Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu

Odsjek za kroatistiku
Kolegij: Teorija jezika

Seminarski rad

HELEN KELLER

studentica: Petra Grebenac

mentor: prof. dr. sc. Zrinka Jelaska
akad. god.: 2013./2014.

U Zagrebu, 4.11.2013.

Sadraj

Uvod........................................................................................................................................... 3
Rane godine................................................................................................................................ 3
Helenin ivot s Anne Sullivan i obrazovanje..........................................................................3-4
Izraavanje znatielje i raznih interesa.......................................................................................4
Razvijenost ostalih osjetila..........................................................................................................5
Uenje govora ..........................................................................................................................5-6
Usporedna pria o gluhonijemom djeaku..................................................................................6
Zakljuak.....................................................................................................................................6
Literatura.....................................................................................................................................7

Uvod
Helen Keller bila je amerika knjievnica koja je ivjela krajem 19. i u prvoj polovici 20. stoljea. Ova
gluhonijema i slijepa aktivistica ostala je poznata po svojoj upornosti kojom je nadvladala svoj hendikep i,
usprkos svim svojim nedostacima, uspjela voditi normalan i ispunjen ivot. Iako je jo kao dijete zbog bolesti
ostala gotovo potpuno izolirana od svijeta, Helen je, uz pomo svoje strpljive i vjerne uiteljice, nauila itati,
pisati, govoriti i opaati svijet na potpuno nov nain.

Rane godine
Helen Keller roena je 27. lipnja 1880. godine u Tuscombiji, u sjevernoamerikoj dravi Alabami. Prije
bolesti modane ovojnice od koje je oboljela kada joj je bilo samo devetnaest mjeseci, Helen je bila potpuno
zdravo dijete i mogla je normalno vidjeti i uti. Kako njezini roditelji tvrde, ak i kao zdravo dijete Helen nije
mnogo govorila. Radije se sluila mimikom i gestom kako bi okolini pokazala to eli. Izgubivi dar vida, sluha i
govora, jedino to joj je ostalo bilo je znakovno izraavanje, uz pokoji neartikulirani zvuk. Sama je razvila svoj
mali znakovni sustav koji se sastojao od ezdesetak radnji koje je njezina okolina razumjela i na koje je znala
odgovoriti.
Helenina je osobnost bila jako specifina, a do izraaja je dolazila od najranije dobi. Njezina je narav bila
divlja i neobuzdana. Prema svojoj okolini bila je odbojna i nepristupana, a ista ju ta okolina nije mogla
zaustaviti u njezinim hiperaktivnim ispadima koje je redovito imala. Takvo je ponaanje pripisivano njezinoj
velikoj i neutaenoj elji za izraavanjem svojih stanja i osjeaja.

Helenin ivot s Anne Sullivan i obrazovanje

Anne Sullivan bila je Helenina uiteljica i osoba koja joj je promijenila ivot. Anne je i sama bila
slabovidna osoba i pohaala je Perkinsonovu kolu za slijepe gdje je upoznala Lauru Bridgman, djevojku koja je
takoer bila glohonijema i slijepa. Laurin uitelj bio je poznati profesor dr. Samuel G. Howe. On je razvio
metodu kojom je Lauri davao opipati razne predmete, pritom joj piui prstima po dlanu njihove nazive. Tako je
Lauru nauio osnovama komunikacije i sporazumijevanja.
Anne je upoznala Helen kada je Helen bilo sedam godina. Ve pri prvom susretu, Helen je nauila svoju
prvu rije - lutka. Naime, Anne joj je donijela lutku na poklon i Helen ju je odmah poela opipavati, pri emu joj
je Anne slovkala rije na dlan. Isprva je Helen ostala zauena Anneinim postupkom, ali je ve iz drugog
pokuaja nauila novu rije. Istom je metodom Helen nauila i rije torta. Uinkovitost ove metode bila je
vidljiva ve idueg dana kada je Helen uila rije kartica (eng. card), iji je poetni slog isti kao i poetni slog
rijei torta (eng. cake). im joj je Anne napisala prvi slog, Helen je svojim znakovnim jezikom pokazala da je
gladna i da eli torte, primijenivi tako prethodnu lekciju.
Anne je uvidjela da je metoda dr. Howea uinkovita, ali nije se htjela zaustaviti na viesatnim lekcijama
koje su se temeljile na poduavanju. Odluila je provoditi cijele dane uz svoju uenicu i stalno joj pisati na dlan
o stvarima i dogaajima koji se odvijaju u njezinoj okolini, bez obzira na to razumije li Helen znaenje rjei koje
joj uiteljica pie ili ne. im bi uvidjela da Helen nije raspoloena za uenje, prekidala bi dogovorene lekcije.
Poduavala ju je bez prisile i pritiska, zbog ega je Helen uivala u svakom nauenom pojmu. Na taj joj je nain
omoguila stalan kontakt s okolinom, to je bilo presudno za Helenin mentalni razvoj. Helen je sa svojih sedam
godina bila na mentalnoj razini trogodinjeg djeteta upravo zato to joj je kontakt s okolinom prekinut u vrlo
ranoj dobi. Ponovno uspostavljanje kontakta s okolinom omoguilo je Helenin daljnji razvoj. Stoga je ona u
razdoblju od dvije godine uenja s Anne dostigla mentalnu razinu svojih vrnjaka. Sve to je Helen vidjela i ula
kao malo dijete bilo je sauvano u njezinoj podsvijesti. Isto tako, sve to joj je uiteljica pisanjem po dlanu
objanjavala nakon nekog vremena povezalo se u smislenu cjelinu zajedno sa slikama iz ranog djetinjstva i
razdoblja prije bolesti. Upravo je zbog takvog cjelodnevnog i intenzivnog naina uenja Helen postigla
neusporedivo bolje rezultate od Laure Bridgman.
Ve u prvim danima poduke Anne je uvidjela da Helen mora nauiti mnogo vie od samih pojmova. Helen

