Ummf

MATEMATICKE
METODE FIZIKE
UVOD
Zvonko Glumac
Osijek, 2007. - 2013.
Mathematics is part of physics.

Vladimir Igorevich Arnold
vi
Sadr
zaj
1 Poop
ceni koordinatni sustav
1.1 Definicija poopcenog koordinatnog sustava . . . . . . . . . . . .
1.2 Operator gradijenta u poopcenom koordinatnom sustavu . . . .
1.3 Operator divergencije u poopcenom koordinatnom sustavu . . .
1.4 Operator rotacije u poopcenom koordinatnom sustavu . . . . .
1.5 Laplasijan skalarnog polja u poopcenom koordinatnom sustavu .
1.6 Laplasijan vektorskog polja u poopcenom koordinatnom sustavu
1.7 Elipticki koordinatni sustav . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
2 Funkcije kompleksne varijable 1
2.1 Kompleksna algebra . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
2.2 Derivacija kompleksne funkcije:Cauchy - Riemannovi uvjeti
2.3 Integral kompleksne funkcije: Cauchyjev integralni teorem
2.4 Cauchyjeva integralna formula . . . . . . . . . . . . . . . .
2.4.1 Primjena u teoriji potencijala . . . . . . . . . . . .
2.4.2 Cauchyev integral i derivacija funkcije . . . . . . .
2.5 Razvoj kompleksne funkcije u red . . . . . . . . . . . . . .
2.5.1 Taylorov razvoj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
2.5.2 Analiticko produljenje . . . . . . . . . . . . . . . .
2.5.3 Polovi funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
2.5.4 Laurentov razvoj . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
2.6 Preslikavanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
2.6.1 Konformno preslikavanje . . . . . . . . . . . . . . .
3 Funkcije kompleksne varijable 2
3.1 Singulariteti funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . .
3.2 Racun reziduuma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
3.2.1 Teorem o reziduumima . . . . . . . . . . . . .
3.2.2 Cauchyjeva glavna vrijednost . . . . . . . . .
3.2.3 Pole expansion . . . . . . . . . . . . . . . .
3.2.4 Product expansion . . . . . . . . . . . . . .
3.2.5 Izracunavanje nekih tipova odredenih integrala
3.3 Disperzijske relacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
3.4 Metoda najvece strmine . . . . . . . . . . . . . . . .
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
1
1
7
10
12
13
15
16
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
17
17
24
29
41
44
45
46
46
48
50
54
60
66
.
.
.
.
.
.
.
.
.
69
69
73
73
76
79
79
79
88
92
4 Diferencijalne jednad
zbe
97
4.1 Opcenito . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 97
4.2 Obicne linearne diferencijalne jednadzbe prvog reda . . . . . . . . . . . . . 99
vii

SADRZAJ
viii
4.3 Obicne linearne diferencijalne jednadzbe drugog reda - homogene .

4.3.1 Singularne tocke diferencijalne jednadzbe . . . . . . . . . . .
4.3.2 Frobeniusov metod - razvoj rjesenja u red . . . . . . . . . .
4.3.3 Frobenius - jednodimenzijski slobodni harmonijski oscilator .
4.3.4 Frobenius - Besselova jednadzba . . . . . . . . . . . . . . . .
4.3.5 Frobenius - bitni singularitet . . . . . . . . . . . . . . . . . .
4.3.6 Drugo rjesenje u obliku razvoja u red . . . . . . . . . . . . .
4.4 Obicne linearne diferencijalne jednadzbe drugog reda - nehomogene
4.4.1 Varijacija konstante . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
4.4.2 OLDJ: Greenove funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
4.5 Parcijalne linearne diferencijalne jednadzbe . . . . . . . . . . . . . .
4.5.1 Razdvajanje varijabli . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
4.5.2 Laplaceova i Poissonova jednadzba . . . . . . . . . . . . . .
4.5.3 Difuzijska jednadzba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
4.5.4 PLDJ: Greenove funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
4.6 Numericka rjesenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
103
109
111
113
117
121
124
129
129
131
136
139
144
144
144
156
5 Ortogonalne funkcije
5.1 Samoadjungirane diferencijalne jednadzbe . . . . . .
5.2 Hermitski operatori . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
5.3 Linearno nezavisan skup funkcija . . . . . . . . . . .
5.4 Gram-Schmidtov postupak ortogonalizacije . . . . . .
5.4.1 Potpunost skupa svojstvenih funkcija . . . . .
5.4.2 Nejednakosti . . . . . . . . . . . . . . . . . .
5.5 Razvoj Greenove funkcije po svojstvenim funkcijama
5.6 Greenove funkcije u jednoj dimenziji . . . . . . . . .
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
159
. 159
. 167
. 172
. 174
. 181
. 183
. 188
. 191
6 Teorija raspodjela
6.1 Definicija Diracove delta funkcije .
6.2 Racunanje s delta funkcijom . . . .
6.3 Delta funkcija u visim dimenzijama
6.4 Reprezentacije delta funkcije . . . .
6.5 Delta funkcija u primjenama . . . .
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
203
203
208
212
213
216
7 Specijalne funkcije
7.1 Gama funkcija (faktorijeli) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
7.1.1 Definicija i osnovna svojstva . . . . . . . . . . . . . . . . .
7.1.2 Digama i poligama funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . .
7.1.3 Stirlingovi redovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
7.1.4 Beta funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
7.1.5 Nepotpune gama funkcije i s njima povezane funkcije . . .
7.2 Besselove funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
7.2.1 Besselove funkcije prve vrste J (x) . . . . . . . . . . . . .
7.2.2 Ortogonalnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
7.2.3 Neumannove funkcije, Besselove funkcije druge vrste N (x)
7.2.4 Hankelove funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
7.2.5 Modificirane Besselove funkcije I (x) i K (x) . . . . . . . .
7.2.6 Asimptotski razvoji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
7.2.7 Sferne Besselove funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
223
223
223
231
231
231
232
234
234
242
245
245
245
245
245
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

SADRZAJ
ix
7.3 Legendreovi polinomi . . . . . . . . . . . . . . . . . .

7.3.1 Funkcija izvodnica (generatrisa) . . . . . . . .
7.3.2 Rekurzije i posebna svojstva . . . . . . . . . .
7.3.3 Ortogonalnost . . . . . . . . . . . . . . . . . .
7.3.4 Alternativna definicija Legendreovih polinoma
7.3.5 Pridruzeni Legendreovi polinomi . . . . . . . .
7.3.6 Kugline funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . .
7.3.7 Operatori momenta kolicine gibanja . . . . . .
7.3.8 Adicijski teorem za kugline funkcije . . . . . .
7.3.9 Integrali umnoska tri kugline funkcije . . . . .
7.3.10 Legendreove funkcije druge vrste Ql (x) . . . .
7.3.11 Vektorske kugline funkcije . . . . . . . . . . .
7.4 Hermiteovi polinomi . . . . . . . . . . . . . . . . . .
7.5 Laguerreovi polinomi . . . . . . . . . . . . . . . . . .
7.5.1 Pridruzeni Laguerreovi polinomi . . . . . . . .
sevljevi polinomi . . . . . . . . . . . . . . . . . .
7.6 Cebi
7.7 Hipergeometrijska funkcija . . . . . . . . . . . . . . .
7.8 Konfluentna hipergeometrijska funkcija . . . . . . . .
7.9 Specijalne funkcije - sazetak . . . . . . . . . . . . . .
8 Fourierovi redovi
8.1 Opca svojstva . . . . . . . . . . . . . .
8.2 Prednosti koristenja Fourierovih redova
8.3 Primjene Fourierovih redova . . . . . .
8.3.1 Riemannova zeta funkcija . . .
8.3.2 Abelov teorem . . . . . . . . . .
8.4 Svojstva Fourierovih redova . . . . . .
8.5 Gibbsova pojava . . . . . . . . . . . . .
8.6 Diskretne Fourierove preobrazbe . . . .
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
9 Integralne preobrazbe
9.1 Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
9.2 Fourierova preobrazba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
9.2.1 Razvoj Fourierovog integrala . . . . . . . . . . . . . . . . . .
9.2.2 Fourierova preobrazba - teorem inverzije . . . . . . . . . . .
9.2.3 Fourierova preobrazba derivacije . . . . . . . . . . . . . . . .
9.2.4 Teorem konvolucije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
9.2.5 p reprezentacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
9.2.6 Funkcija transfera . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
9.2.7 Fourierova preobrazba elementarnih funkcija . . . . . . . . .
9.2.8 Rjesavanje parcijalnih diferencijalnih jednadzba . . . . . . .
9.3 Laplaceova preobrazba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
9.3.1 Elementarna Laplaceova preobrazba . . . . . . . . . . . . . .
9.3.2 Laplaceova preobrazba derivacije . . . . . . . . . . . . . . .
9.3.3 Ostala svojstva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
9.3.4 Konvolucijski ili f altung teorem . . . . . . . . . . . . . . . .
9.3.5 Inverzna Laplaceova preobrazba . . . . . . . . . . . . . . . .
9.3.6 Laplaceova preobrazba - rjesavanje parcijalnih diferencijalnih
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
246
246
255
259
271
273
276
280
280
280
280
280
281
294
302
318
318
318
318
.
.
.
.
.
.
.
.
321
. 321
. 329
. 332
. 337
. 341
. 341
. 343
. 343
347
. . . . 347
. . . . 350
. . . . 350
. . . . 353
. . . . 358
. . . . 361
. . . . 364
. . . . 369
. . . . 373
. . . . 373
. . . . 373
. . . . 373
. . . . 383
. . . . 388
. . . . 398
. . . . 403
jednadzba406

SADRZAJ
10 Integralne jednad
zbe
409
10.1 Teorem konvolucije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 409
11 Varijacijski ra
cun
11.1 Jedna ovisna i jedna neovisna varijabla . . .
11.2 Primjene Eulerove jednadzbe . . . . . . . . .
11.3 Jedna neovisna i nekoliko ovisnih varijabla .
11.4 Jedna ovisna i nekoliko neovisnih varijabla .
11.5 Vise od jedne ovisne i vise od jedne neovisne
11.6 Lagrangeovi mnozitelji . . . . . . . . . . . .
11.7 Varijacije uz uvjete . . . . . . . . . . . . . .
11.8 Rayleigh-Ritzova varijacijska tehnika . . . .
. . . . .
. . . . .
. . . . .
. . . . .
varijable
. . . . .
. . . . .
. . . . .
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
411
411
415
417
421
424
425
429
435
12 Kaos
443
12.1 Logisticko preslikavanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 443
12.2 Fraktali . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 460
A Matemati
cki dodatak
465
A.1 Taylorov razvoj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 465
A.2 Integrali . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 466
A.3 Zaokvirene formule iz ove knjige . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 468
Ovo su biljeske s autorovih predavanja iz kolegija Matematicke metode fizike, sa petog

semestra profesorskog smjera studija fizike sveucilista u Osijeku. Biljeske nisu strucno
recenzirane i daju se na uvid studentima kao orjentacija za pripremanje ispita.
Sva prava pridrzana.
xi
xii
SADRZAJ
Predgovor
Cilj ove knjige je olaksati pracenje predavanja i polaganje ispita iz kolegija Matematicke
metode fizike, studentima fizike sveucilista u Osijeku.
Za njezino pracenje je dovoljno elementarno poznavanje vektorskog i integro-diferencijanog
racuna, kao i osnovnih pojmova opce fizike.
Iz svojeg visegodisnjeg rada sa studentima, autor je dosao do nedvojbenog zakljucka da
opsirnost knjige nikako ne moze biti njezin nedostatak. Stoga su i mnoga objasnjenja,
racuni i izvodi dani dosta detaljno, uz izostanak samo najelementarnijih algebarskih manipulacija.
Vise detalja o pojedinim temama obradenim u ovoj knjizi, zainetersirani citatelj moze
naci u nekoj od knjiga navedenih u popisu literature.
Napomena:
Pojavljivanje u tekstu imenica kao sto su citatelj, student i slicnih, podrazumjeva i osobe
zenskog i osobe muskog spola, dakle: citateljica, studentica i slicno.
u Osijeku, prosinca 2005.

Autor
xiii
Poglavlje 1
Poop
ceni koordinatni sustav
1.1
Definicija poop
cenog koordinatnog sustava
Polozaj tocke u trodimnezijskom prostoru je jednoznacno odreden zadavanjem tri broja

(koordinate) koji, uz dodatna pravila za njihovo odredivanje, jednoznacno opisuju polozaj
tocke u prostoru. Te tri koordinate zajedno s pravilima za njihovo odredivanje, nazivamo
koordinatnim sustavima. Do sada smo se upoznali s tri1 koordinatna sustava: pravokutnim, sfernim i cilindricnim, a u ovom odjeljku cemo problemu koordinatnog sustava
prici nesto opcenitije. Opcenito cemo koordinate oznaciti s q1 , q2 i q3 . Njihova veza s
pravokutnim koordinatama je oblika
x = x(q1 , q2 , q3 ),
y = y(q1 , q2 , q3 ),
z = z(q1 , q2 , q3 ),
(1.1)
q1 = q1 (x, y, z),
q2 = q2 (x, y, z),
q3 = q3 (x, y, z).
Za sferni koordinatni sustav, to su relacije

x = r sin cos ,
y = r sin sin ,
z = r cos ,
x2 + y 2 + z 2 ,
p
x2 + y 2
,
= arctan
z
y
= arctan ,
x
r=
(1.2)
a za cilindricni koordinatni sustav, to su relacije

p
x2 + y 2,
y
= arctan ,
x
x = cos ,
y = sin ,
z = z.
(1.3)
Koordinatnom linijom nazivamo skup tocaka u prostoru za koje su dvije koordinatne

konstantne, a treca se mijenja. Jedinicnim vektorima ~e j nazivamo vektore jedinicnog
iznosa koji leze na tangenti koordinatne linije qj (u danoj tocki) i imaju smjer porasta te
koordinate. Ako zelimo da vektori ~e j budu bazni vektori, pokazat cemo da se preobrazbe
(1.1) ne mogu odabrati proizvoljno, vec moraju zadovoljavati odredene uvjete.
1 Vidjeti
npr. u [4].

POGLAVLJE 1. POOPCENI
KOORDINATNI SUSTAV
Koordinatnom polohom cemo nazivati skup tocaka u prostoru, za koje su dvije koordinate promjenjive, a treca je konstantna.
Povezimo bazne vektore pravokutnog i poopcenog koordinatnog sustava. Polazeci od

radij-vektora u pravokutnoj bazi
~r = x ~ex + y ~ey + z ~ez ,
izracunajmo (d~r) 2
d~r = dx ~ex + dy ~ey + dz ~ez
(d~r) 2 = dx2 + dy 2 + dz 2 .
(1.4)
No, pravokutne koordinate su, preko (1.1), dane kao funkcije poopcenih, pa je zato
dx =
x
x
x
dq1 +
dq2 +
dq3 ,
q1
q2
q3
dy =
y
y
y
dq1 +
dq2 +
dq3 ,
q1
q2
q3
dz =
z
z
z
dq1 +
dq2 +
dq3 .
q1
q2
q3
Uvrstavanje gornjih parcijalnih derivacija u izraz za (d~r) 2 , daje kvadrat diferencijalne

promjene radij-vektora izrazen preko promjene poopcenih koordinata. Taj se izraz moze
e-ovih parametara ili faktora skale, hj i hi,j , koji su
pregledno napisati pomocu Lam
definirani na slijedeci nacin
s
2
2
2
x
y
z
h1 =
+
+
,
q1
q1
q1
s
2
2
2
x
y
z
h2 =
+
+
,
(1.5)
q2
q2
q2
s
2
2
2
y
z
x
h3 =
+
+
,
q3
q3
q3
hi,j =
x x
y y
z z
+
+
,
qi qj qi qj qi qj
i, j = 1, 2, 3.
Primjetimo da je
hi,j = hj,i
i da je
hi,i = h2i .
Tako je npr. prema (1.2) za sferni (SKS) i prema (1.3) za cilindricni (CKS) koordinatni

1.1. DEFINICIJA POOPCENOG
KOORDINATNOG SUSTAVA
sustav
SKS : q1 = r,
q2 = ,
q3 = ,
h1 = 1,
h2 = r,
h3 = r sin ,
CKS : q1 = ,
q2 = ,
q3 = z,
h1 = 1,
h2 = ,
h3 = 1.
Primjer: 1.1 Pokazite da je u sfernom i cilindricnom koordinatnom sustavu hi,j = 0 za

i 6= j.
R: dovrsiti
Pomocu Lame-ovih parametara, izraz (1.4) (d~r) 2 se moze pregledno napisati kao
(d~r) 2 = h21 dq12 + h22 dq22 + h23 dq32 + 2 h1,2 dq1 dq2 + 2 h1,3 dq1 dq3 + 2 h2,3 dq2 dq3 .
Fizicko znacenje Lamee-ovih parametara jeste duljina pomaka duz odredene poopcene
koordinate. Neka se mijenja samo koordinata qj (a preostale dvije su konstantne). Tada
je
d~r = hj dqj ~e j
(d~r) 2 = h2j dqj2 .
Sada, pomocu skalarnog umnoska, lako mozemo izracunati kosinuse kutova koje jedinicni
vektor ~e j zatvara s baznim vektorima pravokutnog koordinatnog sustava. Ako se mijenja
samo qj koordinata, tada je
hj dqj ~e j ,
~ex
d~r =
.
y
z
x
dq
~
e
+
dq
~
e
+
dq
~
e
,
~ex .
dx
~
e
+
dy
~
e
+
dz
~
e
=
j x
j y
j z
x
y
z
qj
qj
qj
Skalarni umnozak daje kosinus kuta izmedu baznih vektora

~e j ~ex = cos(~e j , ~ex ).
Izjednacavanjem gornjih skalarnih umnozaka, dolazi se do relacije

hj dqj cos(~e j , ~ex ) =
x
dqj
qj
cos(~e j , ~ex ) =
1 x
.
hj qj
Slicnim postupkom se i za kutove izmedu ~e j i ~ey i ~ez dobije

cos(~e j , ~ey ) =
1 y
,
hj qj
cos(~e j , ~ez ) =
1 z
hj qj

KOORDINATNI SUSTAV
Gornje rezultate mozemo pregledno prikazati slijedecom tablicom skalarnih umnozaka

~ex
~ey
~ez
~e 1
1 x
h1 q1
1 y
h1 q1
1 z
h1 q1
~e 2
1 x
h2 q2
1 y
h2 q2
1 z
h2 q2
~e 3
1 x
h3 q3
1 y
h3 q3
1 z
,
h3 q3
(1.6)
ili matricno
~e 1
~e 2
~e 3
=M
~ex
~ey
~ez
1 x
h1 q1
1 x
M =
h2 q2
1 x
h3 q3
1 y
h2 q2
1 y
h3 q3
Iz tablice 1.6 je lako ocitati i inverznu relaciju
1 x
h1 q1
~ex
~e 1
1 y
T
~ey = M T ~e 2 ,
M
=
h1 q1
~ez
~e 3
1 z
h1 q1
pa zakljucujemo da mora vrijediti
~ex
~e 1
~e 2 = M ~ey
~ez
~e 3
~ex
~ey
~ez
~e 1
T
= M ~e 2
~e 3
= MMT
1 z
h1 q1
1 z
.
h2 q2
1 z
1 y
h1 q1
h3 q3
1 x
h3 q3
1 y
h3 q3
1 z
h3 q3
1 x
h2 q2
1 y
h2 q2
1 z
h2 q2
~e 1
~e 2
~e 3
= MTM
~ex
~ey
~ez
(1.7)
(1.8)

1.1. DEFINICIJA POOPCENOG
KOORDINATNOG SUSTAVA
tj. da mora biti

M M T = M T M = 1.
Izracunajmo najprije dijagonalne elemente M M T :
2
2
2

1 y
1 z
1 x
+
+
=
(1, 1) :
h1 q1
h1 q1
h1 q1

2
2
2
1 x
1 y
1 z
(2, 2) :
+
+
=
h2 q2
h2 q2
h2 q2

2
2
2
1 x
1 y
1 z
(3, 3) :
+
+
=
h3 q3
h3 q3
h3 q3
1
h21
1
h22
1
h23
"
"
"
x
q1
x
q2
x
q3
2
2
2
+
+
+

y
q1
y
q2
y
q3
2
2
2
+
+
+

z
q1
z
q2
z
q3
2 #
2 #
2 #
Od nedijagonalnih elemenata cemo izracunati samo jedan primjer, koji je zatim lako
poopciti i na ostale nedijagonalne elemente

h1,2
x x
y y
z z
1
+
+
= (1.5) =
(1, 2) :
h1 h2 q1 q2 q1 q2 q1 q2
h1 h2
i slicno za ostale nedijagonalne elemente. Ocito je da relacija M M T = 1, vodi na
zahtjev
hi,j = 0,
i=
6 j.
(1.9)
Proizvoljni vektor V~ mozemo razviti i po pravokutnoj i po poopcenoj bazi
V~ = Vx ~ex + Vy ~ey + Vz ~ez = V1 ~e 1 + V2 ~e 2 + V3 ~e 3 .
Pomocu relacija (1.7) i (1.8) koje povezuju obje baze, lako je dobiti
nentama vektora u tim bazama
V1
Vx
Vx
V1
Vy = M T V2
V2 = M Vy ,
V3
Vz
Vz
V3
i veze medu kompo
Potrazimo koje uvjete moraju zadovoljavati Lame-ovi parametri, pa da ~e j cine desnu bazu
trodimenzijskog prostora. Da bi se izvelo, treba dokazati dvije stvari:
(1) da cine potpun skup, tj. da se svaki vektor prostora moze prikazati kao linearna kombinacija vektora baze, i (2) da su ortonormirani).
Potpunost: ... dovrsiti ....
Ortonormiranost:
~e i ~e j =? = i,j .
Sukladno relacijama (1.6) i ortonormiranosti vektora ~ex , ~ey , ~ez , skalarni umnozak ~e i i ~e j
= (1.5) = 1,
= (1.5) = 1,
= (1.5) = 1,

KOORDINATNI SUSTAV
je
~e i ~e j

1 y
1 z
1 x
1 y
1 z
1 x
~ex +
~ey +
~ez
~ex +
~ey +
~ez
=
hi qi
hi qi
hi qi
hj qj
hj qj
hj qj

1
hi,j
x x
y y
z z
=
(1.10)
= (1.5) =
+
+
= (1.9) = 0,
hi hj qi qj qi qj qi qj
hi hj

pa ~e j cine ortonormiran skup. Uz ovaj uvjet je

(d~r) 2 = h21 dq12 + h22 dq22 + h23 dq32 .
d~r = h1 dq1 ~e 1 + h2 dq2 ~e 2 + h3 dq3~e 3 ,
Pokazimo jos i da vektori ~e j cine desnu bazu, tj. da vrijede relacije

~e 1 ~e 1 = 0,
~e 2 ~e 1 = ~e 3 ,
~e 3 ~e 1 = ~e 2 ,
~e 1 ~e 2 = ~e 3 ,
~e 1 ~e 3 = ~e 2 ,
~e 2 ~e 2 = 0,
~e 3 ~e 3 = ~e 1 ,
~e 3 ~e 2 = ~e 1 ,
~e 3 ~e 3 = 0.
Izravnim uvrstavanjem se dobiva

1 y
1 z
1 x
1 y
1 z
1 x
~ex +
~ey +
~ez
~ex +
~ey +
~ez = = 0
~e j ~e j =
hj qj
hj qj
hj qj
hj qj
hj qj
hj qj
Za i 6= j se dobiva

1 x
1 x
1 y
1 z
1 y
1 z
~e i ~e j =
~ex +
~ey +
~ez
~ex +
~ey +
~ez
hi qi
hi qi
hi qi
hj qj
hj qj
hj qj

y z
z y
z x
x z
x y
y x
1
~ex +
~ey +
~ez .
=
hi hj
qi qj
qi qj
qi qj
qi qj
qi qj
qi qj
Lako se pokazuje da je ~e i (~e i ~e j ) = ~e j (~e i ~e j ) = 0. Npr.

1
x y z
y z x
z y
x z
~e i (~e i ~e j ) = 2
+
hi hj qi qi qj
qi qj
qi qi qj
qi qj

y x
z x y
= 0.
+
qi qi qj
qi qj
To znaci da je vektor ~e i ~e j okomit i na ~e i i na ~e j , pa zbog ortonormiranosti mora biti
jednak ~e k za k 6= i, j, predznak plus dolazi ako vektori cine desnu bazu, a predznak
minus, ako cine lijevu bazu (? uvesti tenzor ijk ). ... dovrsiti ...
Primjer: 1.2 Parabolicni koordinatni sustav: pokazite da izbor koordinata

q1 = r + z,
q2 = r z,
vodi na ortonormiranu bazu ~e j .
R: dodati sliku i dovrsiti
y
q3 = arctan ,
x

1.2. OPERATOR GRADIJENTA U POOPCENOM
KOORDINATNOM SUSTAVU
Neka proizvoljni vektor V~ ovisi o vremenu t

V~ (t) = V1 (t) ~e 1 (t) + V2 (t) ~e 2 (t) + V3 (t) ~e 3 (t),
Izracunajmo njegovu vremensku derivaciju
~ (t)
d V1
d V2
d V3
d ~e 1
d ~e 2
d ~e 3
dV
=
~e 1 +
~e 2 +
~e 3 + V1
+ V2
+ V3
.
dt
dt
dt
dt
dt
dt
dt
Lako je opcenito pokazati da je derivacija jedinicnog vektora okomita na sam vektor:
derivacijom uvjeta normiranosti slijedi

d
~e j ~e j = 1,
dt
d ~e j
d ~e j
~e j + ~e j
=0
dt
dt
2~e j
d ~e j
=0
dt
~e j
d ~e j
.
dt
Iz ovoga zakljucujemo da derivacija vektora ~e j lezi u (~e i , ~e k ) ravnini

d ~e j
= ~e i + ~e k ,
dt
1.2
, = const.
Operator gradijenta u poop

cenom koordinatnom sustavu
Neka je zadana skalarno polje poopcenih koordinata, s(q1 , q2 , q3 ). Zadatak je naci gradijent
tog polja u poopcenom koordinatnom sustavu. Zapocet cemo s onime sto znamo, a to je
gradijent u pravokutnom koordinatnom sustavu (vidjeti npr. u [4])

s
s
grad s = s = ~ex
s = ~ex
+ ~ey
+ ~ez
+ ~ey
+ ~ez
.
x
y
z
x
y
z

KOORDINATNI SUSTAV
Sada, prema (1.1), pravokutne koordinate shvacamo kao funkcije poopcenih
s
f
s
s = ~ex
+ ~ey
+ ~ez
x
y
z

s q2
s q3
s q1
+
+
= ~ex
q1 x
q2 x
q3 x

s q1
s q2
s q3
+ ~ey
+
+
q1 y
q2 y
q3 y

s q2
s q3
s q1
+
+
+ ~ez
q1 z
q2 z
q3 z

s
q1
q1
q1
=
~ex
+ ~ey
+ ~ez
q1
x
y
z

q2
q2
q2
s
~ex
+ ~ey
+ ~ez
+
q2
x
y
z

s
q3
q3
q3
+
~ex
+ ~ey
+ ~ez
q3
x
y
z
=
s
q1 +
q2 +
q3 ,
q1
q2
q3
(1.11)
gdje smo s qj oznacili gradijent j-te poopcene koordinate u pravokutnom koordinatnom

sustavu
qj
qj
qj
qj = ~ex
+ ~ey
+ ~ez
,
j = 1, 2, 3.
x
y
z
No, svaki vektor, pa tako i qj se moze razviti po vektorima baze poopcenog koordinatnog
sustava, tj. mora postojati zapis oblika
qj = g1 ~e 1 + g2 ~e 2 + g3 ~e 3 ,

1.2. OPERATOR GRADIJENTA U POOPCENOM
za koeficijente gj koje cemo sada izracunati. Zbog ortonormiranosti vektora baze ~e j ,

komponente razvoja je lako dobiti skalarnim umnoskom. Tako je
q1
q1
q1
+ ~e 1 ~ey
+ ~e 1 ~ez
= (1.6) =
~e 1 ( q1 ) = g1 = ~e 1 ~ex
x
y
z
1 x q1
1 y q1
1 z q1
=
+
+
h1 q1 x
h1 q1 y
h1 q1 z

1 q1 x
q1 y
q1 z
=
+
+
h1 x q1
y q1
z q1
1 q1 (x, y, z)
1
=
= .
h1
q1
h1
1 q1
1
~e 2 ( q1 ) = g2 =
=
0 = 0.
h2 q2
h2
1
1 q1
=
0 = 0.
~e 3 ( q1 ) = g3 =
h3 q3
h3
Gradijent koordinate q1 je usmjeren u pravcu vektora ~e 1 , a iznos mu je jednak 1/h1
1
q1 =
~e 1 .
h1
Na slican se dobiju i gradijenti preostale dvije poopcene koordinate
1
~e 2 ,
q2 =
h2
1
q3 =
~e 3 .
h3
Sada se mozemo vratiti izrazu za gradijent skalarnog polja (1.11) i napisati konacni izraz
za operator gradijenta u poopcenom koordinatnom sustavu
s =
~e 2
~e 3
~e 1
+
+
h1 q1 h2 q2 h3 q3
s.
(1.12)

KOORDINATNI SUSTAV
10
Primjenjena na sferni (SKS) i cilindricni (CKS) koordinatni sustav, gornja relacija daje
SKS : ~e 1 = ~e r ,
h1 = 1,
~e 2 = ~e ,
h2 = r,
~e 3 = ~e
h3 = r sin
~e
~e
+
+
,
= ~e r
r
r r sin
CKS : ~e 1 = ~e ,
h1 = 1,
~e 2 = ~e ,
h2 = ,
~e 3 = ~ez
h3 = 1
~e
= ~e
+
+ ~ez
.
1.3
(1.13)
(1.14)
Operator divergencije u poop

Neka je zadano vektorsko polje

V~ (q1 , q2 , q3 ) = V1 ~e 1 + V2 ~e 2 + V3 ~e 3 .
Zelimo
izracunati njegovu divergenciju V~ u poopcenom koordinatnom sustavu
~
V = (V1 ~e 1 + V2 ~e 2 + V3 ~e 3 )
= ( V1 ) ~e 1 + ( V2 ) ~e 2 + ( V3 ) ~e 3
(1.15)
+ V1 ( ~e 1 ) + V2 ( ~e 2 ) + V3 ( ~e 3 ).
Same komponente Vj vektora V~ su skalarna polja, a gradijent skalarnog polja smo upravo
izracunali u odjeljku 1.2, pa nam preostaje jos izracunati izraze oblika ~e j . Iz tog istog
odjeljka 1.2 znamo i da je q1 = ~e 1 /h1 , a buduci da je rotacija gradijenta jednaka nuli,

slijedi da je i

1
0 = q1 =
~e 1 .
h1
Nadalje je
1
1
1

~e 1 =
~e 1 + ( ) ~e 1
h1
h1
h1
1
1
~e 1 2 ( h1 ) ~e 1
0 =
h1
h1
0 =
1
~e 1 = ( h1 ) ~e 1 .
h1

1.3. OPERATOR DIVERGENCIJE U POOPCENOM
11
Gradijent h1 mozemo raspisati pomocu (1.12)
~e 1 h1 ~e 2 h1 ~e 3 h1
+
+
,
h1 =
h1 q1
h2 q2
h3 q3
sto konacno vodi na

1 ~e 1 h1 ~e 2 h1 ~e 3 h1
1 h1
1 h1
~e 1 =
~e 1 =
+
+
~e 2
~e 3 .
h1 h1 q1
h2 q2
h3 q3
h1 h3 q3
h1 h2 q2
Slicnim se nacinom racunaju i rotacije preostala dva jedinicna vektora
~e 1 =
1 h1
1 h1
~e 2
~e 3 ,
h1 h3 q3
h1 h2 q2
~e 2 =
1 h2
1 h2
~e 3
~e 1 ,
h2 h1 q1
h2 h3 q3
~e 3 =
1 h3
1 h3
~e 1
~e 2 .
h3 h2 q2
h3 h1 q1
(1.16)
Pomocu gornjih izraza i jednakosti2
(~a ~b ) = ~b ( ~a ) ~a ( ~b ),
mozemo izracunati divergencije jedinicnih vektora
~e 1 = (~e 1 ~e 3 ) = ~e 3 ( ~e 2 ) ~e 2 ( ~e 3 )
= ~e 3
=
1 h2
1 h2
~e 3
~e 1
h2 h1 q1
h2 h3 q3
~e 2
1 h3
1 h3
~e 1
~e 2
h3 h2 q2
h3 h1 q1
1 h2
1 h3
+
h1 h2 q1
h1 h3 q1
Slicnim se postupkom racunaju i divergencije preostala dva jedinicna vektora, sto sve
zajedno daje
~e 1 =
1 h2
1 h3
+
,
h1 h2 q1
h1 h3 q1
~e 2 =
1 h3
1 h1
+
,
h2 h3 q2
h1 h2 q2
~e 3 =
1 h1
1 h2
+
.
h1 h3 q3
h2 h3 q3
Vratimo se izrazu (1.15). Izravnim uvrstavanjem izraza (1.12) za divergenciju svake kom
ponente polja Vj i gornjih izraza za divergencije jedinicnih vektora ~e j , dobiva se za
2 Vidjeti
npr. [4].

KOORDINATNI SUSTAV
12
divergenciju vektorskog polja

~
V =
1
h1 h2 h3
(V1 h2 h3 ) +
(h1 V2 h3 ) +
(h1 h2 V3 ) .
q1
q2
q3
(1.17)
SKS : ~e 1 = ~e r ,
~e 2 = ~e ,
h1 = 1,
h2 = r,
~e 3 = ~e
h3 = r sin

~
1
1
1 V

V = 2
r 2 Vr +
sin V +
,
r r
r sin
r sin
CKS : ~e 1 = ~e ,
~e 2 = ~e ,
h1 = 1,
h2 = ,
~e 3 = ~ez
h3 = 1
1V
~
Vz
1
V +
+
.
V =

z
1.4
Operator rotacije u poop

Proizvoljni vektor V~ u poopcenom koordinatnom sustavu je oblika

V~ = V1 ~e 1 + V2 ~e 2 + V3 ~e 3 .
Primjenom poznate3 relacije
(a ~b ) = a( ~b ) + ( a) ~b ,
na V~ , dobiva se
V~
(V1~e 1 + V2~e 2 + V3~e 3 )
= ( V1 ) ~e 1 + V1 ~e 1
+ ( V2 ) ~e 2 + V2 ~e 2
+ ( V3 ) ~e 3 + V3 ~e 3 .
3 Vidjeti
npr. [4].

1.5. LAPLASIJAN SKALARNOG POLJA U POOPCENOM
13
Clanovi
oblika Vj se racunaju uvrstvanjam u (1.12), a clanovi oblika ~e j , uvrstavanjem
u (1.16)

~
e
~
e
~
e
1
1
h
1
2
3
1
1
1
1
1
V~ =
~e 1 + V1
+
+
~e 2
~e 3
h1 q1
h2 q2
h3 q3
h1 h3 q3
h1 h2 q2

1 h2
1 h2
~e 1 V2 ~e 2 V2 ~e 3 V2
+
+
~e 2 + V2
~e 3
~e 1
+
h1 q1
h2 q2
h3 q3
h1 h2 q1
h2 h3 q3

1 h3
1 h3
~e 1 V3 ~e 2 V3 ~e 3 V3
+
+
~e 3 + V3
~e 3
~e 2
+
h1 q1
h2 q2
h3 q3
h2 h3 q2
h1 h3 q1
Sredivanjem gornjeg izraza, dobiva se rotacija vektora izrazena u poopcenom koordinatnom sustavu
~e 1
V~ =
h2 h3

~e 2
~e 3
V3 h3 V2 h2
V1 h1 V3 h3
V2 h2 V1 h1
+
+
.
q2
q3
h1 h3
q3
q1
h1 h2
q1
q2
(1.18)
Primjenjena na sferni i cilindricni koordinatni sustav, gornja relacija daje

SKS : ~e 1 = ~e r ,
h1 = 1,
V~ =
~e 2 = ~e ,
h2 = r,
~e r
r sin
CKS : ~e 1 = ~e ,
h1 = 1,
h3 = r sin

~e
~e r V Vr
V sin V
Vr
r V
+
+
.
sin
r sin
r
r
r
~e 2 = ~e ,
h2 = ,
~e
V~ =
1.5
~e 3 = ~e
~e 3 = ~ez
h3 = 1

Vz
V Vz
~ez V V
V
+ ~e
+
.
z
z
Laplasijan skalarnog polja u poop

Rezultat dvostrukog uzastopnog djelovanja operatorom nabla na skalarno polje poopcenih

koordinata s(q1 , q2 , q3 ) oznacavamo s

( s) = 2 s

KOORDINATNI SUSTAV
14
i zovemo laplasijan skalarnog polja s. Izraz za 2 s je lako dobiti kombiniranjem izraza

(1.12) za gradijent skalarnog polja
~e 1 s ~e 2 s ~e 3 s
+
+
s =
h1 q1 h2 q2 h3 q3
i izraza (1.17) za divergenciju vektorskog polja

~
1
(V1 h2 h3 ) +
(h1 V2 h3 ) +
(h1 h2 V3 ) .
V =
h1 h2 h3 q1
q2
q3
Uvrsti li se u zraz za divergenciju
V1 =
1 s
,
h1 q1
V2 =
1 s
,
h2 q2
V3 =
1 s
,
h3 q3
lako se dolazi do konacnog izraza za laplasijan skalarnog polja u poopcenim koordinatama

1
s=
h1 h2 h3
2
q1
h2 h3 s
h1 q1
+
q2
h1 h3 s
h2 q2
+
q3
h1 h2 s
h3 q3

.
(1.19)
ili krace

3
X
h1 h2 h3 s
1
s=
h1 h2 h3 i=1 qi
h2i
qi
2
SKS : ~e 1 = ~e r ,
~e 2 = ~e ,
h1 = 1,
h2 = r,
1
s= 2
r r
CKS : ~e 1 = ~e ,
s
r
r
~e 3 = ~e
h3 = r sin
+ 2
r sin
~e 2 = ~e ,

s
1
2s
sin
+ 2 2
. (1.20)
r sin 2
~e 3 = ~ez
h1 = 1,
h2 = ,
1
s=

s
1 2 s
2 s
+ 2
+
.
2 z 2
h3 = 1
(1.21)

1.6. LAPLASIJAN VEKTORSKOG POLJA U POOPCENOM
1.6
15
Laplasijan vektorskog polja u poop

Da bismo izracunali laplasijan vektorskog polja V~ (q1 , q2 , q3 ) u poopcenim koordinatama,

posluzit cemo se ranije poznatom relacijom

2 V~ = ( V~ ) ( V~ ).
(1.22)
Izraze za gradijent (1.12)
~e 1 s ~e 2 s ~e 3 s
s =
+
+
,
h1 q1 h2 q2 h3 q3
divergenciju (1.17)
~
V =
1
h1 h2 h3
(V1 h2 h3 ) +
(h1 V2 h3 ) +
(h1 h2 V3 ) ,
q1
q2
q3
i rotaciju (1.18)
~e 1
V~ =
h2 h3

~e 2
~e 3
V3 h3 V2 h2
V1 h1 V3 h3
V2 h2 V1 h1
+
+
.
q2
q3
h1 h3
q3
q1
h1 h2
q1
q2
u poopceniom koordinatama vec imamo izracunate, pa je opet potrebno (samo) kombinirati te izraze. Tako se npr. za gradijent divergencije vektora V~ dobije

~
1
~e 1
(V1 h2 h3 ) +
(h1 V2 h3 ) +
(h1 h2 V3 )
( V ) =
h1 q1 h1 h2 h3 q1
q2
q3

~e 2
1
+
(V1 h2 h3 ) +
(h1 V2 h3 ) +
(h1 h2 V3 )
h2 q2 h1 h2 h3 q1
q2
q3

1
~e 3
(V1 h2 h3 ) +
(h1 V2 h3 ) +
(h1 h2 V3 ) .
+
h3 q3 h1 h2 h3 q1
q2
q3
Slicno se i za rotaciju rotacije V~ dobije

~
e
h
1
3
( V~ ) =
(V2 h2 )
h2 h3 q2 h1 h2 q1

h1
~e 2
(V3 h3 )
+
h1 h3 q3 h2 h3 q2

h2
~e 3
(V1 h1 )
+
h1 h2 q1 h1 h3 q3
h2
(V1 h1 )
q2
q3 h1 h3

h3
(V2 h2 )
q3
q1 h1 h2

h1
(V3 h3 )
q1
q2 h2 h3

(V1 h1 )
(V3 h3 )
q3
q1
(V2 h2 )
(V1 h1 )
q1
q2
(V3 h3 )
(V2 h2 )
q2
q3
Izravnim uvrstavanjem gornjih izraza u (1.22), dobiva se konacni izraz za 2 V~ u poopcenim

koordinatama
n
o
n
o
n
o
2 V~ = ~e 1 2 V~
+ ~e 2 2 V~
+ ~e 3 2 V~
,
1
(1.23)

KOORDINATNI SUSTAV
16
gdje su
n
o
2 V~
2 V~
2~

1
1
h1 q1 h1 h2 h3

1
h3
h2 h3 q2 h1 h2

1
1
h2 q2 h1 h2 h3

1
h1
h1 h3 q3 h2 h3

1
1
h3 q3 h1 h2 h3

1
h2
h1 h2 q1 h1 h3
q
1
q1

q
1
q2

q
1
q3

(V1 h2 h3 ) +
(h1 V2 h3 ) +
(h1 h2 V3 )
q2
q3

h2
(V2 h2 )
(V1 h1 )
(V1 h1 )
q2
q3 h1 h3 q3

(V1 h2 h3 ) +
(h1 V2 h3 ) +
(h1 h2 V3 )
q2
q3

h3
(V3 h3 )
(V2 h2 )
(V2 h2 )
q3
q1 h1 h2 q1

(V1 h2 h3 ) +
(h1 V2 h3 ) +
(h1 h2 V3 )
q2
q3

h1
(V1 h1 )
(V3 h3 )
(V3 h3 )
q1
q2 h2 h3 q2
(V3 h3 )
q1

(V1 h1 )
q2

(V2 h2 )
q3

SKS : ~e 1 = ~e r ,
h1 = 1,
~e 2 = ~e ,
h2 = r,
~e 3 = ~e
h3 = r sin

1
1 V
2
2
~e r
(sin V ) +
V = Vr 2 Vr +
r
sin
sin

V
2 Vr
cos V
2
~e
+ V + 2
2 sin2 sin2

2
Vr cos V
V
2
+ V + 2
~e .
+
r sin
sin
2 sin
2~
CKS : ~e 1 = ~e ,
h1 = 1,
~e 2 = ~e ,
h2 = ,
~e 3 = ~ez
h3 = 1

1
1
2 V
2 V
2
2
V = V 2 V 2
~e + V 2 V + 2
~e + 2 Vz ~ez .
;
2~
1.7
Elipti
cki koordinatni sustav
dopisati (? u tm)
Poglavlje 2
Funkcije kompleksne varijable 1:

analiti
cka svojstva
2.1
Kompleksna algebra
Kompleksnim brojem senaziva uredeni par dva realna broja (a, b), koji se obicno pise
i kao a + b, gdje je s = 1 oznacena imaginarna jedinica.
2 = 1.
Slicno se uvodi i pojam kompleksne varijable kao uredenog para dvije realne varijable
(x, y), koji se opet uobicajeno pise i kao z = x + y.
Graficki se kompleksni broj ili kompleksna varijabla mogu prikazati u kompleksnoj
ravnini (ili Argandovoj ravnini), tako da realni dio ima smjer apscise, a imaginarni dio
ima smjer ordinate (slika 2.1) Ovaj se prikaz moze povezati s polarnim koordinatnim
Slika 2.1: Prikaz kompleksne varijable u kompleksnoj ravnini.
sustavom (vidjeti npr. [4]) na slijedeci nacin

z = x+y
~ = ~ex x + ~ey y = ~ex cos + ~ey sin ,
17
18
POGLAVLJE 2. FUNKCIJE KOMPLEKSNE VARIJABLE 1
pri cemu je
z = x = cos ,
z = y = sin ,
z = x + y = (cos + sin ) = e .
Gornji se zapis naziva polarni prikaz kompleksne varijable (ili broja). Velicina se
naziva modul ili iznos kompleksnog broja,
p
= |z| = x2 + y 2
a je faza ili argument kompleksnog broja
= arctan
y
x
Zbrajanje kompleksnih brojeva se definira kao

z1 + z2 = (x1 , y1 ) + (x2 , y2) = (x1 + x2 , y1 + y2 ) = (x1 + x2 ) + (y1 + y2 ).
Mnozenje kompleksnih brojeva se definira kao
z1 z2 = (x1 , y1 ) (x2 , y2 ) = (x1 x2 y1 y2 , x1 y2 + x2 y1 ) = (x1 x2 y1 y2 ) + (x1 y2 + x2 y1 ).
ni zapis kompleksnog broja

Matric
Pokazimo da je zbrajanje i mnozenje kompleksnih brojeva izomorfno sa zbrajanjem i
mnozenjem antisimetricne 2 2 matrica oblika

x y
z =x+y =
.
y x
Primjetimo da formulacija preko matrica ne zahtjeva uvodenje imaginarne jedinice
2 = 1. Prema pravilu o zbrajanju matrica je

x1 y1
x2 y2
x1 + x2 y1 + y2
z1 + z2 =
+
=
,
y1 x1
y2 x2
y1 y2 x1 + x2
a to je upravo isto sto i matrica zbroja (x1 + x2 ) + (y1 + y2 )

x1 + x2
y1 + y2
(x1 + x2 ) + (y1 + y2 ) =
.
(y1 + y2 ) x1 + x2
Slicno se pokazuje i za mnozenje. Prema pravilu o mnozenju matrica, slijedi

x1 y1
x2 y2
x1 x2 y1 y2
x1 y2 + y1 x2
z1 z2 =
=
.
y1 x1
y2 x2
y1 x2 y2 x1 y1 y2 + x1 x2
No gornji izraz je upravo matrica umnoska z1 z2 = (x1 x2 y1 y2 ) + (x1 y2 + x2 y1 )

x1 x2 y1 y2
x1 y2 + x2 y1
(x1 x2 y1 y2 ) + (x1 y2 + x2 y1 ) =
.
(x1 y2 + x2 y1 ) x1 x2 y1 y2
2.1. KOMPLEKSNA ALGEBRA
19
Zbrajanje i oduzimanje je zgodnije izvoditi u pravokutnom prikazu (algebarski), dok je

mnozenje, dijeljenje, potenciranje i korjenovanje, zgodnije izvoditi u polarnom prikazu
(vektorski).
Pokazimo i slijedece dvije korisne nejednakosti

|z1 | |z2 | |z1 + z2 | |z1 | + |z2 |.
Dokazimo prvu nejednakost:
|z1 | |z2 |
q
x21 + y12 x22 + y22
q
q
2
2
x1 + y1 x22 + y22
q
q
2
2
+ x1 + y1 x22 + y22
|z1 + z2 |
p
(x1 + x2 )2 + (y1 + y2 )2
x1 x2 + y1 y2
(x1 x2 + y1 y2 )
x21 y22 2x1 x2 y1 y2 + y12 x22 0

(x1 y2 y1 x2 )2 0,
.2
.2
sto je istina, jer je kvadrat realnog broja uvijek veci ili jednak nuli i time je polazna
nejednakost dokazana. Slicno se dokazuje i druga nejednakost:
|z1 + z2 | |z1 | + |z2 |
q
q
p
(x1 + x2 )2 + (y1 + y2 )2
x21 + y12 + x22 + y22
x1 x2 + y1 y2
x21
x21 y22 2x1 x2 y1 y2 + y12 x22 0

(x1 y2 y1 x2 )2 0.
y12
q
x22 + y22
2
2
Iz zapisa u polarnom obliku, lako se pokazuje da je

|z1 z2 | = |z1 | |z2 |,
arg(z1 z2 ) = arg(z1 ) + arg(z2 ).
Zaista, prema definiciji je

z1 = 1 e 1 ,
z2 = 2 e 2 ,
z1 z2 = 1 e 1 2 e 2 = 1 2 e (1 +2 ) ,
iz cega izravno slijede gornje dvije tvrdnje.
Kompleksne funkcije
Ako je f (z) funkcija kompleksne varijable z, ona se zove kompleksna funkcija. Kao i
kompleksni brojevi i kompleksne se funkcije mogu rastaviti na realni u i imaginarni v dio
f (x + y) = u(x, y) + v(x, y)
f (z) = u(x, y),
f (z) = v(x, y),
20
gdje su u i v realne funkcije. z = x + y je tocka u kompleksnoj z ravnini, a f (z) =

u(z) + v(z) je tocka u kompleksnoj f ravnini (slika 2.2), pa se zato kaze da funkcija f
preslikava skup tocaka z ravnine u skup tocaka f ravnine. Sve elementarne funkcije realne
Slika 2.2: Kompleksna funkcija f preslikava skup tocaka kompleksne z = (x, y) ravnine u skup tocaka
kompleksne f = (u, v) ravnine.
varijable x, mogu se produljiti u kompleksnu ravninu z, jednostavnom zamjenom

x z.
ko produljenje.
Ovaj se postupak naziva analitic
Kompleksno konjugiranje
Jedna jednostavna kompleksna funkcija je funkcija kompleksnog konjugiranja: ona mijenja u , tj. ona sve tocke gornje poluravnine z, preslikava u njihove zrcalne slike
u donjoj poluravnini i obratno (slika 2.3). Kompleksno konjugiranje se oznacava zvjezSlika 2.3: Kompleksno konjugiranje kao zrcaljenje oko realne osi.
dicom, pa se tako npr. kompleksno konjugirani broj broja z = x + y, oznacava kao

z = x y. Iz definicije kompleksnog konjugiranja kao zrcaljenja, jasno je da dvostruka
21
primjena operacije daje identitet, tj. da je

(z ) = z.
Umnozak z i z je realan broj
z z
= (x + y) (x y) = x2 + y 2
= e e = 2 ,
Tako da je iznos od z dan sa |z| = z z .

Eksponencijalna funkcija
Raspisimo eksponencijalnu funkciju ez u obliku reda
X
zn
e =
,
n!
n=0
z
za cisto imaginarni z = y i razdvojimo realni imaginarni dio

y ( y)2 ( y)3 ( y)4 ( y)5 ( y)6 ( y)7 ( y)8
+
+
+
+
+
+
+
+
ez = 1 +
3!
4! 5!
6!
7! 8!
1 ! 2 2 4!

y
y
y6
y
y3 y5 y7
=
1
+
+ +
+ .
2! 4! 6!
1! 3! 5! 7!
Gornje razvoje prepoznajemo kao razvoje kosinusa i sinusa, pa je time pokazana Eulerova formula
e y = cos y + sin y.
(2.1)
Potencija kompleksnog broja - De Moivreova formula

Za potenciranje kompleksnog broja, korisno je koristiti polarni zapis z = e
h
i
z n = ( e )n = n e n = n cos(n) + sin(n) .
No, (e )n se moze napisati na dva nacina
(e )n = (cos + sin )n
e ( n) = cos(n) + sin(n).
Izjednacavanjem gornja dva izraza, dolazi se do De Moivreove formule
cos(n) + sin(n) = (cos + sin )n ,
(2.2)
koja povezuje trigonometrijske funkcije kuta n sa trigonometrijskim funkcijama kuta

. Tako se npr. za n = 2 i n = 3, raspisom desne strane gornjeg izraza i izjednacavanjem
22
realnog i imaginarnog dijela lijeve i desne strane dobiva:

cos(2) + sin(2) =
=
cos(2) =
sin(2) =
(cos + sin )2 ,
cos2 sin2 + 2 sin cos ,
cos2 sin2 ,
2 sin cos ,
cos(3) + sin(3) =
=
cos(3) =
sin(3) =
(cos + sin )3 ,
cos3 3 cos sin2 + (3 cos2 sin sin3 ),
cos (cos2 3 sin2 ),
sin (3 cos2 sin2 ).
Zadatak: 2.1 Ako su: z1 = 1 , z2 = 2 + 4, z3 =

|z12 + z2 2 |2 + |z3
3 2, izracunajte
z22 |2 .
R:
dovrsiti
Zadatak: 2.2 Izracunajte

!4
5
3
1+
1
3+
R:
dovrsiti
Korjen kompleksnog broja

Neka je
z = e = (cos + sin )
kompleksan broj. Zadatak je izracunati njegov n-ti korjen. Ocito da broj
w0 = 1/n e /n
jeste n-ti korjen od z, buduci da je
w0n = z.
23
No, ono sto treba primjetiti, a sto je karakteristicno za kompleksne brojeve, jeste da w0 ,
iako je korjen, nije i jedini n-ti korjen od z. Naime, i svi brojevi
wk = 1/n e (+2k)/n ,
k = 0, 1, 2, , n 1
jesu takoder n-ti korjeni od z, buduci da i za njih vrijedi da je

wkn = z.
Geometrijski gledano, ovih se n korjena nalazi u vrhovima pravilnog n-terokuta upisanog
u kruznicu polumjera 1/n (slika 2.4).
Slika 2.4: Uz n = 6-ti korjen kompleksnog broja.
Zadatak: 2.3 Nadite sve vrijednosti z za koje je

z 5 = 32,
i nacrtajte ih u kompleksnoj ravnini.
R:
dovrsiti
Logaritam kompleksne varijable

Glavna karakteristika po kojoj se logaritam kompleksne varijable razlikuje od logaritma
nost. Evo o cemu se radi. Prema uobicajenom
realne varijable, jeste nejednoznac
pravilu za logaritam umnoska i logaritam potencije, slijedi
ln z = ln( e ) = ln + .
No, ako fazi pribrojimo cjelobrojni visekratnik od 2, a buduci da je e2n = 1, vrijednost
z se nece promijeniti
z = e = e (+n2) ,
n = 0, 1, 2, ,
24
ali ce se zato promijeniti vrijednost logaritma

h
i
ln e (+n2) = ln + + ( 2 ) n.
To znaci da je logaritam viseznacna (nejednoznacna) funkcija, zato jer jednom paru vrijednosti kompleksne z = (, ) ravnine, pridruzuje prebrojivo beskonacno vrijednosti
kompleksne f = ln( e ) ravnine. Ove se vrijednosti dobiju iz gornjeg izraza za
n = 0, 1, 2, .
U racunima je uobicajeno koristiti vrijednosti logaritma za n = 0. Ove se vrijednosti zovu
glavne vrijednosti. Takoder je uobicajeno fazu odabrati iz intervala (, +). Na
taj nacin se nikada ne presijeca x os, koja se naziva i cut line (slika 2.5). Ovakav se
Slika 2.5: Uz odabir faze kod racuna logaritma.
izbor kuta moze dovesti u vezu s cinjenicom da logaritam realnog broja x nije definiran
za negativne vrijednosti x. Naime, buduci da kompleksna matematika kao svoj poseban
slucaj sadrzi realnu matematiku (ogranicavanjem na os realnu os x, tj. uz y = 0), to je
ovim izborom postignuto iskljucenje negativnog dijela osi x iz definicije logaritma.
2.2
Derivacija kompleksne funkcije:

Cauchy - Riemannovi uvjeti
Kada je zadana kompleksna funkcija kompleksne varijable, jedno od vaznih pitanja na

koja treba odgovoriti jeste i pitanje o derivaciji takve funkcije: moze li se i kako ta
funkcija derivirati? Slicno kao i derivacija realne funkcije i derivacija kompleksne funkcije
f (z) u tocki z0 se definira kao

f (z0 + dz) f (z0 )
d f
,
= lim
f (z0 )

d z z=z0 dz 0
dz
uz vazan uvjet da gornji limes ne smije ovisiti o smjeru pribli

zavanja tocki z0 (slicno
kao sto kod funkcije realne varijable, derivacija ne ovisi o tome priblizavamo li se danoj
tocki s lijeve ili desne strane). U kompleksnoj z ravnini, svakoj tocki je moguce pribliziti
se na (neprebrojivo) beskonacno mnogo nacina, no svaki od njih se moze prikazati kao
2.2. DERIVACIJA KOMPLEKSNE FUNKCIJE:
CAUCHY - RIEMANNOVI UVJETI
kombinacija pomaka u dva medusobno okomita smjera: u smjeru osi x i u smjeru osi
y. Neka su z i z0 dvije infinitezimalno bliske tocke u kompleksnoj ravnini. Precizirajmo
oznake
z0
z
dz
f
df
=
=
=
=
=
x0 + y0 ,
x + y = (x0 + dx) + (y0 + dy) = z0 + d z,
d x + d y,
u + v,
f (z) f (z0 ) = d u + d v,
Izracunajmo sada diferencijalni omjer

df
du+ dv
=
.
dz
dx+ dy
ita nac
ina
Granicni prijelaz d z 0 cemo izvesti na dva razlic

dx = 0
dx 0
,
,
dy 0
dy = 0
kao sto je to prikazano na slici 2.6.
Slika 2.6: Uz izvod Cauchy - Riemannovih uvjeta. Tocke z i z0 su infinitezimalno bliske.
(1) d x 0, d y = 0
df
du+ dv
u
v
=
=
+
.
dz
dx+ 0
x
x
(2) d x = 0, d y 0
df
du+ dv
u v
=
=
+
.
dz
0+ dy
y y
Ako zahtjevamo da d f /d z ne ovisi o nacinu (putu) priblizavanja tocki z0 , tada gornja
25
26
dva diferencijalna omjera moraju biti jednaka

v
u v
u
+
=
+
.
x
x
y y
Izjednacavanjem realnih i imaginarnih dijelova gornje jednakosti, dobivaju se Cauchy Riemannovi uvjeti
u
v
=
x
y
u
v
= .
y
x
(2.3)
Cauchy - Riemannovi uvjeti su nu

zni uvjeti koji moraju biti zadovoljeni ako postoji
derivacija funkcije f (z), tj. ako postoji d f /d z, tada su zadovoljeni Cauchy - Riemannovi
uvjeti.
Dokazimo da vrijedi i obrat: ako su zadovoljeni Cauchy - Riemannovi uvjeti i ako su

parcijalne derivacije u i v po x i y kontinuirane funkcije, tada postoji d f /d z koja ne ovisi
o nacinu priblizavanja tocki z0 . Dokazimo to na slijedeci nacin
f (x, y) = u(x, y) + v(x, y),
f
f
dx+
d y,
x
y

u
v
v
u
dx+
dy
+
+
=
x
x
y
y
d f (x, y) =
df
dz
1
1
=
dz
dx+ d y

u
1
u
v
v
dx+
dy
=
+
+
x
x
y
y
(d x + d y)

u
dx
u
v
v dy
=
+
+
+
x
x
y
y dx
d x + d y

dy
u
v
v dy
u
+
+
+
=
1+
.
x
x
y
y dx
dx

Velicina d y/d x koja se pojavljuje u gornjem izrazu je upravo ona funkcija koja opisuje
kako y ovisi o x, tj. po kojoj putanji se tocka (x, y) priblizava tocki (x0 , y0 ). Pokazimo
da ce, primjenom Cauchy - Riemannovih uvjeta, taj clan nestati, tj. da derivacija d f /d z
nece ovisiti o nacinu priblizavanja danoj tocki. Uvrstimo Cauchy - Riemannove uvjete na
okruglu zagradu koja mnozi d y/d x. Ta zagrada tada postaje

v
v
u
u
v
u
.
+
=
+
=
+
y
y
x
x
x
x
2.2. DERIVACIJA KOMPLEKSNE FUNKCIJE:
CAUCHY - RIEMANNOVI UVJETI
27
Vratimo se s ovime natrag u izraz za d f /d z

dy
u
v
v dy
u
df
+
1+
=
+
+
dz
x
x
x
x dx
dx
"
#,

u
d
y
d
y
v
=
1+
1
+
x
x
dx
dx
u
v
+
x
x
Ovime je pokazano da, ukoliko su zadovoljeni Cauchy - Riemannovi uvjeti, tada d f /d z

postoji i neovisna je o putu kojim se u kompleksnoj z ravnini priblizavamo tocki z0 .
Zadatak: 2.4 Izvedite Cauchy-Riemannove uvjete u polarnim koordinatama.
R:
dovrsiti
Zadatak: 2.5 Zadovoljava li funkcija ez Cauchy-Riemannove uvjete?
R:
dovrsiti
Pokazimo jos jednu vaznu posljedicu Cauchy-Riemannovih uvjeta: ako su oni zadovoljeni,
tada je familija krivulja u = const. okomita na familiju krivulja v = const. U odjeljku
1.1 je relacijom (1.10) pokazano da su poopcene koordinate qj medusobno okomite, ako
vrijedi (u notaciji iz tog odjeljka)
hi,j =
y y
z z
x x
+
+
= 0,
qi qj qi qj qi qj
i, j = 1, 2, 3
za i 6= j. Ako ovu relaciju zelimo primjeniti na nas problem, moramo najprije primjetiti
da sada imamo dvodimenzijski, a ne trodimenzijski problem, pa ce biti
hi,j =
x x
y y
+
= 0,
qi qj qi qj
i, j = 1, 2.
U gornjem su izrazu x i y funkcije od poopcenih koordinata q1 i q2 , dok mi sada imamo

u i v kao poopcene koordinate, za koje treba pokazati da su medusobno okomite. Dakle,
u sadasnjoj notaciji, uvjet okomitosti linija u = const. i v = const. glasi
hu,v =
xx yy
+
= 0.
uv uv
(2.4)
Ako se x / u i x / v iz gornjeg izraza, izraze preko Cauchy-Riemannovih uvjeta
28
(2.3), lako se vidi da je relacija (2.4) zadovoljena, tj. da su linije u = const. i v = const.
medusobno okomite.
ke funkcije
Analitic
ke, tada se kaze
Ako je funkcija f (z) derivabilna u z0 i nekoj maloj okolini te toc
ka (ili holomorfna ili regularna) funkcija u tocki z0 . Ako je f analiticka
da je f analitic
u cijeloj kompleksnoj ravnini, zove se cijela funkcija. Ako derivacija d f /d z ne postoji
u tocki z0 , tada se ta tocka naziva singularitet ili singularna tocka funkcije f .
Zadatak: 2.6 Provjerite je li f (z) = z 2 analiticka funkcija.
R:
f (z) = z 2 = (x + y)2 = (x2 y 2 ) + 2xy = u + v.
Pokazimo da su Cauchy - Riemannovi uvjeti zadvoljeni u cijeloj z ravnini

u
v
= 2x =
,
x
y
u
v
= 2y = .
y
x
Ocito su gornje parcijalne derivacije kontinuirane, pa zakljucujemo da je f

analiticka funkcija.
Zadatak: 2.7 Provjerite je li f (z) = z analiticka funkcija.
R:
f (z) = z
= x y = u + v
u = x,
v = y.
Pokazimo da Cauchy - Riemannovi uvjeti nisu zadvoljeni

v
u
= 1 6=
= 1,
x
y
u
v
=0= ,
y
x
pa prema tome f nije analiticka funkcija. Primjetimo da je z kontinuirana

funkcija, pa je ovo primjer funkcije koja je svugdje kontinuirana, a nigdje nije
derivabilna.
Uocimo neke vazne razlike izmedu derivacije realne funkcije realne varijable i derivacije
kompleksne funkcije kompleksne varijable. Derivacije realne funkcije realne varijable je
jedno u osnovi lokalno svojstvo te funkcije u smislu da ona sadrzi informaciju samo o
ponasanju funkcije u okolini promatrane tocke. Za ilustraciju ove tvrdnje moze posluziti
Taylorov razvoj iz kojega se vidi da su za odredenje ponasanja funkcije na vecim udalje-
2.3. INTEGRAL KOMPLEKSNE FUNKCIJE: CAUCHYJEV INTEGRALNI TEOREM
nostima, potrebne derivacije viseg reda

2
1
d f
2 d f
+ .
+ (x x0 )
f (x) = f (x0 ) + (x x0 )
d x x=x0 2
d x2 x=x0
Postojanje derivacije funkcije kompleksne varijable, ima puno dalekoseznije posljedice.
Jedna od njih je i to da, kao posljedica Cauchy - Riemannovih uvjeta, realni i imaginarni dijelovi kompleksne funkcije f moraju zadovoljavati dvodimenzijsku Laplaceovu
jednad
zbu.

v
v
u
u
=
=
x
y
x
y
x
y
2
2
2
2
u
v
v
u
=
=
.
x2
xy
y2
xy
Zbroje li se gornje dvije jednadzbe, dobije se dvodimenzijska Laplaceova jednadzba za
funkciju u
2 u 2 u
+
= 0.
(2.5)
x2 y 2
Slicno se izvodi i Laplaceova jednadzba za funkciju v

v
v
u
u
=
=
x
y
y
y
x
x
2
2
2
2
v
v
u
u
=
= 2.
2
xy
y
xy
x
Oduzimanjem gornjih dvaju jednadzba, dobije se dvodimenzijska Laplaceova jednadzba
za funkciju v
2 v 2 v
+
= 0.
(2.6)
x2 y 2
Nadalje, analiticnost funkcije f implicirat ce i postojanje derivacija viseg reda (odjeljak
2.4). U tom smislu, derivacija u tocki z0 ne odreduje samo lokalna svojstva f , vec i
svojstva f na velikim udaljenostima od z0 .
2.3
Integral kompleksne funkcije: Cauchyjev integralni teorem
Krivuljni integrali
Nakon sto je uvedena derivacija kompleksne funkcije, mozemo se okrenuti integralu kompleksne funkcije.
Integral funkcije kompleksne varijable po krivulji u kompleksnoj ravnini, se moze definirati
prema analogiji s Riemannovim integralom realne funkcije jedne varijable. Krivulja koja
povezuje pocetnu tocku z0 i konacnu tocku z0 , podijeli se na N dijelova omedenih tockama
zn , kao na slici 2.7. Razmotrimo znacenje slijedeceg zbroja
SN =
N
X
n=1
f (n ) (zn zn1 ),
29
30

Slika 2.7: Uz definiciju krivuljnog integrala.
gdje je n tocka na krivulji izmedu tocaka zn i zn1 . Izvedimo granicni prijelaz N

uz |zn zn1 | 0, za svaki n. Ako
lim SN
postoji i ako ne ovisi o detaljima izbora tocaka zn i n , tada je

lim
N
X
n=1
f (n ) (zn zn1 ) =
z0
f (z) d z.
z0
Integral na desnoj strani se zove krivuljni integral f (z) duz zadane krivulje C od z0
do z0 .
Ovo je bio izvod po analogiji s Riemannovim izvodom integrala realne funkcije jedne
realne varijable. Postoji i drugi nacin da se definira krivuljni integral, a to je da se svede
na kompleksnu kombinaciju realnih integrala:
Z (x2 ,y2 ) h
Z z2
i
f (z) d z =
u(x, y) + v(x, y) (d x + d y)
z1
(x1 ,y1 )
(x2 ,y2 )
(x1 ,y1 )
(x2 ,y2 )
(x1 ,y1 )
h
i
u d x v d y + (u d y + v d x)
(u d x v d y) +
(x2 ,y2 )
(u d y + v d x),
(x1 ,y1 )
za svaki zadani put od (x1 , y1 ) do (x2 , y2 ). Ovim postupkom se integral kompleksne funkcije svodi na kompleksni zbroj realnih integrala. Po svojoj osnovnoj ideji, ovaj je postupak
slican postupku svodenja integrala vektorske funkcije na vektorski zbroj integrala skalarnih funkcija (vidjeti npr. u [4]).
Primjer: 2.1 Izracunajte krivuljni integral funkcije f (z) = z n , n = 0, 1, 2, po
kruznici polumjera R sa sredistem u ishodistu. Krivulja se obilazi u pozitiv-
nom smjeru (sto znaci suprotno od kazaljke na satu), kao sto je to prikazano
na slici 2.8.
Slika 2.8: Uz izracunavanje integrala od z n po kruznici sa sredistem u ishodistu.
R:
U polarnom prikazu kompleksne varijable je z = R e , pa je z n = Rn e n i

dz = R e ( d), pri cemu je R konstantno na kruznici. Odvojeno se razmatraju slucajeve kada je n 6= 1 i kada je n = 1.
(A) n 6= 1
Z 2
Z
n
n
z dz = R
e n d R e
C
0
Z 2
n+1
e (n+1) d
= R
0
2(n+1)
n+1 Z 2(n+1)
Rn+1 x
R
x
e dx =
e
=
n+1 0
n + 1 0
(2.7)
= 0.
(B) n = 1
dz
=
z
d R e
=
R e
d = 2 .
0
Primjetimo da u oba slucaja vrijednost integrala ne ovisi o polumjeru kruznice

R.
u Stokesova teorema
Cauchyjev integralni teorem: dokaz pomoc
Cauchyjev integralni teorem je prvi od dva osnovna teorema koji govore o ponasanju
funkcije kompleksne varijable. Najprije cemo ga dokazati uz donekle ogranicene uvjete,
koji su ipak dovoljni za fizicke potrebe.
Teorem: Ako je f (z) analiticka (pa prema tome i jednoznacna) i ako su njezine parcijalne
31
32
derivacije kontinuirane unutar jednostavno povezanog podrucja R, za svaku

zatvorenu krivulju C iz podrucja R, krivuljni integral f (z) po C je jednak nuli
I
f (z) d z = 0.
(2.8)
C
Slika 2.9: Uz definiciju jednostavnog (A) i visestruko (B) povezanog podrucja.
Prije dokaza, dvije primjedbe:
(1) Jednostavno povezano podrucje je ono u kojemu se svaka zatvorena krivulja koja lezi
ku koja takoder lezi u tom podrucju (slika 2.9.A);
u tom podrucju moze stegnuti u toc
visestruko povezano podrucje je ono za koje postoje zatvorene krivulje unutar tog podrucja, koje se stezu u tocku koja nije unutar tog visestruko povezanog podrucja (slika
2.9.B).
(2) Primjetimo da kada bi f (z) iz gornje jednadzbe bila jedna komponenta sile, onda bi
iscezavanje gornjeg integrala znacilo da je ta komponenta sile konzervativna (vidjeti
npr. [4])
Evo sada i dokaza: najprije sa integrala kompleksne funkcije f , prijedimo na kompleksni

zbroj integrala realnih funkcija u i v
f (z) = u(x, y) + v(x, y),
I
d z = d x + d y.
I h
i
f (z) d z =
u(x, y) + v(x, y) (d x + d y)
IC
I
=
(u d x v d y) + (v d x + u d y).
C
(2.9)
Gore imamo integrale realnih funkcija na koje mozemo primjeniti Stokesov teorem
33
(vidjeti npr. [4])

I
V~ d ~r =
S(C)
~,
( V~ ) d S
~ vektor diferengdje je s S(C) oznacena ploha definirana zatvorenom krivuljom C, a d S

cijala plohe okomit na sam diferencijalni element, a iznosa jednakog iznosu diferencijala
plohe. Primjena Stokesovog teorema je moguca ako pretpostavimo da su parcijalne derivacije u i v kontinuirane unutar podrucja odredenog s C. Ploha S(C) je opcenito prostorna
ploha (dakle, ne nuzno ravnina) s rubovima u ravnini (x, y). No, ogranicimo li se, radi
~ = d S ~ez , pa
jednostavnosti, na plohu koja lezi u toj istoj ravnini (x, y), tada je d S
Stokesov teorem sada glasi
V~ = Vx ~ex + Vy ~ey ,
I
(Vx d x + Vy d y) =
C
d ~r = d x ~ex + d y ~ey
S(C)
( V~ ) d S ~ez
S(C)
( V~ )z d S =
S(C)
Vy Vx
x
y
d x d y.
Primjenimo sada Stokesov teorem u gornjem obliku na prvi clan desne strane (2.9) uz
Vx u i Vy v

Z
I
Z
v u
(v) u
d x d y. =
d x d y = (2.3) = 0,
+
(u d x v d y) =
x
y
x y
S(C)
C
S(C)
prema drugom od Cauchy - Riemannovih uvjeta.
Slicno, ako u drugom clanu desne strane (2.9) identificiramo Vx v i Vy u, prema
Stokesovu teoremu slijedi

I
Z
u v
(v d x + u d y) =
d x d y = 0,
x y
C
S(C)
prema prvom od Cauchy - Riemannovih uvjeta.
Time je, uz navedena ogranicenja, dokazana tvrdnja (2.8).
Objasnimo jos i zasto je u isakazu teorema zatrazeno da krivulja C lezi unutar jednostruko
povezanog podrucja. U dokazu teorema se poziva na Stokesov teorem, gdje se u jednom
koraku racuna integral derivacija funkcija u i v po plohi S(C). Da bi ti integrali postojali,
mora f = u + v biti analiticka u svim tockama te plohe, a to ce biti zadovoljeno samo
ako krivulja C lezi unutar jednostruko povezanog podrucja. Ako krivulja C lezi unutar
visestruko povezanog podrucja, ploha S(C) ce sadrzavati i tocke u kojima f nije analiticka
i kojima se onda ne moze racunati vrijednost plosnog integrala iz Stokesova teorema.
Cauchyjev integralni teorem: Goursatov dokaz

Podrucje unutar zatvorene krivulje C podijelimo na N manjih zatvorenih krivulja Cn kao
na slici 2.10. U racunu zbroja
34

Slika 2.10: Uz Cauchy - Goursatov dokaz Cauchyjeve integralne formule.
N I
X
n=1
f (z) d z,
Cn
snjim linijama ce se medusobno ponistiti zbog suprotnog smjera

integrali po unutra
obilaska. Jedino sto ce ostati razlicito od nule jesu integrali po vanjskim dijelovima
nekih od zatvorenih krivulja Cn . Zbroj svih tih clanova razlicitih od nule, ce upravo dati
integral f (z) po zatvorenoj krivulji C
N I
X
n=1
Cn
f (z) d z =
f (z) d z.
H
Pokusajmo sada izracunati jedan od integrala Cn f (z) d z iz gornjeg zbroja. Da bismo
to izveli, konstruirajmo najprije funkciju n (z, zn )

d f (z)
f (z) f (zn )
,
(2.10)
n (z, zn ) =
z zn
d z z=zn
pri cemu je zn bilo koja tocka iz unutrasnjosti n-tog podrucja zatvorene krivulje Cn .
Primjetimo da je [f (z) f (zn )]/[z zn ] priblizna vrijednost derivacije f u tocki z = zn .
Ako f (z) ima Taylorov razvoj oko zn (sto jos nije dokazano), tada je n (z, zn ) reda velicine
O(z zn )

2

d f (z)
1
2 d f (z)
(z
z
)
f (z) = f (zn ) + (z zn )
+
+
n
d z z=zn 2
d z 2 z=zn

2

d f (z)
1
2 d f (z)
f (z) f (zn ) = (z zn )
+ (z zn )
+

2
d z z=zn 2
d z z=zn

f (z) f (zn )
d f (z)
d2 f (z)
1
=
+ (z zn )
+
z zn
d z z=zn 2
d z 2 z=zn

f (z) f (zn )
d f (z)
d2 f (z)
1
n (z, zn ) =
+ .
= (z zn )
z zn
d z z=zn
2
d z 2 z=zn
S porastom broja krivulja Cn , razlika (z zn ) ce iscezavati i zato se uvijek moze postici
35
da je
|n (z, zn )| < ,
za svaki proizvoljno mali . Definiciju (2.10), napisimo u obliku

d f (z)
f (z) = n (z, zn )(z zn ) + f (zn ) + (z zn )
d z z=zn
i sve prointegriramo po zatvorenoj krivulji Cn

I
I
I
n (z, zn )(z zn ) d z + f (zn )
f (z) d z =
Cn
Cn
Cn
I
I
d f (z)
d f (z)
dz +
z d z zn
d z.
d z zn Cn
d z zn Cn
Za prvi clan desne strane smo upravo pokazali da je proizvoljno mali, dok su preosHtala tri clana jednaka nuli prema (2.7), tako da zakljucujemo da je za svaki n, integral
f (z) d z = 0, pa je i njihov zbroj takoder jednak nuli, tj.
Cn
0=
N I
X
n=1
Cn
f (z) d z =
f (z) d z,
cime je teorem dokazan.
Posljedica ovog teorema je i da integral analiticke funkcije po krivulji koja nije zatvorena,
ovisi samo o rubnim tockama krivulje, a ne i o obliku krivulje. Drugim rijecima, integral
ne ovisi o obliku puta koji spaja pocetnu i konacnu tocku
Z zp
Z zk
f (z) d z = F (zk ) F (zp ) =
f (z) d z
zk
zp
Morerin teorem
Morerin teorem je u odredenom smislu obrat Cauchyeva integralnog teorema.
Teorem: Ako je za neprekidnu funkciju f (z) definiranu unutar jednostruko povezanog

podrucja, integral duz bilo koje jednostavne zatvorene krivulje koja u cjelosti
lezi u navedenom podrucju, jednak nuli, tada je f (z) regularna funkcija u tom
podrucju.
HZa dokaz teorema, integrirajmo f (z) od z1 do z2 . Buduci da je po pretpostavci teorema
f (z) dz = 0, to integral od z1 do z2 ovisi samo o rubnim tockama. Oznacimo to na
slijedeci nacin
Z z2
f (z) dz = F (z2 ) F (z1 ).
z1
36
Ako se nad identitetom
R z2
z1
f (z) dz
R z2
dz
f (z1 ) z1
z2 z1
z z1
i 2
R z2 h
f (z) f (z1 ) dz
z1
=
,
z2 z1
F (z2 ) F (z1 )
f (z1 ) =
z2 z1
izvede granicni prijelaz z2 z1 , dobiva se

lim
z2 z1
F (z2 ) F (z1 )
lim f (z1 ) = lim
z2 z1
z2 z1
z2 z1
i
R z2 h
f
(z)
f
(z
)
dz
1
z1
z2 z1
Prema teoremu o srednjoj vrijednosti, clan na desnoj strani je jednak nuli, a iz preostala
dva clana slijedi

d F
= f (z1 ).
d z z1
Gornjim su izrazom dokazane dvije stvari: prvo, da F postoji i drugo, da je F = f .

Buduci da je z1 bilo koja tocka iz navedenog podrucja, zakljucuje se da je F analiticka
u cijelom podrucju. Prema Cauchyevoj integralnoj formuli (6.47) je i f = F takoder
analiticka i time je dokazan Morerin teorem.
... dovrsiti ....
ja
Vi
sestruko povezana podruc
Cauchyev integralni teorem se odnosi
na jednostavno povezano podrucje. Pogledajmo
sto
H
i o integralu f (z) dz u vi
ju (kao na
se mo
ze rec
sestruko povezanom podruc
slici 2.11.A). Funkcija f (z) nije definirana u unutrasnjosti podrucja R i zato Cauchyev
Slika 2.11: Uz Cauchyevu integralnu formulu za visestruko povezana podrucja.
integralni teorem nije primjenjiva na krivulju C. Umjesto toga, moze se napraviti krivulja
C1 (slika 2.11.B) na kojoj vrijedi Cauchyev integralni teorem. Sa stanovista krivulje C1 ,
R je jednostavno povezano podrucje. Posljedica Cauchyeva integralna teorema je da
integral ne ovisi o obliku putanje po kojoj se integrira, nego samo o pocetnoj i krajnjoj
37
tocki integracije. Zato je, za proizvoljno mali1 sa slike 2.11.B

Z A
Z D
f (z) dz =
f (z) dz
F
(negativan predznak dolazi od suprotnog smjera integracije). Primjenom gornje jednakosti

i Cauchyeva integralna teorema, u granici 0, dobiva se
I
Z
Z D
Z
Z A
f (z) dz = 0 =
f (z) dz +
f (z) dz +
f (z) dz +
f (z) dz
C1
ABC
C
DEF
F
I
I
f (z) dz.
0 =
f (z) dz
C
C2
Negativan predznak u drugom integralu dolazi zato sto se u tom integralu krivulja C2
obilazi suprotno smjeru kazaljke na satu (a tom smjeru obilaska se pridruzuje pozitivan
predznak). Iz gornje jednakosti slijedi
I
f (z) dz =
C
f (z) dz,
(2.11)
C2
pri cemu se obje krivulje obilaze u istom smjeru. Iz gornjeg se izraza zakljucuje da, iako ne
znamo kolika je vrijednost integrala (je li jednaka nuli ili je razlicita od nule ), ipak znamo
da ta vrijednost ne ovisi o obliku krivulje po kojoj se integrira. U konkretnim
zadacima za krivulju integracije ce se uzimati sto jednostavnije krivulje (dijelovi kruznice,
trokuta + ili pravokutnika).
To je Cauchyjev integralni teorem za visestruko povezano podrucje.
Zadatak: 2.8 Fresnelov

R integral
2
Izracunajte ez dz po krivulji sa slike 2.12, u granici kada r neograniceno
raste.
2
R: Buduci da je f (z) = ez regularna i analiticka funkcija unutar naznacenog

podrucja kao i na njegovom rubu, moze
orem
Z A
Z
Z 0
z 2
x2
dz +
e
dx + e
AB
0
{z
} |
{z
} |B
|
I1
I2
se primjeniti Cauchyev integralni tez 2
e
dz =
{z
}
I3
f (z) dz = 0.
Izracunajmo odvojeno svaki od gornjih integrala:
I1 :
Ovo je tablicni integral
lim I1 =
r
1 Za
x2
dx =
.
2
proizvoljno mali , vrijednosti funkcije f (z) na segmentima F A i DC su pribli

zno iste.
38

Slika 2.12: Uz primjer 2.8.
I2 :
Izracunajmo integral po luku AB kruznice, kada polumjer neograniceno raste.

Uvedimo zamjenu z = r e
Z /4
Z /4
2
2
r 2 (cos 2+ sin 2)+
I2 = r
e
d = r
er cos 2
e|(r{zsin 2)}

0
0
(r2 sin 2)
e
1
Z /4
2
er cos 2 d .
|I2 | r
0
Sada se s varijable prelazi na varijablu u definiranu s cos2 = sin u

Z /2
r
2
|I2 |
er sin u d u.
2 0
Primjetimo li da je
lim
u0
sin u
= 1,
u
lim
u/2
sin u
2
= ,
u
vidimo da je
2u
< sin u < u
2u
r 2 2u
< e .
r 2 sin u < r 2
er
sin u
Iz gornjih nejednakosti slijedi

Z /2

r
2
2 2u
|I2 |
1 er .
er d u =
2 0
4r
Kada r neograniceno raste

r 2
= 0,
1e
lim |I2 | lim
r
r 4r
39
Time je pokazano da je drugi integral jednak nuli.
I3 :
U trecem integralu se uvodi zamjena z = e/4

Z
Z r
Z
2 /4
/4
2
I3 = lim
e
e
d = e
cos d
r

sin d .
2
Iz I1 + 0 + I3 = 0, slijedi
! Z
2
2
2
=
cos d
sin 2 d .
2
2
2
0
0
Usporedbom realnog i imaginarnog dijela lijeve i desne strane, dolazi se do
konacnog rezultata
r
Z
1
2
cos d =
,
2 2
0
r
Z
1
.
sin 2 d =
2 2
0
Zadatak: 2.9 Izracunajte
dz e z /z po krivulji sa slike 2.13.
R: Buduci da je zadana funkcija regularna i analiticka funkcija u naznacenom

podrucju kao i na njegovom rubu, moze se primjeniti Cauchyev integralni teorem

I z
Z 2 z
Z 3 z
Z 4 z
Z 1 z
e
e
e
e
e
dz = 0 =
dz +
dz +
dz +
dz
z
z
z
z
z
1
2
3
4
Z
Z r x
Z
Z R x
e z
e z
e
e
dx +
dz +
dx +
dz.
=
x
x
23 z
41 z
R
r
40
Zamjenom varijable u = x u trecem integralu i zbrajanjem s prvim, dobiva

se
Z
Z R
Z
e z
sin x
e z
dx+
dz +
dz
0 = 2
(2.12)
x
23 z
r
41 z
| {z } | {z }
I1
I2
I1 :
Izracunajmo integral po luku 2 3 kruznice, kada polumjer neograniceno raste.

Uvedimo zamjenu z = R e
Z
cos
I1 =
eR sin
e| R{z
d
R cos }
0
e
1
Z
Z /2
R sin
|I1 |
e
d = 2
eR sin d .
0
Kao i u prethodnom primjeru, promatramo granice

lim
sin
= 1,
lim
/2
sin
2
= ,
vidimo da je
2
< sin <
eR sin
Iz gornjih nejednakosti slijedi
Z /2
2 2
|I1 |
eR d =
2R
0
Kada R neograniceno raste
lim |I1 | lim
R 2
< e .
R sin < R
2R
I2 :

1 eR .

1 eR = 0.
Ovdje uvodimo zamjenu z = r e , pa je

Z 0
I2 =
e r cos r sin d
Z 0
limr0 I2 =
d = .
Time iz (2.12) slijedi

Z
sin x
dx = .
x
2
2.4. CAUCHYJEVA INTEGRALNA FORMULA
41
Zadatak: 2.10 Pokazite da

Z
(1,1)
z dz
(0,0)
ovisi o putu po kojemu se izvodi integracija, tako sto cete gornji integral
izracunati po dva puta sa slike (put a i put b). Primjetite da f (z) = z
nije analiticka funkcija i da se stoga ne moze primjeniti Cauchyjev integralni
teorem.
R:
Raspisimo gornji integral u obliku realni i maginarnih dijelova

Z
=
(1,1)
(0,0)
(x y) (d x + d y)
(1,1)
(0,0)
(x y) d x +
(1,1)
(y + x) d y.
(0,0)
Integracija po putanji a = a1 + a2 daje (na dijelu putanje a1 je d y = 0, a na

dijelu putanje a2 je d x = 0)
Z (1,0)
Z (1,1)
1 1
(x y) d x +
(y + x) d y = + + = 1 + .
2 2
(0,0)
(1,0)
Integracija po putanji b = b1 + b2 daje (na dijelu putanje b1 je d x = 0, a na
dijelu putanje b2 je d y = 0)
Z (0,1)
Z (1,1)
1 1
(y + x) d y +
(x y) d x = + = 1 .
2 2
(0,0)
(0,1)
2.4
Cauchyjeva integralna formula
Neka je f (z) regularna analiticka funkcija u jednostruko povezanom podrucju P i na

njegovom rubu K (slika 2.14). Uocimo tocku z0 P u kojoj je f analiticka i regularna.
Tada je funkcija
f (z)
z z0
ki z0 , jer u toj tocki gornji razlomak

regularna u svim tockama podrucja P , osim u toc
divergira2 . Izdvoji li se tocka z0 iz podrucja P malom kruznicom k polumjera r koja u
2
a divergiraju i derivacije; npr.

d f (z)
df
f (z)
1
=
.
d z z z0
d z z z0
(z z0 )2
42

Slika 2.14: Uz Cauchyev integral.
cjelosti lezi u podrucju P , tada je f (z)/(z z0 ) regularna u podrucju izmedu k i K, kao

i na samim rubovima k i K. Prema Cauchyevom integralnom teoremu za vi
sestruko
povezana podrucja, (2.11), iz prethodnog odjeljka, znamo da vrijednost integrala regularne
funkcije ne ovisi o obliku krivulje po kojoj se integrira, pa je zato
I
I
f (z)
f (z)
dz =
dz.
(2.13)
k z z0
K z z0
Primjetimo da z u gornjem lijevom integralu oznacava sve tocke na zatvorenoj krivulji
K, a z u desnom gornjem integralu oznacava sve tocke kruznice k. Rijesimo integral po
maloj kruznici tako sto cemo zapoceti s uvrstavanjem identiteta
h
i
f (z) = f (z0 ) + f (z) f (z0 )
u desnu stranu gornjeg izraza.
I
I
I
f (z0 )
f (z) f (z0 )
f (z)
dz =
dz +
dz
z z0
k z z0
k
k z z0
I
I
dz
f (z) f (z0 )
= f (z0 )
+
dz f (z0 ) I1 + I2 .
z z0
k z z0
k
Sada rjesavamo integrale I1 i I2 .

Zamjenom varijable z = z0 + r e (slicno kao u primjeru 2.1, z0 = const, r = const), za
integral I1 se dobiva
I
Z 2
Z 2
dz
r d e
I1 =
=
=
d = 2 .
r e
k z z0
0
0
znice k je
Pogledajmo sada integral I2 : zbog neprekidnosti f (z), polumjer r kru
e odabrati tako malim, da za svaku tocku z sa kruznice vrijedi
moguc

f (z) f (z0 ) < ,
43
gdje je > 0 proizvoljno mala pozitivna velicina. Buduci da podintegralna funkcija moze
biti i pozitivna i negativna, to vrijedi slijedeca nejednakost

I f (z) f (z )
I
I
0

f (z) f (z0 )

dz <
|dz| <
r d = 2 ,

z z0
|z z0 |
k
k r
k
pri cemu smo uvrstili istu zamjenu varijable kao i u racunu I1 . U granici kada iscezava i
cijeli integral I2 ce takoder iscezavati. Vratimo li se pocetnom integralu (2.13), dolazimo
do
I
f (z)
dz = 2 f (z0 ) + 0,
K z z0
tj. do izraza koji se naziva Cauchyeva integralna formula
1
f (z0 ) =
2
f (z)
dz,
z z0
(2.14)
a ciji je smisao slijedeci:

ke funkcije u bilo kojoj toc
ki u
vrijednost regularne analitic
ja mo
unati
unutra
snjosti jednostruko povezanog podruc
ze se izrac
ja.
pomocu vrijednosti te iste funkcije na rubu tog istog podruc
ako je z0 izvan podrucja P ? Tada je podintegralna funkcija f (z)/(z z0 ) analiticka

Sto
u svim tockama podrucja P , pa se na nju moze primjeniti Cauchyjev integralni teorem
za jednostruko povezano podrucje (2.8)
I
f (z)
dz = 0.
K z z0
Obje mogucnosti se mogu sazeto zapisati na slijedeci nacin

I
1
f (z0 )
z0 P
f (z)
dz =
0
z0
/ P,
2 K z z0
(2.15)
gdje je s K oznacen rub podrucja P .
Zadatak: 2.11 Izracunajte integral

I
dz
,
z2 + z
(a) bez koristenja Cauchyeve integralne formule, po kruznici polumjera R > 1,

(b) bez koristenja Cauchyeve integralne formule, po kruznici polumjera R < 1,
44
(c) koristeci Cauchyeve integralnu formulu, po kruznici polumjera R > 1,

(d) koristeci Cauchyeve integralnu formulu, po kruznici polumjera R < 1.
R:
dovrsiti
2.4.1
Primjena u teoriji potencijala
Neka je k jedinicna kruznica sa sredistem u ishodistu, a f (z) neka je regularna analiticka

funkcija u unutrasnjosti i na rubu kruznice. Prema Cauchyevoj integralnoj formuli (2.14),
za svaku tocku z0 iz unutrasnjosti kruznice vrijedi
I
1
f (z)
f (z0 ) =
dz.
2 k z z0
Neka je tocka z0 nastala od z0 zrcaljenjem na kruznici. Pojam zrcaljenja na kruznici
je ilustriran slikom 2.15: tocka z0 je nastala zrcaljenjem tocke z0 unutar ili na kruznici
Slika 2.15: Uz objasnjenje pojma zrcaljenja na kruznici.
polumjera R (definica zrcaljenja na kruznici vrijedi za opci polumjer R, dok se u ovom

odjeljku radi s kruznicom jedinicnog polumjera), ako lezi na pravcu Oz0 i ako je
|z0 | |z0 | = R2 .
Iz gornje definicije se vidi da se tocke sa kruznice preslikavaju same u sebe. Buduci da je
z0 unutar kruznice, to ce z0 biti izvan kruznice3 , pa je prema (2.15)
I
f (z)
1
dz.
0=
2 k z z0
Oduzmimo gornje dvije jednakosti
1
f (z0 ) 0 =
2
3 Primjetimo
f (z)
1
1
z z0 z z0
dz.
da se iz ovog preslikavanja vidi da unutrasnjost kru

znice ima jednako mnogo to
caka kao i njezina vanjstina.
45
Precizirajmo oznake: z je na jedinicnoj kruznici i stoga je z = 1e ; z0 je unutar kruznice,

pa je z0 = r e 0 uz r < 1; z0 je dobiven zrcaljenjem na kruznici i zato je z0 = (1/r) e 0
(primjetimo da je kut 0 isti). Uvrstavanjem i sredivanjem dolazi se do
Z 2
1 r2
f (e )
f (z0 ) =
d.
2
1 2r cos( 0 ) + r 2
0
Kompleksna funkcija f se moze rastaviti na realni i imaginarni dio f = u + v, pri cemu
je
Z 2
1 r2
u(cos , sin )
u(r cos 0 , r sin 0 ) =
d,
2
1 2r cos( 0 ) + r 2
0
Z 2
v(cos , sin )
1 r2
d.
v(r cos 0 , r sin 0 ) =
2
1 2r cos( 0 ) + r 2
0
To su Poissonove jednakosti: vrijednost harmonijskih funkcija u i v u bilo kojoj tocki
unutar zadane kruznice, dana je preko vrijednosti te iste funkcija na samoj kru
znici.
Vidjeli smo ranije, relacijama (2.5) i (2.6), da u i v zadovoljavaju Laplaceovu jednadzbu
senjem
koja se pojavljuje u teoriji potencijala. Gornja formulacija rjesenja se naziva rje
Dirichletova problema.
2.4.2
Cauchyev integral i derivacija funkcije
Pokazimo kako se derivacija funkcije u proizvoljnoj tocki z0 podrucja u kojemu je funkcija

regularna i analiticka, moze izraziti preko integrala same promatrane funkcije (a ne njezine
derivacije) po rubu tog podrucja. Oznacimo s K rub podrucja i krenimo od (2.14)
I
1
f (z)
f (z0 ) =
dz.
2 K z z0
Za blisku tocku z0 + z0 vrijedi
1
f (z0 + z0 ) =
2
f (z)
dz,
z z0 z0
iz cega slijedi
f (z0 + z0 ) f (z0 )
1
1
=
z0
2 z0
f (z)

1
1
.
z z0 z0 z z0
Sredivanjem gornjeg izraza, u granici z0 0, se dobiva

I
f (z0 + z0 ) f (z0 )
1
f (z)
d f (z)
= f (z0 ) = lim
=
dz.

z0 0
d z z=z0
z0
2 K (z z0 )2
1
f (z0 ) =
2
f (z)
dz.
(z z0 )2
46
Sada se isti postupak primjeni i na f

I
1
f (z0 + z0 ) =
2
f (z)
dz,
(z z0 z0 )2
iz cega slijedi
1
1
f (z0 + z0 ) f (z0 )
=
z0
2 z0
f (z)
K

1
1
.
(z z0 z0 )2 (z z0 )2
Sredivanjem gornjeg izraza, u granici z0 0, se dobiva

I
f (z0 + z0 ) f (z0 )
d2 f (z)
12
f (z)
= f (z0 ) = lim
=
dz.

2
z0 0
dz
z0
2 K (z z0 )3
z=z0
2!
f (z0 ) =
2
f (z)
dz.
(z z0 )3
Primjenom gornjeg postupka na f (z0 ), zatim na f (z0 ) itd., dolazi se do opceg izraza
za n-tu derivaciju funkcije f u tocki z0
(n)
n!
(z0 ) =
2
f (z)
dz.
(z z0 )n+1
(2.16)
Iz gornjeg izvoda se zakljucuje da funkcija koja je regularna i analiticka u odredenom

podrucju, ima u njemu i derivacije svih redova, koje su i same regularne i analiticke u
tom istom podrucju. Iz postojanja prve derivacije slijedi i postojanje svih ostalih visih
derivacija. Zbog postojanja visih derivacija, jasno je da su sve nize derivacije neprekidne
funkcije.
2.5
Razvoj kompleksne funkcije u red
Teorija izlozena u ovom odjeljku, originalno potjece od Cauchyja iz godine 1831.

2.5.1
Taylorov razvoj
Neka je f (z) analiticka i regularna funkcija u odrucju P . Unutar tog istog podrucja neka
je zadana kruznica k polumjera r sa sredistem u z0 . Srediste je odabrano tako da je
kruznica k u cjelosti u podrucju P (slika 2.16). Prema Cauchyevoj integralnoj formuli,
(2.14), za svaku tocku z unutar kruznice k vrijedi4
I
1
f (z )
f (z) =
dz ,
2 k z z
gdje z oznacava tocke sa kruznice k. Koristeci identitet
z z = z z0 z + z0 ,
4 Primjetimo
da sada Cauchyevu integralnu formulu, (2.14), primjenjujemo na kru

znicu k (a ne na K).
2.5. RAZVOJ KOMPLEKSNE FUNKCIJE U RED
47
Slika 2.16: Uz Taylorov razvoj.
gornji izraz postaje

1
f (z) =
2
dz f (z )
k
1
1
.
0
z0 1 zzz
z
0
(2.17)
Buduci da je z na kruznici, a z je unutar kruznice, uvijek je (slika 2.16)

z z0

z z0 < 1.
Koristimo jos jedan identitet, ciju tocnost citatelj lako moze sam provjeriti
1
= 1 + + 2 + 3 + + n + .
1
Uzme li se za
(2.18)
z z0
,
z z0
tada (2.17) postaje5

"
#

2
n

z z0
z z0
z z0
1+
+
++
+
z z0
z z0
z z0
k
I
I
I
z z0
(z z0 )n
f (z )
f (z )
f (z )
1
dz
+
dz
+
+
dz + .
=
z )2
z )n+1
2 k z z0
2
(z
2
(z
0
0
k
k
1
f (z) =
2
1
dz f (z )
z z0
No, prema (2.14) i (2.16) , u gornjem izrazu prepoznajemo f (z0 ) i njezine vise derivacije
f (z) =
1
1
1
1
f (z0 ) +
(z z0 ) f (z0 ) +
(z z0 )2 f (z0 ) + +
(z z0 )n f (n) (z0 ) + .
0!
1!
2!
n!
5 Budu
ci
da je < 1, red u uglatoj zagradi je konvergentan.
48
To je Taylorov razvoj funkcije f oko tocke z0
f (z) =
X
(z z0 )n (n)
f (z0 ) .
n
!
n=0
(2.19)
Naglasimo jos jednom da je gornji red konvergentan sve dok je

z z0
< 1,
z z0
tj. unutar kruga polumjera |z z0 | sa sredistem u z0 . Ovaj polumjer se zove polumjer

konvergencije.
2.5.2
Analiti
cko produljenje
Gore je pokazano da razvoj regularne funkcije f (z) u konvergentan red potencija

f (z) =
X
n=0
(z z0 )n an ,
an =
1 (n)
f (z0 ),
n!
(2.20)
unutar kruga |z z0 | r sa sredistem u z0 , daje vrijednosti f (z) u svakoj tocki unutar

kruga polumjera r. Pomocu gornjeg izraza se ne mogu odrediti vrijednosti f (z) za z
i da f (z)
za koji je |z z0 | > r, jer tada red (2.20) divergira. To naravno ne znac
ne postoji izvan navedene kruznice (podrucja konvergencije). Ona postoji u cijelom
podrucju P .
Primjer: 2.2 Evo jednostavnog primjera: u krugu polumjera r = 1 oko ishodista, z0 = 0,
funkcija
f (z) =
1
1z
je predstavljena redom (naziva se i element funkcije)

Pf (z) =
zn
(2.21)
n=0
(usporedite s (2.18)). Naravno da ova funkcija postoji i izvan navedenog kruga:

npr. u tocki z = 2 , ona ima vrijednost f (2 ) = (1 + 2 )/5. No, ta se
vrijednost ne moze izracunati iz reda (2.21), jer on divegira za z = 2 , ali se
moze izracunati iz nekog drugog reda (elementa funkcije, koji sadrzi i tocku
z = 2 unutar svog polumjera konvergencije).
Prema Taylorovu razvoju, moze se odabrati tocka z1 blizu ruba podrucja konvergencije
(slika 2.17A) i u toj tocki izracunati
f (z1 ), f (n) (z1 ),
n = 1, 2, 3,
49
Slika 2.17: Uz analiticko produljenje.
i dobiti element funkcije Pf (z z1 ) koj pripada tocki z1 . Tako dobiveni red

Pf (z z1 ) =
X
n=0
(z z1 )n an
ima polumjer konvergencije najmanje jednak r |z1 z0 | i dodiruje iznutra kruznicu polumjera r (slika 2.17.A). Najcesce je ovaj novi polumjer konvergencije veci od navedenog
i prelazit ce pocetnu kruznicu polumjera r.
P
n
konvergira za
Primjer: 2.3 Vratimo se primjeru f (z) = 1/(1 z) ciji red
n=0 z
|z| < 1, ima singularitet u z = 1, a analiticka je svuda dalje. Razvije li se f (z)
oko tocke z1 =
1
1
1
1
=
=
1z
1+z
1 1 z
1
"
#
2
3

z
z
z
1
1+
+
+
+ .
=
1
1
1
1
X
(z )n
.
Pf (z) =
(1 )n+1
n=0
I ovaj red je primjer jednog elementa funkcije, kao i red (2.21). Gornji je red
konvergentan za

z

<1
|z
|
<
2,
1
tj. novo je podrucje konvergencije krug polumjera 2 sa sredistem u z1 =

(slika 2.17.B). Pomocu ovog reda se npr. moze racunati vrijednost f (2 ), a
sto nije bilo moguce napraviti redom (2.21).
50
Rezimirajmo: funkcija f (z) = 1/(1 z) se moze prikazati redom

Pf (z z0 ) =
zn ,
z0 = 0, r = 1
n=0
u podrucju P1 u kojemu je |z| < 1, ili redom
X
(z )n
,
Pf (z z1 ) =
n+1
(1
)
n=0
z1 = , r =
u podrucju P2 u kojemu je |z | < 2. Kaze se da je funkcija f (z) analiticki produljena

izvan pocetnog podrucja konvergencije.
2.5.3
Polovi funkcije
Tocka z = z0 jednoznacne funkcije f (z) se zove pol, ako je 1/f (z0 ) = 0 i ako je 1/f (z)
regularna funkcija u nekom krugu sa sredistem u z0 . Uz ove uvjete za 1/f (z) postoji
Taylorov razvoj oko z0

1
1
(z z0 ) d 1
(z z0 )2 d2 1
(z z0 )3 d3 1
=
+
+
+
+ .
f (z)
f (z0 )
1!
dz f (z) z=z0
2!
dz 2 f (z) z=z0
3!
dz 3 f (z) z=z0
Prema polaznoj pretpostavci je prvi clan desne strane jednak nuli. Opcenito ce neke od
preostalih derivacija u z = z0 biti jednake nuli, a neke ce biti i razlicite od nule. Neka
je prvih m 1 derivacija jednako nuli, a m-ta derivacija neka je prva koja je razlicita od
nule

d 1
d2 1
dm1 1
dm 1
= 2
= m1
= 0,
ali
6= 0.
dz f (z) z=z0
dz f (z) z=z0
dz
f (z) z=z0
dz m f (z) z=z0
Iz svih ostalih clanova se sada moze izluciti (z z0 )m kao zajednicki mnozitelj. Desna
strana razvoja za 1/f je tada oblika
(z z0 )m g(z),
gdje je g(z) regularna funkcija od z sa svojstvom da je g(z0 ) 6= 0. Pomocu gornjeg izraza,
funkcija f (z) je
f (z) =
1
1
.
m
(z z0 ) g(z)
No, kako je g(z) regularna, to je i g1 (z) 1/g(z) takoder regularna u nekom krugu sa
sredistem u z0 , pa zato za nju postoji Taylorov razvoj oblika
g1 (z) = am + (z z0 ) a(m1) + + (z z0 )m1 a1 + (z z0 )m a0 + (z z0 )m+1 a1 + ,
uz am 6= 0. Uvrstavanjem ovog razvoja u izraz za f (z), dobiva se
f (z) =
a(m1)
a1
am
+
++
+ a0 + (z z0 ) a1 + (z z0 )2 a2 + .
m
m1
(z z0 )
(z z0 )
z z0
51
Prirodni broj m koji se pojavljuje u gornjim izrazima, opisuje visestrukost pola i zove
se red pola. Prema gornjem izrazu, u blizini pola m-tog reda, funkcija je predocena
zbrojem polinoma m-tog stupnja u varijabli 1/(z z0 ) i regularne funkcije predocene
beskonacnim redom
m1
X
X
anm
+
an (z z0 )n .
(z z0 )mn n=0
n=0
Polinom P (1/(z z0 )) se zove glavni dio funkcije u okolici pola z0 , a koeficijent a1 koji
mnozi clan 1/(z z0 ) se zove6 reziduum (ostatak) funkcije u polu z0 .
Buduci da je
f (z) = (z z0 )m g1 (z),
g1 (z0 ) = am 6= 0,
to je i
lim (z z0 )m f (z) = g1 (z0 ) = am 6= 0.
z z0
(2.22)
ka m-tog reda funkcije 1/f .

