Rudolf Steiner

Iz Akasha - istraivanja

Peto evanelje
Pet predavanja odranih 1913. godine
u Kristijaniji (Oslo)

Antropozofsko drutvo Marija Sofija"

Zagreb, 2009.

Po tekstu kojeg predava nije pregledao

Rudolf Steiner - Nachlaverwaltung
Urednik Ernst

Weidmann

IZDANO KAO RUKOPIS

O prirodi ovih privatnih izdanja Rudolf Steiner se u
svojoj autobiografiji" (35. i 36. poglavlje, u oujku
1925.) izrazio na sljedei nain:
Ovi su sadraji bili zamiljeni kao usmena, a ne za
tisak namijenjena priopenja...
Nigdje, pa ni u najmanjoj mjeri nije reeno neto to
u potpunosti ne bi proizlazilo iz izgraujue se
antropozofije. Tko ita ova privatna izdanja, moe ih u
potpunosti smatrati onim to antropozofija ima rei.
Treba meutim, uzeti u obzir da u tekstovima koje nisam
pregledao ima pogreaka.
Prosudba o takvom privatnom izdanju se, meutim,
moe dopustiti samo onomu tko poznaje pretpostavke za
prosuivanje. Za veinu ovih izdanja u najmanju rukuje
potrebna antropozofska spoznaja ovjeka i kozmosa
ukoliko se njihova bit prikazuje antropozofijom te
spoznaja onog to se kao antropozofska povijest nalazi u
priopenjima iz svijeta duha."

UVODNE RIJEI
Predavanja o Petom evanelju, koja je Rudolf Steiner
1913. i 1914. godine odrao na razliitim mjestima,
zauzimaju, u priopenjima duhovnog istraivaa iznimno
mjesto. Sam Rudolf Steiner spominje koliko ga je
samoprijegora stajalo da govori o tim sadrajima. Uinio je
to iz najdubljeg osjeaja odgovornosti i dunosti spram
onog to u nae vrijeme treba pripremiti, svjestan krajnje
neophodnosti kako ti sadraji upravo sada trebaju uvrijeti
u zemaljski razvoj.
Rudolf Steiner ne preuuje trud i iznimne potekoe
koje je imao s odgonetanjem slika iz Akasha-kronike koje
se odnose na kranstvo. Duhovno istraivanje Petog
evanelja osobito mu je dragocjeno. Prinio je teku rtvu
ovih priopenja unato srazu s mrnjom protivnika kada je
u javnost prodrlo poneto od tajne u vezi s oba djeteta Isusa
- tajne koja takoer pripada Petom evanelju.
Kada je 20. rujna 1913., u presudnom svjetskom
trenutku, bio poloen Kamen temeljac za prvi Goetheanum,
Rudolf Steiner je sadraj tih predavanja oznaio kao Peto
evanelje. Nakon polaganja Kamena temeljca slijedila su
priopenja o Petom evanelju u Oslu i u nekoliko drugih
gradova. Dva predavanja koja su o ovoj temi odrana u
Klnu pojavila su se u obliku ciklusa pod naslovom
Golgotski misterij" jo za ivota Rudolfa Steinera.
Gospoa Marie Steiner je kratko prije svoje smrti
odluila da u Kristijaniji odrani ciklus izda u vlastitoj
nakladi. To je proizilo iz njezinog uvida i uvjerenja da
dananje vrijeme upravo zahtijeva da se ova priopenja
povjere i uine dostupnima irem krugu ljudi u njihovu
traganju za istinom. Neka ispravno prime tajne Petog
evanelja onako, kako je to Rudolf Steiner stavio na srce
svojim sluateljima.
Ernst Weidmann
8

PREDGOVOR HRVATSKOM IZDANJU

Kao to svaki ovjek ima sjeanja tako i kozmos kao
duhovno bie ima pamenje. To pamenje se u ezoterikoj
tradiciji naziva Akasha kronikom. Tamo su unesena sva
zbivanja: od onih velikih kozmikih, pa sve do pojedinih
sudbina ljudi.
U svim su vremenima, uslijed razvoja viih duhovnih
sposobnosti, ljudi bili u stanju itati u nadosjetilnoj kronici.
To su takozvani posveeni". I danas je mogue razviti
takve sposobnosti, mogue je postii ak i posveenje.
Kako se to u naem vremenu moe postii, pokazuje knjiga
Rudolfa Steinera Kako se stjeu spoznaje viih svjetova ".
Sam je autor knjige tim putem iao do kraja te postigao
posveenje. Stoga je i bio u stanju itati u Akasha kronici.
Ono to se tamo moglo doznati o razvoju kozmosa,
objavio je Rudolf Steiner isprva u nizu lanaka koji su zatim
izdani u knjizi Iz Akasha kronike". Tamo razraena slika
evolucije svijeta, jo je bitno proirena i produbljena u
njegovu djelu Osnove tajne znanosti". Izvor iz kojega
potjeu priopenja obiju knjiga ostao je isti: itanje u
Akasha kronici.
U posljednje navedenoj knjizi Rudolf Steiner je opisao
da u sreditu razvoja svijeta stoji jedan dogaaj koji cijeloj
evoluciji daje njen pravi smisao. Taj dogaaj takoer stoji
na ishoditu kranstva. To je misterij na Golgoti.
Pripremao se tijekom tridesetogodinjeg ivota Isusa od
Nazareta, zatim u vremenu iza krtenja u Jordanu kada je
tijekom triju godina u Isusu bio prisutan Krist. Ono to se
dogodilo u misteriju na Golgoti podijelilo je cjelokupnu
evoluciju svijeta na dvije polovice: na vrijeme do tog
dogaaja i ono poslije njega.
Svjetski znaaj misterija na Golgoti i njegova
tridesettrogodinja priprema na Zemlji postavlja, obzirom

na moderno posveenje, pitanje kako u Akasha kronici

istraivati tu centralnu pojavu i s njom povezane datosti.
Provedba jednog takvog istraivanja znaila bi novu
epohu u razvoju kranstva. tovie, ono bi bilo istinski
proboj u kranstvo budunosti u kojem ljudi nee samo iz
povijesnih i pisanih izvora, nego iz samog duhovnog svijeta
primiti svjedoanstvo o dogaajima na prekretnici vremena
i o misteriju na Golgoti kao njenim sreditem. To novo
razdoblje u razvoju kranstva Rudolf Steiner je zapoeo u
jesen 1913. godine svojim prvim ciklusom predavanja o
sadrajima iz Petog evanelja. Naziv Peto evanelje" u
smislu Rudolfa Steinera ne znai nita drugo, nego da
posveeni umije u Akasha kronici itati o dogaaju Krista
i o pripremi za taj dogaaj.
O toj je temi Rudolf Steiner govorio najprije u
Kristijaniji (Oslo), a zatim u mnogim srednjoeuropskim
gradovima. Otada, rezultati tog istraivanja stoje u sreditu
antropozofske kristologije. Iako je Rudolf Steiner ve u
ranijim predavanjima iznosio sadraje s podruja Petog
evanelja, ta je tema svoj puni domet dosegla tek s
navedenim ciklusom predavanja u Kristijaniji.
Priopenjima tih sadraja Rudolf Steiner je s potpuno
nove strane objavio svoju uzvienu misiju unutar
ovjeanstva - misiju suvremenog Kristovog glasnika.
Mnogi ljudi koji su u ono vrijeme uli ta predavanja, imali
su neposredni doivljaj: tako se u prisutnosti Krista govori
o Kristu! Jo se danas, prilikom itanja sauvanih
stenografskih zapisa moe osjetiti daak onog nekadanjeg
ugoaja.
Iako je Rudolf Steiner izvrio tek poetna istraivanja,
to to je objavio od temeljnog je znaaja. Jer time su
otvorene potpuno nove perspektive za razumijevanje Krista
i kao takve su postale pristupane slobodnim s
spoznaje svakog ovjeka.
Neka i hrvatski itatelj koji ovim izdanjem po prvi put
10

dolazi u dodir sa sadrajima Petog evanelja" uzmogne,

zahvaljujui ovom prijevodu, osjetiti monu pozadinu ovih
predavanja kao i njihovu spiritualnu dimenziju i njihov
domet. Jer uzvienost je teme pogodna da dui itatelja
udahne ozbiljnost i d a j e pripremi za prijem najdubljih tajni
kranstva.
Sergej O. Prokofieff
lan Predsjednitva
Opeg Antropozofskog drutva
Goetheanum, Dornach (vicarska)

li

Predavanja odrana lanovima Antropozofskog drutva

Prvo predavanje
Kristijanija (Oslo), 1. listopada 1913.
Tema o kojoj ovih dana namjeravam govoriti, ini mi
se, s obzirom na dananje vrijeme i dananje prilike,
neobino znaajna. elim odmah naglasiti da ona ne
proizlazi iz neke mogue tenje za senzacijom ili ega
slinog, to stoje sadraj teme upravo: Peto evanelje. Ja se
nadam da u moi pokazati kako se u naem vremenu u
izvjesnom smislu, u smislu koji nam mora biti neobino
vaan, ustvari moglo govoriti o takvom jednom Petom
evanelju te da za ono to je time miljeno nema
pogodnijeg naziva od naziva Peto evanelje". Ovo Peto
evanelje, kao to ete uti, danas jo ne postoji u pisanom
obliku, ali e ono u budunosti ovjeanstva zasigurno na
odreeni nain biti zapisano. U izvjesnom bi se smislu,
meutim, moglo rei da je to Peto evanelje toliko staro
kao i ostala etiri evanelja.
Da bih, meutim, mogao govoriti o Petom evanelju,
potrebno je da se danas u nekoj vrsti uvoda sporazumijemo
u vezi s nekoliko vanih toaka koje su nune za potpuno
razumijevanje onoga to emo nazvati Petim evaneljem.
Htio bih poi od toga da e sasvim sigurno uskoro doi
vrijeme kada e ve u nioj koli, ve u poetnoj nastavi,
znanost koja se obino naziva povijeu, drugaije zvuati
nego to je to do sada bio sluaj. Naime, sasvim e
sigurno - a sljedei e nam dani na izvjestan nain to
dokazati - sasvim e sigurno pojam Krista, predodba
Krista u povijesnom razmatranju budunosti, ak i u
najelementarnijem razmatranju budunosti igrati sasvim
drugaiju, vaniju ulogu nego to ju je imala do sada.
Znam da ovom reenicom izgovaram zapravo silan
paradoks.

13

Imajmo, meutim, na umu da se moemo osvrnuti na ne

tako davna vremena kada su nebrojena srca gajila za Krista
mnogo usrdnije osjeaje i uvstva negoli je to danas sluaj
i kod najobrazovanijih sljedbenika u zapadnim zemljama.
U neizrecivo je veoj mjeri to bio sluaj u prijanjim
vremenima. Tko prati suvremeno spisateljstvo, tko
razmilja o tome to najvie zanima suvremenog ovjeka,
ime on ispunjava svoje srce, imat e dojam da je
oduevljenje, da je snaga osjeaja za predodbu Krista u
opadanju, da je u opadanju osobito onda kada je rije o
onom obrazovanju koje proizlazi iz dananjeg vremena. A
ipak e, kao to sam to ovdje naglasio, ovo isto vrijeme
teiti za time da predodba Krista u povijesnom
razmatranju i shvaanju u budunosti preuzme mnogo
znaajniju ulogu nego li do sada. Zar to ne izgleda sasvim
proturjeno?
Sada emo se ovoj misli pribliiti s jedne druge strane.
Ja sam i ovdje, u ovom gradu ve vie puta imao prilike
govoriti o znaenju i sadraju predodbe Krista. A u
postojeim knjigama i ciklusima predavanja na mnogim su
mjestima iz dubine duhovne znanosti iznesene tajne
Kristova bia i Kristove predodbe. Svatko tko u sebe
primi ono to je u predavanjima i ciklusima predavanja
reeno i stoje uope u antropozofiji napisano mora uvidjeti
da je za potpuno razumijevanje Krista potrebna golema
snaga i d a j e potrebno prizivati upomo najdublje pojmove,
predodbe i ideje ako se ovjek eli uzdii do punog
shvaanja onoga to Krist u biti jest i to je impuls koji se
kao Kristov impuls stoljeima pronosi svijetom. Kada nita
drugo ne bi proturjeilo moglo bi se doi na pomisao d a j e
potrebno poznavati itavu teozofiju ili antropozofiju da bi
se ovjek mogao vinuti do ispravne predodbe Krista.
Ostavimo li to, meutim, po strani i pogledamo duhovni
razvoj minulih stoljea, vidjet emo koji je opseg, koja je
dubina znanosti bila potrebna da bi se pojmila pojava
14

Krista. Stoljeima su ljudi svojim najuzvienijim i

najznaajnijim idejama pokuavali shvatiti Krista. I ovdje
bi se moglo pomisliti da je za shvaanje Krista dovoljna
samo silna intelektualna ljudska djelatnost. Je li to uistinu
tako? Vrlo jednostavno razmiljanje moe nam dokazati da
tomu nije tako.
Stavimo kao na neku duhovnu vagu sve ono to je do
sada na podruju uenosti, znanosti, pa i na podruju
antropozofskog poimanja Krista pridonijelo njegovu
razumijevanju. Stavimo ovo na jednu stranu duhovne vage,
a na drugu stranu stavimo u svojim mislima sve duboke
osjeaje, sve one impulse u ljudskim duama koji su
tijekom niza stoljea doveli do onoga to nazivamo
Kristom. Vidjet emo da je sva znanost, sva uenost, ak i
sva antropozofija kojom raspolaemo za objanjenje Krista,
na vagi iznenaujue znatno laganija, a da su svi duboki
osjeaji i impulsi koje su ljudi gajili prema Kristovu biu i
njegovoj pojavi, na drugoj strani vage znatno tei. Nije
previe reeno kada se tvrdi da je Krist djelovao golemom
snagom, a d a j e tom djelovanju najmanje pridonijelo znanje
o njemu. Bilo bi uistinu zlo po kranstvo kada bi ljudima
za povezanost s Kristom bile potrebne sve uene rasprave
srednjega vijeka, rasprave skolastike i crkvenih otaca ili
kada bi ljudima za poimanje ideje Krista bilo potrebno i sve
ono to danas prua antropozofija. Ono to bi se time
postiglo bilo bi zaista vrlo malo. Ne mislim da bi netko tko
nepristrano promatra razvoj kranstva kroz stoljea mogao
proturjeiti ovim mislima. No, ovoj se misli moemo
tonije pribliiti jo i s jedne druge strane.
Svrnimo pogled unatrag, na vremena kada kranstva
jo nije bilo. Moram samo podsjetiti na ono to je znano
najveem broju ovdje nazonih dua. Moram samo
podsjetiti kako je u staroj Grkoj grka tragedija, osobito
njezini stari oblici, uprizorujui Boga u borbi ili ovjeka u
ijoj dui djeluje borbeni Bog, neposredno kao na nekoj
15

pozornici, zorno prikazivala boansko vladanje i

upravljanje. Moram samo ukazati na to kako je Homer
svoje velianstveno pjesniko djelo sasvim protkao
djelatnou duha. Moram samo ukazati na velike likove
Sokrata, Platona, Aristotela. S ovim se imenima pred naom
duom na odreenom podruju javlja duhovni ivot
najvieg reda. Ostavimo li postrani sve ostalo i pogled
uzdignemo Aristotelu koji je djelovao nekoliko stoljea
prije osnutka kranstva, naii emo na neto to na
izvjestan nain sve do u nae vrijeme nita nije nadraslo niti
se razvilo na vii stupanj. Miljenje, Aristotelova
znanstvenost jo je i danas neto toliko uzvieno da se moe
rei kako je ljudsko miljenje doseglo takav vrhunac koji
do sada nije nadmaen.
A sada emo na trenutak uzeti jednu neobinu
pretpostavku koja e nam u sljedeim danima biti potrebna.
Zamislit emo da uope ne postoje evanelja iz kojih bismo
bilo to saznali o Kristovu liku. Pretpostavit emo da prvi
dokumenti koje ovjek danas uzima u ruke, primjerice Novi
zavjet, uope ne postoje. Zamislit emo da evanelja uope
ne postoje. Na neki emo nain smetnuti s uma to je reeno
o osnivanju kranstva, promatrat emo razvoj kranstva
tek kao povijesnu injenicu, pogledat emo to se s ljudima
dogaalo tijekom poslijekranskih stoljea; dakle, bez
evanelja, apostolskih djela, Pavlovih poslanica itd.
Promatrat emo samo ono to se zaista dogodilo. To je,
dakako, tek pretpostavka. A to se dogodilo?
Bacimo li pogled na jug Europe, naii emo u
odreenom trenutku na najviu ljudsku duhovnost kao to
smo je upravo prizivali pred duu u njezinome
reprezentantu Aristotelu. Bio je to visokorazvijeni duhovni
ivot koji se tijekom sljedeih stoljea jo naroito razvio.
U vremenu kada se kranstvo poelo iriti svijetom, bilo
je na jugu Europe mnotvo u grkome duhu obrazovanih
ljudi, ljudi koji su bili usvojili grki duhovni ivot.
16

Slijedimo li razvoj kranstva i dalje, jo od onoga udnog

ovjeka Celsusa', koji je bio tako estok protivnik
kranstva, vidjet emo u junoj Europi, na grkom i
talijanskom poluotoku, sve do u drugo i tree stoljee, ljude
najviega duhovnog obrazovanja. Vidjet emo mnoge ljude
koji su bili usvojili uzviene, uistinu izuzetno otroumne
ideje koje nalazimo kod Platona i koje su kao neki nastavak
Aristotelovog otroumlja. Ti su ljudi profinjeni i snani
duhovi grkog obrazovanja, Rimljani grkog obrazovanja
koji su profinjenoj grkoj duhovnosti pridodali agresivnost
i peat osobnosti rimskoga duha.
U taj svijet prodire kranski impuls. U ondanje je
vrijeme kranski impuls ivio tako da moemo rei:
predstavnici tog kranskog impulsa djeluju kao
neobrazovani ljudi s obzirom na intelektualnost, s obzirom
na spoznavanje svijeta, s obzirom na sve ono to su mnogi
obrazovani rimsko-grki ljudi u sebi nosili. U svijet
najzrelije intelektualnosti prodiru ljudi bez obrazovanja. I
sada doivljavamo udan igrokaz: ti jednostavni, primitivni
ljudi, nositelji prvotnog kranstva ire na jugu Europe to
kranstvo relativno velikom brzinom. Ako se mi danas, s
onim to putem antropozofije uzmognemo shvatiti o biti
kranstva, pribliimo tim jednostavnim i primitivnim
ljudima koji su u ondanje vrijeme irili kranstvo, tada
moemo rei: ti priprosti ljudi, nekadanji nositelji
kranskog impulsa koji su se bili umijeali u grku
visokorazvijenu kulturu, pritom uope ne trebamo misliti
na veliki kozmiki pojam Krista, moemo ga zamisliti na
mnogo jednostavniji nain, uope nisu shvaali Kristovu
bit, oni od svega toga nisu shvaali nita. Grko-rimskom
ivotu nisu mogli dati nita osim svoje osobne duevnosti
' Celsus: 2. stoljee nakon Krista, platonist. Istnska nauka"
bila je prva filozofska knjiga usmjerena protiv krana. Ori gen
ju je opovrgnuo
17

koju su bili izgradili kao svoj osobni odnos prema

ljubljenom Kristu. Oni su poput lana jedne ljubljene
obitelji ljubili upravo taj odnos. Oni koji su u nekadanju
grko-rimsku kulturu unijeli kranstvo nisu bili obrazovani
teozofi nego neobrazovani ljudi. Obrazovani teozofi
tadanjeg vremena, gnostici, vinuli su se dodue do visokih
ideja o Kristu, ali su mogli dati samo ono to moramo staviti
na laku stranu vage. D a j e ovisilo o gnosticima, kranstvo
se zasigurno ne bi bilo pronijelo svijetom. Nikakva naroito
izgraena intelektualnost koja je prodrla s Istoka i relativno
se brzo irila nije prouzrokovala opadanje stare grkorimske kulture. To je jedna strana stvari.
S druge strane gledano, treba pogledati visokointelektualne
ljude poevi od Celsusa, neprijatelja kranstva koji je ve
tada sakupio sve ono to se jo danas protivnoga moe rei pa
sve do filozofa na prijestolju: Marka Aurelija. Pogledajmo
profinjeno obrazovane neoplatoniste koji su iznosili ideje
prema kojima je filozofija danas djeja igra. To su ideje koje
daleko nadmauju dananje ideje po uzvienosti i irini
vidokruga. Pogledamo li sve to su ti duhovi imali protiv
kranstva, promemo li se onim to su u grko-rimskom duhu
intelektualno visokoobrazovani sa stajalita grke filozofije
iznosili protiv kranstva, dobit emo dojam: svi oni nisu
razumjeli Kristov impuls. Vidimo kako kranstvo ire oni koji
uope ne shvaaju bit kranstva; pobija ga visoko razvijena
kultura koja ne moe shvatiti to znai Kristov impuls. Na
udnovat nain kranstvo ulazi u svijet tako da ni sljedbenici
ni protivnici uope ne razumiju njegov pravi duh. Pa ipak: ljudi
su u dui nosili snagu koja je Kristov impuls pobjedonosno
pronijela svijetom.
Pogledajmo one koji su se s izvjesnom velikodunou
zauzeli za kranstvo, kao Tertulijan. U njemu vidimo
Rimljanina koji je, pogledamo li njegov jezik, uistinu bio
novotvoritelj rimskog jezika i koji je u ono vrijeme s
takvom sigurnou davao rijeima nov ivot da ga u tome
18

prepoznajemo kao znaajnu osobnost. Ako, meutim,

pitamo: kakve su bile Tertulijanove ideje? - onda se stvar
mijenja. Vidimo kako u njega ima vrlo malo
intelektualnosti i veliine duha. Mnogo vie ne postiu ni
branitelji kranstva. A ipak su oni djelatni. Takve
osobnosti, takve duhove kao to je bio Tertulijan
obrazovani Grci zaista nisu mnogo cijenili. On je
zanimljiv. A zbog ega? A upravo je to bitno! Trebamo
osjetiti kako se pred duom zaista javlja pitanje! Cime,
dakle, djeluju nositelji Kristovog impulsa koji sami ba i
ne razumiju to Kristov impuls zapravo jest? Cime djeluju
vidno nespretni kranski crkveni oci, sve do samog
Origena? Kako to da ak ni grko-rimsko obrazovanje ne
moe shvatiti bit Kristovog impulsa? Kako sve to shvatiti?
No, poimo dalje. Promatramo li povijesni ivot, ova
e pojava doi jo otrije do izraaja. Vidimo kako
nadolaze stoljea kada se kranstvo iri meu narodima,
kao to su to germanski narodi, s potpuno drugaijim
religioznim predodbama. iri se meu narodima koji su
bili jedno ili su barem izgledali kao jedno sa svojim
religioznim predodbama, ali su punom snagom prihvaali
taj Kristov impuls kao da je on njihov istinski pravi ivot.
Ako unutar germanskih naroda promatramo najdjelotvornije
vjerske glasnike, moramo se pitati jesu li oni bili skolastikoteoloki obrazovani ljudi? Oni to nikako nisu bili! To su bili
oni koji su s donekle priprostom duom prilazili ljudima, ali
su, govorei im iako najjednostavnijim, svakidanjim
predodbama, neposredno osvajali njihova srca. Svojim su
se rijeima umjeli dotaknuti najdubljih struna svojih
sugovornika. Jednostavni su ljudi krenuli na sve strane i ba
su oni najsnanije djelovali.
Vidimo kako se tijekom stoljea kranstvo irilo.
Poslije nas, meutim, zadivljuje kako isto to kranstvo
postaje poticajem velikoj uenosti, znanosti i filozofiji. Ne
podcjenjujemo tu filozofiju, ali danas bismo se osvrnuli na
19

udnovatu pojavu da se kranstvo sve do u srednji vijek

irilo meu narodima, koji su do tada u svojim duama
nosili sasvim drugaije predodbe. A bude li se govorilo o
irenju kranstva, u nedalekoj e se budunosti naglaavati
jo i neke druge stvari. Djelovanje kranskog impulsa
moe se lako shvatiti ako se govori o tome, da su se u
odreeno vrijeme pojavili i plodovi tog impulsa. Jer, irenje
Kristovog impulsa pobuivalo je oduevljenje. Kao da
novije vrijeme priguuje ono ime je tijekom srednjeg
vijeka urodilo irenje kranstva.
Pogledajmo Kopernika i cijelu novovjekovnu prirodnu
znanost do u 19. stoljee. Moda se ini d a j e ta prirodna
znanost i sve ono to je od Kopernikova vremena uvrlo u
duhovni ivot Zapada protivno kranstvu. Vanjske
injenice to mogu potvrditi. Katolika je crkva, na primjer,
drala Kopernika na takozvanom indeksu sve do dvadesetih
godina devetnaestog stoljea unato tomu to je on bio
crkveni dostojanstvenik. No, to su izvanjske stvari. Nita
nije sprijeilo Katoliku crkvu da spali Giordana Bruna
unato tomu to je bio dominikanac. Obojica su upravo iz
kranstva dola do svojih ideja. Djelovali su iz kranskog
impulsa. Stvar razumije pogreno onaj tko bi se htio drati
stajalita crkve i tko bi htio vjerovati da to nisu bili plodovi
kranstva. Nabrojene injenice samo dokazuju d a j e crkva
vrlo loe razumjela plodove kranstva. Onaj tko dublje
promilja stvari morat e priznati d a j e sve to su u kasnijim
stoljeima narodi uinili plod, rezultat kranstva, da se
zahvaljujui kranstvu ovjekov pogled od Zemlje proirio
u nebeska prostranstva kao to se to dogodilo zahvaljujui
kopernikanskim zakonima. To je bilo mogue samo unutar
kranske kulture i uz djelovanje kranskog impulsa, a
onaj tko ne ostaje na povrini nego gleda u dubine
duhovnog ivota vidjet e neto to e mu, ako ja to sada
smijem izgovoriti, izgledati sasvim paradoksalno, ali to je
ipak ispravno. Takvom dubljem promatranju izgledalo bi.

