Robert Zenzerovi

UDK 657.62/.63
Prethodno priopenje
Preliminary paper

ANALITIKI POSTUPCI INSTRUMENT REVIZORA U OCJENI

VREMENSKE NEOGRANIENOSTI POSLOVANJA
ANALYTICAL PROCEDURES AUDITING INSTRUMENT IN
ESTIMATING GOING CONCERN ASSUMPTION
ABSTRACT
Analytical procedures are implemented in almost all steps of auditing process so it can be
concluded that they are one of the most effective and efficient auditing instruments. The emphasis
of this article is on their implementation in going-concern estimation. The empirical research,
which was performed among Croatian auditing firms, resulted in the conclusions regarding the
general implementation of analytical procedures, as well as their use in estimating going-concern
assumption. At the end a model is developed for going-concern estimation as one type of
analytical procedures.
Key Words: Financial statement auditing, analytical procedures, going concern assumption

1. Uvodna razmatranja
Revizija je, kao pretpostavka kvalitete financijskih izvjetaja, veza koja stvara
povjerenje izmeu korisnika financijskih izvjetaja i onih koje te izvjetaje prezentiraju
javnosti, odnosno koji su za to odgovorni. Kao proces, revizija obuhvaa niz razliitih
postupaka kojima revizor nastoji utvrditi istinitost i objektivnost financijskih izvjetaja.
Istaknuto mjesto meu njima imaju analitiki postupci koji su zbog iroke mogunost
upotrebe esto vrlo atraktivni. Jedno od podruja na kojima je njihova primjena posebno
korisna jest ocjena temeljne raunovodstvene pretpostavke - vremenske neogranienosti
poslovanja. Prelaskom na trini nain privreivanja, uz sve probleme koji su proizali iz
ratnih zbivanja, gospodarski subjekti koji posluju u Republici Hrvatskoj suoeni su s
nizom razliitih poslovnih rizika te je stoga problematika vremenske neogranienosti
poslovanja posebno aktualna.
Na poetku rada istaknut e se mjesto i vanost analitikih postupaka. U treem
dijelu rada bit e rijei o vremenskoj neogranienosti poslovanja kao temeljnoj
raunovodstvenoj pretpostavci i ulozi revizora u kontekstu njezine ocjene. Naposljetku e

mr. sc., Sveuilite Jurja Dobrile u Puli, Odjel za ekonomiju i turizam Dr. Mijo Mirkovi,
robert.zenzerovic@efpu.hr
lanak primljen u urednitvo: 10.01.2007.

se predstavit nalaze do kojih se dolo istraivanjem koritenja analitikih postupaka meu

revizorskim tvrtkama koje posluju u Republici Hrvatskoj te e biti izloen prijedlog
modela za ocjenu vremenske neogranienosti poslovanja.

2. Mjesto i vanost analitikih postupaka pri provedbi revizije financijskih

izvjetaja
Analitiki postupci kao postupci analize znaajnih pokazatelja i tendencija,
ukljuujui i rezultate istraivanja u svezi s promjenama i odnosima koji nisu dosljedni s
ostalim znaajnim podacima ili koji odstupaju od odreenih predvienih iznosa
(Meunarodni revizijski standardi, 2003) zauzimaju vano mjesto u procesu revizije
financijskih izvjetaja. Spomenuti postupci obuhvaaju usporedbu iznosa iz financijskih
izvjetaja ili poslovnih knjiga, odnosno pokazatelja izraunatih na temelju istih s
oekivanim vrijednostima procijenjenim od strane revizora.
Osim to analiziraju znaajne financijske informacije i tendencije njihovog kretanja,
analitiki postupci koriste i mjerodavne nefinancijske kao nadopunu financijskim
informacijama u cilju cjelovitijeg sagledavanja odgovarajuih elemenata ili dogaaja.
Vanost analitikih postupaka pri reviziji financijskih izvjetaja proizlazi iz njihove
uinkovitosti, iroke mogunosti primjene i pouzdanosti. Naime, provoenje
odgovarajuih analitikih postupaka vremenski je manje zahtjevno od provoenja nekih
drugih revizijskih postupaka, a esto prua dovoljan dokaz za testiranje odgovarajue
izjave ili dogaaja. U usporedbi s ostalim vrstama revizijskih dokaza, dokazi dobiveni
analitikim postupcima pruaju srednju razinu pouzdanosti, ali je njihova primjena
najee opravdana relativno kratkim vremenom potrebnim za njihovu provedbu1.
iroka mogunost primjene analitikih postupaka sastoji se u injenici to se oni
mogu koristiti u sljedeim fazama revizije:
- planiranje revizije kao pomoi revizoru pri planiranju vrsta, vremenskog rasporeda
i opsega ostalih revizijskih postupaka (Meunarodni revizijski standardi, 2003),
- provoenju dokaznih testova kao dokaznih testova ija je primjena u odgovarajuim
situacijama prikladnija od koritenja detaljnih testova, i
- dovrenje revizije kao sveobuhvatnog konanog pregleda financijskih izvjetaja.
Vano je pritom napomenuti da se Meunarodnim revizijskim standardima od
revizora zahtijeva njihovo provoenje u fazi planiranja i dovrenja revizije, dok se u fazi
prikupljanja dokaza koritenje analitikih postupaka preporuuje2.
Cilj faze planiranja je razvijanje ope revizijske strategije i izrada opeg revizijskog
programa. U ovoj se fazi analitiki postupci koriste kao instrumenti utvrivanja poslovnih
dogaaja klijenta koji su se dogodili od posljednje revizije i kao instrument detekcije
potencijalno rizinih podruja na koja revizor mora usmjeriti posebnu pozornost u fazi
prikupljanja dokaza. Analitiki se postupci mogu koristiti i kao dokazni test pri emu
revizor mora voditi rauna da oni pruaju srednju razinu pouzdanosti te se mogu
primijeniti na elemente financijskih izvjetaja ija je razina materijalne znaajnosti niska
i kod kojih nisu prisutni neki sloeniji raunovodstveni problemi. U fazi prikupljanja
1

