Filozofski fakultet

Sveuilita u Zagrebu
Odsjek za istonoslavenske jezike
i knjievnosti
Katedra za ruski jezik

Obiljeja suvremene ruske enske proze na primjerima

djela Ljudmile Ulicke i Ljudmile Petruevske
seminarski rad iz kolegija Uvod u studij ruske knjievnosti 2

Petra Grebenac
Zagreb, 8.5.2014.

Uvod
Knjievni fenomen poznat pod nazivom enska proza teko je definirati i smjestiti u
vremenske okvire, odrediti njegove granice i kriterije. Zbog toga u se u svojemu radu
ograniiti na osnovnu definiciju enskog pisma koju daje profesorica Magdalena Medari:
Definicije variraju u irokom rasponu. Moda bi najprimjerenija bila i ona najjednostavnija rije je o knjievnosti koju pie ena (neobvezno samo za ene, ali o enskom iskustvu,
poimanju i doivljaju svijeta) (Medari 2001.). Obiljeja enskog pisma promotrit u na
djelima dviju velikih suvremenih ruskih knjievnica, Ljudmile Petruevskaje i Ljudmile
Ulickaje. Usporedit u okoline u kojima se nalaze junakinje njihovih pripovijedaka, naine na
koje su monotonoj svakodnevici suprotstavljeni njihovi nemirni unutarnji svjetovi, kako se
odnose prema svome tijelu i koliko su im vani tjelesnost i seksualni odnosi, na kojim
osjeajima temelje svoje ljubavne odnose i kakvo je znaenje sporednih mukih likova za
razvoj njihova karaktera. Vano je napomenuti da se knjievni opus ovih autorica ne
ograniava samo na ensku prozu. Te se autorice ne bave pojavama zanimljivim iskljuivo
enama, na to ukazuje i suvremeni ruski pjesnik Dmitrij Golinko-Volfson: Mrana obrada
stvarnosti u tekstovima Pertuevskaje oponaa muku ideju inertne prostornosti koja
onemoguuje otkrivanje sebe. Na slian nain tekstovi Ulickaje postavljaju muka pitanja
o obiteljskim vrijednostima u odnosu na bioloki determinizam i drutvene ustanove. Drugim
rijeima, poznatije knjievnice iz osamdesetih i devedesetih vole igrati prema mukim
pravilima pokuavajui nadmaiti muke autore na njihovu vlastitom ideolokom teritoriju.
Kao rezultat toga veina tekstova Tolstaje, Petruevskaje i Ulickaje ne moe se nuno
definirati kao anr enske proze(Golinko-Volfson 2006.). One piu u razdoblju
postmodernizma, u kontekstu zabavne knjievnosti i masovnog trita knjiga. Njihova su
djela bliska iroj itateljskoj publici jer obrauju svakodnevne teme na jednostavan (ali ne i
manje vrijedan) nain. S druge strane, jedno je od osnovnih obiljeja postmodernistike
knjievnosti kontakt s tradicijom i intertekstualnost, pozivanje na druge ve postojee
tekstove pri stvaranju novih djela. Petruevskina pripovijetka Po putu boga Erosa i Ulickina
pripovijetka Ljaljin dom sadre obiljeja bajke i grkog mita. Osvremo li se na njihovu
citatnost, ove pripovijetke moemo itati na novoj razini i otkriti elemente koje inae ne
bismo zamijetili. Zato u, osim obiljeja enske proze, u ovim tekstovima prouiti i jedno
njihovo postmodernistiko obiljeje.
Intertekstualnost
Elemente gre mitologije u Petruevskinoj pripovijetci Po putu boga Erosa moemo
zamijetiti ve u naslovu. Petruevskaja uvodi mitoloke motive na razini sadraja, razvijajui
radnju pripovijetke analogno radnji mita o boici Psihi i bogu Erosu, sinu boice Afrodite.
Boica ljepote bila je ljubomorna na mladu i lijepu boicu Psihu te je naredila Erosu da
pogodi Psihu svojom strelicom kako bi se zaljubila u najrunijeg ovjeka na svijetu. Eros se
zaljubio u Psihu i, ne izvrivi majinu naredbu, sakrio je Psihu na najbliu planinu i
posjeivao je nou kako ga ona ne bi vidjela. Na nagovor ljubomornih sestara, Psiha je ubila
Erosa, ali ga je, shvativi to je uinila, oivjela svojom tugom i ljubavlju. Afrodita je zadala
Psihi tri zadatka koja je morala izvriti kako bi joj dopustila da bude s Erosom. Nakon mnogih
prepreka koje je Psiha prela izvravajui zadatke, Zeus je odluio da Eros moe oeniti Psihu.