20

naime, nemogue da bi nastao jedan Haeckel, onakav kakav

se pojavljuje kao protivnik Kristov, a da nije nastao iz
kranstva. Ernst Haeckel uope nije mogu bez pretpostavke
kranske kulture. itav noviji prirodnoznanstveni razvoj,
unato tomu to se toliko trudi da razvije protivnitvo spram
kranstva, izravan je nastavak kranskog impulsa. Tek kada
djeje bolesti novije prirodne znanosti budu sasvim
prevladane, ovjeanstvo e uvidjeti to to znai da ishodite
novije prirodne znanosti, kada se dosljedno misli, zaista vodi
u duhovnu znanost, da postoji dosljedan put od Haeckela do u
prirodnu znanost. Shvati li se to, uvidjet e se takoer da je
Haeckel u potpunosti kranski duh. iako on sam o tome nita
ne zna. Kranski impulsi nisu izazvali samo ono to se naziva
i to se nazivalo kranskim nego i ono to mu se na neki
nain suprotstavlja. Da bi se dolo do te spoznaje, ne smije
se istraivati samo njihov pojam nego i njihova realnost. Iz
darvinistike teorije razvoja, kao to vidite iz. moje knjiice
"Reinkarnacija i karma", vodi izravan put do nauka o
opetovanim zemaljskim ivotima.
Da bi se, meutim, s obzirom na te stvari zauzelo
ispravno stajalite, potrebno je na izvjestan nain
nepristrano promatrati djelovanje kranskih impulsa. Tko
shvaa darvinizam i haeckelijanizam i tko je bar donekle
proet onim o emu Haeckel nita ne zna - Darwin,
meutim, poneto zna - da je darvinistiki pokret bio
mogu samo kao kranski pokret, tko to shvaa, dosljedno
e doi do ideje o reinkarnaciji. A tko si moe pomoi s
izvjesnom vidovitom snagom, doi e tim putem sasvim
dosljedno do duhovnog izvorita ljudskog roda.
Haeckelijanizam je, dodue, zaobilazan put, ali je pravi i
vodi od haeckelijanizma do duhovnog shvaanja podrijetla
Zemlje. Mogue je, meutim, zamisliti i sluaj da uzmemo
darvinizam kakav je on danas, a da nije proet ivotnim
principima samog darvinizma; drugim rijeima: ako se
darvinizam prihvati kao impuls a bez ikakve podloge za
21

dublje razumijevanje kranstva, koje u darvinizmu ipak

postoji, tada se dogaa neto neobino. Takvo duhovno
svojstvo due dovodi do toga da se kranstvo isto tako
malo razumije kao i darvinizam. Tada se gubi dobar duh
kako kranstva tako i dobar duh darvinizma. Postoji li,
meutim, dobar duh darvinizma, tada se unato svemu
materijalizmu vraamo u povijesti zemlje sve do trenutka
u kojem se spoznaje da se ovjek nikako nije razvio iz niih
ivotinjskih oblika nego mora biti da je duhovnog
podrijetla. Vraamo se natrag u toku u kojoj se vidi
ovjeka kao duhovno bie koje kao da lebdi nad zemaljskim
svijetom. Do toga e dovesti dosljedni darvinizam. No,
napusti li nas njegov dobar duh, ako se kao pristae ideje
reinkarnacije vraamo unatrag, povjerovat emo da smo i
sami u nekoj Zemljinoj inkarnaciji ivjeli kao majmuni.
Tko u to moe vjerovati, mora biti d a j e naputen kako od
dobrog duha darvinizma tako i od dobrog duha kranstva,
jer ne razumije ni jedno ni drugo. Dosljednom se
darvinizmu nikada ne moe dogoditi da u to vjeruje. To
znai da se na sasvim izvanjski nain ideja reinkarnacije
mora prenijeti na tu materijalistiku kulturu. Lako je
modernom darvinizmu oduzeti kransko obiljeje. U
protivnom se, meutim, vidi da su sve do u nae vrijeme
darvinistiki impulsi roeni iz Kristovog impulsa, da
kranski impulsi djeluju i ondje gdje ih se i porie. I tako
se ne uoava samo pojava da se kranstvo u prvim
stoljeima iri bez obzira na uenost i znanje njegovih
sljedbenika i pristaa, da se u srednjem vijeku iri bez obzira
na to to ueni skolastici tom irenju mogu vrlo malo
pridonijeti; postoji, meutim, jo i paradoksalna pojava da
se kranstvo pojavljuje u darvinizmu kao protuslika. A svu
veliinu ideja darvinizam crpi iz djelatne snage kranskog
impulsa. Kranski impulsi koje on sadri izdii e tu
znanost iznad materijalizma.

22

udnovati su kranski impulsi! Intelektualnost,znanje,

uenost, spoznaja kao da uope nemaju ulogu pri irenju
ovih impulsa. Moglo bi se rei da se kranstvo iri bez
obzira na to misle li ljudi pozitivno ili negativno o njemu.
Kranstvo se u modernom materijalizmu pojavljuje ak
preokrenuto u svoju suprotnost. A to se to iri? To nisu
kranske ideje, to nije kranska znanost. Moglo bi se jo
rei, iri se moralni osjeaj to g a j e kranstvo usadilo.
Pogledajmo samo moralne propise tog vremena i smatrat
emo opravdane neke navode o bijesu predstavnika
kranstva prema stvarnim ili navodnim protivnicima
kranstva. A pogledamo li moral koji je vladao u duama
niskog intelektualnog obrazovanja, ne moe nam mnogo
imponirati ni onda kada je on zaista najkranskiji. Sto se
tu iri? Sto je to neto posebno? Sto je to to se
pobjedonosno pronosi svijetom? Pitajmo to duhovnu
znanost, pitajmo to vidovitu svijest! Sto to vlada u
neobrazovanim ljudima koji s Istoka nadiru u grko-rimsku
kulturu? Sto to vlada u ljudima koji su u germanski, u strani
svijet unijeli kranstvo? Sto to vlada u modernoj
materijalistikoj prirodnoj znanosti u kojoj nauka kao da
jo prikriva svoje lice? Sto to vlada u svim tim duama kada
to nisu intelektualni, pa ak ni moralni impulsi? To je sam
Krist koji ide od srca do srca, od due do due. To je Krist
koji tijekom stoljea prati razvoj, koji hodi svijetom bez
obzira na to shvaaju li ga due ili ne shvaaju.
Prisiljeni smo napustiti svoje pojmove, svu znanost i
ukazati na realnost da bismo pokazali kako je sam Krist
prisutan u tisuama impulsa, kako u duama poprima
oblije, kako uranja u tisue i tisue ljudi i kako ih
ispunjava. Sam je Krist onaj koji u jednostavnim ljudima
koraa grkim i italskim svijetom; kod kasnijih uitelja koji
germanskim narodima donose kranstvo sam Krist ide uz
njih; on je taj stvarni, istinski Krist koji ide od mjesta do
mjesta, od due do due i u njih ulazi bez obzira na to to
23

one o njemu misle. Htio bih upotrijebiti trivijalnu

usporedbu: koliko ima ljudi koji se uope ne razumiju u
sastav hrane, a ipak se hrane prema svim pravilima tog
umijea. ovjek bi pregladnio kada bi hranu morao
poznavati prije nego to bi se njome mogao prehranjivati.
Moi se hraniti nema nikakve veze s razumijevanjem
sredstava prehrane. Sirenje kranstva diljem Zemlje nije
ni u kakvoj vezi s njegovim razumijevanjem. To je ono to
je udnovato. Tu postoji jedna tajna koja se moe objasniti
ako se odgovori na jedno pitanje: kako vlada sam Krist u
ljudskim duama? Ako duhovna znanost, vidovita svijest
postavi sebi to pitanje, onda se to pitanje mora usmjeriti na
jedan dogaaj koji se ustvari istinski moe razjasniti samo
vidovitim promatranjem i koji je izvanjski zapravo sasvim
u skladu sa svim onim to sam danas govorio. Vidjet emo
jedno: minula su vremena u kojima je Krist djelovao onako
kao to sam to upravo opisao, a dolo je vrijeme kada e
ljudi morati shvatiti, morati spoznati Krista.
Stoga je potrebno da sebi odgovorimo na pitanje: zato
je naem vremenu prethodilo drugo u kojemu se Kristov
impuls mogao iriti, a da za to nije bilo potrebno
razumijevanje? A dogaaj na koji upuuje vidovita svijest
je takozvani dogaaj Duhova, izlijevanje Svetoga Duha.
Stoga je vidoviti pogled potaknut istinskim Kristovim
impulsom u antropozofskom smislu, najprije bio usmjeren
na Duhove, na izlijevanje Svetoga Duha. Vidovito
promatrano, dogaaj Duhova je ono prvo to se pokazuje
istraivanju koje polazi od odreenog stajalita.
Sto se dogodilo u onom trenutku razvoja Zemlje koji
nam se prilino nerazumljivo prikazuje kao silazak Duha
Svetoga na apostole? Ako se na to usmjeri vidoviti pogled
istraujui ono to se zapravo dogodilo, dobiva se
duhovnoznanstveni odgovor na to to se time misli kad se
kae: jednostavni su ljudi, kao to su to bili i apostoli,
iznenada poeli govoriti razliitim jezicima iznosei ono
24

to su iz dubina duhovnog ivota imali rei, a to se od njih

nije oekivalo. Da, u ono su se vrijeme kranstvo i
kranski impulsi poeli iriti tako da su postali neovisni o
razumijevanju ljudi meu kojima su se irili.
Iz dogaaja Duhova izlijeva se struja koja je ve
opisana. to je, dakle, bio dogaaj Duhova? To se pitanje
pojavilo pred duhovnom znanou, a s odgovorom na to
pitanje, s duhovnoznanstvenim odgovorom na pitanje: to
je bio dogaaj Duhova? zapoinje Peto evanelje.

25

Drugo predavanje
Kristijanija (Oslo), 2. listopada 1913.

Ovo razmatranje treba zapoeti takozvanim dogaajem

Duhova. U prvom sam predavanju ve napomenuo da se
pogled vidovitog istraivanja u najmanju ruku moe barem
usmjeriti na taj dogaaj. Unatrag usmjerenom pogledu taj
dogaaj izgleda kao svojevrsno buenje to su ga
odreenog dana, na koji podsjeaju Duhovi, doivjeli oni
ljudi koji se obino nazivaju apostolima ili sljedbenicima
Isusa Krista. Nije lako stvoriti tonu predodbu o svim tim
bez sumnje udnovatim pojavama i mi emo se u dubinama
svojih dua morati podsjetiti na ono do ega smo mogli doi
u dosadanjim antropozofskim razmatranjima, ako elimo
povezati tone predodbe sa svim onim to se upravo o toj
temi naeg ciklusa predavanja ima rei.
Apostolima se inilo kao da su se probudili, kao ljudi
koji su u tom asu imali osjeaj kao da su kroz dugo vrijeme
prebivali u jednom njima neobinom stanju svijesti. To je
zaista bilo neto poput buenja iz dubokog sna, iz nekog,
dodue, udnog sna ispunjenog snovima. To je bio takav
san - ja uvijek govorim o nainu kako je izgledalo to stanje
svijesti apostola - da su pri tomu mogli obavljati sve
izvanjske dnevne poslove, mogli su hodati poput donekle
zdravog ovjeka, tako da na neki nain ostali ljudi u okolini
uope nisu primjeivali to drugaije stanje svijesti. A ipak je
dolo vrijeme kada se apostolima uinilo kao da su u nekom
snu proveli dugo vrijeme, vrijeme koje je danima trajalo, a
sada su se s tim dogaajem Duhova iz tog sna probudili. To
su buenje osjeali na osebujan nain: oni su zaista osjeali
kao daje iz svemira na njih silo neto to bi se jedino moglo
nazvati supstancijom svevladajue ljubavi. Apostoli su se
osjeali kao odozgora oploeni svevladajuom ljubavi i kao

26

probueni iz opisanog snovitog stanja. Bilo im je kao da ih

je probudila iskonska snaga ljubavi koja proima i zagrijava
svemir, inilo im se kao da se ta iskonska snaga ljubavi
spustila u duu svakog pojedinca. Ljudima koji su
promatrali kako govore izgledali su vrlo strano. Ti su drugi
ljudi znali da se radi o ljudima koji su do tada ivjeli krajnje
jednostavnim ivotom, ali da su se dodue zadnjih dana
neki od njih tako udno ponaali kao da su zapali u san. To
se znalo. Sada se, meutim, ljudima inilo kao da su
preobraeni: izgledali su kao ljudi koji su zaista postigli
jedno sasvim novo stanje, raspoloenje due, kao ljudi koji
su izgubili svu uskogrudnost ivljenja, svu sebinost ivota,
kao ljudi koji su postigli beskrajno iroko srce,
sveobuhvatnu snoljivost u nutrini, duboko razumijevanje
srcem za sve to je na Zemlji bilo ljudsko. A umjeli su se i
tako izraavati da ih je svatko tko je bio nazoan mogao
razumjeti. Ujedno se osjealo da su umjeli zagledati u srce
i duu svakog pojedinca, da su iz najdublje nutrine otkrivali
tajne due tako da su svakog mogli tjeiti i svakome rei
ono to je on upravo trebao.
Bilo je, dakako, zauujue da je do takve preobrazbe
dolo kod mnogih ljudi. A sami ti ljudi koji su doivjeli tu
preobrazbu, koje je duh ljubavi kozmosa probudio, ti su
ljudi u samima sebi osjeali jedno novo razumijevanje,
razumijevanje za ono to se u najuoj zajednici bilo
odigralo u njihovim duama, a to prije nisu razumjeli: sada
se, u ovom trenutku, pred njihovim duevnim okom javilo
razumijevanje onoga to se na Golgoti zapravo bilo
dogodilo. A pogledamo li u duu jednog od tih apostola,
onog apostola koji se u ostalim evaneljima obino naziva
Petrom, onda se unatrag usmjerenom vidovitom pogledu
njegova duevna nutrina uoava tako kao da se njegova
normalna zemaljska svijest potpuno prekinula od onog
trenutka koji je u ostalim evaneljima naznaen kao

27

poricanje. Petar je gledao na tu scenu poricanja kada je bio

upitan je li u vezi s Galilejcem. Sada je znao da je tada
zanijekao jer se njegova svijest poela gubiti, jer je
nastupilo jedno anormalno stanje, neka vrsta snovitog
stanja, koje je znailo odlazak u jedan sasvim drugaiji
svijet. Bilo mu je tako, kako je ovjeku ujutro koji se
prisjea nekih dogaaja koji su se odigrali prethodne veeri
prije usnivanja; tako se Petar prisjeao onoga to se obino
naziva poricanjem, trostrukim poricanjem prije nego to je
pijetao po drugi puta zakukurikao. Zatim se za Petrovu
svijest proirilo, kao to se no iri, jedno meustanje. No,
sve se to nije ispunilo obinim snovitim slikama nego
oblijima koja su bila neka vrsta vieg stanja svijesti i
doivljavanja posve duhovnih pojava. Sve ono to se
dogodilo i to je Petar odonda u neku ruku prespavao, to se
poput vidovitog sna javilo pred njegovom duom. Sada je
prije svega nauio gledati dogaaj za koji se zaista moe
rei da g a j e prespavao jer je za potpuno razumijevanje tog
dogaaja bilo potrebno oploenje svevladajuom
kozmikom ljubavi. Pred njegovim su se oima pojavile
slike misterija na Golgoti onako kako ih mi u vidovitoj
svijesti gledajui unatrag ponovno moemo probuditi kad
za to ostvarimo uvjete.
Iskreno reeno, ovjek se sa sasvim naroitim osjeajem
odluuje rijeima uobliiti ono to se uoava ako se gleda u
Petrovu svijest i svijest onih koji su u vrijeme one svetkovine
Duhova bili zajedno okupljeni. ovjek se moe odluiti da
govori o tim stvarima samo sa svetim strahopotovanjem.
Jednostavno, ovjek se osjea potresen svijeu da staje na tlo
najsvetijeg ljudskog poimanja kada rijeima izraava ono to
se otvara duevnom oku. Ipak, zbog izvjesnih duevnih
injenica, izgleda potrebno da se u nae vrijeme govori o tim
stvarima; u svakom sluaju, mora postojati puna svijest da e
doi drugaija vremena od naih sadanjih kada e te stvari

28

naii na vee razumijevanje nego stoje to danas mogue. Jer,

da bi se mnogo toga razumjelo od onoga to tom prilikom
treba rei. ljudska se dua jo mora osloboditi mnogo ega
sto nju zbog suvremene kulture jo nuno ispunjava.
Isprva se vidovitom pogledu ukazuje neto poput uvrede
za sadanju prirodnoznanstvenu svijest [pak se osjeam
prisiljenim da koliko god je to mogue u rijei uobliim
samo ono to se ukazuje duevnom pogledu Nisam kriv
ako e to to ovdje treba rei pogoditi slabo pripremljene
due kao neto to se pred sadanjim uvrijeenim
znanstvenim shvaanjem ne bi moglo odrati. Vidoviti
pogled pada ponajprije na jednu sliku koja predstavlja jednu
realnost i koja je naznaena i u ostalim evaneljima. Ona,
meutim, postaje sasvim poseban prizor kada je u
retrospektivi opaa vidoviti pogled. Taj vidoviti pogled
zaista pada na svojevrsno pomraenje Zemlje. I kao
naknadnim osjea se onaj tako znaajan trenutak kada se
satima i satima, kao za vrijeme kakve velike pomrine
Sunca, fiziko Sunce pomrailo nad Palestinom, nad
Golgotom. Dobiva se dojam, koji duhovnoznanstveni
pogled jo sada naknadno moe preispitati, da ako je zaista
rije o jednom fizikom pomraenju Sunca koje se iri
Zemljom, onda se za duevni pogled sasvim mijen ja itava
ovjekova okolina. Neu uzeti u obzir prizor koji nastaje
prilikom pomrine Sunca, niti u uzeti u obzir ono to
stvara ljudsko umijee i ljudska tehnika. Potrebna je
odreena snaga due i proetost svijeu d a j e sve to moralo
nastati kako bi se uzmogle podnijeti one demonske moi
koje se za jedne pomrine Sunca uzdiu iz neumjetnike
tehnike. No, neu se dalje uputati u dodatne opise nego
elim samo upozoriti na to da se za trajanja pomrine Sunca
pojavljuje ono svjetlosno to se inae moe postii samo
vrlo intenzivnom meditacijom: tada se itav biljni i
ivotinjski svijet vidi drugaije, tada svaki leptir drugaije

29

izgleda. To je neto to u najdubljem smislu moe stvoriti

uvjerenje kako je u kozmosu usko povezan ivot na Zemlji
s izvjesnim duhovnim ivotom koji pripada Suncu i koji u
onome to se u Suncu vidi ima ujedno svoje fiziko tijelo.
A kada se fizika svjetlost nasilno pomrai zbog Mjeseca
koji je zaklanja, onda je to drugaije nego kad Sunce u noi
ne sja. Prizor na Zemlji koji nas okruuje u vrijeme
pomrine Sunca sasvim je drugaiji nego u noi. U vrijeme
pomrine Sunca osjea se uzdizanje grupnih dua biljaka,
grupnih dua ivotinja. Osjea se kao da sva fizika
tjelesnost biljaka i ivotinja gubi sjaj, a zadobiva ga sve ono
to je u vezi grupnom duevnou.
Sve to dolazi u velikoj mjeri do izraaja ako se vidovitim
pogledom osvrnemo unatrag na trenutak Zemljinog razvoja
koji oznaavamo kao misterij 11a Golgoti. A zatim se javlja
neto za to se moe rei: ui se itati to zapravo znai onaj
udni znak prirode koji se u kozmosu ukazuje unatrag
usmjerenom vidovitom gledanju. Ovdje se radi o jednoj
potpuno prirodnoj pojavi koja se, dakako, javljala i prije,
ali i poslije. Ja upravo u ovom trenutku Zemljine evolucije
moram u okultnom pismu itati onako (to je u suprotnosti
s dananjom materijalistikom svijesti) kako se ta prirodna
pojava neposredno doima. Kao kad netko otvori knjigu i
ita tekst, tako se osjea ovjek kada se nae pred tom
pojavom. Kao da mu iz pismenih znakova prilazi ono to
on treba itati. I tako iz pismenih znakova kozmosa
proizlazi nunost da se proita neto to ovjeanstvo mora
upoznati. ovjeku se ini kao d a j e to u kozmos upisana
rije, u kozmos upisani znak.
A to itamo, ako mu otvorimo svoju duu? Juer sam
upozorio na to kako se u grkom razdoblju ovjeanstvo
toliko razvilo da se s Platonom i Aristotelom vinulo do vrlo
visoke izobrazbe ljudske due, do intelektualnosti. U
mnogoemu se ono znanje koje su bili dosegli Platon ili