Najvei razinu pouzdanosti imaju dokazi dobiveni fizikom provjerom i ponovnim izvoenjem, srednju razinu pouzdanosti
imaju dokazi u obliku dokumentacije i konfirmacija te dokazi dobiveni analitikim postupcima, dok najniu razinu
pouzdanosti pruaju dokazi dobiveni promatranjem i upitima djelatnicima komitenta.
2
Meunarodni revizijski standard koji razrauje tematiku analitikih postupaka je standard br. 520 Analitiki postupci.

dokaza takoer je pomou njih mogue otkriti pogreke i prijevare u financijskom

izvjetavanju. Analitikim postupcima u fazi dovrenja revizije revizor nastoji poduprijeti
zakljuke do kojih je doao tijekom revizije, uvjeriti se u kvalitetu financijskih izvjetaja,
odnosno ispravnost prikupljenih dokaza o istinitosti i objektivnosti financijskih izvjetaja
te provesti konaan sveobuhvatan pregled financijskih izvjetaja u cilju pronalaska
podruja koja zahtijevaju daljnja istraivanja. U ovoj fazi revizor takoer ocjenjuje
postojanje temeljne raunovodstvene pretpostavke sastavljanja financijskih izvjetaja,
vremenske neogranienosti poslovanja.
Primjena analitikih postupaka zahtjeva poznavanje odreenih tehnika financijske,
matematike i statistike analize. Vrste analitikih postupaka variraju od jednostavnijih
(nestatistiki strukturni modeli, usporedna analiza financijskih izvjetaja, analiza
financijskih i nefinancijskih pokazatelja), ija je upotreba svojstvena gotovo svakom
procesu revizije financijskih izvjetaja, do naprednih matematikih i statistikih tehnika
(financijsko modeliranje i statistiki strukturni modeli) koje pred revizora postavljaju
zahtjeve za dodatnim znanjima iz podruja matematike i statistike analize.

3. Vremenska neogranienost poslovanja kao temeljna raunovodstvena

pretpostavka
Kako bi se osigurala zahtijevana kvaliteta financijskih izvjetaja kao krajnjeg
proizvoda raunovodstvenog procesa, raunovodstvenim pretpostavkama i naelima
utvruju se osnovne karakteristike i koncepcije raunovodstva koje trebaju biti ugraene
u raunovodstvene metode i postupke. Raunovodstvene pretpostavke predstavljaju
teorijske osnove za interpretiranje financijskih izvjetaja, a jedna od njih je upravo
pretpostavka vremenske neogranienosti poslovanja. Vremenska neogranienost
poslovanja ili pretpostavka stvarnog kontinuiteta odnosi se na pretpostavku da e
poslovni subjekt nastaviti neogranieno poslovati i u doglednoj budunosti, odnosno da
nema namjeru niti potrebu likvidirati ili znaajno smanjiti razmjer svojih poslova; ako
takva namjera ili potreba postoji, financijski izvjetaji morali bi biti sastavljeni na
drugaijoj osnovi, i u tom se sluaju primjenjivana osnova objavljuje (Meunarodni
raunovodstveni standardi, 2000). Vremenska neogranienost poslovanja podrazumijeva
takoer da poslovni subjekt nee u doglednoj budunosti traiti zatitu od vjerovnika
temeljem odgovarajueg zakona ili propisa.
Pri tumaenju financijskih izvjetaja njihovi korisnici pretpostavljaju postojanje
koncepta vremenske neogranienosti poslovanja, osim u sluajevima kada financijski
izvjetaji nisu sastavljeni u skladu s navedenom pretpostavkom3 to je u biljekama i
navedeno. Stoga je menadment duan procijeniti je li poslovni subjekt u mogunosti i
nadalje primjenjivati temeljnu raunovodstvenu pretpostavku vremenske neogranienosti
poslovanja. Pri procjenjivanju prikladnosti pretpostavke, menadment razmatra sve
raspoloive informacije za predvidivo budue razdoblje koje bi trebalo biti najmanje
dvanaest mjeseci od datuma bilance, s time da ono nije ogranieno. Analiza ukljuuje
dogaaje i okolnosti koji pojedinano ili skupno mogu ukazivati na postojanje znaajne