nije poznavala osnove bontona niti je ikada marila za tue osjeaje, a rad na takvim obrascima ponaanja Anne
je smatrala mnogo vanijim od samog poduavanja. Zato je odluila dva tjedna provesti iskljuivo s Helen, u
ivotu u izolaciji. Nakon tog razdoblja Helen je postala pristojnija i prema svojoj se uiteljici odnosila s puno
potovanja. Jako ju je zavoljela i poela uviati vanost ove osobe u svojem ivotu.
Kada bi Helen divljala i bila neposluna, Anne bi prislonila njezine ruke na svoje lice, kako bi Helen mogla
osjetiti njezin tuan izraz lica. Isto je postupila i kada bi Helen bila jako dobra i posluna, kako bi mogla opipati
uiteljiin sretan izraz lica. Na taj je nain Helen postala svjesna tuih osjeaja i tuge koju zadaje svojim
blinjima kada je prema njima otresita i zlobna.
Helen je bila oduevljena novim nainom uenja. U njoj se probudila znatielja, stalno je dodirivala razne
predmete i traila svoju uiteljicu da joj napie njihove nazive. ak je jednog dana ona sama poela poduavati
svoga psa Bellu, mislei da e kuni ljubimac usvojiti rijei.
Helen je uila razliite vrste rijei na mnogo naina. Primjerice, pridjeve je nauila tako to joj je uiteljica
dala opipati iste premete razliitih svojstava. Pridjeve velik, malen, tvrd i mekan nauila je opipavanjem lopti, od
kojih je svaka bila drugaija. Prijedloge je nauila tako to je sama ulazila u ormar, penjala se na stolicu,
sakrivala ispod stola. esto su se lekcije pretvarale u razne igre. Reeninu strukturu, veznike i rijei kao to su
moda, vjerojatno i mogue, Helen je usvojila kroz komunikaciju. Uiteljica joj je postupno uvodila nove izraze,
a kada ih je vie puta upotrijebila u raznim kontekstima, Helen ih je i sama usvojila i poela smisleno
upotrebljavati. Takoer je kroz komunikaciju shvatila da se jedna ideja moe izraziti na vie naina - da reenice
Helen eli ii u krevet. i Helen je pospana i ila bi spavati. imaju isto znaenje. Zanimljivo je i da je Anne eljela
Helen pribliiti boje. Zato joj je za svaki dio okoline govorila koje je boje, kako bi Helen uspjela stvoriti pojam o
bojama i njihovom znaenju. Na primjer, znala je da crna boja predstavlja tamu i zlo, a bijela dobro i istou.
Tijekom svog boravka kod Helen, Anne je esto pisala pisma svojem prijatelju u kojima je detaljno
objanjavala svaki Helenin korak i napredak. Iz tih se pisma danas moe mnogo toga doznati o Heleninom
uenju, ali su ona bitna upravo zato to je njihovo pisanje nagnalo Helen da se i sama naui pisano izraavati. U
vrlo kratkom vremenu Helen je nauila pisati standardnu abecedu, a u samo jednome danu nauila je i Braillevo
pismo. Ono je bilo posebno bitno za Helen jer je na taj nain mogla i proitati ono to je napisala.
Kada ju je Anne odluila nauiti standardnu abecedu, oekivala je da Helen nee isprva shvatiti da skup
slova koja e dotaknuti predstavlja odreeni predmet. Dala je izraditi plou na kojoj je bila napisana ispupena
abeceda. Uzela je Helen za ruku i dodirivala svako slovo pojedinano, pritom joj na dlan piui isto to slovo. U
jednom je danu Helen nauila i velika i mala slova. Nakon to je nauila slova, Helen je lako shvatila da su
skupovi ispupenih slova zapravo rijei koje oznaavaju iste one pojmove koje je nauila pisanjem po dlanu.