30

Aristotel u kasnijim vremenima uope nije moglo nadmaiti

jer je time za intelektualnost ovjeanstva u izvjesnom
smislu postignut vrhunac. Mnogo se toga spoznalo. A ako
se ima na umu to intelektualno znanje do kojega se
ovjeanstvo bilo razvilo, znanje koje je na grkom i
italskom poluotoku upravo u vrijeme golgotskog misterija,
zahvaljujui putujuim propovjednicima bilo postalo silno
popularno, ako se ima na umu kako se to znanje irilo na
dananjem vremenu nerazumljiv nain, tada postaje mogu
utisak koji se doima poput u kozmos upisanog znaka.
Razvije li se vidovita svijest, moe se rei: za svo znanje
to ga je ovjeanstvo sakupilo, za sve ono do ega se u
pretkransko vrijeme uzdiglo, znak je bio Mjesec. Mjesec
koji se sa zemaljskog gledita kree Svemirom postao je
znakom zbog toga to za svu viu spoznaju ovjeanstva
nije djelovao u smislu razjanjenja i rjeavanja zagonetaka
nego je viu spoznaju zamraivao kao to u vrijeme
pomrine zamrauje Sunce. To se ita.
I tako svo ondanje znanje nije razjanjavalo nego je
zamraivalo zagonetku svijeta. Vidioci su osjeali
zamraenje viih pravih duhovnih regija svijeta
prouzrokovano znanjem starih vremena koje je zastrlo
pravu spoznaju kao to prilikom pomrine Mjesec zastire
Sunce. A vanjska je pojava znak da je ovjeanstvo postiglo
stupanj na kojemu je znanje koje je proizalo iz samog
ovjeanstva zastrlo viu spoznaju kao to Mjesec
zasjenjuje Sunce kod pomrine Sunca. Ona je pomrina
Sunca u kozmos upisani moni znamen okultnog pisma koji
oznauje sumrak Sunca ovjeanstva unutar Zemljinog
razvoja. Rekao sam da suvremena svijest to moe osjeati
kao uvredu zato to vie nema razumijevanja za vladavinu
duhovnosti u Svemiru. Neu u uobiajenom smislu govoriti
o udima, o krenju prirodnih zakona, ali ne mogu a da vam
ne priopim kako je mogue itati onu pomrinu Sunca i
kako se ne moe drugaije nego svojom duom stati pred
31

tu pomrinu i itati to se tom prirodnom pojavom oituje:

sa znanjem o Mjesecu nastupilo je pomraenje u odnosu
prema uzvienijoj Sunevoj poruci.
A zatim se pred vidovitom svijesti pojavljuje slika
podignutog kria na Golgoti i izmeu dva razbojnika
Isusovo tijelo koje visi na kriu. Pojavljuje se slika - to,
dakako, smijem dodati da to se vie ovjek brani od te
slike, to se ona pojavljuje veom silinom - pojavljuje se
slika skidanja Isusa s kria i njegovo polaganje u grob. Sada
se javlja drugi veliajni znamen ime se ponovno u kozmos
upisuje neto to jednostavno treba itati da bi se shvatilo
kao simbol onoga to se u evoluciji ovjeanstva zapravo
bilo dogodilo: slijedimo sliku Isusa skinutog s kria i Isusa
poloenog u grob. Usmjeravajui duevni pogled na taj
prizor bivamo prodrmani potresom koji je bio zahvatio ono
podruje.
Moda e se jednom i prirodnoznanstveno bolje uvidjeti
povezanost one pomrine Sunca s tim potresom jer izvjesna
uenja koja se ve danas, iako nisu povezana, ire svijetom
ukazuju na povezanost pomrine Sunca i potresa, pa ak i
snanih nevremena u rudnicima. Onaj je potres bio
posljedica pomrine Sunca. Onaj je potres razdrmao grob
u kojem je bilo poloeno Isusovo tijelo, odbaen je bio
kamen koji je na grob bio poloen, u Zemlji se otvorila
pukotina i preuzela mrtvo tijelo. Daljnjim se potresanjem
pukotina nad mrtvim tijelom ponovno zatvorila. A kada su
ljudi ujutro doli, grob je bio prazan jer je zemlja bila
primila Isusovo mrtvo tijelo; kamen je, meutim, bio
odbaen.
Pogledajmo jo jednom slike u njihovom nizu! Na kriu
Golgote izdahnuo je Isus. Nad Zemljom se proirio mrak.
Isusovo se tijelo sputa u otvoreni grob. Potres potresa tlo
i Zemlja prima u sebe Isusovo tijelo. Pukotina nastala
potresom zatvara se, kamen biva odbaen u stranu. To su
injenini dogaaji i ne mogu ih opisati drugaije nego

ovako. Ljudi koji se iz prirodnih znanosti ele pribliiti tim

slvarima mogu suditi kako god hoe, mogu iznositi sve
mogue proturazloge: no, ono to vidoviti pogled vidi
izgleda tako kako sam to prikazao. A kada bi netko htio rei
da se ne moe dogoditi da iz kozmosa kao nekim monim
znakom bude dan simbol za ono to je novo ulo u evoluciju
ovjeanstva, kada bi htio rei da boanske moi ono to se
dogodilo ne upisuju u Zemlju takvim jezikom znakova kao
stoje pomrina Sunca i potres, ja bih samo mogao odvratiti:
svaka ast vaem vjerovanju da to ne moe tako biti! No,
to se ipak dogodilo, to se desilo! Mogao sam zamisliti da
e doi jedan Ernest Renan2 koji je napisao neobinu knjigu
Isusov ivot" i da e rei: u takve se stvari ne smije
vjerovati, jer vjeruje se samo u ono to se u svako doba
eksperimentom dade ponoviti. No, ta se misao ne da
provesti, jer zar ne bi, primjerice, jedan Renan vjerovao u
ledeno doba iako je nemogue eksperimentom ponovno
uspostaviti ledeno doba? Ipak je potpuno sigurno nemogue
eksperimentom ponovno uspostaviti na Zemlji ledeno doba,
ali znanstvenici unato tomu u to vjeruju. Isto je tako
nemogue da se taj jednokratni kozmiki znak ikada vie
pojavi pred ljudima. A ipak se bio dogodio.
Do tih dogaaja moemo doprijeti samo ako vidovito
krenemo putem koji sam spomenuo, ako se udubimo u
Petrovu duu ili u duu jednog od apostola koji su se na
svetkovini Duhova osjetili oploeni svevladajuom
kozmikom ljubavlju. Samo ako se zagledamo u due onih
ljudi i ako vidimo kako su due sve to doivljavale,
moemo tim obilaznim putem nai mogunost da vidimo
na Golgoti uzdignuti kri, da vidimo ondanje pomraenje
na Zemlji, potresanje Zemlje koje je zatim uslijedilo. Nitko
ne porie da su to pomraenje i taj potres u izvanjskom
2

usporedi Ernst Renan Isusov ivot", 2 sveska, Pariz 1863. g.,

njemako izdanje Berlin 1863. g.
33

smislu bile sasvim uobiajene prirodne pojave; da se,

meutim, onome tko te pojave vidovito prati one itaju tako
kako sam ih ja prikazao. To treba odluno rei o onima koji
su u svojoj dui za to stvorili preduvjete. Jer, ustvari je za
Petrovu svijest postojalo neto, a to sam sada prikazao, to
se tijekom dugog sna bilo iskristaliziralo. U Petrovoj
svijesti isprepletenoj razliitim slikama isticale su se,
primjerice, slike kria na Golgoti, pomrine i potresa. To
su za Petra bili prvi plodovi oploenosti sa svevladajuom
ljubavi u vrijeme dogaaja Duhova. Sada je znao neto to
prije zaista nije znao. Znao je da se zbio dogaaj na Golgoti
i da je tijelo koje je visjelo na kriu bilo isto ono tijelo s
kojim je esto u ivotu unaokolo hodio. Sada je znao d a j e
Isus umro na kriu, da je to umiranje zapravo bilo jedno
roenje, roenje onog Duha koji se kao svevladajua ljubav
izlio u due apostola okupljenih na svetkovini Duhova.
Petar je to osjeao kao zraku vjekovjene, eonske ljubavi.
Osjeao je d a j e to ono isto bie koje se rodilo kada je Isus
izdahnuo na kriu. U Petrovu se duu spustila golema istina:
samo je privid da se na kriu dogodila smrt. U stvarnosti je
ta smrt kojoj je prethodila beskrajna patnja bila roenje
onoga stoje sada jednom zrakom prodrlo u njegovu duu.
Za Zemlju se Isusovom smru rodilo ono to se prije
posvuda nalazilo izvan Zemlje: svevladajua ljubav,
kozmika ljubav. Takva se rije prividno lako apstraktno
izgovara, ali je potrebno na trenutak zaista se udubiti u
Petrovu duu koja ju je osjetila, prije svega osjetila: u
trenutku kada je na kriu na Golgoti Isus od Nazareta
izdahnuo, Zemlji se rodilo neto to je prije postojalo samo
u kozmosu. Smrt Isusa od Nazareta bila je roenje
kozmike ljubavi unutar Zemljine sfere.
To je u neku ruku prva spoznaja koju moemo iitati iz
onoga to nazivamo Petim evaneljem. S onim to se u
Novom zavjetu naziva dolazak, izlijevanje Duha, poinje
ono to sam sada prikazao. Apostoli s itavim njihovim
34

tadanjim stanjem due smrt Isusa od Nazareta nisu mogli

su doivjeti drugaije nego anormalnom svijeu.
Petar, Ivan i Jakov morali su se jo neega prisjetiti. To
je bio trenutak koji nam se u svojoj punoj veliini moe
pojaviti samo putem Petog evanelja. Onaj s kojim su hodili
na Zemlji poveo ih je do brda i rekao: bdijte! A oni su
zaspali. Tada je ve bilo nastupilo ono stanje koje se sve
vie i vie irilo njihovim duama. Normalna je svijest
zaspala, oni su utonuli u san koji je potrajao u vrijeme
dogaaja na Golgoti i iz kojega je sjalo ono to sam
nesigurnim rijeima pokuao prikazati. Petar, Ivan i Jakov
morali su se prisjetiti kako su zapali u to stanje i kako su
sada, gledajui unatrag, kao iz mraka izranjali veliki
dogaaji koji su se bili odigrali u vezi sa zemaljskim tijelom
Onoga s kojim su bili unaokolo hodili. I pomalo kao to
potonuli snovi izranjaju u ovjekovoj svijesti, u ovjekovoj
dui, tako su oni minuli dani izronili u svijesti i u duama
apostola. Tijekom tih dana, sve to oni nisu sudoivljavali
normalnom svijeu. Ono to je utonulo u dubine njihove
due sada je doprlo u njihovu normalnu svijest. To to je
doprlo bilo je itavo ono vrijeme koje su sudoivljavali od
dogaaja na Golgoti do pojave Duhova. Tada su osjetili da
im se to ini kao vrijeme najdubljeg sna. A razdoblje
najdubljeg sna inilo im se onih deset dana od takozvanog
uzaaa do Duhova. Gledajui unatrag osvjetavali su dan
za danom, osvjetavali su vrijeme izmeu golgotskog
misterija i takozvanog uzaaa Isusa Krista. To su bili
doivjeli, ali im je tek sada dolazilo u svijest, dolazilo im
je u svijest na vrlo udnovat nain.
Oprostite mi, ako sada iznesem jednu osobnu primjedbu.
Moram priznati da sam osobno bio u najveoj mjeri
iznenaen kada sam opazio kako je duama apostola doprlo
do svijesti ono to su bili doivjeli izmeu golgotskog
misterija i takozvanog uzaaa. Vrlo je udno kako im je
to dolo u svijest, kako se to pojavilo u njihovim duama.
35

Tada su u duama apostola izronile slike poput ovih: da, ti

si bio zajedno s onim koji se na kriu rodio, ti si ga sreo.
Kao kad bi se ovjek ujutro probudio, a iz sna bi mu dola
misao: pa ti si noas bio s ovim ili onim! Zanimljivo je,
meutim, kako su u duama apostola pojedini dogaaji
dolazili u svijest. Uvijek su sebi morali govoriti: da, a tko
je taj s kim smo sada zajedno? Oni ga uvijek iznova nisu
prepoznavali. Znali su: mi smo sigurno ili zajedno s njim.
No, nisu ga prepoznavali u liku pred kojim su negda stajali
i koji se sada javljao u slici poto su bili oploeni
svevladajuom ljubavlju. Vidjeli su sebe kako hode s onim
kojega nakon golgotskog misterija nazivamo Kristom.
Vidjeli su takoer kako ih je u ono vrijeme zaista pouavao
o carstvu duha, vidjeli su kako ih je upuivao. Uili su
razumijevati kako su s tim biem koje se rodilo na kriu
etrdeset dana unaokolo hodili, kako je to bie - ona iz
kozmosa na Zemlju roena svevladajua ljubav - bilo
njihov uitelj, kako oni. meutim, nisu bili zreli da shvate
ono to im to bie ima rei, kako su to morali primiti
podsvjesnim snagama svoje due, kako su poput mjeseara
hodali pokraj Krista i kako obinim razumom nisu mogli
primiti ono to im je to bie imalo dati. Oni su ga tijekom
tih etrdeset dana sluali svijeu koju nisu poznavali i koja
je do njih prodrla tek sada poto su proivjeli dogaaj
Duhova. Sluali su poput mjeseara. Pojavio im se kao
duhovni uitelj i uputio ih u tajne koje su mogli pojmiti
samo tako to ih je on preveo u jedno sasvim drugaije
stanje svijesti. I tako su tek sada vidjeli: oni su ili s
Kristom, s uskrsnulim Kristom. Sada su, meutim, spoznali
to se s njima bilo dogodilo. A po emu su spoznali da je to
bio onaj s kojim su u tijelu, prije golgotskog misterija,
unaokolo hodili? To se zbilo na sljedei nain.
Pretpostavimo da se takva slika sada, nakon svetkovine
Duhova pojavi pred duom jednog od apostola. On je vidio
kako je hodao s Uskrslim. No, nije ga prepoznao. Vidio je,
36

dodue, jedno nebesko, duhovno bie, ali ga nije prepoznao.

U to se umijeala jedna druga slika. S posve duhovnom
slikom pomijeala se takva slika koja je prikazivala jedan
doivljaj apostola koji su zaista bili doivjeli s Isusom
Kristom prije golgotskog misterija. Tu je bila jedna scena
u kojoj su osjeali da ih Isus Krist pouava o tajnama Duha.
No, oni ga nisu prepoznali, osjeali su samo da stoje pred
tim duhovnim biem. A da bi to prepoznali, slika se, ostavi
ujedno uspravna, preobrazila u sliku posljednje veere koju
su s Isusom Kristom bili doivjeli. Zamislite si samo d a j e
takav jedan apostol pred sobom imao nadosjetilni doivljaj
s uskrsnulim Kristom, a da u pozadini djeluje slika
posljednje veere. Tada su apostoli spoznali da je to onaj
isti koji je nekad s njima hodao u tijelu, d a j e to onaj koji ih
je sada pouavao u sasvim drugaijem liku koji je bio
poprimio nakon golgotskog misterija. To je bilo potpuno
stapanje sjeanja iz stanja snovite svijesti sa slikama
sjeanja koje su bile prethodile. To su doivljavali kao dvije
slike koje su se prekrivale: jedna slika iz doivljaja nakon
golgotskog misterija, a druga koja kao d a j e svijetlila prije
nego to im se svijest pomutila. Spoznali su da ta dva bia
pripadaju zajedno: Uskrsli i Onaj s kojim su neko, prije
razmjerno kratkog vremena, u tijelu unaokolo hodili. Sada
su sebi rekli: prije nego to smo se ovako probudili
zahvaljujui oploenju svevladajuom ljubavi, bili smo kao
oduzeti u naem obinom stanju svijesti. A Krist, Uskrsli,
bio je s nama. On nas je, a da nismo ni znali, primio u svoje
carstvo, hodio s nama, otkrivao nam tajne svojega carstva
koje sada, nakon misterija Duhova, poto su doivljene,
izranjaju na vidjelo kao iz nekog sna.
To su doivljaji koji pobuuju uenje: to trajno
podudaranje slike nekog doivljaja apostola s Kristom
nakon golgotskog misterija sa slikom prije golgotskog
misterija.
Zapoeli smo s priopenjem o tome to se moe proitati
37

u takozvanom Petom evanelju. Moda bih vam na kraju

ovih prvih priopenja koje danas trebam izloiti smio
uputiti jo nekoliko rijei koje ipak treba izgovoriti.
Osjeam se u stanovitoj mjeri okultno obvezan da sada
govorim o tim stvarima. Ono to bih htio rei je sljedee:
vrlo dobro znam da danas ivimo u takvom vremenu u
kojem se dosta toga priprema za skoranju budunost
ovjeanstva na Zemlji, da se mi unutar naeg Drutva,
sada antropozofskog, moramo osjeati kao oni kojima
svie slutnja da se u ljudskim duama za budunost mora
pripremiti neto to je neophodno. Znam, doi e
vremena u kojima e se o tim stvarima moi govoriti
sasvim drugaije nego to nam to nae dananje vrijeme
doputa. Ta, svi smo mi djeca vremena. No, doi e jedna
skoranja budunost u kojoj e se moi govoriti tonije,
preciznije, u kojoj e moda poneto od onoga to se
danas tek djelomino moe spoznati moi mnogo tonije
spoznavati u duhovnoj kronici nastajanja. Takva e
vremena doi koliko god se to dananjem ovjeanstvu
inilo nevjerojatnim. Ipak, upravo iz tog razloga postoji
odreena dunost da se u smislu pripreme o tim stvarima
ve danas govori. Pa iako me stajalo odreenog svladavanja
da govorim upravo o toj temi, ipak je prevladala obveza
prema onome to se u nae vrijeme mora pripremiti. To je
dovelo do toga da upravo kod vas ovdje prvi put govorim
o toj temi.
Kada govorim o svladavanju, shvatite tu rije zaista
onako kako je izgovorena. Izriito molim da to to ovom
prilikom imam rei bude shvaeno zaista samo kao neka
vrsta poticaja, kao neto to e se u budunosti sasvim
sigurno moi izrei mnogo bolje i mnogo tonije. A rije
prevladavanje" bolje ete razumjeti ako mi dopustite da
ne potisnem jednu osobnu primjedbu: sasvim mi je jasno
da je u duhovnom istraivanju kojemu sam se predao prije
svega mnogo toga izuzetno teko i mukotrpno izvesti iz
38

duhovnog pisma svijeta; a naroito stvari ove vrste! I ja se

uope ne bih udio kada bi rije nagovjetaj" koju sam
upotrebljavao imala jo mnogo tee i ire znaenje od onog
koje moda sada treba imati. Uope ne elim rei da sam
ve danas sposoban precizno rei to se u duhovnom pismu
iskazuje. Jer, upravo ja osjeam poneke potekoe i muke
kada iz Akasha-kronike treba donijeti slike koje se odnose
na kranstvo. Osjeam potekoe da te slike dovedem do
potrebnog zgusnua, kako bi ih mogao zadrati. Smatram
to u neku ruku svojom karmom da mi je zadana dunost
izrei ovo o emu upravo govorim. Jer, bez sumnje bih
imao manje potekoa da sam imao priliku, kao neki od
naih suvremenika, da u svojoj ranoj mladosti primim pravi
kranski odgoj. To nisam primio; odrastao sam u potpuno
slobodnoj duhovnoj sredini. Moj vlastiti odgoj bio je posve
znanstvene prirode i to mi priinja odreene potekoe da
sada pronaem ono o emu sam zaduen govoriti.
Iz dva razloga smijem moda iznijeti upravo ovu osobnu
primjedbu: iz razloga to je ba zbog neke udne
nesavjesnosti svijetom krenula besmislena, glupa pria o
mojoj povezanosti s nekim katolikim strujama. Od svega
toga nije istinita niti jedna jedina rije. A do kuda je dolo
ono to se esto naziva teozofijom. moe se jednostavno
vidjeti po tome to se s podruja teozofije u svijet odailju
takve namjetaljke i glasine. No, kako smo prisiljeni da ne
prijeemo jednostavno preko toga nego da tomu nasuprot
stavimo istinu, to je ova osobna primjedba doputena, s
druge se strane zbog svog odmaka od kranstva u mladosti
osjeam prema kranstvu nepristranim i vjerujem da me
tek duh doveo do kranstva i do Kristova bia. Mislim da
upravo na ovom podruju imam izvjesno pravo na
bespredrasudnost i nepristranost kako bih o tim stvarima
mogao govoriti. Moda e se vie vanosti, upravo u ovom
trenutku svjetske povijesti, pridati rijeima ovjeka koji
dolazi sa znanstvenim obrazovanjem, koji je u svojoj
39

mladosti bio udaljen od kranstva nego onome koji je od

svoje najranije mladosti bio s njim povezan. No, uzmete li
ove rijei, osjetit ete kao d a j e njima naznaeno ono to u
meni samome ivi, dok sada govorim o tajnama koje bih
htio oznaiti kao tajne Petog evanelja.

40

Tree predavanje
Kristijanija (Oslo), 3. listopada 913.