Pol m-tog reda funkcije f je nultoc
Kasnije, u odjeljku (3.2.1) o racunu reziduuma, ce nam biti vazan koeficijent a1 iz gornjeg
razvoja. Pokazimo kako se on izracunava. Neka f ima pol m-tog reda
f (z) =
am
am+1
a1
+
+
+
(z z0 )m (z z0 )m1
z z0
2
+ a0 + (z z0 ) a1 + (z z0 ) a2 +
(z z0 )m f (z) = am + (z z0 )am+1 + + (z z0 )m1 a1

+ (z z0 )m a0 + (z z0 )m+1 a1 + (z z0 )m+2 a2 +
i
d h
m
(z z0 ) f (z) = am+1 + + (m 1)(z z0 )m2 a1
dz
+ m(z z0 )m1 a0 + (m + 1)(z z0 )m a1 +
..
.
i
dm1 h
(z z0 )m f (z) = (m 1) ! a1 + m ! (z z0 )a0 + (m + 1) ! (z z0 )2 a1 +
d z m1
i
dm1 h
m
lim
(z z0 ) f (z) = (m 1) ! a1
zz0 d z m1
Time je koeficijent a1 jednak

a1 =
6 prema
Cauchyu
dm1
1
lim
(z z0 )m f (z).
(m 1) ! z z0 dz m1
(2.23)
52
Zadatak: 2.12 Odredite red pola i reziduume funkcija:
f1 (z) =
1
,
z z0
f (z) =
1
,
(z z0 )M
M > 1.
Funkcija f1 ima pol prvog reda u tocki z = z0 s reziduumom jednakim a1 = 1.

Funkcija f2 ima pol M-tog reda u tocki z = z0 s reziduumom jednakim a1 = 0.
Jednoznacna funkcija, regularna u danom podrucju P kompleksne ravnine, osim u tockama

koje su joj polovi, zove se meromorfna7 funkcija u tom podrucju. Ako funkcija ima
beskonacno puno polova, oni se mogu gomilati samo na rubu podrucja P , a ta tocka
gomilanja se naziva bitni singularitet funkcija.
Primjer: 2.4 Funkcija
f (z) = tan
1
z
ima beskonacno puno polova u tockama z0,n = 2/(n ), n = 1, 3, 5 ,

koje se gomilaju oko tocke z = 0, koja NIJE pol.
Zadatak: 2.13 Pokazite da cijela racionalna funkcija n-tog stupnja Pn (z) ima u z =
pol n-tog reda.
R: Oznacimo s z = 1/z. tada je
Pn (z) = z n an + z n1 an1 + + za1 + a0 ,

1
1
1
Pn (1/z ) =
an +
an1 + +
a1 + +a0 .
n
n1
(z 0)
(z 0)
(z 0)1
Iz gornjeg se zapisa iscitava da je z0 = 0 pol n-tog reda, sto znaci da je

z0 = 1/z0 = pol n-tog reda.
Iz gornjeg primjera se zakljucuje da racionalna funkcija
R(z) =
Pn (z)
,
Qm (z)
gdje su Pn (z) i Qm (z) polinomi bez zajednickih linearnih faktora, ima za konacni z konacan
broj polova koji su nul-tocke nazivnika, a u z = ima pol (nm)-tog reda ako je n > m.
7
zeli
se re
ci da su jedini singulariteti u obliku polova (izoliranih to
caka), tj. da nema linija ili povrsina u kojima bi
funkcija bila singularna.
53
Odredivanje reziduuma:
Ako je z0 pol prvog reda, prema (2.22) je
lim (z z0 ) f (z) = g1 (z0 ) = a1 .
z z0
Ako je F (z) = f (z)/g(z) i ako je z0 nultocka prvog reda od g, tj. g(z0 ) = 0, g (z0 ) 6=
0, f (z0 ) 6= 0, tada je z0 pol prvog reda od F
z z0
z z0
= f (z)
g(z)
g(z) g(z0 )
f (z)
,
g(z)g(z0 )
(z z0 ) F (z) = f (z)
=
zz0
lim (z z0 ) F (z) = a1 = lim
z z0
z z0
a1 =
f (z)
g(z)g(z0 )
zz0
f (z0 )
g (z0 )
f (z0 )
.
g (z0 )
(2.24)
Slicno se pokazuje, (2.23), i da ako funkcija ima pol m-tog reda, tada uz clan 1/(z z0 )
stoji koeficijent a1 koji je jednak
a1 =
1
dm1
lim
(z z0 )m f (z).
(m 1) ! z z0 dz m1
Zadatak: 2.14 Odredite polove i reziduume funkcije f (z) = 1/(1 + z 2 ).
R: Iz zapisa funkcije u obliku

f (z) =
1
1
=
2
1+z
(z + )(z )
vidimo da funkcija ima dva pola prvog reda: z0,1 = +, z0,2 = . Funkcija je
oblika F = f /g, pa su, prema (2.24), reziduumi jednaki

1
1
=
.
a1 =
2 z z=
2
Isti se zadatak moze rijesiti i tako da se f (z) napise kao
1
1
1
=
2
1+z
2 z+ 2 z
iz cega se odmah vidi da su polovi prvog reda s reziduumima /2.
Zadatak: 2.15 Odredite polove i reziduume funkcije F (z) = 1/ sin z.
R: Kao i u prethodnom primjeru, i ovo je racionalna funkcija, s nulama
54
nazivnika u tockama
z0,n = n,
n = 0, 1, 2, 3, ,
tj. polova funkcije F ima prebrojivo beskonacno. Da se radi o polovima prvog

reda, vidimo po tome sto je vec a1 razlicit od nule
a1 =
2.5.4
1
f (z0 )
=
= (1)n 6= 0.
g (z0 )
cos n
Laurentov razvoj
Laurentov8 razvoj je poopcenje Taylorova razvoja, a odnosi se na jednoznacne funkcije

regularne u podrucju omedenom sa dvije jednostavne zatvorene krivulje K i K (slika
2.18) unutar kojih se moze smjestiti kruzni vijenac omeden kruznicama k i k polumjera
Slika 2.18: Uz Laurentov razvoj.
r i r uz r > r sa sredistem u z0 unutar K . Za tocku z unutar kruznog vijenca je

r < |z z0 | < r.
Funkcija f je jednoznacna i regularna u svim tockama kruznog vijenca sa slike 2.18 i na
kruznicama, dok se o njoj nista ne pretpostavlja niti u unutrasnjosti K , niti izvan K.
Neka je z tocka iz kruznog vijenca, a k kruznica sa sredistem u z koja u cjelosti lezi u
vijencu, slika 2.19. Formirajmo krivulju C kao na slici 2.19 koja je odredena kruznicama
k, k i k i duzinama , , , . Buduci da tocka z nije obuhvacena krivuljom, to prema
Cauchyevoj integralnoj formuli (2.15) slijedi da je
I
1
f (z )
dz = 0.
2 C z z
Integraciju po krivulji C rastavljamo na integraciju po njezinim dijelovima
I
Z
Z
Z
Z
Z
Z
Z Z
= +
+ +
+ +
+ + .
C
8 P.
(k )desno
A. Laurent, 1841; K. Weierstrass, 1841
(k )lijevo
55
Slika 2.19: Cauchyeva integralna formula i Laurentov razvoj.
U granici kada procjep iscezava, integrali po duzinama i postaju isti po iznosu, a

suprotni po predznaku (zbog suprotnog smjera obilaska), pa je njihov zbroj jednak nuli
Z
Z
+ = 0.
Isto vrijedi i za integrale po duzinama i

Z
Z
+ = 0.
Preostaju integrali po kruznicama, pri cemu predznak integrala ovisi o smjeru obilaska
pojedine kruznice
I
I
I
f (z )
f (z )
f (z )
0=
dz
dz
+
dz .
z
z
z
z
z
z
k
k
k
Kruznica k obuhvaca9 tocku z, pa je prema Cauchyevoj integralnoj formuli (2.15)
I
f (z )
dz = 2 f (z).
k z z
Uvrsti li se to u gornju vezu medu integralima, slijedi
I
I
1
f (z )
1
f (z )
f (z) =
dz
dz .
2 k z z
2 k z z
(2.25)
Sada se postupa slicno kao i kod izvoda Taylorova razvoja: z z = z z0 z + z0 =

(z z0 ) (z z0 ). Iz slike (2.20) se vidi da vrijede slijedece relacije:
Na kruznici k je |z z0 | > |z z0 | kada je z k.
9I
kru
znica k obuhva
ca to
cku z, ali na integral po k ne mo
zemo primjeniti Cauchyevu integralnu formulu, jer k obuhva
ca
i podru
cje K u kojemu funkcija ne mora biti analiti
cka.
56

Slika 2.20: Cauchyeva integralna formula i Laurentov razvoj.
1
2
I
f (z )
f (z )
1
dz
=
dz
z z
2 k (z z0 ) (z z0 )
I
f (z )
1
1
=
zz0 dz ,
2 k z z0 1 z z0
pri cemu je

z z0

z z0 < 1.
Na kruznici k je |z z0 | < |z z0 | kada je z k .
I
I
1
f (z )
f (z )
1
dz
=
dz
2 k z z
2 k (z z0 ) (z z0 )
I
f (z )
1
1
=
dz ,
z
0
2 k z z0 1 zzz
0
pri cemu je

z z0

z z0 < 1.
Uvrstavanjem gornjih relacija u (2.25), dolazi se do
I
I
f (z )
f (z )
1
1
1
1
dz .
dz
f (z) =
z
zz0
0
2 k z z0 1 z z0
2 k z z0 1 zzz
0
Koristeci se razvojem (2.18) koji konvergira za || < 1, gornji izraz za f (z) postaje
"
#
2
3

I
f (z )
z z0
z z0
z z0
1
1+
+
+
+ dz
f (z) =
2 k z z0
z z0
z z0
z z0
"
#
2
3

I
1
f (z )
z z0
z z0
z z0
+
1+
+
+
+ dz
2 k z z0
z z0
z z0
z z0
I
f (z )
1 X
n
=
(z z0 )
dz
z )n+1
2 n=0
(z
0
k
I
1 X
+
f (z ) (z z0 )n1 dz .
(z z0 )n
2 n=1
k
Prvi zbroj konvergira za sve z unutar kruznice k, a drugi konvergira za sve z izvan k .
Ako se u drugom zbroju uvede novi indeks zbrajanja m = n, dobije se
1
2
1
X
m=
(z z0 )
f (z ) (z z0 )m1 dz .
No, m je nijemi indeks po kojemu se zbraja, pa ga mozemo nazvati i n

I
1
X
1
f (z )
n
(z z0 )
dz ,
n+1
2 n=
k (z z0 )
cime f (z) postaje
I
I
1
X
1 X
1
f (z )
f (z )
n
n
(z z0 )
(z z0 )
dz +
dz .
n+1
n+1
2 n=0
2 n=
k (z z0 )
k (z z0 )
H H
Prema relaciji (2.11), znamo da integrali k i k ne ovise o tome jesu li k i k kruznice
ili bilo koje druge jednostavne zatvorene krivulje u podrucju izmedu K i K , uz uvjet da
obuhvacaju tocku z0 . Zbog toga za f (z) mozemo napisati
Slika 2.21: Uz Laurentov razvoj.
57
58
I
I
1
X
f (z )
f (z )
1
1 X
n
n
(z z0 )
(z
z
)
dz
+
dz
f (z) =
0
n+1
n+1
2 n=0
2 n=
k (z z0 )
k (z z0 )
I
X
1
f (z )
=
dz
(z z0 )n
z )n+1
2 n=
(z
0
k
gdje je k bilo koja pozitivno usmjerena zatvorena krivulja (ne nuzno kruznica) izmedu K
i K , koja obuhvaca tocku z0 (slika 2.21). Nazove li se10
I
1
f (z )
an =
dz ,
n+1
2 k (z z0 )
tada je Laurentov razvoj funkcije f (z) oblika
f (z) =
n=
an (z z0 )n .
(2.26)
Laurentov se razvoj razlikuje od Taylorova po negativnim potencijama (z z0 ), pa je

stoga uvijek divergentan bar u z = z0 .
Zadatak: 2.16 Napisite Laurentov razvoj funkcije f (z) = 1/[z(z 1)].
R: Funkcija ima polove u tockama z0 = 0 i z0 = 1. Ako odaberemo z0 = 0,

tada je f (z) analiticka u kruznom vijencu 0 < r < 1 (slika 2.22). U racunu
Slika 2.22: Uz primjer Laurentovog razvoja funkcije f (z) = 1/[z(z 1)] oko ishodista.
koeficijenata an , za krivulju integracije je najjednostavnije odabrati kruznicu

10 primjetimo
da an ne mo
zemo, preko relacije (2.16) povezati s derivacijama f , jer ovdje indeks n mo
ze biti i negativan
polumjera 0 < < 1 sa sredistem u ishodistu

I
1
f (z)
1
an =
dz,
z0 = 0,
f (z) =
n+1
2 k (z z0 )
z(z 1)
I
I
1
dz
dz X m
1
=
= (2.18) =
z
2 k z n+2 (1 z)
2 k z n+2 m=0
I
1 X
dz
=
.
n+2m
2 m=0 k z
Na kruznici je z = e , pa je i
1 X n1+m 2 (n1+m)
e
d.
an =
2 m=0
0
Vrijednost gornjeg integrala ovisi o odnosu n i m:
ako je 0 = n + 1 m, tada je
Z 2
e0 d = 2 .
0
ako je 0 6= n + 1 m, tada je n = n 1 + m neki cijeli broj, pa je

Z 2
e n d = 0.
0
Obje ove mogucnosti se mogu zapisati kao11

Z 2
e (n1+m) d = 2 m,n+1 .
0
To daje za koeficijente an
X
1 X n1+m
2 m,n+1 = 1
m,n+1 .
an =
2 m=0
m=0
P
Ako je n = 1, 0, 2, 3, , u
ce se uvijek naci clan koji zadovoljava
m=0
zahtjev m = n + 1 i zato ce koeficijenti an s takvim n imati vrijednost 1. Svi
ostali koeficijenti s n = 2, 3, 4, imaju vrijednost nula

1
n 1
an =
.
0
n < 2
Time se za razvoj trazene funkcije dobiva

+
+
X
X
1
1
n
n
2
=
an (z z0 )z0 =0 =
(1) z =
+1+z +z + .
z(z 1) n=
z
n=1
11 Kroneckerov
simbol a,b je jednak jedinici ako je a = b, a jednak je nuli kao je a 6= b.
59
60
2.6
Preslikavanja
U ovom ce odjeljku biti rijeci o geometrijskim svojstvima kompleksnih funkcija kompleksne varijable.
Kod realnih funkcija jedne realne varijable, situacija je razmjerno jednostavna: zadana je
funkcija y = f (x) koja svakoj vrijednosti nezavisne varijable x pridruzuje jednu vrijednost
y, sto se onda moze prikazati u dvije dimenzije tako da je x apscisa, a y ordinata. U kompleksnom podrucju, stvari su nesto slozenije: kompleksna funkcija w = f (z) je funkcija
jedne kompleksne, tj. dvije nezavisne realne varijable z = x + y
w = f (z) = u(x, y) + v(x, y).
Gornja relacija svakoj tocki kompleksne z = (x, y) ravnine pridruzuje jednu tocku u
kompleksnoj w = (u, v) ravnini. Isto tako ce i pojedine linije i plohe iz z ravnine biti
preslikane u odgovarajuce linije i plohe u w ravnini.
U nastavku ovog odjeljka cemo studirati neka jednostavnija od tih preslikavanja.
translacija:
Funkcija translacije je jedna jednostavna funkcija koja svaku tocku prostora, z, samo
pomice (translatira) za neki konstantni iznos z0 = x0 + y0, to je zbrajanje konstantom
(slika 2.23)
Slika 2.23: Funkcija translacije.
w = f (z) = z + z0 ,
u(x, y) = x + x0 ,
v(x, y) = y + y0 .
zakret (rotacija):
Funkcija zakreta tocke za neki fiksni kut, je dana mno
zenjem konstantom
w = z z0 ,
2.6. PRESLIKAVANJA
61
gdje je z0 konstanta. Kod opisa zakreta je uobicajeno koristiti polarni koordinatni sustav
u kojemu je
w = e ,
z = r e ,
z0 = r0 e 0 .
U polarnom zapisu je dakle

e = r e r0 e 0 = r r0 e (+0 )
= r r0 ,
= + 0 .
Iznos kompleksnog broja je promijenjen sa r na r r0 , a kut je povecan sa na + 0
Slika 2.24: Funkcija zakreta.
(slika 2.24). Time je izveden zakret za kut 0 . cisti zakret (bez promjene iznosa z) se
dobije za r0 = 1. Tako je npr. cisti zakret za kut /2 radijana, dan mnozenjem sa z0 = .
inverzija:
Pod operacijom (funkcijom) inverzije se misli na inverz u odnosu na mnozenje
1
w= .
z
Ponovo, prijelazom u polarne koordinate,
w = e ,
z = r e ,
dobiva se
1
,
r e
1
=
,
r
= .
e =
Ocito je da naziv inverzija potjece od relacije = 1/r. Ovom se relacijom, npr. unu-
62
trasnjost jedinicne kruznice preslikava u njezinu vanjstinu12 . Relacija = ukazuje

da se operacijom inverzije osim promjene iznosa, izvodi jos i promjena predznaka kuta tj.
zrcaljenje oko realne osi ili, kako smo to ranije zvali, kompleksno konjugiranje.
Pogledajmo kako se neke jednostavne linije u z ravnini preslikavaju u w ravninu. Zapisimo

operaciju inverzije u pravokutnim koordinatama
1
x+ y
u + v =
i izjednacimo realne i imaginarne dijelove na obje strane jednakosti

u
+ v2
v
y= 2
.
u + v2
x
,
+ y2
y
v = 2
,
x + y2
u =
x=
x2
u2
(2.27)
Jedna vrlo jednostavna linija je npr. pravac paralelan s osi x

y = c0 = const.
(x ima proizvoljne vrijednosti). U skladu s gornjim relacijama je
c0 =
v
,
+ v2
u2
sto se moze napisati i u obliku

2

1
1
= 2,
u + v+
2c0
4c0
2
u kojemu prepoznajemo kruznicu13 polumjera 1/(2c0 ) u w = (u, v) ravnini, sa sredistem

Slika 2.25: Operacijom inverzije, pravac se preslkava u kruznicu.
u tocki [0, 1/(2c0 )] (slika 2.25).

12 Primjetimo
da unutrasnjost jedini
cne kru
znice ima jednako mnogo to
caka kao i njezina vanjstina.
da se sve to
cke pravca (koji je beskona
cne duljine) preslikavaju u sve to
cke kru
znice (pri
cemu je opseg
kru
znice kona
can).
13 Primjetimo
2.6. PRESLIKAVANJA
63
Opcenito ce se svaki pravac ili kruznica u z ravnini preslikati u pravac ili kruznicu u w
ravnini (dvostruka primjena operacije inverzije daje identitet, pa su zato prvac i kruznica
medusobno inverzne linije). Tako npr. jednadzba
a(x2 + y 2 ) + 2bx + 2cy + d = 0,
za a 6= 0 opisuje kruznicu, a za a = 0 opisuje pravac u z ravnini. Lako je uvjeriti se da se
operacijom inverzije (2.27) gornja jednadzba preslikava u
d(u2 + v 2 ) + 2bu 2cv + a = 0,
sto je za d 6= 0 jednadzba kruznice, a za d = 0 jednadzba pravca u w ravnini.
ke razgrani
ne funkcije:
Toc
sta i vi
seznac
Gornja preslikavanja su jednu tocku z ravnine preslikala u jednu tocku w ravnine, pa su u
tom smislu to bila jednoznacna ili jedan-jedan preslikavanja. U ovom ce se odjeljku razmase tocaka jedne ravnine preslikavaju u jednu tocku
trati preslikavanja koja dvije ili vi
druge ravnine (i, naravno, njihove inverze). Takva se preslikavanja nazivaju viseznacnim.
Kao prvi primjer promotrimo preslikavanje (funkciju)

w = z2.
(2.28)
Za w = e i z = r e , gornje se preslikavanje moze zapisati i kao

= r2,
= 2.
Preslikavanje je nelinearno, jer se iznos kvadrira. No, ono sto je vazno u gornjoj relaciji je
da se kut udvostrucava: to znaci da se prvi kvadrant z ravnine 0 < < /2 preslikava u
cijelu gornju w poluravninu 0 < < , a gornja z poluravnina0 < < se preslikava u
cijelu w ravninu 0 < < 2. Donja poluravnina z se opet (tj. po drugi puta) preslikava u
cijelu w ravninu. Ovo je primjer dvoznacnog preslikavanja: dvije razlicite tocke z ravnine,
z0 i z0 e = z0 , preslikavaju se u istu tocku w = z02 u w ravnini. Ovo se preslikavanje
moze prikazati i u pravokutnim koordinatama
u + v = (x + y)2
u = x2 y 2 ,
v = 2xy.
Iz gornjih se veza vidi da medusobno okomitim pravcima u = c1 i v = c2 u w ravnini,
odgovaraju medusobno okomite hiperbole x2 y 2 = c1 i 2xy = c2 u z ravnini (slika 2.26).
Svaka tocka hiporbole x2 y 2 = c1 iz gornje poluravnine, x > 0, se preslikava u jednu
od tocaka pravca u = c1 . No, isto tako se i svaka tocka hiperbole x2 y 2 = c1 iz donje
poluravnine, x < 0, preslikava u tu istu tocku pravca u = c1 . U slijedecem ce se odjeljku
pokazati da ako je funkcija kojom se izvodi preslikavanja analiticka, tada se linije okomite
u jednoj ravnini, preslikavaju u linije okomite u drugoj ravnini (preslikavanje ne mijenja
kutove, oni ostaju nepromijenjeni).
64
Slika 2.26: Preslikavanje w = z 2 , povezuje medusobno okomite pravce u = c1 i v = c2 u w ravnini, slika

B, s medusobno okomitim hiperbolama x2 y 2 = c1 i 2xy = c2 u z ravnini, slika A.
Inverzno preslikavanje preslikavanja (2.28) je

w = z 1/2
ili, u polarnim koordinatama, w = e i z = r e ,
= r 1/2 ,
= /2.
Gornje preslikavanje ce svake dvije tocke w ravnine (one s vrijednostima kuta i + )

preslikati u istu tocku z ravnine (s izuzetkom tocke z = 0). Gleda li se to s druge
strane, moze se reci da ista tocka u z ravnini (ona s kutovima i + 2) odgovara
dvjema razlicitim tockama u w ravnini (onima s kutom i + ). Ovo je preslikavanje
jednostavno poopcenje realnog preslikavanja y 2 = x, kojim se dvije tocke y preslikavaju
u isti x.
Ova se dvoznacnost moze lako izbjeci ogranici li se kut na vrijednosti iz intervala
0 < 2. To se moze postici zahtjevom da se nikada ne presjece crta = 0 u ravni z
(slika 2.27). Takva se linija razdvajanja obicno naziva rez14 . Rez spaja dvije singularne
Slika 2.27: Rez u zravnini.
2.6. PRESLIKAVANJA
65
sta15 u z0 i u z = . Buduci da je svrha reza samo da ogranici vrijednosti

tocke razgrani
argumenta od z, kao linija reza se mogla odabrati i bilo koja druga crta koja spaja z0 i
z = . Tocke z i z e 2 su iste u z ravnini, ali vode na razlicite tocke w i w e = w u
w ravnini. Zato bi odsutnost reza vodila na dvoznacnost funkcije w = z 1/2 .
Ova se dvoznacnost mo
ze zgodno opisati pomocu Riemanovih ploha kao na slici 2.28.
Dvoznacna funkcija z postaje jednoznacna, ali ne u z ravnini, nego na plohi koja se
Slika 2.28: Riemanove plohe funkcije w = z 1/2 .
sastoji od dva lista, a koja se zove Riemannova ploha. Tocka z = 0 je njezino razgraniste.
Kruzenjem oko razgranista, prelazi se s jednog lista na drugi.
Slijedeci primjer je preslikavanje

w = ez .
(2.29)
koje se moze citati i kao

e = ex+ y ,
= ex ,
= y.
Ako y prima vrijednosti iz intervala 0 y < 2 (ili iz y < ili bilo kojeg
drugog intervala sirine 2), tada i prima vrijednosti iz intervala sirine 2. Ako jos i
x prima vrijednosti iz intervala < x < +, tada vidimo da se vodoravna pruga
sirine 2 u z ravnini, preslikava u cijelu w ravninu. Nadalje, svaka tocka z ravnine
oblika x + (y + n 2) se preslikava u istu tocku w ravnine. Ovo je primjer viseznacnog
preslikavanja gdje se vise tocaka z ravnine preslikava u jednu tocku w ravnine.
Inverz od (2.29)
w = ln z
u + v = ln(r e ) = ln r +
(2.30)
je takoder viseznacna funkcija. Svi izrazi kao sto su z0 , z0 e 2 , z0 e2 2 , z0 en 2 ,

14 engl.
15 engl.
cut line
branch point
66
opisuju istu tocku z ravnine, ali u w ravnini se oni preslikavaju u razlicite tocke
u = ln r,
v = + n 2 .
Ova se viseznacnost opet moze zgodno opisati pomocu Riemanovih ploha, slicno kao na
slici 2.28, samo sto sada Riemannova ploha ima n listova, a ne samo dva.
2.6.1
Konformno preslikavanje
Kod preslikavanja w = z 2 je uoceno da se linije okomite u jednoj ravnini preslikavaju u

linije okomite u onoj drugoj ravnini. Ispitajmo detaljnije koje uvjete mora zadovoljavati
preslikavanje, pa da kutovi medu krivuljama ostanu nepromjenjeni uslijed preslikavanja.
Derivacija analiticke funkcije ne ovisi o smjeru u kojem se vrsi derivacija (odjeljak 2.2).
Pogledajmo koje su geometrijske posljedice tog svojstva. Neka je w = f (z) preslikavanje
Slika 2.29: Uz konformno preslikavanje.
koje tocku z preslikava u w. Akoje u ravnini z zadana krivulja, preslikavanje w = f (z) ce

tu krivulju preslikati u jednu novu krivulju u w ravnini. Tako ce dvama bliskim tockama
z i z + z u ravnini z, odgovarati dvije bliske tocke w i w + w u ravnini w (slika 2.29).
Oznacimo s s duljinu spojnice z i z + z, a s S duljinu spojnice w i w + w. Neka
s zatvara kut 1 s pozitivnim smjerom osi x, a S neka zatvara kut 1 s pozitivnim
smjerom osi u. U polarnom sustavu s ishodistem u tocki z je z = s e 1 , a u polarnom
sustavu s ishodistem u tocki w je w = S e 1 , iz cega slijedi
w
S (1 1 )
=
e
.
z
s
U granici kada
p z 0, i s ce iscezavati, a zbog neprekinutosti funkcija u i v, iscezavat
ce i S = ( u)2 + ( v)2 . Uz pretpostavku da f (z) u tocki z ima konacnu derivaciju
f (z) razlicitu od nule, tada je
f (z) = lim
z0
S
w
= lim
lim e (1 1 ) .
s0 s s0
z
U vec spomenutom polarnom sustavu s ishodistem u tocki w je f (z) = e , gdje su
2.6. PRESLIKAVANJA
67
i neke konstante ovisne o vrijednosti z (tj. o tocki u kojoj se racuna derivacija).

Izjednacavanjem ova dva izraza za f (z) slijedi
= lim
s0
S
,
s
e = lim e (1 1 ) = e () .
s0
S 1 , 1 su oznaceni kutovi sekanti, a s , su oznaceni kutovi tangenti. Prvi od gornjih

izraza se zove omjer preslikavanja i daje omjer duljine lukova krivulje u ravnini z
i njezine slike u ravnini w (opisuje koliko se krivulja rastegla ili stegnula). Druga od
jednadzba kaze kako se promijenio kut tangente na krivulju u danoj tocki uslijed preslikavanja iz jedne u drugu ravninu
= + .
Vidi se da se kut povecava za konstantnu vrijednost , a ta vrijednost
ki z i funkciji f kojom se vr
ovisi o toc
si preslikavnje (a ne o krivulji koja
se preslikava).
To znaci da ako kroz istu tocku prolaze dvije krivulje cije tangente zatvaraju kutove
i s pozitivnim smjerom osi x u z ravnini, funkcija f ce ih preslikati u krivulje koje
zatvaraju kutove i s pozitivnim smjerom osi u u w ravnini, pri cemu je
= + ,
= +
= .
Gornje relacije kazu da je kut izmedu krivulja, , u ravnini z isti kao kut,
, izmedu slika tih krivulja u ravnini w. Preslikavanje koje ostavlja nepromjenjenim
kutove, naziva se konformno preslikavanje ili preslikavanje po slicnosti u najmanjim
dijelovima.
Primjeri preslikavanja iz prethodnog odjeljka su primjeri konformnih preslikavanja.
68
Poglavlje 3
Funkcije kompleksne varijable 2:

ra
cun reziduuma
3.1
Singulariteti funkcije
Izolirani singularitet:
Tocka z0 se naziva izolirana singularna tocka ili izolirani singularitet funkcije f (z), ako f
nije analiticka u z = z0 , ali jeste analiticka u okolini z0 . Kao sto je vec spomenuto u
odjeljku 2.5.3, meromorfnom se naziva ona funkcija koja analiticka u cijeloj z ravnini, osim
eventualno u izoloranim tocaka - polovima. Zakljucci iz odjeljka 2.5.3 se mogu iskazati i
pomocu Laurentovog razvoja funkcije f oko z0
f (z) =
+
X
n=
an (z z0 )n .
Ako su koeficijenti
am 6= 0,
a(m+1) = a(m+2) = = 0,
m > 0,
kaze se da je z0 pol m-tog reda.
Bitni singularitet:
Ukoliko je beskonacno mnogo koeficijenata an s negativnim n razlicito od nule, tada se
kaze da je z0 pol beskonacnog reda ili da je bitni singularitet funkcije. Sustinska je razlika
izmedu pola i bitnog singulariteta ta sto se pol m-tog reda moze ukloniti1 mnozenjem
funkcije sa (z z0 )m , dok slican postupak nije izvediv za bitni singularitet.
ke z = se ispituje tako da se uvede varijabla
Ponasanje funkcije f (z) u okolini toc
t = 1/z i ispituje se ponasanja funkcije f (1/t) u okolini (konacne) tocke t = 0. Evo
primjera:
1 Zato
se ovakav singularitet naziva i uklonjivi.
69
70
Primjer: 3.1 Funkcija sinus napisana kao red potencija je oblika
X
(1)n z 2n+1
sin z =
.
(2n + 1) !
n=0
Da bi se ispitala analiticka svojstva ove funkcije kada z , uvodi se nova varijabla

t = 1/z, tako da je
sin(1/t) =
X
n=0
X
(1)n
t(2n+1) =
an t(2n+1) .
(2n + 1) !
n=0
Iz gornjeg se zapisa vidi da je beskonacno mnogo koeficijenata s negativnim indeksom,

razlicito od nule, tj. da funkcija sinus ima bitni singularitet u beskonacnosti.
Razgrani
ste:
Postoji jos jedna vrsta singulariteta koji se zove razgraniste2 , a s kojim smo se vec sreli u
odjeljku 2.6.1. Ova vrst singulariteta se moze pojasniti na primjeru funkcije
f (z) = z a ,
gdje a nije cijeli broj. Predstavi li se z u polarnom obliku z = e , tada se lako vidi
da vrijednost funkcije za proizvoljni = 0 nije ista kao i vrijednost za = 0 + 2
e 0 6= e 0 + 2 a .
Dakle, tocke e0 i e 0 + 2 koje koincidiraju u z ravnini, funkcijom f se preslikavaju u
na funkcija. Vidi se
dvije razlicite tocke u f (z) = u + v ravnini. Funkcija f je vi
seznac
da za sve vijednosti 0 < < postoji skok u fazi funkcije za 2 a. Dakle, ako u z ravnini
jednom obidemo ishodiste z = 0 po kruznici proizvoljnog polumjera , i dodemo u istu
ku iz koje smo krenuli, vrijednost funkcije se promjenila. Ovo svojstvo
toc
ishodista, ili opcenito neke tocke z0 , oznacavamo tako da tu tocku nazivamo razgraniste.
Pokazimo da osim razgranista u z = 0, gornja funkcija ima razgraniste i u z = .
Jednostavnom zamjenom varijable t = 1/z, vidimo da je
f (1/t) = ta
i da obilazak tocke t = 0 po kruznici proizvoljnog polumjera u kompleksnoj t ravnini, od
tocke na kruznici t = R e 0 do t = R e 0 + 2 vodi na skok u fazi funkcije f u iznosu od
e 0 6= e 0 2 a .
2 a. Vratimo li se u z varijablu, zakljucujemo da f , osim u z = 0, ima razgraniste i u
z = sa skokom u fazi istog iznosa, a suprotnog predznaka, kao i skok u fazi u z = 0.
Problem viseznacnosti se razrijesava tako da se konstruira rez u z ravnini (slika 3.1) koji
e biti kontinuirana sve
spaja tocke razgranista u z = 0 i u z = . Funkcija f c
e linija reza: opcenito ce se pojaviti razlika u fazama (u polarnom
dok se ne presjec
zapisu faza je kut ) s obje strane linije reza.
2 engl.
branch point
3.1. SINGULARITETI FUNKCIJE
71
Slika 3.1: Uz primjer obilaska ishodista po kruznici. Rez je linija koja povezuje bilo koja dva razgranista
- u ovom slucaju rez povezuje razgraniste u z = 0 s razgranistem u z = .
Primjetimo da je u polu funkcija beskonacna, dok u razgranistu moze imati i konacnu

vrijednost.
Zadatak: 3.1 Odredite i analizirajte tocke razgranista funkcije f (z) = (z 2 1)1/2 .
R: Napise li se funkcija u obliku
f (z) = (z 1)1/2 (z + 1)1/2 ,
lako se vidi da su tocke razgranista u z = 1: ako tocku ( 1, 0) obidemo po

jedinicnoj kruznici, za = 0 i za = 2 (koje odgovaraju istoj vrijednosti z)
dobit ce se razlicite vrijednosti funkcije. Npr. pogledajmo lijevo razgraniste u
tocki z = 1 i obidimo ga po kruznici polumjera RL
z = 1 + RL e .
Ocito je
z( = 0) = z( = 2 ) = 1 + RL ,
No, f (z) ima razlicite vrijednosti za = 0 i = 2
p
p
f () = 2 + RL e RL e /2 ,
p
p
=0
f (0) = 2 + RL RL ,
p
p
= 2
f (2 ) = 2 + RL RL = f (0).
I slicno za desno razgraniste u z = +1.

Pogledajmo sada kakvog je karaktera tocka z = : da bi se ispitalo ponasanje
72
funkcije za z , treba ispitati ponasanje f za t = (1/z) 0

r
1
1 t2
1
2
1
=
,
t0 0.
f=
1
t2
t
t t0
Iz (2.22) znamo da za pol reda m vrijedi
lim (t t0 )m f (t) = am 6= 0
t t0
U ovom je primjeru t0 = 0, pa je i
lim tm
t 0
1
tm
= m,1 ,
1 t2 = lim
t 0 t
t
cime je pokazano da f ima pol prvog reda (a ne razgraniste) kada z .

Linija reza povezuje dva razgranista, pa je u ovom primjeru to dio realne osi
izmedu 1 i +1. Pokazimo to na slijedeci nacin. Promatrajmo funkciju f na
krivulji sa slike 3.2. Kompleksni brojevi z + 1 i z 1 se mogu prikazati u
polarnom obliku kao

z + 1 = RL e L ,
z 1 = RD e D ,
pa je cijela funkcija jednaka

f (z) =
RL RD e (L +D )/2 .
Tablica 3.1 prikazuje promjenu faze, (L + D )/2, funkcije f pri obilasku

krivulje sa slike 3.2, u naznacenom smjeru. U tocki a su L = D = 0. Na
dijelu krivulje od a do b se D kontinuirano mijenja od 0 do , a L je sve
to vrijeme jednako nuli. Na dijelu krivulje od b do c, obje su faze konstantne
L = 0 i D = . Na dijelu krivulje od c do d, faza L se kontinuirano mijenja

3.2. RACUN
REZIDUUMA
73
Tablica 3.1: Faza (L + D )/2 funkcije f (z) = (z 1)1/2 (z + 1)1/2 pri obilasku krivulje sa slike 3.2.
polozaj
(L + D )/2
a
b
c
d
e
f
g
0
0
0
2
2
2
0
/2
/2
3/2
3/2
2
od 0 do , dok je faza D sve vrijeme konstantna i jednaka . Od tocke d do

e, L se kontinuirano mijenja od do 2, pri cemu je D sve vrijeme jednako
(zamisljamo da su kruznice jako male). Na dijelu krivulje od e do f , obje
su faze konstantne L = 2 i D = . Na dijelu krivulje od f do g, L
je konstantna i jednaka 2, dok se D kontinuirano mijenja od do 2. Iz
opisanog se zakljucuje da se obilaskom krivulje od a do g, faza funkcije f (z)
kontinuirano mijenja od 0 do 2, sto cini funkciju jednoznacnom.
Primjetimo jos, prema tablici 3.1, da prijelaz ravnom crtom od bilo koje tocke
na liniji bc do bilo koje tocke na liniji ef (dakle, prolaz kroz liniju reza), vodi
na skok u fazi funkcije f (z) u iznosu od , dok obilazak linije reza ne vodi na
skok u fazi (tj. ostavlja funkciju kontinuiranom).
Iz gornjeg zadatka se moze zakljuciti opcenito da do skoka u fazi funkcije dolazi uslijed
prolaska kroz liniju reza (spojnicu dvaju razgranista), dok obilazak linije reza ostavlja
funkciju kontinuiranom
3.2
3.2.1
Ra
cun reziduuma
Teorem o reziduumima
Krenimo od Laurentovog razvoja funkcije oko izoliranog singulariteta u z0

f (z) =
+
X
n=
an (z z0 )n ,
0 < |z z0 | < Rc ,
(3.1)
koji vrijedi za sve z unutar polumjera konvergencije Rc . i prointegrirajmo gornju jednadzbu po kruznici (ili bilo kojoj drugoj krivulji) koja obilazi z0 u smjeru suprotno od
kazaljke na satu
I
I
+
X
an
(z z0 )n d z.
(3.2)
f (z) d z =
C
n=
Ovaj je zadatak slican zadatku ??, s tom razlikom da sada kruznica C po kojoj se integrira
nema srediste u ishodistu, vec u tocki z0 . U polarnom prikazu je z z0 = R e , pa je
(z z0 )n = Rn e n i dz = d R e , pri cemu je R konstantno na kruznici. Odvojeno
74
cemo rjesavati slucajeve kada je n 6= 1 i kada je n = 1.

(n 6= 1)
(z zo ) d z = R
e n d R e
= R
n+1
n+1
R
=
n+1
= 0.
(n = 1)
dz
=
z z0
2
0
e (n+1) d
0
2(n+1)
2(n+1)
n+1

R
e x
ex d x =
n+1
0
d R e
=
R e
(3.3)
d = 2 .
znice R.
Primjetimo da u oba slucaja vrijednost integrala ne ovisi o polumjeru kru
Dakle, s jedne strane zbroj svih integrala oblika (3.2) , dat ce integral funkcije f (z), a s
druge strane u cijelom tom zbroju, samo je jedan clan razlicit od nule. To vodi do
I
f (z) dz = 2 a1 (z0 ).
(3.4)
Koeficijent a1 (z0 ) koji stoji uz potenciju (z z0 )1 Laurentovog razvoja funkcije f (z)
oko z0 , zove se reziduum3 funkcije f (z) (na str. 51 je pokazano kako se opcenito racuna
a1 ).
Slika 3.3: Uz teorem o reziduumima - funkcija f (z) ima izolirani singularitet u z0 , a analiticka je u svim
ostalim tockama.
3 ili
ostatak, zato jer je to sve sto ostane od integracije cijelog reda (3.1) za f (z).

3.2. RACUN
REZIDUUMA
75
Primjer: 3.2 Evo primjera dvije funkcije koje su zadane svojim Laurentovim razvjima
oko z0 = 0, tako da se vrijednost a1 odmah iscitava i bez koristenja (2.23):
1
f1 (z) = ,
z
a1 (z0 = 0) = 1,
1
,
z2
a1 (z0 = 0) = 0.
f2 (z) =
Sada mozemo kombinirati gornji rezultat s Cauchyjevim integralnim teoremom (2.8)

I
f (z) d z = 0.
(3.5)
C
gdje je krivulja C takva da unutar nje funkcija f (z) nema singulariteta. Neka funkcija
Slika 3.4: Uz teorem o reziduumima - krivulja integracije koja u cjelosti obuhvaca N = 4 izolirana
singulariteta podintegralne funkcije.
f (z) ima N izoliranih singulariteta u tockama z1 , z2 , , zN . Konstruirajmo krivulju sa

slike 3.4 koja zaobilazi sve te singularitete i zato vrijedi, prema Cauchyjevom integralnom
teoremu (2.8), da je integral f po toj krivulji jednak nuli. No ta se krivulja moze rastaviti
na zbroj od N + 1 krivulje4
I
I
I
I
f (z) dz + +
f (z) dz = 0.
f (z) dz +
f (z) dz +
C
k1
k2
kN
Sa slike 3.4 se vidi da se kruznice kn obilaze u smjeru kazaljke na satu, sto mijenja predznak
4 Ravni
dijelovi su beskona
cno blizu jedan drugome, tako da je na njima vrijednost funkcije gotovo ista, a zbog suprotonog
smjera obilaska, njihovi se doprinosi ukidaju.
76
u (3.4)
I
f (z) dz 2 a1 (z1 ) 2 a1 (z2 ) 2 a1 (zN ) = 0.
Tako se dolazi do teorema o reziduumima

I
f (z) dz = 2
N
X
n=1
a1 (zn )
(3.6)
un
gdje zbroj sadrzi sve reziduume obuhvacene krivuljom C. Ovaj teorem omogucava rac
u izrac
unavanja reziduintegrala funkcije po proizvoljnoj krivulji, pomoc
uma funkcije na kruznicama oko izoliranih singulariteta.
3.2.2
Cauchyjeva glavna vrijednost
Ponekad se moze dogoditi da krivulja integracije prolazi polom prvog reda. U tom je
slucaju potrebno deformirati krivulju integracije, pomocu polukruznice infinitezimalnog
a ili ne obuhvac
a (prema zelji) pol.
polumjera, tako da krivulja integracije ili obuhvac
Ova je situacija prikazana na slikama uz jednadzbe (3.7) i (3.8). Neka je pol na realnoj
osi. Laurentov razvoj funkcije u okolini pola je oblika (3.2), Za integracija po maloj
polukruznici, uvode se oznake: z x0 = r e i dz = r d e , sto za clan s n = 1, vodi
na
Z 2
dz
= a1
d = a1 ,
a1
z x0
ako se integrira u smjeru suprotno od kazaljke na satu, a

Z
a1
dz
= a1
z x0
(3.7)
d = a1 ,
(3.8)
ako se integrira u smjeru kazaljke na satu. Ostali clanovi razvoja koji su oblika (3.2) uz
n 6= 1 iscezavaju u granici r 0. Racun kao u (3.3), uz promjenjene granice integracije

3.2. RACUN
REZIDUUMA
77
- jer se integrira po polukruznici umjesto po kruznici, doveo bi do

(n+1)
r n+1
r n+1 x
=
e
[cos (n + 1) 1]
n+1
n+1
0
0,
n = 0, 1, 2, 3,

r n+1
0,
n = 3, 5, 7,
lim
[cos (n + 1) 1]
=
.
r0
n+1
n = 2, 4, 6, .
Evo jedne ilustracije gornjeg postupka. Funkcija f (z) ima jednostruki pol na realnoj osi u
z = x0 , a zadatak je izracunati integral od f po cijeloj realnoj osi. To se izvodi tako da se
krivulja integracije zatvori polukruznicom beskonacnog5 polumjera u gornjoj poluravnini,
kao sto je to skicirano na slici 3.5. Prema (3.6) je
Slika 3.5: Uz ilustraciju racuna glavne vrijednosti. Zeleni kruzici oznacavaju polove unutar krivulje
integracije, a x0 oznacava pol na krivulji integracije.
f (z) dz =
x0 r
= 2
f (x)dx +
N
X
n=1
f (z) dz +
k
a1 (zn ),
f (x)dx +
x0 +r
f (z) dz
(3.9)
gdje se zbroj u posljednjem redu odnosi na singularitete unutar krivulje integracije

(zeleni kruzici sa slike 3.5). S k je oznacen integral po polukruznici beskonacno malog
polumjera oko tocke x0 , a s K je oznacen integral po kruznici beskonacno velikog polumjera koja zatvara krivulju integracije. Pokazimo sada da odabir bilo gornje bilo donje
5
Polumjer je beskona
can zato jer su granice na realnoj osi beskona
cne.
78
polukruznice k, vodi na isti rezultat.

donja polukru
znica:
ako je odabrana donja polukruznica, tada je pol x0 unutar krivulje integracije (bas kao i
polovi oznaceni zelenim to
Rckicama na slici 3.5) i zato ce se u gornjem izrazu pojaviti na
R
dva mjesta: u integralu k i u zbroju po reziduumima kao 2 a1 (x0 ). U integralu k
se integrira u smjeru suprotno od kazaljke na satu, pa to prema (3.7) vodi na doprinos
od a1 (x0 )
+ a1 (x0 ) + = + 2 a1 (x0 ) +
= + a1 (x0 ) + .
Dakle, ukupan je doprinos od tog pola jednak a1 (x0 ).
gornja polukru
znica:
ako je odabrana gornja polukruznica, tada pol x0 nije unutar krivulje integracije i zato
se nece pojaviti
u zbroju po reziduumima na desnoj strani (3.9). Pojavit ce se jedino u
R
integralu k . U tom se integralu polukruznica obilazi u smjeru kazaljke na satu, pa to
prema (3.8) vodi na doprinos od a1 (x0 ). Prebaci li se taj doprinos na desnu stranu
(3.9)
a1 (x0 ) + =
= a1 (x0 ) + .
opet se dobije a1 (x0 ), kao i kada se racunalo s donjom polukruznicom.
Vidimo da se rezultati (3.7) ili (3.8) dodatno pribraja desnoj strani (3.6). Dakle, jednostruki pol koji se nalazi na krivulji integracije, doprinosi dvostruko manjim faktorom od
pola koji se nalazi unutar krivulje integracije.
Sazetak: ako se polovi nalaze unutar krivulje integracije, doprinose clanom 2 a1 , a
ako se nalaze na krivulji integracije, doprinose clanom a1 . Ovim dodatkom, relacija
(3.6) prelazi u
I
f (z) dz = 2
unutar
a1 (zn ) +
X
na
a1 (zn )
(3.10)
Teorem o reziduumima se koristi za racunanje ne samo kompleksnih, nego (jos vise) i

realnih integrala, kao sto je to pokazano u odjeljku (3.2.5).
U granici kada polumjer male kruznice iscezava, integrali po realnoj osi se mogu zbrojiti
Z x0 r

Z +
Z +
lim
f (x) dx +
f (x) dx = P
f (x) dx
(3.11)
r0
x0 +r
u ono sto se naziva Cauchyjeva glavna vrijednost i oznacava slovom P. Kako se

moze predociti glavna vrijednost: u blizini singulariteta x0 , glavni doprinos funkciji dolazi

3.2. RACUN
REZIDUUMA
79
od n = 1 clana Laurentovog razvoja
f (x)
a1
x x0
Gornji je razlomak neparna funkcija, sto znaci da ce on imati velike negativne vrijednosti
lijevo od x0 i isto tako velike pozitivne vrijednosti desno od x0 , koje ce se u integraciji po
x jednim dijelom ukidati; ono sto preostane nakon ovog ukidanja jeste glavna vrijednost
integrala.
U nekim se slucajevima glavna vrijednost integrala moze izracunati i kao
Z +A
Z +
f (x)dx.
P
f (x)dx = lim
A
Primjer: 3.3 Slobodni harmonijski oscilator s vanjskom silom (nehomogena diferencijalna jednadzba)
dovrsiti
3.2.3
Pole expansion
dovrsiti
3.2.4
Product expansion
dovrsiti
3.2.5
Izra
cunavanje nekih tipova odredenih integrala
U ovom se odjeljku pokazuje kako se neki tipovi integrala u realnoj varijabli, racunaju
pomocu teorema o reziduumima.
Z 2
(1)
f (sin , cos ) d,
0
(2)
f (x) d x,
(3)
f (x) eax d x,
(4)
f (ex ) d x.
80
R
unavanje odredenih integrala oblika 02 f (sin , cos ) d:
(1) izrac
Funkcija f je racionalna (pa time i jednoznacna) funkcija sinusa i kosinusa, konacna za
sve vrijednosti kuta . Uvedimo novu varijablu z = e , iz cega slijedi dz = d e i
d =
dz
,
z
sin =
z z 1
,
2
cos =
z + z 1
.
2
Sada je zadatak izracunati

I =
f [(z z 1 )/(2 ), (z + z 1 )/2]
dz
,
z
gdje se za krivulju integracije uzima jedinicna kruznica sa sredistem u ishodistu (sjetimo

se da je z = e ). Prema teoremu o reziduumima, (3.6), gornji je integral jednak
X
I = () (2)
( po svim reziduumima unutar jedinicne kruznice).
I=
2
0
d
,
1 + cos
za || < 1
R: Prijelazom na varijablu z = e i odabirom jedinicne kruznice za krivulju integracije, dolazi se do

I
I
dz
2
dz/z
=
.
I =
1
2
1 + (/2)(z + z )
z + (2/)z + 1
Nule nazivnika podintegralne funkcije

1 1
z =
1 2
jesu polovi prvog reda te iste funkcije. Pol z+ se nalazi unutar jedinicne
kruznice, a z je izvan, pa se racuna samo sa z+ . Prema (2.24), reziduum
je jednak

1
1

a1 (z+ ) = (z z+ )
=

(z z+ )(z z ) z=z+ z+ z
.
=
2 1 2
Konacno je
I=
2
2
2 a1 (z+ ) =
.
1 2
Rijesite ovaj zadatak integracijom po kruznici polumjera R, gdje je R dovoljno

3.2. RACUN
REZIDUUMA
81
velik da kruznica obuhvati oba pola.
unavanje odredenih integrala oblika

(2) izrac
Neka je odredeni integral oblika
Z +
I=
f (x) dx
R +
f (x) dx:
i neka zadovoljava slijedeca dva uvjeta:

(1) funkcija f (z) je analiticka u cijeloj gornjoj poluravnini, osim u konacnom broju polova6 ;
(2) funkcija f (z) iscezava kao 1/z 2 ili brze, kada |z| , 0 arg z .
Uz ove uvjete, za krivulju integracije se moze uzeti dio realne osi od R do +R i polukruznica u gornjoj poluravnini, kao na slici 3.6, s time da se na kraju izvede granicni
prijelaz R . Uvodenjem varijable z = R e kod integracije po luku kruznice, dobiva
Slika 3.6: Uz ilustraciju racuna integrala oblika
R +
f (x) dx.
se
I
f (z) dz =
Zbog uvjeta (2), je
R +R
R
limR R f (x)dx + limR 0 f (R e ) dR e
(po svim reziduuma gornje poluravnine) .
lim R
R
6 Pretpostavit
f (R e ) e d = 0,
cemo da nema polova na realnoj osi, a ako ih ima, onda se oni tretiraju kao u (3.2.2).
82
pa preostaje
Z +
f (x)dx = 2
(po svim reziduuma gornje poluravnine).

I=
dx
.
1 + x2
R: Integracija se provodi po krivulji sa slike 3.6. Integracija po luku kruznice
daje nulu u granici kada R

Z
dR e
= 0,
lim
R 0
1 + R2 e2
pa je
I=
X
dx
=
2
1 + x2
Polovi podintegralne funkcije su nule nazivnika: z = , od kojih je samo

z+ = + u gornjoj poluravnini. Prema (2.24), reziduum je jednak
a1 (z+ ) =
1
1
= ,
2 z+
2
sto vodi na konacnu vrijednost trazenog integrala

Z +
1
dx
I=
= 2
= .
2
1+x
2
citatelj se lako moze i sam uvjeriti da se isti rezultat dobiva i integracijom po

krivulji s lukom polukruznice u donjoj poluravnini.
unavanje odredenih integrala oblika

(3) izrac
Zadatak je izracunati odredeni integral oblika
Z +
I=
f (x) e a x dx,
R +
f (x) e a x dx:
pri cemu je a realna i pozitivna konstanta. Gornji se integral naziva i Fourierov transformat7 funkcije f . Ponovo cemo pretpostaviti da funkcija f zadovoljava dva uvjeta:
(1) funkcija f (z) je analiticka cijeloj u gornjoj poluravnini, osim u konacnom broju polova8 ;
7O
Fourierovim transformacijama
ce biti vise rije
ci u odjeljku ...
cemo da nema polova na realnoj osi, a ako ih ima, onda se oni tretiraju kao u (3.2.2).
8 Pretpostavit

3.2. RACUN
REZIDUUMA
83
(2) za funkciju f vrijedi

lim f (z) = 0,
0 arg z .
|z|
Primjetimo da je ovo slabiji uvjet nego uvjet (2) iz prethodnog primjera
R +
f (x) dx.
Integracija se izvodi o krivulji sa slike 3.6. Pogledajmo detaljnije integral po luku kruznice:
x z = R e = R (cos + sin )
Z
Z
a R (cos + sin )
IR =
f (R e ) e
dR e =
f (R e ) e a R cos a R sin dR e
0
Buduci da je lim|z| f (z) = 0, to ce, za dovoljno veliki R, vrijediti |f (z)| = |f (R e )| <

, pa je i
Z
Z
Z /2
a R cos a R sin
a R sin
|IR | =
|f (R e )| |e
| |R e | d < R
e
d = 2 R
ea R sin d.
0
Kao sto se jasno vidi sa slike 3.7, na intervalu [0, /2], vrijedi nejednakost
Slika 3.7: Linija (a) predstavlja pravac y = (2/) , a linija (b) predstavlja funkciju y = sin .
sin
.
/2
Uvrstavanjem gornje nejednakosti u izraz za |IR |, slijedi

Z /2
|IR | 2 R
ea R 2 / d.
0
84
Gornji je integral lako izracunati

1 eaR ,
a
lim |IR | =
.
R
a
|IR |
No, prema uvjetu (2), ce i 0, kada R , pa je zato

lim |IR | = 0.
(3.12)
Gornji se rezultat naziva Jordanova lema. Sada mozemo napisati

I
Z +
X
f (z) dz =
f (x) e a x dx + lim IR = 2
Zbog iscezavanja IR na luku kruznice kada R , vrijedi

Z +
X
f (x) e a x dx = 2
Zadatak: 3.4 Zadatak je izracunati integral

Z +
sin x
I=
dx.
x
0
R: Gornji se integral moze shvatiti kao imaginarni dio integrala

Iz = P
e z
dz.
z
Podintegralna funkcija ima pol prvog reda u z = 0 s reziduumom (prema

(2.24)) jednakim a1 = 1. Za krivulju integracije odabiremo krivulju sa slike
3.8. Takvim izborom krivulje, postize se:
(1) izbjegava se pol u ishodistu,
(2) ukljucuje se realna os i
(3) podintegralna funkcija iscezava9 na luku velike kruznice kada R .
Buduci da odabrana krivulja ne sadrzi singularitete podintegralne funkcije, to
je
I z
e
dz = 0.
z
S druge je strane, taj isti integral jednak zbroju integrala po pojedinim dijelovima krivulje
Z r x
Z z
Z +R x
Z
I z
e
e z
e
e
e
dz =
dx +
dz +
dx +
dz = 0
z
x
x
k z
K z
R
+r
9 Npr.
na pozitivnoj imaginarnoj osi je z = y, pa e z /z = ey /( y) 0 kada y . Primjetimo da u donjoj

poluravnini ovo nije istina.

3.2. RACUN
REZIDUUMA
Slika 3.8: Uz racun integrala
85
R +
0
(sin x/x) dx.
Po Jordanovoj lemi (3.12), je integral po luku K jednak nuli

Z
e z
dz = 0,
K z
a prema definiciji glavne vrijednosti je
Z r x
Z +R x
Z + x
e
e
e
dx +
dx = P
dx.
x
x
x
R
+r
Time se dolazi do
Z z
Z + x
I z
e
e
e
dz =
dz + P
dx = 0.
z
x
k z
Integral po maloj polukruznici smo vec izracunali u (3.8), i on je jednak

a1 (0), jer se luk obilazi u smjeru kazaljke na satu. Reziduum smo
vec izracunali a1 (0) = 1, pa je
Z + x
e
P
dx = .
x
Izjednacimo realni i imaginarni dio gornjeg izraza

Z +
Z +
cos x
sin x
dx = 0,
dx = .
x
x
Funkcija cos x/x je neparna, pa integral po simetricnim granicama mora biti

nula (i za konacne simetricne granice). Funkcija sin x/x je parna, pa je integral
86
R +
=2
R +
0
, tj. trazeni integral je

Z +
sin x
dx = .
x
2
0
Zadatak: 3.5 Ovaj je zadatak vezan za teoriju rasprsenja u kvantnoj mehanici. Karakteristican integral koji se tamo pojavljuje je oblika
Z +
x sin x
dx,
I() =
x2 2
gdje je realna i pozitivna konstanta. Iz fizickih postavki problema rasprsenja

je poznato da integral I() predstavlja izlazni rasprseni val, pa zato mora biti
oblika e
R: Iz fizickih postavki problema rasprsenja je poznato da integral I() predstavlja izlazni rasprseni val, pa zato mora biti oblika e .
... dovrsiti ...
unavanje odredenih integrala s eksponencijalnom funkcijom:

(4) izrac
Ukoliko se u integrandu pojavljuju eksponencijalna ili hiperbolne funkcije,
Z
f (ex ) d x.
ne postoji nekakav opci postupak za rjesavanje takvih integrala. Umjesto toga, za svaki
integrand treba odabrati najpovoljniju krivulju integracije. Evo nekoliko primjera.
Zadatak: 3.6 Funkcija faktorijela se moze poopciti na nacin kako je to pokazano u ovom
primjeru. Izracunajmo integral
Z +
eax
I=
dx,
0 < a < 1.
1 + ex
Kao sto ce se pokazati na kraju, granica na a onemogucava divergenciju integrala kada x .
R: Gornji se integral racuna tako sto se s varijable x prelazi na kompleksnu
varijablu z = x + y i integrira se po krivulji sa slike 3.9. U granici R ,

integral po realnoj osi, daje trazeni integral. Vodoravni dio krivulje na kojemu
je y = const. = 2, ce brojniku samo donijeti dodatnu fazu 2a u odnosu na
dio sa y = 0, a nazivnik ce ostaviti nepromjenjenim. Na okomitim stranicama,

3.2. RACUN
REZIDUUMA
87
Slika 3.9: Uz izracunavanje funkcije faktorijela.
x = R i 0 y 2 , krivulje integracije sa slike 3.9, integrand iscezava

D:
L:
ea(R+ y)
= lim e(1a)R = 0,
R
R 1 + eR+ y
a(R+ y)
e
eaR
0
lim
=
lim
=
= 0,
R+
y
R
R 1 + e
R 1 + e
1+0
lim
0 < a < 1,
0 < a < 1.
Na taj nacin preostaje samo integracija po gornjoj i donjoj vodoravnoj liniji

(ali u suprotnim smjerovima, sto ce dati minus predznak ispred integrala po
gornjoj liniji)

Z +R
I
Z R
eaz
ea(x+2)
eax
dz = lim
dx +
dx
R
1 + ez
1 + ex
1 + e(x+2)
+R
R

Z +R
Z +R
eax
eax
2a
= lim
dx e
dx
R
1 + ex
1 + ex
R
R
Z
+ eax
2a
dx
= 1e
1 + ex
Sada treba pogledati gdje su polovi integranda i koliki su njihovi reziduumi.

Polovi su rjesenja jednadzbe
ez + 1 = 0,
tj.
ex e y = 1.
Jedina tocka, unutar krivulje integracije, koja rjesava gornju jednadzbu je
88
(x, y) = (0, ). Laurentov razvoj nazivnika oko te tocke daje

1 + ez = 1 + ez e = 1 ez

(z )2 (z )3
= 1 1 + (z ) +
+
+
2!
3!

z (z )2
+
+ .
= (z ) 1 +
2!
3!
Iz ovog se razvoja vidi da je (0, ) pol prvog reda, a iz (2.24) se dobiva reziduum

az

e

h
i
a1 ( ) = (z )

(z )2
z
(z ) 1 + 2! + 3! +
z=
= e a .
Prema teoremu o reziduumima, (3.6), slijedi

Z
+ eax
2a
1e
dx = 2 (e a ),
x
1
+
e
Z +
eax
dx =
,
x
1+e
sin a
0 < a < 1.
Koristeci funkciju (predav o vjeroj ) .. itd ...
3.3
Disperzijske relacije
Naziv ovoga odjeljka potjece od radova iz podrucja optike, dvojice fizicara: Hendrika
Kramersa10 i Ralpha Kroniga11 iz dvadesetih godina XX stoljeca. Po njima se ove relacije
ponekad nazivaju i Kramers-Kronigove relacije. Sama rijec disperzija ili rasprsenje, opisuje svojstvo svjetlosti (opcenitije: elektromagnetskog vala) da indeks loma ovisi o valnoj
duljini tj. frekvenciji svjetlosti. Indeks loma, n, se pojavljuje kao kompleksna velicina,
ciji je relani dio odreden faznom brzinom vala, a imaginarni dio je odreden apsorpcijom. Disperzijske se relacije sastoje u tome da se realni dio indeksa prikaze kao integral
kompleksnog dijela i obratno: da se imaginarni dio n prikaze kao integral realnog dijela.
Slicne su relacije opazene i u drugim podrucjima fizike u kojima se pojavljuju disperzivni
i apsorpcijski procesi (kao npr. u teorija rasprsenja)12 . U ovm ce se odjeljku o disperzijskim relacijama govoriti kao o svojstvu kompleksne funkcije da se njezin realni dio moze
napisati kao integral imaginarnog dijela i obratno. U odredenom smislu, ove su relacije
integralna analogija diferencijalno formuliranih Cauchy-Riemannovih uvjeta (2.3).
Neka je f (z) kompleksna funkcija, analiticka u gornjoj poluravnini i na realnoj osi, osim
eventualno u jednoj tocki koju cemo oznaciti s x0 . Takoder se zahtijeva da funkcija
10 Hendrik
Anthony Kramers (Rotterdam, 2. II 1894. Oegstgeest, 24. IV 1952.), nizozemski fizi

car.
Kronig (1904-1995), njema
cki fizi
car.
12 Kasnije (gdje )
ce se pokazati da su ove relacije posljedica uzro
cnosti, tj. ne ovise o vrsti procesa koji se prou
cava.
11 Ralph
3.3. DISPERZIJSKE RELACIJE
89
iscezava u beskonacnosti
lim |f (z)| = 0,
|z|
0 arg z .
(3.13)
Uz ovaj uvjet ce integral funkcije po polukruznici beskonacno velikog polumjera u gornjoj

poluravnini, iscezavati. Ako se za krivulju integracije odabere krivulja sa slike 3.10, tada
je, prema Cauchyjevom integralnom teoremu13 ,
Slika 3.10: Uz izvod disperzijskih relacija. Polumjer male kruznice r . Zelena strelica opisuje smjer
obilaska krivulje.
f (z)
dz = 0,
z x0
buduci da je integrand analiticka funkcija u svim tockama unutar krivulje integracije.

Integracija se moze izvesti po dijelovima krivulje:
Z x0 r
Z
Z +
Z
I
f (z)
f (z)
f (x)
f (x)
f (z)
dz =
dx +
dz +
dx +
dz = 0.
z x0
x x0
k z x0
K z x0
x0 +r x x0
(3.14)
Zbog uvjeta (3.13), integral po velikoj polukruznici, K, iscezava. U granici kada polumjer
male kruznice, r iscezava,
Z
f (z)
dz = a1 ,
k z x0
gdje je reziduum a1 , prema (2.24) jednak f (x0 ).
Z
f (z)
dz. = f (x0 ).
k z x0
13 Funkcija
f (z)/(z x0 ) u (3.14) je f iz (??).
90
Time je (3.14) postala

0 = lim
r0
f (x0 ) =
Z
1
P
x0 r
f (x)
dx +
x x0
f (x)
dx,
x x0
x0 +r

f (x)
dx f (x0 )
x x0
(3.15)
gdje je, prema (3.11), s P oznacena glavna vrijednost. Ako se sada u relaciji (3.15),
funkcija f rastavi na realni i imaginarni dio, f = u + v, a zatim izjednace realni i
imaginarni dio na lijevoj i desnoj strani, dobivaju se disperzijske relacije
Z +
u(x) + v(x)
1
P
dx,
u(x0 ) + v(x0 ) =
x x0
1
u(x0 ) = P
v(x0 ) =
1
P
v(x)
dx,
x x0
(3.16)
u(x)
dx.
x x0
Realni dio funkcije je izrazen preko integrala imaginarnod dijela i obratno. Obicno se kaze
da su realni i imaginarni dio povezani Hilbertovom transformacijom. Primjetimo
da je f kompleksna funkcija realne varijable.
Simetrijska svojstva
Pretpostavimo da funkcija f zadovoljava slijedecu relaciju

f (x) = f (x).
Prijelazom na realni i imaginarni dio f , gornja relacija postaje
u(x) + v(x) = u(x) v(x),
u(x) = u(x),
v(x) = v(x).
Realni dio prepoznajemo kao parnu, a imaginarni dio kao neparnu funkciju. Iskoristimo
3.3. DISPERZIJSKE RELACIJE
91
ova svojstva u (3.16). Najprije za realni dio

Z 0
Z +
1
1
v(x)
v(x)
u(x0 ) =
dx + P
dx
P
x x0
x x0
0
Z 0
Z +
v(x)
v(x)
1
1
P
dx + P
dx
=
x x0
+ x x0
0
Z +
Z +
1
v(x)
v(x)
1
P
dx + P
dx
=
x + x0
x x0
0
0
Z +
2
x v(x)
=
P
dx
x2 x20
0
i slicno za imaginarni dio
2
P
v(x0 ) =
x0 u(x)
dx.
x2 x20
Izvorno su Kramers-Kronigove opticke disperzijske relacije izvedene u gornjem obliku.
Zadatak: 3.7 Dana je integralna jednadzba

1
1
= P
2
1 + x0
u(x)
dx.
x x0
Iskoristite Hilbertovu transformaciju da odredite u(x0 ).
R: Iz disperzijskih relacija (3.16) se izravno ocitava

v(x0 ) =
1
1 + x20
v(x) =
1
.
1 + x2
Ponovo pomocu (3.16) racunamo

Z +
Z +
v(x)
1
1
1
1
dx = P
dx.
u(x0 ) = P
2
x x0
1 + x x x0
Uvedimo funkciju
f (z) =
1
1
,
2
1 + z z x0
koja ima polove prvog reda u tockama , x0 , i integrirajmo ju po krivulji sa

slike 3.10. Prema (3.10) slijedi
Z +
1
1
dx = 2 a1 (z = ) + a1 (z = x0 ).
P
2
1 + x x x0
92
Reziduume racunamo prema (2.24)

1
,
2 ( x0 )
1
,
a1 (z = x0 ) =
(1 + x0 )2
a1 (z = ) =
iz cega slijedi
1
u(x0 ) = P
1
1
1
dx =
2
1 + x x x0

1
x0
1
2
.
=
+
2
2 ( x0 )
(1 + x0 )
1 + x20
Lako je vidjeti da je
f (z) = u(z) + v(z) =
z
1
1
+
=
.
2
2
1+z
1+z
z+
i da vrijedi f (x) = f (x).
ka disperzija
Optic
dovrsiti
3.4
Metoda najve
ce strmine
U fizici se cesto pojavljuje potreba da se odredi granicno ponasanje neke funkcije za

vrlo velike vrijednosti jedne od njezinih varijabli. Metoda14 izlozena u ovom odjeljku je
posebno pogodna za odredivanje takvog granicnog ponasanja, kada je funkcija zadana
integralom oblika
Z
I(s) =
g(z) es f (z) dz.
(3.17)
C
Varijabla s je realna, a funkcije f i g su opcenito kompleksne. Ako je krivulja integracija

otvorena, tada se ona odabire tako da realni dio f tezi k na oba ruba krivulje, tako
da cijeli integrand iscezava. Takoder se pretpostavlja da je, unutar podrucja integracije,
ponasanje integranda dominantno odredeno eksponencijalnom funkcijom.
Neka je s velika i pozitivna velicina. Tada je integrand velik kada je realni dio f velik,
a malen je kada je realni dio f malen ili negativan. U granici kada s neograniceno raste,
s +, glavni doprinos integralu dolazi od onog podrucja u ravnini z gdje je realni dio
f ima maksimalne pozitivne vrijednosti. Izvan tog maksimuma, integrand je zanemarivo
malen i zato su i doprinosi integralu isto tako zanemarivo maleni. Da bi se to jasnije
vidjelo, provedimo slijedeci racun:
f (z) = u(x, y) + v(x, y),
Z
I(s) =
g(z) es u(x,y) es v(x,y) dz.
C
Neka realni dio f ima maksimum u tocki (x0 , y0 ). U toj tocki maloj okolini oko te tocke,
14 engl
: The method of steepest descents
STRMINE
3.4. METODA NAJVECE
93
imaginarni dio f ima pribliznu vrijednost v(x0 , y0 ) = v0

Z
s v0
g(z) es u(x,y) dz.
I(s) = e
C
Nuzni uvjeti maksimuma realnog dijela f su

u
u
=
= 0,
x
y
(3.18)
sto, prema Cauchy-Riemannovim uvjetima (2.3) vodi na

d f (z)
= 0.
dz
Vazno je imati na umu da se tu radi o maksimumima u(x, y) na krivulji integracije.
U konacnom dijelu kompleksne z ravnine, ni realni ni imaginarni dio analiticke funkcije ne mogu imati apsolutne maksimume. Do tog zakljucka se moze doci ako se
prisjetimo da je jedna od posljedica Cauchy-Riemannovih uvjeta i to da u i v zadovoljavaju
2D Laplaceovu jednadzbu (2.5)
2 u 2 u
+
= 0.
x2 y 2
(3.19)
Prisjetimo li se da je karakter ekstrema odreden predznakom druge derivacije, tada iz

gornje jednadzbe vidimo da ne mogu oba clana biti istog predznaka (jer tada njihov zbroj
ne moze biti jednak nuli), tj. tocka ekstrema ne moze biti maksimum i po x i po y varijabli.
Buduci je f odabrana kao analiticka funkcija, iskljucuje se postojanje singulariteta bilo
koje vrste. Kako u uocenoj tocki prve derivacije (3.18) iscezavaju, a druge derivacije (3.19)
ke funkcija u
su suprotnih predznaka, zakljucujemo da u okolini promatrane toc
ima oblik sedlaste plohe: uocena tocka je maksimum u jednoj koordinati, a minimu
ka.
u drugoj (slika 3.11). Takvu cemo tocku nazivati sedlena toc
Sada se postavlja pitanje odabira krivulje integracije tako da budu zadovoljena dva uvjeta:
( 1 ) odabrati krivulju integracije tako da u(x, y) bude maksimalno u sedlenoj tocki;
( 2 ) krivulja integracije treba prolaziti kroz sedlenu tocku tako da imaginarni dio v(x, y)
bude konstantan.
Ovaj drugi dio vodi na putanju najvece strmine funkcije u i daje metodi ime. Na strani
28 je pokazano da su krivulje u = const. i v = const. medusobno okomite. Isto tako
je poznato15 da je gradijent skalarnog polja u okomit na plohu u = const. Iz ove dvije
cinjenice zakljucujemo da u sedlenoj tocki (a i svakoj drugoj tocki presjecista linija u =
const. i v = const.) linija v pokazuje smjer gradijenta od u, tj smjer najstrmije (ili najbrze)
promjene u. Sedlo sa slike 3.11 ne mora biti glatko i smjer najbrzeg opadanja ne mora biti
ravna linija. Opcenito ce smjer najbrzeg opadanja funkcije u biti neka nepravilna linija
cija je jednadzba v = const. To smo svojstvo pokusali prikazati projekcijom sedlaste plohe
na ravninu (x, y) na slici 3.11.
Buduci da je u sedlenoj tocki z0 prva derivacija f jednaka nuli, to je Taylorov razvoj oko
sedlene tocke oblika

2
1
2 d f
+ .
f (z) = f (z0 ) + (z z0 )
2
d z 2 z0
15 npr.
iz odjeljka o gradijentu u [?]
94

Slika 3.11: Sedlasta ploha.
clan 12 (z z0 )2 f (z0 ) je realan zato jer smo odabrali krivulju na kojoj je imaginarni dio
f konstantan (pa je derivacija konstante nula i ostaje samo realni dio f = u ). Ovaj
clan je i negativan jer u tocki z0 funkcija ima lokalni maksimum, pa svaki mali otklon od
z0 mora biti otklon prema dolje, tj. prema manjoj vrijednosti f . Tako, uz pretpostavku
da je f (z0 ) 6= 0, cinjenica da je drugi clan gornjeg razvoja realan i negativan, se moze
pisati kao

2
1
1
2 d f
f (z) f (z0 ) (z z0 )
= t2 ,
(3.20)

2
2
d z z0
2s
gdje je uvedena nova realna varijabla t. Razliku z z0 je moguce napisati u polarnom
obliku
z z0 = e
tako da je
t2 = s f (z0 ) 2 e 2
t = |s f (z0 )|1/2 .
Faza je konstanta cija je vrijednost odredena zahtjevom da je desna strana gornjeg

izraza realna. Uvrstavanjem (3.20) u (3.17), dobiva se
Z +
dz
2
s f (z0 )
dt
I(s) g(z0 ) e
et /2
dt
1
1
dz
dt
dt d
=
=
= |s f (z0 )|1/2 e
dt
dz
d dz
Z +
g(z0 ) es f (z0 ) e
2
et /2 dt
I(s)
1/2
|s f (z0 )|
Kao granice integracije su postavljene vrijednosti . Time je napravljena zanemariva
STRMINE
3.4. METODA NAJVECE
95
pogreska jer integrand brzo trne s udaljavanjem od sedlene tocke, pa je doprinos integralu
od udaljenih
tocaka posve zanemariv. Tako je dobiven integral Gaussova tipa cije je
rjesenje 2, sto vodi na konacni izraz za I(s)
2 g(z0 ) es f (z0 ) e
I(s)
.
|s f (z0 )|1/2
Ukoliko krivulja integracija iz (3.17) prolazi kroz dvije ili vise sedlenih tocaka, vrijednost
I(s) je dana zbrojem izraza gornjeg oblika, koji se racunaju u svakoj od sedlenih tocaka.
(1)
Zadatak: 3.8 Odredite asimptotski oblik Hankelove funkcije H (s).
R: Hankelove funkcije, koje su rjesenja Besselove diferencijalne jednadzbe,
definiraju se kao
Z
1
1
=
e(s/2)(z1/z) dz
0 C1 z +1
Z
1
1
(2)
e(s/2)(z1/z) dz,
H (s) =
+1
0 C2 z
H(1) (s)
gdje su C1,2 krivulje sa slike 3.12.

Slika 3.12: Uz primjer ??.
Zadatak: 3.9 Odredite asimptotski oblik funkcije faktorijela s !.
R: kkkk
96
Poglavlje 4
Diferencijalne jednad
zbe
4.1
Op
cenito
Jednadzbe u kojima se osim same nepoznate funkcije, , pojavljuju i derivacije nepoznate funkcije, nazivaju se diferencijalne jednadzbe. Velik broj jednadzba koje opisuju
najrazlicitije fizicke pojave jesu upravo diferencijalne jednadzbe (jednadzba gibanja, valna
jednadzba, Schrodingerova jednadzba, itd.).
Ukoliko se u diferencijalnoj jednadzbi ne pojavljuju kvadratne i vise potencije nepoznate
funkcije niti umnosci nepoznate funkcije i njezinih derivacija, jednadzba je linearna.
Ukoliko se u jednadzbi pojavljuju spomenuti clanovi
( )3 ,
( )2 ,
i sl.,
tada je jednadzba nelinearna. Opcenito je nelinearne jednadzbe puno teze rijesiti nego
linearne. Naravno da su u linearnim diferencijalnim jednadzbama nezavisne varijable
mogu pojavljivati na proizvoljan (nelinearan) nacin.
Ukoliko je funkcija cije se rjesenje trazi, funkcija jedne varijable, tada se jednadzba zove
na diferencijalna jedndzba (ODJ). Ako se pak trazi funkcija vise varijabli, tada se
obic
jednadzba zove parcijalna diferencijalna jednadzba (PDJ).
Iz matematicke analize je poznato da je operator deriviranja linearan operator, tj. da za

konstantne an vrijedi
X
dn n
dn X
a
(x)
=
a
n
n
n
dxn n
dxn
n
i slicno za parcijalne derivacije
X
n X
n n
a
(x)
=
a
.
n
n
n
xn n
xn
n
Ako linearni operator deriviranja ili parcijalnog deriviranja opcenito oznacimo s L, moze
97

POGLAVLJE 4. DIFERENCIJALNE JEDNADZBE
98
se napisati da vrijedi
L
an n (x) =
X
n
an L n .
Sada se i obicna i parcijalna diferencijalna jednadzba mogu prikazati u obliku

L = F,
Gdje je nepoznata funkcija koju treba odrediti, a F je poznata funkcija jedne (u slucaju
obicne) ili vise varijabli (u slucaju parcijalne diferencijalne jednadzbe). Nehomogeni clan
F se obicno naziva izvor (to je npr. clan razmjeran naboju u elektrostatici) ili sila (u mehanickim problemima). S L je oznacena linearna kombinacija derivacija. Ukoliko je F 6= 0
jednadzba se zove nehomogena, a ako je F = 0, jednadzba je homogena. Rjesenje nehomogene jednadzbe se uvijek moze napisati u obliku zbroja rjesenje pridruzene homogene
jednadzbe, H i partikularnog rjesenja nehomogene jednadzbe, P ,
= H + P ,
gdje je H , rjesenje pridruzene homogene jednadzbe
L H = 0,
a H je rjesenje
L P = F.
Ako postoji vise rjesenja n homogene jednadzbe,

L n = 0,
n = 1, 2, 3,
tada je i svaka njihova linearna kombinacija

a1 1 + a2 2 +
(za konstantne an ) takoder rjesenje.
L (a1 1 + a2 2 + ) =
X
n
an L n =
X
n
an 0 = 0.
elo pridodavanja (ili princip superpozicije)

Ovo se svojstvo zove nac
Od posebne su vaznosti jednadzbe u kojima se pojavljuje najvise druga derivacija trazene
funkcije. Takve se jednadzbe nazivaju jednad
zbe drugog reda. Kao primjer se mogu
navesti Newtonova jednadzba gibanja u kojoj je ubrzanje druga derivacija radij vektora
ili kvantnomehanicka Schrodingerova jednadzba u kojoj se pojavljuje operator kineticke
energije razmjeran s 2 itd. Primjetimo da su Maxwellove i Diracove jednadzbe prvog
reda, ali da sadrze dvije nepoznate funkcije. Eliminacijom jedne od te dvije funkcije, opet
dobiva jednadzba drugog reda za svaku pojedinu funkciju.
4.2. OBICNE
LINEARNE DIFERENCIJALNE JEDNADZBE
PRVOG REDA
99
Rijesenje linearne diferencijalne jednadzbe n-tog reda sadrzi i n nepoznatih konstanata an .

etnih ili rubnih uvjeta (ako je varijabla,
Ove se konstante odreduju zadavanjem poc
redom, vremenska ili prostorna)
(x0 , y0, ) = 0 ,
(x0 , y0, ) = 0 ,
..
.
(n)
(n)
(x0 , y0, ) = 0 .
Rjesenje diferencijalne jednadzbe je u cjelosti odredeno tek onda ako su osim same jednadzbe zadani i pocetni (ili rubni) uvjeti.
4.2
Obi
cne linearne diferencijalne jednad
zbe prvog reda
Opci oblik obicne diferencijalne jednadzbe prvog reda je

dy
= f (x, y).
dx
(4.1)
Jednadzba je prvog reda jer je najvisa derivacija nepoznate funkcije y koja se pojavljuje
u njoj, prva derivacija. Ona je obicna zato jer je y funkcija samo jedne varijable y = y(x).
Jednadzba je i linearna, ako se u njoj pojavljuju samo prve potencija y i njezinih derivacija, inace je nelinearna. S f su oznaceni ostali clanovi jednadzbe koji mogu sadrzavati
nezavisnu varijablu x i nederiviranu nepoznatu funkciju y.
Razdvajanje varijabla:
Ukoliko jednadzba ima nesto jednostavniji oblik nego sto je (4.1)
dy
P (x)
= f (x, y) =
dx
Q(y)
tj. oblik u kojemu su x i y razdvojeni, ona se moze rjesiti metodom razdvajanja
varijabli. Mnozenjem gornje jednadzbe s Q(y) dx, slijedi
Q(y) dy = P (x) dx.
Varijable su razdvojene: sve sto ovisi o y je na lijevoj, a sve sto ovisi o x je na desnoj
strani. Buduci da su P i Q poznate funkcije, integracijom gornjeg izraza, dobiva se veza
yix
Z y
Z x
Q(y) dy +
P (x) dx = 0.
y0
x0
Veza
y0 = y(x0 )
je poznata i naziva se pocetni ili rubni uvjet.

100
Treba primjetiti da je opisani postupak primjenjiv i na linearne i na nelinearne jednadzbe.

Zadatak: 4.1 Rijesite Boyle-Mariotteovu diferencijalnu jednadzbu
V
dV
=
dp
p
gdje je V volumen, a p tlak pri konstantnoj temperaturi plina.
R: Ovo je primjer jednadzbe koja s emoze rijesiti razdvajanje varijabli. Iz-
ravna integracija, vodi na
dV
V
Z V
dV
V
V0
ln V ln V0
pV
dp
p
Z p
dp
p0 p
= ln p + ln p0
= p0 V0 = const.
Pri konstantnoj temperaturi, tlak i volumen se tako mijenjaju da je njihov

umnozak stalno konstantan.
Jednad
zbe s egzaktnim diferencijalima:
Napisimo (4.1) u obliku
f (x, y)
P (x, y)
,
Q(x, y)
P (x, y) dx + Q(x, y) dy = 0.
(4.2)
Kaze se da je gornja jednadzba egzaktna, ako postoji funkcije (x, y) sa svojstvom da

je potpuni diferencijal funkcije jednak lijevoj strani jednadzbe
d (x, y) =
dx +
dy = P (x, y) dx + Q(x, y) dy.
x
y
Ako je ovo istina, tj. ako je

P (x, y) =
,
x
Q(x, y) =
,
y
tada polazna jednadzba (4.2) glasi

d (x, y) = 0,
a njezino je rjesenje
= const. = (x0 , y0),
gdje je jedna nepoznata konstanta odredena iz pocetnog (ili rubnog) uvjeta y0 = y(x0 ).
4.2. OBICNE
PRVOG REDA
101
Nuzan i dovoljan uvjet da bi jednadzba bila egzaktna je da druga mjesovita derivacija

(ako postoji), ne ovisi o redoslijedu deriviranja, tj. da je
2
P (x, y)
Q(x, y)
2
=
=
=
.
y x
y
x
xy
Primjetimo da su sve jednadzbe kod kojih se moze izvesti razdvajanje varijabli, odmah
i egzaktne. Obrat nije istinit: jednadzba moze biti egzaktna, a da se ne moze izvesti
razdvajanje varijabli.
Umjesto gornjih nekoliko posebnih oblika jednadzba prvog reda, pogledajmo sada sto
se moze reci opcenito o njima. Opcenito je f (x, y) iz (4.1) oblika p(x) y + q(x), pa
diferencijalna jednadzba glasi
dy
+ p(x) y = q(x)
(4.3)
dx
ovo je najopcenitiji oblik obicne linearne diferencijalne jednadzbe prvog reda. Ako je
q(x) = 0, jednadzba se zove homogena. Clan

q(x) 6= 0 cini jednadzbu nehomogenom
i predstavlja izvor ili vanjsku silu. Kao sto je vec spomenuto u uvodu, jednadzba
je linearna zato jer se u njoj ne pojavljuju kvadratni i visi clanovi y 2, niti umnosci
oblika y (dy/dx), . Ona niposto ne mora biti linearna u varijabli x, tj. funkcije
p i q mogu biti proizvoljne funkcije x. Ova se jednadzba moze egzaktno rijesiti metozitelja: cijela se jednadzba pomnozi, za sada neodredenom,
dom integracijskog mno
funkcijom (x). Oblik (x) ce se odrediti tijekom postupka
(x)
dy
+ (x) p(x) y = (x) q(x)
dx
Ako (x) odaberemo tako da bude

(x) p(x) =
d
,
dx
tada polazna jednadzba postaje egzaktni diferencijal

(x)
d y(x) d (x)
+
y(x) = (x) q(x)
dx
dx
i
d h
(x) y(x) = (x) q(x)
dx
Integracijom gornje jednadzbe, dobiva se

Z
Z
i
d h
(x) y(x) dx =
(x) q(x) dx
dx
Z
(x) y(x) =
(x) q(x) dx + C0
Z

1
y(x) =
(x) q(x) dx + C0 .
(x)
(4.4)

102
Sada, iz (4.4), razdvajanjem varijabli, treba odrediti (x)

d
= p(x) dx
Z
Z
d
=
p(x) dx
R
Rx
(x) = C1 e p(x) dx = C1 e
p(t) dt
Uvrstavanje ove vrijednosti za vodi na konacno rjesenje za y

Z
Rx
1
p(t)
dt
Rx
C1 e
q(x) dx + C0
y(x) =
C1 e p(t) dt

Z
Rx
1
C0
p(t)
dt
Rx
=
q(x) dx +
e
C1
e p(t) dt
Omjer konstanata C0 i C1 je neka treca konstanta C2 , pa konacno rjesenje za y glasi
y(x) =
1
e
Rx
p(t) dt
Z
Rx
p(t) dt
q(x) dx + C2 .
(4.5)
Ono sadrzi jednu konstantu C2 koja se odreduje iz rubnog (ili pocetnog) uvjeta na funkciju
y. Primjetimo da je rjesenje zbroj dva clana: homogenog, yH i partikularnog, yP dijela
rjesenja
y = yH + yP .
Ako je q = 0, tj. ako je jednadzba homogena, pripadno rjesenje je
yH (x) = C2 e
Rx
p(t) dt
drugi clan sadrzi izvor q i naziva se partikularno rjesenje

Z
Rx
1
yP (x) = R x p(t) dt
e p(t) dt q(x) dx.
e
Zadatak: 4.2 Za strujni krug s omskim otporom R i induktivitetom L, Kirchhoffov zakon

vodi na diferencijalnu jednadzbu
L
d I(t)
+ R I(t) = V (t),
dt
gdje je I struja, a V napon. Treba naci vremensku ovisnost struje.
R: Gornja je jednadzba oblika (4.3) uz p = R/L i q = V (t)/L, pa se moze

izravno koristiti rjesnje (4.5).
I(t) = e
Rt/L
Z
Rt/L
V (t)
dt + C2
L
4.3. OBICNE
DRUGOG REDA - HOMOGENE
Konstanta C2 se odreduje iz rubnog uvjeta na struju. Ako je napon konstantan

V = V0 , tada se i gornje rjesenje pojednostavljuje
I = C2 e Rt/L +
V0
= IH + IP .
R
Ukoliko je rubni uvjet takav da je I(0) = 0, tada je C2 = V0 /R i

V0
1 e Rt/L .
R
I(t) =
U granici t , tj. dugo vremena nakon zatvaranja strujnog kruga,

eksponencijalni dio rjesenja za jakost struje postaje iscezavajuce malen i jakost
struje je priblizno neovisna o vremenu u jednaka
lim I(t) =
V0
.
R
Prevodenje u integralnu jednad

zbu:
Diferencijalna jednadzba (4.1) se izravnom integracijom prevodi u
Z x
y(x) y(x0 ) =
f [x, y(x)] d x.
x0
Kao integralnu jednadzbu, moguce ju je rjesavati razvojem u Neumannov red (kao u ??,
nedovrseno) s pocetnom aproksimacijom y(x) y(x0 ). U literaturi o diferencijalnim
jednadzbama to se zove Picardov metod sukcesivnih aproksimacija.
4.3
Obi
zbe drugog reda - homogene
Opci oblik obicne linearne diferencijalne jednadzbe drugog reda je

y (x) + P (x) y (x) + Q(x) y(x) = R(x).
(4.6)
Ako je R = 0, jednadzba je homogena, inace je nehomogena. Opcenito sve varijable

mogu biti kompleksne, ali cemo se, radi jednostavnosti, ograniciti samo na njihove realne
vrijednosti.
Promotrimo najprije homogenu jednadzbu

y (x) + P (x) y (x) + Q(x) y(x) = 0,
(4.7)
s rubnim uvjetima
y(x0 ) = a,
Rjesenje
y(x) = 0
y (x0 ) = b.
(4.8)
103

104
se naziva trivijalno rjesenje.

Ukoliko su y1 i y2 netrivijalna rjesenja gornje jednadzbe, tada je - zbog linearnosti jednadzbe - i svaka linearna kombinacija rjesenja y1 i y2 ,
y(x) = c1 y1 (x) + c2 y2 (x)
(4.9)
(za konstantne cj ) takoder rjesenje gornje jednadzbe. No, nije dovoljno samo da y1 i y2
to znaci?
budu netrivijalna rjesenja, potrebno je da budu i linearno nezavisna. Sto
Opcenito se dvije funkcije nazivaju linearno zavisnima ako medu njima postoji linearna
veza oblika
y1 (x) = C0 y2 (x),
(4.10)
gdje je C0 nekakva konstanta. Ukoliko ovakva veza postoji medu y1 i y2 , tada (4.9) glasi
y(x) = c1 C0 y2 (x) + c2 y2 (x) = (c1 C0 + c2 ) y2 (x),
sto znaci da imamo samo jedno, a ne dva rjesenja polazne jednadzbe. Drugim rjecima,
rjesenja polazne diferencijalne jednadzbe moraju biti linearno nezavisna.
Veza oblika (4.10) moze napisati i u obliku
b1 y1 + b2 y2 = 0.
(4.11)
Ako postoje bj 6= 0 za koje je gornja jednadzba zadovoljena, tada je

y1 (x) =
b2
y2 (x)
b1
(sto je veza oblika (4.10)) i funkcije y1 (x) i y2 (x) su linearno zavisne.

Ako je jednadzba (4.11) zadovoljena samo onda kada su
b1 = b2 = 0,
tada su funkcije y1 (x) i y2 (x) linearno nezavisne. Ocito, ako su y1 i y2 linearno nezavisni,
oni ne mogu biti trivijalna rjesenja (kada bi i y1 i y2 bili trivijalno jednaki nula, tada bi
medu njima vrijedila relacija oblika (4.10) i ona bi bila linearno zavisna).
Vronskijan:
Linearna (ne)zavisnost rjesenja yj se moze ustanoviti iz poznavanja vrijednosti yj i yj u
nekoj odredenoj tocki x0 . Ako u toj tocki vrijedi da je
y1 (x0 ) = k y2 (x0 ),
y1 (x0 ) = k y2 (x0 ),
(4.12)
(za konstantni k), tada su y1 (x) i y2 (x) linearno zavisne (za svaki x, a ne samo za x0 ).
Da je to istina, vidi se iz jednadzbe (4.7), kao sto slijedi
y1 (x0 ) + P (x) y1 (x0 ) + Q(x) y1 (x0 ) = 0,
y2 (x0 ) + P (x) y2 (x0 ) + Q(x) y2 (x0 ) = 0.
4.3. OBICNE
Kada se u prvu od gornjih jednadzba uvrsti y1 (x0 ) = k y2 (x0 ) i y1 (x0 ) = k y2 (x0 ) i zatim
se gornje dvije jednadzbe usporede, slijedi
y1 (x0 ) = k y2 (x0 ).
(4.13)
Derivacijom jednadzbe (4.7), dobiva se jednadzba treceg reda. U tu se jednadzbu uvrste

uvjeti (4.12) i (4.13) i istim postupkom kao gore, dolazi se do
y1 (x0 ) = k y2 (x0 ).
Ocito se ovaj postupak moze nastaviti, a rezultat ce uvijek biti
(n)
(n)
y1 (x0 ) = k y2 (x0 ).
No, ako su sama funkcija i sve njezine derivacije u nekoj tocki do na mnozenje konstantom
jednake jednake nekoj drugoj funkciji i njezinim derivacijama u toj istoj tocki, tada su te
dvije funkcije jednake (do na mnozenje konstantom) i u svim ostalim tockama1 .
Ukoliko uvjet (4.12) nije zadovoljen

y1 (x0 ) = k1 y2 (x0 ),
y1 (x0 ) = k2 y2 (x0 ),
k1 6= k2
y1 (x0 )
y (x0 )
= k1 6= k2 = 1
,
y2 (x0 )
y2 (x0 )
(4.14)
(4.15)
tada funkcije y1 i y2 moraju biti linearno nezavisne. Da bi se to i pokazalo, uvodi se

funkcija

y1 (x)
y2 (x)
h
i
= y1 (x)y (x) y (x)y2 (x)
W y1 (x), y2 (x) =
2
1

y1 (x)
y2 (x)
koja se naziva determinanta Wronskoga ili vronskijan. Ukoliko su dva rjesena linearno
zavisna, tada prema (4.12) njihov vronskijan identicki iscezava. To je iznimno svojstvo
vronskijana:
it od nule.
ili je za sve x jednak nuli, ili je za sve x razlic
(ne moze iscezavati samo za neke vrijednosti x, a ne iscezavati za neke druge vrijednosti
x). Da bismo to i pokazali, izracunajmo derivaciju vronskijana
dW
= y1 y2 y1 y2 .
dx
1 To
se lako vidi npr. iz Taylorova razvoja za ove dvije funkcije

(x x0 )2
y1 (x0 ) + ,
2
(x x0 )2
y2 (x) = y2 (x0 ) + (x x0 ) y2 (x0 ) +
y2 (x0 ) + .
2
y1 (x) = y1 (x0 ) + (x x0 ) y1 (x0 ) +
105

106
No, i y1 i y2 su rjesenja jednadzbe (4.7), pa je zato

dW
dx
= y1 y2 y1 y2
= y1
y2
Q y2 y2
y1
Q y1
h
i
= P (x) y1 (x)y2 (x) y1 (x)y2 (x) = P (x) W (x).
Vronskijan je rjesenje homogene diferencijalne jednadzbe prvog reda

W (x) + P (x) W (x) = 0,
s rjesenjem (vidjeti (4.5))
W (x) = W (x0 ) e
Rx
x0
P () d
(4.16)
gdje je W (x0 ) konstantna vrijednost vronskijana u tocki x0 . Buduci da eksponencijalna

funkcija (iz gornjeg izraza) nije nikada jednaka nuli, to ce i W (x) uvijek (za svaki x)
biti razlicit od nule ako je W (x0 ) 6= 0, ili ce uvijek (za svaki x) biti jednak nuli, ako je
W (x0 ) = 0. Time je pokazano da je W ili uvijek jednak nuli ili je uvijek razlicit od nule.
Vratimo se jednadzbi (4.15). Ako je ta jednadzba zadovoljena, tj. ako su rjesenja nezavisna, tada je i

y1 (x0 ) y1 (x0 )
6 0.
=
W (x0 ) = y1 (x0 )y2 (x0 ) y1 (x0 )y2 (x0 ) = y2 (x0 )y2 (x0 )
y2 (x0 ) y2 (x0 )
Ako je vronskijan razlicit od nule, rjesenja su linearno nezavisna.
Nakon sto je ustanovljena linearna nezavisnost oba rjesenja jednadzbe (4.7), u opcem
rjesenju
y = c1 y 1 + c2 y 2
figuriraju dvije konstante c1 i c2 . One se eliminiraju pomocu rubnih uvjeta (4.8)
a = c1 y1 (x0 ) + c2 y2 (x0 ),
b = c1 y1 (x0 ) + c2 y2 (x0 ).
To je linearni algebarski 2 2 sustav jednadzba za nepoznanice c1 i c2 s rjesenjem
h
i
1
c1 =
ay2 (x0 ) by2 (x0 ) ,
W (x0 )
h
i
1
c2 =
ay1 (x0 ) + by1 (x0 ) .
W (x0 )
Buduci da je za linearno nezavisna rjesenja vronskijan razlicit od nule, gornje konstante
4.3. OBICNE
imaju konacne vrijednosti.

Drugo rje
senje
Pokazimo kako se pomocu jednog poznatog rjesenja y1 , moze naci drugo, linearno nezavisno rjesenje y2 . Primjetimo najprije da je
W (x)
y y1 y2 y1
d y2
= 2
= 2
.
2
d x y1
y1
y1 (x)
No, vrijednost vronskijana je poznata iz (4.16), pa je
Z x
R
1
xx P () d
W (x0 ) e 0
y12 (x)
x1
Z x
R
y2 (x) y2 (x1 )
P () d d
= W (x0 )
,
e x0
y1 (x) y1 (x1 )
y12 ()
x1
d y2
=
d x y1
gdje je i x1 nekakva konstanta. Sada je

Z x
R

y2 (x) = y1 (x) W (x0 )
e x0
P () d
x1
d
y2 (x1 )
+ y1 (x)
.
2
y1 ()
y1 (x1 )
Drugi clan na desnoj strani gornjeg izraza je linearno zavisan sa prvim rjesenjem y1 (x),
pa se odbacuje i time za drugo rjesenje preostaje
Z x
R
P () d d
.
y2 (x) = y1 (x) W (x0 )
e x0
y12()
x1
No, kada se integral izracuna i uvrsti donja njegova granica, opet ce se dobiti nekakva
konstanta koja ce mnoziti y1 (x), pa zato ni ovaj dio nije linearno nezavisan od y1 . Kada
se i on odbaci, za drugo rjesenje konacno preostaje
y2 (x) = y1 (x) W (x0 )
x0
P () d
d
.
y12()
(4.17)
U puno, fizicki zanimljivih, primjera je P (x) = 0. U tim se slucajevima gornji izraz

pojednostavljuje na
Z x
dt
y2 (x) = y1 (x) W (x0 )
.
(4.18)
2
y1 (t)
W (x0 ) je nebitna konstanta koja se u gornjem izrazu moze i izostaviti, jer se u ukupnom
rjesenju y2 ionako mnozi nekom konstantom c2 . Ukupno rjesenje homogene diferencijalne
jednadzbe je
yH (x) = c1 y1 (x) + c2 y2 (x),
gdje se konstante c1 i c2 odreduju iz rubnih uvjeta na funkciju i njezinu prvu derivaciju.
Zadatak: 4.3 Pretpostavite da vam je poznato samo jedno rjesenje jednadzbe slobodnog
107

108
harmonijskog oscilatora (4.23), y1 = sin x. Pomocu gore izlozene teorije,

konstruirajte drugo rjesenje. Uvjerite se da su rjesenja linearno nezavisna.
R: U jednadzbi (4.23) je P (x) = 0, pa za konstrukciju drugog rjesenja
koristimo (4.18)
y2 (x) = y1 (x)
1
y12 (x2 )
dx2
1
dx2
sin x2
= sin x ( cot x)
= cos x,
= sin x
sto je upravo rjesenje koje smo ranije dobili drugim metodama (predznak minus, je nebitan).
Linearna nezavisnost se provjerava racunom determinante Wronskoga u bilo
kojoj tocki

sin
x
cos
x

= .

cos x
sin x
Metoda varijacije konstante

Drugo rjesenje se pomocu prvoga moze dobiti i jednim drugim postupkom koji se zove
varijacija konstante, a koji potjece od Lagrangea.
Ako je poznato jedno rjesenjem y1 , homogene diferencijalne jednadzbe (4.7), tada je i y2 =

C y1 takoder rjesenje iste jednadzbe, ali nije linearno nezavisno od njega (za konstantni
C). Ideja je da se drugo i nezavisno rjesenje dobije u obliku y2 = C(x) y1 , gdje sada C
nije konstanta, nego funkcija x. Uvrstavanjem y2 = C(x) y1 u diferencijalnu jednadzbu
(4.7), dobiva se
h
i
C y1 + 2C y1 + P C y1 + C y1 + P y1 + Qy1 = 0.
Buduci da je y1 rjesenje jednadzbe (4.7), to je gornja uglata zagrada jednaka nuli i preostaje

y1
C + C 2 + P = 0.
y1
To se najprije rijesi kao diferencijalna jednadzba prvog reda za C , a kada se dobije C ,

iz toga je lako dobiti i samu funkciju C
Z x
R
x P () d d
.
C(x) = C0
e 0
y12 ()
x1
Za konstantne C0 , x0 i x1 , gornji C vodi na rjesenje (4.17).
4.3. OBICNE
4.3.1
Singularne to
cke diferencijalne jednad
zbe
S pojmom singularne tocke funkcije smo se vec sreli u odjeljku 3.1, a u ovom ce se
ke diferencijalne jednad
odjeljku definirati pojam singularne toc
zbe. Pomocu
koncepta singularne tocke diferencijalne jednadzbe, one se mogu klasificirati i moze se
odrediti (ne)primjenjivost rjesavanja jednadzbe metodom razvoja u red o cemu ce uskoro
biti govora.
Definicija (1)
Sve obicne homogene diferencijalne jednadzbe drugog reda mogu se rijesiti2 po d2 y/d x2
y , i dobiti jednadzbu oblika
y = f (x, y, y ).
Ako u gornjoj jednadzbi u tocki x = x0 , funkcije y i y mogu poprimiti samo konacne
na tocka diferencijalne jednazbe.
vrijednosti, pri cemu i y ostaje konacno, x0 je obic
ne vrijednosti y i
Naprotiv, ako y ima beskonacnu vrijednost za bilo koje konac
y u tocki x = x0 , tada se x0 zove singularna tocka diferencijalne jednazbe.
Definicija (2)
Jos jedan nacin definirinja singularne tocke: opcenita homogena diferencijalna jednazba
drugog reda u y je oblika
y + P (x) y + Q(x) y = 0.
(4.19)
Ako funkcije P (x) i Q(x) ostaju konacne u x = x0 , tada je x0 obicna tocka diferencijalne
jednazbe. Medutim, ako ili P (x) ili Q(x) ili obje te funkcije divergiraju za x x0 , tada
je x0 singularna tocka. Pomocu gornjeg prikaza diferencijalne jednazbe, moguce je razlikovati tri vrste (ne)singularnih tocaka:
(1) ako i P (x) i Q(x) imaju konacne vrijednosti za x x0 ,
lim P (x) < ,
xx0
lim Q(x) < ,
xx0
tada se tocka x0 zove regularna tocka diferencijalne jednadzbe.

(2) ako ili P (x) ili Q(x) divergiraju za x x0 , ali (x x0 ) P (x) i (x x0 )2 Q(x) ostaju
konacni za x x0 ,
lim P (x) = ,
xx0
lim Q(x) = ,
xx0
xx0
xx0
lim (x x0 ) P (x) < ,
lim (x x0 )2 Q(x) < ,
tada se tocka x0 zove regularni singularitet ili ne-bitna singularna tocka.

