 332,
337, 350, 354, 355, 357, 384, 420,
454, 456, 457, 458, 459, 465, 489,
491, 492, 501, 538, 541, 542, 549
Sankt Petersburg 419, 423
Sanski Most 135, 189, 249, 530, 543
Sarajevo 17, 25, 98, 106, 107, 108,
121, 149, 157, 158, 161, 167, 175,
176, 182, 183, 184, 185, 187, 188,
189, 190, 191, 192, 193, 194, 195,
196, 197, 198, 201, 202, 203, 205,
210, 211, 213, 215, 216, 217, 218,
219, 220, 221, 224, 225, 228, 229,
627
628
Sutorina 296
Svi{tov 326
Szentgotthard 272
Sziget 246, 248, 254, 257
[
[abac 111, 179, 234, 249, 324, 326,
328, 329, 330, 331
[ahovi}i 491
[ama 160
[ara 8
[atorovi}i 541
[}epan polje 52
[ekovi}i 144
[eti}i 160
[ibenik 49, 63, 212, 244, 266, 270,
273
[id 519
[ije 410
[kotska 211
[panjolska 21, 98, 276, 289, 295
[tajerska 72, 122, 134, 226, 227, 230,
243, 272, 478
[uljaga 203
[umadija 326
[umen 319
[vicarska 564
T
Tamna 144
Tara 61, 135
Taslid`a (Vidi: Pljevlja) 111, 213,
221, 322
TatarPazard`ik 182, 214
Tekija 326
Temi{var 216, 256, 281, 287, 289,
295
Teo~ak 144, 223
Tesalija 60, 71, 309
Te{anj 111, 122, 135, 187, 191, 198,
216, 310, 404, 405, 410, 414, 415,
487
Tetovo 214
Tinja 136, 204, 247
629
Tirana 76
Tisa 255, 284
Toma{evo 491
Toplanski zaljev 296
Toplica 204
Topolica 349
Toskana 278
Trakija 86, 90, 99, 102, 147, 202,
323, 458
Transilvanija (Vidi: Erdelj) 76
Trapezunt (Trabzon) 105, 141, 155,
270
Travnik 13, 24, 122, 173, 182, 186,
187, 191, 193, 195, 196, 197, 198,
214, 218, 220, 221, 300, 301, 302,
305, 309, 321, 322, 325, 335, 339,
387, 390, 391, 403, 468, 493, 506,
519, 530
Trebevi} 228
Trebinje 25, 33, 65, 120, 135, 161,
191, 198, 279, 377, 378, 507, 542
Trikala 309
Tripoli 420, 456
Tripolitanija 456
Trn 217
Trogir 43, 49, 63, 64
Tropolje 51
Trst 193, 478
Tunis 250, 365
Turska 11, 12, 13, 22, 95, 101, 102,
116, 160, 172, 285, 319, 323, 346,
347, 351, 352, 354, 355, 362, 367,
368, 369, 370, 371, 372, 392, 394,
409, 416, 418, 419, 420, 421, 422,
423, 424, 425, 426, 427, 430, 431,
449, 454, 455, 456, 457, 458, 463,
490, 491, 521, 522, 537
Tutin 458
Tuzla 24, 65, 135, 204, 223, 224, 310,
335, 369, 406, 468, 487, 492, 509,
530, 535, 537, 541, 542
Tuzla, Donja 111, 188, 218, 223
Tuzla, Gornja 111, 160, 185, 188,
223
630
U
Udbina 135, 226, 228, 230, 241, 263,
267, 281, 283
Ugarska (Vidi: Ma|arska) 10, 21, 25,
30, 31, 34, 35, 37, 38, 40, 41, 42,
44, 45, 46, 58, 70, 71, 72, 73, 75,
79, 81, 82, 83, 103, 104, 105, 108,
109, 110, 122, 134, 144, 154, 157,
159, 162, 173, 190, 191, 226, 227,
229, 232, 234, 236, 239, 240, 241,
243, 248, 250, 251, 252, 253, 257,
258, 272, 278, 279, 283, 285, 287,
305, 420, 421, 434, 453, 468, 469,
470, 476, 477, 478
Uhd 21
Ujvar 272
Ukrajina 165, 275, 278, 281, 314, 316
Ukrina 216
Ulcinj 66, 247, 259, 350
Uluborlu 100
Una 8, 134, 188, 216, 226, 230, 248,
279, 289, 294, 295, 303, 321, 357,
489, 506, 523
Uskoplje 44, 111, 217
skdar 100