Izraavanje znatielje i raznih interesa

Kada je nauila itati i pisati, Helen su se otvorila mnoga vrata. Poela se baviti algebrom, znala je
rijeavati lake matematike zadatke. Osim toga, prouavala je i geografiju, zoologiju i botaniku. Uei, susrela
se s raznim novim i apstraktim pojmovima kao to su fenomen, energija, misterija. Znaenja ovih rijei shvatila
je pomou konteksta u kojem ih je susretala.
Sa svojih etrnaest godina poela je uiti strane jezike. Kroz ivot je nauila latinski, njemaki i francuski jezik.
Uila ih je na slian nain na koji je nauila i engleski jezik - itala je razne tekstove obogaujui tako svoj
vokabular. U tekstovima je primjeivala i usvajala gramatika pravila i strukturu reenice. Takav joj je nain
uenja bio laki i zanimljiviji od uenja gramatikih pravila i jezinih normi.
Sa svojih osam godina nauila je upitne rijei zato, kako, zbog ega i Heleninoj zantielji od tada nije bilo
kraja. Zanimali su je pojmovi ivota, smrti, Boga, duhovnog i materijalnog svijeta. Helen je kroz cijelo svoje
djetinjstvo pojam smrti vezala uz ivotinje koje je njezin otac, lovac, ubijao i pripremao za ruak. Kada je umro
Helenin djed, ona je svoju uiteljicu pitala zato ga je otac ubio i hoe li ga pojesti za ruak. Takoer, bilo joj je
teko shvatiti pojam Boga. Nije joj bilo jasno kako joj on moe biti Otac ako ve ima tatu ili kako Bog moe biti
u nama ako smo stvoreni od krvi i mesa. Dobivi odgovore i pojanjenja o ovim temama, Helen je shvatila odnos
materijalnog i duhovnog aspekta ivota. U svojim se kasnijim godinama posvetila filozofiji i shvaanju Boga, o
emu je napisala i knjigu Moja religija.

Razvijenost ostalih osjetila

Poznato je da se kod ljudi kojima je oduzeto jedno osjetilo, mnogo vie razviju ostala osjetila. Tako je bilo
i kod Helen. Ona je pomou mirisa razlikovala mnoge vrste cvijea, a najvie je voljela miris rua i ljubiica.
Oboavala je miris voa jer ju je podsjeao na lijepe obiteljske trenutke. Zbog razvijenog osjeta dodira, puno je
intenzivnije osjeala podrhtavanja tla i strujanje zraka. Veliku su ulogu u Heleninom ivotu imale ljudske ruke.
Preko njih je osjeala energiju ovjeka, znala je kakvog je raspoloenja ili osobnosti njezin sugovornik. I sama je
pronicljivo opisala njihovo znaenje: Ruke ljudi, koje sreem na svome putu, govore sa mnom bez rijei. Jedne
od tih ruku djeluju odvratno, dok u drugima osjeam toplinu, koja na mah zagrijava moje srce. Takav je dodir
ruke malog djeteta, jer u njemu za mene ima vie suneve svjetlosti nego za nekog drugog. Srdaan pozdrav ili
kakvo prijateljsko pismo uvijek mi ine istinsko zadovoljstvo. Sretala sam ljude koji su tako daleko od radosti, da
mi se, kada sam stisnula njihove ruke, inilo kao da sam se rukovala sa sjeveroistonom burom.
Helen je tijekom cijelog ivota bila zanimljiva svim doktorima i znanstvenicima svoga doba. Tako su
jednom prilikom doktori iz Cincinnatija odluili istraiti naine na koje bi Helen ipak mogla uti zvukove iz
svoje okoline. Helen je primila svoju uiteljicu za ruku dok je ona bila izloena razliitim zvukovima. Zvukovi
su bili preglasni i neugodni, ugodni ili pretihi. Kako je Anne ula i doivjela sve te zvukove, njezine su se
reakcije mijenjale. Helen je doivljavala iste te zvukovne promjene, ali kroz reakcije svoje uiteljice, drei je za
ruku. Njezin se izraz lica mijenjao ba kao da je ula to se oko nje dogaa. Naravno, kada nije drala svoju
uitlejicu za ruku, Helen nije ula zvukove, pa se tako ni izraz njezinoga lica nije promijenio.