2 Pored,
precizne, ali pomalo nespretne Leibnitzove notacije

y , y , .
d y d2 y
,
,,
d x d x2
koristit
ce se i Lagrangeova notaciju s crticama
109

110
(3) ako ili P (x) ili Q(x) divergiraju za x x0 , a isto tako divergiraju i (x x0 ) P (x) ili
(x x0 )2 Q(x)
lim P (x) = ,
xx0
lim Q(x) = ,
xx0
xx0
xx0
lim (x x0 ) P (x) = ,
lim (x x0 )2 Q(x) = ,
tada se tocka x0 zove neregularan ili bitni singularitet diferencijalne jednazbe.
Gornje se definicije odnose na konacne vrijednosti tocke x0 . Kada se zeli ispitati (ne)ke x , postupa se kao i kod funkcija kompleksne varijable u
singularnost toc
odjeljku 3.1: uvede se nova varijabla t = 1/x, tako da tocki x odgovara tocka t 0.
Izvedimo zamjenu varijabli
1
d y(x)
d y(t1) d t
d y(t1) 1
2 d y(t )
=
=
=
t
dx
dt dx
dt
x2
dt

1
1
d2 y(x)
d
dt
d
2 d y(t )
2 d y(t )
t
=
t
=
2
dx
dx
dt
dt
dt
dx

2
1
1
d y(t )
d y(t )
t2
(t2 )
= 2t
dt
d t2
d2 y(t1)
d y(t1)
+ t4
= 2t3
dt
d t2
Gornjim zamjenama varijable, jednadzba (4.19) prelazi u

2t3
dy
dy
d2 y
+ t4 2 + P (t1 ) (t2 )
+ Q(t1 ) y(t1) = 0.
dt
dt
dt
dy
d2 y
+ Q(t1 ) y = 0.
t4 2 + 2t3 t2 P (t1 )
dt
dt
d2 y 2t P (t1 ) d y Q(t1 )
+
+
y = 0.
d t2
t2
dt
t4
Sada ponasanje diferencijalne jednazbe u tocki x , tj. t 0, ovisi o ponasanju

koeficijenata
lim
t0
2t P (t1 )
=?
t2
lim
t0
Q(t1 )
=?
t4
u tim granicama. Ako u granici t 0, gornja dva izraza ostaju konacni, tada je x =
obicna tocka diferencijalne jednazbe. Ako oni divergiraju, ali ne brze od 1/t, tj. 1/t2 ,
tocka x = je regularna singularna tocka. U svim drugim slucajevima, x = je bitni
singularitet diferencijalne jednazbe.
Zadatak: 4.4 Odredite postoje li i koji su singulariteti Besselove diferencijalne jednadzbe
4.3. OBICNE
(4.57)
x2 y + x y + (x2 n2 )y = 0.
R: Usporedbom sa (4.19) vidimo da su

P (x) =
1
,
x
Q(x) =
x2 n2
n2
=
1
.
x2
x2
Iz gornjih se izraza vidi da se jedini singularitet za konacni x nalazi u

x = 0.
Takoder vidimo da je to regularni singularitet. Da bi se provjerilo postojili
singularitet u tocki
x ,
treba prijeci u varijablu t = 1/x i ispitati singularnost od
2t P (1/t)
2t t
1
=
=
t2
t2
t
1 n2 t2
1
n2
Q(1/t)
=
=
.
t4
t4
t4
t2
Buduci da drugi od gornjih clanova divergira brze od 1/t2 kada t 0, zakljucujemo da je t = 0, tj. x bitni singularitet Besselove jednadzbe.
Tablica 4.1 daje pregled polozaja i karaktera singulariteta nekih diferencijalnih jednadzba
koje su od interesa u teorijskoj fizici.
4.3.2
Frobeniusov metod - razvoj rje

senja u red
Mnoge diferencijalne jednadzbe drugog reda imaju rjesenja koja se ne mogu izraziti u
jednostavnom obliku preko algebarskih, trigonometrijskih ili logaritamskih funkcija. Neke,
prividno jednostavne jednadzbe, kao sto je
y + xy = 0,
spadaju u takve jednadzbe. U ovom ce se odjeljku pokazati kako se moze dobiti jedno
rjesenje obicne linearne homogene diferencijalne jednadzbe drugog reda, u obliku razvoja
u red oko odredene tocke3 . Ono je primjenjivo uvijek kada
ka oko koje se radi razvoj nije bitni singularitet.
toc
Dakle, rjesenje se moze dobiti u obliku razvoja u red oko regularne tocke ili oko regularnog
singulariteta. Ovaj je zahtjev razmjerno slab, i u vecini fizicki zanimljivih sitacija je
zadovoljen. Opci oblik obicne linearne homogene diferencijalne jednadzbe drugog reda je
dy
d2 y
+ P (x)
+ Q(x) y = 0.
2
dx
dx
3 Ferdinand
(4.20)
Georg Frobenius (26. X 1849. 3. VIII 1917.), njema

cki matemati
car, najpoznatiji po svojem doprinosu
teoriji diferencijalnih jednad
zba i teoriji grupa; takoder je prvi dao potpuni dokaz CayleyHamiltonovog teorema
111

112
Tablica 4.1: Polozaj i karakter singulariteta nekih diferencijalnih jednadzba
jednadzba
regularni s.
bitni s.
0, 1,
Legendreova
(1 x2 )y 2xy + l(l + 1)y = 0
1, 1,
sevljeva
Cebi
(1 x2 )y xy + n2 y = 0
1, 1,
Konfluentna hipergeometrijska
xy + (c x)y ay = 0
Besselova
x2 y + xy + (x2 n2 )y = 0
Laguerreova
xy + (1 x)y + ay = 0
Slobodni harmonijski oscilator

y + 2y = 0
Hermiteova
y 2xy + 2ay = 0
Hipergeometrijska
x(x 1)y + [(1 + a + b)x c]y + aby = 0
U iducem ce se odjeljku pokazati kako se racuna drugo rjesenje koje je linearno nezavisno
od ovoga. Takoder ce se pokazati da ne postoji trece nezavisno rjesenje (ref - gdje?).
Pridruzena nehomogena jednadzba je najopcenitije oblika
d2 y
dy
+ P (x)
+ Q(x) y = F (x).
2
dx
dx
(4.21)
O rjesavanju ove jednadzbe ce vise rijeci biti u odjeljcima o Greenovim funkcijama i Laplaceovim preobrazbama.
Neka je F (x) = 0 i trazimo rjesenje homogene jednadzbe. Pretpostavljamo da se

rjesenje moze napisati kao red potencija u x x0 , tako da je clan s (x x0 )k prvi
neiscezavajuci clan

y(x) = (x x0 )k a0 + (x x0 ) a1 + (x x0 )2 a2 + ,
a0 6= 0.
(4.22)
Exponent k ne mora biti prirodan broj.
4.3. OBICNE
Zadatak je, polazeci od diferencijalne jednadzbe,

odrediti koeficijente razvoja a0 , a1 , a2 , .
Za ilustraciju ove metode, navest cemo tri primjera:
(1) Rijesit cemo jednadzbu gibanja jednodimenzijskog slobodnog harmonijskog oscilatora,
odjeljak 4.3.3. Frobeniusovim postupkom ce se dobiti oba linearno nezavisna rjesenja.
(2) Rijesavat cemo Besselovu diferencijalnu jednadzbu, odjeljak 4.3.4. Frobeniusovim postupkom ce se dobiti samo jedno rjesenje.
(2) Rijesavat ce se dvije jednadzbe s bitnim singularitetom, odjeljak 4.3.5, i pokazat ce se
da se Frobeniusovim postupkom ne moze dobiti nijedno rjesenje.
4.3.3
Frobenius - jednodimenzijski slobodni harmonijski oscilator
U ovom se odjeljku Frobeniusova metoda primjenjuje na rjesavanje diferencijalne jednadzbe gibanja slobodnog jednodimenzijskog harmonijskog oscilatora
d2 y
+ 02 y = 0.
2
dx
(4.23)
Od ranije4 znamo da je rjesenje linearna kombinacija sinusa i kosinusa: c1 sin 0 x +

c2 cos 0 x. Harmonijski je oscilator u ravnotezi u tocki x = 0, pa cemo pokusati naci
razvoj5 upravo oko te tocke: x0 0 u (4.22). Primjetimo da x0 0 nije singularna
ka jednadzbe (4.23).
toc

X
2
y(x) = x a0 + x a1 + x a2 + =
an xk+n ,
k
n=0
a0 6= 0.
Nadimo drugu derivaciju y
X
dy
=
(k + n) an xk+n1 ,
dx
n=0
X
d2 y
=
(k + n) (k + n 1) an xk+n2
d x2
n=0
i uvrstimo razvoje za y i y u jednadzbu (4.23)
X
n=0
4 Npr.
k+n2
(k + n) (k + n 1) an x
02
an xk+n = 0.
n=0
u referenci [4], odjeljak o harmonijskom oscilatoru.

prepustamo da se uvjere kako x0 = 0 nije singularitet ove diferencijalne jednad
zbe.
5 Citateljima
113

114
k2
k(k 1) a0 x
k1
+ (k + 1) k a1 x
h
i
2
+ (k + 2) (k + 1) a2 + 0 a0 xk
+
h
i
(k + 3) (k + 2) a3 + 02 a1 xk+1
h
i
2
+ (k + 4) (k + 3) a4 + 0 a2 xk+2
+
h
i
(k + 5) (k + 4) a5 + 02 a3 xk+3
= 0.
Zbog linearne nezavisnosti potencija6 , koeficijenti uz svaku potenciju x moraju iscezavati.

Taj zahtjev vodi na sustav jednadzba
k(k 1) a0 = 0,
(4.24)
(k + 1) k a1 = 0,
(k + 2) (k + 1) a2 + 02 a0 = 0,
(k + 3) (k + 2) a3 + 02 a1 = 0,
(k + 4) (k + 3) a4 + 02 a2 = 0,
(k + 5) (k + 4) a5 + 02 a3 = 0,
..
.
(k + j + 2) (k + j + 1) aj+2 + 02 aj = 0,
..
.
Buduci da smo krenuli od pretpostavke da je a0 6= 0, to iz prve od gornjih jednadzba,
zba tocke x = x0 = 0, zakljucujemo da je
koja se opcenito naziva i osnovna jednad
k = 0,
ili
k = 1.
ke (tako se
Ovi korjeni osnovne jednadzbe se nazivaju i eksponenti singularne toc
nazivaju cak i ako tocka oko koje se razvija nije singularna, kao u gornjem primjeru).
Ako je k = 0, druga od gornjih jednadzba je zadovoljena za svaku (proizvoljnu) vrijednost

a1 . Ako je k = 1, druga od gornjih jednadzba je zadovoljena za a1 = 0. Buduci da je a1
6 Vidjeti
primjer 5.9
4.3. OBICNE
proizvoljan za k = 0, a jednak nuli za k = 1, uzmimo da je uvijek7 a1 = 0.
Iz preostalih jednadzba, koeficijenti a2 , a3 , se racunaju rekurzijom

aj+2 = aj
02
,
(k + j + 2) (k + j + 1)
j = 0, 1, 2, .
Primjetimo da ova rekurzija povezuje samo parne tj. samo neparne koeficijente. Kako je
a1 = 0, iz gornje rekurzije slijedi da su svi neparni koeficijenti jednaki nuli
a1 = a3 = a5 = = 0
(i za k = 0 i za k = 1). Potrazimo parne koeficijente za izbor k = 0. Rekurzija je
aj+2 = aj
02
,
(j + 2) (j + 1)
a2 = a0
02
2
= a0 0 ,
21
2!
a4
02
04
= a2
= +a0 ,
43
4!
a6 = a4
..
.
. = ..
02
6
= a0 0 ,
65
6!
a2n = (1)n a0
02n
.
(2n) !
Ukupno rjesenje je
y(x)k=0 =
X
n=0
7 Jednom,
0+n
an x

(0 x)2 (0 x)4 (0 x)6
+
+ = a0 cos 0 x.
= a0 1
2!
4!
6!
za k = 0, zato sto mi to proizvoljno odabiremo, a drugi puta, za k = 1, zato sto tako mora biti.
115

116
Ako umjesto za k = 0, potrazimo parne koeficijente za izbor k = 1. Rekurzija je

aj+2 = aj
02
,
(j + 3) (j + 2)
a2 = a0
02
2
= a0 0 ,
32
3!
a4 = a2
02
4
= +a0 0 ,
54
5!
a6 = a4
02
6
= a0 0 ,
76
7!
..
.
. = ..
a2n = (1)n a0
02n
.
(2n + 1) !
Ukupno rjesenje je
y(x)k=1 =
X
n=0
1+n
an x

02 x3 04 x5 06 x7
a0
= a0 x
+
+ =
sin 0 x.
3!
5!
7!
0
Simetrija:
Kao sto se moglo i ocekivali dobivena su dva rjesenja razmjerna sinusu i kosinusu. Dakle,
no
jedno je rjesenje simetric
y(x)k=0 = y(x)k=0
no
a drugo je antisimetric
y(x)k=1 = y(x)k=1 .
Ova simetrija nije slucajna, nego je izravna posljedica simetrije same jednadzbe (4.23)
od koje smo krenuli. Zapisimo obicnu homogenu linearnu diferencijalnu jednadzbu u
obliku
L(x) y(x) = 0,
(4.25)
gdje je L(x) diferencijalni operator. Npr. za jednadzbu harmonijskog oscilatora (4.23) je

d2
L(x)
+ 02 = L(x),
2
dx
tj. L(x) je paran. Kao i obicne funkcije, i diferencijalni operatori mogu biti parni,
neparni ili mogu ne biti odredene parnosti. Ako je diferencijalni operator paran
ili neparan L(x) = L(x), u jednadzbi (4.25) se moze promjeniti predznak varijable
4.3. OBICNE
x, sto vodi na
L(x) y(x) = 0
L(x) y(x) = 0
L(x) [ y(x)] = 0
Iz gornje jednadzbe se vidi da ako je y(x) rjesenje jednadzbe, da je tada i y(x) takoder
rjesenje te iste jednadzbe (+ predznak vrijedi ako je L(x) paran, a ako je L(x) neparan).
Iz ovog razmatranja se zakljucuje da se svako rjesenje moze rastaviti na parni neparni dio
1
1
1
1
1
1
y(x) + y(x) = y(x) + y(x) + y(x) y(x)
2
2
2
2
2
2
h
i
h
i
1
1
=
y(x) + y(x) +
y(x) y(x)
2
2
y(x) =
= yparno + yneparno.
Prvi clan desne strane je invarijantan na zamjenu x x i zato je to parni dio rjesenja.
Drugi clan dobiva negativni predznak na zamjenu x x i zato je to neparni dio rjesenja.
sevljeva, Besselova, HermiteVratimo li se tablici 4.1, primjetit cemo da Legendreova, Cebi
ova i jednadzba slobodnog harmonjiskog operatora, imaju parne diferencijalne operatore.
U svjetlu gornjeg razmatranja, to znaci da se njihova rjesenja mogu napisati kao dva
odvojena reda sastavljena od parnih i neparnih potencija (x x0 ). Diferencijalni operator Laguerreove diferencijalne jednadzbe nije niti paran niti neparan, pa zato ni njegova
rjesenja nece imati odredenu parnost. Nase inzistiranje na (ne)parnosti rjesenja potjece
iz kvantne mehanike, gdje se pokazuje da valne funkcije obicno imaju odredenu parnost.
Takoder i vecina8 medudjelovanja ima odredenu parnost, sto u konacnici vodi na sacuvanje
parnosti.
Zadatak: 4.5 Frobeniusovom metodom rijesite jednadzbu gibanja slobodnog jednodimenzijskog harmonijskog oscilatora, ali za tocku razvoja uzmite x0 = A, gdje je
A amplituda.
R: dovrsiti
4.3.4
Frobenius - Besselova jednad

zba
Rjesavanje jednadzbe harmonijskog oscilatora, razvojem u red je bilo razmjerno jednostavno: oba rjesenja, parno i neparno su se pojavila sama od sebe. Pogledajmo jedan
8 Va
zna
iznimka je beta raspad.
117

118
slozeniji primjer kao sto je Besselova jednadzba

x2 y + x y + (x2 n2 ) y = 0,

n2
1
y + y + 1 2 y = 0.
x
x
Kao sto se vidi iz zadatka 4.4, tocka x0 = 0 je regularni singularitet gornje jednadzbe, pa
se njezino rjesenje moze potraziti u obliku
y(x) =
am xk+m ,
a0 6= 0.
m=0
Deriviranjem gornjeg reda i uvrstavanjem u jednadzbu, dobiva se
m=0
am (k + m) (k + m 1) xk+m +
k+m+2
am x
m=0
am (k + m) xk+m
m=0
2
am xk+m = 0.
m=0
Kao i gore, koeficijenti uz odgovarajuce potencije moraju iscezavati. Tako npr. iz gornje
jednadzbe citamo koeficijent uz potenciju xk
a0 [k (k 1) + k n2 ] = a0 (k 2 n2 ) = 0.
Iz pocetne pretpostavke je a0 6= 0, pa postoje dva rjesenja za k
k = n.
Pogledajmo i koeficijent uz xk+1
h
i
2
a1 (k + 1) k + (k + 1) n = 0.
Sredivanjem gornjeg izraza, dobiva se
i
h
a1 (k + 1)2 n2 = 0
a1 (k + 1 n) (k + 1 + n) = 0.
Za k = n, obje uglate zagrade su razlicite od nule9
k = +n, a1 (2n + 1) = 0,
k = n, a1 (1 2n) = 0,
9s
izuzetkom k = n = 1/2. Raspisati detaljnije jedno rjesenje za k = 1/2 (zadatak 4.6).
(4.26)
4.3. OBICNE
i zato mora biti

a1 = 0.
Pogledajmo sada clanove uz xk+2 , xk+3 , :
i
h
a2 (k + 2) (k + 1) + (k + 2) n2 + a0 = 0
h
i
a3 (k + 3) (k + 2) + (k + 3) n2 + a1 = 0
..
.
ili opcenito do rekurzije

i
h
2
= am2
am (k + m) (k + m 1) + (k + m) n
h
i
am (k + m)2 n2 = am2
am =
am2
,
(k + m n) (k + m + n)
m = 2, 3, .
Zamjenom m m + 2, gornja rekurzija postaje

am+2 =
am
,
(k + m + 2 n) (k + m + 2 + n)
m = 0, 1, 2, .
Buduci da smo vec dobili da je a1 = 0, to ce prema gornjom rekurziji i svi ostali neparni
am -ovi biti jednaki nuli
a1 = a3 = a5 = = 0.
Sjetimo se jos da k mora biti ili +n ili n.
Ogranicimo se najprije na uvjet k = + n, rekurzija je
am+2 =
am
.
(m + 2) (m + 2 + 2n)
119

120
Izracunajmo parne koeficijente

a2 =
1
n!
a0
= a0 2
= a0 2
,
2 (2n + 2)
2 (n + 1)
2 (n + 1) !
a4 =
a2
a0
n!
1
=+ 2
= + a0 4
,
4 (2n + 4)
2 (n + 1) 8 (n + 2)
2 2 (n + 2) !
a6 =
n!
n!
1
a4
= a0 4
= a0 6
,
6 (2n + 6)
2 2 (n + 2) ! 6 2 (n + 3)
2 3 ! (n + 3) !
..
.
a2m = (1)m a0
22m
n!
m ! (n + m) !
Uz poznate koeficijente am , moze se napisati i cijelo rjesenje za k = +n

y(x) = a0
(1)m
m=0
n
= a0 2 n !
m=0
22m
n!
xn+2m
m ! (n + m) !
x n+2m
(1)m
.
m ! (n + m) ! 2
(4.27)
U odjeljku 7.2 ce se pokazati da gornji red definira Besselovu funkciju Jn (x). Ona je
parna ako je n paran prirodan broj, a neparna za neparni prirodni n.
Zadatak: 4.6 Nadite rjesenje Besselove jednadzbe, za k = n = 1/2 (str. 118).
R: dovrsiti
ako je k = n, za prirodni broj n? I
Gornje je rjesenje dobiveno za izbor k = + n. Sto
sada se dolazi do rekurzije
am+2 =
am
.
(m + 2) (m + 2 2n)
Ociti problem nastaje kada je m + 2 = 2n, tj. kada je n cjelobrojan ili polucjelobrojan
n=1+
m
,
2
jer tada am+2 divergira i time divergira i cijelo rjesenje diferencijalne jednadzbe. Vise
detalja o ovome problemu se moze naci u odjeljku 7.2 o Besselovim funkcijama. Tamo se
napokon i pokazuje da je
Jn (x) = (1)n Jn (x),
n = 1, 2, .
Rjesenje s negativnim indeksom je linearno zavisno od rjesenja s pozitivnim indeksom.

e uvijek voditi na dva linearno
Iz ovog primjera se vidi da metoda razvoja u red nec
4.3. OBICNE
121
nezavisna rjesenja.
4.3.5
Frobenius - bitni singularitet
Primjenjivost metode razvoja u red ovisi o korjenim osnovne jednadzbe i stupnju singularnosti koeficijenata diferencijalne jednadzbe. Da bi se jasnije razumio ucinak koeficijenata
diferencijalne jednadzbe na ovaj jednostavni razvoj u red, promotrimo slijedece cetiri
jednadzbe (P i Q su oznake iz (4.20))
6
x2
c2
1
y + y 02
x
x
6
y 3
x
c2
1
y + 2 y 02
x
x
y
y = 0,
P (x) = 0,
y = 0,
P (x) =
y = 0,
P (x) = 0,
y = 0,
P (x) =
1
,
x
1
,
x2
6
,
x2
c2
Q(x) = 02 ,
x
6
Q(x) = 3 ,
x
c2
Q(x) = 02 .
x
Q(x) =
(4.28)
(4.29)
(4.30)
(4.31)
Odaberimo za tocku razvoja x0 = 0 i pogledajmo kakav je karakter (ne)singularnosti te

tocke. U skladu s odjeljkom 4.3.1, je tocka x0 = 0 singularna tocka sve cetiri gornje
jednadzbe. Za jednadzbe (4.28) i (4.29), ona je regularan, a za jednadzbe (4.30) i (4.31)
neregularan (bitni) singularitet.
(4.28)
P
k+n
Rijesimo jednadzbu (4.28) s regularnim singularitetom, razvojem u red y(x) =
n=0 an x
X
n=0
(k + n) (k + n 1) an xk+n2 6
X
n=0
an xk+n2 = 0
n=0
[(k + n) (k + n 1) 6] an xk+n2 = 0.
Zbog linearne nezavisnosti potencija, mora biti

h
i
(k + n) (k + n 1) 6 an = 0.
(4.32)
Po pretpostavci je a0 6= 0, pa je osnovna jednadzba, ona za n = 0,

k2 k 6 = 0
s rjesenjima (eksponentima regularnog singulariteta u x0 = 0): k = 3 i k = 2. Pogledajmo (4.32) za k = 3 i n 1
n(n + 5) an = 0
an = 0,
Pogledajmo (4.32) za k = 2 i n 1
n(n 5) an = 0.
n = 1, 2, 3, .

122
an = 0 za sve n osim za n = 5. Za n = 5 je a5 proizvoljan,

odabiremo da
P pa proizvoljno
k+n
a
x
daje
oba rjesenja
je a5 = 0. Uz ovaj odabir, razvoj u red oblika y(x) =
n
n=0
diferencijalne jednadzbe: odabir k = 3, kao i odabir k = 2, ostavljaju samo po jedan
clan reda razlicitim od nule, a to je a0 xk , sto vodi na dva linearno nezavisna rjesenja
y1 (x) = A x3 ,
y2 (x) = B
1
.
x2
(4.29)
Slijedeca je na redu jednad
koja ima regularan singularitet u x0 = 0. RaP zba (4.29)
k+n
zvojem u red y(x) = n=0 an x
slijedi
X
n=0
(k + n) (k + n 1) an xk+n2 +
X
n=0
X
n=0
(k + n) an xk+n2 c20
an xk+n2 = 0
n=0
i
h
(k + n) (k + n 1) + (k + n) c20 an xk+n2 = 0
h
i
X
2
2
(k + n) c0 an xk+n2 = 0
n=0
Zbog linearne nezavisnosti potencija, svaki mnozitelj xk+n2 mora zasebno iscezavati
i
h
(4.33)
(k + n)2 c20 an = 0.
Osnovna jednadzba
(k 2 c20 ) a0 = 0
ima dva rjesenja k = c0 . Za ove vrijednosti k, svi ostali mnozitelji potencija x takoder
moraju biti jednaki nuli, sto vodi na

n
c0 an = 0,
n = 1, 2,
2n
2
Ako c0 nije cjelobrojan niti polucjelobrojan, zakljucujemo da su svi ostali an = 0. Ako c0

jeste cjelobrojan ili polucjelobrojan, tada je an , proizvoljan, pa proizvoljno odabiremo da
bude an = 0. Dakle od cijelog reda preostaje samo prvi clan, ciji x ima eksponent ili c0
ili c0 , pa opet imamo oba linearno nezavisna rjesenja jednadzbe
y1 = A x c0 ,
y2 = B x c0 .
(4.30)
Pogledajmo sada jednadzbu (4.30) koja ima neregularan (bitni) singularitet u x0 = 0.
4.3. OBICNE
Razvojem u red y(x) =
X
n=0
n=0
123
an xk+n slijedi
k+n2
(k + n) (k + n 1) an x
k3
6 a0 x
an xk+n3 = 0
n=0
+ [k(k 1) a0 6 a1 ] xk2 + = 0.
Osnovna jednadzba
6 a0 = 0
nema rje
senja jer je polazna pretpostavka bila da je a0 6= 0.
(4.31)
Posljednji primjer je jednad
s neregularnim (bitnim) singularitetom u x0 = 0.
Pzba (4.31)
k+n
slijedi
Razvojem u red y(x) = n=0 an x
X
n=0
k+n2
(k + n) (k + n 1) an x
X
n=0
k3
k a0 x
+ {[k(k 1)
c20 ] a0
k+n3
(k + n) an x
n=0
[(k + n) (k + n 1) c20 ] an xk+n2 +

k2
+ (k + 1) a1 } x
+ {[(k + 1)k
c20 ] a1
c20
an xk+n2 = 0
n=0
(k + n) an xk+n3 = 0
n=0
+ (k + 2) a2 } xk1 + = 0.
Osnovna jednadzba
k a0 = 0
ima jedno rjesenje k = 0. Rekurzija
an+1 = an
c20 (k + n) (k + n 1)
k+n+1
se, za k = 0, svodi na
an+1
c20 n (n 1)
.
= an
n+1
Ukoliko je c0 odabran tako da je c20 6= n (n 1), vidimo da je

2
2
an+1
= lim c0 n (n 1) = lim n = .
lim
n n
n
an n
n+1
Dakle, red divergira za svaki x 6= 0. Vidimo da je opet neregularni singularitet ucino

neprimjenjivim metod rjesavanja razvojem u red
Fuchsov teorem:
metodom razvoja u red, uvijek se moze dobiti bar jedno rje
senje diferencijalne jednadzbe, uz uvjet da tocka oko koje se izvodi razvoj nije neregularan sigularitet. Vise
detalja o ovome teoremu, se moze naci u odjeljku ??.

124
Sa
zetak:
- ako su dva korjena osnovne jednadzbe medusobno jednaka, moze se naci samo jedno
rjesenje razvojem u red;
- ako se dva korjena osnovne jednadzbe medusobno razlikuju za necjelobrojni iznos, tada
se sigurno mogu dobiti dva rjesenja razvojem u red;
- ako se dva korjena osnovne jednadzbe medusobno razlikuju za cjelobrojni iznos, razvojem
u red je sigurno moguce dobiti jedno rjesenje i to iz veceg korjena (moguce je dobiti i drugo
rjesenje, kao npr. u jednadzbi harmonijskog oscilatora ili u (4.28), (4.29), ali nije nuzno,
kao sto se vidi iz primjera Besselove jednadzbe).
4.3.6
Drugo rje
senje u obliku razvoja u red
Nastavimo s analizom drugog rjesenja, ali ovaj puta s aspekta razvoja u red. Napisimo
P i Q iz (4.7) u obliku
P (x) =
pn x ,
Q(x) =
n=1
qn xn
n=2
Donje granice na zbrojeve su odabrane tako da eventualni singulariteti u x0 = 0 budu

regularni. Uz gornje razvoje, (4.7) postaje

q

p
q1
2
1
+ p0 + x p1 + y +
+
+ q0 + x q1 + y = 0.
y +
x
x2
x
Uvrstimo u gornju jednadzbu rjesenje u obliku reda
y(x) =
an xk+n ,
n=0
X
n=0
k+n2
(k + n) (k + n 1) an x
m=1
pm x
k+n1
(k + n) an x
n=0
m=2
qm x
an xk+n = 0.
n=0
Izjednacavanje s nulom mnozitelja svake potencije x vodi na

h
i
xk2
a0 k(k 1) + kp1 + q2 = 0,
h
i
h
i
xk1
a1 (k + 1)k + (k + 1)p1 + q2 + a0 kp0 + q1 = 0,
h
i
h
i
h
i
xk
a2 (k + 2)(k + 1) + (k + 2)p1 + q2 + a1 (k + 1)p0 + q1 + a0 kp1 + q0 = 0,
..
.
Prva od gornjih jednadzba

k 2 + (p1 1)k + q2 = 0
(4.34)
je osnovna jednadzba, cije cemo korjene oznaciti s k = K i k = K M, gdje je M ili

nula ili prirodan broj (ako M nije prirodan broj, tada dva razlicita rjesenja dobivamo
4.3. OBICNE
125
vec metodom razvijenom na pocetku odjeljka 4.3.2)

(k K)(k K + M) = 0,
k + (M 2K)k + K(K M) = 0,
2
p1 1 = M 2K,
q2 = K(K M).
(4.35)
Prisjetimo se da su P i Q zadane funkcije, pa njihove koeficijente pj i qj smatramo poznatim, tako da iz gornjih jednadzba mozemo naci K i M

p
p
1
1 p1
K =
(p1 1)2 4q2 ,
M = (p1 1)2 4q2 .
2
Rjesenje za y koje smatramo poznatim je ono koje odgovara vecem k = K
y1 = xK
an xn
n=0
Drugo rjesenje racunamo pomocu (4.17)

R x P
Z x
n
exp 2
n=1 pn x1 dx1
P
dx2
y2 (x) = y1 (x)
n 2
x22 K (
n=0 an x2 )
(4.36)
Integral iz argumenta eksponencijalne funkcije je (do na nebitnu aditivnu konstantu)

jednak
Z x2 X
X
xn+1
n
pn x1 dx1 = p1 ln x2 +
pn 2 ,
n+1
n=1
n=0
a cijeli eksponencijalni clan je

!
Z x2 X
exp
pn xn1 dx1
=
n=1
1
p
exp
x21
p
x21
xn+1
pn 2
n+1
n=0
pn
n=0
xn+1
2
n+1
Slicno se moze transformirati i nazivnik izraza za y2

1
x22 K (
n=0
an xn2 )2
1
x22 K
X
n=0
bn xn2 ,
!
1
2!
X
n=0
pn
xn+1
2
n+1
!2
+ .

126
gdje su koeficijenti bn funkcije koeficijenata an . Uvrstavanjem oba ova razvoja u izraz za

y2 , dobiva se
!2
!
Z x
n+1
n+1
X
X
X
1
x
x
1
2
2
n
1
+
pn
+
bn x2 dx2
pn
y2 (x) = y1 (x)
2 K+p1
n
+
1
2
!
n
+
1
x2
n=0
n=0
n=0
!
Z x
X
1
cn xn2 dx2 ,
= y1 (x)
2 K+p1
x2
n=0
gdje su koeficijenti cn funkcije koeficijenata bn i pn . Prema (4.35) je 2 K + p1 = M + 1,
pa je

Z x
cM
c0
c1
2
y2 (x) = y1 (x)
+ cM +1 + x2 cM +2 + x2 cM +3 + dx2
+ M ++
+1
x2
x2
xM
2

c0 /M
c1 /(M 1)
= y1 (x)
+ + cM ln x + x cM +1 +
+
xM
xM 1
Primjetimo dvije karakteristike gornjeg reda dobivenog integracijom:
- (1) prvi clan je razmjeran s xM ;
10
clan u redu za y2 (osim ako slucajno ili na
- (2) integracija x1
2 vodi na logaritamski
srecu, nije cM = 0); ovaj se clan uvijek pojavljuje jer je M prirodan broj.
Iz gornja dva zakljucka slijedi da ako razvoj u red prvog rjesenja, uvrstimo u drugo, ono
ce biti oblika
X
y2 (x) = y1 (x) ln x +
dn xn+K .
(4.37)
n=M
Kada znamo da je y2 gornjeg oblika, mozemo ga jednostavno uvrstiti u jednadzbu i potraziti rekurziju za koeficijente dn .
Zadatak: 4.7 Metodom razvijenom u ovom odjeljku, nadite drugo rjesenje Besselove jednadzbe, za n = 0.
R:
in
prvi nac
Iz Besselove jednadzbe (4.26),

1
n2
y + y + 1 2 y = 0.
x
x
za n = 0, imamo
P (x) = x1 ,
Q(x) = 1.
Dakle, razvoji u red P i Q imaju samo po jedan clan razlicit od nule

p1 = 1,
10 zbog
o
cuvanja parnosti, uzima se ln |x| umjesto ln x
q0 = 1.
4.3. OBICNE
Osnovna jednadzba (4.34) je

k2 = 0
iz cega slijedi i da su M = K = 0.
Prvo rjesenje Besselove jednadzbe nam je poznato iz (4.27). Promjenom
oznacavanja tako da se poklapa s onim iz poglavlja 7.2, uz a0 = 1 i n = 0,
prvo rjesenje je
y1 (x) = J0 (x) = 1
x2 x4
+
+ O(x6 ).
4
64
Poznati y1 i P sada mozemo uvrstiti u (4.17) ili u (4.36) i dobiti

Rx
Z x
2 x1 d x
1
1
e
y2 (x) = J0 (x)
d x2 .
[1 x22 /4 + x42 /64 + O(x62 )]2
Do na aditivnu konstantu, brojnik integranda je
e
Rx
x1
1 d x1
= e ln x2 =
1
.
x2
Taylorovim razvojem,
(1 + a)2 = 1 2a + 3a2 4a3 + .
dobiva se
[1
x22 /4
x42 /64
O(x62 )]2
x22 5x42
=1+
+
+ O(x62 ).
2
32
Sve zajedno, za y2 dobivamo

Z x
1
x22 5x42
6
y2 (x) = J0 (x)
1+
+
+ O(x2 ) d x2
x2
2
32

x2 5x4
6
+
+ O(x ) .
= J0 (x) ln x +
4
128
Gornje rjesenje mozemo usporediti sa standardnim oblikom drugog rjesenja,
onako kako je ono dobiveno u (??) i (??)

2 x2 3x4
2
6
[ln x ln 2 + ] J0 (x) +
+ O(x ) .
N0 (x) =
4
128
Da bismo vidjeli da se rjesenje iz ovog primjera poklapa s N0 , moramo uociti
dvije stvari:
(1) buduci da je Besselova jednadzba homogena, rjesenje y2 mozemo pomnoziti
proizvoljnom konstantom; odabiremo da je ta konstanta 2/;
(2) rjesenju (2/) y2 mozemo dodati bilo koju konstantu pomnozenu s prvim
rjesenjem; neka je to
2
( ln 2 + ) J0 (x),
127

128
gdje je Euler-Mascheronijeva konstanta.

Uz navedene izmjene, rjesenje iz ovog primjera je
2

2
2
x
5x4
6
y2 (x) =
[ln x ln 2 + ] J0 (x) + J0 (x)
+
+ O(x ) .
4
128
in
drugi nac
Izraz (4.37) uvrstite u Besselovu diferencijalnu jednadzbu i odredite koeficijente dn .
Zadatak: 4.8 Izravnim razvojem u red oko tocke x0 = 0, nadite oba rjesenja Legendreove
diferencijalne jednadzbe
(1 x2 ) y 2 x y + n(n + 1) y = 0.
R:
Rjesenje oblika
y=
aj xj+k
se uvrstava u gornju diferencijalnu jednadzbu i izjednacavaju se koeficijenti uz

iste potencije x
xk2
a0 k(k 1) = 0
xk1
a1 (k + 1)k = 0,
xk
h
i
a2 (k + 2)(k + 1) a0 k(k 1) + 2k n(n + 1) = 0,
xk+1
xk+2
k = 0, k = 1
h
i
a3 (k + 3)(k + 2) a1 (k + 1)k + 2(k + 1) n(n + 1) = 0,
h
i
a4 (k + 4)(k + 3) a2 (k + 2)(k + 1) + 2(k + 2) n(n + 1) = 0,
itd.
Iz gornjih izraza se lako ocitava rekurzija
aj = aj2
(k + j 2)(k + j 1) n(n + 1)
.
(k + j)(k + j 1)
Izvedimo rjesenje koje odgovara odabiru k = 0. Kada je k = 0, koeficijent a1

je proizvoljan, pa se moze odabrati
a1 = 0.
4.4. OBICNE
DRUGOG REDA - NEHOMOGENE
Ovim odabirom preostaju samo parni koeficijenti koji u konacnici vode na

rjesenje

2 n(n + 1)
4 n(n + 1)(n 2)(n + 3)
yk=0 = a0 1 x
+x
+ .
2!
4!
Slicno, odabirom k = 1 mora biti
a1 = 0,
opet preostaju samo parni koeficijenti koji sada vode na

5 (n 1)(n + 2)(n 3)(n + 4)
3 (n 1)(n + 2)
+x
+ .
yk=1 = a0 x x
3!
5!
4.4
4.4.1
Obi
zbe drugog reda - nehomogene
Varijacija konstante
Kao sto je vec spomenuto u uvodu ovog odjeljka, ukupno rjesenje nehomogene jednadzbe
(4.6) je zbroj rjesenja pridruzene homogene jednadzbe i partikularnog rjesenja nehomogene jednadzbe, s time da je rjesenje homogene jednadzbe dano kao linearna kombinacija
dva linearno nezavisna rjesenja
y(x) = yH (x) + yP (x) = c1 y1 (x) + c2 y2 (x) + yp (x).
Pocetni ili rubni uvjeti se odnose na cijelo rjesenje
y(x0 ) = a,
y (x0 ) = b,
i vode na 2 2 algebarski sustav za koeficijente c1 i c2

c1 y1 (x0 ) + c2 y2 (x0 ) = a yP (x0 ),
c1 y1 (x0 ) + c2 y2 (x0 ) = b yP (x0 ),
s rjesenjem
h

i
1
a yP (x0 ) y2 (x0 ) b yP (x0 ) y2 (x0 ) ,
W (x0 )
h

i
1
=
a yP (x0 ) y1 (x0 ) + b yP (x0 ) y1 (x0 ) .
W (x0 )
c1 =
c2
Metoda varijacije konstante se sastoji u trazenju cijelog rjesenja nehomogene jednadzbe

polazeci od oba rjesenja homogene jednadzbe
y(x) = C1 (x)y1 (x) + C2 (x)y2 (x),
pri cemu Cj sada nisu konstante, nego funkcije x (odatle potjece i naziv metode). Deri-
129

130
vacijom gornjeg izraza se dolazi do

y (x) = C1 (x)y1 (x) + C1 (x)y1 (x) + C2 (x)y2 (x) + C2 (x)y2 (x).
Na funkcije Cj se postavlja dodatni zahtjev
C1 (x)y1 (x) + C2 (x)y2 (x) = 0.
(4.38)
Uz gornji zahtjev je
y(x) = C1 (x)y1 (x) + C2 (x)y2 (x)
y (x) = C1 (x)y1 (x) + C2 (x)y2 (x),
y (x) = C1 (x)y1 (x) + C1 (x)y1 (x) + C2 (x)y2 (x) + C2 (x)y2 (x).
Uvrste li se gornji izrazi u nehomogenu jednadzbu (4.6), slijedi
h
i
h
i
C1 y1 + P y1 + Qy1 + C2 y2 + P y2 + Qy2 + C1 (x)y1 (x) + C2 (x)y2 (x) = R(x).
Dvije gornje uglate zagrade su jednake nuli, jer su yj rjesenja homogene jednadzbe, pa
preostaje samo
C1 (x)y1 (x) + C2 (x)y2 (x) = R(x)
Gornja jednadzba, zajedno s (4.38) cini 2 2 sustav za nepoznanice Cj
C1 (x)y1 (x) + C2 (x)y2 (x) = 0,
C1 (x)y1 (x) + C2 (x)y2 (x) = R(x).
Rjesenja tog sustava su

C1 (x) =
R(x)y2 (x)
,
W (x)
C2 (x) =
R(x)y1 (x)
.
W (x)
Izravnom integracijom gornjih izraza, dobiva se

Z
Z x
R()y2 ()
d + c1 ,
C2 (x) =
C1 (x) =
W ()
R()y1 ()
d + c2 ,
W ()
gdje su cj konstante. Ukupno rjesenje je

Z x

Z x

R()y2 ()
R()y1 ()
y(x) =
d + c1 y1 (x) +
d + c2 y2 (x)
W ()
W ()
Z x
Z x
R()y2 ()
R()y1()
= c1 y1 (x) + c2 y2 (x) + y1 (x)
d + y2 (x)
d
W ()
W ()
= yH (x) + yP (x).
(4.39)
Prva dva clana desne strane su homogeno rjesenje, a druga dva su partikularno rjesenje.
4.4. OBICNE
Rezimirajmo:
Opce rjesenje nehomogene diferencijalne jednadzbe drugog reda (4.6) se dobiva n aslijedeci
nacin:
(1) prvo se nade jedno rjesenje pridruzene homogene jednadzbe,
(2) zatim se iz (4.17) izracuna drugo rjesenje homogene jednadzbe,
(3) i konacno se iz dva rjesenja homogene jednadzbe, izrazom (4.39) nade opce rjesenje
nehomogene jednadzbe.
4.4.2
OLDJ: Greenove funkcije
U ovom ce se odjeljku pokazati kako se mogu dobiti rjesenja nehomogenih diferencijalnih

jednadzba, koristeci se metodom Greenovih funkcija. Radi jednostavnosti i boljeg uvida u
fizicko znacenje Greenovih funkcija, za pocetak se navodi nekoliko jednostavnih primjera,
dok su formalni izvodi ostavljeni za ostatak odjeljka.
Primjer: 4.1 Zadatak je rijesiti obicnu diferencijalnu jednadzbu prvog reda oblika
m
d v(t)
= R v(t) + f (t).
dt
(4.40)
Ta jednadzba opisuje11 gibanje cestice mase m i brzine v(t) kroz fluid koji pruza otpor
gibanju, a sila otpora je razmjerna prvoj potenciji brzine (R je konstanta razmjernosti).
Osim sile otpora fluida, na cesticu djeluje i vanjska sila iznosa f (t).
Promotrimi fizicku situaciju u kojoj cestica miruje sve do trenutka t = . Tada na nju,
u kratkom vremenskom intervalu , djeluje vanjska sila f (udarna sila). Dakle vanjska
je sila f = 0 za t < i za t > + . Nakon djelovanja vanjske sile, jednadzba gibanja
(4.40) glasi
m
d v(t)
= R v(t),
dt
t > + .
U gornjoj je jednadzbi derivacija funkcije razmjerna samoj funkciji, sto je osobina eksponencijalne funkcije. Lako je uvjeriti se da je rjesenje gornje jednadzbe dano sa
v(t) = A e(R/m) t ,
t > + .
(4.41)
Smatrat cemo da je vrlo kratak vremenski interval, tako da nas nece zanimati sto se
dogada s brzinom cestice unutar tog vremenskog intervala. Vise ce nas zanimati konstanta
A. Ta konstanta mora sadrzavati ucinak udarne sile. Da bi se vidio taj ucinak, jednadzbu
(4.40) treba pomnoziti s d t i prointegrirati od do +
Z +
Z +
Z +
m
d v(t) = R
v(t) d t +
f (t) d t,
Z +
h
i
m v( + ) v( ) = R
v(t) d t + I,
(4.42)
11 Vidjeti
npr. odjeljak Sile ovisne o brzini: (1) sila prigu

senja u [4].
131

132
gdje je s I oznacen impuls sile12 f

I=
f (t) d t.
Za pretpostavljenu malu vrijednost , brzina mora imati izgled kao na slici 4.1 - jednaka
je nuli za t < , a u trenutku + , kao rezultat djelovanja udarne sile, ima neku konacnu
vrijednost. Da bi sila u vrlo kratkom intervalu vremena dala konacnu vrijednost brzini,
Slika 4.1: Brzina kao funkcija vremena - za konacni iznos .
sama sila mora biti razmjerno velika, dok brzina nije velika. To je razlog zasto je drugi
clan desne strane (4.42) puno veci od prvog, koji se zanemaruje, pa za (4.42) priblizno
vrijedi
h
i
m v( + ) v( ) I.
(4.43)
No, u trenutku t = je brzina jednaka nuli, v( ) = 0, a prema rjesenju (4.41), za mali
je priblizno
v( + ) = A e(R/m) ( + ) A e(R/m) .
Uvrstavanjem ovih izraza za za v( ) i v( + ) u (4.43), u granici kada postaje
iscezavajuce mali, dobiva se
m A e(R/m) = I
A=
I (R/m)
e
m
S poznatim izrazom za A, moze se napisati konacan izraz za brzinu (slika 4.2)
0,
t<
v(t) =
I e(R/m) (t ) ,
t> .
m
(4.44)
Fizicko znacenje gornjeg izraza je jednostavno - djelovanje vanjske sile je povecalo kolicinu
gibanja cestice sa nule na p = I = m v u trenutku udara t = . Kasnije se, uslijed otpora
medija, ova brzina eksponencijalno smanjuje. Primjetimo da je u granici 0,
12 Vidjeti
npr. odjeljak Impuls sile i momenti u [4].
4.4. OBICNE
Slika 4.2: Brzina kao funkcija vremena - u granici kada 0.
R +
zanemarivanje clana R
v(t) d t iz (4.42) posve opravdano.
Zamislimo sada jednu malo slozeniju situaciju - nakon udara u trenutku 1 koji na cesticu
prenese impuls sile I1 , neka cesticu zadesi jos jedan udar u kasnijem trenutku 2 koji joj
prenese drugi impuls sile I2 . Istim razmisljanjem kao do sada, dolazi se doslijedeceg izraza
za brzinu
0,
t < 1
I1 (R/m) (t1 )
e
,
1 < t < 2
v(t) =
m
I1 e(R/m) (t1 ) + I2 e(R/m) (t2 ) ,

t > 2 .
m
m
Sada je vec lako gornji izraz poopciti na proizvoljan broj od n udara vanjske sile
v(t) =
n
X
Ij (R/m) (tj )
e
m
j=1
(4.45)
pri cemu je uvijek j < t < j+1 . Zamislimo sada da tih udara ima toliko puno i da su
tako bliski u vremenu da djelovanje sile mozemo zamisliti kao kontinuirano - u vremenu
d , sila f na cesticu prenese impluls
d I = f ( ) d .
Kontinuirano djelovanje sile u intervalu od 0 do t ce rezultirati izrazom poput (4.45),
samo sto ce umjesto zbroja u ovom slucaju kontinuirane sile, doci integral
Z t
Z t
d I (R/m) (t )
f ( ) d (R/m) (t )
v(t) =
e
=
e
,
(4.46)
m
0 m
0
uz pretpostavku da su v(t < 0 ) = f (t < 0 ) = 0. Ovo gornje razmisljanje naravno nema
egzaktnost pravog izvoda, ali je temeljeno na razumnim pretpostavkama. Je li to uistinu
i rjesenje polazne jednadzbe (4.40), moguce je provjeriti tako da se (4.46) uvrsti u (4.40)
133

134
s pocetnim uvjetom v(0 ) = 0. Tako npr. derivacija13 (4.46) po t daje

Z t
R
f (t)
d v(t)
f ( ) (R/m) (t )
=
e
d +
.
dt
m 0 m
m
U prvom clanu desne strane gornjeg izraza nije tesko prepoznati brzinu, (4.46), tako da
gornja jednadzba glasi
R
f (t)
d v(t)
= v(t) +
,
dt
m
m
a to je upravo jednadzba (4.40). Time je pokazano da je (4.46) rjesenje jednadzbe (4.40)
s dobrim pocetnim uvjetom. Primjetimo da se rjesenje (4.46) moze napisati i kao
Z t
v(t) =
G(t, ) f ( ) d ,
0
gdje se izaraz G(t, )

G(t, ) =
1 (R/m) (t )
e
m
naziva Greenova funkcija. Precizniji zapis izraza za brzinu bio bi
0,
t < 0
v(t) =
R t f ( ) d (R/m) (t )
e
,
t > 0 ,
m
0
ili, preko Greenove funkcije
v(t) =
G(t, ) f ( ) d ,
t,
gdje je
G(t, ) =
0,
1
m
e(R/m) (t ) ,
t < 0
0 < t.
Iz gornjih se izraza ocitava i znacenje Greenove funkcije - ona se pojavljuje kao jedna
vrsta odzivne funkcije jer opisuje odziv sustava (u ovom primjeru sustav je reprezentiran
brzinom cestice) u trenutku t koji je izazvan djelovanjem vanjske smetnje (u ovom je
primjeru to vanjska sila f ) u ranijim trenucima < t.
Primjer: 4.2 Promotrimo sada jednu diferencijalnu jednadzbu drugog reda
d2 x(t)
d x(t)
f (t)
2
+
2
+
x(t)
=
.
0
d t2
dt
m
13
Leibnitzova formula za derivaciju odredenog integrala, npr u [2],

Z h()
Z h()
f (x, )
d h()
d g()
d
f (x, ) d x =
d x + f (h(), )
f (g(), )
.
d g()
d
g()
(4.47)
4.4. OBICNE
To je jednadzba prigusenog harmonijskog oscilatora14 na koji djeluje vanjska sila f (t).

Potrebno je naci rjesenje ove jednadzbe za silu f koja je nula u svim trenucima osim u
kratkom intervalu oko t = u kojemu na oscilator prenese impuls iznosa I.
Kada je sila jednaka nuli (homogena jednadzba) i u slucaju slabog prigusenja rjesenje je
poznato15
h
i
x(t) = et C cos t + S sin t ,
p
za konstantne i C i S i = 02 2 . Kao posljedica djelovanja udarne sile u trenutku
, polozaj cestice u tom trenutku je jos uvijek nula, x( ) = 0, ali je brzina x ( ) = I/m.
To su pocetni uvjeti, pridruzeni gornjoj jednadzbi gibanja. Pomocu njih se racunaju
konstante C i S
h
i
x( ) = 0 = e C cos + S sin ,
x ( ) =
h
i
h
i
I
C sin + S cos ,
C cos + S sin + e
= e
m
C=
I
e sin
m
S=
I
e cos ,
m
a time i izraz za x(t)

x(t) =
I (t )
e
sin (t ),
m
t > .
(4.48)
No, gornjim je izrazom zapravo vec izracunata i Greenova funkcija ovog problema. Naime,
ako kao u prethodnom primjeru, umjesto impulsa sile I napisemo d I = f ( ) d i gornje
rjesenje prointegriramo po , dobit cemo rjesenje nehomogene jednadzbe izrazeno preko
Greenove funkcije
Z t
1
x(t) =
e(t ) sin (t ) f ( ) d ,
(4.49)
m 0
(4.50)
Z t
=
G(t, ) f ( ) d ,
0
(4.51)
G(t, ) =
1 (t )
e
sin (t ).
m
(4.52)
Tocnost ovog rjesenja se, opet, moze provjeriti uvrstavanjem (4.49) u (4.47). Usporedbom
izraza (4.48) i (4.52), vidi se da je G istog oblika kao i rjesenje x za slucaj da je impuls
vanjske sile jedinicnog iznosa. S obzirom da je vremenski interval tijekom kojega djeluje
vanjska sila, iscezavajuce malen, a da impuls sile treba biti jedinicnog iznosa
Z +
f ( ) d = I = 1,
lim
0
14 Vidjeti
15 ibid.
npr. odjeljak Prisilni titraji harmonijskog oscilatora u [4]
135

136
to sama sila mora biti beskonacnog iznosa16 . Funkcija koja zadovoljava ove, pomalo
neobicne zahtjeve je Diracova -funkcija17
f (t) = (t ).
Iz ovog razmisljana slijedi zakljucak da Greenova funkcija zadovoljava jednadzbu oblika
(4.47), ali sa vanjskom silom jednakom Diracovoj -funkciji
d2 G(t, )
d G(t, )
(t )
2
+
2
+
G(t,
)
=
.
0
d t2
dt
m
4.5
Parcijalne linearne diferencijalne jednad

zbe
Primjeri parcijalnih diferencijalnih jednad

zba:
(1) Laplaceova jednadzba

2 = 0,
koja se pojavljuje u teoriji elektromagnetizma (elektrostatika, dielektrici, stacionarne
struje, magnetostatika), hidrodinamici (bezvrtlozni protok savrsenog fluida, povrsinski
valovi itd.), strujanje topline, gravitacija itd.;
(2) Poissonova jednadzba

2 =
,
0
koja je nehomogena varijanta Laplaceove jednadzbe. Nehomogeni clan (razmjeran gustoci)

opisuje izvor funkcije ;
(3) valna (ili Helmholtzova) i vremenski neovisna difuzijska jednadzba

2 k 2 = 0,
koja se pojavljuje u opisu elasticnih valova u krutinama (ukljucujuci tu i opise titranja
zice, grede, membrane i slicno), zvucne valove, elektromagnetske valove, nuklearne reaktore;
(4) vremenski ovisna difuzijska jednadzba

2 =
1
a2 t
i njezino cetverodimenzijsko poopcenje koje sadrzi dalemberijan (cetverodimenzijsko poopcenje

16 Sjetimo
17 odjeljak
se da se vrijednost integrala geometrijski interpretira kao povrsina ispod podintegralne funkcije.

6.1

4.5. PARCIJALNE LINEARNE DIFERENCIJALNE JEDNADZBE
laplasijana 2 u prostoru Minkowskog)

1 2
2
= = 2
2
c t
(5) vremenski neovisna valna jednadzba

2 = 0
(6) jednadzba za skalarni potencijal

2 =
(7) Klein-Gordonova jednadzba

2 = a2
(8) vremenski ovisna Schrodingerova valna jednadzba
~2 2
+ Ep =
2m
t
i vremenski neovisna Schrodingerova valna jednadzba
~2 2
+ Ep = E .
2m
(9) jednodimenzijska valna vremenski ovisna jednadzba

2
2 (x, t)
2 (x, t)
=
v
.
t2
x2
koja opisuje transverzalne titraje napete niti, kao sto je to opisano npr. u [4].
Zadrzimo se na ovom posljednjem primjeru parcijalne diferencijalne jednadzbe. Slicno kao

i kod obicnih diferencijalnih jednadzba i ovdje je rjesenje jednadzbe jednoznacno odredeno
ne samo rjesavanjem jednadzbe nego i zadavanjam pocetnih (rubnih) uvjeta. Ako se uvjeti
odnose na prostorne varijable, onda se nazivaju rubni uvjeti, a ako se odnose na vremensku
varijablu, tada se nazivaju pocetni uvjeti. Na primjeru jednodimenzijske valne jednadzbe,
rubni uvjeti izrazavaju cinjenicu da u svakom proizvoljnom trenutku t, napeta nit miruje
u svojim rubovima u tockama x = 0 i x = L
(0, t) = 0,
(L, t) = 0.
Pocetni uvjeti opisuju polozaj i brzinu svakog elementa niti u odabranom trenutku (obicno
137

138
se taj trenutak proglasava pocetkom mjerenja vremena, t = 0)

(x, t)
= v0 (x).
(x, 0) = 0 (x),
t t=0
U ovom ce odjeljku biti rijeci o nekim opcim postupcima rjesavanja parcijalnih diferencijalnih jednadzba drugog reda, kao sto su:
(A) Razdvajanje (separacija) varijabli. Ovim se postupkom jedna parcijalna diferencijalna jednadzba raspada na nekoliko obicnih diferencijalnih jednadzba. Ove obicne
diferencijalne jednadzbe nisu medusobno neovisne, nego su povezane zajednickim
konstantama koje se pojavljuju kao svojstvene vrijednosti linearnih diferencijalnih
operatora (najcesce u jednoj varijabli). Svojstvena vrijednost l linearnog diferencijalnog
operatora L je broj (skalar) koji zadovoljava jednadzbu18
L = l .
Jedan primjer ovakvog postupka je i Helmholtzova jednadzba navedena gore kao primjer
(3), gdje se konstanta, tj. svojstvena vrijednost 2 operatora, l k 2 , pojavila kao
rezultat razdvajanja vremenske od prostornih koordinata. Slicno se u primjeru (8) u
Schrodingerovoj jednadzbi vidi da je energija E svojstvena vrijednost operatora vremenske derivacije koja se pojavljuje kada se razdvoje vremenska i prostorne koordinate. Ovako
dobivene obicne diferencijalne jednadzbe se dalje mogu rjesavati Frobeniusovim razvojem
u red potencija ili nekim drugim postupkom.
(B) Prevodenje parcijalne diferencijalne jednadzbe u integralnu jednadzbu koristeci Greenove funkcije. Ovaj se postupak primjenjuje na nehomogene diferencijalne jednadzbe, kao sto su npr. jednadzbe navedene gore pod (2) i (6).
ke metode (kao sto je npr. primjena integralnih preobrazbi)
(C) Neke druge analitic
o kojima ce biti rijeci kasnije.
ke metode. Vrlo velika brzina racunala, omogucava ucinkovitu primjenu
(D) Numeric
cijelog niza numerickih metoda, od kojih cemo neke spomenuti u nastavku.
Klase parcijalnih diferencijalnih jednad

zba i karakteristike:
dovrsiti
Nelinearne parcijalne diferencijalne jednad

zbe:
U posljednje vrijeme, istrazivanje nelinearnih pojava u fizici, dobiva sve veci znacaj. Ilus18 Ovaj
algebri.
je pojam posve sli

can pojmu svojstvene vrijednosti a matrice A ~
v = a ~v , s kojim su se
citatelji upoznali u linearnoj

139
trirajmo to na primjeru Korteweg - de Vriesove jednadzbe

3
+
+
= 0.
t
x
x3
koja opisuje sirenje valova u plitkoj vodi (ne racunajuci viskoznost tekucine).
dovrsiti
Rubni uvjeti:
Kao i kod obicnih diferencijalnih jednadzba, tako je i kod parcijalnih diferencijalnih jednadzba, rjesenje najcesce treba zadovoljavati odredene rubne uvjete. Ovi se rubni
uvjeti mogu podjeliti u tri klase:
() Cauchyjevi rubni uvjeti:
zadana je vrijednost funkcije i njezina okomita derivacija na zadanu rubnu plohu.
Npr. u elektrostatici to mogu biti skalarni elektricni potencijal i okomita komponenta
elektricnog polja.
( ) Dirichletovi rubni uvjeti: zadana je (samo) vrijednost funkcije na rubu.
( ) Neumannovi rubni uvjeti: zadana je (samo) okomita derivacija funkcije na
rubu.
etni uvjeti.
U ovom ce se odjeljku rubnim uvjetima nazivati i ono sto se inace naziva poc
Npr. zadavanje pocetnog polozaja ~r0 i pocetne brzine ~v0 u nekoj jedndzbi gibanja, predstavlja Cauchyjev rubni uvjet.
4.5.1
Razdvajanje varijabli
U ovom ce se odjeljku pokazati kako se parcijalne diferencijalne jednadzbe rjesavaju metodom razdvajanja varijabli. Ako parcijalna diferencijalna jednadzba sadrzi n varijabli,
tada se ona rastavlja na n obicnih (koje sadrze samo jednu varijablu) diferencijalnih jednadzba. Ovih n obicnih diferencijalnih jednadzba nisu medusobno nezavisne nego
su povezane s n 1 konstantom razdvajanja. Vrijednosti ovih konstanata se odreduju
iz uvjeta postavljenih na problem koji opisuje polazna parcijalna diferencijalna jednadzba.
Objasnimo ovaj postupak na primjeru Helmholtzove jednadzbe. Razdvajanje varijabli
cemo provesti u pravokutnom, cilindricnom i sfernom koordinatnom sustavu.
Razdvajanje varijabli u pravokutnom koordinatnom sustavu:

Helmholtzova jednadzba u pravokutnom koordinatnom sustavu glasi
2 2 2
+
+
+ k 2 = 0,
x2
y2
z2
(4.53)
gdje je k 2 konstanta. Pokusajmo rijesiti gornju jednadzbu pretpostavivsi da se nepoznata

140
funkcija tri varijable (x, y, z) moze napisati u obliku umnoska19

(x, y, z) = X(x) Y (y) Z(z),
gdje je svaka od nepoznatih funkcija X, Y i Z funkcija smao jedne varijable. Uvrstavanjem
gornjeg oblika za u (4.53) , dobije se
d2 X
d2 Y
d2 Z
Y
Z
+
X
Z
+
XY
+ k 2 XY Z = 0.
d x2
d y2
d z2
Sada se cijela jednadzba podijeli s XY Z i samo clanovi ovisni o x se ostave na lijevoj
strani
1 d2 X
1 d2 Y
1 d2 Z
2
=
k
.
X d x2
Y d y2
Z d z2
U gornjoj su jednadzbi varijable razdvojene: lijeva strana ovisi samo o x, a desna ovisi o y
i z, ali ne i o x. Gledano sa stanovista ovisnosti o varijabli x, desna strana je konstantna.
Isto tako, gledano sa stanovista varijabli y i z, lijeva strana je konstantna. To je, naravno,
ista konstanta, koju cemo oznaciti s l2 (predznak i kvadrat naravno nisu nuzni, ali su
odabrani zato da neki kasniji detalji racuna budu jednostavniji)
1 d2 X
X d x2
2
1 d Y
1 d2 Z
k 2
Y d y2
Z d z2
= l 2
(4.54)
= l 2 .
(4.55)
Sada se jednadzba (4.55) napise u obliku da je sva ovisnost o y na lijevoj strani, a sva
ovisnost o z na desnoj
1 d2 Z
1 d2 Y
2
2
= l k
.
Y d y2
Z d z2
Opet je, sa stanovista ovisnosti o varijabli y, desna strana konstanta. Sa stanovista
ovisnosti o varijabli z, lijeva strana je ta ista konstanta. Za kasnije racune, zgodno je tu
konstantu odabrati kao m 2
1
Y
1
Z
d2 Y
d y2
d2 Z
d z2
= m 2 ,
= m 2 + l 2 k 2 n 2 .
Konstanta n 2 = k 2 l 2 m 2 je uvedena kako bi se jednadzbe za X, Y i Z dobile u
19 Jedan
primjer ovakvog rjesvanja valne jednad

zbe mo
ze se na
ci i u odjeljku 10.2.2 knjige [4].

simetricnom obliku
d2 X
+ l 2 X = 0,
d x2
d2 Y
+ m 2 Y = 0,
d y2
d2 Z
+ n 2 Z = 0,
d z2
X Xl
Y Ym
Z Zn(l,m)
l2 + m2 + n2 = k 2 .
Svako od gornjih rjesenja ovisi o vrijednosti pridruzene konstante, pa je
lm (x, y, z) = Xl (x) Ym (y) Zn (z),
n = n(l, m) .
Konstante se odreduju iz uvjeta na problem koji se rijesava i zahtjeva da je k 2 = l 2 +m 2 +

n 2 . Zbog linearnosti diferencijalnog operatora, najopcenitije rjesenje polazne jednadzbe
(4.53) je linearna kombinacija gornjih rjesenja
X X
=
alm lm ,
l
pri cemu se koeficijenti alm odreduju iz rubnih uvjeta na funkciju .
nom koordinatnom sustavu:

Razdvajanje varijabli u cilindric
Pogledajmo sada kao se izvodi razdvajanje varijable u istoj Helmholtzovoj jednadzbi, ali
ce se sada koristiti cilindricne koordinate , i z,
2 (, , z) + k 2 (, , z) = 0.
Laplaceov operator u cilindricnim koordinatama je dan u (1.21), pa raspisana Helmholtzova jednadzba glasi

1
1 2 2
+ 2
+
+ k 2 = 0.
2
z2
Kao i u prethodnom odjeljku i sada pretpostavljamo (pogadamo) da se (, , z) moze
napisati kao umnozak tri funkcije od po jedne varijable
(, , z) = ? = R() () Z(z)
i uvrstimo ovu pretpostavku u jednadzbu

dR
1 d2
d2 Z
1 d
Z + R 2
Z
+
R
+ k 2 R Z = 0.
d
d
d 2
d z2
Gornju jednadzbu podijelimo s R Z i clanove ovisne o z ostavimo na lijevoj strani, a
sve ostalo prebacimo na desnu

1 d2 Z
dR
1 d2
1 d
k 2.
(4.56)
Z d z2
Rd
d
2 d 2
141

142
Kao i u prethodnom odjeljku i sada primjecujemo da je sa stanovista ovisnosti o varijabli

z, desna strana konstantna. Radi pogodnosti u kasnijem racunu, nazovimo tu konstantu
l2
1 d2 Z
= l 2.
Z d z2
Ovim izborom desna strana (4.56) postaje

1 d
dR
1 d2
+
+ k 2 = l 2
2
2
Rd
d
d

dR
1 d2
1 d
+
= l 2 k 2
Rd
d
2 d 2

dR
1 d2
d
+ (l 2 + k 2 )2 =
.
Rd
d
d 2
Sva ovisnost o je na lijevoj, a sva ovisnost o je na desnoj strani jednadzbe. Sa

stanovista ovisnosti o , desna strana je konstanta, a sa stanovista ovisnosti o , lijeva
strana je konstantna. Nazovimo tu konstantu m 2
1 d2
,
d 2

dR
d
+ (l 2 + k 2 )2 .
=
Rd
d
m2 =
m2
Uobicajeno je uvesti n 2 relacijom n 2 = l 2 + k 2 . Sada sustav za sve tri funkcije glasi

d2 Z
l 2 Z = 0,
d z2
d2
+ m 2 = 0,
d 2
Z Zl
m

d
dR
+ (n 2 2 m 2 ) R = 0,
d
d
R Rn,m .
(4.57)
Ova posljednja jednadzba je poznata kao Besselova diferencijalna jednadzba. Njezna

se rjesenja zovu Besselove funkcije i o njima ce biti vise rijeci u odjeljku 7.2 Svako od
gornjih rjesenja ovisi o vrijednosti pridruzene konstante (ili vise njih), pa je
lm (, , z) = Rmn () m () Zl (z),
n = n(l).
Najopcenitiji oblik rjesenja je linearna kombinacija gornjih rjesenja

X X
=
alm lm ,
l
gdje se koeficijenti alm odreduju iz rubnih uvjeta na funkciju .
Razdvajanje varijabli u sfernom koordinatnom sustavu:

Pogledajmo sada kao se izvodi razdvajanje varijable u Helmholtzovoj jednadzbi, ali u

sfernim koordinatama r, i ,
2 (r, , ) + k 2 (r, , ) = 0.
Laplaceov operator u sfernim koordinatama je dan u (1.20), pa raspisana Helmholtzova
jednadzba glasi

1
2
1
2
r
+
sin
+
+ k 2 = 0.
(4.58)
r2 r
r
r 2 sin
r 2 sin2 2
Kao i do sada pretpostavljamo (zapravo pogadamo) da se (r, , ) moze napisati kao
umnozak tri funkcije od po jedne varijable
(r, , ) = ? = R(r) () ()
i uvrstimo ovu pretpostavku u Helmholtzovu jednadzbu

d2
1
d
1
1 d
d
2dR
r
+
R
sin
+
R
+ k 2 R = 0.
r2 dr
dr
r 2 sin d
d
r 2 sin2 d 2
Pomnozi li se cijela gornja jednadzba s r 2 sin2 i podjeli s , R , dobiva se

1
d
1 1 d
1
d
1 d2
2dR
2
2
2
r
sin
= r sin k
d 2
R r2 dr
dr
r 2 sin d
d

2
sin d
d
dR
sin d
r2
sin
.
= k 2 r 2 sin2
R dr
dr
d
d
Sva ovisnost o varijabli je na lijevoj strani, pa je desna strana konstanta u . Radi
jednostavnosti u kasnijim racunima, nazovimo tu konstantu m 2
m 2 =
m
1 d2
,
d 2
sin2 d
= k r sin
R dr
2

sin d
d
2dR
r
sin
.
dr
d
d
Sada treba u gornjoj jednadzbi razdvojiti preostale dvije varijable. Da bi se to postiglo,

dovoljno je cijelu jednadzbu podijeliti sa sin2

d
1 d
d
m2
1
2 2
2dR
sin
=k r +
r
.
d
R dr
dr
sin2 sin d
Varijable su razdvojene i svaku stranu jednadzbe mozemo izjednaciti s konstantom koju
cemo nazvati l(l + 1)

m2
1
d
d
l(l + 1) =
sin
,
d
sin2 sin d

1 d
2dR
2 2
r
.
l(l + 1) = k r +
R dr
dr
Na taj nacin smo, umjesto parcijalne diferencijalne jednadzbe (4.58), dobili sustav od tri
143

144
vezane obicne diferencijalne jednadzbe

d2
+ m 2 = 0,
d 2

d
m2
1 d
= 0,
sin
+ l(l + 1)
sin d
d
sin2

1 d
l(l + 1)
2dR
2
r
+ k
R = 0
r2 dr
dr
r2
m
m
l
R Rl .
(4.59)
O rjesenjima ovih jednadzba ce biti vise rijeci kasnije u odjeljku 7.3. Za sada recimo samo
da je jednadzba za poznata kao Legendreova diferencijalna jednadzba, a jednadzba
za R je jednadzba sfernih Besselovih funkcija. Svako od gornjih rjesenja ovisi o
pridruzenim konstantama, pa je najopcenitije rjesenje njihova linearna kombinacija
X X
=
alm lm ,
l
gdje se koeficijenti alm odreduju iz rubnih uvjeta na funkciju . Primjetimo da se u

gornjem racunu nismo ogranicili na slucaj k 2 = const. Naprotiv, za k 2 = f (r), jednadzba
za R se moze egzaktno rijesiti u nekim vaznim slucajevima, kao npr. za vodikov atom u
kvantnoj mehanici, ali i niz drugih problema iz gravitacije, elektrostatike, nuklearne fizike
itd.
4.5.2
Laplaceova i Poissonova jednad

zba
4.5.3
Difuzijska jednad
zba
dovrsiti
Primjeri primjene Fourierove i Laplaceove preobrazbe na rjesavanje parcijalnih diferencijalnih jednadzba nalaze se u odjeljcima, redom, 9.2.8 i 9.3.6.
4.5.4
PLDJ: Greenove funkcije
U ovom ce se odjeljku pokazati kako se mogu dobiti rjesenja parcijalnih nehomogenih

diferencijalnih jednadzba, koristeci se metodom Greenovih funkcija.
Primjer: 4.3 Zapocnimo s jednim trodimenzijskim primjerom iz elektrostatike: treba

rijesiti Poissonovu jednadzbu (parcijalna diferencijalna jednadzba) za elektrostatski potencijal V (~r)
q (~r)
2 V (~r) =
,
(4.60)
0
i njezinu homogenu varijantu, Laplaceovu jednadzbu
2 V (~r) = 0
(4.61)

145
koja vrijedi u tockama bez elektricnog naboja, q (~r) = 0.

Ako su naboji tockasti i iznosa su qi , a nalaze se u tockama ~ri , tada je iz elektrostatike poznato da je potencijal V u tocki ~r jednak algebarskom zbroju potencijala pojedinih tockastih
naboja
1 X
qi
V (~r) =
.
40 i |~r ~ri |
Ukoliko naboji nisu tockasti, nego su priblizno kontinuirano raspodjeljeni u nekom dijelu
prostora u kojemu su opisani prostornom gustocom naboja q (~r), tada je potencijal dan s
Z
1
q (~r ) 3
V (~r) =
d r .
(4.62)
40
|~r ~r |
Gornji izraz daje potencijal koji u tocki ~r stvara naboj opisan gustocom naboja q i zato
je to rjesenje Poissonove jednadzbe (4.60).
Slovom G cemo oznaciti Greenovu funkciju, koja je rjesenje jednadzbe Poissonova tipa,
ali s gustocom naboja jednakom 0 smjestenom u tocku20 ~r
2 G(~r, ~r ) = (~r ~r ).
(4.63)
Iz usporedbe gornje jednadzbe s (4.60), vidi se da je G je potencijal koji u tocki ~r stvara

gustoca naboja naboja iznosa 0 u koja se nalazi u tocki ~r . Lako je uvjeriti se da je
rjesenje jednadzbe (4.60), dano sa
Z
q (~r ) 3
V (~r) =
G(~r, ~r )
d r .
0
Djelovanje 2 na gornju jednadzbu daje
Z
q (~r ) 3
2
d r
V (~r) =
2 G(~r, ~r )
0
Z
q (~r ) 3
=
(~r ~r )
d r
0
=
q (~r)
.
0
Greenov teorem:
20 O
funkciji (x)
ce biti vise rije
ci u odjeljku 6.1. Njezina je definicija

Z B
1,
a [A, B]
,
(x a) dx =
0,
a
/ [A, B]
A
a posljedica ove definicije je

Z
f (x) (x a) dx =
f (a),
0,
a [A, B]
.
a
/ [A, B]

146
Prema Gaussovu teoremu [4], za proizvoljno vektorsko polje V~ je

Z
I
~ 3
~.
V d r=
V~ dS
Uzme li se da je V~ = v u, tada je
~
V = (v u) = ( v) ( u) + v 2 u.
Uvrsti li se ovo u Gaussov teorem, slijedi

Z h
I
i I
u
2
~
( v) ( u) + v u =
v u dS =
v
dS.
n
U gornjem je izrazu s u/ n = n
u oznacena derivacija u u smjeru okomitom na
zatvorenu plohu S. Da smo odabrali V~ = u v, istim postupkom kao gore, dobilo bi se

(jednostavnom zamjenom u v)
Z h
I
i I
v
2
~
dS.
( v) ( u) + u v =
u v dS =
u
n
Napravi li se razlika gornja dva izraza, dobiva se Greenov teorem

Z h
I
I
i
u
2
2
3
~ =
dS.
u
v u u v d r =
(v u u v) dS
v
n
n

Z h
I
i
v
u
2
2
3
dS.
u
v u u v d r =
v
n
n
(4.64)
Identificiramo li v s potencijalom V , a u s Greenovom funkcijom G,

v(~r ) V (~r ),
u(~r, ~r ) G(~r, ~r ),
Greenov teorem postaje

Z
I
r )
r , ~r )
V (~
3
G(~
G(~r, ~r )
dS .
[V (~r ) G(~r, ~r ) G(~r, ~r ) V (~r )] d r =
V (~r )
n
n
U sfernom koordinatnom sustavu je dS = r 2 sin d d, pa ako integrand na desnoj strani
trne brze od r 2 , moguce je podrucje integracije toliko povecati, da integral po povrsini
tog velikog podrucja (desna strana) iscezava. U tom slucaju je
Z
Z
3
V (~r ) G(~r, ~r ) d r =
G(~r, ~r ) 2 V (~r ) d 3 r .
Uvrstavanjem (4.60) i (4.63), slijedi
Z
Z
(~r ) 3
3
V (~r ) (~r ~r ) d r =
G(~r, ~r )
d r .
0
Prema temeljnom svojstvu Diracove delta funkcije, lijeva je strana gornjeg izraza jednaka

V (~r)
1
V (~r) =
0
U odjeljku 6.1, je pokazano da je
G(~r, ~r ) (~r ) d 3 r .

4
1
3
2
d r=
0
r
147
(4.65)
,
.
jednak nuli ako podrucje integracije ne sadrzi ishodiste, a da je jednak 4, ako podrucje
integracije sadrzi ishodiste. Prema temeljnom svojstvu Diracove delta funkcije, moze se
napisati

1
2
= (~r),
4 r
ili uz zamjenu varijabli
1
4 |~r ~r |
= (~r ~r ).
Usporedbom gornje jednadzbe sa (4.63), slijedi izraz za Greenovu funkciju trodimenzijskog

Laplaceovog operatora
G(~r, ~r ) =
1
.
4 |~r ~r |
Prema (4.65), rjesenje Poissonove jednadzbe za potencijal je

Z
q (~r ) 3
1
d r ,
V (~r) =
40
|~r ~r |
(4.66)
(4.67)
sto je potpuno u skladu s rjesenjem (4.62) za potencijal poznatim iz elektrostatike. Ovom

se rjesenju moze dodati rjesenje homogene Laplaceove jednadzbe (4.61), koja moze opisivati ucinak npr. vanjskog elektricnog polja (od udaljenih naboja - tako da je njihova
gustoca jednaka nuli u dijelu prostora u kojemu trazimo rjesenje Poissonove jednadzbe).
Prointegrirajmo jednadzbu za G
2 G(~r, ~r ) = (~r ~r )
po sferi oko tocke ~r
Z
[ G(~r, ~r )] d 3 r =
(~r ~r ) d 3 r = 1.
(4.68)

148
Integral na lijevoj strani se Gaussovim teoremom transformira u povrsinski integral

I
Z
G(~r, ~r )
~ =
dS = 1.
G(~r, ~r )d S
n
Gornja jednadzba pokazuje da Neumannovi rubni uvjeti ne mogu biti zadovoljeni na cijeloj
rubnoj plohi (jer je integral razlicit od nule). Shvati li se gornji izraz kao jednadzba za
nepoznanicu G(~r, ~r )/ n, najjednostavnije rjesenje gornje jednadzbe je ono u kojemu
je derivacija Greenove funkcije konstantna na plohi integracije
G(~r, ~r )
= const.
n
H
Iznos konstante ovisi o dimenziji prostora. U tri dimenzije je
dS povrsina sfere, pa je
tada
I
1
const.
dS = const. 4|~r ~r |2 = 1
const.3D =
4|~r ~r |2
H
U dvije dimenzije je dS opseg kruznice, pa je
I
1
const.
dS = const. 2|~r ~r | = 1
const.2D =
2|~r ~r |
H
U jednoj dimenziji, povrsinski integral dS predstavlja povrsinu dvije tocke na pravcu,
sto je jednako nuli, tako da ovdje Greenova funkcija nije definirana.
Vratimo se u dvije i tri dimenzije: smjer normale je smjer spojnice tocaka ~r i ~r koji cemo
oznaciti s n = |~r ~r |, tako da sada mozemo lako izracunati
G3D (~r, ~r )
1
=
n
4|~r ~r |2
1
G2D (~r, ~r )
=
n
2|~r ~r |
1
,
(4.69)
4|~r ~r |
1
G2D (~r, ~r ) =
ln |~r ~r |.(4.70)
2
G3D (~r, ~r ) =
Gornji izrazi predstavljaju Greenove funkcije pridruzene Laplaceovu operatoru u dvije i

tri dimenzije.
Dodavanje clana k 2 operatoru 2 ne mijenja ponasanje Greenove funkcije blizu tocke

~r = ~r . Tako su npr. Greenove funkcije za Laplaceov, Helmholtzov i modificirani Helmholtzov operator, dane u tablici ??.
enito:
opc
Opisani postupak je izveden na primjeru elektrostatskog potencijala, ali se lako poopcava
na bilo koju linearnu nehomogenu diferencijalnu jednadzbu drugog reda
L y(~r) = f (~r),
(4.71)
gdje funkcija f predstavlja nehomogeni clan (izvor polja y), a L je linearni diferencijalni

149
Tablica 4.2: Navedene Greenove funkcije zadovoljavaju rubni uvjet G(~r, ~r ) = 0 za r , za Laplaceov
(1)
i modificirani Helmholtzov operator. Za Helmholtzov operator, G(~r, ~r ), opisuje izlazni val. H0 je
Hankelova funkcija iz odjeljka 7.2.4, a K0 je modificirana Besselova funkcija iz odjeljka 7.2.5.
Laplaceova
2
Helmholtzova
2 + k2
1D
2k
2D
1
2
ln | |
3D
1
1
4 |~
r ~
r |
exp(k|x x |)
modif. Helmholtzova
2 k2
1
2k
(1)
H0 (k| |)
exp(k|~
r~
r |)
4|~
r ~
r |
exp(k|x x |)
1
2
K0 (k| |)
exp(k|~
r ~
r |)
4|~
r~
r |
operator. Greenova funkcija pridruzena gornjoj jednadzbi je rjesenje jednadzbe

L G(~r, ~r ) = (~r ~r ).
Za poznatu G, partikularno rjesenje za y je oblika21
Z
y(~r) =
G(~r, ~r ) f (~r ) d 3 r .
(4.72)
(4.73)
Da je ovo uistinu rjesenje, lako je provjeriti tako sto ce se na njega djelovati operatorom L
(u varijabli ~r). Iz gornjeg se izraza moze ocitati i fizicki znacenje Greenove funkcije: ona
se pojavljuje kao te
zinska funkcija22 koja opisuje kako se udaljenoscu od dane tocke
~r mijenja ucinak izvora (tj. naboja) koji se nalazi u tocki ~r .
Simetrija Greenove funkcije:

Vazno svojstvo Greenove funkcije je simetrija na zamjenu varijabla
G(~r, ~r ) = G(~r , ~r).
U gore navedenom elektrostatskom primjeru, ta je simetrija ocita, no ona se moze dokazati puno opcenitije. Krenimo od pretpostavke da Greenova funkcija, umjesto (4.63),
zadovoljava nesto opcenitiju jednadzbu
i
h
1 p(~r1 ) 1 G(~r1 , ~r) + q(~r1 )G(~r1 , ~r) = (~r1 ~r),

(4.74)
koja opisuje tockasti izvor u ~r1 = ~r. Funkcije p i q su proizvoljne funkcije od ~r1 , bez nekih
osobitosti. Istu takvu jednadzbu zadovoljava i funkcija G(~r1 , ~r )
i
h
1 p(~r1 ) 1 G(~r1 , ~r ) + q(~r1 )G(~r1 , ~r ) = (~r1 ~r ).

Prema ranijem izlaganju u ovom odjeljku, G(~r1 , ~r ) je jedna vrst potencijala u tocki
21 Ovisno o uvjetima na diferencijalnu jednad

zbu, ovom se rjesenju ponekad dodaje i integral po povrsini koja obuhva
ca
podru
cje integracije.
22 ili propagator
150
~r1 , koji proizvodi tockasti izvor u ~r . Jednadzbu za G(~r1 , ~r) pomnozimo s G(~r1 , ~r ), a
jednadzbu za G(~r1 , ~r pomnozimo s G(~r1 , ~r) i zatimih oduzmimo. U rezultatu se ukidaju
clanovi koji mnoze , a preostaje
i
i
h
G(~r1 , ~r ) 1 p(~r1 ) 1 G(~r1 , ~r) G(~r1 , ~r) 1 p(~r1 ) 1 G(~r1 , ~r )

(4.75)
= G(~r1 , ~r ) (~r1 ~r) + G(~r1 , ~r) (~r1 ~r ).
Oba clana nalijevoj strani se mogu preobraziti kao

i
h
G(~r1 , ~r ) 1 p(~r1 ) 1 G(~r1 , ~r) =

i
h
i
h
i
h
1 G(~r1 , ~r ) p(~r1 ) 1 G(~r1 , ~r)

1 G(~r1 , ~r ) p(~r1 ) 1 G(~r1 , ~r) ,
h
i
G(~r1 , ~r) 1 p(~r1 ) 1 G(~r1 , ~r ) =

i
h
i
h
i
h
1 G(~r1 , ~r) p(~r1 ) 1 G(~r1 , ~r )

1 G(~r1 , ~r) p(~r1 ) 1 G(~r1 , ~r ) .
Uvrstavanje gornjeg rezultata u (4.75), dobiva se

i
i
h
1 G(~r1 , ~r ) p(~r1 ) 1 G(~r1 , ~r) 1 G(~r1 , ~r) p(~r1 ) 1 G(~r1 , ~r )
= G(~r1 , ~r ) (~r1 ~r) + G(~r1 , ~r) (~r1 ~r )
Integracijom gornjeg izraza po volumenu i primjenom Greenova teorema, dobiva se

I
I
i
i
h
3
1 G(~r1 , ~r ) p(~r1 ) 1 G(~r1 , ~r) d r1
1 G(~r1 , ~r) p(~r1 ) 1 G(~r1 , ~r ) d3 r1
I
I
3
=
G(~r1 , ~r ) (~r1 ~r) d r1 +
G(~r1 , ~r) (~r1 ~r ) d3 r1
Z h
i
G(~r1 , ~r ) p(~r1 ) 1 G(~r1 , ~r) G(~r1 , ~r) p(~r1 ) 1 G(~r1 , ~r ) d S1 = G(~r, ~r ) + G(~r , ~r).
Iz zahtjeva da G(~r1 , ~r) i G(~r1 , ~r ) i njihove okomite derivacije na plohi S1 imaju iste
vrijednosti, ili iz zahtjeva da Greenove funkcije iscezavaju na plohi S1 (Dirichletov rubni
uvjet iz odjeljka ??), povrsinski integral na lijevoj strani iscezava i preostaje
G(~r, ~r ) = G(~r , ~r),
sto je i trebalo pokazati.
U slucaju kompleksnih svojstvenih vrijednosti, rubni uvjeti se mijenjaju kao (5.9) i (5.9),
i vode na
G(~r, ~r ) = G (~r , ~r).
Primjetimo da ova simetrija vrijedi za sve Greenove funkcije koje zadovoljavaju jednadzbu
oblika (4.74). U odjeljku 5, jednadzbe tog oblika ce se zvati samoadjungirane jednadzbe.
Ova je simetrija osnov za razne teoreme reciprociteta: ucinak naboja u ~r na potencijal
u ~r je istikao i ucinak naboja u ~r na potencijal u ~r .

151
iti oblici Greenovih funkcija:

Razlic
Neka je L linearni diferencijalni operator oblika
h
L(~r) = p(~r) + q(~r)
Pokazimo jednu vrst poopcenja Greenovog teorema: neka su u i v funkcije od ~r; tada je
h
h
v L u u L v = v (p ) u u (p ) v
h
i
h
i
= v ( p) + p 2 u u ( p) + p 2 v
= v ( p) ( u) + v p 2 u u ( p) ( v) + u p 2 v
h

i
= ( p) v ( u) u ( v) + p v 2 u u 2 v
n h
io
= p v ( u) u ( v) .
Gornji se izraz prointegrira po volumenu,
teorem
Z
Z
3
(v L u u L v) d r =
I
=
a zatim se na desnu stranu primjeni Gaussov
n h
io 3
p v ( u) u ( v)
d r
h
i ~
p v ( u) u ( v) dS
.
enje Greenovog teorema.

Gornji izraz je poopc
Primjenimo gornji teorem na slucaj kada je
u(~r ) y(~r ) ,
v(~r ) G(~r, ~r ),
pri cemu je G(~r, ~r ) = G(~r , ~r)

Z
Z
h
i
3
[G L y y L G] d r =
p G y y G d S~ .
Uvrste li se u gornji izraz (4.71) i (4.72), slijedi

Z
Z
h
i
3
[G(~r, ~r ) f (~r ) + y(~r )(~r ~r )] d r =
p(~r ) G(~r, ~r ) y(~r ) y(~r ) G(~r, ~r ) d S~ .
Integracija Diracove delta funkcije vodi na
Z
Z
h
i
3
y(~r) =
G(~r, ~r ) f (~r ) d r +
p(~r ) G(~r, ~r ) y(~r ) y(~r ) G(~r, ~r ) d S~ .
(4.76)
Ukoliko i y i G zadovoljavaju Dirichletove ili ako y i G zadovoljavaju Neumannove rubne
uvjete, povrsinski integral iscezava i preostaje (4.73).
Razvoj Greenove funkcije u sfernim koordinatama:

Za jedan dodatni izvod Greenove funkcije Laplaceovog operatora, pretpostavimo da pos-

152
toji razvoj Greenove funkcije po kuglinim funkcijama23

G(~r, ~r ) =
+l
X
X
gl (r, r ) Ylm (, ) Ylm ( , ).
(4.77)
l=0 m=l
Zadatak je odreiti koeficijente gl (r, r ). Iz (6.11) i ... znamo da je

1
(r r ) (cos cos ) ( )
r2
+l
X
X
1
= 2 (r r )
Ylm (, ) Ylm ( , ).
r
l=0 m=l
(~r ~r ) =
(4.78)
Uvrstimo (4.77) i (4.78) u (4.68)
+l
X
X
l=0 m=l
2 G(~r, ~r ) = (~r ~r )
gl (r, r ) Ylm (, ) Ylm ( , ) =
+l
X
X
1
Ylm (, ) Ylm ( , ).
(r
r
)
2
r
l=0 m=l
U sfernim koordinatama, 2 je oblika (1.20)

1
1
1 2
1
2
2
= 2
r
+ 2
sin
+
.
r r
r
r
sin
sin2 2
prema (7.94), kuglina funkcija Ylm (, ) je svojstvena funkcija kutnog dijela 2 u sfernim
koordinatama, sa svojstvenom vrijednoscu l (l + 1)

1 2
1
sin
+
Ylm (, ) = l (l + 1) Ylm (, ).
sin
sin2 2
Sada polazna jednadzba za G postaje

+l
X
X
1
d
2 d gl (r, r )
r
l (l + 1) gl (r, r ) Ylm (, )
2
r
d
r
d
r
l=0 m=l
+l
X
X
l=0 m=l
d2
d r2
+l
X
X
1
Ylm (, )
= 2 (r r )
r
l=0 m=l

(r gl (r, r )) l (l + 1) gl (r, r ) + (r r ) Ylm (, )
Ylm ( , )
Ylm ( , )
Ylm ( , ) = 0.
Zbog ortgolnosti kuglinih funkcija, (7.93), svaka od gornjih zagrada mora zasebno iscezavati,
sto vodi na diferencijalnu jednadzbu
i
d2 h
r
r
g
(r,
r
)
l (l + 1) gl (r, r ) = (r r ).
l
d r2
23 Kugline
funkcije, odjeljak 7.3.6.

153
Rijesavanje homogene jednadzbe

i
d2 h
r
g
(r,
r
)
l (l + 1) gl (r, r ) = 0,
r
l
d r2
P
n+k
, vodi na
razvojem u red oblika gl =
n=0 an r
X
n=0
h
i
an (n + k) (n + k + 1) l(l + 1) r n+k .
Zbog linearne nezavisnosti potencija, za svaki n mora biti

h
i
an (n + k) (n + k + 1) l(l + 1) = 0.
Za n = 0, osnovna jednadzba
k (k + 1) l(l + 1) = 0,
vodi na dva rjesenja: k = l i k = l 1. Uvrstavanje ovih vrijednosti k vodi na
k = l,
k = l 1,
an n (n + 2l + 1) = 0
an n (n 2l 1) = 0
an = 0,
an = 0,
n = 1, 2,
n = 1, 2,
To znaci da su dva rjesenja homogene jednadzbe jednaka r l i r l1. Ako zahtjevamo da

funkcija gl ostaje konacna kada r 0 i da iscezava kada r , tada postupak razvijen
u ?? vodi na
rl
, r < r ,
l+1
r
1
gL (r, r ) =
2l + 1
l
r
r > r .
r l+1
ili, krace
gl (r, r ) =
l
1
r<
.
2l + 1 r l+1
>
Uz ovakav gl , razvoj za Greenovu funkciju je
G(~r, ~r ) =
+l
X
X
l=0 m=l
l
r<
1
Ylm (, ) Ylm ( , ).
2l + 1 r l+1
>
Buduci da iz (4.69) znamo analiticki oblik G, iz gornjeg izraza ocitavamo
+l
l
X
X
1
1
r<
Y m (, ) Ylm ( , ).
=
4
l+1 l
|~r ~r |
2l
+
1
r
>
l=0 m=l
(4.79)
Jedna izravna primjena gornjeg razvoja Greenove funkcije po kuglinim funkcijama je

154
razvoj elektrostatskog potencijala po multipolima. Potencijal naboja u tocki ~r raspodjeljenog u prostoru gustocom q je, prema (4.62), jednak24
Z
1
q (~r ) 3
V (~r) =
d r
40
|~r ~r |
Z
+l
1
1
1 X X
m
Y (, )
r l+2 q (~r ) Ylm ( , ) sin d r d d .
=
0 l=0 m=l 2l + 1 r l+1 l
Gornji se izraz naziva multipolni razvoj. Medusobna velicina pojedinih clanova ovisi
o konkretnoj raspodjeli naboja izvora potencijala q (~r ).
Adicijski teorem za Legendreove polinome:

Iz definicije funkcije izvodnice Legendreovih polinoma, (7.51), znamo da je
X rl
1
<
Pl (cos ),
=
l+1
|~r ~r |
r>
l=0
(4.80)
gdje je kut koji zatvaraju vektori ~r i ~r . Izjednacavanjem izraza (4.79) i (4.80), dobivamo
relaciju koja se zove adicijski teorem za Legendreove polinome
+l
4 X m
Pl (cos ) =
Yl (, ) Ylm ( , ).
2l + 1
m=l
nim koordinatama:
Razvoj Greenove funkcije u cilindric
dovrsiti
1
G(~r, ~r ) = 2
2
Z
+
X
m=
Im (k< ) Km (k> ) em( ) cos[k(z z )] d k
dovrsiti
Zadatak: 4.9 Kvantnomehanicko rasprsenje - rjesenje u obliku Neumannovog reda

Kvantna teorija rasprsenja je lijep primjer tehnike rjesavanja integralnih jednadzba primjenom Greenovih funkcija. Fizicka slika je slijedeca: snop cestica
se giba duz negativne osi z prema ishodistu. Mali dio cestica se rasprsuje na
potencijalu V (~r) i udaljava se od ishodista u obliku izlaznog sfernog vala. Zadatak je naci valnu funkciju, (~r), snopa cestica nakon rasprsenja.
R: Valna funkcija mora zadovoljavati vremenski neovisnu Schrodingerovi

24 To
cka
~
r je izvan podru
cja gdje se nalaze naboji koji proizvode potencijal, pa je zato r> r > r r< .

jednadzbu
~2
2 (~r) + V (~r) (~r) = E (~r),
2m
tj.

2m
(~r) + k (~r) = 2 V (~r) (~r) ,
~
2
gdje je k 2 = 2mE/~2 . Iz fizicke situacije vidimo da rjesenje mora biti asimptotskog oblika
~
e k ~r
~
.
(4.81)
(~r) e k 0 ~r + fk (, )
r
Prvi clan desne strane je upadni ravni val s valnim vektorom ~k 0 . Indeks 0
oznacava da se upadni val siri u smjeru osi z, tj. u = 0 smjeru.Uz zanemarivanje ucinka trzaja, iznosi k i k0 su isti. Drugi clan desne strane je izlazni
kuglasti val s amplitudom fk (, ) koja ovisi o energiji (kroz k) i kutovima.
Ukoliko potencijal rasprsenja opisuje centralnu silu, amplituda nece ovisiti o
, nego samo o . Vektor ~k ima smjer izlaznog rasprsenog vala. U kvantnoj
se mehanici pokazuje da je diferencijalna vjerojatnost rasprsenja, d /d , ili
udarni presjek po jedinici prostornog kuta dan sa |fk (, )|2 . Identificiramo li
[(2m/~2 )V (~r) (~r)] s f iz (4.71), rjesenje za valnu funkciju je, prema (4.76),
oblika
Z
2m
V (~r ) (~r ) G(~r, ~r ) d 3 r .
(~r) = 2
~
Gornje rjesenje nije oblika (4.81), ali se lako dovodi u taj oblik, dodavanjem
~
rjesenja homogene jednadzbe e k 0 ~r
Z
2m
~k 0 ~
r
(~r) = e
2
V (~r ) (~r ) G(~r, ~r ) d 3 r .
~
Greenova funkcija u gornjem integralu je Greenova funkcija pridruzena operatoru L = 2 + k 2 i zadovoljava rubni uvjet da mora opisivati izlazni val.
Uvrstimo li odgovarajucu Greenovu gunkciju iz tablice ??, dobiva se
Z
exp(k|~r ~r |) 3
2m
~k 0 ~
r
V (~r ) (~r )
d r .
(4.82)
(~r) = e
2
~
4|~r ~r |
Ovo je egzaktna integralna jednadzba, analogna pocetnoj Schrodingerovoj.
Gornju jednadzbu rjesavamo samosuglasno (Neumannov postupak iz odjeljka
??): prisjetimo li se da je vjerojatnost rasprsenja malena, zakljucujemo da
prvi clan na desnoj strani mora biti veci od drugoga
Z
h
i exp(k|~r ~r |)
2m
~
~k 0 ~
r
(~r) = e
2
V (~r ) e k 0 ~r +
d3 r .
~
4|~r ~r |
Zadrzimo li se samo na prvom clanu u uglatoj zagradi (jer su ostali clanovi po
pretpostavci manji od ovoga clana), dobivamo ono sto se u literaturi naziva
155

156
Bornova aproksimacija
~k 0 ~
r
1 (~r) = e
2m
2
~
V (~r )
exp(k|~r ~r |) ~k 0 ~r 3
e
d r .
4|~r ~r |
Ona je utoliko tocnija ukoliko je potencijal rasprsenja slabiji i ukoliko je energija ulaznog snopa veca. Ova 1 (~r) se sada moze uvrstiti na desnu stranu
(4.82), izracunati integral i dobiti 2 (~r), itd. do zeljene tocnosti.
Zadatak: 4.10 Kvantnomehanicko rasprsenje - rjesenje pomocu Greenove funkcije
R: dovrsiti
4.6
Numeri
cka rje
senja
zbe prvog reda: Iako su i nezavisna varijabla x i funkcija
y(x) kontinuirane velicine kao sto je i sam postupak deriviranja kontinuiran, ipak se
numericki racuni obavljaju diskretno u smislu da vrijednosti x nisu kontinuirane, nego su
oblika
x0 , x0 + h, x0 + 2h, x0 + 3h,
je manji h to je zrnatost manja i aproksimacija kontinuuma
za neki mali, ali konacni h. Sto
je bolja. No, h ne smije biti niti premali zbog konacnog broja znamenaka koje koristi
racunalo u provedbi racunskih operacija. Ako se h odabere premalim, moze doci do
znacajnih pogresaka u postupku zaokruzivanja, koje izvodi racunalo u svakom koraku.
Mi cemo vrijednosti varijable x oznacavati s xn , a pripadni vrijednsot y s yn = y(xn ).
Rje
senje u obliku Taylorova reda: Promotrimo obicnu, opcenito nelinearnu,
diferencijalnu jednadzbu prvog reda
d
y(x) = f (x, y),
dx
s pocetnim uvjetom
y(x0 ) = y0 .
Rjesenje gornje jednadzbe, s proizvoljnim stupnjem tocnosti, se moze dobiti Taylorovim
razvojem
y(x0 + h) = y(x0 ) + h y (x0 ) +
hn (n)
h2
y (x0 ) + +
y (x0 ) +
2!
n!
(uz pretpostavku da sve derivacije postoje i da je red konvergentan). U gornjem redu

prva dva clana su poznata: y(x0 ) = y0 je pocetni uvjet, a prva derivacija je poznata
4.6. NUMERICKA
RJESENJA
iz jednadzbe y (x0 ) = f (x0 , y0). Vise derivacije se u pravilu mogu dobiti deriviranjem
jednadzbe y (x) = f (x, y), no za slozene f , taj postupak moze biti vrlo tezak.
Ovaj oblik rjesenja je jedan od primjera analitickog produljenja s kojim smo se vec sreli
u odjeljku 2.5.2.
Eulerovim rjesenjem se naziva rjesenje kod kojega se ogranicavamo na samo prva dva
clana
y1 = y0 + h y (x0 ) + O(h2 ) = y0 + h f (x0 , y0 ) + O(h2 ).
Pogreska je u ovom slucaju relativno velika, buduci da se zanemaruju svi clanovi s potencijom h vecom ili jednakim 2.
Runge-Kutta metoda:
dovrsiti
zbe drugog reda:
dovrsiti
157
158
Poglavlje 5
Ortogonalne funkcije
Postoji analogija izmedu sadrzaja ovog poglavlja i onog dijela linearne algebre u kojemu
se izlaze teorija svojstvenih vektora i svojstvenih vrijednosti kvadatnih matrica. Umjesto
vektora, ovdje se pojavljuju funkcije, a umjesto matrica, pojavljuju se linearni diferencijalni operatori. Dijagonalizaciji realne simetricne matrice odgovara rjesavanje obicne
diferencijalne jednadzbe u terminima njezinih svojstvenih funkcija koje su neka vrsta
kontinuiranog analoga svojstvenih vektora matrice.
5.1
Samoadjungirane diferencijalne jednad

zbe
U prethodonom smo odjeljku studirali rjesenja diferencijalne jednadzbe drugog reda, koja
je bila zadana linearnim diferencijalnim operatorom L
L u p0 (x)
d2 u
du
+
p
(x)
+ p2 (x) u.
1
d x2
dx
(5.1)
Koeficijenti pi = p0 , p1 , p2 su relane funkcije od x koje imaju kontinuirane prve 2i derivacije na cijelom podrucju vrijednosti a x b. U skladu s razmatranjim iz odjeljka 4.3.1,
nule funkcije p0 (x) su singularne tocke diferencijalne jednadzbe, pa zahtjev kontinuiranosti prve 2 i derivacije, znaci da diferencijalna jednadzba L u = 0, nema singulariteta
u unutrasnjosti intervala [a, b], ali su moguci singulariteti na rubovima tog intervala.
Analog kvadratne matrice iz linearne algebre, jeste slijedeci integral
Z b
Z b h
i
hu|L|ui hu|L ui
u L u dx =
u p0 u + p1 u + p2 u dx
(5.2)
a
Dvostrukom parcijalnom integracijom gornjeg izraza dolazi se do

Z b
Z b
Z b
d
b
2 b
d
hu|Lui = (up0 u )a
(p0 u) dx + (p1 u )a
u
u (p1 u) dx +
u p2 u dx
dx
dx
a
a
a

b Z b
d
d2
b
= (up0 u )a u (p0 u) +
u 2 (p0 u) dx
dx
dx
a
a
Z b
Z b
d
u p2 u dx
+ (p1 u2 )ba
u (p1 u) dx +
dx
a
a

h
ib Z b d2
d
(p0 u)
(p1 u) + p2 u u dx
(5.3)
= u(p1 p0 )u +
a
dx2
dx
a
159
160
POGLAVLJE 5. ORTOGONALNE FUNKCIJE
U izrazu (5.2), u mnozi uglatu zagradu s lijeva, a izrazu (5.3), u mnozi uglatu zagradu s
desna. Podintegralni izrazi u (5.2) i (5.3) ce biti isti, ako je
d2
d
(p0 u)
(p1 u)
2
dx
dx
0 = u(p0 p1 ) + 2 u (p0 p1 ).
p0 u + p1 u =
Gornji je zahtjev ispunjen, ako je
jer je tada i p0
jednaka nuli.
d p0
= p1 ,
(5.4)
dx
= p1 . Primjetimo da je tada i prvi clan desne strane iz (5.3) takoder
U analogiji s transponiranom matricom iz linearne algebre, definira se adjungirani linearni operator L relacijom (5.3)
d2
d
(p
u)
(p1 u) + p2 u
0
dx2
dx
du
d2 u
+ (2p0 p1 )
+ (p0 p1 + p2 ) u
= p0
2
dx
dx
Lu =
Primjetimo da se pomocu L, relacija (5.3) moze napisati kao

h
ib
h u | L u i = u(p1 p0 )u + h L u | u i.
a
(5.5)
Lako je vidjeti da je nuzan i dovoljan uvjet da bi bilo

L = L,
taj da je ispunjen uvjet (5.4), jer je tada

L u = p0
du
d2 u
du
d2 u
+
(2p
p
)
+
(p
p
+
p
)
u
=
p
+
p
+ p2 u = L u.
1
1
2
0
1
1
1
d x2
dx
d x2
dx
Uvjet (5.4) vodi na iscezavanje uglate zagrade u (5.5) , pa preostaje

h u | L u i = h L u | u i.
Oparatori s ovim svojstvom se zovu samoadjungirani operatori. Nadalje, pomocu
svojstva (5.4) se moze napisati
d2
d
u + p1 (x)
u + p2 (x) u.
2
dx
dx
d p0 d
d2
u+
u + p2 (x) u.
= p0 (x)
2
dx d x
d x
d
du
=
p0 (x)
+ p2 (x) u.
dx
dx
L u = p0 (x)
Radi izbjegavanja pisanja indeksa, umjesto p0 koristit cemo oznaku p, a umjesto p2 oznaku
q

d
du
Lu = Lu =
p(x)
+ q(x) u.
(5.6)
dx
dx

5.1. SAMOADJUNGIRANE DIFERENCIJALNE JEDNADZBE
161
Tako su npr. Legendreova

(1 x2 )y 2xy + l(l + 1)y = 0
i jednadzba harmonijskog oscilatora iz tablice 4.1,
y + 2y = 0
samoadjungirane, dok ostale jednadzbe iz tablice to nisu. No, teorija linearnih samoadjungiranih diferencijalnih jednadzba drugog reda je ipak posve opcenita, jer se neadjungirani
operator uvijek moze preobraziti u samoadjungirani. Neka uvjet (5.4) nije zadovoljen,
tj. neka je
p0 6= p1 .
Pomnozi li se L iz (5.1), s lijeva sa
1
exp
p0 (x)
tada je1
hR
x
exp
p1 (t)
p0 (t)
p0 (x)
i
dt
Lu =
+
+
=
Z
Z

p1 (t)
dt ,
p0 (t)
2
p1 (t)
d u
exp
dt
p0 (t)
d x2
Z x

p1 (t)
du
p1
exp
dt
p0
p0 (t)
dx
Z x

p1 (t)
p2
exp
dt u
p0
p0 (t)

Z x

Z

p1 (t)
p2
du
d
exp
+
exp
dt
dx
p0 (t)
dx
p0
x
a to je upravo jednadzba oblika (5.6) uz

Z x
p1 (t)
dt ,
p(x) exp
p0 (t)
p2
q(x)
exp
p0
Z

p1 (t)
dt u,
p0 (t)

p1 (t)
dt .
p0 (t)
Svojstvene funkcije i svojstvene vrijednosti - veza s fizikom:

Schrodingerova vremenski neovisna kvantnomehanicka valna jednadzba
H (~r) = E (~r)
(5.7)
je vjerojatno najva
zniji primjer jednad
zbe svojstvenih vrijednosti u cijeloj
fizici. Kao linearni diferencijalni operator L se pojavljuje Hamiltonov operator H, a njegova svojstvena vrijednost E ima znacenje ukupne energije sustava. Svojstvena funkcija
1 Sjetimo
se da p0 nema nula u intervalu [a, b], pa smije biti u nazivniku.
162
(~r) se naziva valna funkcija. Jednodimenzijska verzija Schrodingerove jednadzbe je

~2 d2 (x)
+ Ep (x) (x) = E (x),
2m
dx2
p
~2
,
2m
q = Ep (x).
Ovisno o simetriji problema, Schrodingerova jednadzba se obicno raspada na tri jednadzbe

u po jednoj koordinati (slicno kao sto smo to vidjeli u odjeljku 4.5.1).
Ponekad se jednadzba svojstvenih vrijednosti pojavljuje u nesto opcenitijem samoadjungiranom obliku
L u(x) + w(x) u(x) = 0,
(5.8)
ili, raspisano,

d
dx

du
p(x)
+ q(x) u(x) + w(x) u(x) = 0,
dx
gdje je konstanta svojstvena vrijednost, a funkcija w(x) se naziva tezina ili gustoca.
Uvijek je w(x) > 0 osim eventualno u izoliranim tockama u kojima je w(x) = 0. Uz dani
odabir parametra , funkcija u koja zadovoljava (5.8) i nametnute rubne uvjete se
naziva svojstvena funkcija pridruzene svojstvene vrijednosti . Sama konstanta se
tada naziva svojstvena vrijednost. Moze se desiti da za proizvoljno odabranu vrijednost
, svojstvena funkcija uopce i ne postoji. Najcesce se dogada da zahtjev da svojstvena
funkcija postoji, ogranicava moguce vrijednosti na skup diskretnih vrijednosti (kao sto
sevljevoj jednadzbi). Upravo je ovo
je to npr. slucaj u Legendreovoj, Hermiteovoj ili Cebi
ko podrijetlo postupka kvantizacije u kvantnoj
mjesto gdje se vidi matematic
mehanici.
O shvacanju kao Lagrangeovog mnozitelja, pogledati odjeljak 11.8 o varijacijskom
racunu.
Dodatna tezinska funkcija w(x) se pojavljuje katkada kao asimptotska valna funkcija
koja je zajednicki faktor svim rjesenjima parcijalnih diferencijalnih jednadzba tipa
Schrodingerove jednadzbe. Ako npr. u Schrodingerovoj jednadzbi potencijalna energija
iscezava za x , tada se racuna pomocu hamiltonove funkcije u kojoj je stavljeno Ep = 0. Drugi moguci izvor tezinske funkcije je barijera od kutne kolicine gibanja
l(l + 1)/x2 u parcijalnoj diferencijalnoj jednadzbi (4.59), koja ima regularni singularitet i
dominira za x 0. U tom slucaju osnovne jednadzbe kao sto su (4.24) ili (4.26), pokazuju da valna funkcija ima xl kao zajednicki faktor. Buduci da valne funkcije u matricne
elemente i relacije ortogonalnosti ulaze po dva puta, tezinske funkcije u tablici ?? potjecu
od tih zajednickih faktora u obje radijalne funkcije.
Zadatak: 5.1 Legendreova jednadzba:
U Legendreovoj jednadzbi
(1 x2 ) y 2x y + l(l + 1) y = 0.

