Svjetski medicinski asopis

Br. 52
2. juni 2006.
173. sjednica Vijea Svjetskog udruenja lijenika

Medicinska etika i ljudska prava

Malteka deklaracija Svjetskog udruenja lijenika
Osnovne informacije u vezi s etikim postupanjem sa osobama koje trajkuju
glau
Informaciju i glosar pojmova je uradilo Britansko udruenje lijenika paralelno sa
revizijom Malteke deklaracije na kojoj rade Vijee Svjetskog udruenja lijenika i
nacionalna udruenja lijenika.
Takoer vidjeti i glosar na strani 41-42.
Uvod
Lijenici trebaju shvatiti informacije koje se nalaze u pozadini teksta smjernica
sadranih u Maltekoj deklaraciji Svjetskog udruenja lijenika. Cilj nam je objasniti
te informacije i dati nekoliko autentinih primjera kako bismo ilustrirali svu
kompleksnost tog pitanja u praksi. Primjeri su uzeti iz prakse u potpuno razliitim
kontekstima i zemljama. Oni su pojednostavljeni, imena su izbrisana kako bi se
zatitili povjerljivi lini podaci. Primjeri takoer pokazuju mjeru do koje medicinsko
osoblje treba prihvatiti sasvim razliite strategije, ovisno o okolnostima svakog
sluaja.
Iako su u Maltekoj deklaraciji navedeni opseni meunarodni standardi postupanja
sa osobama lienim slobode koje trajkuju glau u ustanovama u kojima borave,
lijenici se u posebno kompleksnim situacijama ipak trebaju oslanjati na vlastito
moralno prosuivanje. Da bi to uradili, trebaju biti upoznati s razliitim oblicima
odbijanja uzimanja hrane, ovisno o irokoj lepezi namjera trajkaa, te s injenicom
da svaki oblik zahtijeva i posebno postupanje. Motivacije osoba koje trajkuju glau i
njihova ustrajnost u odreenoj vrsti trajka glau mogu biti umnogome razliiti.
Moda je teko zadobiti njihovo povjerenje, ali je to krucijalno za doktore koji moraju
biti u stanju djelovati samostalno, neovisno od uprave zavoda u kojem borave osobe
liene slobode. Lijenici takoer trebaju biti upoznati i s pritiskom koji se moe vriti
na osobe koje trajkuju glau u ustanovama u kojima borave ne samo od strane
uprave, nego i od strane drugih osoba koje su smjetene u istoj ustanovi te ponekad i
od strane samih lijenika. Naprimjer, ako lijenici od trajkaa glau trae da daju
upute odmah na poetku trajka i da kau da li odbijaju da im se u kasnijoj fazi trajka
ukae pomo kako bi povratili svijest, moda je tada za trajkae glau teko da urade
bilo ta osim da odbiju umjetan nain hranjenja kako ne bi izgubili ugled pred
drugima u istoj ustanovi. Ovo ne mora biti istinski validan izbor, napravljen na
osnovu svih informacija, osim ukoliko lijenici o tome ne mogu nasamo razgovarati
sa trajkaima glau. Lijenici trebaju shvatiti klinike i moralne kriterije kada budu
odluivali o tome da li trebaju povratiti svijest trajkau i ispotovati njegovo
odbijanje tretmana. Potrebno je shvatiti osnovne razlike izmeu 'umjetnog' i 'prisilnog'
hranjenja. Lijenici takoer trebaju biti svjesni simptoma te klinike psihologije
razlitih faza gladovanja kako bi bili u stanju pacijentu dati taan medicinski savjet u
vezi s onim to moe oekivati. (takav savjet je dat u 'Kursu za zavodske lijenike',

poglavlje 5, u izradi Svjetskog udruenja lijenika, Norvekog udruenja lijenika i

Meunarodnog komiteta Crvenog krsta/kria, na http://lupin-nma.net). Zdravstveni
radnici esto djeluju kao posrednici izmeu pacijenata, zavodske uprave i drugih,
naprimjer, porodice pacijenta. Oni se mogu nai u poziciji u kojoj e olakati
pacijentima spaavanje vlastitog ugleda, ime bi se okonao trajk glau u korist svih
koji su u njemu na odreeni nain sudjelovali. Ovim dokumentom im se u tome
nastoji pomoi.
Definicija 'trajka glau'
Kao to je to objanjeno u Glosaru, trajk glau podrazumijeva odbijanje uzimanja
hrane kao vid protesta ili vid zahtjeva. Na odbijanje uzimanja hrane se osobito
odluuju osobe liene slobode koje nemaju alternativna sredstva kojim bi privukla
panju i izvrila pritisak da bi ostvarile odreene ciljeve. Odbijanje uzimanja hrane
tokom kraeg perioda rijetko povlai za sobom etike dileme jer se njime generalno
ne izazivaju trajna oteenja organa, barem sve dok se pije tenost. Meutim, bitno je
da lijenici imaju jasne upute na osnovu kojih e moi definirati ozbiljan trajk glau.
Tu, meutim, ne spadaju gladovanja u kraem vremenskom periodu, koja poinju i
zavravaju se u roku od 72 sata. Ukoliko osobe koje trajkuju glau nastave odbijati
uzimati hranu i tenost due od 48 sati, tada se dovode u ozbiljnu opasnost.
Gladovanje bez unosa tenosti u trajanju od vie od nekoliko dana potpada pod
definiciju ' trajka glau' koju ovdje koristimo, ali, sreom, to se ipak u praksi rjee
deava. S obzirom da organizam bez tenosti moe izdrati svega par dana, smrt
nastupa u toku prve sedmice koja je, sa stajalita onih koji trajkuju, ipak prekratak
period za efikasan ishod pregovora. Ukratko, pojam 'trajk glau', kako je ovdje
opisan, odnosi se na gladovanje, uz odbijanje uzimanja hrane iz protesta i uz uzimanje
adekvatnih koliina vode.
U prvim danima trajka organizam koristi svoje zalihe glikogena iz jetre i miia.
Nastaje ketoza i kliniki se moe prepoznati preko daha ili laboratorijskom analizom
urina. Njome se obuzdava pohlepan osjeaj gladi koji se osjea u prvim danima
gladovanja. Moe se argumentovano rei da ukupno gladovanje (uz uzimanje
tekuine) vie od 48-72 sata iz metabolikih razloga predstavlja jasnu definiciju
'trajka glau'. Zalihe glikogena se iscrpljuju za oko 10-14 dana i odreene amino
kiseline postaju supstrat za glukoneogenezu. Miii, kao i srani mii, postepeno
gube masu. Preporuuje se direktno medicinsko praenje nakon gubitka 10 posto
tjelesne teine kod mravih, zdravih osoba, a osnovni problemi nastaju kada se izgubi
oko 18 posto teine. trajkai glau trebaju znati da je dehidriranost opasna jer tada
gube osjeaj gladi i ei.
1. Medicinska obaveza odreivanja kompetentnost i motivacije
Vrlo je vano da lijenici ocijene kompetentnost pacijenta i da shvate svrhu
gladovanja. Dobra komunikacija i povjerenje su za to kljuni. Gladovanje kao
simptom ili manifestacija psihijatrijskog poremeaja, kao to su anoreksija i depresija,
zahtijevaju potpuno drugaiji pristup, te stoga ocjena mentalnog zdravlja pacijenta za
lijenika mora biti prvi korak. Ljudi koji pate od bilo kojeg ozbiljnijeg psihijatrijskog
ili mentalnog poremeaja koji utie na njihovu mo prosuivanja zahtijevaju
medicinsko praenje poremeaja i ne moe im se dozvoliti da odbijaju uzimati hranu
na nain na koji e ugroziti svoje zdravlje. Gladovanje iz vjerskih razloga se ne bi

