Professional Documents
Culture Documents
Naslovna
PRVO POGLAVLJE
DRUGO POGLAVLJE
TREE POGLAVLJE
ETVRTO POGLAVLJE
PETO POGLAVLJE
ESTO POGLAVLJE
SEDMO POGLAVLJE
OSMO POGLAVLJE
DEVETO POGLAVLJE
DESETO POGLAVLJE
JEDANAESTO POGLAVLJE
DVANAESTO POGLAVLJE
TRINAESTO POGLAVLJE
ETRNAESTO POGLAVLJE
PETNAESTO POGLAVLJE
ESNAESTO POGLA VLJE
SEDAMNAESTO POGLAVLJE
OSAMNAESTO POGLAVLJE
DEVETNAESTO POGLAVLJE
DVADESETO POGLAVLJE
DVADESET PRVO POGLAVLJE
DVADESET DRUGO POGLAVLJE
DVADESET TREE POGLAVLJE
DVADESET ETVRTO POGLAVLJE
DVADESET PETO POGLA VLJE
DVADESET ESTO POGLAVLJE
DVADESET SEDMO POGLAVLJE
DVADESET OSMO POGLAVLJE
Daglas Adams
ALNARI
Beograd, 2002
PRVO POGLAVLJE
injenica da ni u jednom jeziku na svetu ne postoji izraz ,,lepo kao aerodrom teko da moe
biti sluajnost.
Aerodromi su runi. Neki su veoma runi. Neki dostignu stepen runoe koji moe biti samo
rezultat izuzetnih napora. Runoa je posledica injenice da su aerodromi puni umornih i besnih ljudi
koji su upravo saznali da im je prtljag zavrio u Murmansku (aerodrom u Murmansku je jedini poznati
izuzetak od ovog inae nepogreivog pravila), a arhitekte su u veini sluajeva pokuavale da njihove
graevine reflektuju ta oseanja.
Oni su se trudili da istaknu motiv umora i besa otrim, brutalnim oblicima i iritirajuim bojama,
da uine to lakim onaj momenat odvajanja putnika od njegovog ili njenog prtljaga ili od njihovih
najdraih, da zbune putnike putokazima koji kao da pokazuju ka prozorima, udaljenim mreama za
prtljag ili ka trenutnoj poziciji Malog medveda na nonom nebu i da, gde god je mogue, izloe
pogledima vodovodne instalacije, pod izgovorom da su praktini, i da sakriju terminale, jer
verovatno smatraju da oni to nisu.
Uhvaena usred mora nejasne svetlosti i mora nejasne buke, Kejt ehter je stajala i sumnjala.
itavim putem od Londona do Hitrou aerodroma muila ju je sumnja. Ona nije bila sujevema
osoba, pa ni religiozna, bila je, jednostavno, osoba koja nije potpuno sigurna da li bi uopte trebalo
da leti za Norveku. Ali bilo joj je sve lake da poveruje da bog, ako postoji, i ako postoji i najmanja
ansa da bi ijedno boansko stvorenje koje je moglo da odredi raspored estica pri stvaranju
Univerzuma bilo zainteresovano za upravljanje saobraajem na M4, takoe ne bi eleo da ona leti za
Norveku.
Sva muka oko karata, oko nalaenja komije koji bi pazio na maku, zatim oko pronalaenja
make na koju bi taj komija pazio, iznenadno prokinjavanje krova, izgubljeni novanik, vreme,
neoekivana smrt prvog komije, makina trudnoa sve je to izgledalo kao orkestrirana kampanja
opstrukcije koja je poela da poprima boanske proporcije.
ak je i taksista kad je konano uhvatila taksi rekao Norveka? ta e tamo? A poto ona
nije ko iz puke odgovorila Polarna svetlost! ili Fjordovi!, nego je nekako sumnjiavo zurila i
grickala usnu, on ree Znam, znam, mora da te neki frajer vue tamo. Da ti kaem ja neto, otkai ti
njega. Idi na Tenerife.
To je bila dobra ideja.
Tenerife.
Ili ak, usudila se da pomisli na momenat, dom.
Tupo je zurila kroz prozor taksija u saobraajnu guvu i mislila da, koliko god da je ovde vreme
hladno i grozno, to nije nita u poreenju sa onim u Norvekoj.
Ili onim kod kue. U ovom trenutku, kua joj izgleda otprilike isto toliko ledena koliko i
Norveka. Ledena, i istakana gejzirima pare koja kulja iz zemlje, hvata se u hladan vazduh i rasipa
po ivicama este avenije.
Nain na koji je Kejt ve trideset godina bacala pogled u svoj rokovnik nesumnjivo je odavao
jednu pravu pravcatu Njujoranku. Poto je veoma malo ivela u gradu, vei deo svog ivota provela
je u konstantnoj udaljenosti od njega. Los Aneles, San Francisko, Evropa i period besciljnog lutanja
po Junoj Americi pre pet godina, praeni su gubitkom Luka (mua sa kojim se tek bila venala),
prilikom hvatanja taksija u Njujorku.
Uivala je u injenici da joj je Njujork dom, i da joj je nedostajao, ali jedino to joj je u stvari
nedostajalo bila je pica. I to ne bilo kakva pica, ve ona vrsta pice koju vam donesu na vrata kada ih
pozovete telefonom i naruite. To je bila jedina prava pica. Pica zbog koje treba da izaete i sedite
za stolom zurei u crvene papirne salvete nije prava pica iako tu stavljaju mnogo vie feferona i
inuna.
London je bio grad u kome je najvie volela da ivi, iako ju je problem oko pice izluivao.
Zato niko ne raznosi pice na kunu adresu? Zato niko nije razumeo da je to to ona stie na vaa
vrata u vruoj kartonskoj kutiji fundamentalna stvar u vezi sa picom? To to vadite pare po pare i
jedete ih presavijene ispred TV-a? Kakav to problem imaju ti glupi, ukoeni, inertni Englezi pa ne
mogu da shvate jedan tako jednostavan princip? Iz nekog neobinog razloga ovo je bila jedna
frustracija sa kojom ona nikako nije mogla da naui da ivi, i otprilike jednom meseno postajala bi
veoma depresivna, nazvala bi neku piceriju, naruila najveu i najbogatiju picu koju je mogla da
opie picu sa ekstra picom na njoj i, onda bi ih ljubazno zamolila da joj isporue picu na kunu
adresu.
Da ta?
Da isporuite na kunu adresu. Sad u vam rei ulicu i broj
Ne razumem. Zar neete doi da je pokupite?
Ne. Zar mi je neete doneti?
,,A ali mi to ne radimo, gospoice.
ta to vi ne radite?
Pa, ne raznosimo
Ne raznosite? Je lja to dobro ujem?
Dijalog bi se ubrzo degenerisao u razmenu slenga i psovki koji bi je na kraju ostavili
iscrpljenom i slabom, ali ve sledeeg jutra bi se oseala mnogo, mnogo bolje. U svakoj drugoj
situaciji, ona je bila jedno od najprijatnijih stvorenja koje ovek moe da upozna.
Ali, dananji dan je rastezao granice njene tolerancije..
Na putu je bila oajna guva i, kada joj je udaljeni bljesak plavog svetla jasno stavio do znanja
da je negde ispred njih dolo do nesree, Kejt je postala jo napetija, okrenula je glavu i zurila kroz
drugi prozor kada su konano promileli pored mesta nesree.
Taksista je bio pomalo zlovoljan kad ju je konano dovezao do odredita, jer ona nije imala
sitno pa je morao besno da kopa po depovima tesnih pantalona da bi joj vratio kusur. Atmosfera je
bila teka i razdraljiva, a sada, dok je stajala nasred velikog hola terminala broj dva na Hitrou
aerodromu, nije mogla da nae gde se ekiraju karte za let za Oslo.
Na momenat je stajala vrlo mirno, diui duboko i uravnoteeno, pokuavajui da ne misli na
an-Filipa.
an-Filip je bio, kao to je taksista i pretpostavio, razlog zbog kojeg ona ide u Norveku, ali je
takoe bio i razlog zbog kojeg je mislila da Norveka uopte nije mesto za nju. Od razmiljanja o
njemu zavrtelo joj se u glavi i inilo joj se da je najbolje da ne misli na njega uopte i da jednostavno
ide u Norveku kao da je to mesto gde bi ionako otila. Tako e se strano iznenaditi kada bude
naletela na njega u tom nekom hotelu, ije ime je zapisao na papiriu gurnutom u unutranji dep njene
tane.
Tu je tek nastao problem i dalja diskusija se odnosila na ekove i na pitanje zato ih avio
kompanija ne prima.
Kejt je bacila dug, spor, ubistveni pogled na svoj sat.
Izvinite, rekla je, prekidajui raspravu. Hoe li ovo jo dugo? Moram da uhvatim avion za
Oslo.
Upravo usluujem ovog gospodina, ree devojka, evo, odmah u, samo sekund.
Kejt je klimnula glavom i utivo pustila da proe samo taj jedan jedini sekund.
Ali, avion samo to nije krenuo. Imam jednu putnu torbu, imam kartu, imam rezervaciju. Treba
vam samo oko trideset sekundi da mi ekirate kartu. Zaista mi je ao to vas prekidam, ali bi mi jo
vie bilo ao da mi ode avion zbog piljivih trideset sekundi. To je stvarno trideset sekundi. Ne
trideset plus samo jo sekund zbog kojeg bi mogli ovde da ostanemo celu no.
Devojka se okrenula ka Kejt, ali pre nego to je uspela da progovori, okrenuo se i onaj krupni
ovek sa plavom kosom.
Ja takoe elim da idem za Oslo.
Kejt je zurila u njega. Izgledao je kao da mu uopte nije mesto u blizini aerodroma ili, bolje rei,
kao da aerodromu uopte nije mesto blizu njega.
,,Pa, rekla je, ,,s obzirom na trenutnu situaciju, izgleda da ni vama ni meni to nee poi za
rukom. Moemo li ovo nekako da sredimo? U emu je problem?
Slubenica joj se osmehnula onim ljubaznim, mrtvakim osmehom.
Ne primamo ekove. To je politika avio kompanije.
,,E, pa ja primam, rekla je tresnuvi svoju kreditnu karticu na pult. Naplatite gospodinu kartu
preko moje kreditne kartice, a ja u od njega uzeti ek.
Je l u redu? okrenula se ka velikom oveku koji je bio blago iznenaen. Imao je velike plave
oi i koje su odavale utisak nekoga ko se svojevremeno nagledao brojnih lednika. Bile su
neverovatno arogantne i nekako haotine.
Je l u redu? resko je ponovila. Zovem se Kejt ehter. , E, H, T, E, R. Samo neka sva slova
budu tu, nije bitno kojim redom, oni u banci ionako ne obraaju panju na redosled.
ovek se blago nagnuo ka njoj dajui do znanja da je razumeo. Zahvalio joj se na njenoj
ljubaznosti, dobroti i jo je izgovorio neto na norvekom to joj je promaklo, a to je znailo neto
kao kako odavno nije sreo neto slino i kako je ona ena puna duha i opet neto na norvekom to
uopte nije razumela. Takoe je dodao, onako uzgred, da on nema ekovnu knjiicu.
Dobro! ree Kejt, vrsto reena da joj ovo ne poremeti planove. Gurnula je ruku u tanu,
izvadila pare papira, uzela olovku sa pulta, navrljala neto i pruila mu.
Ovo je moja adresa. Poaljite mi novac. Zaloite svoju bundu ako treba. Samo mi poaljite. U
redu? Verovau vam.
Veliki ovek je uzeo papir, izuzetno sporo proitao nekoliko rei, paljivo ga savio, stavio u
dep svog kaputa i blago joj se naklonio.
Kejt je tek tad primetila da je devojka sve vreme u tiini ekala da joj vrati olovku da bi
popunila formular za kreditne kartice. Nervozno joj je gurnula olovku i svoju kartu i nabacila neku
ledenu smirenost.
Na razglasu je javljeno da njihov avion kree.
Va paso, molim, ree devojka bez urbe.
Kejt je pruila svoj, ali veliki ovek nije imao paso.
Nemate paso?! dreknula je Kejt. Devojka na alteru se nije mrdnula i tupo je zurila u neku
taku na pultu ekajui da se neko drugi pomeri. To nije bio njen problem.
ovek je besno ponovio da nema paso. Kada je viknuo i udario pesnicom o pult, ostavio je na
njemu blago udubljenje.
Kejt je pokupila svoju kartu, paso i kreditnu karticu i ponovo stavila putnu torbu na rame.
,,E, ja ovde silazim, rekla je i jednostavno odetala.
Imala je oseaj da je uinila sve to je bilo u njenoj moi da uhvati avion, ali joj to nije bilo
sueno. Htela je da poalje an-Filipu poruku da ne moe da doe i ta bi poruka verovatno stajala u
pretincu na recepciji zajedno sa njegovom porukom u kojoj je objanjenje zato on ne moe da doe.
Po prvi put e oboje biti jednako odsutni.
elela je da malo iskulira. Krenula je u potragu prvo za novinama, zatim za kafom, ali svi njeni
napori nisu urodili plodom. Uz sve to nije mogla da nae ni telefon sa kog bi poslala poruku, i
odluila je da potpuno odustane od aerodroma. Samo je elela da to pre izae, nae taksi i ode kui.
Krenula je kroz veliki hol i skoro je stigla do izlaza kad se sluajno okrenula i bacila pogled na
onaj alter za ekiranje karata na kojem je upravo doivela poraz. Bilo je to ba u trenutku kada je taj
isti alter odleteo u vazduh zahvaen plamenim oblakom boje narande.
Dok je leala ispod gomile kra, u bolovima, u tami, guei se od praine, pokuavajui da
pomeri udove, na neki nain joj je laknulo jer je sada bila sigurna da nije samo umislila da je ovo
jedan zaista lo dan. Razmiljajui o tome, onesvestila se.
DRUGO POGLAVLJE
Deurni su traili nekoga ko bi preuzeo odgovornost.
Prvo IRA, zatim PLO i oni iz Gasovoda. ak su i iz Britanskog odbora za nuklearna goriva
pourili da daju izjavu da je situacija u potpunosti pod kontrolom, da su anse bile jedan prema
milion, da nije dolo ni do kakvog isputanja radioaktivnih materija, i da je mesto eksplozije
savreno sigurno za odlazak na piknik sa decom. Na kraju su morali da priznaju da ovaj dogaaj
nema apsolutno nikakve veze sa njima.
Nisu mogli da pronau uzrok eksplozije.
Kao da se dogodila sasvim spontano i po svojoj slobodnoj volji. Objanjenja suse
nagomilavala, ali uglavnom je to sve bilo jedno te isto satno reeno na drugi nain, po istom principu
po kome je svet dobio zamor metala. U stvari, vrlo slina fraza je izmiljena da opie iznenadno
prebacivanje drveta, metala, plastike i betona u eksplozivno stanje, to je bilo nelinearno
katastrofalno strukturalno iscrpljenje, ili, drugim reima kao to je pomonik ministra kabineta
rekao na televiziji sledee veeri (to e mu visiti nad glavom tokom itave karijere), alteru za
ekiranje je jednostavno dojadilo da bude tu gde jeste.
Kao to ve biva u takvim sluajevima, procene ljudskih gubitaka su strano varirale. Poelo je
sa 47 mrtvih, 89 tee ranjenih, pa se popelo na 63 mrtva i 130 ranjenih, da bi na kraju doli do cifre
od 117 mrtvih pre nego to su se upustili u ponovnu reviziju sluaja. Konani rezultati su bili da
uopte nema mrtvih. U bolnici se nalazio manji broj ljudi sa ogrebotinama i modricama i u stanju
oka i, osim ako neko nije imao informaciju da je neko zaista nestao, to je bilo to.
Ovo je bio jo jedan neobjanjiv aspekt itavog sluaja. Eksplozija je bila dovoljno jaka da
raznese prednji deo terminala broj dva u paramparad, pa ipak su svi u zgradi ili imali sree pri
padu, ili ih je jedan odvaljeni komad zatitio od drugih krhotina, ili im je prtljag ublaio udar
eksplozije. U Parlamentu su postavljena pitanja u vezi sa ovim, ali nisu bila naroito interesantna.
Prolo je nekoliko dana dok Kejt ehter nije postala svesna svega ovoga, ili bilo ega iz
spoljnjeg sveta.
Provela je vreme u tiini, u svom svetu u kome je, dokle god dopire pogled, bila okruena
kovezima seanja po kojima je ona vrljala sa nevienom radoznalou, ponekad i zbunjenou. U
najmanju ruku, desetina tih sanduka je bila ispunjena ivim i uglavnom bolnim i neprijatnim
uspomenama iz njenog ivota. Ostalih devet desetina je bilo puno pingvina, to ju je iznenadilo. Kada
god bi uopte bila svesna da sanja, bilo bi joj jasno da tako istrauje svoju podsvest. ula je negde
da ljudi koriste samo desetinu svog mozga i da niko nije ba siguran emu slui ostalih devet
desetina, ali bila je sigurna da niko nikad nije spomenuo da se u njima uvaju pingvini.
Postepeno su se kovezi, seanja i pingvini pretvarali u neto neodreeno, postajali su beli i
bezoblini, a zatim su postali kao zidovi koji su beli i bezoblini, da bi se na kraju pretvorili u zidove
koji jedva da su bili beli, vie nekako ukasti, zelenkasti i koji su je zatvarali u malu sobu.
Soba je bila u polutami. Lampa pored kreveta bila je upaljena ali je svetio bilo prigueno, a
svetlost uline svetiljke je pronala svoj put izmeu sivih zavesa i bacala je slatke oblike senke na
suprotan zid. Kao kroz maglu, postala je svesna obrisa svog tela koje lei ispod belog arava i
ispranog, urednog ebeta. Na trenutak je nervozno zurila proveravajui da li sve na njenom telu
izgleda u redu pre nego to je pokuala da pomeri ijedan njegov deo. Pokuala je da pomeri desnu
ruku i inilo se da je sve na mestu. Prsti su bili malo kruti i bolni, ali je oseala svaki, bili su dugaki
i debeli taman koliko treba i savijali su se na mestima na kojima treba i u smeru u kom treba.
Uspaniila se na trenutak kad nije mogla momentalno da locira svoju levu ruku ali pronala ju je
kako lei preko stomaka i da joj na neki udan nain smeta. Trebalo joj je dve-tri sekunde da se
koncentrie i sastavi u glavi poprilian broj uznemirujuih oseanja i da shvati da ima zabodenu iglu
u ruci. Ovo ju je prilino potreslo. Iz igle se nastavljala dugaka providna cev koja je na svetlu uline
svetiljke imala ukast odsjaj i neno je visila iz debele plastine kese privrene za metalni stalak.
itav niz strahota ju je spopao pri pogledu na ovu aparaturu, ali je spazila da na kesi pie Ringerov
rastvor1, pa se malo opustila pre nego to je nastavila istraivanje.
Njen grudni ko izgleda da nije bio povreen. U modricama i osetljiv na dodir, ali bez otrih
bolova koji bi upuivali na to da je neto slomljeno. Kukovi i butine su je boleli i bili su ukoeni, ali
takoe bez ozbiljnijih povreda. Stegnula je miie desne noge, zatim leve. Uinilo joj se da je zglob
leve noge iaen.
Drugim reima, rekla je sebi, sve je u savrenom redu. Pa, ta onda radi u bolnici (to se moglo
zakljuiti po bojama enterijera)?
Nestrpljivo se uspravila u sedei poloaj, i odmah se pridruila pingvinima na momenat, onako,
radi zabave.
Kada se vratila iz tog sveta, malo se paljivije odnosila prema svom zdravstvenom stanju i
ponovo je prilegla oseajui blagu vrtoglavicu.
Oprezno je zavirila u svoje seanje na ono to se dogodilo. Seanje je bilo mrano i vraalo joj
se u tekim, masnim talasima, kao Severno more. Neke gromuljiave stvari su se tu muvale da bi se
na kraju uobliile u uzburkani aerodrom. Seanje na aerodrom je zabolelo, a usred njega, pulsirajui
kao migrena, bilo je seanje na svetlosni kovitlac.
Odjednom joj je postalo sasvim jasno da je u pult za ekiranje karata, na terminalu broj dva
Hitrou aerodroma, udario meteorit. U bljesku se ocrtala silueta velikog oveka u bundi koji mora da
je osetio punu silinu ekplozije koja ga je u trenutku pretvorila u oblak atoma koji su poleteli svaki na
svoju stranu. Od ove pomisli obuzela ju je jeza. Bio je nesnosan i arogantan, ali njoj se, na neki udan
nain, svideo. Bilo je neeg neobino plemenitog u toj njegovoj izopaenoj tvrdoglavosti. Ili joj se
moda dopala pomisao da je takva izopaena tvrdoglavost podsea na samu sebe, dok pokuava da
narui picu na kunu adresu u tuem, neprijateljskom, pica-ne-dostavljakom svetu. Plemenitost je
bila jedna od rei kojom se stvarala frka oko svakodnevnih, neizbenih stvari u ivotu, ali bilo je i
drugih.
Osetila je iznenadan talas straha i samoe, ali je on brzo proao i ona se ponovo oseala
smireno. elela je da ode do kupatila.
Sudei po njenom satu bilo je neto posle tri, a sudei po svemu ostalom bila je no. Verovatno
je trebalo da pozove medicinsku sestru i da joj stavi do znanja da se probudila. Na unutranjem zidu
sobe bio je prozor kroz koji je mogla da vidi hodnik u kome su stajala kolica i visoka crna boca sa
kiseonikom. Osim toga, hodnik je bio prazan. Bilo je veoma tiho.
Razgledajui okolo po malenoj sobi spazila je ormari od iverice ofarban u belo, nekoliko
metalnih i plastinih stolica koje se skrivaju tiho u senci, belu natkasnu od iverice na kojoj je stajala
inija sa jednom bananom. Sa druge strane kreveta bio je onaj stalak sa infuzijom. Tu na zidu bilo je
nekoliko crnih dugmia i par slualica, a blizu njene glave bio je gajtan sa dugmetom za pozivanje
medicinskog osoblja, koji je dodirnula, ali je odluila da ga ne pritisne.
Bilo joj je dobro. Mogla je sama da se snae.
Polako, pomalo oamueno, pridigla se na laktove i ispruila noge van prekrivaa i spustila ih
na hladan pod. Odmah joj je bilo jasno da ne bi trebalo ovo da radi jer je svaki pedalj njenih nogu
slao signale obavetavajui je kakav je i najmanji deli poda koji je dodirnula. Kao da je to bilo
neto nepoznato i zabrinjavajue, neto sa ime se njene noge nikada ranije nisu srele. Bilo kako bilo,
ona je sela na ivicu kreveta i potrudila se da njene noge prihvate taj pod kao neto na ta e morati da
se naviknu.
U bolnici su joj obukli neto veliko, vreasto i prugasto. Nije to bilo ba vreasto. Odluila je
da malo bolje ispita tu stvar. To je stvarno bila vrea. Vrea od labavog pamuka sa plavim i belim
prugama. Otkopala je vreu na leima i osetila malo sveeg nonog strujanja vazduha. Rukavi su joj
skliznuli niz ruke. Pomerila je ruke ka svetlu kako bi bolje videla kou. Trljala ju je i tipala, naroito
oko zavoja koji je privrivao iglu. Njene ruke su inae bile vitke, a koa zategnuta i gipka. Veeras,
pak, izgledale su kao pilei bubci. Gladila je jednom rukom drugu, a onda je ponovo pogledala gore,
sa nekom namerom.
Pruila je ruku i zgrabila stalak za infuziju, jer je, poto se malo manje klatio nego ona, mogao
da joj poslui kao oslonac pri ustajanju. Stajala je tako dok se njena visoka, vitka figura klatila i
posle nekoliko sekundi drala je stalak savijenom rukom, kao to pastir dri svoj tap.
Nije uspela da ode u Norveku, ali je bar stajala uspravno.
Stalak sa infuzijom kotrljao se na etiri mala toka iskrivljena svaki na svoju stranu koji su se
ponaali kao etiri razularena deteta u samoposluzi. Pa ipak, Kejt je uspela da ga dogura do vrata.
Hodanje je umanjilo oseaj vrtoglavice, ali je takoe umanjilo i njenu odlunost da se ne preda tom
oseanju. Dola je do vrata, otvorila ih i, gurajui stalak ispred sebe, provirila u hodnik.
Sa njene leve strane hodnik se zavravao onim bolnikim vratima sa okruglim prozorima, kao na
brodu, koja su izgledala kao da vode u neku veu prostoriju. Sa desne strane bilo je nekoliko manjih
vrata du hodnika, pre skretanja za ugao. Jedna od tih vrata verovatno vode u WC. A ostala? Pa, to e
ve otkriti dok bude traila ona od WC-a.
Prvih dvoje vrata bila su vrata od plakara. Trea vrata otkrivala su prostor u kome se nalazila
jedna stolica, pa je to verovatno bila neka soba, s obzirom da veina ljudi ne voli da sedi u plakaru.
ak ni medicinske sestre koje moraju da rade mnoge stvari koje drugi ljudi ba i ne bi voleli da rade.
Tu je jo bila i gomila plastinih aa, dosta poluukiseljene pavlake za kafu i neki postariji aparat za
kafu sve to tako zajedno stajalo je na nekom stoiu, i grozno je kapljalo po jednom primerku
Evening Standarda.
Kejt je uzela te tamne, vlane novine da ne bi pokuala da rekonstruie neke od dana koji su
nedostajali u njenom seanju. Ali, zbog klimavog stanja u kom se nalazila bilo joj je teko da ita, a i
zbog mizernog stanja u kome su se nalazile novine, uspela je da napabiri jedva neto vie od
injenice da niko u stvari nije ba sa sigurnou mogao da kae ta se zaista dogodilo. Izgleda da niko
nije bio ozbiljnije povreen ali da jedan slubenik neke aviokompanije jo uvek nije pronaen.
Incident se sada zvanino vodi kao Boijih ruku delo.
Ba lepo, Boe, pomislila je Kejt. Spustila je ostatke novina i zatvorila vrata iza sebe.
Sledea vrata koja je otvorila vodila su u malu bolniku prostoriju slinu onoj u kojoj je bila
smetena. Tu je bio i stoi pored kreveta sa jednom jedinom bananom u iniji za voe.
Krevet je oigledno bio zauzet. Brzo je povukla vrata, ali ne dovoljno brzo. Neto udno je,
naalost, privuklo njenu panju. Ali, i pored toga to ga je primetila, nije joj odmah ba bilo jasno ta
je to. Stajala je tako kod poluotvorenih vrata, zurei u pod, znajui da ne bi trebalo ponovo da
pogleda, ali, isto tako znajui i da e pogledati.
TREE POGLAVLJE
To isto sunce se kasnije probilo kroz prozore na spratu jedne kue u Sevemom Londonu i
ibnulo priliku koja je spokojno spavala.
Soba je bila velika i sva nekako izguvana i inilo se da nema ba mnogo koristi od iznenadnog
upada suneve svetlosti. Zraci su polako puzali preko arava, kao da ih ini nervoznim ono na ta bi
mogli tu da nabasaju. Kliznuli su niz stranu kreveta, trgnuli se kada su naili na neke predmete na
podu, malo se nervozno poigrali sa lopticama uebane praine, na kratko obasjali punu korpu za voe
koja je visila u oku i pobegli.
Ovo je otprilike bila najdua poseta sunca ovoj prostoriji. Trajala je oko sat vremena. Tokom
nje, uspavana figura jedva da se promekoljila u krevetu.
U jedanaest je zazvonio telefon. Usnula prilika nije odgovorila, kao to nije odgovorila ni kada
je telefon zvonio ujutro u dvadesetpet do sedam, pa opet u dvadeset do sedam, pa u deset do sedam i
ponovo u pet do sedam. Posle toga, telefon je utonuo u dugu, znaajnu tiinu, prekinutu samo zvukom
policijskih sirena u susednoj ulici oko devet sati, zatim bukom koju je stvarala isporuka ogromnog
klavsena iz XVIII veka oko devet i petnaest i onda plenidbom istog od strane sudskih izvritelja neto
posle deset. Ovo nije bilo nita neuobiajeno izvritelji su navikli da im klju bude ostavljen ispod
otiraa, a ovek u krevetu navikao je da sve to prespava. Vi verovatno ne biste rekli da je on spavao
snom pravednika, osim ako ne mislite na pravedni san, ali bilo je evidentno da se radi o oveku koji
ne lee uvee u krevet i gasi svetlo tek tako.
Ova soba nije bila jedna od onih naroito prijatnih za oko i duu. Luju XIV, na primer, ona se
uopte ne bi svidela, ne bi mu bila dovoljno svetla i, naravno, imala je premalo ogledala za njegov
ukus. On bi pozvao nekog da pokupi arape sa poda, da skloni ploe i, moda, da je spali do temelja.
Mikelanelo bi bio zgranut njenim proporcijama koje, niti su bile uzviene, niti podreene bilo
kakvoj unutranjoj harmoniji ili simetriji, osim to su svi delovi sobe bili skoro jednako krcati
oljama za kafu, cipelama i pretrpanim pepeljarama, pri emu se sada vie nije znalo ta je ija
funkcija. Zidovi su bili obojeni tano onom nijansom zelene zbog koje bi Rafaelo Santi radije sebi
odgrizao desnu ruku do lakta pre nego to bi je upotrebio. A kada bi Herkul video ovu sobu,
verovatno bi se pola sata kasnije vratio sa tekim naoruanjem. Jednom reju, to je bila rupa, i bilo je
vrlo oigledno da e to i ostati dokle god bude u vlasnitvu gospodina Svlada, ili Dirka, Dentlija, a
ne Sjelija.
Konano, Dentli se mrdnuo.
aravi su mu bili navueni i zategnuti oko glave, ali negde na polovini kreveta, polako je
provirila ruka ispod pokrivaa, migoljei prstima po podu. Iz iskustva, ti prsti su ve znali kako da
elegantno zaobiu iniju neeg gadnog to stoji tu ko zna koliko dugo, i odjednom su se nali kod
poluprazne pakle Gauloisesa bez filtera i kutije ibica. Prsti su istresli iz kutije zguvanu belu
cigaretu, dohvatili kutiju ibica i zajedno sa svim tim poeli da trae put kroz arave zapetljane
negde na vrhu kreveta, kao kada maioniar gurka maramicu iz koje namerava da pusti jato belih
golubica svojim arobnim tapiem.
Cigareta je konano pronala rupu. Cigareta je konano pronala plamen. Na trenutak je
izgledalo kao da sam krevet pui tu cigaretu, duboko uvlaei dim. Kaljao je dugo i glasno uz jake
potrese i onda je konano poeo da die u malo skladnijem ritmu. Ovako se Dirk Dentli dovodio u
svesno stanje.
Leao je tako, sa groznim oseanjem zabrinutosti i krivice u vezi sa neim to ga je titilo. eleo
je da moe to da zaboravi, i ubrzo i jeste. Pridigao se iz kreveta i nekoliko minuta kasnije siao niz
stepenice.
Pota na otirau sastojala se od uobiajenih stvari nepristojno pismo u kome mu prete da e
mu oduzeti American Express karticu, poziv da konkurie za American Express karticu, i jo
nekoliko rauna histerinog i jo nerealnijeg karaktera. Nikako mu nije bilo jasno zato ih stalno alju
i kako im se uopte isplati da stalno plaaju potarinu. Zatresao je glavom negodujui zbog zlobne
nadobudnosti ovoga sveta, bacio svu tu potu, uao u kuhinju i oprezno priao friideru.
Friider je bio srneten u oku.
Kuhinja je bila velika i pokrivena nekim tekim sumornim velom, koji nije bio skinut kada se
upalilo svetio, nego je samo dobio ut odsjaj. Dirk je unuo pored friidera i paljivo ispitivao
ivicu vrata. Pronaao je ono to je i traio. U stvari, pronaao je i vie od onoga to je traio.
U dnu vrata, preko onog uskog prostora koji deli vrata friidera od njegovog glavnog dela uz
koji je zalepljena siva izolaciona gumena traka, leala je jedna ljudska dlaka. Bila je tu privrena
osuenom pljuvakom. To je on i oekivao. On ju je tu stavio jo pre tri dana i od tada je nekoliko
puta proveravao. Ono to nije oekivao da e pronai bila je jo jedna dlaka.
Namrtio se od zbunjenosti. Jo jedna dlaka?
Stajala je u istom poloaju kao i ona prva, samo to je ova bila pri vrhu vrata od friidera i on je
nije tu stavio. Posmatrao ju je izbliza i ak je otiao toliko daleko u ispitivanju te dlake da je podigao
i stare kuhinjske roletne ne bi li bacio malo vie dnevne svetlosti na ovaj prizor.
Svetlost je banula unutra kao policijski odred, sa sve gomilom onog ta-se-bre-ovde-deava,
divljaki razgledajui prostoriju koja je, kao i spavaa soba, predstavljala svog vlasnika kao osobu
kojoj re estetika ama ba nita nije znaila. Kao i veina prostorija u Dirkovoj kui, i ova je bila
velika, pretea i potpuno razbacana. Kao da se rugala svakom pokuaju da bude oiena i sreena.
Rugala se svima koji su pokuavali i bacala ih na gomilu, kao to je to inila i sa mrtvim muvama
koje su leale u dnu prozora, na vrhu hrpe starih kutija od pica.
Snop svetlosti potpuno je ogolio tu drugu dlaku sada se videlo da je pri korenu seda, inae
ofarbana u vatreno crvenu. Dirk je napuio usne i duboko se zamislio. Nije morao mnogo da lupa
glavu oko vlasnika dlake u kuhinju je redovno ulazila samo jedna osoba koja izgleda kao da joj
glavu koriste za ekstrakciju metalnih oksida, ali se ipak treba ozbiljno pozabaviti moguim
tumaenjima injenice da ona lepi svoje dlake preko vrata njegovog friidera.
To je znailo da je hladni rat izmeu njega i ene koja je dolazila da mu sprema kuu eskalirao
na novi, zastraujui nivo. Danas je bilo puna tri meseca otkada su vrata friidera poslednji put
otvorena, a oboje su bili vrsto reeni da ga nee prvi otvoriti. Friider vie nije samo stajao u uglu
kuhinje, sada je ve odande vrebao. Dirk je tano mogao da se seti dana kada je poeo da vreba iz
prikrajka. To je bilo pre oko nedelju dana, kada je Dirk pokuao jednostavnim izvrdavanjem da
prevari Elenu (da, to je bilo ime matorog imia i izgovaralo se tako da se rimuje sa istaica1, to
je bio fazon koji se Dirku vie nije dopadao) da otvori friider. To izvrdavanje je bilo vesto
uzvraeno i umalo nije ostavilo strane posledice po Dirka.
Pribegao je drugoj strategiji otiao je u lokalni mini-market da kupi nekoliko namirnica. Nita
naroito malo mleka, jaja, neto slanine, kutiju-dve okoladnog krema i pola kile putera. Nevino ih
je spustio na friider kao da hoe da kae Ako bude sluajno imala vremena, moda bi mogla da
ubaci ovo unutra
Kada se uvee vraao kui srce mu je pucalo prepuno nade da ih nee pronai na friideru, tamo
gde ih je i ostavio. I nisu ni bile! Nisu ak bile ni samo negde pomerene ili sputene sa strane. Nisu
uopte bile izloene pogledu. Mora da je matori imi konano kapitulirao i sklonio ih. U friider. I
sigurno ga je i oistila, kad je ve bio otvoren. Po prvi i jedini put, njegovo srce je bilo puno neke
topline i zahvalnosti prema njoj, i skoro se prepustio uitku otvaranja friidera sa oseajem olakanja
i trijumfa, kada ga je osmo ulo (poslednji put kada je brojao, Dirk je izraunao da ih ima jedanaest)
upozorilo da bude vrlo, vrlo paljiv i da prvo razmisli gde je Elena mogla da ostavi oien sadraj
friidera.
Neka neartikulisana sumnja napala mu je misli dok se beumno kretao ka kanti za ubre koja je
stajala ispod sudopere. Zadravajui dah, podigao je poklopac i pogledao.
Tamo su, udobno uukani u istu crnu kesu za ubre, leali jaja, slanina, okoladni krem i onih
pola kile putera. Dve flae od mleka bile su isprane i uredno postavljene pored slivnika, u koji je bez
sumnje prosut njihov sadraj.
Ona je sve to bacila.
Bilo joj je lake da sve to baci nego da otvori friider. Polako se okrenuo ka groznom, ljutitom,
belom monolitu. To je bio momenat kada mu je postalo kristalno jasno da je njegov friider poeo
ozbiljno da vreba.