163
Tablica 5.1: Svojstvene vrijednosti i tezinske funkcije nekih diferencijalnih jednadzba
jednadzba
p(x)
q(x)
w(x)
1 x2
l (l + 1)
pomaknuta Legendreova
x(1 x)
l (l + 1)
pridruzena Legendreova
1 x2
m2 /(1 x2 )
l (l + 1)
n2
1/ 1 x2
n2
n(n + 2)
(1 x2 )+1/2
n(n + 2)
(1 x2 )1/2
n2 /x2
a2
x ex
ex
xk+1 ex
xk ex
ex
n2
Legendreova
sevljeva 1
Cebi
sevljeva 1
pomaknuta Cebi
sevljeva 2
Cebi
Ultrasfericna (Gegenbauerova)
1 x2
p
x(1 x)
p
(1 x2 )3
Besselova
Laguerreova
pridruzena Laguerreova
ex
Hermiteova
p
1/ x(1 x)
1/ 1 x2
prepoznajte funkcije pj , tezinsku funkciju i svojstvenu vrijednost.
R: U terminima jednadzbe (5.6) je

p0 p
p1 = p0
p2 q
w
=
=
=
=
=
1 x2 ,
2x,
0,
1,
l(l + 1).
U odjeljku ... je pokazano da rjesenja za y divergiraju osim ako je l prirodan

broj. U ovom primjeru taj uvjet uvodi kvantizaciju: velicina l je kvantizirana.
Zadatak: 5.2 Deuterij:

dovrsiti
R: U ter .. ntizirana.
164
Rubni uvjeti:
Uvodeci pojam svojstvene funkcije, spomenuto je da ona mora osim jednadzbe, zadovoljavati i odredene rubne uvjete. Ovdje cemo vremensku varijablu tretirati ravnopravno
s prostornim varijablama, pa cemo pod rubnim uvjetima smatrati i one uvjete koje smo
ranije zvali pocetnim uvjetima.
Poznato je da je u klasicnoj mehanici, gibanje odredeno diferencijalnom jednadzbom
gibanja (drugi Newtenov aksiom) i pocetnim polozajem ~r0 i pocetnom brzinom vv0

d2 ~r(t)
d
~
r
(t)
~ (~r, t),
= ~v0 .
m
=
F
~
r
(t
=
0)
=
~
r
,
0
d t2
d t t=0
U sadasnjim terminima, to znaci da je poznata vrijednost funkcije na rubu (dva su ruba:

u x = a i x = b)
u(a),
u(b),
sto je ekvivalent rubnog uvjeta ~r(t = 0) u jednadzbi gibanja, i da je poznata vrijednost

derivacije funkcije na rubu

d u(x)
d u(x)
,
,
d x x=a
d x x=b
sto je ekvivalent rubnog uvjeta ~r (0). Drugim rjecima, u jednadzbi gibanja su zadani
Cauchyjevi rubni uvjeti.
Kod rjesavanja jednodimenzijskih problema u ovom odjeljku rubni uvjeti se zadaju tako da
se zadaje vrijednost funkcije na oba ruba dozvoljenog intervala [a, b] u kojemu varijabla
poprima svoje vrijednosti.
Obicno oblik diferencijalne jednadzbe ili rubni uvjeti na rjesenje garantiraju da na rubovima intervala [a, b] vrijedi

d u(x)
p(x) v (x)
= 0,
(5.9)
d x x=a

d u(x)
p(x) v (x)
= 0,
d x x=b
gdje su u i v oba rjesenja razmatrane diferencijalne jednadzbe drugog reda. Moguce je

raditi i s manje restriktivnim rubnim uvjetima oblika

d u(x)
d u(x)
= p(x) v (x)
(5.10)
p(x) v (x)
d x x=a
d x x=b
gdje su u i v rjesenja razmatrane diferencijalne jednadzbe, koja odgovaraju istim ili

razlicitim svojstvenim vrijednostima.
Zadatak: 5.3 Odabir intervala integracije [a, b]:
Za diferencijalnu jednadzbu
d2 y
+ n2 y = 0
2
dx
za proizvoljni cijeli broj n, odredite interval integracije.

165
R: Rjesenja gornje jednadzbe tj, svojstvene funkcije su trigonometrijske
funkcije
un = cos nx,
vm = sin mx,
za razlicite svojstvene vrijednosti n i m. Rubni uvjet (5.10) vodi na
n sin mx sin nx|a = n sin mx sin nx|b ,
ili, zamjenom u i v
m cos mx cos nx|a = m cos mx cos nx|b .
Za cjelobrojne svojstvene vrijednosti n i m, svojstvene funkcije su periodicne
s periodom 2, pa su gornji uvjeti zadovoljeni ako je a = x0 i b = x0 + 2 za
svaki x0 . Obicno se uzima x0 = 0 ili x0 = , sto vodi na intervale [0, 2] ili
[, ].
Od ovog mjesta pa nadalje, podrazumjevat ce se da je interval [a, b] uvijek odabran tako
da su zadovoljeni uvjeti (5.10). Granice intervala za nekoliko najcescih diferencijalnih
jednadzba su dane u tablici ??.
Tablica 5.2: Interval vrijednosti x nekih diferencijalnih jednadzba
jednadzba
pomaknuta Legendreova
pridruzena Legendreova
sevljeva 1
Cebi
Laguerreova
pridruzena Laguerreova
Hermiteova
Legendreova
sevljeva 1
pomaknuta Cebi
sevljeva 2
Cebi
166
Hermitski operatori u kvantnoj mehanici:

Dokazimo jedno vazno svojstvo samoadjungiranih diferencijalnih operatora (5.8) i rjesenja
u i v koja zadovoljavaju rubne uvjete (5.10). Integracijom v L u, dobiva se

L u = p u + q u,
Z
v Lu dx =
Z

v pu
dx+
v q u d x.
a
Parcijalna integracija prvog clana desne strane daje

Z b
b Z b

v p u d x.
v (p u ) d x = v p u
a
Prema rubnim uvjetima (5.10), prvi clan desne strane iscezava, a parcijalna integracija
drugog clana daje
Z b
b Z b

v p u d x = v p u +
u (p v ) d x.
a
Ponovo, primjenom rubnog uvjeta (5.10), prvi clan desne strane iscezava. Poslije obje
gornje parcijalne integracije, polazna jednadzba sada glasi ovako
Z b
Z b
Z b
Z b
v Lu dx =
u (p v ) d x +
uqv dx =
u L v d x,
a
tj. dosli smo do jednakosti

Z
v Lu dx =
u L v d x.
(5.11)
Za operator s gornjim svojstvom se kaze da je hermitski operator u odnosu na funkcije

u i v. Primjetimo da je svojstvo hermiticnosti posljedica samoadjungiranosti i rubnih
uvjeta (5.10).
Gornje se izlaganje odnosi na klasicne diferencijalne operatore drugog reda, ali se ono lako
moze poopciti i na kvantnomehanicke operatore koji ne moraju biti niti drugog reda niti
realni. Tako je npr. kvantnomehanicki operator kolicine gibanja u smjeru osi x
px = ~
hermitski operator. Za valne funkcije se pretpostavlja da zadovoljavaju prikladne rubne

uvjete: dovoljno brzo iscezavaju u beskonacnosti, periodicne su u kristalnoj resetki ili sto
slicno. Kvantnomehanicki operator L se zove hermitski ako vrijedi
Z
Z
3
1 (L 2 ) d r =
2 (L 1 ) d3 r.
(5.12)
Kvantnomehanicki adjungirani operator A operatora A je onaj koji zadovoljava jed-
5.2. HERMITSKI OPERATORI
nadzbu
167
(A 2 ) d r
2 (A 1 ) d3 r.
Iz gornje se definicije vidi da ako je A samoadjungiran A = A, tada je on i hermitski

(ako jos i valne funkcije zadovoljavaju spomenute rubne uvjete).
Kvantnomehanicka srednja vrijednost operatora L se definira kao
Z
hLi =
L d3 r
(5.13)
Primjetimo da je u gornjoj jednadzbi 1 = 2 = . U kvantnomehanickoj interpretaciji
hLi predstavlja rezultat mjerenja opservable L, kada se mjereni sustav nalazi u stanju
opsanom valnom funkcijom . Ako je L hermitski operator, lako se vidi da je rezultat
mjerenja hLi realna velicina (kao sto i mora biti): uzmimo kompleksno konjugirani izraz
od (5.13)
Z
Z
Z
3
hLi =
L d r
=
L d r=
(L ) d3 r.
No, kako je L hermitski operator, to je zbog (5.12)
Z
Z
3
hLi =
(L ) d r =
L d3 r = hLi
i hLi je realno.
Primjetimo samo da u gornjim izvodima i definicijama nije zahtjevano da je svojstvena funkcija L.
5.2
Hermitski operatori
Hermitski li samoadjungirani operatori, zajedno s prikladnim rubnim uvjetima na valne

funkcije, imaju tri svojstva koja su od vrlo velike vaznosti u fizici, kako klasicnoj tako i
kvantnoj:
(1) svojstvene vrijednosti hermitskih operatora su realne;

(2) svojstvene funkcije hermitskih operatora su ortogonalne;
(3) svojstvene funkcije hermitskih operatora cine potpun skup2.
Realne svojstvene vrijednosti:
Dokazimo prvo od gornjih svojstava. Neka jednadzba svojstvenih vrijednosti glasi
L ui + i w ui = 0,
(5.14)
gdje je ui svojstvena funkcija pridruzena svojstvenoj vrijednosti i . Pretpostavimo da

2 Ovo
svojstvo nije univerzalno: vrijedi za linearne diferencijalne operatore drugog reda u samoadjungiranom obliku.
168
postoje i j i uj takve da vrijedi

L uj + j w uj = 0.
Kompleksnim konjugiranjem gornje jednadzbe dobiva se
L uj + j w uj = 0.
(5.15)
Tezinska funkcija w(x) je realna. Pomnozimo (5.14) sa uj , a (5.15) sa ui i oduzmimo ih

uj L ui ui L uj = (j i ) w ui uj .
Printegrirajmo gornju jednadzbu po cijelom intervalu [a, b]
Z b
Z b
Z

uj L ui d x
ui L uj d x = (j i )
a
w ui uj d x.
Zbog svojstva (5.12) hermiticnosti operatora L, lijeva strana gornje jednadzbe je jednaka
nuli, pa je
Z b
(j i )
w ui uj d x = 0.
(5.16)
a
Ako je i = j, tada integral ne moze iscezavati: |ui |2 > 0, a i tezinska funkcija w(x) > 0
osim eventualno u izoliranim tockama. Zakljucak je da je tada
3
i = i ,
tj. svojstvena vrijednost je realna. Buduci da i moze predstavljati bilo koju svojstvenu
vrijednost, ovime je dokazano prvo od svojstava s pocetka odjeljka. Ovo je egzaktni analog odgovarajuceg svojstva svojstvenih vrijednosti realnih simetricnih (i time hermitskih)
matrica.
Realnost svojstvenih vrijednosti hermitskih operatora je od temeljne vaznosti u kvantnoj
mehanici. U kvantnoj mehanici svojstvene vrijednosti odgovaraju mjerenim velicinama
kao sto su energija, moment kolicine gibanja ili sto slicno. S teorijom formuliranom
u terminima hermitskih operatora, mozemo biti sigurni da ce teorija predvidati realne
brojeve kao rezultate mjerenja. U nastavku (odjeljak ...) ce se pokazati da skup realnih
svojstvenih vrijednosti ima donju granicu (najmanju vrijednost).
Ortogonalnost svojstvenih funkcija:

Ako je u relaciji (5.16) i 6= j uz i 6= j , tada mora biti
Z b
w(x) ui (x) uj (x) d x = 0.
(5.17)
Gornji se izraz naziva uvjet ortogonalnosti (ili okomitosti) funkcija ui i vj u odnosu

na tezinsku funkciju w na intervalu [a, b]. Taj je izraz analogan iscezavanju skalarnog
umnoska dva medusobno okomita vektora u linearnoj algebri.
Gornji izraz jos ne opisuje slucaj kada je i = j , a ui 6= vj , tj. kada vise razlicitih
svojstvenih funkcija ima istu svojstvenu vrijednost. Takav se slucaj naziva degeneracija
i obradit cemo ga nakon nekoliko primjera.
3 Trivijalni
slu
caj ui = 0 se odbacuje.
169
Pojam okomitosti funkcija, sadrzan u relaciji (5.17), mozemo lakse prihvatiti, ako se
sjetimo pojma okomitosti dva obicna vektora ~u i ~v : dva su vektora okomita, ako je njihov
skalarni umnozak jednak nuli
X
~u ~v =
vn un = 0.
n
Ako sada izvedemo prijelaz sa diskretnog indeksa n na kontinuiranu varijablu x i sa

zbrajanja na integraciju
n x,
Z
X
d x,
n
un , vn u(x), v(x),
tada gornja relacija okomitosti dva vektora ~u = (u1 , u2 , ) i ~v = (v1 , v2 , ) prelazi u
relaciju okomitosti dvije funkcije u(x) i v(x)
Z
u(x) v(x) d x = 0.
Okomitost funkcija je malo opcenitije definirana i uvodenjem tezinske funkcije w(x), tako
da najopcenitija definicija okomitosti funkcija glasi
Z
w(x) u(x) v(x) d x = 0,
a to je upravo izraz oblika4 (5.17).
Zadatak: 5.4 Koje rubne uvjete mora zadovoljavati linearni operator ... dovrsiti
R: dovrsiti
Zadatak: 5.5 Ortogonalnost Fourierovog reda:

Treba pokazati ortogonalnost svojstvenih funkcija iz zadataka 5.3. Jednadzba
d2 y
+ n2 y = 0.
d x2
moze opisivati kvantnomehanicku cesticu u kutiji ili pak napetu zicu koja titra.
R: Ovo je primjer dvostruko degenerirane svojstvene vrijednosti jer ista
svojstvena vrijednost n ima dvije razlicite svojstvene funkcije: to su sin nx i

4 Primjetimo
L se radi.
da indeksi i i j koji se pojavljuju u (5.17) ozna

cavaju o kojoj svojstvenoj vrijednosti hermitskog operatora
170
cos nx. Za realni i cjelobrojni n integrali ortogonalnosti glase

Z x0 +2
(a)
sin mx sin nx d x = Cn n,m ,
x0
Z x0 +2
cos mx cos nx d x = Dn n,m ,
(b)
x0
Z x0 +2
(c)
sin mx cos nx d x = 0.
x0
Lako je vidjeti da su za n 6= m, jednadzbe (a) i (b), zbog (5.17), jednaki nuli,

jer su tada to svojstvene funkcije pridruzene razlicitim svojstvenim vrijednostima. Izravnim racunom se vidi da je (c) uvijek nula za sve cjelobrojne n i m.
Konstante Cn i Dn se dobivaju izravnim racunom integrala
, n 6= 0,
Cn =
,
0, n = 0 ,
, n 6= 0,
Dn =
.
2 , n = 0 ,
Ova ortogonalnost trigonometrijskih funkcija je osnov za razvoj funkcije u

Fourierov red (odjeljak 8).
Zadatak: 5.6 Razvoj kvadratnog vala po ortogonalnim funkcijama:

Ovaj primjer ilustrira svojstvo potpunosti skupa svojstvenih funkcija. Potpun
skup funkcija ima svojstvo da se sve funkcije iz odredene klase funkcija (npr.
po dijelovima kontinuirane funkcije) s proizvoljnim stupnjem tocnosti mogu
napisati u obliku reda svojstvenih funkcija.
Za primjer se promatra kvadratni val
h
0 < x < ,
2,
f (x) =
.
h
2 , < x < 0 ,
Odabrana funkcija se moze razviti u red po raznim skupovima svojstvenih funk sevljevim itd. Za ilustraciju samog poscija: Legendreovim, Hermiteovim, Cebi
tupka razvoja u red, odabrat cemo svojstvene funkcije sin nx i cos nx iz zadatka
5.5.
R: Uobicajeno je red funkcije napisati u obliku
a0 X
f (x) =
+
(an cos nx + bn sin nx)
2
n=1
Zadatak je odrediti nepoznate koeficijente razvoja an i bn . Pomocu integrala
171
Slika 5.1: Kvadratni val.
iz zadataka 5.5, lako se vidi da su koeficijenti razvoja dani sa

Z
1
an =
f (t) cos nt d t,

Z
1
f (t) sin nt d t,
n = 0, 1, 2,
bn =

Uvrstavanjem izraza za f i integriranjem, dobiva se da je
an = 0
za sve n. Zapravo, ovo smo znali i prije same integracije: f je neparna funkcija,
pa ne moze biti razvijena u red po parnim funkcijama kao sto je kosinus. Za
koeficijente bn se dobije
n paran,
0,
h
bn =
(1 cos n) =
2h
n
, n neparan ,
n
Time se za razvoj f u red (kasnije, u odjeljku 8 cemo vidjeti da je to Fourierov
red) konacno dobiva
2 h X sin (2n + 1)x

f (x) =
.
n=0
2n + 1
Degeneracija:
Vratimo se konceptu degeneracije: ako opcenito N razlicitih svojstvenih funkcija odgovara
istoj svojstvenoj vrijednosti, kaze se da je svojstvena vrijednost N-struko degenerirana.
Posebno jednostavna ilustracija dvostruke degeneracije je dana u primjeru harmonijskog
oscilatora, zadatak 5.5, gdje svaka svojstvena vrijednost n ima dvije svojstvene funkcije
sin nx i cos nx (kao i sve moguce njihove linearne kombinacije)
Nesto je slozeniji primjer vodikovog atoma (u nerelativistickoj aproksimaciji u kojoj se
zanemaruje spin). Rjesavanjem Schrodingerove jednadzbe dobiva se energija elektrona
En,l,m kao svojstvena vrijednost. Energija ima tri indeksa (kvantna broja) koja odreduju
pripadnu svojstvenu valnu funkciju n,l,m(r, , ). Za danu vrijednost kvantnog broja n
je 0 l n 1 i l m l. No, energija vodikovog atoma ne ovisi niti o l niti o
m, pa svakoj energiji odgovara n2 valnih funkcija (ili 2n2 ako racunamo i spin), tj. svaka
172
energija je n2 puta degenerirana.

U atomima s vise od jednog elektrona, potencijalna energija vise nije jednostavno dana sa
r 1 , vec postoji i medudjelovanje s ostalim elektronima. To rezultira energijom koja osim o
n ovisi i o l, tako da se sada degeneracija smanjuje na 2l+1. Ukoliko se ovaj viseelektronski
atom postavi u magnetsko polje, ono ce uvesti ovisnost energije i o kvantnom broju m
(Zeemanov ucinak) i tako u cjelosti ponistiti degeneraciju energije: svakoj vrijednosti
energije odgovarat ce (samo) jedna svojstvena valna funkcija.
Degeneracija svojstvenih vrijednosti je usko povezana sa simetrijskim svojstvima sustava
koja se vrlo prikladno tretiraju u okviru teorije grupa.
5.3
Linearno nezavisan skup funkcija
Pojam linearne nezavisnosti dva rjesenja diferencijalne jednadzbe drugog reda, uveden u
odjeljku 4.3, moze se poopciti na pojam linearne nezavisnosti bilo kojeg skupa derivabilnih funkcija.
Zadan je skup od N funkcija n . Ovaj je skup funkcija linearno zavisan, ako postoji
relacija oblika
N
X
n n = 0,
(5.18)
n=1
u kojoj nisu svi koeficijenti n jednaki nuli (ima ih koji su razliciti od nule). S druge
strane, ako su u gornjoj relaciji svi koeficijenti n jednaki nuli, kaze se da je skup funkcija
n linearno nezavisan.
O linearnoj nezavisnosti funkcija je zgodno razmisljati na slican nacin na koji razmisljamo
o linearnoj nezavisnoti vektora. Npr. neka su u trodimenzijskom prostoru zadana tri
~ ,B
~ iC
~ , takvi da je A
~ B
~ C
~ 6= 0. Tada je relacija
vektora A
~ + bB
~ + cC
~ = 0,
aA
istinita samo ako je a = b = c = 0 i vektori su linearno nezavisni. Kao sto je poznato
svaki drugi vektor D se moze napisati kao njihova linearna kombinacija
~ + bB
~ + cC
~
D = aA
~ bB
~ cC
~ = 0,
D aA
dakle, kada su vektori linearno zavisni, postoji relacija oblika (5.18) sa koeficijentima
razlicitim od nule. Kaze se da tri nekomplanarna vektora razapinju trodimenzijski prostor.
Ako je skup vektora ili funkcija medusobno ortogonalan, oni su odmah i linearno nezavisni,
sto se lako vidi preko skalarnog umnoska za vektore ili preko odgovarajuceg integrala za
funkcije (odjeljak 5.2).
Pretpostavimo da su funkcije n derivabilne. Tada se, N 1-om derivacijom (5.18)
5.3. LINEARNO NEZAVISAN SKUP FUNKCIJA
173
dobiva linearni sustav diferencijalnih jednadzba

N
X
n=1
N
X
n=1
N
X
n n = 0,
n n = 0,
n n = 0,
n=1
N
X
..
.
n n(N 1) = 0.
n=1
To je N N sustav jednadzba za nepoznate koeficijente n koji se u matricnom obliku

zapisuje kao
1
2
N
1
N
2
1

= 0.
..
..
..
..
.
.
.
.
(N 1)
(N 1)
(N 1)
N
1
2
N
Kao sto je poznato, rjesenje n 6= 0 postoji, ako determinanta gornjeg sustava iscezava

1
2
N

1
2
N

W =
..
..
..
= 0.

.
.
.

(N
1)
(N
1)
(N
1)

1
2
N
Ova se determinanta naziva determinanta Wronskog ili vronskijan. Prema tome
it od nule, jedino rjesenje gornjeg sustava je ono u kojemu su

- ako je vronskijan razlic
svi n = 0, sto znaci da je skup funkcija n linearno nezavisan;
- ako je vronskijan jednak nuli za neke izolirane vrijednosti argumenta x to jos uvijek
ne znaci nuzno da su funkcije linearno zavisne (osim ako je N = 2); ako je pak vronskijan
jednak nuli u cijelom intervalu argumenta x, tada su i funkcije linearno zavisne u cijelom
tom intervalu.
Zadatak: 5.7 Provjerite jesu li rjesenja jednadzbe slobodnog harmonijskog oscilatora,

1 = sin x i 2 = cos x linearno (ne)zavisna
R: Izracunajmo vronskijan

sin x
cos x
cos x
sin x

= 6= 0,

174
sto znaci da su 1 i 2 linearno nezavisna rjesenja za sve vrijednosti x. Za ove

dvije funkcije je poznato da su povezane,
sin x = 1 cos2 x
ali ta veza ocito nije linearna.
Zadatak: 5.8 Rjesenjima difuzijske jednadzbe su , 1 = e x i 2 = e x , dodajemo jos

i trece rjesenje 3 = cosh x. Zadatak je ispitati linearnu (ne)zavisnost ovog
skupa rjesenja.

ex
ex
ex
e x
e x
e x
cosh x
sinh x
cosh x

= 0,

za sve vrijednosti x, pa su rjesenja linearno zavisna. Neovisno o ovoj analizi,

citateljima je poznata relacija
e x + e x 2 cosh x = 0,
koja upravo jeste definicija linearne zavisnosti.
Zadatak: 5.9 Pokazite da je skup potencija, n = xn linearno nezavisan skup.

W =

1
0
0
0
..
.
x x2
x3
x4
x5
1 2x 3x2
4x3
5x4
2
0 2 3 2x 4 3x
5 4x3
0 0
3 2 4 3 2x 5 4 3x2
= 0! 1! 2! 3! 4!
x6
6x5
6 5x4
6 5 4x3
=
6 0
za sve vrijednosti x, pa su rjesenja linearno nezavisna.
5.4
Gram-Schmidtov postupak ortogonalizacije
Gram-Schmidtova ortogonalizacija je postupak kojim se od neortogonalnog skupa linearno

nezavisnih funkcija, konstruira ortogonalni skup na proizvoljnom intervalu i za proizvoljnu
tezinsku funkciju. U jeziku linearne algebre, ovaj je postupak ekvivalentan matricnoj
probrazbi koja povezuje ortogonalni s neortogonalnim skupom baznih vektora. Same
funkcije mogu biti realne ili kompleksne. Radi jednostavnosti, ovdje ce se raditi samo s
realnim funkcijama.
5.4. GRAM-SCHMIDTOV POSTUPAK ORTOGONALIZACIJE
Prije same ortogonalizacije, definirajmo postupak normiranja. Neka je

Z b
i2 (x) w(x) d x = Ni2 ,
a
gdje je Ni2 neki broj. Normiranje je postupak kojim se postize da je gornji integral jednak
jedinici, a ne Ni2 . Buduci da je diferencijalna jednadzba (5.14) linearna i homogena, to
se ona nece promjeniti ako funkciju pomnozimo nekom konstantom. Odaberimo da je
ta konstanta upravo 1/Ni . Nazovemo li, radi jednostavnosti, tako pomnozenu funkciju
ponovo i ,
i
i
,
Ni
postigli smo da je
Z
i2 (x) w(x) d x = 1.
Za funkcije koje zadovoljavaju gornji uvjet se kaze da su normirane. Za skup funkcija i

koje zadovoljavaju uvjet da je
Z b
i (x) j (x) w(x) d x = i,j
(5.19)
a
kaze se da je ortonormiran skup.

Promatrat cemo tri skupa funkcija:
(1) svojstvene funkcije iz pocetnog linearno nezavisnog skupa (neortogonalane i nenormirane) ce se oznacavati s
un (x),
n = 0, 1, 2, .
Neke od tih funkcija mogu pripadati degeneriranoj svojstvenoj vrijednosti;

(2) orotgonaliziran (ali ne i normiran) skup funkcija ce se oznacavati s
n (x),
n = 0, 1, 2, .
(3) orotgonaliziran i normiran (tj. ortonormiran) skup funkcija ce se oznacavati s

n (x),
n = 0, 1, 2, .
Evo u cemu se sastoji Gram-Schmidtov postupak: n-ta funkcija n (x) je jednaka un (x)
plus nepoznata linearna kombinacija prethodnih ortonormiranih funkcija n
n (x) = un (x) + an,0 0 (x) + + an,n1 n1 (x),
prisustvo nove un (x) cini da su sve funkcije koje se pojavljuju u gornjem zbroju medusobno
175
176
linearno nezavisne; zahtjev da n (x) bude ortogonalna na sve prethodne n

Z b
n (x) 0 (x) d x = 0,
a
Z b
n (x) 1 (x) d x = 0,
a
..
.
n (x) n1 (x) d x = 0,
vodi na niz jednadzba iz kojih se odreduju nepoznati koeficijenti an,j ; ovako odredena
n (x) se zatim normira na jedinicu i nazove se n (x); nakon ovog se svi gornji koraci
ponavljaju, kako bi se dobila funkcija n+1 (x), koja se zatim normira da bi se dobila
n+1 (x), itd.
Zapocnimo s n = 0
0 (x) = u0 (x)
Ovdje nema prethodnih n , pa nam jos preostaje samo normiranje
0 (x) = qR
b
a
0 (x)
20 (x) w(x) d x
i dobili smo normiranu 0 (x).
Neka je sada n = 1,
1 (x) = u1 (x) + a1,0 0 (x),
gdje ce se nepoznati koeficijent a1,0 odrediti iz zahtjeva ortogonalnosti 1 (x) i 0 (x)
Z b
0 =
1 (x) 0 (x) w(x) d x
a
Z b
Z b
0 =
u1 (x) 0 (x) w(x) d x + a1,0
0 (x)2 w(x) d x.
a
Zbog normiranosti funkcije 0 , posljednji je integral jednak jedinici i time je odreden

koeficijent a1,0
Z b
a1,0 =
u1 (x) 0 (x) w(x) d x.
a
Sada je poznata cijela funkcija 1 (x). Slijedeci je korak normiranje 1 (x) koje daje 1 (x)
1 (x) = qR
b
a
1 (x)
21 (x) w(x) d x
177
Sada znamo 0 (x) i 1 (x).
Pogledajmo jos i slucaj n = 2,

2 (x) = u2 (x) + a2,0 0 (x) + a2,1 1 (x).
Sada treba odrediti dva nepoznata koeficijenta a2,0 i a2,1 iz zahtjeva da 2 (x) bude ortogonalna na 0 (x) i 1 (x)
Z b
Z b
2 (x) 0 (x) w(x) d x = 0,
2 (x) 1 (x) w(x) d x = 0.
(5.20)
a
Prvi od gornjih uvjeta vodi na

Z b
Z
u2 (x) 0 (x) w(x) d x + a2,0
a
0 (x) 0 (x) w(x) d x + a2,1
1 (x) 0 (x) w(x) d x = 0.
Ortonormiranost funkcija j (x) cini da je drugi integral jednak jedinici, a treci je jednak
nuli, pa je
Z b
a2,0 =
u2 (x) 0 (x) w(x) d x.
a
drugi uvjet iz (5.20) vodi na

Z b
Z
u2 (x) 1 (x) w(x) d x + a2,0
a
0 (x) 1 (x) w(x) d x + a2,1
1 (x) 1 (x) w(x) d x = 0.
Sada je, zbog ortonormiranosti funkcija j (x) drugi integral jednak nuli, a treci je jednak
jedinici, pa je
Z b
a2,1 =
u2 (x) 1 (x) w(x) d x.
a
Uz poznate a2,0 i a2,i , normiranjem se dobiva

2 (x) = qR
b
2 (x)
22 (x)
a
w(x) d x
Iz opisanog postupka je lako zakljuciti da ce opcenito biti

n (x) = un (x) + an,0 0 (x) + + an,n1 n1 (x),
koeficijenti su
an,j =
un (x) j (x) w(x) d x,
j = 0, , n 1,
178
i, na kraju, normiranje na jedinicu

n (x) = qR
b
n (x)
2n (x)
a
w(x) d x
Veza s linearnom algebrom:

Primjetimo da je Gram-Schmidtov postupak nacin da se dobije jedan od bezbroj mogucih
ortogonalnih skupova funkcija na danom intervalu [a, b] i za danu funkciju gustoce w.
~ iB
~ dva nePojasnimo to na analogiji s obicnim vektorima u ravnini (x, y). Neka su A
~ dobivamo vektor A . Sada napravimo
paralelna vektora u ravnini (x, y). Normiranjem A
~ =B
~ + a A i zahtjevamo da ona bude okomita na A
linearnu kombinaciju B
~ A = 0 = B
~ A + a A A
B
iz cega dobijemo koeficijent
~ A .
a = B
~ na jedinicu,
Ako sada jos i normiramo vektor B
~
= pB
,
B
~
~ B
B
: dva jedinicna medusobno okomita vektora u ravnini (x, y). No, i

dobit cemo A i B
poznati par (~ex , ~ey ) su takoder dva jedinicna medusobno okomita vektora u ravnini (x, y).
I svaki zakret (~ex , ~ey ) za proizvoljni kut daje dva nova medusobno okomita vektora u
ravnini(x, y). Tako smo se na ovom jednostavnom dvodimenzijskom vektorskom primjeru
uvjerili da postoji beskonacno mnogo mogucih odabira baza. Slicna se razmisljanja mogu
protegnuti i sa vektorskih prostora na prostore funkcija.
Zadatak: 5.10 Gram-Schmidtov postupak i Legendreovi polinomi:

Krenuvsi od linearno nezavisnog skupa funkcija xn za n = 0, 1, 2, , na intervalu [1, 1] s tezinskom funkcijom w = 1, Gram-Schmidtovim postupkom
konstruirajte skup ortogonalnih funkcija i prepoznajte u njemu Legendreove polinome.
R:
U nasoj notaciji je un = xn , sto u nultom koraku daje

0 = u 0 = 1
0
0 = qR
1
1
1
= .
2
dx
179
Zatim, za n = 1 slijedi
1
1 = x + a1,0 ,
2
gdje je
a1,0 =
1
1
x
dx = 0
2
jer je podintegralna funkcija neparna. Normiranje 1 vodi na

r
3
1 =
x.
2
U drugom koraku je
1
+ a2,1
2
2 = x2 + a2,0
3
x,
2
pri cemu su koeficijenti jednaki

a2,0 =
a2,1 =
1
1
2
x2
dx =
,
3
2
r
3 3
x d x = 0.
2
Time je
1
2 = x2 ,
3
ili, nakon normiranja na jedinicu
r
2 =
5 1
(3x2 1).
2 2
U trecem koraku se dobiva

3 =
7 1
(5x3 3x),
2 2
itd. u n-tom koraku se dobije

n =
2n + 1
Pn (x),
2
gdje Pn (x) Legendreov polinom n-tog reda.
Zadatak: 5.11 Polazeci od skupa funkcija un = xn za n = 0, 1, 2, , na intervalu

2
[, ] i s tezinskom funkcijom w = ex , konstruirajte Gram-Schmidtovim
180
postupkom prve tri ortonormirane funkcije.
R:
Koristit ce se slijedeci tablicni integrali
Z +
a2 x2
e
dx =
,
2a
0
Z +
2 a2 x2
,
x e
dx =
4 a3
0

Z +
n+1
n a2 x2
2
,
x e
dx =
2 an+1
0
a > 0,
a>0
a > 0, n > 1.
U nasoj notaciji je un = xn , sto u nultom koraku daje

0 = u 0 = 1
0
1
0 = qR
= 1/4 .
+ x2
e
dx
Zatim, za n = 1 slijedi
1 = x + a1,0
1
1/4
gdje je
a1,0 =
1
1/4
x ex d x = 0
jer je podintegralna funkcija neparna. Normiranje 1 vodi na
2
1 = 1/4 x.
U drugom koraku je
2 = x2 + a2,0 0 + a2,1 1 ,
pri cemu su koeficijenti jednaki
Z
1
2
2
x2 ex d x = 1/4 ,
a2,0 = 1/4
2
0
a2,1 = 0,
zbog neparnosti podintegralne funkcije.
Time je
2 = x2
1 1/4 1
,
2
1/4
ili, nakon normiranja na jedinicu

2 =
1
1/4
(2x2 1).
2
181
Ortogonalni polinomi:
Gornji primjer je naveden s ciljem da se ilustrira Gram-Schmidtov postupak. S obzirom
da funkcije un = xn nisu rjesenja Legendreove diferencijalne jednadzbe, cinjenica da
su rezultantne funkcije bili upravo Legendreovi polinomi je posljedica odabira intervala
[a, b] = [1, 1] i tezinske funkcije w = 1. Isti skup pocetnih funkcija un = xn , ali s drugim
izborom intervala [a, b] i drugim izborom tezinske funkcije, dat ce za rezultat neke druge
ortogonalne polinome. Neki od njih su prikazani u tablici 5.3. Primjetimo da polinomi
Tablica 5.3: Ortogonalni polinomi generirani Gram-Schmidtovim postupkom s pocetnim skupom funkcija
un = xn za n = 0, 1, 2, .
polinom
interval
w(x)
1 x 1
0x1
1 x 1
(1 x2 )1/2
0x1
[x(1 x)]1/2
sevljev 2
Cebi
1 x 1
(1 x2 )1/2
Laguerreov
0x<
ex
pridruzeni Laguerreov
0x<
xk ex
< x <
ex
Legendreov
pomaknuti Legendreov
sevljev 1
Cebi
sevljev 1
pomaknuti Cebi
Hermiteov
normiranje
R1
R1
0
2
2n+1
[Pn (x)] d x =
[Pn (x)] d x =
1
2n+1
R1
[Tn (x)] (1 x2 )1/2 d x =
[Tn (x)] [x(1 x)]1/2 d x =
R1
R1
R
0
[Un (x)]2 (1 x2 )1/2 d x = /2
[Ln (x)] ex d x = 1
R
0
2
Lkn (x) xk ex d x =
2
(n+k) !
n!
[Hn (x)] ex d x = 2n
n!
nisu normirani na jedinicu, nego na neku konstantu koja se pokazala pogodna iz nekih
drugih razloga.
Nesto vise o tim polinomima kao rjesenjima odgovarajucih diferencijalnih jednadzba, biti
ce rijeci u odjeljku 7.1.
5.4.1
Potpunost skupa svojstvenih funkcija
Vratimo se sada trecem svojstvu hermitskih operatora, pobrojanih na pocetku ovog

odjeljka, a to je potpunost skupa svojstvenih funkcija. Neki skup funkcija n je potpun ako se svaka dobra funkcija5 funkcija f (x) moze aproksimirati redom tih funkcija
oblika6
X
f (x) =
an n (x)
(5.21)
n=0
5 Tu
se misli na funkcije koje su bar po dijelovima kontinuirane.

P
se da smo sli
can postupak ve
c proveli kada smo funkciju razvijali u red potencija f (x) = n an xn , gdje su
funkcije po kojim smo radili razvoj bile obi
cne potencije.
6 Sjetimo
/2,
,
/2,
,
n 6= 0,
n=0,
n > 0,
n=0,
182
do proizvoljnog stupnja tocnosti. Nesto preciznije bi bilo reci da je neki skup potpun7 ako
slijedeci limes iscezava
#2
Z b "
N
X
lim
f (x)
an n (x) w(x) d x = 0.
N
n=0
U usporedbi s vektorima iz linearne algebre, gornji izrazi jednostavno kazu da se svaki

~ , moze napisati kao linearna kombinacija vektora baze
proizvoljni vektor, A
~ =
A
D
X
an e n .
n=1
~ , sada se pojavljuje proizvoljna funkcija f , a umjesto

Umjesto proizvoljnog vektora A
baznih vektora, e n , sada se pojavljuju svojstvene funkcije n kojih ima beskonacno i
za koje se kaze da razapinju ovaj linearni beskonacnodimenzijski prostor. Uz skalarni
umnozak definiran relacijom (5.22), ovaj se prostor naziva Hilbertov prostor.
Koeficijenti an iz (5.21) se lako odreduju pomocu svojstva ortonormiranosti skupa funkcija
n : pomnozimo (5.21) s m (x) w(x) i prointegrirajmo od a do b
Z b
Z b
X
m (x) w(x) f (x) d x =
an
m (x) w(x) n (x) d x
a
n=0
an m,n = am .
n=0
Tako smo dobili izraz za racunanje koeficijenata razvoja (5.21)

Z b
an =
n (x) f (x) w(x) d x.
(5.22)
Diracova delta funkcija:

Primjenimo gornje izlaganje na jedan konkretan i osobito vazan primjer Diracove delta
funkcije. Osnovna svojstva Diracove delta funkcije su izlozena u odjeljku 6.1, a mi cemo
se ovdje posvetiti njezinom razvoju po svojstvenim funkcijama. Prema gornjem izlaganju,
za delta funkciju postoji razvoj oblika
(x t) =
an (t) n (x),
n=0
gdje koeficijenti razvoja ovise o varijabli t. Pomnozimo gornju jednadzbu s m (x) w(x) i
7 Ponekad
se koristi i termin zatvoren skup.
prointegrirajmo po cijelom intervalu

Z b
Z
X
m (x) w(x) (x t) d x =
an (t)
a
m (t) w(t) =
n=0
183
m (x) n (x) w(x) d x
an (t) m,n = am (t).
n=0
Tako smo dobili da su koeficijenti razvoja upravo svojstvene funkcije, ali u onoj drugoj
varijabli
X
(x t) =
n (t) n (x) w(t) = (t x).
(5.23)
n=0
U zapisu koji se koristi u matricnoj formulaciji kvantne mehanike, gornja bi relacija glasila
| n i h n | = 1.
n=0
5.4.2
Nejednakosti
Besselova nejednakost za vektore:

Ukoliko skup funkcija n nije potpun, npr. zato jer nismo uzeli u racun beskonacno, nego
samo konacno mnogo clanova skupa, vrijedi Besselova nejednakost.
~
Pogledajmo najprije jedan primjer s D dimenzijskim vektorom A
.
~ = a1 e 1 + a2 e 2 + + aD e D
A
e i
Vektori e i cine ortonormiranu bazu, e i e j = i,j , tako da je
~ e i .
ai = A
Uz ove uvjete vrijedi nejednakost
~
A
X
i
ai e i
!2
0.
Primjetimo da gornja granica u zbroju nije precizirana. Ako je gornja granica upravo D,
tada vrijedi jednakost iz gornjeg izraza, a ako je gornja granica manja od D, jasno je da
184
P
~ . Raspisimo gornji izraz
vrijedi nejednakost, jer je tada i ai e i manjeg iznosa od A

2
~
A a1 e 1 a2 e 2 a3 e 3
0
A2 + a21 + a22 + a23 +
~ e 1 2a2 A
~ e 2 2a3 A
~ e 3
2a1 A
2a1 a2 e 1 e 2 2a1 a3 e 1 e 3
| {z }
| {z }
=0
=0
2a2 a3 e 2 e 3 0.
| {z }
=0
A2 + a21 + a22 + a23 +
2a21 2a22 2a23 )

X
A2
a2i
i
0
0.
Tako smo dosli i do Besselove nejednakosti za vektore

A2
a2i .
Besselova nejednakost za funkcije:

Sada na slican nacin postupamo i s razvojem proizvoljne funkcije po potpunom skupu
funkcija
#2
Z b "
X
f (x)
ai i (x) w(x) d x 0.
a
Raspisimo gornji izraz

Z
b
a
f 2 (x) w(x) d x 2
ai
f (x) i (x) w(x) d x +
"
X
i
ai i (x)
#2
w(x) d x 0.
Prema (5.22), drugi od gornjih integrala

P je2 jednak ai . Zbog ortonormiranosti skupa j (x),
treci od gornjih integrala je jednak j aj , sto sve zajedno vodi na
Z
f 2 (x) w(x) d x 2
a2i +
X
i
tj, na Besselovu nejednakost za funkcije

Z
b
a
f 2 (x) w(x) d x
X
i
a2i .
a2i 0.
185
Ponovo, jednakost vrijedi samo onda ako je skup funkcija j (x) potpun skup.
Schwarzova nejednakost za vektore:

U izvodu Schwarzove nejednakosti krece se od kvadratne jednadzbe
D
X
(ai x + bi ) =
i=1
D
X
a2i (x + bi /ai )2 = 0.
i=1
Koeficijente ai i bi mozemo zamisliti kao komponente vektora ~a i ~b u nekoj bazi. Ako je

omjer bi /ai = c, gdje je c konstanta neovisna o i, tada je x = c rjesenje gornje jednadzbe.
Ako bi /ai nije konstantno, tada ne mogu svi clanovi zbroja iscezavati za realni x. Prema
tome rjesenje mora biti kompleksno. Raspisom gornjeg izraza slijedi
x2
D
X
a2i + 2x
i=1
D
X
ai bi +
i=1
D
X
b2i = 0.
i=1
To je kvadratne jednadzba za x s dobro poznatim rjesenjem

r
2
PD
PD
P
PD
2
2
2 i=1 ai bi 4
a
b
4 D
i
i
i=1
i=1 ai
j=1 bj
x =
.
P
2
2 D
i=1 ai
Da bi rjesenje za x bilo kompleksno, mora vrijediti Schwarzova nejednakost

D
X
i=1
a2i
D
X
j=1
b2j
D
X
ai bi
i=1
!2
(5.24)
Jednakost vrijedi kada je omjer bi /ai konstantan i tada je x realan. Uvrsti li se u gornji
izraz, bi = c ai , dobiva se
!
!
!2
D
D
D
X
X
X
a2i c2
a2j c2
a2i
,
i=1
j=1
i=1
gdje ocito vrijedi jednakost.

Ako koeficijente ai i bi shvacamo kao komponente vektora, tada se Schwarzova nejednakost
moze geometrijski interpretirati kao
a2 b2 (~a ~b )2 = a2 b2 cos2 (~a , ~b ),
1 cos2 (~a , ~b ).
Za razliku od uobicajene predodzbe kutova u dvije ili tri dimenzije, gornja relacija iznosi
tvrdnju o kosinusu kuta u D-dimenzijskom prostoru.
Schwarzova nejednakost za funkcije:
186
Do Schwarzove nejednakosti za funkcije se dolazi ovako: neka je

(x) = f (x) + g(x)
kompleksna funkcija, neka je kompleksna konstanta. a f (x) i g(x) su proizvoljne kompleksne integrabilne funkcije. Mnozenjem (x) s kompleksno konjugiranom (x) i integriranjem, dobiva se
Z b
Z b
Z b
(x) (x) d x =
f (x) f (x) d x +
f (x) g(x) d x
(5.25)
a
a
a
Z b
Z b
+
f (x) g (x) d x +
g (x) g(x) d x 0.
a
Buduci da je

2

(x) (x) = (x) 0,
to je i integral na lijevoj strani gornjeg izraza nenegativan (jednakost vrijedi samo ako
je (x) = 0). Primjetimo li da su i medusobno linearno nezavisne (zadatak ...),
mozemo gornji izraz derivirati odvojeno po i po . Izjednacavanje ove dvije derivacije
s nulom znaci naci vrijednosti i koje cine integral (5.25) ekstremnim
Z b
Z b
Z b
2
2
f (x) g(x) d x +
g(x) d x,
(x) d x = 0 =
a
a
a
Z b
Z
Z
2
2
b
b
(x)
d
x
=
0
=
f
(x)
g
(x)
d
x
+
g(x)

d x.
a
a
a
Gornje su jednadzbe zadovoljene kada je
Rb
f (x) g (x) d x
,
= aR
2

b
g(x) d x
a
Rb
f (x) g(x) d x
= aR
.
2

b
g(x) d x
a
Uvrstavanjem ovih izraza za i u (5.25) dobiva se ekstremna vrijednost integrala

(5.25)
Rb
Rb
Z b
Z b
Z b
f (x) g(x) d x
f (x) g (x) d x
2
a
a
f (x) g(x) d x R b
f (x) g (x) d x
|f (x)| d x
Rb
2
2
|g(x)| d x
|g(x)| d x
a
a
a
a
a
Rb
Rb
f
(x)
g
(x)
d
x
f (x) g(x) d x b
2
a
a
+
|g(x)|
dx 0
Rb
Rb
2 dx
2 d x
|g(x)|
a
|g(x)|
a
a
R
2
b

Z b
a f (x) g(x) d x
0
|f (x)|2 d x
Rb
2 dx
|g(x)|
a
a
b
2
|f (x)| d x
Z

|g(x)| d x
2

f (x) g(x) d x .
187
(5.26)
Gornji izraz jeste Schwarzova nejednakost za funkcije.
Zadatak: 5.12 Pokazite da su i linearno nezavisne.
R: Ako su i linearno nezavisne, tada u relaciji

A + B = 0,
mora biti
A = B = 0.
Naka je
a + b.
Tada je
A + B = 0
A (a + b) + B (a b) = 0,
a(A + B) + b(A B) = 0 + 0,
A + B = 0,
A B = 0,
a gornje su realcije su zadovoljene samo za

A = B = 0.
Schwarzova nejednakost u kvantnoj mehanici:

U kvantnoj mehanici f (x) i g(x) mogu predstavljati stanja ili konfiguracije fizickog sustava. U tom slucaju Schwarzova nejednakost osigurava postojanje skalarnog (ili unuRb
trasnjeg) umnoska a f (x) g(x) d x. U nekim udzbenicima, Schwarzova nejednakost je
kljucni korak u izvodu Heisenbergovog nacela neodredenosti.
Takoder, u kvantnoj se mehanici koristi nesto jednostavnija notacija; tako se npr. vec
spomenuti skalarni umnozak oznacava kao
Z b
hf |gi
f (x) g(x) d x.
a
188
U ovoj notaciji, Schwarzova nejednakost glasi

h f | f i h g | g i |h f | g i|2 .
Zadatak: 5.13 Heisenbergove relacije neodredenosti:
dovrsiti
R:
It is well-known that in quantum mechanics, [position, momentum], [angle,

angular momentum], [energy, time], and [phase, particle number] are all conjugate pairs and have an uncertainty relation. What other pairs exist? Are
there any physical variables that definitely do not have a conjugate and are
not part of an uncertainty relation? Can we say something special about those
variables that do not have an uncertainty relation?

2
2 1 h
i 2

A
B

A, B

4
A = A h A i
dovrsiti - Heisenberg.tex
Ako u (5.26) uvrstimo da je g normirana

f je dano sa (5.21), dolazi se do
Z b
2

f
(x)
g(x)
d
x

a
Z
2
b X

a
(x)
(x)
d
x

i
n n
a

n=0

2
Z b
X

an
n (x) i (x) d x

n=0

a
2

n n,i

n=0
ai ai
svojstvena funkcija i (x) (s tezinom w = 1), a

Z
f (x) f (x) d x
f (x) f (x) d x
g(x) g(x) d x
i (x) i (x) d x
f (x) f (x) d x 1
f (x) f (x) d x
f (x) f (x) d x.
Gornju cemo relaciju koristiti u odjeljku 6.1.
5.5
Razvoj Greenove funkcije po svojstvenim funkcijama
5.5. RAZVOJ GREENOVE FUNKCIJE PO SVOJSTVENIM FUNKCIJAMA
Primjer: 5.1 Zapocnimo ovaj odjeljak s jednim primjerom. Neka to bude nehomogena
Helmholtzova parcijalna diferencijalna jednadzba
2 (~r) + k 2 (~r) = (~r).
Kao sto je definirano u odjeljku ??, Greenova funkcija pridruzena gornjoj nehomogenoj
diferencijalnoj jednadzbi, zadovoljava analognu jednadzbu s tockastim izvorom
2 G(~r, ~r ) + k 2 G(~r, ~r ) = (~r ~r ).
Oznacimo s n svojstvene funkcije homogene Helmholtzove jednadzbe
2 n (~r) + kn2 n (~r) = 0,
n = 0, 1, 2, ,
sa svojstvenim vrijednostima kn2 .

Svojstvene funkcije n cine potpun skup, pa se svaka, a time i Greenova, funkcija moze
razviti u red po svojstvenim funkcijama s proizvoljnom tocnoscu
G(~r, ~r ) =
an (~r ) n (~r).
n=0
Buduci da n ovise o varijabli ~r, to zakljucujemo da koeficijenti razvoja an moraju biti

funkcije od one druge varijable Greenove funkcije, koju smo oznacili s ~r . Uvrstimo gornji
razvoj u jednadzbu Greenove funkcije
2
an (~r ) n (~r) + k 2
n=0
X
n=0
an (~r ) n (~r) = (~r ~r )
No, iz (5.23) znamo kako izgleda razvoj delta funkcije po svojstvenim funkcijama (radi
jednostavnosti, neka je tezinska funkcija w = 1), pa slijedi
an (~r )
kn2
n (~r) + k
n=0
X
n=0
X
n=0
an (~r ) n (~r) =
(k 2 kn2 ) an (~r ) n (~r) =
n (~r ) n (~r)
n=0
n (~r ) n (~r)
n=0
Pomnozimo gornju jednadzbu s m (~r) i prointegrirajmo ju od a do b, koristeci ortonormiranost svojstvenih funkcija

Z b
Z b
X
X
2
2
(k kn ) an (~r )
n (~r )
m (~r) n (~r) d r =
m (~r) n (~r) d3 r
a
n=0
X
n=0
(k 2 kn2 ) an (~r ) m,n =

2
(k
km2 )
n=0
n (~r ) m,n
n=0
am (~r ) = m (~r ).
Tako dobivamo koeficijente razvoja u obliku

n (~r )
an (~r ) = 2
kn k 2
189
190
i cijelu Greenovu funkciju Helmholtzova diferencijalnog operatora
G(~r, ~r ) =
X
n=0
X
n (~r) n (~r )
an (~r ) n (~r) =
= G(~r , ~r).
2 k2
k
n
n=0
Iz gornjeg je izraza vidljiva simetrija Greenove funkcije na zamjenu varijabli. Konacno,

kao sto je pokazano u (4.73), rjesenje (~r) nehomogene jednadzbe je
Z
(~r) =
G(~r, ~r ) (~r ) d3 r
R
X
n (~r ) (~r ) d3 r
n (~r)
=
kn2 k 2
n=0 |
{z
}
cn
X
=
cn n (~r).
n=0
Na gornjem je primjeru pokazano kako se, pomocu Greenove funkcije,
rje
senje, (~r), nehomogene jednad
zbe, mo
ze napisti kao razvoj u red po
svojstvenim funkcijama, n (~r), rje
senjima homogene jednad
zbe.
Ako se sa ovaj primjer sa Helmholtzove jednadzbe poopci na

L + = ,
gdje je L hermitski operator, istim postupkom kao gore, dolazi se do Greenove funkcije u
obliku
X
n (~r) n (~r )
G(~r, ~r ) =
.
n
n=0
U gornjem izrazu n je n-ta svojstvena vrijednost svojstvene funkcije n pridruzene homogene jednadzbe
L n + n n = 0,
a rjesenje nehomogene jednadzbe je
(~r) =
cn n (~r),
cn =
n=0
n (~r ) (~r ) d3 r
.
n
Zadatak: 5.14 Razvoj Greenove funkcije po svojstvenim funkcijama:

Izracunajte Greenovu funkciju pridruzenmu diferencijalnoj jednadzbi
y (x) +
1
y(x) = f (x)
4
5.6. GREENOVE FUNKCIJE U JEDNOJ DIMENZIJI
191
s rubnim uvjetima: y(0) = y() = 0. Zatim nadite rjesenje gornje jednadzbe

za: (a) f (x) = sin 2x i (b) f (x) = x/2.
R: rjesenje - papiri
5.6
Greenove funkcije u jednoj dimenziji
Primjer: 5.2 Kao pocetni primjer, promotrimo napetu zicu koja miruje. Sila napetosti
zice je oznacena s T , a gustoca vanjske sile (sila po jedinici duljine zice) je oznacena s
F (x). Pomak zice ovisi samo o x i zadovoljava jednadzbu
T
d2 (x)
= F (x)
d x2
d2 (x)
F (x)
=
f (x).
2
dx
T
(5.27)
Rubovi zice su nepomicni: (0) = (L) = 0. Zadatak je rijesiti gornju jednadzbu u

posebno jednostavnom slucaju kada gustoca vanjske sile iznosa F0 djeluje samo u tocki
x = zice
F (x) = F0 (x ).
Kao sto je definirano u odjeljku ??, Greenova funkcija pridruzena gornjoj nehomogenoj
diferencijalnoj jednadzbi, zadovoljava analognu jednadzbu s tockastim izvorom - silom jednakoj Diracovoj -funkciji
d2 G(x|)
= (x )
(5.28)
d x2
i rubnim uvjetima G(0|) = G(L|) = 0. Od ovoga mjesta pa nadalje, za Greenovu
funkciju ce se umjesto G(x, ) koristiti uobicajeno oznacavanje G(x|). Izvan tocke x =
, Greenova funkcija zadovoljava homogenu jednadzbu, cija su ocita rjesenja linearne
funkcije
x<
a0 + x a1 ,
G(x|) =
b0 + x b1 ,
x > .
Nakon uvrstavanja rubnih uvjeta na G
x a1 ,
G(x|) =
(x L) b1 ,
x<
x > .
Buduci da G predstavlja oblik zice (deformirane djelovanjem vanjske sile) kao npr. na
slici 5.2, to G mora biti kontinuirana funkcija u tocki x = , tj. mora biti
a1 = ( L) b1
b1 = a1
.
L
192

Slika 5.2: Deformacija napete zice pod djelovanjem vanjske sile.
x a1 ,
x<
(5.29)
x L a1 ,
x > .
L
Sada je ostala jos jedna neodredena konstanata, a1 . Ona se odreduje pomocu uvjeta na
derivaciju G u tocki x = . Sa slike 5.2 je ocito da derivacija G nije kontinuirana, nego
da ima skok u x = . Da bi se izracunala vrijednost tog skoka, jednadzbu (5.28) za G
treba prointegrirati po malom podrucju oko x =
Z + 2
Z +
d G(x|)
lim
= lim
(x ) = 1,
0
0
d x2
G(x|) =
d G( + 0|) d G( 0|)
= 1.
dx
dx
Gornje derivacije se racunaju iz (5.29)
d G( 0|)
= a1 ,
dx
d G( + 0|)
=
a1 ,
dx
L
pa gornji uvjet na derivacije G daje
a1 + a1 = 1
L
a1 =
L
L
193
i, konacno
0x<
x L ,
G(x|) =
(L x) ,
< x L.
L
Primjetimo da je gornja Greenova funkcija simetricna na zamjenu x i
(5.30)
G(x|) = G(|x),
dok Greenove funkcije G(t, ) iz prethodna dva primjera, nisu simetricne na zamjenu
svojih indeksa.
U skladu s prethodnim izlaganjem, ocekujemo da ce opce rjesenje jednadzbe (5.27) biti
Z L
F (x)
(x) =
G(x|)
d .
T
0
Tocnost gornjeg rjesenja se lako provjerava njegovim uvrstavanjem u (5.27).
Razmotrimo sada opcenitu nehomogenu Sturm-Liouvilleovu diferencijalnu jednadzbu (obicnu,
a ne parcijalnu)
L y(x) + f (x) = 0,
(5.31)
u kojoj je L samoadjungirani diferencijalni operator

d
d
p(x)
+ q(x).
L=
dx
dx
(5.32)
Kao i u odjeljku 5.1 trazimo da funkcija y(x) zadovoljava odredene rubne uvjete na granicama intervala [a, b]. Sada se uvodi jedna funkcija koju cemo zvati G i cija definicija i
svojstva mozda i nece u prvi mah biti posve jasna, ali se nadamo da ce se kasnije uociti
svrha cijelog postupka.
(1) Cijeli interval a x b se parametrom t podijeli na dva dijela; sa G = GL oznacimo
funkciju G na lijevom dijelu intervala a x < t, a sa G = GD oznacimo funkciju G

na desnom dijelu t < x b (slika 5.3).
(2) Funkcije GL i GD zadovoljavaju homogenu Sturm-Liouvilleovu jednadzbu

L GL = 0,
L GD = 0,
a x < t,
t < x b.
(3) U tocki a, funkcija GL zadovoljava rubni uvjet na y, a u tocki b, funkcija GD zadovoljava rubni uvjet na y. Uobicajeno je renormirati rubne uvjete tako da u x = a i u
x = b bude
y(a) = 0 ili y (a) = 0
y(b) = 0 ili y (b) = 0
ili
ili
y(a) + y (a) = 0,
y(b) + y (b) = 0.
194

Slika 5.3: Uz definiciju Greenove funkcije.
(4) Zahtjevamo da G bude kontinuirana u tocki x = t

lim GL (x, t) = lim GD (x, t).
xt
xt+
(5) Zahtjevamo da G bude diskontinuirana u tocki t, tj. da ima skok iznosa 1/p

GD (x, t)
GL (x, t)

x
x
t

= 1 ,

p(t)
t
gdje je p funkcija koja se pojavljuje u definiciji samoadjungiranog operatora (5.32).

ki
Primjetimo da uz diskontinuiranu prvu derivaciju, druga derivacija u toj toc
ne postoji.
Zahtjevi (1) - (5) definiraju G kao funkciju dvije varijable G = G(x, t). Takoder treba
primjetiti da G(x, t) ovisi i o obliku diferencijalnog operatora L, ali i o rubnim uvjetima
koje mora zadovoljavati y(x). Pretpostavimo da mozemo naci funkciju G(x, t) s navedenim
svojstvima i da smo ju nazvali Greenova funkcija. Uz tu pretpostavku, pokazimo da je
partikularno rjesenje jednadzbe (5.31) dano sa
Z b
yP (x) =
G(x, t) f (t) d t.
(5.33)
a
Primjetimo da je to samo partikularno rjesenje, a da je ukupno rjesenje zbroj partikularnog i rjesenja homogene jednadzbe
y = yH + yP .
Konstrukcija Greenove funkcije

Da bismo to pokazali, najprije treba konstruirati Greenovu funkciju G(x, t). Neka je u(x)
rjesenje homogene Sturm-Liouvilleove jednadzbe koje zadovoljava rubni uvjet u x = a,
a v(x) neka je rjesenje homogene Sturm-Liouvilleove jednadzbe koje zadovoljava rubni
195
uvjet u x = b.
L u = 0,
L v = 0.
Pokazat cemo da je u tom slucaju Greenova funkcija oblika
c1 (t) u(x) a x < t,

G(x, t) =
c2 (t) v(x) t < x b ,
gdje su cj za sada nepoznate konstante u x ali su funkcije od t, a koje se odreduju iz

zahtjeva da G bude kontinuirana, a G diskontinuirana u x = t (uvjeti (4) i (5) sa str 194)
c1 u(t) c2 v(t) = 0,
1
c1 u (t) c2 v (t) =
.
p(t)
(5.34)
(5.35)
Gornji se sustav jednadzba za c1 i c2 moze napisati i u matricnom obliku
u(t) v(t)
c1
0

=
.
u (t) v (t)
c2
1/p(t)
Jedinstveno rjesenje za cj postoji ako je determinanta Wronskoga razlicita od nule

u(t) v(t)

= u (t) v(t) u(t) v (t) 6= 0.

u (t) v (t)
U odjeljku ?? smo vidjeli da je neiscezavanje determinante Wronskoga nuzan uvjet da

rjesenja budu nezavisna. Razmotrimo situaciju u kojoj su u i v nezavisna rjesenja. Ako
su u i v rjesenja homogene varijante jednadzbe (5.31), gdje je L samoadjungirani operator,
tada je

d u(x)
d
p(x)
+ q(x)u(x) = 0,
dx
dx

d v(x)
d
p(x)
+ q(x)v(x) = 0.
dx
dx
Pomnozi li se prva jednadzba s v a druga s u i zatim se jednadzbe zbroje, dobije se
d
d
(p u ) = u
(p v )
dx
dx
d
d
(v p u )
(u p v )
v p
u =
v p
u.
dx
dx
v
sto konacno vodi na

d
(p u v p v u ) = 0
dx
p u v p v u = A
196
u v v u =
A
,
p
(5.36)
gdje je A konstanta. Ova posljednja relacija se zove Abelova formula. Vrijednost

A/p je ujedno i negativna vrijednost determinante Wronskoga. Usporedba (5.35) i (5.36)
daje
c1 =
v(t)
,
A
c2 =
u(t)
.
A
Gornje vrijednosti cj ocito zadovoljavaju i jednadzbu (5.34). Uvrstavanje ovih vrijednosti,

daje za Greenovu funkciju
u(x) v(t)
1
G(x, t) =
A u(t) v(x)
a x < t,
(5.37)
t<xb,
Primjetimo ponovo simetriju Greenove funkcije: G(x, t) = G(t, x).
Zadatak: 5.15 Greenova funkcija:

pomocu Greenove funkcije rijesite jednadzbu
y (x) + y(x) = cosec(x),
uz rubne uvjete y(0) = y(/2) = 0 .
R: rjesenje - u papirima
Integro-diferencijalna jednad
zba za Greenove funkcije:
Sada kada je Greenova funkcija konstruirana, jos treba pokazati da je rjesenje diferencijalne jednadzbe (5.31) dano integralom (5.33). To cemo izvesti izravnim uvrstavanjem
(5.37) u (5.33) (primjetimo da je u prvom dijelu donjeg integrala t < x, a u drugom dijelu
je t > x)
Z x
Z b
u(x)
v(x)
u(t) f (t) d t
v(t) f (t) d t.
(5.38)
yP (x) =
A
A
a
x
Derivacija8 po x gornje jednadzbe daje (radi jednostavnosti, u nastavku cemo umjesto
8 Primjeniti
Leibnitzovu formulu za derivaciju odredenog integrala
197
yP , pisati jednostavno y)
Z x
v(x)
v (x)
f (x)
u(t) f (t) d t u(x)
y (x) =
A
A
a
Z b
u(x)
u (x)
v(t) f (t) d t + v(x)
f (x)
A
A
x
Z b
Z x
v (x)
u (x)
v(t) f (t) d t
u(t) f (t) d t.
=
A
A
x
a
(5.39)
Jos jedna derivacija po x daje
y (x) =
Z b
u (x)
u (x)
v(t) f (t) d t +
v(x) f (x)
A
A
x
Z x
v (x)
v (x)
u(t) f (t) d t
u(x) f (x)
A
A
a
Z b
Z x
v (x)
u (x)
v(t) f (t) d t
u(t) f (t) d t
A
A
x
a
i
1 h
u(x) v (x) u (x) v(x) f (x)

A
Ako se umjesto gornje uglate zagrade uvrsti Abelova formula (5.36), slijedi
Z b
Z x
u (x)
v (x)
f (x)
y (x) =
v(t) f (t) d t
u(t) f (t) d t
.
A
A
p(x)
x
a
Uvrstavanjem gornjih izraza u (5.31), pokazat cemo da je ta jednadzba zadovoljena: raspisom (5.32) se dobiva
p(x) y (x) + p (x) y (x) + q(x) y(x) =? = f (x)
Lijeva strana gornjeg izraza je

Z b
Z x
v (x)
f (x)
u (x)
v(t) f (t) d t
u(t) f (t) d t
= p(x)
A
A
p(x)
x
a

Z b
Z x
u (x)
v (x)
+ p (x)
v(t) f (t) d t
u(t) f (t) d t.
A
A
x
a

Z b
Z x
u(x)
v(x)
+ q(x)
v(t) f (t) d t
u(t) f (t) d t
A
A
x
a
i Z b
1 h
p(x) u (x) + p (x) u (x) + q(x) u(x)

=
v(t) f (t) d t
A
x
i Z x
1 h
p(x) v (x) + p (x) v (x) + q(x) v(x)

u(t) f (t) d t
A
a
f (x).
Buduci da su u i v rjesenja homogene jednadzbe, to su gornje uglate zagrade jednake
198
nuli i preostaje samo clan f (x), cime je polazna pretpostavka dokazana.
Rubni uvjeti
Jos treba pokazati da y iz (5.38) i y iz (5.39) zadovoljavaju postavljene rubne uvjete iz
tocke (3) sa strane 193. U tocki x = a je
Z b
Z a
u(a)
v(a)
y(a) =
v(t) f (t) d t
u(t) f (t) d t
A
A
a
{z
}
|a
=0
Z b
u(a)
=
v(t) f (t) d t c u(a)
A
a
Z b
Z a
v (a)
u (a)
v(t) f (t) d t
u(t) f (t) d t .
y (a) =
A
A
a
a
{z
}
|
=0
Z b
u (a)
=
v(t) f (t) d t c u (a),
A
a
gdje konstanta c jednaka omjeru odredenog integrala (koji ima neku konstantnu vrijednost) i konstante A. Odaberimo da u zadovoljava rubni uvjet
u(a) + u (a) = 0.
(5.40)
Mnozenjem gornje jednadzbe s c, vidi se da i y zadovoljava tu istu jednadzbu

c u(a) + c u (a) = 0
y(a) + y (a) = 0.
Ovdje se ujedno vidi svrha homogenih rubnih uvjeta: normiranje (u smislu mnozenja
proizvoljnom konstantom) niste ne mijenja.
U kvantnoj mehanici se rubni uvjeti cesto zadaju u obliku omjera

(x)
d
=
ln (x),
(x)
dx
sto je ekvivalentno uvjetu (5.40). Prednost ovakvog zadavanja uvjeta je u tome sto valna
funkcija (zbog omjera) ne mora biti normirana.
Jednad
zba svojstvenih funkcija i svojstvenih vrijednosti:
U dosadasnjoj analizi nismo postavljali uvjete na f (x). Pretpostavimo sada da je
f (x) = w(x) y(x), tako da jednadzba (5.31) postaje jednadzba svojstvenih vrijednosti
L y(x) + w(x) y(x) = 0
(5.41)
s pridruzenim rubnim uvjetima, a rjesenje (5.33) postaje

Z b
y(x) =
G(x, t) w(t) y(t) d t.
199
(5.42)
zinska funkcija oznacava s w. Jednadzba (5.42) se naziva homogena FredOvdje je te

holmova integralna jednadzba druge vrste.
Na ovom mjestu dolazi do promjene u interpretaciji znacenja Greenova funkcije. Greenovu funkciju smo u odjeljku ??. upoznali kao propagator ili tezinsku funkciju koja
opisuje nacin na koji naboj u tocki ~r proizvodi potencijal u tocki ~r. Naboj je bio nehomogeni clan u diferencijalnoj jednadzbi (5.31). Gornje jednadzbe: diferencijalna (5.41)
i integralna (5.42) su obje homogene, a G(x, t) predstavlja vezu medu njima.
Pokazimo da je (5.42) rjesenje jednadzbe (5.41). Pomnozimo (5.41) s G i prointegrirajmo
od a do b
Z b
Z b
G(x, t) L y(x) d x +
G(x, t) w(x) y(x) d x = 0
a
a
|
{z
}
= (5.42) = y(t)
Prvi integral rastavimo na dva dijela u skladu s konstrukcijom Greenove funkcije

Z t
Z b
GL (x, t) L y(x) d x
GD (x, t) L y(x) d x = y(t).
(5.43)
a
Pogledajmo prvi integral lijeve strane: parcijalnom integracijom se dolazi do

Z t
Z t
d
d y(x)
GL (x, t) L y(x) d x =
GL (x, t)
p(x)
+ q(x) y(x) d x
dx
dx
a
a
h
it Z t
= GL (x, t) p(x) y (x) +

GL (x, t) p(x) y (x) d x
a
a
Z t
GL (x, t) q(x) y(x) d x

a
i isto tako odgovarajuci izraz za GD . Jos jedna parcijalna integracija clana s GL daje

Z t
h
it Z t
d
d GL (x, t)
y(x)
p(x)
d x,
GL (x, t) p(x) y (x) d x = GL (x, t) p(x) y(x)
a
dx
dx
a
a
sto sve zajedno vodi na

Z t
it
h
it h
GL (x, t) L y(x) d x = GL (x, t) p(x) y (x) + GL (x, t) p(x) y(x)

a
a
a

Z t
Z t
d GL (x, t)
d
p(x)
d x,
y(x)
y(x) GL (x, t) q(x) d x
dx
dx
a
a
it
h
it h
= GL (x, t) p(x) y (x) + GL (x, t) p(x) y(x)

a
a
Z t
y(x) L GL (x, t) d x.
a
200
Buduci da je, prema svojstvu (2) sa strane 193, L GL (x, t) = 0, ovaj posljednji integral
iscezava. Sjetimo se ponovo da slicne izraze dobivamo i za GD , ali s granicama od t do b.
Tako se za (5.43) dobije
it
h
it h
y(t) = GL (x, t) p(x) y (x) + GL (x, t) p(x) y(x)
a
h
ib h
ib
GD (x, t) p(x) y (x) + GD (x, t) p(x) y(x)
t
= GL (t, t) p(t) y (t) + GL (a, t) p(a) y (a) + GL (t, t) p(t) y(t) GL (a, t) p(a) y(a)
GD (b, t) p(b) y (b) + GD (t, t) p(t) y (t) + GD (b, t) p(b) y(b) GD (t, t) p(t) y(t).
Grupirajmo clanove uz p(t), p(a) i p(b)
i
h
G
(t,
t)
y
(t)
+
G
(t,
t)
y(t)
G
(t,
t)
y
(t)
G
(t,
t)
y(t)
y(t) = p(t)
L
D
D
L
h
i
h
i
+ p(a) GL (a, t) y (a) GL (a, t) y(a) p(b) GD (b, t) y (b) GD (b, t) y(b)
|
|
{z
}
{z
}
= 0, b.c. (3) str. 193
= 0, b.c. (3) str. 193
h
i
= p(t) GL (t, t) + GD (t, t) y(t)
|
{z
}
= 1/p(x)
= y(t) ,
cime je u cjelosti dokazana ekvivalencija izmedu integralne jednadzbe i diferencijalne
jednadzbe s prikladnim rubnim uvjetima.
Zadatak: 5.16 Harmonijski oscilator:

Zadana je jednadzba
y (x) + y(x) = 0
koja opisuje titranje zice duzine l ucvrscene na oba kraja, tako da su rubni
uvjeti y(0) = y(l) = 0. Zadatak je konstruirati Greenovu funkciju.
R: Za konstruiranje Greenove funkcije, potrebna su nam rjesenja pripadne
homogene jednadzbe,
L y(x) y (x) = 0.
Da bi rubni uvjeti bili zadovoljeni, jedno rjesenje mora iscezavati u x = 0 a,
a drugo u x = l b. Ocito su ta (nenormirana) rjesenja jednaka
u(x) = x,
v(x) = l x.
201
Pomocu ovih rjesenja vidimo da je determinanta Wronskoga jednaka

u v u v = 1.
Kako iz L y(x) y (x) ocitavamo da je p(x) = 1, to iz Abelove formule
(5.36) nalazimo da je A = 1. Sada mozemo, prema (5.37), napisati Greenovu
funkciju
x (l t) 0 x < t,
G(x, t) =
t (l x) t < x l ,
Za zicu koja titra mora vrijediti (5.42) uz tezinsku funkciju w 1

Z l
y(x) =
G(x, t) w(t) y(t) d t.
0
citatelj ce se lako i sam uvjeriti da je gornja relacija zadovoljena uz poznata

rjesenja
n = n2 2
yn (x) = sin nx,
(primjetimo da u ovom primjeri n oznacava svojstvenu vrijednost, a ne valnu

duzinu).
Greenove funkcije i Diracova delta funkcija:

Jos jedan pristup Greenovoj funkciji moze dodatno razjasniti njezin smisao, posebice
u vezi s fizickim problemima. Pozovimo se jos jednom na Poissonovu jednadzbu, ovoga
puta za tockasti naboj opisan gustocom toc
2 V (~r) =
toc
.
0
Rjesenje gornje jednadzbe pomocu Greenove funkcije je izlozeno u odjeljku ??. Ovdje
cemo obraditi jednodimenzijski analog gornje jednadzbe
L y(x) + f (x)toc = 0.
(5.44)
Ovdje je f (x)toc odnosi na jedinicni tockasti naboj ili tockastu silu. Ona se moze prikazati
na razlicite nacine, od kojih je jedan uobicajen ovaj
, t < x < t + ,
2
f (x)toc =
0
inace .
Integracijom polazne jednadzbe (5.44), dobiva se

Z t+
Z t+
Z t+
1
d x = 1.
L y(x) d x =
f (x)toc d x =
2 t
t
t
202
Buduci da je L samoadjungirani operator (5.32), to je

Z t+
Z t+
Z t+
d
[p(x) y (x)] d x +
L y(x) d x =
q(x) y(x) d x
dx
t
t
t
h
it+ Z t+
= p(x) y (x)
+
q(x) y(x) d x = 1.
t
U granici 0, gornja relacija moze biti zadovoljena samo ako dopustimo da y (x) ima
diskontinuitet u x = t iznosa 1/p, dok je y kontinuirana9 u x = t. No, to su upravo
svojstva (4) i (5) sa strane ... koja su definirala Greenovu funkciju. Primjetimo i da u
granici 0
f (x)toc (x t),
kao sto je to pokazano u odjeljku 6.1. Ako dakle y identificiramo s G, a f (x)toc s delta
funkcijom, jednadzba (5.44) postaje
L G(x, t) = (x t).
To je jednadzba (??) koju smo koristili za racun Greenove funkcije u dvije i tri dimenzije.
Primjetimo i da je gornja jednadzba suglasna s jednadzbom (5.33). Ako na tu jednadzbu
djelujemo operatorom10 Lx
Z b
Lx y(x) = Lx
G(x, t) f (t) d t
a
Z b
Z b
f (x) =
Lx G(x, t) f (t) d t =
(x t) f (t) d t
a
f (x) = f (x),
dobivamo identitet.
9 Kako
su i y i q kontinuirane u x = t, to integral od yq po intervalu od 2 is

cezava, kada is
cezava.
index x, kako bi naglasili na koju varijablu djeluje operator.
10 Stavljamo
Poglavlje 6
Uvod u teoriju raspodjela

Dobar krscanin morao bi se cuvati
matematicara i ostalih koji rade prazna
Opasnost vec postoji
predvidanja.
da su matematicari sklopili ugovor sa
vragom kako bi covjeku zamracili duh i
vezali ga uz pakao.
Aurelije Augustin, rimski pisac, filozof i teolog
U teoriji raspodjela ili, kako se to u matematickoj literaturi jos kaze, teoriji poopcenih
(generaliziranih) funkcija, ne definiraju se funkcija same za sebe, nego se definiraju samo
kroz svoje djelovanje na neke druge obicne ili test-funkcije.
Kao sto ce se pokazati na primjeru delta-funkcije, to djelovanje je definirano integralom
test-funkcije i funkcije raspodjele.
Za opci uvod o funkcijama raspodjele moze posluziti [5] ili neki slican tekst.
6.1
Definicija Diracove delta funkcije
Diracova delta funkcija se se definira kao funkcija cija

je vrijednost jednaka nula svuda, osim u jednoj tocki.
U toj jednoj tocki vrijednost funkcije nije definirana, ali
je ona takva, da je integral Diracove delte funkcije po
podrucju oko te tocke, jednak jedinici. Vizualno je Diracovu delta funkciju moguce predociti kao beskonacno
usku i beskonacno visoku krivulju, pri cemu je povrsina
ispod krivulje konacnog (jedinicnog) iznosa.
Motivacija
U fizici su ceste pojave dobro lokalizirane u vremenu i/ili
prostoru.
Npr. djelovanje sile na cesticu tijekom kratkog vremenskog intervala , prenijeti ce na cesticu kolicinu gibanja
203
Slika 6.1: Paul Adrien Maurice Dirac, (Bristol 8. VIII 1902. Tallahassee 20. X 1984.) engleski teorijski
fizicar.
204
POGLAVLJE 6. TEORIJA RASPODJELA
I jednaku (slika 6.2).

I=
t0 +
F (t) d t.
t0
Geometrijski, I predstavlja povrsinu ispod krivulje sa slike 6.2. U puno prakticnih primjera, tocna ovisnost sile o vremenu nije ni poznata.
Slicna je situacija i kada je sila prostorno usko ogranicena. Slika 6.3 prikazuje ideSlika 6.2: Prikaz vremenske ovisnosti sile.
Slika 6.3: Prikaz prostorne ovisnosti sile.
alizirano i stvarno djelovanje sile na gredu. Velicina f (x) ima znacenje linijske gustoce
sile.
Z
F =
f (x) d x.
Ovi i slicni primjeri ukazuju na potrebu definiranja funkcije koja je razlicita od nule samo
za malo podrucje vrijednosti nezavisne varijable (u granici se to malo podrucje steze u
tocku), a jednaka je nuli za sve ostale vrijednosti nezavisne varijable.
U tom se smislu definira 1 Diracova delta funkcija sa slijedecim svojstvima
x 6= a
0,
(x a) =
(6.1)
+ ,
x = a,
Z
(x a) d x = 1,
(6.2)
Ako se o delta funkciji razmislja kao o funkciji raspodjele vjerojatnosti, tada gornja relacija
predstavlja normiranje vjerojatnosti. Za svaku dobru2 funkciju f (x), iz gornje definicije
slijedi
Z +
Z a
Z a+
Z +
f (x) (x a) d x =
f (x) (x a) d x +
f (x) (x a) d x +
f (x) (x a) d x.
a+
U skladu s definicijom (6.1), u prvom i trecem integralu desne strane gornje jednakosti,
delta funkcija je jednaka nuli, pa su nuli jednaki i cijeli integrali
Z +
Z a+
f (x) (x a) d x =
f (x) (x a) d x.
1 Strogo
2 To
gledano ne definira se delta funkcija, nego se definira integral delta funkcije.

samo zna
ci da funkcija nije nekakav patolo
ski slu
caj: u to
cki x = a nema skok, divergenciju ili sto sli
cno.
6.1. DEFINICIJA DIRACOVE DELTA FUNKCIJE
205
Za proizvoljno mali , funkcija f ima priblizno konstantnu vrijednost u podrucju integracije

Z +
Z a+
f (x) (x a) d x f (a)
(x a) d x.
Prema svojstvu (6.2), integral na desnoj strani je jednak jedinici i tako se konacno, u
granici 0, dobiva
Z +
f (x) (x a) d x = f (a).
(6.3)
Iz jednadzbe (6.3) se vidi da se delta funkciju treba zamisljati kao funkcija s maksimumom u x = a, beskonacne visine i beskonacno uska, tako da je povrsina ispod te krivulje
jednaka jedinici. S obzirom na temeljnu definiciju (6.3), delta funkcija se moze shvatiti
kao jedna funkcija raspodjele.
Problem je u tome sto jedna takva funkcija ne postoji u uobicajenom smislu znacenja
no
rijeci f unkcija. No, temeljno svojstvo delta funkcije, (6.3), se moze izvesti kao granic
ponasanje, n , cijelog niza funkcija koje ce se oznacavati kao n (x).

Z +
lim
f (x) n (x a) d x = f (a).
(6.4)
n
Neke od tih funkcija su:
1
0,
x < a 2n
,
1
<x<a+
n, a 2n
n (x a) =
0,
1
x > a + 2n
,
n
2
2
n (x a) = e n (xa) ,
n (x a) =
1
n
,
2
1 + n (x a)2
sin n(x a)
1
n (x a) =
=
(x a)
2
1
2n
(6.5)
(6.6)
(6.7)
e (xa) t d t.
(6.8)
Iz svih gornjih prikaza se vidi da su n parne funkcije

n (x a) = n (x a).
Pokazimo da niz funkcija (6.5), zadovoljava normiranje (6.2) i svojstvo (6.4). Normiranje

Z +
Z a+1/(2n)
1
1
a
= 1.
n (x a) d x = n
d xn
a+
2n
2n
a1/(2n)
206
Slika 6.4: Prikaz granicne funkcije (6.5) za a = 1.

10

6
n= 1
n= 5
n = 10
n= 1
n= 5
n = 10
(x)
(x)
1
x
0.5
0
-1
1.5
1
x
4
n= 1
n= 5
n = 10
n= 1
n= 5
n = 10
(x)
n
(x)
2
2
1
0
0
-3
-2
-1
1
x
f (x) n (x a) d x = n
-1
a+1/(2n)
a1/(2n)
-5

f (x) d x = teorem o srednjoj vrijednosti

1
1
= n f ()
a+
a
2n
2n
= f (),
pri cemu je

1
1
.
,a+
a
2n
2n

U granici n , gornji se interval steze u tocku

= a,
pa za niz funkcija (6.5) vrijedi
Z
lim
n
f (x) n (x a) d x = f (a).
Pokazimo da niz funkcija (6.6), zadovoljava normiranje (6.2) i svojstvo (6.4)

dovrsiti
10
6.1. DEFINICIJA DIRACOVE DELTA FUNKCIJE
207
dovrsiti
dovrsiti
Primjetimo da, vezano za izraz (6.4), zahtjev normiranja u obliku

Z +
n (x a) d x = 1
(6.9)
je prejak. Dovoljno je zahtijevati

lim
n (x a) d x = 1,
(6.10)
(koji slijedi iz (6.4) za f 1).

Pokazimo da se delta funkcija moze definirati samo kroz limes integrala funkcija n (poput
(6.4)), a ne preko limesa samih funkcija n . Tako je npr. za funkcije (6.5) do (6.8)
0,
x < a 2n
,
x 6= a ,
0,
1
1
< x < a + 2n
. =
n,
a 2n
lim
n
x=a.
0,
1
,
x > a + 2n
x 6= a ,
0,
n n2 (xa)2
lim e
,
=
n

x=a.
lim
0,
x 6= a ,
1
n
=
,
1 + n2 (x a)2
x=a.
x 6= a ,
neodredeno,
sin n(x a)
lim
=
n
(x a)
x=a.
Kod posljednjeg od gornjih limesa treba primjetiti da je

sin n(x a) 1,
za svaki realni argument sinusa.
Veza sa step funkcijom

Promotrimo slijedeci integral
Z
Sn (x a) =
n (y a) d y,
y>a
208
prikazan na slici 6.8. Funkcija Sn je kumulativna funkcija u odnosu na funkciju n (vidjeti

npr [5], odjeljak ....) All higher moments of are zero. In particular, characteristic
function and moment generating function are both equal to one. U granici n , kada
Slika 6.8: Prikaz funkcije Sn (x a) koja u granici n daje step funkciju.
Sn (x a) postaje sve uza, gornji ce integral postati step funkcija
x<a,
0,
lim Sn (x a) = S(x a) =
n
1
xa.
Buduci da step funkcija ima konstantne vrijednosti za x a i za x < a, to je

d S
= 0.
d x x6=0
U samoj tocki x = a, step funkcija ima skok (nije kontinuirana), pa ni derivacija u toj
tocki nije definirana u smislu da limes kojim se definira derivacija funkcije nije definiran
ux=a

d S
= ne postoji.
d x x=0
Uz gornje opservacije i ograde, delta funkcija se moze zamisljati i kao derivacija step
funkcije
(x a) =
6.2
d S(x a)
.
dx
Ra
cunanje s delta funkcijom
derivacija delta funkcije

Pogledajmo sada kako se moze odrediti derivacija delta funkcije. Zapocnimo s nizom n

6.2. RACUNANJE
S DELTA FUNKCIJOM
209
danom relacijom (6.6)

n
2
2
n (x a) = e n (xa) ,
d n (x a)
2n3
2
2
= (x a) e n (xa) .
dx
i prikazanih slikom 6.9. Pogledajmo sada integrale koji sadrze derivaciju funkcije n .
Slika 6.9: Derivacija niza funkcija n zadanih relacijom (6.6), za a = 1 i nekoliko vrijednosti n.
50
(x) / d x
n= 1
n= 5
n = 10
-50
1
x
0.5
1.5
Zadatak je izracunati
Z
f (x)
d n (x a)
dx.
dx
Buduci da smo pretpostavili da je f (x) derivabilna, mozemo provesti parcijalnu itegraciju

i d f (x)
d n (x a)
d h
f (x)
f (x) n (x a)
=
n (x a),
dx
dx
dx
sto izravno vodi na

Z
Z
Z
i
d n (x a)
d f (x)
d h
f (x)
f (x) n (x a) dx
dx =
n (x a) dx
dx
dx
d x
h
i+ Z d f (x)
n (x a) dx.
= f (x) n (x a)
dx
No, n (x a) = 0 kada je x = =
6 a, pa prvi clan desne strane gornjeg izraza iscezava
i, u granici n , preostaje
Z
Z
d n (x a)
d f (x)
lim
dx = lim
n (x a) dx.
f (x)
n
n
dx
dx
210
Ili, simbolicki

Z
Z
d f (x)
d f (x)
d (x a)
.
dx =
(x a) dx =
f (x)
dx
dx
d x x=a
Slicno se racunaju i vise derivacije

Z +
Z +
d n (x a)
d f (x) d n (x a)
d2 n (x a)
d
f (x)
dx
dx =
f (x)
d x2
dx
dx
dx
dx

+ Z +
d n (x a)
d f (x) d n (x a)
=
f (x)
dx
dx
dx
dx
No u tockama x = delta funkcija ima konstantnu vrijednost (jednaku nuli), pa je

zato njezina derivacija jednaka nuli i clan u okrugloj zagradi iscezava. Preostao je samo
clan s prvom derivacijom delta funkcije koji je vec rijesen u prethodnom koraku, pa se
konacno dobiva

Z +
2

d2 (x a)
2 d f (x)
f (x)
.
dx
=
(1)
d x2
d x 2 x=a
Na isti nacin kao gore (parcijalnim integriranjem), moze se racunati treca, cetvrta i
opcenito m-ta derivacija funkcije, s rezultatom

Z +
m
dm (x a)
f (x)
m d
f (x)
,
dx = (1)
d xm
d x n x=a
za m puta derivabilnu funkciju f (x).
delta funkcija slo

zenog argumenta
Pokazimo neka svojstva delta funkcije koja slijede iz (6.3).
(1) Argument delta funkcije je linearna funkcija od x
Z
Z
f (x) (ax + b) d x =
f (x) (ax + b) d x =
y = ax + b, a > 0
.
1
=
a
.
1
=
a
f (y/a b/a) (y) d y =
1
f (b/a).
a
y = ax + b, a < 0
f (y/a b/a) (y) d y
+
Z +
1
1
1
f (y/a b/a) (y) d y =
f (b/a) =
f (b/a).
=
a
a
|a|
Do istog rezultata vodi i jednakost

(ax + b) =
1
(x + b/a).
|a|
(2) Pogledajmo sada slucaj kada je argument funkcije, kvadratna funkcija oblika x2 a2 ,

6.2. RACUNANJE
S DELTA FUNKCIJOM
211
gdje je a konstanta razlicita od nule

Z
f (x) (x2 a2 ) dx,
a = const. 6= 0.
Buduci da se u gornjem izrazu a pojavljuje samo kroz a2 , bez gubitka opcenitosti, mozemo
odabrati da je a > 0
Z
Z 0
Z +
h
i
h
i
h
i
f (x) (x a)(x + a) dx =
f (x) (x a)(x + a) dx +
f (x) (x a)(x + a) dx.
U prvom integralu desne strane, argument funkcije iscezava samo u x = a, pa stoga

mozemo pisati
Z 0
Z 0
Z 0
h
i
h
i
f (x) (x a)(x + a) dx
f (x) (2a)(x + a) dx =
f (x) (2ax 2a2 ) dx.
Na gornji izraz primjenimo rezultat iz tocke (1), uz a 2a i b 2a2 , sto vodi na

2
Z 0
h
i
1
2a
1
=
f
f (a) .
f (x) (x a)(x + a) dx =
| 2a|
2a
|2a|
Slicnim se postupkom dobije i

2
Z +
h
i
1
1
2a
f (x) (x a)(x + a) dx =
=
f
f (a) ,
|2a|
2a
|2a|
0
pa tako konacno mozemo napisati da je
Z
f (a) + f (a)
.
f (x) (x2 a2 ) dx =
|2a|
Na isti rezultat vodi i jednakost

(x2 a2 ) =
(x a) + (x + a)
.
|2a|
Primjetimo da gornji izvod vrijedi samo za a 6= 0.
(3) Neka je sada argument funkcije nekakva opca funkcija g(x) koja ima N izoliranih
nul-tocaka prvog reda
g(xn ) = 0, g (xn ) 6= 0
n = 1, 2, , N.
Nas je zadatak izracunati

Z
h
i
f (x) g(x) dx.
U okolini svake nul-tocke g(x), vrijedi Taylorov razvoj oblika

i
h
g
2
,
+O
(x
x
)
g(x) = g(xn ) +(x xn )
n
| {z }
x xn
| {z }
=0
6= 0
212
uz pretpostavku da je g (xn ) 6= 0. Stoga je i

h
i
h
i
g(x) (x xn ) g (xn ) ,
gdje smo s g (xn ) oznacili derivaciju g u tocki x = xn . No, gornja funkcija je time
postala funkcija s linearnim argumentom, koju smo rijesili u tocki (1): a g (xn ) i
b xn g (xn ).
Z
N Z
h
i
X
f (x) g(x) dx =
xn
n=1
N
X
n=1
xn +
h
i
f (x) g (xn ) x xn g (xn ) dx
1
f
|g (xn )|
xn g (xn )
g (xn )
N
X
n=1
1
f (xn ).
|g (xn )|
S je oznacena proizvoljna pozitivna konstanta koja samo osigurava da podrucje integracije sadrzi nulu funkcije. Isti rezultat kao gore, se dobije i iz jednakosti
N
h
i X
(x xn )
g(x) =
|g (xn )|
n=1
6.3
g(xn ) = 0, g (xn ) 6= 0.
Delta funkcija u vi
sim dimenzijama
ako funkcija ovisi o vise varijabli?

Do sada smo promatrali funkciju jedne varijable. Sto
Npr. (~r ~r0 ) je funkcija tri varijable, jer ~r opisuje polozaj tocke u trodimenzijskom
prostoru. Integral
Z
(~r ~r0 ) d3 r
V
je jednak jedinici ako se tocka ~r0 nalazi u volumenu V , a jednak je nuli, ako je ~r0 izvan tog
volumena. Pretpostavimo nadalje da volumen V obuhvaca sav prostor, tako da je tocka
~r0 uvijek sadrzana u njemu.
U pravokutnom koordinatnom sustavu je d3 r = dx dy dz, pa iz
Z +
Z +
Z +
dx
dy
dz (~r ~r0 ) = 1,
zakljucujemo da isti rezultat daje i umnozak

(~r ~r0 ) = (x x0 ) (y y0 ) (z z0 ) .
Na slican nacin, u sfernom koordinatnom sustavu je

Z +
Z
Z 2
2
r dr
sin d
d (~r ~r0 ) = 1,
0
6.4. REPREZENTACIJE DELTA FUNKCIJE
213
iz cega zakljucujemo da isti rezultat daje i umnozak

(~r ~r0 ) =
(r r0 ) ( 0 )
( 0 ).
r02
sin 0
U cilindricnom koordinatnom sustavu je

Z +
Z 2
Z
d
d
0
(6.11)
dz (~r ~r0 ) = 1,
iz cega slijedi da isti rezultat daje i umnozak

(~r ~r0 ) =
6.4
( 0 )
( 0 ) (z z0 ) .
0
(6.12)
Reprezentacije delta funkcije
u Fourierovog reda
Reprezentacija pomoc
Promotrimo pravokutni puls sirine 2b, simetricno smjesten oko ishodista, relacija (6.5) uz
a=0
0,
L x < 2b1
1
b,
2b1 x + 2b
b (x) =
0,
1
+ 2b
< x +L,
kao sto je to prikazano slikom 6.10 Zbog parnosti b (x) kao funkcije x, moguce ju je razviti
Slika 6.10: Pravokutni puls oko ishodista.
Slika 6.11: Pravokutni puls oko x = x0 .
u Fourierov red u kojemu ce se pojavljivati samo kosinusi. U skladu s relacijom ...., svi
su Sn 0, a
Z +L
Z +L
ny
ny
1
1
f (y/L) cos
b (y/L) cos
dy =
d y.
Cn =
L L
L
L L
L
214
Izravnim se integriranjem dobiva

C0 =
1
,
L
Cn =
2b
n
sin
,
n
2bL
n > 0.
X 2b
n
nx
1
+
sin
cos
.
b (x) =
2L n=1 n
2bL
L
Ranije je pokazano, ..., da u granici b , niz funkcija b (x) tezi prema delta funkciji
+
(x) = lim b (x) =

b
X
1
2b
n
nx
lim
+
sin
cos
.
2L n=1 b n
2bL
L
Za veliki b, razvojem sinusa u red oko nule, dobiva se

(x) =
+
1
nx
1 X
cos
+
.
2L L n=1
L
Primjetimo da je gornji red divergentan (npr. za x = 0).
Primjenimo gornju reprezentaciju delta funkcije na test funkciju f (x)

Z
+L
f (x) (x) d x =
L
+L
+ Z
f (x)
1 X +L
nx
dx+
d x.
f (x) cos
2L
L n=1 L
L
(6.13)
Prema ... je opcenito

+
C0 X
nx
nx
,
f (x) =
+
Cn cos
+ Sn sin
2
L
L
n=1
Cn = ...
Sn = ...
Specijalno, za x = 0 je
+
C0 X
f (0) =
+
Cn .
2
n=1
Usporedbom gornjeg izraza s (6.13), slijedi
Z +L
f (x) (x) d x = f (0).
L
Ukoliko je pravokutni puls centriran oko tocke x = a, kao na slici 6.11, delta funkcija se
6.4. REPREZENTACIJE DELTA FUNKCIJE
215
moze razviti u Fourierov sinusni red (odjeljak ...)

Z x0 + 1
2b
2b
n
nx0
ny
b
dy =
sin
sin
.
sin
Sn =
L x0 2b1
L
n
2bL
L
b (x x0 ) =
+
X
n=1
Sn sin
nx
.
L
U granici b je (razvojem sinusa u Sn po malom argumentu)

+
1 X
nx0
nx
lim b (x x0 ) =
sin
sin
.
b
L n=1
L
L
(6.14)
(provjeriti: 1/L ili 2/L)
Integralna reprezentacija
Integralne preobrazbe poput Fourierovog integrala iz odjeljka ...
Z +
F () =
f (t) e t d t
vode na odgovarajuce integralne reprezentacije Diracove delta funkcije. Npr. krenimo od

izraza ... sa str ...
Z n
sin n(t x)
1
n (t x) =
e (tx) d
=
(t x)
2 n
Prema (6.3) je
f (x) =
=
lim
lim
Z +
f (t) n (t x) d t
Z n
1
f (t)
e (tx) d d t
2 n
dovrsiti
Slijedeci primjer se odnosi na jednu funkciju s dva navedena svojstva.
Laplaceova preobrazba delta funkcije

Promotrimo pravokutni puls oblika 1/ danog relacijom (6.5). Neka puls traje od trenutka t0 > 0 do t0 + i neka je konstanog iznosa 1/ , kao na slici 6.12. U skladu s ...,
216
Slika 6.12: Normirani pravokutni puls izmedu t0 i

t0 + .
Slika 6.13: Normirani pravokutni puls izmedu 0 i .
njegova je Laplaceova preobrazba, dana s

h
i Z t0 + 1

1 st0
L 1/ (t t0 ) =
est d t =
e
1 es .
s
t0
U granici kada vremenski interval iscezava
h
i
h
i
1 es
= est0 .
lim L 1/ (t t0 ) = L (t t0 ) = est0 lim
0
0
s
Tako je dobivena Laplaceova preobrazba delta funkcije
h
i
L (t t0 ) = est0 .
Kada je t0 = 0, slika 6.13,
h
i
L (t) = 1.
Primjetimo takoder i da je
Z
f (t) (t) d t = f (0+ ),
f (t) (t) d t = f (0).
U odjeljku 5.4.1 se pokazuje kako se delta funkcije prikazuje u obliku razvoja po ortogonalnim funkcijama.
6.5
Delta funkcija u primjenama
Harmonijski oscilator
Kao prvi primjer promotrimo jednodimenzijski klasicni harmonijski oscilator s prigusenjem
i vanjskom silom. jednadzba gibanja takvog oscilatora je (vidjeti npr. u [4])
m x + x + K x = f (t),
6.5. DELTA FUNKCIJA U PRIMJENAMA
217
gdje je m masa harmonijskog oscilatora, koeficijent prigusenja, K konstanta vezanja

elasticne sile, a f (t) je vremenski promjenjiva vanjska sila. U ovom se primjeru vanjska
sila zamislja kao kratkotrajni udarac u trenutku t0 . Detaljan opis sile za vrijeme trajanja
tog kratkotrajnog udarca nije poznat, no poznat je ukupan (integralni) ucinak te sile,
opisan momentom sile I
Z t0 +
f (t) d t = I,
= 0+ .
t0
U skladu sa znacenjem delta funkcije, moze se napisati

f (t) I (t t0 )
i gornji integral je zadovoljen.
Sada se polazna jednadzba moze napisati kao
x + 2 x + 02 x =
I
(t t0 ),
m
t0 > 0,
gdje su
2 =
,
m
02 =
K
.
m
Za potpuno odredenje rjesenja gornje jednadzbe, potrebno je definirati i pocetne uvjete:

neka oscilator miruje u ishodistu
x(t) = 0,
x (t) = 0
za svaki
t < t0 .
Kada ne bi bilo vanjske sile, oscilator bi vjecito mirovao u ishodistu (tj. ne bi oscilirao).
Rijesimo gornju jednadzbu primjenom Laplaceove preobrazbe (odjeljak ...)
s2 X(s) + 2 s X(s) + 02 X(s) =
I st0
e
.
m
Laplaceova preobrazba je difrencijanu jednadzbu prevela u algebarsku jednadzbu s rjesenjem

X(s) =
est0
est0
I
I
,
=
m s2 + 2 s + 02
m (s s+ ) (s s )
gdje su
s =
2 02 .
Uz pretpostavku srazmjerno slabog prigusenja,

2 << 02 ,
218
biti ce s kompleksne funkcije
q
s = 02 2 .
Inverznom Laplaceovom preobrazbom (Heavisideov teorem), relacija ..., dolazi se do x(t)

I es+ (tt0 ) es (tt0 )
x(t) =
+
.
m s+ s s s+
Sredivanjem gornjeg izraza dobiva se
x(t) =
i
hq
I e(tt0 )
p
02 2 (t t0 ) .
sin
m 02 2
Mnozenjem gornjeg izraza sa step funkcijom, bit ce uzeti u obzir i pocetni uvjeti (6.15)
i
hq
I e(tt0 )
2
2
p
x(t) =
0 (t t0 ) S(t t0 ),
sin
m 02 2
ili
x(t) =
0,
(tt0 )
I e
m
02 2
sin
hp
t < t0
i
02 2 (t t0 ) ,
t t0 .
Zadatak: 6.1 Rijesite gore izlozeni problem bez koristenja delta funkcije.
R: dovrsiti
Vodravna greda
Kao slijedeci primjer primjene delta funkcije, promotrimo vodoravno polozenu gredu, na
sredinu koje djeluje okomita sila iznosa F0 (slika 6.14). Deformacija grede je opisana
jednadzbom
1
d4 y(x)
=
f (x),
(6.15)
4
dx
EI
u kojoj je E je ..., I je ..., a f (x) je gustoca sile koja djeluje na dijelu grede duljine d x
f (x) = F0 (x L/2),
Z
L/2+
f (x) d x = F0 ,
= 0+ .
L/2
Buduci da je greda fiksirana u svojim rubovima, to je deformacija u rubovim jednaka nuli

y(0) = y(L) = 0.
219
Slika 6.14: Vodoravna greda pod djelovanjem vanjske sile.
Potrazimo rjesenje za y(x) u obliku sinusnog Fourierovog reda

y(x) =
+
X
Sn sin
n=1
nx
L
(6.16)
(primjetimo da gornji zapis osigurava rubne uvjete y(0) = y(L) = 0.) i upotrijebimo
reprezentaciju delta funkcije (6.14) za x0 L/2
(x L/2) =
+
n
nx
2
2 X
sin
sin
=
L n=1
2
L
L
+
X
(1)(n1)/2 sin
n=1,3,5,
nx
.
L
Uvrstavanjem gornjih izraza u jednadzbu deformacije grede (6.15), dobiva se

+
X
n=1
Sn
n 4
L
2F0
nx
=
sin
L
EIL
+
X
(1)(n1)/2 sin
n=1,3,5,
nx
L
Zbog ortonormiranosti trigonometrijskih funkcija, usporedbom clanova uz iste sinusne

funkcije, dobiva se
0,
n = 0, 2, 4, , 2k
4
Sn =
2F0
L
(1)(n1)/2 ,
n = 1, 3, 5, , 2k + 1,
EIL n
Uvrstavanjen gornjih koeficijenata u razvoj (6.16) za y(x), dobiva se izraz za deformaciju

grede
2F0 L3
y(x) =
EI 4
+
X
n=1,3,5,
nx
(1)(n1)/2
sin
.
4
n
L
220
Gornje je rjesenje osobito jednostavno ako se zeli naci deformacija u sredini grede
nx
L
= (1)(n1)/2 ,
sin
x=

2
L x=L/2
iz cega slijedi
2F0 L3
y(x) =
EI 4
+
X
n=1,3,5,
2F0 L3
1
=
n4
EI 4

1
1
1+ 4 + 4 + .
3
5
Primjer: 6.1 Do predodzbe o Diracovoj delta funkciji se moze doci i na slijedeci nacin:
pretpostavimo da je |~r ~r | =
6 0 i izracunajmo 2 |~r ~r |1 koristeci koordinate pravokutnog koordinatnog sustava
2
h
i1/2
1
2
2
2
2
2
2
(x
x
)
+
(y
y
)
+
(z
z
)
=
+
+
|~r ~r |
x2 y 2 z 2
=
(x x )
i3/2
h
x
(x x )2 + (y y )2 + (z z )2
(y y )
i3/2
h
y
(x x )2 + (y y )2 + (z z )2
(z z )
i3/2
h
z
(x x )2 + (y y )2 + (z z )2
3(x x )2 |~r ~r |2 3(y y )2 |~r ~r |2 3(z z )2 |~r ~r |2

=
+
+
|~r ~r |5
|~r ~r |5
|~r ~r |5
= 0.
Zakljucujemo da je
2
1
=0
|~r ~r |
ako ukljucimo i tocku ~r = ~r ? U toj tocki ne mozemo racunati

uvijek kada je ~r 6= ~r . Sto
2
1
|~r ~r | , ali mozemo, primjenom Gaussova teorema,
I
Z
~ 3
~ dS
~,
A d r =
A
S(V )
izracunati volumni integral tog izraza. Za
~
A
1
1
=
r
,
|~r ~r |
|~r ~r |2
Gaussov teorem daje

Z
I
1
r
2
r
(~r
~r
)2 d = 4
|~
r
~
r
|
|~
r
~
r
|
V
S(V )
gdje je povrsinski integral provedena po kugli polumjera |~r ~r | sa sredi
stem u ~r .
Iz ovoga zakljucujemo da iako |~r ~r |1 nije definirano u tocki ~r = ~r , ipak volumni
integral od 2 |~r ~r |1 ima konacnu vrijednost kada se integracija provode po podrucju
koje sadrzi tocku ~r = ~r . To nas navodi da za 2 |~r ~r |1 napisemo
2
1
= 4 (~r ~r ) = 4 (x x ) (y y ) (z z ),
|~r ~r |
gdje je s (~r ~r ) oznacena trodimenzijska Diracova delta funkcija.
221
222
Poglavlje 7
Specijalne funkcije
7.1
Gama funkcija (faktorijeli)
Gama funkcija se pojavljuje u fizickim problemima vezanim za normiranje kulonskih valnih funkcija, racunanje vjerojatnosti u statistickoj fizici (Maxwell-Boltzmannova raspodjela po energijama) ili slicnim problemima. Povrh toga, gama funkcija se koristi pri
definiciji i analizi svojstava drugih funkcija, takoder vezanih za fiziku.
7.1.1
Definicija i osnovna svojstva
U literaturi se navode tri definicije gama funkcije. Navest cemo ih i pokazati njihovu
medusobnu ekvivalentnost.
ni red (Euler)
Beskonac
Eulerova definicija gama funkcije je
(z) lim
1 2 3n
nz ,
z(z + 1)(z + 2) (z + n)
z 6= 0, 1, 2,
(7.1)
Ova je definicija korisna za razvoj Weierstrassovog oblika za gama funkciju u obliku beskonacnog umnoska (7.9), kao i za dobivanje derivacije od ln u odjeljku 7.1.2. Sa z je
oznacen opcenito kompleksan broj. Zamjenom z sa z + 1, gornja definicija daje
1 2 3n
nz+1
n (z + 1)(z + 2) (z + 1 + n)
1 2 3n
nz
nz
= lim
n z + 1 + n z(z + 1)(z + 2) (z + n)
nz
1 2 3n
= lim
lim
nz
n z + 1 + n n z(z + 1)(z + 2) (z + n)
= z (z).
(z + 1) =
lim
(7.2)
Tako je dobivena osnovna funkcijska relacija za gama funkciju

(z + 1) = z (z).
223
(7.3)
224
POGLAVLJE 7. SPECIJALNE FUNKCIJE
Gama funkcija je jedna od malog broja funkcija matematicke fizike, koja ne zadovoljava
niti hipergeometrijsku, niti konfluentnu hipergeometrijsku jednadzbu (odjeljak 7.8).
Iz definicije gama funkcije slijedi
(1) = lim
1 2 3
n
1 2
3
n (n + 1)
n = lim
n
= 1.
n+1
Primjenom svojstva (7.2), za prirodni broj z = n se dobiva funkcija faktorijela

(2) = 1,
(3) = 2,
(4) = 3 2,
..
.
(n) = 1 2 3 (n 1) = (n 1) !
Odredeni integral (Euler)

I slijedeca definicija gama funkcije potjece od Eulera
Z +
(z)
tz1 et d t,
0
z > 0.
(7.4)
(7.5)
Navedeno ogranicenje na z je nuzno da bi se izbjegla divergencija integrala.