Slinosti izmeu mita i pripovijetke lako je uoiti: kao to je Afrodita bila ljubomorna na
Psihinu ljepotu, podmukla je Olja bila ljubomorna na Pul'herijinu sreu i ljepotu kojom je
zraila kada je upoznala tajnovitog mukarca (zapravo Oljina mua) koji ju je posjeivao
svake veeri, ba kao to je i Eros posjeivao Psihu. Jednako kao i Psiha, Pul'herija se rtvuje
za svoju ljubav. Osim to se referira na mit o Erosu i Psihi, Petruevskaja usporeuje
Pul'heriju s Baukidom, jo jednim likom iz grke mitologije. Filemon i Baukida siromani su
suprunici koje bogovi nagrauju zbog njihove velikodunosti i skromnosti. Jedina je
Filemonova i Baukidina elja umrijeti zajedno, to je pokazatelj njihove ljubavi i privrenosti.
Na poetku pripovijetke pripovjeda istie da su Pul'herijine osobine sline Baukidinima, ali
da im se sudbine uvelike razlikuju dok Baukida ivi u ljubavi sa svojim muem, Pul'herija
je vrlo rano zbog mueve nevjere ostala sama. Na kraju pripovijetke, kada se poznanstvo
Pul'herije i Oljina mua razvilo u ljubavni odnos, u Pul'heriji se ponovno bude Baukidine
vrline, ovaj put zbog nade da e ostati u njegovom ivotu i ivjeti Baukidinu sudbinu. Sve,
koje su ga do sad oslobaale, sve donositeljice piroki i bujona, udaljile su se u sjenu, nestale
su, a Pul'herija je znala da mora ostati u njegovu ivotu ostati vjerna, privrena, krotka,
jadna i slabana ena, Baukida.
S druge strane, Ulickaja u radnju svoje pripovijetke lik Kazijeva uvodi rijeima jedne
jeseni (rus. o ), koje su karakteristine za poetke ruskih bajki. Njima se
itatelja upuuje na vanost lika koji ulazi u radnju, a naglaava se mistinost Kazijevljeva
lika, otmjenog momka s istoka. Ruskom e itatelju, koji se vjerojatno susreo s mnogim
ruskim bajkama, bajkoviti uvod netipian za pripovijetku biti znak da na lik, koji je opisan
neposredno poslije, obrati posebnu pozornost. Tako Kazijeva moemo doivjeti kao lik iz
bajke koji ulazi u pripovijetku i postaje kljuan za njezin razvoj. Kao to se bajkoviti element
izdvaja iz ostalih elemenata pripovijetke i na neki nain suzbija njezinu monotoniju, Kazijev
ulazi u Ljaljinu svakodnevicu, potpuno je izvre i na trenutak pretvara njezin ivot u bajku.
Okoline u kojima se nalaze junakinje i njihov odnos prema svakodnevici
Ulickaja i Petruevskaja, svaka na svoj nain, suprotstavljaju nemiran unutarnji svijet
svojih junakinja jednolinom svakodnevnom ivotu. Glavni je lik Ulickine pripovijetke Olga
Aleksandrovna, od milja zvana Ljalja, ena koja ivi u skladnoj i sretnoj obitelji. Njezin je
mu mlitav i bezlian profesor koji vei dio svoga vremena provodi u svojem kabinetu
prevodei knjievna djela. Njegov ravnoduan i smiren lik, glavni nositelj monotone
stvarnosti, suprotstavljen je Ljaljinoj neutaivoj ei za ivotom i neobuzdanom karakteru
koji se ne zadovoljava razumnim, pouzdanim i stabilnim ivotom. Zato Ljalja pored
obiteljskog vodi i izvanobiteljski ivot pun ljubavnih afera. Ona vjeruje da srea u braku
proizlazi upravo iz izvanbrane sree: A Lalja je imala suptilnu teoriju o braku, prema kojoj
suprunika nevjera samo uvruje brak, stvara u suprunicima osjeaj krivice koji njeno
cementira sve napukline i neravnine u odnosu. Meutim, brojne ljubavne afere s vremenom
prestaju biti poseban izvor istinskog zadovoljstva i postaju tek sastavni dio Ljaljine
svakodnevice. Ulickaja stvara enske likove koji izvru muko-enske stereotipe. Odnosi
meu likovima odvijaju se po naelu karnevalizacije tradicionalne muke uloge postaju
enske i obrnuto. ena u braku vidi sigurnost, ali ona joj nije dovoljna. Strast koju trai
dobiva u intimnom tjelesnom odnosu s mladim egzotinim istonjakom, inae sinovim