Navedeno je sluaj kada se radi o poslovnom subjektu osnovanom u svrhu izvrenja odreenog pothvata na vremenski
ogranien rok ili postoji namjera likvidacije poslovnog subjekta uslijed nastupa insolventnosti.

sumnje u sposobnost poslovnog subjekta da nastavi s vremenski neogranienim

poslovanjem.
Ukoliko se analizom utvrdi postojanje znaajne sumnje u vremensku
neogranienost poslovanja, menadment je duan u dodatku financijskim izvjetajima
objaviti izvore neizvjesnosti koji su doveli u pitanje vremensku neogranienost
poslovanja. U sluajevima kada se financijski izvjetaji ne sastavljaju na osnovi
neogranienog vremena poslovanja, navedena se injenica treba objaviti zajedno s
osnovom na kojoj su financijski izvjetaji sastavljeni, kao i razlozima zato poslovni
subjekt ne primjenjuje prethodno navedenu temeljnu raunovodstvenu pretpostavku.
Meunarodni revizijski standardi zahtijevaju od revizora da procijeni postojanje
znaajne sumnje u sposobnost poslovnog subjekta da nastavi s vremenski neogranienim
poslovanjem u razdoblju od godine dana od datuma revidiranih financijskih izvjetaja. U
tom smislu revizor uobiajeno provodi sljedee korake:
1. Utvruje postojanje pretpostavke vremenske neogranienosti poslovanja.
2. Razmatra planove uprave.
3. Utvruje primjerenost objava koje se odnose na sposobnost poslovnog subjekta da
nastavi s vremenski neogranienim poslovanjem4.

4. Analitiki postupci kao instrument ocjene vremenske neogranienosti

poslovanja iskustva revizorskih tvrtki u Republici Hrvatskoj i prijedlog
modela
Vanost revizijske profesije u kontekstu pouzdanog financijskog izvjetavanja
posebno dolazi do izraaja uslijed pojave sve veeg broja individualnih i institucionalnih
investitora, poveanog stupnja koritenja financijske poluge, rastueg broja poslovnih
spajanja i pripajanja i slinih dogaaja koji rezultiraju rastuim brojem tzv. stakeholdersa.
Revizorska profesija u Republici Hrvatskoj relativno je mlada i suoena s problemima
koji prate svaku profesiju u poecima njezina djelovanja. Nastojanja da se revizijska
teorija i praksa unaprijede i tenja ka razvoju profesije neophodno zahtijevaju analizu i
ocjenu postojeeg stanja te se stoga javila potreba za provedbom empirijskog istraivanja
koje e rezultirati spoznajom mjere i naina koritenja analitikih postupaka. Isto tako,
prouavanjem niza instrumenata analize financijskih izvjetaja nastojalo se predloiti
model za ocjenu vremenske neogranienosti poslovanja, odnosno za ocjenu financijskog
zdravlja poslovnog subjekta.
Empirijsko istraivanje provedeno je anketiranjem revizorskih tvrtki koje obavljaju
reviziju financijskih izvjetaja5, a istih je u vrijeme provedbe istraivanja (svibanj 2005.
godine) bilo ukupno 237. Ukupno je 46 revizorskih tvrtki vratilo ispunjene upitnike to
daje stopu povrata od 19,41%. Stopa se povrata moe ocijeniti zadovoljavajuom,
uzimajui u obzir injenicu da se u slinim istraivanjima ona kree oko 15%. S obzirom
4

U sluajevima postojanja problematike vremenske neogranienosti poslovanja revizor moe izdati pozitivno miljenje s
tokom za naglaavanje pitanja, miljenje s rezervom i negativno miljenje.
Zakonom o trgovakim drutvima (NN 111/93 i 118/03) propisana je obveza provoenja: revizije osnivanja i
dokapitalizacije, posebne revizije, revizije poduzetnikih ugovora, revizije prikljuenja drutva, revizije pripajanja i spajanja
i revizije podjele drutava kapitala. Niz revizorskih tvrtki provodi samo ove oblike revizije te one stoga nisu bile objektom
istraivanja.
5

da je gotovo svaka peta revizorska tvrtka ispunila anketni upitnik i da su prikupljeni