Kada sam juer govorio da su one osobnosti koje se

obino nazivaju apostolima Isusa Krista u trenutku koji u
takozvanoj svetkovini Duhova ima svoje ishodite doivjeli
neku vrstu probuenja, time se uope ne tvrdi d a j e ono o
emu trebam govoriti u takozvanom Petom evanelju ve
tada, onako kako to sada iznosim, postojalo u svijesti, u
punoj svijesti tih apostola. Ako se vidovita svijest udubi u
due tih apostola, onda svakako u tim duama prepoznaje
te slike. No, u samim apostolima to nije u ono vrijeme
ivjelo toliko kao slika, nego je ivjelo, ako smijem rei,
kao ivot i kao neposredan doivljaj, kao osjeaj i mo
due. A ono to su apostoli tada umjeli govoriti i ime su
oduevili ak i Grke ondanjeg vremena, ime su dali
poticaj onomu to nazivamo kranskim razvojem, ono to
su kao mo due, kao mo njihove duevnosti u sebi nosili,
to je procvalo iz onoga to je kao iva snaga Petog
evanelja ivjelo u njihovoj dui. Umjeli su tako govoriti
kao to su govorili, umjeli su tako djelovati kao to su
djelovali, jer su ono to sada odgonetavamo kao Peto
evanelje nosili u svojoj dui iako rijeima nisu priali
onako kako se sada o Petom evanelju mora govoriti. Ta
oni su, kao nekim probuenjem, bili oploeni
svevladajuom kozmikom ljubavlju i pod utjecajem te
oploenosti su dalje djelovali. U njima je djelovalo ono do
ega se Krist bio vinuo. Ovdje se nalazimo na jednoj toki
gdje u smislu Petog evanelja moramo govoriti o
Kristovom zemaljskom ivotu.
Za dananje pojmove, za pojmove sadanjosti nije
sasvim lako uobliiti u rijei ono o emu se radi. Raznim
pojmovima i idejama koje smo usvojili zahvaljujui

41

naim duhovnoznanstvenim razmatranjem moemo se

pribliiti ovim najveim tajnama Zemlje. Ako hoemo
shvatiti Kristovo bie. onda pojmove ve usvojene
duhovnoznanstvenim raspravama moramo na Kristovo
bie primijeniti u neto izmijenjenom obliku.
Da bi nam i samima bilo jasno, poimo od onoga to se
obino naziva Ivanovo krtenje u Jordanu. Ono se s
obzirom na Kristov zemaljski ivot u Petom evanelju
prikazuje kao zaee kod zemaljskog ovjeka. Poevi od
tada pa do misterija na Golgoti Kristov ivot razumijemo
ako ga usporedimo s onim ivotom to ga ovjekova klica
proivljava u majinom tijelu. Od Ivanovog krtenja do
golgotskog misterija Kristovo bie ivi dakle u neku ruku
ivotom klice. Sam golgotski misterij moramo shvatiti kao
zemaljsko roenje, dakle smrt Isusa kao zemaljsko roenje
Kristovo. A njegov pravi zemaljski ivot moramo traiti
nakon misterija na Golgoti, kada je Krist, kako sam juer
napomenuo, bio zajedno s apostolima koji su se tada
nalazili u nekom obliku drugaijeg stanja svijesti. To je bilo
ono to je slijedilo poslije pravog roenja Kristovog bia i
to je prikazano Uzaaem i silaskom Duha. To je za
Kristovo bie ono to smo kod ovjekove smrti navikli
smatrati njegovim ulaenjem u duhovne svjetove. A daljnji
Kristov ivot u sferi Zemlje od asa Uzaaa ili od Duhova
moramo usporediti s onim to ovjekova dua proivljava
u takozvanom Devahanu, u duhovnoj zemlji.
Vidimo, dakle, dragi moji prijatelji, da je u Kristu pred
nama takvo bie spram kojega moramo u potpunosti
izmijeniti sve pojmove koje smo inae usvajali o
redoslijedu pojedinih stanja tijekom ljudskog ivota.
ovjek nakon kratkog meuvremena koje se naziva
istilitem, Kamaloka, prelazi u duhovni svijet kako bi se
pripremio za sljedei zemaljski ivot. ovjek nakon smrti
proivljava, dakle, jedan duhovni ivot. Poevi od

42

Duhova, Kristovo je bie doivjelo ono isto to za ovjeka

znai prijelaz u zemlju duhova: ulaenje u sferu Zemlje. I
umjesto da ue u Devahan, umjesto da doe u neko
duhovno podruje kao ovjek nakon smrti, Kristovo je
bie prinijelo rtvu da svoje nebo ustanovi, da ga potrai
na Zemlji. ovjek naputa Zemlju, kada govorimo
uobiajenim izrazima, da bi svoje stanite zamijenio s
nebom. Krist je napustio nebo da bi to svoje stanite
zamijenio sa Zemljom. Molim vas da to sagledate u
pravom svjetlu i zatim to poveete s osjeajem o tome to
se dogodilo zahvaljujui golgotskom misteriju; to se
dogodilo zahvaljujui Kristovom biu, u emu je bit rtve
Kristovog bia. A bit te rtve bilo je Kristovo naputanje
duhovne sfere da bi ivio sa Zemljom i s ljudima na
Zemlji, da bi ljude i evoluciju na Zemlji danim im
impulsom poveo dalje. To, dakle, znai da prije Ivanovog
krtenja u Jordanu to bie nije pripadalo zemaljskoj sferi.
Ono je, dakle, iz nadzemaljskih sfera ulo u zemaljsku
sferu. A ono doivljeno izmeu Ivanovog krtenja i
Duhova trebalo je doivjeti da bi se nebesko Kristovo bie
preobrazilo u zemaljsko Kristovo bie.
Neizmjerno je mnogo toga reeno ako se ova tajna
ovdje izgovori rijeima: od vremena dogaaja Duhova
Kristovo se bie nalazi kod ljudskih dua na Zemlji; prije
nije bilo kod ljudskih dua na Zemlji. Ono to je Kristovo
bie doivjelo izmeu Ivanovog krtenja i dogaaja
Duhova dogodilo se da bi se stanite u duhovnom svijetu
moglo zamijeniti stanitem u zemaljskoj sferi. To se
dogodilo da bi boansko-duhovno Kristovo bie moglo
poprimiti lik koji je bio potreban da bi nadalje mogao biti
u zajednitvu s ljudskim duama. Zato su se, dakle,
odigrali dogaaji u Palestini? Da bi boansko-duhovno
Kristovo bie uzmoglo poprimiti lik koji mu je bio
potreban da bi mogao biti u zajednitvu s ljudskim duama
na Zemlji.
43

Time je ujedno ukazano na to da je taj dogaaj u

Palestini bio neto jedinstveno, a na to sam ve ee
upozoravao: to je silazak jednog vieg nezemaljskog bia
u zemaljsku sferu i zadravanje toga nezemaljskog bia sa
zemaljskom sferom sve dok se pod njegovim utjecajem
zemaljska sfera na odreeni nain ne preobrazi. Od onoga
je, dakle, vremena Kristovo bie djelatno na Zemlji.
elimo li dogaaj Duhova u smislu Petog evanelja u
potpunosti razumjeti, moramo uzeti u pomo pojmove koje
smo razradili u duhovnoj znanosti. Ukazano je bilo na to da
su u starim vremenima postojali misteriji, posveenja, da
je ljudska dua tim posveenjem bila uzdignuta do
sudjelovanja u duhovnom ivotu. Najuoljivija je ta
pretkranska misterijska mudrost ako se imaju na umu
perzijski ili Mitrini misteriji. Ondje je postojalo sedam
stupnjeva posveenja. Onoga kojega je trebalo dovesti do
viih stupnjeva duhovnog doivljavanja dovodilo se
najprije do onoga to se simboliki naziva gavran". Zatim
bi postajao okultni", skriveni". Na treem bi stupnju
postajao borac", na etvrtom lav", na petom bi mu se
nadjenulo ime naroda kojemu je pripadao. Na estom je
stupnju postajao Sunev junak", na sedmom stupnju
otac". Za prva etiri stupnja za danas je dovoljno ako
kaemo d a j e ovjek postupno sve dublje i dublje bio voen
u duevno doivljavanje. Na petom je stupnju ovjek
postizao sposobnost proirenja svijesti tako da ga je ta
proirena svijest osposobljavala da postane duhovnim
zatitnikom cijelog naroda kojemu je pripadao. Zbog toga
je dobivao ime odreenog naroda. Ako bi netko u ono
vrijeme postigao peti stupanj posveenja, tada je na
odreeni nain imao udjela u duhovnom ivotu.
Iz jednog ciklusa predavanja3 koji sam ovdje odrao
znamo da narode na Zemlji vode hijerarhijska duhovna bia
koja nazivamo archangeloi ili arkaneli. U tu je sferu bio
izdignut posveenik petog stupnja tako d a j e imao udjela u
44

ivotu arkanela. Takvi posveenici petog stupnja bili su

potrebni, bili su potrebni u kozmosu. Stoga je na Zemlji
postojalo posveenje petog stupnja. Ako bi takva osoba bila
posveena u misterije i proivjela sav unutarnji duevni
ivot te ispunila duu sadrajem koji odgovara petom
stupnju, tada bi arkaneo pogledao na duu takvog ovjeka
i itao u toj dui, kao to mi itamo u knjizi koja nam kazuje
neke stvari koje moramo znati da bismo uzmogli izvriti
odreeno djelo. to je pojedinom narodu bilo potrebno, to
je narod nuno trebao, to su arkaneli itali u duama onih
ljudi koji su bili posveeni do u peti stupanj. Da bi arkaneli
mogli voditi na ispravan nain, moraju se na Zemlji stvarati
posveenici petog stupnja. Ti su posveenici posrednici
izmeu istinskih voa naroda i samog naroda. Oni kao da
diu u sferu arkanela ono to je potrebno kako bi narod
mogao biti voen na ispravan nain.
Kako je bilo mogue postii taj peti stupanj u starim
pretkranskim vremenima? Nije ga bilo mogue postii
ako bi dua ostajala u tijelu. ovjekovu je duu trebalo
izdii iz tijela. Posveenje je bilo upravo u tome da je
ovjekova dua bivala izdignuta iz tijela. A izvan tijela dua
bi proivljavala ono to bi joj davalo sadraj koji sam
upravo opisao. Dua je morala napustiti Zemlju, morala se
uzdii duhovnom svijetu kako bi postigla ono to je trebala
postii.
Kad bi bio postignut esti stupanj starog posveenja,
stupanj Sunevog junaka, tada bi se u dui takvog Sunevog
junaka pokrenulo ono to nije bilo potrebno samo za
voenje, za upravljanje i usmjeravanje jednog naroda nego
i ono to je bilo uzvienije od pukog usmjeravanja i

Rudolf Steiner Misija pojedinih dua naroda u povezanosti s

germansko-nordijskom mitologijom" Kristijanija (Oslo) 1910. g
Sveukupno izdanje (GA) Dornach 1962. g.
45

upravljanja narodom. Ako pogled, dragi moji prijatelji,

usmjerite na razvoj ovjeanstva na Zemlji, vidjet ete
kako narodi nastaju i ponovno nestaju, kako se narodi na
neki nain preobraavaju. Kao i pojedini ljudi, tako se i
pojedini narodi raaju i umiru. Ono, meutim, to je
pojedini narod za Zemlju postigao mora se i nadalje
ouvati tijekom cijelog razvoja Zemlje. Ne samo da
pojedini narod treba voditi i usmjeravati nego zemaljska
dostignua njegovog rada treba voditi dalje tako da
nadrastu pojedini narod. Sunevi su junaci bili potrebni da
bi duhovi koji su za to bili zadueni, narodu mogli prenijeti
odreena dostignua pojedinog naroda. Jer, u viim se
svjetovima moe itati o tome to je ivjelo u dui jednog
Sunevog junaka. Tako su se zadobivale snage koje su na
ispravan nain rad jednog naroda utkivale u rad itavog
ovjeanstva. Ono to je ivjelo u Sunevom junaku
nadilazilo je djelovanje pojedinanog naroda. I kao to je
onaj koji je u starim misterijima trebao postii peti stupanj
posveenja morao napustiti svoje tijelo da bi proivio ono
to je bilo nuno, tako je morao izai iz svog tijela onaj
koji je trebao postati Sunevim junakom, a za trajanja te
odsutnosti iz tijela morao je zaista boraviti na Suncu.
To su, dakako, stvari koje za suvremenu svijest zvue
gotovo bajkovito ili moda i ludo. No, ovdje zato stoji i
Pavlova rije, da mudrost koja bi mogla biti boanska,
ljudima bi moda mogla izgledati kao ludost. Sunev je
junak u vrijeme svog posveivanja ivio zajedno s itavim
Sunevim sustavom. Sunce mu je bilo stanite kao to
obian ovjek ivi na Zemlji kao na svojem planetu. Kao
to se oko nas nalaze planine i rijeke, tako su se za
Sunevog junaka u vrijeme njegova posveivanja nalazili
planeti Sunevog sustava. Sunev je junak u vrijeme svog
posveivanja morao biti prebaen na Sunce. To je u starim
misterijima bilo mogue postii samo izvan tijela. Prilikom
povratka u svoje tijelo ovjek se sjeao onoga to je bio
46

doivio izvan svoga tijela i mogao je to upotrijebiti kao

snagu djelovanja za evoluciju cijelog ovjeanstva, za
dobrobit cijelog ovjeanstva. Sunevi su junaci u vrijeme
posveivanja naputali svoje tijelo; na povratku su se opet
u njega vraali. A tada su imali snagu koja je rad pojedinog
naroda mogla prenijeti na cjelokupni razvoj ovjeanstva.
A to su doivljavali Sunevi junaci u vrijeme od tri i
pol dana trajanja njihovog posveenja? to su doivljavali
dok su - to se moe tako rei - hodali po Suncu?
Zajednitvo s Kristom koji prije golgotskog misterija jo
nije bio na Zemlji! Svi stari Sunevi junaci izlazili su u vie
duhovne sfere. Jer, samo se na taj nain u starim
vremenima moglo doivjeti zajednitvo s Kristom. Iz tog
je svijeta, u koji su se u vrijeme svog posveivanja morali
uzdii stari posveeni, Krist siao na Zemlju. Moemo,
dakle, rei: ono to se u starim vremenima itavim
postupkom posveenja moglo postii za pojedine
malobrojne ljude, to su kao nekim prirodnim dogaajem u
dane Duhova postigli oni koji su bili Kristovi apostoli. Dok
su se prije ljudi morali uzdizati Kristu, sada je Krist siao
apostolima. A apostoli su na neki nain postali takvim
ljudima koji su u sebi nosili onaj sadraj koji su stari
Sunevi junaci imali u svojim duama. Duhovna snaga
Sunca izlila se u due ljudi i nadalje je djelovala u evoluciji
ovjeanstva. Da bi se to moglo dogoditi, morali su se
ostvariti dogaaji u Palestini.
Iz ega je izrastao Kristov zemaljski ivot? Izrastao je
iz najdublje patnje, izrastao je iz patnje koja nadilazi sve
ljudske predodbe patnje. Da bi se na ovome mjestu o tome
stvorili ispravni pojmovi, potrebno je odstraniti pojedine
prepreke suvremene svijesti. Sada moram tumaenju Petog
evanelja poneto dodati. Nedavno se pojavila knjiga koju
bih rado preporuio itateljima jer ju je napisao vrlo
duhovit ovjek i dokaz je koje besmislice znaju govoriti
duhoviti ljudi o duhovnim stvarima. Mislim na knjigu
47

Mauricea Maeterlincka O smrti"4. Meu raznim

besmislicama na koje u knjizi nailazimo jest i tvrdnja da
kada ovjek jednom umre, postane duh i time vie ne moe
patiti jer je odloio svoje fiziko tijelo. Maeterlinck, ovjek
pun duha, potpada iluziji da samo fiziko moe patiti i da
zato mrtav ovjek ne moe patiti. On uope ne primjeuje
fenomenalnu, gotovo nevjerojatnu besmislenu tvrdnju da
je fiziko tijelo koje se sastoji od fizikih snaga i kemijskih
tvari jedino koje pati. Kao da kamen pati! Fiziko tijelo
ne moe patiti; dua je ona koja pati. To je otilo tako daleko
da ljudi o stvarima misle upravo suprotno od onoga to ima
smisla. U Kamaloki ne bi bilo patnje kad duhovni ivot ne
bi mogao patiti. Patnja Kamaloke je upravo u tome to
nedostaje, zaista nedostaje fiziko tijelo. Tko je mnijenja
da duh ne moe patiti, nee stvoriti pravu predodbu
beskrajne patnje koju je proivio Kristov duh za
palestinskih dana.
No, prije nego to u govoriti o toj patnji, moram vas
jo na neto drugo upozoriti. Moramo imati na umu d a j e s
Ivanovim krtenjem u Jordanu u Zemlju siao jedan duh,
d a j e potom tri godine ivio u fizikom svijetu, zatim proao
kroz smrt na Golgoti. To je bio duh koji je prije Ivanovog
krtenja u Jordanu ivio u potpuno drugaijim prilikama od
onih zemaljskih. A to to znai: taj je duh ivio u sasvim
drugaijim prilikama od onih zemaljskih prilika?
Antropozofski reeno, to znai da taj duh nije imao ni
zemaljsku karmu. Molim da se to ima na umu. Jedan duh
ivi tri godine u tijelu Isusa od Nazareta koji je to proivio
a da nije u svojoj dui imao zemaljsku karmu. Time sva
iskustva i doivljaji koje je Krist proivio zadobivaju
sasvim drugaije znaenje od iskustva koje proivljava

Maurice Maeterlinck
nagrade 191J. g.

48

1862.-1949.,

dobitnik

Nobelove

jedna ljudska dua. Kada patimo, kada stjeemo razliita

iskustva, znamo da su patnje utemeljene na karmi. Za
Kristov duh to nije bilo tako. On je trebao proi kroz
trogodinje zemaljsko iskustvo, a da ga nije teretila karma.
Sto je to, dakle, za njega znailo? To je bila patnja bez
karmikog smisla, uistinu nezasluena patnja, patnja bez
krivnje! Peto evanelje je antropozofsko evanelje koje
nam pokazuje jednokratni trogodinji zemaljski ivot na
koji se ne moe primijeniti pojam karme u ljudskom smislu.
No, daljnja razmatranja ovog evanelja ue nas,
meutim, uoavati jo neto drugo u ovom trogodinjem
ivotu. itav taj trogodinji ivot na Zemlji koji smo
smatrali embrionalnim ivotom nije stvorio ni karmu, a niti
je na se navukao krivicu. Na Zemlji je proivljen jedan
trogodinji ivot koji nije bio uvjetovan karmom, a nije ni
proizveo karmu. Sve ovako steene pojmove i ideje treba
usvojiti u cjelovitom, dubokom smislu, to e umnogome
pridonijeti ispravnom shvaanju ovih izuzetnih dogaaja u
Palestini koji bi inae u mnogim stvarima ostali
neobjanjivi. Jer, to je nerazumijevanje sve izazvalo u
razvoju ovjeanstva, kako li su dogaaji u Palestini bili
pogreno shvaeni! A kako je unato tomu djelovalo kao
impuls! Samo to se te stvari uvijek ne uzimaju u njihovu
pravom, dubokom znaenju. Jednom e se o ponekim
stvarima drugaije misliti, jednom kada se to upozna, kada
se stvari budu uvidjele u njihovu pravom znaenju.
Kako esto ovjek ne mislei prolazi pokraj stvari koje
su u biti duboko znaajne. Moda je i ponetko od vas to
uo o knjizi Isusov ivot" Ernesta Renana koja se pojavila
1863. godine. Ova se knjiga ita, a da se ono znaajno i ne
uzima zapravo u obzir. Moda e se jednom poslije ljudi
uditi to je do danas bezbroj ljudi italo tu knjigu a da nisu
osjetili to je u toj knjizi zapravo neobino i udno. A
udno je to to je ona neto izmeu, to je neka mjeavina
jednog uzvienog naina prikazivanja i neke vrste
49

petparakog romana. Jednom e se mjeavina tih dviju

stvari, lijepi prikaz i petparaka pria, smatrati krajnje
neobinom. Proitajte s tom svijeu taj Isusov ivot"
Ernesta Renana, itajte to radi od Krista koji je za njega,
dakako, uglavnom Krist Isus. On od njega pravi junaka koji
isprva ima sasvim dobre namjere, koji je veliki dobroinitelj
ovjeanstva koji, meutim, ubrzo, ponesen oduevljenjem
naroda, sve vie i vie poputa onomu to se tako rado uje
i to bi se tako rado htjelo uti.
U velikom stilu Ernest Renan primjenjuje na Krista ono
to se esto primjenjuje u manje velikom stilu. Jer, esto se
dogaa da ljudi kada vide da se neto iri, kao to je to
primjerice teozofija, zaponu sa sljedeom kritikom: u
poetku ste imali sasvim dobre namjere, ali su zatim doli
zloesti sljedbenici da bi saznali ono to se rado uje i vi
ste bili gonjeni od stupnja do stupnja. Tako Renan prikazuje
Isusa Krista. On se ne ustruava Lazarovo uskrsnue
prikazati kao svojevrsnu prijevaru koju je Isus Krist
dopustio da se dogodi kako bi bila jedno dobro sredstvo
agitacije! On se ne ustruava prikazivati kako je Isus Krist
bio voen nekom vrstom gorue strasti i kako sve vie i vie
podlijee instinktu naroda! Time je petparaki roman
umijean u uzviene prikaze koje ta knjiga takoer sadri.
A neobino je da bi se zapravo jedno donekle zdravo
osjeanje, ja neu mnogo o tome rei, moralo zgroziti nad
opisom jednog bia koje isprva ima najbolje namjere da bi
konano potpalo instinktu naroda i doputalo svakojake
prijevare. No, Renan se nad time ne zgraava nego za tu
osobu ima lijepe rijei, zanosne rijei. udno, zar ne ?! No,
to je dokaz velike sklonosti ljudi prema Kristu iako Krista
uope ne shvaaju. To moe ii tako daleko da ovjek od
Kristovog ivota uini petparaki roman, a da pri tome ne
nae dovoljno rijei divljenja da bi ljude usmjerio toj osobi.
To je mogue samo kod jednog bia kod kojega je nastupilo
neto kao to je to bilo kod Isusa Krista. Oh, mnogo bi se

50

karme bilo skupilo u trogodinjem Kristovom ivotu na

Zemlji da je ivio onako kako to opisuje Renan. No,
sljedeih e se dana morati spoznati da se takav opis ne
moe odrati pred spoznajom da je na Zemlji protekao
jedan ivot a da nije proizveo karmu. To objavljuje Peto
evanelje.
Radi se, dakle, o dogaaju na Jordanu koji oznaavamo
kao Ivanovo krtenje. Peto nam evanelje kae da su rijei
Lukinog evanelja ispravno prenoenje onoga to bi se tada
bilo moglo uti da ih je oslukivala razvijena, vidovita
svijest: Ovo je moj ljubljeni sin kojega sam danas zaeo ".5
A to je i ispravno prenoenje onoga to se dogodilo: zaee,
primanje Krista u Zemljino bie. To se izvrilo u Jordanu.
Ako sljedeih dana hoemo govoriti o biu koje je silo
u tijelo Isusovo, onda emo najprije samo razmatrati d a j e
doao neki Isus od Nazareta koji je dao tijelo Kristovom
biu. Peto evanelje nam kae, a to je ono to se moe
proitati unatrag usmjerenim vidovitim pogledom, da se u
poetku zemaljskog puta Kristovog Krist nije potpuno
povezao s tijelom Isusa od Nazareta nego da je izmeu
Kristovog bia i tijela Isusa od Nazareta postojala samo
jedna labava veza. Ta veza nije bila takva kao to je to kod
obinog ovjeka veza izmeu tjelesnosti i due, nego takva
da je Kristovo bie u svako vrijeme, kada je to primjerice
bilo potrebno, moglo ponovno napustiti tijelo Isusa od
Nazareta. I dok bi se tijelo Isusa od Nazareta nalazilo bilo
gdje kao u snu, Kristovo bi bie duhovno krenulo onamo
gdje je to upravo bilo potrebno.
Peto nam evanelje pokazuje da tijelo Isusa od Nazareta
nije uvijek bilo prisutno kada bi se apostolima ukazivalo

Lukino Evanelje 3:22, Novi zavjet, Kranska sadanjost,

Zagreb 2000. g., prijevod Bonaventura Duda i Jerko Fuak, Ti
si Sin moj ljubljeni! U tebi mi sva milina!", op.prev.

