SAETAK

Anksioznost (lat. anxius uznemiren, uzrujan) je stanje tjeskobe koje se

karakterizira osjeajem unutarnje uznemirenosti i uplaenosti, straha da e se neto
strano dogoditi uz psihomotornu napetost i nemir.
Tjelesna izraavanja anksioznosti su pokuaji da se tjeskoba i napetost
oslobode putem tijela. Zbog toga je tjeskoba praena simptomima otereenja voljne
muskulature, poveanom aktivnou autonomnog ivanog sustava, poveanim
oitovanjem pojedinih organa ili pojedinih sustava u tijelu.1
Anksioznost nije vezana za konkretan objekt ili osobu. ee pogaa ensku
populaciju (2:1 u odnosu na muku populaciju). Obino je uzrokovana stresom, ali je
osjetljivost na stres povezana s genetskim faktorima.
Anksioznost je sastavni dio ivota i povremeno svi imamo ovakve osjeaje. O
bolesti se govori tek kada je anksioznost stalno prisutna (opi anksiozni poremeaj),
kada se javlja u nekim posebnim situacijama koje uobiajeno ne plae, npr. ulazak u
dizalo ili vonja tramvajem, odlazak od kue, socijalne situacije (fobije) ili kada se
iznenada pojavljuju u obliku neugodnog napada izrazito jake anksioznosti koju se
naziva panika (panini poremeaj) i kada ta anksioznost pojedinca znaajno
ograniava u postizanju osobnih, profesionalnih ili nekih drugih ciljeva i na taj nain
mu smanjuje kvalitetu ivota.
Kada se jedanput krug anksioznosti pokrene, sam sebe odrava preko
simptoma, misli i osjeaja koji meusobno poveaju anksioznost. Stoga je vano
razumjeti kako nastaju simptomi i na koji nain se odravaju kako bi se prekinuo krug
utjecaja i time kontrolirala tjeskoba.

Kljune rijei:

anksioznost, prevalencija, psihiki simptomi, tjelesni simptomi,

imbenici rizika, baby blues.

Gregurek R, Peri-Brida M, Begi-Joki- Tjelesne manifestacije tjeskobe tijekom grupne

psihoterapije. Lijeniki Vjesnik 1996;118:63-7.

UVOD
Poremeaji anksioznosti su najei emocionalni poremeaji, koji zahvaaju i
mlade i odrasle ljude. Anksioznost izaziva ivot u dobu brzih socijalnih i tehnolokih
promjena u kome je naglaen nedostatak temeljnog osjeaja sigurnosti.
Postoji puno naziva koji se koriste za anksioznost, kao to su tjeskoba,
zabrinutost, panika, nervoza, napetost, osjeaj da je osoba na rubu, pod stresom i sl.
Svi ovi izrazi opisuju stanje neugode koje se oituje kao niz tjelesnih i psihikih
simptoma koji se javljaju u situacijama koje pojedinac doivljava ugroavajuim ili
opasnim, kada postoji strah od posljedica i ishoda neke situacije.

Anksioznost je normalna reakcija na situaciju koja osobu zabrinjava ili koju

doivljava kao prijeteu. Moe se doivljavati kao mala nelagoda - pa sve do vrlo
izraene panike.
Prevagom jurnjave, brige i stresa u naem organizmu dolazi do neravnotee,
koja se najee prvo oituje kao blai psihiki poremeaj, a kasnije (ovisno o duljini i
intenzitetu disbalansa) kao tei psihiki, ali i somatski poremeaj. Oni mogu ozbiljno
naruiti ivot osobe, a esto ostaju nedovoljno prepoznati i lijeeni.
Psihofarmakoterapija

predstavlja

temelj

uspjenog

lijeenja

anksioznih

poremeaja, ali bez psihoedukacije pacijenta i njegove obitelji, te kognitivnoemocionalno-bihejvioralne terapije i promjene ivotnog stila i bazinih uvjerenja
pacijenta esto je nemogue postii izljeenje
Da bismo se uspjeno borili protiv anksioznosti, trebamo se bolje upoznati s
ovom psihikom pojavom.

DEFINICIJA
Anksiozni poremeaji (AP) predstavljaju skupinu razliitih medicinskih stanja u
kojima dominiraju zabrinutost, strah, tjeskoba, strepnja, napetost ili nemir.
Stanje se moe nazvati anksioznim poremeajem kad je snano i dugotrajno,
te ograniava psiholoko i socijalno funkcioniranje osobe.

Pet glavnih tipova anksioznosti:

generalizirani anksiozni poremeaj

fobije

opsesivno-kompulzivni poremeaj

panini poremeaj

posttraumatski stresni poremeaj PTSP

Generalizirani anksiozni poremeaj (GAP)

Ovo je anksiozni poremeaj kojeg karakterizira kronina tjeskoba, pretjerana briga
i napetost, ak i ako ne postoji neki poseban razlog za to. Ova stanja esto prate
fiziki simptomi, gdje naroito spadaju umor, glavobolja, miina napetost i bol,
tekoe s gutanjem, znoj, probadanje u predjelu srca i ostalo. Zbog neugodnosti u
predjelu srca kod ovih bolesnika esto se posumnja na mogui infarkt gdje se
nakon pregleda ne pronae nita to bi upuivalo na stvarni infarkt.

