UDK 624.012+624.21:624.131.

55

Primljeno 15. 9. 2000.

Metoda procjene seizmikog ponaanja

zgrada i mostova
Petar Fajfar, Matej Fischinger, Tatjana Isakovi
Kljune rijei

P. Fajfar, M. Fischinger, T. Isakovi

Izvorni znanstveni rad

potresno graevinarstvo,
metoda plastinosti,
spektralni odziv,
metoda N2,
seizmiki propisi,
zgrade,
mostovi

Metoda procjene seizmikog ponaanja zgrada i mostova

Key words

P. Fajfar, M. Fischinger, T. Isakovi

earthquake engineering,
plastic method,
spectral response,
N2 method,
seismic regulations,
buildings,
bridges.

Method for estimating seismic behavior of builings and bridges

Mots cls

P. Fajfar, M. Fischinger, T. Isakovi

sismologie et gnie civil,

mthode de la plasticit,
rponse spectrale,
mthode N2,
rglementation sismique,
btiments,
ponts

Une mthode de lvaluation du comportement sismique des btiments et des ponts

Schlsselworte:
seismische Bauwesen,
Plastizittsmethoden,
Spektralrektion,
Methode N2,
seismische Vorschriften,
Gebude,
Brcken

P. Fajfar, M. Fischinger, T. Isakovi

Prikazana je opsena, ali ipak relativno jednostavna nelinearna metoda za ocjenu seizmikog
ponaanja konstrukcija (metoda N2). U metodi se nelinearni proraun kombinira s pristupom
osnovanim na spektralnom odzivu, a dobivaju se relativno toni rezultati ako konstrukcija oscilira u
prvom tonu. Opisuje se verzija metode formulirana u obliku ubrzanje-pomak. Metoda je ilustrirana
primjerom etverokatne armiranobetonske okvirne zgrade. Metodom su nedavno obuhvaeni i mostovi.
Original scientific paper

Extensive but still relatively simple nonlinear method for evaluating seismic behavior of structures (N2
method) is presented. In this method, the nonlinear analysis is combined with the approach based on
spectral response. Results can be relatively accurate if the structure oscillates in the first mode. An
alternative of this method, formulated in acceleration - displacement format, is described. The method is
illustrated through an example involving a four-story reinforced concrete frame building. As of recently,
the method can also be used for bridges.
Ouvrage scientifique original

Larticle prsente une mthode non linaire tendue, mais pourtant relativement simple, de lvaluation
du comportement sismique des constructions (mthode N2). Cette mthode consiste combiner le calcul
non linaire avec une approche fonde sur la rponse spectrale, et les rsultats obtenus sont
relativement exacts dans la mesure o la construction oscille au premier ton. On dcrit une version de
la mthode formule par lacclration le dplacement. La mthode est illustre par lexemple dun
btiment cadres quatre tages en bton arm. Cette mthode a t galement applique rcemment
aux ponts.

Wissenschaftlicher Originalbeitrag

Abschtzungsmethoden fr das seismische Verhalten von Gebuden und Brcken

Dargestellt ist eine umfangreiche aber dennoch verhltnismssig einfache nichtlineare Methode fr die
Bewertung des seismischen Verhaltens von Konstruktionen (Methode N2). In dieser Methode kombiniert
man die nichtlineare Berechnung mit dem Zutritt begrndet auf der Spektralreaktion, dabei erreicht
man verhltnismssig genaue Ergebnisse wenn die Konstruktion im ersten Ton oszilliert. Beschrieben
ist eine Version der Methode ausgedrckt in der Form Beschleunigung Verschiebung. Die Methode ist
durch das Beispiel eines vierstckigen Stahlbetonrahmengebudes illustriert. Unlngst wurden mit
dieser Methode auch Brcken umfast.

Autori: Prof. dr. sc. Petar Fajfar, dipl. ing. gra.; prof. dr sc. Matej Fischinger, dipl. ing. gra.; dr. sc. Tatjana
Isakovi, dipl. ing. gra., Intitut za konstrukcije, potresno ininirstvo in raunalnitvo, Fakulteta za
gradbenitvo in geodezio Univerze v Ljubljani, Slovenija
GRAEVINAR 52 (2000) 11, 663-671