Napravio je sebi jaku crnu kafu i seo, blago se tresui. Nije ak ni pogledao direktno u slivnik,
ali je bio skoro siguran da je video dve prazne, iste boce od mleka kako stoje tamo i tada je u onom
prezauzetom delu njegovog mozga objavljena uzbuna.
Sledeeg dana sve je on ovo sebi lepo objasnio, na nain kojim skida svaku krivicu sa sebe.
Postao je nepotrebno paranoian. To je sigurno bila potpuno bezopasna posledica Elenine nepanje.
Obina greka. Verovatno je rasejano razmiljala o sinovljevom napadu bronhitisa, o mrzovolji ili
homoseksualnosti, ili ve o neemu to je redovno spreavalo da se uopte pojavi, i da, kada se
pojavi, njen dolazak ostavi primetnog efekta. Ona je Italijanka i verovatno je onako rasejana sluajno
strpala tu hranu u smee.
Ali, onaj detalj sa dlakom je itavu tu teoriju sruio u vodu. Taj detalj je stavio van svake
sumnje injenicu da je ona jako dobro znala ta radi. Ona ni pod razno nije imala nameru da prva
otvori taj friider. A on on takoe nije imao nameru da ga otvori pre nje.
Oigledno uopte nije primetila dlaku koju je on zalepio, inae bi bilo potpuno u njenom stilu da
je skine, kako bi ga naterala da pomisli da je otvarala vrata. Sad bi verovatno trebalo da skloni dlaku
koju je ona stavila, ne bi li nasela na isti trik, ali je nekako znao, jo dok je tu sedeo i razmiljao, da
to nee upaliti i da su njih dvoje zarobljeni u zaaranom, sve tenjem krugu neotvaranja-fiiidera,
koji e ih, pre ili kasnije, oboje dovesti do ludila ili potpunog unitenja.
Pitao se da li bi moda mogao da zaposli nekoga da otvori taj friider.
Ne. Nije bio u situaciji da ikoga zapoljava. Nije ak bio ni u stanju da plati Eleni za prethodne
tri nedelje. Jedini razlog to je nije otpustio je to to otputanje nekoga nezaobilazno povlai za
sobom i isplaivanje istog, a on to nije mogao. Sekretarica je na kraju sama dala otkaz i zaposlila se
u turizmu. Dirk je pokuao prezrivo da omalovai njeno stavljanje monotonog isplaivanja
Redovnog isplaivanja, mirno ga je ispravila. daleko iznad zadovoljstva koje prua posao kod
njega.
Zamalo da kae Iznad ega?, ali je u tom trenutku shvatila da e, ako to izgovori, biti
prinuena da slua njegov odgovor, to e je neizostavno razbesneti pa e morati da mu uzvrati. Tako
joj je po prvi put palo na pamet da je jedini nain da to izbegne da ne dozvoli da bude uvuena u
besmislenu raspravu. Ako ovoga puta jednostavno nita ne odgovori, znai da moe slobodno da ide.
Pokuala je. Iznenada ju je preplavio neverovatan oseaj slobode. Otila je. Nedelju dana kasnije, u
veoma slinom raspoloenju, udala se za g. Smita, koji je radio za jednu aviokompaniju kao stjuard.
Dirk je iz besa prevrnuo njen sto i, kako se ona vie nije vratila, morao je sam da ga podigne.
Detektivska kancelarija Dirka Dentlija je u poslednje vreme bila prometna ko groblje u pono.
Nikome ni za ta nije trebao detektiv. Da bi sastavio kraj s krajem, poeo je da se bavi gledanjem u
dlan, etvrtkom uvee, ali mu ba nije naroito prijalo da to radi. Mogao je, moda, sve to i da izdri
odvratno, teko poniavanje je neto na ta se, na razne naine, ve navikao, i bio je potpuni
anonimus u svom malom satom postavljenom u zadnjem delu bate jednog kafia samo da nije bio
tako stravino, nepodnoljivo dobar u tome. Sav bi se preznojio od gaenja prema samom sebi. Na
sve mogue naine se trudio da vara i lae, da bude maksimalno cinian i beskrupulozan, ali ta god
da je radio, uvek se na kraju ispostavljalo da je, itajui nekome sudbinu sa dlana, sve pogodio. Ba
sve.
Najgore trenutke je preivljavao kada mu je jednom prilikom dola neka ena iz Oksfordira da
joj gleda u dlan. Kako je bio u dosta aljivom raspoloenju, poeo je da joj pria kako bi trebalo da
dri mua na oku, koji, sudei po njenoj liniji braka, voli malo da vrda. Ispostavilo se da je njen
mu vojni pilot i da se njegov avion izgubio za vreme vebi iznad Severnog mora, pre samo dve
nedelje.
Dirk se sav usplahirio zbog ovoga, pokuavajui da je nekako utei. Rekao joj je kako je sto
posto siguran da e joj se mu vratiti iv i zdrav i da e sve biti u redu i sl. ena ga podseti da je
svetski rekord u preivljavanju u Severnom mom neto manje od ezdeset minuta, i kako ve dve
nedelje nije bilo ni traga od njenog mua, inilo joj se potpuno neozbiljnim da se nada bilo emu
drugom osim saznanju da je on mrtav, i pokuavala je da se nekako navikne na to. Hvala lepo, rekla
je nekako zajedljivo.
Dirk je u jednom trenutku potpuno izgubio kontrolu i poeo da brblja.
Rekao je kako se sasvim jasno moe proitati sa njenog dlana da je eka velika suma novca, ali
da e to biti slaba nadoknada za gubitak voljenog mua, i da bi moda moglo da je utei to to je on
sigurno otiao u raj, na nebo, da sada plovi leei na paperjastim oblaiima, a njegov novi par krila
mu savreno stoji Dirk je dodao da mu je strano ao to je ba on taj koji mora da joj govori sve
te stvari i da ga je iznenadila svojim dolaskom. Da li bi elela malo aja, ili vodke ili moda neku
supu?
ena se nekala. Ree kako je, u stvari, sasvim sluajno ula u ator traei WC. Nego, ta je s
onim novcem?
Ma, pustite to, obino lupetanje, objasnio je Dirk. Dvoumio se da li da nastavi sa pruanjem
lane nade. Sve sam izmislio. Molim vas, dozvolite mi da uputim svoje najdublje izvinjenje to sam
dao sebi za pravo da se tako bezobzirno poigram sa vaim bolom, i da vas ispratim do, hmm, ovaj,
da vas uputim u toalet izaete iz atora, pa levo.
Ovaj susret je prilino pogodio Dirka, ali to nije bilo nita u poreenju sa zastraujuim
otkriem koje je usledilo posle par dana ona nesrena ena je odmah sledeeg jutra saznala da je
dobila 250 000 funti od osiguranja. Proveo je nekoliko sati stojei na krovu svoje kue, maui
pesnicom i vikao Prestani!!!, dok komija nije pozvao policiju jer nije mogao da spava. Policija je
dola kolima uz zavijanje sirene, pa je tako probudila i ostatak komiluka.
Ovog jutra Dirk je sedeo u svojoj kuhinji i potiteno posmatrao friider. Onaj oseaj tvrdoglave
ivotne radosti kome se obino preputao i kome je dozvoljavao da ga vodi kroz novi dan, bivao je
utnut negde u stranu u trenucima Dirkove zamiljenosti nad aferom friider. Njegova volja bila je
zarobljena u njemu, zamandaljena jednom jedinom dlakom.
Ono to mu je bilo potrebno u ovom trenutku bio je klijent. Molim te boe, pomislio je, ako
postoji bog, bilo kakav bog, neka mi dovede klijenta. Samo jednog obinog klijenta. to obiniji, to
bolji. Da je lakoveran i bogat. Neko poput onog tipa od jue. Lupkao je prstima po stolu.
Problem je bio u tome da to je klijent lakoverniji to je vie do izraaja dolazila ona bolja strana
Dirkovog karaktera, koja se stalno neto propinjala i blamirala ga u najneadekvatnijim momentima.
Dirk se esto grozio da e tresnuti tu svoju bolju stranu na zemlju i kleknuti joj pod groce, meutim
ona se uvek perfidno maskirala u onaj oseaj krivice ili samoprezira i tako je uvek bila u poziciji da
ga izbaci iz ringa.
Lakoveran i bogat. Tek toliko da bi mogao da plati bar neki od onih krupnijih senzacionalnih
rauna. Zapalio je cigaretu. Dim se zakovrdao u vis, obasjan jutarnjim suncem i priljubio se uz
plafon.
Kao onaj tip od jue
Napravio je pauzu.
Tip od jue
Svet je stao.
Tiho i neno doprlo mu je do svesti oseanje da neto, negde nije ba kako treba. Neto nikako
nije bilo kako treba.
Neka katastrofa je visila u vazduhu, ekajui da je on primeti. Kolena su mu klecnula.
Bio mu je potreban klijent, pomislio je. Ve je po navici razmiljao o tome. To je bilo neto o
emu je uvek razmiljao u ovo doba dana. Ono to je zaboravio bilo je da ve ima jednog klijenta.
Bacio je unezveren pogled na sat. Skoro je 11:30. Stresao je glavom ne bi li moda uspeo da se
oslobodi zujanja meu uima, a onda je histerino zgrabio eir i svoj koni mantil koji je visio iza
vrata.
Petnaest sekundi kasnije izaao je iz kue, sa pet sati zakanjenja dodue, ali je pruio korak.
ETVRTO POGLAVLJE
Minut-dva kasnije, Dirk je zastao da razmotri najbolju strategiju. Mnogo je bolje doi sa pet sati
i nekoliko minuta zakanjenja sa izrazom lica osobe koja sve konce dri u rukama, nego doi sa pet
sati zakanjenja sav usplahiren i izgubljen.
Hvala bogu to nisam poranio! bio bi dobar uvod, ali to je zahtevalo i neku dobru razradu, a
on ba nije bio siguran kako bi ta razrada trebalo da izgleda.
Moda bi utedeo vreme ako bi otiao po kola, ali to i nije bilo tako daleko, a sa druge strane,
on je imao neverovatan talenat da se izgubi dok vozi. Ovo je bilo preteno zbog korienja ,,zen
metoda navigacije, to znai da je, kad sedne u kola, jednostavno nasumice izabrao neki auto za koji
mu se inilo da ide u istom smeru kao i on i onda bi ga samo slepo pratio. Rezultati su mnogo ee
bili iznenaujui nego uspeni, ali on je imao oseaj da se ovaj metod isplati, ako ni zbog ega
drugog, onda zbog svega nekoliko situacija u kojima su rezultati bili jednako iznenaujui i uspeni.
Izmeu ostalog, nije ni bio siguran da mu auto uopte radi.
To je bio matori Jaguar, sastavljen u ono vreme kada su pravili automobile kojima ste ee
morali da menjate delove nego da sipate benzin i koji su neretko morali da se odmaraju po par
meseci pre polaska na put. Sad, kada je razmiljao o tome, bio je skoro siguran da u rezervoaru nema
ni kapi benzina, a povrh svega, on nema kea, a ni neku validnu karticu koja bi mu omoguila da ga
napuni.
Odbacio je ideju o kolima kao potpuno besmislenu.
Zastao je da kupi novine, dok jo malo razmisli o svemu. Sat na ruci prodavca novina pokazivao
je 11:35. Do avola Poigrao se idejom da jednostavno odustane od itave akcije. Da jednostavno
sve zaboravi. Da ode negde na ruak. U svakom sluaju, cela ta stvar bila je zapetljana u potekoe.
Zapravo, jednom potekoom posebno suzdravanjem od smeha. itava stvar je bila jedna potpuna,
savrena besmislica. Klijent je oigledno bio ludak i Dirk ne bi ni pomislio da prihvati sluaj da nije
bilo jednog vrlo bitnog detalja.
Tri stotine funti na dan, plus trokovi.
Klijent je prihvatio cenu bez pogovora. A kada je Dirk poeo da hvali efikasnost svojih metoda
rada, objanjavajui time visinu svog honorara, koji bi nekome sa strane mogao da se uini
nerazumnim, klijent je samo odmahnuo glavom, stavljajui do znanja da ga se to ne tie. Dirku se ovo
jako svidelo.
Jedino na emu je taj tip insistirao, u sred ovog skoro nadljudskog napada razumnosti, bilo je to
da Dirk jednostavno mora, mora biti tamo, spreman, maksimalno koncentrisan i oran za rad, u 6:30
ujutro. Tano u minut.
E, upravo je nameravao da sazna razlog za to. Pola sedam ujutro je bilo potpuno apsurdno
vreme, tako da on, klijent oigledno nije ozbiljno mislio. Ono to je imao na umu sigurno je bilo
civilizovanih dvanaest sati, umesto pola sedam, ali ako on pone da se raspravlja oko toga Dirk je
imao spremljene neke statistike podatke. Naime, niko nikad nije ubijen pre ruka. Ama ba niko.
Ljudi nisu bili u stanju za tako neto. oveku treba jedan dobar ruak da podigne nivo eera u krvi,
ali i nivo gladi za krvlju, Dirk je imao i dokaze za to.
Da li je on, Ensti (ime klijenta je bilo Ensti, jedan udak buljavih oiju, od svojih tridesetpetest godina, koji je imao usku utu kravatu i jednu od onih velikih kua u ulici Lupton Roud; Dirku se
PETO POGLAVLJE
Dirk je dobro poznavao Lupton Roud. To je bila iroka ulica, sa drvoredom i sa velikim
terasama u poznoviktorijanskom stilu, koje su stajale uspravno i vrsto, uvreene prisustvom
policijskih automobila. U stvari, bile su uvreene njihovom pojavom u tako velikom broju i njihovim
trepuim svetlima. Stanari Lupton Rouda voleli su da vide jedna policijska kola koja su veselo i
sigurno patrolirala ulicom gore-dole to je njihovu imovinu inilo veselom i sigurnom. Ali u trenutku
kada su svetla poela da trepu, prenela su svoje boleljivo bledilo ne samo na uredne, otre cigle,
ve i na vrednosti koje su predstavljale.
Zabrinuta lica su virila sa susednih prozora, ozraena plavim strob svetlima.
Bilo je troje policijskih kola, ostavljenih ukoso na putu na nain koji jedva da je liio na
parkiranje. To je predstavljalo poruku svetu da je zakon sada tu i da preuzima kontrolu i da svako ko
je imao neka obina, ispravna i vesela posla u Lupton Roudu moe jednostavno da odjebe.
Dirk je pourio uz ulicu, oseajui blago peckanje znoja ispod svog tekog konog mantila.
Policajac se pojavio ispred njega sa ispruenim rukama, izigravajui znak ,,stop, ali Dirk ga je
odgurnuo u stranu, uz bujicu rei na koju pozornik nije mogao u tom trenutku iz glave da odgovori.
Dirk je ubrzao u pravcu kue.
Na vratima ga je zaustavio jo jedan policajac. Dirk je taman nameravao da mu mahne pred
nosom odavno isteklom Marks and Spencer1 karticom, i to onim lakim pokretom, iz zgloba, koji je
satima uvebavao pred ogledalom tokom veeri kada se nita posebno nije deavalo, kada je ovaj
iznenada dreknuo Ej, jesi ti Dentli?
Dirk je oprezno trepnuo. Promumlao je neto to je moglo da znai i ,,da i ,,ne, zavisno od
situacije.
Zato to te ef trai.
Stvarno? ree Dirk.
Prepoznao sam te po njegovom opisu, ree policajac, dok ga je odmeravao, zlobno se
smekajui.
,,U stvari, nastavio je, koristio je tvoje ime u prilino negativnom kontekstu. ak je poslao
Velikog Boba Tragaa da te nae. Po tome to si u prilino dobrom stanju, rekao bih da te nije naao.
Veina onih koje on pronae dolazi pomalo oamuena, i tek toliko pri svesti da mogu da nam
pomognu u naoj istrazi. Bolje bi bilo da ue. Bolje ti nego ja;, dodao je tiho.
Dirk je osmotrio kuu. Na svim prozorima su bile zatvorene aluzine od borovine. Iako je kua,
inae, bila u vrlo dobrom stanju, i videlo se da neko vodi rauna o njoj, izgledalo je kao da zatvorene
aluzine odaju utisak iznenadne katastrofe.
udno, kao da se ula neka muzika iz podruma, ili je to moda bio jedan jedini iaeni zvuk
lupanja koji se ponavljao unedogled. Zvualo je kao pokvarena ploa, i Dirk se pitao zato je niko ne
iskljui ili makar pokua da je popravi. Pesma mu se nekako, kao kroz maglu, uinila poznatom i on
pomisli da ju je nedavno uo na radiju, ali nikako nije mogao da se seti ta je to tano. Delovi stihova
su ili neto kao:
Nemoj ga podii, podigni ga, podigni
Nemoj ga podii, podii, podii
Dirku je, ipak, bilo prilino teko da sve to primi. Poeo je da osea sve jae i jae udaranje
nekih talasa u glavi. To su bili udarci oseaja krivice. Ali, ne onog uobiajenog oseaja krivice koji
ui u nekom oku vae svesti i proganja vas samo zato to ste jo ivi i to pred kraj dvadesetog
veka. Dirk obino nije znao kako da se ponaa u ovakvim situacijama. To je, u stvari, bio onaj ova
strahota koja se dogodila je iskljuivo moja greka oseaj. Sve normalne mentalne aktivnosti nisu
mu dozvoljavale da se skloni sa putanje jednog ogromnog klatna. Tik, evo ga opet, tak, tik, i opet, i
opet, tak, tak, tak.
Pokuao je da se seti svih detalja koje mu je njegov (tak, tak) preminuli klijent (tik) priao, ali
je (tik) to prosto bilo nemogue (tak) uz ovo neprestano tik- tak. ovek je (tik) govorio o (Dirk je
udahnuo duboko) nekoj zelenookoj grdosiji sa raupanom frizurom koja ga je proganjala drei u
ruci kosu.
Tak!
Dirk se nasmeio u sebi.
Tik, tak, tik, tak, tik, tak!
Kakav ludak, pomislio je.
Tik, tik, tik, tak!
Kosa (tik) i ugovor (tak).
Uopte nije imao predstavu o kakvom ugovoru se radi.
Naravno.pomisli (tik).
Ali, neto mu je govorilo da taj ugovor ima neke veze sa krompircm. Postoji jedna
komplikovana pria a vezi s tim.
Dirk se uozbiljio. Poeo je da lupka prstima po blokiu koji je stajao na stolu. Taj bloki je
imao specijalnu namenu da se po njemu lupka prstima u ovakvim situacijama.
Malo se trgnuo kada je shvatio da je u jednom momentu kucnuo prstima po kutijici na kojoj je
pisalo ,,Krompiri.
Tik, tik, tik!
Gospodin Ensti je rekao da e mu to oko krompira objasniti kasnije, kada bude doao da obavi
zadatak.
Dirk je tada (tik) nonalantno odmahnuo rukom (tik, tik, tik) i obeao da e se pojaviti tano u
6:30 ujutro, zato to ugovor istie u 7:00.
Jo jednom je prstima kucnuo u Krompir-ugovor istie u 7:00 kutijicu. (T)
Nije vie mogao da podnese ovo tik-tak u svojoj glavi. Nije mogao sebe da krivi za ovo to se
dogodilo. Pa, moda je i mogao. Naravno da je mogao. U stvari, on je i bio glavni krivac. Problem je
bio u tome to nije mogao istovremeno da osea krivicu i da razlono razmilja o tome. Morao je
nekako da se otarasi svega to ga je ometalo u razmiljanju. Svega to ga je spreavalo da se
distancira i lepo, staloeno razmisli o svemu.
Preplavio ga je ogroman talas besa dok je sa aljenjem posmatrao kako mu se ivot zapetljava u
ovu nepriliku.
Ilo mu je na ivce ovo uredno, lepo sreeno dvorite. Iao mu je na ivce i onaj sunani sat, i
svi oni savreno ofarbani okviri prozora, i uasno dobro sreeni krovovi. eleo je da svoj oseaj
krivice prebaci na njih. Da ga tresne na batensku stazu koja je oiviena preterano precizno
poreanim kameniima, ili na renoviranu fasadu koja je sada u njemu izazivala gnuanje.
Izvinite..
ta je? prenuo se Dirk. Tihi, utivi glas uhvatio ga je nespremnog dok je tako plutao u
mislima, obuzet besom.
Imate li vi neke veze sa? ena je lakim pokretom ruke aludirala na svu neprijatnost i grozotu
onoga to se dogodilo u njenom susedstvu. Na ruci je imala crvenu narukvicu koja se slagala uz okvir
njenih naoara. Stajala je iza zida na desnoj strani bate, sa nekim zabrinutim izrazom na licu koji je
liio na negodovanje.
Dirk ju je nemo posmatrao. Dobro je izgledala za svojih etrdeset i kusur, i bilo je oigledno da
jako vodi rauna o sebi.
Uzdahnula je zabrinuto.
Ja znam da je sve to uasno, rekla je, ali, mislite da e potrajati jo dugo? Mi smo zvali
policiju samo zbog one nepodnoljive buke sa gramofona koja nas je izluivala. Sve je to nekako
Uputila mu je pogled koji je liio na molbu i Dirk pomisli kako je ona kriva za sve. Mogao je
nju da optui za sve. Bar dok ne smisli neto bolje. Zasluila je. Ako ni zbog ega drugog, onda zbog
noenja takve narukvice.
Bez rei se okrenuo i uleteo u kuu u kojoj su se aktivnosti popele na neto vii nivo efikasnosti.
Gilkse!, uzviknu. Tvoja teorija o samoubistvu. Dopada mi se. Savreno mi odgovara. 1 ini
mi se da znam kako je pametnjakovi uspeo da ga izvede. Daj mi olovku. I papir.
Napravio je jedan grandiozan pokret i seo za seoski sto od trenjinog drveta, koji je zauzimao
dobar deo centralnog dela sobe. Vetim potezima nacrtao je itavu emu dogaaja. ema je, izmeu
ostalog, sadrala i kuhinjski pribor, ljuljaku, podeiva jaine svetla, neko veoma precizno vreme, a
vrhunac je bila injenica da je postolje na kome se vrtela ploa bilo japanske proizvodnje.
Ovo bi trebalo da usrei vetake, obratio se Gilksu. Forenziari su se okupili i gledali u
njegovu skicu. Obratili su panju na kljune take i dopalo im se ono to su videli. Bilo je
jednostavno, prilino verodostojno i tano onakvo kakvo bi se dopalo i isledniku koji je, kao i oni
uostalom, oboavao odmore u Marbelji.
Osim, ree Dirk leerno, ako niste sluajno zainteresovani za jednu drugu teoriju Po toj
teoriji, preminuli se upetljao u posao sa jednom agencijom za natprirodna dogaanja, potpisao sa
njima neki avolski ugovor i sada je dolo vreme za njegovo izvrenje.
Sudski vetaci su se meusobno zgledali i odlino klimali glavama. To je znailo da im se ini
kako je jutro ve dobro odmaklo i da bi ta teorija samo unela nepotrebne komplikacije u sluaj koji
bi inae mogao biti zakljuen jo pre ruka.
Dirk je zadovoljno slegnuo ramenima, pokupio onaj deo dokaznog materijala koji je bio u
koverti, klimnuo u znak pozdrava i krenuo ka stepenicama.
Uavi u hodnik, iznenada je shvatio da je zvuk onog TV-a, koji je uo dok je sedeo u bati,
ranije bio priguen bukom koju je proizvodila zaglavljena ploa.
Sada je bilo jasno da zvuk, u stvari, dopire iz nekog dela kue. Na brzinu se uverio da ga niko ne
posmatra i onda je zastao na dnu stepenita koje je vodilo na sprat. Zurio je iznenaeno.
ESTO POGLAVLJE
Stepenice su s ukusom bile prekrivene nekakvim jednostavnim itisonom. Dirk se tiho popeo do
gore, proao pored nekih lepih, velikih sasuenih stvari koje su stajale u saksiji i zavirio u sobe na
prvom spratu. One su takoe bile ukusno ureene i sasuene.
Od dve spavae sobe samo se na veoj primeivalo da je u upotrebi. Po svemu sudei, ureena
je sa namerom da lepo ugosti jutarnje sunce iji zraci bi se igrali po delikatno araniranim ikebanama
i prekrivaima punjenim neim to je liilo na slamu. Meutim, sve je ukazivalo na to da su
razbacane arape i upotrebljeni ileti poeli da uzimaju sobu pod svoje. Oseala se izuzetna
odsutnost enske ruke ona vrsta odsutnosti koju za sobom ostavi slika kada je posle dugo vremena
skinete sa zida. U vazduhu je lebdela neka napetost, tuga i vapaj stvari ispod kreveta koje su molile
da ih neko skloni odatle.
Iz ove sobe ulazilo se u kupatilo. Iznad lavaboa, na zidu, bio je okaen zlatan disk simbol 500
000 prodatih kopija singla Vru krompir, benda Boks i Trea Autistina Kukavica. Dirk se, kao
kroz maglu, prisetio da je jednom proitao deo nekog intervjua sa liderom ovog benda (bilo ih je
samo dvojica, od kojih je jedan bio glavni), u nedeljnim novinama. Pitali su ga neto u vezi sa
nazivom benda i on je rekao kako je to jako interesantna pria, mada se ispostavilo da uopte nije.
To moe da znai bilo ta, ta god ljudi ele da ovo ime znai, dodao je slegnuvi ramenima,
sedei zavaljen na sofi u kancelariji svog menadera, negde u ulici Oksford.
Dirk se seao i da je novinar utivo klimnuo glavom i zapisao ovaj odgovor. Gadan gr mu se
tada stvorio u stomaku; ublaio ga je aicom dina.
Vru krompir, pomisli. Iznenada, dok je posmatrao zlatni disk u crvenom okviru, palo mu je
na pamet, da je ploa na kojoj se vrtela glava pokojnog gospodina Enstija bila ba ova. Vru
krompir. Nemoj ga podii.
ta bi to moglo da znai?
To moe da znai bilo ta, pomisli Dirk sa gaenjem.
Setio se jo neega u vezi sa intervjuom. Pejn1 (tako se zvao voa benda Boks i Trea
Autistina Kukavica) je izjavio kako manje-vie doslovno zapisuje razgovore koje uje sa strane po
kafiima, u sauni, avionu i slinim mestima i tako stvara stihove za svoje pesme.
Dirk se zapitao kako bi uesnici tog razgovora reagovali kad bi znali da su njihove rei
unedogled ponavljane pod okolnostima pod kojim ih je on malopre uo.
Pribliio se da malo bolje pogleda etiketu na disku. Pisalo je jednostavno ARRGH!. Ispod
toga bila su prava autora Pejnton, Malvil, Ensti.
Pretpostavio je da je Malvil drugi lan benda, onaj koji nije glavni. A uee Defa Enstija u
autorskim pravima najprodavanijeg singla mu je verovatno omoguilo da kupi ovakvu kuu. Kada je
Ensti spominjao ugovor i Krompir sigurno je mislio da Dirk zna o emu se radi. Ali, Dirk je bio
ubeen da on bunca. Nije bilo teko poverovati da neko kome se privia zelenooko udovite sa
kosom u ruci, takoe spominje i krompir u tako nekom bezveznom kontekstu.
Dirk je duboko uzdahnuo sa oseajem nelagodnosti. Nije mu se dopao savren ugao pod kojim
ovaj trofej stoji okaen na zidu, pa ga je iskrivio u neki malo prirodniji, neuredniji poloaj. U tom
trenutku izvirila je neka koverta iza okvira i poletela ka podu. Dirk je neuspeno pokuao da je uhvati
obiao fotelju i otkrio da je glava ipak privrena za ivo telo bilo je pomalo umanjeno pogledom na
isto.
Zavaljen u fotelji, sedeo je deak.
Imao je negde oko trinaest, etrnaest godina. I, iako nije delovalo kao da je bolestan, bar ne
fiziki, on definitivno nije bio zdrava osoba. Kosa mu je padala na elo, glava mu je padala na
ramena i leao je u fotelji nekako mlitavo, zguvano, kao da je ispao iz voza u punoj brzini. Bio je
obuen u jeftinu konu jaknu i vreu za spavanje.
Dirk je zurio u njega.
Ko je on? ta radi tu ispred TV-a, u kui u kojoj je upravo nekome odrubljena glava? Da li on
zna ta se dogodilo? Da li je Gilks znao da je on tu? Da li je Gilksu uopte palo na pamet da doe
ovamo? To je, ipak, bilo samo nekoliko stepenika iznad policijske ekipe koja ima posla sa
zagonetnim samoubistvom.
Posle dvadesetak sekundi, koliko je Dirk tu stajao, deakove oi su mu poklonile malo panje, i
kako nisu pronale nita poznato ili interesantno, ponovo su svu svoju panju fiksirale na zeca.
Dirk nije navikao da ostavlja tako bedan utisak na nekoga. Proverio je da li ima na sebi onaj
teki koni mantil i svoj apsurdni crveni eir i da li se njegova silueta dobro vidi pod svetlom koje
je dopiralo sa vrata.
Momentalno se snudio. ,,Hm, ree, kao uvod u predstavljanje, ali deak nije obratio panju.
Ovo mu se uopte nije dopalo. Deak je u inat zurio u TV. Namrtio se. Dirku se inilo da se u sobi
gomila neka para. Sav vazduh u sobi postajao je teak i ulo se itanje. Dirk nije znao kako da
reaguje. itanje je postajalo sve jae, a onda je prekinuto jednim iznenadnim klik.
Deak je poeo da se migolji polako, kao velika debela zmija, nagnuo se preko ivice fotelje i
izveo neke detaljne, sloene pripreme. Kako je Dirk sada shvatio, i elektrini ajnik je bio deo itave
te akcije. Kada je ponovo zauzeo svoj prvobitni iskrivljeni poloaj, u desnoj ruci je vrsto drao
plastinu inijicu iz koje je viljukom vadio gumaste gromuljice neke mase koja se puila i stavljao ih
u usta.
Zec je priveo kraju svoj deo programa i napravio mesta za podrugljivog komiara koji je eleo
da gledaoci kupe neko pivo, ni zbog ega pametnijeg, nego samo zato to on, ,,nepristrasni pivopija,
tako kae.
Dirk je osetio da treba da nastavi tamo gde je stao. Zakoraio je i stao tano ispred deaka.
,,Deko, rekao je tonom za koji se nadao da e biti dovoljno ozbiljan, ali i blag, i koji nikako
nee zvuati uvlakaki ili izvetaeno. Reci mi, molim te, ko
Na trenutak se zbunio kada je sa druge strane fotelje ugledao veliko poluprazno porodino
pakovanje instant pageta, isto toliku kutiju Mars okoladica, do pola sruenu kulu od limenki
gaziranih sokova i jedan kraj onog creva, na kome se nalazila plastina esmica, koja je oigledno
sluila za dopunjavanje ajnika.
Dirk je samo hteo da pita deaka koje on, ali gledano iz ovog ugla, slinost je bila neverovatna.
On je bez sumnje bio sin pokojnog, obezglavljenog Defa Enstija. Moda je ovakvo ponaanje samo
bilo odraz naina na koji je on preivljavao stres.
Ili on moda stvarno nije znao ta se dogodilo. Ili je on moda
Nije dalje eleo ni da razmilja
Zapravo, bilo mu je teko da razlono razmilja zbog televizora koji je u korist neke firme za
pastu za zube pokuavao ozbiljno da ga zabrine zbog onoga to mu se eventualno dogaa u ustima
pobesnelim urlicima koji su navirali iz grla razjarenog deaka. Dirk je bespomono mlatarao,
pokuavajui da se zatiti od tog razjarenog nasrtaja, ali neprijatelj mu je ve, dok se pentrao uz njega
da bi ponovo ukljuio televizor u struju, spremno zabio lakat u oko, pa kolena u rebra, onda u vilicu, i
na kraju u Dirkov ve polomljen nos. Onda se ponovo udobno smestio u fotelju i nekako zabrinuto i
uznemireno posmatrao kako se slika vraa na ekran.
Mogao si bar da saeka vesti, rekao je nekim tupim tonom.
Dirk je zinuo. uurio se na podu, drei rukama svoj razbijeni, krvavi nos, i zapanjeno zurio u
to monstruozno nezainteresovano stvorenje.
Fffmmmnngghhhhmff! bunio se Dirk, ali je onda odustao na trenutak, procenjujui tetu
nanetu njegovom nosu.
Neto mu je gadno krenulo pod prstima i inilo se daje cela stvar odjednom dobila neki
zastraujue nepoznat oblik. Izvukao je maramicu iz depa i prislonio je na lice. Krv se brzo irila po
njoj. Podigao se na noge, odmahnuo na nepostojee ponude za pomo i isteturao se iz sobe u ono
maleno kupatilo. Besno je iupao crevo sa slavine, uzeo pekir, natopio ga hladnom vodom i stavio
na lice. Posle dva-tri minuta krv je postepeno prestala da lije. Posmatrao je svoj odraz u ogledalu.
Nos mu je definitivno bio poprilino naheren. Hrabro je pokuao da ga ispravi, ali ne dovoljno
hrabro. Nepodnoljivo je bolelo, tako da se Dirk zadovoljio samo tapkanjem pekirom natopljenim
hladnom vodom i tihim psovanjem.
Stajao je tu jo par sekundi, naslonjen na lavabo, teko diui i uvebavao je jedno odseno ,,E,
sad je dosta! ispred ogledala. Iz njegovih usta ulo se samo neto kao Ehaeeehjoha!, bez trunke
autoriteta. Kada se osetio dovoljno spremnim, tj. bar onoliko spremnim koliko je mogao da bude s
obzirom na situaciju, ljutito se okrenuo nazad, ka jazbini te divlje zveri.
Zver je mimo sedela i tiho upijala vesti o nekim uzbudljivim i stimulativnim kvizovima koje su
te veeri pripremili za odlune gledaoce, i nije ni trepnula kada je Dirk ponovo uao u sobu.
Dirk je otiao do prozora i razmaknuo zavese, potajno se nadajui da e se zver, ako bude
izloena svetlosti dana, uz oajniki vapaj smeurati i osuiti. Meutim, zver se samo malo namrtila.
Nikakve druge reakcije nije bilo. Tamna senka je preletela preko prozora, ali Dirk nije uspeo da vidi
kome, ili emu, ona pripada.
Okrenuo se ka deaku-zveri. Na TV-u su poinjale podnevne vesti i deak je postao nekako
otvoreniji, pristupaniji za svet izvan arene svetlee kutije. Bacio je jedan umoran pogled na Dirka.
,,a bre ti oe?, pitao je.
Vvei u ti ja tta ottu, Dirk je zvuao odseno, ali beznadeno. Ottu ivvi sab tteoba,
dab ja !
Dirkovu panju iznenada je skrenula fotografija prikazana na TV-u. To je bila malo skorija
fotografija one nestale slubenice sa aerodroma.
,,a e ti ovde? ree deak.
Tttthhh., Dirk se uhvatio za naslon fotelje. Buljio je u ekran. Ovo je fotografija od pre
godinu dana, slikana jo dok devojka nije poela da koristi korporacijski sjaj za usne. Imala je
kovrdavu kosu i izgledala je neuredno.
,,Ko si ti? ta se ovde deava? deak je bio uporan.
,,Ubukni, dreknuo je Dirk, vidid da sludab!
Spiker je govorio o tome kako je za policiju ve postalo prava misterija to na mestu nesree
nema ni traga od Denis Smit. Objasnili su da postoji odreen broj puta koliko mogu da pretrauju
jednu te istu zgradu i pozvali svakoga ko ima bilo kakve informacije o ovoj devojci da im pomogne.
gospodina Enstija i jednog policajca sa krvavim licem. Odmah posle toga nastupila je tiina.
Jo jedna policijska kola su se zaustavila ispred kue. Iz kue se zaulo mnogo primedaba tipa
Stigao je Bob, dok se neverovatno krupan i snaan policajac izvlaio iz kola i trao uz stepenice.
Posle nekoliko minuta i gomile uasnog vritanja i cianja, pojavio se ponovo ispred kue, drei se
za glavu i odvezao se besan kao ris, divljaki i savreno nepotrebno kripei gumama.
Dvadeset minuta kasnije pojavio se kombi sa jo jednim policajcem koji je nosio majuni,
depni TV. Uao je u kuu i izaao vodei mirnog trinaestogodinjeg deaka, zadovoljnog novom
igrakom.
im su svi policajci otili, osim jednih patrolnih kola koja su ostala da deuraju ispred kue,
velika, kosmata, zelenooka prilika iunjala se iz svog skrovita iza jednog od molekula velike sobe u
podrumu.
Uperila je kosu prema jednom od zvunika, umoila dugaak, kvrgav prst u ve skoro stvrdnutu
lokvu krvi koja se nakupila na gramofonu, prevuklo prstom pri dnu lista debelog, poutelog papira i
nestala u mraku i u skrivenom onom svetu, zviduui neku neobinu i jezivu melodiju, vrativi se
samo da pokupi svoju kosu.
