Poglavlje 1

Pojam i definiranje organizacije

U ovom poglavlju:
Opi pojam organizacije
Organizacija rada
Organizacija poduzea

1. POJAM I DEFINIRANJE ORGANIZACIJE

1.1. OPI POJAM ORGANIZACIJE
Ako se ele otkloniti dileme vezane za uporabu rijei organizacija, najjednostavnije
je poi od etimologijske osnove te rijei i njenog koritenja u komuniciranju.
Rije organizacija grkog je porijekla. Izvedena je iz starogrke rijei "organon"
koja je znaila orue, alat, naprave, sprave, glazbeni instrument, ali i pravljenje, stvaranje
organizacije. U Aristotelovoj logici "organon" oznaava unutarnju povezanost. Izraz
organon u starogrkom jeziku upotrebljava se kao prefiks u sloenicama za objanjene
kvalitetno razliitih pojmova. Sve je to pridonijelo da se taj starogrki termin koristi kao
jezini temelj za gradnju mnotva termina za objanjenje razliitih pojmova u drugim
jezinim podrujima. Tako se pomou organona u drugim jezinim podrujima
komponiraju termini za objanjenje naina izgraivanja struktura, odnosno cjelina, tako
izgraenih struktura, teorija o zakonima ivota, pa i naina miljenja i uenja o metodama.
U starolatinskom jeziku susree se vie termina koji za svoj temelj imaju rije
"organon". Meu izrazima koji u latinskom jeziku imaju za svoju osnovu rije "organon"
treba prije svih ostalih spomenuti termin "organisatio" kojim se objanjava spajanje dijelova
u cjelinu, ustrojstvo, pravljenje, stvaranje, ureenje, sastav, sklop, drutvo, djelatnost
oblikovanja jednog organizma i slino. Termin "organisatorius" oznaava ustrojilaki,
ureivaki, stvaralaki, organizatorski i sl. Ili, pak, rije "organisator" tumai se kao
ureivatelj, osnivatelj organizacije i sl.
U francuskom jeziku izraz "organisateur" oznaava organizatora, tj. onoga koji
izgrauje organizaciju. Glagol "organiser" znai urediti, stvoriti, spremiti i slino, dok se
rije "organisme" tumai kao ureenje, ustrojstvo i organizam. Imenica "organisation"
znai ureenje, organizaciju, ustrojstvo, sastav, sklop, ureaj, opremu, organizaciju, drutvo
i udrugu.
U njemakom jeziku stvoreno je vie izraza na temelju grke rijei "organon". Rije
"organisieren" oznaava ustrojstvo i organiziranje, a rije "Organisation" ustrojstvo.
"Organize" i "organization" su rijei koje su se razvile u engleskom jeziku. Njima
se najprije oznaavalo oblikovanje ivih bia, a kasnije openito koordiniranje u sistematsku
cjelinu.
"Organizovat" u ruskom jeziku oznaava proces organiziranja, izgradnju struktura,
a rijei "organizator" i "organizacija" imaju isto znaenje kao i u hrvatskom jeziku.
U hrvatskom jeziku od grke rijei "organon" stvoreno je takoer vie termina kao
to su na primjer "organizacija", "organiziranje", "organizator", "organiziranost",
"organizirati" i dr.
Ovih nekoliko primjera stvaranja termina na temeljima starogrke rijei "organon"
jasno pokazuje da se i u hrvatskom jeziku moraju praviti razlike izmeu termina koji su
dobiveni na temelju prefiksa "organon", odnosno da se mora imati na umu da se s jednim
tako stvorenim terminom objanjavaju razliiti pojmovi. To se odnosi, prije svega, na termin
organizacija koji se u hrvatskom jeziku koristi za objanjenje kvalitetno razliitih pojmova.
Pri tome podsjeamo na postojanje razlike izmeu termina i pojma. Pojam je misao o sutini