663

Seizmiko ponaanje objekata

1 Uvod
Postupci koji se u dananje vrijeme upotrebljavaju za
seizmiko projektiranje uglavnom se temelje na elastinim modelima. Sposobnost konstrukcije da neelastinim
deformacijama raspri energiju koja na nju djeluje tijekom potresa uzima se u obzir posrednim putem, tj. umanjivanjem seizmikih sila. Meutim, treba napomenuti
da primjena empirijskog faktora umanjenja ne ocrtava
vjerno stvarno ponaanje konstrukcije, naroito kada se
radi o novom ili nepravilnom konstrukcijskom sustavu.
Stoga se danas svi slau da je potrebno promijeniti postojeu metodologiju duboko ukorijenjenu u seizmikim
propisima. Treba razviti postupke kojima e se moi,
prvo, na odgovarajui nain ocijeniti potreba u smislu
krutosti, vrstoe i duktilnosti konstrukcije te njezine
sposobnosti rasprivanja energije. Kao drugo, ti postupci ne smiju biti sloeniji nego to je nuno, s tim da u
obzir valja uzeti nesigurnost ulaznih podataka. Metode
koje se upotrebljavaju u seizmikim propisima uglavnom se temelje na pretpostavci linearnoelastinog ponaanja konstrukcije i ne mogu zadovoljiti prvi zahtjev. S
druge strane, nelinearni dinamiki proraun primjenom
vremenskoga zapisa koji se provodi s pomou matematikih modela s vie stupnjeva slobode nije praktian u
svakodnevnom radu. Kratkorono gledano, ini se da je
najprikladniji pristup zapravo kombinacija nelinearnoga
prorauna i pristupa utemeljenog na spektralnom odzivu.
Primjeri takvog pristupa ve se mogu vidjeti u najnovijim amerikim uputama [1, 2].
S tim se tendencijama podudaraju i znanstvenoistraivaki napori skupine istraivaa iz Instituta za konstrukterstvo, potresno graevinarstvo i informatiku u graevinarstvu. Ve petnaestak godina istraivanja su usredotoena na razvoj postupaka za ocjenu seizmikog ponaanja zbog postizanja zadovoljavajue ravnotee izmeu
traene pouzdanosti i primjenljivosti u svakodnevnom
projektiranju. 1987. godine objavljena je prva verzija
postupka [5]. Postupak je dobio naziv "metoda N2",
gdje N oznaava nelinearni proraun dok brojka 2 predstavlja dva matematika modela (sustav MDOF i sustav
SDOF). Na postupak je utjecao rad Sozenove skupine s
ilinoiskog sveuilita, a naroito model Q kojeg su razvili Saiidi i Sozen [4]. Od 1987. godine, metoda se polako razvijala sve do svoje sadanje verzije. Pretisak najvanijih radova, izravno ili posredno povezanih s razvojem ovog modela, objavljen je u publikaciji U susret
novoj metodologiji za aseizmiko projektiranje zgrada
[8]. Znaajan je doprinos T. Vidica u ranom stadiju razvoja ove metode. Posljednjih se godina proirilo podruje koje metoda obuhvaa tako da se ona sada primjenjuje i za mostove [11, 13, 15] te za okvirne zgrade s ispunom [11]. Najnovije postignue jest formulacija metode
N2 u obliku ubrzanje - pomak (AD), ime se dobiva i
mogunost vizualnog prikazivanja postupka.
664

P. Fajfar i drugi
Danas dostupna verzija metode N2 primjenjuje se samo
za ocjenu seizmikog ponaanja ravninskih, tj. simetrinih konstrukcija. Sadanja istraivanja usmjerena su prema
proirivanju metode da bi se obuhvatile trodimenzionalne (asimetrine) zgrade i nepravilni mostovi. Pojednostavnjena metoda za proraun postupnim guranjem za
asimetrine zgrade razvijena je proirivanjem takozvane
trodimenzionalne metode na nelinearno podruje [14].
Obavljena su znaajna ispitivanja dinamikog ponaanja
asimetrinih jednokatnica i viekatnica [18, 19, 20].
Ovdje se ukratko opisuje najjednostavnija inaica najnovije verzije metode N2. Njezina primjena na zgrade i
mostove ilustrirana je odgovarajuim primjerima.
2 Metoda N2

2.1 Kratak prikaz metode N2 jednostavna

varijanta u obliku ubrzanje-pomak
I. Podaci
a) Konstrukcija (ukljuujui i odnos moment-rotacija)
b) Elastini spektar ubrzanja Sae

II. Spektri zahtjeva u obliku ADRS

a) Odrediti elastini spektar: Sde = (T2/42) Sae
b) Odrediti neelastini spektar za konstantne vrijednosti
duktilnosti

S a = S ae / R ,

R = ( 1)(T / TC ) + 1

S d = / R S de

R =

T < TC
T TC

III. Proraun postupnim guranjem

a) Pretpostaviti oblik pomaka {}
b) Odrediti raspodjelu horizontalnih sila po visini:
{P} = [M] {}, Pi = mi i
c) Odrediti odnose izmeu poprene sile (V) i pomaka
na vrhu (Dt)

GRAEVINAR 52 (2000) 11, 663-671

P. Fajfar i drugi

Seizmiko ponaanje objekata

IV. Ekvivalentni model SDOF

2.2 Primjena metode N2

a) Pretvoriti koliine MDOF (Q) u koliine SDOF (Q*)

Ovdje se daju odgovarajui komentari po koracima. Primjena metode na mostove obrauje se u posebnom poglavlju.

Q* = Q / T ,

( m )/ ( m )
i

2
i

2
i

b) Pretpostaviti priblini odnos izmeu elastoplastine

sile i pomaka
c) Odrediti masu m*, nosivost Fy*, granini pomak Dy*
i period T*

d) Odrediti krivulju kapaciteta (ubrzanje u odnosu na

pomak) Sa = F*/m*
V. Seizmiki zahtjev za model SDOF
a) Odrediti faktor umanjenja R
b) Odrediti zahtjev pomaka Sd = D*