Osnovna rekurzija (7.3) se pokazuje tako da se (7.5) parcijalno integrira
Z +
(z + 1) =
et tz d t,
0
= z

d t z
t z1
d t,
e t
ze t
dt
et tz1 d t
= z (z).

et tz 0
| {z }
=0
U literaturi se gama funkcija pojavljuje i u obliku drukcijih integrala koji se iz (7.5) izvode
zamjenom varijable.
Uvede li se u integral (7.5) nova varijabla x2 = t, slijedi
Z +
2
(z) =
ex x2(z1) 2 x d x
0
Z +
2
= 2
et t2z1 d t,
0
z > 0.
(7.6)
7.1. GAMA FUNKCIJA (FAKTORIJELI)
225
Kada je z = 1/2, jednadzba (7.6) je upravo integral Gaussova oblika, pa se dobiva
(1/2) = .
pomocu (7.2), tada slijedi
1
,
2
3
,
(5/2) =
4
..
.
(3/2) =
Uvede li se u integral (7.5) nova varijabla x = et , slijedi

z1
Z 1
dx
1
(z) =
x ln
,
x
x
0
z1
Z 1
1
d t,
=
ln
t
0
z > 0.
(7.7)
Pokazimo ekvivalentnost definicija (7.1) i (7.5). Definirajmo funkciju dvije varijable

n
Z n
t
F (z, n) =
1
tz1 d t,
z > 0,
n
0
za prirodni broj n. Buduci da je
lim
t
1
n
n
et ,
to je i
lim F (z, n) = F (z, ) =
et tz1 d t (z),
a to je upravo definicija (7.5). Vratimo se izrazu za F (z, n) i umjesto t uvedimo novu

varijablu u = t/n. Tada je
Z 1
z
F (z, n) = n
(1 u)n uz1 d u.
(7.8)
0
Parcijalnom integracijom, pomocu

i
d h
n z
(1 u) u = n(1 u)n1 uz + (1 u)n uz1,
du
dobiva se
i1 n Z 1
1h
F (z, n)
n z
(1 u) u +
=
(1 u)n1 uz d u.
0
nz
z
z 0
Uglata zagrada je jednaka nuli, a u drugom clanu desne strane prepoznajemo (7.8), u
226
kojemu je zamjenjeno
n n 1,
z z + 1.
To znaci da ce ponovna parcijalna integarcija tog integrala dati opet gornji izraz uz vec
spomenute zamjene
Z 1
n n1
F (z, n)
(1 u)n2 uz+1 d u.
=
nz
z z+1 0
Ovaj se postupak nastavlja sve do
n n1
1
F (z, n)
=
z
n
z z+1
z+n1
uz+n1 d u.
No, preostali integral je jednostavno jednak 1/(z + n), sto daje

lim F (z, n) = F (z, ) = lim
1 2 3n
nz ,
z(z + 1)(z + 2) (z + n)
a to je upravo definicija (7.1).
ni umno
Beskonac
zak (Weierstrass)
Treca definicija, koja potjece od Weierstrassa, je ova

Y
z z/n
1
z
1+
e
.
ze
(z)
n
n=1
Konstanta = 0.577216 . . . se zove Euler-Mascheronijeva konstanta.

Gornji se oblik moze dobiti iz (7.1), slijedecim postupkom:
1 2 3n
nz
n z(z + 1)(z + 2) (z + n)

1
z+n
1 z+1 z+2
nz
= lim
n z
1
2
n
n
1 Y
z 1 z
= lim
1+
n.
n z
m
m=1
(z) =
lim
Inverz gornjeg izraza je

n
Y
1
z
= z lim nz
1+
n
(z)
m
m=1
n
Y
z
z ln n
.
= z lim e
1+
n
m
m=1
(7.9)
227
Gornji se izraz ne mijenja, ako ga podijelimo i pomnozimo s

Y

n
1
1 1
z =
ez/m .
exp 1 + + + +
2 3
n
m=1
1
= z lim exp
n
(z)

n
Y
1 1
1
z z/m
e
.
1 + + + + ln n z lim
1+
n
2 3
n
m
m=1
Kao sto je poznato, prvi od gornjih limesa definira Euler-Mascheronijevu konstantu, pa

je time upravo dobiven izraz (7.9). Pomocu gornjeg izraza se takoder pokazuje i da je
(z) (1 z) =
.
sin z
(7.10)
Iz ove se definicije gama funkcije odmah vidi da ona ima jednostavne polove u tockama
u kojima je
1+
z
= 0,
n
n = 0, 1, 2, ,
dakle, polovi su na negativnom dijelu realne osi: z = 0, 1, 2, . To ujedno znaci i da

nema polova za druge konacne vrijednosti z. kompleksnoj ravnini z. Ovo se takoder
moze vidjeti i iz (7.10), buduci da sin z nije nikada jednako nuli van realne osi.
Teorija vjerojatnosti
Gama funkcija se pojavljuje i u teoriji vjerojatnosti1 kao gama raspodjela. Gustoca
vjerojatnosti gama raspodjele je dana sa
1 x/
x
e
x > 0,
()
(x) =
0,
x0.
Konstanta [ ()]1 je odabrana tako da ukupna (prointegrirana) vjerojatnost bude
jednaka jedan.
ka fizika
Statistic
Zamjenom x E (gdje je E kineticka energija), 3/2 i kB T (gdje je kB Boltzmannova konstanta, a T apsolutna temperatura), gama raspodjela se naziva MaxwellBoltzmannova raspodjela
E 1/2 eE/kB T
E > 0,
3/2 (3/2)
(k
T
)
B
M B (E) =
0,
E0.
1 Vidjeti
npr. u [5], odjeljak ...
228
avanje faktorijelima
Oznac
U skladu s pojmom faktorijela, (7.5) se moze napisati i kao
Z +
(z + 1) =
et tz d t = z !
z > 1
(7.11)
i na taj nacin definirati z ! za kompleksni z. Tada je

(z) = (z 1) !.
(7.12)
Za z = n, prirodan broj, iz (7.4) je

z ! = n ! = 1 2 n.
Iz (7.2) vidimo da je
(z 1) ! =
z!
z
(7.13)
Iz cega, za z = 1 slijedi
0! =
1!
= 1.
1
Ako odaberemo z = 0, (7.13) daje

(1) ! =
0!
1
= = .
0
0
Odabir z = 1, opet preko (7.13), vodi na

(2) ! =
(1) !
=
= .
1
1
Itd., za svaki negativni cijeli broj n < 0 je

n! =
n = 1, 2, 3, .
(7.14)
Iz (7.12) je (1 z) = (z) !, pa je (7.10)
sin z
(z 1) ! (z) ! =
sin z
z
z ! (z) ! =
.
sin z
(z) (1 z) =
Ogranicimo li se na realne vrijednosti z x, funkcija x ! je prikazana na slici 7.1. Krivulja

ima minimum
x ! = (1.46163 . . .) ! = 0.88560 . . .
avanje dvostrukim faktorijelima

Oznac
229
Slika 7.1: Prikaz gama funkcije (z) = (z 1) ! za realne vrijednosti z x.
U nekim fizickim problemima (npr. u vezi s Legendreovim polinomima) pojavljuju se

umnosci ili samo parnih ili samo neparnih prirodnih brojeva. Uobicajeno je takve umnoske
oznacavati znakom dvostrukog faktorijela
1 3 5 (2n + 1) = (2n + 1) ! !,
2 4 6 (2n) = (2n) ! !.
Jednostavno je uspostaviti vezu s obicnim faktorijelima:
(2n + 1) ! = (2n + 1) ! ! (2n) ! !,
(2n) ! ! = 2n n !,
Integralni prikaz
dovrsiti
(2n + 1) ! ! =
(2n + 1) !
.
2n n !
230
Zadatak: 7.1 (a) Pokazite da je

1
1
+n
n = (1)n .
2
2
(b) Izrazite odvojeno (1/2 + n) i (1/2 n) u terminima i dvostrukih faktorijela.
R:
(1/2) =
1
1
(3/2) = [(z + 1) = z(z)] = (1/2) =
,
2
2
(5/2) =
3 1
,
22
(7/2) =
5 3 1
,
222
..
.
(1/2 + n) =
(2n 1)!!
1 3 5 (2n 1)
=
.
n
2
2n
Za negativne argumente
1
(1/2) = (1/2)
2
(1/2) = 2 ,
3
(1/2) = (3/2)
2
(3/2) =
(5/2) =
1 1 1
5
2
3
2
1
2
..
.
(1/2 n) =
(1)n
135(2n1)
2n
(1)n 2n
.
(2n 1)!!
Iz gornja dva rezultata slijedi

(1/2 + n) (1/2 n) = .
1 1
3
2
1
2
231
7.1.2
Digama i poligama funkcije
7.1.3
Stirlingovi redovi
7.1.4
Beta funkcija
Vezano za gama funkciju, uvodi se i beta funkcija2

Z 1
(m, n) =
xm1 (1 x)n1 d x.
(7.15)
Osim gornjeg izraza, koristi se i trigonometrijski zapis do kojega se dolazi zamjenom

varijabli sa x na , pri cemu je
x = cos2
(m, n) = 2
/2
(cos )2m1 (sin )2n1 d .
(7.16)
Iz gornjeg se izraza vidi da je
(1/2, 1/2) = 2
/2
d = .
Prijelazom na varijablu t, dobiva se gama funkcija u ekvivalentnom obliku

x = t2 ,
sto vodi na
(n) = 2
dx = 2tdt,
+
t2n1 et d t.
(7.17)
Povezimo sada gama funkciju, u obliku (7.17), s beta funkcijom.

Z +
Z +
2
2n1 x2
(n) (m) = 4
x
e
dx
y 2m1 ey d y
0
Z0 +
Z +
2
2
= 4
dx
d y x2n1 y 2m1 ex y .
0
Prijedemo li sa pravokutnih (x, y), na polarne (, ) koordinate

x = cos ,
y = sin ,
dx dy = d d,
prethodni integral postaje

Z /2
Z +
2
(n) (m) = 4
d
d (cos )2n1 (sin )2m1 2n+2m1 e
0
" 0Z
# Z

/2
+
2n1
2m1
2(n+m)1 2
= 2
(cos )
(sin )
d
2
e
d ,
0
2 Beta
funkcija se naziva i Eulerov integral prve vrste.
232
(gdje smo uzeli u obzir da se integrira samo po prvom kvadrantu). Usporedi li se gornji
izraz sa definicijama funkcija gama (7.17) i beta (7.16), lako se vidi da vrijedi relacija
(n) (m) = (m, n) (m + n),
tj,
(m, n) =
(n) (m)
.
(m + n)
Pomocu gornje relacije se dobiva vrijednost (1/2). Naime, za m = n= 1/2, a znajuci da

je (1/2, 1/2) = , (1) = 1, iz gornje relacije slijedi da je (1/2) = , ili u integralnom
obliku
Z +
2
(1/2) = 2
ex dx = .
0
Gornji rezultat i rekurzija (7.2), daju ponovo

(3/2) =
7.1.5
1
,
2
(5/2) =
3
,
4
(7/2) =
15
,
8
Nepotpune gama funkcije i s njima povezane funkcije
Pored gama funkcije definirane izrazom (7.5) (koja se zove jos i potpuna gama funkcija),
definiraju se i nepotpune gama funkcije s varijabilnim granicama integracije
Z x
(a, x) =
et ta1 d t
(7.18)
0
i
(a, x) =
et ta1 d t.
(7.19)
U skladu s definicijom gama funkcije (7.5), jasno je da vrijedi

(a, x) + (a, x) = (a).
(7.20)
Ako je a prirodan broj, a n, tada se gornji integrali mogu egzaktno izracunati parcijalnom integracijom
d t n1
et tn1 = (n 1) et tn2
e t
dt
Z
Z
Z
d t n1
t n1
t n2
dt
e t
(n, x) =
e t
d t = (n 1)
e t
dt
dt
x
x
x
Z

= (n 1)
et tn2 d t et tn1
x
Zx
= (n 1)
et tn2 d t + ex xn1 .
x
233
Ponovnom parcijalnom integracijom, u drugom i trecem koraku se dobiva

Z
(n, x) = (n 1) (n 2)
et tn3 d t + (n 1) ex xn2 + ex xn1
x
Z
= (n 1) (n 2) (n 3)
et tn4 d t
x
+ (n 1) (n 2) ex xn3 + (n 1) ex xn2 + ex xn1 ,
i opcenito u k-tom koraku

(n, x) = (n 1) (n 2) (n k)
et tnk1 d t
+ (n 1) (n 2) (n k + 1) ex xnk
+ (n 1) (n 2) (n k + 2) ex xnk+1
..
.
+
1 ex xn1 .
Posljednji je korak onaj za koji je k = n 1, i tada je
(n 1) ! x (n 1) ! x
(n 1) ! x 2
(n 1) ! x n1
e +
e x+
e x ++
e x
0!
1!
2!
(n 1) !
n1
X
xs
x
n = 1, 2, 3, .
(7.21)
= (n 1) ! e
s!
s=0
(n, x) =
Prema (7.20), tada je i

"
(n, x) = (n 1) ! (n, x) = (n 1) ! 1 ex
#
n1
X
xs
.
s
!
s=0
(7.22)
Za necjelobrojni a i male vrijednosti x, postoje asimptotski razvoji za (a, x) i (x, x),

opisani u poglavljima ?? i ??:
a
(a, x) = x
(1)n
n=0
a1
(a, x) = x
= xa1 ex
n=0
X
n=0
xn
,
(a + n) n !
(a 1) !
1
(a 1 n) ! xn
(1)n
(7.23)
(n a) ! 1
.
(a) ! xn
Nepotpune gama funkcije se mogu prilicno elegantno izraziti i u terminima konfluentne

hipergeometrijske funkcije iz odjeljka 7.8.
234
Eksponencijalni integral
dovrsiti
Zadatak: 7.2 Zemljino gravitacijsko polje

Primje
R:
Svi zn
7.2
7.2.1
Besselove funkcije
Besselove funkcije prve vrste J (x)
Funkcija izvodnica za Besselove funkcije cjelobrojnog reda

Iako se Besselove funkcije prirodno pojavljuju kao rjesenja diferencijalnih jednadzba,
instruktivno je i uobicajeno uvesti ih na sasvim drukciji nacin: preko funkcije izvodnice.
Prednost ovog pristupa je u tome sto je usredotocen na same funkcije, a ne na difrencijalne
jednadzbe koje funkcije zadovoljavaju. Uvedimo funkciju dvije varijable
g(x, t) = e(x/2)(t1/t) .
(7.24)
Razvojem u Laurentov red (odjeljak 2.5) dobiva se

g(x, t) = e(x/2)(t1/t) =
+
X
Jn (x) tn .
(7.25)
n=
Koeficijenti uz tn definiraju Jn (x), Besselovu funkciju prve vrste cjelobrojnog reda n.

Razvojem eksponencijalne funkcije, dobiva se umnozak dva Maclaurinova reda u varijablama xt/2 i x/(2t)
xt/2
g(x, t) = e
x/(2t)

X
x r tr
=
2
r!
r=0
X
s=0
x s ts
(1)
.
2
s!
s
Tablica ?? prikazuje (r s)-tu potenciju od t za sve moguce vrijednosti r i s.

r=s
Kada je r = s, tada je potencija t jednaka nuli

x s ts
X
x s ts
(1)s
2 s!
2
s!
s=0

X
x 2s (1)s
t0 J0 (x),
t
2
s
!s
!
s=0
0
7.2. BESSELOVE FUNKCIJE
235
rs
s=0
s=1
s=2
s=3
s=
r=0
-1
-2
-3
r=1
-1
-2
r=2
-1
r=3
..
.
r=
gdje je

X
x 2s (1)s
J0 (x) =
2
s! s!
s=0
Besselova funkcija prve vrste nultog reda.

r =s+1
Neka je sada r = s + 1. Ovaj uvjet eliminira zbroj po r, pa preostaje

x s ts
X
x s+1 ts+1
s
(1)
2
(s + 1) !
2
s!
s=0
t1

X
x 2s+1 (1)s
= t1 J1 (x),
2
(s
+
1)
!
s
!
s=0
gdje je

X
x 2s+1 (1)s
J1 (x) =
2
(s + 1) ! s !
s=0
Besselova funkcija prve vrste prvog reda.

r =s+2
Neka je sada r = s + 2. Opet ovaj uvjet eliminira zbroj po r, pa preostaje

x s ts
X
x s+2 ts+2
(1)s
2
(s + 2) !
2
s!
s=0

X
x 2s+2 (1)s
= t2 J2 (x),
t
2
(s
+
2)
!
s
!
s=0
2
236
gdje je

X
x 2s+2 (1)s
J2 (x) =
2
(s + 2) ! s !
s=0
Besselova funkcija prve vrste drugog reda. Nastavi li se gornji postupak, dobit ce se

X
x 2s (1)s
,
=
2
s! s!
s=0

X
x 2s+1 (1)s
=
,
2
(s
+
1)
!
s
!
s=0

X
x 2s+2 (1)s
=
,
2
(s + 2) ! s !
s=0
..
.

X
x 2s+n (1)s
,
=
2
(s
+
n)
!
s
!
s=0
J0 (x)
J1 (x)
J2 (x)
Jn (x)
n = 0, 1, 2,
(7.26)
xn+2
xn
+ .
2n n ! 2n+2 (n + 1) !
Prvih nekoliko clanova su dobra aproksimacija za male vrijednosti x. Ova je funkcija

prikazana slikom 7.2: funkcija oscilira (ali nije periodicna, osim u granici x ), a
amplituda joj opada priblizno kao x1/2 za veliki x.
Slicno se mogu dobiti i Besselove funkcije negativnog cjelobrojnog reda.

r =s1
Neka je r = s 1

x s ts
X
x s1 ts1
(1)s
2
(s 1) !
2
s!
s=0

X
x 2s1 (1)s
= t1 J1 (x),
2
(s
1)
!
s
!
s=0
gdje je

X
x 2s1 (1)s
J1 (x) =
2
(s 1) ! s !
s=0
Besselova funkcija prve vrste minus prvog reda.

r =s2
Neka je sada r = s 2

x s ts
X
x s2 ts2
(1)s
2
(s 2) !
2
s!
s=0
237
Slika 7.2: Prikaz Besselove funkcije prve vrste i pozitivnog cjelobrojnog reda Jn (x) za n = 0, 1, 2.

X
x 2s2 (1)s
= t2 J2 (x),
2
(s 2) ! s !
s=0
gdje je
J2 (x) =

X
x 2s2 (1)s
2
(s 2) ! s !
s=0
Besselova funkcija prve vrste minus drugog reda. Nastavi li se gornji postupak, dobit ce
se

X
x 2s1 (1)s
J1 (x) =
,
2
(s 1) ! s !
s=0

X
x 2s2 (1)s
,
J2 (x) =
2
(s 2) ! s !
s=0
..
.

X
x 2sn (1)s
Jn (x) =
.
(7.27)
2
(s n) ! s !
s=0
238
an za sve s =
Buduci da je, prema (7.14), nazivnik gornjeg izraza beskonac
0, 1, 2, , (n 1), to gornji red zapravo zapocinje s s = n.

X
x 2sn (1)s
,
Jn (x) =
2
(s n) ! s !
s=n
n = 1, 2, 3, .
Zamjenimo varijablu s sa m, gdje je

s = n + m .
0

X
x 2sn (1)s
Jn (x) =
2
(s n) ! s !
s=n

X
(1)n+m
x 2(n+m)n
=
2
(n + m n) ! (n + m) !
m=0

X
x 2m+n (1)n+m
=
.
2
(n
+
m)
!
m
!
m=0
Ako sada nijemu varijablu m preimenujemo natrag u s

X
x 2s+n (1)n+s
Jn (x) =
= (7.26) = (1)n Jn (x).
2
(n
+
s)
!
s
!
s=0
Jn (x) = (1)n Jn (x).
(7.28)
Rekurzijske relacije
Rekurzije za Besselove funkcije i njihove derivacije, se mogu dobiti iz funkcije izvodnice.
Derivirajmo parcijalno funkciju izvodnicu (7.25) po varijabli t

1
x
1 + 2 e(x/2)(t1/t) ,
2
t
g(x, t) =
P+
n1
.
n= nJn (x)t
Izjednacimo ova dva izraza, koristeci ponovo (7.25)
+
X
n=

x
1
1 + 2 e(x/2)(t1/t) =
2
t

X
+
1
x
1+ 2
Jn (x)tn =
2
t
n=
n
Jn (x)t +
+
X
n=
n2
Jn (x)t
+
X
nJn (x)tn1
n=
+
X
nJn (x)tn1
n=
+
2 X
nJn (x)tn1 .
=
x n=
239
Uvedimo nove varijable zbrajanja tako da sve potencije t budu iste

+
X
Jm (x)tm +
m=
+
X
2
x
Jm+2 (x)tm =
m=
+
X
+
X
(m + 1)Jm+1 (x)tm ,
m=

2(m + 1)
Jm (x) + Jm+2 (x)
Jm+1 (x) = 0.
x
m=
Kao sto znamo iz odjeljka 5.3 i zadatka 5.9, potencije cine nezavisan skup, pa gornja
relacija moze biti zadovoljena samo ako je svaka od zagrada zasebno jednaka nuli
Jm (x) + Jm+2 (x) =
2(m + 1)
Jm+1 (x).
x
To je trazena rekurzija. Uvodenjem n = m + 1, ona se moze zapisati u uobicajenom

(simetricnijem) obliku
2n
Jn (x).
(7.29)
Jn1 (x) + Jn+1 (x) =
x
Npr. za poznate J0 i J1 , moze se gornjom relacijom naci J2 , itd.
Potrazimo sada rekurziju za derivacije Jn (x). Ponovo krecemo od (7.25), ali sada
parcijalno deriviramo po varijabli x

1
1
t
e(x/2)(t1/t) ,
2
t
g(x, t) =
P+
n
.
n= Jn (x)t
I dalje postupamo kao gore: izjednacimo ova dva izraza, koristeci opet (7.25)
+
X

1
1
t
e(x/2)(t1/t) =
2
t

X
+
1
1
t
Jn (x)tn =
2
t n=
n+1
Jn (x)t
n=
+
X
n1
Jn (x)t
+
X
n=
+
X
Jn (x)tn
n=
= 2
n=
Jn (x)tn
+
X
Jn (x)tn .
n=
Na lijevoj strani zamjenimo indeks n + 1 = m i n 1 = m

+
X
m=
Jm1 (x)tm
+
X
m=
+
X
m=
Jm+1 (x)tm = 2
+
X
Jm (x)tm
m=
h
i
tm Jm1 (x) Jm+1 (x) 2 Jm (x) = 0.
240
Ponovo primjecujemo da su potencije linearno nezavisan skup, pa je gornji zbroj jednak

nuli, samo ako je svaka zagrada jednaka nuli, a to je upravo trazena rekurzija
Jm1 (x) Jm+1 (x) = 2 Jm (x),
(7.30)
derivacija funkcije je izra

zena preko nederiviranih funkcija. Promotrimo
posebni slucaj gornje rekurzije kada je n = 0
J1 (x) J1 (x) = 2 J0 (x).
No, J1 (x) i J1 (x) su, preko (7.28), povezani relacijom J1 (x) = J1 (x), sto gornji izraz
prevodi u
J0 (x) = J1 (x).
Izvedimo jos dva izraza koji ce nam trebati kasnije. Zbrajanjem rekurzija (7.29) i (7.30)
i djeljenjem rezultata s 2, dobiva se
Jn1 (x) =
n
Jn (x) + Jn (x).
x
(7.31)
Pomnozimo gornji izraz s x n

x n Jn1 (x) = n x n1 Jn (x) + x n Jn (x)
i
d h n
=
x Jn (x) .
dx
Tako smo dobili prvu od trazenih relacija

i
d h n
x Jn (x) = x n Jn1 (x).
dx
(7.32)
Oduzimanjem rekurzija (7.29) i (7.30) i djeljenjem rezultata s 2, dobiva se

Jn+1 (x) =
n
Jn (x) Jn (x).
x
(7.33)
Pomnozimo gornji izraz s x n

x n Jn+1 (x) = n x n1 Jn (x) + x n Jn (x)
i
d h n
x Jn (x) .
=
dx
Tako smo dobili i drugu od trazenih relacija

i
d h n
x Jn (x) = x n Jn+1 (x).
dx
(7.34)
Besselova diferencijalna jednad

zba
Razmotrimo skup funkcija J (x) koji zadovoljava rekurzije (7.29) i (7.30), ali indeks nije
nuzno cjelobrojan i funkcija J (x) nije nuzno dana redovima (7.26) i (7.27). Uz zamjenu
241
n , jednadzba (7.31) postaje

J1 (x) =
J (x) + J (x)
x
x J (x) = x J1 (x) J (x).
(7.35)
Iz ove dvije jednadzbe zelimo dobiti jednu jednadzbu u kojoj ce se pojavljivati samo
funkcije s istim indeksom . Cijena koju cemo za to platiti jeste da cemo umjesto dvije
diferencijalne jednadzbe prvog reda dobiti difrencijalnu jednadzbu drugog reda.
Derivacija po x jednadzbe (7.35) je
J (x) + x J (x) = J1 (x) + x J1

(x) J (x).
x J (x) + ( + 1) J (x) x J1
(x) J1 (x) = 0.
(7.36)
Pomnozi li se (7.35) s , a (7.36) s x i zatim se zbroje te dvije jednadzbe, dobiva se
x 2 J (x) + x J (x) x 2 J1
(x) 2 J (x) + x ( 1) J1 (x) = 0.
(7.37)
Zelimo
dobiti jednadzbu u kojoj ce se pojavljivati samo funkcije istog indeksa i zato
u gornjoj jednadzbi treba eliminirati funkcije s indeksom 1. To se postize ovako:
napisimo (7.33) uz zamjenu n 1
1
J1 (x) J1
(x)
x
x J (x) = ( 1) J1 (x) x J1
(x)
J (x) =
x 2 J (x) = x ( 1) J1 (x) x 2 J1
(x)
. Rezultat je Besselova jednad

zba
i iskoristimo ju da iz (7.37) uklonimo J1 i J1
x 2 J (x) + x J (x) + (x 2 2 ) J (x) = 0.
(7.38)
Dakle sve funkcije J koje zadovoljavaju rekurzije (7.29), (7.30), (7.32), (7.33) i (7.34),
zadovoljavaju i Besselovu jednadzbu. Kao poseban slucaj, pokazali smo da funkcija Jn (x)
definirana funkcijom izvodnicom (7.24) zadovoljava i Besselovu jednadzbu.
Uobicajeno je umjesto varijable x koristiti varijablu k , gdje je k konstanta

d
J (k ) = k J (k ),
d
d2
d
J (k ) =
k J (k ) = k 2 J (k ),
2
d
d
2
1 d2
2 d
J
(k
)
=
J (k ).
x 2 J (x) = (k ) 2 2
k d 2
d 2
242
Time Besselova jednadzba postaje
i
h
d
d2
2
2
J (k ) = 0.
J
(k
)
+
J
(k
)
+
(k
)
d 2
d
(7.39)
Integralni prikaz
dovrsiti
Zadatak: 7.3 Fraunhofferov ogib na kruznoj pukotini:
Primje
R: Svi zn
Zadatak: 7.4 Cilindricna rezonantna supljina:
Primje
R: Svi zn
Alternativni pristupi
dovrsiti
Besselove funkcije necjelobrojnog reda

dovrsiti
7.2.2
Ortogonalnost
Ako Besselovu diferencijalnu jednadzbu (7.39), podjelimo s , primjecujemo da ona postaje samoadjungirana
h
d
2i
d2
2
J ( m ) = 0
J
(
)
+
J
(
)
+
m
m
d 2
d

h
d
d
2i
J ( m ) = 0.
J ( m ) + 2 m
d
d
Zbog toga, u skladu sa Sturm-Liouvilleovom teorijom iz odjeljka 5.2, ocekujemo da rjesenja

ove jednadzbe budu ortogonalna, ukoliko zadovoljavaju odgovarajuce rubne uvjete. Da
bi se na prikladan nacin vodilo racuna o rubnim uvjetima, umjesto (0, ) granice za
radijalnu varijablu , uvodimo granicu (0, a) i mijenjamo konstantu m m /a

h 2
d
d
2i
J ( m /a) = 0.
(7.40)
J ( m /a) + m2
d
d
a
243
Ako umjesto parametra m uvedemo parametar n , vidimo da J ( n /a) zadovoljava

jednadzbu

h 2
d
2i
d
J ( n /a) = 0.
(7.41)
J ( n /a) + n2
d
d
a
Pomnozimo (7.40) s J ( n /a), a (7.41) s J ( m /a) i oduzmimo te dvije jednadzbe

d
d
d
d
J ( n /a)
J ( m /a) J ( m /a)
J ( n /a)
d
d
d
d

2

2
n 2
m 2
J ( n /a) J ( m /a) +
J ( m /a) J ( n /a)
=
a2
a2
2 2
= n 2 m J ( m /a) J ( n /a) .
a
Integriranjem gornje jednadzbe po od 0 do a, slijedi

Z a
Z a
d
d
d
d
J ( m /a) d
J ( n /a) d
J ( m /a)
J ( n /a)
d
d
d
d
0
0
Z a
2 n 2m
=
J ( m /a) J ( n /a) d .
a2
0
Parcijalnim integriranjem lijeve strane jednadzbe, dobiva se

a Z a

d
d
d
J (
J ( m /a) J ( n /a)
J (
/a)
d
m /a)
d
d

a

Z a

d
d
d
J ( n /a) J ( m /a) +
J (
/a)
J ( m /a) d

d
d
Z a
2 n 2m
=
J ( m /a) J ( n /a) d .
(7.42)
a2
0
Za 0, mnozitelj osigurava da su uglate zagrade jednake nuli u = 0. U gornjoj

granici, uglate zagrade iscezavaju, ako odaberemo parametre n i m kao nultocke
funkcije J
J ( n ) = J ( m ) = 0.
Sada se vidi svrha oznacavanja s dva indeksa: n je n-ti korjen funkcije J . Ovim
izborom parametara, lijeva strana jednadzbe je jednaka nuli, a zadovoljeni su i SturmLiouvilleovi rubni uvjeti. Iz gornjeg razmatranja zakljucujemo da je
Z a
2 n 2 m
J ( m /a) J ( n /a) d = 0.
a2
0
Ukoliko je n 6= m, vrijede relacije ortogonalnosti na intervalu [0, a]
Z a
J ( m /a) J ( n /a) d = 0.
0
s tezinskom funkcijom w = .
(7.43)
244
Normiranje
ka funkcije J , ali n nije.
Krenimo od relacije (7.42) u kojoj m jeste nul-toc
Uz ove uvjete samo druga uglata zagrada iz (7.42), iscezava, a preostaje

Z a
2 n 2 m
d
J ( m /a) J ( n /a)
J ( m /a) J ( n /a) d =
a2
d
0
a

m d J (x)
= a
J ( n )
a
d x x= m

Z a
d J (x)
m
2
J ( n ).
J ( m /a) J ( n /a) d = a
2 n 2 m
d x x= m
0
Ako se sada u gornjoj jednadzbi izvede granicni prijelaz n m , dobiva se

Z a
d J (x)
J ( n )
2
2
[J ( m /a)] d = a m
.
lim
d x x= m n m 2 n 2 m
0
Limes na desnoj strani daje neodredeni izraz 0/0, pa treba primjeniti LHospitalovo pravilo, sto vodi na

d J (x)

Z a
d x x= m
d J (x)
2
2
[J ( m /a)] d = a m
d x x= m
2 m
0

2
a2 d J (x)
.
=
2
d x x= m
Sada se pozivamo na rekurziju (7.33) u tocki m koja je nul-tocka funkcije J i koja se
sada svodi na

d J (x)
= J+1 ( m ).
d x x= m
Kombiniranjem gornja dva izraza dobivamo trazeni izraz za normiranje Besselove funkcije
prve vrste
Z a h
i2
i2
a2 h
J ( m /a) d =
J+1 ( m ) .
(7.44)
2
0
Pomocu ortogonalnosti (7.43) i normiranja (7.44) moze se napisati

Z a
i2
a2 h
J ( m /a) J ( n /a) d = m,n
J+1 ( m ) .
2
0
(7.45)
Besselovi redovi
Pretpostavi li se da Besselove funkcije J ( m /a) (za fiksni i m = 1, 2, 3, ) cine
potpun skup, tada se svaka po dijelovima glatka funkcija f () moze razviti u Besselov red
oblika
f () =
m=1
c m J ( m /a),
0 a,
> 1.
Koeficijenti razvoja c m se odreduju pomocu (7.45)

Z a
2
f () J ( m /a) d .
c m =
h
i2
0
2
a J+1 ( m )
Umjesto po samim Besselovim funkcijama, slicni se redovi mogu dobiti i za derivacije

Besselovih funkcija, pri cemu su tada m nul-tocke derivacija, a ne funkcija.
Zadatak: 7.5 Elektrostatski potencijal supljeg valjka:

.. tekst
R: dovrsiti
Kontinuirani oblik
dovrsiti
7.2.3
Neumannove funkcije, Besselove funkcije druge vrste N (x)
7.2.4
Hankelove funkcije
7.2.5
Modificirane Besselove funkcije I (x) i K (x)
7.2.6
Asimptotski razvoji
7.2.7
Sferne Besselove funkcije
245
246
Legendreovi polinomi
7.3
7.3.1
Funkcija izvodnica (generatrisa)
Legendreovi polinomi (funkcije) se pojavljuju u razlicitim podrucjima fizike i matematike:
(1) mogu se pojaviti kao rjesenja Legendreove diferencijalne jednadzbe, s cime smo se vec sreli
u jednadzbama (4.59) u odjeljku 4.5.1 kod razdvajanja varijabli u parcijalnim diferencijalnim
jednadzbama (Laplaceova, Helmholtzova i slicne) u sfernim koordinatama;
(2) mogu se pojaviti iz Rodriguesove formule, odjeljak 7.3.4;

(3) mogu se konstruirati Gram-Schmidtovim postupkom ortogonalizacije (odjeljak 5.4)
na intervalu [1, 1];
(4) u klasicnoj elektrodinamici kao rjesenja elektrostatskog potencijala;

(5) u kvantnoj mehanici se pojavljuju (u obliku kuglinih funkcija) kao svojstvene funkcije operatora
momenta kolicine gibanja;
(6) mogu se dobiti i pomocu funkcije izvodnice, sto cemo i provesti u ostatku ovog odjeljka.
ka osnova - elektrostatika
Fizic
Kao i Besselove funkcije, i Legendreove polinome je uobicajeno uvesti pomocu funkcije
izvodnice. No, za razliku od Besselovih funkcija, ovdje funkcija izvodnica ima jasnu fizicku
pozadinu.
Promotrimo tockasti elektricni naboj iznosa q smjesten na osi z u tocki a (kao na slici
7.3). Njegov elektrostatski potencijal u tocki ~r iznosi
Slika 7.3: Elektrostatski potencijal V (~r) u tocki r, koji potjece od tockastog naboja q smjestenog u tocki
z = a.
7.3. LEGENDREOVI POLINOMI
247
V (~r) =
1 q
.
40 r1
S r1 je oznacena udaljenost od naboja do tocke u kojoj racunamo potencijal. Nas je

zadatak
izraziti gornji potencijal u sfernim koordinatama V (r, , ).
Buduci se naboj nalazi na osi z, cijeli je sustav invarijantan na zakrete oko osi z za
proizvoljan kut, pa potencijal nece ovisiti o kutu , vec samo o r i . Na slici 7.3 su
naznacena dva pravokutna trokuta: iz manjeg od njih je
2 + (r sin )2 = r12 ,
a iz veceg je
r cos = a + .
Eliminacijom iz gornje dvije jednadzbe, dobiva se r1 izrazen preko sfernih koordinata
ri
r1 = r 2 + a2 2ar cos
iz cega slijedi
V (r, ) =
Primjetimo da se nule nazivnika
q
1
.
2
2
40 r + a 2ar cos
(7.46)
r 2 2ar cos + a2 = 0,
nalaze u kompleksnim tockama
r = a e ,
tj. da je

r = a
(r r+ ) (r r ) = 0.
Legendreovi polinomi
Neka je r 2 > |a2 2ar cos |. U tom se slucaju gornji korjen moze razviti u binomni red, a
clanovi se zatim jos mogu preraspodjeliti tako da skupimo sve clanove s istom potencijom
(a/r)l .
1 q
V =
40 r
a2 2ar cos
1+
r2
1/2
(7.47)
248
Prema pretpostavci je (a2 2ar cos )/r 2 manje od jedan, pa se gornji korjen moze,
po binomnom poucku, razviti u konvergentan red
p(p 1) 2 p(p 1)(p 2) 3
+
+
2!
3!
13 2 135 3
1

+
= 1 +
2
24
246
X
(2n 1) ! ! n
= 1+
(1)n
(2n) ! !
n=1
(1 + )p = 1 + p +
(1 + )1/2
(7.48)
Uvrstimo li jos i
=

a2
a
a a
2
cos
2
cos
,
r2
r
r r
za potencijal se dobiva

4
3 a2 a
2
3
1 q
1 a a
5 a3 a
a
V =
1
2 cos +
2 cos
2 cos + O
2
3
40 r
2 r r
8 r
r
16 r
r
r4

4
a
a3 5
a2 3
1
3
a
1 q
2
3
1 + cos + 2
+ 3
cos
cos cos + O
=
40 r
r
r
2
2
r
2
2
r4
Koeficijente koji se nalaze uz potencije a/r, zovu se Legendreovi polinomi i oznacavaju
kao Pl (cos )
a l
1 q X
V (r, ) =
Pl (cos )
.
(7.49)
40 r l=0
r
Iz gornjeg izraza ocitavamo nekoliko prvih Legendreovih polinoma (slika 7.4)
P0 (cos ) = 1,
P1 (cos ) = cos ,
P2 (cos )
P3 (cos )
P4 (cos )
P5 (cos )

1
2
=
3 cos 1 ,
2

1
=
5 cos3 3 cos ,
2

1
=
35 cos4 30 cos2 + 3 ,
8

1
=
63 cos5 70 cos3 + 15 cos ,
8
..
.
249
Slika 7.4: Nekoliko prvih Legendreovih polinoma u varijabli x = cos .

1
Pn (x)
0.5
0
P0 (x)
P1 (x)
P2 (x)
P3 (x)
P4 (x)
P5 (x)
-0.5
-1
-1
-0.5
0.5
Zamjene li se oznake:

a

,
=t

|t|<1
r r>a
1

cos = x ,
0
iz izraza za potencijal (7.47) i (7.49) se ocitava funkcija izvodnica Legendreovih polinoma

u obliku
X
Pl (x) t l ,
|t| < 1.
(7.50)
g(x, t) = (1 2xt + t2 )1/2 =
l=0
U iducem ce se odjeljku pokazati da je |Pl (cos )| 1, sto znaci da je red (7.50) konvergentan za |t| < 1. Red je konvergentan i za |t| = 1, osim kada je |x| = 1.
U fizickim se primjenama (7.50) najcesce pojavljuje s vektorskim oznakama
l
r<
1 X
1
Pl (cos )
,
=
|~r ~r |
r> l=0
r>
pri cemu je koristeno uobicajeno oznacavanje
|~r| > |~r |
ili, ako je
|~r | > |~r|
r> = |~r|
r< = |~r | ,
r< = |~r|
r> = |~r | ,
(7.51)
250
Vratimo se razvoju funkcije izvodnice u opcem obliku (7.48) i pokusajmo naci izraz Legendreov polinom u zatvorenom obliku.
(1 2xt + t2 )1/2 = 1 +
(1)l
l=1
(2l 1) ! ! 2
(t 2xt)l
(2l) ! !
X
(2l) !/(2l) ! !
= 1+
(2xt t2 )l
(2l)
!
!
l=1
= 1+
X
l=1
X
l=0
(2l) !
(2xt t2 )l
(l !)2
22l
(2l) !
(2xt t2 )l .
2l
2
2 (l !)
Sada se i (2xt t2 )l moze razviti u binomni red

(2xt t2 )l =
l
X
k=0
l!
(2xt)lk (1)k t2k
k ! (l k) !
i uvrstiti u razvoj funkcije izvodnice

2 1/2
(1 2xt + t )
X
l=0
l
l!
(2l) ! X
(2xt)lk (1)k t2k
2l
2
2 (l !) k=0 k ! (l k) !
X
l
X
(1)k (2l) ! (2x)lk l+k
=
t
22l l ! k ! (l k) !
l=0 k=0
X
l
X
l=0
f (l, k) tl+k ,
k=0
gdje smo uveli pokratu

f (l, k) =
(1)k (2l) ! (2x)lk

.
22l l ! k ! (l k) !
Raspisimo simbolicki gornji zbroj, kako bismo uocili clanove s istom potencijom t
251
l \ k
f (0, 0) t0
f (1, 0) t1
f (1, 1) t2
f (2, 0) t2
f (2, 1) t3
f (2, 2) t4
f (3, 0) t3
f (3, 1) t4
f (3, 2) t5
f (3, 3) t6
f (4, 0) t4
f (4, 1) t5
f (4, 2) t6
f (4, 3) t7
f (4, 4) t8
f (5, 0) t5
f (5, 1) t6
f (5, 2) t7
f (5, 3) t8
f (5, 4) t9
f (5, 5) t10
..
.
..
.
..
.
..
.
..
.
..
.
..
.
(1 2xt + t2 )1/2 = t0 f (0, 0)

+ t1 f (1, 0)
h
i
+ t2 f (2, 0) + f (1, 1)
h
i
3
+ t f (3, 0) + f (2, 1)
h
i
+ t4 f (4, 0) + f (3, 1) + f (2, 2)
h
i
5
+ t f (5, 0) + f (4, 1) + f (3, 2)
h
i
+ t6 f (6, 0) + f (5, 1) + f (4, 2) + f (3, 3)
h
i
+ t7 f (7, 0) + f (6, 1) + f (5, 2) + f (4, 3)
..
.
+ t
[l/2]
X
k=0
..
.
f (l k, k)
gdje je

l
l
2
l1
za parni l,
za neparni l.
..
252
Vratimo se sada izrazu za funkciju izvodnicu

2 1/2
(1 2xt + t )
[l/2]
X
l=0
X
l=0
k=0
f (l k, k)
[l/2]
X
(1)k (2l 2k) ! (2x)l2k
.
t
2l2k (l k) ! k ! (l 2k) !
2
k=0
l
Usporedbom gornjeg izraza sa (7.50), dobivamo Legendreove polinome u obliku razvoja

u red potencija
[l/2]
(2l 2k) !
1 X
x l2k .
(1)k
Pl (x) = l
2 k=0
(l k) ! k ! (l 2k) !
(7.52)
Promotrimo potencije x koje se pojavljuju u gornjem izrazu: buduci da je 2k uvijek

parno, parnost potencije x je jednaka parnosti od l. Za parni l ce Pl (x) imati samo parne
potencije x, tj. bit ce parna funkcija. Za neparni l ce Pl (x) imati samo neparne potencije
x i bit ce neparna funkcija
Pl (x) = (1)l Pl (x).
(7.53)
ni multipoli
Linearni elektric
Vratimo se primjeru s elektricnim nabojem q u tocki z = a i dodajmo jos jedan naboj suprotnog znaka q u tocku z = a kao na slici 7.5. Prema nacelu pridodavanja, potencijal
u promatranoj tocki ~r je zbroj potencijala oba naboja

1
q
q
V (~r) =
+
.
4 0 r1
r2
Iz (7.46) znamo da je clan s r1 jednak

1/2
a
a2
1 q
1 2 cos + 2
.
40 r
r
r
Iz pravokutnih trokuta sa slike 7.5 vidimo da je
r22 = (r sin )2 + (2a + )2 ,
a+
.
cos =
r
Eliminacijom , slijedi
r22 = r 2 + 2ar cos + a2 .
253
Slika 7.5: Elektricni dipol.
To vodi na doprinos od naboja q ukupnom potencijalu clanom oblika

1/2
a
a2
1 q
1 + 2 cos + 2
,
40 r
r
r
tj. ukupni je potencijal (za r > a)
"
1/2
1/2 #
1 q
a
a2
a
a2
V =
1 2 cos + 2
1 + 2 cos + 2
.
40 r
r
r
r
r
Vidimo da je drugi clan isto graden kao i prvi, uz zamjenu
a a,
q q.
(7.54)
254
Prema (7.50), gornji je izraz jednak

"
l #
a l X
a
1 q X
Pl (cos )
Pl (cos )
V =
40 r l=0
r
r
l=0
"
#
a l X
a l
1 q X
=
Pl (cos )
(1)l Pl (cos )
40 r l=0
r
r
l=0
a l h
i
1 q X
=
Pl (cos )
1 + (1)l+1
40 r l=0
r

a
a 3
1 2q
=
P1 (cos )
+ P3 (cos )
+ .
40 r
r
r
Na velikim udaljenostima od dipola, r >> a, prevladava prvi clan razvoja koji prepoznajemo kao dipolni potencijal
Vdip. =
1 2aq
P1 (cos),
40 r 2
gdje je 2aq dipolni moment.

Ovaj se postupak moze nastaviti postavljanjem novih naboja na os z. Tako ce npr.
postavljanje naboja q u tocke z = a i naboja 2q u z = 0 (linearni elektricni kvadrupol)
rezultirati razvojem koji ce pocinjati s clanom srazmjernim s P2 (cos). Dva kvadrupola
se mogu kombinirati tako da pocetni clan razvoja bude P3 (cos). Takav se sustav naboja
naziva elektricni oktupol.
Razvoj preko vektora

dovrsiti
ne polinome
Pro
sirenje na ultrasferic
Funkcija izvodnica g(x, t) koja je ovdje koristena, je poseban slucaj jedne opcenitije
funkcije izvodnice oblika
X
1
=
Cn() (x) tn .
2
(1 2 x t + t )
n=0
()
ni polinomi i srazmjerni su GegenKoeficijenti razvoja Cn (x) se zovu ultrasferic

bauerovim polinomima. Za = 1/2, gornji izraz prepoznajemo kao (7.50), tj. funkciju
izvodnicu Legendreovih polinoma
Cn(1/2) (x) = Pn (x).
sevljevih
Vrijednosti = 0 i = 1 se razmatraju u odjeljku 7.6 u vezi s definicijom Cebi
polinoma.
7.3.2
255
Rekurzije i posebna svojstva
Rekurzijske relacije cemo izvesti pomocu funkcije izvodnice. Parcijalnom derivacijom

funkcije izvodnice (7.50)
g(x, t) = (1 2xt + t2 )1/2
po t
xt
g(x, t)
(1 2xt + t2 )3/2
=
t
P
l1
l=0 lPl (x) t
(x t) (1 2xt + t2 )1/2 = (1 2xt + t2 )
l Pl (x) tl1 .
l=0
Ponovnim uvrstavanjem (7.50) u lijevu stranu gornjeg izraza, dobiva se

(t x)
X
l=0
X
l=0
Pl (x) t + (1 2xt + t )
(l + 1) Pl (x) tl+1 x
(2l + 1) Pl (x) tl +
l Pl (x) tl1 = 0
l=0
l Pl (x) tl1 = 0.
l=0
l=0
Preimenovanjem indeksa zbrajanja, tako da potencija t svuda bude ista, dobiva se
X
l=0
i
h
t l l Pl1 (x) x (2l + 1) Pl (x) + (l + 1) Pl+1 (x) = 0.
Gornja relacija je primjer opce relacije
l (t) l = 0,
l=0
za linearno nezavisni skup funkcija l (t) = t l , koja moze biti zadovoljena samo ako je
svaki l = 0. U nasem primjeru to znaci da je svaka od gornjih uglatih zagrada jednaka
nuli, sto daje trazenu rekurziju
x (2l + 1) Pl (x) = l Pl1 (x) + (l + 1) Pl+1 (x),
l = 1, 2,
(7.55)
zbe
Dodatne informacije o ponasanju Legendreovih polinoma se mogu dobiti ako se funkcija
256
izvodnica derivira po x
t
g(x, t)
(1 2xt + t2 )3/2
=
P
x
l
l=0 Pl (x) t
2 1/2
t (1 2xt + t )
= (1 2xt + t )
Pl (x) tl .
l=0
Ponovnim uvrstavanjem (7.50) u lijevu stranu gornjeg izraza, dobiva se

2
(1 2xt + t )
X
l=0
Pl (x) t 2x
X
l=0
Pl (x) t t
l=0
l+1
Pl (x) t
Pl (x) tl = 0.
l=0
l+2
Pl (x) t
l=0
Pl (x) tl+1 = 0.
l=0
Postupamo isto kao i gore: zamjenom indeksa zbrajanja, svedemo sve potencije t na t l i
zakljucimo da koeficijent koji mnozi t l mora biti jednak nuli. Taj zahtjev je
Pl+1
(x) + Pl1
(x) = 2x Pl (x) + Pl (x).
(7.56)
Ako se (7.55) derivira po x i pomnozi s dva, a (7.56) pomnozi s (2l + 1), a zatim se te
dvije jednadzbe zbroje, clanovi s Pl (x) ce se ukinuti, a preostat ce
2
d
(7.55) + (2l + 1) (7.56),
dx
Pl+1
(x) Pl1
(x) = (2l + 1) Pl (x).
(7.57)
Pl+1
(x) = (l + 1) Pl (x) + x Pl (x)
(7.58)
Daljim kombiniranjem dolazi se i do slijedecih jednadzba:

i
1h
(7.56) + (7.57) ,
2
i
1h
(7.56) (7.57) ,
2
Pl1
(x) = l Pl (x) + x Pl (x)
(7.59)
(7.58)ll1 + x (7.59),
(1 x2 ) Pl (x) = l Pl1 (x) l x Pl (x)
(7.60)
257
(7.60) (7.55),
(1 x2 ) Pl (x) = (l + 1) x Pl (x) (l + 1) Pl+1 (x).
(7.61)
Derivacijom jednadzbe (7.60) i eliminacijom iz nje clana s Pl1

(x) pomocu (7.59), dobiva
se diferencijalna jednadzba drugog reda za Pl (x)
d
(7.60) + l (7.59),
dx
(1 x2 ) Pl (x) 2 x Pl (x) + l (l + 1) Pl (x) = 0.
(7.62)
To je Legendreova diferencijalna jednad

zba. Jednadzbe (7.56) - (7.61) su prvog
reda, ali se u njima pojavljuju Pl -ovi s razlicitim indeksom l. Gornja je jednadzba drugog
reda, ali su svi P -ovi s istim indeksom l. Time je pokazano da polinomi generirani
funkcijom izvodnicom (1 2xt + t2 )1/2 zadovoljavaju gornju diferencijalnu jednadzbu.
U gornjoj se jednadzbi derivacije odnose na varijablu x = cos . Ako se sa varijable x
prijede na varijablu ,
d Pl
d Pl d x
d Pl
=
=
( sin ),
d
dx d
dx
1 d Pl
sin d
cos d Pl
1 d 2 Pl
Pl (x) =
+
,
sin3 d
sin2 d 2
Pl (x) =
Legendreova jednadzba glasi

1 d
sin d

d Pl
sin
+ l (l + 1) Pl = 0.
d
(7.63)
Neke posebne vrijednosti

Pomocu funkcije izvodnice se na elegantan nacin moze doci do nekih posebnih vrijednosti Legendreovih polinoma. Tako npr. u tocki x = 1, jednadzba (7.50), daje zbroj
geometrijskog reda
2 1/2
(1 2t + t )
X
1
t l.
=
=
1t
l=0
258
S druge je strane
2 1/2
(1 2t + t )
Pl (1) t l ,
l=0
iz cega slijedi zakljucak da je, za svaki l,

Pl (1) = 1.
(7.64)
Ako se postavi da je x = 1, tada je zbog parnosti (7.53),

Pl (1) = (1)l .
Neka je sada x = 0, pa je funkcija izvodnica jednaka (1 + t2 )1/2 . Binomnim razvojem
(1 + x)p = 1 + p x +
p(p 1) 2 p(p 1)(p 2) 3

x +
x +
2!
3!
za p 1/2 i x t2 dobivamo
(1 + t2 )1/2 = 1
1 3 (2l 1) 2l
1 2 3 4
t + t + + (1)l
t + .
2
8
2l l !
Iz gornjeg izraza zakljucujemo da je

1 3 (2l 1)
(2l) !
l (2l 1) ! !
l
=
(1)
=
(1)
2l l !
(2l) ! !
22l (l !)2
P2l (0) = (1)l

P2l+1 (0) = 0,
za sve l = 0, 1, 2, .
Parnost
Pokazimo jos i kako se parnost Legendreovih polinoma, koju smo vec ustanovili relacijom
(7.53), moze ustanoviti pomocu funkcije izvodnice. Zamjenimo u funkciji izvodnici x
x i t t
i1/2 h
h
i1/2
2
2
g(x, t) = 1 2(x)(t) + (t)
= 1 2xt + t
= g(x, t).
No, kako je
g(x, t) =
Pl (x) t l
l=0
g(x, t) =
Pl (x) (t)l ,
l=0
to je i
h
i
X
Pl (x) (1)l Pl (x) t l = 0.
l=0
259
Zbog linearne nezavisnosti skupa t l , zakljucujemo da je

Pl (x) = (1)l Pl (x).
(7.65)
Gornja i donja granica za Pl (cos )

dovrsiti
7.3.3
Ortogonalnost
Legendreova diferencijalna jednadzba (7.62) se moze napisati u obliku

i
d h
2
(1 x ) Pl (x) + l(l + 1)Pl (x) = 0

dx
(7.66)
iz kojega se jasno vidi da je ona samoadjungirana. Stoga ce i njezina rjesenja, uz

prikladne rubne uvjete, biti ortogonalna. Usporedbom gornje jednadzbe s (5.6) i (5.8),
ocitavamo da je tezinska funkcija
w(x) = 1,
funkcija p(x) je
p(x) = 1 x2 ,
a svojstvena vrijednost
= l(l + 1).
Granice integracije su x = 1. U tim je granicama p(x = 1) = 0. Uz ove opaske,
jednadzba (5.16) postaje, za m 6= l,
Z +1
Pl (x) Pm (x) d x = 0,
(7.67)
1
Z
Pl (cos ) Pm (cos ) sin d = 0.
0
Integrali gornjeg tipa se cesto oznacavaju i kao (poopceni skalarni umnozak)

h Pl | Pm i.
Cinjenica
de je gornji integral jednak nuli, se interpretira kao okomitost polinoma Pl na
zadanom intervalu.
Izracunajmo gornji integral kada je l = m. Posluzimo se opet funkcijom izvodnicom, tj.
njezinim kvadratom
"
#2
X
X
X
2
2 1
l
l
g (x, t) = (1 2tx + t ) =
Pl (x) t
Pm (x) t m .
=
Pl (x) t
l=0
l=0
m=0
Prointegrirajmo gornju jednadzbu po x od 1 do +1. Zbog (7.67), na desnoj ce strani
260
preostati samo clanovi s l = m

Z +1
1
X
dx
=
t2l
1 2tx + t2
l=0
+1
Pl2 (x) d x.
(7.68)
Integral na lijevoj strani se rjesava zamjenom varijable integracije y = 1 2xt + t2

Z (1+t)2
Z +1
dy
1
1
1+t
dx
=
= ln
.
2
1 2tx + t
2t (1t)2 y
t
1t
1
Razvojem u red gornjeg logaritma
dobiva se
1+
3 5
1
ln
=+
+
+ ,
2
1
3
5
1 < < +1

X
1
t2l
1+t
t2 t4
ln
= 2 1+ + + = 2
.
t
1t
3
5
2l + 1
l=0
Usporedbom gornjeg izraza sa (7.68) zakljucujemo da je
Z +1
2
Pl2 (x) d x =
.
2l + 1
1
Gornji izraz i (7.67) mozemo zajedno napisati kao trazenu relaciju ortogonalnosti
Z +1
2
.
(7.69)
Pl (x) Pm (x) d x = l,m
2l + 1
1
Razvoj funkcija u Legendreove redove

Osim ortogonalnosti, Sturm-Liouvilleova teorija iz odjeljka 5 kaze da Legendreovi polinomi cine potpun skup. Ove osobine omogucavaju da se polinomi Pl mogu iskoristiti
za razvoj funkcije u red po polinomima Pl (slicno kao sto se i trigonometrijske funkcije
koriste u Fourierovom razvoju, odjeljak 8). Pretpostavimo da na intervalu x [1, 1]
postoji razvoj (poznate, zadane) funkcije f (x) u red oblika3
f (x) =
al Pl (x).
(7.70)
l=0
Da bi to bilo moguce, funkcija f i njezina derivacija f moraju biti bar po dijelovima

kontinuirane4 na interavalu [1, 1]. Koeficijenti razvoja se racunaju tako da se (7.70)
3 Taj
~ po vektorima baze e n u D-dimenzijskom vektorskom prostoru

je razvoj analogan razvoju proizvoljnog vektora V
~ =
V
D
X
Vn e n .
n=1
4 Zato
da bi postojala i f , jer Pl zadovoljava diferencijalnu jednad

zbu drugog reda
261
pomnozi s Pm i prointegrira koristeci ortogonalnost (7.69)
X
l=0
al
al Pl (x) Pm (x) = f (x) Pm (x)
l=0
+1
Pl (x) Pm (x) d x =
+1
f (x) Pm (x) d x
al n,m
n=0
am
2
=
2l + 1
2
=
2m + 1
am
+1
f (x) Pm (x) d x
+1
f (x) Pm (x) d x
Z +1
2m + 1
=
f (x) Pm (x) d x.
2
1
1
Ovaj koeficijent uvrstimo u (7.70) i dobijemo

Z +1

X
2l + 1
f (t) Pl (t) d t Pl (x).
f (x) =
2
1
l=0
(7.71)
(7.72)
Ovakav se razvoj cesto naziva i Legendreov red. U paraleli sa slikom vektora u obicnom
prostoru, funkciju f mozemo zamisliti kao proizvoljni vektor u jednom apstraktnom (Hilbertovom) prostoru, a polinome Pl kao bazne vektore tog prostora (kao ~ex , ~ey i ~ez u
obicnom prostoru). U tom slucaju (7.72) jednostavno kaze da se svaki vektor moze prikazati kao linearna kombinacija baznih vektora, a integrali poput onoga u (7.71) jesu
skalarni umnozak u tom prostoru.
Sa stanovista integralnih preobrazbi (odjeljak 9), jednadzba (7.71) se moze shvatiti kao
Legendreova preobrazba funkcija f (x), a jednadzba (7.72) je tada inverzna preobrazba.
Takoder postoji i interpretacija kroz kvantnu mehaniku u terminima projektora ili projektivnih operatora. Ovdje se
Z +1
h
i
h
i
2l + 1
Pl (t)
dt
P
Pl (x)
2
1
shvaca kao jedan integralni operator koji ce djelovati na funkciju f (t). Prema (7.71) je
P f (t) = Pl (x) al .
Iz gornjeg se izraza vidi zasto se P naziva projekcijski operator: djelujuci na funkciju
f on daje njezinu l-tu komponentu razvoja po Pl ; on ju projicira na l-tu os Hilbertova
prostora.
Zadatak: 7.6 Laplaceova jednadzba u sfernim koordinatama

Rijesite Laplaceovu jednadzbu u sfernim koordinatama uz pretpostavku da elektrostatski potencijal V ne ovisi o koordinati i da se moze napisati u obliku
262
umnoska
V (r, ) =
R(r)
P ().
r
R:
Oblik Laplaceovog operatora u sfernom koordinatnom sustavu je poznat iz

(1.20),

1
1
2
2
2
= 2
r
+ 2
sin
+ 2 2
,
r r
r
r sin
r sin 2
pa jednadzba za potencijal
2 V (r, ) = 0
postaje
R
P () 2 R
+ 3
2
r r
r sin

P
sin
= 0.
Mnozenjem gornje jednadzbe s r 3 i dijeljenjem s R P , dolazi se do

r2 2 R
P
1
sin
= 0.
+
R r2
P sin
Prvi clan desne strane je konstantan u koordinati , a drugi je clan konstantan

u varijabli r. Nazove li se ta konstanta l(l + 1), iz gornje se jednadzbe dobivaju
neovisne jednadzbe za R(r) i P ()
2 R l(l + 1)
R = 0,
r 2
r2

1
P
sin
+ l(l + 1) P = 0.
sin
Lako je uvjeriti se (npr. trazenjem rjesenja u obliku reda potencija kao u

odjeljku 4.3.2) da su rjesenja gornje jednadzbe za Rl (r) dana sa
Rl (r) = A r l+1 +
B
,
rl
za proizvoljne konstante A i B.
Zamjenom varijable x = cos u jednadzbi za P , dobiva se
dx d
d
d
=
= sin
d
d dx
dx

d
2 d Pl
(1 x )
+ l(l + 1) Pl = 0.
dx
dx
Ovu jednadzbu prepoznajemo kao Legendreovu diferencijalnu jednadzbu (7.62),
263
a njezina su rijesenja Legendreovi polinomi Kao sto smo vidjeli, ovi polinomi
cine potpun i ortonormiran skup. Time je, za svaki l = 0, 1, 2, , trazeno
rijesenje Laplaceove jednadzbe (A r l + B r l1 ) Pl (cos ). Buduci da je polazna
Laplaceova jednadzba homogena, to je i linearna kombinacija ovih rijesenja
opet rijesenje, pa je opcenito

X
Bl
l
Al r + l+1 Pl (cos ).
V (r, ) =
r
l=0
Koeficijenti Al i Bl se odreduju iz rubnih uvijeta (kao sto ce se vidjeti u
zadacima koji slijede).
Zadatak: 7.7 U ravnini (x, y) se nalazi jednoliko naelektrizirana tanka petlja oblika kruznice.
Srediste kruznice je u ishodistu koordinatnog sustava., polumjer petlje je R, a
ukupni naboj Q. Izracunajte elektrostatski potencijal u tocki ~r, ako je r > R .
R:
Neka je geometrija zadatka dana donjom slikom. Zbog simetrije, ocito je da

potencijal ne moze ovisiti o kutu
V = V (r, ).
Prema rjesenju zadatka 7.6, elektrostatski
potencijal neovisan o se moze napisati kao

X
Bl
l
Al r + l+1 Pl (cos ).
V (r, ) =
r
l=0
Buduci da jako daleko od petlje (tj. u granici
r ) potencijal petlje mora biti jednak
nuli, svi koeficijenti Al moraju biti jednaki
nuli, tako da za potencijal preostaje
X
Bl
P (cos ).
V (r, ) =
l+1 l
r
l=0
(7.73)
Zadatak je izracunati koeficijente Bl . Buduci da koeficijenti ne ovise niti o r

niti o , standardni trik se sastoji u tome da se koficijenti Bl izracunaju za
neke lagane vrijednosti r i , a zatim se ti koeficijenti uvrste u opci gornji izraz
i problem je rjesen. U ovom primjeru je, zbog simetrije, lagano izracunati
potencijal na osi z. Iz elektrostatike je poznat izraz za potencijal linijske
raspodjele gustoce naboja
Z
(~r )
1
dr .
V (~r) =
40
|~r ~r |
Naboji se nalaze na kruznici, pa je zato
~r = R~e ,
d r = R d
264
Na osi z je
~r = z ~e z .
Gustoca naboja je konstantna
=
Q
.
2R
Uvrstavanje ovih vrijednosti u izraz za potencijal, vodi na

Z 2
1
Q
R
Q
1
V (~r) =
.
d =
2
2
2
40 2R R + z
40
R + z2
0
Buduci da je, prema uvjetu zadatka, z = r > R, to se korjen iz gornjeg izraza
moze napisati kao
"
2 #1/2
n
1 Q
R
R
1 QX
V (z) =
1+
Pn (0)
=
.
40 z
z
40 z n=0
z
U izvodu gornjeg izraza je primjenjena relacija (7.50)
2 1/2
(1 2xt + t )
Pl (x) t l ,
|t| < 1.
l=0
Prema (7.65) su razliciti od nule samo oni Pn (0) s parnim n

P2n (0) = (1)n
(2n 1) ! !
(2n) !
1 3 (2n 1)
= (1)n
= (1)n 2n
n
2 n!
(2n) ! !
2 (n !)2
P2n+1 (0) = 0,
tako da izraz za V postaje
(2n) !
1 QX
(1)n 2n
V (z) =
40 z n=0
2 (n !)2
2n
R
.
z
Sada se gornji izraz izjednaci s (7.73) u kojemu je = 0 i r = z

2n

X
Bl
(2n) !
R
1 QX

n
(1) 2n
=
P (1).
= V (r, )
2
l+1 l
40 z n=0
2 (n !)
z
=0, r=z
z
l=0
Prema (7.64) je
Pl (1) = 1,
n = 0, 1, 2, ,
pa iz gornje jednakosti za potencijale zakljucujemo da su B-ovi s neparnim

indeksom jednaki nuli, a oni s parnim indeksom su
B2n =
Q
(2n) !
(1)n 2n
R2n .
4 0
2 (n !)2
Uvrstavanje ovih koeficijenata u (7.73) daje konacni izraz za potencijal u po-
265
drucju r > R
2n
Q 1 X
(2n) !
R
n
V (r, ) =
(1) 2n
P2n (cos ).
2
4 0 r n=0
2 (n !)
r
Fiksiranjem kuta mogu se dobiti i vrijednosti potencijala u nekim posebnim
slucajevima:
= 0, potencijal na pozitivnom dijelu osi z (osi simetrije), dovrsiti
= , potencijal na negativnom dijelu osi z (osi simetrije), dovrsiti
= /2, potencijal u ravnini (x, y), dovrsiti
Zadatak: 7.8 Elektrostatski potencijal kugle

Poznat je potencijal
V (r = R) = V0 ()
na povrsini kugle polumjera R. Unutar kugle nema slobodnih naboja. Odredite
potencijal svuda u prostoru.
R:
Buduci da nema slobodnih naboja, potencijal zadovoljava Laplaceovu jednadzbu

2 V = 0.
Na temelju rijesenja zadatka (7.6), zakljucuje se da u izrazu za potencijal
unutar kugle, V< , moraju biti svi Bl = 0 (kako bi potencijal bio svuda, pa i
u r = 0, konacan), a u izrazu za potencijal izvan kugle, V> , moraju biti svi
Al = 0 (opet zato da potencijal bude svuda, pa i u r = , konacan):
V< =
V> =
l=0
X
l=0
Al r l Pl (cos ),
Bl
Pl (cos )
r l+1
r R,
r R.
Pogledajmo detaljnije racun za V< : za r = R vrijedi rubni uvjet zadatka

V0 () =
Al Rl Pl (cos ).
l=0
Pomnozi li se gornja jednadzba s Pm (cos ) sin i zatim prointegrira po od

0 do , zbog ortogonalnosti (7.69) Legendreovih polinoma, slijedi
Z
2m + 1
V0 () Pm (cos ) sin d.
Am =
2Rm
0
266
Time konacni izraz za potencijal unutar kugle postaje

Z

X
2l + 1
r l
V< (r, ) =
V0 () Pl (cos ) sin d
Pl (cos ).
2
R
0
l=0
Slicnim se postupkom dobiva i potencijal izvan kugle
. Z
X
Bl
Pl (cos )
Pm () sin d
V0 () =
Rl+1
0
l=0
dobiva se
2m + 1 m+1
Bm =
R
2
V0 () Pm (cos ) sin d
i konacni izraz za potencijal izvan kugle V>

Z
l+1
X
2l + 1
R
V> (r, ) =
V0 () Pl (cos ) sin d
Pl (cos ).
2
r
0
l=0
Primjetimo da se u gornjim uglatim zagradama pojavljuje isti integral, tako
da je na povrsini kugle potencijal kontinuiran
V< (R) = V> (R).
Zadatak: 7.9 Homogena polarizirana kugla:

Homogena kugla polumjera R je polarizirana unutar svog volumena konstant
nom polarizacijom P = P0 ~ez . Vanjsko elektricno polje je nula. Odredite
elektricno polje E i pomak elektricnog polja D unutar i izvan kugle.
R: Buduci je P = const., to se iz relacije
pol = P
zakljucuje da je volumna gustoca naboja polarizacije

pol = 0,
tj. unutar kugle nama naboja polarizacije. Povrsinska gustoca naboja polarizacije se racuna kao

= P0 ~ez (
r ) = P0 cos .
pol = P n

r=R
Prema rezultatima zadatka 7.6, potencijal unutar i izvan kugle je oblika

V< =
Al r l Pl (cos ),
l=0
V>
X
Bl
Pl (cos )
=
r l+1
l=0
r R,
r R,
267
gdje se koeficijenti Al i Bl odreduju iz rubnih uvijeta na potencijal

V< |r=R = V> |r=R ,
(7.74)
i derivaciju potencijala

V<
V>

r r=R
r
Iz jednadzbe (7.74) slijedi
Al Rl =
r=R
Bl
,
Rl+1
pol
P0 cos
=
.
0
0
l = 0, 1, 2, ,
(7.75)
(7.76)
a iz jednadzbe (7.75)
X
l=0
Al l R
l1
X
(l + 1)Bl
P0 cos
Pl (cos ) +
Pl (cos ) =
.
l+2
R
0
l=0
U gornjoj jednadzbi prepoznajemo na desnoj strani cos = P1 , iz cega slijedi

l = 1,
A1 +
P0
2 B1
=
3
R
0
(7.77)
Al l Rl1 +
l 6= 1,
(l + 1)Bl
=0
Rl+2
Kombiniranjem jednadzba uvjeta (7.76) i (7.77), dolazi se do

P0
P0 R 3
, B1 =
,
3 0
3 0
Al = Bl = 0.
l = 1
A1 =
l 6= 1
Uz ove vrijednosti koeficijenata, potencijali su

P0
r cos ,
3 0
P0 R3 cos
.
=
3 0 r 2
V< =
V>
Iz poznatih potencijala, lako se dobiva polje
E >,< = V>,<
Zgodno je uzeti u sfernim koordinatama, kao u (1.13),

#
"
V>,< ,
+
+
E >,< = r
r
r r sin
a zatim i pomak polja
D = 0 E + P
268
s konacnim rjesenjima oblika
1
2
E< =
P ,
D<= P ,
3 0
3
p 2 cos r + sin
D
=
E >,
E> =
>
0
4 0
r3
gdje je
p = P0 4 R3 /3
ukupna polarizacija kugle.
Lako je pokazati da je
2 cos r + sin = 3 cos r ~ez ,
pa se E > prepoznaje kao polje dipola iznosa jednakog ukupnoj polarizaciji

kugle p.
Zadatak: 7.10 Magnetsko polje sferne ljuske:

Sferna metalna ljuska polumjera R, jednoliko je naelektrizirana nabojem Q i
vrti se oko jednog od svojih promjera stalnom kutnom brzinom
~ (slika 7.6).
Izracunajte H sfere u cijelom prostoru.

Slika 7.6: Uz zadatak 7.10.
R:
Uslijed vrtnje kugle, vrti se i naboj na njezinoj povrsini, sto predstavlja struju.
Svaka struja stvara oko sebe magnetsko polje i to je polje koje treba odrediti
u ovom zadatku.
Zbog simetrije problema, prirodno je odabrati sferni koordinatni sustav, orjentiran tako da se os ~ez poklapa s osi vrtnje sfere. Naboj je rasporeden po
269
povrsini, pa se gustoca naboja moze napisati preko Diracove -funkcije kao

= 0 (r R),
pri cemu je 0 = Q / (4 R2 ) konstantna povrsinska gustoca naboja. Linijska
brzina proizvoljne tocke na povrsini sfere je
v=
dl
R sin d
=
= R sin ,
dt
dt
pa je povrsinska gustoca struje koja potjece od malog elementa sfere, oznacenog

na slici,
~j p (~r) = ~v = 0 R sin = Q sin .
4R
Buduci da ni unutar ni izvan sfere nema slobodnih naboja ni struja, Maxwel
love jednadzbe za H se svode na

H = 0,
H = 0.
Gornje su jednadzbe slicne jednadzbama elektrostatskog polja, pa se, kao u
elektrostatici, moze uvesti magnetski skalarni potencijal Vm sa svojstvom
<
H
= Vm< ,
r < R,
>
H
= Vm> ,
r > R,
2 Vm = 0.
Zbog invarijantnosti sustava na zakret koordinatnog sustava oko osi vrtnje
sfere, mozemo za potencijal koristiti rjesenje Laplaceove jednadzbe u sfernim
koordinatama iz zadatka (7.8)
Vm<
Vm> =
l=0
X
l=0
al r l Pl (cos ),
bl
r l+1
Pl (cos ).
Iz magnetostatike su poznati rubni uvjeti na povrsini sfere

Vm>
Vm<
<
>
=
Hr (R) = Hr (R)
r
r r=R

>
>
<
Vm
Vm<
~
r [ H (R) H (R)] = j p (R)
= R jp .
r=R
U sfernom koordinatnom sustavu je
Vm Vm
r Hr + H ,
H = r
r
r
270
pa prvi rubni uvjet daje

X
bl (l + 1)
l1
al l R +
Pl (cos ) = 0,
Rl+2
l=0
sto, zbog potpunosti skupa Legendreovih polinoma, znaci da svaka uglata
zagrada iscezava
l + 1 bl
.
(7.78)
al =
l R2 l+1
Drugi rubni uvjet daje

X
Q
d Pl (cos )
bl
l
al R
= R
sin .
l+1
2
R
d
R
l=0
Buduci da je
d Pl=1
= sin ,
d
Pl=1 = cos ,
zbog potpunosti skupa trigonometrijskih funkcija zakljucujemo

l=1
b1
Q
a
R
=
1
R2
4
l 6= 1
bl
al Rl = 0.
l+1
R
(7.79)
Oba uvjeta zajedno, (7.78) i (7.79), odreduju koeficijente iz razvoja potencijala

a1 =
b1 =
2
0 R
3
1
0 R4 ,
3
a svi ostali koeficijenti su jednaki nuli. Unutar kugline ljuske je magnetski

skalarni potencijal
Vm< =
2
0 R r cos ,
3
a izvan ljuske
Vm> =
1
R4
0 2 cos .
3
r
Polje je negativni gradijent potencijala, pa se unutar ljuske dobiva konstantna

vrijednost polja
<
1 Q
~ez .
H =
6 R
271
Izvan ljuske polje opada s trecom potencijom r i ovisi o kutu

> 1
3 cos r ~ez
.
H = 0 R4
3
r3
Oznaci li se
m
~ = ~ez 4 0 R4 /3,
tada se u gornjem izrazu moze lako prepoznati polje magnetskog dipola iznosa
|m
~ | upravljenog u smjeru osi ~ez .
>
1 3 (m
~ ~r) ~r m
~ (~r ~r)
H =
.
5
4
r
Zadatak: 7.11 Zemljino gravitacijsko polje

Primje
R: dovrsiti
Zadatak: 7.12 Kugla u jednolikom elektricnom polju

Primje
R: dovrsiti
Zadatak: 7.13 Elektrostatski potencijal naelektrizirane kruzne petlje

Primje
R: rijeseno, samo treba upisati
7.3.4
Alternativna definicija Legendreovih polinoma
Rodriguesova formula
U odjeljku 7.3.1 smo, relacijom (7.52), Legendreove polinome dobili u obliku reda
[l/2]
(2l 2k) !
1 X
(1)k
Pl (x) = l
xl2k .
2 k=0
(l k) ! k ! (l 2k) !
(7.80)
272
Primjetimo da je
d
x2l2k = (2l 2k) x2l12k ,
dx
2
d d 2l2k
d
x
= (2l 2k)(2l 1 2k) x2l22k ,
x2l2k =
dx
dx dx
..
.
l
d
x2l2k = (2l 2k)(2l 1 2k) (2l (l 1) 2k) x2ll2k ,
dx
= (2l 2k)(2l 1 2k) (l 2k + 1) xl2k ,
(2l 2k) ! l2k
=
x
.
(l 2k) !
Zbog toga se (7.80) moze napisati kao
l
[l/2]
1
1 X
d
k
(1)
Pl (x) = l
x2l2k
2
(l k) ! k ! d x
k=0
l X
l
d
l!
1
(1)k (x2 )lk .
= l
2 l! dx
(l
k)
!
k
!
|k=0
{z
}
= (x2 1)l
Primjetimo da smo gornju granicu zbrajanja promijenili od [l/2] na l. To smijemo napraviti zato jer je za k > [l/2] derivacija5
dl 2l2k
x
= 0.
d xl
Sada pod znakom zbroja prepoznajemo binomni razvoj od (x2 1)l
1
Pl (x) = l
2 l!
d
dx
l
(x2 1)l .
Ovaj se izraz zove6 Rodriguesova formula za Legendreove polinome.
Schlaeflijev integral
dovrsiti
5 Npr.
za k = l/2 + 1 je
dl l2
dl
x2ll2 =
x
= 0.
l
dx
d xl
6 Izveo
ju je O. Rodrigues 1814. godine.
(7.81)
7.3.5
273
Pridru
zeni Legendreovi polinomi
Kada se Helmholtzova parcijalna diferencijalna jednadzba (odjeljak 4.5.1) rastavi u sfernim koordinatama na tri obicne diferencijalne jednadzbe, jedna od njih je i jednadzba
pridruzenih Legendreovih polinoma (ili funkcija)

d Plm (cos )
m2
1 d
Pl m (cos ) = 0.
(7.82)
sin
+ l (l + 1)
sin d
d
sin2
Prijelazom s varijable na varijablu x = cos , gornja jednadzba postaje

d2
d
m2
2
m
m
(1 x )
Pl m (x) = 0.
Pl (x) 2x
Pl (x) + l (l + 1)
2
2
dx
dx
1x
(7.83)
Kada je azimutna konstanta razdvajanja m2 = 0, dobiva se (obicna) Legendreova jednadzba (7.62). Jedan od nacina da se dobije rjesenje gornje jednadzbe je da se krene
od obicne Legendreove jednadzbe i da ju se uzastopnim derivacijama prevede u gornju
jednadzbu. To se moze izvesti pomocu Leibnizove formule za m-tu derivaciju
umno
ska dvije funkcije
m s
i X
dm h
m d A(x) dms B(x)
A(x)
B(x)
=
.
(7.84)
s
ms
d xm
s
d
x
d
x
s=0
Pomocu gornjeg izraza m-ta derivacija (obicne) Legendreove jednadzbe
(1 x2 ) Pl 2xPl + l(l + 1) Pl = 0
postaje
ms

m s
X
d
m
d
2
(1 x )
P
d xs
d xms l
s
s=0
|
{z
}
m
X
s=0
6= 0, s = 0, 1, 2
s ms

d
m
dm
d
+
l(l
+
1)
x
P
Pl = 0.
s
d xs
d xms l
d xm
| {z }
6= 0, s = 0, 1
Raspisom gornjih suma, dobiva se

m
m
dm1
dm2
m
m
2 d
(1 x ) m Pl +
(2x) m1 Pl +
(2) m2 Pl
0
1
2
dx
dx
dx
m1

m
m
d
m d
d
m
Pl + l(l + 1) m Pl = 0.
x m Pl 2
2
m1
dx
1 dx
dx
0
Oznacimo li m-tu derivaciju Pl s u
u
dm
Pl ,
d xm
gornja jednadzba postaje

(1 x2 ) u 2 x (m + 1) u + (l m)(l + m + 1) u = 0.
(7.85)
274
Ova jednadzba nije samoadjungirana. Da bi se ona prevela u samodjungirani oblik s

tezinskom funkcijom jednakom 1, potrebno je sa funkcije u prijeci na funkciju
2 m/2
v(x) = (1 x )
2 m/2
u(x) = (1 x )
dm
Pl .
d xm
U (7.85) treba uvrstiti

u = (1 x2 )m/2 v,

mx
2 m/2
v +
u = (1 x )
v ,
1 x2

m
m(m + 2)x2
2mx
2 m/2
v +
v+
v .
v +
u
= (1 x )
1 x2
1 x2
(1 x2 )2
Nakon sredivanja, jednadzba (7.85) prelazi u

2
(1 x ) v 2xv + l(l + 1)
m2
1 x2
v = 0.
koja jeste samoadjungirana. Primjecujemo da smo dobili upravo (7.83), jednadzbu pridruzenih Legendreovih polinoma7 . Drugim rijecima, nasa funkcija v je upravo
v Pl m (x) = (1 x2 )m/2
dm
Pl (x).
d xm
(7.86)
Buduci da je u Pl najveca potencija x jednaka l, to ce i sve gornje derivacije s m > l biti

jednake nuli. Zato je m uvijek ogranicen na
m l.
Tablica 7.1 prikazuje nekoliko najnizih Pl m .
Tablica 7.1: Pridruzeni Legendreovi polinomi Pl m (x).
P11
(1 x2 )1/2
sin
P21
P22
=
=
3x(1 x2 )1/2
3(1 x2 )1/2
=
=
3 cos sin
3 sin2
P31
P32
P33
=
=
=
3
2
2 (5x
1)(1 x2 )1/2
15x(1 x2 )
15(1 x2 )3/2
=
=
=
3
2
2 (5 cos
1) sin
15 cos sin
15 sin3
P41
P42
P43
P44
=
=
=
=
5
3
2 1/2
2 (7x 3x)(1 x )
15
2
2
2 (7x 1)(1 x )
2 3/2
=
=
=
=
5
3
2 (5 cos
15
2
2 (7 cos
105x(1 x )
15(1 x2 )2
3 cos ) sin
1) sin2
105 cos sin3
15 sin4
Zahtjev da je m l ima u kvantnoj mehanici svoje fizicko znacenje: ocekivana vrijednost

7 Opet,
za m = 0 dobivamo Legendreovu jednad

zbu
275
kvadrata z komponente momenta kolicine gibanja je uvijek manja ili jednaka ocekivanoj
vrijednosti kvadrata cijelog momenta kolicine gibanja
Z
Z
2
3
2
2
~ i L
~ 2 l,m d3 r.
l,m Lz l,m d r hLz i hL
l,m
Buduci da operacija deriviranja negativan broj puta, nije definirana, iz oblika (7.86) se
moze ocekivati da m bude nenegativan broj. Ako se, medutim, Pl izrazi Rodriguesovom
formulom, (7.81), dobiva se Rodriguesova formula pridruzenih Legendreovih polinoma
Pl m (x) =
(1 x2 )m/2 d l+m
(x2 1)l .
2l l !
d xl+m
(7.87)
Najveca potencija x u (x2 1)l je x2l , pa je zato u gornjem izrazu m ogranicen samo
uvjetom
l m l.
Koristeci jos jednom Leibnizovu formulu za derivaciju umnoska, moze se pokazati da je
Plm (x) = (1)m
(l m) ! m
P (x).
(l + m) ! l
Prema samoj definiciji pridruzenih polinoma, je

Pl 0 (x) = Pl (x).
I pridruzeni Legendreovi polinomi imaju funkciju izvodnicu
X
(2m) ! (1 x2 )m/2
m
=
Ps+m
(x) ts .
2m m ! (1 2xt + t2 )m+1/2
s=0
ali se ona rijetko koristi.
Kao sto se moglo i ocekivati i pridruzeni Legendreovi polinomi zadovoljavaju rekurzijske
relacije. Buduci da oni imaju dva indeksa, postoji velik broj rekurzija. Navedimo neke
od njih
h
i
2mx
m+1
m
Pl
P + l(l + 1) m(m 1) Plm1 = 0,

(1 x2 )1/2 l
m
m
(2l + 1)xPlm = (l + m)Pl1
+ (l m + 1)Pl+1
= 0,
m+1
m+1
(2l + 1)(1 x2 )1/2 Plm = Pl+1
Pl1
= (l + m)(l + m
(7.88)
m1
1)Pl1
(l m + 1)(l m +
m1
2)Pl+1
,
276
(1 x2 )1/2 Plm =
1 m+1 1
P
(l + m)(l m + 1)Plm1 .
2 l
2
Parnost
Parnost pridruzenih Legendreovih polinoma se moze vidjeti iz definicijske jednadzbe
(7.86) i poznavanja parnosti obicnih Legendreovih polinoma Pl (x) = (1)l Pl (x). Kod
promjene predznaka x, derivacija m-tog reda ce rezultirati umnoskom (1)m , pa je zato
Pl m (x) = (1)l+m Pl m (x)
Takoder se iz definicije (7.86) vidi i da je

Pl (x)
m
za svaki m 6= 0.
=0
x=1
Ortogonalnost
Bez izvoda
dovrsiti
+1
Ppm (x) Pqm (x) d x =
+1
1
Pl m (x) Plk (x)
(q + m) !
2
p,q .
2q + 1 (q m) !
1
(l + m) !
dx =
m,k .
2
1x
m (l m) !
(7.89)
(7.90)
Zadatak: 7.14 Indukcija magnetskog polja kruzne petlje:

Primje
R: Svi zn
7.3.6
Kugline funkcije
Jednadzbe kao sto su:

- Laplaceova jednadzba,
- Helmholtzova ili prostorni dio klasicne valne jednadzbe,
- Schrodingerova valna jednadzba za polje centralne sile,
su sve oblika
2 + k 2 f (r) = 0.
(7.91)
U postupku razdvajanja varijabli u sfernom koodinatnom sustavu, sva kutna ovisnost u

cjelosti potjece od operatora 2 i oblika je

() d
d ()
() d2 ()
sin
+
+ l(l + 1) () () = 0.
sin d
d
sin2 d 2
277
Pomnozi li se gornja jednadzba sa sin2 /[() ()], dobit ce se

d ()
1 d2 ()
sin d
2
sin
+ l(l + 1) sin =
.
() d
d
() d 2
S gledista varijable , desna strana gornje jednadzbe je konstantna. Isto tako, sa gledista
varijable , lijeva strana gornje jednadzbe je konstantna. Nazove li se ta konstantu m2 ,
dolazi se do jednadzba

d ()
sin d
sin
+ l(l + 1) sin2 = m2 ,
() d
d
1 d2 ()
= m2 .
() d 2
Azimutna ovisnost - ortogonalnost

Jednadzba za azimutnu varijablu
1 d2 ()
= m2
2
() d
Ima dva ocita rjesenja
() = e m , e m
ili neke dvije njihove linearno nezavisne kombinacije (kao sto su npr. sin i cos ). Lako
je vidjeti da ove funkcije zadovoljavaju uvjet ortogonalnosti
Z 2
Z 2
m1 () m2 () d =
e m1 e m2 d = 2 m1 ,m2 .
0
Iz gornjeg izraza zakljucujemo da

1
m () =
e m
2
cini ortonormirani skup funkcija na intervalu (0, 2 ). Ove se funkcije pojavljuju u elektrostatskim i kvantnomehanickim problemima, u kojima se uvijek postavlja zahtjev da m
cijeli broj.
Ovisnost o
Jednadzba za kutnu varijablu ,

sin d
d ()
sin
+ l(l + 1) sin2 = m2 ,
() d
d
nakon mnozenja s ()/ sin2 , prepoznajemo kao (7.82), jednadzbu pridruzenih Legen-
278
dreovih polinoma
1 d
sin d

d Pl m (cos )
m2
sin
+ l (l + 1)
Pl m (cos ) = 0,
2
d
sin
gdje smo sa oznake presli na oznake pridruzenih Legendreovih polinoma Pl m . Da bismo

ukljucili i negativne cjelobrojne vrijednosti m, za definiciju Pl m koristimo Rodriguesovu
formulu
Pl m (cos ) =
l+m
1
2 m/2 d
(1
x
)
(x2 1)l ,
2l l !
d xl+m
l m l.
U skladu s relacijama ortogonalnosti, Pl m mozemo pomnoziti odgovarajucom konstantom,

tako da dobijemo oronormirani skup polinoma u odnosu na kut
s
2l + 1 (l m) ! m
Plm (cos ) =
P (cos ).
2 (l + m) ! l
Sada imamo dva skupa ortonormiranih funkcija: m koje su ortonormirane u odnosu na

kut i Plm koje su ortonormirane u odnosu na kut . Umnosci ovih dvaju funkcija se
zovu kugline funkcije
Ylm (, ) = (1)m
2l + 1 (l m) ! m
Pl (cos ) e m
4 (l + m) !
(7.92)
i, prema samoj njihovoj definiciji, cine ortonormiran skup funkcija u varijablama i ,

tj. na povrsini kugle
Z 2
Z
h
i
m1
d
sin d Yl1 (, ) Yl2m2 (, ) = l1 ,l2 m1 ,m2 .
(7.93)
0
Kugline funkcije su svojstvene funkcije kutnog dijela Laplaceovog operatora u sfernom

koordinatnom sustavu

1
1 2
sin
+
Ylm (, ) = l (l + 1) Ylm (, ).
(7.94)
2
2
sin
sin
Citatelj
je vjerojatno, u definiciji (7.92), primjetio jedan dodatni mnozitelj (1)m , kojega
nema niti u Plm niti u m . Jednadzba (7.91) je linearna i homogena, pa svako njezino
rjesenje mozemo mnoziti proizvoljnom konstantom i opet cemo dobiti rjesenje. Ova konstanta, (1)m , se zove Condon-Shortleyeva faza i uvedena je zato sto pojednostavljuje neke
racune iz podrucja spektroskopje.
Nekoliko prvih kuglinih funkcija je prikazano tablicom 7.2
Laplaceovi redovi
279
Tablica 7.2: Kugline funkcije.
Y00 (, )
Y11 (, )
Y10 (, )
Y11 (, )
Y22 (, )
Y21 (, )
Y20 (, )
Y21 (, )
Y22 (, )
1
4
q
83 sin e
q
3
cos
q4
3

8 sin e
96
q
3 sin2 e2
5
24
q4
5
q 24
5
96
3 sin cos e

1
3
2
2 cos 2
3 sin cos e
3 sin2 e2
Vaznost kuglinih funkcija je u tome sto cine potpun skup, a to je pak posljedica SturmLiouvilleovog oblika Laplaceove diferencijalne jednadzbe. Zbog svojstva potpunosti kuglinih funkcija, svaka se funkcija f (, ) (uz odgovarajuca svojstva kontinuiranosti) moze
razviti u red po kuglinim funkcijama
f (, ) =
+l
X
X
al,m Ylm (, ).
(7.95)
l=0 m=l
Ovaj se red naziva jos i Laplaceov red. Za poznatu funkciju f (, ), koeficijenti al,m se
racunaju pomocu relacija ortonormiranosti (7.93).
Zadatak: 7.15 Laplaceovi redovi - gravitacijsko polje

Gravitacijski potencijali Zemlje, Mjeseca i Marsa, opisana su Laplaceivm redovima oblika
"
#
+l l+1
GM R X X R
V (r, , ) =
(Cl,m Ylm e (, ) + Sl,m Ylm o (, )) .

R
r
r
l=2 m=0
U gornjem izrazu je M masa tijela, a R je ekvatorijalni polumjer. Realne
funkcije Ylm e i Ylm o su definirane s
Ylm e (, ) = Pl m (cos ) cos m,
Ylm o (, ) = Pl m (cos ) sin m.
Satelitska mjerenja su dala vrijednosti koeficijenata C i S (tablica 7.3)
280

Tablica 7.3: Koeficijenti gravitacijskog potencijala.
Zemlja
7.3.7
Mjesec
Mars
C2,0
1.083 103
(0.200 0.002) 103
(1.96 0.01) 103
C2,2
0.16 105
(2.4 0.5) 105
(5 1) 105
S2,2
0.09 105
(0.5 0.6) 105
(3 1) 105
Operatori momenta koli

cine gibanja
Komponete kvantnomehanickog operatora momenta kolicine gibanja se obicno oznacavaju

s Lx , Ly Lz . Za Lz komponentu se pokazuje da vrijedi
Lz l,m (, ) = m l,m (, ).
Zelimo
pokazati da su
l,m (, ) h, |l, mi = Ylm (, )
~ 2 i z komponente Lz . U sfernom koordinatnom sustavu
svojstvene funkcije i operatora L
je
Lz =
pa se iz (7.92) lako vidi da je

Lz Ylm (, ) = m Ylm (, ).
dovrsiti
7.3.8
Adicijski teorem za kugline funkcije
dovrsiti
7.3.9
Integrali umno
ska tri kugline funkcije
dovrsiti
7.3.10
Legendreove funkcije druge vrste Ql (x)
dovrsiti
7.3.11
dovrsiti
Vektorske kugline funkcije
7.4. HERMITEOVI POLINOMI
7.4
281
Hermiteovi polinomi
U cijeloj kvantnoj mehanici postoji samo 4-5 problema koji se mogu egzaktno rijesiti. Od
tog malog broja, samo su dva problema netrivijalna: to su harmonijski oscilator i vodikov
atom.
Bitan dio rjesenja harmonijskog oscilatora jesu Hermiteovi polinomi i to je razlog zasto
im je posvecen ovaj odjeljak.
Onaj drugi netrivijalni problem, vodikov atom, sadrzi Laguerreove polinome kao dio
rjesenja, i o njima ce biti rijeci u iducem odjeljku.
Funkcija izvodnica
Hermiteovi polinomi, Hn (x), se mogu uvesti pomocu funkcije izvodnice
2
g(x, t) = e2txt
X
n=0
Hn (x)
tn
n!
(7.96)
X
2tx t2 (2tx t2 )2 (2tx t2 )3
tn
1+
+
+
+ =
Hn (x)
1!
2!
3!
n!
n=0
1 + 2x
t2
t
t2
t
+ (4x2 2)
+ = H0 (x) + H1 (x)
+ H2 (x)
+
1!
2!
1!
2!
Nekoliko prvih polinoma je navedeno u tablici 7.4 i prikazano slikom 7.7.

Slika 7.7: Nekoliko prvih Hermiteovih polinoma.
Kao i u dosadasnim primjerima, rekurzije se izvode deriviranjem funkcije izvodnice.
282
Izvedimo najprije parcijalnu derivaciju po t:
2
(2x 2t) e2xtt
g(x, t) =
n1
t
P+ H (x) n t
n
n=0
n!
Izjednacimo ova dva izraza i na lijevu stranu uvrstimo (7.96)

2
(2x 2t) e2xtt

(2x 2t)
2x
Hn (x)
n=0
X
n=1
Hn (x)
+
X
Hn (x)
n=0
n tn1
n!
+
X
tn
n tn1
=
Hn (x)
n!
n!
n=0
+
X
X
tn
tn+1
tn1
2
Hn (x)
=
Hn (x)
.
n!
n
!
(n
1)
!
n=0
n=1
Promjenimo indekse zbrajanja u gornjim zbrojevima, tako da svi t-ovi imaju istu potenciju
2x
Hn (x)
n=0
2x
Hn (x)
n=0
2x
X
n=0
+
X
X
tn
tn
tn
2
Hn1 (x)
Hn+1 (x)
= 0.
n!
(n
1)
!
n
!
n=1
n=0
+
X
tn
tn
tn
n X
2
Hn1 (x)
Hn+1 (x)
= 0
n!
(n
1)
!
n
n
!
n=1
n=0
Hn (x)
+
X
tn
n tn X
tn
2
Hn1 (x)
Hn+1 (x)
= 0
n!
n
!
n
!
n=0
n=0
i
X
tn h
2x Hn (x) 2n Hn1 (x) Hn+1 (x) = 0.
n!
n=0
Zbog linearne nezavisnosti skupa tn , gornji je zbroj nula, samo ako je svaka od zagrada
jednaka nula, sto vodi na trazenu rekurziju
Hn+1 (x) = 2x Hn (x) 2n Hn1 (x).
(7.97)
Polinome H0 (x) = 1 i H1 (x) = 2x je lako ocitati iz razvoja eksponencijalne funkcije

(7.96), a svi se ostali polinomi mogu dobiti gornjom rekurzijom. U tablici 7.4 se nalazi
nekoliko prvih polinoma.
Druga rekurzija, koja povezuje derivaciju polinoma s nederiviranim polinomima, se dobiva
derivacijom funkcije izvodnice po x
2
2t e2xtt
g(x, t) =
n
x
P+ H (x) t
.
n
n=0
n!
283
Tablica 7.4: Hermiteovi polinomi.
H0 (x)
H1 (x)
2x
H2 (x)
4x2 2
H3 (x)
8x3 12x
H4 (x)
16x4 48x2 + 12
H5 (x)
32x5 160x3 + 120x
H6 (x)
64x6 480x4 + 720x2 120
H7 (x)
128x7 1344x5 + 3360x3 1680x
H8 (x)
256x8 3584x6 + 13440x4 13440x2 + 1680
H9 (x)
512x9 9216x7 + 48384x5 80640x3 + 30240x
H10 (x)
1024x10 23040x8 + 161280x6 403200x4 + 302400x2 30240
Izjednacimo ova dva izraza i na lijevu stranu uvrstimo (7.96)

2xtt2
2t e
+
X
n=0
+
X
n=0
Hn (x)
tn
n!
+
X
tn+1
tn
Hn (x)
=
Hn (x) .
n!
n!
n=0
Svedimo oba zbroja na istu potenciju n

2
+
X
n=1
tn
tn
n X
Hn1 (x)
Hn (x)
= 0
(n 1) ! n n=0
n!
2
+
X
n=0
n tn X
tn
Hn1 (x)
Hn (x)
= 0
n!
n!
n=0
+
i
X
tn h
2n Hn1 (x) Hn (x) = 0.
n!
n=0
Opet, zbog linearne nezavisnosti skupa tn , gornji je zbroj nula, samo ako je svaka od
284
zagrada jednaka nula, sto vodi na trazenu rekurziju

Hn (x) = 2n Hn1 (x).
(7.98)
Naravno da se, pomocu gornje rekurzije, mogu naci i sve vise derivacije
Hn (x) = 2n 2(n 1) Hn2 (x) = 22 n (n 1) Hn2 (x),
Hn (x) = 23 n (n 1) (n 2) Hn3 (x),
..
.
Hn(m) (x) = 2m n (n 1) (n m + 1) Hnm (x) =
2m n !
Hnm (x)
(n m) !
Hn(n) (x) = 2n n !.
Posebne vrijednosti
U x = 0 je, prema (7.96),
2
et
+
X
n=0
+
X
(1)n
n=0
Hn (0)
tn
n!
+
X
tn
t2n
Hn (0)
=
.
n!
n
!
n=0
Usporedbom clanova uz iste potencije t, dolazi se do zakljucka

H2n (0) = (1)n
(2n) !
,
n!
H2n+1 (0) = 0.
Parnost
Iz funkcije izvodnice se takoder moze dobiti i parnost polinoma
2
g(x, t) = e2txt = g(x, t)

+
X
n=0
+
X
tn
(t)n
Hn (x)
=
Hn (x)
.
n!
n!
n=0
+
i
X
tn h
Hn (x) (1)n Hn (x) = 0.
n!
n=0
285
Hn (x) = (1)n Hn (x),

slicno kao i kod Legndreovih polinoma (7.53).
Alternativan prikaz
Iz funkcije izvodnice se moze izvesti i Rodriguesov oblik Hermiteovih polinoma. Primjetimo da se funkcija izvodnica moze napisati i kao
2
g(x, t) = e2xtt = ex e(tx) .

Usporedbom parcijalnih derivacija
(tx)2
2
e
= 2(t x) e(tx)
t
(tx)2
2
e
= +2(t x) e(tx)
x
zakljucujemo da je
(tx)2
(tx)2
e
=
e
.
t
x
Sada racunamo n-tu parcijalnu derivaciju g po t
(7.99)
(tx)2
g
2
2
2
= ex
e(tx) = (7.99) = ex
e
t
t
x
2
2g
(tx)2
x2
(tx)2
2 x2
=
e
e
=
(7.99)
e
=
(1)
e
t2
x t
x2
..
.
n
ng
n x2
(tx)2
=
(1)
e
e
.
tn
xn
U tocki t = 0 je

n
n g
n x2 d
x2
=
(1)
e
e
.

t n t=0
d xn
(7.100)
S druge je strane, prema (7.96),

g(x, t) =
+
X
m=0
Hm (x)
tm
m!
+
X
ng
m(m 1) (m n + 1) tmn
=
H
(x)
,
m
tn
m!
m=0
nm

+
X
n g
m(m 1) (m n + 1)
=
Hm (x)
n,m = Hn (x).

n
t t=0
m!
m=0
U gornjim je izrazima n m, jer za n > m je n-ta derivacija t m jednaka nuli. Usporedbom
286
gornjeg rezultata sa (7.100), zakljucujemo da je
Hn (x) = (1)n ex
d n x2
e .
d xn
(7.101)
To je Rodriguesova formula za Hermiteove polinome (usporediti sa (7.81), Rodriguesovom formulom Legendreovih polinoma).
Integralan prikaz
Jos jedan prikaz Hermiteovih polinoma se moze dobiti pomocu integracije u kompleksnoj
ravnini, odjeljak 3. Pomnozi li se funkcija izvodnica (7.96) s tm1 i prointegrira po
kruznici oko ishodista u kompleksnoj t ravnini, dobiva se (vidjeti primjer ??)
I
I X
tnm1
2xtt2 m1
dt
e
t
dt =
Hn (x)
n!
n=0
I
X
2 n,m
2
e2xtt tm1 d t =
Hn (x)
n!
n=0
n!
Hn (x) =
2
e2xtt tn1 d t.
(7.102)
Razvoj u red
Do izraza za Hermitove polinome u obliku reda potencija, dolazi se pomocu funkcije
izvodnice (7.96), razvojem u red eksponencijalne funkcije i izjednacavanjem clanova uz
istu potenciju t
X
n=0
Hn (x)
tn
2
= e2xt et
n!
X
(2xt)m X (t2 )p
=
m
!
p!
p=0
m=0
X
X
am,p tm+2p ,
m=0 p=0
gdje je
am,p
(1)p (2x)m
=
.
m !p !
Iz gornjeg dvostrukog zbroja treba izdvojiti clanove s istom potencijom t. To se lako

izvodi, prikaze li se ovaj dvostruki zbroj tablicno, kao u tablici 7.5. Uocimo npr. clanove
287
Tablica 7.5: Tablica koeficijenata am,p .

m\p
a0,0 t0
a0,1 t2
a0,2 t4
a0,3 t6
a1,0 t1
a1,1 t3
a1,2 t5
a1,3 t7
a2,0 t2
a2,1 t4
a2,2 t6
a2,3 t8
a3,0 t3
a3,1 t5
a3,2 t7
a3,3 t9
a4,0 t4
a4,1 t6
a4,2 t8
a4,3 t10
a5,0 t5
a5,1 t7
a5,2 t9
a5,3 t11
a6,0 t6
a6,1 t8
a6,2 t10
a6,3 t12
..
.
..
.
..
.
..
.
..
.
..
s potencijama t5 i t6
5
2
X
a52s,s ,
s=0
3
X
a62s,s .
s=0
Opcenito se moze napisati

[n/2]
n
an2s,s ,
s=0
gdje je [n/2] definirano relacijom

hni
2
Usporedbom s (7.96), dobiva se
n
2
n1
2
za parni n,
za neparni n.
[n/2]
Hn (x) = n !
X (1)s (2x)n2s
.
s
!
(n
2s)
!
s=0
(7.103)
To je trazeni izraz za Hermiteov polinom u obliku reda potencija. Tako se iz gornjeg
288
izraza, uz n = 0 i s = 0, dobiva
H0 (x) = 1.
Za n = 1 i s = 0, slijedi
H1 (x) = 2x,
itd.
Diferencijalna jednad
zba i ortogonalnost
Kombiniranjem rekurzijskih relacija (7.97) i (7.98) zelimo dobiti diferencijalnu jednadzbu
u kojoj ce se pojavljivati samo polinomi istog indeksa n. Zbroje li se jednadzbe (7.97) i
(7.98), dobiva se
Hn+1 = 2x Hn 2n Hn1
Hn = 2n Hn1
Hn + Hn+1 = 2xHn .
Derivacija po x daje
= 2Hn + 2xHn .
Hn + Hn+1
Ako u gornjoj jednadzbi eliminiramo Hn+1

pomocu (7.98) (s pomakom n n + 1)
Hn+1
= 2(n + 1) Hn
dobiva se trazena jednadzba

+ 2xH
Hn + 2(n + 1 ) Hn =
2H
n
n
Hn 2xHn + 2nHn = 0.
(7.104)
To je diferencijalna jednadzba, cije su jedno rjesenje Hermiteovi polinomi. Ova jednadzba

2
nije samoadjungirana. ali se moze prevesti u samoadjungirani oblik mnozenjem s ex
2
ex Hn 2xex Hn + 2n ex Hn = 0
x2

d
d x2
2
Hn +
e
Hn + 2n ex Hn = 0
dx
dx
d x2
2
e
Hn + 2n ex Hn = 0.
dx
To je samoadjungirana jednadzba s tezinskom funkcijom

2
w(x) = ex .
289
Pokazimo sada ortogonalnost: napisimo gornju jednadzbu za indeks m 6= n

d x2
2
e
Hm + 2m ex Hm = 0
dx
i pomnozimo jednadzbu za Hn s Hm , a jednadzbu za Hm pomnozimo s Hn , a zatim

oduzmimo jednu od druge; rezultat je
d x2
d x2
2
e
Hn Hn
e
Hm + 2(n m) ex Hn Hm = 0,
Hm
dx
dx

d x2
d x2
2
2
x2
H
e
Hm Hn
e
H
H
ex
H
ex
Hn Hm = 0
Hm Hn + 2(n m) e
n
m +
m
n
dx
dx

d x2
d x2
2
e
Hm Hn
e
Hn Hm + 2(n m) ex Hn Hm = 0.
dx
dx
Prointegrirajmo sada gornji izraz po x od do +

Z +
+
2
+ 2
2
x
+ 2(n m)
ex Hn (x) Hm (x) d x = 0.
e
Hn Hm
e
Hm Hn
Zbog eksponencijalnog clana, obje su zagrade u obje granice jednake nuli, pa za m 6= n

mora biti
Z +
2
ex Hn (x) Hm (x) d x = 0,
m 6= n.
(7.105)
To je trazena relacija ortogonalnosti Hermiteovih polinoma.