Socijalna fobija
Ovaj poremeaj karakterizira tjeskoba vezana uz odreene drutvene situacije.
Ona moe biti ograniena na jedan oblik situacije, kao to su objedovanje s
drugim ljudima. Ali problem moe biti i ozbiljniji, i to je sluaj kada osoba osjea
simptome svaki put kada se nae meu ljudima. Lupanje srca, ubrzano disanje,
znojenje, povraanje, tekoe izraavanja neki su od simptoma koji obiljeavaju
ovaj poremeaj.
3

Opsesivno-kompulzivni poremeaj (OKP)

Ovaj poremeaj karakteriziraju ponavljajue i neeljene misli (opsesije) i/ili radnje.
Stalno ponavljanje nekih radnji kao to je pranje ruku, provjeravanje da li je
tednjak iskljuen, ili da li su vrata zatvorena, ienje osoba radi nadajui se da
e opsesivne misli otii ili da e ih sprijeiti. Meutim, obavljanje ovih takozvanih
'rituala' daje samo trenutno olakanje. Izbjegavanje njihova obavljanja samo e
poveati tjeskobu. Osobe s ovim poremeajem osjeaju neeljene misli, slike ili
poticaje da neprestano obavljaju neke radnje za koje nema racionalnog razloga da
ih uestalo rade.

Panini poremeaj
Ovaj poremeaj karakteriziraju neoekivane i iznenadne epizode praene
simptomima kao to su bol u grudima, lupanje srce, gubitak daha, vrtoglavica, trnci
i arenje u tijelu isl. Ljudi s ovim poremeajem osjeaju iznenadnu opasnost bez
ikakvog racionalnog razloga.

Post traumatski stresni poremeaj (PTSP)

Ovo je oblik anksioznog poremeaja koji se pojavljuje nakon izlaganja nekom
zastraujuem dogaaju ili dogaajima u kojem je dolo do ozbiljnog tjelesnog
ozljeivanja ili je takva mogunost samo postojala. Traumatini dogaaji koji mogu
uzrokovati PTSP ukljuuju nesretne sluajeve, silovanje, napad od druge osobe,
ratna iskustva. Osoba proivljava kompulzivne misli i sjeanja te se osjea
emocionalno praznom, naroito je prisutno emocionalno udaljavanje od drugih
ljudi, naroito onih bliskih. Praznina, problemi sa spavanjem neki su od popratnih
simptoma.

U tablici br. 1 su izneseni podaci o uestalosti, spolu i dobi pacijenata s anksioznim

poremeajima.
tablica br. 1

IZVOR:
http://www.mentalnozdravlje.ba/bih/images/stories/resursi/vodici/rs/anksiozniporemecaji.pdf

DEFINIRAJUA OBILJEJA
Pod definirajuim obiljejima podrazumijevamo simptome i znakove na temelju
kojih moemo prepoznati da postoji dijagnoza. Dijagnoza se postavlja na temelju
dogovorenih kriterija prema Meunarodnoj klasifikaciji bolesti (MKB-10) Svjetske
zdravstvene organizacije (SZO) ili DSM-IV Amerikog psihijatrijskog udruenja
(APA).
Anksioznost moe biti prisutna kao simptom ili sindrom u cijelom nizu razliitih
primarno tjelesnih i neurolokih bolesti i znaajno utjecati kako na stupanj patnje
bolesnika tako i na ishod lijeenja. S druge strane primarno anksiozni poremeaji
mogu imitirati razliite primarno tjelesne ili neuroloke bolesti i potaknuti na
obavljanje brojnih skupih pretraga.
Slika br. 1 prikazuje najee simptome anksioznosti.
slika br. 1

IZVOR:
http://www.apa.org/topics/anxiety/index.aspx

UZROCI/IMBENICI RIZIKA
Anksioznost ili tjeskoba je veoma neugodno subjektivno proivljavanje u
kojemu ovjek nije svjestan ni izvora ni objekta svog straha. Ona predstavlja
anticipaciju nesnosnog stanja preplavljenosti vanjskim i unutarnjim silama. Osjeaj
anksioznosti, usporedo s tjelesnim smetnjama, obuzima ovjeka u cjelini.
Na nastanak anksioznih poremeaja utjeu razliiti faktori kao to su:
iskustva u djetinjstvu
stresne situacije
osobna osjetljivost
naini sueljavanja sa stresom

Uzroci anksioznih poremeaja lee preteito u psiholokim imbenicima i njeni

potencijalni izvori esto ostaju neprimijeeni ili nesvjesni. Meutim, dokazana je i
uloga genetskih utjecaja.
Stoga je potrebno pridati vanost predispoziciji ili sklonosti neke osobe ka
anksioznom reagiranju u stresogenim ivotnim situacijama.