51

Kristovo bie, nego da su se te pojave dogaale tako da bi

se tijelo Isusa od Nazareta bilo gdje nalazilo, a apostolima
hi se ukazivao duh, Kristov duh. No, on se ukazivao tako
da su apostoli njegovu pojavu mogli zamjenjivati s tijelom
Isusa od Nazareta. Apostoli su svakako primjeivali neku
razliku, ali je ta razlika bila premala a da bi je oni uvijek
jasno mogli zamijetiti. etiri evanelja ne kau mnogo o
tome, no, to kae Peto evanelje. Apostoli nisu uvijek mogli
jasno razlikovati: sada je pred nama Isus Krist u tijelu ili
sada je to Kristov duh. Razlika nije uvijek bila jasna; oni
nisu uvijek znali je li se rije o jednoj ili drugoj pojavi. Tu
su pojavu najee smatrali Isusom Kristom, to znai
Kristovim duhom ako bi ga prepoznavali u tijelu Isusa od
Nazareta. No, ono to se tijekom trogodinjega zemaljskog
ivota ostvarilo bilo je to da se u tom trogodinjem tijeku
duh na neki nain sve tjenje i tjenje vezivao za tijelo Isusa
od Nazareta, d a j e Kristovo bie kao etersko bie postajalo
sve slinije i slinije fizikome tijelu Isusa od Nazareta.
Uoite ponovno kako je s obzirom na Kristovo bie
nastupilo neto drugo nego kod tijela obinog ovjeka.
Obini je ovjek mikrokozmos naspram makrokozmosa,
odraz je itavog makrokozmosa. Tako moemo shvaati
tijelo pojedinanog ovjeka, to znai ono to dolazi do
izraaja u ovjekovu fizikom tijelu. Ono to ovjek postaje
na Zemlji to zrcali veliki Kozmos. Upravo obratno je to kod
Kristova bia. Makrokozmiko Sunevo bie poprima oblik
ovjekovog mikrokozmosa, saima se i suzuje sve vie i
vie te postaje sve slinijim ovjekovom mikrokozmosu.
Upravo ono obrnuto!
U poetku Kristovog zemaljskog ivota, odmah nakon
krtenja u Jordanu, bila je veza s tijelom Isusa od Nazareta
jo vrlo, vrlo labava. Kristovo je bie bilo jo sasvim izvan
tijela Isusa od Nazareta. To je bilo ono jo sasvim
nadzemaljsko ime je Kristovo bie djelovalo hodei na
Zemlji. Iscjeljivao je bolesne, to se ne postie nikojom
52

ljudskom snagom. Ljudima je govorio s usrdnou koja je

bila boanska usrdnost. Kristovo je bie vezujui se za tijelo
Isusa od Nazareta djelovalo kao nadzemaljsko Kristovo
bie. Sve vie i vie inilo je sebe slinim tijelu Isusa od
Nazareta, stlaivalo se i sve vie i vie se skruivalo u
zemaljske datosti i proivljavalo postupno nestajanje
boanske snage. Sve je to doivljavalo Kristovo bie u
vremenu dok se prispodobljavalo tijelu Isusa od Nazareta.
Bio je to razvoj koji je u izvjesnom smislu bio silazni
razvoj. Kristovo je bie moralo osjetiti kako je
prispodobljavajui se s tijelom Isusa od Nazareta sve vie i
vie gubilo boansku snagu. Od Boga je malo-pomalo
postajalo ovjekom.
Kao to netko u beskrajnim mukama gleda kako sve vie
i vie nestaje njegovo tijelo, tako je Krist gledao nestajanje
svog boanskog sadraja, jer je kao etersko bie bivao sve
sliniji zemaljskom tijelu Isusa od Nazareta. Ta ga je sve
vea slinost dovela do toga da je osjetio strah kao to
ovjek osjea strah. To je ono to prikazuju i ostala
evanelja u prizoru kada Isus Krist sa svojim apostolima
odlazi na Maslinsku goru i kada mu u tijelu Isusa od
Nazareta na elu od straha izbija znoj. To je bilo Kristovo
postajanje ovjekom, sve vie i vie postajanje ovjekom,
sve vee prispodobljavanje tijelu Isusa od Nazareta. U onoj
mjeri u kojoj je Kristovo etersko bie bivalo sve slinije
tijelu Isusa od Nazareta, u istoj je toj mjeri Krist postajao
ovjekom. Nestala je njegova boanska udotvorna snaga.
Vidimo itav njegov krini put od onog trenutka kada su,
ubrzo nakon Ivanova krtenja u Jordanu, zaueni ljudi,
koji su vidjeli Kristovu mo, stali govoriti: to jo nikada
nijedno bie na Zemlji nije uinilo. A to je bilo vrijeme kada
je Kristovo bie jo vrlo malo sliilo tijelu Isusa od
Nazareta. Pred oima zadivljenih tovatelja koji su se ondje
unaokolo nalazili ivotni je put tijekom triju godina doveo
do onog stanja kada je Kristovo bie postalo toliko slino

53

tijelu Isusa od Nazareta da u tom venuem tijelu Isusa od

Nazareta, koje mu se toliko bilo prispodobilo, nije vie
moglo odgovoriti na Pilatova, Herodova i Kaifina pitanja.
Toliko je postalo slino tijelu Isusa od Nazareta, tijelu koje
je bivalo sve slabije i slabije, sve iznemoglije i iznemoglije,
da na pitanje: jesi li rekao da e sruiti hram i da e ga za
tri dana ponovno sagraditi? - iz iznemoglog tijela Isusa od
Nazareta Kristovo bie vie nije govorilo i pred velikim je
sveenikom idova ostalo nijemo. Ostalo je nijemo pred
Pilatom koji je pitao: jesi li rekao da si kralj idova? To je
bio Krini put od krtenja u Jordanu do nemoi. A kratko
nakon toga stajalo je zaueno mnotvo koje se prije divilo
nadzemaljskim udotvornim Kristovim snagama, sada bez
udivljenja oko njega. Stajalo je to mnotvo pred kriem
rugajui se nemoi Boga postalog ovjekom i govorilo: ako
si Bog, sii s kria. Pomagao si drugima, sada pomozi sebi!
To je bio krini put, beskrajna patnja kojoj se pridruila i
patnja zbog ovjeanstva koje je tako daleko dotjeralo da
je bilo onakvo kakvo je upravo bilo u vrijeme golgotskog
misterija.
No, trpei bol, rodio se onaj duh koji se na svetkovinu
Duhova izlio na apostole. Iz te se boli rodila svevladajua
kozmika ljubav koja je kod krtenja u Jordanu sila iz
izvanzemaljskih nebeskih sfera u zemaljsku sferu i postala
ovjeku slina, slina jednom ljudskom tijelu. T a j e ljubav
proivjela trenutak krajnje nemoi Boga da bi dala onaj
impuls koji poznajemo kao Kristov impuls u daljnjoj
evoluciji ovjeanstva.
To su stvari koje moramo imati na umu ako hoemo
shvatiti itavo znaenje Kristovog impulsa. To znaenje
moramo shvatiti onako kako je to potrebno za budunost
ovjeanstva. Moramo znati to e ovjeanstvu ubudue
biti potrebno da bi dalje napredovalo na putu kulture, na
putu svog razvoja.

54

etvrto predavanje
Kristijanija (Oslo), 5. listopada 1913.

Ako se uope upustim u razmatranje onoga to spada

u Peto evanelje a o emu bi danas trebalo govoriti, tada
mi neku vrstu umirenja prua svretak Ivanovog
evanelja. Prisjeamo se tog svretka u kojem stoji da u
evaneljima nikako nisu zabiljeeni svi dogaaji koji su
se zbili u vezi s Isusom Kristom. Jer, da se u ono vrijeme,
tako stoji u evanelju, htjelo sve zabiljeiti, u svijetu ne
bi za to bilo dovoljno knjiga. U jedno se, dakle, ne moe
sumnjati: da se osim onoga to je zapisano u knjigama
moglo dogoditi i jo kojeta drugo. Da budem jasan s
obzirom na sve ono to upravo u ovom ciklusu predavanja
uz Peto evanelje elim dati, htio bih danas zapoeti s
priama iz ivota Isusa od Nazareta, i to otprilike od onog
vremena na koje smo ve ukazali u nekim drugim
okolnostima kada su ve bili izneseni manji dijelovi iz
Petog evanelja.
Danas bih htio poneto ispriati o ivotu Isusa od
Nazareta poevi otprilike od njegove dvanaeste godine.
Kao to znate, bila je to ona godina kada je Zaratustrino
Ja, koje je bilo utjelovljeno u jednom od dva djeteta Isusa
koja su se u ono vrijeme bila rodila, misterijskim inom
prelo u drugo dijete, u onog djeaka Isusa koji je posebno
prikazan na poetku Lukinog evanelja. Poet emo,
dakle, s naom priom od one godine u ivotu Isusa od
Nazareta kada je Isus Lukinog evanelja primio
Zaratustrino Ja. Znamo da je u evanelju zapisan onaj
trenutak u ivotu Isusa od Nazareta gdje se pria kako se
na putu za Jeruzalem prilikom jedne svetkovine bio
izgubio djeak Isus Lukinog evanelja. Kada su ga
pronali, vidjeli su ga kako sjedi meu pismoznancima i
kako svojim mudrim odgovorima pobuuje divljenje.

55

No, znamo da su ti znaajni, mudri odgovori dolazili od

tuda jer sve ono to je iz duha u Zaratustrinom Ja izronilo
kao sjeanje due, djelovalo tako da je Isus od Nazareta
mogao davati sve one iznenaujue odgovore. Znamo
takoer da su se obje obitelji zbog smrti majke s jedne
strane i oca s druge strane spojile tvorei tako jednu
obitelj te da je djeak Isus oploen Zaratustrinim Ja
odrastao u toj sada zajednikoj obitelji.
To je, meutim, bilo, ovako se to moe objasniti na
osnovi sadraja Petog evanelja, jedno sasvim posebno
odrastanje u tijeku iduih godina. Isprva je najblia
okolina mladog Isusa od Nazareta dobila o njemu velik,
silan dojam upravo zbog onih mudrih odgovora koje je
bio dao u hramu. Najblia je okolina u njemu tako rei
vidjela samog budueg pismoznanca, vidjela je kako u
njemu stasa onaj koji e postii jedan vrlo visok, poseban
stupanj pismoznanstvenosti. Okolina Isusa od Nazareta
nosila se velikom, silnom nadom. Poeli su hvatati
takorei svaku njegovu rije. On je, meutim, unato
tomu postajao malo-pomalo sve utljiviji. Postajao je sve
utljiviji i utljiviji, tako da je to na njegovu okolinu u
najveoj mjeri esto djelovalo odbojno. On se, meutim,
u svojoj nutrini borio, vodio je silnu borbu, borbu koja je
u toj njegovoj nutrini trajala otprilike od dvanaeste do
osamnaeste godine ivota. Kao da je u njegovoj dui
zaista procvalo neto od unutarnjeg blaga mudrosti, neto
to je u obliku idovske uenosti zasjalo poput Sunca
nekadanjeg Zaratustrinog znanja.
Isprva se djeaku inilo kao da na vrlo istanan nain
i s najveom pozornou treba usvojiti sve to su govorili
brojni pismoznanci koji su dolazili u kuu. Na vrlo
istanan nain inilo mu se da zna na to i naroite
odgovore. U poetku je jo i u kui u Nazaretu
iznenaivao one koji su se ondje pojavljivali kao
pismoznanci divei mu se kao udu od djeteta. Zatim je,

56

meutim, postajao sve utljiviji i utljiviji i utei sluao

samo ono to su drugi govorili. Pri tome bi mu, meutim,
u onim godinama u vlastitoj dui uvijek nicale velike
ideje, izreke i naroito znaajni moralni impulsi. Kod toga
je ipak odreeni utisak u njemu ostavljalo ono to je
sluao od pismoznanaca okupljenih u kui. Jedan utisak,
meutim, u dui mu je esto izazivao gorinu jer je imao
osjeaj - naglaavam, ve u ranim godinama - da mora
biti mnogo toga nesigurnog to lako dovodi u zabludu u
onome to su pismoznanci govorili o starim tradicijama,
o starim spisima skupljenim u Starom zavjetu. Uvijek je
na neki nain titilo njegovu duu kad bi uo da se u
starim vremenima duh objavljivao preko proroka, da je
sam Bog, inspirirajui ih, govorio starim prorocima, a da
je sada inspiracija u novodolom narataju presahnula.
No, neto bi ga znalo duboko dirnuti jer je osjeao da e
se to i kod njega dogoditi. Pismoznanci bi esto govorili:
da, onaj uzvieni duh, onaj silni duh koji je naprimjer
nadahnuo Iliju, taj vie ne govori; ali onaj koji ipak jo
uvijek govori, to je jo i poneki pismoznanac mislio da
uje kao inspiraciju iz duhovnih visina, ali onaj koji ipak
jo uvijek govori, to je dodue slabiji glas, ali je to glas
koji poneki misle da jo razabiru kao neto to daje sam
Jahvin duh. Onaj osebujni inspirirajui glas nazivali su
Bath-Kol, dodue slabiji glas objave, glas nie vrste od
duha koji je inspirirao stare proroke, ali je taj glas ipak
jo znaio neto slino. Tako su poneki o Bath-Kolu
govorili u Isusovoj okolini. O tom Bath-Kolu bit e jo
govora u kasnijim idovskim spisima.
Sada u u Peto evanelje unijeti neto to zapravo u
njega ne spada, a to sada samo slui objanjenju BathKola r '. U neto kasnijem razdoblju dolo je u dvjema
6

Bath = ker, Kol = glas, usporedi npr. Strack-Billerbeck,

Komentar Novom zavjetu", 1922. g., I, str. 125 i sljedea

57

rabinskim kolama do prepirke jer je slavni Rabbi Elieser

ben Hirkano7 zastupao odreeno uenje, o tome govori i
Talmud, a kao dokaz valjanosti tog uenja tvrdio je da je
u stanju izvoditi uda. Rabbi Elieser ben Hirkano
izmamio je iz zemlje stablo karoba8, a zatim se to stablo
stotinu lakata dalje opet samo posadilo na nekom drugom
mjestu, zatim je promijenio jednoj rijeci tok te je ona
potekla u obrnutom smjeru. Kao tree se pozvao na glas s
nebesa koji e objavljivati njegovo nauavanje. No, unato
tomu u protivnikoj koli Rabbi Josue nisu u to vjerovali.
Rabi Josua je odgovorio: Neka samo Rabi Elieser uini da
se karoba stabla sama presauju s jednog mjesta na drugo,
neka uini da rijeke poteknu uzbrdo, neka se on poziva na
Bath-Kol - u zakonu stoji zapisano da vjeni zakoni bitka
moraju biti poloeni u ljudska usta i u ljudsko srce. Ako nas
rabi Elieser hoe uvjeriti, onda se ne smije pozivati na BathKol nego se mora pozivati na ono to moe pojmiti ljudsko
srce." Spominjem ovu priu zato to vidimo d a j e Bath-Kol
nedugo nakon to je kranstvo uvedeno u neke rabinske
kole imao samo vrlo mali ugled. No, na izvjestan je nain,
kao inspirativni glas cvao meu rabinima i pismoznancima.
I dok je mladi Isus sve to sluao i osjeao, primio je i on
sam inspiraciju Bath-Kola. Time to je dua Isusa od
Nazareta bila oploena Zaratustrinim Ja, Isus je bio
sposoban u sebe brzo primiti sve ono to su drugi oko njega
znali. U svojoj dvanaestoj godini nije samo umio davati
pismoznancima onako mudre odgovore nego je u vlastitim
grudima znao oslukivati Bath-Kol. No, upravo injenica
da je bio inspiriran Bath-Kolom djelovala je na Isusa od
Nazareta tako da je u svojoj esnaestoj ili sedamnaestoj
godini proivljavao teke, unutranje duevne borbe. Jer,
7

Rabbi Elieser ben Hirkano: ivio je oko devedesete godine

nakon Krista
8
Karoba: Carob - Ceratonia Siliqua, roga
58

njemu je Bath-Kol objavio, a to mu se inilo kao da jasno

uje, da kroz struju Starog zavjeta ubudue nee vie
govoriti isti duh koji je prije govorio starim idovskim
uiteljima. A jednog mu se dana uinilo, i to je za njegovu
duu bilo strano, da mu Bath-Kol najavljuje: ja vie ne
dosiem do visina u kojima mi duh zaista objavljuje istinu
o daljnjem opstanku idovskog naroda. To je bio straan
trenutak, straan impuls, kada mu se uinilo kako mu BathKol objavljuje da on, Isus, vie ne moe biti prenositelj
stare objave. Isus je sebe smatrao takorei neprikladnim da
bude prenositelj starog idovstva. Isusu od Nazareta je bilo
kao da je izgubio tlo pod nogama. Bilo je dana kada je sebi
morao govoriti: sve duevne snage s kojima sam mislio da
sam obdaren dovode me samo do toga da shvatim kako u
supstanciji evolucije idovstva vie nema moi uzdizanja
objavi duha Bojega.
Prenesimo se na trenutak u duh, u duu Isusa od
Nazareta koji je u svojoj dui doao do takvih iskustava. To
se dogaalo u isto vrijeme kada je mladi Isus od Nazareta
u svojoj esnaestoj, sedamnaestoj i osamnaestoj godini,
djelomino uvjetovan svojim zanatom, a djelomino i
drugim okolnostima, mnogo putovao. Na tim je
putovanjima upoznavao mnoge krajeve Palestine, a
vjerojatno i razna mjesta izvan nje. U ono se vrijeme, to se
moe sasvim tono vidjeti ako se vidovito promatra
Akasha-kronika, prednjoazijskim, pa ak i europskim
podrujima irio jedan azijatski kult koji je bio neka
mjeavina razliitih drugih kultova koji je, meutim, prije
svega predstavljao Mitrin kult. U najrazliitijim su
krajevima na mnogim mjestima postojali hramovi
posveeni Mitrinoj slubi. U nekim je mjestima ta sluba
bila slina Attis-slubi, ali je u bitnosti to bila Mitrina
sluba. Posvuda su se u hramovima, u kultnim sreditima
prinosile Mitrine i Attisove rtve. Bio je to u neku ruku stari
poganski svijet koji je na svoj nain bio proet obiajima i
59

ceremonijama Mitrinih i Attisovih slubi. Nain na koji se

to irilo vidi se primjerice po tome to Petrova crkva u Rimu
stoji na istome mjestu na kojemu je nekad bilo jedno takvo
kultno sredite. Da, ponekad treba izgovoriti i rije koja
ponekim katolicima zvui poput klevete: ceremonijska
sluba Petrove slube nije nimalo neslina starom kultu
Attis-rtve na ijem se tlu nalazi Petrova crkva. Kult
Petrove crkve u mnogom je smislu nastavak Mitrinog kulta.
Kada je Isus od Nazareta u svojoj esnaestoj,
sedamnaestoj i osamnaestoj godini poeo unaokolo
putovati, upoznao je sadraje takvih kultnih sredita. A s
time je poslije nastavio. Na taj je nain, ako smijemo tako
rei, vanjskim fizikim promatranjem upoznao duu
pogana. Onim vrlo znaajnim trenutkom prelaska
Zaratustrinog Ja u njegovu duu u velikoj se mjeri, kao na
neki prirodan nain, u njoj razvilo ono to drugi tek
mukotrpno postiu, a to je njemu prirodom bilo dano:
velika vidovita snaga. Stoga bi on u vrijeme kulta
doivljavao mnogo toga to drugi nisu doivljavali; ondje
je doivio mnogo toga stoje bilo potresno. Pa iako izgleda
nevjerojatno, ipak moram istaknuti da kada bi na ponekim
poganskim oltarima sveenik vrio obred, Isus od Nazareta,
promatrajui itav rtveni obred, vidio bi kako su s
obredom bila privuena razna demonska bia. Dolazio je
do otkria kako poneki oboavani idoli nisu bili odslika
dobrih duhovnih bia viih hijerarhija nego odslika
demonskih moi. Da, nadalje je otkrio kako su demonske
moi uvelike prelazile u vjernike, u sljedbenike koji su
sudjelovali u takvim obredima. Iz lako razumljivih razloga
te stvari nisu ule u druga evanelja. Ustvari je tek u okrilju
naeg duhovnog pokreta mogue govoriti o takvim stvarima
jer ljudska dua tek u naem vremenu moe razviti istinsko
razumijevanje za one izuzetne, duboke, snane doivljaje
koji su se ve bili odigrali u dui mladoga Isusa od
Nazareta.

60

Ta su se putovanja ondanjim svijetom nastavila do

Isusove dvadesete, dvadeset druge, dvadeset etvrte godine.
Uvijek je u svojoj dui osjeao gorinu kada je vidio kako
demoni vladaju i kako je njihova vladavina bila djelo
Lucifera i Arimana i kada je vidio da je poganstvo
umnogome dovelo ak do toga da se demoni dre za
bogove. ak su prikazi idola bili slike divljih demonskih
moi privuenih tim slikama, tim kultnim obredima. Ti su
demoni prelazili u ljude i opsjedali ih dok su bili u molitvi.
Gorka su bila iskustva kroz koja je morao proi Isus od
Nazareta. Ta su iskustva imala odreen zavretak.
U otprilike dvadeset etvrtoj godini ivota Isus od
Nazareta imao je onaj doivljaj koji je kao nov teak
doivljaj pridoao razoaranju u Bath-Kol. Budui da taj
doivljaj Isusa od Nazareta takoer moram ispriati, rei u
da jo ni danas nisam u stanju rei na kojem se mjestu u
tijeku Isusovih putovanja odigrao taj dogaaj. Sam prizor
mogao sam u velikoj mjeri ispravno odgonetnuti. No,
mjesto na kojem se odigrao taj prizor danas ne mogu
navesti. ini mi se da se taj prizor odigrao prilikom jednog
Isusovog putovanja izvan Palestine. To ne mogu sa
sigurnou rei, ali prizor moram ispriati.
U dvadeset etvrtoj godini ivota Isus od Nazareta doao
je na jedno mjesto na kojem su se odreenom boanstvu
prinosile rtve i na kojem se nalazilo jedno pogansko kultno
sredite. Unaokolo je, meutim, bio samo tuan narod
optereen svim moguim stranim duevnim bolestima koje
su djelovale sve do u fiziku tjelesnost. Sveenici su odavno
bili napustili to kultno sredite. Isus je uo kako se narod
jada: sveenici su nas napustili, blagoslovi rtve ne silaze
na nas i mi smo gubavi i bolesni jer su nas sveenici
napustili. Isusu se taj narod saalio. Beskrajna se ljubav
prema tom potitenom narodu rasplamsala u njegovoj dui.
Mora da je okolni narod neto zamijetio od te beskrajne
ljubavi koja se bila rasplamsala u njegovoj dui; mora d a j e
61

to ostavilo dubok utisak u jadikujuem narodu naputenom

od svojih sveenika i, kako je vjerovao, od svog Boga. I
sada je nastao, reklo bi se kao jednim udarcem, u srcima
veine pripadnika tog naroda neto to je dolo do izraaja
u tome da su ljudi, prepoznavi na Isusovom licu izraz
beskrajne ljubavi, stali govoriti: ti si novi, nama poslani
sveenik. Gurali su ga prema rtvenom oltaru i postavili ga
na poganski oltar. On je stajao na poganskom oltaru, a oni
su od njega zahtijevali da prinese rtvu kako bi na njih siao
Boji blagoslov. I dok se to dogaalo, dok ga je narod
podizao na oltar, Isus se sruio kao mrtav, bilo je kao da ga
je dua napustila, a okolni je narod, koji je vjerovao da se
njihov Bog opet vratio, sada vidio strahotu, da se onaj isti
kojega su smatrali novim od neba poslanim sveenikom
sada sruio kao mrtav. Izdvojena se dua Isusa od Nazareta,
meutim, osjeala kao uznesena u duhovna carstva,
uznesena u carstvo Sunevog bitka. Sada je iz sfera
Sunevog bitka ula kako odjekuju rijei onako kako ih je
prije esto ula od Bath-Kola. Sada se, meutim, Bath-Kol
preobrazio i postao neto sasvim drugo. Glas mu je takoer
dolazio iz sasvim drugog smjera, a ono to je Isus od
Nazareta razabirao sada moe se, ako to prevedemo naim
jezikom, saeti u rijei koje sam prvi put smio izgovoriti
kada smo nedavno poloili kamen temeljac nae zgrade u
Dornachu9.

Postoje okultna zaduenja! A izvravajui jedno takvo

okultno zaduenje, ja sam tada trebao iznijeti ono to je
preobraeni glas Bath-Kola objavio Isusu od Nazareta kada
se dogodilo ono to sam upravo ispriao. Isus od Nazareta
razabrao je
9

rijei10:

20.09.1913. godine uslijedilo je u Dornachu (vicarska)

polaganje kamena temeljca za prvi Goetheanum.
10
postoji vie rukom pisanih biljeki Rudolfa Steinera koje
se u pojedinostima razlikuju i koje uvijek zapoinju s Amen"
62

AUM, Amen!
Vladaju Zla,
Svjedoci odvajajueg se Jastva,
Od drugih skrivljena krivnja sebstva,
Doivljena u svagdanjem kruhu,
U kojem ne vlada volja nebesa,
Jer se ovjek odvojio od Vaega carsU'a
I zaboravio ime Vae,
Vi oevi na nebesima.

