NEWTON I LEIBNIZ OTKRIVACI INFINITEZIMALNOG RACUNA ZVONIMIR SIKIC, Zagreb Mnogo velikih, a uz njih i podosta manje znaéajnih mateimativara, bijase za- sluZno za stvaranje infinitezimalnog ratuna, Samo dvojica nose potasni naslov otkrivaéa ratuna. Isaac Newton i Gotfried Wilhelm Leibniz, Njihova su otkriéa prilitno razligita, ne samo notacijom nego i pojmoyno, ali u njima nalazimo do- yoljno mnogo onoga Sto dr4imo sustinom racuna, pa im obojici dodjelj éasno mjesto otkrivata. Danas se opéenito smatra da su oni ,.zadinjavei’ do svojih otkriéa dosli nezavisno; Newton ranije 1664—1666, Leibniz kasnije 1675. Leibniz je svoje otkri¢e objavio u Acta eruditorum 1684. ,,Nova methodus pro maximis et minimis. .." i 1686. ,,.De geometria recondita, ..”, dok su Newtonovi De analysi...” kolali medu chanovima Royal Society od 1669, ali su objavijent tek 1711. Ove naizgled banaine Cinjenice o potecima raéuna niti su oduvijek pri- hvagane, niti je uvijek bilo jasno njihovo znatenje. One su se ovako iskristalizirale tek strpiiivim povijesnim isteafivanjima u nasem stoljecu. Kada je na prelazu iz [7. u 18, stoljece veé dosta toga objavijena o Leibnizovom radunu (ak i prvi, L’Hépitalov, udZbenik), i kada su dostupna obavjedtenja.o New- tonovom ratunu postala dostatna da se pokaze kako su oba velikana n: nove metode u istom matematiékom podrugju, doSlo je do svade o prioritetu. Osjséaji nacionalaog a potom i osobnog ponosa, pomijesani u vedine sudionika s potpuno- nedovoljnim uvidom u matematiéke osnove predmeta svade, stvorili su krajnjc neukusnit zavrzlamu nerazumijevanja i insinuacija koja se, rekosmo, mrsila tek u naSem stoljeéu. No pitanje prioriteta, iako pred Setvrt tisucljeca velo burno po- stavijeno, za nas danas i nije tako vazno. Ono sto s te distance lakSe izmige i demu esto ne znamo pravo znacenje jest sam raéun Newtona i Leibniza. Jer Newton i Leibniz nisu stvorili na$ moderni ragun, niti su ak izmislili jedan te isti raéun. Da bismo pravilno shvatili znagaj njihovog otkriéa moramo znati so su oni otkrili, To opisujemo u ovom ¢lanku, s nadom da ¢emo tako saznati ne samo Sto znaéi da su Newton i Leibniz stvorili infinitezimalni ragun, veé da demo moda bolic ragumjeti Sto uopée mati da je netko stvorio novo matematitko podrudje. No opisimo najprije Sto je otkrio Newton a Sto Leibniz. NEWTONOVO OTKRICE Newtonovo otkriée infinitezimalnog rauna vezano je uz sljed2ée osnovne teme: redovi, algoritmi, recipro&ni odnos diferenciranja i integriranja, pojam vari-jable kao gibanja u vremenu i dokttita pi isprepliéu u Newtonovim razmatranjima, svaku ponaosob. Razvoje u redove potencija Newton je smatrao izuzetno znatajnim, jer su mu omoguéavali da transcendentne, a naravno i slozene algebarske krivulje pred- stavi jednostavnijim jednadzbama (makar i s beskenaéno mnogo jednostaynih Cla- nova). To je imalo dvije velike prednosti. S jedne strane, razvoj u red omoguéavao je da se pravila i algoritmi definirani samo za jednostayne jednadzbe primjenc i na slozenije krivalje. Na primjer, relacija i konagnih omjera. Iako se ove teme mi emo ih, jednostavnosti radi, opisati 1 a) xe = net i atl (koja je do 1660, bila dobro poznata, iako ne u ovoj nego uraznim drugim formama) mogla se, u kombinaciji s razvojem u réd, upotrijebiti za nalazenje kvadratura gotove svih poznatih krivulja. $ druge strane, razvoji u redove pruzali