SEDMO POGLAVLJE
Neto ranije izjutra, na bezbednom rastojanju od svih ovih dogaanja i na bezbednom rastojanju
od povelikog prozora, kroz koji se probijala bleda prepodnevna svetlost, leao je stariji jednooki
ovek, u belom krevetu. Na podu su, kao polusrueni ator, stajale novine, baene tu pre dva minuta,
neto posle 10:00, prema satu koji je stajao na natkasni.
Soba nije bila velika, ali je bila ureena u preterano neutralnom, skupom stilu, kao da se nalazi u
nekoj dobroj, privatnoj bolnici ili klinici, to je bilo tano soba je pripadala bolnici Vuded,
smetenoj na malom, ali lepo ureenom paretu zemlje na periferiji malog, ali lepo ureenog seoceta
u Kotsvoldsu.
ovek je bio budan, ali ne naroito srean zbog toga.
Njegova koa bila je stara ali veoma fina, kao neki razvueni, providni pergament, sa nenim
pegama. Njegove izuzetno krhke ruke leale su na isto beloj posteljini i jedva primetno su
podrhtavale.
Njegovo ime je negde zapisano kao gospodin Odvin, negde kao Vodin, ili Odin. On je bio on
jeste bog, tavie bog pored koga je najmanje preporuljivo biti, onaj ljuti bog. Njegovo jedno oko
se zacaklilo.
Bio je ljut zbog onoga to je itao u novinama da je neki drugi bog odlepio i da je stvarao
nevolje. Naravno, nije to pisalo u novinama.
Nije pisalo Bog je odlepio i pravio probleme na aerodromu. Dali su samo kratak prikaz
situacije posle eksplozije i uopte se nisu potrudili da iz svega izvuku neke zakljuke.
Pria je bila nezadovoljavajua na razne naine, zbog svoje nepovezanosti, zbunjujue
besmislenosti i iritirajueg (sa stanovita redakcije) nedostatka jednog dobrog pokolja. Naravno, taj
nedostatak pokolja bio je obavijen misterijom, ali bi novine u svakom trenutku zamenile misteriju za
jedan poten masakr.
Odinu, dodue, uopte nije bio problem da shvati ta se dogodilo. Preko lanka u novinama
ogromnim slovima je bilo napisano TOR, meutim, slova su bila suvie velika da bi mogao da ih
vidi iko osim nekog drugog boga. Iznerviran, bacio je novine na pod i sada je pokuavao da se
koncentrie na vebe za oputanje, da ga sve ovo ne bi suvie uznemirilo. To su, u stvari, bile vebe
udisanja i izdisanja na odreeni nain, i bile su dobre za njegov krvni pritisak i tako to. Ne, nije on
bio neto teko bolestan, kao da e da umre (ha!) ili slino, ali je bez sumnje, u ovim godinama (ha!)
voleo sve da radi polako i natenane i da pazi na sebe.
Najvie od svega je voleo da spava.
Spavanje je predstavljalo veoma bitnu aktivnost za njega. Voleo je da provodi duge periode u
snu, ogromne gomile vremena. Obino spavanje preko noi je smatrao neozbiljnim. Beskrajno je
uivao u nonom snu i ne bi ga propustio ni zbog ega, ali je smatrao da to ni izdaleka nije dovoljno.
Voleo je, ako je ikako mogue, da se ne budi pre pola dvanaest i, jo ako bi buenje moglo da usledi
posle jednog dobrog izleavanja u krevetu, tim bolje. Neki lagan doruak i odlazak u kupatilo na
brzaka, dok mu ne bude stavljena ista posteljina, to su bile zaista jedine radnje koje je voleo da
obavlja, a pri tom se svojski trudio da ga te aktivnosti ne rasane i da mu sluajno ne poremete
popodnevnu dremku. Nekad mu je polazilo za rukom da provede itavih nedelju dana u spavanju, a to
je smatrao tek dobrim dremeom. Takoe je prespavao i celu 1986-u godinu, od prvog do poslednjeg
Osorno je klimnuo glavom na ove uspomene i ukoeno spustio glavu na dobro protresen jastuk.
Nadlanicom, fino proaranom pegama, preao je preko presavijenog lanenog arava. Prosto je bio
zaljubljen u posteljinu. ista, blago utirkana, bela Irska posteljina, ispeglana, sloena, uukana
same rei su za njega predstavljale litaniju poude. Vekovima ga nita nije tako opsesivno privlailo
kao to je sada posteljina. Nije mu bilo jasno kako je uopte u ivotu mogao da obraa panju na
neto drugo.
Posteljina.
I spavanje. Spavanje i posteljina. Spavanje u posteljini. Spavanje.
Sestri Bejli se on dopadao na neki posedniki nain. Nije znala da je on neki bog, zapravo,
mislila je da je on neki stari filmski producent ili nacistiki ratni zloinac. Dodue, imao je akcenat
koji ona nikako nije mogla da odredi, ali njegova oputena utivost, uroen sebiluk i opsednutost
linom higijenom govorili su o prolosti bogatoj uasima.
Kada bi, kojim sluajem bila transportovana tamo gde bi mogla da vidi svog tajanstvenog
pacijenta kako sedi na tronu kao ratnik otac-ratnik bogova-ratnika Asgarda, ni malo se ne bi
iznenadila. To nije ba sasvim tano. Izbezumila bi se, u stvari. Ali bi se bar uverila da je to u skladu
sa osobinama koje je primetila kod njega, kada bi se oporavila od oka zbog spoznaje da je sve u ta
je ljudska rasa ikad verovala bilo tano. I da je to i dalje tano, iako oveanstvu ve dugo nije
preterano neophodno da to bude tano.
Odin je jednim pokretom ruke medicinskom osoblju dao do znanja da mu vie nisu potrebni,
poto ih je zamolio da pronau njegovog linog pomonika i poalju ga kod njega.
Na to je sestra Bejli malo stisnula usne. Nije joj se nimalo dopadao lini pomonik gospodina
Odvina. Lini pomonik, asistent, sluga, kako god hoete. Njegove oi su bile nekako zlobne i bila
je vrsto ubeena da daje neuvene predloge njenim medicinskim sestrama za vreme pauze.
Sestra Bejli je mislila kako on ima ba onu boju koe na koju se misli kada se kae maslinast
ten, zato to je bila gotovo zelena. Bila je ubeena da s njim neto nije u redu.
Naravno, ona je bila poslednja osoba koja bi o nekome sudila po boji koe ili bar, ako ne ba
poslednja, bar je to poslednji put uradila ak jue popodne kad su doneli nekog afrikog diplomatu da
mu se izvadi kamen iz ui, a ona ga odmah zamrzela. Nije joj se dopao ni malo. Nije ba tano znala
ta je to tano to joj se ne dopada kod njega, zato to je ona bila medicinska sestra, a ne taksista, i
nije mogla da dozvoli sebi da odmah pokazuje lina oseanja. Bila je veliki profesionalac, suvie
dobra u svom poslu i svakog je negovala sa manje-vie istom panjom i efikasnou. ak, pomislila
je i u tom trenutku se pretvorila u led ak i gospodina Podnoktom.
Lini asistent gospodina Odvina zvao se Gospodin Podnoktom. I ona tu nita nije mogla. Nije
bilo njeno da se mea u privatne poslove gospodina Odvina. Ali, da nju neko pita, kao to je ne pita,
ona bi mnogo vie volela, i to ne samo zbog sebe, nego i zbog samog gospodina Odvina, to je bilo
najvanije, da je zaposlio nekog od koga je nisu toliko podilazili marci, i to je sve.
Prestala je da razmilja o tome i otila da ga potrai. Sa olakanjem je otkrila kada je jutros
dola na posao da je gospodin Podnoktom napustio prostorije prole noi, ali ga je onda, sa
uobiajenim razoaranjem, ugledala kako se vraa pre otprilike sat, dva. Bio je upravo tamo gde mu
nije bilo mesto. uao je na jednoj stolici u ekaonici za posetioce, nosei neto to je uasno liilo
na isflekan i iznoen doktorski mantil koji mu je bio prevelik. I ne samo to, svirao je neku fal
melodiju na fruli koju je oigledno napravio od jednog velikog prica za jednokratnu upotrebu i
koji nikako nije smeo da mu padne u ake.
Pogledao ju je svojim brzim, razigranim oima, iskezio se i nastavio da fuka i skvii, ali sada
mnogo glasnije. Sestra Bejli je odmah shvatila da nema nikakvog smisla da bilo ta kae u vezi sa
mantilom ili sa pricem ili u vezi sa tim to on sedi u ekaonici i plai posetioce. Znala je da ne bi
mogla da podnese ton povreene nevinosti kojim bi joj on odgovorio ili apsurdnu besmislenost
njegovih odgovora. Njen jedini zadatak je bio da ga jednostavno to pre izvue iz ekaonice.
Gospodin Odvin eli da vas vidi, rekla je. Pokuala je da utrpa u to malo svoje uobiajene
raspevanosti, ali joj nije polo za rukom. Poelela je da prestane da tako ara oima tamo amo. Osim
to joj je to izgledalo zabrinjavajue kako sa medicinske, tako i sa estetske take gledita, nije mogla
da se ne lecne zbog utiska da joj time daje do znanja da u sobi postoji bar trideset i sedam stvari
interesantnijih od nje.
Nekoliko sekundi je buljio u nju tim urokljivim oima, promumlao kako nema mira za zlice, ak
ni za ekstremne zlice, odgurnuo sestru Bejli i odjurio niz hodnik da primi nareenja od svog
gospodara, brzo, pre nego to gospodar zaspi.
OSMO POGLAVLJE
Jo u toku prepodneva Kejt je putena iz bolnice. U poetku je bilo nekih komplikacija oko toga,
prvo je glavna sestra sa odeljenja, a zatim i doktor zaduen za njen sluaj, bio neumoljiv u stavu da
ona u tom trenutku nije u stanju da napusti bolnicu. Upravo se bila probudila iz kome i potrebna joj je
nega, potrebna joj je
Pica insistirala je Kejt.
odmor, potrebna joj je
njena kua i sve vazduh. Ovde je vazduh uasan. Smrdi kao usisivau ispod mike.
dalje leenje i definitivno je potrebno da ostane na posmatranju jo koji dan dok ne budu
sigurni da se potpuno oporavila.
Pa, i nisu ba bili tako neumoljivi. Kejt je ujutro traila i dobila telefon, pa je pokuala da narui
da joj isporue picu na odeljenje. Zvala je sve picerije koje je znala u Londonu, naroito one koje su
bile najmanje spremne na saradnju, maltretirala ih, ak je i nekoliko puta buno i bezuspeno
pokuala da iskami nekog kurira koji e sesti na motor i specijalno zbog nje lutati po Vest Endu dok
ne nae pravu ameriku picu sa itavim spiskom ekstra papriica, ampinjona i sireva, koji
koordinator kurirske slube nije ni pokuao da zapamti, pa su prigovori na Kejtino rano otputanje iz
bolnice postepeno uvenuli kao latice na jesenjoj rui.
Negde oko dva poslepodne, Kejt se nala na hladnim ulicama Zapadnog Londona, slaba i
drhtava, ali je, ipak, drala stvari pod kontrolom. Nosila je sa sobom ostatke prazne, razbucane putne
torbe koje nije htela da se odrekne i jednog pareta hartije u njoj, na kome je bilo navrljano samo
jedno ime.
Zaustavila je taksi i sela na zadnje sedite. Veim delom puta do svoje kue na Primrouz Hilu
drala je sklopljene oi. Popela se uz stepenice i ula u stan na spratu. Na sekretarici je bilo deset
novih poruka. Obrisala ih je bez presluavanja.
irom je otvorila prozor u spavaoj sobi i nagnula se kroz njega, pod prilino opasnim i
neprirodnim uglom koji joj je dozvoljavao da vidi parence parka. To je bio mali deli u oku, u
kome je bilo samo nekoliko sasvim obinih stabala. Opkoljen zaleinama okolnih kua, to jest, skoro
zaklonjen njima, Kejti se inilo kao da je lino njen, na nain na koji neki nepregledni, beskrajni
pejza to ne bi mogao biti.
Jednom prilikom otila je do tog oka u parku i etala po zamiljenoj liniji koja je obeleavala
onaj njegov deo koji je bio dostupan pogledu sa njenog prozora. Oseala je kao da je to njeno
carstvo. ak je potapala jedno drvo, onako kao to gazda potape svog radnika po ramenu, zatim je
sela ispod njega i posmatrala sunce kako plovi iznad Londona preko onog razmaenog londonskog
pareta nebeskog svoda i iznad onih nedostavljaki nastrojenih londonskih picerija , a onda je
osetila neto, ali nije ba bila sigurna ta. Dodue, pomislila je u sebi kako ovih dana treba da bude
zahvalna to bilo ta osea, koliko god to bilo neodreeno.
Sklonila se sa prozora i ostavila ga irom otvorenog, uprkos hladnom vazduhu koji je ulazio
spolja, otila u kupatilo i pustila vodu u kadu. To je bila jedna od onih prostranih edvardijanskih
kada, koja je zauzimala neverovatno disproporcionalan deo postojeeg prostora i okivala vei deo
ostatka prostorije cevima u krem boji. Slavine su se puile. Kada se kupatilo dovoljno ugrejalo od
pare koja se uzdizala iz kade, Kejt se skinula, otila do velikog ormara i otvorila ga.
Bilo ju je pomalo sramota zbog obilja raznih stvarica za kupanje koje je imala u ormariu, ali
iz nekog nepoznatog razloga nije bila u stanju da proe pored neke parfimerije, a da je ne zavede
neka svetlucava staklena boica puna neeg plavog, zelenog ili narandastog i uljastog to bi trebalo
da obnovi koliinu nekih supstanci koje nije ni znala da treba da ima u svojim porama.
Zastala je, pokuavajui da izabere.
Neto ruiasto? Neto sa dodatkom vitamina B? Vitamin B12? B13? Stidela se od same
pomisli na koliinu kupki sa raznim tipovima vitamina B koju je posedovala. Bilo je tu i gomila
raznih vrsta talkova, ulja, gelova, ak i paketia nekih trava oporog mirisa koje su na neki voleban
nain bile dobre za neke opskurne delove tela.
Moda malo zelenih kristala? Jednog dana, rekla je sebi jo odavno, nee mnogo lupati glavu
biranjem, ve e jednostavno u vodu sipati po malo od svega. Kad joj to stvarno bude bilo potrebno.
Pomislila je kako je ba sada doao taj trenutak i osetila kako je iznenada preplavljuje talas
zadovoljstva. Poela je da stavlja po dve-tri kapi od svega to se nalazilo u ormariu u kadu koja se
puila, dok se voda nije pretvorila u blatnjavu elatinastu meavinu boja.
Zavrnula je slavinu, otila do svoje tane, vratila se i legla u kadu i leala u njoj zatvorenih
oiju, duboko diui puna tri minuta, pre nego to je konano posvetila panju papiriu koji je ponela
sa sobom iz bolnice.
Na njemu je bila jedna jedina re, i to ona koju je jedva uspela da izvue iz neobino suzdrane
mlade bolniarke koja joj je jutros merila temperaturu.
Kejt ju je ispitivala o onom velikom oveku. Onom koga je srela na aerodromu i ije je telo
videla u susednoj sobi u bolnici kasno nou.
O, ne, rekla je bolniarka, nije mrtav. Samo je u nekoj vrsti kome.
Da li bi mogla da ga vidi? Kako se on zove?
Pokuala je da ispituje ravnodunim tonom, kao uzgred, a to nije bio trik koji se lako da izvesti s
toplomerom u ustima, pa uopte nije bila sigurna da lije uspela. Bolniarka je samo rekla da ne sme
da pria o drugim pacijentima i da ovek ionako nije vie tu, da su ga odveli negde drugde. Dola su
ambulantna kola i odvela ga na neko drugo mesto.
Kejt je bila prilino iznenaena.
Gde su ga odneli? Koje je to drugo mesto? Ali bolniarka nije htela mnogo vie da joj kae, a
posle par sekundi ju je pozvala glavna sestra. Pre nego to je otila, rekla je samo jednu re koju je
Kejt posle navrljala na paretu papira u koje je sada gledala.
Ta re bila je Vuded.
Sad kada je bila oputenija, Kejt je pomislila kako joj je to ime odnekud poznato, ali nikako nije
mogla da se seti odakle.
Istog trenutka kada se setila, vie nije mogla da ostane u kadi, izala je i krenula pravo do
telefona, zastavivi se samo da bi isprala sav onaj mulj sa sebe.
DEVETO POGLAVLJE
Veliki ovek se probudio i pokuao da pogleda oko sebe, ali nije mogao da podigne glavu.
Pokuao je da sedne, ali ni to nije mogao. Imao je oseaj kao da ga je neko super lepkom zalepio za
pod, a posle par sekundi, na svoje zaprepaenje, otkrio je i zato je imao takav oseaj.
Divljaki je trzao glavom, pri emu su veliki pramenovi njegove plave kose ostajali bolno
zalepljeni za pod i gledao oko sebe. Nalazio se unutar neega to je liilo na naputeno skladite,
verovatno na gornjem nivou sudei po sumornom komadiu neba koji se video kroz trokave,
razbijene prozore.
Tavanica je bila visoka i prekrivena mreama koje su istkali pauci, kojima izgleda nije
preterano smetalo to se u te mree uglavnom hvatalo neto tronog maltera i praine. Potporni
stubovi bili su sklepani od elinih greda sa kojih se krunila stara farba i stajali su na ofucanom
hrastovom podu za koji je on oigledno bio zalepljen. U preniku od korak-dva od njegovog golog
tela pod je tupo svetlucao u mraku. Iz njega se irio otar zadah od koga curi nos. Nije mogao da
veruje. Urlao je od besa, migoljio se i izvijao pokuavajui da se oslobodi, ali je uspeo samo da
bolno razvue svoju kou na mestima na kojima je bila vrsto prilepljena za hrastove daske.
Ovo mora da je petljavina onog starca.
Snano je zabacio glavu u nazad i razvalio pod, od ega mu je zazvonilo u uima. Ponovo je
zaurlao i pronaao neko neobino zadovoljstvo u pravljenju to vee besmislene buke. Urlao je dok
se eline grede nisu zatresle i dok se ostaci stakla na razbijenim prozorima nisu raspali na jo sitnije
komadie. Razjareno je mahao glavom sa jedne strane na drugu i, u jednom trenutku, ugledao je svoj
ogromni eki kako lei naslonjen na zidu, svega nekoliko koraka od njega, jednom reju ga je
zavrljaio u vazduh, zamahnuo po ogromnoj prostoriji i udarao njime u svaku elinu skelu, dok nije
celo skladite poelo da odzvanja kao veliki, pobesneli gong.
Jo jedna re i eki je poleteo ka njemu, omaio ga za dlaku i udario direktno u pod, rasturajui
drvene daske i malter ispod njih.
U mranom prostoru koji se otvorio pod udarcem, teki malj se zavrteo po nekoj zamiljenoj
krivulji, dok su svud oko njega padali komadi odvaljenog maltera i tandrkali po betonskom podu
prizemlja. Onda je zastao i iz sve snage se naglo zakovitlao ka tavanici, rasturio jednu hrpu iverice i
snano udario kroz dasku na podu, na milimetar od stopala velikog oveka.
Vinuo se u vazduh i ostao tako da lebdi, kao da se na trenutak naao u besteinskom stanju, a
onda se veto okrenuo naopake i zaleteo dole ka hrastovom podu, udario u njega, a onda opet gore,
pa dole, buei rupe u podu, stvarajui prsten piljevine oko svog gospodara, dok ovalni deo
izbuenog poda nije popustio uz duboki, teki prasak i sruio se u kovitlacu kroz vazduh. Razbio se o
pod u kii uta iz koje se pojavila figura velikog oveka, koji se teturao i razmahivao prainu i
kaljao. Lea, ruke i noge su mu jo uvek bili prekriveni velikim razvaljenim komadima drvenog
poda, ali, bar je mogao slobodno da se kree. Naslonio se dlanovima na zid i divljaki iskaljao
neto praine iz plua.
Kad se okrenuo, njegov eki je razigrano poleteo kroz vazduh ka njemu, a onda je iznenada
veto izbegao njegov stisak i veselo odleprao preko poda, poteravi svojom velikom glavom iskrice
iz betona, prevrnuo se uvis i zatim se samozadovoljno parkirao uz najbliu elinu skelu.
Ispred njega je iz oblaka praine provirivao obris automata za koka-kolu. Pogledao ga je
samrtno zabrinut i prepun sumnje. Aparat je stajao tu i delovao je nekako prazno i tupo, a na njemu je
bila zakaena poruka od njegovog oca u kojoj mu nareuje da prestane da radi to to radi, ta god to
bilo. U potpisu je stajalo ,,Zna-ti-ko, ali je to precrtano i napisano je prvo Odin, a zatim, jo
veim slovima, Tvoj otac. Odin nikada nije proputao da precizno izrazi svoje miljenje o
intelektualnim dostignuima svog sina. Veliki ovek je otkinuo poruku i besno se zagledao u nju. U
postskriptumu je pisalo Seti se Velsa. Ne eli valjda ponovo da prolazi kroz sve to. Zguvao je
papiri i bacio ga kroz najblii prozor, gde ga je doekao vetar, zavrteo ga i odneo u vis. Uinilo mu
se u trenutku da uje neko udno skvianje, ali to je verovatno vetar zvidao izmeu okolnih
naputenih zgrada.
Otiao je do prozora, svadljivo naduren i zurio napolje. Zalepljen za pod. U ovim godinama. ta
je, kog avola, to trebalo da znai? Sagni glavu, pretpostavio je. Ako se sam ne sagne, ja u te
pritegnuti. Eto, to je to znailo. Samo se ti spusti na zemlju.
Setio se kako mu je stari upravo to rekao za vreme svih onih neprijatnosti sa Fantomom, ratnim
mlaznjakom. Zato ne moe jednostavno da se spusti na zemlji? rekao je. Mogao je tano da
zamisli starca kako u svojoj slaboumnoj, dobroudnoj zlobi misli da je ba smeno to je uspeo da
mu oita lekciju na tako neverovatno bukvalan nain.
Bes je poeo pretei da se kovitla u njemu, ali je uspeo da ga potisne. U poslednje vreme
dogaale su se veoma zabrinjavajue stvari kadgod bi se razljutio, a imao je neki lo oseaj dok je
gledao u automat za koka-kolu da se jo jedna takva stvar sigurno upravo desila.
Oseao se bolesno.
esto se tako oseao u poslednje vreme, i obavljanje ono malo boanskih dunosti to mu je
preostalo smatrao je nemoguim kada se stalno oseao kao da ga titi neka vrsta neprekidnog blaeg
oblika gripa. Imao je glavobolje, vrtoglavice i griu savesti i sve mogue probleme koje su tako esto
prikazivali u reklamama. ak je imao i zastraujua pomraenja uma kada bi ga obuzeo straan talas
besa.
Uvek se sjajno zabavljao kad se razbesni.
Snani naleti velianstvenog besa bacali su ga kroz ivot. Oseao se ogromno. Oseao se kao da
je prosto preplavljen snagom i svetlou i energijom. Uvek je bilo tako mnogo stvari zbog kojih bi
mogao da se razbesni neizmeran broj provokacija i izdaja, ljudi koji skrivaju Atlantski okean u
njegovoj kacigi, ili bacaju na njega kontinente, ili se napiju i pretvaraju da su drvo. To su stvari zbog
kojih zaista moe da se razbesni i da razlupa sve oko sebe. Nekada je bio zadovoljan zbog toga to
je Bog Groma. A to se sada pretvorilo u glavobolje, napetost, nervozu, nedefinisanu uznemirenost i
oseaj krivice. To su bila neka nova iskustva za jednog boga, i to neprijatna iskustva.
Izgleda ko idiot!
Glas je zakripao u Torovim uima kao zvuk noktiju koji grebu po kolskoj tabli. To je bio zao,
pakostan glas, glas od koga podilaze marci, glas koji lii na jeftinu sintetiku majicu, na jeftine,
nacrtane sjajne brkove; jednom reju, glas koji se Toru nije dopadao. I kada je bio u svom najboljem
izdanju nikako nije voleo da uje taj glas, a pogotovo ne sad kad potpuno go stoji nasred naputenog
skladita sa komadima razvaljenog hrastovog poda na sebi.
Ljutito se okrenuo. eleo je da moe da se okrene hladno i dostojanstveno, ali takva strategija
nikada nije palila kod ovog stvora, a poto e se on, Tor, na kraju oseati ponieno i ismejano ma
koju pozu da zauzme, odluio je bar da zauzme onu koja mu trenutno najvie odgovara.
Crno Podnoktom! zagrmeo je, zavitlao maljem kroz vazduh i bacio ga svom silinom, ka
siunom stvorenju koje je zadovoljno ualo u senci, na gomili kra, naginjui se malo unapred.
Crno Podnoktom je uhvatio eki i uredno ga spustio na hipu Torove odee koja je leala pored
njega. Iskezio se i dozvolio jednom zalutalom snopu sunevih zraka da zasvetluca na njegovim
zubima. Ovakve stvari se ne deavaju tek tako, sluajno. Dok je Tor bio u nesvesti. Crno Podnoktom
je proveo neko vreme razmiljajui koliko e mu trebati da se povrati, zatim je marljivo pomerio tu
hrpu kra ba na tu taku, proverivi visinu i izraunavi taan ugao pod kojim treba da se nagne.
Smatrao je sebe pravim profesionalcem na funkciji provokatora.
Jesi li mi ti ovo uradio? zaurlao je Tor. Je si li me
Tor je traio bilo koji nain na koji e rei zalepio za pod, a da to ne zvui kao zalepio za
pod, ali je na kraju pauza predugo trajala i morao je da odustane.
zalepio za pod? konano je izgovorio. Poeleo je da nije postavio tako glupo pitanje.
Ne trudi se ak ni da mi odgovori! dodao je besno, i poeleo da nije ni to rekao. Tresnuo je
nogom u pod i protresao zgradu do temelja, da bi podvukao svoj stav. Ni sam nije znao kakav je to
stav, ali je osetio da treba da ga podvue. Malo praine se neno spustilo oko njega.
Crno Podnoktom ga je posmatrao onim svojim razigranim, svetlucavim oima.
Ja samo izvravam nareenja tvoga oca, rekao je groteskno i poltronski.
Meni se ini, ree Tor, da su nareenja moga oca, od kada si ti u njegovoj slubi, postala
veoma neobina. Mislim da ti ima lo uticaj na njega. Ne znam tano kakav, ali znam da je uticaj i
znam da je ostao je bez sinonima, lo, zakljuio je.
Crno Podnoktom je odreagovao kao iguana kojoj se neko upravo poalio na vino.
Ja? pobunio se. Kako bi ja mogao da imam ikakav uticaj na tvog oca? Odin je najvei od
svih Bogova Asgarda, a ja sam samo njegov verni sluga. Odin kae Uradi to i to i ja uradim. Odin
kae Idi tamo i tamo i ja odem. Odin kae Idi i izvuci mog sina debila iz bolnice pre nego to
napravi jo neku glupost, i onda ga, nemam pojma, zalepi ga za pod ili tako neto i ja uradim tano
onako kako mi on kae. Ja sam samo najponizniji od svih pomonika. I, bez obzira na to koliko je
zadatak moda sitan ili poniavajui, Odinova elja je za mene zapovest.
Tor nije dovoljno panje posvetio studijama ljudske prirode, a kad smo ve kod toga, ni
boanske ili goblinske, tako da mu ba nije ilo u prilog da ulazi u raspravu o tome koliko je taj uticaj
moan i kako je svako mogao lako da mu podlegne, a pogotovo jedan izlapeli, razmaeni matori bog.
Dobro, onda reci mom ocu ovako, zaurlao je. Reci mu da ja, Tor, Bog Groma, zahtevam da
ga vidim. I to ne u onoj njegovoj prokletoj bolnici! Nemam nameru da sedim i prelistavam asopise
ili da buljim u iniju sa voem dok njemu nametaju krevet! Reci mu da e se Tor, Bog Groma, sresti
sa Odinom, Ocem Bogova Asgarda, veeras, u asu Izazova u Hodnicima Asgarda!
Zar opet?, ree Crno Podnoktom, lukavo se osvrnuvi na automat za koka-kolu.
Paa, da, ree Tor. Da! ljutito je ponovio. Opet!
Crno Podnoktom je tiho uzdahnuo, kao neko ko se pomirio s tim da mora da prima nareenja od
temperamentnog glupana i ree: Dobro, rei u mu. Ali ne verujem da e mu ba biti drago kad to
uje.
To da li e njemu biti drago ili ne, to se tebe ne tie! dernjao se Tor, jo jednom uznemirivi
temelje naputenog skladita. To je izmeu mene i mog oca! Ti verovatno misli kako si jako
pametan, Crno Podnoktom i kako ja ba i nisam
Crno Podnoktom je podigao obrvu. Pripremao se za ovaj momenat. utao je i putao zalutale
zrake sunca da se vrzmaju oko njegovih nemirnih oiju. To je bila ona vrsta tiine koja najvie
govori.
Ja moda ne znam ta si ti namerio, Crno Podnoktom, i moda ne znam mnogo toga, ali jedno
sigurno znam. Znam da sam ja Tor, Bog Groma i da neu dozvoliti da jedan goblin pravi od mene
budalu!
,,Pa, nacerio se Crno Podnoktom, sad kad zna dve stvari, pretpostavljam da e biti duplo
pametniji. Ne zaboravi da se obue pre nego to izae napolje. Nonalantno je mahnuo ka gomili
pored sebe i otiao.
DESETO POGLAVLJE
Problem sa prodavnicama koje prodaju stvari kao to su lupe i depni noii lei u tome to se u
njima obino prodaje jo gomila fascinantnih sitnica, kao to je ona sasvim neverovatna naprava s
kojom je Dirk na kraju zavrio, poto je beznadeno pokuavao da se odlui izmeu noa sa
ugraenim Filipsovim rafcigerom, akalicom i hemijskom olovkom i onoga sa ugraenom
trinaestozubom testerom i ilom.
Na kratko su ga opinile lupe, naroito jedna pozlaena koja uveliava 25 puta, sa
vakuumiranim staklom i neunitivom integralnom drkom, kada je Dirk sluajno spazio mali, digitalni
Ji ing kalkulator koji ga je potpuno zaneo.
Nikada mu ni na kraj pameti ne bi palo da tako neto postoji. Za Dirka je ideja da e se iz
potpunog neznanja o postojanju nai u kandama potpune udnje za istim, pa konano stii u posed
tako neeg u roku od etrdeset sekundi bila svojevrsno prosvetljenje.
Ji ing kakulator je bio loe napravljen. Verovatno je sklopljen u jednoj od onih zemalja
jugoistone Azije koja je za Junu Koreju obavljala poslove koje je Juna Koreja odraivala za
Japan. U toj zemlji, tehnologija lepljenja oigledno jo nije uznapredovala do faze u kojoj bi stvari
bile zaista spojene. Zadnji deo kalkulatora je ve napola otpao i trebalo ga je privrstiti selotejpom.
Liio je na najobiniji kalkulator, samo to je ekran bio neto vei kako bi mogle da stanu saete
presude kralja Vena za svaki od 64 heksagrama, ali i komentari njegovog sina, vojvode Doua, za
svaku liniju svakog heksagrama. Bilo je dosta neobino gledati takve nesvakidanje reenice kako
mariraju preko ekrana jednog depnog kalkulatora, s obzirom da je original sa kineskog preveden
prvo na japanski i inilo se da je na putu do engleskog proao kroz brojne avanture.
Ova naprava je takoe funkcionisala i kao klasian kalkulator, dodue do odreenih granica.
Obavljala je sve raunske operacije iji rezultat nije bio vei od 4.
Mogla je da izrauna koliko je 1+1 (2), 1+2 (3) i 2+2 (4), pa ak i (3.8729), ali bilo ta to ima
vrednost preko 4 jednostavno je bilo predstavljeno kao uti bljesak. Dirk nije bio siguran da li je
ovo greka u programiranju ili je to neto izvan granica njegovog shvatanja, ali je i tako bio lud za
ovom spravicom, dovoljno lud da za nju da 20 funti u keu.
Hvala, gospodine, rekao je vlasnik radnje. To je ba zanimljiva stvar. Mislim da ete biti
zadovoljni.
Ved jetab, ree Dirk.
Drago mi je to to ujem, gospodine1, uzvrati vlasnik. Da li znate da vam je nos slomljen?
Dirk je odvojio pogled od svoje nove zanimacije i pogledao ga.
,,Dnab, odgovori nervozno, darabno da dnab.
ovek je zadovoljno klimnuo glavom.
Samo pitam, zato to veina mojih muterija tako neto verovatno ne bi ni registrovala,
objasnio je.
Dirk se odseno zahvalio i izjurio napolje. Posle nekoliko minuta smestio se za jedan sto u
oku Ajlington kafea, naruio oljicu male, ali jake crne kafe i pokuao da sredi utiske od dananjeg
dana. U momentu mu je neto kvrcnulo u glavi i on je znao da e morati da narui i jedno isto tako
malo, ali jako pivo, pa je pokuao to da doda svojoj narudbini.
,,a? pitao je konobar sa zift crnom kosom natopljenom briljantinom. Bio je visok, dobro
graen, zategnut i previe kul da bi sluao muterije i izgovarao suglasnike.
Dirk je ponovio svoju narudbinu, ali, to zbog preglasne muzike u kafiu, to zbog preterano kul
konobara, shvatio je da bi bilo bolje da to napie na salveti. Konobar je uvreeno bacio pogled na to
i otiao.
Dirk je razmenio par prijateljskih pogleda sa devojkom koja je napola itala knjigu za susednim
stolom i saaljivo posmatrala itavu scenu. Onda se zavalio u stolici i izvadio na sto svoju nabavku
od jutros novine, Ji ing kalkulator i kovertu koju je naao iza okvira sa zlatnom ploom okaenom
na zidu u kupatilu Defrija Enstija. Par minuta je tapkao maramicom nos i neno ga pritiskao da vidi
koliko boli. Mnogo, ispostavilo se. Uzdahnuo je i ponovo nabio maramicu u dep.
Posle nekoliko sekundi pojavio se konobar nosei na tacni omlet sa zainima i jednu kiflu. Dirk
mu je objasnio da to nije ono to je naruio, na ta je konobar samo slegnuo ramenima i rekao da to
nije njegova greka.
Dirk nije imao pojma ta da kae na ovo, i to mu je i rekao. Jo uvek je s tekom mukom
govorio. Konobar ga je upitao da li zna da mu je nos razbijen i Dirk ree da dna, hvava da
obabedtedu. Onda je konobar poeo da mu pria o svom prijatelju Nilu koji je jednom tako razbio
nos i Dirk je rekao da se nada da ga je jedibo bodedo, to je izgleda privelo razgovor kraju. Konobar
je pokupio onaj omlet i otiao, zaklevi se da se vie nikada nee vratiti.
Kada je devojka koja je sedela za susednim stolom pogledala u stranu, Dirk se nagnuo i uzeo
njenu kafu. Bio je siguran da se ovim gestom ne izlae apsolutno nikakvoj opasnosti iz prostog
razloga to ona nee moi da veruje ta joj se dogodilo.
Sedeo je i pijuckao ve mlaku kafu i poeo da premotava u glavi dogaaje od jutros.
Znao je da pre konsultovanja Ji dinga, pa ak i ako je elektronski, treba da bude smiren i da
lepo, staloeno sredi svoje misli.
Ovo nije bilo ni malo lako.
Koliko god se trudio da proisti mozak i razmilja smireno i sabrano, nije bio u stanju da
zaustavi Enstijevu glavu koja mu se neprestano vrtela u glavi. Vrtela se nekako s neodobravanjem,
kao da upire prstom optube u Dirka. injenica da glava nije imala prst koji bi uperila u Dirka samo
je sluila kao kljuni argument u korist optube.
Prevrnuo je oima i pokuao da se koncentrie na misteriozni nestanak gospoice Pirs, ali ni to
mu ba nije polazilo za rukom. Dok je radila za njega esto je umela da nestane na dva-tri dana, ali
novine nikad oko toga nisu pravile frku. Dodue, tad nije bilo nikakvih eksplozija u njenoj blizini, bar
on o tome nita nije uo. Nikada nije pomenula da je neto konkretno eksplodiralo.
Povrh toga, kad god bi se setio njenog lica, koje je poslednji put video na TV-u u kui Defrija
Enstija, misli bi mu momentalno potonule do glave koja se tri sprata nie urno vrtela trideset i tri i
jednu treinu puta u minuti. Ovo nije pogodovalo mirnom rasopoloenju koje je traio. Kao ni
preglasna muzika u kafiu.