smjelo mijeati sa odbijanjem uzimanja hrane iz protesta, nego se, ustvari, treba
potivati. Ono uglavnom ne prijeti zdravlju te ne izaziva dileme kada se radi o
osobama dobrog zdravlja.
Dvije osnovne kategorije ljudi se odluuju trajkovati glau sa sasvim drugaijim
namjerama i motivacijom. U eventualno prisilnom kontekstu (koji podrazumijeva
svaku situaciju u kojoj su osobe liene slobode) bitno je za lijenike da za svoje
potrebe utvrde tane motive odbijanja uzimanja hrane.
Neke osobe koje odbijaju uzimati hranu to rade da bi privukle publicitet i ostvarile
svoj cilj, s tim da nemaju namjeru da svom zdravlju nanesu trajna oteenja. Njihov
cilj moe izgledati relativno trivijalan ili se moda radi o principijelnosti. S obzirom
da ne ele umrijeti, te osobe koje na taj nain protestiraju esto pristaju na umjetno
uzimanje hrane u odreenoj fazi trajka; medicinski nadzor tada moe biti potreban
tokom cijelog trajka. One osobe koje uestalo protestiraju mogu ostaviti dojam da
time ucjenjuju nadlene organe koji opet dozvoljavaju da trajk traje kako bi testirali
odlunost onih koji trajkuju. Lijenici trebaju sami za sebe razjasniti, u saradnji sa
trajkaima, u redovnoj komunikaciji, koliko su spremni daleko otii u svojoj nakani
te kada oekuju i ele medicinsku intervenciju da bi se sprijeilo nanoenje trajnih
posljedica po njihovo zdravlje.
Druga, potpuno drugaija kategorija se sastoji od osoba za koje se moe smatrati da su
vrlo odluni trajkai glau i koji nisu spremni odustati sve dok se ne ostvari njihov
cilj. Individualno ili u grupi, mogu se razlikovati po nainu na koji odbijaju uzimati
hranu, ali su skupa odluni rizikovati vlastito zdravlje ili ivot da bi ostvarili svoj cilj.
Politiki trajkai glau esto spadaju u ovu kategoriju. Za razliku od onih koji
odbijaju uzimati hranu, a koji se oslanjaju na medicinsku pomo da bi se sprijeilo
ozbiljno ugroavanje zdravlja, ova kategorija trajkaa esto ne vjeruje lijenicima za
koje smatraju da pripadaju sistemu u kojem su lieni slobode. Takvi trajkai
predstavljaju ozbiljan izazov medicinskoj etici s obzirom da njihova odlunost da idu
do kraja neizbjeno pokree teka pitanja u vezi s tim da li e i kada lijenici
intervenirati, kao i muno etiko pitanje da li davanje hrane, uprkos elji koju je
pacijent izrazio, moe ikad biti opravdano. U ovom dokumentu izbjegavamo pojam
'gladovanje do smrti' koji se ponekad koristi umjesto 'odlunog trajka glau'. Pojam
je nesretan jer pretpostavlja da je smrt neizbjena. Ako se smatra da je smrt konaan
cilj gladovanja, onda ne postoji mogunost voenja konstruktivnog dijaloga od samog
poetka. Na njega nadleni organi gledaju kao na neprihvatljiv ultimatum, bez
mogunosti pregovora. Time se doktori mogu odvratiti ak i od pokuaja da
posreduju.
2. Medicinska dunost da se pokua utvrditi 'dobrovoljnost'
'Dobrovoljno totalno gladovanje' je termin koji se esto koristi, s tim da je gladovanje
u zavodima rijetko totalno. Mnogi trajkai prihvataju tenost i ponekad je odbijanje
hrane manje od totalnog odbijanja. Sudjelovanje u tome moe biti vie rezultat prisile
nego dobrovoljan in, posebno kada se radi o dugim kolektivnim trajkovima glau.
Uprava moe eljeti da zaustavi proteste tako to e iznai prihvatljive kompromise,
ali pritisak moe doi nesvjesno od strane zavodskih slubenika, naprimjer od strae,
ije zadirkivanje i ismijavanje onih koji na taj nain protestiraju moe dovesti do jo
radikalnijih stavova. Osobe liene slobode takoer mogu biti podvrgnute prisili drugih