su jedno- stavnu moguénost aproksimiranja i simplikacija formula, zanemarivanjem tlanova vigeg reda — sredstvo kojim se Newton Sesto koristio pri rieSavanju fizikalnih prob- lema, Binomni teorem je najslavniji Newtonoy razvoj u red, do kojeg je dosao u glatnim podrug godine, totnije tokom zime 1664—1665, Newton je ustvrdio da poznati binomni razvoj za pozitivne cjelobrojne eksponente an, @txre et eta OD eee ee 1 1-2 Vrijedi i za razlomijene oksponente 2 = p/q, u kojem je sluéaju razvoj beskonaéan @+sx% =a + Sax pee Vins 1 1-2 Do tog je tezultata doSao razmatrajuéi problem kvadrature keuga_y = (1 —~ x°)'8 Usporedio je sljedete krivulje s kvadraturama onih medu a koje sit bile poz nate: y=(1—) Gija je kvadratura x yeu—xe y= (1 — 2% Gia je kvadratura x -4 yoann y= (1— 9)" Gja je kvadratura x — = (I — x* 3 I : + = xt— = x’ i take dalje. 5 7 Razmateajuéi koeficijente u kvadraturama Newton je uogio da su im naz neparni brojevi 1, 3, 5, 7, y = (1 — xf) Sija je kvadtatiifa x -= ici dok su im brojnici, u sukeesivnim razvojima ()), (1, 1). 6(1, 2, 1), (L. 3, 3, 1), Bili su to dobro mu poznati brojevi Pascalovog trokuta za koje je znao da se za prirodni cjelobrojni n mogu iztaziti kao (1 ‘il nin — y a(n 12 Newton je nashutio da bi isti izrazi mogli biti valjani | va razlomljeni n. Na primjer, 1 za n= dobio bi kvadraturu kruga y = (1 — Naravno iz relacije (1) i ovakvog razvoja kvadrature kruga_y = (1 — x4), odmah jiedi odgovarajuéi tazvoj za samu krivluju y = (1 — x®)4 I I 3 —-=—x— — xt xD 8 16 128 @ (@—aye eit 2 Newton je svjestan krhkosti svoje argumentacije ..po analo; pa ¢e dvostruko. Provjeriti razvoj (2). Najprije ¢e pokazati da desna strana od (2) pomnoZena sama sa sobom daje | — x* (svi ostali lanovi ponistavaju se), a potom ¢e se uvjeriti da standardni postupak Korjenovanja formalno primijenjen na 1 — x? daje desnu stranu od (2). Na i i io standardni postupak dijeljenja i dobio razvoj Q) — = lx + t mo, wz pomod koje je dosto i do kuadkature hiperbole y= 5 re Narayne, odmah ¥ je ustanovio da razvoj (3) slijadi i iz njegovog binomnog teorema zain = — 1, U svojim ,,De analysi ...”, u kojima je objavio i upotrebljavao svoje razvoje u redove, Newton je dao i opéi postupak kojim se iz dans algcbarske jednadZbe Daa. xy" = 0 dolazi do koeficijenata odgovarajuceg reda y= dbx" Uotime da je, kako u pronalasku binomnog teorema tako i u njegovim pri nama relacija (i) igrala vainu wlogu. Newton je (naravno u dragatijem oblikn) navodi na samom pogetku-,,.De analysi...”, nazivajuci je pravilom za kvadrature jednostavnih krivulja. Kasnije, u istoj raspravi, koja objelodanjuje njegova mate- matitka otkrida iz zlatnog perioda otkri¢a ratuna, on daje opéi postupak (Kojim je to pravilo neposredna posljedica) za nalazenje relacije koja veze kvadraturu krivulje s njenom ordinatom. Taj postupak jasno pokazuje da je Newton potpuno. syjestan rerznog odnosa integriranja i diferenciranja (jako se, naravno, ne Koristi tim termi- nima). On svoju metodu objasnjava na primjeru, u kojem se jasno odituje opéenitost metode.Evo njegovog objainjenja. Na gornjoj slici je povrsina ABD = >, AB = i neka je BK — v odabrano tako da povriina BD bude jednaka povrsini BK @ = =0-y. Uzmimo, na primjer, krivulju kojoj je @) Tada je i (+0: v= se + Oy, odakle slijedi A 270r 4 vt =Fe 4 3x80 4. 3x0? +. 