Uzdahnuo je i zagledao se u elektronski Ji ing kalkulator.
Ukoliko eli da dovede svoje misli u red, onda moda ne bi bilo loe da ih sredi po
hronolokom redosledu. Odluio je da usmeri svoj um na poetak dana, pre nego to se ijedna od svih
tih uasnih stvari desila, odnosno pre nego to se desila njemu.
Prvo ono s friiderom.
inilo mu se da se, u poreenju sa svim ostalim, problem sa friiderom sada smeurao na
relativno prihvatljive proporcije. Jo uvek je uspevao da izazove blagi gr straha i oseaja krivice,
ali to je, pomislio je, problem s kojim se moe suoiti relativno staloeno.
U knjiici sa uputstvom za upotrebu pisalo je da treba jednostavno dobro da se koncentrie na
pitanje koje ga mui, da ga zapie na papir, razmisli o njemu, uiva u tiini i, kada postigne
unutranji mir i harmoniju sa samim sobom, onda da pritisne crveno dugme.
Nije bilo nikakvog crvenog dugmeta na kalkulatoru, ali je zato bilo jedno plavo dugme na kome
je pisalo crveno, i Dirk je pretpostavio da je to to.
Koncentrisao se na pitanje, onda je potraio neki papiri po depovima, ali ga nije naao. Na
kraju je pitanje Da li bi trebalo da kupim nov friider? napisao na salveti. Pomislio je kako bi
verovatno mogao da sedi tu celu no dok ne postigne unutranji mir i harmoniju sa samim sobom, pa
je odmah pritisnuo plavo dugme na kome je pisalo crveno. U uglu ekrana pojavio se heksagram koji
je izgledao upravo ovako:
3:DUN
A onda je preko malog ekrana krenuo ovaj tekst:
Dahui i frfljajui, Dirk je ponovo seo i rukama zaklonio nos. Posle nekoliko dugih sekundi,
ponovo je poeo neno da ga bocka, a onda je dozvolio devojci da ga pregleda.
Rekla je: Uzgred, ja sam Seli Mils. Obino se predstavim pre nego to sa nekim stupim u
fiziki kontakt, ali ponekad, uzdahnula je za to prosto nema vremena.
Dirk je opipao prstima obe strane svog nosa.
Bitlib da se balo itprabio, rekao je konano.
Ispravio, ree Seli. Kai lepo ispravio. Osetie se bolje.
Ispravio, ree Dirk. Da, tvarno e boje.
ta?
Tvarno e boje.
Dobro je, rekla je sa olakanjem. ,,U horoskopu je pisalo da e praktino svaka odluka koju
danas donesem biti pogrena.
Da, pa, ne bi trebalo da verujete u te gluposti, ree Dirk otro.
Pa, ne verujem.
Pogotovo ne kad ih pie Veliki Zaganza.
I ti to ita?
Ne. To jest, ne iz istog razloga.
Moj razlog je bio pacijent koji je traio da mu proitam njegov horoskop, jutros, ba pre nego
to je umro. A koji je tvoj?
Paa, to je malo komplikovano.
,,Aha, Seli je bila skeptina. A ta je ovo?
To je kalkulator, odgovori Dirk. Nego, ja ne bih vie da vas zadravam. Pa, draga gospoice,
veoma sam vam zahvalan na nenosti pri pruanju pomoi, kao i na kafi koju ste mi tako ljubazno
ustupili, ali avaj, ivot ide dalje, a siguran sam da vam je raspored nanoenja bolnih telesnih povreda
prenatrpan.
Naprotiv. Zavrila sam nonu smenu jutros u devet i sve to treba da uradim je da ostanem
budna ceo dan kako bih uvee mogla normalno da spavam. Nemam pametnija posla nego da sedim po
kafiima i priam sa nepoznatim ljudima. Ali ti, s druge strane, treba da ode u ambulantu to je
hitnije mogue. Zapravo, im mi plati raun.
Nagnula se ka stolu za kojim je u poetku sedela i uzela raun koji je stajao pored tanjira.
Pogledala ga je i odmahnula glavom, sa neodobravanjem.
Bojim se da e to biti pet kafa. Bila je to duga no na poslu. Donosili su i odnosili svakakve
sluajeve tokom moje smene. Usred noi su jednog to lei u komi odneli na neku privatnu kliniku.
Sam bog zna zato su ga nosili u to doba. Samo stvaraju nepotrebnu guvu. Da sam na tvom mestu, ne
bih platila ovaj drugi kroasan. Naruila sam ga, ali mi ga uopte nisu doneli.
Gurnula je raun Dirku, koji ga je podigao nevoljno uzdiui.
Preterano, rekao je, ist lopovluk. A ovih 15% za uslugu, pod ovim okolnostima, je
ekvivalentno sprdanjem s nama. Kladim se da mi nee ak ni doneti no.
Okrenuo se i pokuao da pozove nekog iz gomile konobara koji su se bakarili meu
eernicima u zadnjem delu kafia, bez ozbiljnijih nada u uspeh.
Seli Mils je uzela svoj i Dirkov raun i pokuala da ih sabere na Dirkovom kalkulatoru.
Izgleda da je ukupan zbir uti bljesak, rekla je.
Hvala, ali ja u to uzeti, rekao je Dirk i ljutito se okrenuo, uzevi joj Ji ing kalkulator i
Svaka estica u univerzumu, nastavio je Dirk staklastog pogleda, zagrejan za tu temu, utie na
svaku drugu esticu, ma koliko to bilo neznatno ili posredno. Sve je povezano sa svaim. Lepet krila
nekog leptira u Kini moe da utie na putanju uragana iznad Atlantika. Ako bih mogao da razgovaram
sa nogom od ovog stola, na nain koji bi imao smisla za mene ili za nogu od stola, ona bi mogla da mi
da odgovore na sva mogua pitanja u vezi sa univerzumom. Mogu da uzmem bilo koga, onako potpuno
sluajnim odabirom, i da mu postavim bilo koje pitanje koje mi padne na pamet i taj njegov odgovor,
ili izostanak odgovora, na neki nain e imati veze sa problemom ije ja reenje traim. Poenta je
samo u pravoj interpretaciji. ak i vi, iako sam vas sasvim sluajno sreo, verovatno znate neke stvari
koje bi mogle biti od vitalnog znaaja za moju istragu, samo ako bih znao da vam postavim pravo
pitanje, a ne znam, i ako me ne bi mrzelo, a mrzi me.
Napravio je pauzu, pa ree: Hoete li molim vas da mi date tu kovertu i no?
Rekao si to kao da neiji ivot od toga zavisi.
Dirk je spustio pogled.
Mislim da je bolje rei zavisio je? To je rekao na takav nain da se inilo kao da je na
trenutak preko njih preao oblak.
Seli Mils je popustila i predala Dirku kovertu i no. Kao da je iznenada izgubila volju.
No je bio suvie tup, a sloj selotejpa suvie debeo. Dirk se nekoliko sekundi borio sa njim, ali
nije mogao da ga presee. Umoran i razdraen seo je nazad na stolicu.
Idem da ih pitam da li imaju neto otrije. Zgrabio je kovertu i ustao.
Trebalo bi da ode da ti srede taj nos, tiho je rekla Seli.
,,Hvala, ree Dirk, napravivi blagi naklon ka njoj.
Uzeo je raune i krenuo da obie izlobu konobara koja je bila postavljena u zadnjem delu
kafia. Naiao je na izvesnu hladnou kada je odbio da uvea onih dodatnih 15% za usluge bilo
kakvim dodatnim dobrovoljnim znakom da je zadovoljan uslugom, pa mu je reeno da je to jedina
vrsta noeva koje imaju, i to je bilo to.
Dirk se zahvalio i krenuo ka izlazu.
Na njegovoj stolici sedeo je mladi kome je Seli maznula no i priao sa njom. Dirk joj je
klimnuo glavom, ali je bila suvie zaokupljena razgovorom sa svojim novim prijateljem, da ga nije ni
primetila.
u komi, priala je, koga su usred noi morali da odnesu u neku privatnu bolnicu. Sam bog
zna zato je to moralo ba tada da se obavi. Samo stvaraju nepotrebnu frku. Izvini to te gnjavim
ovom priom, ali taj pacijent je imao svoj sopstveni automat za koka-kolu i eki u sobi. Mislim, to
je okej u nekoj privatnoj bolnici, ali u maloj dravnoj bolnici To me sve jako zamara, a ja puno
priam kad sam umorna. Budi ljubazan pa me obavesti ako se iz ista mira samo sruim na pod.
Dirk je nastavio dalje, ali je onda primetio knjigu koju je Seli Mils itala pre nego to su se
upoznali, i neto na njoj mu je zapelo za oko.
To je bila velika knjiga, pod naslovom Bei koliko te noge nose. U stvari, to je bila ogromna
knjiga, sa magareim uima i vie je liila na rascvetalo lisnato testo nego na knjigu. Na donjoj
polovini naslovne strane bilo je ono uobiajeno, ena u maloj crnoj haljini uokvirena siluetom
pitolja, dok je celu gornju polovinu zauzimalo ime pisca, Hauarda Bela, napisano srebrnim reljefnim
slovima.
Dirku nije ba odmah bilo jasno ta je to to mu je zapelo za oko kod ove knjige, ali je znao da
to ima veze sa nekim detaljem sa korice. Oprezno je bacio pogled na devojku iju kafu je pozajmio i
ijih je pet kafa i dva kroasana, drugi nepojeden, jer joj nije ni doneen, zatim platio. U trenutku kad
ona nije gledala na tu stranu, Dirk je pozajmio i njenu knjigu i stavio je u dep konog mantila.
Zakoraio je na ulicu, na kojoj se iz vedra neba na njega stutio orao i naterao ga da istri pred
jednog biciklistu, koji ga je kleo i psovao sa neke moralne visine na kojoj, izgleda, opstaju samo
biciklisti.
JEDANAESTO POGLAVLJE
Na dobro odravanom paretu zemlje, na periferiji jednog dobro odravanog seoceta u dobro
odravanom Kotsvoldsu, zaustavio se jedan ne tako dobro odravan auto.
To je bio jedan oronuli Sitroen 2CV koji je imao jednog brinog, i tri samoubistveno nepaljiva
biva vlasnika. Uzbrdo se popeo tako nevoljno, kao da je sve to trai od ivota da ga ostave u nekom
mirnom jarku, pored jedne od oblinjih poljana i tu mu dozvole da uiva u blagoslovenoj
naputenosti, a oni mu, umesto toga trae da se odvue sve do vrha po nekom ljunkovitom putu, posle
ega e, bez sumnje, traiti od njega i da se istim vrati nazad, a zbog ega to je ve potpuno
prevazilazilo granice njegove mate.
Zaustavio se pred elegantnim kamenim ulazom u glavnu zgradu i poeo polako da breke u
nazad, dok njegov vlasnik nije naglo povukao runu, a auto ispustio jedno pridavljeno iik.
Vrata su se mlitavo otvorila, opasno landarajui na jednoj jedinoj arki, kada se iz auta pomolio
onakav par nogu kakav urednici filmske muzike ne mogu ni da zamisle, a da ne osete potrebu da preko
njih nalepe solo saksofon, iz razloga sasvim nerazumljivih bilo kome do njima samima. Meutim, u
ovom sluaju, zvuke saksofona bi nadjaale vibracije drombulja, koje bi isti taj urednik sasvim
sigurno prilepio automobilu koji dahe uzbrdo.
Vlasnica ovog para nogu pratila ih je na uobiajen nain, neno je zatvorila vrata od auta i
zaputila se ka zgradi.
Auto je ostao parkiran ispred.
Posle nekoliko minuta izaao je portir i poeo da ga razgleda, na licu mu se pojavio izraz pun
neodobravanja, a potom se, poto nije mogao nita pametnije da uradi, vratio unutra.
Malo kasnije, Kejt su uveli u kancelariju gospodina Ralfa Stendia, glavnog psihologa i jednog
od upravnika Vuded bolnice, koji je upravo zavravao telefonski razgovor.
Da, istina je, govorio je, ponekad i neobino inteligentna i osetljiva deca mogu da deluju
glupo. Ali, gospoo Benson, i glupa deca ponekad takoe deluju glupo. Mislim da bi trebalo da
uzmete i to u obzir. Znam da je to veoma bolno, da. Do vienja, gospoo Benson.
Sklonio je telefon u jednu fioku radnog stola i nekoliko sekundi proveo u sabiranju svojih misli,
pre nego to je podigao pogled.
Najavili ste se prilino kasno, gospoicemmm, ehter, konano joj se obratio.
U stvari, on je rekao Najavili ste se prilino kasno, gospoicemmm a onda je napravio
malu pauzu i zavirio u neku drugu fioku svog radnog stola pre nego to je izgovorio ehter.
Kejt se uinilo da je jako neobino to imena svojih posetilaca dri u fioci, ali je bilo oigledno
da ne voli da njegov fin, ali vrst, crni sto bude pretrpan, jer na njemu nije bilo apsolutno nieg. Bio
je potpuno prazan, kao uostalom i svaka druga povrina u njegovoj kancelariji. Nieg nije bilo ni na
malom urednom stolu izraenom u kombinaciji stakla i elika koji je bio smeten tano izmeu dve
Barselona stolice1. Nieg nije bilo ni na vrhu na oko skupih ormaria za fascikle u dnu sobe.
Polica za knjige nije bilo ako je i bilo nekih knjiga, one su verovatno bile sakrivene iza belih
vrata velikih bezlinih zidnih ormara pa iako je na zidu visio jedan obian crni ram, to je verovatno
bilo samo privremeno odstupanje, poto u njemu nije bilo slike.
Kejt je zbunjeno gledala oko sebe.
ukljuio svoj osmeh, uputio ga Kejt, iskljuio ga, a onda ju je otpratio napolje iz kancelarije, u hodnik
savreno pedantno postavljen tepihom krem boje od koga je svako ko bi stao na njega doivljavao
elektro-okove.
Evo, vidite, ree Stendi, pokazujui rukom na deo zida pored kojeg su prolazili, ali njoj nije
bilo ba jasno ta je to to on eli da ona vidi ili ta to ona iz toga treba da zakljui.
,,I ovo, rekao je, pokazujui na arke od vrata.
Ah! dodao je, kad su se vrata otvorila prema njima. Kejt je sa iznenaenjem shvatila da joj
zaigra srce svaki put kad se otvore neka vrata. Ovakvo ponaanje nije oekivala od jedne iskusne
njujorke novinarke, iako ne ivi u Njujorku i pie samo neke putopisne lanke u asopisima. Ipak,
nije bilo u redu da trai krupnog plavokosog oveka svaki put kad se vrata otvore.
Nije bilo krupnog i plavokosog oveka. Umesto njega ugledala je devojicu, sa kosom boje
peska, staru oko deset godina koju su okolo gurali u invalidskim kolicima. Izgledala je dosta bledo,
bolesno i povueno i brbljala je neto sebi u bradu. ta god bilo to to je brbrljala, zabrinjavalo ju je
i nerviralo, pa je poskakivala u kolicima tamo-ovamo kao da eli da pobegne od rei koje joj silaze
sa usana. Ovaj prizor je istog trena dirnuo Kejt, pa je instinktivno zamolila medicinsku sestru koja je
gurala devojicina kolica da stane.
unula je i neno se zagledala u devojicu, to kao da je malo odobrovoljilo sestru, ali ne i
gospodina Stendia.
Kejt nije pokuavala da privue devojicinu panju, samo joj je pruila jedan iskren,
prijateljski, topao osmeh da vidi da li e joj ona uzvratiti, ali devojica ili nije htela ili nije mogla.
Njena usta su se neprestano pomerala, kao da vode zaseban ivot, nezavisan od ostatka njenog lica.
Sad kad ju je pogledala izbliza, Kejt je pomislila kako devojica ne izgleda toliko bolesno
koliko izgleda iznureno, zlostavljano i kao da joj se sve neopisivo smuilo. Trebalo joj je malo
odmora, malo mira, ali njena su usta nastavila da rade.
Na trenutak su im se pogledi sreli i Kejt je u njenim oima proitala neto kao Izvini, ali ja ne
mogu nita dok ovo ne proe. Devojica je duboko uzdahnula, rezignirano sklopila napola oi i
nastavila sa svojim nemilosrdnim tihim mrmljanjem.
Kejt se malo nagnula ka njoj ne bi li moda uspela da razazna koju re, ali nije. Ispitivaki je
pogledala gospodina Stendia.
Cene na berzi, ree on jednostavno.
Kejt je bila zapanjena.
Jueranje, na alost, suvo je dodao.
Kejt se lecnula zbog tako uasnog tumaenja njene reakcije i brzo ponovo pogledala u devojicu
da bi sakrila svoju zbunjenost.
Hoete da kaete da, pitala je, ona samo sedi ovako i deklamuje jueranje stanje na berzi?.
Devojica je prela pogledom preko Kejt.
,,Da, odgovori Stendi. Uzeli smo nekoga ko zna da ita sa usana da bismo otkrili o emu se
radi. Svi smo, naravno, bili veoma uzbueni zbog toga, ali detaljnijim ispitivanjem otkrili smo da je u
pitanju jueranje stanje na berzi, pa smo se malo razoarali. To i nije preterano znaajan sluaj.
Poremeaj ponaanja. Bilo bi moda interesantno znati zato ona to radi, ali
ekajte malo, rekla je Kejt, pokuavi da zvui zainteresovano, a ne potpuno uasnuto,
hoete da kaete da ona stalno iznova ponavlja ta? stare cene na berzi, ili
Ne. To je, vidite, vrlo interesantno. Ona prilino ide u korak sa deavanjima na berzi u toku
Verovatno mnogo njih eli da doe kod vas, dodala je Kejt, vraajui se na svoju temu.
Koliko esto primate nove pacijente? Kad je poslednji put
Levom rukom je zaustavila svoju desnu kojom je u tom trenutku htela da se zadavi.
Vrata pored kojih su prolazili bila su malo odkrinuta, pa je pokuala da nenametljivo zaviri
unutra.
Dobro, dobro, pogledaemo ta tu ima, rekao je on i odmah irom otvorio vrata neega to se
ispostavilo da je neki sobiak.
Ah, da, Stendi je prepoznao pacijenta. U sobi je leala jo jedna ne-krupna i ne-plavokosa
osoba.
Kejt je poela da doivljava ovu posetu kao jedno emocionalno iscrpljujue iskustvo, a imala je
oseaj da se u tom smislu nita nee popraviti.
ovek koji je sedeo na stolici dok mu je bolniar nametao krevet bio je duboko i
uznemiravajue daleko najrazbarueniji ovek koga je Kejt videla u ivotu. U stvari, samo je njegova
kosa bila razbaruena, ali razbaruena u tolikoj meri da se inilo da je za sobom u haos povukla i
celo njegovo izdueno lice.
inilo se da je sasvim zadovoljan to tu sedi, ali bilo je neke ogromne praznine u tom njegovom
zadovoljstvu bukvalno se inila da je zadovoljan apsolutno niim. Ispred njegovog lica visilo je
oko pola metra potpuno praznog prostora, a njegovo zadovoljstvo, poticalo je iz zurenja u to, ako je
uopte odnekud poticalo.
Takoe je bilo primetno da on neto eka. Bilo da je to neto to moe svakog trenutka da se
dogodi ili moda sledee nedelje, ili neto to e se dogoditi malo poto se zaledi pakao, ili ak kad
budu proradili telefoni u britanskim javnim govornicama, uopte nije bilo vano, jer se inilo da je
njemu svejedno. Ako se dogodi, on je spreman, a ako ne on je zadovoljan.
Za Kejt je ovakva vrsta zadovoljstva bila skoro nepodnoljivo uznemirujua.
ta mu je? pitala je tiho, a onda je u trenutku shvatila da se ponaa kao da on nije prisutan,
iako bi moda mogao sasvim normalno da govori u svoje ime. I zaista, on je u tom trenutku
progovorio.
O, aa, zdravo, ree. Okej, da, hvala.
Pa, zdravo, odgovorila je mada joj se uinilo da se to ba i ne uklapa. Ili se moda nije
uklapalo ono to je rekao on. Stendi joj je pokretom ruke dao do znanja da treba da uti.
,,Ee, pa, moe jedan evrek, rekao je zadovoljni ovek. Rekao je to nekako ravno kao da mu je
neko dao da proita tu reenicu.
Moe i malo soka, dodao je. Okej, hvala. Onda se opustio i vratio u stanje praznog
iekivanja.
Veoma neobino stanje, ree Stendi, hou da kaem da moemo samo da verujemo da je
savreno jedinstveno. Ja svakako nikada nisam uo za neto slino. Utvrivanje da li je to ono to
izgleda da jeste, takoe se pokazalo praktino nemoguim, tako da smo, na moju sreu, poteeni
neprijatnosti pokuaja da imenujemo ovakav poremeaj.
Da vratim gospodina Elvsa u krevet? pitao je bolniar Stendia. Stendi je klimnuo glavom.
Nije troio rei na podreene.
Bolniar se sagnuo da se obrati pacijentu.
Gospodine Elvs?, rekao je tiho.
Gospodin Elvs je izgledao kao da se prenuo iz svoje sanjarije.
Kejt, koja jo nije shvatila da je ovo tek zatije pred buru, grekom je pomislila da je upravo
dostigla vrhunac oka.
Siroti ovek, proaputala je. Kakav bedan oseaj. On ivi samo kao neija senka.
Mislim da ga nita ne boli.
inilo se kao da je g. Elvs tiho vodio neku unu raspravu, koja je ukljuivala rei kao to su
bodovi, ukupan iznos, profiti i limuzina.
Ali ovo je veoma neobino, zar ne? ree Kejt. On u stvari izgovara te rei samo nekoliko
sekundi pre Dastina Hofmana?
To je, naravno, samo pretpostavka. Imamo samo nekoliko jasnih potvrda tog poklapanja, ali
nismo imali priliku da sprovedemo podrobnije istraivanje. Ne smemo, ipak, smetnuti s uma da ti
dokazi i nisu naroito pouzdani i da bi mogli biti rezultat puke sluajnosti. Ostatak bi mogao biti samo
plod jedne sloene fantazije.
Ali, ako uporedimo ovaj sluaj sa sluajem one devojice koju smo upravo videli
Ah, pa to ne moemo da uradimo. Vidite, mi moramo da razmatramo svaki sluaj posebno.
Ali, oboje ive u istom svetu
Da, ali daju razliite rezultate. Ako bi g. Elvs davao neka znaajnija predvianja kao na primer
ko e biti sledei predsednik Sovjetskog Saveza ili, jo bolje, ko e biti sledei predsednik Amerike,
onda je jasno da bi se i bezbednost dovela u pitanje, pa bi pitanje ta je, a ta nije koincidencija i
fantazija imalo smisla, ali poto se radi samo o obinom glumcu to jest, glumcu koji nema nikakve
politike aspiracije mislim da bi trebalo da se drimo strogih naunih principa.
Tako da je, dodao je i krenuo, povukavi Kejt sa sobom, u sluaju g. Elvsa i one kako-sezvae, armantne devojice u kolicima, vrlo mogue da ne moemo ba mnogo da im pomognemo, a
moramo da uvamo svoje kapacitete za neke zahtevnije sluajeve.
Kejt nije znala ta da kae na sve ovo, pa je samo utke kiptela.
,,E, a sada imamo jedan mnogo interesantniji i perspektivniji sluaj, ree Stendi dok je
prolazio kroz jo jedan par bolnikih vrata.
Kejt se trudila da se kontrolie, ali ak je i neko tako marsovski neosetljiv kao g. Stendi mogao
da vidi da ga publika ne prati ba najpomnije. Malo dodatne osornosti i nestrpljenja uunjalo se u
njegov stav i udruilo snage sa ogromnom koliinom osornosti i nestrpljenja koja je ve bila tu.
Nekoliko sekundi su u tiini prolazili kroz hodnik. Kejt je pokuavala da nae neki drugi nain
da nonalantno nametne temu svee pristiglih pacijenata, ali je bila primorana da shvati da se ne moe
tri puta za redom nametati ista tema, a da se ne izgubi ta kljuna nonalantna nota. Trudila se da to
diskretnije zaviri kroz svaka vrata pored kojih su proli, ali veina ih je bila dobro zatvorena, a ona
otvorena nisu otkrivala nita interesantno.
Bacila je pogled kroz prozor pored koga su prolazili i ugledala kombi kako ulazi u zadnje
dvorite. Taj kombi joj je privukao panju, jer oigledno nije bio ni kombi neke pekare, niti neke
perionice vea. Takve firme vole da se reklamiraju i na svom kombiju obino imaju Pekara ili
Pranje vea, dok na ovom nije pisalo apsolutno nita. Ovaj nije imao ta da kae i to je rekao jasno
i glasno.
To je bio veliki, ozbiljan kombi, na ivici da bude pravi kamion, i bio je ofarban u metalik tamno
sivu boju. Podsetio je Kejt na one olovno sive teretne kamione to iz Albanije grme kroz Bugarsku i
Jugoslaviju i na kojima samo sa strane pie Albanija. Uvek se pitala ta bi to Albanci mogli da
izvoze na tako tajnovit nain, ali kada se malo raspitala saznala je da oni mogu samo da izvoze struju
to, koliko se seala sa asova fizike u srednjoj koli, nije ba moglo da se eta naokolo u
kamionima.
Taj veliki kombi ozbiljnog izgleda je iao u rikverc ka stranjem ulazu u bolnicu. ta god da je
ovaj kombi nosio, pomislila je Kejt, doao je ili da to isporui ili da to pokupi odavde. Krenula je
dalje.
Malo kasnije, Stendi je doao do jednih vrata, lagano pokucao i radoznalo zavirio unutra. Dao
je znak Kejt da ga prati.
Ovo je bila jedna potpuno drugaija soba. Odmah iza vrata bila je neka vrsta predsoblja sa
velikim prozorom koji gleda u glavnu sobu. Ove dve prostorije su, oigledno, imale izmeu sebe
zvunu izolaciju, jer je predsoblje bilo zatrpano opremom za nadgledanje i kompjuterima, meu
kojima nije bilo nijednog koji nije zujao neto sebi u bradu, a u glavnoj sobi je na krevetu leala neka
ena i spavala.
Gospoa Elspet Mej, ree Stendi kao da predstavlja nekog jako znaajnog. Njena soba je bez
sumnje bila jedna od boljih prostrana i udobno i skupo nametena. Svuda je bilo sveeg cvea, a
stoi pored kreveta na kome je stajao trikeraj gospoe Mej bio je od mahagonija.
Ona sama bila je elegantno popunjena, sredovena dama sa srebrnkastom kosom i spavala je
naslonjena na gomilu jastuka, u ruiastom vunenom demperu na raskopavanje. Malo posle Kejt je
primetila da ova dama iako spava, uopte nije neaktivna. Glava joj je spokojno leala ne jastucima,
sklopljenih oiju, ali je u desnoj ruci drala olovku i ustro pisala neto na velikom bloku koji je
stajao pored. Ruka, isto kao i usta devojice u kolicima, kao da je vodila zaseban, grozniavo zauzet
ivot. Na elu gospoe Mej bilo je privreno par ruiastih elektroda i Kejt je pretpostavila da
pomou njih dobijaju neke rezultate koje iitavaju sa ekrana kompjutera. Dva mukarca i ena u
belom sedeli su i nadzirali opremu, a medicinska sestra ju je gledala kroz prozor. Stendi je sa njom
razmenio par rei u vezi sa stanjem pacijentkinje i svi su se sloili da je odlino.
Kejt nije mogla da se otme utisku da bi trebalo da zna ko je gospoa Mej, ali nije, pa je bila
primorana da pita.
Ona je medijum, ree Stendi pomalo ljutito, pretpostavio sam da bi to trebalo znate.
Medijum udnovatih moi. Trenutno je u transu i zauzeta je automatskim zapisivanjem. Neko joj
diktira. Svaki deo tog diktata je praktino od neprocenjive vrednosti. Niste uli za nju?
Kejt je priznala da nije.
Ali sigurno ste uli za onu damu to je tvrdila da su joj Mocart, Betoven u ubert diktirali
muziku?
Da, ula sam za to. Bilo je dosta lanaka o njoj u kolor- dodacima, pre par godina.
Njene tvrdnje su bile, pa, recimo interesantne, ako vas zanimaju takve stvari. Ta muzika je
sigurno vie liila na neto to bi bilo koji od te gospode mogao da napie na brzinu, onako pre
doruka, nego na neto to bi se moglo oekivati od jedne muziki neobrazovane sredovene
domaice.
Kejt nije mogla da dozvoli ovakvu prepotentnost.
To je prilino ovinistiko stanovite, rekla je, Dord Eliot je bila sredovena domaica.
Da, da, rekao je Stendi nervozno, ali njoj nije diktirao muziku preminuli Volfgang Amadeus.
To sam hteo da kaem. Molim vas da pratite logiku onoga to govorim i da ne upliete nebitne stvari.
Da sam i na trenutak pomislio da bi primer Dord Eliot mogao da ima ikakve veze sa temom naeg
razgovora, budite uvereni da bih je i sam spomenuo.
Gde sam ono stao?
Ne znam.
Mejbel. Doris? Zar se tako zvala? Zovimo je Mejbel. Poenta je u tome to je najlaki nain
reavanja njenog problema bio jednostavno ignorisanje. Nita naroito bitno nije zavisilo od toga.
Nekoliko koncerata. Drugorazredni materijal. Ali ovde, ovde imamo neto sasvim drugaije.
Ovo poslednje je izgovorio skoro apatom i okrenuo se ka ekranu jednog televizora koji je
stajao meu gomilom kompjuterskih monitora. Na ekranu je bila fokusirana ruka gospoe Mej kako
neumorno kraba po papiru. Vei deo je bio zaklonjen njenom rukom, ali je delovalo kao da je u
pitanju neka matematika.
Gospoa Mej, bar tako ona tvrdi, zapisuje ono to joj diktiraju neki od najveih fiziara.
Ajntajn, Hajzenberg, Plank. Veoma je teko osporiti njene tvrdnje, s obzirom da informacije koje
dobijamo iz beleki ove neinformisane gospoe zapravo fizika, i to veoma komplikovana.
Od pokojnog Ajntajna dobijamo sve vie detalja o funkcionisanju prostora i vremena na
makroskopskom nivou, a od Hajzenberga i Planka dobijamo informacije koje proiruju nae shvatanje
fundamentalne strukture materije na kvantnom nivou. Nema apsolutno nikakve sumnje da nas ovi
podaci dovode sve blie neuhvatljivom cilju Velikoj Sjedinjenoj Optoj Teoriji Svega.
Ovo naunike dovodi u veoma interesantnu, da ne kaem neprijatnu situaciju, zato to se ini
kao da je sredstvo kojim te informacije stiu do nas u potpunom kontrastu sa njihovim znaenjem.
To je kao ujka Henri, ree Kejt iznenada.
Stendi ju je belo gledao.
Ujka Henri misli da je kokoka, objasnila je.
Stendi ju je i dalje belo gledao.
Sigurno ste uli za to, rekla je Kejt. Jako smo zabrinuti za ujka Henrija. Misli da je kokoka.
Pa, zato ga ne odvedete kod lekara? Pa, odveli bi mi njega, ali nam trebaju jaja.
Stendi je buljio u nju kao da joj je malo, ali savreno oblikovano drvo zove neoekivano
izraslo na vrhu nosa.
Ponovite mi to, rekao je piskavim, okiranim glasom.
ta, sve to?
Sve to.
Kejt se podboila i ispriala sve iz poetka, pri tom je ovog puta prii dala malo vie
junjakog akcenta.
To je sjajno, prodahtao je Stendi kad je zavrila.
Mora da ste to uli i ranije, rekla je, malo iznenaena njegovom reakcijom.
To je stari vic.
,,Ne, rekao je, nisam. Trebaju nam jaja. Trebaju nam jaja. Trebaju nam jaja. Ne moemo da
ga odvedemo kod lekara zato to nam trebaju jaja. Zapanjujui uvid u centralne paradokse ljudske
prirode i nae neumorne vetine da konstruiemo prilagodljiva obrazloenja za njih. O, Boe.
Kejt je slegnula ramenima.
,,I vi kaete da je to vic? pitao je Stendi skeptino.
Da, i to vrlo star vic.
,,I svi su takvi? Nisam imao pojma
Pa
Ja sam zapanjen, ree, potpuno zapanjen. Mislio sam da su vicevi neto to debeli ljudi
priaju na TV-u i nikad ih nisam sluao. Oseam se kao da su ljudi neto krili od mene. Sestro!
Sestra koja je posmatrala gospou Mej kroz prozor poskoila je kad se tako iznenadno razdrao.
Mmolim, gospodine Stendi? rekla je. Bilo je jasno da je on ini nervoznom.
Zato mi nikada niste ispriali neki vic?
Sestra je zurila u njega i drhtala od same pomisli na to kako nee znati ta da mu odgovori.
Pa
Zapiite to. Ubudue u zahtevati od vas i sveg ostalog osoblja bolnice da mi priate sve
viceve koje znate, je 1 to jasno?
,,Dda, gospodine Stendi.
Stendi ju je posmatrao sa sumnjom i nepoverenjem.
Da li vi uopte znate neke viceve, sestro? izazvao ju je.
,,Dda, gospodine Stendi. Mislim da, znam.
Ispriajte mi neki.
ta, sada, gospodine Stendi?
Ovog trenutka.
Mm, pa, ovaj ima jedan o pacijentu koji se budi posle ovaj, mislim, budi se posle
operacije i i nije ba neki, ali dobro bio je na operaciji i kada se probudio pitao je doktora
Doktore, doktore, ta sa mnom nije u redu, uopte ne oseam noge?, a doktor kae Da, pa bojim se
da smo morali da vam amputiramo obe ruke. I to je to Zato nije mogao da oseti noge.
Stendi ju je belo gledao.
Vi ste na raportu, sestro, rekao je.
Da, gospodine Stendi.
Okrenuo se ka Kejt.
Je 1 ima neka o piletu koje je prelazilo put ili tako neto?
Pa, ima, ree Kejt sumnjiavo. Smatrala je da je stavlja u neprijatnu situaciju.
I, kako ide ta?
Pa, ide ovako Zato je pile prelo put?
Da? I?
Odgovor je Da bi stiglo na drugu stranu
Aha. Stendi je malo razmislio. ,,I ta pile radi kad stigne na drugu stranu?
To nije vano, odgovori brzo Kejt. Mislim da je to izvan okvira ove ale, koja se zaista
odnosi samo na piletovo prelaenje puta i na njegove razloge za to. U tom smislu malo podsea na
japansku haiku poeziju.
Kejt je odjednom shvatila da uiva u ovome. Uspela je da kriom namigne medicinskoj sestri,
koja nije imala pojma o emu se uopte ovde radi.
,,Aha, ree Stendi jo jednom i namrti se. ,,A da li te, hm, ale zahtevaju posebnu pripremu u
vidu korienja nekog vetakog stimulansa?
Zavisi od ale, zavisi kome je priate.
Hmm, pa, moram priznati da ste mi otkrili jedno sasvim novo polje ini mi se da bi itava
oblast humora imala koristi od jednog detaljnijeg ispitivanja. Trebalo bi razvrstati ale koje imaju
bilo kakvu psiholoku vrednost od onih koje samo podstiu zloupotrebu droga i koje bi trebalo da
budu ukinute. Dobro.
Okrenuo se da se obrati istraivau u belom mantilu koji je prouavao ekran TV-a na kome je
snimana ruka gospoe Mej kako pie.
Ima li neto novo, znaajno, od gospodina Ajntajna? pitao je.
Istraiva nije skrenuo pogled sa ekrana. Rekao je Kako elite jaja? Poirana ili kuvana?
Stendi je ponovo napravio pauzu.
Zanimljivo, vrlo zanimljivo. Nastavite da pazite na sve to ona napie. Doite. Ovo poslednje
je rekao Kejt i krenuo ka izlazu iz ove sobe.
Veoma neobini ljudi, ti fiziari, rekao je im su izali napolje. Iz svog iskustva rekao bih da
su oni koji nisu zaista mrtvi, u stvari, na neki nain jako bolesni. Pa, vreme odmie, a ja sam siguran
da vi jedva ekate da napiete svoj lanak, gospoicemm. Postoji mnogo stvari kojima hitno treba
da se posvetim i pacijenata kojima je potrebna moja panja. Pa, ako nemate vie pitanja
Samo jedna stvar, gospodine Stendi. Kejt je odluila, do avola vie s tim. Moram da
naglasim da u vam oduzeti samo jo koji minut. Moda, ako biste odvojili jo par minuta, moda
bismo mogli da odemo i vidimo pacijenta kog ste poslednjeg primili.