osoba, takoer trajkaa, i na suptilan i na oigledan nain. Ove esto kompleksne

situacije mogu dovesti do situacije u kojoj je faktiki nemogue gladovanje prekinuti
dobrovoljno. Dobrovoljna i svjesna odluka, donesena na osnovu informacija, kljuni
je aspekt koji lijenici trebaju ocijeniti prilikom odreivanja mentalne kompetentnosti.
Lijenici moraju sve od sebe dati da nasamo razgovaraju sa svim pacijentima, bez
prislukivanja drugih, uz prevodioca, u sluaju potrebe. Pritom je bitno da prevodioci
ne budu dio zatvorskog sistema niti da to budu osobe koje se nalaze u istom poloaju
kao i osobe liene slobode, i da su svjesni da se od njih oekuje uvanje povjerljivosti
svih informacija. Oni koji organiziraju i vode kolektivne trajkove glau esto ne ele
odobriti takve razgovore jer se njima podriva njihov autoritet. To je moda
najkompleksnija situacija u kojoj je potrebno utvrditi da li su trajkai glau donijeli
odluku o trajku dobrovoljno. Pacijent se treba upoznati sa stepenom u kojem se u
sredini u kojoj borave osobe liene slobode povjerljivost medicinskih podataka moe
garantirati. Lijenici trebaju uraditi sve to je u njihovoj moi kako bi vodili iskren
razgovor sa pacijentima i zadobili njihovo povjerenje. Kada se stekne dojam da
trajkai gladuju pod pritiskom, rjeenje bi tada moglo biti razdvajanje tih osoba i
njihovo odvoenje u bolnicu pod medicinskim izgovorom, ime e se osloboditi
uticaja drugih i omoguiti im, ukoliko se s tim slau, da ponu uzimati hranu iz
medicinskih razloga. Pritisak i dalje moe dolaziti od porodice ili iz medija. Porodice
esto s tim upoznaju medije u nadi da e se time pojaati pritisak na organe vlasti da
naprave ustupke, s tim da se na taj nain moe poveati pritisak na samog trajkaa,
zbog ega od trajka nee odustati.
Lijenici ponekad ne mogu zadobiti povjerenje pacijenata. U takvim situacijama je
moa mogue dovesti novog lijenika koji nije zaposlenik zavoda, ili pak lijenika
kojeg trai pacijent, i koji e ocijeniti da li je trajk uistinu dobrovoljan. Ako se utvrdi
'dobrovoljnost' odluke, tada se odluke osoba koje na taj nain protestiraju trebaju
potivati. Vjerovatno e neki sluajevi prisile proi nezapaeno, ak i ako su
preduzete sve mjere predostronosti, ali bez dokaza u tom smjeru, lijenici moraju
sluati i potivati ono to pacijenti kau.
Lijenici mogu razgovarati s pacijentima o nedostacima ili nepostojanju logike u
eljama koje su izrazili bez da vre prekomjeran pritisak. Iskustva pokazuju da
osobito kada se radi o visoko politikim trajkovima glau, donoenje odluka nije ni
izbliza jednostavno. Moda e se javiti situacije u kojima e lijenici trebati pacijenta
staviti pred izazov umjesto da prihvate njegove stavove zdravo za gotovo. Upravo
ovdje dobivaju na znaaju povjerenje i povjerljiva priroda razgovora s pacijentom.
Postoje sluajevi u kojima lijenici, kada se suoe s oigledno fanatinim trajkaem
glau, mogu iskoristiti povjerenje koje uivaju i svoj medicinski autoritet i pokuati
trajkaa urazumiti.
Primjer broj 1 Potekoe u prepoznavanju pravih elja trajkaa glau
Lijenik je tokom obilaska velikog broja zatvorenika koji su, politiki motivirani, bili
u kolektivnom trajku glau, paljivo sasluao priu jedne mlade ene koja je takoer
trajkovala. Prola je kroz mnogo muka, bila je silovana i izgubila je porodicu. Jedva
da je imala 20 godina i inilo se da kod nje postoje politiki motivi ak do take
fanatinosti. Namjeravala je, kako je rekla, gladovati do smrti u protestu protiv
ugnjetavanja. Lijenik je odluio da provjeri njenu odlunost jer nije bio uvjeren da
ono to je od nje uo odraava njene stvarne elje. Zauzeo je vrst stav, tvrdei da je

njen oigledan izbor smrti pogrean nakon svega to je izdrala i kroz ta je prola.
Prema njegovom miljenju, njena odluka je nepromiljena i rekao je da, kao doktor,
nije spreman dozvoliti joj da izgubi ivot, dodavi da bi svoju odluku trebala
preispitati. Djevojka je bila okirana kao niko ak ni ona sama nije nikad dovela u
pitanje svoju namjeru. Briznula je u pla, ali nakon to je razmislila, sloila se da ne
eli ipak umrijeti. Kako su dalje razgovarali, doktorovo paljivo rezonovanje i analiza
njene situacije pomogli su joj da utvrdi ta zaista eli. Razgovor meu njima je bio
povjerljiv, i djevojka je pristala da pone uzimati hranu i to uz medicinski izgovor
kako bi se izbjegao pritisak drugih trajkaa. Spremnost doktora da dublje prodre u
povrinske izjave djevojke mu je pomogla da provjeri da li su njene izjave zaista
autonomno izraavanje njenih stajalita. Njena spremnost da saslua doktorove
argumente pomogla joj je da preispita svoje namjere i da shvati da je potisnula svoja
prava osjeanja. Ovaj primjer pokazuje koliko kompleksna takva pitanja mogu biti te
rizik prihvatanja stajalita osobe, bez postavljanja pitanja.
3. Obaveza da se pacijent upozna s pravim informacijama
Lijenici trebaju svakom trajkau objasniti implikacije gladovanja po njegovo
zdravlje. To znai da je prije svega potrebno sagledati detaljnu anamnezu i provesti
ispitivanja kako bi se utvrdilo zdravstveno stanje i o njemu s pacijentom razgovaralo.
Pacijente koji pate od bolesti koje nisu kompatibilne sa duim gladovanjem lijenici
trebaju objektivno upozoriti da se ne smiju uputati u trajk glau ili da se ogranie na
limitiran oblik gladovanja. Zdravstvena stanja kao to su dijabetes, gastritis, ir na
elucu ili dvanaestopalanom crijevu te mnoga metabolina oboljenja su
kontraindikacije totalnog gladovanja. Samo ako su u potpunosti informirani, trajkai
e biti u stanju donijeti istinski dobrovoljne, savjesne odluke o tome hoe li
trajkovati glau ili ne. Imat e mogunost da ostvare svoje ciljeve samo ako organi
uprave budu imali dovoljno vremena da odreagiraju. Stoga je vjerovatna duina
trajka od velike vanosti za same trajkae glau, posebno ako imaju potekoa u
upoznavanju javnosti o svojim patnjama, koja bi opet mogla pokuati izvriti uticaj.
Za trajkae glau je bitno da to preciznije znaju koliko dugo mogu izdrati trajk.
Ishod totalnih gladovanja je prvi put dokumentiran u toku trajka glau 1980. i 1981.
godine u Sjevernoj Irskoj kada je smrt nastupila generalno izmeu 55. i 75. dana.
Slina iskustva su potvrdila tako irok vremenski razmak. Interval od tri sedmice
rezultat je razlika izmeu poetnog fizikog stanja i individualne adaptacije. Nije
mogue taj vremenski period preciznije predvidjeti. trajkaima je potrebno rei da
smrt nastupa neko vrijeme nakon est punih sedmica gladovanja, a preivljavanje
nakon deset sedmica praktino nije mogue. Takoer trebaju znati da u zadnjim
klinikim fazama gladovanja vie nee biti u stanju rasuivati i trebaju unaprijed
jasno kazati ta u toj fazi oekuju od lijenika.
4. Obaveza savjetovanja
Medicinsko savjetovanje moe esto biti kljuni element u odreivanju trajanja
trajka glau. Lijenici esto nalaze da im neki pacijenti ne vjeruju, ak i kad im
nastoje dati objektivne savjete. Neki ljudi koji su lieni slobode ne vjeruju lijenicima,
to se moe shvatiti, i smatraju da lijenici rade za zavodsku upravu. Doktori mogu
imati teak zadatak uvjeravajui trajkae glau da ustvari rade za njih, djelimino
zbog toga to u mnogim sluajevima doktori nisu u stanju dokazati svoju neutralnost.
U takvim situacijama ta uloga se treba dati vanzavodskom lijeniku koji ne samo da