0°), ‘Odstranjivanjem Ganova bez 0, jednakih prema (4), pa potom dijeljenjem s 0, dobi- vamo dv + OFS = Gx? + 3x0 + 08), Sada Newton uzima Bg ,,beskonaéno malim’’, a u tom je slugaju v pa dobiva 4 dey = — xt , 3 Uvritavajuéi = iz (4) Newton konaéno nalazi y= allt, Oéito, postupak je primjenljiv na svaku polinomsku relaciju izmedu zi x. On je u biti ra@unanje derivacije, u ovom slutaju yy, dane algebarske funkcije 2 od x. Na- ravno, 7 j¢ Kvadratura tj. integral od y, pa je inverzija deriviranja i integri ogigledna. Newton je potpuno jasno vidio da problemu kvadratura treba prici na ova} invereni nagin: izradunavajuéi y za sve moguée algebarske z, on ée nati sve moguce krivulje y koje su kvadraturabilne (integcabilne). On je, primjenivsi ovaj postupak, uu naiao mnoge integrabilne krivulje, niZudi ih-u poduzu listu, koja nije mista manje do prva tablica integrala, 8Krucijalni element gore opisanog postupka jest dodavanje .malih” prirasta 0 Or varijablama x i z, | potom ponistavanje ,malog” 0 i odgovarajuci prelaz od od » uy. U svojim diskusijama ekstrema, tangenti i zakrivljenosti Newton se kori- stio tom metodom, doSavsi tako do mnogih algoritama za rjesavanje spomenutih problema (modernim rijeéima, on je razvio algoritme za nala%enje derivacije bilo koje algebarske funkeije). Tek se kasnije Newton prihvatio kriti¢ke analize svojih infinitezimalaih me jem manuskriptu ,,Methodus fluxionum et serierum infinitarum”, smijestaju u 167]. godinu, on reformulira svoje algoritme i dokaze u terminima fluenti i ovih fluksija, Fluenta je Newtonov pojam varijabilne veli- Gine u analititko} geometriji: on ih razumije kao ..veli¢ine koje proticu’”® 1. kao veligine koje se mijenjaju s vremenom. Dakle, kad razmatra veliginz na gornjoj slici Newton zamislja da se to¢ka D giba duZ krivulje, dok s¢ odgovarajuce veli- Gine (ordinata y, apscisa x, kvadratura z, ili bilo koja druga veligina povezana s krivuljom) mijenjaju tj. teku na odgovarajuéi naéin. Te tekude velitine Newton naziva fluentama, Bizinu fluente naziva fluksijom i ozmagava je toékom (npr. fluk- sije fluenata x, ), z oznacava sa X, 7, 2). Newton je smatrao da s ovakvim’ pojmom iba u vremenu mofe razrijssiti temeljne teSkoée inherentne ,.malim” ptirastima, koji su tako mali da ih mozemo zanemariti, ali nisu jednaki nuli tako da s njima ipak mozemo dijeliti, Rjedenje je njegova doktrina prvih i konaénih omjera. Naime, u fluksionom ragunu nis vazne same fluksije vee omieri. Na primier, tangenta krivulje nalazi se zakljudivanjem da je omjer ordinate i sub- Newton nadalje objasnjava da je omjer fluksija a jednak .,prvom”* ili ,,konaénom™ omjeru pritasta od y i x (usp. ,,De quadratura curvarum’, manuskript iz 1693. objavijen 1710). Dakle, on zamiilia odgovarajuée priraste BS — CE od x rod y (vidi sliku), da bi potom razmotrio njihovomier = kad obs prirasta stizu wu nul ili se pak ha pokreéu iz nule. U prvom shigaju govori @ Konaénom omjera Koji prirasti postizu upravo onda kada nestaju, u drugom © podetnom omjeru koji prirasti postizZu uprave onda kada nastaju. Omjer + jednak je bas tom konaénom x ili ekvivalentno potetnom omjeru, fako é danagnji citilac u toj argumentaciji pre- poznati implicitni pojim limesa, Newtonov je argument ipak sumnjiv, Sto su uodgili veé i njegovi suvremenici. Naime, take digo dok prirasti postoje nj konaéni omjer. a kad prestanu postojati onda ni nemaju omjera, Postoje li da