ABU BEKR (a. 'Abd al-lah Abu Bakr), prvi halifa.

Rodio se, po svoj prilici, malo

nakon 570. god., jer se tvrdi da je imao tri godine manje od Muhammeda. Njegov
otac Abu Kuhafa (Osman) ibn Amir i majka Um al-Hajr (Selma) bint Sahr pripadali
su mekanskom rodu Tejm od plemena Kurei . Imena Abdalah i 'Atzq (osloboenirob) pripis
ivana su mu po istom osnovu kao i Abu Bekr, ali dotini uzajamni odnosi tih imena,
kao i njihovo prvotno znaenje, nisu poznati. Muhammed je ime Atik izveo u osloboen
i od Pakla, Kasnije su ga zvali as-Siddiq, Istinoljubivi, Po teni ili i Onaj koji dr i
istine, a odnosi se na to da je odmah vjerovao u Muhammedov noni uspon na nebo. To
kom ivota, Abu Bekr je imao 4 ene: KutejIu bint Abdeluza, od mekanskogroda Amir, a
od nje je imao Abda- laha i Esmu; 2) Um Ruman bint Amir, od plemena Kinana, a i
od nje je imao Abderahmana i Ai u; 3) Esmu bint Umajs, od plemena Hasama (Haram),
a od nje dobio Muhameda; 4) Habibu bint Harid a, od medinskog roda al-Haris ibn a
l10
-Hazrad , od koje je imao, nakon njegove smrti, Um Kulsum. Malo se zna o Abu Bekru
prije njegovog prijelaza na Islam. Bio je trgovac (tagir) kojem se dodijelio za
jam od 40.000 dirhema, to ukazuje da su mu poslovi bili srazmjer- no neveliki. Ne
izvje tava se da je putovao u Siriju ili drugdje, ali je bio strunjak u rodoslovlj
u arapskih plemena. Spada meu najranije Muhammedove prista e, iako nije potvreno da
je ba bio prvi mu ki prista a (kao to mnogi tvrde). Ubrzo je zauzeo istaknuto mjesto u
tek osnovanoj islamskoj zajednici. Bio je blage naravi. Plakao je za vrijeme uen
ja (itanja) Kur'ana, a njegova ki je pripovijedala da je zaplakao i kad je saznao
da bi mogao pratiti Muhammeda u izgnanstvo. Bio je otvorenog, pravdoljubivog kar
aktera, a vi e je puta zadr- ao Muhammeda od prenagljene odluke, dav i mu razuman sav
jet. U Poslanikovom izlaganju Islama osobito je do ivlja- vao moralnu stranu, a to
je i djelom dokazao, dav i slobodu veem broju robova i drugim slinim djelima. Nije
bilo rtve koja je u njegovim oima izgledala prevelika, kada je u pitanju bila nova
vjera. U najveim opasnostima ostao je uz svoga prijatelja i uitelja, a bio je meu
malo onih koji ni u najte em razdoblju nisu pobjegli u Abesiniju. Samo jednom, u d
oba kad su Ha imiti bili iskljueni iz mekanske zajed- nice, ka u da ga je napustila h
rabrost. Stoga je oti ao iz Meke, ali se uskoro vratio pod za titom jednog uticajnog
mekanskog uglednika i nadalje ostade u Meki, iako ga je taj za titnik docnije ost
avio u kripcu. Njegov ivotni put dosegao je vrhunac kada ga je Muhammed izabrao da
ga prati u izgnanstvo iz Meke, a njegovo je po rtvovano prijateljstvo nagraeno tim
e to mu je ime upisano za vjenost u Kur'anu (IX, 40), u kojem se spominje kao drugi
od dvoiice. I obitelj mu se preselila u Medinu, izuzev sina Abderahmana koji je
tada jo bio bez- bo nik, te se kod Bedra borio protiv vjernika, ali se napo- kon i
on preobratio i po ao u Medinu. U novom je kraju Abu Bekr organizirao skromno domai
nstvo u predgrau as-Sunh. Veza meu dvojicom ljudi jo se uvrstila kad je Muhammed, kr
atko nakon to je izbjegao u Medinu, o enio njegovu ker Ai u. Abu Bekr je gotovo stalno
bio u Poslani- kovom dru tvu, te ga je i pratio na svim njegovim poho- dima. S dr
uge strane, vrlo je rijetko bio voa nekog vojnog pothvata; u Tebuku mu je, na pri
mjer, bilo povjereno no e- nje barjaka. Ali ga Poslanik godine 631. alje u Meku na e
lu hodoasnika, a vrlo je vjerojatno da je ba on, a ne Ali (kao to Predaja kazuje),
tom prilikom proitao bezbo ni- cima odluku o odvajanju. Kada se Muhammed razbolio,
Abu Bekr je morao umjesto njega voditi salat u d amiji. Ova je poast omoguila Omaru
i njegovim prijateljima da nakon Muhammedove smrti, 8.6.632. godine, predlo e Abu
Bekra za poglavara zajednice, te tako sprijee rascjep. Abu Bekr nije nipo to predst
avljao nove zamisli ni naela. Na taj nain uspio je da, unato netrpeljivosti, zadr i n
a okupu darovite ljude koji su se bili okupili oko Muham- meda. Usljed toga to ni
je te io originalnosti, a zahvaljuju- i jednostavnosti i vrstini, postao je najbolji
zastupnik Muhammeda, to mu je omoguilo da vodi tu mladu vjersku zajednicu kroz na
jte e i najopasnije razdoblje, te da je nakon smrti ostavi dovoljno jakom da mo e po
dnijeti vladavinu
monog i nadarenog Omara. Svoju pokornost Muhammedo- vim naredbama pokazao je odma
h nakon njegove smrti. U toku dvije godine, koliko je trajao njegov halifat, pos
ve- tio se, osobito, da suzbije pojavu otpadni tva (ridda). Bio je to pokret, isto
dobno vjerski i politiki, jer je Medina bila postala sredi te dru tvenog i politikog s
ustava, kojem je vjera bila jezgra. Postojalo je est glavnih sredi ta otpora. U etir
i od njih, voa je imao vjerski karakter i esto se nazivao la ni poslanik: al-Asvad al-