ili o biti onoga to mislimo, odnosno o bitnim znaajkama onoga to mislimo. Ako sve to
mislimo i o emu uope moemo misliti nazovemo "predmetom", moemo kazati da je
pojam misao o biti predmeta.
Prihvatimo li ovu definiciju, ne smijemo zaboraviti da rije predmet, u njoj,
upotrebljavamo u znaenju koje nije uobiajeno u svakodnevnom govoru. Termin je jezini
izraz pojma. Kako termini nisu jednaki u cijelom svijetu, tako za isti pojam moe biti vie
razliitih rijei. To moe biti i izvor mnogih nesporazuma. Ozbiljni problemi u
sporazumijevanju ljudi nastaju kada se jedan termin upotrebljava za prikazivanje i tumaenje
velikog broja ak meusobno kvalitetno razliitih pojmova, odnosno predmeta promatranja.
Jedan od takvih primjera je i starogrka rije "organon". Iz nje je ve u starogrkom jeziku
izvedeno mnogo novih termina. Taj se proces nastavlja dalje u drugim jezinim podrujima.
Tako se stvara sve vie i vie novih termina temeljenih na rijei "organon". Pomou njih
tumae se razliiti pojmovi, odnosno predmeti promatranja.
Kako je to ve naglaeno rije organizacija ima viestruko znaenje (Grochla, 1969;
1091-1094). Tako se pod organizacijom razumijeva skup osoba ili drutava od manjih
udruenja pa sve do Ujedinjenih naroda. Zatim, organizacijom se oznaava djelatnost
(organiziranje) ili pak stanje koje je postignuto organiziranjem (poredak, ustroj, sustav,
struktura). U ekonomici organizacijom oznaavamo sustavno i plansko sreivanje odnosa
ljudi i predmeta (stvari) sa svrhom da se ostvari ekonomski (proizvodni) cilj. Ui sadraj
pojma organizacije odreen je ovako:
a) u irem smislu organizacija se protee na itav realan (iskustveni) svijet.
Obuhvaa podruje prirodnih pojava koje nije stvorio ovjek i kulturni svijet
kao rezultat ovjekove aktivnosti;
b) u uem smislu organizacija obuhvaa samo onaj dio realnog podruja koji se
odnosi na ovjeka i njegovu kulturu (socijalno podruje, humano podruje). U
ovom su krugu dvije temeljne znaajke: poredak (red) i svjesno
usmjeravanje cilju i
c) jo ue podruje organizacije vezano je za dio ovjekove kulturne aktivnosti
za gospodarski ivot. Ova organizacija nosi oznake: poredak(red), svjesno
usmjeravanje cilju i tenja prema
optimalnom
rjeenju, prema
gospodarstvenosti (ekonominosti).
U organizacijskoj se literaturi navode mnogobrojne definicije pojma organizacije.
Prema Barnardu (1938; 72) "organizacija je sustav svjesno koordiniranih osobnih
aktivnosti." Hicks i Gullet (1975; 126-127) vele: "Organizacija je struktura odnosa, utjecaja,
ciljeva, uloga, aktivnosti, komunikacija i drugih imbenika koji postoje kada ljudi rade
skupa". "Organizacija je koalicija sudjelujuih izmeu kojih postoje jasni ciljevi i tehnoloke
metode za njihovo prilagoavanje okolici (Recommendations submited by the information
industry group, 1981; 26-39). Ove, ali i ostale, mnogobrojne definicije pokazuju da u
tumaenju pojma organizacije ovisno o uvjetima, vremenima i autorima bivalo je i biva
razliitih shvaanja. Objavljeni rezultati analize organizacijske literature tiskane u razdoblju
od 1919. do 1977. godine na engleskom i njemakom jezinom podruju pokazuju da je sva
ta tumaenja pojma organizacije mogue svesti na sljedee etiri osnovne pojmovne
kategorije:
1. univerzalni pojam organizacije,
2. institucionalni pojam organizacije,
3. strukturalni pojam organizacije,
4. funkcionalni pojam organizacije (Hoffmann, 1980; 1425-1431).
4