Prvi korak: Podaci

Primjenjuje se konstrukcijski model MDOF. Uz podatke
potrebne za uobiajeni proraun prema teoriji elastinosti,
trae se i nelinearni odnosi sila-deformacija konstrukcijskih elemenata podvrgnutih monotonom optereenju. Za
gredni element s koncentriranim svojstvima plastinosti
na oba kraja, a to je najei model elementa, obino se
primjenjuje bilinearni ili trilinearni odnos moment-rotacija. Seizmiki se zahtjev odreuje elastinim spektrom
ubrzanja Sae. U naelu moe se upotrijebiti bilo koji spektar, meutim, najprikladniji je spektar tipa NewmarkHall, u kojem se itav raspon perioda dijeli na nekoliko
podruja. Tri od njih karakterizira konstantno ubrzanje
(T < TC), konstantna brzina (TC <T <TD) i konstantni pomak (T> TD). Za vrlo kratke periode (T 0), spektralno
ubrzanje jednako je najveem ubrzanju tla, dok je za vrlo
duge periode (T) spektralni pomak jednak najveem
pomaku tla.
Drugi korak: Spektri zahtjeva u obliku AD

c) Ako je potrebno, izmijeniti zahtjev pomaka

VI. Globalni seizmiki zahtjev za model MDOF
a) Pretvoriti pomak SDOF u najvei pomak modela
MDOF: Dt = D*
VII. Lokalni seizmiki zahtjevi (mogu se primijeniti
rezultati dobiveni u treem koraku)
a) Provesti proraun postepenim
guranjem prema modelu
MDOF do pomaka na vrhu Dt
b) Odrediti lokalne koliine (npr.
katne pomake, rotacije ) koje
odgovaraju vrijednosti Dt,
VIII. Ocjena ponaanja (procjena oteenja)
a)

Usporediti lokalne i globalne seizmike zahtjeve s

kapacitetima za relevantnu razinu ponaanja.

Ovdje je dan kratak prikaz metode, gdje se nalaze i sve

jednadbe potrebne za proraune. U ovom su poglavlju
odgovarajui komentari. Kada ti komentari ovise o vrsti
konstrukcije, treba napomenuti da se misli na konstrukcije
zgrada. Primjena metode na mostove obrauje se u posebnom poglavlju.
GRAEVINAR 52 (2000) 11, 663-671

U sustavu elastinosti SDOF, spektar (pseudo)ubrzanja

Sae (u daljnjem se tekstu izostavlja rije "pseudo") i spektar
pomaka Sde povezuju se jednostavnim odnosom. U
takozvanom obliku ubrzanje-pomak (AD), spektralna
ubrzanja unose se uz spektralne pomake, pri emu radijalne linije predstavljaju periode T. Kod neelastinog
sustava SDOF s bilinearnom anvelopom sila-deformacija, spektar ubrzanja Sa i spektar pomaka Sd mogu se odrediti s pomou formule koja je dana u opisu metode.
U formulama je vrijednost faktor duktilnosti koji se
definira kao odnos izmeu najveega pomaka i pomaka
pri poputanju, dok je R faktor umanjenja zbog duktilnosti, tj. zbog histereznog rasprivanja energije duktilnih
konstrukcija. Napominjemo da R nije jednak faktoru
redukcije R (faktoru promjene ponaanja, odziva) koji
se primjenjuje u seizmikim propisima. Faktor redukcije
R koji se primjenjuje u propisima uzima u obzir i rasprivanje energije i poveanu nosivost (overstrength) Rs.
On se moe definirati kao R = R Rs. Faktor R ovisi o
nekoliko konstrukcijskih parametara kao to su krutost
nakon poputanja, histerezno ponaanje, veliina i vrsta
priguenja, amplitude neelastinih pomaka i, u najveoj
mjeri, period vlastitih vibracija. Dosad je formulirano
nekoliko prijedloga u vezi s faktorom umanjenja R [7].
Bilinearni spektar R primjenjuje se u jednostavnoj inaici metode N2 koja se ovdje opisuje. U rasponu srednjih i
dugih perioda primjenjuje se pravilo jednakoga pomaka,
tj. pomak neelastinog sustava jednak je pomaku odgo665

Seizmiko ponaanje objekata

varajuega elastinog sustava s istim periodom oscilacija. Dakle vrijednost R jednaka je vrijednosti . U podruju kratkih perioda, vrijednost R linearno se poveava
od 1 do . Prijelazni period TC, koji dijeli linearni od
konstantnog dijela spektra R, karakteristian je period
gibanja tla. On se obino definira kao prijelazni period
kod kojega segment konstantnog ubrzanja prelazi u segment konstantne brzine spektra. On otprilike odgovara
periodu kod kojega se u konstrukciju unosi najvea energija. Smatra se da u sluaju male duktilnosti bilinearni
spektar R s fiksnim prijelaznim periodom TC daje poveanu sigurnost kad se radi o konstrukcijama s kratkim
periodom. Meutim, on je ipak prikladan jer nije potrebno ponavljanje iz petog koraka. Taj se spektar moe smatrati prihvatljivim jer u rasponu kratkih perioda pomaci
obino nisu znatni.
Spektri zahtjeva za faktore konstantne duktilnosti u
obliku AD mogu se dobiti na temelju proraunskoga
elastinog spektra, i to primjenom jednadbi iz priloga.
Ti spektri predstavljaju neelastine spektre. Valja napomenuti da izvoenje tih spektara uope nije potrebno u
proraunskom postupku (peti korak). Oni samo pomau
kao sredstvo za vizualno prikazivanje postupka.
Potrebno je napomenuti da su spektri iz slika u prilogu
namjerno odrezani na periodu TD koji predstavlja prijelazni period na kontaktu izmeu srednje velikih i dugih
perioda. Kod duljih je perioda spektar pomaka obino
konstantan. Stoga se moe rei da se spektar ubrzanja u
podruju dugih perioda obino smanjuje usporedno sa
smanjenjem kvadrata perioda T. U podruju izuzetno
dugih perioda, spektralni se pomaci smanjuju do vrijednosti najveega pomaka tla. Jo uvijek se istrauju stvarna
svojstva elastinih spektara ope namjene u podrujima
dugih i vrlo dugih perioda.
Trei korak: Proraun postupnim guranjem
Karakteristian nelinearni odnos izmeu ukupne poprene
sile i najveega pomaka u sustavu MDOF moe se odrediti proraunom postupnog guranja. Znaajan korak u
tome svakako je odabir odgovarajueg rasporeda horizontalnoga optereenja. Jedinstveno rjeenje ne postoji.
Sreom, podruje razumnih pretpostavaka obino je
relativno usko pa se u njemu razliitim pretpostavkama
dobivaju slini rezultati. Popularan pristup sastoji se u
nanoenju horizontalnih sila u skladu s raspodjelama
danim u propisima. Kao praktinu mogunost vrijedi
spomenuti i primjenu dvaju razliitih obrazaca optereenja te odreivanje rezultata ujedinjavanjem. Kod sloenijih pristupa, raspodjela se mijenja usporedno sa stupnjem poputanja konstrukcije. U metodi N2, pretpostavlja se da je horizontalna sila u i-tom katu proporcionalna
komponenti pretpostavljenog oblika pomaka i koja je
666