Ne mogu na njemaki jezik prevesti drugaije ono to

je onomad Isus od Nazareta razabrao od izmijenjenog glasa
Bath-Kola. Nikako drugaije nego ovako! To je bilo ono
to je dua Isusa od Nazareta donijela sa sobom kada se
ponovno probudila iz omame u koju je zapala prilikom
opisanih okolnosti. A kada je Isus od Nazareta ponovno
doao k sebi i pogledom potraio ono mnotvo jadnih i
optereenih koji su ga uzdignuli na oltar, mnotvo se bilo
razbjealo. A kada se vidovitim pogledom zagledao u
daljinu, mogao je vidjeti samo mnotvo demonskih bia i
demonskih moi koje su sve bile povezane s onim ljudima.
To je bio drugi znaajan dogaaj, drugi znaajan
zavretak u razliitim razdobljima ivota koje je Isus od
Nazareta bio proivio poevi od svoje dvanaeste godine.
Da, dragi moji prijatelji, nisu ugodni doivljaji to
ispunjavaju duu blaenstvom bili oni koji su u dui
odrastajueg Isusa od Nazareta uinili najvei utisak. Ta je
dua morala upoznati ponore ljudske prirode prije negoli je
dolo do dogaaja na Jordanu.
S tog se putovanja Isus od Nazareta vratio kui. To se
zbilo u ono vrijeme kada je otac koji je bio ostao kod kue
umro i kada je Isusu od Nazareta bilo otprilike dvadeset
etiri godine. Doavi kui, ivo je u dui nosio snaan
utisak demonskog djelovanja koje se bilo umijealo u neke
stvari koje su ivjele u poganskoj religiji. Kao to se
63

odreeni stupnjevi vie spoznaje stjeu jedino

upoznavanjem bezdana ivota, tako je to bilo na neki nain
i u ivotu Isusa od Nazareta. Time to je on, ne znam na
kojem mjestu, oko svoje dvadeset etvrte godine ivota tako
duboko zagledao u ljudske due, u due u kojima je bila
zgusnuta sva duevna bijeda ondanjeg ovjeanstva,
postao je posebno upuen u mudrost koja mu je poput
uarenog eljeza proela duu inei je, meutim, tako
vidovitom da je mogao prozreti svijetla duhovna
prostranstva. Tako je relativno mlada dua bila obdarena
mirnim, prodornim pogledom koji ita duh. Isus od
Nazareta postao je ovjek koji je duboko zagledao u tajne
ivota, koji je tako umio sagledavati tajne ivota kao do
tada nitko na Zemlji, jer nitko prije nije umio sagledati koji
stupanj moe dosegnuti ljudska bijeda. Dakako d a j e vidio
koncentriranu ljudsku bijedu, da je vidio kako se
religioznim ceremonijama mogu aranjem prizvati sva
mogua demonska bia. Dakako da nitko na Zemlji nije
tako duboko sagledao svu tu ljudsku bijedu kao Isus od
Nazareta, da nitko u svojoj dui nije nosio onaj beskrajno
duboki osjeaj kao on kada je vidio onaj narod opsjednut
demonima. Sigurno nije nitko na Zemlji bio tako spreman
na pitanje: kako, kako se moe sprijeiti irenje onog jada
na Zemlji?
I tako Isus od Nazareta nije imao samo uvid i
poznavanje mudrosti nego ga je na izvjestan nain ivot
uinio posveenikom. To su prepoznali ljudi koji su u ono
vrijeme pristupili jednom odreenom redu poznatom diljem
svijeta kao red esena. Eseni su bili ljudi koji su na nekim
mjestima Palestine njegovali neku vrstu tajne slube i
tajnog nauavanja. To je bio strogi red; onaj tko je redu htio
pristupiti morao je najmanje godinu dana, a najee i due,
proi godinu stroge kunje. Svojim ponaanjem, svojim
stavom, svojim sluenjem najviim duhovnim moima,
svojim smislom za pravednost, svojom tenjom za
64

jednakou meu ljudima, svojim nehajem prema

izvanjskim ljudskim dobrima i slino, morao je pokazati
kako je dostojan posveenja. Postojali su nadalje razliiti
stupnjevi koji su stanovitim odvajanjem i udaljavanjem od
ostalog dijela ovjeanstva, strogim redovnikim ivotom,
odreenom tenjom za istoom, ime se htjela ukloniti
svaka nedostojnost tijela i due, vodili onom esenskom
ivotu kojemu je cilj bio pribliavanje duhovnom svijetu.
To dolazi ve do izraaja u ponekim simbolikim zakonima
esena. Odgonetanje Akasha-kronike pokazalo je da naziv
eseni" dolazi ili je barem u vezi sa idovskom rijei
essin" ili assin" ije je priblino znaenje lopata, lopatica,
jer eseni su uvijek kao oznaku nosili malu lopatu, to se u
ponekim redovnikim zajednicama zadralo do danas. U
nekim simbolikim obiajima dolazi do izraaja i ono to
je esenima bilo naroito vano: nisu smjeli sa sobom nositi
kovani novac, nisu smjeli proi kroz kakva oslikana vrata,
a niti su u blizini vrata smjele biti ikakve slike. A budui da
je esenski red na izvjestan nain bio javno priznat, to su se
u Jeruzalemu radila neoslikana gradska vrata, tako da su i
oni mogli ulaziti u grad. Kada bi esen doao do kakvih
oslikanih vrata, uvijek bi se morao vratiti.
U samom su redu postojali stari dokumenti i stare
predaje o ijem su sadraju lanovi reda strogo utjeli.
Smjeli su pouavati samo ono to su unutar reda bili nauili.
Svaki koji bi pristupio redu morao je redu predati svoj
imetak. U ono je vrijeme bilo etiri do pet tisua esena. Sa
svih su strana ondanjeg svijeta dolazili ljudi koji su se
podvrgavali strogim pravilima. Ako bi negdje daleko u
Maloj Aziji ili jo dalje imali kue, darivali bi ih esenskom
redu, koji je posvuda dobivao male posjede, kue, vrtove,
ak i velike oranice. Nitko nije bio primljen ukoliko ne bi
sve darovao. To bi postalo zajedniko dobro esena. Sve je
pripadalo svima, pojedinac nije posjedovao nita. Jedan za
nae dananje prilike iznimno strog zakon bio je taj da je
65

esen s imetkom reda smio potpomagati sve potrebite i

optereene ljude, samo ne one koji su pripadali njegovoj
obitelji.
U Nazaretu, je zahvaljujui darivanjima, postojalo jedno
naselje esenskog reda tako d a j e Isus od Nazareta imao uvid
u ono to je esenski red ustvari bio. U sreditu reda mogla
se upoznati ona duboka mudrost koja je na ve opisani
nain bila proela duu Isusa od Nazareta. Zahvaljujui
najznaajnijima meu esenima, nastao je meu njima i
odreeni ugoaj. Razvilo se jedno shvaanje koje bi se
moglo nazvati prorokim: od ljudi ovoga svijeta morala bi
se razviti jedna dua koja bi trebala djelovati kao neka vrsta
mesije. Stoga su se unaokolo osvrtali kako bi otkrili
naroito mudre due. A bili su duboko dirnuti kada je do
njih dopro glas o onome to se razvilo u dui Isusa od
Nazareta. Stoga nije nikakvo udo da su eseni u svoju
zajednicu, neu rei u svoj red, primili Isusa od Nazareta,
primili ga kao vanjskog lana, a da pri tome nije trebao
proi kroz kunje nieg stupnja. Ne udi to su na neki
nain i najmudriji eseni glede njihovih tajni imali
povjerenje i otvoreno srce prema tom mudrom, mladom
ovjeku. Ustvari je u tom esenskom redu Isus od Nazareta
uo mnogo dubljih sauvanih tajni nego to ih je uo kod
pismoznanaca. uo je i poneto to je ve i sam od BathKola primio kao neko prosvjetljenje koje mu je zablistalo
u dui. Ukratko, izmeu Isusa od Nazareta i esena nastala
je ivahna izmjena ideja. A Isus od Nazareta u svom
ophoenju s esenima u svojoj je dvadeset petoj, dvadeset
estoj, dvadeset sedmoj i dvadeset osmoj godini, a i poslije,
upoznao gotovo sve to je esenski red mogao dati. Jer, ono
to mu nije bilo priopeno rijeima to mu se objavilo putem
raznih vidovitih utisaka. Vane vidovite utiske je Isus od
Nazareta imao ili unutar same esenske zajednice ili poslije,
kada je bio kod kue u Nazaretu, kada je putao da na njega
djeluje jedan miran misaoni ivot koji je u njegovu duu

66

uvro iz pridolih mu snaga, a o kojima eseni nita nisu

slutili, ali koje je on doivljavao u svojoj dui.
Treba posebno istaknuti jedan od tih doivljaja, jedan
od tih utisaka jer on moe osvijetliti itav duhovni tijek
razvoja ovjeanstva. Bila je to znaajna vizija koju je Isus
od Nazareta doivio nekom vrstom onostrane svijesti kada
mu se kao neposredno prisutan ukazao Buddha. Da, Buddha
se ukazao Isusu od Nazareta kao posljedica jedne razmjene
ideja s esenima. Moe se rei da je tada izmeu Isusa i
Buddhe dolo do jednog duhovnog razgovora.
Mi danas smijemo i moramo dodirnuti ove znaajne
tajne evolucije ovjeanstva. U tom je znaajnom
duhovnom razgovoru Isus od Nazareta od Buddhe doznao
otprilike sljedee: kada bi se moje nauavanje, onakvo
kakvo ono jest, u potpunosti ostvarilo, tada bi svi ljudi
morali postati jednaki esenima. No, to ne moe tako biti.
To je zabluda u mojem nauavanju. Eseni mogu
napredovati samo ako se izdvoje od ostalog dijela
ovjeanstva; za njih, meutim, trebaju postojati i druge
ljudske due. Kad bi se moje nauavanje, onakvo kakvo ono
jest, sasvim ispunilo, tada bi svi ljudi morali postati jednaki
esenima. Ali to nije mogue. Taj je znaajan doivljaj Isus
od Nazareta imao zahvaljujui zajednitvu s esenima.
Drugi doivljaj Isusa od Nazareta bilo je poznanstvo s
jednim mlaim ovjekom koji je bio gotovo iste dobi, a
pristupio je, iako na sasvim drugaiji nain od Isusa od
Nazareta, esenskom redu a da pri tome nije postao esenom.
To je bio takorei kao neki brat laik koji je ivio unutar
esenske zajednice, a bio je to Ivan Krstitelj. Odijevao se
poput esena jer su oni zimi nosili odjeu od devine dlake.
On, meutim, nikada nije mogao u sebi idovsko
nauavanje u potpunosti zamijeniti nauavanjem esena. No,
kako je nauavanje esena i itav nain njihovog ivota u
njemu ostavljao dubok utisak, ivio je s njima njihov ivot
kao brat laik, dao se poticati, dao se postupno nadahnjivati

67

i malo-pomalo doao do onoga to se u evaneljima

pripovijeda o Ivanu Krstitelju. Izmeu Isusa od Nazareta i
Ivana Krstitelja vodili su se mnogi razgovori. Jednog se
dana dogodilo, znam to znai tako jednostavno priati o
takvim stvarima, ali nita me od toga ne moe odvratiti;
unato tomu znam da se te stvari moraju ispriati, jednog
se, dakle, dana dogodilo da dok je Isus od Nazareta
razgovarao s Ivanom Krstiteljem, pred Isusovim je oima
nestala Krstiteljeva fizika tjelesnost, a pojavila se vizija
Ilije. Bio je to drugi vaan duevni doivljaj unutar esenske
zajednice.
No, bilo je i drugih doivljaja. Ve je dulje vrijeme
Isus od Nazareta uoavao neto posebno: kada bi dolazio
na mjesta na kojima su postojala esenska vrata, na
kojima su postojala neoslikana vrata, Isus od Nazareta
ne bi kroz takva vrata mogao proi a da pri tome ne bi
ponovno doivio jedno gorko iskustvo. On je vidio ta
neoslikana vrata, ali su za njega na tim vratima bile
vidljive duhovne tvorevine; za njega se na objema
stranama takvih vrata uvijek pojavljivalo ono to smo u
razliitim duhovnoznanstvenim raspravama upoznali
pod imenom Ariman i Lucifer. Postupno se u njegovoj
dui uvrstio uvid, utisak da odbojnost esena prema
oslikanim vratima mora biti u vezi s maginim
prizivanjem takvih duhovnih bia, da su slike na vratima
odslika Lucifera i Arimana. To je Isus od Nazareta esto
primjeivao.
Tko neto takvo doivi, nee smatrati da o tim stvarima
treba mnogo razmiljati; jer, te su stvari previe potresne.
Vrlo se brzo osjeti da ljudske misli ne dosiu do toga da ih
razumiju. Tada se smatra da misli nisu sposobne da dopru
do tih stvari. No, utisci se ne upisuju duboko samo u duu
nego postaju i dio samog duevnog ivota. Osjea se
povezanost s onim dijelom svoje due u kojem su sadrani
takvi doivljaji, osjea se povezanost sa samim tim
68

doivljajima, ti se doivljaji nadalje nose kroz ivot.

I tako je Isus od Nazareta kroz ivot nosio obje slike
Lucifera i Arimana koje je bio vidio na esenskim vratima.
Isprva je to djelovalo samo tako da je postao svjestan kako
izmeu tih duhovnih bia i esena postoji jedna tajna. Nakon
tih duevnih doivljaja Isusa od Nazareta vie nije moglo
biti tako dobrog uzajamnog razumijevanja. Jer, u njegovoj
je dui ivjelo neto o emu nije mogao govoriti s esenima
jer se svaki put neto uplelo u razgovor, svaki se put
umijealo neto od onoga to je doivio na esenskim
vratima.
Jednoga je dana, kada je Isus od Nazareta naputao
vrata glavne esenske zgrade nakon jednog vanog,
znaajnog razgovora u kojem se raspravljalo o mnogim
najuzvienijim, duhovnim pitanjima, prolazei kroz vrata
susreo likove za koje je znao da su Lucifer i Ariman.
Vidio je kako Lucifer i Ariman bjee od vrata esenskog
samostana. Jedno mu je pitanje obuzelo duu. Nije to bilo
tako kao da on sam pita nego je to pitanje elementarnom
snagom nadiralo iz dubina njegove due: kamo ovi bjee,
kamo bjee Lucifer i Ariman? On je znao da ih je u bijeg
nagnala svetost esenskog samostana. A u njegovoj je dui
zaivjelo pitanje: kamo ovi bjee? To pitanje nije vie
mogao izbrisati iz svoje due, to je pitanje u njegovoj dui
gorjelo poput vatre; svakog je asa, svakog je trena u
narednim tjednima ivio s tim pitanjem. Kada je nakon
spomenutog duhovnog razgovora naputao vrata glavne
esenske zgrade, u dui mu je gorjelo pitanje: kamo bjee
Lucifer i Ariman?
A o onome to je nadalje inio pod dojmom tog pitanja
koje mu je u dui zaivjelo kad je pao na oltaru poganskog
kulta, kad je zauo izmijenjeni glas Bath-Kola i o
znaenju onoga to sam upravo ispriao, o tome emo
sutra dalje govoriti.

69

Peto
Kristijanija (Oslo),

predavanje
6. listopada

1913.

Juer smo se osvrnuli na ivot Isusa od Nazareta u

vremenu koje je za njega proteklo od priblino njegove
dvanaeste godine pa otprilike do kraja njegovih
dvadesetih godina. Na osnovi onoga to sam vam mogao
ispriati, zasigurno ete dobiti dojam da se u tom vremenu
mnogo toga znaajnog dogodilo za duu Isusa od
Nazareta, ali isto tako i vrlo znaajnog za cjelokupnu
evoluciju ovjeanstva. Jer, vi ete zasigurno znati
zahvaljujui vlastitom temeljnom osjeanju koje ste stekli
svojim duhovnoznanstvenim studijem, da je u razvoju
ovjeanstva sve meusobno povezano i da jedan tako
znaajan dogaaj u ljudskoj dui, koji je uvjetovan toliko
brojnim utjecajima itavog ovjeanstva, nije dakako bez
znaenja za njegov cjelokupni razvoj. Na najrazliitije
naine upoznajemo ono to je golgotski misterij znaio
za razvoj ovjeanstva. U ovom je ciklusu predavanja
rije o usvajanju spoznaje golgotskog misterija na osnovi
promatranja samog ivota Isusa Krista. I tako emo
pogled koji smo juer usmjerili na opisano vremensko
razdoblje jo jednom usmjeriti na duu Isusa od Nazareta.
to li je sve ivjelo u toj dui nakon onih znaajnih
dogaaja do dvadeset osme, dvadeset devete godine o
kojima sam juer govorio?
Moda moemo stei neki dojam, neki osjeaj za ono
to je u toj dui ivjelo kada se ispria prizor koji se odigrao
krajem njegovih dvadesetih godina. Prizor koji u ispriati
odnosi se na jedan razgovor koji je Isus od Nazareta vodio
sa svojom majkom, s onom, dakle, koja je na neki nain
kroz dugi niz godina zbog stapanja obiju obitelji postala
njegovom majkom. On se s tom majkom za svih onih
godina odlino i duboko razumijevao, bolje nego to se

70

razumijevao s ostalim lanovima obitelji koji su u kui

ivjeli; to znai da se on s njima mogao razumjeti, ali se oni
s njim nisu mogli pravo razumjeti. I prije je izmeu njega i
njegove majke bilo govora o utiscima koji su mu se
postupno stvorili u dui. No, u spomenutom je vremenu
jednom dolo do vrlo znaajnog razgovora koji nam prua
vrlo dubok uvid u njegovu duu. On je malo-pomalo, zbog
opisanih doivljaja, svakako postao mudar tako da se na
crtama njegovog lica oitavala beskrajna mudrost. No,
takoer se u njemu, kako je to esto sluaj, iako u manjoj
mjeri, razvila neka unutarnja tuga. Mudrost mu je ujedno
donijela plodove da g a j e pogled koji bi usmjeravao svojoj
ljudskoj okolini zapravo veoma rastuivao. Tomu je jo
pridolo d a j e krajem dvadesetih godina u tihim asovima
sve vie morao misliti na neto sasvim odreeno: morao je
misliti kako je u dvanaestoj godini u njegovoj dui nastao
vrlo znaajan obrat, velik preokret uvjetovan prelaskom
Zaratustrine due u njegovu duu. U vrijeme kada je
Zaratustrina dua prela u njega, u prvo je vrijeme na neki
nain osjeao u sebi samo beskrajno bogatstvo te
Zaratustrine due. Krajem dvadesetih godina jo nije znao
d a j e on ponovno utjelovljeni Zaratustra; no, znao je da se
u njegovoj dui u dvanaestoj godini zbio veliki obrat. A sad
je esto imao osjeaj: oh, koliko je to bilo drugaije prije
tog obrata u mojoj dvanaestoj godini ! esto je morao misliti
na to kako mu je tada u dui bilo beskrajno toplo. Kao
djeaku svijet mu je bio stran, ali je imao najivlji osjeaj
za sve to iz prirode govori, za sve stoje u prirodi veliajno.
No, imao je malo smisla za steevine ljudske mudrosti i
ljudskog znanja. Malo gaje zanimalo ono to se moglo stei
kolskim uenjem.
Bila bi ista zabluda kad bi se pomislilo d a j e taj djeak
Isus do svoje dvanaeste godine u vanjskom smislu bio
posebno darovit. Bio je blagog srca, imao je duboko
razumijevanje za ono ljudsko, za osjeajne utiske, bio je
71

krotko, aneosko bie. A zatim je izgledalo kao da je s

dvanaestom godinom sve to iz njegove due nestalo. A sada
je esto razmiljao i osjeao kako je prije svoje dvanaeste
godine bio duboko povezan s cjelokupnim duhom svijeta,
kako je njegova dua bila otvorena za dubine beskrajnih
prostranstava. Razmiljao je o tome kako je od svoje
dvanaeste godine ivio, kako je svoju duu smatrao
sposobnom za svojevrsno usvajanje hebrejske uenosti,
koja kao da je sasvim izvorno proizlazila sama iz sebe.
Razmiljao je o tome kako je zatim na putovanjima
upoznao pogansku kulturu, kako mu je svo znanje i
religioznost poganstva proelo duu, kako je i izmeu svoje
osamnaeste i dvadeset etvrte godine ivota ivio s onim
to je ovjeanstvo izvanjski postiglo, to je sve nagomilalo,
kako je zatim otprilike u dvadeset etvrtoj godini pristupio
zajednici esena i ondje upoznao jedno tajno nauavanje, a
i ljude koji su se predali takvom tajnom nauavanju. O tome
je esto morao razmiljati. No, znao je takoer d a j e ustvari
u njegovoj dui zaivjelo samo ono to su od starine ljudi u
sebi bili nakupili; ivio je u onome to je blago ovjeanstva
prualo u obliku mudrosti, kulture i moralnih dostignua.
esto se morao prisjeati kakav je bio prije te dvanaeste
godine kada se osjeao povezan s boanskim praosnovama
ivota, kada je sve u njemu bilo elementarno i iskonsko,
kada je sve izviralo iz njegove prebogate, tople due pune
ljubavi i kako se duboko povezivao s ostalim snagama
ljudske due.
Ti su ga osjeaji doveli do sasvim odreenog razgovora
s njegovom majkom. Majka gaje silno voljela i esto s njim
razgovarala o svoj ljepoti i veliajnosti koja se u njemu bila
pojavila nakon dvanaeste godine. Prvih je godina svojoj
majci preutio unutarnji rascjep tako d a j e ona vidjela samo
ono to je bilo lijepo i veliko. Zato je mnogo toga to se u
tom razgovoru, kao u nekoj velikoj ispovijedi oitovalo za
nju bilo novo, ali je ona to prihvatila s iskrenim, toplim
72

srcem. Iskreno je razumijevala njegovo raspoloenje,

njegove osjeaje, znala je kako on tei za onim to je u sebi
imao prije svoje dvanaeste godine. Stoga ga je nastojala
tjeiti govorei mu o svemu onom lijepom i divnom to se
od tada u njemu bilo oitovalo. Podsjeala g a j e na obnovu
velikih nauavanja, mudrih izreka i idovskog
zakonodavstva. Govorila je s njim o onome to se
zahvaljujui njemu bilo objavilo. Bilo mu je teko pri srcu
sluajui majku kako puna pohvale govori o neemu to je
on smatrao prevladanim. On je na to odvratio: sve to moe
biti. Kad bi se po meni ili po nekom drugom moglo danas
obnoviti sve ono staro veliajno duhovno blago idovstva,
koja bi to bila vrijednost za ovjeanstvo? U biti je ipak sve
beznaajno to se na takav nain ostvaruje. Da, kad bi danas
oko nas postojali ljudi koji bi imali ui kojima bi jo mogli
sluati stare proroke, onda bi za te ljude bilo od koristi kad
bi se moglo obnoviti mudrosno blago starih proroka. No,
ak kad bi danas i doao Ilija, tako je rekao Isus od
Nazareta, i kad bi naim ljudima htio objaviti ono najbolje
to je iskusio u nebeskim prostranstvima: ne bi bilo ljudi
koji bi imali ui da uju mudrost Ilije, mudrost starih
proroka, mudrost Mojsija, pa ak sve do Abrahama. Sve to
su stari proroci najavljivali danas bi to bilo nemogue
objaviti. Njihove bi se rijei rasprile u vjetru. Danas je
bezvrijedno sve ono to sam mislio da sam bio primio.
Tako je govorio Isus od Nazareta napominjui kako su
ustvari tek odnedavna utihnule rijei jednog velikog
uitelja. Jer, rekao je Isus, ako i nije bio uitelj koji je
mogao dostii stare proroke, ipak je stari, dobri Hillel" bio
mudar, znaajan uitelj. Isus je tono znao to je sam taj
stari Hillel mnogima unutar idovstva znaio u vremenu
Heroda kada je bilo teko stei ugled. A znao je kakve je
usrdne, iskrene rijei govorio stari Hillel. O starome su
\