(1) Poetak promatranja organizacije kao univerzalnog pojma vezuje se uz ruskog

pisca, filozofa, ekonomista, znanstvenika i politiara A. Bogdanova, odnosno uz njegovo
djelo "Tektologia: vseobaja organizacionnoja nauka" (Tektologija: opa organizacijska
znanost, Grschebin Verlag, Berlin, 1922.). Autor je djelo napisao oko 1912. godine, a deset
godina kasnije tiskana je ta danas zaboravljena knjiga. U njoj Bogdanov proiruje pojam
organizacije na podruje cjelokupne realnosti u elji da na materijalistikim temeljima razvije
Opu organizacijsku znanost. S time su Bogdanov 1929., godine, a kasnije i neki drugi
autori, eljeli omoguiti primjenu uzoraka sreivanja koji su dobiveni na organskom i
anorganskom podruju za analize i stvaranje ljudskih zajednica. U tom se smislu i
organizacija shvaa kao jedinstvo sreenih meusobno povezanih dijelova.
(2) Preteama shvaanja organizacije kao institucionalnog pojma smatraju se na
njemakom jezinom podruju Briefs i Plenge, a na angloamerikom Barnard. Prema
njihovom miljenju organizacija je "jedinstveno obuhvaena veza volje ljudi za ostvarivanje
odreene vodee svrhe", odnosno "svjesna ivotna jedinica svjesnih dijelova" ili pak "sustav
svjesno koordiniranih djelatnosti... dviju ili vie osoba." Poslije drugog svjetskog rata pod
utjecajem organizacijske sociologije promatraju se organizacije u engleskoj i njemakoj
sociologiji i socijalnoj psihologiji kao vrsta socijalnih sustava unutar drutva. Dakle, pojam
organizacije ovdje se koristi kao oznaka za institucije odreene vrste (poduzea, kole,
razna udruenja, bolnice, vojsku i druge). Hoffmann prema sociolokoj organizacijskoj
literaturi zakljuuje kako bi se organizacija mogla kratko definirati kao socijalni sustav
usmjeren cilju, odnosno moe se openito rei "Poduzee je organizacija".
(3) U suvremenoj sociolokoj i socijalno-psiholokoj literaturi javljaju se miljenja
prema kojima se pojam organizacije poistovjeuje sa strukturom socijalnog sustava. Kako
svaka takva struktura sadri u sebi i deklarirana pravila ponaanja, to velik broj autora s
podruja ekonomske-organizacijske literature shvaa organizaciju i kao sustav formalnih
pravila za upravljanje aktivnostima poduzea (npr. Nordsieck, Grochla, Blohm i dr.). Takav
pristup dovodi do toga da se pojmom organizacije oznaavaju svojstva poduzea pa se,
prema tome, moe rei kako poduzee ima organizaciju. Na taj nain tretirana organizacija,
promatrano sa stajalita teorije sustava, funkcijski je podsustav poduzea, koji slue za
postizanje ciljeva. Sve to govori da je mogu i instrumentalni pojam organizacije.
(4) U instrumentalnom nainu promatranja obrauje se organizacija kao djelatnost
orijentirana ciljevima. Iz takva shvaanja, koje je inae vrlo raireno u ekonomskoj i
ekonomski usmjerenoj organizacijskoj znanosti, proizlazi funkcijski (funkcionalni) pojam
organizacije. Neki autori (npr. Grochla, Kosiol, Hoffmann), naime, zastupaju miljenje da je
organizacijska djelatnost postupak strukturiranja u kojem se najprije ralanjuje poduzee u
podsustave, a potom se ti podsustavi integriraju u cjelinu usmjerenu prema ciljevima cjeline
(Kapusti et. al., 1986; 26-27).
"Danas se preteno organizacijskom djelatnou oznauje postupak strukturiranja u
smislu radnog diferenciranja pojedinih dijelova u poduzeu i njihovo ciljno orijentirano
integriranje. Budui da se termin organizacije upotrebljava u dvostrukom znaenju - kao
djelatnost i kao njen rezultat - postoji uska veza izmeu funkcijske i strukturne pojmovne
kategorije (Kapusti, red. 1991; 8-9).
Analiza koju je proveo Hoffmann zavrava zakljukom da, iako poduzee i drugi
sociotehniki sustavi pokazuju organizacijska svojstva, nije mogue jednostavno odrediti
jesu li oni zato organizacije ili pak imaju organizaciju, odnosno moe li se pojmom
organizacije oznaiti djelatnost kojom se ele postii odreeni ciljevi ili pak rezultat te
djelatnosti koji je usmjeren odreenim ciljevima, ili i jedno i drugo. ini se stoga posve