P. Fajfar i drugi

ponderirana s masom kata mi. Takav raspored ima fizikalnu osnovu (sile inercije) a rezultat je najjednostavnija
transformacija iz sustava MDOF u sustav SDOF (etvrti
korak). Valja spomenuti da ova pretpostavka nije uvjetovana ozbiljnijim ogranienjima, jer se doputa primjena
svakog razumnog oblika pomaka. Raspored horizontalnih sila ostaje konstantan u tijeku provoenja prorauna
postepenim guranjem.
etvrti korak: Ekvivalentni model SDOF
U metodi N2, seizmiki se zahtjevi odreuju spektrom
odziva. Neelastino ponaanje eksplicitno se uzima u
obzir. Stoga u naelu konstrukciju treba modelirati kao
sustav SDOF. Razni se postupci primjenjuju za odreivanje karakteristika ekvivalentnog sustava SDOF. U opisu
metode dane su jednadbe koje se upotrebljavaju u metodi N2. Q* predstavlja koliine u ekvivalentnom sustavu
SDOF (sila F* i pomak D*), a Q odgovarajue koliine
u sustavu MDOF (poprena sila V i najvei pomak Di).
Konstanta predstavlja faktor sudjelovanja pojedinog
oblika vibracija. Treba napomenuti da je oblik pomaka
usklaen s normama - vrijednost na vrhu iznosi 1. Kako
se za sile i pomake primjenjuje ista transformacija, poetna krutost ekvivalentnog sustava SDOF ostaje ista
kao i kod sustava MDOF.
Inenjerska se prosudba upotrebljava za idealiziranje
odnosa sila-pomak odgovarajueg sustava SDOF u elastino-idealnoplastinom obliku. Ponekad se u propisima
daju odgovarajue upute. Tako se npr. ponekad trai da
se za proraunsku horizontalnu krutost uzme sekantna
krutost izraunana kao sila koja je jednaka 60%-tnoj nosivosti na granici poputanja.
Za grafiki je postupak potrebno da krutost nakon poputanja bude jednaka nuli. To se trai zato to se faktor
umanjenja R definira kao odnos izmeu traene elastine nosivosti i nosivosti na granici poputanja. Utjecaj
umjerenog ovrivanja ukljuen je u spektre zahtjeva.
Potrebno je naglasiti da umjereno ovrivanje ne utjee
bitno na zahtjeve glede pomaka. Meutim, u sluaju (deformacijskog) omekanja dolazi do poveanja najveih
pomaka (vidi izmjenu u petom koraku).
Odnos izmeu ubrzanja i pomaka dobiva se tako da se
sile sadrane u krivulji sila-deformacija ekvivalentnog
sustava SDOF podijele s ekvivalentnom masom m*.
Peti korak: Seizmiki zahtjevi za model SDOF
Nosivost potrebna za elastino ponaanje i odgovarajui
elastini pomak definiraju se kao sjecite izmeu radijalne
linije koja odgovara elastinoj krutosti u idealiziranome
bilinearnom sustavu i elastinog spektra zahtjeva. Faktor
umanjenja R jednak je odnosu izmeu elastinog
ubrzanja Sae i ubrzanja na granici poputanja Say, koja
GRAEVINAR 52 (2000) 11, 663-671