Ansi u Jemenu, Musejlima u plemenu Hanifa u Temami, Tulajha u plemenima Asad i G

atafan, te proroica Sed ah u plemenu Temim. Oblik vjeroodstupni tva je bio razliit u s
vakom sredi tu, prema mjesnim prilikama, a podrazumijevao je odbijanje slanja pore
za u Medinu i pokoravanje slu benicima koje je slala sredi nja vlast. Mada je Abu Be
kr poslao glavninu islamske vojske pod zapovjedni tvom mladog Usame ibn Zejda, sli
je- dei Muhammedove upute, na pohod protiv zemalja istono od Jordana, ipak se upus
tio u borbu protiv pobunjenih plemena, te je propao poku aj susjednih plemena da n
ena- dano zauzmu Medinu. Kada se Usamina vojska vratila iz Jordana, krenula je p
rotiv pobunjenika pod vostvom sretno izabranog nadarenog generala Halida ibn al-V
alida. Ovaj je pobijedio plemena Asad i Fezara kod al-Buzahe, pokorio pleme Temi
m i, napokon, u krvavoj bici kod Akabe u "Vrtu smrti doveo pleme Benu Hanifa pod
okrilje Islama, to ni samom Muhammedu nije bilo po lo za rukom. Njegova je ratna sr
ea omoguiladrugim generalima da ugu e pobune u Bahreinu i Ornanu, a konano su Ikrima
i al-Muhad ir doveli Jemen i Hadramaut pod vlast Medine. Slijedei primjer svoga gos
podara, Abu Bekr je bio milostiv prema pora e- nima, pa je na taj nain uspio uspost
aviti mir na zemlji. Nakon pokorenja Arabije, koje je okonano za manje od godinu
dana, poslao je Halida i druge oku ane generale da osvoje Perziju i Bizant. Vrlo j
e vjerojatno da su energini ljudi to su stajali iza njega do li na tu zamisao kako b
i tim pohodom (koji je obeavao bogat plijen) dokrajili nemire u zemlji i dali Arap
ima praktinu pouku o jedinstvu Islama. Abu Bekr do ivio je zadovoljstvo da za svoje
kratkotrajne vladavine vidi prve velike pobjede arapske vojske na oba rati ta: os
vajanje al-Hire u maju ili junu633. godine u Perziji i bitku kod Ad nadeina u Pale
stini jula 634. godine. Umro je kratko vrijeme nakon ove zadnje pobjede, 23. aug
usta 634, te je pokopan pored Muhammeda. Njegova kratka vladavina, ispunjena rat
ovima, nije donijela epohalnih promjena u sva- kodnevnom ivotu. Pri razdiobi ratn
og plijena, dr ao se principa da svi istinski vjernici imaju ista prava; taj je pr
incip Omar kasnije napustio. Postav i halifom, ivio je, kao i dotada, ba kao to je ivi
o u svojoj kui u as-Sunhu, te kasnije, kad je udaljenost postala neprikladna, u s
amome gradu. Predaja kazuje mnoge primjere njegovog odbijanja da se obogati na u t
rb dr ave. Velika jednostavnost, potpuna skromnost i odsue svake umi ljenosti kod Abu
Bekra kao ovjeka i halife dali su osnova za legendu, koja je bila utemeljena na
istini.