Mislim da bi to bilo malo nezgodno. Poslednji put smo primili pacijenta pre oko mesec i po
dana i ona je umrla od zapaljenja plua posle dve nedelje.
,,Oh, ah. Pa, moda to onda i nije tako uzbudljivo. Znai niste primili nikog novog u poslednjih
nekoliko dana. Nikog krupnog ili plavokosog ili nekog ko je nordijski tip, sa bundom i velikim
ekiem, na primer. Mislim, samo onako, na primer. Inspiracija joj je navirala. Moda je neko
ponovo primljen?
Stendi ju je gledao jako sumnjiavo.
Gospoicemm
ehter.
Gospoice ehter, stei u utisak da vae interesovanje za ovu bolnicu nije
Na trenutak ga je prekinuo zvuk vrata koja su se otrvorila iza njih u hodniku. Pogledao je ko
nailazi i kad je video promenio je izraz lica.
Gurnuo je Kejt u stranu dok ne proe veliki krevet na tokie koga je gurao jedan bolniar. Iza
njega su ile sestra i jo jedna bolniarka vie su liile na pratnju u procesiji nego na bolniarke
koje obavljaju svoj posao. Na krevetu je leao jedan krhki strac sa koom koja je liila na pergament
fino proaran venama.
Zadnji deo kreveta bio je podignut pod vrlo malim uglom, tako da starac moe da posmatra svet
oko sebe dok prolazi, i posmatrao ga je sa izvesnom dozom tihog, blagonaklonog uasa. Usta su mu
bila jedva otvorena, a glava mu je blago visila, tako da bi se od najmanje rupe na putu zaljuljala sa
jedne strane na drugu. Ipak, uprkos njegovoj krhkoj mekoi, odavao je utisak nekoga ko veoma tiho,
veoma neno poseduje sve.
Njegovo jedno oko odavalo je taj utisak. Svaka stvar na kojoj bi se zaustavilo ovo oko, bilo da
je to pogled kroz prozor, ili sestra koja pridrava vrata kako bi krevet na tokie mogao da proe, bio
to gospodin Stendi, koji je odjednom bio sav ljubazan i ponizan, sve to kao da je bilo deo jednog
carstva kojim je vladalo to oko.
Kejt se pitala kako to da oi toliko toga govore o svom vlasniku. One su bile samo loptice od
bele hrskavice. ak se nisu mnogo ni menjale sa godinama, samo su postajale malo crvenije i
ivahnije. Zenice se malo ire i skupljaju, ali to je sve. Odakle je dopirala sva ta bujica informacija?
Pogotovo u sluaju oveka koji ima samo jedno oko i pare koe umesto drugog.
U razmiljanju ju je prekinulo upravo to oko koje je sa Stendia prelo na nju. Zagrljaj tog
pogleda bio je toliko snaan da je umalo zajeala.
Jednim mlohavim pokretom krhke ruke starac je dao znak bolniaru da zaustavi krevet na kome
ga je gurao. Krevet je stao i kada je utihnuo zvuk kotrljajuih tokia, nekoliko sekundi se nije ulo
nita osim brujanja lifta.
Onda je lift stao.
Kejt je na njegov pogled uzvratila jednim upitnim osmehom, kao da kae Izvinite, da li se
znamo?, a zatim je pomislila da ga u stvari zna. Bilo je neeg tako poznatog u vezi sa njim, ali nije
ba bila sigurna ta je to. Sa divljenjem je primetila da je na jednostavnom, bolnikom krevetu na
kome se nalazio, posteljina bila od istog pamuka, svee oprana i ispeglana.
Gospodin Stendi se malo nakaljao, pa ree Gospoicemm, ovo je jedan od naih
najcenjenijih pacijenata, gospodin
Je l vam udobno, gospodine Odvin? sestra je pritekla u pomo, ali nije bilo potrebe. Ovo je
bio pacijent ije je ime Stendi jako dobro znao.
Odin je pokazao sestri da uti.
,,G. Odvin, ree Stendi, ovo je g-icammm
Kejt je taman htela da se ponovo predstavi, ali je iznenada doivela veliko iznenaenje.
Znam ja dobro ko je ona, ree Odvin, tihim ali odlunim glasom, a njegovo oko je na trenutak
zabljetalo kao insekticid uperen u osu.
Pokuala je da zvui vrlo formalno i engleski.
Bojim se, rekla je ukoeno, da u tom sluaju znate vie od mene.
,,Da, ree Odin.
Dao je znak bolniaru i oni su zajedno nastavili niz hodnik. Stendi i sestra su razmenili
poglede, a Kejt se trgnula kada je primetila da jo neko stoji u hodniku.
Pretpostavila je da se nije tu pojavio pomou arolije. Samo je mimo stajao dok je krevet klizio
du hodnika, a njegova visina, odnosno, nedostatak iste, jednostavno je do sada bila skrivena iza tog
kreveta.
Bilo je mnogo bolje dok je bio sakriven.
Postoje ljudi koji vam se odmah dopadnu, neki za koje mislite da ete ih vremenom zavoleti, ali
i oni koje jednostavno elite da odgumete od sebe usranom motkom. Bilo je vie nego jasno u koju
kategoriju je, za Kejt, spadao Crno Podnoktom. On se iskezio i buljio u nju, ili, bolje rei, izgledalo
je kao da bulji u nevidljivu muvu koja joj leti oko glave.
Dotrao je i, pre nego to je uspela da mu se odupre, zgrabio je za desnu ruku i dobro je
protresao gore-dole.
Ja takoe znam vie od vas, gospoice ehter, ree i veselo odjuri niz hodnik.
1 Barselona stolica = stolica bez naslona za ruke, sa konim seditem i elinom okvirom u obliku malo izvijenog slova X (prim.
prev.)
2 Okamovo seivo, William of Occam (Ockham); = filozofski ili nauni princip po kome je najbolje objanjenje neke pojave
ono koje je i najjednostavnije, uzimajui pri tom u obzir neke dokaze i pretpostavke.
DVANAESTO POGLAVLJE
Veliki, tamno sivi kombi je samouvereno krenuo stazom, proao kroz kamenu kapiju i mirno
zaplovio preko ljunkovitog dela do izlaska na asfaltni put. To je bio vetroviti seoski put sa
vetrovitim siluetama ogoljenih hrastova i brestova. Sivi oblaci su bili naslagani visoko na nebu kao
gomila jastuka. Kombi je klizio putem i uskoro je zamakao za okuke i izgubio se iz vida.
Posle par minuta, uti Sitroen je, ne tako samouvereno, krenuo tom istom stazom, kroz kapiju.
Okrenuo je svoje nesigurne tokove ka laganoj uzbrdici na puteljku i zapoeo sporu, ali napornu
vonju u istom smeru.
Kejt je bila zbunjena.
Poslednjih nekoliko minuta su bili prilino neprijatni. Stendi je bez sumnje bio jedan jako
udan ovek, ali posle susreta sa pacijentom po imenu Odvin, postao je nedvosmisleno neprijateljski
raspoloen. To je bilo zastraujue neprijateljsko raspoloenje nekoga ko je i sam bio zastraen od
ega, Kejt nije znala.
Ko je ona? Hteo je da zna. Kako je uspela da iskami preporuku od Alana Frenklina, jednog
tako uglednog oveka? ta je traila tu? ime je a to je izgleda bilo najvanije izazvala takvo
neodobravanje g. Odvina?
Grozniavo je drala volan i sa mukom odravala auto na putu zbog otrih krivina koje su
vrebale na svakom oku. Jednom prilikom je zavrila na sudu zbog tog auta, kada joj je jedan
prednji toak otpao i krenuo u sopstvenu pustolovinu i umalo prouzrokovao nesreu. Policajac koji je
svedoio na sudu, opisao je njen voljeni Sitroen kao uslovno reeno, auto. Ona je bila izuzetno
ponosna na taj svoj uslovno reeno auto iz vie razloga. Na primer, ako bi otpala neka od njegovih
vrata mogla je sama da ih namesti, to sigurno ne bi bio sluaj kod BMW-a.
Pitala se da li i izgleda tako grozno i bledo kao to se i osea, ali s obzirom da je retrovizor
tandrkao negde ispod sedita, bila je poteena saznanja.
Stendi je, pak, sav prebledeo i poeo da se trese na samu pomisao da bi neko mogao da naljuti
g. Odvina i nije hteo ni da saslua Kejt koja je pokuala da mu objasni da ne zna apsolutno nita o
njemu. Ako je tako, Stendi je bio uporan, kako to da je g. Odvin jasno stavio do znanja da on nju
poznaje? Da li ona to optuuje g. Odvina da lae? Ako je tako, onda bi trebalo da se uva.
Kejt nije znala. Susret sa g. Odvinom joj je bio potpuno neobjanjiv. Ali nije mogla da odoli
utisku da joj je zadao svojevrstan udarac. Njegov pogled kao da te zakucava za mesto na kome stoji.
Meutim, ispod te neprijatne prirode njegovog pogleda, bilo je neeg skrivenog, jo neprijatnijeg.
Bilo je jo neprijatnije, jer je skrivalo slabost i strah.
A to se tie onog drugog stvorenja
On je oigledno bio povod za one gnusne naslove to su od skora poeli da se pojavljuju u
novinama, kao npr: ,,U Vudedu neto smrdi. Prie su naravno bile uvredljive i uasno bezobzirne
i ljudi uglavnom nisu obraali panju na njih, osim onih bednih nekoliko miliona stanovnika koji su
jedva ekali neku uvredljivu i bezobzirnu priu.
Ispod tih naslova bili su tekstovi u kojima su tvrdili da neko odvratno stvorenje, nalik na
goblina terorie stanovnitvo te oblasti i da ta kreatura redovno izlazi iz Vudeda i obavlja irok
spektar neopisivih radnji.
Kao i veina, i Kejt je pomislila, koliko je uopte i razmiljala o tome, da je to u stvari neki
jadni duevni bolesnik lutao naokolo i moda preplaio neke stare dame, a da su za ostalo zasluna
nemilosrdna piskarala iz ute tampe. Sad vie nije bila toliko sigurna u to.
On to je znalo njeno ime.
ta bi to moglo da znai?
To je znailo da je ona pogreno skrenula. Okupirana mislima, propustila je skretanje koje bi je
odvelo na glavni put za London i morala je da smisli ta sada da radi. Mogla je jednostvano da
napravi polukruno i krene nazad, ali prolo je jako dugo od kad je poslednji put ubacila ovaj auto u
rikverc i bila je malo nervozna zbog eventualnog ishoda takve akcije.
Pokuala je da sledea dva puta skrene u desno, isto da vidi da li e je to izvesti na pravi put,
ali nije se preterano nadala pozitivnim rezultatima. I bila je u pravu. Vozila je tri-etiri kilometra,
znajui da ide pogrenim putem, ali je bar, sudei po svetlije sivim mrljama na sivim oblacima, ila u
pravom smeru.
Posle nekog vremena odluila je da nastavi tim putem. Nekoliko znakova pored kojih je prola,
stavili su joj do znanja da ona, u stvari, samo ide drugim putem ka Londonu, zbog ega je bila jako
srena. Da je znala ranije za ovaj put sigurno bi ga pre izabrala nego onaj autoput na kome je uvek
guva.
Ovaj izlet je bio totalna katastrofa i bilo bi joj bolje da je celo popodne ostala da uiva u kadi.
Ono to je doivela bilo je uznemiravajue, neprijatno, skoro zastraujue i nije postigla ni jedan
jedini korak blie svom cilju. Kao da nije bilo dovoljno to ni sama sebi ne sme da prizna sa kojim
ciljem je krenula u itavu avanturu, nego je jo moralo i sve ovo da joj se desi. Oseaj neke bajate
uzaludnosti postepeno joj se nadvijao nad glavom, zajedno sa optim sivilom neba.
Pitala se da li moda malo, samo malo, poinje da gubi razum. Kao da je tokom poslednjih
nekoliko dana polako gubila kontrolu nad svojim ivotom i bilo je veoma poraavajue kada je
shvatila koliko je onda ta kontrola bila slaba kada je mogao da je uniti jedan relativno slab udarac
groma ili meteorita, ili ega ve.
Re grom je bez ikakvog upozorenja uletela u njeno razmiljanje i kako nije znala ta sa njom
da radi, pustila ju je da lei tu, u dnu njenih misli, kao pekir koji je leao na podu njenog kupatila jer
je zaboravila da ga skloni.
elela je da se malo sunca probije kroz oblake. Pritiskali su je kilometri pred tokovima,
pritiskali su je oblaci, kada je shvatila da joj pingvini obuzimaju misli. Osetila je da ne moe vie da
izdri i odluila da proeta par minuta, koliko joj treba da razbistri glavu.
Stala je sa strane puta, kada se jedan stariji Jaguar, koji je iao iza nje poslednjih desetak
kilometara, zakucao u zadnji deo njenog auta, a njoj skoro da je bilo svejedno.
TRINAESTO POGLAVLJE
Istovremeno okirana i besna, Kejt je ivnula, skoila iz kola i pohrlila da se posvaa sa
vozaem drugih kola, koji je takoe skoio da bi se posvaao sa njom.
Zato ne gledate kuda idete? dreknula je na njega. On je bio malo puniji ovek i nosio je
dugaki koni mantil i prilino ruan crveni eir, uprkos neudobnosti koju su ovi odevni predmeti
oigledno donosili sa sobom. Kejt je to malo smekalo.
Zastoja ne gledam gde idem?odgovorio je besno. Je 1 vi ne gledate u retrovizor?
,,Ne, odgovorila je Kejt, stavljajui ruke na bokove.
,,O, ree njen protivnik, ,,a zato?
Zato to je ispod sedita.
Aaa, tako, ljutito e on. Hvala na iskrenosti. Imate li vi advokata?
Da, zapravo, imam,ree Kejt. Rekla je to energino i sa sujetom.
Je 1 dobar? upita ovek sa eirom. Trebae mi. Moj je zaglavio u zatvoru, na neko vreme.
Pa, svakako vam ne mogu dati svog.
Zato?
Ne budite smeni, pa to bi bio potpuni sukob interesa.
Njen protivnik je prekrstio ruke i naslonio se na haubu svog auta. Natenane je razgledao okolinu.
Dolina je postajala magliasta dok se na nju sputalo poznojesenje vee. Onda se nagnuo u kola da
ukljui sva etiri. Zadnja svetla su bacila odsjaj boje ilibara na ipraje pored puta. Farovi,
zakopani duboko u Kejtinom Sitroenu, ba i nisu bili u stanju da bacaju svoj odsjaj.
Vratio se u prvobitni poloaj ponovo se naslonio na haubu i dobro odmerio Kejt, od glave do
pete.
Vi ste voza, rekao je, u najirem moguem smislu, pri tom mislim na nekoga ko samo sedi
na seditu za vozaa u neemu, a to kaem bez ikakvih predrasuda, to bi se moglo nazvati kolima,
dok ta kola klize po putu i to sa neverovatnim, ak nadljudskim, nedostatkom vetine. Je 1 kapirate
ta hou da kaem?
Ne.
Hou da kaem da ne vozite dobro. Da li znate da poslednjih dvadesetak kilometara vozite
sredinom puta?
Dvadesetak kilometara! uzviknula je. Jeste li vi to mene pratili?
Samo do odreene take, ree Dirk. Trudio sam se da ostanem na ovoj strani puta.
Aaa, tako. E, pa hvala i vama to ste iskreni prema meni. Mislim da nema potrebe da vam
naglaavam da je ovo neuveno. Bolje bi vam bilo da uzmete avolski dobrog advokata, zato to e
ga moj natai na raanj.
Onda bi moda bilo bolje da uzmem par jaganjaca.
Izgledate kao da ste ih ve dosta pojeli. Ako smem da pitam, zato ste me pratili.
Uinilo mi se da ste osoba koja zna kuda ide. Ili makar odakle da krene. Bar prvih stotinak
metara.
Kakve veze ima sa vama gde sam ja pola?
To je moja navigacijska tehnika.
Kejt je zakiljila.
Taman je htela da zahteva detaljno objanjenje ovakve besmislice, kada je jedan beli Ford Siera
usporio pored njih.
Voza je otvorio prozor i provirio glavom. Imali ste sudar, a? doviknuo je.
,,Da,
Ha! rekao je i nastavio vonju.
Sekund-dva kasnije, pored njih se zaustavio jedan Peo.
Koje to bio malopre? pitao je voza, mislei na vozaa koji se malopre tu zaustavio.
Ne znam, ree Dirk.
To sam i mislio, rekao je i nastavio vonju.
Kakvi su ovi dananji prolaznici, ree Dirk Kejt.
,,A tek vozai koji te udaraju otpozadi, prave dukele, ree Kejt. Ja i dalje elim da znam
zato ste me pratili. Mislim da bi trebalo da vam bude jasno da ne mogu drugaije da vas
doivljavam nego kao jednu izuzetno mranu osobu.
To se lako da objasniti, ree Dirk. Obino i jesam. Ali, u ovom sluaju, jednostavno sam
zalutao. Bio sam prinuen da izbegnem jedan veliki sivi kombi koji je iao kao da je itav put njegov.
Samo sam skrenuo sa strane i onda nisam mogao da krenem u rikverc. Posle par skretanja potpuno
sam se izgubio. Postoji jedno pravilo koje kae da u takvim situacijama treba koristiti mapu, ali ja na
to samo kaem Ha! A ta ako nema mapu? Ili ta ako je i ima ali je to mapa Dordonje? Ja imam
svoje pravilo, jednostavno izaberem auto, ili neto to najvie lii na to, koji izgleda kao da zna kuda
ide i pratim ga. Retko stignem tamo gde elim, ali esto stignem tamo gde bi trebalo da budem. Pa, ta
kae na to?
Gluposti.
Kakav odgovor. Svaka ast.
Htela sam da kaem kako i sama to ponekad radim, ali sam onda odluila da vam jo ne
priznam.
Vrlo mudro, ree Dirk. Nemoj previe da se otvara. Budi zagonetna, to ti je moj savet.
Ja ne elim tvoj savet. Gde si ti uopte poao kada si mislio da e te vonja dvadesetak
kilometara u suprotnom smeru tamo odvesti?
U mesto pod nazivom Vuded.
A, ludnica.
Zna za to?
Dvadesetak kilometara ve vozim od nje i volela bih jo dalje da odem. Na kom odeljenju e
biti? Moram da znam gde da ti poaljem raun za popravku tete koju si mi napravio na kolima.
Oni nemaju odeljenja, ree Dirk. I mislim da im se ne bi svidelo da uju da to zove
ludnicom.
Savreno mi odgovara sve to se njima ne dopada.
Dirk je pogledao oko sebe.
Ba je lepo vee, rekao je.
,,E, ba nije.
Da, pa razumem, ree Dirk. Izgleda, ako smem da primetim, kao neko kome ovaj dan ne
predstavlja izvor radosti i uivanja u duhovnom bogaenju.
Prokleto si u pravu, ree Kejt. Ovo je jedan od onih dana kada bi i Sv. Franjo Asiki poeo
da utira decu. Pogotovo ako raunam i utorak, koji je, u stvari, poslednji dan kada sam bila pri sebi.
A sad, vidi ovo. Moj prelepi auto. Jedino to je dobro u itavoj ovoj zbrci je to nisam u Oslu.
Potpuno mi je jasno kako te to raduje.
Nisam rekla da me raduje. Samo me spreava da izvrim samoubistvo. Mada ima i drugih
naina da sama sebi ne stvaram probleme, i to zahvaljujui ljudima kao to si ti, tako eljnim da mi
uine tu uslugu.
Vi ste bili moj veti pomonik, gospoice ehter.
Prestani to da radi!
ta da prestanem?
Moje ime! Odjednom svaki meni nepoznati ovek koga sretnem zna kako se zovem. Mogli biste
vi, momci, da prestanete da znate moje ime, bar na sekund. Kako da devojka bude zagonetna pod
ovakvim uslovima? Jedina osoba koju sam upoznala, a koja nije znala moje ime je osoba kojoj sam
se zapravo predstavila. U redu, rekla je i uperila prst u Dirka, ti nema neke natprirodne moi i
zato mi reci kako zna moje ime. Neu ti pustiti kravatu dok mi ne kae.
Pa nisi ni uhvatila
Sad jesam, frajeru.
Pusti me!
Zato si me pratio? insistirala je Kejt. Kako zna moje ime?
Pratio sam te iskljuivo iz onih razloga koje sam naveo. A to se tie imena, draga moja, ti si
mi ga praktino sama rekla.
Nisam.
Uveravam te da jesi.
Jo uvek te drim za kravatu.
Ako je trebalo da ide za Oslo, ali si bila u nesvesti od utorka, da se zakljuiti da si bila
prisutna prilikom eksplozije na terminalu broj dva, na Hitrou aerodromu. O tome je nadugako pisalo
u novinama. Pretpostavljam da si to prespavala. Ja sam lino to propustio zbog svoje apatije, ali
dananji dogaaji su me naterali da obratim panju.
Kejt je ljutito pustila njegovu kravatu, ali je nastavila sumnjiavo da ga posmatra.
Ma nemoj? rekla je. Koji dogaaji?
Oni uznemiravajui ree Dirk, nametajui kravatu. ak i da sve ono to si mi rekla o sebi
nije bilo dovoljno da shvatim ko si, injenica da si i ti takoe danas ila u Vuded je sve rasvetlila.
Tvoja ratoborna utuenost mi govori i da nisi nala onoga koga trai.
Molim?
Molim te, uzmi je, ree Dirk odvezujui svoju kravatu i pruajui je Kejt. Sluajno sam jutros
naleteo na bolniarku iz tvoje bolnice. Moj prvi susret sa njom je bio jedan od onih koje, iz raznih
razloga, eli da se to pre zavre. Minut-dva kasnije stajao sam na trotoaru, branei se od lokalnog
divljeg ivota, kada sam uo neke njene rei i to me je pogodilo kao grom. Ideja je bila fantastino,
ludaki neverovatna. Ali, kao i veina fantastino, ludaki neverovatnih ideja i ova je bila vredna
razmatranja, kao jedna vie ovozemaljskog karaktera kojoj su injenice podreene tako da
odgovaraju, da se uklapaju u tu ideju.
Vratio sam se da bih joj postavio jo par pitanja, i ona je potvrdila da su u ranim jutarnjim
asovima nekog neobinog pacijenta premestili iz bolnice, verovatno u Vuded. Takoe je potvrdila
da je jo jedan pacijent bio skoro nepristojno radoznao da sazna ta se desilo sa onim prvim. To je
bila gospoica Kejt ehter, i mislim da ete se sloiti sa mnom, gospoice ehter, da moji metodi
navigacije imaju neke prednosti. Nisam stigao tamo gde sam nameravao, ali sam svakako stigao tamo
gde bi trebalo da budem.
ETRNAESTO POGLAVLJE
Oko pola sata kasnije pojavio se krupan ovek iz lokalne lep-slube, sa pikapom, sajlom za
vuu i sinom. Ocenio je situaciju, poslao sina i pikap da obave neki drugi posao, a on je zakaio kuku
za Kejtin sada neupotrebljiv auto i sam ga odvukao do garae.
Kejt je utala koji minut, a onda ree On to ne bi uradio da ja nisam Amerikanka.
ovek im je preporuio jedan mali lokalni pab i rekao da e doi tu da im javi kad Sitroenu
postavi dijagnozu. Poto je Dirku bio razbijen samo prednji desni far, i poto je Dirk uporno tvrdio
da ionako skoro nikada ne skree desno, odvezli su se do tog mesta. Kada je, sa izvesnom dozom
gaenja, ula u Dirkova kola, Kejt je ugledala onu knjigu Hauarda Bela koju je Dirk pozajmio od
Seli Mils u kafeu i skoila na nju. Posle par minuta, ulazei u pab, i dalje je pokuavala da otkrije da
li je proitala tu knjigu ili ne.
Pab je predstavljao kombinaciju svih tradicionalnih engleskih kvaliteta od konjskih ukrasa,
preko formike1, do arogancije. Glas Majki Deksona koji je dopirao iz drugog bara meao se sa
tugaljivim periodinim zvucima maine za pranje sudova. To je stvaralo jednu audio atmosferu koja
se odlino uklapala sa izbledelim, nejasnim i prljavim bojama davno okreenih zidova. Dirk je kupio
sebi i Kejt po pie i onda joj se pridruio za jednim malim stolom u oku, koji je ona pronala da bi
sela to dalje od neprijateljski raspoloenog sadraja ovog bara.
Proitala sam je, objavila je, prelistavi vei deo Bei koliko te noge nose. ,,U stvari, poela
sam i proitala sam prvih nekoliko poglavlja. I to pre par meseci. Nije mi jasno zato jo uvek itam
njegove knjige. Potpuno je jasno da ih ni njegov izdava ne ita. Pogledala je u Dirka. Nikad mi ne
bi palo na pamet da ti ita takve stvari. Bar po onome to znam o tebi.
I ne itam, ree Dirk. Samo sam je, mm grekom pokupio.
To svi kau, uzvratila je Kejt. Bio je jako dobar, dodala je, ako voli takve stvari. Moj
brat se bavi izdavatvom, u Njujorku, i kae da je Hauard Bel postao jako udan u poslednje vreme.
Ja imam utisak da ga se svi oni pomalo plae i da on prilino uiva u tome. Sigurno niko nema petlju
da mu kae kako bi trebalo da izbaci sve od desetog poglavlja zakljuno sa dvadesetsedmim. I sve
ono sa kozom. Postoji teorija po kojoj on prodaje milione primeraka samo zato to niko ni ne ita
njegove knjige. Ako bi svako ko kupi njegovu knjigu istu zaista i proitao, nikad vie nita njegovo ne
bi kupio i time bi doao kraj toj karijeri.
Odgurnula je knjigu od sebe.
No, bilo kako bilo, rekla je veoma mudro si mi objasnio zato sam otila u Vuded, ali mi
nisi rekao zato si ti iao tamo.
Dirk je slegnuo ramenima. Da vidim kako izgleda, odgovorio je, ne predajui se.
Ma, stvarno? E, pa, utedeu ti trud. Mesto je prilino uasno.
Opii mi ga. U stvari, poni od aerodroma.
Kejt je uzela dobar gutljaj bladi merija i koji trenutak je razmiljala u tiini, dok je vodka
marirala kroz njenu unutranjost.
Hoe da uje i o aerodromu? rekla je konano.
,,Da.
ludila. Svi kau Kladim se da bi voleo da svira pikolo. Nikome nikada nije palo na pamet da mu
moda svi govore to isto. Samo sam pokuala da se setim neega to svi govore privatnim
detektivima kako ne bih ba to rekla.
Ne. Ono to se deava je da svi izgledaju nekako zbunjeno, a i ti si upravo tako izgledala.
Znai tako. Kejt je bila razoarana. Pa, je 1 ima neki trag hou rei, ideju o tome ta se
dogodilo sa tvojom sekretaricom?
Ne, ree Dirk, nemam nikakvu ideju. Samo neku nejasnu sliku sa kojom ne znam ta da
radim. Poigravao se sa cigaretom i pustio da mu pogled ponovo odluta preko stola do knjige.
Uzeo ju je u ruke i posmatrao, razmiljajui ta ga je uopte nateralo da je uzme.
Ja u stvari ne znam nita o Hauardu Belu, rekao je.
Kejt je bila iznenaena nainom na koji je on iznenada promenio temu, ali je takoe osetila i
neko olakanje.
Samo znam, ree Dirk, da on prodaje gomile knjiga i da sve izgledaju kao ova. ta bi jo
trebalo da znam?
Pa, postoje neke prilino neobine prie o njemu.
Kao na primer?
Kao na primer ta radi u hotelskim sobama irom Amerike. Niko nije ba upoznat sa detaljima,
naravno, samo dobiju raune i plate ih zato to ne vole da ispituju. Smatraju da je bolje da nita ne
pitaju. Naroito ne o piliima.
Piliima? ree Dirk. Kakvim piliima?
Pa, ree Kejt, sputajui glas i naginjui se blago prema njemu, kau da mu redovno
dostavljaju ive pilie u hotel.
Dirk se namrtio.
Zaboga, zbog ega? rekao je.
Niko nema pojma. Niko ne zna ta se deava sa tim piliima. I niko ih nikada nije ponovo
video, rekla je jo tiim glasom i jo vie se nagnuvi ka Dirku. Ni jedno jedino pero.
Dirk se zapitao da li je on beznadeno naivan.
Pa, ta misle, ta on radi sa njima? upitao je.
Niko nema pojma. ak niko ni ne eli da ima pojma. Jednostavno ne znaju.
Slegnula je ramenima i ponovo uzela knjigu u ruke.
Dejvid to je moj brat jo kae da on ima savreno ime i prezime za pisca bestselera.
Stvarno? U kom smislu?
Dejvid kae da je to prva stvar na koju izdava obraa panju kada je u pitanju nov pisac. Ne
Da li je ovo dobro? ili Da li e ova knjiga biti dobra kada se oslobodi svih priloga? nego Da li
je njegovo prezime kratko, a ime malo due? Vidi? Bel je odtampano velikim srebrnim slovima,
a Hauard je iznad, malo zakoeno. Instant znak raspoznavanja. Kad ima takvo ime i prezime, skoro
je nebitno da li ume da pie ili ne. to je u sluaju Hauarda Bela vrlo znaajan bonus. Ali, to je
sasvim obino ime ako je napisano ovako, vidi?
Gde? ree Dirk.
Ovde na tvojoj koverti.
Gde? Da vidim.
,,U potpunosti se ne slaem, bio je Dirk otar. Nemogue esto ima onu vrstu integriteta koja
nedostaje neverovatnom. Koliko puta si dobila oigledno racionalno objanjenje neega i to
objanjenje funkcionie sasvim okej osim u jednom a to je da je beznadeno neverovatno? Onda ti
tvoj instinkt kae Da, ali on ili ona jednostavno nikada to ne bi uradio.
Pa, to mi se u stvari dogodilo ba danas, uzvratila je Kejt.
,,A, da, ree Dirk udarivi rukom o sto od ega su ae na njemu poskoile, ona devojica u
kolicima savren primer. Sama ideja da ona ko zna odakle prima informacije o jueranjem stanju
na berzi, jednostavno je nemogua, stoga to mora biti tano, jer je ideja da ona uporno vri jednu
neizmemo kompleksnu i napornu obmanu od koje nema ama ba nikakve koristi, jednostavno
beznadeno neverovatna. Prva ideja samo pretpostavlja da postoji neto to mi ne znamo, a sam bog
zna da takvih stvari ima na pretek. Druga se, pak, kosi sa fundamentalnim i ljudskim, o emu mi
posedujemo znanja. Zato bi trebalo da budemo veoma sumnjiavi prema tome i prema njegovoj
loginoj racionalnosti.
Ali ti nee da mi kae svoje miljenje.
,,Neu.
,,Zato?
Zato to e zvuati smeno. Ali mislim da si u opasnosti. Mislim da si moda u velikoj
opasnosti.
Divno. Pa, ta predlae da uradim u vezi sa tim? ree Kejt, uzimajui gutljaj svog drugog
pia, koje je inae stajalo netaknuto.
Predlaem, Dirk je zvuao ozbiljno, da se vrati u London i prespava kod mene.
Kejt je prasnula u smeh, a onda je morala da izbunari papirnu maramicu iz tane kako bi obrisala
sok od paradajza sa sebe.
Ja se izvinjavam, ali ta je to tako neobino u vezi sa mojim predlogom? Dirk je zahtevao da
zna i malo je ustuknuo.
Ovo je najdivnije muvanje posle povrnog poznanstva koje sam ikad doivela. Nasmeila mu
se. Bojim se da je odgovor jedno glasno i jasno ne.
Pomislila je kako je on interesantan i na neki ekscentrian nain zabavan, ali joj je isto tako i
grozno neprivlaan.
Dirku je bilo malo neprijatno. Mislim da je dolo do uasnog nesporazuma, rekao je.
Dozvoli da objasnim
Prekinuo ga je iznenadan dolazak automehaniara koji je nosio vesti o Kejtinim kolima.
Popravio, ree. U stvari, nije bilo mnogo toga da se popravi, osim branika. Nita novo. Onaj
udan zvuk koji ste pomenuli je samo zvuk motora. Ali, bie okej. Samo treba da poveate broj
obrtaja, stisnete kvailo i ekate malo due nego obino.
Kejt mu se suvo zahvalila i bez pogovora dozvolila Dirku da plati majstora 25 funti, koliko je
ovaj traio za svoj rad.
Napolju, na parkingu, Dirk je ponovio svoj zahtev da Kejt ide kod njega, ali ona je bila
nepopustljiva. Rekla je da joj samo treba da se dobro naspava i da e posle toga, ujutro, sve izgledati
bolje i lake za prebroditi.
Dirk je insistirao da makar razmene brojeve telefona. Kejt je pristala na to pod uslovom da on
pronae neki drugi put do Londona i da ne ide za njom.
Dobro se uvaj doviknuo je Dirk kada je motor njenog auta zagrmeo ka glavnom putu.
,,Hou, vikala je Kejt, i, ako se desi bilo ta nemogue, obeavam da e ti prvi saznati.
Za trenutak, uti Sitroen je vijugavo bljesnuo pod svetlom koje se izlivalo kroz prozore paba,
pod nadvijenim sivilom nonog neba koje ga je uskoro progutalo.
Dirk je pokuao da je prati, ali nije mogao da upali auto.
1 Formica = marka plastike otporne na toplotu od koje se prave stolovi, kuhinjske radne povrine itd.
Kau da uopte nije neobino da u jednom trenutku pomislimo na nekoga koga nismo videli
godinama i da ve sledeeg dana saznamo da je ta osoba umrla. Uvek ima puno ljudi koji pomisle na
nekoga koga nisu videli godinama i uvek ima puno ljudi koji umiru. Kad je u pitanju tolika populacija
kakvu ima na primer Amerika, zakon proseka znai da se ovakva sluajnost dogaa bar deset puta
dnevno, ali bez obzira na to, nikome ko to doivi takvo iskustvo nije nita manje jezivo.
Isto tako, bezbroj sijalica na ulinim svetiljkama pregoreva svakog minuta, i svakako neke
pregorevaju u momentu kada neko proe pored njih. Ipak, to i dalje izaziva neki jeziv oseaj,
pogotovo kada se isto to dogodi i sa sledeom sijalicom pored koje ta osoba proe.
Kejt je stajala kao ukopana.
Ako moe da se dogodi jedna sluajnost, onda moe da se dogodi i druga sluajnost, rekla je
sebi. I ako se druga sluajnost dogodi odmah posle prve i to je sluajnost. Nema apsolutno nikakvog
razloga za uzbunu samo zato to je par ulinih sijalica pregorelo. Nalazila se u savreno mirnoj ulici
u poznatom kraju, okruena kuama u kojima su gorela svetla. Pogledala je u kuu koja joj je bila
najblia i to, na alost, ba u trenutku kada su se ugasila svetla na prozoru koji gleda na ulicu. Ovo se
verovatno dogodilo zato to je stanar u tom trenutku odluio da izae iz te sobe. Pa, iako je ovo samo
ilo u prilog tezi da sluajnosti mogu biti jako neobine, to joj nije popravilo raspoloenje.
Ostatak ulice je i dalje bio okupan magliastim utim sjajem. Samo je u preniku od oko jednog
metra oko nje bio mrak. Sledea osvetljena povrina nalazila se samo nekoliko desetina santimetara
ispred. Duboko je uzdahnula, sabrala se i krenula ka toj povrini, ka samom njenom centru. Istog
momenta i ona se ugasila.
Stanari obeju kua pored kojih je prola na tom putu izabrali su ba taj momenat da izau iz soba
koje gledaju na ulicu, kao i njihove komije preko puta.
Moda se upravo zavrila popularna TV serija. Tako je. Svi su ustajali i istovremeno gasili
svoje televizore i svetla u sobi, i kao rezultat preoptereenja strujne mree, pregorele su neke uline
sijalice. Tako nekako. Od ovog rezultata preoptereenja strujne mree njeno srce je poelo snano da
lupa. Krenula je dalje, trudei se da bude smirena. im stigne kui pogledae u novinama kakva je to
serija na TV-u, kad zbog nje pucaju uline svetiljke.
etiri.
Stala je kao ukopana ispod ugaene lampe. Sve vie kua je postajalo mrano. Ono to ju je
naroito uzrujalo bilo je to to su one postajale mrane istog trenutka kada bi pogledala ka njima.
Pogled kvrc.
Pokuala je ponovo.
Pogled kvrc.
Svaka u koju je pogledala momentalno bi se zamraila.
Pogled kvrc.