P. Fajfar i drugi

predstavlja zahtjev neelastinoga sustava Sa. Ako je elastini period T* jednak ili vei od TC, tada je zahtjev neelastinog pomaka jednak zahtjevu elastinog pomaka,
a zahtjev duktilnosti jednak je faktoru umanjenja R.
Inae je zahtjev neelastinog pomaka vei od zahtjeva
elastinog pomaka. Faktor pojaanja odreuje se prema
formuli iz opisa metode. Ta je formula razvijena na temelju odnosa koji se spominju u drugom koraku. U grafikom smislu, seizmiki zahtjev neelastinosti definira
se kao sjecite izmeu dijagrama kapaciteta i spektra
zahtjeva neelastinosti za zahtjev duktilnosti koji odgovara faktoru umanjenja R (vidjeti jednadbe u drugom
koraku).
U ovom se stadiju zahtjev pomaka moe prema potrebi
promijeniti ako npr. elimo u obzir uzeti vee pomake
uoene kod sustava s padajuom nosivou i kod sustava s uskim histereznim petljama.
esti korak: Globalni seizmiki zahtjev za model MDOF
Najvei pomak modela SDOF mijenja se u najvei pomak na vrhu modela MDOF.
Sedmi korak: Lokalni seizmiki zahtjevi za model MDOF
Lokalni seizmiki zahtjevi (npr. katni pomaci, rotiranje
zglobova) odreuju se prilagodbom modela MDOF na
najvei pomak koji je odreen u estom koraku. U proraunu postupnim guranjem primjenjuje se fiksni postupak (kao i u drugom koraku) monotonog poveavanja
horizontalnih sila. Kao alternativa, mogu se pohraniti i
rezultati prorauna postupnim guranjem koji su obavljeni u drugom koraku.
Osmi korak: Ocjenjivanje ponaanja
U posljednjem se koraku moe ocijeniti ponaanje. To
se obavlja usporeivanjem seizmikih zahtjeva odreenih u sedmom koraku s kapacitetom nosivosti za dotinu
razinu ponaanja. Ocjenjivanje se obino obavlja na globalnoj razini i na lokalnim razinama. Odreivanje seizmikog kapaciteta nosivosti ne razmatra se u ovome radu.
Taj se kapacitet uvelike temelji na empirijskim ili poluempirijskim vrijednostima. Globalna se ocjena moe prikazati vizualno usporeivanjem kapaciteta pomaka i odgovarajueg zahtjeva.
U nekim sluajevima, naroito kod postojeih konstrukcija za koje ne postoje detaljni podaci o gradivu, a bile
su izloene dugotrajnim pomacima tla, kumulativni tetni utjecaji zbog opetovanih neelastinih ciklusa mogu
biti vrlo znaajni. Ti se utjecaji mogu lako ukljuiti u
opisane postupke s pomou takozvanih "faktora ekvivalentne duktilnosti" [6]. Ideja na kojoj se temelji ta metoda sastoji se u smanjenju kapaciteta monotone deformacije elementa i/ili konstrukcije zbog kumulativnog
GRAEVINAR 52 (2000) 11, 663-671

Seizmiko ponaanje objekata

oteenja do kojeg dolazi zbog rasprivanja histerezne

energije. Odnos izmeu graninoga monotonog i ciklinoga deformacijskog kapaciteta ovisi o modelu oteenja koji se primjenjuje. Prema koncepciji ekvivalentnog
svojstva deformabilnosti, utjecaj kumulativnog oteenja moe se jednostavno uzeti u obzir odgovarajuim
smanjivanjem kapaciteta nosivosti odreenog proraunom postupnim guranjem i na globalnoj razini (konstrukcija) i na lokalnoj razini (element).
3 Primjer

Primjenu predloene metode prikazat emo na armiranobetonskoj okvirnoj konstrukciji etverokatne zgrade.
Na zgradi su obavljena pseudodinamika ispitivanja u
naravnoj veliini i to u Europskom laboratoriju za ocjenjivanje konstrukcija (ELSA) Zajednikoga istraivakog centra Europske komisije u Ispri. Obina okvirna
zgrada projektirana je prema Eurokodovima 2 i 8 kao
konstrukcija "visoke" duktilnosti, i to za najvee ubrzanje tla 0,3 g i za srednje uvjete tla. Ukupna proraunska
poprena sila iznosila je 15 % mase zgrade. Visina prvoga
kata iznosi 3,5 m dok su drugi katovi visoki 3,0 m. Mase
katova, raunajui odozdo prema gore, iznose: 87, 86,
86 i 83 tone.
Pomak na vrhu ocijenit emo metodom N2. Pomak tla
definira se najveim ubrzanjem tla koje je dva puta vee
od najveega proraunskog ubrzanja tla, tj. ag = 0,6 g te
oblikom elastinog spektra odziva za ubrzanje prema
Eurokodu 8 [3] za tlo razreda B (TC = 0,6 s) i za petpostotno priguenje.
Spektar u obliku AD prikazan je na slici 2. Pretpostavljen je linearni oblik pomaka: T = [0,28, 0,52, 0,76, 1,00].
Odgovarajui standardizirani raspored horizontalne sile
iznosi: P = [0,293, 0,539, 0,787, 1,000]. S takvim rasporedom sila, proraunom postupnim guranjem dobiva se
odnos izmeu ukupne poprene sile i pomaka na vrhu
koji je prikazan na slici 1.

Slika 1. Krivulja kapaciteta nosivosti dobivena postupnim guranjem i odgovarajui spektar kapaciteta za etverokatnu
armiranobetonsku okvirnu konstrukciju

667

Seizmiko ponaanje objekata

Masa ekvivalentnog sustava SDOF iznosi m* = 217 tona,

dok je konstanta transformacije = 1,34. Elastoplastina idealizacija prikazana je na slici 1. Nosivost na granici poputanja i pomak iznose Fy* = 830 kN i Dy* = 6,1
cm. Period oscilacija iznosi T* = 0,79 s. Krivulja kapaciteta nosivosti (slika 1.) dobiva se dijeljenjem sila iz
idealizirane krivulje prema proraunu postupnim guranjem s ekvivalentnom masom. Ubrzanje u toki poputanja iznosi Say = Fy*/m* = 830/217 = 3,82 m/s2 = 0,39 g.
Usporedba krivulje kapaciteta nosivosti i spektara zahtjeva dana je na slici 2.

