Professional Documents
Culture Documents
Gordana
Gordana
GORDANA I
Za izdavaa: Petar Majstorovi
Glavni urednik: Marijan Sinkovi
Likovna oprema: Ferdo Bis
LOZINKA
reko grike tvrave zavirilo je sunce na otvoreno okno kraljevska odaje. Mlaz
svjetla obasiplje ljepoticu. Stisla se uza stijenu prozora. Zlatna joj se mrea
na vranokosoj glavi iskri, a tanine se oi na bjeloputom licu mrae. Njoj
nasuprot priljubio se k zidu mladi junjakih oiju, crne bradice. Stoje
povueni, ukoeno, svatko na svojoj strani, kao da je uzani prostor izmeu njih
rub ponora. Samo zjenice im se sastaju kao bljeskovi munja u mraku oblaka. I
rijei im se spleu kao prigueni mrmor dolazee oluje.
Mladi sijevne vreba ju ci m pogledom, apat se njegov ulja poput zasjede.
"Kartagu treba razoriti" dona Izabela, maknuti princa sa
svijeta.
Luduje, Enriko, to c c na to kraljica ako makne princa?
Gle, iskrivljuje smisao kraljiine lozinke. Izabela, kraljica Beatrica dva
puta je naglasila razorenje Kartage i poslala me za tobom da od tebe primim njen
nalog. Beatrica dobro zna onaj tko eka
oklijeva i gubi.
Ali
ape Izabela Kvinto je oklijevanjem pobijedio Hanibala i oslobodio
Rim.
i ,~~. Princ Ivan nije Rim, on je Kartaga koju Beatrica eli gledati razorenu. I
ja to dim. Oito i ti, Izabela, svi koji nismo izdali kraljicu. Brzo odlui,
jer ovdje u mojoj odaji eka...
Tko?
Usud princa Ivana!
Bez mojeg znanja nema nitko pravo da bilo to ini, jer...
Reenicu prekide gromki glas. U tren oka oboje se bace k zidu. Pritajeni,
stisnuti uza zid stoje ukoeno, samo kretnjama glava navjeuju, jedno drugome
opasnost, nenadanu, blizu. Uprli su poglede kroz ravni otvor razgrnutih
grimiznih zastora to ih dijeli od dvorane i otvara vidik na hrastova vrata.
Zatvorena su, ali se kroz njih razlijee dvoranom lavlji glas mukarca:
Radulo! Zatvori sve izlaze iz dvora, ni iva dua ne smije u moje odaje.
Kraljevsko velianstvo, vrijedi li ta odredba za grofa Enri-ka i vojvotkinju
donu Izabelu? Ona se, dok nema kraljice na dvoru , smatra njenom zamjenicom.
Zanjih vie nego za sve ostale, jedino princu Ivanu slobodno je prolaziti.
Drhtavom hitrom kretnjom sastavi Izabela razmaknuti grimizni zastor iza svojih i
Enrikovih lea. Oboje se ustremilo, zatajilo, zadravajui dah. Njihov vid i
sluh budno straare.
S one strane zastora zakripe vrata, teki mukarevi koraci odzvanjaju podom,
zaute sagom
svaki korak nevidljivog prolaznika osjea Izabela u
sljepooicama. Trza se i ne die. Tamo ponovno zakripe vrata. Tiinom odaje
vibriraju posljednji odjeci odlazeeg i gube se hodnikom. U kutu kod prozora
njih se dvoje maknulo. Izabela prigne glavu Enriku. U njenom je licu i aptu
zaprepatenje:
Enriko, jesi U uo? Svi izlazi iz dvora zatvoreni. Mi smOF zarobljeni,
ugroeni, kralj je uao u trag!
Nije mogao ui u trag niemu
ape on.
Netko je od kraljevih pristaa otkrio tvoje namjere s prh> com?!
Velim ti
nemogue!
Nita nije nemogue na tome dvoru gdje je svaka osoba kraljev ili kraljiin
dounik. Enriko, reci to sprema princu? Reci, ne vitlaj naim sudbinama, to
kani uiniti? urno reci dok nas ovdje ne otkriju. No, to je? Spremio si
princu otrov, bode, ba ti?
Ja? Ba nita, ali drugi.
Svejedno, odgovarat e ti, ja, kraljica i svi njeni pristae.
Odgovarat e samo Alfonzo Borgia o kojem cijela Italija zna da svoj ma ne
vue iz korica, nego iz otrova: mala ogrebotina i protivnik pada u svemirski
san!
Prepast joj se odrazi na licu, a apat dre:
Zabranjujem, Enriko, zabranjujem u ime kraljice!
Ti titi prinev ivot? Priznaj, ljubi ga?!
Zato me tako gleda? Zato blijedi?
pita ga ona osorno, ali paljivo
pogledava njegove ruke to su grevito spremne guiti.
To je dakle taj plan! Zato je tebe kraljica poslala u drutvu princa prije
nego ona doe?!
_ Tie, Enriko, groznica trese tvojim razborom.
Jao tebi, Izabela, pokua li zatititi prinev ivot!