prijateljem Kazijevom. Odnos sa suprugom se ne razvija, suprunici se meusobno uvaavaju

i potuju, no izmeu njih se ne stvaraju nikakvi drugi osjeaji. Njihov je odnos odreen istim
mjestom na kojem, zajedno s djecom, borave u isto vrijeme. Mjesto je okupljanja obitelji
kuhinja sa zazidanim prozorom koji definira granice njihove svakodnevice i stvara atmosferu
bezizlaznosti i zatvorenosti u koloteinu povrnih meuljudskih odnosa. Ta je svakodnevica
opisana saetim nabrajanjima radnji koje se ponavljaju svaki dan: Pretkraj radnog dana, u
sumrak, stigao je iz kole Goa, zatim i Ljenoka Ljalja im je posluila nekakav ruak. Prije
devet pojavio se i Mihail Mihajlovi, umoran i, kao i obino, zamiljen Jo jednom je
ponudila jelo, oprala sue. Ulaskom Kazijeva u Ljaljin ivot, ona se nakon dugo vremena
opet osjea ivo. U seksualnim odnosima sa sinovljevim prijateljem pronalazi opreku
svakodnevici i bijeg iz nje. Saeto opisanoj svakodnevici suprotstavljaju se opisi Ljaljina
burnog unutranjeg svijeta: Sve te sate koji su proli otkako se vratila od Kazijeva u njoj je
plamtio takav poar, osjeala je takvu e, sve veu i veu, kao da joj svaku stanicu u tijelu
pri uaren vjetar, i mogla ju je utaiti samo jedna tekuina. esti detaljni opisi Ljaljinih
proivljavanja posebne ljubavne afere, za razliku od pukog navoenja aktivnosti obiteljskog
ivota, pokazuju koliku vrijednost Ljalja pridaje odreenim aspektima svojega ivota. Iako
savjesno obavlja sve svoje obiteljske dunosti, ne uiva u njima niti o nijma razmilja.
Umjesto toga, njezine misli zaokuplja nova strastvena veza s Kazijevom.
Za razliku od Ljalje, svakodnevicu Pul'herije, protagonistice pripovijetke Po putu boga
Erosa, ini tui svijet u kojemu se ona osjea zatoeno i tjeskobno. Petruevskaja svoje likove
smjeta u mrane i beznadne okoline koje imaju ulogu proirene metafore ljudskog postojanja
openito beskrajne metafizike pustoi. U ovoj pripovijetci tu okolinu ine Pul'herijine
hladne, ljubomorne i samoljubive kolegice pune mrnje. Njezina se svakodnevica sastoji od
spletki i ogovaranja, zbog kojih oko sebe gradi tjelesni tit, prekriva svoju veliku osobnost
smrtnim tijelom. Njezino je tijelo granica dvaju svjetova unutarnjeg svijeta njezine velike i
plemenite osobnosti i vanjskog svijeta poremeenih vrijednosti: () no, ponajprije je
Pulherija sakrila duu, besmrtnu duu mladoga genija, kakvim ga crtaju s krilima,
bestjelesnog, s uvojcima, i oima blistavim od njenosti i suza. Sve je to Pul'herija brzo
sakrila, brzo okruila smrtnim tijelom. Ova se junakinja nalazi u tuem svijetu u kojem se
osjea zatoeno, iako se sama svjesno zarobljava u svoje uske krugove. Ona je borac koji ne
bjei od stvarnosti matajui o seksualnim fantazijama, nego se od nje udaljava zato to ne
eli biti dijelom svijeta takvih vrijednosti. Pul'herija ne bjei od stvarnosti zato to je
monotona i dosadna, ne udi za avanturom koja e protresti njezin ivot. Ona dobro zna kako
funkcionira svijet, razumije skrivene opaske, ljubomore i spletke svojih kolegica i titi ju to
mora biti dijelom takvih odnosa. Vie od problema ivotne monotonije, nju mue moralni
problemi. Bitan je dio Pul'herijina unutarnjeg svijeta njezin aneo uvar. U njemu se oituje
promjena Pul'herijina psihikog stanja prije no to je upoznala tajnovitog mukarca, njezin
je snaan i ironian aneo spasitelj bio zarobljen u njezinu tijelu, a nakon upoznavanja on je
izaao iz tjelesnog oklopa: Uvojci Pul'herije uokvirivali su njezino milo bucmasto lice, oi su
se otvorile, na blijedim obrazima pojavilo se rumenilo, krae reeno, njezin aneo-uvar
uzdignuo se kroz debeli sloj tjelesne mase, ve spremne za starenje.