ispravnim onaj dio autorova zakljuka koji govori o tome da je uporaba pojma organizacije
jo uvijek pitanje konvencije i kako ona zapravo ovisi i o motritu pojedinog autora. No,
usprkos tome i bez obzira na motrita pojedinih autora, valja voditi rauna o tome da se u
definiranju pojma organizacije i u praktinom organizacijskom radu u poduzeu svakako
obuhvate sve komponente radnog zadatka, odnosno radnog mjesta, odnosno situacije
(Kapusti et. al., 1986; 28).
Treba ukazati jo i na to da se u suvremenom empirijskom istraivanju pojmom
organizacije oznaava situacijska veliina koju odreuju situacijski faktori i strukturne
dimenzije. Najee se kao situacijski imbenici razmatraju okolina, veliina i tehnologija.
Meu strukturnim dimenzijama prevladavaju diferencijacija, hijerarhija, centralizacija,
programiranje, formalizacija, koordiniranje, komuniciranje, profesionalizacija i motivacijski
mehanizmi (Kapusti, red. 1991; 9). Pri svemu tome pokuavaju se primijeniti i mjerenja.
Uzimaju li se u promatranju u obzir i oblici ponaanja te ciljevi, tada se djelovanje
organizacije javlja kao mogu doprinos postizavanju ciljeva, tj. kao organizacijska
uspjenost. Kako uspjeh, odnosno ostvarenje ciljeva povratno djeluje na organizaciju i na
ponaanje njenih lanova, dolazi do procesa prilagoavanja organizacije proizvodu i tritu.
U tom se smislu i pojam organizacije moe definirati kao diferencijacija i koordinacija
zadatka za postizanje ciljeva, koja ovisi o situaciji, a utjee na ponaanje lanova.
Osim opisanih pristupa, mnogi teoretiari, ali i praktiari na pojam organizacije
gledaju drukije. Jedni taj pojam npr. rabe u dvostrukom smislu, tj. za oznaavanje procesa
organiziranja nekih aktivnosti i za oznaavanje rezultata tog procesa. Drugi pak dre da se
taj pojam koristi za organizaciju rada, organizaciju gospodarske jedinice i samu tu jedinicu
kao rezultat procesa organiziranja (Grupa autora, 1990; 9). U tom smislu predoavamo jo
jednu definiciju. Prema njoj "organizacija (engl. organization) je u opem smislu svjesno
udruivanje ljudi kojima je cilj da odgovarajuim sredstvima ispune odreene zadatke, s
najmanjim moguim naporom na bilo kojem podruju rada i ivota" (Masmedijin poslovni
rjenik, 1991; 316).
1.2.

ORGANIZACIJA RADA

Kada se eli rad, koji se obavlja u vremenu, povezati u djelotvornu cjelinu, tj.
vremenski uskladiti sve djelatnosti, poinje organiziranje rada jer jedino se rad moe
organizirati. Principi organizacije mogu se aplicirati i na sustave bez ljudi; na primjer,
automatika, tj. automatizirane linije u proizvodnji, pa je onda i logino da se za to podruje
primijeni naziv organizacija rada. Djelatnost organiziranja ljudskog rada u razliitim je
uvjetima znaila neto drugo, pa je organizacija rada u raznim povijesnim razdobljima bila i
razliito definirana. Odreeni oblik organizacije rada ovisio je o stupnju razvoja materijalne
osnovice proizvodnje i o karakteru kako proizvodnih tako i drutvenih odnosa.
Sutina organizacije rada je u tome to ona usklauje stvarni i osobni imbenik
procesa rada ralanjivanjem cjeline na pojedine dijelove te povezuje te dijelove - radnih
operacija - u jedan djelotvoran sustav rada. Organizacija rada je, u stvari, usklaivanje
djelovanja osobnih imbenika radnog procesa (radne snage) s materijalnim (sredstvima za
proizvodnju), energetskim i informacijskim s ciljem da proces bude zavren s optimalnim
rezultatom. Dobra se organizacija poznaje po dobrim uincima koji se njome postiu. Prema
tome, loi uinci radnog procesa mogu biti pokazatelji loe ili slabe organizacije rada.