upitnici od nekoliko revizijskih tvrtki koje obavljaju djelatnost i u inozemstvu, preko
svojih matinih kua, uzorak se moe ocijeniti reprezentativnim pa je na temelju njega
mogue donositi odgovarajue zakljuke koji se odnose na populaciju6.
Rezultati prikupljeni anketnim upitnikom obraeni su u smislu izrauna relativnih
veliina (proporcija) koje su posluile kao polazite za testiranje hipoteza. Tako se u
svrhu provjere radnih hipoteza, koje se ele dokazati ovim radom, krenulo u testiranje
istraivakih hipoteza da su proporcije osnovnog skupa vee od procijenjenih vrijednosti.
Prva radna hipoteza ijem se testiranju pristupilo glasi: tehnikama analize
financijskih izvjetaja kao vrstom analitikog postupka mogue je prikupiti potrebna
saznanja o poslovanju klijenta i utvrditi potencijalna podruja rizika. Osnovu za testiranje
radne hipoteze ine rezultati istraivanja meu revizorskim tvrtkama u Republici
Hrvatskoj. Pri testiranju radne hipoteze pretpostavlja se da je ona prihvatljiva ako vie od
75% revizorskih tvrtki koristi analitike postupke u navedenu svrhu, i obratno.
Formulacija nul i alternativne hipoteze je sljedea:
H0: Udio (proporcija) revizorskih tvrtki, koje koriste tehnike analize financijskih
izvjetaja s ciljem prikupljanja potrebnih znanja o klijentu i prepoznavanja
potencijalno rizinih podruja u financijskim izvjetajima, manji je ili jednak
0,75 (75 %), odnosno H0: p 0,75.
H1: Udio (proporcija) revizorskih tvrtki, koje koriste tehnike analize financijskih
izvjetaja s ciljem prikupljanja potrebnih znanja o klijentu i prepoznavanja
potencijalno rizinih podruja u financijskim izvjetajima, vei je od 0,75 (75
%), odnosno H1: p > 0,75.
6

Veliinu uzorka mogue je izraunati primjenom statistikih metoda. Ako se procijeni razina znaajnosti na 5%,
dopustiva pogreka na 0,1 te proporcija populacije na 0,85, budui da su u veem dijelu testirane hipoteze proporcija
osnovnog skupa vea od 0,75 (0,85 0,1), dobije se veliina uzorka od 41.
Veliina je izraunata prema sljedeoj formuli:

z2 / 2 (1 )
e2
n0
n=
n
1+ 0
N

n0 =

(1)
(2)

gdje je:
z standardizirano obiljeje,
procijenjena proporcija osnovnog skupa
e dopustiva pogreka
N veliina osnovnog skupa
n veliina uzorka

n0 =

n=

1,96 2 0,85 0,15

= 48,98 ~ 49
0,12

49
= 40,60 ~ 41
49
1+
237

(3)
(4)

Testiranje je provedeno na razini znaajnosti od 5% te se dolo do zakljuka da nul

hipoteza H0 nije prihvatljiva. Navedeno ide u prilog tvrdnji da je tehnikama analize
financijskih izvjetaja kao vrstom analitikog postupka mogue prikupiti potrebna
saznanja o poslovanju klijenta i utvrditi potencijalna podruja rizika.
Druga radna hipoteza ijem se testiranju pristupilo glasi: Tehnikama analize
financijskih izvjetaja i statistikim tehnikama analize, kao vrstama analitikih
postupaka, mogue je otkriti pogreke i prijevare u financijskom izvjetavanju. U tom su
smislu postavljene sljedea nul i alternativna hipoteza:
H0: Udio (proporcija) revizorskih tvrtki koje smatraju da je tehnikama analize
financijskih izvjetaja i statistikim tehnikama analize mogue otkriti pogreke
i prijevare u financijskom izvjetavanju manji je ili jednak 0,75 (75%),
odnosno H0: p 0,75.
H1: Udio (proporcija) revizorskih tvrtki koje smatraju da je tehnikama analize
financijskih izvjetaja i statistikim tehnikama analize mogue otkriti pogreke
i prijevare u financijskom izvjetavanju, vei je od 0,75 (75%), odnosno H1: p
> 0,75.
Testiranje je takoer provedeno na razini znaajnosti od 5%, a nalazi istraivanja
ukazuju da je tehnikama analize financijskih izvjetaja i statistikim tehnikama analize
mogue otkriti pogreke i prijevare u financijskom izvjetavanju.
Empirijskim istraivanjem nastojao se stei uvid o koritenju financijskih i
nefinancijskih pokazatelja pri sveobuhvatnom pregledu revizije u okviru kojeg se
prikupljaju informacije o podrujima koja je potrebno dodatno istraiti. U tom su smislu
za testiranje radne hipoteze, da financijski i nefinancijski pokazatelji kao analitiki
postupci ukazuju na podruja koja je potrebno dodatno istraiti pri sveobuhvatnom
pregledu revizije, postavljena sljedea nul i alternativna hipoteza:
H0: Udio (proporcija) revizorskih tvrtki koje pri sveobuhvatnom pregledu revizije
koriste financijske i nefinancijske pokazatelje, kako bi im ukazali na podruja
koja je potrebno dodatno istraiti, manji je ili jednak 0,75 (75%), odnosno H0:
p 0,75.
H1: Udio (proporcija) revizorskih tvrtki koje pri sveobuhvatnom pregledu revizije
koriste financijske i nefinancijske pokazatelje, kako bi im ukazali na podruja
koja je potrebno dodatno istraiti, vei je od 0,75 (75%), odnosno H1: p > 0,75.
Testiranje je provedeno na razini znaajnosti od 1%, a nalazi ukazuju da se s 99%
pouzdanosti moe tvrditi da je koritenjem financijskih i nefinancijskih pokazatelja pri
sveobuhvatnom pregledu revizije mogue pronai podruja koja zahtijevaju dodatno
prouavanje.
Budui da analitiki postupci podrazumijevaju poznavanje odreenih tehnika
financijske, matematike i statistike analize, koritenje raunala pri provoenju
analitikih postupaka posebno je vano u pogledu tonosti izraunatih veliina i
uinkovitosti provoenja revizije. Nalazi govore da ak 37,78% anketiranih revizorskih