Tjelesnost i znaenje ljubavnih odnosa

Obje junakinje na poetku vode ivote koji ih zarobljavaju i ine tjeskobnima, a od
njih se oslobaaju ulazei u ljubavne odnose. Iako ti odnosi imaju isti cilj, njihova je priroda
razliita. U izgradnji karaktera svojih likova Ljudmila Ulickaja puno panje posveuje odnosu
prema vlastitom tijelu. Ulickaja stvara zaplet na bizarnom tjelesnom odnosu o kojem glavna
junakinja postaje ovisna. Ona istodobno uiva i pati, proivljava intenzivne osjeaje koje je
cijeli ivot vjeto izbjegavala jer je u svakom svojem odnosu bila dominantnija od partnera i
ravnoduna prema njemu. Osjeaji se pojaavaju sa strepnjom i strahom od kraja veze, za koji
zna da e jednog dana doi. Strastveni je ljubavni odnos oslobaa od nje same, u njemu ona
pronalazi duevni mir, ali on ne opstaje i to je unitava. Vidjevi Kazijeva s Lenom, vlastitom
keri, Ljaljin se svijet rui i ona obolijeva od rijetke psihike bolesti.
Dok se Ulickina junakinja oslobaa u tjelesnoj strastvenoj vezi, kod Petruevskinih
junakinja ljubavni se odnos razvija na duhovnoj razini, pa su i osjeaji koje Pul'herija gaji za
nepozantog ovjeka s kojim je razgovarala na roendanu svoje kolegice drugaiji: Susjed se,
pak, smjekao Pul'heriji kao zadivljen sugovornik, ushien njezinm umom, a Pul'herija ga je
odmah zavoljela samilosnom, boleivom ljubavlju takav je bio rezultat. Iako je priroda
ljubavnih odnosa ovih junakinja razliita, posljedice su jednake novi osjeaji pruaju im
osloboenje od stvarnosti i novo poimanje same sebe. Pa ipak, upravo iskustvo ljubavi
prepoznavanje uasne neadekvatnosti omoguuje junakinji da sebe upozna, dajui njenoj
obinoj, na trenutke ak banalnoj biografiji odreeno znaenje, kao i vjersku dimenziju
(Golinko-Volfson 2006.). S druge strane, ti su odnosi izvor njihova straha i nesigurnosti. Ba
kao to se Ljalja bojala zavretka svoje veze, i Pul'herija je mislila da svog sugovornika vie
nikada nee sresti. Ipak, on ju redovito posjeuje i postaje glavni uzrok njezine sree, ali strah
od samoe i naputanja ponovno se javlja kada se tajnoviti gost tri veeri ne pojavi. Saznavi
da je morao otii u ludnicu, Pul'herijine se muke odbaene ene pretvaraju u muke nasilno
razdvojene ene i ona ga odlui vjerno ekati. Pul'herijino je samopouzdanje, za razliku od
Ljaljina, poljuljano dogaajima iz prolosti. Nakon mueve nevjere, ona ima puno pravo
nikada vie ne povjerovati u iskrenost ljubavnih odnosa. U Ljaljinom je sluaju ona ta koja
vara i ne cijeni povjerenje svoga supruga. Sudbine se obru dok Ljalja ostaje naputena i
iznevjerena, kod Pul'herije se javlja nova prilika za sreu i ljubav, samo treba prijei odreene
prepreke kako bi se ostvarila.
Redukcija mukih likova
Nakon analize i opisa enskih likova u enskoj prozi, treba promotriti ulogu mukih
likova. Oni su lieni subjektivnosti, nisu nositelji radnje i unutarnjeg stanja. Na prvi je pogled
vidljivo da su ene protagonistice ovih pripovjedaka govori se o njihovom doivljavanju i
poimanju svijeta oko sebe. Muki su likovi reducirani i svedeni na figure koje slue isticanju
karakternih crta enskih likova. U Ljaljinu domu Mihail Mihailovi utjelovljuje svakodnevicu,
a Kazijev odmak od nje. Nepoznati gost u Petruevskinoj pripovijesti za Pul'heriju predstavlja
izlaz iz beznadne okoline. Svi ovi likovi imaju odreenu ulogu i funkciju, ali zbog njihova
povrnog prikaza imamo osjeaj da bismo ih mogli zamijeniti bilo kojim drugim mukim
likom. Njihova uloga ne proizlazi iz njih samih, nego iz znaenja koje im pridaju enske
junakinje. Smatram da bi Ljalja osjeala strast i poudu prema Kazijevu ak i da on nije