Prema Masmedijinom poslovnom rjeniku (1991; 316-317) "organizacija rada (engl.

organization of labor) je svjesna djelatnost ovjeka kojom se usklauju svi inioci
proizvodnje (materijalni i ljudski): predmeti rada, sredstva za rad i sam ljudski rad, radi
postizanja optimalnih rezultata rada, odnosno poslovanja. Ovisno o tome jesu li su inioci
proizvodnje usklaeni ili ne, govorimo o optimalnoj i suboptimalnoj organizaciji rada."
Organizacijom rada u prvom se redu postie prostorno i vremensko usklaivanje
inilaca proizvodnje. Prostorno usklaivanje odnosi se na prostorni raspored strojeva,
radnih mjesta, zaliha materijala i dr. Vremensko pak usklaivanje odnosi se na prisutnost i
uzajamno istovremeno ukljuivanje u proizvodnju svih inilaca proizvodnje. Gubici koji
nastaju nepovoljnim prostornim rasporedom inilaca proizvodnje jesu jalov, nepotreban i
uzaludan napor radnika. Slabo vremensko usklaivanje takoer dovodi do gubitaka, prije
svega zbog smanjene proizvodnosti rada i neracionalnog koritenja proizvodnih kapaciteta.
"Organizacijom rada uspostavljaju se kvantitativni i kvalitativni odnosi izmeu pojedinih
inilaca proizvodnje i njihovo meusobno povezivanje."
Tako se, npr. u odreeno vrijeme i na odreenom mjestu moe sakupiti bilo koji broj
radnika i strojeva te bilo koja koliina materijala ne obazirui se na bilo kakve meusobne
odnose. Radnici mogu pokazati veliko zalaganje djelujui na predmete rada pomou
sredstava za rad i proizvodnja moe ak i dobro krenuti. Ali, ubrzo e se pokazati tekoe,
zastoji, prekidi rada i mnogobrojni drugi gubici izazvani neskladom izmeu pojedinih
inilaca proizvodnje. Rezultati takve proizvodnje daleko su od optimalnih. Optimalni se
proizvodni rezultati mogu postii samo onda kad se uspostave i odravaju odreeni
kvantitativni i kvalitativni odnosi"(Hamari, 1983; 105-106).
Za D. Taboraka (1989; 24) "organizacija rada je oblast u kojoj se prilikom
racionalnog organiziranja rada mora usporedno rjeavati tehnike, ekonomske, socioloke i
informacijske probleme primjenjujui kod toga sve teorije i metode koje omoguavaju
optimalno rjeenje koje e osigurati uspjenost i humanost." Kada govorimo openito o
organizaciji rada, ne trebamo misliti samo na poduzee. Svim organizacijama, bez razlike s
kakvom se djelatnou bave, zajedniki su neki elementi. Posve je sigurno da je svim
organizacijama zajedniko to da imaju odreenu svrhu, ciljeve i zadae. Da bi ih
organizacije mogle na najbolji nain obaviti i ispuniti, one ih trebaju ralaniti na neke sitnije
dijelove, funkcije, koje e obavljati njihovi pojedini organi (dijelovi). Iz ralanjenih dijelova
svrhe, ciljeva i zadaa treba u svakoj organizaciji sloiti neku novu cjelinu da ona svrhu,
ciljeve i zadae obavi na optimalan nain.
1.3.

ORGANIZACIJA PODUZEA

Ovisno o razliitim drutvenim odnosima organizacija rada izraava se u posebnim

oblicima, prije pojave kapitalizma kao organizacija ceha i feuda, a u kapitalizmu kao
organizacija poduzea (Sikavica, Novak, 1993; 11). Prema tome poduzee (engl. company,
enterprise) jedan je poseban oblik organizacije kao institucije.
Ono je produkt industrijske revolucije. "Poduzee je povijesna kategorija koja se ne
moe razumjeti bez njegovog mjesta i funkcije u drutvenoj reprodukciji i bez njegove
meuovisnosti i meudjelovanja s privrednim sistemom, te privrednim i tehnikim
razvojem" (Gorupi, Gorupi, jr. 1990; 3). Ono je ekonomski subjekt 1 . Poduzee je sociotehniki i ekonomski sustav, te je bitan element i podsustav gospodarskog sustava. Ono je i
ljudska organizacija.