tvrtki ne koriste raunala pri provoenju analitikih postupaka to ukazuje na probleme s

informatikom pismenou revizora te na nemogunost provedbe sloenijih vrsta
analitikih postupaka.
Empirijskim istraivanjem nastojalo se doi do spoznaja o upotrebi analitikih
postupaka u pojedinim fazama revizije. Dobiveni rezultati ukazuju na injenicu da ak
17,78% revizorskih tvrtki ne koristi analitike postupke kao pomono sredstvo pri
planiranju revizije, dok ih u fazi dovrenja revizije ne koristi njih 8,89%, iako ih na to
obvezuju Meunarodni revizijski standardi. Unato neodgovarajuoj primjeni revizijskih
standarda, rezultati istraivanja govore da 63,64% anketiranih revizorskih tvrtki koristi
analitike postupke kao sredstvo za prikupljanje dokaza iako to, sukladno standardima,
nisu obvezni initi. Navedeno ide u prilog pretpostavci da su analitiki postupci meu
najefikasnijim dokaznim testovima i predstavljaju jedan od osnovnih imbenika
uinkovitosti revizije financijskih izvjetaja.7
Slikom 1.8 je prikazan stupanj koritenja pojedinih vrsta analitikih postupaka.
Slika 1.
Revizorske tvrtke prema vrsti analitikih postupaka koje koriste

7
Odgovarajua primjena analitikih postupaka ovisi o iskustvu revizora i poznavanju poslovanja klijenta. Ipak, prilikom
koritenja analitikih postupaka kao dokaznog testa odgovarajua pozornost mora se posvetiti vrsti salda ili poslovnog
dogaaja koji se testira, kao i pouzdanosti koritenog analitikog postupka.
8
Izradio autor

40
35

Broj revizorskih tvrtki

30
25
20
15
10
5
0
Pokazatelji
analize
f inancijskih
izv jetaja

Horizontalna i
Statistike
v ertikalna analiza metode analize
f inancijskih
izv jetaja

Financijsko
modeliranje

Jednostav ne
matematike
metode

Uoljivo je da 39,58% anketiranih revizorskih tvrtki koristi pokazatelje analize

financijskih izvjetaja, 32,29% usporednu analizu financijskih izvjetaja, jednostavne
matematike metode 12,5%, dok su statistike metode analize s 11,46% i financijsko
modeliranje s 4,17% najmanje zastupljeni. Najvei broj anketiranih revizorskih tvrtki
koristi (45,65%) samo jednu vrstu analitikih postupaka (uglavnom pokazatelje analize ili
usporednu analizu financijskih izvjetaja), dok neto vie od etvrtine njih koristi dva
analitika postupka (najee se radi o kombinaciji pokazatelja analize i usporednoj
analizi financijskih izvjetaja). Budui su pokazatelji analize financijskih izvjetaja
najzastupljeniji, pokualo se utvrditi s kojim ih referentnim vrijednostima revizori
usporeuju. Najvei broj anketiranih revizorskih tvrtki pokazatelje usporeuje s
prosjenim pokazateljima djelatnosti nakon ega slijede teorijske i planirane vrijednosti
pojedinih pokazatelja.
Sljedee podruje istraivanja odnosilo se na analitike postupke u ocjeni
vremenske neogranienosti poslovanja. Problematika vremenske neogranienosti
poslovanja u znaajnoj je mjeri prisutna u hrvatskom gospodarstvu te se u tom smislu
pristupilo testiranju navedene hipoteze. Pretpostavlja se da je navedena hipoteza
prihvatljiva ako je vie od polovice revizorskih tvrtki tijekom svojeg poslovanja izrazilo
modificirano miljenje kao rezultat nepostojanja i/ili neodgovarajue objave pretpostavke