P. Fajfar i drugi

Koncepcija mosnih konstrukcija temelji se na funkcionalnosti vie nego kod zgrada. Stoga mostovi zapravo
uope nemaju nekonstrukcijskih elemenata. S druge strane,
tu nailazimo na neke posebne elemente kao to su
upornjaci, krila upornjaka, leajevi i uvrenja.
Ploa mosta elastina je u smjeru poprenom na pravac
pruanja graevine. Stoga se ovdje ne primjenjuje pretpostavka da je ploa kruta u svojoj vlastitoj ravnini.
Vijadukti, kao uobiajena vrsta mosnih graevina, obino imaju samo jedan red stupova, bez poprenih konstrukcijskih elemenata za stabilizaciju torzijskog odziva.
Ima jo nekih razlika koje se odnose na metodu N2 [11].
U toj je metodi reprezentativna vrijednost sile zbroj svih
horizontalnih sila (ukupna sila). Kod zgrada je ukupna
sila jednaka ukupnoj poprenoj sili, dok se pomak prati
na vrhu. Za mostove izbor karakteristine toke u kojoj
se prati pomak ovisi o konstrukcijskom sustavu. Toka
na razini ploe najee se usvaja kao mjesto na kojem
se mogu oekivati najvei horizontalni pomaci.

Slika 2. Spektri zahtjeva i kapaciteta za dva primjera

U sluaju neogranieno elastinog ponaanja konstrukcije, seizmiki se zahtjev predstavlja sjecitem izmeu
elastinog spektra zahtjeva i pravca koji odgovara elastinom periodu (T* = 0,79 s) ekvivalentnog sustava SDOF.
Tako dobivamo vrijednosti Sae = 1,14g i Sde = 17,7 cm.
Faktor umanjenja R iznosi R=Sae/Say=1,14g/0,39g=2,92.
Period iz sustava T* = 0,79 vei je od TC = 0,6. Stoga se
primjenjuje pravilo jednakog pomaka: = R = 2,92,
D* = Sd=Sde=17,7 cm. Seizmiki zahtjev za ekvivalentni
sustav SDOF grafiki je predstavljen sjecitem krivulje
kapaciteta nosivosti i spektra zahtjeva za = 2,92. Treba meutim napomenuti da se zahtjev seizmike neelastinosti moe odrediti bez izvoenja spektara zahtjeva.
U sljedeem se koraku zahtjev pomaka iz ekvivalentnog
sustava SDOF ponovno mijenja u pomak na vrhu iz sustava MDOF: Dt = 1,34 x 17,7 = 23,7 cm. U preostalim
koracima prorauna odreuju se lokalni seizmiki zahtjevi, obavljaju se usporedbe s dostupnim kapacitetima,
te se procjenjuju lokalni i globalni indeksi oteenja.
4 Metoda N2 za mostove

4.1 Mostovi kao posebne graevine

Mnoge inovacije u potresnom graevinarstvu koje se
primjenjuju na projektiranje mostova razvijene su zapravo za potpuno razliite vrste graevina, i to najee za
zgrade. Stoga se postavlja pitanje u kojoj se mjeri koncepcije usvojene za zgrade mogu primjenjivati na mostove. U nastavku se nabrajaju neke znaajnije karakteristike mosnih konstrukcija koje mogu utjecati na izbor
postupka prorauna.
668

Slika 3. Utjecaj pretpostavljenog oblika pomaka i karakteristine

toke odnosa sila-pomak

Na slici 3. vidi se utjecaj pretpostavljenog oblika pomaka koji odreuje raspored horizontalnih optereenja te
pretpostavljena tipina toka pomaka u odnosu sila-pomak.
Oito je da se u karakteristikama ekvivalentnih sustava
SDOF koji se temelje na tim odnosima, pojavljuju odreene razlike. Ipak, raspon razumnih pretpostavki relativno je
uzak pa se u tom rasponu razliitim pretpostavkama dobivaju prilino slini rezultati. Na slici 4. prikazani su
predloeni oblici jednostavne deformacije za razne vrste
vijadukata.

Slika 4. Predloeni oblici vertikalnih pomaka za razne vrste mostova; ki je krutost stupa i u poprenom smjeru

5 Parametarska studija za vrednovanje

primjenljivosti metode N2 na mostove
Mostovi se doimlju kao prilino jednostavne graevine
iji se seizmiki odziv moe jednostavno predvidjeti.
Stoga bismo mogli pomisliti da su oni idealni za primjenu pojednostavnjenih postupaka. Meutim, treba naglasiti da se te metode (ukljuujui i metodu N2) temelje
na pretpostavci da na odziv utjee samo jedan oblik oscilacija. Stoga se sve te metode u naelu primjenjuju

GRAEVINAR 52 (2000) 11, 663-671

P. Fajfar i drugi

samo za "pravilne" graevine. Iako se u novije vrijeme

ovom problemu posveuje dosta panje [10] jo uvijek
treba raditi na definiciji pravilnosti mosta i na odreivanju sluajeva u kojima se pojednostavljene metode prorauna ne mogu primjenjivati [13].
Analiza problema primjenljivosti metode N2 na mostove obavljena je u parametarskoj studiji. U okviru te studije ispitan je idealizirani vijadukt koji se sastojao od
200-metarske ploe i tri jednostavna potporna stupa (slika 5.), a prvobitno su ga ispitali talijanski istraivai [9].
Mijenjana je visina pojedinih stupova (hc), pa su tako
dobiveni geometrijski odnosi razliitih pravilnosti. Kod
svake analizirane kombinacije u obzir su se uzimala dva
krajnja granina uvjeta na upornjacima. U prvom je sluaju pretpostavljeno da su upornjaci zglobno povezani u
poprenom smjeru (u radu su oznaeni kao vijadukti P),
dok su u drugom sluaju pretpostavljeni valjkasti leajevi na upornjacima (vijadukti R).