Umjesto polinoma Hn mozemo uvesti funkciju
n (x) = ex
2 /2
Hn (x),
koja vise nije polinom, a za koju vrijedi, prema (7.105), da je

Z +
n (x) m (x) d x = 0,
m 6= n.
Uvrstavanjem n (x) u jednadzbu Hermiteovih polinoma (7.104), dobiva se

n (x) + (2n + 1 x2 ) n (x) = 0.
(7.106)
kog slobodnog harmonijskog osTo je diferencijalna jednadzba kvantnomehanic

zniji primjer primjene Hermiteovih polinoma.
cilatora. Ujedno je to i najva
Jednadzba (7.106) je samoadjungirana, a skup njezinih rjesenja n je, prema (7.105),
ortogonalan na cijeloj osi x, s jedinicnom tezinskom funkcijom.
Rijesimo sada problem normiranja funkcija n . Pomnozimo funkciju izvodnicu (7.96)
2
samu sa sobom , a zatim i s ex
x2 +2xtt2 +2xss2
X
n=0
sm x2
tn X
Hm (x)
e
Hn (x)
n ! m=0
m!
290
Prointegrirajmo sada gornji izraz po x od do +

Z +
Z +
X
X
tn sm
2
2st
(xst)2
ex Hn (x) Hm (x) d x.
e
e
dx =
n ! m !
n=0 m=0
Relacijom (7.105) je pokazano da je desna strana jednaka nuli kada je m 6= n, prema
tome, preostaju samo clanovi za koje je m = n. Na lijevoj strani je tablicni integral
Z + h
i2
X
(t s)n
2
2st
e
=
Hn (x) ex d x
n ! n !
n=0
Z + h
i2
X
X
(t s)n
2n (t s)n
2
=
Hn (x) ex d x.
n!
n ! n !
n=0
n=0
Usporedbom clanova uz iste potencije (st)n na obje strane jednakosti, zakljucuje se
Z h
i2
2
Hn (x) ex d x = 2n n ! .
Gornji rezultat i (7.105) se mogu sazeti u

Z
2
ex Hn (x) Hm (x) d x = 2n n ! m,n .
(7.107)
Definira li se
n (x) = p
1
2n
x
e
n!
2 /2
Hn (x),
(7.108)
tada je n ortonormiran skup funkcija s jedinicnom tezinom

Z
n (x) m (x) d x = m,n .
(7.109)
Hermiteov red
Proizvoljna funkcija f (x) definirana na intervalu x (, +) se moze razviti u red po
Hermiteovim polinomima
f (x) =
an Hn (x).
n=0
cu uvjeta ortogonalnosti (7.107): na gornju jedKoeficijeni razvoja an se odreduju

R pomo
x2
nadzbu se djeluje operatorom e
Hm (x) d x
Z
x2
f (x) Hm (x) d x =
n=0
X
n=0
an
ex Hm (x) Hn (x) d x
an 2n n !
m,n = am 2m m !
291
Iz gornjeg izraza se zakljucuje da je

1
an = n
2 n!
ex f (x) Hn (x) d x.
ki slobodni harmonijski oscilator

Kvantnomehanic
Kao sto je vec spomenuto, Hermiteovi polinomi se pojavljuju u analizi jednodimenzijskog
kvantnomehanickog slobodnog harmonijskog oscilatora. Uz potencijalnu energiju
1
1
Ep = Kz 2 = m02 z 2 ,
2
2
Schrodingerova valna jednadzba8 je
H (z) = E (z),
gdje je H Hamiltonov operator, zbroj kineticke i potencijalne energije
H = Ek + Ep =
1
p2z
+ Kz 2 ,
2m 2
pz = ~
d
,
dz
(z) je svojstvena valna funkcija, a energija E je svojstvena vrijednost.
~2 d2 (z) 1
+ Kz 2 (z) = E(z).
2m d z 2
2
Prijelazom s varijable z na
x=z
i uvodenjem konstanata
4 =
mK
m2 02
=
,
~2
~2
2E
,
~0
Schrodingerova jednadzba postaje

d2 (x)
+ ( x2 ) (x) = 0.
d x2
To je upravo jednadzba (7.106) s = 2n + 1, uvjetom koji dozvoljava samo diskretne
(kvantizirane) vrijednosti energije harmonijskog oscilatora. Normirana
rjesenja gornje jednadzbe su dana s (7.108). Zahtjev da n bude prirodan broj, je posljedica rubnog uvjeta na valnu funkciju
lim (z) = 0.
U slucaju da n nije prirodan broj, tada rjesavanje jednadzbe (7.104) metodom

2
razvoja u red pokazuje da se, za velike x, H (x) ponasa kao x ex , tj. da ne iscezava u
beskonacnosti, pa je stoga nemoguce normirati valnu funkciju.
8 Primjetimo
da je ova jednad
zba jedan primjer jednad
zbe svojstvenih vrijednosti (5.14) sa te
zinskom funkcijom jednakom
jedan: L yj = j yj .
292
Za n prirodan broj, energija je

= 2n + 1
En =
1
n+
2
~ 0 ,
n = 0, 1, 2, .
(7.110)
Osnovnom kvantnomehanickom stanju odgovara minimalna energija

Emin = E0 =
1
~ 0 .
2
ela neodredenosti i
Ova minimalna energija je manifestacija Heisenbergovog nac
predstavlja cisto kvantnu pojavu, koja nema klasicni analogon.
Operatori stvaranja i poni
stavanja
Osim gore izlozene Schrodingerove jednadzbe, postoje i drugi nacini analiziranja kvantnomehanickog harmonijskog oscilatora. Jedan od njih je i pristup preko operatora stvaranja,
a i ponistavanja a

d
d
1
1
x
x+
a
a
.
dx
dx
2
2
Pokazat cemo da vrijedi

d
n (x) =
x
n + 1 n+1 (x),
dx

d
1
x+
a n (x)
n (x) =
n n1 (x).
dx
2
1
a n (x)
2
(7.111)
(7.112)
Operator stvaranja, povecava9 indeks valne funkcije (kvantni broj) za jedan, a operator
ponistavanja smanjuje10 indeks valne funkcije (kvantni broj) za jedan. Pomocu gornjih
operatora, konstruira se jedan novi operator koji se zove operator broja cestica a a. On
ima svojstvo da djelujuci na valnu funkciju n daju tu istu valnu funkciju pomnozenu s
n. Citateljima
se ostavlja da pokazu da vrijedi
a a n = n n .
Pokazimo sada da funkcije (7.108) zadovoljavaju relacije (7.111) i (7.112). Najprije, radi
preglednosti, nazovimo
Cn = p
i izvedimo (7.111)
9 Stvara
jednu
cesticu.
jednu
cesticu.
10 Poni
stava
2n n !

d
2
x
Cn ex /2 Hn (x)
dx
h
i
1
2
= Cn ex /2 x Hn (x) + x Hn (x) Hn (x) .
2
1
a n (x) =
2
293
Prema rekurziji (7.98) je Hn = 2nHn1 , pa gornja relacija postaje

Cn
2
a n (x) = ex /2 2xHn 2nHn1 .
2
Prema rekurziji (7.97) je gornja zagrada upravo jednaka Hn+1 , pa je

Cn
2
a n (x) = ex /2 Hn+1
2
1
1 x2 /2
= p
Hn+1 (x)
e
n
2 n! 2
1
2
=
n+1 p
ex /2 Hn+1 (x)
2n+1 (n + 1) !
n + 1 n+1 (x).
=
Slicno se pokazuje i (7.112)

1
d
2
Cn ex /2 Hn (x)
a n (x) =
x+
dx
2
1
1
2 /2
2
x
x2 /2
x
/2
xC
e
H
(x)
+
C
e
H
(x)
.
= x
C
e
H
(x)
+
n
n
n
n
n
n
2
2
Prva dva clana se ukidaju, a prema rekurziji (7.98) je Hn = 2nHn1 , pa gornja relacija
postaje
2
2 n Cn ex /2 Hn1 (x)
a n (x) =
=
2n p
n n1 (x).
1
2n
x
e
n!
2 /2
Hn1 (x)
1
x2 /2
np
Hn1 (x)
e
n1
2
(n 1) !
Ovime smo, krenuvsi od poznatih funkcija n , pokazali da vrijede relacije (7.111) i

(7.112). No, postoji i drugi put. Mozemo se praviti da ne znamo kako izgledaju funkcije
n , krenuti od (7.111) i (7.112), kao diferencijalnih jednadzba za odredivanje funkcija n ,
i pomocu njih naci same funkcije n . Djelujuci na najnize stanje, operator ponistavanja
mora dati nulu, buduci da nize stanje od najnizeg ne postoji
a 0 (x) = 0.
Uvrstavanjem a, gornja jednadzba postaje diferencijalna jednadzba za 0
d 0
= x d x,
0
294
s rjesenjem
0 (x) = const. ex
2 /2
konstanta se odreduje iz uvjeta normiranja

Z +
|0 (x)|2 d x = 1
const = 1/4 ,
Pa je normirana valna funkcija osnovnog stanja jednaka

0 (x) = 1/4 ex
2 /2
Valnu funkciju 1 dobivamo pomocu operatora stvaranja

1
d
2
a 0 (x) = 1 =
1/4 ex /2
x
dx
2
1
1
2
2
= p 2x ex /2 = p ex /2 H1 (x),
2
2
a to je upravo 1 iz (7.108). Dalje se 2 moze racunati iz a 1 (x) itd.
Potencijal tipa harmonijskog oscilatora se pojavljuje u opisu titranja kristalne re

setke,
u opisu nuklearne strukture (shell model), kvarkovskom modelu hadrona
itd.
senje koje se
Diferencijalna jednadzba (7.104), osim Hn ima i drugo, nezavisno, rje
naziva Hermiteova funkcija drugog reda i koje (za sada) nema primjene u fizici.
7.5
Laguerreovi polinomi
Kao sto je vec spomenuto u uvodu prethodnog odjeljka, Laguerreovi polinomi se pojavljuju
kod rjesavanja radijalnog dijela Schrodingerove jednadzbe za vodikov atom. U ovom ce
se odjeljku izloziti neka osnovna svojstva Laguerreovih polinoma.
zba
Laguerreovi polinomi se mogu uvesti preko funkcije izvodnice, na slican nacin kako smo
to napravili za Hermiteove polinome. Druga je mogucnost da se dobiju u obliku reda
potencija, onako kako je to izvedeno u odjeljku 4.3.2. Da bismo prikazali jos jednu tehniku,
krenut cemo od Laguerreove diferencijalne jednadzbe i rjesenje dobiti u obliku krivuljnog
integrala, kao sto je to napravljeno u odjeljku 7.2.6 za modificirane Besselove funkcije
K (x). Zatim ce se iz tog integralnog prikaza rjesenja, izvesti funkcija izvodnica.
Laguerreova diferencijalna jednadzba je
x Ln (x) + (1 x) Ln (x) + n Ln (x) = 0.
(7.113)
7.5. LAGUERREOVI POLINOMI
Krivuljni integral
Rjesenje L ce ovisiti o parametru n, pa cemo ga oznaciti s Ln . Pokusat cemo ga prikazati
u obliku krivuljnog integrala u ravnini kompleksnog z
I
1
exz/(1z)
Ln (x) =
d z.
(7.114)
2 |z|<1 (1 z) z n+1
Krivulja integracije, slika (7.8), ukljucuje ishodiste, ali ne obuhvaca tocku z = 1. Dvama
Slika 7.8: Krivulja integracije za Laguerreove polinome.
uzastopnim derivacijama po x, gornja jednadzba daje

I
1
exz/(1z)
Ln (x) =
d z,
2
(1 z)2 z n
I
1
exz/(1z)
Ln (x) =
d z.
2
(1 z)3 z n1
Uvrstavanjem gornjih izraza za Ln , Ln i Ln u lijevu stranu (7.113) daje

I
1
x
1x
n
exz/(1z) d z.
+
3
n1
2
n
n+1
2
(1 z) z
(1 z) z
(1 z) z
Izravnom derivacijom, lako je uvjeriti se da je gornji podintegralni izraz moze napisati u
obliku derivacije
xz/(1z)
I
d
e
1
d z.
2
d z (1 z) z n
Integracijom po zatvorenoj krivulji (kao npr. na slici 7.8), pocetna je tocka jednaka krajnjoj tocki i zato je vrijednost gornjeg integrala jednaka nuli, a to je upravo desna strana
(7.113). Time je pokazano da je (7.114) rjesenje diferencijalne jednadzbe (7.113).
295
296
Funkcija izvodnica
Pokazimo da je gornji izraz upravo ono sto bi se dobilo iz funkcije izvodnice
g(x, z) =
exz/(1z) X
=
Ln (x) z n ,
1z
n=0
|z| < 1.
(7.115)
Pomnozimo gornji izraz sa z m1 i prointegrirajmo oko ishodista
|z|<1
X
exz/(1z)
=
Ln (x) z nm1
(1 z) z m+1
n=0
I

X
xz/(1z)
X
e
nm1
dz =
Ln (x)
z
d z = zadatak ?? =
Ln (x) 2 n,m
(1 z) z m+1
|z|<1
n=0
n=0
= 2 Lm (x),
a to je upravo (7.114).
Prijelazom s varijable z na vrijablu s, gdje je
xz
=sx
1z
z=
sx
,
s
Integralni izraz za Ln (x) postaje

ex
Ln (x) =
2
sn es
d s.
(s x)n+1
Integral po z je isao po krivulji koja obuhvaca ishodiste, z = 0, pa zato integral po s

ide po krivulji koja obuhvaca tocku s = x. Prema Cauchijevoj integralnoj formuli za
derivaciju, (2.16),
I
n!
f (z)
(n)
f (z0 ) =
dz,
2 K (z z0 )n+1
zakljucujemo da je
Ln (x) =
ex dn
(xn ex ).
n ! d xn
(7.116)
To je Rodriguesova formula za Laguerreove polinome.
Red potencija
Iz gornjeg se izraza (za prirodni broj n i pomocu Leibnizove formule za n-tu derivaciju
297
umnoska dvije funkcije (7.84)) dobivaju Laguerreovi polinomi u obliku reda potencija
n
n
m n
1 X n
ex X n dnm ex dm xn
nm d x
(1)
=
Ln (x) =
n ! m=0 m
d xnm d xm
n ! m=0 m
d xm
n
n
X
1 X n
n!
(1)nm xnm
nm
nm
=
(1)
x
= n!
.
n ! m=0 m
(n m) !
(n m) ! (n m) ! m !
m=0
Prijelazom s varijable m na s = n m slijedi
Ln (x) = n !
n
X
s=0
(1)s xs
.
(n s) ! s ! s !
(7.117)
Nekoliko prvih polinoma je prikazano na slici 7.9 i ispisano u tablici ??.
Slika 7.9: Nekoliko prvih Laguerreovih polinoma.
Rekurzije
Vec uobicajenim postupkom derivacije funkcije izvodnice po njezinim argumentima, dobivaju se rekurzije. Zapocnimo s derivacijom po z
exz/(1z) 1 x z
g
1z
(1 z)2
=
z
P
n1
.
n=0 Ln (x) n z
298

Tablica 7.6: Laguerreovi polinomi.
0 ! L0 (x)
1 ! L1 (x)
x + 1
2 ! L2 (x)
x2 4 x + 2
3 ! L3 (x)
x3 + 9 x2 18 x + 6
4 ! L4 (x)
x4 16 x3 + 72 x2 96 x + 24
5 ! L5 (x)
x5 + 25 x4 200 x3 + 600 x2 600 x + 120
6 ! L6 (x)
x6 36 x5 + 450 x4 2400 x3 + 5400 x2 4320 x + 720
Izjednacavanjem gornja dva izraza, uz uvrstavanje (7.115) slijedi
X
exz/(1z) 1 x z
=
Ln (x) n z n1
1z
(1 z)2
n=0
(1 x z)
X
n=0
Ln (x) z
= (1 z)
Ln (x) n z n1 .
n=0
Raspisom i sredivanjem gornjeg izraza, dolazi se do
X
n=0
h
i
z (1 x + 2n) Ln (x) nLn1 (x) (n + 1) Ln+1 (x) = 0.
n
Zbog linearne nezavisnosti potencija, gornji zbroj je nula samo ako je svaka od zagrada
jednaka nuli, sto daje rekurziju
(n + 1) Ln+1 (x) = (1 x + 2n) Ln (x) nLn1 (x).
(7.118)
Rekurziju koja povezuje derivacije Laguerreovih polinoma s nederiviranim polinomima,

dobivamo derivacijom funkcije izvodnice po x
exz/(1z) z
g
1z 1z
=
x
P L (x) z n .
n=0
299
Izjednacavanjem gornja dva izraza, uz uvrstavanje (7.115) slijedi
X
exz/(1z) z
=
Ln (x) z n
1z 1z
n=0
Ln (x) z
n=0
= (1 z)
Ln (x) z n .
n=0
Raspisom i sredivanjem gornjeg izraza, dolazi se do
X
n=0

z n Ln1
(x) Ln1 (x) Ln (x) = 0.
Zbog linearne nezavisnosti potencija, gornji zbroj je nula samo ako je svaka od zagrada
jednaka nuli, sto daje rekurziju
Ln (x) = Ln1
(x) Ln1 (x).
(7.119)
Posebne vrijednosti
Nadalje, iz funkcije izvodnice (7.115) se vidi da je za x = 0
X
n=0
X
1
=
zn ,
Ln (0) z = g(0, z) =
1z
n=0
n
iz cega zakljucujemo da je
Ln (0) = 1.
Parnost
Kao sto se vidi iz funkcije izvodnice, diferencijalne jednadzbe ili iz tablice ??, Laguerreovi
polinomi nemaju odredenu parnost (nisu ni parni ni neparni).
Ortogonalnost
Laguerreova diferencijalna jednadzba nije samoadjungirana, pa Laguerreovi polinomi ne
cine ortogonalan skup. Medutim, slijedeci metodu iz odjeljka 5.1, mozemo pomnoziti
jednadzbu (7.113) s ex i dobiti samoadjungiranu jednadzbu
.
x Ln (x) + (1 x) Ln (x) + n Ln (x) = 0
ex
x Ln (x) ex + (1 x) Ln (x) ex + n Ln (x) ex = 0
i
d h
x
x Ln (x) e
+ n Ln (x) ex = 0.
dx
300
To je samoadjungirana jednadzba s tezinskom funkcijom

w(x) = ex .
Napisimo gornju jednadzbu za parametar m 6= n, a zatim pomnozimo obje jednadzbe
redom s Lm i Ln
i
d h
x Ln (x) ex + n Lm (x) Ln (x) ex = 0,
Lm (x)
dx
i
d h
x
Ln (x)
+ m Ln (x) Lm (x) ex = 0,
x Lm (x) e
dx
i oduzmimo drugu od prve
i
i
d h
d h
Lm (x)
x Ln (x) ex Ln (x)
x Lm
(x) ex + (n m) Ln (x) Lm (x) ex = 0.
dx
dx
Prointegrirajmo gornju jednadzbu po x od 0 do i
prva dva clana
Z +
Z +
i
d h
x
dx
x Ln (x) e
Ln (x)
Lm (x)
dx
0
0
Z +
(n m)
izvedimo parcijalnu integraciju u
i
d h
x Lm
(x) ex d x +
dx
Ln (x) Lm (x) ex d x = 0
i Z
h
x
x Lm Ln (x) e
x
x L
(x) Ln (x) e
m
(n m)

x L
(x) Ln (x) ex d x
m
i Z
h
x
+
x Ln Lm (x) e
0
dx +
Ln (x) Lm (x) ex d x = 0.
0
Uglate zagrade su jednake nuli u obje granice, a integrali s derivacijama L se medusobno

ukidaju. Buduci da smo odabrali m 6= n, mora biti
Z +
Ln (x) Lm (x) ex d x = 0.
(7.120)
0
Vidi se da su Lagurreovi polinomi ortogonalni s tezinskom funkcijom w(x) = ex .
301
Integral gornjeg oblika, ali za n = m, dobiva se kvadriranjem funkcije izvodnice (7.115)
X
X
1
1
xz/(1z)
xt/(1t)
n
e
e
=
Ln (x) z
Lm (x) tm
1z
1t
n=0
m=0
X
1
x(1tz)/[(1z)(1t)]
e
=
z n t m Ln (x) Lm (x) ex
(1 z)(1 t)
n=0 m=0
1
(1 z)(1 t)
x(1tz)/[(1z)(1t)]
dx =
z t
n=0 m=0
Z
n=0
Ln (x) Lm (x) ex d x.
0
(tz)n , iz gornjeg izraza ocitavamo
h
i2
Ln (x) ex d x = 1.
Gornju relaciju i (7.120) mozemo zajedno zapisati kao

Z +
Ln (x) Lm (x) ex d x = n,m .
(7.121)
Gornji nam izraz sugerira definiciju ortonormiranih Laguerreovih funkcija (ne polinoma)
n (x) = ex/2 Ln (x).
Prema (7.121), za funkcije n vrijedi
Z +
n (x) m (x) d x = n,m .
0
Diferencijalna jednadzba za n (x) se dobije uvrstavanjem

Ln (x) = ex/2 n (x),
Ln (x) =
1 x/2
e n (x) + ex/2 n (x),
2
Ln (x) =
1 x/2
e n (x) + ex/2 n (x) + ex/2 n (x)
4
u jednadzbu Laguerreovih polinoma (7.113), s rezultatom

x
1
n (x) = 0.
x n (x) + n (x) + n +
2
4
Na lijevoj strani je tablicni integral, a integral na desnoj strani je, prema (7.120), jednak
nuli, ako je n 6= m
Z + h
i2
X
1
n
(tz)
=
Ln (x) ex d x.
1 tz
0
n=0
Buduci da je (1 tz)1 =
ex
dx
302
7.5.1
Pridru
zeni Laguerreovi polinomi
Definicja
U fizickim primjenama, napose kod vodikovog atoma, ne pojavljuju se Laguerreovi polinomi, vec pridruzeni Laguerreovi polinomi Lkn (x). Oni se definiraju preko Laguerreovih
polinoma kao
dk
Ln+k (x).
d xk
Lkn (x) = (1)k
(7.122)
Najveca potencija x u Ln+k (x) je xn+k , pa ce nakon k derivacija po x, najveca potencija

po x polinoma Lkn (x) biti xn .
Red potencija
U skladu s gornjom definicijom i pomocu zapisa Ln u obliku reda potencija, (7.117),
slijedi
n+k
X
Lkn (x) = (1)k (n + k) !
s=0
n+k
X
= (1) (n + k) !
s=0
n+k
X
= (1) (n + k) !
s=0
(1)s
dk
xs
k
(n + k s) ! s ! s ! d x
(1)s
s!
xsk
(n + k s) ! s !
s ! (s k) !
(1)s xsk
.
(n + k s) ! (s k) ! s !
Prijelazom s varijable zbrajanja s na varijablu m = s k, gornji izraz prelazi u

Lkn (x)
k (n + k) !
=
(1)
n
X
m=k
(1)m+k xm
.
(n m) ! (m + k) ! m !
Buduci da je, prema (7.14),

m ! = ,
m < 0,
to su u gornjem zbroju razliciti od nule samo clanovi s m = 0, 1, , n

Lkn (x) = (n + k) !
n
X
m=0
(1)m
xm .
(n m) ! (m + k) ! m !
(7.123)
303
Nekoliko prvih pridruzenih Laguerreovih polinoma su

Lk0 (x) = k !
0
X
m=0
Lk1 (x) = (1 + k) !
(1)m xm
= 1,
(0 m) ! (m + k) ! m !
1
X
m=0
Lk2 (x) = (2 + k) !
2
X
m=0
(1)m xm
= 1 + k x,
(1 m) ! (m + k) ! m !
(1)m xm
1
1
= (2 + k)(1 + k) (2 + k) x + x2 .
(2 m) ! (m + k) ! m !
2
2
Funkcija izvodnica
Funkcija izvodnica pridruzenih Lagurreovih polinoma se dobiva pomocu k uzastopnih
derivacija funkcije izvodnice Lagurreovih polinoma
,
X
exz/(1z)
dk
=
Ln (x) z n
1z
d xk
n=0
,

k
k
X
z
1
d
L
(x)
n
(1)k z k
zn
exz/(1z) =
k
1z 1z
d
x
n=0
X
exz/(1z)
d k Ln (x) nk
k
=
(1)
z .
k
(1 z)k+1
d
x
n=0
Sada se sa nijeme varijable zbrajanja n prelazi na m = n k
X
d k Lm+k (x) m
exz/(1z)
k
=
(1)
z .
k
(1 z)k+1
d
x
m=k
Kako je Lm+k (x) polinom reda m + k, to ce za negativne vrijednosti m biti

d k Lk|m| (x)
0.
d xk
To znaci da ce u gornjem zbroju, razliciti od nule biti samo ono clanovi za koje je m 0
g(x, z) =
X
exz/(1z)
=
Lk (x) z m ,
(1 z)k+1 m=0 m
|z| < 1,
sto upravo odreduje funkciju izvodnicu pridruzenih Laguerreovih polinoma.
Posebne vrijednosti
U tocki x = 0, gornja relacija daje
X
1
=
Lkn (0) z n .
(1 z)k+1
n=0
(7.124)
304
Binomnim razvojem je
()2 (k + 1)(k + 2)
()3 (k + 1)(k + 2)(k + 3)
(k + 1)
(z) +
(z)2 +
(z)3 +
1!
2!
3!

X
(k + n) ! n X k + n
zn
(7.125
z =
=
k! n!
k
n=0
n=0
(1 z)(k+1) = 1 +
Tako se dobilo da je
(1 z)(k+1) =
n=0
Iz gornje se jednakosti zakljucuje da je

Lkn (0)

k+n
zn ,
k
Lkn (0) z n
n=0
(k + n) !
=
=
k! n!

k+n
.
k
Rekurzije
Rekurzije se izvode ili deriviranjem rekurzija Laguerreovih polinoma ili iz funkcije izvodnice. Evo nekoliko rekurzija dobivenih derivacijom funkcije izvodnice. Derivacijom
(7.124) po z i sredivanjem dobivenog izraza, slijedi
xz/(1z)

k+1
x
e
,
+
(1 z)k+1 (1 z)2 1 z
g(x, z) =
k
n1
.
n=0 Ln (x) n z
exz/(1z)
(1 z)k+1
Lkn (x) z n
n=0
(1 + k x)
X
n=0
Lkn (x)
Lkn (x)
n=0
nz
n1
x
k+1
+
2
(1 z)
1z
n=0
Lkn (x) n z n1
n=0
X
x + (k + 1)(1 z)
=
Lkn (x) n z n1
2
(1 z)
n=0
z (k + 1)
Lkn (x)
n+1
n=0
(1 + k x + 2n)
Lkn (x)
= (1 2z + z )
Lkn (x) n z n1
n=0
(1 + k + n) Lkn (x) n z n+1 = 0.
n=0
Primjetimo da zbog mnozitelja n, prvi zbroj zapravo ide od n = 1, a ne od n = 0. Sada
305
varijable po kojima se zbraja zamjenimo tako da sve potencije z budu iste
X
n=0
h
i
z n (n + 1) Lkn+1 (x) (1 + k x + 2n) Lkn (x) + (k + n) Lkn1 (x) = 0.
Zbog linearne nezavisnosti potencija z n , gornji je zbroj nula, samo ako svaka od zagrada
zasebno iscezava, sto vodi na rekurziju
(n + 1) Lkn+1 (x) (1 + k x + 2n) Lkn (x) + (k + n) Lkn1 (x) = 0.
(7.126)
Do jos jedne rekurzije se derivacijom funkcije izvodnice (7.124) po x
z exz/(1z)
1 z (1 z)k+1
g(x, z) =
P
k
n
.
n=0 Ln (x) z
X
z exz/(1z)
=
Lkn (x) z n
1 z (1 z)k+1
n=0
Lkn (x)
n=0
Lkn (x)
n=0
X
n=0
= (1 z)
Lkn (x)
n+1
Lkn (x) z n
n=0
Lkn (x) z n+1 = 0.
n=0
Preimenovanjem varijabli zbrajanja tako da sve potencije z budu iste, slijedi
X
n=0
h
i
(x) + Lkn1 (x) = 0.

z n Lkn (x) Lkn1
Ponovo, zbog linearne nezavisnosti potencija z n , gornji je zbroj nula, samo ako svaka od
zagrada zasebno iscezava, sto vodi na rekurziju
Lkn (x) = Lkn1

(x) Lkn1 (x).
(7.127)
zba
Sada cemo k-strukom derivacijom diferencijalne jednadzbe Laguerreovih polinoma (7.113),
306
izvesti diferencijalnu jednadzbu pridruzenih Laguerreovih polinoma

0 = x
Ln (x)
+ (1 x)
Ln (x)
+ n Ln (x)
dk
d xk
i
i
dk h
d k Ln (x)
dk h
x
L
(x)
+
(1
x)
L
(x)
+
n
n
n
d xk
d xk
d xk
m
m
k
k
X
k d x dkmLn (x) X k
d
dkm Ln (x)
d k Ln (x)
0 =
+
(1
x)
+
+n
m d xm
m d xm
d xkm
d xkm
d xk
m=0
m=0
0 =
0 = k
dk1
dk
dk
dk1
d k Ln (x)
L
(x)
+
x
L
(x)
+
(1
x)
L
k
L
(x)
+
n
d xk1 n
d xk n
d xk n
d xk1 n
d xk
0 = x
dk
d k Ln (x)
dk
L
(x)
+
(1
x
+
k)
L
(x)
+
(n
k)
.
d xk n
d xk n
d xk
Zamjenom indeksa n n + k, slijedi

x
dk
d k Ln+k (x)
dk
L
(x)
+
(1
x
+
k)
L
(x)
+
n
= 0.
d x k n+k
d xk n+k
d xk
Prisjetimo li se definicije pridruzenih Laguerreovih polinoma (7.122)

Lkn (x) = (1)k
dk
Ln+k (x),
d xk
gornja jednadzba daje diferencijalnu jednadzbu pridruzenih Laguerreovih polinoma

x Lkn (x) + (1 x + k) Lkn (x) + n Lkn (x) = 0.
(7.128)
Izvedimo Rodriguesovu formulu za pridruzene Laguerreove polinome. Krenimo od funkcije izvodnice (7.124)
, I
X
dz
exz/(1z)
=
Lkn (x) z n
k+1
m+1
(1 z)
|z|=1 z
n=0
I
I

X
exz/(1z) d z
k
nm1
=
Ln (x)
dz z
= zadatak ??
m+1 (1 z)k+1
|z|=1 z
|z|=1
n=0
=
Lkn (x) 2 n,m = 2 Lkm (x)
n=0
Na lijevoj strani se umjesto varijable z uvodi varijabla s relacijom

xz
= s x,
1z
cime integral po jedinicnoj kruznici oko z = 0 prelazi u integral po kruznici sa sredistem
us=x
Lkn (x)
307
1 ex
=
2 xk
sk+n es
d s.
(s x)n+1
(7.129)
Pomocu Cauchijeve integralne formule (2.16)

I
n!
f (z)
(n)
f (z0 ) =
dz,
2 K (z z0 )n+1
integral na desnoj strani (7.129) prepoznajemo kao
1 dn
(xk+n ex ),
n ! d xn
sto vodi na Rodriguesovu formulu za pridruzene Laguerreove polinome
Lkn (x) =
ex 1 dn k+n x
x
e
.
x k n ! d xn
(7.130)
Ortogonalnost
Pokazimo ortogonalnost pridruzenih Laguerreovih polinoma. Napisimo diferencijalnu
jednadzbu pridruzenih Laguerreovih polinoma (7.128) u samoadjungiranom obliku
.
x Lkn (x) + (1 x + k) Lkn (x) + n Lkn (x) = 0
ex x k
ex xk+1 Lkn (x) + (1 x + k) ex x k Lkn (x) + n ex x k Lkn (x) = 0
d h x k+1 k i
e x
Ln (x) + n ex x k Lkn (x) = 0.
dx
Gornju jednadzbu ponmozimo s Lkm za m 6= n i oduzmimo od jednadzbe za Lkm pomnozene

s Lkn
.
d h x k+1 k i
Lkm
e x
Ln + n ex x k Lkn = 0.
dx
.
d h x k+1 k i
x k
k
Lkn
e x
Lm + m e x Lm = 0.
dx
Z +
h
i
d h x k+1 k i
k d
x k+1 k
x k
k
k
k
e x
Ln Ln
e x
Lm + (n m) e x Ln Lm = 0.
dx
Lm
dx
dx
0
Z
+
0
Lkm
Z +
Z +
h
i
d h x k+1 k i
x k+1 k
k d
e x
Ln d x
e x
Lm d x + (n m)
Ln
ex x k Lkn Lkm d x =
dx
d
x
0
0
308
Parcijalnom integracijom prva dva clana, dobiva se
Z +
h
i
k
x k+1 k k
x
k+1
k
e x
Ln Lm
e x
Ln Lm d x
Z +
h
i
k+1
Lk Lk d x
+
ex xk+1 Lkm Lkn
exx
n m
Z +
+ (n m)
ex x k Lkn Lkm d x = 0.
0
Izrazi u okruglim zagradama iscezavaju u oznacenim granicama, a integrali s Lkn Lkm se

ukidaju. Buduci da je n 6= m, zakljucujemo
Z +
ex x k Lkn (x) Lkm (x) d x = 0
n 6= m.
(7.131)
0
Vidimo da su pridruzeni Laguerreovi polinomi ortogonalni s tezinskom funkcijom

w(x) = ex x k .
Integral gornjeg oblika, ali za n = m, racunamo polazeci od funkcije izvodnice (7.124)
X
exz/(1z)
=
Lkn (x) z n ,
(1 z)k+1
n=0
X
ext/(1t)
Lkm (x) tm .
=
k+1
(1 t)
m=0
Pomnozimo gornja dva izraza medusobno, a zatim rezultat prointegrirajmo po x s tezinskom

funkcijom w = ex x k
Z +
X
ex[z/(1z)+t/(1t)]
k
k
n m
Ln (x) Lm (x) z t
ex x k d
=
(1 z)k+1 (1 t)k+1
0
n,m=0
1
k+1
(1 z)
(1 t)k+1
+
k
x(1tz)/[(1z)(1t)]
x e
dx =
n,m=0
z t
ex x k Lkn (x) Lkm (x) d x.
Prema (7.131), desna je strana razlicita od nule samo kada je n = m

Z +
Z +
h
i2
X
1
k x(1tz)/[(1z)(1t)]
n
k
x k
x e
=
(tz)
e x Ln (x) d x.
(1 z)k+1 (1 t)k+1 0
0
n=0
Ako na lijevoj strani varijablu x zamjenimo varijablom v
v=x
1 tz
,
(1 z)(1 t)
309
nakon kraceg sredivanja, prema (7.5), za lijevu stranu se dobiva

Z +
k!
1
v k ev d v =
.
k+1
(1 tz)
(1 tz)k+1
{z
}
|0
= (k + 1) = k !
Time polazna jednadzba postaje
X
k!
=
(tz)n
(1 tz)k+1
n=0
i2
h
ex x k Lkn (x) d x.
Uvrstavanjem razvoja u red (binomni teorem, (7.125)) za (1 tz)k1

(1 tz)k1 =
X
(n + k) !
(tz)n ,
n
!
k
!
n=0

Z +
h
i2
X
X
(n + k) !
n
n
(tz) =
(tz)
ex x k Lkn (x) d x.
n!
0
n=0
n=0
Usporedbom clanova uz istu potenciju tz, slijedi
Z +
h
i2
(n + k) !
.
ex x k Lkn (x) d x =
n!
0
Gornji izraz, zajedno s (7.131), vodi na
Z
ex x k Lkn (x) Lkm (x) d x =
(n + k) !
n,m .
n!
(7.132)
Zadatak: 7.16 Funkciju xr razvijte u red po pridruzenim Laguerreovim polinomima Lkn ,

za fiksni k i n = 0, 1, , r (ako r nije prirodan broj, n ide u beskonacnost).
Uputa: Koristite Rodriguesovu formulu.
R:
Zbog potpunosti skupa pridruzenih Laguerreovih polinoma, svaka funkcija (pa
310
tako i xr ) se moze napisati u obliku

r
r
X
. Z
an Lkn (x).
n=0
x
0
r+k
Lkm (x)
dx =
r
X
n=0
an
ex x k Lkn (x) Lkm (x) d x
0
r
X
n=0
= an
x k ex Lkm (x) d x
= (7.132) =
n!
=
(n + k) !
an
(n + k) !
(m + k) !
n,m = am
n!
m!
x r+k ex Lkn (x) d x.
Uvrstavanjem Lkn (x) iz Rodriguesove formule (7.130)

ex 1 dn k+n x
Lkn (x) = k
x
e
x n ! d xn
u gornji izraz za an , dobiva se

Z +

n
1
r d
k+n x
d x.
x
x
e
an =
(n + k) ! 0
d xn
Gornji se integral dalje rjesava uzastopnim parcijalnim integracijama

n
n1
n1
d
r d
r d
k+n x
k+n x
r1 d
k+n x
x
x
x
e
=
x
e
rx
x
e
d xn
dx
d xn1
d xn1
(7.133)

Z +
+

n1
n1
r
1
r d
k+n x
r1 d
k+n x
x
x
e
x
x
e
d x.
an =
(n + k) !
d xn1
(n + k) ! 0
d xn1
0
Gornja uglata zagrada je jednaka nuli u obje granice, pa za an preostaje
Z +
dn1 k+n x
r
d x.
x
e
x r1
an =
(n + k) ! 0
d xn1
Gornji se integral opet rjesava rekurzijom (7.133) u kojoj se izvede zamjena
n n 1,
sto daje (dakle, nakon dvije rekurzije)
Z +
(1)2 r(r 1)
dn2 k+n x
an =
x
e
d x.
x r2
(n + k) !
d xn2
0
311
Lako je vidjeti da se nakon n rekurzija dobiva

Z +
(1)n r !
x rn xk+n ex d x
an =
(r n) ! (n + k) ! 0
Z +
(1)n r !
=
xr+n ex d x.
(r n) ! (n + k) ! 0
No, gornji je integral upravo definicija gama funkcije (7.5), (r + k + 1) =
(r + k) !, sto vodi na konacni izraz za an
an
(1)n r !(r + k) !
(r n) ! (n + k) !
i konacni izraz za razvoj xr po pridruzenim Laguerreovim polinomima

r
x =
r
X
an Lkn (x)
= r ! (r + k) !
n=0
r
X
n=0
(1)n
Lk (x).
(r n) ! (n + k) ! n
U literaturi se pojavljuju i Laguerreove funkcije nk (x), koje su s pridruzenim Laguerreovim polinomima povezane relacijom
nk (x) = ex/2 xk/2 Lkn (x).
Iz (7.132) slijedi
Z
+
k
nk (x) m
(x) d x =
(n + k) !
n,m .
n!
Ako iz gornje relacije izrazimo Lkn preko nk i zatim pomocu te veze nademo prvu derivaciju
Lkn i drugu derivaciju Lkn , mozemo Lkn , Lkn i Lkn uvrstiti u diferencijalnu jednadzbu
(7.128) i dobiti diferencijalnu jednadzbu za nk (x)

x 1 + k + 2n 1 k 2
k
k
x n (x) + n (x) + +
nk (x) = 0.
4
2
x 4
Clan
s prvom derivacijom u gornjoj jednadzbi se moze eliminirati, ako se umjesto nk
uvede funkcija
kn (x) = x1/2 nk (x) = ex/2 x(k+1)/2 Lkn (x).
(7.134)
Pomocu gornje veze nk (x) i kn (x) i diferencijalne jednadzbe za nk (x), dolazi se do diferencijalne jednadzbe za kn (x)
kn (x)
1 1 + k + 2n k 2 1
+ +
4
2x
4x2
kn (x) = 0.
(7.135)
To je jednadzba koja se pojavljuje kao jednadzba za radijalni dio valne funkcije, pri
rjesavanju Schrodingerove jednadzbe vodikovog atoma (zadatak 7.17, jednadzba (7.140)).
312
Pomocu gornje jednadzbe se pokazuje da su kn (x) i km (x), za n 6= m, ortogonalne s

tezinskom funkcijom
w(x) =
1
,
x
Napisimo jednadzbe za kn (x) i km (x)

1 1 + k + 2 n k2 1
k
kn (x) = 0
n (x) + +
2
4
2x
4x

1 1 + k + 2 m k2 1
k
m (x) + +
km (x) = 0
4
2x
4x2
Oduzmimo gornje dvije jednadzbe i prointegrirajmo po x

0 =
0 =
kn
Z
nm k k
+
n m
x
Z +
Z
k
k
k
k
n m d x
m n d x + (n m)
km
km
kn (x).
Z
kn
km (x),
dx
1 k k
d x.
x n m
Parcijalnom integracijom se dobiva

Z

k
k
k
k
+ (n m)
m n
n m
0
+
0
1 k k
d x = 0.
x n m
Okrugle su zagrade, zbog (7.134), jednake nuli, pa preostaje

Z +
1 k
n (x) km (x) d x = 0,
n 6= m.
x
0
Sada cemo, polazeci od funkcije izvodnice (7.124) za Lkn , konstruirati g (x, z), funkciju
izvodnicu za kn
X
exz/(1z)
=
Lkn (x) z n
(1 z)k+1
n=0
(k+1)/2
g (x, z) = x
X
ex(1+z)/[2(1z)]
=
kn (x) z n .
k+1
(1 z)
n=0
Pomnozimo dvije funkcije izvodnice

x(k+1)/2
(k+1)/2
X
ex(1+z)/[2(1z)]
=
kn (x) z n ,
(1 z)k+1
n=0
ex(1+t)/[2(1t)]
(1 t)k+1
m=0
km (x) t m
ex/2 x(k+1)/2
313
i rezultat prointegrirajmo po x
k+1
Z
X
ex(1zt)/[(1z)(1t)]
=
kn (x) km (x) t m z n
[(1 t)(1 t)]k+1
n,m=0
1
[(1 t)(1 t)]k+1
x(1zt)/[(1z)(1t)]
dx
+
k+1
dx =
n,m=0
+
0
kn (x) km (x) d x.
Zamjenom varijable integracije x sa

v=x
1 tz
,
(1 z)(1 t)
dobiva se (pomocu (7.5))

Z +
(1 z)(1 t)
=
v k+1 ev d v
k+2
(1 tz)
{z
}
|0
= (k + 2) = (k + 1) !
(1 z)(1 t)
(k + 1) ! =
(1 tz)k+2
n,m=0
kn (x) km (x) d x
n,m=0
kn (x) km (x) d x.
Kao i ranije, (7.125), razvijamo u red
X (k + n + 1) !
1
=
(tz)n
(1 tz)k+2
n
!
(k
+
1)
!
n=0
i dobivamo
Z +
X
X
(k + n + 1) !
n
m n
(tz) =
t z
kn (x) km (x) d x.
(1 z t + tz)
n
!
0
n,m=0
n=0
Na lijevoj strani vidimo dva clana u kojima se t i z pojavljuju s istom potencijom i dva
clana u kojima se t i z pojavljuju s potencijama koje se razlikuju za jedan
Z +
X
X
X
(k + n + 1) !
(k + n + 1) !
n
m n
k
k
(tz) +
(tz)n+1
t z
n (x) m (x) d x =
n
!
n
!
0
n=0
n,m=0
n=0
X
(k + n + 1) ! n n+1 X (k + n + 1) ! n n+1
t z
z t .
n!
n!
n=0
n=0
Izdvojimo, i na lijevoj i na desnoj strani, samo one clanove u kojima se t i z pojavljuju s

istom potencijom
Z +
X
X
X
(k + n + 1) !
(k + n + 1) !
n n
(tz)n +
(tz)n+1 .
t z
kn (x) kn (x) d x =
n
!
n
!
0
n=0
n=0
n=0
314
Pogledajmo desnu stranu:

i
(k + 0) ! h
(k + 0 + 1) !
(k + 1) + 0
=
0!
0!
(tz)0 :
(tz)
(tz)2
(tz)3
(tz)n
i
(k + 1) ! h
(k + 1 + 1) ! (k + 0 + 1) !
(k + 2) + 1
+
=
:
1!
0!
1!
i
(k + 2 + 1) ! (k + 1 + 1) !
(k + 2) ! h
:
(k + 3) + 2
+
=
2!
1!
2!
i
(k + 3 + 1) ! (k + 2 + 1) !
(k + 3) ! h
:
(k + 4) + 3
+
=
3!
2!
3!
..
.
i
(k + n) ! h
:
=
(k + n + 1) + n .
n!
Usporedbom clanova uz (tz)n na lijevoj i desnoj strani gornje jednadzbe, slijedi

Z + h
i2
(k + n) !
kn (x) d x =
(k + 2n + 1),
(7.136)
n!
0
ili, preko Lkn
h
i2
(k + n) !
(k + 2n + 1).
ex xk+1 Lkn (x) d x =
n!
(7.137)
dovrsiti dio s tn z n1
Laguerreove funkcije L s necjelobrojnim indeksima i , mogu se konstruirati pomocu
konfluentne hipergeometrijske funkcije iz odjeljka 7.8
Zadatak: 7.17 Vodikov atom
Zadatak je rijesiti Schrodingerovu valnu jednadzbu za vodikov atom.
R: Vjerojatno najvaznija primjena Laguerreovih polinoma jeste rjesavanje

radijalne komponente Schrodingerove jednadzbe za vodikov atom. Schrodingerova jednadzba se moze shvatiti kao jednadzba sacuvanja energije
Ek + Ep = E,
2
p~
+ Ep (r) = E,
2m
prevedena na jezik kvantne mehanike. U kvantnoj mehanici kolicina gibanja,
p~ postaje operator kolicine gibanja
~p = ~ ,
dok koordinata r ostaje obicna funkcija. Na taj je nacin zbroj kineticke i
315
potencijalne energije postao diferencijalni operator (Hamiltonov operator)

~2 2
H=
+ Ep (r),
2m
a jednadzba sacuvanja energije je postala jednadzba svojstvenih vrijednosti
H = E ,
kojom se odreduje nepoznata svojstvena funkcija i nepoznata svojstvena
vrijednost (energija) E. Ovaj je problem vrlo slican problemu nalazenja svojstvenih vektora ~v i svojstvenih vrijednosti matrice A u linearnoj algebri,
A ~v = ~v,
s tom razlikom da sada operator cija se svojstvena vrijednost trazi,
H=
~2
2 + Ep (r),
2m
nije matrica nego diferencijalni operator, pa se umjesto svojstvenih vektora

racunaju svojstvene funkcije. Da bi se rijesio vodikov atom (i vodiku slicni
atomi), za potencijalnu energiju treba uvrstiti izraz za kulonsku potencijalnu
energiju izmedu elektrona i jezgre
~2
Z qe2
2
= E ,
2m
r
gdje je treba odrediti nepoznanice: valnu funkciju i E nepoznatu energiju.

Za vodikov atom je Z = 1, za jednostruko ionizirani helij je Z = 2 i opcenito
je Z broj protona u jezgri. Kada se gornja parcijalna diferencijalna jednadzba
(Schrodingerova jednadzba) raspise u sfernim koordinatama, (1.20)

2
1
1
2
2
= 2
r
+ 2
sin
+ 2 2
r r
r
r sin
r sin 2
i valna funkcija prikaze u obliku umnoska
(r, , ) = R(r) Y (, ),
dolazi do raspada na dvije diferencijane jednadzbe: jedna za funkciju radijalne
koordinate R(r) i jedna za funkciju obje kutne koordinate Y (, ). Rjesenje
jednadzbe za kutne koordinate su kugline funkcije Ylm (, ) koje smo upoznali
u odjeljku 7.3.6. Radijalna funkcija je rjesenje jednadzbe

~2 1 d
Z qe
~2 l(l + 1)
2 dR
R
+
R = E R.
2m r 2 d r
dr
r
2m
r2
Prijelazom s varijable r na = r, gdje je
2 =
8mE
,
~2
E < 0,
(7.138)
316
umjesto funkcije R(r) uvodi se funkcija ()

R(r) = R(/) = ().
Uvodenjem jos i konstante
=
2mZqe2
,
~2
(7.139)

1 d
1 l(l + 1)
2 d ()
+ +
() = 0.
2 d
d
4
2
Povezimo gornju jednadzbu s (7.135) tako sto cemo se zapitati kako izgleda
k=2l+1
n=l1 ?
Prema (7.134) je
/2 l+1 2l+1
2l+1
Ll1 .
l1 () = e
Pogledajmo kako izgleda gornja jednadzba, ako za uvrstimo

=
1 2l+1
,
l1
i odgovarajuce derivacije i

1 l(l + 1)
d2 2l+1
2l+1
l1 () + +
l1 () = 0.
2
2
d
4
(7.140)
To je upravo jednadzba (7.135) uz zamjene

n = l 1,
k = 2l + 1.
Iz ovoga se zakljucuje da je
() = e/2 l L2l+1
l1 ()
rjesenje radijanog dijela Schrodingerove valne jednadzbe atoma slicnih vodiku
R(r) = (r) = er/2 (r)l L2l+1
l1 (r).
Vazno je primjetiti da je parametar odreden uvjetom11 = n + l + 1 za
n = 1, 2, . Ovaj uvjet na n, osigurava da valna funkcija iscezava na velikim
udaljenostima od atoma
lim R(r) = 0,
sto je fizicki posve razumljivo. Preko relacija (7.138) i (7.139), uvjet na n

11 Pokazuje
se da za necjelobrojne vrijednosti n, Laguerreova funkcija divergira za r .
317
implicira i slijedeci uvjet na energiju

2mZqe2
2mZqe2
=
n,l
~2
(n + l + 1)~2
2 2
~ n,l
1
mZ 2 qe4
=
.
=
8m
(n + l + 1)2 2~2
n+l+1 =
E En,l
Ovaj rezultat za energiju je vrlo vazan: on pokazuje da energija ne mo

ze poprimati kontinuirane vrijednosti, nego samo diskretan skup vrijednosti
odreden s
n + l + 1 = 1, 2, .
e oznacimo iznos
Ove vrijednosti energije se nazivaju energijeske razine. Ako s E
e = (mZ 2 q 4 )/(2~2 ),
najnize energije (energiju osnovnog stanja, n + l + 1 = 1) E
e
tada je nekoliko najnizih vrijednosti energije jednako
e
En+l+1=1 = 1 E,
1 e
En+l+1=2 = E,
4
1 e
En+l+1=3 = E,
9
En+l+1=4 =
..
.
1 e
E,
16
Primjetimo da razmak medu energijskim razinama nije ekvidistantan, nego da

se smanjuje s n kao
e
Ek Ek1 = E
2k 1
.
k 2 (k 1)2
Konacno, cijela valna funkcija je umnozak radijalne R i kutne Y funkcije.

Uzme li se u obzir normiranje (7.137), potpuna valna funkcija vodika i vodiku
slicnih atoma je
#1/2
"
3
(n l 1) !
2Z
2l+1
er/2 (r)l Lnl1
(r) Ylm (, ),
n,l,m (r, , ) =
na0
2n (n + l) !
gdje je a0 = ~2 /(m qe2 ) Bohrov polumjer.
318
7.6
Cebi
sevljevi polinomi
sevljevi polinomi prve vrste

Cebi
X n
(x2 1)k xn2k
Tn (x) =
2k
k=0
[n/2]
cos(n) = Tn (cos )
7.7
Hipergeometrijska funkcija
7.8
Konfluentna hipergeometrijska funkcija
7.9
Specijalne funkcije - sa
zetak
Funkcije izvodnice
e(x/2)(t1/t) =
+
X
Jn (x) tn ,
Bessel,
n=
(1 2xt + t2 )1/2 =
2txt2
Pl (x) tl ,
Legendre,
l=0
X
n=0
Hn (x)
tn
,
n!
Hermite,
Ortogonalnost
Bessel
Legendre
Hermite
Rekurzije
+1
Pl (x) Pm (x) d x = l,m

1
2
,
2l + 1

7.9. SPECIJALNE FUNKCIJE - SAZETAK
Bessel
Legendre
Hermite
Parnost:
Posebne vrijednosti:
2(m + 1)
Jm+1 (x),
x
Jm1 (x) Jm+1 (x) = 2 Jm (x),
Jm (x) + Jm+2 (x) =
319
320
Poglavlje 8
Fourierovi redovi
Do sada smo pokazali kako se funkcija moze napisati u obliku razvoja u red potencija
(odjeljak ), u red po Legendreovim polinomima (odjeljak ), u red po kuglinim funkcijama
(odjeljak ), u red po Hermiteovim polinomima (odjeljak ) i u red po Laguerreovim polinomima (odjeljak ). U ovom ce se odjeljku pokazati kako se (periodicna) funkcija moze
razviti u red po sinusima i kosinusima.
8.1
Op
ca svojstva
ne
Fourierovi redovi se mogu definirati kao razvoj (ili reprezentacija) proizvoljne periodic
funkcije f (x) po sinusima i kosinusima, tako da je
f (x) =
X
C0 X
+
Cn cos nx +
Sn sin nx.
2
n=1
n=1
(8.1)
Funkcija f je periodicna na intervalu duljine 2 . Kao sto ce se pokazati, koeficijenti

Cn i Sn se racunaju iz periodicne funkcije f (x) pomocu izraza (8.8) i (8.9). Primjetimo
da je koeficijent C0 izdvojen; to je napravljeno zato da bi relacija (8.8) vrijedila za sve
n = 0, 1, 2, .
Da bi relacija (8.1) vrijedila, funkcija f mora zadovoljavati slijedeca dva uvjeta1 :
1. na intervalu [0, 2], funkcija f ima samo konacan broj diskontinuiteta konacnog iznosa;
2. na intervalu [0, 2], funkcija f ima samo konacan broj ekstrema (maksimuma
ili minimuma).
Funkcije koje zadovoljavaju gornje uvjete se zovu po dijelovima regularne funkcije,
a sami uvjeti su poznati kao Dirichletovi uvjeti.
Izraze li se trigonometrijske funkcije preko eksponencijalne
e nx e nx
sin nx =
2
e nx + e nx
,
cos nx =
2
1 To
su dovoljni, a ne nu
zni uvjeti.
321
(8.2)
322
POGLAVLJE 8. FOURIEROVI REDOVI
f (x) postaje
e nx + e nx X
e nx e nx
C0 X
+
Cn
+
Sn
f (x) =
2
2
2
n=1
n=1
C0 1 X
1 X
nx
=
(Cn Sn ) e +
(Cn + Sn ) e nx .
+
2
2 n=1
2 n=1
Ako nazovemo
c0 =
C0
2
cn =
1
(Cn Sn ),
2
cn =
1
(Cn + Sn ) = cn ,
2
n > 0,
tada je
f (x) =
=
=
n=1
n=1
cn e nx + c0 +
cn e nx + c0 +
n=
n=1
cn e nx
cm e mx
m=1
cn e nx =
cn (e x )n .
(8.3)
n=
Fourierova se preobrazba susrece i u teoriji vjerojatnosti i statistici pod nazivom karakterisitcne funkcije2
Pxk
kx
P (x),
x je diskretan,
x=xp e
xk
,
CX (k) = h e
i=
R xk e k x (x) dx.
x
je
kontinuiran.
xp
gdje je P (x) raspodjela vjerojatnosti diskretne, a (x) je raspodjela gustce vjerojatnosti

kontinuirane slucajne varijable X.
Potpunost:
Problemu utvrdivanja potpunosti ovakvog razvoja, moze se prici na vise nacina. Jedan
je nacin da se Fourierov red transformira u eksponencijalni oblik, (8.3), i zatim usporedi
s Laurentovim razvojem. Ako se f (z) razvije u Laurentov red (kao u odjeljku 2.5), uz
2 Vidjeti
npr. [5].
SVOJSTVA
8.1. OPCA
323
pretpostavku da je f analiticka funkcija, dobije se

f (z) =
dn z n .
n=
Na jedinicnoj kruznici je z = e , pa je tada i

f (z) = f (e
)=
dn e n ,
n=
a to je razvoj istog oblika kao i kompleksni Fourierov red (8.3), iz cega se vidi ekvivalentnost ova dva razvoja. Buduci da Laurentov razvoj kao razvoj u red potencija ima
svojstvo potpunosti, vidimo da i Fourierove funkcije e nx takoder cine potpun skup. Ovdje ipak postoji i znacajna razlika, jer Laurentovi redovi i redovi potencija ne
mogu opisati diskontinuitete koji se pojavljuju npr. kod kvadratnog ili zupcastog
vala (slika 8.1).
Teorija vektorskih prostora sadrzi jos jedan nacin da se dokaze potpunost sinusa i kosinusa,
a dokaz se zasniva na Weierstrassovom teoremu za dvije varijable.
Mogucnost postojanja Fourierovog razvoja, kao i svojstvo potpunosti se mogu ocekivati

za funkcije sin nx, cos nx i e n x , zato jer su sve te funkcije svojstvene3 funkcije samoadjungirane linearne diferencijalne jednad
zbe
y (x) + n2 y(x) = 0.
Za razlicite vrijednosti n i x [0, p ], dobivaju se ortogonalne svojstvene funkcije
koje zadovoljavaju rubne uvjete Sturm-Liouvilleove teorije iz poglavlja 5. Ako se, nadalje, odabere p = 2, razlicite svojstvene funkcije za isti n (dakle, degenerirane) mogu se
odabrati tako da budu ortogonalne. Tako je npr.
Z x0 +2
m,n , m 6= 0,
sin mx sin nx d x =
(8.4)
x0
0,
m=0,
Z
x0 +2
cos mx cos nx d x =
x0
x0 +2
m,n ,
sin mx cos nx d x = 0,
x0
2 ,
m 6= 0,
(8.5)
m=n=0,
m, n Z.
(8.6)
Najcesce se odabire x0 = 0, cime se dobiva interval [0, 2] ili x0 = , cime se dobiva

interval [, ].
3 ali
kao sto to vidimo iz (8.2), nisu sve medusobno nezavisne
324
Za kompleksne svojstvene funkcije e nx , ortogonalnost se obicno definira tako da jedna

od funkcija bude kompleksno konjugirana
Z x0 +2
(e mx ) e nx d x = 2 m,n ,
(8.7)
x0
sto je i skladu s tretmanom kuglinih funkcija u odjeljku 7.3.6.
Zadatak: 8.1 Izravnom integracijom dokazite relacije (8.4) - (8.7).
R: dovrsiti
Sturm-Liouvilleova teorija:
Sturm-Liouvilleova teorija jamci vjerodostojnost jednadzbe (8.1) (za funkcije koje zadovoljavaju Dirichletove rubne uvjete) i preko relacija ortogonalnosti (8.4) - (8.6) omogucava
izracunavanje koeficijenata razvoja
Z 2
1
Cn =
f (t) cos nt d t,
(8.8)
0
n = 0, 1, 2, ,
Z 2
1
f (t) sin nt d t,
(8.9)
Sn =
0
naravno, ukoliko gornji integrali postoje, a oni ce postojati ukoliko je f po dijelovima
kontinuirana (ili kvadratno integrabilna). Uvrstavanjem koeficijenata (8.8) i (8.9) u (8.1),
dobiva se

Z 2
Z 2
Z 2

1 X
1
cos nx
f (t) d t +
f (t) cos nt d t + sin nx
f (t) sin nt d t
f (x) =
2 0
n=1
0
0
1
=
2
1
=
2
Z

1 X 2
f (t) d t +
f (t) cos nt cos nx + sin nx sin nt d t
n=1 0
Z
1 X 2
f (t) d t +
f (t) cos n(t x) d t.
n=1 0
Primjetimo da prvi (konstantni) clan predstavlja srednju vrijednost funkcije f na

intervalu [0, 2]. Gornji izraz je jedno od mogucih polazista za razvoj Fourierovih integrala
i Fourierovih preobrazbi u odjeljku 9.1.
Jos jedan nacin da se opisu dosadasnji rezultati jeste da se kaze da je f (x) funkcija u
beskonacnodimenzijskom Hilbertovom prostoru
s ortogonalnim funkcijama cos nx i sin nx
kao bazom (prema (8.4) i (8.5), dijeljenjem s oni se uvijek lako mogu normirati na
jedinicu). Tvrdnja da cos nx i sin nx razapinju Hilbertov prostor je ekvivalentna tvrdnji
SVOJSTVA
8.1. OPCA
325
da oni cine potpun skup. Konacno, koeficijenti razvoja Cn i Sn jesu projekcije f (x) na
smjerove baznih vektora cos nx i sin nx, koje su dobivene skalarnim umnoscima (8.8) i
(8.9).
asti val:
Konvergencija - zupc
Predodzba o konvergenciji Fourierovih redova i gresci koja nastaje kada se koristi samo
konacan broj clanova reda, moze se dobiti razmatranjem reda koji se dobije razvojem
funkcije
x,
0 x < ,
f (x) =
x 2, < x 2 .
Gornja funkcija, perioda 2, predstavlja zupcasti val. Uobicajeno je za ovaj primjer da
Slika 8.1: Zupcasti val.
se umjesto intervala [0, 2] koristi interval [, ]. U tom je intervalu gornja funkcija

naprosto jednaka
f (x) = x,
x ,
slika (8.1). Pomocu (8.8) i (8.9) izracunajmo koeficijente Cn i Sn . Buduci da je funkcija

neparna, to ce svi koeficijenti Cn biti jednaki nuli
Z
1
t cos nt d t = 0.
Cn =

326
Koeficijenti Sn
1
Sn =
t sin nt d t
se racunaju parcijalnom integracijom

d
t cos nt = cos nt nt sin nt,
dt

1
1 d
t sin nt =
t cos nt ,
cos nt
n
n dt
Z
Z

2
1
1
=
t cos nt
cos nt dt
(1)n+1 ,
t sin nt dt =
n
n
n
Z
1
1 2
2
Sn =
t sin nt d t =
(1)n+1 = (1)n+1 .

n
n
tako da je cijela funkcija jednaka
f (x) = x = 2
(1)
n+1
n=1

sin nx
sin 2x sin 3x sin 4x
= 2 sin x
+
+ . (8.10)
n
2
3
4
Nekoliko prvih clanova gornjeg reda je prikazano na slici 8.2. Funkcija je neparna, pa
Slika 8.2: Aproksimacije zupcastog vala Fourierovim redom sa 3, 6 i 12 clanova.
n=3
2
0
-2
-4
4
n=6
2
0
-2
-4
4
2
n = 12
0
-2
-4
-6
-4
-2
se zato u njezinom razvoju pojavljuju samo sinusi. Primjetimo neke karakteristike ovog
razvoja:
- s porastom broja clanova reda, povecava se tocnost reprezentacije funkcije f (visi clanovi
SVOJSTVA
8.1. OPCA
327
doprinose kao 1/n);

- svi clanovi prolaze (egzaktnom) sredisnjom tockom f (x = 0) = 0;
- u blizini x = , svi clanovi naglo iscezavaju, i to utoliko strmije sto je clan viseg reda.
Primjetimo jos i da u tocki x = /2, gornji izraz predstavlja alternativni izvod Leibnizove
formule
1 1 1 1
= 1 + + .
4
3 5 7 9
Zadatak: 8.2 Razvijte u Fourierov red funkciju

4,
f (x) =
,
4
< x 0,
0<x .
R:
dovrsiti
ki diskontinuiteta:
Pona
sanje u toc
U tocki x = , zupcasti val ima diskontinuitet (skok) konacnog iznosa. Opceniti dokaz
(koji necemo navoditi) daje vrijednost u tocki diskontinuiteta u obliku aritmeticke sredine
lijevog i desnog limesa
f (x0 ) =
f (x0 + 0) + f (x0 0)
.
2
Mali porast sinusa neposredno ispred x = je primjer onoga sto ce se u odjeljku 8.5
diskutirati kao Gibbsova pojava.
Zbrajanje Fourierovih redova:

Do sada smo vidjeli kako se pomocu poznate funkcije f mogu naci koeficijenti Cn i Sn
razvoja (8.1). Sada cemo opisati suprotan postupak: krecemo od poznatog (zadanog)
reda oblika (8.1), a zadatak je odrediti funkciju f . Postupak cemo objasniti na primjeru
reda
X
cos nx
,
n
n=1
0 x 2.
Gornji je red samo uvjetno konvergentan (jer divergira u x = 0 i x = 2), ali se lako moze
napraviti apsolutno konvergentnim na slijedeci nacin
X
X
cos nx
r n cos nx
= lim
,
r1
n
n
n=1
n=1
|r| < 1.
Osnovna zamisao, primjenjiva ne samo na ovaj primjer, jeste da se sinusi i/ili kosinusi
328
napisu u eksponencijalnom obliku i da se na taj nacin umjesto redova sinusa i/ili kosinusa
dobiju redovi potencija
X
1 X r n e nx 1 X r n e nx
r n cos nx
=
+
n
2 n=1
n
2 n=1
n
n=1
n
n

x
x
1 X re
1 X re
=
+
.
2 n=1
n
2 n=1
n
(8.11)
No, sada je lako gornje redove prepoznati kao MacLaurinove razvoje od ln(1 z)
ln(1 z) = z +
z2 z3 z4
+
+
+ ,
2
3
4
za z = r e x i z = r e x . Na taj nacin je
X
1
1
r n cos nx
=
ln(1 r e x ) ln(1 r e x )
n
2
2
n=1

1
ln 1 r e x r e x + r 2
=
2
h
i1/2
= ln (1 + r 2 ) 2r cos x
.
Da bi se dobio zbroj pocetnog reda, treba jos izvesti granicni prijelaz r 1
h
i1/2
h
i1/2
X
cos nx
= lim ln (1 + r 2 ) 2r cos x
= ln 2(1 cos x)
r1
n
n=1

x

= ln 2 sin ,
0 x 2.
2
Primjetimo da i rezultat divergira u x = 0 i x = 2.
Zadatak: 8.3 Zbrojite trigonometrijski red
X
sin(2n + 1)x
.
2n + 1
n=0
R:
X
sin(2n + 1)x X e(2n+1)x e(2n+1)x
=
.
2n + 1
2(2n + 1)
n=0
n=0
Kako bi gornji redovi konvergirali za svaku vrijednost x, treba ih pomnoziti s

8.2. PREDNOSTI KORISTENJA
FOURIEROVIH REDOVA
329
r uz |r| < 1
X
X
r 2n+1 e(2n+1)x r 2n+1 e(2n+1)x
sin(2n + 1)x
= lim
r0
2n + 1
2(2n + 1)
n=0
n=0
#
"
2n+1
X (rex )2n+1 X
1
(rex )
.
=
lim
2 r0 n=0 2n + 1
2n + 1
n=0
Sada se treba sjetiti da je

1+x
x3 x5
ln
= 2 x+
+
+ ,
1x
3
5
|x| < 1,
pomocu cega slijedi

X
1
1 + rex 1 + rex
sin(2n + 1)x
=
lim ln
x
r0
2n
+
1
4
1
re
1 rex
n=0
=
1
ln(1).
4
Broj 1 se moze napisati i kao

1 = e =
X
n=0
1
sin(2n + 1)x
=
ln e = e/2
2n + 1
4
,
4
< x 0,
,
4
0<x .
Viticasta zagrada dolazi zato jer je za negativne x i sinus je negativan, a za

pozitivne x i sinus je pozitivan.
8.2
Prednosti kori
stenja Fourierovih redova
Diskontinuirane funkcije:
Jedna od prednosti Fourierovog razvoja u odnose na druge razvoje (npr. poput Taylorovog), jeste mogucnost razvoja diskontinuiranih funkcija. jedan takav primjer, razvoj
zupcastog vala, smo vidjeli u prethodnom odjeljku. Jos nekoliko primjera se mogu naci u
odjeljku 8.3.
ne funkcije:
Periodic
Ako je funkcija f (x) periodicna s periodom 2, tada se cini posve prirodno, razviti ju
u red po funkcijama perioda 2, 2/2, 2/3, . Na taj se nacin postize to da ako je
funkcija f razvijena u intervalu [0, 2] ili [, ], zbog periodicnosti, razvoj ce vrijediti
za sve konacne vrijednosti x.
Nekoliko rijeci o simetrijskim svojstvima. U simetrijskim razmatranjim se obicno koristi
interval [, ] u kojemu je sinus neparna, a kosinus parna funkcija x. U skladu s (8.8) i
330
(8.9), koje u intervalu [, ] glase

Cn
Sn
Z
1
f (t) cos nt d t,
=

Z
1
=
f (t) sin nt d t,

ako je f neparna funkcija svi su Cn = 0; naprotiv, ako je f parna funkcija, svi su Sn = 0

f (x) =
f (x) =
C0 X
+
Cn cos nx,
2
n=1
Sn sin nx,
f (x) parna,
(8.12)
f (x) neparna.
(8.13)
n=1
Vec smo konstatirali da su Fourierovi redovi periodicni. To je svojstvo vazno kada se zeli
utvrditi vrijedi li (8.1) izvan pocetnog intervala. Pretpostavimo da nam je poznato samo
da je
f (x) = x,
0 x < ,
a zadatak je naci reprezentaciju f u obliku razvoja u red. Navedimo tri od bezbroj

mogucih takvih razvoja.
(1) Taylorov razvoj u red potencija sadrzi samo jedan clan
f (x) = x.
Ovaj je red definiran za sve konacne vrijednosti x (a ne samo za x iz pocetnog intervala
0 x < ).
(2) Fourierov razvoj po kosinusima (8.12), predvida da je
< x 0,
x,
f (x) =
2 x, < x < 2 .
(3) Fourierov razvoj po sinusima (8.13) predvida ponasanje izvan zadanog intervala
dano sa
x,
< x 0,
f (x) =
x 2, < x < 2 .
Sva tri gornja razvoja se poklapaju u pocetnom intervalu 0 x < , no izvan tog
intervala, oni se znacajno razlikuju. Koji je od ova tri razvoja tocan i je li uopce ijedan
od njih tocan, ne mozemo znati bez dodatnih informacija o f .
Harmonijski oscilator:
Osim predstavljnja diskontinuiranih i periodicnih funkcija, postoji i treca vrlo vazna
prednost koristenja Fourierovih redova. Pretpostavimo da rjesavamo jednadzbu gibanja

8.2. PREDNOSTI KORISTENJA
FOURIEROVIH REDOVA
331
harmonijskog oscilatora na koji djeluje vanjska sila. Fourierov red za vanjsku silu tada
daje osnovni clan i vise harmonike4 . Buduci da je jednadzba gibanja linearna, ona se moze
rjesavati odvojeno za svaki harmonik, sto je postupak puno jednostavniji nego rjesavanje
jednadzbe za cijelu vanjsku silu odjednom. Nakon sto se dobiju rjesenja za svaki harmonik
posebno, rjesenje za cijelu vanjsku silu je jednostavno zbroj rjesenja za pojedine harmonike (vidjeti npr. poglavlje o gibanju harmonijskog oscilatora pod djelovanjem vanjske
sile u [4]).
Promjena intervala:
Do sada smo sve vrijeme pretpostavljali da je funkcija f periodicna s periodom 2, no to
se ogranicenje lako moze ukloniti. Neka je f periodicna s periodom 2 L
f (x) = f (x + 2L).
U ovom slucaju i sinusi i kosinusi iz razvoja (8.1) takoder moraju biti periodocni s 2 L.
Tako npr. za mora vrijediti
cos ax = cos a(x + 2L),
sin ax = sin a(x + 2L),
za konstantu a koju cemo odrediti raspisom gornjih uvjeta. Za kosinus se dobiva
cos ax = cos a(x + 2L) = cos ax cos a 2 L sin ax sin a2L,
cos a 2 L = 1,
sin a 2 L = 0.
Obje gornje relacije su zadovoljene, ako je
a 2 L = n2,
a = an = n
.
L
Isti se rezultat dobije i raspisom sinusa. Primjetimo da za L , reporoduciramo raniji

rezultat an = n, kao sto i mora biti.
Time razvoj (8.1) postaje
f (x) =
nx X
nx
C0 X
+
Cn cos
+
Sn sin
.
2
L
L
n=1
n=1
Koeficijente Cn i Sn racunamo iz (8.8) i (8.9) uz zamjenu varijable

t=
Cn
1
=
Sn =
4 vidjeti
x0 +2
x0
x0 +2
x0
npr. odjeljak 5.5 u [4]
y
.
L
1
f (t) cos nt d t =
L
f (t) sin nt d t =
1
L
y0 +2 L
f (y/L) cos
ny
d y,
L
f (y/L) sin
ny
d y,
L
y0
y0 +2 L
y0
332
gdje je
y0 =
Lx0
.
Odabirom y0 = L, dobiva se simetrican zapis

Z L
ny
1
f (y/L) cos
d y,
Cn =
L L
L
Z L
ny
1
f (y/L) sin
d y.
Sn =
L L
L
8.3
Primjene Fourierovih redova
Primjer: 8.1 Pokazimo kako se izvodi Fourierov red za kvadratni val sa slike (8.3).
Oblik vala sa slike (8.3) se cesto pojavljuje u elektronickim krugovima u kojim se pojavljuju
ostri pulsevi struje ili napona. Neka je val (do na periodicnost) definiran jednadzbom
Slika 8.3: Kvadratni val.
f (x) =
0,
h,
x < 0,
0x< .
8.3. PRIMJENE FOURIEROVIH REDOVA
333
Koeficijente reda racunamo iz (8.8) i (8.9)

Z
1
h d t = h,
C0 =
0
Z
1
Cn =
h cos nt d t = 0,
0
Sn
1
=
n = 1, 2,
2h
,
h
n
h sin nt d t =
(1 cos n) =
0,
n neparan,
n paran .
Uvrstavanjem gornjih koeficijenata u (8.1), dobije ze red za f

h 2h sin x sin 3x sin 5x
+
+
+
f (x) = +
2
1
3
5
(8.14)
Slika 8.4 ilustrira gornju formulu (uz h = 1). Kao sto je vec spomenuto, prvi clan
Slika 8.4: Aproksimacija kvadratnog vala sa svim clanovima manjim ili jednakim oznacenom clanu.
2
1.5
( sin 5 x ) / 5
1
0.5
0
-10
2
1.5
-5
10
-5
10
-5
10
( sin 11 x ) / 11
1
0.5
0
-10
2
1.5
( sin 23 x ) / 23
1
0.5
0
-10
predstavlja srednju vrijednost funkcije na zadanom intervalu. Buduci da je funkcija f h/2

neparna, to svi koeficijenti uz kosinuse iscezavaju. Primjetimo takoder i da neiscezavajuci
clanovi trnu kao 1/n (sto podsjeca na harmonijski red), tj. trnu sporo i cine da su vazni
i oni clanovi s vrlo visokim frekvencijama. To znaci da ako zelimo da elektronicki uredaj
korektno analizira kvadratni val, on (uredaj) mora biti sposoban propustati vrlo visoke
frekvencije. U suprotnom, uredaj ce kvadratni val zaobliti.
Primjer: 8.2 Zadatak je izvesti Fourierov red za ispravljac sa slike (8.5).
334

Slika 8.5: Ispravljac.
Rad ispravljaca se sastoji u slijedecem: na ulazu je sinusni val; pozitivni dio vala se
propusta, a negativnom dijelu se promjeni predznak. Rezultat ovakvog postupka je prikazan na slici (8.5). Funkcija f (t) koja obavlja opisani postupak je zadana sa
t < 0,
sin t,
f (t) =
sin t,
0 t < .
Ovako definirana funkcija f (t) je parna, pa ce u Fourierovom razvoju biti svi Sn = 0.
Prema (8.8) je
Z +
1
Cn =
f (t) cos nt d t,

gdje je t varijabla u kojoj je f periodicna s intervalom (, +). S navedenim intervalom

funkcija f je periodicna u varijabli u t, pa se zato gornja relacija u ovom slucaju pise
kao
Z +
1
f (u) cos nu d u.
Cn =

Za n = 0 se dobiva
C0
Z 0
Z

1
1
=
sin u d u +
+ sin u d u

0
Z

0
4
2
2
cos u = .
=
sin u d u =
0
335
Za n = 1, 2, 3, treba izracunati
Z
2
Cn =
sin u cos nu d u
0
Z h
i
1
sin(n + 1)u sin(n 1)u d u
=
0
Z (n+1)
Z (n1)
1 1
1 1
=
sin x d x
sin x d x
n+1 0
n1 0
i 1 1 h
i
1 1 h
1 cos(n + 1)
1 cos(n 1) .
=
n+1
n1
Obje gornje uglate zagrade su jednake 2, ako je n paran broj, a jednake su 0, ako je n
neparan. Stoga je
Cn =
4
1
,
2
n 1
za parni n i Cn = 0 za neparni n. Uz ove vrijednosti koeficijenata Cn , Fourierov razvoj

ispravljacke funkcije f (t) je
X cos nt
,
n2 1
parni n

2
4
cos 2t cos 4t cos 6t
=
+
+
+ .
3
15
35
f (t) =
2
4
(8.15)
Pocetna frekvencija je nestala, a kao najniza frekvencija titranja pojavila se frekvencija

2 . Doprinos od visokih frekvencija se smanjuje kao 1/n2 , sto znaci da ce i razmjerno
mali broj pocetnih clanova dobro opisati ispravljac (slika 8.6).
Primjetimo takoder da je u zadatku 8.1 funkcija bila diskontinuirana, sto je vodilo na
Fourierov red ciji su clanovi konvergirali kao 1/n, dok u ovom primjeru s kontinuiranom
funkcijom (i diskontinuiranom derivacijom), red konvergira kao 1/n2 .
Primjer: 8.3 Riemannova zeta funkcija:

Kao posljednji primjer razmotrimo cisto matematicki problem razvoja funkcije
f (x) = x2 ,
< x .
Funkcija f je parna, pa zato svi koeficijenti uz sinuse moraju iscezavati, Sn = 0. Za

Cn -ove se dobiva
Z
1
2 2
C0 =
,
t2 d t =

3
Z
1
t2 cos nt d t
n = 1, 2, .
Cn =

336
Slika 8.6: Gornji dio slike prikazuje konstantni i clan s cos 2t iz izraza (8.15), a donji dio slike prikazuje
konstantni i sve clanove do (ukljucivo) clana cos 12t istog izraza.
f (t)
n=2
0.5
0
1
f (t)
n = 12
0.5
0
-10
0
t
-5
10
Dvostrukom parcijalnom integracijom se dobiva

Cn =
2
2
4
(1)n 2 = (1)n 2 .
n
n
Time je funkcija x2 predstavljena u obliku
X
2
cos nx
x =
+4
(1)n
.
3
n2
n=1
2
Gornja relacija sama po sebi i nije osobito vazna, no ona to postaje kada se postavi5
x = . Tada je
cos nx = cos n = (1)n
i gornja jednadzba postaje
X
2
1
=
+4
,
2
3
n
n=1
2
tj.
2 X 1
=
= (2)
6
n2
n=1
5 Primjetimo
da to
cka x = nije to
cka diskontinuiteta.
337
gdje je (x) Riemannova zeta funkcija
X
1
(x) =
nx
n=1
u tocki x = 2.
Poput gornjeg razvoja x2 i razvoji drugih potencija vode na zanimljive rezultate. Neki od
njih su dani sa:
1
( + x),
x < 0,
X
sin nx 2
=
(1)
n=1
1 ( x),
0x<,
2
X
x
sin nx
= ,
< x <
(1)n+1
(2)
n
2
n=1
,
< x < 0,
X sin(2n + 1)x
4
(3)
=
2n + 1
n=0
,
0<x< ,
4

X
|x|
cos nx
,
< x <
= ln 2 sin
(4)
n
2
n=1
(5)
(6)
8.3.1
h
cos nx
xi
,
= ln 2 cos
n
2
n=1

X
1
|x|
cos(2n + 1)x
,
= ln 2 cot
2n
+
1
2
2
n=0
(1)n
< x <
< x < .
Riemannova zeta funkcija
Rjesenje za ravni val (8.14) i izraz (3) odozgo,
sin(2n + 1)x
= (1)m ,
g(x) =
2n + 1
4
n=0
m < x < (m + 1)
(8.16)
mogu se iskoristiti za izvod Riemannove funkcionalne jednadzbe za zeta funkciju.

Prema definiciji, zeta funkcija je
X
1
(s) =
,
ns
n=1
338
za proizvoljni kompleksni s. U gornjem zbroju, sve clanove mozemo grupirati u parne i

neparne n-ove.
(s) =
X
1
1
+
(2n)s n=0 (2n + 1)s
n=1
= 2
(s) +
X
n=0
1
(2n + 1)s
X
1
1
.
(s) =
s
12
(2n + 1)s
n=0
I parni i neparni red konvergiraju za s > 1. Iz gornje relacije je zbroj neparnih

clanova
X
1
= (1 2s ) (s).
(8.17)
(s)
s
(2n
+
1)
n=0
Ako se na parne i neparne clanove rastavi funkcija
X
(1)n1
(s) =
ns
n=1
X
n=0
(8.18)
X 1
1
(2n + 1)s n=1 (2n)s
= (1 2s ) (s) 2s (s) = (1 21s ) (s),
(8.19)
sto konvergira (prema Leibnizovu kriteriju konvergencije) vec za s > 0.
Podsjetimo se sada Eulerove integralne reprezentacije gama funkcije (7.5),

Z
Z
.
.
s1 ny
s
y
e
d y = ny = t = n
ts1 et d t = ns (s).
0
Zbrojimo li gornji izraz po n od 1 do beskonacno i na lijevoj strani zbrojimo geometrijski

red
,
Z
X
y s1 eny d y = ns (s)
(8.20)
0
y s1
n=1
X
n=1
X

y n
e
d y = (s)
ns
n=1
dobiva se integralni prikaz zeta funkcije
1
(s) =
(s)
y s1
d y.
ey 1
339
Ako se u (8.20) izvedu dvije zamjene

(1) n n,
(2) n n,
dobit ce se6
0
Z
y s1 eny d y = ns (s) es/2
y s1 eny d y = ns (s) es/2 .
Oduzmu li se gornje dvije jednadzbe jedna od druge i rezultat se podijeli s 2, dobiva se

Z
s
y s1 sin ny d y = ns (s) sin .
2
0
Podijelimo gornju jednadzbu s n i sve zbrojimo po neparnim n-ovima
Z
X
sin(2n + 1)y
s X
y s1
(2n + 1)s1.
d y = (s) sin
2n + 1
2 n=0
0
n=0
Iz (8.16) i (8.17) slijedi
Z
0
y s1 g(y) d y = (1 2s1 ) (s + 1) (s) sin
s
.
2
(8.21)
Ako se na lijevoj strani, podrucje integracije podijeli u intervale m < y < (m + 1)

Z
Z (m+1)
X
=
0
i uvrsti (8.16)
Z
0
s1
m=0
Z (m+1)
X
m
g(y) d y =
(1)
y s1 d y
4 m=0
m
h
i
s+1 X
m
s
s
(1) (m + 1) m
=
4s m=0
"
#
s+1
X
X
=
(1)n1 ns +
(1)m1 ms
4s
n=1
m=1
s+1 X
2
(1)m1 ms .
=
4s
m=1
6 na
desnoj strani se koristi = e/2
340
Koristeci (8.19), uz s s, gornja relacija daje

Z
s+1
s1
y
g(y) d y =
(1 2s+1 ) (s).
2s
0
(8.22)
Gornji red za funkciju konvergira za s < 1. Usporedbom (8.21) i (8.22) za 0 < =

s < 1, dobiva se
(1 2s1 ) (s + 1) (s) sin
s
s+1
=
(1 2s+1) (s),
2
2s
sto, zamjenom s s prelazi u

(1 s) =
1 21s 1s
(s)
.
s1
12
2s (s) sin(s/2)
Uvrstavanjem u gornji izraz (7.10) u obliku

(s) =
(1 + s) sin s
i (7.12) u obliku
(1 + s) = s (s),
te nakon sredivanja, dobiva se
(1 s) = 2 (2)s (s) (s) cos
s
.
2
(8.23)
Gornja funkcionalna jednadzba predstavlja analiticko produljenje (s) u negativnu poluse ponistavaju i daju (0) = 1/2.
ravninu s. U granici s 1, pol (s) i nultocka cos s
2
Buduci da je cos s
=
0
za
s
=
2m+1,
jednad
z
ba
(8.23)
daje (2m) = 0. To su trivijalne
2
nule funkcije za m = 1, 2, . Sve ostale nule funkcije leze unutar kriticne vrpce
0 < = s < 1. Polozaj ovih nula je usko povezan s raspodjelom prim-brojeva,
zato jer se umnozak prim-brojeva za funkciju moze povezati s Dirichletovim redovima
po prim-brojevima za / (odjeljak ??)
Z +
X
1
(s) xs
ln p =
d s,
> 1.
2
(s)
s
m
p <x, p prime
m=1,2,
no mjesto u analitic
koj teoriji brojeva.
Gornja relacija je kljuc
Riemannova pretpostavka:
sve nule zeta funkcije leze na pravcu = 1/2 + t za realni t.
Procjena za (x), broj prim-brojeva manjih od zadanog broja x
Z x
X
(x) =
1=
(ln t)1 d t + O(x1/2+ ),
x .
p<x
8.4. SVOJSTVA FOURIEROVIH REDOVA
8.3.2
341
Abelov teorem
Kompleksne varijable - Abelov teorem:

Promotrimo funkciju kompleksne varijable f (z) danu u obliku konvergentnog reda potencija od z = r e
u(z) + v(z) = f (z) =
cn z n =
n=0
cn r n en .
n=0
To je upravo Fourierov eksponencijalni red (8.3). Razdvajanjem relanog od imaginarnog

dijela, dobiju se redovi sinusa i kosinusa
u(r, ) =
cn r n cos n,
n=0
v(r, ) =
cn r n sin n.
n=0
Abelov teorem tvrdi da ako su u(1, ) i v(1, ) konvergentni za dani , tada je

u(1, ) + v(1, ) = lim f (re ).
r1
8.4
Svojstva Fourierovih redova
Konvergencija:
Ukoliko Fourierov red predstavlja diskontinuiranu funkciju, ne moze se ocekivati jednolika konvergencija reda, zato jer jednoliko konvergentni redovi kontinuiranih funkcija (kao
sto su sin nx i cos nx) rezultiraju kontinuiranom funkcijom. Ako je:
(a) f (x) kontinuirana na intervalu x ;
(b) f () = f ();
(c) f (x) je po dijelovima kontinuirana,
tada ce Fourierov red za f konvergirati jednoliko. Primjetimo da se ne zahtjeva da je
f periodicna, no svi su gornji zahtjevi ispunjeni, ako je f kontinuirana, derivabilna i
peridicna (s periodom 2). Ove tvrdnje navodimo bez dokaza7
Integracija:
Intergracijom reda
f (x) =
7
X
C0 X
+
Cn cos nx +
Sn sin nx
2
n=1
n=1
Za dokaz vidjeti npr.: R. V. Churchill, Fourier Series and Boundary Value Problems, New York, McGraw-Hill (1941),
odjeljak 38.
342
clan po clan, dobiva se

Z
x
x0
x
x
x

X
X
Cn
S
C0

n
+
sin
nx
cos
nx
f (x) d x =

.

2 x0 n=1 n
n
n=1
x0
(8.24)
x0
Ocito je da se ucinak integracije svodi na pojavljivanje jednog dodatnog n u nazivniku,

sto svakako ubrzava konvergenciju u odnosu na pocetni (neintegrirani) red. Shodno tomu,
konvergentni Fourierov red se uvijek moze integrirati clan po clan, a rezultantni red ce
jednoliko konvergirati integralu f . Stovi

se, integracija clan po clan moze vrijediti cak i
onda ako pocetni red (za f ) nije konvergentan. Jedino je potrebno da f bude integrabilna
funkcija.
Strogo gledano, za C0 6= 0, relacija (8.24) nije Fourierov red, zato jer sadrzi clan C0 x/2
kojega prema definiciji (8.1) ne smije biti. No, vec funkcija
Z x
C0 x
f (x) d x
2
x0
jeste Fourierov red.
Derivacija:
Derivacija Fourierovog reda zahtjeva odredeni oprez. Promotrimo red za funkciju
f (x) = x,
< x < .
Relacijom (8.10) je pokazano da je

x=2
(1)n+1
n=1
sin nx
,
n
< x < .
Derivacijom clan po clan, dobiva se

1=2
(1)n+1 cos nx,
n=1
sto nije konvergentno. Naprotiv, primjer trokutastog vala daje red koji puno brze (i
jednoliko) konvergira
X cos nx
.
f (x) =
2
4 n neparan n2
derivacijom clan po clan, dobiva se
f (x) =
n neparan
sto je Fourierov red za kvadratni val
1,
f (x) =
1,
sin nx
,
n
0 < x < ,
< x < 0. ,
8.5. GIBBSOVA POJAVA
343
Suprotno integraciji, derivacija postavlja dodatni mnozitelj n u brojnik i na taj nacin

usporava konvergenciju ili cak ucini red divergentnim (kao u prvom primjeru).
8.5
Gibbsova pojava
dovrsiti
8.6
Diskretne Fourierove preobrazbe
Za vecinu fizicara, Fourierova preobrazba automatski znaci kontinuirana Fourierova preobrazba o kojoj ce biti rijeci u odjeljku 9. Uporaba elektronickih digitalnih racunala
je dovela do zamjene kontinuuma diskretnim skupom tocaka: integracija je zamjenjena
zbrajanjem. Upravo diskretne Fourierove preobrazbe ce biti glavna tema ovog odjeljka.
aka:
Ortogonalnost na skupu diskretnih toc
Ortogonalnost trigonometrijskih funkcija i eksponencijalne funkcije s imaginarnim argumentom, je dana relacijama (8.4) do (8.7). To je uobicajeni nacin definiranja ortogonalnosti medu funkcijama: integracija umnoska funkcija preko intervala ortogonalnosti.
No, sinusi, kosinusi i eksponencijalna funkcija s imaginarnim argumentom imaju i to
iznimno svojstvo da su one ortogonalne i na skupu diskretnih jednako razmaknutih tocaka
unutar intervala ortogonalnosti (perioda). Promatrajmo niz od 2N vremenskih trenutaka
iz vremenskog intervala (0, T )
(2N 1)T
T 2T 3T
,
,
, ,
2N 2N 2N
2N
tk = 0,
= k
T
,
2N
k = 0, 1, 2, , (2N 1).
(8.25)
Dokazat cemo da eksponencijalne funkcije

ep
2tk
T
eq
2tk
T
zadovoljavaju relacije ortogonalnosti na diskretnom skupu tocaka tk

2N
1
X
k=0
h 2tk i
ep T
eq
2tk
T
= 2 N p,q2nN
(8.26)
za cijele brojeve n, p i q. Zamjenivsi u gornjoj relaciji q p sa s, lijeva strana postaje

2N
1
X
k=0
2tk
T
2N
1
X
sk
k=0
2N
1
X
k=0
h ik
es N .
No, to je zbroj prvih 2N clanova geometrijskog reda s pocetnim clanom 1 i mnoziteljem

r = es
344
ciji je zbroj
2N
1
X
k=0
2tk
T
1 r 2N
= 0,
1
r
=
2N,
r 6= 1,
r=1.
Gornji su rezultati jasni ako primjetimo da je, za r 6= 1

is
h
r 2N = e s 2 = e 2 = 1..
S druge strane, r = 1 ako je s = 0, tj. ako je q = p, pa je time dokazana relacija (8.26).

Na slican se nacin izvode i diskretne relacije ortogonalnosti nad trigonometrijskim funkcijama
2N
1
X
cos(p 2tk /T ) sin(q 2tk /T ) = 0,
(8.27)
k=0
0,
2N
1
X
N,
cos(p 2tk /T ) cos(q 2tk /T ) =
k=0
2N,
0,
2N
1
X
N,
sin(p 2tk /T ) sin(q 2tk /T ) =
k=0
0,
p 6= q,
p = q 6= 0, N,
(8.28)
p = q = 0, N .
p 6= q,
p = q 6= 0, N,
(8.29)
p = q = 0, N .
Zadatak: 8.4 Polazeci od izraza (8.26), dokazite relacije (8.27) - (8.29).
R:
dovrsiti
Diskretne Fourierove preobrazbe:
Radi pojednostavljenog oznacavanja, a i da bismo se nesto vise priblizili fizici, uvest
cemo jednu novu koordinatu inverznu vremenskoj koordinati: kutnu brzinu , relacijom
p = p
2
,
T
p = 0, 1, 2, , 2N 1.
(8.30)
Primjetimo da p ima isto podrucje vrijednosti kao i indeks k iz relacije (8.25). Takoder
radi jednostavnosti, p cemo jednstavno zvati frekvencija. Neka je f funkcija definirana
8.6. DISKRETNE FOURIEROVE PREOBRAZBE
345
(ili mjerena) u diskretnim vremenskim trenucima tk . Pomocu f (tk ) moze se konstruirati

2N 1
1 X
f (tk ) e p tk .
F (p ) =
2N k=0
(8.31)
pomocu (8.26) dokazuje se

2N 1
2N 1

1 X
1 X
e p tm e p tk =
e 2p tm /T e 2p tk /T
2N p=0
2N p=0
2N 1
1 X p m/N p k/N
e
e
=
2N p=0
2N 1
1 X p (km)/N
e
2N p=0
= m,k .
Pomocu gornje relacije i (8.31) slijedi
p tm
F (p ) e
2N
1
X
p tm
F (p ) e
p=0
2N
1
X
2N 1
1 X
f (tk ) e p tk e p tm
=
2N k=0
2N 1
2N
1
X
1 X
f (tk )
e p tk e p tm
=
2N
p=0
k=0
p tm
F (p ) e
p=0
2N
1
X
f (tk ) m,k = f (tm ).
k=0
Tako se dobiva izraz za f (tk ) preko F (p )
f (tk ) =
2N
1
X
F (p ) e p tk .
(8.32)
p=0
vremenska funkcija f (tk ) i funkcija frekvencije F (p ) jesu diskretna Fourierova preobrazba

jedna od druge. Jednadzbe (8.31) i (8.32) su diskretni analogoni kontinuiranih relacija
(9.12) i (9.14).
Zadatak: 8.5 Diskretna Fourierova preobrazba - aliasing:

Neka je T = 2 i N = 2, a funkcija koju treba preobraziti je f (tk ) = cos tk .
Zadatak je naci F (p ).
346
R: Iz tk = kT /4 slijedi da je
tk = k ,
2
3
,
= 0, , ,
2
2
k = 0, 1, 2, 3
pa je
f (tk ) = 1, 0, 1, 0.
Iz (8.30), frekvencije su jednostavno jednake
p = p,
dovrsiti
1
1
1
4 1
1
Brze Fourierove preobrazbe:

dovrsiti
p = 0, 1, 2, 3.
1
-1
-
1
-1
1
-1
1
-
-1
Poglavlje 9
Integralne preobrazbe
9.1
Uvod
U matematickoj se fizici cesto nailazi na parove funkcija f i F , vezanih relacijom oblika

Z b
f () =
F (t) K(, t) d t.
a
Funkcija f () se zove (integralna) preobrazba1 funkcije F (t), a K(, t) se naziva jezgra2

preobrazbe. Preobrazba se takoder moze shvatiti i kao preslikavanje funkcije F (t) zadane
u t prostoru, u funkciju f () zadanu u prostoru
F (t) f ().
To su npr. preslikavanja izmedu prostora vrijeme - frekvencija ili realni prostor - k prostor.
Integralne preobrazbe imaju puno posebnih fizickih primjena i interpretacija, navedenih

u ostatku ovog odjeljka. Najcesca je primjena skicirana na slici 9.1. Pretpostavimo da
se zadani problem moze rijesiti samo uz dosta poteskoca (ako se uopce i moze rijesiti) u
originalnim koordinatama (originalnom prostoru). Cesto

se dogada da se preobrazbom
problem uspije preslikati u prostor u kojemu ga je ipak nesto lakse rjesavati. Nakon toga
se inverznom preobrazbom rjesenje preobrazava natrag u originalne koordinate (kao sto
je to pokazano u zadatku 9.2).
Fourierova preobrazba:
Jedna od najkorisnijih medu beskonacnim brojem mogucih preobrazbi, je Fourierova
preobrazba, definirana sa
Z +
1
f () =
F (t) e t d t.
(9.1)
2
1 ili
transformacija
kernel
2 engl.
347
348
POGLAVLJE 9. INTEGRALNE PREOBRAZBE

Slika 9.1: Primjena integralne preobrazbe (usporediti npr. sa zadacima 9.2) i 9.8
Jezgra Fourierove preobrazbe je

1
K(, t) e t
2
(9.2)
ciji su realni i maginarni dijelovi dani kosinusom i sinusom. To ih cini osobito pogodnima
za ispitivanje valnih pojava. Dvije modifikacije gornje preobrazbe, razvijene u odjeljku
9.2.2, su Fourierova kosinusna i Fourierova sinusna preobrazba
r Z +
2
fc () =
F (t) cos t d t,
(9.3)
0
r Z +
2
F (t) sin t d t.
(9.4)
fs () =
0
Laplaceova3 , Hankelova4 i Mellinova5 preobrazba:

Navedene preobrazbe su odredene jezgrama:
e t ,
3 Pierre-Simon,
t Jn ( t),
t 1 .
marquis de Laplace (23. III 1749. 5. III 1827.), francuski matemati

car i astronom.
Hermann Hankel,(14. II 1839. - 29. VIII 1873.), njema
cki matemati
car
5 Robert Hjalmar Mellin, (19. VI 1854. - 5. IV 1933.), finski matemati
car
9.1. UVOD
349
To su, redom
f () =
F (t) e t d t
Laplace,
F (t) t Jn ( t) d t
Hankel (F ourier Bessel),
F (t) t 1 d t
Mellin.
f () =
f () =
Naravno da je moguce definirati neogranicen broj preobrazba, no radi se o tome da se postave one koje su korisne u fizici ili matematici. Tako se npr. neke od gornjih preobrazbi
mogu povezati s gama6 funkcijom (7.5)
Z +
(z) =
et t z1 d t,
z > 0.
0
Odabirom F (t) = et u Mellinovoj preobrazbi, dobiva se f () = () = ( 1) !.

Z +
( 1) ! =
et t 1 d t.
0
Slicno se moze i reci da je f () = n !/ n+1 Laplaceova preobrazba od F (t) = tn

Z +
n!
=
e t tn d t.
n+1
0
Hankelova (ili Fourier-Besselova preobrazba) se najvise koristi pri rjesavanju problema u
cilindricnim koordinatama, kao i u problemima vezanim za opis zvucnih pojava.
Linearnost:
Zajednicka karakteristika preobrazba o kojima govorimo jeste njihova linearnost. Pod
linearnosti se misli na slijedece svojstvo: preobrazba linearne kombinacije, jednaka je
linearnoj kombinaciji preobrazbi
Z bh
Z b
i
c0 F (t) K(, t) d t = c0
F (t) K(, t) d t,
a
h
i
c1 F1 (t) + c2 F2 (t) K(, t) d t = c1
F1 (t) K(, t) + c2
F2 (t) K(, t) d t,
gdje su c, c1 i c2 konstante, a F, F1 i F2 funkcije za koje je navedena preobrazba definirana.

Prikaze li se opisana linearna integralna preobrazba linearnim operatorom L, moze se
napisati
h
i
f () = L F (t) .
6 Vidjeti
odjeljak 7.1.1
350
Svojstva linearnosti se sada jednostavnije pisu kao

h
i
L c0 F (t) = c0 L F (t),
h
i
L c1 F1 (t) + c2 F2 (t) = c1 L F1 (t) + c2 L F2 (t).
(9.5)
Za ocekivati je da postoji i inverzni operator L1 sa svojstvom7

h
i
1
f () .
F (t) = L
Za tri Fourierove preobrazbe (9.1) - (9.4), inverzna preobrazba L1 je dana u odjeljku

9.2.2. Opcenito,
odredivanje inverzne preobrazbe je
glavni problem kod integralnih preobrazbi.
Pokazimo da je inverzni operator takoder linearan.
Izraz (9.5) je trivijalno poopciti na linearnu kombinaciju proizvoljnog broja funkcija
" N
#
N
h
i
X
X
L
cn Fn (t) =
cn L Fn (t) .
n=1
n=1
Pokazimo da je i inverzni operator L1 , definiran relacijom,

h
i
h
i
1
f () = L F (t)
F (t) = L f () ,
i sa svojstvom
L L1 = L1 L = 1,
takoder linearan. Djelujmo na relacije (9.54) operatorom L1
.
h
i
h
i
h
i
L1
L c1 F1 (t) + c2 F2 (t) = c1 L F1 (t) + c2 L F2 (t)

h
i
h
i
c1 L F1 (t) + c2 L F2 (t) ,
c1 F1 (t) + c2 F2 (t) = L
1
h
i
h
i
h
i
c1 L1 f1 () + c2 L1 f2 () = L1 c1 f1 () + c2 f1 () ,
a to je upravo definicija linearnosti inverznog operatora.
9.2
9.2.1
Fourierova preobrazba
Razvoj Fourierovog integrala
U odjeljku 8 su pokazane prednosti Fourierovih redova pri predstavljanju funkcija koje

su:
7 O
cekivanje
nije isto sto i dokaz. Sam dokaz je previse slo

zen da bi se ovdje navodio, no nekoliko posebnih i jednostavnih
slu
cajeva L1
ce biti konstruirani kasnije.
9.2. FOURIEROVA PREOBRAZBA
351
(1) ogranicene na podrucje [0, 2], [L, L], itd.