treba dati medicinski savjet nego i djelovati kao neutralan posrednik u pregovorima s
vlastima. Doktori su esto u stanju odigrati krucijalnu ulogu, ali samo ako zadobiju
povjerenje pacijenata. U nekim sluajevima premjetaj trajkaa glau u bolnicu pod
izgovorom obavljanja dodatnih testova moe biti humanitaran in koji e trajkau
omoguiti da pone uzimati hranu po naredbi lijenika. Osobe liene slobode s
doktorom razgovaraju s povjerenjem samo ako su uvjerene da e se potivati
medicinska povjerljivost. Sva vanost lei na aspektu povjerenja.
Da bi se dao taan savjet, lijenici trebaju objasniti vrstu trajka glau koji e
uslijediti. Veina takozvanih totalnih gladovanja odnosi se na trajkae koji prihvataju
vodu, ali apstiniraju od bilo koje hrane. U raznim kulturama, meutim, postoje razna
shvatanja toga kako se gladovanje treba definirati. Sol (bilo samo NaCl ili
kombinacija minerala) obino se dodaje u vodu i eventualno eer ili druga slatka
supstanca, kao naprimjer, med. U nekim kulturama se gladovanje definira kao
apstinencija od vrste hrane (materije koje se trebaju vakati) ili od hrane koja je
kuhana ili podgrijavana. Mogu odbiti uzimanje mlijeka, meda ili ak nutrienata, kao
to su jaja, ali duina trajanja gladovanja ostaje krucijalna. Lijenici trebaju
trajkaima jasno staviti do znanja da trajkovi koji nisu totalni, odnosno djelimino
odbijanje hrane, ako traje u duem vremenskom periodu, zavravaju se smru, ali u
puno kasnijoj fazi nego u sluaju totalnog gladovanja.
Neke oblike djeliminog gladovanja vlasti smatraju 'varanjem'. To moe izazvati
kontroverznost u pogledu ozbiljnosti protesta. Produenje perioda eventualnih
pregovora, meutim, obino ide u prilog konanom ishodu i izbjegavanju smrti. Stoga
se lijenici mogu nai u oigledno kontra-intuitivnoj situaciji. Mogu vidjeti vie
prednosti u smislu mogunosti spaavanja ivota u duem trajku glau koji
omoguava vie vremena za pregovaranje nego kratko gladovanje koje je
restriktivnije u pogledu uzimanja hrane, te stoga i kobnije. Lijenici ne bi trebali
sugerirati trajkaima ili vlastima da gladovanje koje nije totalno nije ozbiljno ili da
mu nedostaje vjerodostojnost. Ne bi smjeli onima koji djelimino trajkuju glau
prigovarati zbog injenice da njihov trajk ipak nije totalno gladovanje iz protesta.
Lijenici trebaju shvatiti da djelimino gladovanje tokom dueg perioda moe
predstavljati legitiman oblik protesta koji moe pruiti vie vremena za iznalaanje
rjeenja, a kojim e se sauvati ugled svih onih koji su u njega ukljueni te stoga
mogu imati kljunu ulogu u smislu izbjegavanja kobnih posljedica. Meutim, ne
smiju sebi dopustiti da budu izmanipulirani bilo od strane vlasti ili drugih trajkaa
glau. Lijenici ne smiju davati pogrene klinike izave i savjete. Za neke zavodske
lijenike je, naprimjer, poznato da su prijetili trajkaima glau s ozbiljnim
posljedicama po zdravlje, koje su, ustvari, bile izmiljene. U jednom sluaju su
doktori rekli trajkaima glau da gladovanje izaziva impotenciju, samo da bi ih
zaplaili i odvratili od gladovanja. Tako neto je potpuno neetino i podriva
eventualno povjerenje trajkaa glau u medicinsku profesiju.
5. Obaveza uvanja povjerljivosti
Obaveza uvanja povjerljivih informacija je u zavodu bitna koliko i u drutvu
generalno. To meutim nije apsolutni uvjet ukoliko bi zatajivanje nekih injenica
dovelo do ozbiljnih posljedica. Lijenici trebaju ocijeniti najbolji balans. U
situacijama u kojima lijenici nisu u stanju zadrati za sebe neke aspekte
povjerljivosti svoga odnosa s pacijentom, idealno bi bilo da na poetku konsultacija to