Uenje govora
Nakon tri godine uenja komunikacije s uiteljicom Anne Sullivan, Helen se susrela s oralnim govorom.
Njezina prijanja iskustva s ovim oblikom komunikacije bila su malobrojna. Kao zdravo dijete, nauila je
izgovoriti rije voda. Njome je izraavala e, ta joj je rije sluila kao sredstvo komunikacije i izraavanja
odreene potrebe. Ogluivi, Helen je izgubila dodir sa zvukom i rijeima. U poetku je i dalje izgovarala rije
voda, ali kako je vrijeme odmicalo, izgovor ove rijei postajao je sve manje razumljiv. Postupno je onijemila i
zamijenila izgovor ove rijei gestikuliranim znakom.
Rijei kao to su mama, tata, sestra i beba nauila je izgovarati i prije intenzivnog uenja govora, tako to
je prstima dodirivala usne svojih sugovornika i onda ih sama izgovarala. Bila je uvjerena da dovoljno dobro
poznaje svoju uiteljicu da bi nauila cijeli glasovni sustav engleskog jezika i oralni govor. Anne se nije osjeala
dorasla tom zadatku i zato je pozvala gospoicu Sarrah Fuller koja je radila u koli za gluhe u Bostonu.
Helenina je upornost i velika elja za govorom uvelike ubrzala proces uenja. U samo nekoliko lekcija
nauila je sve engleske glasove, a u manje od mjesec dana znala je izgovoriti mnoge engleske rijei. Glavna je
metoda pri uenju govora bila itanje s usana pomou dodira. Ova je metoda vrlo nespretna i teka, ali je za
Helen ona bila jedina opcija. Pomou itanja s usana, Helen je komunicirala s ljudima ostatak svoga ivota.
Inae se gluhe osobe pri uenju govora moraju suoiti s mnogim potekoama. To je teak i naporan
proces koji zahtjeva puno truda. Uenje govora gluhoj osobi predstavlja veliki problem zato to sama ne moe
uti produkt svojega rada. Do najveih problema dolazi ako se radi o djetetu koje je nedovoljno obrazovano i
zapravo ne vidi cilj poduke. Gluha djeca ne znaju koje e prednosti dobiti ako naue govoriti i zato ne vide
smisao uenja govora, koje ih usto jako iscrpljuje. esto zbog ovih razloga dolazi i do zastoja u mentalnom
razvoju gluhog djeteta.
Helenina prednost bila je u tome to je poela uiti govoriti kada je ve bila dovoljno upoznata s procesom
komunikacije i njegovim znaenjem. Znala je da e joj govor omoguiti drugaije ostvarenje jezika koji je ve
jako dobro savladala. Ona je i te kako znala koji je cilj njezinog uenja. Govor je bio posljednja postaja na kojoj
e se Helen napokon u potpunosti osloboditi svih ogranienja i otvoriti svijetu. I sama je mnogo puta vrlo
slikovito opisala kakvo je veliko znaenje za nju predstavljala govorna komunikacija: Sjeam se vremena prije
nego to sam nauila govoriti i kako sam se borila da bih izrazila svoje misli znakovnim jezikom- kako su se
moje misli borile protiv mojih prstiju kao male ptice koje se bore za slobodu, sve dok jednog dana gospoica
Fuller nije otvorila velika zatvorska vrata i pustila ih da pobjegnu. Pitam se sjea li se kako su eljno i radosno
rairile svoja krila i poletjele. Naravno, u poetku nije bilo lako letjeti. Govorna krila bila su slaba i slomljena,
izgubila su svu ljepotu i gracioznost koja je nekada bila njihova; ipak, nita nije moglo zaustaviti njihov nagon

za letom, i to je bilo dovoljno.