(2) ili su definirane na intervalu (, +), ali su periodicne.
ne funkcije na intervalu (, +). Fizicki,

Sada cemo se posvetiti prikazu neperiodic
to znaci rastaviti npr. jedan puls ili jedan valni paket na sinusoidalne valove.
U odjeljku 8.2 smo vidjeli da se na intervalu [L, L], koeficijenti Cn i Sn iz razvoja (8.1),
racunaju iz
Z L
1
nt
Cn =
d t ,
F (t ) cos
L L
L
Z L
nt
1
F (t ) sin
d t ,
Sn =
L L
L
sto rezultira Fourierovim redom oblika
Z L
Z L
+
nt
1 X
nt
1
cos
F (t ) d t +
F (t ) cos
d t
F (t) =
2L L
L n=1
L
L
L
Z
+
L
1 X
nt
nt
+
sin
F (t ) sin
d t ,
L n=1
L
L
L
ili, krace
1
F (t) =
2L
+ Z
1 X L
n (t t )
d t .
F (t ) d t +
F (t ) cos
L n=1 L
L
(9.6)
Pustimo sada neka granica L neizmjerno raste: L . Uvedimo i oznake

n
= n ,
L
n = n n1 =
.
L
Ukoliko
Z
F (t ) d t
postoji i konacan je, prvi clan (9.6) iscezava, a drugi postaje

Z +
+
1 X
n
F (t ) cos n (t t ) d t
F (t)
n=1
Zamjenom beskonacnog zbroja po n integralom po d , konacno se dobiva

1
F (t) =
d
0
d t F (t ) cos (t t ).
(9.7)
352
Treba naglasiti da je gornji rezultat cisto formalne naravi. Njegov izvod nije strogi
matematicki izvod, ali se i takav izvod moze provesti8 . Relacija (9.7) se naziva Fourierov
integral. Ona vrijedi za funkcije koje su:
(1) po dijelovima kontinuirane;

(2) derivabilne;
(3) apsolutno integrabilne, tj.
R +
|F (t )| d t je konacan.
Fourierov integral - eksponencijalni oblik:

Fourierov integral (9.7) parne funkcije F se moze iskazati i u eksponencijalnom obliku,
ako primjetimo da se, zbog parnosti kosinusa kao funkcije , moze napisati
Z +
Z +
1
F (t) =
d
F (t ) cos (t t ) d t
(9.8)
2
a zbog neparnosti sinusa kao funkcije , je

Z +
Z +
1
d
F (t ) sin (t t ) d t = 0.
2
Ako se druga od gornjih jednadzba pomnozi s i zbroji s prvom, dobiva se

Z +
Z +
1
d
F (t ) e (tt ) d t
F (t) =
2
Z +
Z +
1
t
d e
F (t ) e t d t
=
2
Radi kasnije usporedbe gornje relacije s (9.1), u gornjoj ce se relaciji izvesti zamjena

cime gornji izraz postaje
1
F (t) =
2
+
t
d e
F (t ) e t d t
(9.9)
Varijabla je uvedena kao nijema varijabla integracije, no u vecini fizickih problema, ona
ima znacenje kutne brzine. Uz takvo znacenje , relacije (9.8) i (9.9) se mogu tumaciti kao
prikaz funkcije F (t) ne kao zbroja diskretnih harmonijskih titraja cije su frekvencije cijeli
visekratnici od 1/(2), nego neprekidnim prijelazom neprekidnih harmonijskih funkcija
cije frekvencije /(2) neprekidno poprimaju sve realne vrijednosti od 0 do . Dakle,
ne radi se o rastavu funkcije na diskretni spektar, nego na kontinuirani spektar.
8 I.
N. Sneddon, Fourier Transforms, Section 3.2.
353
Izvod Diracove delta funkcije:

Ako se u (9.9) zamjeni redoslijed integracije, dobije se

Z +
Z +
1
(t t)
e
d
d t .
F (t) =
F (t )
2
No, usporedbom gornjeg izraza i definicije Diracove delta funkcije (??),

Z +
F (t) =
F (t ) (t t) d t ,
zakljucuje se da je izraz u viticastoj zagradi upravo (t t)

1
(t t) =
2
e (t
t)
(9.10)
d .
U tri dimenzije (u pravokutnim koordinatama) je

(~r1 ~r2 ) = (x1 x2 ) (y1 y2 ) (z1 z2 )
1
=
2
kx (x1 x2 )
1
d kx
2
1
(~r1 ~r2 ) =
(2)3
9.2.2
+
ky (y1 y2 )
1
d ky
2
e k (~r1 ~r2 ) d3 k
e kz (z1 z2 ) d kz
(9.11)
Fourierova preobrazba - teorem inverzije
Neka je funkcija f (), Fourierova probrazba od F (t), definirana sa

Z +
1
L:
f () =
F (t) e t d t.
2
Eksponencijalna preobrazba:
Usporedbm gornjeg izraza s (9.9),
Z +
Z +
1
t
F (t) =
d e
F (t ) e t d t ,
2
{z
}
|
= 2 f ()
(9.12)
(9.13)
354
prepoznaje se dio srazmjeran s f (), tako da je sada lako ocitati inverznu preobrazbu
Z +
1
1
f () e t d .
(9.14)
L :
F (t) =
2
Primjetimo da su relacije (9.12) i (9.14) simetricne do na predznak . Dvije stvari zasluzuju
poseban komentar.
(1) Simetrican odabir mnozitelja 1/ 2 nije nuzan, nego je to stvar izbora. Neki autori
stavljaju mnozitelj 1/(2) ispred jedne od gornjih jednadzba, a jedinicu ispred one druge.
(2) Iako je Fourierovu integralu posvecena velika pozornost u matematickoj literaturi,

mi cemo se prvenstveno zanimati za Fourierovu preobrazbu i njezin inverz, jer su to
relacije s fizickim znacenjem.
Ako se par funkcija, f i g, iz Fourierove preobrazbe prevede u trodimenzijski prostor,
(9.12) i (9.14) postaju
Z +
1
~
~
F (~r) e k ~r d3 r
(9.15)
L:
f (k ) =
3/2
(2)
Z +
1
~
1
L :
F (~r) =
f (~k ) e k ~r d3 k.
(9.16)
3/2
(2)
Integrira se po cijelom prostoru. Uvrstavanjem jedne relacije u drugu i koristenjem trodimenzijske delta funkcije u obliku (9.11), lako se provjerava njihova tocnost.
~
Relacije (9.15) i (9.16) predstavljaju razvoj funkcija F (~r) i f (~k ) po funkcijama e k ~r ,
slicno kao sto se funkcija f (x) moze razviti u red potencija
f (x) =
+
X
al xl .
l=
Razlika je u tome sto potpun skup funkcija po kojima se radi razvoj nije diskretan skup
potencija
xl ,
l = 0, 1, 2, ,
nego je to sada kontinuirani skup ravnih valova

~
|~k | (, +),
e k ~r ,
a umjesto koeficijenata al dolazi f (k) koja se naziva i amplituda vala i naravno, buduci
da je ~k kontinuirana varijabla, umjesto zbroja dolazi integral.
Kosinusna preobrazba:
Ako je F (t) parna ili neparna, gornje se preobrazbe mogu izraziti u ponesto drukcijem
obliku. Razmotrimo najprije slucaj parne funkcije,
F (t) = F (t).
355
Iz (9.12) slijedi
Z +

1
fc () =
Fc (t) cos t + sin t d t
2
r Z +
2
Fc (t) cos t d t.
=
0
(9.17)
Dio sa sinusom je jednak nuli zbog neparnosti podintegralne funkcije. Iz gornjeg izraza
je fc parna funkcija, pa istim postupkom, iz (9.14), dolazimo i do
r Z +
2
fc () cos t d .
(9.18)
Fc (t) =
0
Relacije (9.17) i (9.18) se nazivaju kosinusne Fourierove preobrazbe.
Sinusna preobrazba:
Odgovarajuci par sinusnih Fourierovih preobrazbi se dobiva polazeci od pretpostavke da
je f neparna funkcija,
F (t) = F (t).
Iz (9.12) slijedi
Z +
1
fs () =
Fs (t) (cos t + sin t) d t
2
r Z +
2
Fs (t) sin t d t,
=
0
(9.19)
(u gornjem izrazu je fc redefinirana tako da sadrzi i dodatni mnozitelj ). Dio sa kosinusom je jednak nuli zbog neparnosti podintegralne funkcije. Slicnim se postupkom, iz
(9.14), dolazi i do
r Z +
2
Fs (t) =
fs () sin t d .
(9.20)
0
Relacije (9.19) i (9.20) se nazivaju sinusne Fourierove preobrazbe.

Iz posljednje od gornjih relacija se moze izvesti fizicko znacenje F (t) kao
p kao razvoja po
kontinuiranim sinusnim valovima. Amplituda vala sin x je dana sa 2/ fs (), gdje
je fs () sinusna Fourierova preobrazba od Fs (t). Pokazat ce se da je (9.20) integralni
analog diskretne jednadzbe (8.11). Slicne tvrdnje vrijede i za kosinusnu i eksponencijalnu
preobrazbu.
Citatelj
ce lako primjetiti da Fourierova sinusna i Fourierova kosinusna preobrazba sadrze
samo pozitivne vrijednosti (i nulu) argumenta. Da bismo dosli do tih relacija, koristili smo
svojstva parnosti funkcije F . No, kada su te preobrazbe vec jednom postavljene, ponasanje
funkcija F i f za negativne vrijednosti argumenta, je posve nevazno. U konacnici, preobrazbe same po sebi posjeduju odredenu parnost: one su parne za Fourierovu kosinusnu
preobrazbu, a neparne za Fourierovu sinusnu preobrazbu.
Zadatak: 9.1 Vazna primjena Fourierove preobrazbe je i rastav konacnog pulsa u sinu-
356
soidalne valove. Zamislite da je beskonacni sinusoidalni val sin 0 t, pomocu

Kerrove celije ili na koji drugi nacin, izrezan na manje komade, tako da je
sin 0 t, |t| <

,
0
F (t) =
0,
|t| >
.
0
Ova funkcija opisuje N perioda originalnog vala (slika 9.2.A). Zadatak je naci
Fourierovu preobrazbu od F (t).
R: Buduci da je F (t) neparna funkcija, koristit cemo Fourierovu sinusnu

preobrazbu (9.19)
fs () =
N /
sin 0 t sin t d t
Jednostavnim trigonometrijskim identitetom

i
1h
cos( ) cos( + ) ,
sin sin =
2
gornji se integral svodi na tablicne integrale s rjesenjem za amplitudnu funkciju

fs ()
r

sin[(0 ) N/0] sin[(0 + ) N/0 ]
1
fs () =
.
2
0
0 +
Pogledajmo kako fs () ovisi o (slika 9.2.B). Za veliki 0 i 0 , prvi
clan desne strane je puno veci od drugoga, kojega mozemo u cjelosti izostaviti.
Dobivena krivulja je ista ona koja se dobije i za ogib na jednoj pukotini.
Njezine se nule nalaze u tockama
1
2
3
0
= , , ,
0
0
N
N
N
Amplituda fs () se moze tumaciti i kao Diracova delta raspodjela iz odjeljka
6.1. Buduci da je raspodjela vrlo malena izvan sredisnjeg maksimuma, mozemo
uzeti
0
=
N
(udaljenost do prve nultocke) kao dobru mjeru frekventne sirine ulaznog pulsa
(komada sinusnog vala sa slike 9.2.A). Jasno, ako je N velik (sto znaci dugi
puls), frekventna sirina ce biti mala. Naprotiv, kracem pulsu, tj. manjem N
ce odgovarati veca frekventna sirina.
elo neodredenosti:
Nac
Ovdje navodimo klasicni analog slavnog nacela neodredenosti ili Heisenbergovog
357
Slika 9.2: (A): konacni dio sinusoidalnog vala za 0 = 2 i N = 10 (gore) i N = 100 (dolje); (B) njegova
Fourierova preobrazba.
3
(A)
(B)
6
5
4
g()
f(t)
3
2
-1
1
0
-2
-1
-3
-20
-10
10
-2
20
(A)
(B)
60
40
g()
f(t)
20
-1
0
-2
-3
-200
-100
100
200
-20
ela iz kvantne mehanike. Ako radimo s elektromagnetskim valovima, tada je E

nac
energija valnog pulsa ili fotona, dana sa
E=
h
,
2
E =
h
,
2
.
N
S h je oznacena Planckova konstanta, koja mjeri neodredenost u energiji ulaznog pulsa.

Buduci da valu od N ciklusa, za prolaz treba
N
2
0
sekundi, postoji takoder i neodredenost u vremenu tog iznosa

t = N T = N
2
.
0
358
Za umnozak ove dvije neodredenosti se dobiva

E t =
h 2N
= h.
2
0
(9.21)
Originalno Heisenbergovo nacelo neodredenosti kaze da je

E t
h
,
4
a to je ocito zadovoljeno klasicnom relacijom (9.21).

9.2.3
Fourierova preobrazba derivacije
U prethodnim odjeljcima je pokazano kako se izvodi Fourierova preobrazba funkcije, a

sada cemo vidjeti kako se izvodi Fourierova preobrazba derivacije funkcije.
Koristeci eksponencijalni oblik, Fourierova preobrazba od F (t) je dana sa (9.14)
Z +
1
f () =
F (t) e t d t.
2
Buduci da je i derivacija F (t) opet nekakva funkcija od t, mora biti i
Z +
d F (t) t
1
e dt
f1 () =
dt
2
izraz za Fourierovu preobrazbu derivacije. Parcijalnom integracijom gornjeg izraza slijedi
+
Z +

1
t
F (t) e t d t.
f1 () = F (t) e
2
2
Da bi uopce postojala Fourierova preobrazba od F , mora F iscezavati u (inace bi

cijeli integral za f () divergirao), pa je prvi clan desne strane gornjeg izraza, jednak nuli
i preostaje
f1 () = ( ) f ().
Fourierova preobrazba derivacije srazmjerna je Fourierovoj preobrazbi same funkcije, tj.
umjesto deriviranja, dobiva se jednostavno mnozenje s . Gornji je izraz lako poopciti
na preobrazbu n-te derivacije s rezultatom
fn () = ( )n f ().
(9.22)
Ovo je svojstvo korisnio kod rjesavanja diferencijalnih jednadzba.
Zadatak: 9.2 Valna jednadzba

Pokazimo na jednom primjeru kako se primjenom Fourierove preobrazbe moze
rijesiti jedna parcijalna diferencijalna jednadzba. Neka to bude jednodimenzijska valna jednadzba koja opisuje male titraje beskonacno duge zice sa slobodnim
359
krajevima
2 Y (x, t)
1 2 Y (x, t)
=
.
x2
v2
t2
U pocetnom trenutku, t = 0, polozaj zice je opisan funkcijom
Y (x, 0) = F (x).
(9.23)
Primjenom Fourierove preobrazbe treba rijesiti gornju jednadzbu.
R:
Ovaj ce se zadatak rijesiti primjenom postupka prikazanog na slici (9.1). Iz

x prostora ce se Fourierovom preobrazbom prijeci u k prostor. U k prostoru
ce se jednadzba rijesiti, a zatim ce se inverznom Fourierovom preobrazbom,
rjesenje prevesti natrag u x prostor.
Pomnozimo obje strane valne jednadzbe s e kx i (buduci da je zica beskonacna)
prointegrirajmo po x od do +.
Z + 2
Z +
Y (x, t) kx
1 2
e dx = 2
Y (x, t) e kx d x.
2
2
x
v
Primjenom pravila za probrazbu derivacije (9.22) na lijevu stranu gornjeg izraza, slijedi
1 2
2
y(k, t),
(9.24)
( k) y(k, t) = 2
v t2
gdje je y(k, t) Fourierova preobrazba od Y (x, t)
Z +
1
Y (x, t) e kx d x.
(9.25)
y(k, t) =
2
Vec vidimo zaradu od primjene Fourierove preobrazbe: umjesto pocetne parcijalne diferencijalne jednadzbe, dobili smo obi
cnu diferencijalnu jednadzbu
(9.24), koju prepoznajemo kao jednadzbu harmonijskog oscilatora
y + (kv)2 y = 0.
(9.26)
Kao sto je poznato9 , dva opcenita rjesenja jednadzbe slobodnog harmonijskog

oscilatora su dana trigonometrijskim funkcijama ili eksponencijalnom funkcijom s imaginarnim argumentom. Zadrzimo se na rjesenjim u obliku eksponencijalne funkcije
y(k, t) e+ kvt ,
e kvt .
U gornja rjesenja treba ugraditi i pocetni uvjet Y (x, 0) = F (x). Jednadzba

(9.25) u t = 0 glasi
Z +
1
y(k, 0) =
F (x) e kx d x f (k).
(9.27)
2
Buduci da je jednadzba (9.26) homogena, mnozenje rjesenja e kvt s konstan9 Vidjeti
npr. [4].
360
tom (u t) je takoder rjesenje. Ako se za tu konstantu (u t) odabere upravo

f (k), rjesenja koja zadovoljavaju i jednadzbu (9.26) i pocetni uvjet, su
y(k, t) f (k) e+ kvt ,
f (k) e kvt .
To je rjesenje u k prostoru. Sada se primjenom inverzne Fourierove preobrazbe

(9.14), ovo rjesenje prevodi u pocetni x prostor
Z +
1
Y (x, t) =
y(k, t) e kx d k
2
Z +
1
=
f (k) e k(xvt) d k
2
= (9.27) = F (x vt).
Funkcija F je poznata iz pocetnog uvjeta (9.23). Rjesenje s gornjim predznakom opisuje val koji se siri u x smjeru (tada je faza x + vt = const.),
a rjesenje s donjim predznakom opisuje val koji se siri u +x smjeru (tada je
faza x vt = const.). Primjetimo da smo u ovom zadatku primjenili postupak skiciran slikom 9.1: Fourierovom preobrazbom smo problem iz x prostora
preslikali u k prostor i rijesili ga u tom prostoru, a zatim smo se inverznom
Fourierovom preobrazbom vratili u originalni x prostor.
Zadatak: 9.3 Jednodimenzijska Fermijeva age jednadzba za usporavanje difuzije neutrona

u nekom mediju (poput grafita) je
2
f (x, t) =
f (x, t).
2
x
t
Ovdje je f broj neutrona (po sekundi i po jedinici volumena) koji se usporavaju
ispod neke dane energije. Fermijevo vrijeme t je mjera gubitka energije. Ako
je
f (x, 0) = S (x),
gdje je S konstanta koja znaci broj emeitiranih neutrona po jedinici povrsine
po sekundi, pokazite da je rjesenje jednadzbe
2
ex /(4t)
f (x, t) = S
.
4t
Uputa: zamjenite f (x, t) sa
1
p(k, t) =
2
R:
f (x, t) ekx d x.
361
2 f (x, t)
f (x, t)
=
2
x
t
1
1
2 f (x, t) kx
e dx =
2
x
t 2
ekx d x
f (x, t) ekx d x.
Primjenom pravila za probrazbu derivacije (9.22) na lijevu stranu gornjeg izraza, slijedi
(k)2 p =
dp
dt
p(k, t) = p(0)ek
2t
Prema uvjetu zadatka je

Z +
Z +
1
1
S
kx
p(k, 0) =
f (x, 0) e d x =
S (x) ekx d x = ,
2
2
2
pa je
S
2
p(k, t) = ek t
2
To je rjesenje u k prostoru. Sada se primjenom inverzne Fourierove preobrazbe
(9.14), ovo rjesenje prevodi u pocetni x prostor
Z +
1
f (x, t) =
p(k, t) e kx d k
2
Z +
S
1
2
ek t e kx d k
=
2 2
S
2
= = ex /(4t) .
2 t
9.2.4
Teorem konvolucije
Teorem konvolucije cemo koristiti pri rjesavanju diferencijalnih jednadzba, normiranju

momentne valne funkcije u odjeljku 9.2.5 i pri ispitivanju svojstava funkcija transfera u
odjeljku 9.2.6.
Promotrimo dvije funkcije F1 (x) i F2 (x), cije su Fourierove preobrazbe redom f1 (k) i f2 (k).
Nazovimo konvolucijom funkcija F1 i F2 po intervalu (, ), s oznakom F1 F2 ,
integral
Z +
1
F1 F2 =
F2 (y) F1 (x y) d y.
(9.28)
2
Buduci da se u gornjem integralu F1 i F2 pojavljuju s razlicitim argumentima, primjetimo
362
da zamjenom varijable integracije y varijablom z

z = x y,
gornji integral prelazi u
Z
F2 (x z) F1 (z) d z.
Zamjenom nijeme varijable z = y u gornjem integralu, zakljucuje se da je

Z +
Z +
F2 (y) F1 (x y) d y =
F2 (x y) F1 (y) d y.
Ovaj se oblik integrala pojavljuje i u teoriji vjerojatnosti pri odredivanju gustoce

vjerojatnosti dvije slucajne i nezavisne varijable10 . Rjesenje Poissonove jednadzbe (4.67)
Z
1
q (~r ) 3
V (~r) =
d r ,
40
|~r ~r |
se moze iscitati kao konvolucija gustoce naboja
q (~r )
i tezinske funkcije
1
1
.
40 |~r ~r |
U literaturi se za ovaj postupak koristi i njemacki izraz f altung ili engleski f olding 11 .
Smisao ovih naziva se moze razumjeti pomocu slike (9.3). Ako je
F (y) = ey ,
tad su na slici (9.3) prikazane funkcije F (y) i F (x y). Lako je primjetiti da su funkcije
F (y) i F (x y) jedna drugoj zrcalne slike u odnosu na pravac
y=
x
,
2
drugim rijecima, funkcija F (x y) se moze konstruirati preklopom funkcije F (y) oko

pravca y = x/2.
U integral (9.28) uvrstimo Fourierovu preobrazbu za F1
Z +
Z +
Z +
1
F2 (y) F1 (x y) d y =
F2 (y)
f1 (k) ek(xy) d k d y
2
Z +

Z +
1
ky
f1 (k)
F2 (y) e
dy
ekx d k
=
2
Z +
=
f1 (k) f2 (k) ekx d k.
(9.29)
10 Vidjeti
npr. [5]
slo
ziv
11 preklopiv,
363
Slika 9.3: Uz teorem konvolucije.
Gornji rezultat se moze procitati na slijedeci nacin: inverzna Fourierova preobrazba od

umno
ska Fourierovih preobrazbi jeste konvolucija pocetnih funkcija F1 F2 . U posebnom
slucaju kada je x = 0, gornja relacija postaje
Z +
Z +
F1 (y) F2 (y) d y =
f1 (k) f2 (k) d k.
(9.30)
U gornjem izrazu onaj minus kvari simetriju relacije. Sada cemo ga pokusati eliminirati.
Parsevalova relacija:
Relacije slicne (9.29) i (9.30) se mogu izvesti i za Fourierovu sinusnu i kosinusnu preobrazbu. Jednadzba (9.30) i odgovarajuce sinusne i kosinusne relacije, se cesto nazivaju
i Parsevalove relacije. No, ovdje cemo Parsevalovom relacijom nazivati slijedeci izraz:
krenimo od
Z +
F1 (x) F2 (x) d x
364
i umjesto f i g uvrstimo njihove Fourierove preobrazbe

Z +
Z +
Z +
Z +
1
1
kx
f1 (k) e
dk
f2 (k ) ek x d k
F1 (x) F2 (x) d x =
dx
2
2
Z +
Z +
Z +
1
1
=
f1 (k) d k
f2 (k ) d k
e(k k)x d x
2
2
Z +
Z +
f1 (k) d k
= (9.10) =
f2 (k ) d k (k k )
Z
f1 (k) f2 (k) d k.
Time smo izveli Parsevalovu relaciju

Z
F1 (x)
F2 (x)
dx =
f1 (k) f2 (k) d k.
(9.31)
Ako je F1 = F2 , tada su gornji integrali upravo integrali normiranja iz odjeljka 5.4.1

Z +
Z +
2
|F1 (x)| d x =
|f1 (k)|2 d k.
Parsevalova relacija (9.31) osigurava da, ako je f normirana na jedinicu, i njezina Fourierova preobrazba ce takoder biti normirana na jedinicu. Ovo je svojstvo od velike vaznosti
u kvantnoj mehanici.
9.2.5
p reprezentacija
U dinamickim problemima (misli se na Hamilton-Jacobijev oblik klasicne mehanike) i u

kvantnoj mehanici, kolicina gibanja p~ i prostorni polozaj ~r, se u jednadzbama pojavlju u
odredenom smislu ravnopravno i ponegdje simetricno. U ovom cemo odjeljku pokazati
ke valne funkcije u koordinati ~r,

kako se sa kvantnomehanic
i na kvantnomehanic
ku valnu funkciju u koordinati p~ ,
mo
ze prijec
sto se naziva p reprezentacija. Jednodimenzijska valna funkcija (x), koja je rjesenje
Schrodingerove valne jednadzbe,
H (x) = E (x),
ima slijedeca svojstva:
(1) (x) (x) d x je diferencijal vjerojatnosti nalazenja kvantne cestice u dijelu prostora
izmedu tocaka x i x + d x;
365
(2) buduci da, u jednodimenzijskom slucaju, cestica sigurno mora biti negdje na osi x, to
je vjerojatnost da se ona nalazi bilo gdje na osi, jednaka jedinici
Z +
(x) (x) d x = 1.
(3) srednja12 ili ocekivana vrijednost polozaja kvantne cestice, h x i, se racuna pomocu
Z +
hxi=
(x) x (x) d x.
Nas je zadatak
i funkciju g(p) koja c
e imati svojstva analogna sa (1), (2) i (3),
nac
e se odnositi na kolic
inu gibanja p, a ne na polo
ali koja c
zaj x.
U ovom jednodimenzijskom odjeljku p znaci x komponentu kolicine gibanja p px .
(1) g (p) g(p) d p je diferencijal vjerojatnosti nalazenja kvantnog objekta u dijelu pprostora izmedu tocaka p i p + d p;
(2) buduci da, u jednodimenzijskom slucaju, cestica sigurno mora biti negdje na osi p, to
je vjerojatnost da se ona nalazi na toj osi, jednaka jedinici
Z +
g (p) g(p) d p = 1.
(3) srednja ili ocekivana vrijednost kolicine gibanja kvantne cestice, h p i, se racuna
pomocu
Z +
hpi=
g (p) p g(p) d p.
Pokazimo da je funkcija g(p) Fourierova preobrazba funkcije (x), tj. da je13

Z +
1
g(p) =
(x) epx/~ d x,
2 ~
Z +
1
(x) epx/~ d x,
g (p) =
2 ~
ili u tri dimenzije
1
g(~p ) =
(2 ~ )3/2
12 To
(9.32)
(9.33)
(~r) e~p ~r/~ d3 r.
(9.34)
je isto kao i ra
cun momenata raspodjele vjerojatnosti (vidjeti npr. [5])
Z
hxi=
x (x) d x,
pri
cemu je sada
(x) = (x) (x).
13 Pojavljivanje
vektor ~k = p
~ /~.
~ se mo
ze izbje
ci tako da se umjesto koli
cine gibanja p, koristi valni broj k = p/~ ili, u tri dimenzije valni
366
Svojstvo (1) je naprosto definicija vjerojatnosti.

Svojstvo (2), normiranje, je automatski zadovoljeno zbog Parsevalove relacije (9.31): ako
je normirano na jedinicu, tada je i g normirano na jedinicu.
Da bi se provjerilo svojstvo (3) treba pokazati da je

Z +
Z +
d
(x) d x,
hpi=
g (p) p g(p) d p =
(x) ~
dx
gdje je
~
d
dx
operator x komponente kolicine gibanja u prostornoj ili x-reprezentaciji. Na mjesto g i

g gornje relacije uvrstimo njihove Fourierove preobrazbe (9.32) i (9.33)
Z +
Z +
Z +
Z +
1
1
px/~
g (p) p g(p) d p =
p dp
(x) e
dx
(y) epy/~ d y
2 ~
2 ~
Z +
Z +
Z +
1
d x (x)
d y (y)
p ep(yx)/~ d p.
=
2 ~
Primjetimo da je
p ep(yx)/~ = ~
d p(yx)/~
e
dy
tako da je

Z +
Z +
Z +
Z +
d p(yx)/~
d x (x)
.
d y (y)
e
dp
g (p) p g(p) d p =
2
dy
Parcijalnom integracijom gornjeg izraza po y, dobiva se (izdvojeno promatramo samo dio

ovisan o y)

Z +
h
i+ Z +
d
d p(yx)/~
p(yx)/~
d y ep(yx)/~
(y) = e
(y)
e
(y).
dy
dy
dy
clan u uglatoj zagradi je jednak nuli jer je
( ) = 0.
Ovaj rezultat, daje
Z +
Z +
Z +
Z +
d (y)
dx
g (p) p g(p) d p =
dy
d p ep(yx)/~ (x)
2
dy
Ako u gornjem izrazu prepoznamo reprezentaciju Diracove delta funkcije

Z +
1
d p ep(yx)/~ = (x y),
2 ~
367
tada on postaje
Z +
Z
g (p) p g(p) d p =

d (y)
(x y)
d y (x) ~
dy

d
d x (x) ~
(x),
dx
dx
sto je i trebalo pokazati.

Zadatak: 9.4 Vodikov atom u osnovnom stanju je opisan prostornom valnom funkcijom
1
(~r) = p 3 er/a0 ,
a0
gdje je a0 Bohrov polumjer
a0 =
~
.
m qe2
Zadatak je naci valnu funkciju osnovnog stanja vodikovog atoma u p reprezentaciji.
R: Ovo je trodimenzijski problem, pa cemo koristiti (9.34)
Z +
1
(~r) e~p ~r/~ d3 r
g(~p ) =
(2 )3/2
Z +
1
1
p
=
er/a0 ~p ~r/~ d3 r.
3
(2 )3/2
a0
uz pomoc tablicnog integrala

Z
~
ear+b ~r d3 r =
8a
,
+ b2 )2
(a2
dobiva se trazena valna funkcija

3/2
23/2 a0 ~5/2
.
g(~p ) =
(a20 p2 + ~2 )2
Ovaj se oblik valne funkcije pokazao korisnim u opisu pojava kao sto su Comptonovo rasprsenje od atomskih elektrona, odredivanje raspodjele valnih duljina
rasprsenog zracenja ovisno o raspodjeli kolicine gibanja elektrona mete i slicno.
Komutatori
Veza izmedu prostorne i p reprezentacije se moze dodatno razjasniti pomocu osnovnih
komutacijskih relacija kvantne mehanike. Moguc je prijelaz14 od klasicnog hamiltonijana
na Schrodingerovu valnu jednadzbu pomocu zahtjeva da kolicina gibanja p (ovdje se misli
na px ) i koordinata polozaja x ne komutiraju. Tocnije,
14 Vidjeti
npr. [4] odjeljak ...
[px , x] px x xpx = ~.
368
Ukoliko ima vise cestica oznacenih s i, j = 1, 2, , komutator glasi

[px,i , xj ] = ~ i,j ,
(9.35)
dingerova ili prostj. ne komutiraju samo medusobno konjugirane varijable. Schro

torna reprezentacija se dobiva izborom
xj
xj ,
px,i
.
xi
(9.36)
Uz ove zamjene, citatelj(ica) ce se lako uvjeriti da je

[px , x] (x) = ~ (x).
No, komutator (9.35) je zadovoljen i izborom
xj
px,i
,
px,j
px,i ,
(9.37)
koji se naziva p reprezentacija. Opet je lako uvjeriti se da je

[px , x] g(p) = ~ g(p).
Opcenito je Schrodingerova reprezentacija, koja vodi na Schrodingerovu valnu jednadzbu,
sire prihvacena jer je potencijalna energija, koja se pojavljuje u hamiltonijanu, najcesce
dana u prostornim koordinatama.
Zadatak: 9.5 Klasicni hamiltonijan slobodnog harmonijskog oscilatora je
H(p, x) =
p2
1
+ K x2 .
2m 2
Zadatak je prijeci u kvantnu mehaniku i naci valnu funkciju najnizeg energijskog stanja u p reprezentaciji.
R: U x reprezentaciji, zamjenama (9.36) u Schrodingerovoj jednadzbi

H = E ,
dobiva se
~2 d2 (x) 1
+ K x2 (x) = E (x).
2m d x2
2
Iz odjeljka 7.4 znamo da je valna funkcija koja odgovara energiji
r
1
K
E = ~ 0 ,
0 =
,
2
m
jednaka
(x) = e x
( Km/2~)
369
U p reprezentaciji, u skladu s (9.37), Schrodingerova jednadzba glasi

p2
~2 K d2 g(p)
g(p)
= E g(p).
2m
2
d p2
Za istu vrijednost energije E = ~ 0 /2, gornja jednadzba je
2

d2 g(p)
p
1
= 2 2
~ 0 g(p).
d p2
~ 0 m m
Rjesenje gornje jednadzbe se moze potraziti u obliku eksponencijalne funkcije
2
g(p) = g0 e p ,
g0 , = const.
s rjesenjem
g(p) = g0 ep
2 /(2~
m)
Obje reprezentacije, prostorna i p (kao i bezbroj drugih mogucnosti), se mogu
koristiti ovisno o detaljima problemima koji se rjesavaju. Citateljima

se ostavlja za vjezbu da pokazu da su gornje funkcije (x) i g(p) povezane Fourierovom
preobrazbom.
9.2.6
Funkcija transfera
Vremenski ovisni elektricni puls F (t) se moze zamisliti da je izgraden pridodavanjem

mnostva ravnih valova raznih frekvencija. Svaka kutna frekvencija doprinosi clanom
f () e t .
U tom slucaju se cijeli puls moze napisati kao
Z +
1
f () e t d .
F (t) =
2
(9.38)
Mnozitelj 1/(2 ) u gornjem integralu potjece od veze izmedu kutne frekvencije i linearne
frekvencije
=
.
2
No, ako je frekvencija, kako onda shvatiti negativne vrijednosti u integralu od do

0? Na ove negativne vrijednosti treba gledati samo kao na zgodan nacin da se izbjegne
zapis preko dvaju funkcija: sinusa i kosinusa, kao sto je to pokazano u odjeljku 8.1.
Buduci da (9.38) ima oblik Fourierove preobrazbe, inverzna preobrazba je
Z +
f () =
F (t) e t d t.
(9.39)
Jednadzba (9.39) predstavlja rastav pulsa F (t) po komponentama frekvencije. Obratno,

jednadzba (9.38) predstavlja sintezu pulsa iz njegovih komponenata.
Promotrimo jedan elektronicki uredaj poput stereo pojacala ili neceg slicnog, ciji je temeljini nacin rada prikazan slikom (9.4). Ulazni je signal opisan funkcijom F (t), a izlazni sa
370

Slika 9.4: Uz funkciju transfera.
g(t). Ako ulazni signal ima samo jednu frekvenciju , tj. oblika je f (t) = et , pojacalo ce
promjeniti njegovu amplitudu, a takoder moze promjeniti i njegovu fazu. Ove promjene
najcesce ovise o frekvenciji ulaznog signala, pa je zato izlazni signal oblika
g (t) = () f (t).
(9.40)
Funkcija () opisuje promjenu amplitude i faze izlaznog u odnosu na ulazni signal i

zove se funkcija transfera. To je obicno kompleksna funkcija s realnim dijelom u i
imaginarnim v
() = u() + v().
U jednadzbi (9.40) smo pretpostavili da funkcija transfera ovisi samo o jednoj frekvenciji,
a ne i o ulaznoj amplitudi ili nekim drugim frekvencijama. Sve skupa to znaci da smo
pretpostavili linearno preslikavanja F (t) na g(t). U tom se slucaju ukupni izlazni signal dobiva integracijom po cijelom ulaznom signalu, modificiranom funkcijom transfera
pojacala
Z +
1
g(t) =
() f () e t d .
(9.41)
2
Svaki uredaj (pojacalo) ima svoju karakteristicnu funkciju transfera. kada je ta funkcija
jednom poznata (bilo mjerenjem ili racunom), izlazni signal g(t) se moze izracunati za
svaki ulaz F (t). Shvatimo () kao inverznu Fourierovu preobrazbu funkcije (t)
Z +
() =
(t) e t d t.
(9.42)
371
Ako u (9.41) uvrstimo (9.42) i (9.39), dobiva se

Z +
Z +
Z +
1
t
d e
(t ) e
dt
f ( ) e d
g(t) =
2
Z +
Z +
Z +
1
=
d e (tt )
(t ) d t
f ( ) d
2
Z +
Z +
=
(t ) d t
f ( ) d (t t )
Z +
=
f ( ) (t ) d .
(9.43)
Gornja se jednadzba moze shavtiti tako da ulaz - uzrok - f ( ), modificiran s (t ),

nosti, gdje uzrok prethodi
proizvodi izlaz - posljedicu - g(t). Usvojimo li koncept uzroc
posljedici, moramo zahtjevati da je < t. To se postize zahtjevom
(t ) = 0,
> t.
(9.44)
Uz taj zahtjev, jednadzba (9.43) postaje

Z t
g(t) =
f ( ) (t ) d .
Gornja je relacija slicna relacijama u teoriji rasprsenja, o cemu je bilo rijeci u odjeljku ??.
enje funkcije (t):

Znac
Da bismo jasnije shvatili znacenje funkcije (t), neka ulazni impuls bude kratki signal
jedinicnog iznosa u trenutku = 0
f ( ) = ( ),
gdje je ( ) Diracova delta funkcija ogranicena na pozitivnu stranu ishodista. U ovom
slucaju (9.45) postaje
Z t
(t), t > 0,
g(t) =
( ) (t ) d =
(9.45)
0,
t<0.
Gornja relacija daje (t) kao funkciju izlaznog signala u slucaju kada je na ulazu kratki
puls jedinicnog iznosa. Relacija (9.45) takoder pokazuje i da je (t) realna funkcija.
Nasa pocetna funkcija transfera daje stacionarni (neovisan o vremenu) izlazni signal koji
odgovara ulaznom signalu jedinicne amplitude i sa samo jednom frekvencijom. Funkcije
(t) i () su Fourierove preobrazbe jedna od druge. Iz (9.42) imamo
Z +
() =
(t) e t d t,
(9.46)
0
gdje smo donju granicu promijenili u skladu s nacelom uzrocnosti (9.44). Buduci da smo
372
zakljucili da je realna funkcija , = u + v, to iz (9.46) slijedi

Z +
u() =
(t) cos t d t,
0
Z +
v() =
(t) sin t d t,
t > 0.
(9.47)
Iz gornjih izraza vidimo da je realni dio u parna, a imaginarni dio v neparna funkcija
u() = u(),
v() = v().
Shvatimo li (9.47) kao Fourierovu sinusnu i kosinusnu preobrazbu, iz (9.18) i (9.20) citamo
inverznu preobrazbu
Z +
2
(t) =
u() cos t d ,
(9.48)
0
Z +
2
v() sin t d ,
t > 0.
=
0
Kombiniranjem relacija (9.47) i (9.48), dobiva se veza izmedu u i v
Z +
v() =
(t) sin t d t
0

Z +
Z +
2
u( ) cos t d d t.
sin t
= (9.48) =
0
0
Gornja relacija pokazuje da ako funkcija transfera ima realni dio, imat ce i imaginarni
i obratno. Sve to, naravno, vrijedi uz pretpostavku da Fourierove preobrazbe postoje,
cime su iskljuceni takvi slucajevi kao sto je npr. (t) = 1 (jer tada, prema (9.46), nije
definirana funkcija).
Nametanje uvjeta uzrocnosti je dovelo do medsobne povezanosti realnog i imaginarnog
dijela funkcije transfera. Ova se veza moze usporediti s rezultatima iz teorije rasprsenja
u odjeljku ??, gdje je takoder bilo uvedeno nacelo uzrocnosti.
Pokazimo jos i kako se iz svojstava parnosti u i v moze doci do zahtjeva da je (t) nula
za t < 0. Inverzijom (9.42) se dobije
Z +
Z + h
ih
i
1
1
t
(t) =
() e
d =
u()+v() cos t+ sin t d . (9.49)
2
2
Buduci da su u i kosinus parne, a v i sinus neparne funkcije, od cetiri clana gornjeg

umnoska, integraciju od do + ce prezivjeti samo umnosci iste parnosti
Z +
Z +
2
2
u() cos t d
v() sin t d ,
t>0
(9.50)
(t) =
2 0
2 0
Iz (9.48) vidimo da je
Z +
Z
u() cos t d =
0
v() sin t d ,
0
t > 0.
9.3. LAPLACEOVA PREOBRAZBA
373
Ako se promjeni predznak t, tada i sin t mijenja predznak, pa iz (9.50) slijedi

(t) = 0,
t < 0,
cime se pokazuje unutrasnja suglasnost izlozene analize.

9.2.7
Fourierova preobrazba elementarnih funkcija
a vjerojatnosti:
Gaussova gustoc
Neka F (x) opisuje normalnu ili Gaussovu15 gustocu vjerojatnosti kontinuirane slucajne
varijable x
(xh X i)2
1
F (x) = e 22 ,
2
h X i, = const.
dovrsiti i dodati slike
Lorencijan:
Neka je F (x) oblika lorencijana
F (x) =
x2
A
+ A2
A = const.
dovrsiti i dodati slike
Pravokutni puls:
Neka F (x) opisuje pravokutni puls sirine 2A i jedinicne visine, postavljen simetricno oko
ishodista (usporediti s (9.77))
|x| A,
1,
F (x) =
0,
|x| > A .
za pozitivnu konstantu A.
dovrsiti i dodati slike (za nekoliko razlicitih sirina A, kako bi se vidjela veza izmedu sirine
A i sirine transformata)
Rje
savanje parcijalnih diferencijalnih jednad
zba
9.2.8
9.3
Laplaceova preobrazba
9.3.1
Elementarna Laplaceova preobrazba
Definicija:
Zadana je funkcija F (t). Njezina Laplaceova preobrazba f (s) ili L [F (t)], definira se kao
15 Vidjeti
npr. [5].
374
f (s) L [F (t)] = lim
a
st
F (t) d t =
est F (t) d t,
(9.51)
pri cemu je
F (t) = 0,
t < 0.
(9.52)
Nekoliko napomena, u vezi postojanja integrala iz definicije, mogu biti korisne za razumjevanje dalje analize.
Divergencija za t
Integral
Z
est F (t) d t
0
ne mora postojati (npr. F (t) moze eksponencijalno divergirati za veliki t). Medutim ako
postoje konstante s0 , t0 s osobinom da je
s t

e 0 F (t) M,
t > t0 ,
(9.53)
za pozitivnu konstantu M, tada Laplaceova preobrazba (9.51) postoji za s > s0 . Pri tome
se kaze da je F (t) eksponencijalnog reda. Kao suprotan primjer navodimo funkciju
2
F (t) = et
h i
2
koja ne zadovoljava uvjet iz (9.53) i nije eksponencijalnog reda: L et ne postoji.
Divergencija za t 0
Laplaceova preobrazba moze biti nedefinirana takoder i u slucajevima kada funkcija F (t)
ima dovoljno jak singularitet u tocki t 0. Npr. za
F (t) =
1
tn
je
Z
est
0
1
dt
tn
divergira u ishodistu za n 1 i L [1/tn ] ne postoji za n +1 (to je vezano s gama

funkcijom - vidjeti malo nize u tekstu, tocka (5)).
Linearnost i inverzni operator

Buduci da je integral zbroja dvije funkcije jednak zbroju integrala pojedinih funkcija, to
375
za dvije funkcije F (t) i G(t) za koje integrali postoje, vrijedi (za konstante c1 i c2 )
Z +
h
i
h
i
st
L c1 F1 (t) + c2 F2 (t) =
c1 F1 (t) + c2 F2 (t) d t
e
0
= c1
st
F1 (t) d t + c2
h
i
h
i
= c1 L F1 (t) + c2 L F2 (t)
est F2 (t) d t
0
(9.54)
to je operator L linearan. Gornji je izraz trivijalno poopciti na linearnu kombinaciju

proizvoljnog broja funkcija
" N
#
N
h
i
X
X
L
cn Fn (t) =
cn L Fn (t) .
n=1
n=1
Pokazimo da je i inverzni operator L1 , definiran relacijom,

h
i
h
i
f (s) = L F (t)
F (t) = L1 f (s) ,
i sa svojstvom
L L1 = L1 L = 1,
takoder linearan. Djelujmo na relacije (9.54) operatorom L1
.
h
i
h
i
h
i
L1
L c1 F1 (t) + c2 F2 (t) = c1 L F1 (t) + c2 L F2 (t)

h
i
h
i
c1 F1 (t) + c2 F2 (t) = L1 c1 L F1 (t) + c2 L F2 (t) ,
h
i
h
i
h
i
c1 L1 f1 (s) + c2 L1 f2 (s) = L1 c1 f1 (s) + c2 f1 (s) ,
(9.55)
a to je upravo definicija linearnosti inverznog operatora.
Veza s teorijiom vjerojatnosti

U teoriji vjerojatnosti i statistici se definira funkcija izvodnica16 kontinuirane slucajne
varijable X kao
Z xk
gX (t) =
e x t (x) dx,
xp
sto se, uz povoljan odabir granica integracije, prepoznaje kao Laplaceova preobrazba funkcije gustoce vjerojatnosti (x).
Laplaceova preobrazna elementarnih funkcija:

Za upoznavanje s Laplaceovom preobrazbom, primjenimo ju na nekoliko jednostavnih
16 Vidjeti
npr. [5].
376
funkcija.
(1) Najjednostavnija funkcija je svakako konstanta c0
F (t) = c0 ,
Tada je
L[c0 ] = c0
t > 0.
est d t =
c0
,
s
s > 0.
(9.56)
(2) Neka je F eksponencijalna funkcija

F (t) = ekt ,
Tada je
h i Z
f (s) = L ekt =
t > 0.
est+kt d t =
1
,
sk
s > k.
(9.57)
Funkcije f i F iz gornje preobrazbe, prikazane su na slici 9.5. U skladu s (9.53), gornja

Slika 9.5: Laplaceova preobrazba funkcije F (t) = ekt (plavo) je f (s) = 1/(s k) (crveno), za k = 2.
300
2t
F(t) = e
f(s) = 1 / (s - 2)
200
100
2.1
2.2
2.3
2.4
2.5
2.6
t, s
preobrazba nije definirana za k > s.

(3) Koristeci gornji rezultat i svojstvo linernosti, (9.54), Laplaceove preobrazbe, lako je
naci Laplaceovu preobrazbu hiperbolnih sinusa i kosinusa
1
2
1
sinh kt =
2
cosh kt =

ekt + ekt ,

ekt ekt .
377
Primjenom linearnosti slijedi

h
i
h
i
1 h kt i
L e + L ekt
L cosh kt =
2

1
1
s
1
=
= 2
+
,
2 sk s+k
s k2
(9.58)
i
h
h
i
1 h kt i
L e L ekt
L sinh kt =
2

1
k
1
1
=
= 2
.
2 sk s+k
s k2
Obje relacije vrijede za s > k.
(4) Iz poznate veze hiperbolnih i trigonometrijskih funkcija

cos kt = cosh kt,
1
sin kt =
sinh kt,
vidimo da se Laplaceove preobrazbe trigonometrijskih funkcija dobiju iz Laplaceovih

preobrazba hiperbolnih funkcija, (9.58), uz zamjenu k k
s
,
+ k2
k
L [sin kt] = 2
,
s + k2
L [cos kt] =
s2
(9.59)
koje vrijede za s > 0. Funkcije f i F iz gornjih preobrazbi, prikazane su na slici 9.6.

Slika 9.6: Lijevo: Laplaceova preobrazba funkcije F (t) = sin(kt) (plavo) je f (s) = k/(s2 + k 2 ) (crveno),
za k = 2. Desno: Laplaceova preobrazba funkcije F (t) = cos(kt) (plavo) je f (s) = s/(s2 + k 2 ) (crveno),
za k = 2.
F(t) = sin (2 t)
F(t) = cos (2 t)
2
f(s) = x / (s + 4)
f(s) = 2 / (s + 4)
0.5
0.5
-0.5
-0.5
-1
-1
0
5
t, s
10
Primjetimo da je, prema gornjem rezultatu,

lim L [sin kt] =
s0
1
.
k
5
t, s
10
378
No, to znaci i da je, prema definiciji (9.51)

Z +
1
sin kt d t = .
k
0
(5) Posljednji je primjer potencija F (t) = tn , cija je preobrazba
Z +
n
L[t ] =
est tn d t.
0
Prisjetimo li se definicije gama funkcije (7.5)

Z +
(z)
ep pz1 d p = (z 1) !,
Z0 +
(n + 1)
ep pn d p = n !,
0
Ako umjesto p uvedemo varijablu t relacijom

p =st ,
0
z > 0,
(n + 1) > 0.
s > 0,
tada je
n! = s
n+1
est tn d t,
tj.
(n + 1) > 0
n!
,
s > 0, n > 1.
sn+1
0
Funkcije f i F iz gornje preobrazbe, prikazane su na slici 9.7.
n
f (s) = L[t ] =
est tn d t =
(9.60)
Primjetimo da se u svim primjerima, s pojavljuje u obliku potencija u brojniku i nazivniku,

s tim da je uvijek
lim f (s) = 0.
Kada bi potencije s u brojniku bile vece od potencija s u nazivniku, lims f (s) bi

divergirao i inverzna preobrazba ne bi postojala.
Inverzna preobrazba:
Kao sto smo vec spomenuli, integralne su preobrazbe korisne ako se moze izvesti i njima
inverzna preobrazba, kao sto smo to pokazali na primjeru Fourierove preobrazbe. Tj.
funkcije f (s) i F (t) su vezane relacijama
h
i
f (s) = L F (t) ,
h
i
1
F (t) = L f (s) .
379
Slika 9.7: Laplaceova preobrazba funkcije F (t) = tn (plavo) je f (s) = n !/sn+1 (crveno), za n = 2.
F(t) = t
2
3
f(s) = 2 / s
15
10
0.5
1.5
2.5
3.5
t, s
Inverzna preobrazba nije jednoznacna. Dvije funkcije F1 (t) i F2 (t) mogu imati istu preobrazbu f (s). Medutim, u tom slucaju je
F1 (t) F2 (t) = N(t),
gdje je N(t) nul funkcija prikazana na slici 9.8. Za nul funkciju je
Slika 9.8: Primjer nul funkcije.
t0
N(t) d t = 0
0
za sve pozitivne t0 . Ovaj je rezultat poznat kao Lerchov teorem. Sa stanovista

fizicara i inzenjera, N(t) se uvijek moze smatrati jednakom nuli, sto preobrazbu cini
380
jednoznacnom.
Inverzna Laplaceova preobrazba se moze dobiti na vise nacina, od kojih cemo neke navesti
u nastavku ovog odjeljka. Za prakticne primjene postoje tablice s L i L1 .
nim razlomcima:
Razvoj po djelomic
Iz prethodnih primjera, (9.56) - (9.60), vidi se da je najcesce f (s) dan omjerom dva
polinoma
g(s)
,
h(s)
bez zajednickih mnozitelja, od kojih je g nizeg stupnja od h. Kao sto je poznato, svaki
se polinom, pa tako i h moze napisati preko svojih nula, u obliku h(s) = (s a1 ) (s
a2 ) (s an ), ako je red polinoma n. To svojstvo omogucava da se cijela funkcija f (s)
napise u obliku zbroja razlomaka
f (s) =
c2
cn
c1
+
++
,
s a1 s a2
s an
gdje su ci konstante neovisne o s. Ako je neki od korjena, npr a1 visestruk i pojavljuje se

m puta, tada je f oblika
n
f (s) =
X ci
c1,m1
c1,1
c1,m
+
.
+
+
+
(s a1 )m (s a1 )m1
s a1 i=2 s ai
Usporedbom gornjeg razvoja s poznatim Laplaceovim preobrazbama, ocitava se inverzna

preobrazba, kao sto je to pokazano slijedecim primjerom.
Primjer: 9.1 Zadak je naci inverznu Laplaceovu preobrazbu od

f (s) =
k2
.
s(s2 + k 2 )
Odredimo konstante cj
k2
c1
c2
c3
=
+
+
,
2
2
s(s + k )
s
s k s + k
=
c1 (s2 + k 2 ) + c2 s(s k) + c3 s(s + k)

s(s2 + k 2 )
s2 (c1 + c2 + c3 ) + s1 (kc2 + kc3 ) + s0 (c1 k 2 )

.
s(s2 + k 2 )
Usporedbom clanova s istom potencijom s u brojniku lijeve i desne strane, dobiva se 3 3
381
sustav za nepoznanice cj
0 = c1 + c2 + c3 ,
0 = k(c2 c3 ),
k 2 = c1 k 2 ,
s rjesenjima
1
c2 = c3 = .
2
c1 = 1,
Dakle se f (s) moze napisati u obliku
f (s) =
1
s
2
.
s s + k2
Zbog linernosti inverzne Laplaceove preobrazbe, (9.55) , je

h
i
s
1
1
1 1
L
L f (s) = L
s
s2 + k 2
= (9.56) (9.59) = 1 cos kt.
Zadatak: 9.6 Pokazite da je

s
cos at cos bt
= 2
,
L
2
2
2
b a
(s + a ) (s2 + b2 )
a2 6= b2 .
R:
Linearnost

cos at cos bt
1
1
L
= 2
L [cos at] + 2
L [cos bt] .
2
2
2
b a
b a
b a2
Prema (9.59) je
L [cos kt] =
s2
s
,
+ k2
iz cega slijedi

cos at cos bt
1
1
s
s
s
L
= 2
+ 2
= 2
.
2
2
2
2
2
2
2
2
2
b a
b a s +a
b a s +b
(s + a )(s2 + b2 )
Zadatak: 9.7 Primjenom Laplaceove preobrazbe izracunajte integral
Z +
sin tx
d x.
F (t) =
x
0
382
R:
Izvedimo Laplaceovu preobrazbu gornjeg integrala

Z +
Z +
Z +
sin tx
sin tx
st
L
dx =
d x d t.
e
x
x
0
0
0
Zamjenimo redoslijed integracije
Z +

Z +
Z +
1
x
1
st
e
sin tx d t d x = (9.59) =
d x.
x s2 + x2
x
0
0
0
No, to je tablicni integral
+
Z +

1
dx
1 x
=
=
tan
= f (s).

2
2
s +x
s
s 0
2s
0
Iz (9.56) vidimo da je inverzna preobrazba od f jednostavno konstanta

F (t) =
,
2
t > 0,
sto je u skladu s rezultatom dobivenom pomocu reziduuma u odjeljku 3.2.

Gornji rezultat vrijedi za t > 0. Da bismo dobili F (t), treba samo primjetiti
da je sin(tx) = sin tx, tj. da je F (t) = F (t). Ako je t = 0 ocito je i
F (t) = 0

,
t > 0,
Z +
sin tx
0,
t=0.
dx =
x
0
, t<0.
2
Primjetimo da gornji integral kao funkcija t opisuje step funkciju (vidjeti relaciju (9.77)) visine u tocki t = 0, kao sto je to prikazano na slici 9.9.
Slika 9.9: Step funkcija F (t) iz primjera 9.7.
383
ka inverzija:
Numeric
Nekoliko napomena o numerickom racunanju Laplacovih preobrazbi. Buduci da je zadana
integracijom, Laplaceova preobrazba je vrlo stabilna operacija. Kada se kaze stabilna,
misli se na cinjenicu da se male fluktuacije (ili pogreske) u F (t) usrednjavaju (i time
djelomice ponistavaju) prilikom odredivanja povrsine ispod krivulje (sto je geometrijski
smisao integrala). S druge strane, tu je i tezinski mnozitelj est koji cini da je ponasanje
F (t) za velike t gotovo nevazno (osim ako je s jako mali). Za razliku od ovoga, prijelaz
od f (s) na F (t) je vrlo nestabilan. Mala promjena u f (s) moze rezultirati velikim
promjenama u F (t) i sve bitne znacajke F (t) mogu biti propustene.
9.3.2
Laplaceova preobrazba derivacije
Mozda i najva
znija primjena Laplaceove preobrazbe jeste pretvaranje diferencijalnih
jednadzba u jednostavniji oblik koji je onda lakse rijesiti. Tako ce se, npr. pokazati da se
vezane diferencijalne jednadzbe s konstantnim koeficijentima, pretvaraju u odgovarajuci
skup algebarskih jednadzba.
Izvedimo preobrazbu prve derivacije F (t)
Z +
d F (t)
L [F (t)] =
est
d t.
dt
0
Parcijalnom integracijom slijedi
Z
+

st
L [F (t)] = e F (t)
+s
0
est F (t) d t = F (0) + s L [F (t)] .
(9.61)
Strogo govoreci, gore bi trebalo stajati F (+0) jer se limes izvodi s pozitivne strane, a
sama funkcija mora biti po dijelovima kontinuirana na intervalu (0, +). Naravno da i F
i njezina derivacija moraju biti takve da integrali ne divergiraju. Uzastopnom primjenom
(9.61), mogu se dobiti i odgovarajuci izrazi za preobrazbu visih derivacija

L F (2) (t) = s L [F (t)] F (+0)

= s s L [F (t)] F (+0) F (+0)
= s2 L [F (t)] s F (+0) F (+0)
i opcenito za n-tu derivaciju

L F (n) (t) = sn L [F (t)] sn1 F (+0) sn2 F (+0) F (n1) (+0).
(9.62)
(9.63)
Slicno Fourierovoj preobrazbi, i Laplaceova preobrazba zamjenjuje derivaciju mnozenjem.

U primjerima koje cemo navesti, to ce svojstvo uciniti da od diferencijalnih jednadzba
dobijemo algebarske. To je pravi razlog i korist od primjene Laplaceove preobrazbe. U
zadatku 9.14 se vidi kako Laplaceova preobrazba djeluje na diferencijalnu jednadzbu ciji
koeficijenti nisu konstantni.
etni uvjeti ugradeni u preobrazbu kroz clanove F (+0), F (+0), .
Primjetimo da su poc
384
Primjer: 9.2 Jednadzba (9.62) se moze iskoristiti za izvod L [sin kt].

Krenimo od identiteta
k 2 sin kt =
d2
sin kt.
d t2
Primjenimo Laplaceovu preobrazbu na gornju jednadzbu, a zatim izracunajmo derivaciju

pomocu (9.63)
2

d
2
k L [sin kt] = L
sin kt
d t2

d

2
sin kt
= s L [sin kt] s sin kt
dt
t=0
t=0
2
= s L [sin kt] k.
Odozgo ocitavamo
L [sin kt] =
s2
k
,
+ k2
a to je upravo rezultat dobiven ranije, (9.59).
Zadatak: 9.8 Slobodni jednodimenzijski harmonijski oscilator

Kao jedan jednostavan, ali vazan fizicki primjer, promotrimo gibanje cestice
mase m vezane na idealnu oprugu konstante K. Ako se zanemari trenje, jednadzba gibanja je
m
d2 X(t)
+ K X(t) = 0.
d t2
Uz pocetne uvjete
X(0) = X0 ,
X(0)
= 0,
rijesite jednadzbu, primjenom Laplaceove preobrazbe.
R: Primjenom Laplaceove preobrazbe na jednadzbu gibanja, slijedi

d2 X(t)
+ K L [X(t)] = 0.
mL
d t2

pomocu (9.62) dobivamo

m s2 x(s) m s X0 + K x(s) = 0
x(s) = X0
s2
s
,
+ 02
uz 02 = K/m. Primjenom inverzne Laplaceove preobrazbe (9.59), slijedi

konacno rjesenje
X(t) = X0 cos 0 t.
385
Primjetimo da smo u ovom zadatku primjenili postupak skiciran slikom 9.1:

Laplaceovom preobrazbom smo problem iz t prostora preslikali u s prostor i
rijesili ga u tom prostoru, a zatim smo se inverznom Laplaceovom preobrazbom
vratili u originalni t prostor.
Zadatak: 9.9 Stacionarna precesija Zemlje

Osnovne cinjenice o precesiji Zemljine osi vrtnje, mogu se naci npr. u [4].
Ovdje ce se taj problem obraditi primjenom Laplaceove preobrazbe.
R: Zemlja se zamislja kao kruta, na polovima spljostena kugla, koja se giba
u skladu s Eulerovim jednadzbama gibanja
d x
= a y ,
dt
d y
= +a x ,
dt
gdje su x i y komponente kutne brzine vrtnje Zemlje oko svoje osi
~ =
~ex x + ~ey y + ~ez z . Konstanta a = z (Iz Ix )/Iz , gdje su Ij momenti
tromosti Zemlje oko osi j = x, y, z, pri cemu je zbog simetrije spljostene kugle,
Ix Iy . Os z je os simetrije Zemlje. Ona se razlikuje od osi
~ , oko koje
se Zemlja vrti tijekom dana, za oko 15 m mjereno na polovima. Laplaceovom
preobrazbom gornjih jednadzba, dobiva se
s x (s) x (0) = a y (s),
s y (s) y (0) = +a x (s).
To je 2 2 linearni algebarski sustav za nepoznanice x i y s rjesenjima
s
a
x (0) 2
y (0),
2
+a
s + a2
s
a
x (0) + 2
y (0).
y (s) = 2
2
s +a
s + a2
x (s) =
s2
Primjenom inverznih Laplaceovih preobrazbi (9.59) na gornje izraze, dobiva

se
x (t) = x (0) cos at y (0) sin at,
y (t) = x (0) sin at + y (0) cos at.
Za pozitivnu konstantu a > 0 gornje jednadzbe opisuju vrtnju vektora ~ex x +
~ey y u ravnini (x, y) u smjeru suprotnom od kazaljke na satu. Zakret oko osi
z iznosi = a t, a kutna brzina vrtnje je = a. Odabirom pocetnih uvjeta
tako da je y (0) = 0, rjesenja su preglednija
x (t) = x (0) cos at,
y (t) = x (0) sin at.
Kao sto je vec spomenuto, vektor x (0) 15 m (? mjerna jedinica), a period

precesije T = 2/a 300 dana. Zbog pojednostavljenja u racunu, pravi se
period razlikuje od ovog izracunatog, i iznosi oko 427 dana.
386
Ako promjenimo znacenje simbola

x Lx ,
y Ly ,
~, a
gdje Lx i Ly oznacavaju x i y komponente momenta kolicine gibanja L
konstanta a = gL Bz . S gL je oznacen ziromagnetski omjer. a Bz je komponenta magnetskog polja u smjeru osi z. Uz ovje zamjene, gornji racun opisuje
Larmorovu precesiju naelektrizirane cestice u homogenom magnetskom polju
~ = ~ez Bz .
B
Zadatak: 9.10 U teoriji Poissonovih procesa (vidjeti npr. [5], poglavlje o stohastickim
procesima) pojavljuje se i ovakav sustav vezanih diferencijalnih jednadzba s
pocetnim uvjetima

(9.64)
p n (t) = pn (t) pn1 (t) ,
n > 0,
p 0 (t) = p0 (t),
(9.65)
p0 (0) = 1,
(9.66)
pn>0 (0) = 0.
Rijesite gornji sustav primjenom Laplaceove preobrazbe.
R: Ako se s
h
i
L pn (t) = Pn (s),
oznaci Laplaceova preobrazba funkcije pn (t), tada je opcenito, preobrazba prve

derivacije te iste funkcije jednaka
h
i
L p n (t) = sPn (s) pn (0)
Primjenimo gornji rezultat na rjesavanje (9.64) uz pocetni uvjet (9.66)

sPn (s) = Pn (s) Pn1 (s) ,
n1
2

Pn (s) =
Pn1 (s) =
Pn2 (s) =
+s
+s

n
Pn (s) =
P0 (s).
+s
No, P0 (s) se odreduje Laplaceovom preobrazbom jednadzbe (9.65). Zajedno s
387
pocetnim uvjetom (9.66), dobiva se

sP0 (s) 1 = P0 (s)
P0 (s) =
1
,
+s
pa je i
Pn (s) =
n
.
( + s)n+1
Inverzna Laplaceova preobrazba gornjeg izraza daje

pn (t) = n
tn t
e .
n!
Diracova delta funkcija:

Pogledajmo kako izgleda Laplaceova preobrazba Diracove delta funkcije
h
i Z +
L (t t0 ) =
est (t t0 ) d t = es t0 ,
t0 0.
0
Za t0 = 0 je
h
i
L (t) = 1,
pri cemu smo pretpostavili da koristimo takvu reprezentaciju delta funkcije da je

Z +
(t) d t = 1,
(t) = 0,
t > 0.
0
Zadatak: 9.11 Trenutna sila

Na cesticu mase m u trenutku t = 0 djeluje sila iznos P0 . Primjenom Laplaceove preobrazbe rijesite jednadzbu gibanja.
R: Postavimo najprije jednadzbu gibanja
d2 X(t)
m
= P0 (t),
d t2
gdje je P0 konstanta koja opisuje intenzitet trenutnog djelovanja sile, a (t) je

Diracova delta funkcija. Primjetimo da Diracova funkcija ima dimenziju [1/t],
a P0 ima dimenziju [F t]. Primjenom Laplaceove preobrazbe dobiva se
ms2 x(s) msX(0) mX(0)

= P0 .
Neka je u t = 0 cestica mirovala u ishodistu, tako da je
X(0) = X(0)
= 0,
388
sto vodi na
x(s) =
P0
.
ms2
Inverznom Laplaceovom preobrazbom, (9.60), dobiva se

X(t) =
P0
t.
m
Brzina cestice,
P0
X(t)
= ,
m
je konstantna. Trenutna sila je prenijela kolicinu gibanja u iznosu od P0 na
cesticu (sjetite se da je pocetna brzina X(0)

= 0, pa je time i pocetna kolicina
gibanja takoder nula).
Slicna se analiza primjenjuje i na balisticki galvanometar. Sila torzije na galvanometar je dana s k j, gdje je j strujni puls, a k je konstanta srazmjernosti.
Buduci da je strujni udar kratkotrajan, uobicajeno je pisati
k j = k q (t),
gdje je s q oznacen ukupan naboj koji je struja j prenijela na galvanometar
tijekom pulsa. Oznaci li se s I moment tromosti galvanometra, jednadzba
gibanja glasi
I
d2
= k q (t).
d t2
istim postupkom kao gore, dobiva se da se ucinak strujnog pulsa svodi na

prijenos k q jedinica kutne kolicine gibanja na galvanometar.
9.3.3
Ostala svojstva
Translacija u s:
Ako se u definiciji Laplaceove preobrazbe, (9.51), s zamjeni s s a, dobiva se
Z +
Z +
(sa)t
f (s a) =
e
F (t) d t =
est eat F (t) d t,
0

f (s a) = L eat F (t) .
(9.67)
Dakle, zamjena s sa s a odgovara mnozenju F (t) sa eat i obratno. Primjenom ove

spoznaje na vec izracunate preobrazbe, dobiva se npr. iz (9.59)
L [sin kt] =
s2
k
+ k2

L eat sin kt =
k
(s a)2 + k 2
(9.68)
389
i slicno za kosinus
L [cos kt] =
s2
s
+ k2

L eat cos kt =
Translacija u t:
pomnozimo f (s) sa ebs za pozitivni b > 0. Tada je
Z +
Z
bs
bs
st
e f (s) = e
e F (t) d t =
0
sa
,
(s a)2 + k 2
s > a.
(9.69)
es(t+b) F (t) d t.
0
Uvede li se zamjena

= t + b,
0
gornji integral postaje

bs
f (s) =
+
b
es F ( b) d ,
pri cemu sada donja granica integracije nije 0 nego b > 0. Sjetimo li se da je F = 0, za sve
negativne vrijednosti argumenta funkcije F , donja granica integracije se moze protegnuti
do 0, buduci da je ionako
Z b
es F ( b) d = 0.
0
Time se dolazi do
bs
f (s) =
b
s
F ( b) d +
+
b
es F ( b) d
(9.70)
est F (t b) d t.
(9.71)
Gornja se relacija obicno naziva Heavisideov17 teorem pomaka (slika 9.10). Buduci
da je F jednako nuli kada je njegov argument manji od nule, (9.52), i imajuci u vidu da
je nijema varijabla integracije, mozemo zakljuciti da je
ebs f (s) = L [F (t b)] ,
tj.

F (t b) = L1 ebs f (s) .
(9.72)
(9.73)
Primjetite simetriju izmedu jednadzba (9.67) i (9.73).
Zadatak: 9.12 Priguseni jednodimenzijski harmonijski oscilator

Izrazi (9.68) i (9.68) su korisni kada treba rjesavati probleme slijedeceg tipa:
17 Oliver
Heaviside (18. V 1850. 3. II 1925.), engleski fizi

car, matemati
car i elektrotehni
car.
390

Slika 9.10: Uz Heavisideov teorem pomaka
Cestica
mase m se giba uslijed djelovanja elasticne sile. Trenje od sredstva u
kojemu se odvija gibanje, je srazmjerno brzini cestice
m
d2 X(t)
d X(t)
+b
+ K X(t) = 0.
2
dt
dt
(9.74)
Gibanje se odvija uz pocetne uvjete X(0) = X0 , X(0)

= 0.
R: Primjenom Laplaceove preobrazbe dobiva se

m
s2 x(s) sX0
sto vodi na rjesenje za x
h
i
+ b s x(s) X0 + K x(s) = 0,
x(s) = X0
ms + b
.
m s2 + b s + K
Nazivnik gornjeg izraza se moze napisati u obliku potpunog kvarata

2

K
b
b2
b
K
2
= s+
.
s + s+
+
m
m
2m
m 4m2
Ukoliko je trenje dovoljno slabo, tako da je b2 < 4Km, drugi clan desne strane
gornjeg izraza je pozitivan i oznacava se s
12 =
b2
K
.
m 4m2
391
No, sada se rjesenje za x moze napisati kao

b
b
s+
+
2m 2m
= X0
x(s) = X0
2
2
b
b
2
+ 1
+ 12
s+
s+
2m
2m
b
m

s+
b
2m

b
2m
= X0
+ X0
2
2
b
b
s+
s+
+ 12
+ 12
2m
2m
s+
s+
= X0
s+
b
2m

b
2m
+ X0
+ 12
1
b
.

2
2m 1
b
2
s+
+ 1
2m
Pomocu (9.68) i (9.69), u gornjim izrazima prepoznajemo Laplaceovu preobrazbu od

b
t b/(2m)
cos 1 t +
X(t) = X0 e
sin 1 t
2m1
0 t b/(2m)
= X0
e
cos(1 t ),
1
gdje su
tan =
b
,
2m1
02 =
K
.
m
Naravno da se, u granici b 0, gornje rjesenje svodi na rjesenje iz primjera

9.8.
RLC analogija:
Korisno je primjetiti slicnost izmedu gornjeg zadatka s prigusenim harmonijskim oscilatorom i RLC strujnog kruga (R = omski otpor, L = induktivnost i C = kapacitivnost) sa
slike 9.11. U svakom trenutku, zbroj razlika potencijala u cjelom krugu mora biti jednak
nuli (zbog zakona o sacuvanju energije koji se ovdje naziva Kirchhoffov zakon). Na ovom
primjeru to znaci da je
Z t
1
d I(t)
+ R I(t) +
I(t) d t = 0.
L
dt
C
Derivacijom struje I po vremenu t (da bi se uklonio integral), dobiva se diferencijalna
jednadzba drugog reda s konstantnim koeficijentima
L
d2 I
dI
1
+R
+ I = 0.
2
dt
dt C
392

Slika 9.11: RLC strujni krug.
Zamjenama
I(t)
X(t),
m,
b,
C 1
K,
gornja je jednadzba identicna s (9.74) iz primjera 9.12. Na ovom se primjeru vidi kako su
razlicita podrucja fizike slicna sa stanovista matematickog aparata kojim se opisuju.
Zadatak: 9.13 Elektromagnetski valovi

Rijesite valnu jednadzbu elektromagnetskog vala s E = Ey ili Ez koji se siri u
smjeru osi x
2 E(x, t)
1 2 E(x, t)
= 0.
(9.75)
x2
v2
t2
R: Primjenom Laplaceove preobrazbe u odnosu na varijablu t, gornja parcijalna diferencijalna jednadzba postaje

h
i s2 h
i
s
1 E(x, t)
2
L E(x, t) 2 L E(x, t) + 2 E(x, 0) + 2
= 0.
x2
v
v
v
t
t=0
Uz pocetne uvjete
E(x, 0) = 0,

E(x, t)
= 0,
t
t=0
od gornje jednadzbe preostaje

h
i s2 h
i
2
L E(x, t) = 2 L E(x, t) .
x2
v
393
No, to je sada obicna (dakle, ne vise parcijalna) diferencijalna jednadzba s

rjesenjima u obliku eksponencijalnih funkcija
h
i
L E(x, t) = c1 (s) esx/v + c2 (s) e+sx/v ,
gdje su cj (s) funkcije od s, ali ne i od x. Ako trazimo da val bude konacan u

granici x , mora biti
c2 = 0,
h
i
L E(x, t) = c1 (s) esx/v .
Ako E(0, t) prepoznamo kao s F (t) iz (9.51), tada iz

h
i
L E(0, t) = c1 (s),
a u skladu s (9.51), c1 se prepoznaje kao c1 = f (s).

h
i
L E(x, t) = f (s) esx/v .
Pomocu translacijskog svojstva (9.72), dolazi se do rjesenja za E(x, t)
t ,
F (t x/v),
v
E(x, t) =
0,
t< .
v
Derivacijama gornjeg izraza za E, lako je uvjeriti se da je jednadzba (9.75)

zadovoljena. Fizicki, ovo rjesenje predstavlja val (ili puls) koji se, brzinom v,
siri u pozitivnom smjeru osi x. Primjetimo da je pri tome podrucje s x > vt
nepromjenjeno: val tamo jos nije stigao. Zelimo

li odabrati val koji se siri
u negativnom smjeru osi x, treba odabrati konstantu c1 jednaku nuli, a c2
razlicitu od nule. Ovaj odabir vodi na rjesenje
t ,
F (t + x/v),
v
E(x, t) =
0,
t< .
v
Derivacija preobrazbe:
Kada su F (t), koja je bar po dijelovima kontinuirana, i s odabrani tako da est F (t)
eksponencijalno konvergira za veliki s, tada integral
Z +
f (s) =
est F (t) d t
0
394
konvergira jednoliko i moze ga se derivirati (pod znakom integrala) po s. U tom je slucaju

Z +
h
i
st
f (s) =
(t) e F (t) d t = L t F (t) .
(9.76)
0
Ponavljanjem gornjeg postupka, za vise derivacije ce biti

h
i
f (n) (s) = L (t)n F (t) .
Svi integrali dobiveni gornjim postupkom ce biti jednoliko konvergentni zbog eksponencijalno opadajuceg ponasanja (to smo pretpostavili na pocetku) funkcije est F (t).
Ovaj nam rezultat moze pomoci da nademo jos preobrazbi. Tako je npr. prema (9.57)
Z +
kt
1
L e =
est ekt d t =
,
s > k.
sk
0
Derivacijom po s dobiva se
Z
t est ekt d t =

L t ekt =
1
,
(s k)2
1
,
(s k)2
s > k.
Zadatak: 9.14 Besselova jednadzba

Primjenom Laplaceove preobrazbe, rijesite Besselovu jednadzbu iz odjeljka 7.2
s = 0.
R: Besselova diferencijalna jednadzba, (7.38), za = 0 glasi

x 2 J (x) + x J (x) + x 2 J (x) = 0.
Radi uskladivanja s notacijom u ovom odjeljku, umjesto x pisat cemo t, a

umjesto J cemo koristiti F
t F (t) + F (t) + t F (t) = 0.
Trazimo regularno rjesenje s pocetnim uvjetom F (0) = 1. Gornja jednadzba
implicira da je i F (0) = 0. Laplaceovom preobrazbom gornje jednadzbe, uz
koristenje (9.61), (9.62) i (9.76), slijedi
i
d
d h 2
s f (s) s + s f (s) 1
f (s) = 0.
ds
ds
Sredivanjem ove jednadzbe, dobiva se
(s2 + 1) f (s) + s f (s) = 0,
395
df
f
s ds
,
s2 + 1
1
ln f (s) = ln (s2 + 1) + c0 ,
2
c1
f (s) =
.
s2 + 1
=
c0 , c1 = const. Da bismo mogli iskoristiti relaciju (7.5), treba gornji izraz razviti
u red potenciaj po 1/s za s > 1. Binomni teorem daje

1/2

1
1
13
(1)n (2n) !
c1
c1
1+ 2
1 2 + 2
+ n
+ .
=
f (s) =
s
s
s
2s
2 2 ! s4
(2 n !)2 s2n
Inverznom preobrazbom svakog clana reda posebno, pomocu (7.5), dobiva se
X
(1)n t 2n
.
F (t) = c1
n n !)2
(2
n=0
Iz zahtjeva da je F (0) = 1, slijedi da je i c1 = 1, pa u F (t) prepoznajemo

Besselovu funkciju nultog reda (7.26)
h
i
1
L J0 (t) =
.
2
s +1
Opcenito, za n 6= 0, se pokazuje da je
h
i an (s2 + a2 s)n
.
L Jn (at) =
s2 + a2
Integracija preobrazbe:
Ponovo, ako su F (t), koja je bar po dijelovima kontinuirana, i x dovoljno veliki tako da
ext F (t) eksponencijalno opada za x , tada integral
Z +
f (x) =
ext F (t) d t
0
jednoliko konvergira u odnosu na x. Zahvaljujuci tome, moguce je zamjeniti redoslijed

integracije u slijedecem izrazu
Z b
Z b
Z +
f (x) d x =
dx
ext F (t) d t
s
F (t) d t
F (t)
t
ext d x
s

est ebt d t
Donja granica s je odabrana dovoljno velika tako da je f (s) unutar podrucja jednolike
396
konvergencije. U granici b , dobiva se

Z +
Z +
F (t)
F (t) st
,
e dt = L
f (x) d x =
t
t
s
0
uz pretpostavku da je F (t)/t konacno u t = 0 ili da bar divergira sporije od 1/t, tako da
L [F (t)/t] postoji.
na step funkcija:
Granice integracije - jedinic
Stvarne granice integracije Laplaceove preobrazbe, mogu se odrediti pomocu Heavisideove jedinicne step funkcije (za jednu mogucu reprezentaciju step funkcije, vidjeti zadatak
9.7)
t > k,
1,
u(t k) =
(9.77)
0,
t<k .
Povezimo step funkciju s Diracovom funkcijom iz odjeljka 6.1., tako sto cemo primjetiti
Slika 9.12: Step funkcija u(t k).
da je derivacija gornje step funkcije jednaka nuli za sve t 6= k, a u tocki t = k, derivacija

ima beskonacan iznos. Ovakvo ponasanje derivacije step funkcije vodi do relacije
d u(t k)
= (t k).
dt
(9.78)
Tocnost gornje relacije je lako provjeriti pomocu definicije Diracove funkcije (6.3) i definicije step funkcije (9.77). Prointegrirajmo gornju jednadzbu po t i primjenimo definicije
397
(6.3) i (9.77)
Z
Z +
d u(t k)
=
d t (t k)
dt
dt
+

= 1
u(t k)
1 0 = 1,
sto potvrduje relaciju (9.78).
Izracunajmo Laplaceovu preobrazbu step funkcije

Z
h
i Z +
st
L u(t k) =
e u(t k) d t =
0
est d t =
1 sk
e .
s
Iz gornjeg izraza odmah slijedi i da je

h
i 1
L u(t) = .
s
Pravokutni puls sirine k i jedinicne visine, opisan je funkcijom

F (t) = u(t) u(t k)
(lijevi dio slike 9.13). Pulsevi ovakvog oblika se cesto pojavljuju u analizi signala u elektronici i/ili elektrotehnici. Koristeci linearnost (9.54), dobiva se Laplaceova preobrazba
Slika 9.13: Pravokutni puls sirine k kao razlika step funkcija F (t) = u(t) u(t k) (lijevo) i njegova
Laplaceova preobrazba za k = 2 i k = 3 (desno).
3.5
k=2
k=3
2.5
f(s)
1.5
0.5
2
s
pravokutnog pulsa
h
i
h
i
h
i
f (s) = L u(t) u(t k) = L u(t) L u(t k)
Z +
Z +
st
=
e dt
est d t
0
1 1 sk 1
e
=
=
s s
s

1 esk .
398
Laplaceova preobrazba pravokutnog signala, f (s), je prikazana desnom stranom slike 9.13.
9.3.4
Konvolucijski ili f altung teorem
Slicno konvolucijskom teoremu Fourierove preobrazbe iz odjeljka 9.2.4, danom relacijom

(9.29), i za Laplaceovu se preobrazbu moze uspostaviti slicna relacija.
Jedno od najva
znijih svojstava Laplaceove preobrazbe jeste ono dano konvolucijskim ili
f altung teoremom. Promatrajmo rezultat konvolucije18 dvije funkcije F1 (t ) i F2 ( )
po intervalu 0 < t.
Z t
F1 F2
F1 (t ) F2 ( ) d .
(9.79)
0
zelimo pokazati da za Laplaceovu preobrazbu vrijedi konvolucijski teorem

L [F1 F2 ] = L [F1 ] L [F2 ] ,
(9.80)
dakle preobrazba integrala umnoska dvije funkcije je jednaka umnosku preobrazbi svake
pojedine funkcije. Pretpostavljamo da su i F1 i F2 eksponencijalno ogranicene, tako
da njihove Laplaceove preobrazbe postoje. Izracunajmo Laplaceovu preobrazbu gornje
konvolucije
Z
Z
T
d t est
L [F1 F2 ] = lim
F1 (t ) F2 ( ) d .
(9.81)
Pogledajmo po kojem podrucju ravnine (t, ) ide gornja integracija. Sjetimo li se da je

F = 0, ako mu je argument negativan
F2 ( ) = 0,
< 0,
F1 (t ) = 0,
> t.
Stoga integracija
Z
dt
u 9.81 ide po svim tockama donjeg trokuta oznacenog na slici 9.14.A. No, ako se zamjeni
i redoslijed i granice integracije, tako da se integrira po
Z T
Z T
d
d t,
0
opet ce se prontegrirati po svim tockama donjeg trokuta, kao sto se vidi sa slike 9.14.B.
18 Primjetimo
da zamjenom varijable , varijablom u = t , slijedi

Z t
Z t
Z
F1 (t ) F2 ( ) d =
F1 (u) F2 (t u) d u =
0
F1 ( ) F2 (t ) d
399
Uz ovu zamjenu redoslijeda i granica integriranja, slijedi

Z T
Z T
L [F1 F2 ] = lim
d F2 ( )
est F1 (t ) d t.
T
Ako sada jos i sa varijable t prijedemo na varijablu
Slika 9.14: Uz f altung teorem.
T
T

= t ,
u
slijedi
L [F1 F2 ] = lim
T
s
d e
F2 ( )
Integral po u se moze napisati u obliku razlike

Z T
Z T Z
=
+
0
T
0
,
T
d u esu F1 (u).
400
tako da je sada
L [F1 F2 ] =
=
lim
lim
lim
T
s
d e
F2 ( )
T
s
d e
F2 ( )
Z
T
su
du e
0
F1 (u)
su
du e
F1 (u)
d u esu F1 (u)
(9.82)
T
s
d e
F2 ( )
d u esu F1 (u)
No granici kada T , interval (T , T ) postaje zanemarivo malen19 i posljednji

integral iscezava, Time dobivamo
Z +
Z +
s
L [F1 F2 ] =
d e
F2 ( )
d u esu F1 (u) = L [F2 ] L [F1 ]
0
kao sto je i trebalo pokazati.

Buduci da je gornja granica u (9.79) varijabilna, Laplaceova konvolucija se pokazuje korisnom pri rjesavanju integralnih jednadzba Volterra-inog20 tipa. (naci primjer - dovrsiti)
Zadatak: 9.15 Jednodimenzijski harmonijski oscilator s prigusenjem i vanjskom silom

Koristeci konvolucijski teorem, rijesite jednadzbu gibanja harmonijskog oscilatora s prigusenjem i vanjskom silom.
R:
Jednadzba gibanja opisanog harmonijskog oscilatora je

(t) + b X (t) + k X(t) = F (t).
mX
Pocetni uvjeti neka su najjednostavniji: X(0) = X (0) = 0. Laplaceova preobrazba gornje jednadzbe daje
m s2 L[X] + b s L[X] + k L[X] = L[F ],
sto, rijeseno po x(s), daje
L[X] =
L[F ]
1
,
h
i2
m
2
s + b/(2m) + 1
(9.83)
pri cemu je uvedena pokrata 1 = k/m b2 /(2m)2 . U skladu s relacijom

19 Primjetimo da poprima sve vrijednosti iz intervala (0, T ), pa kada je blizu T , interval (T , T ) nije malen. No,
cezavaju
ce malen i zato je i cijela desna strana
kada je blizu T , a T , cijeli prvi integral desne strane (9.82) je is
is
cezavaju
ce mala.
20 Vito Volterra (3. V 1860. - 11. X 1940.), italijanski fizi
car i matemati
car.
401
(9.68)

L eat sin kt =
i odabirom
k
,
(s a)2 + k 2
b
,
2m
k 1
drugi razlomak na desnoj strani gornjeg izraza za L[X], prepoznajemo kao

1
L ebt/(2m) sin 1 t =
.
[s + b/(2m)]2 + 12
Time je izraz, (9.83), za L[X] postao oblika (9.80)

L[X] = L[F1 ] L[F2 ],
gdje su

1 bt/(2m)
F2 =
e
sin 1 t
m1
F1 = F,
No, prema (9.79) je
L[F1 ] L[F2 ]. = L
Z
t
0
F1 (t ) F2 ( ) d
pa je zato
Z
L[X(t)] = L[F1 ] L[F2 ]. = L

F1 (t ) F2 ( ) d
0
Z t
Z t
1
X(t) =
F1 (t ) F2 ( ) d =
F (t ) eb /(2m) sin 1 d .
m1 0
0
Ako je sila impulsna21 F (t) = P0 (t), rjesenje gornjeg integrala je
X(t) =
P0 (b/2m)t
e
sin 1 t.
m 1
P0 je kolicina gibanja koju je vanjska impulsna sila prenijela na harmonijski

oscilator, a P0 /m je pocetna brzina X (0).
Ako vanjska sila nije impulsna, nego je periodicna i oblika je
F (t) = F0 sin t,
tada se za preobrazbu sile koristi (9.59)
L[F (t)] = F0
21 Dimenzija
s2
,
+ 2
-funkcije je 1/vrijeme, pa konstanta P0 ima dimenziju koli

cine gibanja.
402
sto opet vodi na

F0
1
1
2
2
m s + [s + b/(2m)]2 + 12

F0 a s + b
c s + d
=
.
+
m
s2 + 2
[s + b/(2m)]2 + 12
L[X(t)] =
Koeficijenti a , b , c i d su neovisno o s i dani su sa

b 2 m 2
+
(0 2)2 ,
m
b

m 2
b 2 m 2
2
2 2
= (0 )
+
(0 ) ,
b
m
b
= dovr
siti,
= .
(a )1 =
(b )1
(c )1
(d )1
Inverznom preobrazbom se dobiva rjesenje koje je u granici t (stacionarno rjesenje) oblika

X(t) = p
F0
b2 2 + m2 (02 2)2
sin(t ).
Kut je odreden relacijom

tan =
b
.
m (02 2 )
Promatra li se amplituda X(t) kao funkcija , moze se postavit pitanje za

koju je vrijednost ta amplituda najveca? Ocito se najveca vrijednost dobije,
kada je velicina pod korjenom u nazivniku, najmanja. Ekstrem, tj. minimum funkcije se odreduje izjednacavanjem njezine derivacije s nulom, sto u
ovom slucaju vodi na derivaciju po izraza pod korjenom i izjednacavanjem
rezultata s nulom
2 = 02
b2
b2
=
.
1
2m2
4m2
Na ovoj je frekvenciji amplituda najveca. Ova se frekvencija naziva rezonantna

frekvencija, a sama pojava titranja maksimalnom amplitudom se naziva rezonancija. Rezonantnu amplitudu dobijemo uvrstavanjem rezonantne frekvencije u izraz za amplitudu, s rezultatom
F0
.
b 1
Iz gornjeg se rezultata vidi da amplituda divergira, ako se zanemare ucinci
trenja, tj. ako izvedemo limes b 0. Sveukupno, u sustavu su se pojavile tri
karakteristicne frekvencije: rezonantna frekvencija uz vanjsku silu i trenje
2 = 02
b2
,
2m2
403
zatim frekvencija slobodnog (bez vanjske sile) titranja s trenjem

1 =
02
b2
,
4m2
i konacno, frekvencija titranja bez vanjske sile i bez trenja

02 =
k
.
m
Sve tri frekvencije su iste, kada nema trenja, b = 0.

9.3.5
Inverzna Laplaceova preobrazba
Integral Bromowicha:
Sada cemo izvesti izraz za inverzni Laplaceovu preobrazbu L1 koja se pojavljuje u
h
i
h
i
f (s) = L F (t) ,
F (t) = L1 f (s) .
Jedan moguci nacin jeste preko Fourierove preobrazbe za koju znamo racunati
inverz. Tu, medutim, postoji jedna poteskoca. Funkcije koje se mogu Fourier-preobrazavati,
moraju zadovoljavati Dirichletove uvjete. Posebno, zahtjevali smo da je
lim G() = 0,
zato da integral po beskonacnom intervalu, ostane konacan. Sada smo u situaciji da

zelimo preobrazbu primjeniti na funkcije F (t) koje mogu eksponencijalno divergirati. Da
bismo premostili tu poteskocu, iz potencijalno divergentne, F (t) cemo izdvojiti jedan
eksponencijalni mnozitelj oblika e t , tako da je
F (t) = e t G(t).
Ako F (t) divergira kao e t , mi cemo zahtjevati da bude vece od , tako da G ima
konvergentan integral
lim G(t) e()t 0.
Sada imamo funkciju G koja je jednaka nuli za negativni argument i koja, prema gornjim
zahtjevima, ispunjava uvjete da se moze prikazati Fourierovim integralom (9.9)
Z +
Z +
1
ut
G(v) e uv d v
du e
G(t) =
2
Z +
Z +
1
ut
du e
G(v) e uv d v,
=
2
0
Z +
Z +
ut
t
t 1
du e
F (v) ev e uv d v.
F (t) = e G(t) = e
2
0
Uz novu varijablu s = + u, integral po v postaje
Z +
F (v) esv d v = f (s),
0
404
a to je upravo Laplaceova preobrazba od F za kompleksni s. Da bi integral bio konvergenatan, mora biti s . Primjetimo da je Laplaceova preobrazba preslikala funkciju
s realne osi u dio kompleksne ravnine s s . Za konstantni , je ds = du, pa je i
Z +
1
e ut+ t f (s) d u.
F (t) =
2
1
F (t) =
2
e s t f (s) d s.
(9.84)
To je trazena inverzna Laplaceova preobrazba. Krivulja integracije je okomita

crta u kompleksnoj s ravnini (slika 9.15). Sjetimo se da je konstanta odabrana tako da
Slika 9.15: Singulariteti e s t f (s).
su svi moguci singulariteti f (s) smjesteni lijevo od krivulje integracije (slika 9.15). Relacija (9.84) je poznata i kao Bromwichev integral ili kao Fourier-Mellinov teorem
ili Fourier-Mellinov integral.
Ovaj se integral moze racunati uobicajenim metodama
krivuljne integracije (odjeljak 3). Ako je t > 0, kontura se moze zatvoriti pomocu beskonacne polukruznice u lijevoj poluravnini. Tad je, primjenom teorema o reziduumima
(odjeljak 3.2),
X
F (t) =
(svi reziduumi za s ).
(9.85)
Gornji rezultat otvara mogucnost racuna sa s < 0, sto moze izgledati kao kontradikcija
nasem ranijem zahtjevu s , za pozitivni . Kontradikcija nestaje kada se sjetimo da
je zahtjev s bio nametnut samo zato da osigura konvergenciju integrala Laplaceove
preobrazbe koja definira f (s). Jednom kada je f (s) dobivena, mozemo nastaviti koristiti
koristiti njezina svojstva kao analiticke funkcije bilo gdje u kompleksnoj ravnini s. Tocnije,
koristimo analiticko produzenje da bismo dobili L [F (t)] u lijevoj poluravnini, na isti nacin
kako smo to izveli za funkciju faktorijela (relacija (7.5)).
Da bi cijelo ovo izlaganje postalo jasnije, navodimo nekoliko primjera.
Zadatak: 9.16 Inverzija pomocu racuna reziduuma
405
Primjenom Laplaceove preobrazbe i racuna reziduuma, izracunajte Laplaceovu

preobrazbu
f (s) =
s2
a
.
a2
R: Da bismo dobili izraz oblika (9.84), pomnozimo gornji izraz s est i uocimo
polove rezultantne funkcije
est f (s) =
a est
a est
=
.
s2 a2
(s a) (s + a)
Polovi su prvog reda i nalaze se u tockama s = +a i s = a. Kao sto se moze

izracunati pomocu (2.24), reziduum u tocki s = +a je jednak
1
a est
= eat ,
a+a
2
a u tocki s = a je jednak
a est
1
= eat .
a a
2
Pomocu ova dva rezultata i (9.85), za F (t) se dobije

1 at
1 at
= sinh at,
F (t) = e + e
2
2
sto je u skladu s (9.58).
Zadatak: 9.17 Inverzija pomocu racuna reziduuma

Primjenom Laplaceove preobrazbe i racuna reziduuma, izracunajte Laplaceovu
preobrazbu
f (s) =
1 eas
.
s
R: Postupamo kao i u prethodnom primjeru: funkciju mnozimo s est i
uocavamo polove
est f (s) =
est e(ta)s
s
s
I prvi i drugi clan desne strane imaju pol prvog reda u s = 0. Reziduum prvog
clana je jednak 1, i zato je prema (9.85) preobrazba prvog clana (koju cemo
406
oznaciti s F1 ) jednaka
F1 (t) =
1,
t > 0,
0, t < 0 .
= u(t),
gdje je u(t) jedinicna step funkcija. Reziduum samog drugog clana (bez
predznaka) je takoder jednak 1, a oznacit cemo ga s F2 i povezati sa step
funkcijom kao i F1
1, t a > 0,
F2 (t) =
0, t a < 0 .
= u(t a).
Sveukupno, preobrazba pocetne funkcije je jednaka
0,
t < 0,
1, 0 < t < a,
F (t) = F1 (t) F2 (t) =
0,
t>a.
= u(t) u(t a).
To je step funkcija visine jedan i duzine a (prikazana slikom 9.13 uz oznaku

k a).
Zadatak: 9.18 Brzina elektromagnetskog vala u sredstvu s rasprsenjem
(rezultat rada Brillouina i Sommerfelda (1914) na teoriji elektromagnetizma)
R: Grupna brzina putujuceg vala u je povezana s njegovom faznom brzinom

v relacijom
u= v
dv
,
d
gdje je valna duljina putujuceg vala. dovrsiti

Tablice 9.1 i 9.2 prikazuju Laplaceove preobrazbe nekoliko funkcija.
9.3.6
Laplaceova preobrazba - rje

savanje parcijalnih diferencijalnih jednad
zba
407
Slika 9.16: Elektromagnetski val u sredstvu s rasprsenjem: opticko rasprsenje.
Tablica 9.1: Laplaceove preobrazbe.
f (s)
F (t)
ogranicenja
1.
(t)
singul. u +0
2.
1
s
s>0
3.
n!
s n+1
tn
s > 0, n 1
4.
1
sk
e kt
s>k
5.
1
(s k)2
t e kt
s>k
6.
s
s2 k 2
cosh kt
s>k
k
k2
sinh kt
s>k
s
s2 + k 2
cos kt
s>0
k
+ k2
sin kt
s>0
7.
8.
9.
s2
s2
10.
sa
(s a)2 + k 2
e at cos kt
s>a
11.
k
(s a)2 + k 2
e at sin kt
s>a
12.
s2 k 2
(s2 + k 2 )2
t cos kt
s>0
13.
2ks
(s2 + k 2 )2
t sin kt
s>0
408
Tablica 9.2: Laplaceove preobrazbe.
f (s)
F (t)
ogranicenja
14.
(s2 + a2 )1/2
J0 (at)
s>0
15.
(s2 a2 )1/2
I0 (at)
s>a
16.
s
1
cot1
a
a
j0 (at)
s>0
i0 (at)
s>a
(s a)n
sn+1
Ln (at)
s>0
19.
1
ln(s + 1)
s
E1 (x) = Ei(x)
s>0
20.
ln s
s
ln t C
s>0
17.
18.
s+a
1
ln
2a
sa
1
s
coth1
a
a
Poglavlje 10
Integralne jednad
zbe
10.1
Teorem konvolucije
409
410
POGLAVLJE 10. INTEGRALNE JEDNADZBE
Poglavlje 11
Varijacijski ra
cun
11.1
Jedna ovisna i jedna neovisna varijabla
Koncept varijacije:
Varijacijski racun se primjenjuje na probleme u kojima je velicina koju treba minimizirati
(ili maksimizirati), dana u obliku (stacionarnog) integrala. Najjednostavniji primjer je
Z x2 h
i
f x, y(x), yx (x) d x.
(11.1)
J=
x1
Ovdje je J velicina koja poprima stacionarnu vrijednost. Pod znakom integrala, f je

poznata funkcija naznacenih varijabla: x, y(x) i yx (x) d y/d x. Vazno je da ovisnost
y = y(x) nije fiksna, tj. y(x) je nepoznanica. To nepoznavanje funkcijske ovisnosti
y = y(x), geometrijski znaci da, iako se integrira od (poznate tocke) x1 do (poznate
tocke) x2 , tocan put integracije nije poznat (slika 11.1). Stovi

se,
Slika 11.1: Varijacija puta.
411

POGLAVLJE 11. VARIJACIJSKI RACUN
412
i put y = y(x)
glavni zadatak i jeste pronac
koji vodi od tocke (x1 , y1) do tocke (x2 , y2 ), a koji ce minimizirati (ili maksimizirati) cijeli
integral J. Strogo govoreci, zadatak je odrediti stacionarne tocke od J: njegov minimum,
maksimum ili sedlenu (prijevojnu) tocku. U vecini slucajeva od fizickog znacenja, radi se
o odredivanju minimuma.
Ovaj je problem puno tezi nego problem racuna ekstremnih vrijednosti same funkcije y(x),
poznat iz matematicke analize. Jedna od mogucnosti je da J uopce i nema stacionarne
tocke. U diferencijalnom racunu se ekstrem y(x) odreduje usporedbom vrijednosti y u
kama. Ovdje se ne promatraju bliske tocke, nego se konstruiraju dvije
dvama bliskim toc
bliske putanje i zatim se usporeduje vrijednost integrala J na tim dvama putanjama.
Na slici 11.1 su prikazane dvije (od beskonacno mnogo mogucih) putanja koje povezuju
iste rubne tocke. Razlika medu njima, za fiksnu vrijednost x, se zove varijacija y i
oznacava se s y . Udaljenost dvije promatrane putanje je, opcenito, razlicita za razlicite
vrijednosti x i oznacava se s (x). S se oznacava iznos deformacije putanje. Ove
dvije bliske putanje se odabru tako da imaju istu pocetnu i konacnu tocku, tako da je
(x1 ) = (x2 ) = 0.
zemo odabrati npr.
Drugi uvjet na jeste da je ona derivabilna. To znaci da ne mo
1, x = x0 ,
(x) =
0, x 6= x0 ,
ali mozemo odabrati tako da bude slicna nekoj od reprezentacija funkcije iz odjeljka
6.1, tako da je 6= 0 samo unutar infinitezimalnog podrucja. Uz ove uvjete, putanja je
opisana s konstantom i funkcijom (x)
y(x, ) = y(x, 0) + (x),
yx (x, ) = yx (x, 0) +
d (x)
,
dx
(11.2)
y = y(x, ) y(x, 0) = (x).

Neka je y(x, 0) poznata putanja koja minimizira integral J, a y(x, ) je jedna
druga, njoj bliska, putanja. U jednadzbi (11.1) je J = J()
Z x2 h
i
f y(x, ), yx(x, ), x d x,
(11.3)
J() =
x1
i uvjet ekstrema integrala J je

J
= 0,
=0
bas kao i obicni uvjet ekstrema funkcije u diferencijalnom racunu. U integrandu, o ovise
11.1. JEDNA OVISNA I JEDNA NEOVISNA VARIJABLA
413
y i njezina derivacija yx , pa je zato1

Z x2
J
f y
f yx
dx
=
+
y yx
x1
(11.4)
Iz (11.2) ocitavamo
y(x, )
= (x),
d (x)
yx (x, )
=
,
dx
cime (11.4) postaje
J
=
x2
x1
f d (x)
f
(x) +
y
yx d x
d x.
(11.5)
Parcijalna integracija drugog clana desne strane daje

Z x2
Z x2
Z x2
d f
f
f d (x)
d
(x) d x
(x) d x
dx =
yx d x
d x yx
d x yx
x1
x1
x1
x2 Z x2

f
d
f
=
(x)
(x) d x.
yx
d x yx
x1
x1
No, (x1 ) = (x2 ) = 0, pa prvi clan desne strane iscezava. Vratimo li se izrazu (11.5)

Z x2
f
d f
J
(x)
d x,
=
y d x yx
x1
Uvjet ekstrema postaje
Z
x2
x1
d f
f
y
d x yx
(x) d x = 0.
(11.6)
=0
U gornjem izrazu je = 0 i time izlazi iz problema. Ponekad se gornji izraz mnozi s da

bi se dobila formulacija ekstrema u obliku

Z x2
f
J
d f
y dx =
= J = 0.
y
d x yx =0
=0
x1
Kao sto smo vec spomenuli, je proizvoljna funkcija, pa ju mozemo odabrati tako da je
razlicita od nule i istog predznaka kao i uglata zagrada (kada je uglata zagrada razlicita
od nule). Uz ovaj uvjet integrand je uvjek pozitivan ili nula, pa da bi J bio ekstreman, iz (11.6) zakljucujemo da mora biti uglata zagrada jednaka nuli. Time smo uvjet
stacionarnosti J dobili u obliku diferencijalne jednadzbe
d f
f
= 0.
y
d x yx
1 Primjetimo
da se y i yx (funkcija i njezina derivacija) tretiraju kao nezavisne varijable.
(11.7)

414
Gornja jednadzba se zove Eulerova jednadzba. Sjetimo se - f je poznata funkcija y

i yx , pa je ovo gore opcenito diferencijalna jednadzba drugog reda, (11.8), za nepoznatu
funkciju y = y(x). Da bi rjesenje postojalo, y mora biti dvostruko derivabilna.
Alternativni oblici Eulerovih jednad

zba:
Jos jedan oblik Eulerove jednadzbe se dobije raspisom (11.7). Funkcija f / yx je opet
nekakva funkcija od x, y i yx , nazovimo ju
f
g(x, y, yx),
yx
pa je zato
yxx
f
d f
= 0
y
d x yx

g g
g
f
+
yx +
yxx
= 0
y
x y
yx

2
2 f
2 f
f
f
+ yx
= 0.
+
yx2
y yx
x yx y
Pokazimo i da je gornja jednadzba ekvivalentna sa

f
d
f
f yx
= 0.
x dx
yx
Ponovo je yx f / yx nekakva funkcija od x, y i yx , nazovimo ju
yx
f
G(x, y, yx).
yx
Uz ovu oznaku, gornja diferencijalna jednadzba postaje

0 =
f
d
(f G) ,
x dx
d
d
f
f+
G
x dx
dx

f
f
f
G
f
G G
0 = 0
+
yx +
yxx +
+
yx +
yxx
x
x y
yx
x
y
yx

2

f
f
2 f
2 f
,
+
+ yx
0 = yx yxx
yx2
y yx
x yx y
0 =
a to je isto sto i (11.8), pa prema tome isto sto i (11.7).

Iz (11.9) se vidi da ako f ne ovisi eksplicitno o x, tada je

d
f
f yx
= 0,
dx
yx
(11.8)
(11.9)

11.2. PRIMJENE EULEROVE JEDNADZBE
tj.
f yx
11.2
415
f
= const.
yx
(11.10)
Primjene Eulerove jednad

zbe
Primjer: 11.1 Ravna crta

Odredite najkracu udaljenost izmedu dvije tocke u ravnini (x, y).
Svi znamo da je rjesenje gornjeg zadatka ravna crta, ali idemo pokazati i kako se to
moze izracunati pomocu Eulerove jednadzbe. Iz Pitagorinog poucka slijedi da je, ds,
udaljenost izmedu dvije bliske tocke u ravnini (x, y) dana sa
p
p
ds = (dx)2 + (dy)2 = 1 + yx2 dx.
Udaljenost, J, izmedu dvije proizvoljne (ne nuzno bliske) tocke u ravnini (x, y) se moze
napisati kao
Z x2 ,y2
Z x2 p
1 + yx2 dx.
J=
ds =
x1 ,y1
x1
Gornju jednadzbu prepoznajemo kao jednadzbu oblika (11.1), sa funkcijom

p
f (yx ) = 1 + yx2 .
Buduci da f ovisi samo o yx , mozemo iskoristiti (11.10) oblik Eulerove jednadzbe

f yx
f
= const.
yx
p
y2
= const.
1 + yx2 p x
1 + yx2
1
p
= const.
1 + yx2
Gornja je jednadzba ocito zadovoljena ako je yx = const, tj. ako je y linearna funkcija
y = a + b x.
Time smo kao rjesenje dobili ocekivani pravac u ravnini (x, y). Konstante a i b se odabiru
tako da pravac prolazi zadanim tockama (x1 , y1 ) i (x2 , y2 ). Ovime je pokazano da je
pravac daje ekstremnu (stacionarnu) vrijednost integrala J. Da bi se pokazalo da se radi
o minimumu (a ne maksimumu) treba izracunati i 2 clan u razvoju J. Poopcenje ovog
problema na zakrivljeni cetverodimenzijski protor-vrijeme, vodi na vazan koncept koji se
pojavljuje u teoriji relativnosti: geodezijske linije.
Primjer: 11.2 Opna od sapunice

Zadane se dvije paralelne koaksijalne kruznice razlicitih polumjera, prikazane na slici 11.2.