PRIKAZ SLUAJA
Postpartalno vrijeme kod ena je vrijeme velikih emocionalnih promjena, esto
uz povean stres i tjeskobu. Veliki utjecaj na ovo stanje, osim psihikog stresa zbog
samog poroda, imaju i hormonalne promjene koje se dogaaju za vrijeme i nakon
poroda, zatim umor i neispavanost, bol uzrokovana epiziotomijom ili carskim rezom,
mastitis, ili bilo koji drugi problemi sa zdravljem mame ili bebe. Psiholoki cimbenici
takoder mogu odigrati vanu ulogu u razvoju anksioznog poremecaja u tom periodu.
U radu prikazujem primjenu sestrinskog procesa u pacijentice kod koje su
nakon poroda uoene blage anksiozne promjene. Anksioznost se manifestira i na
fizikoj i na psihikoj razini.
Proces zapoinje uzimanjem sestrinske anamneze kako bi se utvrdile
pacijentiine potrebe za zdravstvenom njegom.
U skladu s time, definiraju se ciljevi i planiraju intervencije.

PROCJENA sestrinska anamneza

pacijentica N.N. 24 god. studentica, neudata, iz okolice ZG

visoka je 170 cm, teina 82 kg, afebrilna, RR 140/95 mm/Hg na desnoj ruci u
sjedeem poloaju, puls 85, dobro punjen, ritmian, disanje frek/min 16.

na odjelu rodilita je trei dan, rodila zdravo muko dijete (Apgar indeks 10)

trudnoa uredna (pacijentica hipersenzibilna)

pacijentica ima este glavobolje

ali se na neugdan osjeaj lupanja srca

pokazuje znakove anksioznosti

uestale promjene raspoloenja
emocionalna labilnost
oscilacije apetita
negativne (crne) misli
osjeaj osamljenosti, tuge i beznaa

kod pacijentice je procijenjen blagi stupanj anksioznih promjena - baby blues

8

CILJ broj 1:
educirati pacijenticu o baby bluesu (postporoajnoj anksioznosti)

INTERVENCIJE:

pozorno sluati i stvoriti atmosferu povjerenja

saznati to pacijentica zna o svom stanju

objasniti da se ne radi o patolokom stanju ve o normalnoj reakciji na novu

situaciju

omoguiti terapijski razgovor s psihologom ili psihijatrom

EVALUACIJA:
pacijentica osvijestila postojanje anksioznosti i aktivno e sudjelovati u lijeenju

CILJ broj 2:
pacijentica e otvoreno govoriti o svom anksioznom stanju

INTERVENCIJE:

ohrabriti verbalizaciju osjeaja, percepcije i strahova

pokazati razumijevanje i elju da joj se pomogne

osigurati vrijeme za paljivo sluanje i razgovor

oslukivati verbalne i razviti osjetljivost za neverbalne znakove anksioznosti

pokuati razumjeti pacijentiino vienje situacija koje izazivaju zabrinutost,

strah, tjeskobu, nemir...

EVALUACIJA: pacijentica otvoreno govori o anksiozosti

CILJ broj 3:
pacijentica e koristiti nemedikamentozne metode lijeenja

INTERVENCIJE:

budui da pacijentica doji i pati od blage anksioznosti, lijeit e se bez

upotrebe medikamenata

educirati pacijenticu kako i kojim vjebama disanja smanjiti simptome

pomoi pri usvajanju tehnika relaksacije (autogeni trening, progresivna

miina relaksacija, vizualizacija, preporuke za rad s negativnim mislima)
kojima se kontroliraju simptomi anksioznosti

EVALUACIJA:
izvjebanim tehnikama pacijentica postie psihiku i fiziku oputenost

ZAKLJUAK
Anksiozni poremeaji

imaju veliko medicinsko, socijalno i ekonomsko

znaenje zbog svoje uestalosti, negativnog utjecaja na kvalitetu ivota, radno i

socijalno funkcioniranje, te velikih indirektnih i direktnih trokova.
Prema Izvjetaju o svjetskom zdravlju Svjetske zdravstvene organizacije iz
2001. godine mentalno zdravlje je nacionalni kapital.
Kroz cijelu povijest medicine, priznaje se jak psihiki utjecaj lijenika na
bolesnika u procesima ozdravljenja, u prvom redu od oboljenja psihogene prirode. Tu
je velika uloga lijenika obiteljske medicine ija je zadaa prepoznati i lijeiti sve
blago (do umjereno) izraene anksiozne poremeaje.
Neprepoznati i nelijeeni anksiozni poremeaji esto dovode do alkoholizma i
tabletomanije. Prevencija mentalnih poremeaja i unapreenje mentalnog zdravlja od
kljunog je znaaja za svaku zajednicu.
10

LITERATURA

Fukar, G. Proces zdravstvene njege. Zagreb: Medicinski fakultet Sveuilita u

Zagrebu. 1992.

Fukar, G. Uvod u sestrinske dijagnoze. Zagreb: HUSE. 1996.

http://www.mentalnozdravlje.ba/bih/images/stories/resursi/vodici/rs
/anksiozniporemecaji.pdf

http://www.apa.org/topics/anxiety/index.aspx

http://www.scribd.com/doc/47106659/anksioznost

http://www.plivamed.net/aktualno/clanak/89/Anksiozni-poremecaji.html

11