jasno pacijentu kau. Kad god je to mogue, meutim, lijenici trebaju potivati
povjerljivost svoga odnosa s pacijentom jer o tome ovisi odravanje povjerenja
ubudue. To se odnosi na informacije koje nisu medicinske prirode, a koje lijenici
doznaju od pacijenata. Naprimjer, lijenici koji razgovaraju sa trajkaima glau
mogu doznati imena voa kolektivnog trajka, ali bi izgubili povjerenje pacijenata i
moda bi ih doveli u situaciju odmazde ukoliko bi te informacije otkrili pred
nadlenim tijelima.
Primjer 2. Izazovi u uvanju povjerljivih informacija
U kolektivnom trajku glau lijenik je shvatio da trajkai glau trebaju produiti
trajk kako bi imali vie vremena za pregovaranje o ostvarenju svojih ciljeva, s tim da
niko nije elio dovesti u pitanje svoj ivot. Kako je trajk bio u sreditu medijske
panje, to se moglo protumaiti kao neodlunost, te dok su trajkai prividno odbijali
redovitu hranu, privatno su se dogovorili s lijenikom da prihvate intravensku
prehranu i hidraciju. Lijenik je tako zadrao povjerenje zatvorenika i povjerljivost s
obzirom da nije zavodskoj upravi odao kompletnu situaciju. A opet oni, vidjevi da
zatvorenici odbijaju redovnu hranu, zaprijetili su da e trajk okonati prisilnim
hranjenjem. Lijenik je intervenirao i objasnio da situaciju dri pod kontrolom bez
primjene sile. Obje strane protesta su se nale u dramatinoj situaciji u kojoj niko nije
elio popustiti. Sposobnost lijenika da se nasamo dogovori sa zatvorenicima o
umjetnom hranjenju dalo je vremena objema stranama da postignu prihvatljiv
kompromis, bez da u javnosti izgube ugled.
trajkai glau takoer trebaju znati da kada od doktora trae da njihov odnos tretiraju
povjerljivo, tada po same sebe mogu izazvati neke neprilike. O tim aspektima se treba
razgovarati jo u prvoj fazi.
Primjer 3. Izazovi u uvanju povjerljivih informacija
Jedan politiki zatvorenik koji je trajkovao glau poalio se lijeniku koji ga je
doao obii da su ga prisilno hranili dok je bio u polusvjesnom stanju, suprotno
njegovim instrukcijama koje je dao usmeno. Zatvorenik je elio uloiti prigovor
slubenim putem. Paljivo sasluavi zatvorenika, doktor je imao odreene sumnje u
pogledu toga da li je zatvoreniku zaista davana hrana protiv njegove volje, s obzirom
da iako je bio u polusvjesnom stanju, a tako jake grae, mogao je dati neke znake
otpora. Ustvari, zatvorenik se nije opirao i kasnije se u privatnom razgovoru lijeniku
povjerio da je odahnuo kada je vraen u svjesno stanje, ali da se te informacije
trebaju uvati kao povjerljive i ne smiju se odati drugim zatvorenicima niti upravi.
Doktor se stoga nastavio pretvarati da pritubu zatvorenika shvata ozbiljno, ali u
takvoj situaciji lijenici takoer trebaju trajkaima glau objasniti koji su rizici
takve prevare jer bi se ona ubudue mogla shvatiti tako da trajkai glau ne ele da
im se pomogne da bi povratili svijest, osim ukoliko to jasno ne izraze. trajka glau
u toj situaciji bi se naao pred posebno tekom dilemom kad bi se od njega trailo da
potpie da odbija pomo da bi se vratio u svjesno stanje, jer bi na taj nain bio
primoran da otkrije ono to stvarno misli ili bi to znailo da rizikuje smrt ukoliko ne
bi bilo tragova njegovih stvarnih elja. U takvom sluaju, kao krajnja mjera,
argumentovano se moe prekriti povjerljiva priroda razgovora izmeu zatvorenika i
lijenika kako bi se izbjegle posljedice. Ali se o ovome treba prethodno sa
zatvorenikom razgovarati.

6. Prednosti i nedostaci komunikacije s porodicama

Porodice mogu podravati trajk glau njhovih lanova koji su lieni slobode ili
pokuati intervenirati kod nadlenih tijela kako bi se spasio ivot trajkaa bez obzira
ta o tome trajkai mislili. S obzirom da ljudi u sredinama u kojima su lieni slobode
esto imaju samo ograniene mogunosti isticanja svojih gledita, lijenici e moda
zakljuiti da bi moda bilo korisno razgovarati s porodicama. Direktan kontakt s
njima moe dati bitne informacije na osnovu kojih e donijeti najbolju odluku.
Problemi nastaju kada lijenici dolaze u sukob s porodicom koja trai intervenciju
koju pacijent odbija. U mnogim zemljama porodica zatvorenika koji trajkuje glau
ima zakonsko pravo da trai medicinsku intervenciju. Imajui to na umu, lijenici ne
bi smjeli nikad zaboraviti da prije svega imaju profesionalnu obavezu prema
pacijentu. Kada porodice podravaju trajkae glau ili otvoreno lobiraju u pravcu
medijske panje, vlasti mogu odbiti posjete porodice, kada lijenici mogu odigrati
vanu ulogu posredujui meu njima. Iako bi pritisak na trajkae glau trebao
oigledno biti minimalan, to ipak ne bi smio biti izgovor za odbijanje posjeta
porodice.
7. Postoji li obaveza posredovanja?
Posrednika uloga ne potpada pod lijenike obaveze u veini sluajeva, ali u sluaju
trajka glau, lijenici mogu biti posebno uticajni u spaavanju ivota ako su na to
spremni i ukoliko postoji povjerenje obje strane. Takoer im je potreban objektivan
pogled na realnu situaciju. Tada mogu biti u poziciji da pregovaraju i da moda dobiju
ustupke obiju strana. Meutim, na poetku moraju odluiti da li e djelovati kao
posrednici izmeu trajkaa glau i uprave, a ako ne mogu, to moraju jasno staviti do
znanja samim trajkaima i ne pretvarati se da imaju ulogu posrednika. Zavodski
lijenici e vjerovatno biti u privilegiranoj poziciji ukoliko uivaju povjerenje
zatvorenika i povjerenje zatvorske uprave. Ukoliko im trajkai glau vjeruju i
povjeravaju im se, lijenici su tada u stanju ocijeniti urgentnost potrebe za
posredovanjem. Veina trajkaa glau oajniki eli iznai izlaz iz konfrontacije i
esto obustavljaju trajk glau ako uprava napravi ak i minoran ustupak. U toj
situaciji lijenici su moda u najboljoj poziciji da pregovaraju o kompromisu izmeu
dvije strane. Kada zahtjevi trajkaa glau oito ne mogu biti ispunjeni, zavodski
lijenici ne smiju zapadati u zamku pretvarajui se da su oni ipak mogui niti
insinuirati mogunost iznalaenja rjeenja kroz pregovore. Jasno trebaju rei da nisu
dio pregovora, s tim da i dalje trebaju pacijentima davati tane informacije u vezi s
njihovim zdravstvenim stanjem, to je krucijalna lijenika uloga.
8. Obaveza zadravanja objektivnosti i neovisnosti
Medikalizacija se esto javlja kod trajkaa glau, i moe biti prijetnja lijenikoj
sposobnosti da djeluju samostalno. Prema zakonu je moda potrebno medicinsko
praenje trajka glau i status nekog trajkaa glau moe uticati na panju koja se toj
osobi daje. Lijenici ponekad trebaju izbalansirati medicinske opservacije i
pragmatine situacije spaavanja ugleda kako bi dobili na vremenu da bi kljuni
pregovori urodili rezultatima. Oni ne smiju ugaati bilo kojoj interesnoj grupi time to