Sa iznenadnim strahom je shvatila da ne sme vie da gleda u one u kojima je svetlo jo uvek bilo
upaljeno. Racionalizacija ovog deavanja koju je pokuala da iskonstruie sada se zakovitlala u
njenoj glavi, oajniki molei da bude putena napolje. I ona ju je pustila. Pokuala je da zakuje svoj
pogled za tle, iz straha da e ugasiti svetla u celoj ulici, ali nije joj polo za rukom da ne baci po koji
siuni pogled, tek da proveri da li to funkcionie.
Pogled kvrc.
Zamrznula je pogled u tle, u uzanu stazicu pred sobom. Vei deo puta je sada ve bio u mraku.
Izmeu nje i vrata njenog ulaza preostale su jo tri svetiljke. Iako je gledala u zemlju, uspela je
svojim perifernim vidom da otkrije da su svetla u stanu ispod njenog upaljena.
Tu ivi Nil. Nije mogla da se seti njegovog prezimena, ali on je povremeno svirao bas i trgovao
je starinama. Imao je obiaj da joj daje savete u vezi sa ureenjem stana, koje ona nije traila, a
takoe je ukrao njeno mleko tako da su im odnosi malo zahladneli. Ipak, u ovom momentu, molila je
boga da je on tu i da joj kae ta nije u redu sa njenim kauem, i da se svetio u njegovom stanu nee
ugasiti kada ona skrene pogled sa trotoara zajedno sa tri preostale osvetljene povrine du puta koji
je morala da pree.
Okrenula se i pogledala iza sebe, na put koji je prela. Sve je bilo u mraku, utapalo se u tamu
parka koji je vie nije smirivao, ve joj je pretio siluetama debelog, vornovatog korenja i
izdajnikog smea u stadijumu truljenja.
Ponovo se okrenula, drei pogled pri zemlji.
Tri osvetljene povrine.
Uline svetljke se nisu gasile u trenutku kada ih pogleda, nego kada proe pored njih.
Zakiljila je oima da bolje vidi gde se nalazi sledea svetiljka, iznad i ispred nje. Podigla je
glavu i paljivo ponovo irom otvorila oi, zurei direktno u narandasti odsjaj koji se probijao kroz
debelo staklo.
Mirno je sijalo.
Ne odvraajui pogled sa svetla koje je prilo are na njenoj mrenjai, oprezno je krenula
napred, korak po korak, napreui svoju volju ne bi li ga naterala da se ne ugasi kad ona proe.
Nastavilo je da svetli.
Krenula je dalje. Nastavilo je da svetli. Ponovo je zakoraila i ono je i dalje sijalo. Sada je ve
bila skoro ispod same svetiljke, izvijajui vrat kako bi drala svetlo na oku.
Zakoraila je jo jednom i ugledala plamiak kako zamire, ostavljajui za sobom trag koji se
epurio u njenim oima.
Spustila je pogled i pokuala da gleda iskljuivo ispred sebe, ali odasvud su iskakale neke
ludake siluete i osetila je da gubi kontrolu. Jurnula je ka sledeoj svetiljki i tu ju je ponovo doekala
tama. Stala je zadihana, trepui i pokuavajui da se umiri. Pogledala je malo bolje prema sledeoj
osvetljenoj povrini i uinilo joj se da vidi jednu priliku kako stoji ispod uline lampe. To je bila
jedna krupna prilika po kojoj su igrale narandaste senke. Na glavi ove figure bili su ogromni rogovi.
Ludakim intenzitetom buljila je u mranu puinu i iznenada zaurlala Ko si ti ?
Pauza. Onda je dubok glas odgovorio Imate li neto ime bih mogao da skinem ove parie
drvenog poda sa lea?
,Ja
Nazad! viknuo je maui rukama ispred njenog lica.
,,ta?
Uz snaan nalet vetra, sa nonog neba stutio se veliki orao sa krilima rairenim ka njemu da ga
uhvati. Tor je udarao i mlatarao rukama dok ogromna ptica nije malo ustuknula, skoro pala na zemlju,
povratila snagu i tekim zamasima krila poletela do vrha uline svetiljke. vrsto je kandama zagrlila
svetiljku i tu se zaustavila, od ega se itava ta ulina lampa malo zatresla.
Odlazi! vikao je Tor na pticu.
Orao je samo sedeo gore i posmatrao ga. Ovo monstruozno stvorenje izgledalo je jo
monstruoznije pod narandastim svetlom koje je bacalo ogromnu senku na susedne kue. Imalo je
neobine krune belege na krilima. Kejt se uinilo da je ve negde videla ovakve belege, moda u
nekom komaru, ali je bila sigurna da ovo sada nije nikakav komar.
Bez sumnje, pronala je oveka koga je traila. Ista ona krupna figura, iste ledene oi, isti onaj
izraz arogancije i besa sa dozom smuenosti, samo to su ovoga puta njegove noge bile porinute u
ogromne kone izme, slapovi krzna, traka i bieva visili su sa njegovih ramena, na glavi je imao
gvozdenu kacigu sa rogovima i ovoga puta njegov bes nije bio usmeren ka devojci koja radi na
aerodromu, ve ka ogromnom orlu koji je stajao na ulinoj svetiljki nasred Primrouz Hila.
Odlazi! viknuo je ponovo. To je izvan mojih moi! Sve to sam mogao ve sam uradio!
Tvoja porodica je obezbeena.
Nita vie ne mogu da uinim za tebe! Ja sam nemoan i bolestan.
Kejt je bila okirana kada je iznenada ugledala duboke ogrebotine na njegovoj levoj ruci, koje
mu je napravio orao svojim kandama kada se zaleteo na njega. Krv je liptala iz njih, navirala je kao
pomahnitala bujica.
Odlazi! ponovo je zaurlao. Drugom rukom je otresao krv sa ogrebotina i bacio krupne kapi na
pticu, koja je malo ustuknula, zateturala se, ali ipak ostala na mestu. Iznenada, ovek je skoio u
vazduh i uhvatio se za svetiljku koja se ozbiljno zaljuljala pod tolikom teinom. Uz glasne krike ptica
ga je divljaki kljucala dok je slobodnom rukom pokuavao da je uhvati i skine dole.
Vrata su se otvorila. To su bila vrata Kejtinog ulaza. Na njima se pojavio ovek sa sivim
okvirom naoara i urednim brkovima. To je bio Nil, njen komija, u svom raspoloenju.
Ja zaista mislim da poeo je. Ipak, ubrzo mu je postalo jasno da zaista ne zna ta da misli i
vratio se unutra, nezadovoljan, ponevi svoje raspoloenje sa sobom.
Veliki ovek se pripremio, napravio veliki skok kroz vazduh i zaustavio se uz blago,
kontrolisano truckanje, na vrhu sledee uline svetiljke koja se malo savila pod njegovom teinom.
Pognuo se zurei u orla, koji mu je uzvraao istom merom.
Odlazi! vikao je, maui rukom prema njemu.
Gaarh! odgovorio je orao.
Jednim zamahom ruke izvukao je ispod gomile krzna jedan eki sa kratkom drkom i
odmeravao njegovu teinu premetajui ga iz ruke u ruku. Glava ekia je u stvari bilo jedno grubo
izbrueno pare gvoa, veliine i oblika krigle piva, otprilike, a drka je bila debljine runog zgloba
umotana u komade koe.
Gaaaarrrh! zakriao je orao ponovo, gledajui sumnjiavo u eki. Kada je Tor polako poeo
da vrti eki u ruci, ptica je poela da se premeta sa jedne na drugu nogu, pratei ritam u kome se
eki vrteo.
Odlazi! rekao je Tor neto tiim glasom, ali sa veom dozom pretnje. Potpuno se ispravio na
svetiljki, vitlajui ekiem sve bre i bre u velikom luku. Bacio ga je iznenada na orla. Istog
trenutka, munja visokog strujnog napona izletela je iz lampe na kojoj je ptica stajala, nateravi je da
odskoi u vazduh uz glasne krike. eki je bezopasno odleteo ispod lampe, ponovo se digao u vazduh
kroz tamu parka, dok se Tor, osloboen njegove teine, malo zateturao i uhvatio za vrh svetiljke da
povrati ravnoteu. Orao je pomahnitalo mahao krilima kroz vazduh, takoe povratio kontrolu i jo
jednom se zaleteo da napadne Tora, koji je odskoio unazad kako bi izbegao opasnost, a onda se
ptica uputila ka nonom nebu, gde se ubrzo pretvorila u siunu crnu taku pre nego to je konano
nestala.
eki se vraao nazad, sa neba, stvarajui svojom glavom bezbroj iskrica na kamenoj stazi,
prevrnuo se dvaput u vazduhu, a onda se bacio glavom na zemlju odmah pored Kejt, a svoju drku je
prizemljio pored njene noge.
Jedna starija dama koja je strpljivo ekala sa svojim psom u senci svetiljke, sada pregorele,
osetila je, s punim pravom, da je akcija zavrena, te da vie nee biti uzbudljivih scena i mirno je
prola pored njih. Tor je utivo saekao da oni prou, a onda je priao Kejt koja je stajala sa
prekrtenim rukama, posmatrajui ga. Posle svega to se dogodilo u poslednjih dva-tri minuta, nije
imao pojma ta da joj kae i za trenutak se samo zamiljeno zagledao u daljinu.
Kejt je pomislila kako je razmiljanje, za njega, jedna aktivnost potpuno odvojena od svega
ostalog i da mu je za to potreban prostor. To nije moglo jednostavno biti kombinovano sa hodanjem
ili sa prianjem, ili kupovinom karte za avion.
Bolje bi bilo da vidimo ta ti je sa rukom, rekla je i povela ga uz stepenice svoje kue. On ju
je posluno pratio. Kada je otvorila vrata od ulaza ugledala je Nila kako stoji naslonjen na zid i
namrgoeno zuri u automat za koka-kolu koji je bio naslonjen na suprotan zid, zauzimajui
neverovatno mnogo prostora u hodniku.
Ja ne znam ta emo s ovim da radimo, stvarno ne znam, rekao je.
ta to radi ovde? pitala je Kejt.
Pa, bojim se da to ja tebe treba da pitam, ree Nil. Ne znam kako e uspeti da ga podigne
uz stepenice. Da budem iskren, uopte ne vidim nain da se to uradi. I, budimo realni, mislim da ti se
uopte nee ni dopasti kada ga odnese gore. Znam da je to jako moderno i tako ameriki, ali
razmisli malo ima divan francuski sto od trenjinog drveta, kau koji e biti sasvim okej kad
konano skine sa njega onaj odvratni prekriva za koji ti stalno govorim da bi trebalo da ga se
otarasi, samo ti nee da me poslua i ja nikako ne vidim kako misli ovo da uklopi uz sve to,
nema anse. I nisam ba siguran da bih smeo to da ti dozvolim, mislim, ovo je jedan jako teak
predmet, a sea se ta sam ti rekao za podove u ovoj kui. Morau da razmislim jo jednom,
stvarno.
Da, Nil, kako je to dospelo ovamo?
Pa, ovaj tvoj prijatelj ga je dovukao ovamo ba pre nekih sat vremena. Ne znam gde on trenira,
ali moram da kaem da ne bih imao nita protiv da idemo zajedno u teretanu. Rekao sam mu da
mislim da mi je sve to vrlo sumnjivo, ali on je bio uporan i na kraju sam jo morao i da mu
pomognem. Ali, ja mislim da bismo morali dobro da razmislimo o ovoj temi. Pitao sam tvog
prijatelja da li voli Vagnera, ali mi nije ba najbolje odgovorio. Pa, ne znam, ta misli da radi sa
ovim?
Kejt je duboko uzdahnula. Predloila je svom krupnom gostu da ga odnese gore, pa e mu se ona
pridruiti za koji minut. Tor je proao pored njih groteskna figura ide uz stepenice.
Nil se duboko zagledao u Kejtine oi ne bi li iz njih proitao ta se dogaa, ali Kejt ga je bledo
gledala, onako kako to samo ona ume.
Izvini, Nil, rekla je, zapravo. Automat e da leti napolje. Sve je to nesporazum. Srediu ja to
do sutra.
Da, sve je to u redu, ree Nil, ali, gde sam tu ja? Mislim, jasno ti je koji je moj problem.
Ne, Nil, nije mi jasno.
Pa, meni ta stvar stoji tu, tebi je ta osoba tamo gore, i itava situacija je prilino
haotina.
Mogu li neto da uradim da je sredim?
Pa, to i nije ba tako lako, zar ne? Hteo sam samo da kaem da bi trebalo malo da razmisli o
tome. Mislim, o svemu. Rekla si mi da odlazi. Danas sam uo kako puni kadu. ta je trebalo da
pomislim? I ono sa makom Zna da ne volim da imam veze sa makama.
Znam, Nil. Zato sam i zamolila gospou Grej da je uva.
Da, i vidi ta joj se dogodilo. Umrla je od sranog udara. Gospodin Grej je jako uznemiren, da
zna.
Mislim da to nema nikakve veze sa tim to sam je zamolila da pripazi na moju maku.
Pa, ja ti samo kaem da je on jako uznemiren.
Da, Nil. ena mu je umrla.
Pa, nita nisam rekao. Samo kaem da bi trebalo da razmisli o tome. I ta emo, zaboga, da
radimo sa tim? rekao je, mislei na automat za koka-kolu.
,,A ja kaem da u se pobrinuti da taj automat do ujutro nestane odavde, Nil. ree Kejt. Vrlo
rado u stajati ovde i vritati jako glasno ako ti misli da e to nekako pomoi, ali
Sluaj, draga, ja sam samo hteo to da ti kaem. I nadam se da neete noas biti previe glasni,
jer moram da vebam svoju muziku, a ti zna koliko mi je potrebna tiina za koncentraciju. Uputio je
Kejt znaajan pogled preko okvira svojih naoara i nestao iza vrata svog stana.
Kejt je stajala i u sebi brojala od jedan do deset, bar koliko je u tom trenutku mogla da se seti, a
onda je krenula uz stepenice, u susret Bogu Groma, oseajui da uopte nije raspoloena ni za
vremensku prognozu, ni za teologiju. Po kui se prolomila glavna tema iz Valkira1, svirana na
Fender Precision basu.
SEDAMNAESTO POGLAVLJE
Dok je iao du Juston Rouda, usred saobraajnog pica, koji je poeo jo tamo negde krajem
sedamdesetih i koji u petnaest do deset ovog utorka uvee jo uvek nije pokazivao znake smirivanja,
Dirku se uinilo da je video neto poznato.
To mu je saoptila njegova podsvest taj pomahnitali deo ljudskog mozga koji nikada ne
odgovara na pitanja, samo da je neke male znaajne nagovetaje i onda sedi i mrmlja neto sebi u
bradu.
Pa, naravno da sam video neto poznato, Dirk je u sebi grdio svoju podsvest. Dvadeset puta
meseno vozim ovim mranim putem. Bilo bi za oekivati da prepoznajem svaki kameni na njemu,
svako drvce koje lei pored. Zar ne bi mogla biti malo preciznija? Njegova podsvest se nije dala
izazvati. Nije imala vie ta da doda. Grad je ionako verovatno bio pun sivih kombija. Nita
neobino.
Gde? raestio se Dirk u sebi, premetajui se sa jedne strane na drugu kao da ga svrbi sedite.
Gde li sam video sivi kombi?
Nita.
Sa svih strana je bio okruen drugim vozilima, tako da nije bilo prostora za manevrisanje,
pogotovo ne unapred. Izleteo je iz svog auta i krenuo da se provlai kroz gomilu drugih kola,
zaglavljenih u guvi, skaui gore-dole ne bi li ugledao sivi kombi. Ako ga je malopre i video, sada
je bio van njegovog vidokruga. Njegova podsvest je samo sedela i utala.
Saobraaj je i dalje bio u zastoju, pa se probio jo malo unazad, ali mu je krupni kurir na
motociklu prepreio put svojim velikim Kavasakijem. Dirk je zapoeo otru prepirku sa kurirom, ali
je bio prinuen da umukne jer ovaj ionako nije mogao da ga uje. Na kraju je krenuo nazad kroz guste
kolone koje su polako poele da se pomeraju u napred. U stvari, sve kolone osim one u kojoj je bio
njegov auto poele su da se pomeraju.
Iznenada, zvuk sirena je izazvao u njemu neko ushienje, migoljio se kroz zamrene kolone
automobila i to ga je podsetilo na one ludake koje je viao na ulicama Njujorka koji su izletali na put
da objave Sudnji Dan, preteu invaziju vanzemaljaca ili nesposobnost i korupciju koja hara
Pentagonom. Podigao je ruke iznad glave i poeo da vie Bogovi pohode Zemlju! Bogovi pohode
Zemlju!
Ovo je jo vie raspalilo vatru u onima koji su ionako ve razjareno trubili na njegov nepokretni
auto, i ubrzo se sve pretvorilo u kreendo velianstvene kakofonije, sa Dirkovim glasom koji
odzvanja u vazduhu.
Bogovi pohode Zemlju! Bogovi pohode Zemlju! uzvikivao je. Bogovi pohode Zemlju!
Hvala! dodao je i uskoio u kola, pritisnuo gas i konano otvorio put zaglavljenoj masi da krene
napred.
Pitao se zato je toliko siguran. Bojih ruku delo. Bezbrina fraza kojom ljudi mogu da
objasne neke fenomene koji inae ne bi podlegli racionalnom objanjenju. Ali, to je bila bezbrinost
koja je naroito privukla Dirkovu panju zato to su rei izgovorene tako bezbrino, kao da ni ne
znae nita ozbiljno, obino prave rupe kroz koje, inae dobro uvane istine, mogu da procure.
Neobjanjiv nestanak. Oslo i eki: mala, majuna koincidencija koja je dala jedno malo,
majuno upozorenje. Bilo kako bilo, to je jedno upozorenje koje je visilo usred svakodnevne gungule,
a ostala mala upozorenja su visila na istoj visini. Bojih ruku delo, Oslo i eki. ovek sa ekiem,
pokuava da ode u Norveku, spreen je, gubi kontrolu nad samim sobom i kao rezultat toga dobili
smo bojih ruku delo.
Ako je, pomislio je Dirk, ako je to bie besmrtno, onda znai da je jo uvek ivo. To bi
jednostavno bila definicija toga besmrtno.
Kako bi neko besmrtno bie moglo da ima paso?
Da, kako? Dirk je pokuao da zamisli kako bi to izgledalo da na primer izabrao je ime tek
onako, nasumice bog Tor, norveki bog, doe sa svojim ekiem da trai paso i pokua da objasni
ko je on u stvari i zato nema krtenicu. Ne bi bilo ni okiranih, ni prestraenih, ni glasnih uzvika
zaprepaenja, samo tupa birokratska nemogunost. Ne bi se postavilo ni pitanje da li mu neko veruje
ili ne, ve bi jedini problem bilo pravljenje vaee krtenice. Mogao bi da stoji tamo itav dan i da
izvodi razna uda, ali na kraju radnog vremena, ukoliko ne nae neku vaeu krtenicu, jednostavno
bi bio zamoljen da napusti prostorije.
I kreditne kartice.
Ako bi, da za trenutak ostanemo pri ovoj neosnovanoj pretpostavci, bog Tor stvarno postojao i,
iz nekog razloga bio u prolazu u Engleskoj, onda bi on verovatno bio jedina osoba u dravi koja nije
dobila gomilu poziva da konkurie za American Express karticu, gomilu grubih pretnji da e mu ista
biti oduzeta i besplatne kataloge neprijatno raskonih stvari, izdano izraenih od braon plastike.
Dirku se uinilo da je takva scena prilino zapanjujua.
I to, naravno, u sluaju da je on jedini bog koji je tu u prolazu to, ako prihvatimo prvu
neobinu pretpostavku, i nije ba verovatno.
Ali, zamislite na trenutak tako jednu osobu koja pokuava da izae iz zemlje, bez pasoa, bez
kreditnih kartica, samo sa sposobnou da stvara munje i gromove i ko zna ta jo. Verovatno biste
morali da zamislite scenu koja se po svoj prilici odigrala na terminalu broj dva, na Hitrou
aerodromu.
Ali, zato bi neko, ako je ve skandinavski bog, morao da naputa zemlju po utvrenom
protokolu aviokompanije? Sigurno je postojao neki drugi nain. Dirk je voleo da veruje da je jedna
od privilegija besmrtnih boanskih bia da mogu da lete. Koliko se seao norveke mitologije, koju
je itao pre dosta godina, bogovi su stalno leteli i nije bilo rei o ekanju na aerodromima i grickanju
hrskavih krekera za to vreme. Dodue, mora se priznati da svet u to doba nije bio pun kontrolora leta,
radara i si. Pa, ipak, jedan kratak skok preko Severnog mora ne bi trebalo da predstavlja problem za
jednog boga, pogotovo ako su vremenske prilike na njegovoj strani, to bi se svakako dalo oekivati,
ako ste Bog Groma, zar ne?
Jo jedno majuno upozorenje se zaljuljalo u dnu Dirkovih misli, a onda se izgubilo u gunguli i
buci.
Na trenutak se zapitao kako li izgleda biti kit. Fiziki izgled mu je verovatno obezbeivao dobar
pogled na svet ispod povrine mora, mada su kitovi bili bolje pripremljeni za plutanje po prostranom
plavetnilu, nego to je on bio za borbu kroz saobraajnu guvu na Pentonvil Roudu u starom Jaguaru.
Ali, ono o emu je u stvari razmiljao bile su pesme kitova. Nekada davno, kitovi su mogli da pevaju
jedni drugima pesme preko itavog okeana, ak i iz jednog okeana do drugog, zato to zvuk moe da
pree ogromne razdaljine kroz vodu. Ali danas, opet zbog naina na koji zvuk putuje, nema jednog
jedinog dela okeana u kome ne bruje motori amaca ili brodova, tako da je kitovima prosto nemogue
da uju pesme ili poruke svojih sunarodnika.
Pa ta ondaje najei nain na koji ljudi sagledavaju ovaj problem, pomislio je Dirk.
Na kraju krajeva, ko uopte eli da slua gomilu debelih riba, da, dobro, sisara, kako podriguju
jedni drugima?
Ali Dirk je u jednom trenutku osetio da je to veliki gubitak i rastuio se kada je pomislio da je, u
svoj pomahnitaloj buci informacija koja svakodnevno struji nad ljudima, moda uo neke zvuke koji
su otkrivali prisustvo bogova.
Skrenuo je ka severu i klizio pored gomile picerija i agencija za nekretnine, kada je skoro pao u
oaj na samu pomisao kakvi su sada njihovi ivoti.
OSAMNAESTO POGLAVLJE
Tanki prsti munje sevnuli su ispod povrine velikih, tekih oblaka koji su visili sa neba kao
otromboljeni stomaci. Mali prasak arene munje napravio je pukotinu u njima i izvukao nekoliko
beznaajnih kapi sitne, masnjikave kie.
Ispod nebeskog svoda prostirao se irok spektar raznih divljih kula, vornovatih tornjeva i
vrhova koji su ga probadali i raspaljivali vatru na njemu sve dok nije izgledalo kao da e nebo da
eksplodira, potopi sve pod sobom i ostavi taj prizor zagnojen u uasu.
Visoko u svetlucavoj tami, iza dugakih oklopa, stajale su neme figure, pognuti zmajevi koji su
zurili u prljave oblake, dok je Odin, otac svih Bogova Asgarda, prilazio velikoj gvozdenoj kapiji to
vodi u njegovo carstvo, u hodnike Valhale1.
Vazduh je bio zasien urlicima ogromnih krilatih pasa, koji su priredili dobrodolicu svom
gospodaru i pratili ga do trona. Munja se probijala kroz vrhove kula i tornjeva.
Veliki, drevni i besmrtni Bog Asgarda vraao se u svoje carstvo na nain koji bi i njega samog
iznenadio pre nekoliko vekova, dok je bio u cvetu mladosti ak i besmrtni bogovi imaju mladost,
kada su njihove moi na vrhuncu i kada oni istovremeno brinu i upravljaju svetom ljudi, svetom zbog
ijih potreba su oni, bogovi, i roeni vraao se u velikom, neobeleenom sivom Mercedesovom
kombiju.
Kombi se zaustavio najednom osamljenom delu itavog tog prostranstva.
Vrata su se otvorila i pojavio se jedan ovek sa tupim izrazom lica, u sivoj, neobeleenoj
uniformi. On je obavljao posao koji je radio i tokom ivota, jer mu je dunost bila da ne postavlja
pitanja ne zato to je imao neke naroite kvalitete ili zato to je bio izuzetno diskretan, ve zato to
jednostavno nikada nije ni znao kakvo bi pitanje postavio. Kretao se polako, kao kaika kroz ovsenu
kau, otiao do zadnjih vrata kombija i otvorio ih to je bila itava procedura, i to naporna, s
obzirom na posebnu koordinaciju pokreta kojima je trebalo pomeriti sva klizna vrata i sve ruice i
opruge.
Konano, vrata su bila otvorena i, da je kojim sluajem Kejt bila prisutna, malo bi se trgla na
pomisao da ovaj kombi moda, ipak, zaista prenosi elektrinu energiju iz Albanije. Snop svetlosti
pao je na Hiloua to mu je bilo ime ali njemu to nije bilo nita neobino. Svaki put kada otvori ta
vrata oekivao je snop svetlosti. Kada je prvi put otvorio ta vrata, samo je pomislio ,,Oh. Svetlost.
Pa, dobro, i na tome je i ostalo, to mu je garantovalo stalan posao dokle god bude eleo da ivi.
Jaina svetlosti se smanjila i snop se pretvorio u siluetu starog, starog oveka na krevetu sa
tokiima iza koga je ila jedna niska prilika, za koju bi Hilou verovatno mislio da je najavolskija
osoba koju je ikada video, samo da je mogao da se seti svih ljudi koje je sreo tokom ivota i da je
mogao da posmatra jednog po jednog poredei ga sa ovim stvorenjem. To je, ipak, bilo mnogo tee
nego to je Hilou mislio. No, njegov jedini zadatak sada bio je da pomogne toj niskoj osobi da spusti
krevet sa starcem na zemlju.
Zadatak je obavljen bez problema. Noice i tokii kreveta bili su pravo udo tehnologije
obrade nerajueg elika. Otkoeni su, zakotrljali su se i glatkim pokretima amortizovali svako
neprijatno truckanje preko stepenica, sve kao da lebde u vazduhu.
Sa desne strane kombija pruao se jedan veliki hol, ispred glavne prostorije, uokviren finim
drvenim rezbarijama sa velikim mermernim draima za baklje, koji su ponosno stajali na zidovima.
Ovaj hol je vodio u jo jedan podzemni hodnik. Sa leve strane nalazio se ulaz u velianstvene
prostorije, gde se Odin pripremao za none susrete.
Mrzeo je sve ovo. Pridigao se iz kreveta i mrmljao sebi u bradu, mada je, u stvari, povukao i
krevet sa sobom. Ponovo je morao da slua razna naklapanja svog razmaenog, tvrdoglavog sina koji
nije hteo, nije mogao i jednostavno nije bio dovoljno inteligentan da prihvati sve to stvaran ivot
nosi sa sobom. Ukoliko nije eleo to da prihvati, morao je biti uniten i noas e Asgard videti
unitenje besmrtnog boga. Sve je to bilo malo previe, pomislio je ljutito Odin, za nekoga u ovim
godinama, koje su svakako bile izuzetno produene, iznad svake granice, ali ne u nekom odreenom
smeru.
On je samo eleo da ostane u bolnici, koja mu se jako dopadala. Dogovor koji ga je i doveo na
to mesto bio je jedan od najdivnijih, ali je imao i svoju cenu, koja je jednostavne morala biti tolika i
to je bilo sve. Bilo je tu novih susreta sa realnou i on ih je oberuke prihvatao. Oni koji nisu,
morali su da snose posledice. Sve ima svoju cenu, ak i za jednog boga.
Posle ovoga veeras moi e da se vrati u Vuded, zauvek, i to je jako dobro. To je i rekao
Hilou.
ista bela posteljina, rekao mu je, a Hilou je samo tupo klimnuo glavom. Lanena posteljina.
Svakog dana ista posteljina.
Hilou je poeo da die krevet uz stepenice.
Biti bog, Hilou, nastavio je Odin, biti bog, pa, to i nije bilo tako isto, je 1 uje? Nije bilo
nikoga da brine o posteljini. Mislim, nikoga ko bi stvarno brinuo o njoj. Moe li ti to da zamisli? U
mojoj situaciji? Otac svih Bogova? Nije bilo nikoga ko bi doao i rekao Gospodine Odvin,
zakikotao se tamo me zovu gospodin Odvin, zna. Nemaju pojma s kim imaju posla. Mislim da ne
bi mogli to da podnesu. ta ti misli, Hilou? Ali pre toga niko nikada nije doao i rekao mi
Gospodine Odvin, namestili smo vam krevet i stavili istu posteljinu. Ba niko. Samo sam sluao o
razaranju neega, pustoenju neega, o nekim razdvajanjima. Pompezne prie o monim stvarima, o
stvarima koje su pocepane, o stvarima koje su potinjene opet nekim drugim stvarima, a tek sada
shvatam koliko se malo vanosti pridavalo posteljini. Uzmi na primer
Ovo evociranje uspomena na momenat prekinuo je dolazak do ulaza koji je uvala jedna krupna,
znojava mrlja, jedno stvorenje koje je stajalo i ljuljalo se na vratima sa podboenim rukama. Crno
Podnoktom, koji je sve to vreme utao i unjao se uz Odina, ubrzao je korak i pribliio se da kae
neto znojavoj figuri, koja je sva zajapurena morala dobro da se sagne da bi ga ula. Istog trenutka,
ovo stvorenje se ponizno povuklo korak unazad u svoje uto skrovite i sveti krevet sa tokiima se
zakotrljao unutra, kroz ogromne hodnike, sobe i prolaze iz kojih su grmeli burni urlici i dopirali
neprijatni mirisi.
Uzmi na primer, nastavio je Odin, ovo mesto, Valhalu
1 Valhala (nord. mit.) podzemne prostorije u kojima je Odin ugoavao hrabre due ratnika poginulih u borbi (prim. prev.)
DEVETNAESTO POGLAVLJE
Skretanje ka severu je obino bio manevar koji svemu vraa utisak stvarnosti i razumnosti, ali
Dirk nikako nije mogao da izbaci iz glave neko predoseanje.
Malo kasnije, pomalo je poela da pada kia, to je, takoe, trebalo da pomogne, ali je sa
tekog, olovnog neba pala tek neka bedna, mizerna kiica koja je samo pojaala oseaj klaustrofobije
i frustracije koja je ionako tu no drala u aci. Dirk je ukljuio brisae, ali su zakripali jer nije bilo
dovoljno kie na staklu da bi ga obrisali, pa ih je ponovo iskljuio. Kia je ubrzo iarala sve prozore.
Opet je ukljuio brisae, ali im prethodna veba nije ni malo pomogla, tako da su u znak protesta
i dalje grebali i skviali. Ulice su postale podmuklo klizave.
Dirk je zatresao glavom. Oseao se prilino glupo, pomislio je, i to na najgori mogui nain.
Dozvolio je sebi da fantazira, to je iznad svega prezirao. Bio je zaprepaen kad je shvatio da je
svoje matarije zasnovao na slabim, pa, teko da bi se to moglo nazvati dokazima, pre e biti
pretpostavkama, nagaanjima.
Nesrea na aerodromu. Verovatno postoji neko jednostavno objanjenje.
ovek sa ekiem. Pa ta?
Sivi kombi koji je Kejt ehter videla kada je bila u bolnici. Nita neobino. Dirk se za malo
sudario sa njim, ali to je sasvim uobiajena stvar.
Automat za koka-kolu: to nije uzeo u obzir.
Kako li se automat za koka-kolu uklapao u razmiljanje o drevnim bogovima? Jedina ideja koja
mu je pala na pamet bila je suvie besmislena i odmah ju je odbacio.
U tom trenutku, Dirk je upravo prolazio pored kue gde je istog tog jutra zatekao glavu svog
klijenta kako se vrti na gramofonu na koji ju je postavilo zelenooko demonsko stvorenje, koje je
mahalo kosom i krvlju potpisanim ugovorom i odmah zatim nestalo.
Zagledao se u tu kuu dok je prolazio, a kada se iza oka pred njim pojavio veliki tamno plavi
BMW, zakucao se pravo u njegov zadnji deo. To je bio drugi put danas da mora da izlee iz svojih
kola i da vie.
Pobogu, to ne gledate kuda idete?, uzviknuo je, nadajui se da e tako ostaviti svog suparnika
bez rei. Sve sami idioti! nastavio je, bez pauze. Samo jure tamo-amo i uopte ne paze kako voze!
Potpuno bezobzirno! Treba zbuniti protivnika, mislio je. To je kao kad pozove telefonom nekoga i
kae Da? Halo? nervoznim glasom, to je Dirk imao obiaj da radi tokom dugih, letnjih
popodneva. Sagnuo se i pogledao u jasan trag koji je ostavio na zadnjem delu BMW-a, koji je,
sasvim oigledno, bio nov novcat. Prokletstvo, pomislio je Dirk.
Pogledajte ta ste mi uradili sa branikom! vikao je. Nadam se da imate dobrog advokata!
JA sam dobar advokat, uo se tihi glas praen jednim elegantnim klik. Dirk je zabrinuto
pogledao u pravcu iz kog je dopirao glas. Ono klikje u stvari bio zvuk zatvaranja vrata od kola.
ovek je imao na sebi italijansko odelo, koje je takoe bilo elegantno. Imao je i elegantne
naoare, elegantnu frizuru i, mada leptir mana sama po sebi i nije neki elegantan odevni detalj,
njegova je bila vrlo elegantan primerak svoje vrste. Izvukao je tanak novanik iz depa i jednu tanku
srebrnu olovku.
Imate li vizit kartu? upitao je, ne diui pogled. Izvolite, ovo je moja, dodao je, izvlaei je
iz novanika. Zapisao je neto na njenoj poleini. Broj moje registracije, rekao je, ,,i kompanija
kod koje sam osiguran. Budite ljubazni pa mi recite ime vae kompanije. Ako ga ne znate napamet,
pozvae vas moja sekretarica.
Dirk je shvatio da nema nikakvog smisla svaati se sa njim. Izbunario je svoj novanik iz depa
i poeo da eprka po raznim vizit kartama koje su se ko zna od kad tu gomilale. Za trenutak se nosio
milju da se predstavi kao Vesli Arlot, konsultant za navigaciju prekookeanskih jahti, iz Arkanzasa,
ali je onda malo bolje razmislio. ovek je imao broj njegovih registarskih tablica, a Dirk nije mogao
da se seti da li je u poslednje vreme platio bilo kakvo osiguranje, to je bilo u redu, jer takoe nije
mogao da se seti ni da nije platio, a to je bio dobar znak. Drhtavom rukom pruio je pravu, svoju vizit
karticu. ovek ju je pogledao.
Gospodin Dentli, rekao je. Privatni detektiv. Pardon, holistiki privatni detektiv. U redu.
Stavio je karticu u novanik, bez ikakvog daljeg interesovanja.
Dirk se nikada u ivotu nije oseao tako ponieno. Tada se zaulo jo jedno klik sa druge
strane auta. Dirk je ugledao enu sa crvenim okvirima za naoare, koja mu je uputila jedan zamrznuti
poluosmeh. To je bila ona ena sa kojom je jutros razgovarao preko ograde dvorita Defrija Enstija.
A ovek je, pretpostavio je Dirk, verovatno bio njen mu. Pitao se da li bi moda trebalo da ih obori
na zemlju i da ih podvrgne strogom i nasilnom ispitivanju, ali je izneneda osetio uasan umor i batalio
tu odeju.
Okrenuo je glavu da bi jo jednom pogledao enu.
Sve je u redu, Sintija, rekao je ovek i brzo ukljuio i iskljuio jedan osmeh upuen njoj. Sve
sam sredio.
Ona je nezainteresovano klimnula glavom, oboje su seli u BMW i ubrzo, bez rei, nestali na
putu. Dirk je posmatrao karticu koju je drao u ruci. Klajv Drejkot. Radio je za dobru advokatsku
firmu. Nabio je karticu u novanik, snudeno se vratio u auto i odvezao se do kue, gde ga je na pragu
strpljivo ekao jedan veliki zlatni orao.
DVADESETO POGLAVLJE
Kejt je poela da obigrava oko svog gosta im su se vrata njenog stana zatvorila i im je mogla
da bude sigurna da se Nil nee dounjati do pola stepenita i prislukivati. Neprestano udaranje
njegovog basa bar je bila garancija njene privatnosti.
Dobro, da ujem, rekla je ljutito, ta je to bilo sa onim orlom? ta je bilo sa svim onim
ulinim sijalicama? A?