opisan kao mlad i mistian istonjak. Pul'herija bi osjetila istu boleivu ljubav prema nekom
drugom ljubaznom mukarcu koji bi s njom razgovarao i otpratio je kui. Upravo je elja i
potreba za ivotnom promjenom i odmakom od monotonije bacila ove junakinje u zagrljaj
mukih likova. Oni ni u jednom trenutku ne izraavaju svoj doivljaj odnosa sa enom.
Zapravo, ovi likovi ili uope ne govore ili prestanu govoriti ulaskom u ljubavni odnos. ak su
i njihove radnje jednake i automatske susreti su u obje pripovijetke uvijek jednaki rituali
koji su junakinjama vani jer su netipini za njihovu svakodnevicu.
Usporedimo li enske sporedne likove s mukim sporednim likovima ovih
pripovijedaka, uoit emo da se sporedni enski lik razvija i ostvaruje jednako kao i glavni
enski lik, samo to glavna panja nije usmjerena na njega, dok muki lik ostaje
nepromijenjen. Lena, Pul'herijina ki, na poetku pripovijetke jasno izraava svoj prezir
prema majinu ponaanju, ali kada na kraju vidi svoju jadnu i psihiki bolesnu majku,
pokazuje ljubav, tugu i saaljenje zbog njezine nesree. Pul'herijina kolegica Olja takoer je
promjenjiv lik. I ona se nosi s muevom boleu i zamrenim odnosima na poslu, mijenjajui
svoje raspoloenje i osjeaje. Takvi odnosi i stanja svijesti izostaju kod mukih sporednih
likova. Imamo osjeaj da bismo mogli napisati potpuno nove pripovijetke koje opisuju Oljino
i Lenino unutarnje stanje i odnos prema istim onim nepromijenjenim i plonim mukim
sporednim likovima.
Zavreci
Izmeu ove dvije pripovijetke moemo uoiti mnoge razlike. Jedna od njih svakako je
i njihov zavretak. Petruevskaja stvara turobnu atmosferu iekivanja i patnje, kako bi na
kraju ostavila ne potpuno sigurnu mogunost sretnog zavretka. Gost se vraa i posjeuje
Pul'heriju, prima ju za ruku i kree prema njezinu stanu. Moda e se ovaj par i dalje susretati
kao i prije, moda ih u tome sprijei neka via sila, a moda e, ba kao Psiha i Eros, razviti
pravu ljubavnu vezu. Petruevskaja kraj ostavlja otvorenim itateljevoj imaginacij, dok kod
Ulickaje nada u potpunosti izostaje Ljalja pati u mukama naputene ene koja ne vidi izlaz