" Hillel: ivio od 75. do. 4. g. nakon Krista

73

Hillelu govorili: Tora je u idovstvu nestala, a Hillel ju je

ponovno uspostavio. Za one koji su ga razumjeli Hillel je
bio kao obnovitelj prvobitne idovske mudrosti. A Hillel je
bio uitelj koji je unaokolo hodio poput nekog uitelja
mudrosti; obilazio je idovski narod poput nekog Mesije.
Njegovo osnovno obiljeje bila je blagost. O svemu tome
govori i sam Talmud, to se dade provjeriti i izvanjskom
uenou. Ljudi su bili puni pohvale za Hillela i o njemu
su priali mnogo dobroga. Ja mogu istaknuti samo neke
pojedinosti kako bih pokazao nain na koji je Isus od
Nazareta svojoj majci govorio o Hillelu i o njegovu
duevnom ugoaju. Hillel se prikazuje kao blaga,
dobrostiva narav koja je blagou i ljubavlju udotvorno
djelovala.
Sauvala se jedna vrlo znaajna pria koja pokazuje
kako je Hillel bio ovjek strpljivosti koji je svakom izlazio
ususret. Jednom su se okladila dva ovjeka o mogunosti
da Hillela razbjesne; jer, bilo je poznato da se Hillel uope
ne moe razbjesniti. Dvojica su se okladila, od kojih je
jedan rekao: sve u uiniti da Hillela ipak razbjesnim. Bio
je uvjeren da e dobiti okladu. Kada je Hillel bio
najzauzetiji, kada je imao najvie posla s pripremom za
Sabat, na Hillelova vrata pokucao je onaj ovjek koji se bio
okladio i nimalo uljudno i bez ikakvog oslovljavanja, a
Hillel je bio predsjedavajui vrhovnog duhovnog nadletva
i naviknut na uljudno oslovljavanje, samo viknuo: Hillel,
izai, brzo izai! Hillel se neim zaogrnuo i strpljivo izaao.
ovjek otro ree: Imam te neto pitati. Hillel ree: Dragi
moj, to me ima pitati? Hou te pitati zato Babilonci
imaju tako tanke glave? Hillel ree najblaim glasom: Dragi
moj, Babilonci imaju tako tanke glave jer imaju vrlo
nespretne primalje. Nato je ovjek otiao. Hillel je i dalje
ostao blag. Nakon nekoliko minuta onaj se ovjek opet
vratio i grubo pozvao Hillela neka izae: Hillel, izai, imam
te neto pitati! Hillel se ogrnuo svojim ogrtaem, izaao i

74

rekao: Moj dragi, to me opet ima pitati? Hou te pitati

zato Arapi imaju tako male oi? A Hillel je blago
odgovorio: Zato to je pustinja tako velika, oi postaju
malene. Promatranjem velike pustinje oi postaju malene.
ovjek koji se bio okladio sada se uplaio. Hillel se vratio
svom poslu. Nakon nekoliko minuta dotini se ovjek opet
vratio po trei put i otresito viknuo: Hillel, izai, imam te
neto pitati! Hillel se ogrnuo svojim ogrtaem, izaao i
blago upitao: to me sad ima pitati? Hou te pitati zato
Egipani imaju tako ravna stopala? To je zato to su
tamonji krajevi tako movarni, rekao je Hillel i ponovno
uao u kuu. Nakon nekoliko minuta ovjek se opet vratio
i rekao Hillelu da ga sada nee nita pitati, da se okladio
kako e ga razbjesniti, ali da ne zna kako bi to uinio. Nato
e Hillel blago: Dragi moj, bolje je da izgubi svoju okladu
nego da Hillela razbjesni.
Ova legenda svjedoi o Hillelovoj strpljivosti, o
strpljivosti sa svakim koji ga mui. Takav je ovjek
umnogome slian nekom starom proroku, ovako je Isus od
Nazareta govorio svojoj majci. A zar ne poznajemo mnoge
Hillelove izreke koje zvue kao oblik starog prorokovanja.
Naveo je poneke lijepe Hillelove izreke i zatim rekao:
gledaj, draga majko, o Hillelu se govori da je ponovno
uskrsli stari prorok. ini mi se kao da mi ono to znam ne
pritjee samo iz idovstva. Hillel se rodio u Babilonu i tek
je poslije priao idovstvu. No, on je potjecao iz Davidovog
roda, bio je od pradavnih vremena povezan s Davidovom
lozom od koje potjee i sam Isus od Nazareta i njegovi
roaci. Isus je rekao: kada bih ja i umio govoriti kao Hillel,
kao sin Davidov, kada bih govorio kao taj veliki ovjek,
danas nema ljudi koji bi to uli; takve rijei nisu vie na
svom mjestu. A bile su na svom mjestu u pradavna
vremena. Nema onih koji bi imali ui da uju. Bezvrijedno
je i beskorisno sve ono to se na takav nain kae. I kao
saetak onoga to je u tom smislu imao rei, Isus od
75

Nazareta obratio se svojoj majci: ta predaja starog idovstva

nije vie primjerena Zemlji zato to vie nema starih
Zidova. To treba smatrati neim bezvrijednim na naoj
Zemlji. Majka ga je u udu sluala kako govori o
bezvrijednosti onoga to je njoj bilo najsvetije. No, ona ga
je iskreno voljela i osjeala je samo svoju beskrajnu ljubav.
Stoga ju je obuzelo kao neko duboko osjeajno
razumijevanje za ono to joj je Isus od Nazareta govorio.
Zatim joj je Isus, nastavivi razgovor, ispriao kako je
dospio do poganskih kulturnih sredita i to je ondje
doivio. Prisjetio se u duhu kako je bio pao na poganskom
oltaru, kako je uo izmijenjena Bath-Kola. Tada mu je
sinulo neto poput jedne obnove starog Zaratustrinog
nauavanja. Jo nije tono znao da u sebi nosi Zaratustrinu
duu, ali je za razgovora u njemu zaivjelo Zaratustrino
nauavanje, Zaratustrina mudrost, Zaratustrin impuls. U
zajednitvu sa svojom majkom doivio je taj veliajni
Zaratustrin impuls. U dui mu se pojavila sva ljepota i
veliina starog Sunevog nauavanja. Prisjetio se rijei
Bath-Kola, koje sam ja juer izgovorio, i rekao ih majci:
AUM, Amen!
Vladaju Zla,
Svjedoci odvajajueg se Jastva,
Od drugih skrivljena krivnja sebstva,
Doivljena u svagdanjem kruhu,
U kojem ne vlada volja nebesa,
Jer se ovjek odvojio od Vaega carstva
1 zaboravio ime Vae,
Vi oevi na nebesima.

Tim je rijeima u njegovoj dui zaivjela i sva veliina

Mitrine slube te mu se prikazala u svojoj unutarnjoj
genijalnosti. Sa svojom je majkom mnogo razgovarao o
veliini i slavi poganstva, mnogo je razgovarao o onome
76

to je ivjelo u starim misterijama razliitih naroda, a od

ega je poneto uvrlo u prednjoazijsku i junoeuropsku
misterijsku slubu. U svojoj je dui, meutim, imao osjeaj:
ta se sluba malo-pomalo promijenila i dospjela pod utjecaj
demonskih moi koje je on sam doivio oko svoje dvadeset
etvrte godine ivota. Sjetio se svega to je tada bio doivio.
Tada mu se i staro Zaratustrino nauavanje uinilo kao
neto emu ljudi danas nisu vie prilagoeni. Zatim je
izgovorio i drugu znaajnu rije: ak kad bi se i svi misteriji
ujedinili i kad bi u njih uvrlo sve ono to je neko bilo
veliko, ne postoje vie ljudi koji bi to shvatili. Sve je to
uzaludno. Kad bih ja izaao i objavio ljudima ono to sam
zauo od izmijenjenog Bath-Kola, kada bih objavio tajnu
zato ljudi u svom fizikom ivotu vie ne mogu ivjeti u
zajednitvu s misterijima, to ne bi imalo smisla jer danas
nema ljudi koji bi to razumjeli. Danas bi se to preobratilo u
neto demonsko. Jer, kada bih ja to i objavio, zvualo bi
tako da uope ne bi bilo ui koje bi to razumjele. Ljudi su
prestali oslukivati ono to se nekad najavljivalo, a i ulo.
Jer, Isus od Nazareta je znao da je ono to je nekad uo
kao izmijenjeni glas Bath-Kola jedno prastaro sveto
nauavanje, jedna sveopa misterijska molitva koja se
posvuda molila u misterijskim svetitima, koja je bila
zaboravljena, ali se njemu objavila kada se bio sruio na
poganskom oltaru. Isus je, meutim, ujedno i uvidio i to
iznio u onom razgovoru kako ne postoji mogunost da bi
se to danas shvatilo. Taj je razgovor s majkom nastavio
dalje te je govorio o onome to je usvojio u krugu esena.
Govorio je o ljepoti, veliini i slavi esenskog nauavanja,
prisjeao se velike blagosti i krotkosti esena. A tada je
izrekao treu znaajnu rije koja mu je sinula u
vizionarskom razgovoru s Buddhom: ne mogu svi ljudi
postati eseni. Kako je Hillel imao pravo kada je izgovorio
rijei: nemoj se izdvojiti iz cjeline nego radi i djeluj unutar
cjeline.
77

Jer, to sam ja ako sam sam? A to rade eseni; oni se

odvajaju od ljudi koji zbog toga nuno moraju biti nesretni.
A tada je majci rekao najznaajniju rije time to joj je
ispriao doivljaj koji sam juer izloio: kada sam onomad
nakon jednog prisnog i vrlo vanog razgovora s esenima
otiao, na vratima sam vidio kako Lucifer i Ariman odande
bjee. Otada, draga majko, znam da eseni zbog svog naina
ivota, zbog svoga okultnog nauavanja sami sebe tite tako
da Lucifer i Ariman moraju bjeati od njihovih vrata. No,
oni time Lucifera i Arimana alju drugim ljudima tako da
bi oni sami bili sretni! Bila je to takva rije koja se stravino
zasjekla u majinu duu punu ljubavi. Osjetila se sama
preobraenom, osjetila se jedno s njim. A Isus od Nazareta
osjetio je neto kao da je sve ono to je do tada u sebi nosio
s tim razgovorom od njega otilo. On je to vidio, vidjela je
to i majka. to je vie govorio, to je majka vie sluala, to
je vie majka znala za svu mudrost koja je od njegove
dvanaeste godine u njemu ivjela. No, kao d a j e ta mudrost
njega napustila. Kao da je u majino srce poloio ono s
ime je ivio i to je doivio.
I on je nakon tog razgovora bio kao preobraen, tako
preobraen da su polubraa, da su ostali roaci u njegovoj
okolini mislili da je izgubio razum. Kakva teta, toliko je
toga znao, govorili su; ta bio je uvijek vrlo utljiv, a sada je
potpuno izgubio pamet, smatrali su ga izgubljenim. A on je
zaista danima kao u polusnu hodao po kui. Zaratustrino se
Ja upravo spremalo napustiti tijelo Isusa od Nazareta.
Posljednja je njegova odluka nastala tako da je on gotovo
mehaniki od kue krenuo njemu ve otprije poznatom
Ivanu Krstitelju.
A tada se zbilo ono to sam ee opisivao kao Ivanovo
krtenje u Jordanu. Prilikom onog razgovora s majkom
umaklo je Zaratustrino Ja. Ponovno je bio ono to je bio do
dvanaeste godine, samo je bio narastao, postao je vei. Na
krtenju u Jordanu u to se tijelo spustilo Kristovo bie. U
78

istom trenutku kada je izvreno krtenje u Jordanu i majka

je osjetila neto poput zavretka svoga preobraenja. Ona
se osjetila, bilo joj je tada etrdeset pet, etrdeset est
godina, osjetila se kao proeta duom one majke koja je bila
majka djeaka Isusa koji je u dvanaestoj godini primio
Zaratustrino Ja, a koja je bila umrla. Na taj je nain duh ove
druge majke siao na onu s kojom je Isus vodio onaj
razgovor. Osjeala se poput one mlade majke koja je nekad
bila rodila Lukinog Isusa.
Zamislimo si na ispravan nain koji je to bio beskrajno
znaajan dogaaj? Pokuajmo to osjetiti, ali isto tako osjetiti
d a j e sada na Zemlji ivjelo jedno izuzetno bie; Kristovo
bie u jednom ljudskom tijelu, bie koje jo nije ivjelo u
ljudskom tijelu, koje je do tada bilo samo u duhovnim
carstvima, koje do tada nije prolo ni jednim zemaljskim
ivotom, koje je poznavalo duhovne svjetove a ne zemaljski
svijet! O Zemlji je to bie saznalo samo ono to su
sadravala tri tijela Isusa od Nazareta, fiziko tijelo, etersko
tijelo i astralno tijelo. To se bie, kako sam opisao, spustilo
u ona tri tijela kakva su postala pod utjecajem
tridesetogodinjeg ivota. Na taj je nain Kristovo bie
sasvim nepristrano doivjelo zemaljske prilike.
To je Kristovo bie isprva odvedeno u samou. To nam
takoer pokazuje Akasha-kronika i Peto evanelje. Isus od
Nazareta u ijem se tijelu nalazilo Kristovo bie predao je
sve ono to ga je prije povezivalo s ostalim svijetom.
Kristovo je bie dolo na Zemlju. Isprva g a j e privlailo ono
to je zbog utjecaja tijela u pamenju preostalo i to se
najsnanije urezalo u astralno tijelo. Kao d a j e Kristovo bie
sebi govorilo: da, to je ono tijelo koje je doivjelo bijeg
Arimana i Lucifera, koje je osjetilo da su ambiciozni eseni
Arimana i Lucifera gurnuli drugim ljudima. Osjeao je kako
ga Ariman i Lucifer privlae jer su to bili oni s kojima se
ljudi moraju boriti. I tako je isprva borba s Arimanom i

79

Luciferom privukla u samou Kristovo bie koje je prvi put

prebivalo u jednom ljudskom tijelu.
Mislim d a j e prizor koji u sada ispriati u vrlo velikoj
mjeri ispravan. Vrlo je, meutim, teko promatrati te stvari
u Akasha-kronici. Stoga izriito naglaavam da bi se
poneto od toga neznatno moglo i izmijeniti, ali ostaje ono
bitno. Prizori kunje nalaze se u razliitim evaneljima. No,
ona im prilaze s razliitih strana. To sam ee naglaavao.
Potrudio sam se istraiti prizore tih kunji i htio bih
nepristrano ispriati kakvi su oni uistinu bili.
Kristovo je bie u tijelu Isusa od Nazareta u samoi
najprije susrelo Lucifera, Lucifera kako vlada i djeluje,
kako pristupa ljudima kada oni precjenjuju svoje sebstvo i
kada im nedostaje poniznosti i samospoznaje. Poticanje
neumjesnog ponosa i preuveliavanje ovjeka: to je ono to
Lucifer hoe! Tada je Lucifer stao pred Isusa Krista te
izrekao otprilike one rijei koje stoje i u drugim
evaneljima: pogledaj me! Ostala carstva u koja je ovjek
postavljen, a koja su stvorili stari bogovi i duhovi, stara su.
Ja hou osnovati novo carstvo; sve u ti dati to je u starom
carstvu lijepo i velianstveno ako ue u moje carstvo. Ali
ti mora odstupiti od ostalih bogova i priznati mene! Lucifer
je stao prikazivati svu ljepotu luciferikog svijeta i sve ono
to bi moralo privui ljudsku duu kada bi ona u sebi imala
makar i malo oholosti. No, Kristovo je bie dolazilo iz
duhovnih svjetova i znalo je tko je Lucifer i kako se ponaa
dua koja nee da je na Zemlji zavede Lucifer. Nita nije
znalo o luciferikom zavoenju; znalo je kako se slui
bogovima i bilo je toliko snano to Kristovo bie da odbije
Lucifera.
Zatim je Lucifer preao u drugi napad, ali je kao podrku
prizvao Arimana te su obojica govorili Kristu. Jedan je htio
podbosti njegovu oholost: Lucifer; drugi je htio govoriti
njegovom strahu: Ariman. To je dovelo do toga da je jedan

80

rekao: zahvaljujui mojoj duhovnosti i onome to sam ja u

stanju tebi dati ako me prizna, nee ti uzmanjkati ono to
je tebi potrebno jer si ti kao Krist stupio u jedno ljudsko
tijelo. To te tijelo podvrgava zakonima sile tee i ti ih mora
priznati. Ja te mogu sunovratiti: ljudsko te tijelo spreava
da prekorai zakon tee. Ako mene prizna, ja u otkloniti
posljedice pada i tebi se nita nee dogoditi! Ariman ree:
ja u te sauvati od straha, baci se! Obojica su navaljivala
na njega. No, kako su obojica u svom navaljivanju
odravala ravnoteu, on se od njih mogao spasiti. Iznaao
je snagu koju ovjek na Zemlji mora iznai kako bi se
uzdignuo iznad Lucifera i Arimana. Tada ree Ariman:
Lucifere, ja te ne trebam, ti mi samo smeta, ti moje snage
nisi uveao nego umanjio. Tada Ariman otjera Lucifera i
sam izvri posljednji napad govorei ono to jo odzvanja
u Matejevom evanelju: pretvori kamenje u kruh! Pretvori
kamenje u kruh ako se hoe pohvaliti boanskim snagama!
Tada Krist ree: ljudi ne ive samo od kruha nego od onoga
to dolazi kao duh iz duhovnih svjetova. To je Kristovo bie
najbolje znalo jer je upravo tek bilo silo iz duhovnih
svjetova. Tada e Ariman: moda ima pravo. No, to to
ima pravo i ako ima pravo ne moe me zapravo sprijeiti
da te ipak na neki nain ne zarobim. Ti zna samo ono to
ini duh koji silazi s visina. Ti jo nisi bio u ljudskom
svijetu. Ondje dolje u ljudskom svijetu ima sasvim
drugaijih ljudi; njima je zaista potrebno da kamenje
pretvore u kruh, nemogue je da se prehrane samo duhom.
To je bio trenutak kada je Ariman Kristu rekao neto to se
dodue moglo znati na Zemlji, ali to Bog koji je tek stupio
na Zemlju jo nije mogao znati. Nije znao da je dolje bilo
potrebno da se od minerala, od metala pravi novac, pravi
kruh. Ariman je tada rekao da su ljudi ondje dolje prisiljeni
hraniti se novcem. To je bila toka u kojoj je Ariman jo
imao izvjesnu mo. A ja u, rekao je Ariman, tu mo i
upotrijebiti!

81

To je stvarni prikaz prizora kunji. Kod kunje je jo

neto preostalo. Pitanja jo nisu do kraja bila rijeena;
rijeena su, dodue, Luciferova pitanja, ali ne i Arimanova.
Za to je bilo potrebno jo neto drugo.
Kada je Isus Krist napustio samou osjetio se izdignutim
iznad svega onoga to je bio proivio i nauio nakon svoje
dvanaeste godine; osjeao je povezanost Kristovog duha s
onim to je u njemu ivjelo prije njegove dvanaeste godine.
Nije se zapravo osjeao povezan sa svim onim to je
ostarjelo i to se u ovjeanstvu skrutnulo. ak mu je jezik
kojim se govorilo u njegovoj okolini postao ravnoduan i u
poetku je utio. Obilazio je oko Nazareta, pa i dalje,
posjeivao je mnoga mjesta koja je ve obilazio kao Isus
od Nazareta i tada je dolo do neeg krajnje osebujnog.
Molim vas, uzmite u obzir da iznosim priu iz Petog
evanelja i da ne bi imalo nikakvog smisla kada bi netko
odmah potraio proturjeja prema ostalim etirima
evaneljima. Priam onako kako stvari stoje u Petom
evanelju.
utei kao da nema nita zajedniko s okolinom, Isus
Krist je isprva iao od svratita do svratita posvuda radei
kod ljudi i s ljudima. Duboki je dojam ostavilo na njega ono
to je doivio u vezi s Arimanovim rijeima o kruhu.
Posvuda je nalazio ljude koji su ga ve poznavali i kod kojih
je ve prije radio. Ljudi su ga prepoznavali i on je meu tim
ljudima zaista nalazio narod, nalazio one kojima Ariman
mora pristupiti zato to im je potrebno da od kamenja prave
kruh, odnosno da od novca, od metala prave kruh. Nije se
trebao svraati onima koji su uvaavali udoredne izreke
Hillela i drugih. No, odlazio bi onima koje druga evanelja
nazivaju carinicima i grenicima jer su to bili oni koji su
bili upueni na to da od kamenja prave kruh. Osobito je njih
obilazio.
A sada je nastupilo ono osebujno: mnogi od tih ljudi
poznavali su ga jo prije njegove tridesete godine, on je kod
82

njih bio jo kao Isus od Nazareta. Ve su onda upoznali

njegovo blago, milo i mudro bie puno ljubavi kada je
unaokolo iao kao Isus od Nazareta i kada su ga u svakoj
kui, u svakom konaitu istinski voljeli. A ta se ljubav
sauvala. U tim se kuama mnogo govorilo o dragom
ovjeku, o Isusu od Nazareta koji je ta mjesta, te kue
posjeivao. Uslijed djelovanja kozmikih zakonitosti
dogodilo se sljedee. Opisujem prizore koji se u velikom
broju ponavljaju i koje nam vidovito istraivanje vrlo esto
pokazuje. Bilo je obitelji kod kojih je Isus od Nazareta radio
koje su se nakon zavrenog rada druile i nakon zalaska
Sunca rado razgovarale o dragom ovjeku koji je kod njih
bio u liku Isusa od Nazareta. Mnogo su govorili o njegovoj
ljubavi i blagosti, mnogo su govorili o svojim lijepim,
toplim osjeajima koji su im obuzimali duu kad bi taj
ovjek ivio pod njihovim krovom. U ponekim od tih kua,
nakon to bi satima razgovarali, dogaalo bi se da bi se
poput neke skupne vizije za sve obitelji u prostoriji pojavila
slika tog Isusa od Nazareta. Da, on ih je posjeivao u duhu,
ili takoer, oni su sebi stvarali njegovu duhovnu sliku.
Moete zamisliti to su osjeale te obitelji kada bi im se on
pojavio u zajednikoj viziji, i to je za njih znailo kad im
je sada, nakon Ivanovog krtenja u Jordanu ponovno doao.
Prepoznali su njegovu vanjtinu, samo su oi postale
sjajnije. Vidjeli su njegovo preobraeno lice koje ih je nekad
tako milo gledalo, vidjeli su itavog tog ovjeka koji je
nekad u duhu s njima sjedio. Moemo zaista zamisliti to
se to tako neobino dogaalo u onim obiteljima, i to se
dogaalo i to su osjeali grenici i carinici koji su zbog
svoje karme bili okrueni svim demonskim biima onoga
vremena.
Sada se pokazala promijenjena narav Isusa Krista;
takvim se ljudima jasno pokazalo to je postao Isus od
Nazareta time to je u njemu zaivio Krist. Prije su ljudi
osjeali njegovu ljubav, dobrotu i blagost; sada je, meutim,
83