Nordijski Bog Groma ju je zbunjeno posmatrao. Morao je da skine svoju gvozdenu kacigu sa
rogovima jer je njome udarao u plafon i ostavljao rune tragove. Stavio je kacigu pod ruku.
ta je sa, nastavila je Kejt, automatom za koka-kolu? Sa ekiem? O emu se ovde uopte
radi? A?
Tor nije nita rekao. Malo se namrtio kao da je iznerviran, zatim se namrtio kao neko ko se
osea postieno, a onda je samo stajao i bledo je gledao.
Na trenutak se opirala neumoljivom unutranjem krahu svog vrstog stava, ali je onda shvatila
da e ionako da ode do avola, pa je odluila da i ona ode sa njim.
,,Okej, promrmljala je, daj da to oistimo. Idem da naem malo alkohola.
Otila je do kuhinje i preturala po ormariu, da bi joj Tor kada se vratila sa boicom, samo
rekao ,,Ne.
ta ne? pitala je ljutito i tresnula boicu na sto.
,,To, rekao je Tor i gurnuo boicu nazad ka njoj. Ne.
Zato? ta nije u redu s tim? Tor je samo slegnuo ramenima i zurio u ugao sobe. U tom uglu
nije bilo niega ni priblino interesantnog, tako da je on samo bledo gledao u tom smeru.
Sluaj, frajeru, ree Kejt, ako mogu tako da te zovem, ta
,,Tor, ree Tor, Bog.
Da, da, rekao si mi ega si sve bog. Ja samo hou da ti oistim tu ranu.
Sedra, rekao je Tor, zabrinuto posmatrajui krv kako mu tee iz rane.
ta?
Istucano lie sedre. Ulje od kotice kajsije. Ekstrakt iz cveta gorke narande. Bademovo ulje.
alfija i kamfor. Ne ovo.
Gurnuo je boicu sa antiseptikom sa stola i ponovo se zamislio.
Dobro! rekla je Kejt, podigla boicu sa poda i udarila ga njome. Ona se odbila o njegovu
jagodicu i ostavila crveni trag. Tor je nasrnuo na nju, ali je Kejt stajala kao ukopana, uperivi prst u
njega.
Da se nisi mrdnuo, frajeru! rekla je i on se zaustavio. Je 1 ti treba neto specijalno i za to?
Tor ju je zbunjeno pogledao.
To! pokazala je na modricu na njegovom obrazu.
Osveta, ree Tor.
Videu ta mogu da uinim, rekla je Kejt, okrenula se na peti i izala iz sobe.
Posle par minuta, vratila se praena oblaiima pare.
,,E, sad, doi ovamo, rekla je i krenula ka kupatilu. On je nevoljno poao za njom, ali ju je ipak
pratio. Kejt je bila praena oblaiima pare zato to je kupatilo bilo puno iste te pare. Sama kada je
da je to taj isti orao. To i nije bila tako neverovatna pretpostavka. Broj zlatnih orlova u Severnom
Londonu uvek je bio prilino mali.
Ili se taj orao, moda, samo odmarao na njegovom pragu, sasvim sluajno, pre nego to se
ustremi na nebo u jo jedan napad na ta god ve orlovi napadaju.
Koje god da je bilo objanjenje, Dirk je shvatio da je sada vreme da rizikuje. Ukoio se, duboko
udahnuo i ispravio se iza Renoa, kao duh koji se die iz dubina.
Orao je u tom trenutku gledao u drugom pravcu i proao je samo sekund dok ponovo nije
usmerio svoj pogled ka njemu. Kada ga je ugledao, zakriao je i zakoraio unazad par santimetara.
Dirk je bio malo iznenaen ovakvom reakcijom. Zatim je brzo trepnuo nekoliko puta i zauzeo neki
drzak poloaj, pun samopouzdanja. Dirk nije imao pojma ta sad to treba da znai.
Saekao je koji trenutak, dok nije osetio da se situacija ponovo stiala posle ovog uzbuenja, a
onda je iskoraio ispred Renoa. Kroz vazduh se zaulo neko graktanje i Dirk je u jednom momentu
shvatio da on sam proizvodi te zvuke i nekako je prestao. Ipak je ovo orao, a ne neki papagaj.
Upravo je tada napravio greku.
U mislima potpuno zaokupljen orlovima, moguim namerama orlova, raznim detaljima u kojima
se orlovi razlikuju od maia, nije bio dovoljno koncentrisan na svoje kretanje dok je sa puta
zakoraivao na trotoar, koji je bio klizav zbog kiice. Drugom nogom je zakaio branik automobila,
zateturao se, okliznuo i uinio neto to nikada ne bi smeo da uini jednom ogromnom orlu, nezgodne
udi bacio se glavom napred i rairenih ruku.
Orao je odmah odreagovao.
Bez trunke oklevanja, odskoio je u stranu i ostavio Dirku prostor koji mu je bio potreban da se
prizemlji na sopstveni prag. Potom se zagledao u njega, sa podsmehom od koga bi se moda neki
manji ovek i osuio, ili bar neko ko je u tom trenutku mogao da vidi taj prezir.
Dirk je zaurlao.
Takav udarac u elo o ivicu stepenika mu veeras uopte nije bio neophodan. Za trenutak je
leao tako, pokuavajui da doe do vazduha, zatim se teko okrenuo, pipajui jednom rukom elo, a
drugom svoj nos. Pogledao je sa strahom ogromnu pticu, i sa gorinom se osvrnuo na uslove pod
kojima je morao da radi.
Kada mu je postalo jasno da ne treba da se plai ovog orla, koji ga je samo upitno posmatrao i
sumnjiavo treptao, uspravio se i seo, a onda se nekako pridigao na noge i otresao prljavtinu sa
kaputa. Potraio je kljueve po depovima, otkljuao ulazna vrata, koja kao da su bila malo labava.
ekao je da vidi ta je sledee to e orao uraditi.
Blago je zaukao krilima i uskoio u hodnik. Pogledao je oko sebe i izgleda da mu se nije
dopalo ono to vidi. Dirku nije bilo ba jasno ta su orlovi oekivali od ljudskih hodnika, ali morao
je da prizna da ovaj orao nije bio jedini koji je tako reagovao. Nije bio ba veliki nered, ali bilo je
neke turobnosti koja se posetiocima inila naroito prijatnom, a izgleda da ni orao nije bio ba imun
na nju.
Dirk je podigao veliku, pljosnatu kovertu koja je leala na njegovom pragu. Pogledao je unutra
da proveri da li je to ono to je i oekivao, a onda je primetio da nedostaje jedna slika sa zida. To i
nije bila ba neka naroita slika, samo mala japanska grafika koju je naao u Kemden pasau, ali
poenta je bila u tome da je nestala. Ekser je tuno visio na zidu. Ubrzo je shvatio da je takoe nestala
i stolica.
Malo se trgnuo pomislivi na mogui uzrok ovih nestanaka i pojurio je u kuhinju. Dosta njegovog
uredno sloenog kuhinjskog pribora nije bilo tu. Stalak sa prilino neupotrebljavanim Sabatier
noevima, mikser i kasetofon sve je nestalo, ali, ipak je imao nov friider. Oigledno su ga
isporuile one barabe Nobija Pakstona i jednostavno e morati da napravi svoj uobiajeni mali
spisak.
No, imao je novi friider, to je predstavljalo veliko olakanje. Kao da se itava atmosfera u
kuhinji popravila. Napetost je popustila. U vazduhu se oseao dah sveine i oputenosti koji je ak
uspeo da uspostavi kontakt i sa gomilom starih kutija od pice, koje su sada bile nagnute pre pod
nekim zadovoljnim, veselim uglom, nego pod onim tekim, nesnosnim, kao pre.
Dirk je veselo otvorio vrata novog friidera i bio je oduevljen apsolutnom prazninom koju je
ugledao. Unutranja svetlost otkrivala je iste plave i bele zidove i sjajne hromirane police. To mu se
toliko dopalo da je vrsto odluio da tako i ostane. Nee stavljati nita u njega. Njegova hrana e
jednostavno morati da bude negde na videlu.
Odlino. Ponovo ga je zatvorio.
Krianje i tapkanje koje je uo iza sebe podsetili su ga da ima u gostima jednog orla. Okrenuo se
i ugledao ga na kuhinjskom stolu kako zuri u njega.
Sad kada se ve malo navikao na njega i kada ga orao nije napao kao to je oekivao, inio mu
se manje opasnim nego to je izgledao na prvi pogled. I dalje je to bio jedan povei orao, ali moda
je orao bio mnogo manji izazov nego to je pretpostavljao.
Malo se opustio, skinuo eir i kaput i bacio ih na stolicu.
Orlu se izgleda ovaj Dirkov potez nije inio prijateljskim pa je malo ispruio svoje kande.
Tada je Dirk spazio da mu je na kandama stvarno zgruana krv. Ustuknuo je. Orao se uspravio i
rairio svoja ogromna krila, sve ire i ire, polako je zamahivao i naginjao se napred kao da odrava
ravnoteu. Dirk je uinio jedino to je mogao u ovim okolnostima, izleteo je iz sobe, zalupio vrata i
prislonio veliki sto iz hodnika uz njih.
Odmah se zaula uasna kakofonija skrianja i grebanja. Dirk se naslonio na sto, pokuavajui
da doe do daha, ali je posle nekoliko trenutaka poelo da ga brine ta bi ta ptica mogla sledee da
uradi.
inilo mu se kao da orao skae bombu u vrata. Na svakih par sekundi ulo bi se prvo udaranje
krilima, zatim juri i onda zastraujui tresak. Dirk nije mislio da bi ptica mogla da probije vrata, ali
se uplaio da bi mogla da udara u njih do smrti. Orao je izgleda bio potpuno poludeo zbog neega, ali
ega? Nije imao pojma. Pokuao je da se smiri i da staloeno razmisli ta bi trebalo da uradi.
Trebalo je da nazove Kejt i proveri da li je okej.
Vuuu, tup!
Trebalo je da otvori kovertu koju ceo dan nosi sa sobom i vidi ta je unutra.
Vuuu, tup!
Za to e mu trebati otar no.
Vuuu, tup!
U tom trenutku su mu kroz glavu proletele tri pilino neobine misli.
Vuuu, tup!
Pod jedan, jedine otre stvari u kui, ukoliko Nobijevi momci nisu i to pokupili, stajale su u
kuhinji.
Vuuu, tup!
To i nije u stvari tako bitno, naie ve neto to bi moglo da poslui.
Vuuu, tup!
Pod dva, ona koverta se nalazila u depu njegovog kaputa koji je ostavio na stolici u kuhinji.
Vuuu, tup!
Pod tri, to je bilo povezano sa onim pod dva, papir sa brojem Kejtinog telefona, takoe se
nalazio u kuhinji.
Vuuu, tup!
O, boe!
Vuuu, tup!
Kako je dan odmicao, Dirk je sve vie oseao umor. Bio je duboko zabrinut zbog nesree koja
se nadnosila nad njim, ali i dalje nikako nije mogao da otkrije njene uzroke.
Vuuu, tup!
Pa, znao je ta mu je initi.
Vuuu, tup!
tako da nema smisla da to i ne uradi. Tiho je odmakao sto od vrata.
Vuuu
Jednim trzajem ih je otvorio i mirno proao pored orla koji se zaleteo i udario u zid u hodniku,
naspram vrata. Zalupio je vrata za sobom, sa unutranje strane kuhinje, uzeo kaput sa stolice i
prislonio stolicu uz vrata.
Vuuu, tup!
teta naneta vratima sa ove strane bila je zabrinjavajua, ali i impresivna, pa se Dirk pitao
koliko ovakvo ponaanje govori o mentalnom stanju ove ptice ili u kakvom li e mentalnom stanju biti
ako jo due vreme nastavi sa ovakvim ponaanjem.
Vuuu greeeb
Izgleda da je u tom trenutku i ptica pomislila isto, i posle kratkog nervoznog skrianja i grebanja
kandama po vratima zapala je u tiinu poraenog, koja je nakon skoro minuta postala isto toliko
uznemirujua koliko i prethodna buka.
Dirk se pitao ta li smera.
Oprezno je priao vratima i tiho, jako tiho pomerio stolicu tako da moe da vidi kroz
kljuaonicu. unuo je i provirio. Prvo mu se uinilo da se nita ne vidi, kao da je neto zaglavljeno
u kljuaonici. A zatim je jedan bljesak otkrio zapanjujuu istinu. Orao je takoe virio kroz
kljuaonicu. Dirk se umalo nije sruio unazad, odmakao se od vrata sa odvratnou i blago uasnut.
Ovo je bilo izuzetno inteligentno ponaanje za jednog orla, zar ne? Da li je? Kako e to da
sazna? Nije mogao da se seti ni jednog jedinog ornitologa koga bi mogao da pozove. Sve knjige koje
bi mu moda mogle pomoi bile su u drugim sobama i bio je skoro siguran da nee uspeti jo jednom
da izvede isti trik, a da proe nekanjeno, naroito ne kada ima posla sa orlom koji je uspeo da shvati
emu slue kljuaonice.
Otiao je do sudopere i potraio neku kuhinjsku krpu. Presavio ju je, natopio vodom i tapkao
prvo po raskrvarenoj slepoonici, koja je dobro natekla, a onda i po jo uvek vrlo osetljivom nosu,
koji je takoe nabubrio. Moda je ovaj orao imao veoma istanana ula i burno je reagovao na
trenutno stanje Dirkovog lica, prilino izmuenog i jednostavno je poludeo. Dirk je uzdahnuo i seo.
Sledea stvar koju je uradio bilo je okretanje Kejtinog broja telefona. Ukljuila se telefonska
sekretarica. Njen glas mu je, vrlo ljubazno, rekao da moe da ostavi poruku posle zvunog signala, ali
ga je i upozorio da ih ona retko presluava i da je bolje da pria direktno sa njom, samo sada ne moe
jer ona nije tu, tako da je u stvari najbolje da pozove kasnije jo jednom.
Ba ti hvala, pomislio je i spustio slualicu.
Shvatio je u emu je stvar: itav dan je proveo odlaui otvaranje koverte, u strahu od onoga to
bi mogao da nae u njoj. Nije da je to bilo neto zastraujue, ali ipak, bilo je zastraujue to to je
jedan ovek prodao duu zelenookom stvorenju sa kosom u zamenu za deo privilegija koje donosi hit
ploa.
Tako je to izgledalo. Zar nije?
Dirk je uzeo drugu kovertu, onu koja ga je ekala na pragu, koju je tu ostavio kurir jedne velike
londonske knjiare, u kojoj je Dirk imao otvoren raun. Izvadio je njen sadraj, a to je bila kopija
teksta pesme Vru krompir, iji su autori Kolin Pejnton, Fil Malvil i Def Ensti.
Stihovi su bili, pa, prilino direktni. Obezbeivali su repetitivnost fank ritma i prost oseaj
pretnje i vesele neosetljivosti koja je prizivala seanje na prolo leto. Ili su ovako:
Vru krompir,
Nemoj ga podii, podii, podii,
Brzo, prenesi ga dalje, prenesi ga dalje.
Ti ne eli da te uhvate, da te uhvate, da te uhvate.
Baci ga nekome. Kome? Kome? Bilo kome.
Bilo bi bolje da nije kod tebe kad doe onaj veliki.
Kaem da bi bilo bolje da nije kod tebe kad doe onaj veliki.
To je vru krompir.
I tako dalje. Fraze se ponavljaju i etaju od jednog do drugog lana benda, bubanj maina je sve
jaa i jaa, a bila je tu i video kaseta sa plesom.
Je l to sve? Jaka stvar. Lepa kua u Lupton ulici sa poliuretizovanim podovima i rasturen brak.
Stvari su svakako otile predaleko od vremena Fausta i Mefista, kada je ovek mogao da dobije
znanje celog univerzuma, ostvari sve svoje ambicije i okusi sve blagodeti telesnih uivanja u zamenu
za svoju duu. Danas je to udeo u pravima na neki hit, koji komad pomodnog nametaja, drangulije
koje vise u kupatilu i, cap, ode ti glava.
I ta je zapravo bio dogovor? Kakav je bio taj Krompir ugovor? Ko ta dobija i zato?
Dirk je vrljao po fioci u potrazi za noem za hleb, uzeo kovertu iz depa kaputa i presekao
debeo sloj selotejpa.
Iz nje je ispala debela hrpa papira.
1 Gotterdammerung germanski naziv za Ragnarok (nord. mit.), unitenje sveta u poslednjoj velikoj bici izmeu bogova i sila
zla; (ger. Sumrak bogova)
Dirk je vrisnuo od bola i odskoio unazad, ali ne mnogo unazad jer je kanda i dalje bila
zabijena u njegovu ruku. Oajniki je zamahnuo i udarao po kandi, iji stisak mu je nanosio straan
bol i koja mu se jo dublje zabijala u meso, a svaki uznemireni pokret sa druge strane vrata kidao mu
je kou na ruci.
Drugom rukom je zgrabio veliku kandu i pokuao da je iupa iz svoje ruke. Orao je bio
neverovatno snaan i tresao se od besa jer je bio zarobljen, kao uostalom i sam Dirk. Konano, uspeo
je da se oslobodi i povukao je unazad svoju povreenu ruku, gladei je i milujui drugom rukom.
Orao je povukao svoju kandu i Dirk je uo kako odlazi niz hodnik, uz zastraujue krike i
udaranje krilima o zidove.
Dirk se poigrao idejom da spali kuu do temelja, ali kada je bol na ruci malo uminuo, smirio se i
pokuao da sagleda stvari iz orlovog ugla.
Nije uspeo.
Nije imao pojma kako stvari izgledaju iz orlovskog ugla, a i inilo mu se da je ovo jedan
prilino neobian primerak svoje vrste.
Posle par minuta milovanja povreene ruke, prevladala je radoznalost bliska snanom oseaju
da je orao otiao na kraj hodnika i da je tamo i ostao i on se jo jednom sagnuo do potanskog
sandueta. Ovog puta je za otvaranje poklopca upotrebio olovku i posmatrao je hodnik sa bezbednog
rastojanja od nekoliko santimetara.
Jasno je video orla kako se odmara na ogradi uz stepenite, posmatrajui ga sa prezirom, to je,
pomislio je Dirk, bilo malo mnogo zajedno stvorenje koje je pre samo nekoliko trenutaka bilo zauzeto
pokuajima da mu otkine ruku.
Sada, kada je orao bio siguran da je privukao Dirkovu panju, polako se uspravio i protresao
krila, blago udarajui njima zbog ravnotee. Isti ovi pokreti su malopre naterali Dirka da oprezno
pobegne iz sobe. Ovog puta je, pak, bio siguran iza nekoliko desetina santimetara debelog drveta i
stajao je, odnosno, bio je sklupan iza njih. Orao je proteglio i svoj vrat i izbacio jezik tuno
grakui, to je iznenadilo Dirka.
A onda je primetio neto to ga je jo vie iznenadilo. Orao je imao na krilima neobine are,
neuobiajene za orlove. To su bili veliki koncentrini krugovi.
Razlike u bojama koje su ocrtavale krugove bile su jako male i samo ih je apsolutna
geometrijska savrenost inila tako jasnim. Dirk je imao oseaj da mu orao namerno pokazuje ove
krugove i da je to neto na ta je sve vreme pokuavao da skrene njegovu panju. Kada je malo
premotao film, setio se da je orao svaki put kada bi se zaleteo na njega irom otvarao svoja krila.
Meutim, svaki put kada bi se to desilo, Dirk je bio suvie zauzet okretanjem i beanjem da bi
posvetio odgovarajuu panju ovakvoj egzibiciji.
Ima neto para za aj, drue?
Aaa, da, hvala, ree Dirk. ,,U redu je Bio je okupiran posmatranjem orla, tako da se nije
odmah okrenuo.
Ne, mislio sam da li ima da mi da pare bar za olju aja?
,,ta? Ovog puta Dirk se nervozno okrenuo.
Ili makar cigaretu, drue. Ima koju za mene?
Nemam, upravo sam krenuo da kupim sebi, ree Dirk.
ovek koji je stajao na trotoaru iza njega bio je kloar, neodreenih godina. Stajao je tu, pomalo
nesigurno, sa divljim i konstantnim razoaranjem u pogledu.
Poto nije odmah dobio odgovor od Dirka, ovek je oborio pogled na oko metar ispred sebe i
ljuljao se napred nazad. Drao je ruke malo dalje od tela i samo se ljuljao. Onda se iznenada
namrtio gledajui u tle. Zatim se namrtio gledajui u neki drugi deo tla. A onda je stajao mirno dok
je nametao glavu i namrtio se gledajui niz ulicu.
Jesi li izgubio neto? ree Dirk.
ovek je okrenuo glavu ka njemu.
Da li sam izgubio neto? rekao je ljutit i zapanjen. Da li sam izgubio neto?
Kao da je to bilo najneverovatnije pitanje koje je ikada uo. Ponovo je gledao u stranu neko
vreme i kao da je pokuavao da smesti ovo pitanje negde na optoj lestvici stvari. Ovo je
podrazumevalo jo vie ljuljanja i mrgoenja. Konano, inilo se da je doao do neega to bi moglo
da poslui kao odgovor.
,,Nebo? rekao je, izazivajui Dirka da shvati ovo kao dovoljno dobar odgovor. Pogledao je ka
nebu, paljivo, kao da se trudi da odri ravnoteu. Izgleda da mu se nije ba svidelo ono to je video
u oblacima zamagljenim narandastim bledilom ulinog osvetljenja, pa je ponovo polako spustio
pogled do svojih stopala.
,,Zemlja? rekao je, sa oiglednim nezadovoljstvom, a onda mu je neto iznenada palo na pamet.
,,abe? ree, kolebljivo podiui pogled da bi se sreo sa Dirkovim prilino zbunjenim.
Nekada sam voleo abe, rekao je i ostavio svoj pogled da lei na Dirku, kao da je to sve to ima
da kae i kao da sve ostalo u potpunosti zavisi od Dirka.
Dirk je bio potpuno zbunjen. eznuo je za vremenima kada je ivot bio lak, bezbrian, za onim
divnim vremenima kada je imao posla sa samoubistvenim orlom, koji mu se iz ovog ugla inio kao
sasvim prijatan i ljubazan drugar. Mogao je da podnese napad iz vazduha, ali ne i ovu bezimenu
razularenu krivicu koja se pojavila niotkuda.
ta ti u stvari hoe? rekao je priguenim glasom.
Samo jednu cigaretu, drue, ree skitnica, ili olju aja.
Dirk je spustio novi od jedne funte u njegovu ruku i panino odjurio niz ulicu, da bi
dvadesetak metara dalje, iza ograde gradilita, ugledao svoj stari friider kako ga zloslutno vreba.
koje bi mogle da vam nestanu su novanik, kai oko struka, va um i volja za ivotom. Prevaranti,
lopovi, dileri, podvodai i prodavci hamburgera bi sve to lepo organizovali za vas.
Ali, da li bi mogli da organizuju jednu kutiju cigareta, pitao se Dirk, vidno napet. Preao je Jork
Vej, ogluio se o nekoliko iznenaujuih ponuda koje nisu obuhvatale cigarete ni na koji nain,
pourio pored jedne zatvorene knjiare i uao na glavni ulaz hola, da se skloni od ulinog ivota na
malo sigurniji prostor Britanske eleznice.
Pogledao je oko sebe.
Stvari su ovde izgledale pomalo udno i on se pitao zato, ali samo na kratko s obzirom da mu je
glavna preokupacija ipak bila da pronae mesto na kome se prodaju cigarete i koje je otvoreno u ovo
doba. Ali, takvog mesta nije bilo.
Oseao se bedno. Kao da ovaj dananji dan igra murke sa njim. Jutro je poelo katastrofalno,
koliko god katastrofalno jedno jutro moe da bude i, od tada nije uspeo da uhvati korak sa svetom.
Oseao se kao neko ko je uzjahao divljeg konja, pa mu je jedna noga u uzengiji, a drugom odskae po
zemlji. A sad je jo i jedna tako prosta stvar kao to je kupovina cigareta izgledala kao da je izvan
njegovih moi.
Uzdahnuo je i potraio sebi mesto da sedne, odnosno bar malo mesta na klupi.
Ovo nije bilo ba tako lako. Na stanici je bila vea guva nego to je oekivao koliko li je?
pogledao je na sat jedan posle ponoi. ta li on, kog avola, radi na Kings Krosu u jedan posle
ponoi, bez ijedne cigarete i bez stana u koji bi mogao da ue, a da ga neka samoubilaki nastrojena
ptica na smrt ne izgrebe?
Odluio je da se malo samosaaljeva. Tako e mu proi vreme. Pogledao je oko sebe i posle
izvesnog vremena elja za samosaaljenjem polako je izbledela.
Bilo je udno to mu jedno tako poznato mesto izgleda toliko nepoznato. Tu je bio alter na
kome se kupuju karte, jo uvek otvoren, ali toliko sumoran kao da je eleo da bude zatvoren.
Bio je tu i V.H.Smit, zatvoren nou. Nikome vie nee trebati novine ili asopisi veeras, osim
za pokrivanje, a u tu svrhu posluie i neke stare.
Podvodai i kurve, dileri droge i prodavci hamburgera, svi su se razmileli po ulicama i po
hamburgerijama. Ako ti treba seks nabrzaka, fiks ili, ne daj boe, hamburger, tu si mogao da ih nae.
Ovde su bili ljudi od kojih niko nita ne trai. Ovde su nalazili privremeno sklonite, dok ih
neko ne izbaci. U stvari, neto se ipak trailo od njih da nestanu. Za tim je potranja bila
neverovatno visoka, a ponuda nikakva. Svako mora negde da bude.
Dirk je posmatrao jednog po jednog oveka, jednu po jednu enu koji se ovde smucaju, kako
sede pogrbljeni ili pokuavaju da spavaju na klupama koje su napravljene upravo da bi odagnale san.
Ima cigaru, brate?
ta? Ne, ao mi je. Nemam, uzvratio je Dirk, srameljivo preturajui po depovima kaputa
kao da ih trai, znajui unapred ishod pretrage. Ovo ga je trglo iz sanjarenja.
Pa, uzmi onda. Starac mu je ponudio jednu zguvanu cigaretu iz zguvane kutije.
Molim? O, o, hvala. Hvala. Iako zbunjen ovom ponudom, Dirk je ipak prihvatio cigaretu sa
zahvalnou i zapalio je arom cigarete koju je stari ve puio.
Pa, onda, ta trai ovde? pitao ga je, bez provociranja, iz iste radoznalosti.
Dirk ga je pogledao, trudei se da ne izgleda kao da ga odmerava od glave do pete. ovek je bio
poprilino lien zuba, kose raupane i prljave, stara odea kao da je samo nabacana po njemu, ali
oi koje su mu otromboljeno visile na licu, bile su veoma smirene. On nije oekivao da mu se desi
Potom se okrenuo i pridruio koloni bednih, pogrbljenih i izmaltretiranih tela koja su se kretala
ka prednjem izlazu stanice. Njih dvadesetak, moda tridesetak izlazilo je napolje. Izgledalo je kao da
svako izlazi sam za sebe, iz svojih linih razloga, kao da ne prati onog ispred sebe, pa ipak, svako ko
bi ih pogledao rekao bi da izlaze zajedno, u koloni.
Dirk je paljivo drao cigaretu i posmatrao jednog po jednog kako izlaze. Kada se uverio da su
svi otili i da samo jo dvoje, troje stoje na vratima, bacio je cigaretu i ugasio je potpeticom. A onda
je primetio da je starac ostavio svoju zguvanu kutiju cigareta. Dirk je pogledao unutra i video jo
dve izlomljene cigarete. Stavio je kutiju u dep, ustao i krenuo drei odstojanje koje je smatrao
pristojnim.
Napolju, na Juston Roudu, noni vazduh je mumlao neto neodreeno. Lenjo se dovukao do
vrata, posmatrajui kuda su krenuli ka zapadu. Izvadio je jednu cigaretu, zapalio je, a onda i sam
krenuo ka zapadu, oko taksi stanice, prema ulici .
U zapadnom delu ulice Sv. Pankrasa, samo nekoliko metara od Juston Rouda, veliko stepenite
vodi ka platou ispred starog Midlend Grand hotela, ogromne, mrane gotske fantazije, koja stoji
prazna i naputena preko puta eleznike stanice Sv. Pankrasa.
Na vrhu stepenita, zlatnim slovima od kovanog gvoa, napisano je ime stanice. Ne urei, Dirk
je pratio poslednjeg od starih beskunika uz stepenice i izaao na mestu gde se nalazila mala,
sklupana zgrada od cigala koriena kao parking za kola. Sa desne strane, velika, mrana ruevina
starog hotela zurila je u no. Njen krov predstavljao je iroku lepezu malih, divljih tornjeva,
vornovatih kula koje kao da su se zabijale u nono nebo.
Visoko u magliastoj tami, kamene figure su stajale zatitniki i tiho iza dugakih titova,
grupisane oko stubova iza ogradice od kovanog gvoa. Izrezbareni zmajevi puzali su ka nebu dok je
Dirk Dentli, u svom konom kaputu, prilazio velikim gvozdenim vratima koja vode u hotel i do
nadsvoene Sv. Pankras stanice za vozove. Kamene figure krilatih pasa gmizale su na dole sa
stubova.
Ovde, izmeu ulaza u hotel i dela sa alterima, bio je parkiran veliki, sivi i neobeleeni
Mercedesov kombi. Bio je dovoljan samo jedan pogled da bi Dirk bio siguran da je to isti onaj
kombi koji ga je umalo naterao da sleti s puta nekoliko asova ranije u Kotsvoldsu.
Dirk je uao u stanini hol, prilino prostran sa ogromnim obloenim zidovima du kojih su bili
postavljeni mermemi stubovi u obliku draa za baklje.
U ovo doba noi alter na kome se prodaju karte bio je zatvoren vozovi ne idu non-stop sa
stanice Sv. Pankras a ispred njega nalazila se i sama velika stanica, u viktorijanskom stilu, sada
obavijena tamom i senkama.
Dirk je stajao usamljen u tiini na ulazu u alter salu, i posmatrao stare kloare i otrcane dame
koji su uli u stanicu kroz glavni ulaz i muvali se u izmaglici. Sada ih je bilo mnogo vie od
tridesetak, moda ak stotinak, a oko njih kao da se irio oseaj potisnutog uzbuenja i napetosti.
Dok su se oni tako muvali naokolo Dirku se uinilo da ih je sve manje i manje, iako je bio
iznenaen njihovom brojnou kada su uli. Zagledao se u tamu pokuavajui da otkrije ta se deava.
Pobegao je iz svoje osame na ulazu u salu i uao u glavni hol, ali se ipak oprezno drao uz zidove dok
im se pribliavao.
Sada je bio siguran da ih je mnogo manje, samo aica njih. Imao je neki oseaj da ljudi nestaju
u senkama i da se vie ne pojavljuju.
Namrtio se.
Senke su bile duboke, ali ne toliko. Pourio je, odbacivi svu opreznost, da bi stigao onu malu
grupicu koja je preostala. Ali u trenutku kada je stigao do mesta na kom su stajali vie nije bilo
nikoga i on je ostao sam i potpuno zbunjen nasred ogromne, mrane, prazne eleznike stanice.
pustio eki. Nije mogla da poveruje svojim oima. Pustio ga je samo na momenat, da popravi stisak
i ponovo ga uhvatio, tako da su sad vie lebdeli kroz vazduh okaeni o drku ekia nego to ih je on
vukao. Poto je naao bolji poloaj, Tor je povukao i Kejt na gore, kao da navlai arapu. Kretali su
se na dole, sve nie i nie.
Sada se zauo zavijajui tresak vetra iznad njihovih glava, a Tor je iznenada poeo da tri,
poskakujui preko kamene, peane povrine prekrivene grmljem, igrajui kroz zamrenu trsku i
korov i, konano, udarajui i lupajui nogama dok se nije zaustavio.
Stajali su i njihali se, iako je tle pod njihovim nogama bilo vrsto.
Kejt se sagnula pokuavajui da doe do daha. Onda se ispravila i taman je htela da istrese sve
to ju je muilo u vezi sa ovim dogaajem najviim moguim tonom, kada je odjednom bila uzdrmana
mestom na kome se nalazila.
Iako je bilo veoma mrano vetar joj je udarao u lice, a otar miris koji je donosio govorio joj je
da je u blizini neko more. Zvuk divljih talasa koji se razbijaju o stene doprineo je utisku da se to
more nalazi jako blizu, negde ispod nje i da oni u stvari stoje na samoj ivici neke litice. Zgrabila je
ruku arogantnog boga koji ju je ovde i doveo i ponadala se, uzalud, da e ga to zaboleti.
Kako su njena oamuena ula polako poela da dolaze sebi, primetila je da se pred njom prua
neko magliasto svetlo i da ono dolazi sa mora.
itavo more je sijalo kao neka bolest. Podizalo se u mraku, nemirno udarajui i gnevno
razbijajui svoje talase o stene na obali. More i nebo su reali jedno na drugo otrovani besom.
Kejt je bez rei posmatrala ovo, a onda je primetila da Tor stoji pored njenog ramena.
Sreli smo se na aerodromu, rekao je, a vetar mu je nosio glas. Pokuavao sam da se vratim
kui, u Norveku, avionom. Pokazao je na more. Hteo sam da ti pokaem zato nisam mogao to
ovako da uradim.
Gde smo mi sad? ta je ovo? pitala je Kejt uplaeno.
,,U vaem svetu, ovo je Severno more, odgovorio je Tor i okrenuo se ka kopnu, koraci su mu
bili teki i vukao je eki za sobom.
Kejt je jo jae stegla svoj mokri kaput i pourila za njim.
Pa, zato nisi jednostavno doleteo kui ovako kako smo sad stigli, samo u naem svetu?
Njen bes se pretvorio u brigu o tome ta e i kako da izgovori.
Pokuao sam, uzvratio je Tor, nezaustavljajui se.
I, ta se dogodilo?
Ne elim da priam o tome.
Koji je zaboga smisao toga?
Uopte neu da se raspravljam.
Kejt se tresla od besa. Je 1 se tako ponaaju bogovi? vikala je. To te nervira i ti nee da
razgovara o tome?
Tor! Tor! Jesi li to ti?
Ovo je bio tanak glasi koji se probijao kroz vetar. Kejt je zurila u vetar. Kroz mrak, iza
breuljka pribliavala im se jedna svetiljka.
Jesi li to ti, Tor? Pojavila se jedna malena starica, drei fenjer iznad glave, epajui sa
oduevljenjem. Pomislila sam da to mora biti tvoj eki koji sam videla. Dobro doao! poskoila
je od radosti. Ali, oh, doao si u zao as. Ba sam stavila ajnik i razmiljala da popijem olju
neega pa da se onda moda ubijem, ali onda sam rekla sebi, saekaj jo koji dan, Culiva,
Cuvila, Svuli, Culivensis nikad ne mogu pravilno da izgovorim svoje ime kad priam sama sa
sobom i to me izluuje, sigurna sam da me razume, pamtim te kao jednog bistrog deka, nema veze
ta drugi priaju I, tako, kaem ja sebi, Culivensis, idi vidi da li neko dolazi, i ako nema nikog, pa
onda je moda pravi trenutak da razmisli o samoubistvu. I, eto, vidi! Ti si tu! O, dobro doao,
dobro doao! Vidim da si doveo nekog sa sobom. Hoe li me upoznati? Zdravo, mila, zdravo! Ja
sam Culivensis i uopte se neu uvrediti ako ne moe da izgovori.
Jaja sam Kejt, ree Kejt, totalno zbunjena.
Da, pa sigurna sam da e biti u redu, ree starica otro. U svakom sluaju, doite kad ste ve
tu. A ako ete celu no tu da stojite, onda mogu i da odem da se ubijem i pustim vas da sami na miru
popijete aj kad budete spremni. Doite!
Pourila je ispred njih i posle nekoliko metara naili su na tronu graevinu od drveta i blata
koja je izgledala kao da se zaglavila negde na pola puta ka potpunom raspadanju. Kejt je bacila
pogled ka Toru, nadajui se da e pronai neki putokaz za ponaanje u datoj situaciji, ali on je bio
zaokupljen sopstvenim mislima i bilo je oigledno da nije spreman ni sa kim da ih deli. Ipak, inilo
joj se da se on nekako drugaije kree. Iz skromnog iskustva koje je imala sa njim, videla je da on
neprestano vodi neku unutranju bitku sa potisnutim besom i inilo joj se da se ona malo stiala. Nije
prekinuta, samo se stiala. Stao je sa strane i napravio joj mesta da ue u Culivensisinu straaru, ali
su njegovi pokreti bili grubi. Posle nekoliko sekundi uao je za njom, ali je pre toga stajao malo
napolju posmatrajui ono malo pejzaa to se moglo videti.