iz svog stanja. Njezina se bolest ne moe dijagnosticirati, to iskljuuje bilo kakvu mogunost
lijeenja i izlaza iz malene kuhinje potpuno zatvorene zazidanim prozorom. Onu turobnu
atmosferu koju Petruevskaja rasvjetljava trakom nade, Ulickaja ostavlja konanom i
bezizlaznom.
Zakljuak
Junakinje ovih dviju pripovijedaka potpuno su razliiti i nespojivi karakteri. Ipak, obje
nadvladavaju kulturno-ideoloke stereotipe, suprotstavljajui se svim uobiajenim mjerilima.
Tragajui za spoznajom vlastite osobnosti, one nastoje nadvladati svoje komplekse. Stavivi
svoje elje ispred ispunjenja tuih zahtjeva, hrabro su stupile u borbu ne samo sa samom
sobom nego i s konzervativnim okolinama u kojima se nalaze. One su likovi koje svaki puta
iznova volimo promatrati i analizirati, koji u nama bude saaljenje, ali i divljenje. Zbog njih
se volimo vraati enskoj prozi.

LITERATURA:
Golinko-Volfson, D. Suvremena ruska enska proza http://www.zarez.hr/clanci/suvremenaruska-zenska-proza pristup 8. 5. 2014.
Jadrein, I.; Matek mit Z. Ljudmila Petruevskaja, Svoj krug: pripovjedaica iz
podzemlja http://www.google.hr/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=1&ved=0C
CsQFjAA&url=http%3A%2F%2Fbib.irb.hr%2Fdatoteka%2F408395.Jadrein_Matek_Svoj_kr
ug.doc&ei=FyRrU8POO6LW7QbyyID4Cg&usg=AFQjCNHItv5H7WurOVllLQUJnM_VBE
v-Gg&bvm=bv.66330100,d.ZGU pristup 8. 5. 2014.
Luketi, K. Emigranti i putnici http://www.zarez.hr/clanci/emigranti-i-putnici pristup 8.
5.2014.
Medari, M. Piu li ene u suvremenoj Rusiji - ensko pismo? (O takozvanoj enskoj prozi
u Rusiji 90-ih godina) http://www.gradpula.com/nova_istra/2001/rus_zen.htm pristup 8. 5.
2014.
Vojvodi,J. Obitelj: determinizam i sluajnost u djelima Ljudmile Ulicke
http://www.google.hr/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=1&ved=0CCcQFjAA&u
rl=http%3A%2F%2Fhrcak.srce.hr%2Ffile%2F76592&ei=liVrU5zdBO7o7AaM5IDgDA&usg
=AFQjCNGNqIVHyH_P-j4pEO5huoluTg8Xpw&bvm=bv.66330100,d.ZGU pristup 8. 5.
2014.
, . :
http://www.a-z.ru/women_cd1/html/br_zakl.htm pristup 8.5.2014.