Usora 24, 30, 31, 40, 44, 46, 47, 51,
60, 65, 73, 530
Ustikolina 65, 107, 158, 539
Ustipra~a 69, 526, 530
Uvac 458
Uzund`eova 214
U`ice 201, 202, 303, 318, 329, 330,
331, 506
V
Valona (Vlora) 244, 457
Valpovo 281
Valjevo 302, 329
Varadin 234
VarcarVakuf 191, 217, 229, 325, 530
Vardar 8, 215
Vare{ 192, 204
Varna 77
Var{ava 557
Vasvar 272
Vatikan 508, 518
Velebit 234, 240, 243, 270
Veles 10, 11
Vele` 176
Velika 216
Velika Britanija 551
Velika Kladu{a 248, 261, 321, 536,
542
Venecija 9, 21, 36, 37, 38, 56, 59,
62, 72, 80, 81, 82, 83, 91, 97, 101,
103, 110, 144, 174, 211, 224, 234,
236, 237, 244, 245, 247, 259, 264,
265, 266, 267, 269, 270, 271, 273,
278, 280, 281, 289, 290, 295, 296
Verona 88, 313
Veszprm 25, 233, 252, 257
Vi~evo 247
Vidin 71, 282, 328, 329
Villach 229
Villefranche 541
Vinac 241
Vir Crmni~ki 23
Virovitica 135, 249, 279
Vis 552
Visla 466
Visoko 25, 32, 53, 65, 149, 188, 191,
205, 221, 287, 314, 317, 537
Vi{egrad 65, 69, 119, 120, 161, 187,
191, 217, 257, 303, 480, 526, 537,
539, 550
Vitez 335
Vito{a 73
Vizantija 579
Vlasenica 191, 317, 537, 539, 550
Vla{ka 70, 71, 98, 101, 130, 147, 164,
278, 282, 297, 319, 323
Vojvodina 9, 480, 481, 487, 521
Volga 298
Vra~e 186
Vrana 241, 245, 264, 266, 278
Vranduk 26, 77, 109, 110, 111, 309
Vrbas 26, 30, 47, 65, 83, 211, 216,
217, 221, 262, 301
Z
Zabar 43
Zabilje 335
Za~asna 179
Zadar 14, 49, 63, 135, 221, 246, 266,
271, 273
Zagreb 230, 373, 380, 434, 435, 475,
477, 478, 479, 480, 481, 486, 506,
514, 523, 524, 530, 531, 564
Zagreba~ka Gora 98
Zahumlje 25
Zakintos 318
Zapadna Morava 79
Zavr{je 51
Zeljina 536
Zemljanik 47, 69
Zemun 79, 237, 238, 284, 337, 341,
506
Zemunik 47, 135, 221, 246, 266
Zenica 24, 34, 65, 111, 149, 221, 317,
526, 530, 541
Zeta 33
Zetsko primorje 122, 144
Zolota 315
Zrin 248
Zrmanja 63, 234
Zve~aj 108, 142, 233
Zve~an 106, 119, 249
Zvornik 15, 65, 83, 98, 111, 135, 143,
179, 185, 187, 191, 218, 223, 257,
275, 281, 295, 299, 310, 529
Zvornik, Mali 331
@
@abljak 12, 227
@eljeznica 158
631
@epa 161
@ep~e 191, 290
@ernonica 11
@itava 256
632
@ivinice 204
@umbera~ka gora 259
@upanj Potok (Vidi: Duvno) 213
@up~a 317
Sadr`aj
UVOD .
.................................................... 7
I DIO
SREDNJOVJEKOVNA BOSNA
III DIO
OKUPACIJA BOSNE I HERCEGOVINE (18751878)
345
349
351
354
IV DIO
AUSTROUGARSKO RAZDOBLJE
361
364
367
373
384
389
397
410
418
424
433
456
V DIO
PRVI SVJETSKI RAT
I STVARANJE JUGOSLAVENSKE DR@AVE (19141918)
485
489
495
500
529
533
537
540
VIII DIO
BO[NJACI U RAZDOBLJU 19451990
547
549
551
553
555
557
560
562
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 571
574
575
593
615
Mustafa Imamovi}
HISTORIJA BO[NJAKA
Izdava~
Bo{nja~ka zajednica kulture
Izdava~ko preduze}e "Preporod"
Sarajevo
Branilaca Sarajeva 30
Za izdava~a
MUNIB MAGLAJLI]
Tehni~ki urednik
MURIZ RED@OVI]
Korektor
MIRZETA KORJENI]
Ra~unarska priprema
AMIR [PICA
[tampa