vremenske neogranienosti poslovanja. U tom su smislu postavljene sljedee dvije

hipoteze, nul i alternativna hipoteza:
H0: Udio (proporcija) revizorskih tvrtki koje su izdale modificirano miljenje, kao
rezultat nepostojanja i/ili neodgovarajue objave pretpostavke vremenske
neogranienosti poslovanja, manji je ili jednak 0,5 (50%), odnosno H0: p 0,5.
H1: Udio (proporcija) revizorskih tvrtki koje su izdale modificirano miljenje, kao
rezultat nepostojanja i/ili neodgovarajue objave pretpostavke vremenske
neogranienosti poslovanja, vei je od 0,5 (50%), odnosno H1: p > 0,5.
Testiranje hipoteze, pri razini pouzdanosti od 99%, ukazuje da je problematika
vremenske neogranienosti poslovanja u znaajnoj mjeri prisutna u hrvatskom
gospodarstvu to pred revizorske tvrtke koje posluju u Hrvatskoj postavlja dodatne
zahtjeve glede utvrivanja navedene raunovodstvene pretpostavke i odgovarajueg
izvjetavanja o istoj.
Empirijskim istraivanjem utvreno je da najvei broj revizorskih tvrtki
pretpostavku vremenske neogranienosti poslovanja ocjenjuje u fazi sveobuhvatnog
pregleda revizije, nakon ega slijedi razmatranje pretpostavke u fazi prikupljanja dokaza.
Zanemarivanje razmatranja pretpostavke vremenske neogranienosti poslovanja u fazi
planiranja revizije moe rezultirati neprimjereno niskom procjenom inherentnog rizika
to u konanici utjee na neodgovarajuu provedbu cjelokupnog procesa revizije.
Sukladno naslovu rada pokualo se utvrditi je li analitikim postupcima mogue
ocjenjivati pretpostavku vremenske neogranienosti poslovanja te se u tom smislu
pristupilo testiranju hipoteze da je primjenom odgovarajuih analitikih postupaka i
njihovom optimalnom kombinacijom mogue u kratkom vremenskom roku realno
ocijeniti pretpostavku vremenske neogranienosti poslovanja. Tako su postavljene
sljedee dvije hipoteze, nul i alternativna hipoteza:

H0: Udio (proporcija) revizorskih tvrtki koje koriste analitike postupke za ocjenu
vremenske neogranienosti poslovanja manji je ili jednak 0,75 (75%), odnosno
H0: p 0,75.
H1: Udio (proporcija) revizorskih tvrtki koje koriste analitike postupke za ocjenu
vremenske neogranienosti poslovanja vei je od 0,75 (75%), odnosno H1: p >
0,75.
Rezultati testiranja hipoteze ukazuju da je gornja granica prihvaanja od 0,8458
manja od proporcije uzorka koja iznosi 0,8478 te se s 95% pouzdanosti moe tvrditi da je
primjenom odgovarajuih analitikih postupaka i njihovom optimalnom kombinacijom
mogue u kratkom vremenskom roku realno ocijeniti pretpostavku vremenske
neogranienosti poslovanja.
S obzirom na vanost instrumenata analize financijskih izvjetaja u ocjeni
vremenske neogranienosti poslovanja, empirijskim istraivanjem nastojalo se utvrditi
koji su, prema miljenju revizora, najznaajniji meu njima. Rezultati su ukazali da

sredinje mjesto imaju financijski pokazatelji na temelju bilance i izvjetaja o dobiti,