e davati medicinske informacije ili savjete koji se nauno mogu dovesti u pitanje ili
su pak netane.
Lijenici koji rade za zatvorsku upravu ili u drugim institucijama u kojima borave
osobe liene slobode ponekad i ne mogu biti samostalni. Iako su potpuno svjesni
etikih implikacija smrtnog trajka glau, bez vanjske pomoi esto su bespomoni i
ne mogu se suprotstaviti odlukama koje su im nametnute. Udruenja lijenika su
obavezna upoznati lijenika sa meunarodnim etikim smjernicama koje se u svakoj
situaciji trebaju potivati i podravati. Neovisnim lijenicima bi se u idealnoj situiaciji
trebalo dozvoliti da trajkaima glau prue savjet u interesu svih kako bi pokuali
sprijeiti fatalne posljedice. U nekim zemljama je to dozvoljeno i neovisan status
lijenika osigurava kredibilitet neovisnih posrednika meu svim stranama.
9. Voenje rauna o zdravstvenom stanju pacijenata tokom trajka glau
Modula Svjetskog udruenja lijenika za obuku na temu zdravstvene zatite u
zavodima sadri detaljan opis svih klinikih faza kroz koje prolaze trajkai glau od
prvog dana gladovanja pa do zadnje faze koja nastupa 45 do 75 dana kasnije, kada
nastupa smrt usljed kardiovaskularnog kolapsa ili teke aritmije. Osim fizikih
aspekata, lijenici trebaju biti svjesni i mentalnih i psiholokih smetnji kod pacijenata.
Odbijanje uzimanja hrane dovodi do klinikog sindroma koji lii na smrtno
izgladnjenje, mada se ne radi o istoj stvari. U ovom drugom sluaju smanjenje tjelesne
teine predstavlja dug proces, uz uzimanje male koliine kalorija, ali uz minimalnu
apsorpciju vitalnih elemenata, kao to su vitamini i proteini. Upravo unos tih vitalnih
elemenata ini totalno gladovanje u situaciji trajka glau (uzimanje samo vode)
drugaijim od izgladnjenja u koncentracionim logorima. Meu simptomima koji se su
javljali kod osoba koje su dui period trajkovale glau su znatne praznine u memoriji
i nemogunost koncentracije. ive za trenutak. Totalno gladovanje primorava
organizam da pronae druge izvore glukoze koja je osnovna za proizvodnju energije,
posebno za funkciju mozga. Smanjen unos kalorija prekida uobiajene tokove, i
kompleksni mehanizmi uskau na mjesto vanjskih izvora energije. Organizam poinje
sm sebe jesti, rastae tkiva kako bi se obezbijedio stalan izvor glukoze. Ukoliko
gladovanje dovede do medicinskih komplikacija, tada je lijenik obavezan uraditi vie
od pukog evidentiranja stanja i praenja vitalnih znakova. Tada treba otvoreno
razgovarati sa svakim trajkaem glau. ta god da se kae nedovoljno je da bi se
naglasila privatnost medicinskih konsultacija kako bi se izbjegli umijeanost i prisila
od bilo koje strane, a kako bi lijenici mogli odigrati svoju ulogu.
10. Umjetno hranjenje, prisilno hranjenje i oivljavanje
Vano je da lijenici shvate moralnu i praktinu distinkciju izmeu prisilnog
hranjenja, umjetnog hranjenja i postupaka oivljavanja. Malteka deklaracija
Svjetskog udruenja lijenika ostavlja prostora lijeniku koji prati trajkaa glau i
koji treba imati zadnju rije pri odluivanju o onome to je najbolje za pacijenta, kada
se svi faktori uzmu u obzir. Prisilno hranjenje, meutim, ne dolazi u obzir. Ako je
najmjera trajkaa da produi gladovanje to je vie mogue, lijenik i trajka glau
trebaju prethodno razgovarati kako bi tano znali ta ko okuje. Posebno lijenici
trebaju jasno znati za koje postupke imaju pristanak pacijenta, a koje e preduzeti
kada zbog gladovanja pacijent pone gubiti mo rasuivanja i kada smislena
komunikacija vie nije mogua. Lijenici trebaju razgovarati o krucijalnim pitanjima

umjetnog hranjenja i oivljavanju prije nastanka te faze. U nekim zemljama poznate

elje pacijenata diktiraju ta e lijenik raditi nakon to pacijent izgubi svijest. U
nekim drugim zemljama to nije opcija i lijenici se mogu krivino goniti ako ne
interveniraju da bi trajkau spasili ivot. Lijenici trebaju jasno znati koji stav trebaju
zauzeti i s tim trajkaa glau jasno upoznati kako bi zajedniki mogli donijeti
odluku. Ako iz linih razloga lijenici ne mogu prihvatiti odluku pacijenta, to trebaju
rei i odstupiti kako bi drugi lijenik moga djelovati u skladu s odlukom koju je
trajka glau donio na osnovu svih informacija.
Umjetno hranjenje ne smije podrazumijevati prisilu. Njega lijenik moe propisati ili
ga moe dorediti sudski organ. To je specifino za fazu u kojoj trajka glau vie nije
u potpunosti svjestan i preslab je da bi izrazio svoj stav. Umjetno hranjenje
podrazumijeva davanje hranjivih tvari i tenosti parenteralno ili cjevicom kroz nosni
otvor. ak i kad su lijenici saglasni da e potivati odluku koju su trajkai prethodno
dali i kojom odbijaju takvu intervenciju, pod nekim okolnostima je opravdana odluka
da se na trajkaa glau koji je izgubio svijest primijeni postupak oivaljavanja ili da
se umjetno hrani. Takav postupak je opravdan, naprimjer, ako se situacija promijenila
nakon to je pacijent izgubio svijest te se njegova prethodna odluka smatra
neprimjerenom novonastaloj situaciji. Ali ako nakon to je vraen u svjesno stanje
trajka glau i dalje odbija hranu i tretman, lijenik mu treba omoguiti da umre
dostojanstveno, bez da ponavlja postupak oivljavanja.
Lijenici nikad ne smiju nalaziti isprike niti sudjelovati u prisilnom hranjenju niti u
bilo kojim drugim prisilnim mjerama koje mogu predstavljati okrutno, nehumano i
poniavajue postupanje. Kada trajk glau ima politiku komponentu, nadleni organ
moe donijeti odluku kojom trajk okonava nasilu i nareuje umjetno hranjenje
trajkaa. Ovakva odluka se moe donijeti u ranoj fazi gladovanja, kada ne postoji
medicinska potreba za davanjem hrane. Potrebno je shvatiti u vezi s ovim da nadleni
organi uvijek imaju posebne ciljeve kada doktorima nareuju da primijene umjetno
hranjenje trajkaa glau (ili prisilno hranjenje). Iako tvrde da im ele spasiti ivot,
neki organi vlasti koji primjenjuju prisilu sasvim jasno namjeravaju potisnuti princip
trajka. Naprimjer, nadleni organ moe odluiti da se na trajkae glau primijeni
postupak prisilnog hranjenja nakon dvije sedmice gladovanja, kada jo uvijek ne
postoji direktna medicinska potreba za intervencijom. On takoer moe odluiti da se
zatvorenicima koji odbijaju uzimati hranu hrana daje uz primjenu brutalne sile, veui
im noge i nasilu stavljajui cjevicu u nos. Ovaj vid prisile upravo je sr prisilnog
hranjenja. To ne znai da takav postupak uvijek provodi medicinsko osoblje, s tim da
ukoliko to odbiju doktori, ukljuiti se mogu bolniari.
Primjer 4
U kolektivnom trajku glau se stepen odlunosti trajkaa da gladuju znatno
razlikovao. Lijeniku koji ih je obilazio je bilo jasno da su neki zatvorenici apsolutno
odluni da gladuju do smrti. Ti zatvorenici ne samo da su odbijali svu hranu, dok su
pili samo vodu, nego su i pruali otpor svim nastojanjima da im se hrana d putem
cjevice kojom se preko nosa dovodi u eludac. Kada su im cjevice stavljene u nos
protiv njihove volje, oni su iste koristili za izbacivanje kompletnog sadraja iz eluca.
Meutim, neki drugi zatvorenici koji su u istoj grupi trajkovali su rekli doktoru
nasamo da prihvataju infuziju ili nosnu kanilu sve dok u javnosti ostavljaju dojam da
je takva intervencija protiv njihove volje. S obzirom da su svi zatvorenici javno