Ako bi se analizirala organizacija rada prije industrijske revolucije, tj. obrtnika i

manufakturna, i organizacija poduzea poslije industrijske revolucije, uoila bi se velika
razlika. Naime, vrlo su razliiti udjeli elemenata, tj. predmeta rada, sredstva za rad i ljudi s
radnim iskustvom. U industrijskom poduzeu za razliku od obrtnike i manufakturne
proizvodnje znatno se smanjio broj ljudi i predmeti rada, a poveala su se sredstva za rad.
Nadalje, organizacija poduzea nije uvijek sadrajno ista. U pojedinim vremenskim
razdobljima ona je kvalitativno i kvantitativno razliita. Poduzee je podvrgnuto
neprestanim promjenama, to se ogledaju u promjeni odnosa izmeu pojedinih elemenata,
ali i u promjeni kvalitete svakog pojedinog elementa. O svim tim promjenama treba voditi
rauna prilikom oblikovanja njegove organizacije (Sikavica, Novak, 1993; 11-12). Promjene
su rezultat napretka u znanosti, tehnologiji i tehnici. Tako se automatizacijom i
robotizacijom poveava udio sredstava za rad, dok se udio radnika relativno smanjuje. Ove i
jo neke druge novine dovode i do drukijeg rasporeivanja radnika. Sve je manje radnika u
neposrednoj proizvodnji. Promjene u vlasnitvu dovode do razlika u poduzeima, odnosno
u njihovoj organizaciji. Sjetimo se tzv. drutvenog vlasnitva, te dravnog i privatnog
vlasnitva. Promjenama iz 1989. godine odnosno donoenjem Zakona o poduzeima, te
Zakonom o pretvorbi drutvenih poduzea (1991.), a naroito donoenjem Zakona o
trgovakim drutvima (1993.) omogueno je da se u Hrvatskoj prizna funkcija kapitala,
odnosno glavnice. Time je uinjen temeljit preokret u nainu ureenja odnosa u poduzeu,
napose na podruju organizacije i upravljanja.
Organizacija rada i organizacija poduzea ne mogu i ne smiju se izjednaavati, a jo
manje suprotstavljati. Naime, prilikom suprotstavljanja organizacije rada i organizacije
poduzea koriste se, prema Sikavici i Novaku (1993; 11-12) samo formalni argumenti koji
se obino svode na ovo:
Organizacija rada stara je koliko i sam rad, odnosno drutvo, a organizacija
poduzea samo toliko koliko je staro i poduzee. Osim toga, organizacija rada odnosi se na
usklaivanje inilaca proizvodnje u samom procesu rada, dok se organizacija poduzea
odnosi na cjelokupno poslovanje poduzea. To ukazuje na injenicu da je organizacija rada
samo dio organizacije poduzea. Dodue, treba rei da je ona njezin osnovni dio.
Organizacija poduzea ne obuhvaa samo usklaivanje inilaca proizvodnje u procesu rada,
nego i ostalih funkcija i organizacijskih jedinica, odnosno podsustava, kao to su priprema
rada, odravanje, nabava, prodaja i sl.
Biljeke:
1. U Zakonu o trgovakim drutvima (objavljen u Narodnim novinama br. 111/93. od 15.12.1993.,
a primjenjuje se od 1.1.1995.) na vie se mjesta pojavljuje poduzee (vidjeti: l.23., st. 1; l. 30.,
st. 2; l. 55., st. 1; l. 56., st.1; l. 148., st.1). Dodue, taj se pojam ne pojavljuje vie u smislu
koji je on imao do donoenja Zakona o trgovakim drutvima. Naime, prije toga poduzee je u
odsutnosti trgovakih drutava predstavljalo pravnu osobu koja obavlja gospodarsku djelatnost,
dakle poduzee je identificirano s pravnom osobom. Pod poduzeem u sastavu trgovakih
drutava i ope poduzetnike inicijative smatra se danas odreena gospodarska djelatnost koju
obavlja trgovako drutvo ili trgovac pojedinac, kao nositelji takve djelatnosti u organizacijskom
smislu. Tako jedno trgovako drutvo moe imati tri poduzea (npr. tvornicu za preradu repe,
tvornicu cipela i tvornicu boca). Nijedno od njih nije upisano u trgovaki registar, ve pravna
osoba kojoj pripadaju (Filipovi, Gorenc, Slakoper, 1995; 4).