Unutra je bilo skueno. Nekoliko dasaka sa slamaricom predstavljalo je krevet, iznad vatre je
visio kotli sa kljualom vodom, a u oku je stajala jedna kutija na kojoj je moglo da se sedi.
,,A ovo je no koji sam htela da upotrebim, vidi, rekla je Culivensis, muvajui se okolo.
Upravo sam ga otrila, zna. Ispadne odlino ako lepo zamahne kamenom i ja sam mislila da bi ovo
bilo savrenoovde na zidu, vidi? Mogu tu u ovoj pukotini da zaglavim drku, vrsto, da se ne
pomera i onda samo fijuuu! I zafijue po mojoj koi. Fijuuu! Vidi? A moda bi trebalo da ga
postavim malo nie, ta ti misli, draga? Zna neto o ovim stvarima?
Kejt joj je objasnila da ne zna i pritom uspela da zvui potpuno smireno.
Culivensis, ree Tor, mi nismo doli da ovde ostanemo, nego smo Culi molim te, spusti
taj no.
Culivensis ih je posmatrala prilino veselo, ali je takoe drala no sa velikom hladnom
otricom uperenom ka zglobu njene leve rake.
Ne obraajte panju na mene, dragi moji, rekla je, meni je sasvim fino. Mogu da nestanem
kad god osetim da sam spremna. I ne alim. Ova vremena nisu za ivot. O, ne. Ode i bude srean.
Neu prekidati vau sreu svojim vritanjem. ue se samo fijuk noa kad odete. Tresla se kao prat
i izazivala.
Oprezno, skoro neno, Tor je uhvatio no i izvukao ga iz njene drhtave ruke. Starica je izgledala
kao balon koji se izduvao i itava predstava je nekako izbledela. Sela je nazad na kutiju. Tor je
unuo pored nje, polako je privukao sebi i zagrlio je. Kao da se postepeno vraala u ivot, a onda ga
je odgurnula od sebe govorei mu da ne bude glup i poela nervozno da poravnava svoju beznadeno
otrcanu i prljavu crnu haljinu.
Kada se namestila, okrenula se ka Kejt i odmerila je od glave do pete.
Ti si smrtnica, duo, zar ne? rekla je konano.
Pa, da, ree Kejt.
Vidi se po tvojoj finoj haljini. O, da. Pa, sad vidi kako izgleda svet sa druge strane, zar ne,
draga? I, ta misli o tome?
Kejt joj je objasnila da jo uvek ne zna ta da misli. Tor je seo na pod i naslonio svoju veliku
glavu na zid, zatvorivi oi do pola. Kejt je imala oseaj da se on priprema za neto.
Nekada se stvari nisu toliko razlikovale, nastavila je starica. Nekada je ovde bilo predivno,
zna, ba predivno. To neka ostane meu nama. Naravno, bilo je groznih svaa i tua, ali bilo je
stvarno divno. A sada? Ispustila je jedan dubok, umoran uzdah i kao obrisala neto sa zida.
,,Oh, sada je loe, rekla je, stvarno je jako loe. Stvari utiu jedne na druge. Na svet utie na
va, va svet utie na na. Ponekad je teko shvatiti kakav je u stvari efekat svega toga. Vrlo esto ti
se taj efekat i ne dopada. Mnogi od njih, u poslednje vreme, su jako komplikovani i loi. Ali, nai
svetovi imaju toliko toga zajednikog. Gde god se u vaem svetu nalazi neka zgrada, u naem svetu
takoe postoji graevina na tom mestu. Moda je to neko malo blatnjavo brdace, ili neka konica, ili
straara kao ova moja. Moda i neto vee, ali neto svakako postoji. Jesi li dobro, Tor, duo?
Bog Groma je zamurio i klimnuo glavom. Oputeno je stavio laktove na kolena. Parii
Kejtinog bade-mantila koje je on zamotao oko rane na levoj ruci, bili su mokri i mlitavo su visili.
Lenjo ih je skinuo.
I kada u vaem svetu neto nije u redu, a vi se ne postarate za to starica je nastavila da brblja,
onda e se to pre ili kasnije pojaviti u naem nita ne nestaje. Nema potajnog oseaja krivice.
Nema neizreenih misli. To moe biti neki novi i moan bog u naem svetu, ili samo obian komarac,
ali on e biti ovde. Moram da priznam da u poslednje vreme ima vie komaraca nego monih bogova.
O, ima toliko vie komaraca i toliko manje besmrtnih bogova nego nekada.
Kako moe biti manje besmrtnika? upitala je Kejt. Ne bih da cepidlaim, ali
Pa, duo, ima besmrtnika i besmrtnika. Mislim, kada bih uspela lepo da namestim ovaj no,
posle jednog fijuuu! videli bismo koje besmrtan, a ko nije.
,,Culi opomenuo ju je Tor, ali nije otvarao oi.
Ipak, odlazimo, jedan po jedan. Da, da, odlazimo, Tor. Ti si jedan od malobrojnih koji brinu.
Samo je nekoliko onih koji se nisu odali alkoholu ili onksu.
ta je to? Neka bolest? upita Kejt. Ponovo je poela da osea bes. Protiv svoje volje
odvuena je iz svog stana, pa je okaena o drku ekia preletela itavu Englesku, a sada je
preputena konverzaciji sa ludom staricom koja hoe da se ubije, dok Tor samo sedi i izgleda
potpuno zadovoljan sobom, pustivi je da se bori sa situacijom za koju nije bila raspoloena.
To je nesrea, draga moja, koja snalazi samo bogove. To znai da vie uopte nije lako biti bog
i to je razlog to samo bogovi to i jesu.
Tako znai.
U poslednjem stadijumu, samo legne na zemlju i posle nekog vremena iz tvoje glave izraste
drvo i onda je sve gotovo. Ponovo se vraa u utrobu zemlje, tee njenim venama i na kraju se
pojavi kao ogromna ista bujica vode i vrlo je verovatno da e u tebe ubaciti neki hemijski otpad.
Danas je vrlo gadno biti bog, ak i mrtav bog.
,,Pa, rekla je dodirujui rukama kolena. Njen pogled je obigravao oko Tora, koji je otvorio oi,
ali samo da bi zurio u svoje zglobove i prste na rukama. Pa, ujem da ima neki sastanak veeras,
Tor.
,,Hmmm, promrmljao je Tor, nepomerivi se.
ujem da si sazvao sve u Veliku dvoranu za as izazova, je l to istina?
na onom mestu sa kog je pre par minuta, tiho i bez ikakve frke, nestala ona gomila ljudi.
Bio je zateen crvenim okvirom naoara koje je nosila ena i italijanskim odelom elegantnog
kroja koje je nosio mukarac, a takoe i brzinom kojom su njih dvoje odmah potom nestali.
Kada se uverio da su oni stvarno, bez ikakve sumnje, definitivno nestali i da se nisu samo sakrili
jedno iza drugog, jo jednom je rizikovao i uputio se ka tom misterioznom mestu.
Bilo je zbunjujue obino. Obian asfalt, obian vazduh, sve obino. Pa, ipak, u roku od pet
minuta odavde je nestalo toliko ljudi koliko bi bilo dovoljno da zadovolji industriju Bermudskog
trougla za itavih deset godina.
Bio je duboko oajan.
Bio je toliko oajan da je razmiljao kako bi bilo da svoj oaj podeli sa nekim tako to e ga
pozvati telefonom kao da je to skoro siguran rezultat jednog telefonskog poziva u jedan i dvadeset
ujutro.
Ovo nije bila samo neka besmislena ideja i dalje se brinuo za sigurnost one Amerikanke, Kejt
ehter, a automatska sekretarica koja se javila kada ju je poslednji put pozvao ni malo ga nije
oslobodila te brige. Ona je sigurno sada ve kod kue, u krevetu i bez sumnje bi pozelenela od besa
kad bi je probudilo zvrndanje telefona u ovo doba noi.
Naao je nekoliko novia i telefon koji radi i okrenuo njen broj. I ovog puta se javila
sekretarica.
Glas je rekao da je ona veeras skoknula do Asgarda. Nije ba bila sigurna koji njegov deo e
posetiti, ali e verovatno kasnije svratiti i do Valhale, ako bude raspoloena. Ako eli moe da ostavi
poruku, a ona e je presluati ujutro ako jo uvek bude iva i ako bude raspoloena za to. Potom se
ulo bip koje je odzvanjalo u Dirkovim uima jo nekoliko sekundi.
,,O, rekao je, shvativi da je sekretarica poela da snima, pobogu. Pa, mislio sam da smo se
dogovorili da mi se javi pre nego to uradi neto neverovatno.
Spustio je slualicu, dok mu se u glavi vrtelo od besa. Valhala, a? Moda tamo svi idu veeras?
Svi osim njega? Pala mu je na pamet jedna jako dobra ideja da ode kui, legne u krevet i probudi se
kao vlasnik neke piljamice.
Valhala.
Jo jednom je pogledao oko sebe, dok mu je naziv Valhala odzvanjao u uima. Nema sumnje da
bi jedan ovoliki prostor mogao lepo da ugosti bogove i preminule heroje i da bi vredelo truda
preseliti prazan Midlend Grend hotel u Norveku zbog toga.
Pitao se da li bi bilo drugaije ako bi znao u ta ulazi?
Nervozan, ali i oprezan, hodao je uzdu i popreko kroz prostor, pokuavajui da otkrije. Nita se
nije dogodilo. Pa, dobro. Okrenuo se i stajao kao da nadgleda to mesto, dok je polako puio cigaretu
koju je dobio od onog kloara. Prostor nije izgledao ni malo drugaije.
Krenuo je nazad, ovog puta manje oprezan, laganim i sigurnim koracima. I opet, nita. Ali,
upravo u trenutku kada je naputao taj prostor, kao da mu se uinilo da je na tren uo neki hrapav
zvuk, kao onaj koji se uje kada skala na radiju nije dobro nametena. Okrenuo se jo jednom i uputio
pravo ka tom prostoru, paljivo oslukujui kako bi uhvatio i najmanji zvuk. Neko vreme nita nije
hvatao, a onda se iznenada zaula eksplozija, koja je isto tako iznenada zamukla. Pokret i jo jedan
zvuk. Kretao se jako, jako polako i oprezno. Najmanjim i najfinijim pokretima, pokuavajui da
uhvati taj zvuk, okrenuo je glavu za neto to je izgledalo kao milioniti deo milionitog dela jednog
stepena, kliznuo iza molekula i nestao.
Istog trenutka morao je da se sagne kako bi izbegao ogromnog orla koji se ustremio na njega iz
nepreglednog prostora pred njim.
kojom je hol bio ispunjen. ula su se tri spora i masivna udarca u bubanj, kao otkucaji srca same
prostorije.
Dirk je podigao glavu da vidi odakle dolaze ti zvuci. Tek tada je primetio da se na junom kraju
dvorane, kuda se i sam uputio, nalazi veliki balkon ili most celom njegovom irinom. Tamo su stajale
neke figure, jedva vidljive kroz paru koja se uzdizala i kroz orlove, ali je Dirk imao oseaj da ti koji
stoje tamo gore vladaju nad ovima to stoje ovde dole.
Odin, pomislio je Dirk. Mora da Odin, Veliki Otac, stoji gore na balkonu.
Zvuci veselja su odmah utihnuli, mada je prolo jo nekoliko sekundi dok odjeci nisu potpuno
uminuli.
uo se glas as izazova se blii kraju. as izazova zatraio je veliki Bog Tor. Po trei put
pitam, gde je Tor?
Mrmljanje koje se proteglo kroz dvoranu znailo je da niko ne zna gde je Tor i zato nije doao
na as izazova.
Glas je rekao Ovo je vrlo ozbiljna uvreda naneta dostojanstvu Velikog Oca. Ukoliko ne bude
nikakvog izazova do isteka vremena, kazna za Tora bie proporcionalno ozbiljna.
Ponovo se zaulo tri udara u bubanj i zaprepaenje je raslo. Gde je Tor?
On je sa nekom devojkom, zauo se glas iz gomile i svi su prasnuli u smeh i vratili se
preanjem raspoloenju.
,,Da, ree Dirk tiho, pretpostavljam da jeste.
Oh, ah.
Dirk je priao sam sa sobom i bio je iznenaen to uje starevu opasku, mada uopte nije bio
iznenaen sadrajem same opaske.
Tor je sazvao ovo okupljanje veeras? pitao ga je Dirk.
Oh, ah.
Nije lepo to se nije pojavio.
Oh, ah.
Mislim da su svi malo uznemireni.
Dokle god ima dovoljno svinja, bie u redu.
Svinja?
Oh, ah.
Dirk nije znao ta sad da kae.
,,Oh, ah, rekao je. pomirivi se sa sudbinom.
Tor je jedini kome je stalo, zna, ree starac. Stalno izaziva, a posle nije spreman da ide do
kraja. Ne ume da se raspravlja. Sav se zbuni i pobesni, uradi neto glupo, onda nije sposoban da
ispravi greku pa mora da ispata. Svi ostali se samo okrenu svinjama.
,,Oh, ah. Dirk je polako ulazio u fazon nove tehnike voenja razgovora i bio je zapanjen njenom
efikasnou. Gledao je na ovog oveka sa novootkrivenim potovanjem.
Da li ti zna koliko ima kamenja u Velsu? upitao je starac iznenada.
,,Oh, ah, rekao je Dirk oprezno. Ovaj fazon mu nije bio poznat.
Ne znam ni ja. Nee nikome da kae. Samo ti odbrusi prebroj ih sam i potone u zlovolju.
Oh, ah. I nije ba bio neki fazon.
Znai ovog puta se nije ni pojavio. Ne mogu rei da ga krivim. Ali mi je ao zato to mislim da
je moda u pravu.
,,Oh, ah.
ovek je zautao.
Dirk je ekao.
,,Oh, ah, rekao je ponovo, nadajui se neemu.
Nita.
Znai, hmm ree Dirk pokuavajui oprezno, ti misli da je on moda u pravu, a?
,,Oh, ah.
Znai tako. Stari Tor je moda u pravu, a? ree Dirk.
Oh, ah.
,,U kom smislu, ree Dirk kada mu je konano ponestalo strpljenja, misli da bi on mogao biti
u pravu?
Oh, u svakom smislu.
Oh, ah, ree Dirk, poraen.
Nije tajna da su bogovi doekali teka vremena, rekao je starac potiteno. To je svima jasno,
ak i onima kojima je stalo samo do svinja, a takvih je jako mnogo. A kada oseti da vie nisi
potreban, teko je razmiljati u okvirima irim od jedne svinje, ak i ako je nekada itav svet bio uz
tebe. Svi jednostavno to prihvataju kao neto neizbeno. Odnosno, svi osim Tora. A sada je i on
digao ruke. Nije ak doao ni da pokida jednu svinju sa nama. Odustao je od svog izazova. Oh, ah.
,,Oh, ah ree Dirk.
,,Oh, ah.
,,A ta je to u stvari?
,,Oh, ah.
Dirk je potpuno izgubio strpljenje i uneo se starcu u lice.
Kako je to Tor izazvao Odina? ljutito je zahtevao odgovor.
Blago iznenaen ovim, ovek ga je pogledao, odmerio ga od glave do pete svojim velikim,
otromboljenim oima.
Ti si smrtnik, zar ne?
Da, odgovori nervozno Dirk, ja sam smrtan. Naravno da sam smrtan. Kakve veze sad ima
smrtnost sa ovim?
Kako si doao ovamo?
Pratio sam te. Izvukao je iz depa izguvanu, praznu kutiju od cigareta i stavio je na sto.
Hvala, rekao je, tvoj sam dunik.
Pomislio je kako je ovo prilino bedno izvinjenje, ali to je bilo najbolje to je umeo.
Oh, ah. ovek je gledao u daljinu.
Kako je Tor izazvao Odina? rekao je Dirk, trudei se iz petnih ila da ovog puta njegov glas
ne oda nestrpljenje.
Kakve to ima veze sa tobom? rekao je starac ogoreno. Ti si smrtan. Zato bi tebe bilo
briga? Dobili ste od toga ta ste hteli, ti i tvoja vrsta, iako vam to sad nita ne vredi.
Dobili smo ta smo hteli od ega?
Od ugovora, ree stari besmrtnik. Od ugovora za koji Tor tvrdi da ga je Odin potpisao.
,,Ugovor? ree Dirk. Kakav ugovor?
ovekovo lice prekrio je lagani bes. Baklje Valhale igrale su duboko u njegovim oima dok je
posmatrao Dirka.
Prodaja, rekao je tmurno, besmrtne due.
ta? upita Dirk. Ovo mu je palo na pamet ali je brzo odbacio tu ideju. Misli neki ovek mu
je prodao svoju duu? Koji ovek? Pa, to nema nikakvog smisla.
Ne, ree starac, uopte nema smisla. Rekao sam besmrtnu duu. Tor kae da je Odin prodao
svoju duu oveku.
Uasnut, Dirk je zurio u njega, a onda je polako podigao pogled ka balkonu. Tamo se neto
deavalo. Veliki bubanj se ponovo zauo, i jo jednom se prostranom dvoranom Valhale proleglo
uutkivanje. Ali ovoga puta nije bilo treeg udarca. Izgleda da se dogodilo neto neoekivano i
siluete na balkonu su se uskomeale. Poslednji minuti asa izazova upravo su isticali, ali izgleda da
je neki izazov stigao.
Dirk se udario rukom po elu i poeo da se ljulja kao da mu je odjednom sve postalo jasno.
Ne oveku, rekao je, ve jednom oveku i jednoj eni. Znao sam da je ona kriva za sve od
momenta kad sam je ugledao. Nisam ni sanjao da bih zaista mogao biti u pravu. Okrenuo se ka svom
poznaniku kao da mu gori pod nogama. Ja moram da se popnem tamo gore, rekao je, za ime boga,
pomozi mi.
urlik ka nebu.
Oooooddddiiiiiiinnnnnneeeeeeeeeee!!!!!!!!
Nebo je izgledalo kao da e se raspui.
Crrrrrrrrmo Podnooooooooooktom!!!!!!
Bacio se na zemlju, pri tom podigavi sa strane gomilu kamenja. Tresao se od narastajueg besa.
Duboko je zaurlao od ega su krajevi litice poeli lagano da se naginju unapred prema moru. Za
nekoliko sekundi vei deo stene se odvojio i stropotao u kljuali uas ispod sebe, dok se Dirk
uspuzao nazad, uhvatio stenu veliine koncertnog klavira i podigao je iznad glave.
Deli sekunde sve je izgledalo mirno.
Tor je bacio stenu u more.
Ponovo je uzeo eki.
,,Ooo.! zaurlao je.
dddiiiiiinnnnneeeeeee!!!!!!
eki je tresnuo dole.
Iz zemlje je iknuo vodeni vulkan i nebo je eksplodiralo. Munja je sevnula kao beli zid svetlosti
u oba smera du obale. Grom je zagrmeo kao sudar svetova, a oblaci su izbacili kiu koja se razletela
po zemlji. Tor je stajao i likovao zbog te bujice.
Nekoliko minuta kasnije nasilje je uminulo. Nastavila je da pada jaka i ravnomerna kia. Oblaci
su se raiavali i slabi zraci jutarnje svetlosti poeli su da se probijaju.
Tor je tekim koracima poeo da se vue sa mesta gde je stajao, otirui i ispirajui blato sa
ruku. Uhvatio je eki kada mu je doleteo.
Zatekao je Kejt kako ga posmatra, tresui se od zaprepaenja, straha i besa.
ta sve ovo treba da znai? dreknula je na njega.
Samo mi je bilo potrebno da se oslobodim napetosti, rekao je. Kako je shvatio da ona nije
zadovoljna ovim odgovorom, dodao je: Pa, valjda i bog moe ponekad malo da se pravi vaan, zar
ne?
Pogurena figura Culivensis urila je po kii prema njima.
Ti si jedan jako buan deko, Tor, grdila ga je, jako buan.
Ali Tor je nestao. Kada su pogledale gore, pretpostavile su da mora biti da je on ona takica
koja stremi ka severu preko neba koje se razvedrava.
TRIDESETO POGLAVLJE
Sintija Drejkot je stajala na balkonu i sa gaenjem posmatrala ta se dole deava. Valhala je
ponovo bila u punom jeku.
Ovo je grozno, rekla je, ne elim ovakve stvari u svom ivotu.
I ne mora da ih bude, draga, ree Klajv Drejkot tiho, stojei iza nje, sa rukama na ramenima.
To emo odmah srediti i sve e biti u redu. U stvari bie savreno. Ba kao to smo eleli. Jesam li
ti rekao da ti te naoare predivno stoje? Kao stvorene za tebe. Zaista. Vrlo su ik.
Klajv, to je sve trebalo jo ranije da bude sreeno. Dogovor je bio da mi neemo morati uopte
da se maltretiramo, samo doemo, obavimo to i jednostavno zaboravimo celu stvar. Takav je bio
dogovor. Kao da mi nije dosta sranja u ivotu. Samo sam elela da bude sve u redu, savreno. Ovo mi
uopte nije neophodno.
Naravno. I zato je sve ovo tako savreno za nas. Tako savreno. Obian raskid ugovora. Dobili
smo sve to smo hteli i sada smo osloboeni svih obaveza. Ne moe biti bolje. Izvukli smo se iz toga,
kao da nita nije ni bilo i imamo 100% dobar ivot. 100%. I sve je isto. Ba kao to si i elela.
Super smo proli, veruj mi.
Sintija Drejkot je bila nervozna.
,,A ta je sa ovom novompersonom? To je jo neto sa ime sad treba da se gnjavimo.
Ma, to je lako. Skroz e biti lako. Sluaj, ovo je sve nebitno. Ili e biti kako mi hoemo ili nee
biti nikako. To e biti sreeno jo pre nego to odemo odavde. Kupiemo mu neto. Nov kaput.
Moda emo morati da mu kupimo novu kuu. Zna li koliko e to da nas kota? armantno se
nasmejao. To nije nita. Nee morati nikada ni da razmilja o tome. Nee morati ni da razmilja
o nerazmiljanju o tome. Eto, toliko je prosto. Okej?
,,Hm.
Okej. Odmah se vraam.
Okrenuo se i otiao do predvorja prostorija Velikog Oca, ne skidajui osmeh sa lica.
Pa, gospodine ponovo je pogledao vizit-kartu Dentli. Vi elite da zastupate ove ljude,
je 1 tako?
Ove besmrtne bogove, ree Dirk.
Dobro, bogove, ree Drejkot. U redu. Moda ete vi bolje obaviti posao od onog malog
prevaranta s kojim sam imao posla prvi put. Znate, on je neverovatan lik, taj gospodin Podnoktom.
Bio je potpuno neverovatan. Pokuao je sve mogue, sve trikove koje zna kako bi me izludeo i
zbunio, ali znate ta ja radim s takvima? Jednostavno ih ignoriem. Samo ihignoriem. Ako on eli
da me zafrkava, da mi preti i da vriti, da me zavlai sa nekih petsto sedamnaest potklauzula kojima
misli da me sludi, onda Okej. On time samo sebi kupuje vreme. I, ta s tim? Ja imam vremena na
pretek za ljude kao to je gospodin Podnoktom. Ali, znate ta je zaista neverovatno? Zaista
neverovatno? Taj tip ne bi umeo da sastavi dobar ugovor ni da mu ivot zavisi od toga. Stvarno.
Da spase sebi ivot. Meni ne smeta. Moe on da urla i pljuje naokolo koliko hoe kad se umori
ja ga samo smotam. Vidite, ja pravim ugovore za muzike kompanije. U poreenju sa njima, ti
momci su sitna riba. Oni su primitivci, divljaci. Pa, upoznali ste ih. Imali ste posla sa njima. Pravi
divljaci. Zar nisu? Kao Indijanci. ak ni ne znaju ta imaju. Stvarao imaju sree to nisu naleteli na
neku pravu ajkulu. Znate li vi koliko kota Amerika? Znate li koliko kotaju itave Sjedinjene
Amerike Drave? Ne znate. E, ne znam ni ja. A znate zato? Zato to je to toliko beznaajna svota da
i kada bi nam neko rekao kolika je, mi bismo zaboravili za dva minuta. Potpuno bismo je izbrisali iz
glave.
I, da vam kaem neto, u poreenju sa tim, ja stvarno mnogo pruam. Zaista pruam. Privatni
apartman u Vuded bolnici? Bezgranina briga i panja, hrana, neverovatne koliine iste lanene
posteljine. Neverovatne. Kako danas stvari stoje, za te pare bih mogao da kupim Ameriku. Ali, znate
ta? Rekao sam, ako eli lanenu posteljinu, neka, eto mu. Samo mu dajte. To je u redu. Zasluio je.
Dajte mu svu lanenu posteljinu koju eli. Samo nemojte da me zajebavate.
,,I, da vam kaem jo neto, taj tip ima lep ivot. Lep ivot. Mislim da je to neto to svi mi
elimo, zar ne. Lep ivot. Ovaj tip ga je svakako imao. A nije ni znao kako da ga iskoristi. Niko od
ovih ovde nije to znao. Oni su bespomoni u dananjem svetu. Njima je teko i ja samo pokuavam da
im pomognem. Moram da vam kaem koliko su naivni, mislim, stvarno naivni.
Moja ena, Sintija, upoznali ste je, ona je najbolja. Sintija i ja imamo divne odnose
Ne elim da sluam o vaim odnosima sa suprugom.
Okej. U redu. To je sasvim okej. Samo sam mislio da bi moda bilo korisno da znate neke
stvari. Ali, kako god elite. Okej. Sintija radi reklame. To znate. Ona je veinski vlasnik jedne jake
kompanije. Jake. Pre nekoliko godina radili su jednu veliku kampanju, stvarno veliku, u kojoj neki
glumac igra boga. I, on neto tu reklamira, ne znam ni ja ta, neko gazirano pie, od koga deci trule
zubi.
,,U to vreme Odin je totalno propadao. iveo je na ulici. Nikako nije mogao da se sastavi, zato
to on jednostavno nije bio pripremljen za ovaj svet. Svu tu mo nije znao da upotrebi ovde, u ovo
vreme. E, a sad dolazi onaj ludi deo.
Odin je video tu reklamu na TV-u i pomislio Hej, pa ja to mogu, ja sam bog. pomislio je da bi
moda mogao neto da zaradi ako se pojavi u reklami. A znate koliko je to. Plaaju ak manje nego
to kotaju Sjedinjene Amerike Drave. Je 1 me pratite? Razmislite o tome. Odin, glavni bog i
izvor moi svih ostalih nordijskih bogova, misli da bi mogao neto da zaradi ako se pojavi u reklami
za neko gazirano pie.
,,I, taj tip, taj bog, bukvalno ode da nae nekog ko bi ga ubacio u reklamu. To je tako tuno
naivno. Ali, takoe i pohlepno ne zaboravimo pohlepu.
No, u svakom sluaju, uspeo je da ga Sintija primeti. U to vreme, ona je tamo bila samo
raunovoa, nije obraala panju, mislila je da je on samo neki ludak, ali posle izvesnog vremena,
primeuje koliko je on udan i alje mene da ga vidim. I znate ta? Odjednom smo shvatili da je on
pravi. Tip je pravi. Pravi, istinski bog, i to onaj glavni. Onaj od koga zavise moi svih ostalih
bogova. I on eli da se pojavi u reklami. Da naglasim u reklami.
Bili smo zgranuti. Zar on nije svestan ta ima? Zar ne shvata ta mu ta njegova mo sve moe
doneti?
Izgleda da nije bio svestan. Moram da priznam da su to bili najneverovatniji trenuci u naim
ivotima. Ne ve ro vat no. Dodue, Sintija i ja smo oduvek znali da smo nekako izuzetni,
posebni i da e nam se jednoga dana dogoditi neto posebno. I, eto, dogodilo se. Neto posebno.
Ali, vidite, mi nismo pohlepni. Mi ne elimo svu tu mo i to bogatstvo. Hou da kaem, mi sad
ovde posmatramo svet. itav jebeni svet. Mogli smo da posedujemo svet da smo hteli. Ali,
kome treba itav svet? Pomislite samo na neprilike koje to donosi. Mi ak ne elimo ni neko ogromno
bogatstvo onda bi nam trebala gomila advokata i raunovoa da vodi rauna o tome. Vidite, ja sam
advokat. Onda bismo morali da zaposlimo i ljude koji bi nadgledali te advokate i raunovoe, ali ko
e opet biti ti ljudi? Samo jo advokata i raunovoa. I znate ta? Mi uopte ne elimo toliku
odgovornost. To bi bilo previe.
Tako sam doao na ovu ideju. To je kao da kupi veliko imanje i onda polako prodaje one
delove koje ne eli. Na taj nain ti dobije ono to eli, a i mnogi drugi ljudi dobiju ono to ele,
samo to oni to dobijaju preko vas i oseaju neku obavezu prema vama, dobro znaju prema kome
imaju tu obavezu jer su potpisali jedan papir na kome pie na koji nain su oni obavezni prema vama.
I onda se novac lepo sliva nazad za vrlo, vrlo, vrlo skupe medicinske trokove gospodina Odina.
Mi nemamo ba mnogo, g. Dentli. Jednu, dve skromne lepe kuice. Jedan, dva skromna, lepa
automobila. Imamo vrlo lep ivot. Zaista vrlo lep. Ne treba nama mnogo, zato to nam je uvek
dostupno ono to elimo. Traili smo samo da, a mislim da je to bio veoma razuman zahtev u datim
okolnostima, vie nita ne ujemo o tome. Imamo skromne zahteve i toga se drimo. elimo samo
apsolutan mir, apsolutnu tiinu i lep ivot, zato to je Sintija ponekad malo nervozna. Okej?
,,I ta se dogodilo jutros? Tano na naem pragu. Fuj. Grozno. Mislim, to je stvarno jedna
odvratna gadarija. Znate li ta se dogodilo?
Evo, ovako je to bilo. Doao je na prijatelji, gospodin Crno Podnoktom i pokuao da izigrava
vetog malog vudu advokata. To je tako jadno. Dobro se zabavljao dok mi je oduzimao vreme svojim
glupim trikovima i igrama, a onda je pokuao da me zbuni raunom koji je isporuio za svoje
utroeno vreme. To nije nita. To svi advokati rade. Okej. I onda sam mu rekao Pa, dobro, daj taj
raun. Uzeu ga ta god da je. Daj mi raun i ja u se pobrinuti za njega. To je okej. I on mi ga je
dao.
Tek kasnije sam primetio da je na raunu neki udan zbir. Pa, ta? Taj pametnjakovi pokuava
neto da mi podvali. Bacio mi je u ruke vru krompir. Zna, u muzikom poslu ima mnogo vruih
krompira. Plati da se neko pobrine za njih. Uvek ima onih koji ele da napreduju u poslu i koji su
spremni da srede neke stvari za tebe. Pa, ako misli da zasluuju unapreenje, ti e im poveriti da se
postaraju za neto, da ti uine uslugu. Dobije vru krompir i samo ga prosledi dalje. Zna, bilo je
jako mnogo ljudi koji su bili presreni da srede neke stvari za mene. To mnogo govori o tome ko je
pametan, a ko nije. Ali, onda to zavri u mom dvoritu, a tu, bojim se, stupa na scenu klauzula odtete.
Vuded je jedno skupo mestace i mislim da su vai klijenti po tom pitanju usrali stvar. Mi smo jai u
ovoj stvari. Mi prosto moemo da otkaemo celu stvar. Verujte mi, ja sada imam sve to sam oduvek
eleo.
Ali, sluajte, gospodine Dentli. Mislim da razumete u kakvom poloaju se ja nalazim. Bili smo
prilino iskreni jedan prema drugom, jako mi je drago zbog toga. Ima tu izvesnih pipavih detalja,
naravno, ali ja sam takoe u poziciji da mogu svata da uinim. Moda bismo mogli da se
dogovorimo oko neega. Samo recite ta elite, g. Dentli, sve moemo da sredimo.
Samo elim da te vidim mrtvog, g. Drejkot , ree Dirk Dentli, samo da te vidim mrtvog.
,,E, pa, jebi se i ti.
Dirk se okrenuo, napustio prostoriju i otiao da kae svom novom klijentu da mu se ini da
postoji problem.
devojka na aerodromu se pretvorila u automat za limenke. Vuuu! Bam! I, evo je! A onaj det fajter
to je pokuao da me obori dok sam leteo za Norveku! Vuuu! Bam! Evo ga! Vidi, opet imam
kontrolu nad sobom!
Koji det fajter? pitala je Kejt. Nisi mi spominjao nikakv det fajter.
Pokuao je da me obori iznad Severnog mora. Ja sam ga, pa,u deliu sekunde pretvorio sam
ga u orla i od tada me ne ostavlja na miru. Tako da sam i to sredio. Nemoj tako da me gleda. Uradio
sam ta sam mogao. Pobrinuo sam se za njegovu enu tako to sam namestio jednu od onih igara na
sreu. Vidi, dodao je ljutito, sve je ovo za mene bilo izuzetno naporno, zna. U redu. ta jo?
Moja stona lampa, ree Kejt tiho.
,,I njena stona lampa! Vie nee biti mae! Vuuu! Bam! Bie kako Tor kae! Kakva je to buka?
Crveni sjaj protegao se du nebeskog svoda iznad Londona.
Tor, mislim da neto nije u redu sa tvojim ocem.
Iskreno se nadam da je tako. Oh. ta nije u redu? Oe? Jesi li dobro?Bio sam tako lud i
glup, zajecao je Odin. Bio sam tako zao i pokvaren, i
Da, pa i ja to mislim, rekao je Tor i seo na ivicu kreveta. Pa, ta emo sada da radimo?
Mislim da ne bih mogao da ivim bez moje lanene posteljine, i bez moje sestre Bejli i O,
prolo je tako mnogo, mnogo vremena, a ja sam tako star. Crno Podnoktom je rekao da bi trebalo da
te ubijem, ali ja ja bih pre sebe ubio. O, Tor
O, ree Tor. Znai tako. Pa. Ne znam ta sada da radim. Do avola. Sve nek ide do avola.
Tor
Da, ta je?
Tor, vrlo je jednostavno ta da uradi u vezi sa svojim ocem i sa Vudeom, ree Kejt.
Stvarno? ta? ta da uradim?
Da mi kae koliko ima kamenja u Velsu.
,,ta?! Tor je podivljao od besa. Bei od mene! To o emu ti pria, to su godine i godine mog
ivota!
Kejt je slegnula ramenima.
Ne! Nikako! ree Tor. Bilo ta osim toga! A, dodao je potiteno, ionako sam ti ve rekao.
Nisi.
Jesam. Rekao sam ti da sam se izgubio u brojanju negde kod Mid-Glamorgana. Pa, teko da
sam nameravao da krenem iz poetka, zar ne? Razmisli malo, devojko, razmisli!
Naslov originala:
Douglas Adams: The Long, Dark Tea-Time of the Soul
Izdava:Alnari, Beograd
Za izdavaa: Saa Petkovi
Urednik: Rade Grbi
Prevod: Ana Grbi & Tamara Luki
Lektura i korektura: Rade Grbi
Tehniki urednik: Sinia Petkovi
Dizajn korica: Ateneum, Beograd
tampa: Plavo slovo, Beograd
Tira: 500
Info: alnari @EUnet.yu
Table of Contents
Table of Contents
Naslovna
PRVO POGLAVLJE
DRUGO POGLAVLJE
TREE POGLAVLJE
ETVRTO POGLAVLJE
PETO POGLAVLJE
ESTO POGLAVLJE
SEDMO POGLAVLJE
OSMO POGLAVLJE
DEVETO POGLAVLJE
DESETO POGLAVLJE
JEDANAESTO POGLAVLJE
DVANAESTO POGLAVLJE
TRINAESTO POGLAVLJE
ETRNAESTO POGLAVLJE
PETNAESTO POGLAVLJE
ESNAESTO POGLA VLJE
SEDAMNAESTO POGLAVLJE
OSAMNAESTO POGLAVLJE
DEVETNAESTO POGLAVLJE
DVADESETO POGLAVLJE
DVADESET PRVO POGLAVLJE
DVADESET DRUGO POGLAVLJE
DVADESET TREE POGLAVLJE
DVADESET ETVRTO POGLAVLJE
DVADESET PETO POGLA VLJE
DVADESET ESTO POGLAVLJE
DVADESET SEDMO POGLAVLJE
DVADESET OSMO POGLAVLJE
DVADESET DEVETO POGLAVLJE
TRIDESETO POGLAVLJE
TRIDESET PRVO POGLAVLJE
TRIDESET DRUGO POGLA VLJE
TRIDESET TREE POGLAVLJE
TRIDESET ETVRTO POGLAVLJE
TRIDESET PETO POGLAVLJE
Naslov originala
korice