govorili da nisu spremni prihvatiti umjetno hranjenje (iako su nasamo neki govorili
drugaije), prvi doktorov zadatak je bio da zatvorenike razdvoji bez da govori da su
neki spremni na umjetno hranjenje. Na kraju je, meutim, postalo sa sigurnou jasno
koji su zatvorenici bili odluni gladovati do smrti, s obzirom da je lijenik prepoznao
da ne bilo etino prisilno hraniti one koji se tome generalno opiru. Nadao se da e
razdvojivi ih, svaki zatvorenik imati mogunost da preispita svoju odluku bez uticaja
drugih trajkaa, nasamo. Neki su donijeli odluku da e s gladovanjem nastaviti i ona
je ispotovana.
11. Podrka profesionalnih udruenja
Lijenici mogu zapasti u teku situaciju ako ele postupati u skladu s meunarodnim
smjernicama koje su suprotne domaim zakonskim propisima. Moe se javiti dilema
da li da urade sve to je mogue kako bi spasili ivot ili da ispotuju pravo na
raspolaganje vlastitim tijelom na nain na koji to osoba eli. Ovo pitanje se esto
dodatno uslonjava vjerskim i pravnim pitanjima. Prema domaim zakonskim
propisima se ponekad od lijenika trai da interveniraju, ak i protiv svoje volje,
ukoliko je ivot trajkaa glau ugroen. S druge strane, meunarodne etike
smjernice fokusirane su na pravo trajkaa da odlue kako e se s njima postupati.
Kada se potuju individualna prava, trajkai glau imaju ansu da njihove odluke
budu ispotovane. Lijenici koji nailaze na teke dileme trebali bi se obratiti svojim
udruenjima u zemlji ili direktno Svjetskom udruenju lijenika od kojih e dobiti
smjernice i podrku. Ponekad je moda potrebna pomo organizacije za koju lijenici
smatraju da je neutralna, kao to su to doktori iz MKCK-a (Meunarodnog komiteta
Crvenog krsta/kria), CPT-a Vijea Evrope (Komiteta za spreavanje muenja i
nehumanog i poniavajueg postupanja i kanjavanja) ili neke druge sline
organizacije.

Malteka deklaracija
Glosar
Potrebno itati skupa sa informacijama o postupanju u situaciji trajka glau
Upustva/direktive koje se daju unaprijed
Mentalno kompetentni pacijenti mogu
unaprijed pristati na ili odbiti medicinsku
intervenciju u kasnijoj fazi trajka, kako
bi njihove elje bile poznate ukoliko zbog
mentalnih oteenja u kasnijoj fazi ne
budu u stanju izraziti svoje elje.
Uputstva koja se daju unaprijed su
koristan pokazatelj elja osobe, ali samo
ukoliko ih ona da potpuno svjesna
implikacija i ukoliko se ne nalazi pod
pritiskom. Ove kriterije u zavodima nije
uvijek lako ispuniti, s tim to ipak to nije
nemogue. Lijenici trebaju biti svjesni
da na poetku trajka trajkai glau
mogu vriti pritisak da bi dokazali da su
njive namjere iskrene, zbog ega mogu
donijeti nepromiljenu odluku da se u
kasnijoj gazi ne oivljavaju. Kada je to
mogue, lijenici trebaju o tome nasamo
razgovarati sa trajkaima glau i
ocijeniti njihove prave namjere. Neke
instrukcije koje su date unaprijed iskreno
odravaju elje osoba, a neke opet ne.
Lijenici trebaju ocijeniti dokaze.
Uputstva koja se daju unaprijed mogu biti
pisana ili usmena, s tim da nemaju
nikakvu vrijednost kad su data pod
prisilom. Takoer nemaju vrijednost ako
je dolo do znatne promjene situacije s
obzirom da je trajka izgubio
kompetentnost i situacija vie nije ona
koju je prvobitno oekivao. (Vidjeti
izjavu Svjetskog udruenja lijenika o
uputama koje se daju unaprijed, Helsinki,
2003).
Umjetno hranjenje
Iako se esto misli da znae isto, umjetno
hranjenje nije isto to i prisilno hranjenje.
Sva prisilna hranjenja su umjetana, ali
umjetno hranjenje nije prisilno. Umjetno
hranjenje trajkaa glau moe biti
rjeenje za trajkae glau koji ne ele
dovesti u opasnost svoje zdravlje, ali
odbijaju uzimati hranu iz svojih razloga.
Umjetno hranjenje je privatljivo ako
trajkai glau iskau svoj pristanak na
bilo koji nain, ili ako ga u stanju
mentalne kompetentnosti nisu prerthodno

