Nekada je, u srednjem vijeku, odnos urbanog-ruralnog bio formaliziran takozvanom prisilom trga, tj.

obvezom prodaje samo na gradskoj trnici. Tako su nastala, kao nekim procesom kristalizacije,
primarna sredita razmjene, naselja-sjedita s trgom, razmjestivi se u prostoru na udaljenostima
uvjetovanima vremenom putovanja iz okolice prema gradu i vremenom povratka. Na tom stupnju ta
je udaljenost bila vrijeme jednog prijepodneva do najvie jednog dana, od jutra do sumraka.
Danas, meu vie gradova istiu se oni tzv. primarni gradovi, sredita trgovine i razmjene, koji sadre
vie funkcija, raznovrsniji izbor trgovina, i posjeduju biraniju i rjeu robu ili mogu pruiti rjee traene
usluge, ali zato specijaliziranije, zahtjevnije i kvalitetnije. Veliina gravitacijske zone, odnosno doseg
gravitacije takvoga grada, ovisi ponajprije o funkcijama koje on sadri, a koje slue okolnome
prostoru i ne ovisi neposredno o veliini grada, tj. o broju njegovih stanovnika. Nadalje, veliina
gravitacijske zone ovisi vie o regionalnim funkcijama, tj. o funkcijama centraliteta, nego o vlastitim
urbanim funkcijama. Odluujue su funkcije uprave, trgovine na malo i rijetke usluge, a industrijska
(radna) funkcija stvara u pravilu utjecajnu zonu manjeg radijusa.
Stoga, nekada je najvei domet kompleksne gravitacije mogao dosei 30 km (1 dan za odlazak i
povratak), a danas se penje na 200 km i vie.