Helenin je glas bio nizak i ugodan, ali je njezin izgovor bio lien modulacija i raznolikosti. Glas joj je
esto bjeao iz jednog tona u drugi i uzimala je previe zraka za ton koji je izgovarala. Govor joj je bio slian
govoru djeteta ili stranca koji tek ui jezik. Nije postojao nain da se njezin govor ispravi jer se izgovor moe
nauiti jedino sluanjem i oponaanjem. S druge strane, Helenin je izgovor njemakog i francuskog jezika bio
savren i usporeivan s govorom izvornog govornika. Teko je rei je li Helen bilo lako razumjeti ili ne. Njezina
se okolina brzo navikla na neobian izgovor i nije imali problema s razumijevanjem, dok ju neki ljudi nisu mogli
razumjeti. Ipak, mnogi su tvrdili da je njezin govor mnogo bolji od govora drugih gluhih osoba.

Usporedna pria o gluhonijemom djeaku

1968. godine objavljena je pria o gluhonijemom djeaku Toddu ija su oba roditelja i sestra takoer bili
gluhi. Majka je od roenja bila potpuno gluha, a otac je u vrlo ranom djetinjstvu izgubio viee od 85% sluha.
Todd je od roenja uo samo 15% i njegovi su roditelji u vrlo ranoj dobi primijetili da njihov sin ne uje. Zato su
odmah poeli s odgojem temeljenim na znakovnom jeziku, u kombinaciji s izgovaranjem engleskog jezika, kako
bi Todd nauio itati s usana. Brza reakcija i potpuni angaman roditelja urodio je plodom. Todd je ve sa
svojih devet mjeseci prvi put upotrijebio znakovni jezik, a s dvije je godine jako dobro znao itati s usana.
Mnogo je nauio igrajui razne znakovne igre, kao to su pantomime i igre brzog crtanja. Upravo zbog stalnog
kontakta sa znakovnim jezikom od samih poetaka, Todd je u predkolskoj dobi bio mnogo napredniji od ostale
gluhonijeme djece, a s vremenom je pomou raznih vjebi razvio i osjetljivost za govor. Engleski jezik usavrio
je obrazovanjem i komunikacijom u koli, a znakovni je jezik savladao u najranijoj dobi i znao kao materinji.

Zakljuak
Dobro je poznato da je djeci koja su gluha ili slijepa uvelike oteano uenje jezika i osnovne
komunikacije. Kako bi se takvu djecu nauilo pravilnom izraavanju svojih potreba, osjeaja i razmiljanja,
potrebno je posegnuti za alternativnim rjeenjima uenja jezika. U protivnome djeca ostaju ovisna o svome
nedostatku, onemoguena za uspostavu uobiajene komunikacije koja je ljudskome rodu prijeko potrebna.
Takvo stanje dovodi do usporenog mentalnog i intelektualnog razvoja. Zato su nam ve odavno poznati sustavi
komunikacije gluhih i slijepih osoba, kao to je Braillevo pismo ili znakovni jezik gluhih.
Bitno je ne odustati od gluhe ili slijepe djece, ba kao to i Helenina okolina nije odustala od nje. Gubitak
pojedinih osjetila ne mora znaiti i gubitak komunikacijskih sposobnosti. Pomou komunikacije ljudi izraavaju
svoje elje i potrebe koje ne nestaju gubitkom pojedinog osjetila. Gluhoj i slijepoj djeci potreban je stalan
kontakt s okolinom i rad na razvijanju bilo kakvog oblika komunikacije. Todd je uspio nadii svoj hendkiep
upravo zato to nije bio ovisan o povremenim lekcijama znakovnog jezika, nego je takav nain sporazumijevanja
bila njegova svakodnevica. Helen je do svoje sedme godine bila potpuno izgubljena i njezin je razvoj bio
usporen. Upoznavi Anne, Helen je u razdoblju od samo nekoliko godina dostigla razinu razvoja svojih vrnjaka,
upravo zbog stalnog rada na sporazumijevanju.
Jezik nije samo govorni ili pisani oblik sporazumijevanja. Jezik je sustav komunikacije koji se moe
ostvariti pomou bilo kojeg ljudskog osjetila. Uz pravilnu metodu i snanu volju, mogu ga savladati ak i oni
kojima je kontakt s okolinom bitno uskraen. Zato se gluhe i slijepe osobe ne smije ostaviti da ive u tami i tiini
koja im je predodreena - izlaz iz nje zapravo je mnogo laki nego to se ini.

Literatura
Keller, H. (1905.) The story of my life, New York: Doubleday, Page & Company
Stokoe, W.C. (1972.) Semiotics and human sign languages, Paris: Mouton, The hague
Bogdani, N. (2000.) Nepobijeena Helen Keller, Split: Hrvatska obzorja, str. 621 624
http://en.wikipedia.org/wiki/Helen_Keller