Slika 5. Prikaz ispitanih vijadukata

Usporeene su dvije metode: metoda N2 i nelinearni

proraun s pomou vremenskoga zapisa (IA). U metodi
N2 upotrijebljeni su neelastini spektri izvedeni iz proraunskog spektra prikazanog u Eurokodu 8-2. U sluaju
metode IA, upotrijebljeni su podaci s dva umjetna potresa koji su generirani na bazi proraunskog spektra prikazanog u Eurokodu.
U nekim su se sluajevima rezultati dobiveni metodom
N2 bitno razlikovali od rezultata dobivenih metodom
IA. Odreeni su parametri koji su najvie utjecali na te
razlike. Kao prvo, zbog injenice da vijadukti imaju elastinu horizontalnu konstrukciju, znaajnim se parametrom svakako smatra omjer izmeu krutosti ploe i potpora. Ako su stupovi relativno kruti, obino se pobuuje
nekoliko oblika oscilacija pa je stoga odziv esto nepravilan. Ako je ploa relativno kruta, tada je dominantan
samo jedan oblik oscilacije. ak i kod mostova s krutim
stupovima u elastinom podruju, odziv ipak moe biti
pravilniji u neelastinom podruju, i to zbog poputanja
stupova. Stoga su se vijadukti sa slabijim stupovima ponaali pravilnije od onih s jakim stupovima. Kako vijadukti u poprenome smjeru nemaju elemente kojima bi
se stabilizirala torzija u horizontalnoj ravnini, znaajni
parametri su i ekscentrinost, omjer izmeu torzijske i
translacijske krutosti vijadukta te vrsta sila koje djeluju
na upornjake.
GRAEVINAR 52 (2000) 11, 663-671

Seizmiko ponaanje objekata

6 Upotreba indeksa pravilnosti za ocjenjivanje
primjenljivosti metode N2 na mostove

Kvalitativni podaci iz prethodnoga poglavlja nee puno

pomoi inenjerima na konkretnim projektima ako se ti
podaci ne mogu kvantificirati. Stoga je predloen "indeks
pravilnosti" kao numeriko sredstvo za ocjenjivanje primjenjivosti metode N2 pri proraunu tipinih europskih
vijadukata s jednostrukim potpornim stupovima.

Slika 6. Definicija predloenog indeksa

Indeks se odreuje usporeivanjem dvaju oblika pomaka koji su dobiveni s pomou dvije iteracije metode N2.
U drugoj se iteraciji proraun postupnim guranjem iz
modela MDOF ponavlja uz novu raspodjelu horizontalnoga optereenja sve do najveega pomaka odreenog u
prvoj iteraciji (slika 6.).
Predloeni se indeks izraunava kao relativna razlika
podruja ogranienih s oba oblika pomaka. Valja napomenuti da su u obzir uzete najvee vrijednosti pomaka.
Kada se pomaci izraunavaju kao jednako udaljeni vorovi, tada se indeks moe izraziti na sljedei nain [16]:
a) vijadukti P
index =

, N 2 x
, N 2 x
i

i ,1

100 =

(1)

n 1

= i , N 2 i ,1
i =1
n 1

, N2
i =1

100%

b) vijadukti R
index =

, N 2 x
, N 2 x
i

i ,1

100 =

(2)

n 1
1
1
0 , N 2 0 ,1 + i , N 2 i ,3 + n , N 2 n ,1
2
2
i =1
=
100[%]
n 1
1
1
0 , N 2 + i , N 2 + n , N 2
2
2
i =1

Parametri iz formula (1) i (2) definirani su na slici 6.

Indeks je izraen u postocima.
Predloeni indeks ocijenjen je usporeivanjem rezultata
dobivenih metodom N2 s rezultatima neelastinoga
prorauna (IA). Usporeeni su standardizirani pomaci
dobiveni s pomou obje metode. Razlika je definirana
kao relativna razlika izmeu podruja omeenih tim
oblicima pomaka.
669

Seizmiko ponaanje objekata

P. Fajfar i drugi

Slika 7. Razlika izmeu metoda N2 i IA u funkciji predloenog

indeksa (vijadukti P)

Slika 8. Razlika izmeu metoda N2 i IA u funkciji predloenog

indeksa (vijadukti R)

Relativne razlike izmeu metoda N2 i IA prikazane su,

u funkciji predloenog indeksa, na slikama 7. i 8. Rezultati za vijadukte P i vijadukte R analizirani su posebno.
Za vijadukte P dobivena je korelacija 0,98 dok je za vijadukte R korelacija bila nia (0,91) uz veu disperziju
rezultata. U oba su sluaja iz prorauna iskljueni krajnji rezultati (jedan za vijadukte P i tri za vijadukte R).

ni oblik oscilacije ploe najvie utjee na odziv. Iz toga

proizlazi da je ponaanje uglavnom pravilnije.Openito
uzevi, odziv vijadukata R (slika 8.) nepravilniji je od
odziva vijadukata P. U tom su sluaju razlike izmeu
metoda N2 i IA bitno vee nego kod vijadukata P. Vijadukti R s vrlo dugakim krajnjim rasponima mogu imati
nepravilan odziv ak i kada su simetrini. Meutim, kada
se kod simetrinih graevina tipa R smanji duljina krajnjih raspona (to je realniji i ei sluaj) ponaanje postaje znatno pravilnije. Asimetrine graevine tipa R uglavnom su nepravilne. One mogu biti izuzetno osjetljive na
torziju. Kod takvih graevina metodu N2 treba primjenjivati uz duan oprez.