Literatura
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.

15.
16.
17.

Barnard, C. I. (1938): The Function of the Executive, Harvard Univ. Press, Cambridge
Filipovi, V., V. Gorenc, Z. Slakoper (1995): Zakon o trgovakim drutvima s komentarom
(red. V. Gorenc), RRIF, Zagreb
Grochla, E. (1969): Handworterbuch der Organisation, C. E. Poeschel Verlag, Stuttgart
Grupa autora (1990): Osnove organiziranja poslovanja in dela, VEK, Maribor
Hamari, S. (1983): Ekonomika i organizacija OUR-a (Osnove), II. izdanje, Zagreb
Han, S. (1981): Epistemoloki pristup organizacionim naukama, Direktor, broj 11-12
Hicks, H. G., C. R. Gullett (1976): The Management of Organisations, McGrow Hill, New
York
Hoffmann, F. (1980): Begriff der Organisation, u: Handwrterbuch der Organisation (2.
potpuno novo izdanje), C. E. Poeschel Verlag, Stuttgart
Jurkovi, P. et al (red)(1991): Masmedijin poslovni rjenik, Masmedia, Zagreb
Kapusti, S., D. Radoevi, M. ugaj (1986): Uvoenje organizacijske znanosti u klasifikaciji
znanstvenih oblasti i podruja, Zbornik radova 9-10, Fakultet organizacije i informatike,
Varadin
Kapusti, S. (red)(1991): Organizacijska teorija, Informator, Zagreb
(1981): Recommendations submited by the information industry group, Industrial structure
Council, Japan Information Proccesing development center, Report No 46.
Sikavica, P., M. Novak (1993): Poslovna organizacija, Drugo izmijenjeno i dopunjeno izdanje,
Informator, Zagreb
Taborak, D. (1989): Organizacija rada - tehnika ili drutvena oblast, III. memorijal
Aleksandar uraevi, Organizacija - Znanost i struka u susvremenom drutvu, I. dio,
Fakultet organizacije i informatike Varadin i Fakultet strojarstva i brodogradnje Zagreb,
Varadin, 8.-10. lipnja 1989
ugaj, M., D. Radoevi, S. Kapusti (1989): Organizacija kao znanstveno podruje,
Sveuilini vjesnik broj 512-514, Zagreb
ugaj, M., M. Cingula (1992): Temelji organizacije, FOING, Varadin
ugaj, M., S. Kapusti (1989): Prilog raspravi o priznavanju organizacije kao znanosti, III.
memorijal Aleksandar uraevi, Organizacija - Znanost i struka u suvremenom drutvu,
Fakultet organizacije i informatike Varadin i Fakultet strojarstva i brodogradnje Zagreb,
Varadin, 8.-10. lipnja 1989

Pitanja za ponavljanje (provjeru):

1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.

Opiite i objasnite porijeklo rijei organizacija!

Obrazloite vae miljenje o terminu organizacija!
to se sve naziva organizacijom?
Navedite poblii sadraj pojma organizacije!
Navedite bar jednu definiciju organizacije!
Koja su dva temeljna tumaenja pojma organizacije?
Tumaenje pojma organizacije mogue je, prema F. Hoffmannu, svesti na etiri osnovne
pojmovne kategorije. Recite koje su to kategorije?
Obrazloite univerzalni, institucionalni, strukturalni i funkcionalni pojam organizacije!
S kojim zakljukom zavrava analiza koju je proveo F. Hoffmann?
Koja se tri situacijska imbenika najee razmatraju pri odreivanju pojma organizacije?
Navedite definiciju organizacije rada!
Po emu se poznaje dobra organizacija?
Jesu li organizacija rada i organizacija poduzea istovjetni pojmovi?
Je li organizacija rada ui ili iri pojam od organizacije poduzea?
to je poduzee?
Jesu li oblici organizacije poduzea uvijek isti? Mijenjaju li se oni? Navedite uzroke koji
izazivaju promjene?
17. U emu se ogledaju promjene u organizaciji poduzea?

10