416
Zadatak je naci plohu koja povezuje ove dvije kruznice, s uvjetom da povrsina te plohe bude
minimalna.
Neka su tocke (x1 , y1 ) i (x2 , y2 ) sa slike 11.2, povezane krivuljom y(x). Mozemo zamisliti da trazena ploha nastaje kruzenjem y(x) oko osi x. Povrsina d A elementa plohe,
Slika 11.2: Ploha iz primjera s opnom od sapunice.
prstenastog oblika, prikazana na slici 11.2 je jednaka

d A = (2y) d s.
No, duljina luka d s je
ds =
Ukupna povrsina je jednaka
A=
p
Z
(d x)2 + (d y)2 = d x
dA =
x2
x1
2y
1 + yx2 .
p
1 + yx2 d x.
Povrsina A je ono sto treba minimizirati, dakle ono sto smo u dosadasnjem izlaganju
oznacavali s J, a podintegralna funkcija je
p
f (x, y, yx) = 2 y 1 + yx2 = f (y, yx)
Buduci da f ne ovisi eksplicitno o x, to je f / x = 0 mozemo iskorisiti (11.10) oblik
11.3. JEDNA NEOVISNA I NEKOLIKO OVISNIH VARIJABLA
417
Eulerove jednadzbe
f yx
y
f
= c1
yx
y y2
1 + yx2 p x
= c1
1 + yx2
y
p
= c1
1 + yx2
(konstantu 2 smo uvrstili u konstantu c1 ). Kvadriranjem i sredivanjem gornje jednadzbe,

dobiva se
p
dy
y2
c21
dx
,
c1
2
c21 < ymin
.
Izravnom integracijom gornje jednadzbe, slijedi

x
+ c2 .
y(x) = c1 cosh
c1
Konstante c1 i c2 se odreduju iz zahtjeva da y(x) prolazi tockama (x1 , y1 ) i (x2 , y2 ). Gornja
funkcija (hiperbolni kosinus) se naziva i lancanica. Vidimo da se kao rezultat dobila
povrsina nastala vrtnjom lancanice2 oko osi x.
Opna od sapunice - minimalna povr

sina:
... dovrsiti .....
11.3
Jedna neovisna i nekoliko ovisnih varijabla
Pocetni problem, definiran u (11.1), se moze poopciti na nekoliko nacina. U ovom cemo
odjeljku promatrati integrand f koja je funkcija nekoliko x-ovisnih vrijabli:
y1 (x), y2 (x), y3 (x), yN (x).
U ovom slucaju, integral J ciji ekstrem (stacionarnu vrijednost) trazimo je
Z x2 h
i
f x, y1 (x), y2 (x), , yN (x), y1,x (x), y2,x (x), , yN,x (x) d x.
J=
(11.11)
x1
Kao i u prethodnom odjeljku, i sada cemo ekstremnu vrijednost J odrediti usporedbom

iznosa integrala izvedenih po bliskom putanjama. Neka su
yi (x, ) = yi (x, 0) + i (x),
2 Prisjetimo
[4] odjeljak ....
i = 1, 2, , N,
se da u
ze, pri
cvr
ceno na dva kraja, a koje ina
ce slobodno visi u gravitacijskom polju, ima oblik lan
canice,

418
gdje su i (x) medusobno neovisne funkcije. Uvjet ekstrema

J
= 0,
=0
vodi na

Z x2 X
N
J
f yi
f yi,x
=
dx = 0
+
=0
i
i,x
x1
=0
i=1
Z
x2
x1

N
X
f
f i
d x = 0.
i (x) +
yi
yi,x x =0
i=1
(11.12)
Kao i u prethodnom odjeljku, parcijalnom integracijom drugog clana, dolazi se do

N Z
X
i=1
x2
x1
f
d f
yi d x yi,x
i (x) d x = 0.
Buduci da i (x) imaju proizvoljne vrijednosti unutar podrucja integracije, i medusobno

su neovisne svaka od gornjih N zagrada mora zasebno3 iscezavati. Tako smo dobili skup
od N Eulerovih jednadzba koje moraju biti simultano zadovoljene, da bi integral J imao
ekstremnu vrijednost
f
d f
= 0,
yi d x yi,x
i = 1, 2, , N.
(11.13)
elo:
Hamiltonovo nac
Najvaznija primjena (11.11) se dobije kada se za funkciju f odabere Lagrangeova funkcja
ili lagranzijan4 L. Lagranzijan je definiran kao razlika kineticke i potencijalne energije
promatranog konzervativnog sustava
L = Ek Ep .
U ovoj je formulaciji vrijeme t nezavisna varijabla, a poopcene koordinate qi (t) i poopcene
brzine qi (t) su zavisne
x t,
yi (x) qi (t),
yi,x (x) qi (t).
3 To je lako vidjeti: zbog neovisnosti -eva mo
zemo odabrati 1 6= 0, a sve ostale 2 = N = 0, sto vodi na uvjet da
i
je zagrada s indeksom i = 1 jednaka nuli. Sli
cno se pokazuje i da su sve ostale zagrade jednake nuli.
4 Vidjeti npr. odjeljak o Lagrangeovim jednad
zbama u [4].
11.3. JEDNA NEOVISNA I NEKOLIKO OVISNIH VARIJABLA
419
Uvjet J = 0 je tada matematicki zapis Hamiltonova nacela klasicne mehanike

Z t2
L(t, q1 , q2 , , qN , q1 , q2 , , qN ) d t = 0.
t1
Ili, rijecima: mehanicki sustav se giba u vremenu od t1 do t2 tako da gornji integral

Lagrangeove funkcije ima ekstremnu (minimalnu) vrijednost. Primjenjene na klasicnu
zbe gibanja
mehaniku, Eulerove jednadzbe se zovu Lagrangeove jednad
d L L
= 0,
d t qi qi
i = 1, 2, , N.
(11.14)
Gornje jednadzbe su ekvivalentne5 s Newtonovim jednadzbama gibanja. Formulacija

jednadzbi gibanja preko lagranzijana umjesto Newtonovog oblika, ima znacajnih prednosti:
Newtonove jednadzbe su vektorske, dok su Lagrangeove jednadzbe skalarne;
poopcene koordinate q1 , q2 , ne moraju sve imati dimenziju duljine (mogu bit kutovi
ili nesto drugo) i mogu se odabrati tako da sadrze u sebi uvjete nametnute na sustav;
Lagrangeove jednadzbe su invarijantne na odabir koordinatnog sustava. Newtonove jednadzbe
(napisane po komponentama) nisu invarijantne;
Lagrangeove jednadzbe su zasnovane na konceptu energije, pa se njihova primjena lako moze
prosiriti s mehanike na druga podrucja kao sto su elektromagnetske ili zvucne pojave,
rezultat ovoga je jednolikost opisa fizickih zakona u razlicitim podrucjima fizike;
u kvantnoj mehanici je kvantizacija cesticnog lagranzijana posluzila kao model za kvantizaciju
lagranzijana elektromagnetskog polja i dovela do razvoja kvantne elektrodinamike.
No, jedna od najvrijednijih prednosti primjene Hamiltonova nacela, tj. Lagrangeovih jeduvanja. Npr.
nadzba, jeste jednostavan uvid u vezu izmedu simetrija i zakona sac
neka je xi = , kut otklona u ravnini (x, y). Ako je lagranzijan neovisan o , tada je:
(1) sustav je aksijalno (rotacijski) simetrican;
(2) iz (11.14) zakljucujemo da je L/ konstantno; fizicki to znaci konstantnost (sacuvanje)
komponente momenta kolicine gibanja.
Na slican se nacin pokazuje da translacijska invarijantnost vodi na sacuvanje kolicine

gibanja. Noetherin teorem je poopcenje ovih veza simetrija i zakona sacuvanja.
Zadatak: 11.1 Cestica

u gibanju - Descartesove koordinate
Na primjeru jedne cestice koja se giba u polju potencijalne energije Ep (x),
5 Vidjeti
npr. odjeljak o Lagrangeovim jednad

zbama u [4].

420
pokazite ekvivalenciju Lagrangeove i Newtonove jednadzbe.
R: Lagranzijan cestice je
L=
1
m x 2 Ep (x).
2
Problem je jednodimenzijski, pa postoji samo jedna Lagrangeova jednadzba.

Izracunajmo derivacije koje se pojavlju u Lagrangeovoj jednadzbi
L
= m x ,
x
d Ep
L
=
,
x
dx
pa Lagrangeova jednadzba, (11.14), glasi
d
d Ep
m x ()
= 0.
dt
dx
Buduci da je negativna derivacija potencijalne energije upravo sila, a derivacija
ubrzanje, gornju jednadzbu prepoznajemo kao Newtonovi jednadzbu gibanja
(2. Newtonov aksiom)
m x = Fx .
Zadatak: 11.2 Slobodna cestica u gibanju - polarne koordinate

Zadatak je postaviti Lagrangeove jednadzbe gibanja slobodne cestice u ravnini
(x, y) u polarnim koordinatama.
R: Slobodna cestica (nema vanjske sile, tj. Ep = 0) koja se giba u rav-
nini ima dva stupnja slobode: to su , radijalna udaljenost od ishodista i ,

kut koji radij vektor cestice zatvara s pozitivnim smjerom osi x. Brzinu u
polarnim koordinatama znamo6 , pa je
L = Ek =
1
m ( 2 + 2 2 )
2
Opet racunamo derivacije koje se pojavljuju u (11.14): za varijablu

L
= m ,

L
= m 2 ,
6 Vidjeti
npr. odjeljak o Lagrangeovim jednad

zbama u [4].
11.4. JEDNA OVISNA I NEKOLIKO NEOVISNIH VARIJABLA
421
i varijablu
L
= m 2 ,

L
= 0.
Lagrangeove jednadzbe, (11.14), su

d
(m )
m 2 = 0,
dt
d
(m 2 )
= 0.
dt
Druga od gornjih jednadzba predstavlja zakon o sacuvanju momenta kolicine
gibanja, a prva daje ravnotezu izmedu radijalnog ubrzanja i centrifugalne sile.
11.4
Jedna ovisna i nekoliko neovisnih varijabla
U ovom cemo odjeljku razmatrati situaciju kada treba naci ekstrem integrala J pri cemu
podintegralna funkcija f ovisi o vise (ovdje o tri) neovisnih varijabla x, y, z, i jednoj
ovisnoj varijabli u(x, y, z) i njezinim derivacijama ux (x, y, z), uy (x, y, z) i uz (x, y, z)
ux =
J=
x2
x1
y2
y1
z2
z1
u
,
x
uy =
u
,
y
uz =
u
.
z
h
i
f x, y, z, u(x, y, z), ux(x, y, z), uy (x, y, z), uz (x, y, z) d x d y d z,
(11.15)
Varijacijski se problem sastoji u tome da treba naci funkciju u(x, y, z) za koju je integral
J ekstreman (stacionaran)

J
J
= 0.
=0
poopcenjem postupka iz prethodnih odjeljaka, definiramo bliske putanje pomocu proizvoljne funkcije (x, y, z)
u(x, y, z, ) = u(x, y, z, 0) + (x, y, z),
ux (x, y, z, ) = ux (x, y, z, 0) + x (x, y, z),
uy (x, y, z, ) = uy (x, y, z, 0) + y (x, y, z),
uz (x, y, z, ) = uz (x, y, z, 0) + z (x, y, z),

422
gdje su
x =
,
x
y =
,
y
z =
..
z
Funkcija u(x, y, z, 0) je nepoznata (trazena) funkcija koja zadovoljava uvjet J = 0. Za

se zahtjeva da je derivabilna (to smo vec uzeli u obzir pretpostavivsi da x , y , z postoje)
i da iscezava u rubnim tockama
(x1 , y1 , z1 ) = (x2 , y2, z2 ) = 0.
Deriviranjem jednadzbe (11.15) po u tocki = 0, dobiva se

Z x 2 Z y2 Z z 2
f
f
f
f
J
=
+
x +
y +
z
d x d y d z = 0,
=0
u
ux
uy
uz
z1
y1
x1
=0
Parcijalnom integracijom sva tri clana oblika ( f / ui )i (kao u prethodna dva odjeljka),
dobiva se

Z x 2 Z y2 Z z 2
f
f
f
f
d x d y d z = 0. (11.16)
u x ux y uy z uz =0
z1
y1
x1
Buduci da je (x, y, z) proizvoljna funkcija, da bi gornji integral bio jednak nuli, mora
izraz u okrugloj zagradi biti jednaka nuli (uz = 0, tj. na y = y(x, 0))
f
f
f
f
= 0.
u x ux y uy z uz
(11.17)
To je Eulerova jednadzba za tri nezavisne varijable.

Vezano za gornju jednadzbu treba primjetiti da je prema (11.15), funkcija f
h
i
f = f x, y, z, u(x, y, z), ux(x, y, z), uy (x, y, z), uz (x, y, z) ,
pa zato i funkcija f / ux funkcija tih istih varijabla
i
f
f h
x, y, z, u(x, y, z), ux(x, y, z), uy (x, y, z), uz (x, y, z) .
=
ux
ux
Imajuci to u vidu, parcijalne derivacije navedene u jednadzbi (11.17),imaju slijedece

znacenje:
2 f
2 f
2 f
2 f
2 f
f
u
+
=
+
ux +
u
+
uxz
xx
xy
x ux
x ux u ux
u2x
uy ux
uz ux
i slicno za f / uy i f / uz clanove.
Zadatak: 11.3 Laplaceova jednadzba
Primjenom Eulerove jednadzbe, nadite uvjet da energija elektrostatskog polja
unutar zadanog volumena bude minimalna.
11.4. JEDNA OVISNA I NEKOLIKO NEOVISNIH VARIJABLA
423
R: Kao sto je poznato iz elektrodinamike, gustoca energije elektrostatskog
polja E je jednaka
d E
1
E
= E 2.
3
dr
2
Kao sto je poznato, elektrostatsko polje E i skalarni potencijal V su vezani
relacijom E = V , pa gornja relacija postaje

2
1
E = V .
2
E =
Ukupna elektrostatska energija untar zadanog volumena je

Z Z Z
EE =
E (x, y, z) d x d y d z
x
Z Z Z
2
V d x d y d z
=
2
x
y
z
Z Z Z

1
Vx2 + Vy2 + Vz2 d x d y d z.

=
2
x
y
z
Vx
V
,
x
Vy
V
,
y
Vz
V
.
z
ima zna
Integral energije E
cenje integrala J iz gornjeg izlaganja, a podinteE
gralna funkcija je

1
f (x, y, z, V, Vx , Vy , Vz ) = Vx2 + Vy2 + Vz2 = f (Vx , Vy , Vz ),
2

424
iz cega slijedi
f
f
= 0,
u
V
f
f
= Vx ,
ux
Vx
f
f
= Vy ,
uy
Vy
f
uz
f
= Vz ,
Vz
f
2 V
f
= Vx x =
,
x ux
x Vx
x2
f
f
2 V
= Vy y =
,
y uy
y Vy
y2
f
z uz
f
2 V
= Vz z =
.
z Vz
z2
Izravnim uvrstavanjem gornjih izraza u Eulerovu jednadzbu (11.17), dobiva se

2 V
2 V
2 V
+
+
= 0,
x2
y2
z2
sto prepoznajemo kao Laplaceovu jednadzbu
2 V = 0.
Dakle, i Laplaceova jednadzba pripada klasi Eulerovih jednadzba.
11.5
Vi
se od jedne ovisne i vi
se od jedne neovisne varijable
U ovom odjeljku promatramo situaciju kada podintegralna funkcija f sadrzi nekoliko (tri)
neovisnih varijabla
x, y, z
i nekoliko (tri) ovisnih varijabli
p(x, y, z), q(x, y, z), r(x, y, z)
i njihovih derivacija po x, y i z
px (x, y, z),
qx (x, y, z),
rx (x, y, z),
py (x, y, z),
qy (x, y, z),
ry (x, y, z),
pz (x, y, z),
qz (x, y, z),
rz (x, y, z).

11.6. LAGRANGEOVI MNOZITELJI
425
Tada je f oblika
f = f (x, y, z, p, q, r, px, py , pz , qx , qy , qz , rx , ry , rz ).
Kao i u prethodnim poglavljima i sada usporedujemo dvije bliske putanje cija je razlika
opisana proizvoljnim funkcijama , i
p(x, y, z, ) = p(x, y, z, 0) + (x, y, z),
q(x, y, z, ) = q(x, y, z, 0) + (x, y, z),
r(x, y, z, ) = r(x, y, z, 0) + (x, y, z),
itd. ako ima vise od tri varijable. Imajmo na umu da su, poput i iz prethodnog odjeljka,
funkcije , i medusobno nezavisne. Istim postupkom kao i u prethodnim odjeljcima: derivacijom po , a zatim parcijalnom integracijom, dolazi se do skupa parcijalnih
diferencijalnih jednadzba oblika 11.17
f
f
f
f
p x px y py z pz
= 0,
f
f
f
f
q
x qx y qy z qz
= 0,
f
f
f
f
r
x rx y ry z rz
= 0
i slicno kada bi bilo vise od tri zavisne i vise od tri nezavisne varijable. Gornji sustav se
moze kompaktnije zapisati ako se umjesto nezavisnih varijabla x, y, z, uvede oznaka
xj , a umjesto zavisnih p, q, r, se uvedu yi . U tom slucaju cemo derivacije po xj zavisnih
varijabli oznacavati kao yi,xj . Gornji se sustav sada moze zapisati kao
X
f
f
= 0,
yi
y
j
i,x
j
j
11.6
i = 1, 2, .
(11.18)
Lagrangeovi mno
zitelji
U ovom odjeljku uvodimo koncept uvjeta. Da bismo pojednostavili izlaganje, uvjeti ce

se pojavljivati (samo) samo kao funkcije (a ne i u integralnom obliku, sto je takoder jedan
od oblika u kojima se mogu iskazivati uvjeti). Ovdje necemo raditi racun varijacija; tek
u slijedecem odjeljku cemo povezati uvjete i varijacijski racun.
Promotrimo funkciju tri nezavisne varijable f (x, y, z). Da bi funkcija f imala ekstrem u
tocki ~r0 = (x0 , y0 , z0 ), mora biti

f
f
f

df
=
dx+
dy +
dz = 0
(11.19)

x0 ,y0 ,z0
x x0 ,y0 ,z0
y x0 ,y0 ,z0
z x0 ,y0 ,z0
za svaki proizvoljni mali pomak d ~r u odnosu na ~r0
d ~r = dx ~ex + dy ~ey + dz ~ez .

Radi jednostavnije notacije u daljem tekstu se uz derivacije nece navoditi oznaka derivacije u tocki, ali ce se podrazumjevati da se radi o derivacije u tocki, dakle o broju, a ne o

426
derivaciji kao funkciji.

Ako su sve tri varijable nezavisne medusobno, mozemo odabrati promjenu d ~r
tako da je d x 6= 0, a d y = d z = 0. U tom slucaju iz (11.19) zakljucujemo da mora biti
f
= 0.
x
Slicnim razmisljanjem primjenjenim na ostale dvije varijable, dolazimo do nuznog i dovoljnog uvjeta ekstrema funkcije tri nezavisne varijable
f
f
f
=
=
= 0.
x
y
z
(11.20)
U fizickim se problemima cesto dogada da sve tri varijable x, y i z nisu medusobno

nezavisne, nego su povezane nekim funkcijskim vezama koje se zovu uvjeti. Ove je
uvjete moguce, bar u principu, iskoristiti da se jedne varijable izraze preko drugih i tako
se smanji broj varijabli koje se pojavljuju u racunu. Tako npr. ako su x i y povezani i
ako je tu relaciju moguce napisati u obliku y = g(x), tada je

f = f x, g(x), z ,
f
f g
f
dx+
dx+
dz = 0
x
g x
z

f
f g
f
dx+
+
d z = 0.
=
x g x
z
df =
Buduci da su sada x i z nezavisne varijable, istim razmisljanjem kao gore, dolazi se do

uvjeta ekstrema
f
f g
+
= 0,
x g x
f
= 0.
z
Jedan drukciji pristup ovom problemu se sastoji u uvodenju i primjeni Lagrangeovih

mnozitelja. On se koristi onda kada je, gore spomenuti, postupak eliminacije pojedinih
varijabla neprikladan, nepozeljan ili nemoguc. Radi jednostavnosti, neka postoji samo
jedna jednadzba uvjeta, koju cemo napisati u obliku
(x, y, z) = 0.
(11.21)
Iz gornje jednadzbe je
d =
dx+
dy +
d z = 0.
x
y
z
(11.22)
Zbog postojanja ovog (jednog) uvjeta, samo su dvije varijable nezavisne7 , pa (11.20)
vise nije nuzan uvjet ekstrema. Evo zasto: ako odaberemo x i y kao nezavisne, tada je z
odredena tako da mora zadovoljavati uvjet (x, y, z) = 0. Isto vrijedi i za diferencijale: za
slobodno odabrane d x i d y, diferencijal d z nije takoder slobodan, nego mora zadovoljavati
7 Tre
ca
se mo
ze, pomo
cu jednad
zbe (11.21), izraziti preko preostale dvije.

11.6. LAGRANGEOVI MNOZITELJI
427
(11.22). Sada postupamo ovako, (11.22) pomnozimo s konstantom i zbrojimo s (11.19)

f
f
f
d x+
d y+
d z = 0. (11.23)
+
+
+
d f + d =
x
x
y
y
z
z
Slobodna konstanta8 se odabire tako da je gornja zagrada uz d z jednaka nuli
+
= 0,
z
z
uz pretpostavku da je / z 6= 0.
Sada uvjet ekstrema (11.23) glasi

f
f
df + d =
dx+
d y = 0.
+
+
x
x
y
y
(11.24)
No kako su x i y nezavisne varijable, mozemo odabrati promjenu d f + d tako da je

d x 6= 0 i d y = 0 iz cega zakljucujemo da je
f
+
= 0.
x
x
Naprotiv, ako odaberemo promjenu d f + d tako da je d y 6= 0, a d x = 0, zakljucujemo
da je
f
+
= 0.
y
y
Tako smo dosli do zakljucka da sve tri zagrade iz (11.23) moraju iscezavati: jedna zbog
odabira slobodnog parametra , a druge dvije zbog nezavisnosti varijabla x i y
f
+
= 0,
x
x
f
+
= 0,
y
y
(11.25)
+
= 0.
z
z
Kada su zadovoljene jednadzbe (11.25), tada je d f = 0 i f ima ekstrem. Primjetimo
da imamo cetiri nepoznanice: x, y, z i i cetiri jednadzbe: tri gornje i jednadzba uvjeta
(11.21). Uistinu, cilj nam je izracunati samo9 x, y i z, dok nas sam ne zanima. Ovaj
postupak neprimjenjiv, ako u tocki ekstrema, svi koeficijenti uz iscezavaju10 , tj. ako
je
=
=
= 0.
x
y
z
8 Kako znam da
ce biti bas konstanta, a ne funkcija od x, y i z? Razlog ovoj dvojbi je u notaciji (vidjeti tekst na
po
cetku
ovog odjeljka): kada se ka
ze d f = 0, to zapravo zna
ci da se tra
zi to
cka u kojoj je ovaj diferncijal jednak nuli

df
= 0 i sve derivacije koje se ovdje spominju nisu funkcije, nego su to derivacije u to
cki (x0 , y0 , z0 ), to su dakle
x0 ,y0 ,z0
brojevi, pa je zato i broj, tj. konstanta.

9 Ovi x, y i z su to
cke ekstrema (x0 , y0 , z0 ), a ne varijable.
10 Tada se ra
cuna s diferencijalima drugog reda.

428
Primjetimo da u (11.25) mozemo f procitati kao funkciju kojoj trazimo ekstrem, a

kao uvjet; ali isto tako mozemo i shvatiti kao funkciju kojoj trazimo ekstrem uz f kao
funkciju uvjeta (tada je Lagrangeov mnozitelj jednak 1/)
1 f
+
= 0,
x x
1 f
+
y
y
= 0,
1 f
+
z
z
= 0.
U koliko nemamo tri nego N varijabli oznacenih s xi , medu kojima vrijedi K uvjeta
opisanih funkcijama k ,
k (x1 , x2 , , xN ) = 0,
k = 1, 2, , K,
izravno i ocito poopcenje gornjeg postupka vodi na n jednadzba

K
X
k
f
k
+
= 0,
xi k=1
xi
i = 1, 2, , N,
(11.26)
gdje k Lagrangeov mnozitelj pridruzen uvjetu k .

u kutiji
Kvantnomehanicka cestica mase m, nalazi se u kutiji duljine bridova a, b i c.
Energija osnovnog stanja (najniza energija) je dana sa

h2
1
1
1
E=
.
+ +
8m a2 b2 c2
Zadatak je pronaci oblik kutije koji ce minimizirati energiju uz uvjet da je
volumen kutije konstantan
V (a, b, c) = a b c = c0 = const.
R: Ako se gornji zadatak prevede na jezik racuna varijacije, tada je funkcija
f ciji se minimum trazi upravo energija
f E(a, b, c),
uz uvjet da je volumen konstantan
(a, b, c) = a b c c0 = 0.
Postoji jedan uvjet, K = 1 i tri varijable x1 = a, x2 = b i x3 = c, pa (11.26)
11.7. VARIJACIJE UZ UVJETE
429
daje slijedece jednadzbe

E
h2
+
=
+ b c = 0,
a
a
4ma3
E
h2
+
=
+ a c = 0,
b
b
4mb3
E
h2
+
=
+ a b = 0.
c
c
4mc3
Pomnozimo li prvu od tih jednadzba s a, drugu s b, a trecu s c, dobivamo
abc=
h2
h2
h2
=
=
.
4ma2
4mb2
4mc2
No, prema jednadzbi uvjeta je a b c = c0 = const, pa se iz gornjih jednadzba

zakljucuje da je
s
h2
,
(11.27)
a=b=c=
4mc0
tj. trazeni oblik volumena je kocka. Sada iz uvjeta slijedi vrijednost za a
abc = c0 ,
a3 = c0 ,
1/3
a = c0 .
Primjetimo da smo do rjesenja dosli, a da nismo izracunali . On se moze
dobiti iz gornjih jednadzba.
Izracunajmo i . Iz (11.27) slijedi
=
h2
5/3
4 m c0
Zadatak: 11.5 Cilindricni nuklearni reaktor

Zadatak je
R: Buduci
11.7
Varijacije uz uvjete
U ovom cemo odjeljku povezati varijacijski racun i mogucnost postojanja uvjeta medu
putanjama koje ekstremiziraju integral J.
Kao i u prethodnim odjeljcima, trazimo putanju koja ce uciniti integral
Z
J=
f (xj , yi , yi,xj ) d xj
(11.28)

430
ekstremnim (stacionarnim). U gornjem zapisu xj predstavlja skup nezavisnih,

xj = x1 , x2 , ,
d xj = d x1 d x2 ,
a yi skup zavisnih varijabla
yi = y1 , y2 , .
S yi,xj je oznacena parcijalna derivacija yi po xj
yi
.
xj
Ponovo je uvjet ekstrema
J = 0.
(11.29)
Za razliku od prethodnih odjeljaka, gdje su bili postavljeni uvjeti medu koordinatama

x, y, z, , sada postoje uvjeti medu funkcijama y1 , y2 , y3, . To znaci da se funkcije
i ne mogu vise sve mijenjati nezavisno jedna od druge i jednadzbe (11.18) vise ne vrijede.
Neka ima vise uvjeta i neka su opisani jednadzbama oblika
k (xj , yi ) = 0
k = 1, 2, , K.
(11.30)
Gornji uvjet mozemo pomnoziti nekom funkcijom od xj , nazovimo ju k (xj ) i prointgrirati

po istom podrucju kao i u (11.28)
Z
k (xj ) k (yi , xj ) d xj = 0.
Jasno da je u tom slucaju i
k (xj ) k (yi , xj ) d xj = 0.
Druga je mogucnost da se uvjet pojavi (zadan je) u obliku integrala

Z
k (xj , yi , yi,xj ) d xj = const.
(11.31)
(11.32)
U ovom slucaju mozemo uvesti bilo koji konstantni Lagrangeov mnozitelj i ponovo dobiti
(11.31), ali sada uz konstantni .
U oba slucaja, zbrajanjem jednadzba (11.29) i (11.31) (uz mogucnost da ima vise uvjeta),
dobiva se
#
Z "
K
X
f (xj , yi , yi,xj ) +
k k (xj , yi ) d xj = 0.
k=1
Ukoliko je uvjet zadan u obliku (11.30), Lagrangeovi mnozitelji k mogu ovisiti o xj . Sada
431
se cijeli integrand moze shvatiti kao neka nova funkcija g(xj , yi , yi,xj )
g = f+
0 =
K
X
k k ,
(11.33)
k=1
g(xj , yi , yi,xj ) d xj ,
yi (xj , ) = yi (xj , 0) + i (xj ).

Istim postupkom koji je doveo do jednadzbe (11.16), dolazi se sada do jednadzbe
!
Z
Z
Z
N
X
g X
g
d x1
d x2
d x3
i = 0.
y
i
j
i,x
j
i=1
j
=0
Ako postoji N funkcija yi sa i = 1, 2, , N i K uvjeta k za k = 1, 2, , K, tada se

prvih N K funkcija i moze smatrati nezavisnim jedna od druge
!
Z
Z
Z
N
K
X
g
g X
i
d x1
d x2
d x3
y
i
j
i,x
j
j
i=1
=0
d x1
d x2
d x3
N
X
i=N K+1
g
g X
yi
xj yi,xj
j
i = 0.
=0
i zato ce tih prvih N K okruglih zagrada iz gornjeg izraza biti jednako nuli. Preostalih
K funkcija i
i
i = N K + 1, N K + 2, , N
nisu nezavisne, nego ovise o prethodnih N K funkcija i i zato se na njih ne moze

primjeniti ista argumentacija kao za ove nezavisne i . No, na raspolaganju nam je upravo
K Lagrangeovih mnozitelja koje smo slobodni odabrati upravo tako da i te preostale
K okrugle zagrade budu jednake nuli (to je isti nacin razmisljanja koji nas je doveo do
(11.25)). Konacni je rezultat da svih N okruglih zagrada mora biti jednako nuli, tj.
novouvedena funkcija g mora zadovoljavati N Euler-Lagrangeovih jednadzba
g X
g
= 0.
yi
xj yi,xj
j
(11.34)
za svaki i = 1, 2, , N (usporediti s (11.17) i (11.18)). Ove jednadzbe treba rijesiti simultano s jednadzbama uvjeta da bi se dobile funkcije (putanje) yi koje vode na ekstremnu
vrijednost integrala J.
Lagrangeove jednad
zbe:

432
Bez uvjeta na gibanje, Lagrangeove jednadzbe gibanja (11.14) su

d L L
= 0,
d t qi qi
i = 1, 2, , n.
U gornjim jednadzbama je vrijeme t jedina nezavisna varijabla, a ovisne varijable (polozaji

cestica i njihove brzine) su oznacene s qi i qi (umjesto s yi i yi,x ) kao sto je to uobicajeno u
analitickoj mehanici. Ako je sustav podvrgnut uvjetima k , Hamiltonovo nacelo je oblika
#
Z "
K
X
L(t, qi , qi ) +
k k (t, qi ) d t = 0,
k=1
a Lagrangeove jednadzbe, uz postojanje uvjeta na gibanje, su

K
d L L X
k
=
k
.
d t qi qi
qi
k=1
(11.35)
Gornji izraz vrijedi kada uvjeti na gibanje k = k (t, qi ) ne ovise o poopcenim brzinama
(kada ovise i o brzinama, izraz je nesto slozeniji; npr. vidjeti u [4]).
Ako poopcena koordinata qi ima dimenziju duljine, svaki clan desne strane predstavlja
silu od k-tog uvjeta, i to njezinu komponentu u i smjeru (bas kao gradijent potencijalne
energije Ep / qi ).
Zadatak: 11.6 Matematicko njihalo
Postavite Lagrangeove jednadzbe matematickog njihala, tretirajuci zahtjev konstantnosti duljine njihala, kao vanjski uvjet.
R: Matematicko njihalo se giba u ravnini, pa je polozaj cestice opisan s

dvije polarne koordinate (, ), kao na slici 11.3. U skladu s notacijom iz
Slika 11.3: Uz zadatak 11.6.
gornjeg izlaganja, uvjet da je duljina njihala konstantna i jednaka l pisemo
433
kao
= l = 0.
Lagrangeova funkcija je
L = Ek Ep =
1
m ( 2 + 2 2 ) + mg cos .
2
Potencijalna energija je jednaka nuli kada je njihalo u vodoravnom polozaju.

Postoji samo jedan uvjet, pa nam indeks k nije potreban,
= 1,
= 0.
Postavljamo jednadzbe (11.35):

d L L
= ,
d t
d L L
= 0.
d t
Nakon deriviranja se dobije

d
(m )
m 2 mg cos = ,
dt
d
(m 2 )
+ mg sin = 0.
dt
Nakon uvrstavanja uvjeta: = l = const., tj. = 0, dobiva se
ml 2 + mg cos = ,
m l2 + mgl sin = 0.
U granici malih titraja (mali kut ), druga jednadzba opisuje harmonijsko
titranje njihala. U prvoj jednadzbi, daje napetost niti kao funkciju i .
Primjetimo da, buduci je uvjet zadan u obliku = 0, konstanta ovisi o

vremenu (kroz = (t)).

klizi po cilindru
Zadatak je
R: dovrsiti
Zadatak: 11.8 Schrodingerova valna jednadzba
Treba izvesti Eulerovu jednadzbu za slijedeci problem. H je Hamiltonov kvantnomehanicki operator cestice mase m
H =
~2
2 + Ep (x, y, z).
2m

434
Trazi se koji cini integral

Z Z Z
(x, y, z) H (x, y, z) d x d y d z
x
ekstremnim, uz uvjet da je
Z Z Z
(x, y, z) (x, y, z) d x d y d z = 1.
x
(11.36)
(11.37)
Izraz (11.36) predstavlja energiju cestice, a uvjet (11.37) je zahtjev da se radi

o (samo) jednoj cestici.
R: U vezi s gornjim izlaganjem, u ovom problemu postoje dvije zavisne

varijable, to su valna funkcija i kompleksno konjugirana valna funkcija , i
tri nezavisne varijable: x, y i z. Parcijalnom integracijom se u (11.36) umjesto
druge derivacije moze dobiti umnozak dvije prve derivacije. Npr. za koordinatu x

2
=
+
,
x
x
x x
x2
Z
Z
2

d
x
=
d x.
x2
x
x x
Uz periodicne rubne uvjete ili integracijom po tako velikom podrucju da i

iscezavaju na rubovima tog podrucja, prvi clan desne strane je jednak nuli.
Slicno se napravi i za y i z koordinatu. Time (11.36) postaje

Z Z Z 2
~

+ Ep d x d y d z
2m
x
y
z
Iz gornjih izraza ocitavamo funkciju g iz (11.33) kao

~2
+ Ep
2m

~2
=
x x + y y + z z + Ep .
2m
g =
Derivacije i su oznacene kao

x
x
,
x

,
x
,
y

,
y
.
z

.
z
Ako za funkciju yi iz (11.34) odaberemo yi , tada ta ista jednadzba
11.8. RAYLEIGH-RITZOVA VARIJACIJSKA TEHNIKA
435
postaje
g
g
g
g
= 0
x x
y y
z z
Ep
~2
(xx + yy + zz ) = 0.
2m
Ili, preglednije napisano
~2
2 + Ep = ,
2m
a to je upravo Schrodingerova valna jednadzba u kojoj se kao energija cestice

pojavljuje . Time je Schrodingerova valna jednadzba dobivena kao jedan
poseban slucaj Euler-Lagrangeove jednadzbe s jednim uvjetom (normiranjem
valne funkcije).
11.8
Rayleigh-Ritzova varijacijska tehnika
Ogranicimo se ponovo na samo jednu nezavisnu koordinatu x i jednu funkciju y(x) i

njezinu derivaciju yx (x). U skladu s notacijom iz odjeljka 11.7, odaberimo podintegralnu
funkciju iz (11.1) kao
f (x, y, yx) = p(x) yx2 (x) q(x) y 2(x),
yx
dy
.
dx
a jednadzbu uvjeta iz (11.32), kao

(x, y) = y 2 (x) w(x),
Z
y 2(x) w(x) d x = 1.
Gornja jednadzba se moze citati i kao normiranje funkcije y (vidjeti (5.19) iz odjeljka 5.4).
Integral J ciji se ekstrem trazi, tada je jednak
Z bh
i
J=
p(x) yx2 q(x) y 2 d x,
a
uz uvjet na y
y 2(x) w(x) d x = 1.
Pomocu f i konstruira se
g(x, y, yx) = f (x, y, yx) (x, y)
= p(x) yx2 (x) q(x) y 2(x) y 2 (x) w(x),

436
uz konstantni11 . Funkcija g ispunjava sve uvjete koji su doveli do jednadzbe (11.34)

(uz ogranicenje da imamo samo jednu koordinatu x i samo jednu funkciju y i njezinu
derivaciju yx )
d g
g
= 0.
y d x yx
Uvrstavanje g u gornju jednadzbu izravno vodi na jednadzbu svojstvenih vrijednosti
Sturm-Liouvilleova oblika (usporediti s (5.8))

dy
d
p(x)
+ q(x) y + w(x) y = 0,
(11.38)
dx
dx
gdje se Lagrangeov multiplikator pojavljuje kao svojstvena vrijednost diferencijalne jednadzbe drugog reda.
Gornji se postupak moze prikazati i drukcije: neka je funkcional F [y(x)] zadan na slijedeci
nacin
i
Rb h
2
2
p(x) yx q(x) y d x
a
F [y(x)] =
.
(11.39)
Rb
2 w(x) d x
y
a
Sada je uvjet na funkciju shvacen kao uvjet normiranja funkcije y, pa je za normiranu

funkciju, nazivnik konstanatan, tako da ekstrem F odgovara ekstremu brojnika. Kao sto
smo na pocetku pokazali, funkcija y koja cini F ekstremnim, je rjesenje jednadzbe SturmLiouvilleova tipa (11.38), gdje se pojavljuje na mjestu svojstvene vrijednosti, a ne
Lagrangeova mnozitelja.
Parcijalnom integracijom prvog clana brojnika (11.39), uz rubni uvjet (5.9), koji se sada
pise kao
b

p yx y = 0,
a
dobiva se

2

dy
dy
dy
d
y p
= p
p
+y
dx
dx
dx
dx
2

Z b
Z b
dy
dy
d
d
p(x)
p
(p y yx ) d x
dx =
y
dx
dx
dx
a
a dx

b Z b
dy
d
=
p y yx
p
.
y
dx
dx
a
| {z }a
=0
d
dx
Z
11
je nepoznata konstanta, pa predznak pred njom nema nikakvu va

znost.
Vratimo li se s ovime natrag u (11.39), slijedi

Rb
dy
d
p
+ q(x) y d x
a y
dx
dx
F [y(x)] =
Rb
y 2 w(x) d x
a
Rb
a y 2 w(x) d x
= (11.38) = R b
= .
2 w(x) d x
y
a
437
(11.40)
Ukoliko razlicitim vrijednostima n odgovaraju razlicite svojstvene funkcije yn , gornji se

rezultat pise kao
F [yn (x)] = n .
n je svojstvena vrijednost pridruzena svojstvenoj funkciji yn . Opisani postupak cini bazu

Rayleigh-Ritzove metode za racunanje svojstvenih vrijednosti i svojstvenih funkcija.
Svojstvena funkcija osnovnog stanja:
Pretpostavimo da zelimo izracunati (nedegeneriranu) svojstvenu funkciju osnovnog stanja y0 i njoj pridruzenu svojstvenu vrijednost osnovnog stanja 0
0 < 2 3
nekog, razmjerno slozenog, atomskog ili nuklearnog sustava (klasiacn primjer problema za
koji jos ne postoji egzaktno rjesenje je helijev atom). Svojstvena funkcija y0 je nepoznata
y0 =?,
ali cemo pretpostaviti da znamo njezin pribli
zan (probni) oblik y, tako da mozemo
napisati
y y0 ,
y = y0 + y0 ,
gdje je y0 odstupanje ili razlika izmedu prave (i nepoznate) y0 i naseg aproksimacije
y. Zbog potpunosti skupa funkcija yi , ovo se odstupajne y0 moze razviti u red po
svojstvenim funkcijama yi , tako da je tada
y = yi=0 +
ci y i .
(11.41)
i=1
Konstante ci su naravno nepoznate i utoliko su manjeg iznosa ukoliko je nase pogadanje

oblika funkcije bolje (vidjeti npr. zadatak 11.9). S yi , za i = 0, 1, 2, , su oznacene
ortonormirane svojstvene funkcije (takoder nepoznate), tako da probna funkcija
y nije normirana. Svaka yi je rjesenje jednadzbe (11.38)

d yi
d
p
+ q yi = i w yi .
(11.42)
dx
dx
Nazivnik

438
Pogledajmo normiranje. Uvrstimo razvoj (11.41) u nazivnik (11.40)

!
!
Z b
Z b
X
X
y 2(x) w(x) d x =
y0 +
ci y i
y0 +
cj yj w(x) d x
a
= 1+
i=1
j=1
c2i
i=1
U gornjem je racunu iskoristena cinjenica da su svojstvene funkcije yi , medusobno ortonormirane, (5.19),

Z b
yi (x) yj (x) w(x) d x = i,j .
a
Brojnik
Slicno se i u brojniku (11.40) dobije

Z b
dy
d
p
+ q(x) y d x
y
dx
dx
a
"
! (
Z b
X
d
d
p
=
y0 +
ci y i
dx
dx
a
i=1
y0 +
cj y j
j=1
!#
+ q(x)
y0 +
X
j=1
cj y j
!)
No, za y0 , y1, y2 , , vrijede jednadzbe (11.42), pa je zato gornji integral jednak

!
!
Z b
X
X
=
y0 +
ci y i
0 y 0 +
cj j yj w(x) d x
a
= 0 +
i=1
j=1
i c2i ,
i=1
pri cemu je opet iskoristena ortonormiranost funkcija yi .
Gornji rezultati za brojnik i nazivnik daju za F

P
0 +
i c2i
Pi=1
.
F [y(x)] =
1 + i=1 c2i
Prema polaznoj pretpostavci, ci su male velicine, pa se nazivnik moze razviti u Taylorov
d x.
red
P
i c2i
0 +
Pi=1
F [y(x)] =
1 + i=1 c2i
!
X
=
0 +
i c2i
i=1
= 0 +
i c2i 0
i=1
= 0 +
X
i=1
439
X
i=1
X
i=1
c2i + O(c4i )
c2i + O(c4i )
(i 0 ) c2i + O(c4i ).
(11.43)
Gornji izraz sadrzi dva vazna rezultata:

( 1 ) Sve dok je greska probne funkcije y po redu velicine jednaka O(ci ), greska u svojstvenoj
vrijednosti je po redu velicine jednaka O(c2i ), dakle manja je. To znaci da cak i srazmjerno
slaba procjena svojstvene funkcije moze dati tocniju svojstvenu vrijednost.
( 2 ) Ako je 0 najniza svojstvena P
vrijednost (osnovno stanje), tada je i > 0 za i > 0.
2
Zato je i F [y(x)] = 0 +
i=1 (i 0 ) ci > 0 . Aproksimativna vrijednost je
a od prave 0 i priblizava joj se odozgo kako se probna funkcija
uvijek vec
poboljsava (tj. kako se ci smanjuju).
Zadatak: 11.9 Zica

koja titra
Titranje zice je opisano jednadzbom
d2 y
+ y = 0
d x2
i rubnim uvjetima y(0) = y(1) = 0. Primjenom Rayleigh-Ritzove metode procjenite iznos najnize svojstvene vrijednosti.
R: Za ovaj jednostavan primjer su poznata12 egzaktna rjesenja

yn (x) = sin nx,
n = n2 2 .
Osnovno stanje je ono s najnizom svojstvenom vrijednoscu

y1 (x) = sin x,
1 = 2
(primjetimo da ovdje najniza svojstvena vrijednost ima oznaku 1, a ne 0).

No, mi cemo se praviti da to ne znamo i rjesenje cemo potraziti postupkom
opisanim u gornjem odjeljku. Usporedbom jednadzbe iz zadatka s jednadzbom
(11.38), vidimo da je p = w = 1 i q = 0. Sada treba pogoditi priblizan oblik
svojstvene funkcije. S obzirom na rubne uvjete, trazi se funkcija koja iscezava
u x = 0 i u x = 1. Jedna jednostavna probna funkcija koja ispunjava ova dva
12 Vidjeti
npr. zadatak 5.16

440
uvjeta je
y = x(1 x) = x x2 .
Uvrstavanjem ove funkcije u (11.39), dobiva se
R1
(1 2x)2 d x
1/3
= 10 .
F [y(x)] = R 10
=
2 (1 x)2 d x
1/30
x
0
Kao sto je i pokazano u gornjem odjeljku, dobivena svojstvena vrijednost

= 10
je veca od prave svojstvene vrijednosti
1 = 2 = 9.8696044 .
Primjetimo jos i da probna funkcija y = x(1x) nije normirana, ali da nazivnik
F kompenzira taj nedostatak.
Metoda varijacije konstante
Gornji se rezultat moze dalje poboljsavati tako da u y uvedemo dodatne
parametre po kojima ce se, na kraju, rjesenje minimizirati. Tako npr. u
slijedecem koraku za probnu funkciju mozemo uzeti
y = x(1 x) + a2 x2 (1 x)2 .
Derivacijom po x se dobije
dy
= 1 + 2(a2 1)x 6a2 x2 + 4a2 x3 .
dx
Brojnik izraza za F je
Z 1h
i2
35 + 14a2 + 2a22
1 + 2(a2 1)x 6a2 x2 + 4a2 x3 d x =
.
105
0
Nazivnik izraza za F je
Z 1h
i2
21 + 9a2 + a22
2
2
x(1 x) + a2 x (1 x)
dx =
.
630
0
Time je F jednak
F =6
1 + (2/5)a2 + (2/35)a22
35 + 14a2 + 2a22
=
10
.
21 + 9a2 + a22
1 + (3/7)a2 + (1/21)a22
Ocito, a2 = 0 reproducira rezultat iz prethodnog koraka.

Konstanta a2 se bira tako da F bude sto manje, tj. da je
dF
= 0.
d a2
Zbog ovakog tretmana konstante, ovaj se postupak naziva i metoda varijacije
441
konstante. Gornji uvjet vodi na kvadratnu jednadzbu za a2

4a22 + 14a2 21 = 0,
s rjesenjima
(+)
a2
()
= 1.13314,
a2
= 4.63314.
(+)
Minimumu odgovara rjesenje a2
koje daje za F

1 + (2/5)a2 + (2/35)a22
F = 10
= 9.86975,
1 + (3/7)a2 + (1/21)a22 a2 =a(+)
2
sto je blize pravom rjesenju 2 , nego ono prvo rjesenje F = 10.

Ocito, postupak se moze nastaviti do zeljene tocnosti. Npr. kao slijedeca
korekcija za probnu funkciju se moze uzeti
y = x(1 x) + 1.13314 x2 (1 x)2 + a3 x3 (1 x)3 ,
itd.
442
Poglavlje 12
Nelinearne pojave i kaos

dodati uvod
Nuzni uvjeti za pojavu kaoticnog ponasanja dinamickih sustava opisanih diferencijalnim
jednadzbama prvog reda su.
(1) u jednadzbi se pojavljuju najmanje tri dinamicke varijable, i

(2) u jednadzbi se pojavljuje jedan ili vise nelinearnih clanova koji vezu dvije ili vise
varijabla.
12.1
Logisti
cko preslikavanje
x (t)
Godine 1845. je Pierre Francois Verhulst postavio model koji opisuje populacijsku dinamiku jedne biljne ili zivotinjske vrste, ciji se narastaji ne preklapaju. Primjeceno je da ako
se neka vrsta razvija slobodno, bez vanjskih smetnji, onda broj jedinki raste geometrijskom
brzinom.
Ukoliko na razmnozavanje djeluju vanjSlika 12.1: Logisticka krivulja (12.1).
ske smetnje, tada rast broja jedinki
nije neogranicen, nego dolazi do satura1
a = 2, a = 1
cije. Za matematicki opis ove dinamike,
a = 3, a = 1.5
primjenjen je jednostavan model zadan
obicnom (dakle, ne parcijalnom) nelinearnom diferencijalnom jednadzbom prx = 0.5
0.5
vog reda
1
dx
= a1 x (1 a2 x),
dt
0
-4
-3
-2
-1
gdje je x(t) [0, 1] gustoca populacije

u trenutku t. Rjesenje gornjeg modela i
443
444
POGLAVLJE 12. KAOS
pocetni uvjet su

x(t) =
a2 1 + c0 ea1 t
x(t = 0) x0 =
tako da je
x(t) =
1
,
a2 (1 + c0 )
x0
(12.1)
x0 a2 + 1 x0 a2 ea1 t
Za x0 = 0.5 i dva izbora konstanata aj , rjesenje (12.1) je prikazano na slici 12.1. Italijanski
fizicar, Vito Volterra, poopcio je gornji Verhulstov model na slucaj kada postoji vise
konfliktnih populacija. Ovo je poopcenje poznato kao predator - pray (grabezljivac plijen) ili LotkaVolterra model.
dx
= x( y)
dt
(12.2)
dy
= y( x)
dt
S y je oznacen broj grabezljivaca (lavovi), a s x je oznacen broj jedinki koje su njihov plijen
(antilope). Derivacije x i y oznacavaju promjenu broja jednih i drugih, dok parametri
, , , opisuju njihovo medudjelovanje. LotkaVolterra model je jedan od modela iz
klase Kolmogorovljevih1 modela prikladnih za modeliranje dinamike ekoloskih sustava
cije su jedinke u odnosu grabezljivac - plijen, u odnosu medusobne kompeticije, podlozne
su zaraznim bolestima i raznim drugim utjecajima okolisa.
Zadatak: 12.1 Pokazite da logisticka krivulja (12.1) posjeduje simetriju
x(t0 + t) + x(t0 t) =
1
.
a2
Izracunajte t0 .
R: dovrsiti
Krivulja (12.1) se naziva logisticka krivulja, a iz nje izvedeno preslikavanje
xn+1 = a1 xn (1 a2 xn ),
naziva se logisticko preslikavanje2 . Uobicajeno je analizirati pojednostavljenu, a1 r, a2 =
1, varijantu gornjeg preslikavanja, u obliku
xn+1 = r xn (1 xn ),
1 Andrej
2 Sli
cno
xn [0, 1].
Nikolajevi
c Kolmogorov (25. IV 1903. 20. X 1987.) ruski matemati
car.
se preslikavanje pojavljuje i u analizi procesa grananja. Vidjeti npr. u [5].
(12.3)

12.1. LOGISTICKO
PRESLIKAVANJE
445
Gustoca populacije u n-toj godini je dana sa xn [0, 1].

Ako je ukupan broj clanova populacije dan sa x, tada populacija sadrzi p1 x zenskih i (1
p1)x muskih jedinki. Ako je vjerojatnost razmnozavanja pojedine zenske jedinke jednaka
p2 (zbog dobnih ogranicenja i drugih razloga, naravno da je p2 < 1), tada vjerojatnost
razmnozavanja cijele populacije dana sa p2 p1 x. Ovom umnosku p2 p1 treba jos pribrojiti
konstantu koja opisuje utjecaj okolisa na razmnozavanja (dostupnost hrane, klimatski
uvjeti i slicno), a koji mogu povecati ili smanjiti proces razmnozavanja. Zajednicki utjecaj
svih ovih faktora opisuje linearni clan
r xn ,
r > 0.
Ovaj je clan pozitivan, sto znaci da povecava broj jedinki. Kada bi postojao samo taj
clan, broj jedinki bi rastao geometrijskom brzinom
x1 = r x0 ,
x2 = r x1 = r 2 x0 ,
x3 = r x2 = r 3 x0 ,
..
.
xn = r n x0 .
Procesa koji utjecu na smanjenje broja jedinki ima nekoliko. Buduci da svi oni smanjuju
broj jedinki u slijedecem narastaju, biti ce opisani clanovima s negativnim predznakom,
Jedan od tih procesa je ono sto se naziva prirodna smrt, i taj je proces opisan linearnim
clanom p3 x. Ovaj se linearni clan moze zbrojiti s prethodnim linearnim clanom uz
redefiniciju konstante r p3 r.
Razlicite zarazne bolesti takoder mogu smanjiti populaciju. Ako u populaciji ima p4 x
zarazenih i (1 p4 )x nezarazenih jedinki, tada ce vjerojatnost prijenosa zaraze sa bolesne
na zdravu jedinku biti srazmjerna s
p4 x(1 p4 )x r x2 .
Ovaj ce clan smanjivati broj jedinki populacije i zato ce u logisticku jednadzbu ulaziti
s negativnim predznakom. Jos jedan proces koji vodi na smanjenje broja jedinki jest
utjecaj grabezljivaca. Oznaci li se populacija grabezljivaca s y, clan koji opsuje njihov
utjecaj je
p5 xy.
Razmatranje ovog clana vodi na model koji opisuje medudjelovanje dvije vrste (vrste x i
vrste y). Jedan os takvih modela je i vec spomenuti predator pray model (12.2).
Zbog jednostavnosti, u daljem cemo se izlaganju zadrzati na modelu sa samo jednom varijablom x, tj. sa samo jednom populacijom i sa samo jednom konstantom r. Ova ce konstanta opisivati i procese povecanja i smanjenja (nedostatak hrane, bolesti i grabezljivci)
broja jedinki. Kao rezultat ova dva procesa, dobiva se gustoca populacije u slijedecem
narastaju xn+1 . Za opis ovakvog ponasanja odabrana je kvadratna funkcija
fr (x) = r x (1 x)
koja raste za male vrijednosti x i opada za vece vrijednosti, a jednaka je nuli na rubovima
intervala za x [0, 1] (tablica 12.1)
446
POGLAVLJE 12. KAOS
Tablica 12.1: Logisticko preslikavanje za r = 2 i x0 = 0.1. Plave tocke su rezultati iteracije iz lijeve
tablice.
xn
xn+1 = 2xn (1 xn )
y = 2 x (1-x)
y=x
0.5
0.1
0.18
0.2952
0.41611392
0.485926251164467
0.499603859187429
0.499999686144913
0.499999999999803
0.5
0.18
0.2952
0.41611392
0.485926251164467
0.499603859187429
0.499999686144913
0.499999999999803
0.5
0.5
0.4
0
1
2
3
4
5
6
7
8
0.3
0.2
0.1
0.1
0.2
0.3
0.4
0.5
x
0.6
0.7
0.8
fr (x = 0) = fr (x = 1) = 0.
Unutar tog intervala ima fr (x) jedan maksimum
d fr (x)
= r (1 2xn ) = 0
dx
d2 fr (x)
= 2r < 0
d x2
r
,
fr (xmax ) =
4
1
xextr = ,
2
xextr = xmax
iznosa r/4. Da bi funkcija fr (x) imala vrijednosti u istom intervalu u kojemu su i vrijednosti x, tj. u intervalu [0, 1], mora r biti
r 4.
Primjetimo i da r ne smije biti negativan. Prema (12.3), negativna vrijednost r uz xn
[0, 1], vodila bi na negativni xn+1 , sto nema fizickog smisla (x je gustoca populacije, koja
ne moze biti negativna), i zato je r ogranicen na
0 r 4.
nost p = 1 za vrijednosti 1 < r < 3
Periodic
Neke osnovne karakteristike jednadzbe (12.3) se lako mogu vidjeti tako da se odabere
proizvoljni pocetni x = x0 [0, 1] i za odabrani r iz intervala 0 r 4, jednadzbom
(12.3) generiraju redom x1 , x2 , . Neka su
x0 = 0.1,
r = 2.
Rezultat niza iteracija jednadzbe (12.3) prikazan je tablicom 12.1. Lako je opaziti da
iterativni postupak, definiran jednadzbom (12.3), vrlo brzo konvergira prema vrijednosti
x(1)
= 0.5
0.9

12.1. LOGISTICKO
PRESLIKAVANJE
447
ka ili jos tocnije fiksna tocka periodicnosti jedan.

koja se zove atraktor ili fiksna toc
U toj tocki iteracija okoncava, tj. x(1) se preslikava u samu sebe. Opcenito, za proizvoljni
r, fiksna tocka periodicnosti jedan je rjesenje jednadzbe
fr x(1)
= x(1)
(12.4)
r x(1)
1 x(1)
s rjesenjima
= x(1)
x(1)
=1 .
r
Primjetimo da desni rub intervala, x = 1, nije fiksna tocka.
x(1)
= 0,
(12.5)
Neka je r > 1. Ako je xn < 0, iz (12.3) se vidi da ce i xn+1 takoder biti negativan i veci
po iznosu od xn < 0. Kao rezultat te cinjenice, uzastopne iteracije (12.3) voditi ce na
xn . Isti zakljucak slijedi i ako je xn > 1. Numericka ilustracija ovog opazanja,
dana je na slici 12.3. Osim fiksne tocke, za opis trajektorije logistickog (ili kojeg drugog)
Slika 12.2: Logisticko preslikavanje za periodicnost
p = 1 i r = 0.5 < 1 za nekoliko pocetnih vrijednosti
x0 < 0 i x0 > 1.
Slika 12.3: Logisticko preslikavanje za periodicnost

p = 1 i r = 1.1 > 1 i x0 = 0.9 (plavo) i x = 1.1
(crveno).
2
0
x0 > 1
x0 > 1
x0 < 0
x0 < 0
1.5
-10
-20
xn
xn
0.5
-30
-40
-50
-60
x0 = -0.9
x0 = 1.2
-0.5
-70
-1
10
20
15
25
je privlac
nosti fiksne tocke
preslikavanja, koristi se i pojam bazen atrakcije ili podruc
(atraktora) x(1) . Neka su xn+1 i xn blizu fiksne tocke, tako da su
n+1 = xn+1 x(1)

,
n = xn x(1) ,

male velicine. Razvojem funkcije fr x(1) + n u Taylorov red po maloj velicini n i

zadrzavanjem samo linearnog clana razvoja, jednadzba (12.3) postaje
xn+1 = fr (xn )
n+1 +
x(1)
fr (x(1)
)
+ n

d fr (x)
+ .
d x x=x
(1)
448
POGLAVLJE 12. KAOS
Prema (12.4) je
x(1)

= fr x(1) , pa od gornje jednadzbe preostaje

n+1 = n

d fr (x)
+ .
d x x=x
(1)
Ako je

d f (x)

r

dx
x=x
(1)
biti ce i

n+1 < n ,

< 1,

(12.6)
tj. iterativni ce postupak voditi na vrijednosti xn sve blize kriticnoj tocki x(1)
. Zbog
toga uvjet (12.6) odreduje podrucje privlacnosti dane fiksne tocke. Fiksna tocka u kojoj
su zadovoljeni uvjeti (12.4) i (12.6) naziva se stabilna fiksna tocka, jer ce se iteracija
pocetne tocke x0 sve vise priblizavati fiksnoj tocki.
ce
Ako je uvjet (12.4) zadovoljen, ali uvjet (12.6) nije, iteracije pocetne tocke x0 6= x(1)
se udaljavati od fiksne tocke (i ici ce prema nekoj drugoj, stabilnoj fiksnoj tocki). Samo
ako je pocetna tocka x0 = x(1)

, sve buduce iteracije ce ostati u toj tocki. Ma kako mali
otklon od te vrijednosti ce iteracije odvesti u neku drugu stabilnu fiksnu tocku. Ovakve
se fiksne tocke zovu nestabilne fiksne tocke.
Za fiksnu tocku periodicnosti p = 1, uvjet (12.6) daje

d f (x)

r
< 1.
(12.7)
= |r(1 2x)|x(1)

dx
x=x
(1)
U fiksnoj tocki x(1)

= 1 1/r gornji je izraz jednak
|2 r|,
tj. fiksna tocka x(1)

= 1 1/r je privlacna za sve vrijednosti
1 < r < 3.
Na lijevom rubu intervala u tocki r = 1, derivacija ima vrijednost +1, a u desnom rubu,
r = 3, derivacija ima vrijednost 1. U tocki r = 3, fiksna tocka x(1)

postaje nestabilna.
Kao sto ce se vidjeti u odjeljku o fiksnoj tocki periodicnosti p = 2, za r = 3, pojavljuju se
dvije nove stabilne fiksne tocke periodicnosti p = 2. Opcenito, tocka u kojoj jedna fiksna
tocka postaje nestabilna i u kojoj se pojavljuju dvije nove stabilne fiksne tocke, naziva se
tocka bifurkacije ili tocka grananja.
Racun (12.7) u trivijalnoj fiksnoj tocki x(1)

= 0, daje za podrucje privlacnosti
0 < r < 1.
To znaci da okolis opisan parametrom 0 < r < 1 vodi na nestanak populacije, bez obzira
na pocetnu gustocu populacije x0 . Situacija s r < 1, kada je stabilna x(1)

= 0 fiksna tocka,
je prikazana na slikama A1 i A2 slike 12.4.
r = 0.9
Ovo je primjer logistickog preslikavanja za r < 1.

12.1. LOGISTICKO
PRESLIKAVANJE
449
Za r < 1 postoji samo jedna fiksna tocka rjesenje jednadzbe (12.4) i to ona u
x(1)
= 0. Na slici 12.4.A1 ta se fiksna tocka vidi kao presjeciste (tocnije diraliste)
pravca y = x i parabole y = 0.9x(1 x). Takoder se s te iste slike vidi i da je to
jedina fiksna tocka za r < 1.
Na slici 12.4.A2 se vide iteracije jednadzbe (12.3) za nekoliko razlicitih odabira
pocetne tocke x0 . Bez obzira na vrijednost x0 , vec nakon desetak iteracija, unutar
tocnosti crtanja, dolazi se u fiksnu tocku x(1)

= 0.
r = 2.5
Ovo je primjer logistickog preslikavanja za 1 < r < 3

Sa slike 12.4.B1 se vidi da jednadzba (12.4) ima dva rjesenja koja se vide
kao presjecista pravca y = x i parabole y = 2.5x(1 x).
Jedno od njih, x(1)

= 0, je nestabilno, a drugo, x(1)
= 1 1/r = 0.6 je stabilno
(zelena isprekidana linija).
Na slici 12.4.B2 se vide iteracije jednadzbe (12.3) za nekoliko razlicitih odabira
pocetne tocke x0 . Bez obzira na vrijednost x0 , vec nakon samo pet iteracija, unutar

= 0.6 (zelena isprekidana linija).
r = 3.1
Ovo je primjer rjesenja logistickog preslikavanja kada je r > 3.

Opet postoje dva rjesenje logistickog preslikavanja (12.4) prikazana na slici 12.4.C1
- jedno u nuli i drugo u 1 1/r = 0.677419 (zelena isprekidana linija), ali su sada obje
te fiksne tocke nestabilne jer nije zadovoljen uvjet (12.6).
Njihova se nestabilnost numericki vidi (slika 12.4.C2) tako sto iteracije bilo kojeg pocetnog
x0 daju niz koji titra izmedu dvije vrijednosti (x = 0.7647 i x = 0.5575 ) koje cemo
uskoro prepoznati kao stabilne fiksne toceke s periodicnoscu p = 2.
nost p = 2 za vrijednosti 3 < r < 1 + 6 3.45

Periodic
Za r > 3 postoje cetiri fiksne tocke x(2)

, koje se dobiju kao rjesenja kompozicije dvostruke
iteracije
h
i
xn+2 = fr fr (xn ) fr(2) (xn ),
(12.8)
i
h
= r 2 x 1 (1 + r)x + 2rx2 rx3
h
i
x(2)
= fr fr (x(2)
) fr(2) (x(2)
).
(12.9)
Fiksna tocka x(2)

se zove fiksna tocka periodicnosti p = 2, zato jer nastaje kao rezultat
kompozicije dva iterativna postupka fr i povezuje xn sa xn+2 .
Jednadzba (12.9) je algebarska jednadzba cetvrtog reda u varijabli x i zato, u skladu s
osnovnim teoremom algebre, ima cetiri rjesenja. Od ta cetiri rjesenja, dva su vec poznata
- to su rjesenja periodicnosti p = 1. Naime, ako je
fr (x(1)
) = x(1)
,
450
POGLAVLJE 12. KAOS
Slika 12.4: Logisticko preslikavanje za periodicnost p = 1 i nekoliko karakteristicnih odabira r. Lijeva

strana slike prikazuje presjecanje krivulja y = x i y = rx(1 x) (lijeve i desne strane (12.3)) koje odreduje
polozaj fiksne tocke. Desna strana slike prikazuje iteracije (12.3) za nekoliko nasumice odabranih pocetnih
vrijednosti x0 .
1
y=x
A2
xn
r = 0.9
A1
0.5
0.5
y = 0.9 x (1 - x )
0
0
1
0.5
y=x
10
20
15
B1
B2
xn
r = 2.5
0
0
1
0.5
0.5
1 - (1/r) = 0.6
y = 2.5 x ( 1 - x )
0
0
1
0.5
y=x
0.5
C1
C2
xn
r = 3.1
0
0
1
0.5
1 - (1/r) = 0.677...
y = 3.1 x ( 1 - x )
0
0.5
x
10
15
n
20
25
30
tada je i
i
h
i
h
,
fr fr (x(1) ) = fr x(1) = x(1)
tj. oba rjesenja periodicnosti p = 1
x(1)
= 0,
x(1)
=1 ,
r
jesu i rjesenja (fiksne tocke) za periodicnost p = 2. No, za r > 3, ta rjesenja ne zadovoljavaju uvjet (12.12) i zato nisu stabilna. To znaci da za proizvoljnu pocetnu vrijednost
x0 , ma kako malo razlicitu od 0 ili 1 1/r, iterativni postupak (12.8) ce voditi prema ona
druga dva stabilna rjesenja.
Kada se gornja dva nestabilna rjesenja odracunaju iz jednadzbe cetvrtog reda (12.9),
preostaje kvadratna jednadzba s rjesenjima

i

p
1 h
x(2)
r + 1 (r + 1)(r 3) .
=
(12.10)
2r

12.1. LOGISTICKO
PRESLIKAVANJE
Sada su poznata sva cetiri rjesenja periodicnosti p = 2
0,
x(2)
=
i
p
1 h
r + 1 + (r + 1)(r 3) ,
2r
1 h
r + 1 (r + 1)(r 3)
2r
r = 2.5
r = 3.1
r = 3.5
451
(12.11)
Ovo je primjer logistickog preslikavanja za r < 3 kada je r u podrucju fiksne

tocke periodicnosti p = 1.
(2)
Na slici 12.5.A1 pravac y = x sjece krivulju y = fr (x) u jednoj tocki x = 0.6
(zelena isprekidana linija) . Takoder se s te iste slike vidi i da postoji i druga
(nestabilna) fiksna tocka u x = 0.
pocetne tocke x0 . Bez obzira na vrijednost x0 , vec nakon nekoliko iteracija, unutar

= 1 1/r = 0.6.
Ovo je primjer logistickog preslikavanja za 3 < r < 1 + 6 kada je r u podrucju fiksne

tocke periodicnosti p = 2.
(2)
Na slici 12.5.B1 se vidi da pravac y = x sjece krivulju y = fr (x) u cetiri tocke. Dvije od
te cetiri tocke su nestabilne tocke periodicnosti p = 1 (tocka nula i presjecisze narancaste
linije), a dvije su stabilne fiksne tocke periodicnosti
p = 2 (zelana isprekidana linija).
tocnosti crtanja, dolazi se u fiksne tocke dane izrazima s korjenom u (12.11)
x(2)
= 0.5575 i x(2)
= 0.7674 (zelene isprekidane linije).
Ovo je primjer logistickog preslikavanja za 6 < r < r4 kada je r u podrucju fiksne

tocke periodicnosti p = 4 (r4 je granica medu podrucjima periodicnosti 2 i 4).
(2)
Na slici 12.5.C1 se vide cetiri presjecista y = x i y = fr (x), sa istim znacenjem kao i na
slici 12.5.B1, ali sada su sve te cetiri fiksne tocke nestabilne. U ovom podrucju r stabilne
su fiksne tocke periodicnosti p = 4.
To se osobito jasno vidi na slici 12.5.C2 gdje iteracije (12.8) titraju izmedu vrijednosti
cetiriju fiksnih tocaka periodicnosti p = 4.
Za r = 3.1, rjesenja s korjenom iz (12.11) daju
0.7647
x(2)
0.5575
Ove dvije fiksne tocke su prikazane presjekom crvenih tockastih linija na slici 12.9 i
(12.5).B1.
452
POGLAVLJE 12. KAOS
Slika 12.5: Logisticko preslikavanje za periodicnost p =

karakteristicnih odabira r. Lijeva
h 2 i nekoliko
i
strana slike prikazuje presjecanje krivulja y = x i y = fr fr (x) (lijeve i desne strane (12.8)) koje odreduje
polozaj fiksne tocke periodicnosti p = 2. Desna strana slike prikazuje iteracije (12.8) za nekoliko pocetnih
vrijednosti x0 .
A2
xn
r = 2.5
0.5
0
0
1
0.5
B1
xn
r = 3.1
0.5
0
0
1
10
5
B2
0.5
y = fr [ fr (x) ]
y=x
0
0
1
0.5
y = fr [ fr (x) ]
y=x
A1
0.5
C1
0
0
1
10
C2
xn
r = 3.5
0.5
y=x
0
20
15
0.5
y = fr [ fr (x) ]
0.5
x
10
15
n
20
25
30
Uvjet stabilnosti pojedinih fiksnih tocaka, odreduju se slicnim razmisljanjem koje je dovelo
do uvjeta (12.6), a koje sada vodi do uvjeta

!

(2)

d fr (x)
< 1,

(12.12)

d
x

x=x
(2)
Kada se u izraz za derivaciju
(2)
h
i
d fr (x)
= r 2 1 2(1 + r)x + 6rx2 4rx3
dx
(12.13)
uvrsti prva vrijednost x(2)

= 0 iz (12.11), dobije se
!
(2)
d fr (x)
= r2,
dx
x=x(1) =0
iz cega slijedi da je x(2)

= 0 stabilna za r < 1, a nestabilna za r > 1 (kao sto i znamo iz
razmatranja o periodicnosti p = 1).

12.1. LOGISTICKO
PRESLIKAVANJE
453
Uvrsti li se u drugu derivaciju druga vrijednost za x(2)

= 1 1/r iz (12.11), dobije se
!
(2)
d fr (x)
= (r 2)2
dx
x=x(1) =11/r
Vezano za diskusiju koja je dovela do nejednadzbe (12.6), moze se reci da je x(2)

= 1 1/r
(2)
stabilna fiksna tocka za sve 1 < r < 3. U tocki r = 3, druga derivacija fr

+1

(2)
d fr (x)
= +1,

dx
ima vrijednost
x=2/3,r=3
i to je tocka bifurkacije. Za r > 3 fiksna tocka x(2)

= 1 1/r je nestabilna.
Uvjet stabilnost treceg i cetvrtog rjesenja iz (12.11) se dobije tako da se ta rjesenja uvrste
u derivaciju (12.13). Dobije se
(2)
d fr (x)
= r 2 + 2r + 4.
dx
Da bi navedene fiksne tocke bile stabilne, mora apsolutna vrijednost gornjeg izraza biti
manja od jedan, tj. u rubovima intervala u r mora vrijediti
(2)
(2)
r =1+
d fr (x)
= 1
dx
d fr (x)
= +1
dx
r 2 2r 5 = 0
r 2 2r 3 = 0
6 = 3.44949
r = 3.
Vrijednosti trece i cetvrte fiksne tocake iz (12.10) su

2
r=3
x(2)
= x(2)
=
3
+

r = 1 + 6 = 3.44949
x(2)
= 0.849938 ,
+
kao sto se i moze ocitati sa slike (12.9).

x(2)
= 0.43996 ,
nost p = 4 za vrijednosti 1 + 6 3.45 < r < 3.54

Periodic
Slijedeci je korak potraziti fiksne tocke x(4)

koja se dobije udvostrucavanjem postupka
(12.8)
n h
io
xn+4 = fr fr fr fr (xn )
fr(4) (xn ),
(12.14)
n h
io
x(4)
= fr fr fr fr (x(4)
)
fr(4) x(4)
.
(12.15)
To je algebarska jednadzba osmog reda za fiksne tocke x(4)

. Fiksna tocka x(4)
se zove
fiksna tocka periodicnosti p = 4, zato jer nastaje kao rezultat kompozicije cetiri iterativna
454
POGLAVLJE 12. KAOS
postupka fr i povezuje xn sa xn+4 . Za razlicite pocetne vrijednosti x0 , rjesenja ce biti

jedna od cetiri stabilne fiksne tocke.
Buduci da je
h
i
fr(4) (x) = fr(2) fr(2) (x) ,
to su sva rjesenja x(2)

iz (12.11) ujedno i rjesenja (12.14)
i
h

= x(2)
.
= fr(2) x(2)
= x(2)
fr(4) x(2)
fr(2) x(2)
No, to su nestabilna rjesenja u intervalu 1+ 6 3.45 < r < 3.54. Preostala cetiri stabilna
rjesenja se mogu naci numericki, a isto se tako numericki racuna i desna granica intervala
r 3.54 unutar kojega su ova rjesenja stabilna. I za sve ostale vise periodicnosti, racuni se
mogu provoditi samo numericki. Za ilustraciju je uzeta jedna vrijednost iz unutrasnjosti
intervala stabilnosti, r = 3.5, a rezultati iteracije (12.14) su prikazani na slici (12.7).
r = 3.1
Ovo je primjer logistickog preslikavanja za 3 < r < 1 + 6 kada je r u podrucju

fiksne tocke periodicnosti p = 2.
(4)
Na slici 12.6.A1 se vidi da pravac y = x sjece krivulju y = fr (x) u cetiri tocke
(jedna je u x = 0, a preostale tri su iste kao sa slike 12.5.B1). Dvije od
te cetiri tocke su nestabilne tocke periodicnosti p = 1 (tocka nula i presjeciste
narancaste linije), a dvije su stabilne fiksne tocke periodicnosti p = 2
(zelena isprekidana linija).
tocnosti crtanja, dolazi se u fiksne tocke dane izrazima s korjenom u (12.11)
x(2)
= 0.5575 i x(2)
= 0.7674 (zelene isprekidane linije).
r = 3.5
Ovo je primjer rjesenja logistickog preslikavanja(12.14) kada je r u podrucju stabilnosti

(4)
Na slici 12.6.B1 se vidi da pravac y = x sijece krivulju y = fr (x) na osam mjesta.
Oko svake od dvije fiksne tocke periodicnosti p = 2 (zelene isprekidane linije),
otvaraju po dvije nove fiksne tocke periodicnosti p = 4 (zute isprekidane linije)
tocnosti crtanja, dolazi se do fiksnih tocaka periodicnosti p = 4 (zute isprekidane linije).
r = 3.55
Ovo je primjer rjesenja logistickog preslikavanja (12.14) kada je r u podrucju stabilnosti

(4)
Na slici 12.6.C1 se vidi da pravac y = x sijece krivulju y = fr (x) na osam mjesta.
Sva ta presjecista su sada nestabilne fiksne tocke.
Iteracije jednadzbe (12.14) daju vrijednosti koje titraju oko osam fiksnih tocaka
periodicnosti p = 8. Ovo je titranje prikazano na slici 12.6.C2.
Opaza se da postupak iteracije okoncava u cetiri fiksne tocke. Ove cetiri fiksne tocke su
prikazane presjekom plavih tockastih linija na slici 12.9 i isprekidanim zutim linijama na

12.1. LOGISTICKO
PRESLIKAVANJE
455
Slika 12.6: Logisticko preslikavanje za periodicnost p = 4 i nekoliko karakteristicnih odabira r. Lijeva

(4)
strana slike prikazuje presjecanje krivulja y = x i y = fr (x) (lijeve i desne strane (12.14)) koje odreduje
polozaj fiksne tocke periodicnosti p = 4. Desna strana slike prikazuje iteracije (12.14) za nekoliko pocetnih
vrijednosti x0 .
r = 3.1
0.5
y=x
0
A2
A1
xn
y = fr
(4)
(x)
1
0.5
B1
0
0
1
10
r = 3.5
0.6
B2
xn
0.5
y=x
0
0
1
y = fr
(4)
0.5
(x)
1
0.5
0
0
1
10
C1
C2
xn
r = 3.55
0.5
y=x
0
y = fr
(4)
0.5
(x)
1
0.5
x
10
n
15
20
slici 12.6.B1 i B2.
x(4)
0.87499726
0.82694071
0.50088421
0.38281968
Podrucja privlacnosti pojedinih fiksnih tocaka, odreduju se slicnim razmisljanjem koje je

dovelo do uvjeta (12.6), a koje sada vodi do uvjeta

!

(4)
d fr (x)

< 1,
(12.16)

dx

x=x(4)
Granice bazena privlacnosti su priblizno [0.855, 0.86] i [0.42, 0.43]. No, pocetna tocka iz
intervala [0.43, 0.855] moze okoncati u bilo kojoj od gornje cetiri fiksne tocke. Primjetimo
da je iteracija periodicnosti 4 puno brza nego iteracija periodicnosti 2 (potrebno je manje
iteracijskih koraka da se iz pocetne dode u fiksnu tocku).
456
POGLAVLJE 12. KAOS
nost p
Periodic
Daljim udvostrucavanjem perioda, sirina Slika 12.7: Ilustracija p = 4 iteracijskog postupka
rn rn1 , na osi r (slika 12.10) se naglo (12.14) za r = 3.5 i nekoliko razlicitih pocetnih tocaka.
smanjuje (vidjeti relaciju (12.17)), tako
da za vrijednost od priblizno
1
r = 3.5699
0.9
0.8
0.7
xn
proces udvostrucavanja perida okoncava

(broj bifurkacija je beskonacan) i nastaje kaos. Za gotovo sve pocetne vrijednosti x0 vise ne postoje rjesenja (stabilne fiksne tocke) s konacnim periodom. Mala promjena u pocetnom
uvjetu, moze iteraciju odvesti u bilo
koju tocku intervala [0, 1]. To je ono
sto se naziva kaoticnim ponasanjem.
Ilustracija takvog ponasanja dana je sli-
0.6
0.5
0.4
0.3
10
15
Slika 12.8: Rezultat prvih 300 iteracija logistickog preslikavanja periodicnosti p = 4 za r = 3.7 > r za
tri razlicite nasumice odabrane pocetne vrijednosti x0 .
1
0.9
0.8
0.7
xn
0.6
0.5
0.4
0.3
0.2
0.1
0
100
200
300
kom 12.8 gdje se vidi rezultat logistickog preslikavanja periodicnosti p = 4 za r = 3.7 >
r . Opaza se da rezultat iteracije manje-vise homogeno pokriva dio intervala [0, 1]. Daljim povecanjem p, taj pokriveni dio intervala bi bivao sve veci. dok za p ne bi
pokrio cijeli [0, 1] interval.

12.1. LOGISTICKO
PRESLIKAVANJE
457
Bifurkacija
Iz do sada izlozenoga, moze se izvesti zakljucak da postoje granice na parametar r oblika
rp < r < rp+1
unutar kojih su stabilne fiksne tocke periodicnosti p. Tako npr. za
r0 < r < r1 ,
r0 = 0,
r1 = 1,
postoji samo jedna stabilna fiksna tocka periodicnosti jedan i vrijednosti x(1)
= 0.
Za
r1 < r < r2 ,
r1 = 1,
r2 = 3,
postoji samo jedna stabilna fiksna tocka periodicnosti jedan i vrijednosti x(1)
= 11/r. U
tocki r = r2 dolazi do pojave koja se naziva bifurkacija - stabilna fiksna tocka periodicnosti
jedan, prestaje biti stabilna, postaje nestabilna, a umjesto nje se pojavlju dvije stabilne
fiksne tocke periodicnosti dva unutar intervala
r2 < r < r3 ,
r2 = 3,
r3 = 1 + 6 3.45,
Zatim se u r = r3 ponavlja situacija koju smo imali na granici prethodnog intervala dolazi do bifurkacije, stabilne fiksne tocke periodicnosti dva postaju nestabilne, a umjesto
njih se pojavljuju cetiri stabilne fiksne tocke periodicnosti cetiri, unutar intervala
r3 < r < r4 .
Sada ponovo u r = r4 dolazi do bifurkacije ove cetiri fiksne tocke itd. Broj fiksnih tocaka
Slika 12.9: Stabilnost rjesenja logistickog preslikava- Slika 12.10: Podrucja stabilnosti iteracija pojedinih
periodicnosti.
nja.
se umnaza, da bi za neku granicnu vrijednost r broj fiksnih tocaka bio beskonacan (slika
458
POGLAVLJE 12. KAOS
12.9). To znaci da dva beskonacno bliska pocetna uvjeta mogu iteracijom (12.3) dati
rjesenja koja se razlikuju za konacan iznos. To je vrlo vazan zakljucak, jer to znaci da i neznatna razlika u pocetnim uvjetima moze izazvati vrlo veliku razliku u konacnom rezultatu.
inkom leptira butterfly effect3 : jedan zamah
U literaturi se ovaj zakljucak naziva uc
krilima leptira u nekom vrtu Bejinga, moze izazvati tropsku oluju u Caribima. Taj zamah
krilima leptira je ono sto u gornjim jednadzbama zovemo pocetni uvjet x0 , a zahtjev velike periodicnosti p predstavlja vrlo velik broj (priblizno identicnih) medudjelovanja
molekula u atmosferi izmedu leptira i mjesta formiranja oluje. U izlozenom modelu, leptirov ucinak ovisi o vanjskim parametrima kroz r. Ako je r < r , leptir moze mahati
krilima koliko hoce, nikakva se oluja nece pojaviti nad Caribima.
Cinjenica
da se kaoticno ponasanje dobiva kao rezultat rjesavanja jedne jednadzbe, dakle
potpuno regularnim, deterministickim putem, razlog je zasto se ovako dobiveno kaoticno
ki kaos.
ponasanje naziva deterministic
nog procesa? Razlika se vidi kada se proU cemu je razlika izmedu kaoticnog i nasumic
ces ponavlja. Ako se uz iste pocetne uvjete, nasumicni proces ponovi vise puta, on ce dati
vise nasumicnih rezultata. No, ako se kaoticni proces ponovi vise puta uz iste pocetne
uvjete, on ce uvjek dati isti rezultat (za iste pocetne uvjete, jednadzbe daju uvijek ista
rjesenja).
Vezano za ovu razliku nasumicnosti i kaosa, primjetimo da kaoticnost u deterministickom
kaosu dolazi od toga sto mala promjena pocetnih uvjeta moze izazvati veliku promjenu
u rjesenjima.
Eksponenti
Uobicajeno je prijelaz iz regularnog u kaoticno ponasanje karakterizirati pomocu nekoliko
univerzalnih brojeva.
Prvi od njih, , se naziva Feigenbaumov broj4 , a definira se kao omjer udaljenosti
medu susjednim bifurkacijskim tockama
= lim
rm rm1
= 4.66920161 .
rm+1 rm
(12.17)
gdje su s rm oznacene bifurkacijske tocke (slika 12.9). Priblizna vrijednost gornje konstante
se moze dobiti iz prve tri bifurkacijske tocke i iznosi
1 =
31
r1 r0
=
= 4.4,
r2 r1
3.45 3
a iz slijedece tri bifurkacijske tocke

2 =
r2 r1
3.45 3.00
=
= 5.00,
r3 r2
3.54 3.45
itd. Eksponent je univerzalan za sva preslikavanja s kvadratnim maksimumom.

Slijedeci univerzalni broj se oznacava s , a definira se kao omjer udaljenosti medu su3 Ovaj
izraz potje
ce od Edwarda Nortona Lorenza (23. V 1917. - 16. IV 2008.) ameri
cki matemati
car i meteorolog.
Jay Feigenbaum (19. XII 1944.) ameri
cki teorijski fizi
car.
4 Mitchell

12.1. LOGISTICKO
PRESLIKAVANJE
459
sjednim fiksnim tockama perioda 2m izracunata u bifurkacijskim tockama (slika 12.10)

= lim
xm
xm1
= 2.5029 .
xm+1
xm
(12.18)
Prva aproksimacija za iznosi

1 =
0.44 0.67
= 3.29.
0.37 0.44
Ljapunovljev eksponent
Postupkom udvostrucavanja perioda i priblizavanjem granicnoj vrijednosti r = 3.5699 ,
opaza
se
da
udaljenost
Slika 12.11: Aleksandar Mihajlovic Ljapunov

dp = f (p) (x0 + ) fr(p) (x0 )
raste s porastom p, cak i za male vrijednosti . Takoder je (numericki) opazeno

da je taj porast priblizno eksponencijalan
lim
dp
= e p .
Logaritmiranjem gornjeg izraza, dolazi

se do

(p)
(p)
f
(x
+
)
f
(x
)

r
r
0
0
1
= ln
p
gdje je Ljapunovljev eksponent p-tog

ciklusa. U granici 0, gornji razlo

d f (p) (x)
1

r
.
(12.19)
= ln

dx
p
mak postaje derivacija
x=x0
Buduci da je
(p)
fr
kompozicija p preslikavanja, to je npr.

(2)
d fr
d fr (x)
d fr [fr (x)]

=
=

dx
dx
d x x=fr (x)=x1
x=x0
x=x0

d fr

=
d x x=x1
ili, za opci p

(p)
d fr (x)
dx
x=x0

d fr

=
d x x=xp1

d fr

,
dx
x=x0

d fr
d fr

dx

d
x
x=xp2
x=x1

d fr

dx
x=x0

d fr

.
dx
x=x0
460
POGLAVLJE 12. KAOS
Logaritam gornjeg izraza prelazi u zbroj logaritama, pa se za Ljapunovljev5 eksponent

dobiva

p1
1 X d fr (x)
.
(12.20)
ln
=
p j=0
d x x=xj
To je Ljapunovljev eksponent za pocetnu tocku x0 . Opisani postupak racunanja Ljapunovljevog eksponenta treba provesti za nekoliko nasumice odabranih pocetnih tocaka x0 ,
a zatim dobivene Ljapunovljeve eksponente treba usrednjiti. Ova srednja vrijednost se
tada smatra Ljapunovljevim eksponentom. Ljapunovljev eksponent se moze racunati za
svaki pojedini ciklus p.
Ljapunovljev eksponent predstavlja kvantitativnu mjeru kaosa. Jednodimenzijsko
iterativno preslikavanje poput logistickog preslikavanja, za fiksnu vrijednost parametra r
ima kaoticne cikluse (x0 , x1 , ) ako je Ljapunovljev eksponent pozitivan.
>0
kaos
<0
periodicnost.
Svaka takva pocetna tocka se zove cudni (strange) atraktor - to su zatamnjena podrucja
na slici 12.9. Za cikluse s konacnim periodom, je negativan - to je slucaj npr. za r < 3.
Opcenito, raste s porastom r, tj. s porastom r sustav postaje sve kaoticniji. Za
r > r
Ljapunovljev eksponent je pozitivan, osim u periodickim prozorima u kojima je negativan
U kaoticnom podrucju, usrednjeni Ljapunovljev eksponent kao funkcija r ima scaling
oblik (bez izvoda)
(r) = 0 (r r )ln 2/ ln ,
(12.21)
gdje je Feigenbaumov broj, a ln 2/ ln = 0.445, dok je 0 konstanta. Gornji izraz
podsjeca na scaling oblik parametra reda m kod faznih prijelaza drugog reda
T < Tc
m0 (Tc T )
m=
0
T Tc .
gdje je kriticni eksponent, a Tc kriticna temperatura. Ocito, se pojavljuje na mjestu
parametra reda, a parametar r igra ulogu temperature.
Zadatak: 12.2 Izvedite algebarsku jednadzbu drugog reda, koja vodi na rjesenja (12.10).
R: dovrsiti
12.2
Fraktali
Fraktali su geometrijski objekti koji jednako izgledaju na svim skalama. Ovu je tvrdnju lakse razumjeti pomocu primjera. Jedan, srazmjerno jednostavan, primjer fraktala je
5 Aleksandar
Mihajlovi
c Ljapunov (6. VI 1857. 3. XI 1918.) ruski matemati
car i teorijski fizi
car.
12.2. FRAKTALI
461
Kochova krivulja6 . Nekoliko prvih koraka u konstrukciji Kochove krivulje, prikazano

je slikama 12.12. Krece se od duzine jedinicne duljine (slika 12.12, gore), kojoj se ukloni
srednja trecina i na njezino mjesto se postave dva segmenta, oba duljine 1/3, tako da
tvore krakove trokuta, kao na slici 12.12, sredina. Slijedeci korak je da se svaki od cetiri
segmenta podjeli na trecine i srednja se trecina zamjeni krakom (slika 12.12, dolje). Lako
je razumjeti kako se ovaj postupak dalje nastavlja. Isto je tako iz konstrukcije ocito da ce
nastala krivulja, jednako izgledati na svim skalama. Nakon beskonacno iteracija, dobiva
Slika 12.12: Prve tri iteracije u konstrukciji Kochove krivulje.
se beskonacno duga krivulja koja je u kontinuirana u svim svojim tockama, ali ni u jednoj
tocki nije derivabilna.
Kolmogorov-Hausdorffova dimenzija
Objekti poput Kochove krivulje su dobili naziv fraktali zbog toga sto imaju fraktalnu tj.
necjelobrojnu dimenziju. Postupaka za racunanje dimenzije geometrijskih objekata, ima
nekoliko, a ovdje ce se izloziti postupak odredivanja dimenzije pomocu brojanja kutija.
Najprije ce se pokazati kako se tim postupkom dobivaju obicne cjelobrojne dimenzije, a
zatim ce se isti postupak primjeniti na racun dimenzije Kochove krivulje.
d = lim
R0
6 Niels
ln N(R)
.
ln R
Fabian Helge von Koch (Stockholm 25. I 1870. Stockholm 11. III 1924.) svedski matemati
car.
(12.22)
462
POGLAVLJE 12. KAOS
Promatra se obicna jednodimenzijska krivulja, koja se prekrije jednakim segmentima duljine R. Ovi segmenti su gore spomenute kutije u ovom primjeru. U dvije dimenzije,
ploha se prekriva kvadratima povrsine R2 , a u tri dimenzije, volumen se popunjava kockama obujma R3 . Ocito ce umnozak broja kutija, N(R) s Rd dati ukupnu duljinu krivulje,
tj.
biti ce
povrsinu plohe ili obujam volumena (slika 12.13),
Slika 12.13: Ilustracija postupka brojanja kutija.
R N(R) = c1 = duljina
R2 N(R) = c2 = povrsina
R3 N(R) = c3 = obujam
R d N(R) = cd .
Uvrstavanjem gornjega N(R) u (12.22),
dobiva se obicna prostorna dimenzija
d = 1, 2 ili 3.
isti ovakav postupak daje za KocSto
hovu krivulju?
U n-tom koraku Kochova krivulja je pre-
krivena segmentima duljine

Rn = 3n ,
dok je cijela krivulja pokrivena s
N(Rn ) = 4n
takvih segmenata. U skladu s (12.22), dimenzija Kochove krivulje je
d = lim
R0
n ln 4
ln 4
=
= 1.26 .
n ln 3
ln 3
Dakle, Kochova je krivulja po dimenziji malo iznad obicne krivulje, ali i ispod dimenzije
povrsine.
Povezimo gornji postupak racunanja fraktalne dimenzije na logisticko preslikavanje.

U tocki r = r , Kolmogorov-Hausdorffova dimenzija iznosi
d = 0.5388
To je univerzalna vrijednost za sve iterativne funkcije jedne varijable s kvadratnim maksimumom.
dovrsiti
12.2. FRAKTALI
463
Slika 12.14: Nekoliko primjera slozenijih fraktala.
464
POGLAVLJE 12. KAOS
Dodatak A
Matemati
cki dodatak
A.1
Taylorov razvoj
ei = cos + i sin ,
i2 = 1
(A.1)
X xn
x2 x3
e = 1+x+
+
+ =
2
6
n!
n=0
x
(A.2)
X x2n1
x3
+ =
sin x = x
6
(2n 1) !
n=1
(A.3)
X x2n
x2
+ =
cos x = 1
2
(2n) !
n=0
ln (1 + x) = x
x2 x3
xn
+
+ + (1)n+1
+
2
3
n

xn
x2 x3
ln (1 x) = x +
+
++
+
2
3
n
1
1
13 2 135 3
=1 x+
x
x +
2
24
246
1x
1
= 1 x + x2 x3 + x4
(1 x)
3
35 2 357 3
1
=1 x+
x
x
3/2
(1 x)
2
24
246
465
(A.4)
1 <x 1
(A.5)
1x<1
(A.6)
|x| < 1
(A.7)
|x| < 1
|x| < 1
(A.8)
(A.9)

DODATAK A. MATEMATICKI
DODATAK
466
A.2
Integrali
[BS75], str443, (450)
B.-S., 479, (42)

Z
B.-S., str 443, (450)

Z
ax
x e
B.-S., 474, (2)

Z +
0
ax2
x e
ax
x e
xa1
dx =
b
1+x
b sin
B.-S., 475, (3)
xn ax n
dx =
e
a
a
a
b
x n eax dx =
a2 x2
dx =
,
2a
xn1 eax d x
0 < a < b.
xn ax n
dx =
e
a
a
xn1 eax d x
(n + 1)
.
an+1
a > 0.

n+1
2
,
a > 0, n > 1
dx =
2 a(n+1)/2
1 3 . . . (2k 1)
n = 2k
2k+1 ak+1/2
=
k!
n = 2k + 1.
2ak+1
A.2. INTEGRALI
467
I2m =
+
2m
x2
N
2
dx =
m+
N
I0 =
m+ 12
1
2
2m+ 2
2
,
N
I4
3
=
,
I0
N2
2
I2
1
.
=
I0
N2

1
3
1
3
5
=
=
=
,
,
,
2
2
2
2
4
/2
(sin x)2n dx =
1 3 5 (2n 1)
.
2 4 6 (2n) 2
Luijten-Bloete, Int. J. Mod. Phys. C 6 (1995) 359-370, p. 8

k+1
Z +
4
1
k a x4
,
a > 0.
dx x e
=
2 a(k+1)/4
B. - S., 477, (19)
dx
=
b + c cos ax
sin2 ax
dx = |a|.
2
x
2
2
a b2 c2
1
a c2 b2
arctan
ln
(bc) tan ax
2
,
b2 c2
(cb) tan
(cb) tan
Integrali trigonometrijskih funkcija - najcesce

R
sinm x cosn x d x
(1) cos x = t,
(2) sin x = t,
(3) tan x = t,
ax
+ c2 b2
2
ax
c2 b2
2
b2 > c2
,
b2 < c2 .
zamjene
m > 0, neparan,
n > 0, neparan,
m + n < 0, parno.

DODATAK A. MATEMATICKI
DODATAK
468
Univerzalna trigonometrijska zamjena

2t
,
1 + t2
1 t2
cos x =
,
1 + t2
2 dt
dx =
.
1 + t2
sin x =
A.3
Zaokvirene formule iz ove knjige

r = ~ex sin cos + ~ey sin sin + ~ez cos ,
= ~ex cos cos + ~ey cos sin ~ez sin ,
= ~ex sin + ~ey cos .
= ~ex cos + ~ey sin ,
= ~ex sin + ~ey cos .
= ~ex
+ ~ey
+ ~ez
.
x
y
z
A
A
A
+ ~ey
+ ~ez
grad A A = ~ex
x
y
z
~
Ax Ay Az
~
+
+
div A
A =
x
y
z
I
~ dS
~ =
A
~ (~r) d~r =
A
V (S)
S(C)
A dV,
~ ) dS
~
( A
Bibliografija
[1] Abramowitz M. and Stegun I. A., Handbook of Mathematical Functions, (Academic Press, 1995.)
[2] Arfken G. B., Weber H. J., Mathematical Methods for Physicists, (Academic
Press, 1995.) 134
[3] Butkov E., Mathematical Physics, (Addison-Wesley Publishing Company, 1968.)
[4] Glumac Z., Klasicna mehanika - uvod, (http://www.fizika.unios.hr/ zglumac/utm.pdf) 1, 7, 11, 12, 17, 30, 32, 33, 113, 131, 132, 135, 137, 140, 146, 216,
331, 359, 367, 385, 417, 418, 419, 420, 432
[5] Glumac Z., Vjerojatnost i statistika - uvod, (http://www.fizika.unios.hr/ zglumac/uvs.pdf) 203, 208, 227, 322, 362, 365, 373, 375, 386, 444
[6] Gradshteyn I. S. and Ryzhik I. M., Table of Integrals, Series, and Products,
(Academic Press, 1965.)
D. M., Vektorska analiza, (Naucna knjiga, Beograd, 1960.)
[7] Ivanovic
Uvod u visu analizu 1, (Nakladni zavod Hrvatske, Zagreb, 1950.)
Z.,
[8] Markovic
Uvod u visu analizu 2, (Skolska
Z.,
[9] Markovic
knjiga, Zagreb, 1952.)
[10] Morse P. M., Feshbach H., Methods of Theoretical Physics 1, 2, (McGraw-Hill,
1953.)
[11] Snieder
R.,
A
Guided
Tour
(http://samizdat.mines.edu/snieder/, 2004.)
of
Mathematical
Physics,
[12] Spiegel M. R., Vector Analysis and an Introduction to Tensor Analysis, (McGrawHill, 19??.)
[13] Kittel C, Knight W. D., Ruderman M. A., Mehanika, (Tehnicka knjiga, Zagreb, 1982.)
469
Kazalo pojmova
balisticki galvanometar, 326
delta funkciaj
integralne reprezentacije, 184
diferencijalna jednadzba
Besselova, 201
Hermiteova, 244
Laguerreova, 250
Legendreovih polinoma, 216
pridruzenih Laguerreovih polinoma, 259
diferencijalne jednadzbe;samoadjungirane, 147
Diracova -funkcija, 131, 180
divergencija u cilindricnim koordinatama, 11
divergencija u poopcenim koordinatama, 10
divergencija u sfernim koordinatama, 10
faktorijeli, 189
dvostruki, 190
Fourierov integral, 299
funkcija
Diracova delta, 300, 326
nul, 319
step, 322
svojstvena, osnovnog stanja, 370
transfera, 313
zeta, 283, 285
zeta, integralni prikaz, 286
funkcija izvodnica
Besselovih funkcija cjelobrojnog reda, 195
Gegenbauerovih polinoma, 215
Hermiteovi polinomi, 237
ultrasfericnih polinoma, 215
funkcije
periodicne, 277
potpunost skupa, 164
svojstvene, 149, 178
veza s faktorijelima, 189

Gibbsova pojava, 275
gradijent - cilindricni koordinatni sustav, 8
gradijent - poopceni koordinatni sustav, 8
gradijent - sferni koordinatni sustav, 8
Gram-Schmidtov postupak ortogonalizacije,
159
Greenove funkcije, 126, 180
integro-diferencijalna jednadzba, 176
razvoj po svojstvenim funkcijama, 170
u jednoj dimenziji, 173
harmonijski oscilator, 278, 324
kvantnomehanicki, 246
operatori stvaranja i ponistavanja, 247
Heisenbergovo nacelo neodredenosti, 169
integral
Bromwichev, 340
Fourier-Mellinov, 340
jednadzba
Besselova, 103, 112
Eulerova, 352
osnovna, 110
jednadzbe
Lagrangeove, 357, 366
Newtonove, 357
Jordanova lema, 81
kaos, 375
konvolucija, 306, 347
koordinatna ploha, 1
koordinatni sustav
cilindricni, 184
pravokutni, 183
sferni, 183
koordintna linija, 1
kugline funkcije, 233
gama funkcija, 184
lagranzijan, 356
470
KAZALO POJMOVA
laplasijan skalarnog polja u cilindricnim koordinatama, 13

laplasijan skalarnog polja u poopcenim koordinatama, 12
laplasijan skalarnog polja u sfernim koordinatama, 13
laplasijan vektorskog polja u cilindricnim koordinatama, 15
laplasijan vektorskog polja u poopcenim koordinatama, 14
laplasijan vektorskog polja u sfernim koordinatama, 15
Larmorova precesija, 325
nacelo
Hamiltonovo, 356
nacelo neodredenosti, 304
normiranje
Besselove funkcije, 204
kugline funkcije, 234
odzivna funkcija, 130
operator
hermitski, 154
operatori
hermitski u kvantnoj mehanici, 152
ortogonalnost
diskretne tocke, 291
Laguerreovi polinomi, 254
pridruzeni Legendreovi polinomi, 232
parnost
Legendreovih polinoma, 213, 218
pol, 47
red, 48
polinomi
Gegenbauerovi, 215
Hermiteovi, 237
Laguerreovi, 249
Legendreovi, 207, 208
pridruzeni Laguerreovi, 256
ultrasfericni, 215
posebne vrijednosti
471

pridruzeni Laguerreovi polinomi, 258
precesija Zemlje, 324
preobrazba
eksponencijalna, 300
Fourierova kontinuirana, 295
Hankelova, 296
kosinusna, 301
Laplaceova, 296, 316
Mellinova, 296
sinusna, 302
preobrazbe
brze Fourierove, 294
diskretne Fourierove, 292
razvoj u red
po Besselovim funkcijama, 205
po kuglinim funkcijama, 235
po Legendreovim polinomima, 220
red potencija za
Hermiteove polinome, 243
Laguerreove polinome, 252
Legendreove polinome, 213
pridruzene Laguerreove polinome, 256
redovi
Fourierovi
derivacija, 290
diskontinuitet, 275, 277
Gibbsova pojava, 275
integracija, 289
konvergencija, 289
periodicne funkcije, 277
zbrajanje, 276
rekurzije
Legendreovi polinomi, 215
pridruzeni Laguerreovi polinomi, 258
za Legendreove polinome, 228
rotacija u poopcenim koordinatama, 11
teorem
472
KAZALO POJMOVA
Abelov, 288
Fourier-Mellinov, 340
val
zupcasti, 274
varijacija, 349
vjerojatnost
gama raspodjela, 188
Maxwell-Boltzmannova raspodjela, 188

Ummf

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Ummf

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

MATEMATICKE

Osijek, 2007. - 2013.

Mathematics is part of physics.

4.3 Obicne linearne diferencijalne jednadzbe drugog reda - homogene .

7.3 Legendreovi polinomi . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Ovo su biljeske s autorovih predavanja iz kolegija Matematicke metode fizike, sa petog

u Osijeku, prosinca 2005.

Polozaj tocke u trodimnezijskom prostoru je jednoznacno odreden zadavanjem tri broja

Za sferni koordinatni sustav, to su relacije

a za cilindricni koordinatni sustav, to su relacije

Koordinatnom linijom nazivamo skup tocaka u prostoru za koje su dvije koordinatne

Povezimo bazne vektore pravokutnog i poopcenog koordinatnog sustava. Polazeci od

Uvrstavanje gornjih parcijalnih derivacija u izraz za (d~r) 2 , daje kvadrat diferencijalne

Primjer: 1.1 Pokazite da je u sfernom i cilindricnom koordinatnom sustavu hi,j = 0 za

(d~r) 2 = h2j dqj2 .

Skalarni umnozak daje kosinus kuta izmedu baznih vektora

Izjednacavanjem gornjih skalarnih umnozaka, dolazi se do relacije

Slicnim postupkom se i za kutove izmedu ~e j i ~ey i ~ez dobije

Gornje rezultate mozemo pregledno prikazati slijedecom tablicom skalarnih umnozaka

Iz tablice 1.6 je lako ocitati i inverznu relaciju

tj. da mora biti

i veze medu kompo

pa ~e j cine ortonormiran skup. Uz ovaj uvjet je

d~r = h1 dq1 ~e 1 + h2 dq2 ~e 2 + h3 dq3~e 3 ,

Pokazimo jos i da vektori ~e j cine desnu bazu, tj. da vrijede relacije

Izravnim uvrstavanjem se dobiva

Primjer: 1.2 Parabolicni koordinatni sustav: pokazite da izbor koordinata

vodi na ortonormiranu bazu ~e j .

R: dodati sliku i dovrsiti

Neka proizvoljni vektor V~ ovisi o vremenu t

Iz ovoga zakljucujemo da derivacija vektora ~e j lezi u (~e i , ~e k ) ravnini

Operator gradijenta u poop

Sada, prema (1.1), pravokutne koordinate shvacamo kao funkcije poopcenih

gdje smo s qj oznacili gradijent j-te poopcene koordinate u pravokutnom koordinatnom

za koeficijente gj koje cemo sada izracunati. Zbog ortonormiranosti vektora baze ~e j ,

Operator divergencije u poop

Neka je zadano vektorsko polje

odjeljka 1.2 znamo i da je q1 = ~e 1 /h1 , a buduci da je rotacija gradijenta jednaka nuli,

Gradijent h1 mozemo raspisati pomocu (1.12)

Pomocu gornjih izraza i jednakosti2

ponente polja Vj i gornjih izraza za divergencije jedinicnih vektora ~e j , dobiva se za

divergenciju vektorskog polja

Operator rotacije u poop

Proizvoljni vektor V~ u poopcenom koordinatnom sustavu je oblika

(V1~e 1 + V2~e 2 + V3~e 3 )

Primjenjena na sferni i cilindricni koordinatni sustav, gornja relacija daje

Laplasijan skalarnog polja u poop

Rezultat dvostrukog uzastopnog djelovanja operatorom nabla na skalarno polje poopcenih

i zovemo laplasijan skalarnog polja s. Izraz za 2 s je lako dobiti kombiniranjem izraza

lako se dolazi do konacnog izraza za laplasijan skalarnog polja u poopcenim koordinatama

Laplasijan vektorskog polja u poop

Da bismo izracunali laplasijan vektorskog polja V~ (q1 , q2 , q3 ) u poopcenim koordinatama,

Izravnim uvrstavanjem gornjih izraza u (1.22), dobiva se konacni izraz za 2 V~ u poopcenim

Funkcije kompleksne varijable 1:

sustavom (vidjeti npr. [4]) na slijedeci nacin

POGLAVLJE 2. FUNKCIJE KOMPLEKSNE VARIJABLE 1

Zbrajanje kompleksnih brojeva se definira kao

ni zapis kompleksnog broja

2.1. KOMPLEKSNA ALGEBRA

Zbrajanje i oduzimanje je zgodnije izvoditi u pravokutnom prikazu (algebarski), dok je

Pokazimo i slijedece dvije korisne nejednakosti

x21 y22 2x1 x2 y1 y2 + y12 x22 0

x21 y22 2x1 x2 y1 y2 + y12 x22 0