nakon ega slijede usporedna analiza financijskih izvjetaja, financijski pokazatelji na
temelju novanog toka i naposljetku skupni financijski pokazatelji. Moe se uoiti da je
najvei znaaj pridan upravo klasinim instrumentima analize, dok su financijski
pokazatelji na temelju novanog toka i skupni financijski pokazatelji u odreenoj mjeri
zapostavljeni. To je vjerojatno posljedica nedovoljnog poznavanja i neodgovarajue
primjene pokazatelja na temelju novanog toka, dok se kod skupnih financijskih
pokazatelja moe rei da su oni uglavnom prilagoeni primjeni u gospodarstvima s bitno
razliitim uvjetima poslovanja od onog u kojem posluju anketirane revizorske tvrtke.
Stoga se, na temelju prouavanja niza instrumenata analize financijskih izvjetaja,
pristupilo izradi modela za ocjenu vremenske neogranienosti poslovanja, odnosno ocjeni
financijskog zdravlja poslovnog subjekta. U njemu su sadrani najznaajniji financijski
pokazatelji kao vrste analitikih postupaka ijim je koritenjem mogue donijeti ocjenu o
sposobnosti poslovnog subjekta da nastavi poslovati u vremenski neogranienom roku. U
tablici 1.9 prikazan je predloen model koji obuhvaa ocjenjivanje pojedinih financijskih
pokazatelja na temelju skale gdje se vrijednostima financijskih pokazatelja pridruuje
odgovarajua ocjena. Ocjene mogu biti jedan (nezadovoljavajua visina pokazatelja), tri
(osrednja visina pokazatelja) i pet (zadovoljavajua visina pokazatelja). Kako se sve
pokazatelje ne moe jednoznano ocijeniti, prikazani su samo oni kojima je temeljem
vrijednosti koje poprimaju mogue pridruiti ocjenu. Ocjenu ostalih pokazatelja revizor
donosi profesionalnom prosudbom. Vano je istaknuti da okvirne teoretske vrijednosti,
odnosno kritine vrijednosti, pomou kojih se ocjenjuju pokazatelji, znaajno ovise o
obiljejima pojedine grane te ih je revizor duan prilagoditi specifinostima djelatnosti i
drugim posebnostima.
Kao kvalitativna nadopuna modelu temeljenom na financijskim pokazateljima
mogu se koristiti i neki nefinancijski pokazatelji prikazani u tablici 2.

Izradio autor

Tablica 1.
Prijedlog modela za ocjenu vremenske neogranienosti poslovanja

FINANCIJSKI POKAZATELJI

POKAZATELJI LIKVIDNOSTI
Pokazatelj trenutne likvidnosti
Pokazatelj tekue likvidnosti
POKAZATELJI ZADUENOSTI
Pokazatelj zaduenosti
Pokrie trokova kamata
Pokazatelj financijske poluge
Indeks financijske poluge
POKAZATELJI EKONOMINOSTI
Pokazatelj ekonominosti ukupnog
poslovanja
Pokazatelj ekonominosti redovnih
aktivnosti
POKAZATELJI PROFITABILNOSTI
Neto rentabilnost imovine (ROA)
POKAZATELJI OCJENE
SOLVENTNOSTI I LIKVIDNOSTI
Novano pokrie kamata
Novano pokrie tekuih obveza
Novani jaz
POKAZATELJI KVALITETE
DOBITI
Kvaliteta prodaje (prihoda)
Kvaliteta dobiti
Altmanov Z-score,
Altmanov Z'-score
Altmanov Z''-score
Kralicekov DF pokazatelj
Edminsterov Z pokazatelj

OCJENE
3
(osrednje)

5
(zadovoljava)

< KODM/KO
<1

KODM/KO
> 1, < 2

> KODM/KO
2

> 0,80
<1
>5
<1

0,80
1
5
1

< 0,80
>1
<5
>1

<1

>1

<1

>1

<0

>0

<1
<1
<0

1
1
0

>1
>1
>0

<< 1
<< 1

<1
<1

1
1

< 1,81
< 1,23
< 1,10
0,30
< 0,47

1,81 2,99
1,23 2,90
1,10 2,60
0,31 1,50
0,47 0,52

> 2,99
> 2,90
> 2,60
> 1,50
> 0,52

1
(ne
zadovoljava)

Legenda: KODM/KO - Udio kratkoronih obveza koje dospijevaju unutar roka od mjesec
dana u ukupnim kratkoronim obvezama

Tablica 2.
Prijedlog nefinancijskih pokazatelja koji ukazuju na probleme s vremenskom
neogranienosti poslovanja
PRIJEDLOG POKAZATELJA
NEFINANCIJSKI POKAZATELJI
Prodaja po zaposlenom,
Prodaja po kvadratu prodajnog prostora,
Prodaja po isporuci,
Prodaja po transakciji s klijentom,
Prodaja po klijentu,
Prodaja po liniji proizvoda ili pojedinom proizvodu,
Odnos prihoda od prodaje i vraenih proizvoda,
Provizija po zaposlenom,
Provizija po transakciji s klijentom,
Prosjeni trokovi plaa zaposlenih,
Trokovi prodanih proizvoda po zaposlenom,
Dodana vrijednost po zaposlenom,
Bruto dobit po zaposlenom,
Novani tok iz poslovnih aktivnosti po zaposlenom
Prikazanim modelom mogue je ocijeniti pretpostavku vremenske neogranienosti
poslovanja budui da prikazuje meusobne odnose elemenata financijskih izvjetaja kao i
odnose financijskih i nefinancijskih veliina kojima je obiljeen vei dio poslovanja
poslovnog subjekta. Nepovoljne vrijednosti i negativne tendencije financijskih
pokazatelja kroz trogodinje razdoblje navode na zakljuak da je sigurnost i stabilnost
poslovanja dovedena u pitanje te da je potrebno razmotriti planove menadmenta za
ozdravljenje poslovnog subjekta. Nefinancijski pokazatelji takoer dobivaju na znaenju,
posebice s obzirom na sve prisutnije prijevare u financijskom izvjetavanju.
Kombinacijom financijskih i nefinancijskih pokazatelja revizor moe uoiti odgovarajue
neloginosti u financijskim izvjetajima koje mogu upuivati na postojanje prijevara.