iz njega zraila udotvorna snaga. Ako su se ranije osjeali

samo utjeenima, sada su se osjeali iscijeljenima. Ili su
svojim susjedima i doveli bi ih ukoliko bi ovi bili isto tako
potiteni. I tako se dogodilo da je Isus Krist nakon to je
pobijedio Lucifera, a od Arimana zadrao samo jedan alac,
kod ljudi koji su bili u vlasti Arimana mogao postii ono
to je u Bibliji prikazano kao istjerivanje demona. Mnogi
od onih demona koje je bio vidio kada je kao mrtav leao
na rtvenom oltaru, mnogi bi od tih demona umakli od ljudi
kad bi on pred njih stupio kao Isus Krist. Demoni su vidjeli
svog protivnika. I dok je obilazio onaj kraj, morao se zbog
ponaanja demona u ljudskim duama vrlo esto prisjeati
kako je leao na drevnom rtvenom oltaru gdje su umjesto
bogova bili demoni i gdje nije mogao odrati slubu. Morao
se podsjetiti na Bath-Kol koji mu je objavio staru
misterijsku molitvu o kojoj sam vam juer govorio. U
svijesti mu je osobito bio srednji stih te molitve:
Doivljena u svagdanjem kruhu". Ti ljudi kojima je
svratio morali su od kamenja napraviti kruh. Meu tim
ljudima kod kojih je ivio bilo je mnogo onih koji su morali
ivjeti samo od kruha. A rije iz one prapoganske molitve:
Doivljena u svagdanjem kruhu" duboko je obuzela
njegovu duu. Osjetio je itavo ovjekovo utjelovljenje u
fiziki svijet. Osjeao je d a j e u evoluciji ovjeanstva zbog
te nunosti dolo do toga da su zbog fizikog utjelovljenja
ljudi mogli zaboraviti imena otaca na nebesima, imena
duhova viih hijerarhija. Osjeao je kako vie ne postoje
ljudi koji bi mogli uti glas starih proroka. Sada je znao da
je ivljenje o svagdanjem kruhu ono to je ljude odvojilo
od nebesa, to je ljude nagnalo u egoizam i to ih nuno
privodi Arimanu.
Dok je s takvim mislima obilazio onim krajevima,
ispostavilo se da su oni koji su najdublje osjetili
preobraenje Isusa od Nazareta postali njegovi uenici i
sljedbenici. Iz razliitih konaita uzimao bi ponekoga koji
84

bi ga slijedio, a slijedio ga je, jer je imao u najvioj mjeri

onaj osjeaj koji sam vam opisao. Tako se dogodilo da je
uskoro nastala skupina takvih sljedbenika. U tim je
sljedbenicima imao oko sebe ljude u ijem se itavom
duevnom ivotu u stanovitoj mjeri razvilo neto novo. Oni
su uz njega postali drugaiji od onih ljudi o kojima je nekad
svojoj majci morao priati, kako vie ne mogu uti drevnu
mudrost. A tada je u njemu zabljesnulo zemaljsko iskustvo
Boga: ja neu ljudima govoriti o tome kako su bogovi
gradili put od duha ka Zemlji, nego o tome kako e ljudi
moi pronai put od Zemlje ka duhu.
Tada se prisjetio glasa Bath-Kola te je znao da treba
obnoviti prastare formule i molitve; znao je da sada ovjek
odozdo prema gore mora traiti put u duhovne svjetove.
Preokrenuo je posljednji redak molitve jer je na taj nain
bio primjeren ljudima novog vremena i jer se nije trebao
odnositi na mnotvo hijerarhijskih duhovnih bia, nego na
ono jedno duhovno bie: Oe na na nebu". Drugi redak
koji je uo kao predzadnji misterijski redak: 1 zaboravio
ime Vae" preokrenuo je onako kako sada treba glasiti za
ljude novoga vremena: Sveti se ime Tvoje". A trei redak
koji je glasio: Jer se ovjek odvojio od Vaeg carstva"
preokrenuo je u: Neka doe kraljevstvo Tvoje". A redak:
,,U kojem ne vlada volja nebesa" preokrenuo je onako kako
to sada ljudi mogu uti, jer stari poredak rijei nitko nije
vie mogao uti; preokrenuo ga je jer je trebalo doi do
potpunog obrata puta u duhovne svjetove, preokrenuo g a j e
u: Neka bude volja Tvoja, kako na nebu tako i na Zemlji".
A tajna kruha, tajna utjelovljenja u fiziko tijelo, tajna svega
onoga to mu je sada zbog Arimanovog alca jasno sinulo,
to je preokrenuo tako da bi ovjek osjetio kako fiziki svijet
potjee od duhovnog svijeta, iako to ovjek ne spoznaje
neposredno. Tako je redak o svagdanjem kruhu pretvorio
u jednu molbu: Kruh na svagdanji daj nam danas". A
rijei: Od drugih skrivljena krivnja" preobratio je u rijei:

85

Otpusti nama duge nae kako i mi otputamo dunicima

naim". A onaj redak koji je u staroj molitvi misterija bio
drugi po redu: Svjedoci odvajajueg se Jastva" promijenio
je tako da je rekao: Nego izbavi nas", a prvi redak:
Vladaju zla" promijenio je u: Od zla". Amen." I tako je
ono to je kranstvo upoznalo kao Oe na" promjenom
redoslijeda izmijenjenog glasa Bath-Kola to g a j e Isus od
Nazareta razabrao prilikom svog pada na oltaru postalo ono
to je Isus Krist nauavao kao novu misterijsku molitvu,
kao novi Oe na." Na slian je nain, a ima jo podosta
toga to treba rei, nastala i objava Besjede na Gori i drugih
stvari kojima je Isus Krist uio svoje sljedbenike.
Isus Krist je djelovao na svoje uenike na poseban nain.
Molim vas, imajte uvijek na umu da jednostavno
pripovijedam ono to se moe proitati u Petom evanelju.
Idui onim krajevima njegovo je djelovanje na okolinu bilo
sasvim posebno. On je, dodue, bio u zajednitvu s
apostolima, s uenicima, ali to je, s obzirom na to da je on
bio Krist, bilo tako kao da uope nije bio samo u svom
tijelu. Dok je tako iao raznim krajevima, ljudi su katkad
osjeali kao da on vlada u njima, u njihovoj vlastitoj dui.
Ponetko je osjeao kao da je ono bie koje je pripadalo
Isusu Kristu bilo u njegovoj vlastitoj dui i poeo bi govoriti
rijei koje je zapravo jedino on sam, Isus Krist mogao
govoriti. Ta je skupina ila unaokolo i susretala ljude, a onaj
koji bi govorio nije uvijek bio sam Isus Krist nego bi
govorio i netko od uenika, jer Isus Krist je imao sve
zajedniko s uenicima, pa tako i mudrost.
Moram priznati da sam u velikoj mjeri bio zauen kada
sam otkrio da razgovor sa Saducenom o kojem govori
Markovo evanelje uope nije vodio Isus Krist iz tijela
Isusovog nego jedan od uenika. Cesta je bila i pojava da
je, kad bi Isus Krist katkad napustio svoje uenike, ipak bio
meu njima. Ili je s njima hodao u duhu ili bi im se, dok je
bio vrlo daleko, ukazivao u svom eterskom tijelu. Njegovo
86

je etersko tijelo bilo meu njima, njegovo je etersko tijelo

obilazilo onim krajem i esto se nije moglo razlikovati je li
bio u fizikom tijelu ili je to bila pojava eterskog tijela.
Takav je bio nain saobraanja s uenicima i ljudima iz
naroda kada je Isus od Nazareta postao Isusom Kristom. A
on sam doivljavao je ono to sam ve bio napomenuo: dok
je Kristovo bie u prvo vrijeme bilo donekle neovisno o
tijelu Isusa od Nazareta, moralo mu je postupno postajati
sve slinijim. A to je Krist dulje ivio, to je vie bio vezan
za tijelo Isusa od Nazareta. U posljednjoj godini pridola je
duboka bol zbog vezanosti za tijelo Isusa od Nazareta, za
tijelo koje je k tome jo i venulo. Krist je i sada unaokolo
iao s mnotvom ljudi. Govorilo bi se na raznim mjestima,
tu bi govorio ovaj, tamo onaj od apostola, a moglo se i
pomisliti da govori Isus Krist. Govorilo se, dakle, na raznim
mjestima i svaki se put moglo pomisliti da je to Isus Krist,
jer on je govorio kroza sve njih.
Da se oslukivao koji razgovor pismoznanaca, moglo bi
se bilo uti: da bi se narod zastraio, moglo bi se dodue
izdvojiti bilo koga od njih i ubiti ga: to bi, meutim, mogao
biti krivi ovjek jer svi oni govore jednako. To nam ne bi
pomoglo jer bi moda pravi Isus Krist jo postojao. Mi
moramo doi do onog pravog. Jedino su ga sami uenici
mogli razlikovati. Neprijatelju, meutim, zacijelo nisu rekli
tko je onaj pravi. No, Ariman je dovoljno ojaao s obzirom
na pitanje koje je bilo preostalo i koje Krist nije mogao
rijeiti u duhovnim svjetovima nego samo na Zemlji. On je
morao izvoenjem najteeg ina iskusiti to znai kamen
uiniti kruhom. Ariman se posluio Judom iz Kariota. Kako
je djelovao Krist: nije postojalo ni jedno duhovno sredstvo
kojim bi se otkrilo tko je meu ljudima koji su ga potovali
bio Krist. Jer ondje gdje je djelovao duh, ondje gdje je jo
djelovala makar kako mala snaga uvjerenja, nisu ga mogli
uhvatiti. Moglo ga se uhvatiti tek ondje gdje je djelovao
Juda, gdje je postojao onaj koji je upotrijebio sredstvo koje
87

Krist nije poznavao, a koje je upoznao tek kroz najtei in

na Zemlji. Niim ga se drugim nije moglo prepoznati nego
time da se naao netko tko se stavio u slubu Arimana i tko
je zaista samo zbog novca izdao Krista. Isus Krist je s
Judom bio povezan zato to se u prizoru kunje dogodilo
neto to je razumljivo, jer radilo se o Bogu: on nije znao
kako samo za nebo vrijedi da za kruh nije potrebno
kamenje. Ariman je to neznanje zadrao kao svoj alac i
zato se dogodila izdaja. A zatim je Krist morao jo potpasti
pod vlast gospodara smrti u onoj mjeri u kojoj je Ariman
gospodar smrti. Takva je veza scene kunje i misterija na
Golgoti s Judinom izdajom.
I iz toga Petog evanelja bilo bi mnogo vie toga za rei
nego to je reeno. No, tijekom razvoja ovjeanstva
sasvim e se sigurno pojaviti i drugi dijelovi toga Petog
evanelja. Izvacima pojedinih prizora ja sam vie nastojao
kako vam dati predodbu tog Petog evanelja. I na kraju
ovih predavanja pred duevnim mi se okom javlja ono to
sam rekao na kraju prvog sata: danas je s obzirom na
zahtjeve vremena nuno govoriti o tom Petom evanelju.
Dragim bih prijateljima sasvim posebno htio staviti na srce
da s onim to se smjelo rei o Petom evanelju postupaju
na odgovarajui nain.
Vidite, mi ve danas imamo zaista dovoljno neprijatelja,
a nain njihovog djelovanja sasvim je poseban. O tome
neu govoriti, to vam je moda poznato iz asopisa
Priopenja". Sigurno vam je poznata i udnovata injenica
da ve dulje vrijeme ima ljudi koji govore o tome kako je
nauavanje koje ja objavljujem zaraeno svakim moguim
uskogrudnim kranstvom pa ak i jezuitizmom. To su
posebice neki pristae takozvane Adyar-teozofije koji na
najgori nain ire ba taj jezuitizam govorei pakosno i
nesavjesno. A uz to se i na jednom mjestu gdje je silno
napadana uskogrudnost, izokrenutost, pokvarenost, nae
nauavanje beskrajno iskrivljavalo. Naime, nae je
88

nauavanje tijekom mnogih tjedana i mjeseci upoznao

jedan ovjek koji je doao iz Amerike. Zabiljeio ga je i
zatim u razvodnjenom obliku odnio u Ameriku, ondje izdao
neku rosenkreuzersku teozofiju koju je preuzeo od nas.'2

On, dodue, kae d a j e od nas ovdje poneto nauio, ali da

je tek potom bio pozvan majstorima i od njih jo vie
nauio. Ono dublje, meutim, to je nauio iz tada
neobjavljenih ciklusa preutio je d a j e od nas nauio. To se
dogodilo u Americi, i ovjek bi poput starog Hillela mogao
sauvati blagost. Ne bi je trebalo izgubiti ni ako se to
prenese u Europu. Na mjestu na kojem su nas najee
napadali, napravili su prijevod onoga to je o nama poslano
u Ameriku. Prijevod zapoinje time da se kae kako dodue
i u Europi postoji jedan rosenkreuzerski svjetonazor, ali s
uskogrudnim jezuitskim obiljejem. Tek je na istom
kalifomijskom zraku taj svjetonazor mogao dalje
napredovati. No, ja ovdje stavljam toke...! To je metoda
naih neprijatelja. Mi na te stvari ne moemo gledati samo
s blagou nego ak samilou, ali ne smijemo pred njima
zatvoriti oi. Ako se takve stvari dogode, trebali bi biti na
oprezu i oni koji su godinama uvijek imali neki udan obzir
prema takvima koji su se nesavjesno ponaali. Moda e se
jednom svima otvoriti oi. Ja uistinu ne bih htio o tim
stvarima govoriti kada to ne bi bilo potrebno u slubi istine.
Sve to treba jasno sagledati.
Ako s jedne strane neki ire takve stvari, nita nas ne
moe zatititi od toga da s druge strane neki drugi ljudi
kojima su te stvari na malo poteniji nain neugodne, jer

Max Heindel: 1865.-1919., koji je 1907. i 1908. g., pod

imenom Grashof, sluao i zapisao brojna predavanja Rudolfa
Steinera u Berlinu te ih potom preradio u svom djelu
Rosenkreuzerska koncepcija kozmosa ili kranska okultna
nauka". op. prev.

89

ima i takvih ljudi, preuzmu borbu. Sa svim glupostima

kojima se te dvije strane dopisuju neu vam dosaivati. Jer,
sva ta udna literatura Freimarka, Schalka, Maacka i tako
dalje koja se sada u Njemakoj pojavljuje ne zasluuje
posebnu pozornost jer je sasvim bezvrijedna. No, ima ljudi
koji ne mogu podnijeti ono to je slino Petom evanelju.
Vjerojatno nije ni jedna mrnja bila tako iskrena kao mrnja
kritiara koji su nastupili im je u javnost prodrlo neto od
tajne

dvaju

djeaka

Isusa,

to

ustvari

takoer pripada

Petom evanelju'3. Istinski e se antropozofi ispravno

ophoditi s tim Petim evaneljem koje im je s povjerenjem
dano. Ponesite ga sa sobom, priajte o tome u ograncima,
ali ljudima takoer recite kako se s Petim evaneljem treba
postupati. Uinite da ne bude bez pijeteta baeno meu one
koji e ga moda ismijavati.
S takvim stvarima koje se temelje na danas ve nunom
vidovitom istraivanju sueljavamo se s cjelokupnim
dananjim vremenom, a prije svega s onim to nalae
dananji obrazovni sustav. Nastojali smo sve to prihvatiti i
srcem. Mi koji smo bili zajedno prilikom polaganja
Kamena temeljca nae zgrade znamo koliko smo, vjerno se
pridravajui istine, nastojali u duama osvjetavati nunost
objavljivanja spiritualnog nauavanja. Nastojali smo si
predoiti koliko je naa suvremena kultura daleko od tog
traganja za istinom. Moe se zaista rei da se vapaj za
duhom pronosi naim vremenom, ali da su ljudi previe
oholi ili ogranieni da bi zaista htjeli znati neto o
13

prvi puta je Rudolf Steiner u predavanjima u Baselu

odranima od 15. do 26. rujna 1909. godine, u Lukinom
evanelju (Sveukupno izdanje GA Dornach 1955. g.) govorio o
dva djeaka Isusa. Zatim u tri javna predavanja u lipnju 1911.
godine u Kopenhagenu koja su se u prvom izdanju pojavila pod
naslovom Duhovno vodstvo ovjeka i ovjeanstva", Sveukupno
izdanje GA Dornach 1963. g.

90

istinskom duhu. Onaj stupanj istinitosti koji je potreban da

bi se ula objava duha tek treba postii. Jer, u dananjoj
duhovnosti ne postoji taj stupanj istinitosti, a jo je gore da
se pomanjkanje istinitosti ne primjeuje. Postupajte s onim
to je ovdje dano s Petim evaneljem tako da se u
ograncima pobudi pijetet. To ne zahtijevamo iz egoizma
nego iz jednog sasvim drugog razloga, jer duh istine mora
u nama ivjeti, duh uistinu mora stajati pred nama.
Ljudi danas govore o duhu, ali ak kada to i ine, nita
o duhu ne slute. Postoji jedan ovjek, a zato da se ne
navede ime - koji je stekao veliki ugled upravo zbog toga
jer bez prestanka govori o duhu - Rudolf Eucken14. On
uvijek govori o duhu, ali ako se itaju sve njegove knjige,
pokuajte to jednom, uvijek ete naii na rijei: duh postoji,
treba ga doivjeti, s njim treba zajedno biti, mora ga se
osjetiti i tako dalje. Beskonane se fraze provlae kroz sve
ove knjige, u njima uvijek iznova pie: duh. duh. duh! Tako
danas ljudi govore o duhu zato to su previe komotni ili
previe oholi da sami pou do izvora duha. A ti ljudi uivaju
danas veliki ugled. Unato tomu danas e biti teko
prodrijeti s onim to se tako konkretno izvodi iz duha kao
to je to sluaj kod iznoenja Petog evanelja. Za to je
potrebna ozbiljnost i unutarnja istinitost. Jedan od
najnovijih Euckenovih tekstova je sljedei: Moemo li jo
biti krani?" Na jednoj od stranica koje nisu nita drugo
nego nizanje pojedinanih lanaka neke trakavice, bez
prekida itamo o dui i duhu, o duhu i dui. To se tako
nastavlja kroz itav niz svezaka. Oni koji ljudima kau da
14

Rudolf Eucken: 1846.1926., dobitnik Nobelove nagrade

za knjievnost 1908. godine, Moemo li jo biti krani?",
Leipzig 1911. godine strana 216 odnosno strana 228: Kakav li
nepremostivi jaz izmeu svjetova osjeamo mi, pripadnici novije
generacije, kada jo i danas biskupi govore o demonima, a
poricanje njihovog postojanja smatraju izrazom nevjernitva."

91

neto znaju o duhu postiu silan ugled, slavu i dobar glas

jer ljudi kod itanja danas ne primjeuju koliko u svemu
tome ima neistine. Ljudi bi konano ipak morali nauiti
itati. Na jednoj od stranica itamo reenicu: ovjeanstvo
je danas nadraslo nekadanje vjerovanje u demone; vie ne
moemo oekivati da ljudi vjeruju u demone!" ali na jednoj
drugoj stranici iste knjige itamo udnu reenicu:
Dodirivanjem boanskog i ljudskog stvaraju se demonske
moi". Sada taj ovjek ipak ozbiljno govori o demonima,
on koji na jednoj drugoj stranici iste knjige govori onako
kako sam prije rekao. Zar to nije najdublja unutarnja
neistina? Trebalo bi konano doi vrijeme kada e biti
odbaena takva nauavanja o duhu koja su puna unutarnje
neistine. No, ja uope ne vidim da mnogi nai suvremenici
primjeuju tu unutarnju neistinu.
I tako smo jo i danas, ako sluimo istini o duhu, u
suprotnosti s naim vremenom. Potrebno je da se toga
prisjetimo kako bismo jasno vidjeli to moramo uiniti u
naim srcima ako hoemo biti sudionici objave duha,
sudionici novog ivljenja po duhu tako potrebnog
ovjeanstvu. Kako se, u nastojanju da duhovnom naukom
ljudsku duu dovedemo do Krista, moemo ponadati nekom
velikom odazivu, kada se danas suvremeno obrazovanje
zadovoljava takovim istinama, gdje svi pametni filozofi i
teolozi pripovijedaju o postojanju kranstva ve i prije
Krista. Jer, oni dokazuju da su na isti nain kult, pa ak i
pojedine tipine prie na Istoku ve prije pronaene. Tada
pametni teolozi15 izjavljuju i priaju svima koji to hoe uti
da kranstvo nije nita drugo nego nastavak neega to je
ve prije postojalo. A ta literatura ima veliki ugled kod naih
suvremenika. Silan ugled ima ta literatura, a suvremenici

npr. asirolog Peter Jansen u Je li Isus evanelja uistinu

ivio? ", predavanje, Marburg, 1910. godine.

92

uope ne primjeuju kako se sve to odnosi jedno prema

drugom.
Kada se govori o Kristovom biu kako svojom
duhovnou silazi na Zemlju, kada se vidi kako se
Kristovom biu poslije odaje potovanje s istim kultnim
oblicima kao nekadanjim poganskim bogovima, pa ako se
to koristi da bi se Kristovo bie sasvim poreklo kao to se
to danas radi, onda je to takva logika koju upotrebljava
netko komu se dogaa sljedee: uzmimo da neki ovjek ide
u prenoite i da ondje ostavlja svoju odjeu. Poznato je da
ta odjea pripada tom ovjeku. Zamislimo da je poslije
doao netko poput Schillera ili Goethea i da je zbog nekih
okolnosti bio prisiljen obui onu ostavljenu odjeu, da je
zatim s tom odjeom koja je pripadala nekom drugom
izaao. Zamislimo d a j e netko vidio Goethea u tuoj odjei
te da je rekao: pa to je ovo? Kakav je to udan ovjek?
Dobro sam pogledao odjeu, ona pripada tom i tom ovjeku
koji uope nije neki poseban ovjek. Kristovo je bie u neku
ruku upotrijebilo odjeu starog kulta, ali pametni ljudi nisu
shvatili da je stari kult samo kao ogrta te da je ono to
sadri stari kult ustvari bie Kristovo.
A sad uzmite cijele biblioteke, uzmite itavo mnotvo
dananjih znanstvenih monistikih razmatranja: to su
dokazi za odjeu Kristovog bia, ti su dokazi ak i istiniti!
Danas su na cijeni njukala kulturnog razvoja, a njihova se
znanost smatra velikom mudrou. Tu sliku moramo
predoiti dui ako neemo samo razumski nego i osjeajem
prihvatiti ono to je miljeno Petim evaneljem. A miljeno
je da trebamo osjeati kako smo u nae vrijeme postavljeni
na ispravan nain. To moramo osjeati da bismo shvatili
kako je nemogue starom vremenu objasniti ono to
ponovno mora doi kao nova objava. Sada, kada se
ponovno rastajemo, moemo izgovoriti jednu rije
evanelja: s nainom miljenja koji danas vlada u
ovjeanstvu nema napretka u predstojeem duhovnom

93

razvoju. Stoga ga treba promijeniti i usmjeriti na drugaiji

nain miljenja! A oni koji su skloni kompromisima, koji
sebi nee stvoriti jasnu sliku o onome to jest i to mora
doi, nee dobro sluiti duhovnom nauku i duhovnoj slubi
koji su ovjeanstvu tako potrebni.
Bio sam duan objaviti meni sveto Peto evanelje.
Opratam se od vaih srdaca i vaih dua sa eljom da se
spona koja nas je viestruko povezala duhovnim
istraivanjem Petog evanelja uvrstila. To mi je duhovno
istraivanje osobito dragocjeno. Moda e ovo u vaim
srcima i duama pobuditi topli osjeaj: iako smo fiziki,
prostorno i vremenski odvojeni ipak elimo ostati zajedno,
elimo zajedniki osjeati to u naim duama trebamo
razraditi i to zahtijeva dunost koju u nae vrijeme duh
namee ljudskim duama!
Nadajmo se da e ono emu teimo radom svake
pojedine due i nadalje dobro napredovati. Vjerujem d a j e
ova elja na rastanku najbolji pozdrav koji vam upuujem
na kraju ovog ciklusa predavanja.

94