Iz slike 7. moemo zakljuiti da su vijadukti P uglavnom

pravilni te da se njihov odziv uspjeno moe predvidjeti
metodom N2. Vijadukti sa "slabim" pojaanjem pravilniji su od onih s "jaim" pojaanjem. Isto tako, kada graevine pogodi jai potres stupovi su "meki" i dominant

Zahvale
Istraivanje opisano u ovom radu obavljeno je uz neprekidnu podrku Ministarstva za znanost i tehnologiju Republike
Slovenije i tijela koja su mu prethodila. Sredstva za provedbu istraivanja dobivena su od zajednikog odbora
Slovenije i SAD-a za suradnju u podruju znanosti i tehnologije te u okviru projekata INCO-Kopernik. Istraivanje ne
bi bilo uspjeno bez pomoi brojnih studenata postdiplomskog studija, te bez plodonosnih diskusija s naim brojnim
kolegama i prijateljima iz inozemstva, pri emu bismo naroito istakli H. Krawinklera sa Sveuilita Stanford i M.S.
Saiidija sa Sveuilita u Nevadi (Reno).
LITERATURA

[6]

ATC Seismic evaluation and retrofit of concrete buildings, Vol.

1, ATC-40, Applied Technology Council, Redwood City, 1996.

Fajfar, P.: Equivalent ductility factors taking into account lowcycle fatigue. Earthquake Eng. Struct. Dyn 21, 1992., 837.-848.

[7]

[2]

BSSC NEHRP guidelines for the seismic rehabilitation of

buildings, FEMA-273, developed by ATC for FEMA,
Washington, D.C., 1997.

Miranda, E.; Bertero, V.: Evaluation of strength reduction

factors for earthquake resistant design. Earthquake Spectra, 10,
1994., 357.-379.

[8]

[3]

CEN Eurocode 8, Design provisions for earthquake resistance

of structures. European prestandard ENV 1998. CEN, Brussels,
1994.

Fajfar, P.: Towards a new seismic design methodology for

buildings, Research at the University of Ljubljana, Univ. of
Ljubljana, Fac. of Civil and Geodetic Engineerin, 1996.

[9]

Pinto, A. V.; Negro, P.: Regularity Issues for Bridges, Proc. of

the European Workshop on the Seismic Behaviour of
Asymmetric and Setback Structures, Anacapri, Isle of Capri,
Italy (R. Ramasco and A. Rutenberg, editors), 1996., 386.-409.

[1]

[4]

Saiidi, M.; Sozen, M. A.: Simple nonlinear seismic analysis of

R/C structures. Journal of Struct. Div. ASCE 107, 1981., 937.952.

[5]

Fajfar, P.; Fischinger, M.: Non-linear seismic analysis of RC

buildings: implications of a case study. European Earthquake
Engineering, 1, 1987. 31.-43.

670

[10] Calvi, G. M.; Pavese, A.: Conceptual Design of Isolation

System for Bridge Structures, Journal of Earthquake
Engineering, 11, 1997., 193.-218.

GRAEVINAR 52 (2000) 11, 663-671

P. Fajfar i drugi
[11] Fajfar, P.; Gaperi, P.; Drobni, D.: A simplified nonlinear
method for seismic damage analysis of structures. Eds Fajfar
and Krawinkler, 1997. 183.-194.
[12] Fajfar, P.; Krawinkler, H.: Seismic design methodologies for the
next generation of codes. Balkema, Rotterdam, 1997.
[13] Fischinger, M.; Isakovi, T.; Fajfar, P.: Seismic analysis of
viaduct structures - Which method to choose? Eds Fajfar and
Krawinkler, 1997., 347.-358.
[14] Kilar, V.; Fajfar, P.: Simple pushover analysis of asymmetric
buildings. Earthquake Eng. Struct. Dyn. 26, 1997., 233.-249.
[15] Fajfar, P.: Capacity spectrum method based on inelastic
demand spectra. Earthquake Eng. Struct. Dyn. 28, 1999. 979.993.
[16] Fischinger, M.; Isakovi, T.: Seismic analysis of irregular
bridges, Irregular Structures (F. Karadogan and V. Rutenberg,
editors), Istanbul Technical University, 1999. 127.-140.

GRAEVINAR 52 (2000) 11, 663-671

Seizmiko ponaanje objekata

[17] Fischinger, M.; Isakovi, T.; Moore, R:. RC viaducts: pushover
versus inelastic time-history analysis. Proc. of the Third
International Conference on Seismology and Earthquake
Engineering, Tehran (M. Ghafory-Ashtiany, editor), IIEES,
1999., 961.-968.
[18] Kilar, V.; Fajfar, P.: Application of the BTS surface for seismic
evaluation of an asymmetric multi-storey building, Irregular
Structures (F. Karadogan and V. Rutenberg, editors), Istanbul
Technical University, 1999., 167.-180.
[19] Marui, D.; Fajfar, P.: Nonlinear seismic response of
asymmetric steel frame buildings. Irregular Structures (F.
Karadogan and V. Rutenberg, editors), Istanbul Technical
University, 1999., 157.-166.
[20] Peru, I.; Fajfar, P.: On the seismic response of idealized
asymmetric single-storey structures, Irregular Structures (F.
Karadogan and V. Rutenberg, editors), Istanbul Technical
University, 1999., 141.-156.

671