5. Zakljuak
Analitiki postupci predstavljaju uinkovit i djelotvoran revizijski alat ijom je
upotrebom mogue u kratkom vremenskom roku realno ocijeniti pretpostavku vremenske
neogranienosti poslovanja. Problematika vremenske neogranienosti poslovanja
istaknuta je u hrvatskom gospodarstvu to pred revizorske tvrtke postavlja posebne
zahtjeve u pogledu njezine ocjene te su u tom kontekstu analitiki postupci nezaobilazan
alat. Istaknuto mjesto meu njima imaju instrumenti analize financijskih izvjetaja, dok
su ostale vrste zapostavljene. Stoga e biti potrebni dodatni napori u edukaciji revizora i
to kako u podruju koritenja statistikih i matematikih metoda, tako i u podruju
informatike pismenosti, a posebnu pozornost potrebno je obratiti i na koritenje
pokazatelja na temelju novanog toka te skupnih financijskih pokazatelja.
Predloeni model je pokuaj utvrivanja pokazatelja pomou kojih je mogue
ocijeniti pretpostavku vremenske neogranienosti poslovanja. On moe biti polazite za
daljnja istraivanja u tom podruju kako bi se primjenom odgovarajuih tehnika
matematiko-statistike analize izraunao skupni financijski pokazatelj za hrvatske
poslovne subjekte.

LITERATURA
Altman, E. I., (1993.), Corporate Financial Distress and Bankruptcy, Second
Edition, John Wiley & Sons, Inc, United States.
Altman, E. I., McGough, T.P., (1974.), Evaluation of a Company as a Going
Concern, The Journal of Accountancy.
Analytical procedures. AICPA audit guide, (2001.), American Institute of Certified
Public Accountants.
Brekalo, F., (2004.) Revizija financijskih izvjetaja, prirunik za praktinu upotrebu,
Faber & Zgombi Plus, Zagreb.
Bevir, B., (1999.), Analitiki postupci u planiranju revizije financijskih izvjetaja,
magistarski rad, Ekonomski fakultet u Zagrebu, Zagreb.
Carmichael, D. R., Willingham, J. J., (2000.), Pojmovi i metode revizije, vodi u
suvremenu revizijsku teoriju i praksu, Mate, Zagreb.
Gibson, C. H., (1992.), Financial statement analysis, Using financial accounting
information, Fifth Edition, South-Western Publishing Co., Cincinnati.
Gulin, D., Spaji, F., (2001.), Raunovodstvo trgovakih drutava uz primjenu
Meunarodnih raunovodstvenih standarda i poreznih propisa. Hrvatska zajednica
raunovoa i financijskih djelatnika, Zagreb.
Meunarodni revizijski standardi, (2003), Hrvatska udruga revizora, Zagreb.
Meunarodni raunovodstveni standardi, (2000.), Hrvatska zajednica raunovoa i
financijskih djelatnika, Zagreb.
Messier, W. F., 2000. Revizija prirunik za studente i revizore, Drugo dopunjeno
izdanje, Faber & Zgombi Plus, Zagreb.
O'Reilly, V. M. et al., (1998.), Mongomery's Auditing, Twelfth Edition. John Wiley
& Sons, Inc., New York.
Tuek, B., (2001.), Revizija - instrument poslovnog odluivanja, TEB, Zagreb.
Wild, J. J., Bernstein, L. A., Subramanyam, K. R., (2001.), Financial statement
analysis, Seventh Edition, McGraw Hill/Irwin, New York.

ANALITIKI POSTUPCI INSTRUMENT REVIZORA U OCJENI

VREMENSKE NEOGRANIENOSTI POSLOVANJA
SAETAK
Analitiki postupci proimaju gotovo sve faze revizije iz ega se moe zakljuiti da su jedan od
najuinkovitijih i najdjelotvornijih instrumenata na raspolaganju revizoru. U radu je naglasak
stavljen na njihovu implementaciju pri ocjeni vremenske neogranienosti poslovanja.
Provoenjem empirijskog istraivanja meu revizorskim tvrtkama koje posluju u Republici
Hrvatskoj dolo se do odgovarajuih zakljuaka, kako u pogledu njihove ope primjene tako i u
pogledu njihove implementacije u podruju ocjene vremenske neogranienosti poslovanja. U
konanici je dan prijedlog analitikih postupaka, odnosno model prikladan za ocjenu vremenske
neogranienosti poslovanja.
Kljune rijei: Revizija financijskih izvjetaja, analitiki postupci, vremenska
neogranienost poslovanja