odbili.
Prisilno hranjenje
Prisilno hranjenje nije prihvatljivo. Ono
podrazumijeva upotrebu sile i fizikih
ogranienja kako bi se trajka glau
imobilizirao. Iako se opisuje kao metod
spaavanja ivota, ponekad se provodi
kao mjera prisile da bi se okonao trajk
glau.
Autonomija
Lijenici trebaju potivati autonomiju
svojih pacijenata, ali pri tom ne kriti
njihove dobrovoljne odluke koje su
donijeli na osnovu informaicja, u stanju
kompetentnosti. U sluaju trajka glau,
to znai da lijenici trebaju potivati
odluku pacijenta kojom odbija hranu.
Bitno je da lijenici precizno objasne
trajkaima glau eventualne posljedice
po zdravlje dugog gladovanja i da im daju
savjet kako da minimiziraju tetne
posljedice, naprimjer, putem uzimanja
veih koliina tenosti i vitamina.
Pristanak i odbijanje nisu validni ako su
rezultat prisile. Autonomija je jedan od
etiri kljuna principa koja se esto
prikazuju kao sr moderne medicinske
etike.
Dobroinstvo i izbjegavanje nanoenja Obaveza
injenja
dobroinstva
i
tete
nenanoenja tete takoer su dio etiri
kljuna principa, ali se trebaju tumaiti sa
historijskog
stanovita.
Nametanje
tretmana uprkos validnoj odluci pacijenta
kojom odbija tretman je teta a ne korist.
U zavodima, ovo povlai za sobom
pitanje, izmeu ostalog, da li osuena i
protvorena lica imaju slobodu izbora.
Najbolji interesi
Lijenici imaju moralnu obavezu da
djeluju u najboljim interesima pacijenta s
tim da to ne znai produiti mu ivot po
svaku cijenu. Ocjena najboljih interesa
mora biti balans izmeu traganja za
najboljim medicinskim ishodom i
razmatranja stajalita pacijenta, onoga to
vrednuje i elja. Lijenici ne djeluju u
najboljem interesu pacijenta time to e
prekriti njihove jake elje.
Povjerljivost
Svi pacijenti, ukljuujui i osuena i
pritvorena lica, imaju pravo na
povjerljivost, s tim da to nije apsolutno
pravo. Pristanak na otkrivanje informacija
se treba generalno traiti od kompetentnih

Dvostruka odanost

Jedenje/gladovanje

trajk glau
gladovanje'

'dobrovoljno

pacijenata. Informacije o osobama koje su

izgubile kompetentnost se mogu otkriti
ako je to u njihovom najboljem interesu.
Za sve pacijente je otkrivanje informacija
takoer dozvoljeno ako se time spreava
nanoenje velike tete drugima. U
trajkovima
glau,
informacije
o
stajalitima pacijenata i njihovom
zdravstvenom stanju se trebaju podijeliti s
drugim zdravstvenim radnicima koji im
takoer pruaju zatitu. Informacije se
mogu dati drugim osobama, kao to su
lanovi porodice i advokati, ali uz
pristanak trajkaa glau.
Lijenici koji prate nain postupanja sa
trajkaima glau esto imaju dvostruku
odanost i ugovorne obaveze prema
drugim organima, kao to je zavodska
uprava. Svjetsko udruenje lijenika
naglaava da je medicina privilegija koja
obavezno nosi sa sobom i odreenu
odgovornost.
Svi
kvalifikovani
medicinski radnici moraju demonstrirati
svoje profesionalne dunosti injenja
dobroinstva i izbjegavanja nanoenja
tete ak i u sluaju dvostruke odanosti i
kada njihov rad ne podrazumijeva
pruanje medicinske zatite. To znai da
svi oni koji su obueni za pruanje zatite
imaju iste etike obaveze, ak i kada nisu
zaposleni u svrhu pruanja zatite.
Dobra komunikacija ovisi o tome da li
sve strane razumiju uobiajene pojmove
na isti nain. U raznim kulturama postoje
razliita gledita toga ta podrazumijeva
gladovanje ili prihvatanje hrane. To je
objanjeno u informacijama Svjetskog
udruenja lijenika, kao i u Poglavlju 5.
Internet kursa Svjetskog udruenja
lijenika za zavodske lijenike, na
www.lupin.nma.net
totalno Odbijanje uzimanja hrane ima razliite
oblike. Pojam 'trajk glau' i 'dobrovoljno
totalno gladovanje' se ponekad koriste
bez ikakve razlike, iako, ustvari,
gladovanje ne moe biti dobrovoljno niti
totalno. 'Dobrovoljnost' odluke je kljuno
pitanje za lijenike prilikom njihove
procjene da li je trebaju ispotovati.
Djelimino ili kratkorono odbijanje

Pravda

Lijenik/asistent lijenika

Prekomjeran pritisak/prisila

uzimanja hrane rijetko kad za sobom

povlai etike dileme. Najprihvatljivija
definicija trajka glau je totalno
gladovanje (uz uzimanje samo vode) u
periodu od 48 do 72 sata. Sol, minerali i
eer se mogu dodavati u vodu.
Gladovanje uz odbijanje hrane i tekuine
je manje esto i dovodi do smrti u roku
od sedam dana. trajk glau nije jednak
samoubistvu.
Osobe
koje
ponu
trajkovati glau ele tim putem ostvariti
neke ciljeve koji su za njih bitni, ali se
generano nadaju i namjeravaju preivjeti.
Pravda je jo jedan od etiri principa
medicinske etike koji se esto pominju. U
ovom kontekstu potrebno je da lijenici
sa trajkaima glau postupaju pravino,
da ih sasluaju i da pokuaju minimizirati
nepotrebnu prisilu s bilo koje strane.
Svjetsko udruenje lijenika je namijenilo
smjernice lijenicima prije svega, ali u
kontekstu upravljanja situacijom trajka
glau drugi medicinski radnici e
vjerovanto biti ukljueni i trebaju se
podsticati na potivanje Malteke
deklaracije. Profesionalne smjernice za
druge kategorije, kao to su medicinske
sestre
i
paramedikusi,
naprimjer,
generalno sadre iste principe.
Upoznavanje
trajkaa
glau
sa
implikacijama
njihove
odluke
i
podsticanje na preispitivanje odluke su
bitni i ne ine prekomjerni pritisak.
Nastojanja da se odvrate od gladovanja
putem prijetnji, meu njima i prijetnjom
prisilnim hranjenjem, nije prihvatljivo.