Enrikove eljusti zadru. Lice mu je zeleno. Izabela ukoeno zuri u mladia:
~- Ti si bjesomuan
i korakne prema zastoru, ali je on uhvati za ramena.
Izabela se otunlje. On je vue natrag, uhvati njene ruke i ona klone na pod.
Sagnuo se k njoj, ma mu strugne podom pa zazvckne. I prijetnja i zveket oruja
prenerazie Izabelu. Rumen joj iezne s lica. Uprla se bez daha. U oima joj
strah. Zuri u grimizni zastor iza kojeg osjea pogibelj. Iznenadni udarac s one
strane vrata zaprepasti oboje.
Otkriveni smo!
tropot koraka s one strane. Netko hitro prilazi ravno k njihovu zaklonu. Na rub
zastora to dijeli prozor s dvoranom zabijeli se ruka, grimiz se giblje. Na
otvoru dvije zjenice, dvije munje. Gusta duga utoplava nakostruena kosa
obrubljuje lavu slinu glavu, kao da se iz grmlja pojavio kralj praume. Debele
velike usne ispod dugog jakog nosa, ire se u podrugljivi smijeak, prebojadisan
Ijubaznou:
Mnogo ste sagrijeili, dona Izabela, kad na koljenima molite oprotenje!
Kralj, kralj
ape ona gledajui s izraajem bijesa En-rika. Tek ova rije
vrati mladom grofu svijest. Sad i on zamijeti kraljevo podrugljivo lice i pusti
njene ruke. Brzo se pridigla, blijeda, ustracna, a kralj se nastavi rugati:
Da je Zeus tako malo obziran na svojem dvoru prema lijepim boicama kao ja
prema vama, dona Izabela, ne bi Bogovi
imali potomstvo!
Kraljevsko velianstvo, dola sam samo pogledati kako su uredili odaju za
doek kraljice. Spotakla sam se...
To vas je moralo zadesiti preko u kraljiinom dijelu palae gdje ste preuzeli
zadau urediti svaku stvarcu prema elji vae
sestre, kraljice!
Upravo sam htjela onamo!
I kao nekim udom zalutala je u moje odaje
podruguje
Kao da je sunce sasulo na kralja sve svoje svjetlo tako mu se lice razvedri.
Uzdigao je ruke stisnutim pesnicama kao da je ovog asa nekoga potukao:
Pobijedio sami
Ludoviko Sforza
nastavi Varadi - primio je zaruni prsten koji je poslalo
vae velianstvo u ime princa Ivana i predao mi prsten Bianke Sforza za princa.
Osmi toga alje vam Ludoviko na dar 60 rifa najfinijeg firentinskog zlatnog
brokata i poruuje vam da je Leonardu da Viniju naredio neka odmah izrauje
sliku madone za vae velianstvo. alje i sliku mlade vjerenice.
Izvadio je iz velike kutije dragim kamenjem obrubljeni portret i dragocjeni
prsten. Kralj znatieljno gleda prsten, a biskup sliku.
Ovaj nakit koji
vjerenica ima na glavi i na pletenicama neprocjenjiva je vrijednost. Na vratu
nosi najskuplji kamen, a sama haljina vezena je od istog zlata i dragulja
objanjava Petar.
Kako je s mirazom?
upita kralj svojeg kancelara.
Rekao sam vojvodi da princ posjeduje etrdeset i osam imanja u Hrvatskoj i
Ugarskoj i est vojvodina u Sleskoj, na to je vojvoda Ludoviko odredio Bianki
miraz od sto tisua forinti u zlatu, ezdeset tisua u opremi, a etrdeset
tisua u dragocjenostima.
Moj sin dobit e najbogatiju vjerenicu Evrope
klikne kralj.
Petre, vi ste
mi dananji dan pretvorili u sveanost. Dragi moji savjetnici, mi smo dakle
djelo...
U taj as uleti u sobu Radulo blijed i zaprepaten:
Velianstvo, princ Ivan tue se na ma s Alfonzom Bor-giom!
Varadi naglo vikne:
Velianstvo, smjesta zabranite princu dvoboj, jer sam u Italiji uo strane
glasove o dvobojima neaka kardinala Borgie.
10
On vue svoj ma iz otrovnih korica.
Kralj malo oklijeva, ali strah u kancelarovim oima stvori u
njemu brz u odluku. Hitio izae iz sobe, pohiti hodnikom, pa krene prema vratima
koja vode u dvorite.
Osjeti najednom da se njegovo prijestolje lomi i sva srea koju je malo as
osjetio u svojim grudima, pretvara se u crni oblak kroz koji vidi bljesak m:i
a, u K njihov zveket. Strese se od uasa, di .e ruke kao lavlje ape i gromko
vikne:
Nijednog udarca viel
Istodobno spuste borci maeve pred kraljem.
Jednom je lice vedro, ponosito, drugome iarano krvlju. Kralj se podupre rukama
o pojas i priblii protivnicima. Mlaeg pogleda letimino, a pred starijim
okrvavljenim se zaustavi:
S kime se vi to bijete, grofe Alfonzo?
Zauen zbog ovog pitanja, mladi okrene glavu prema kralju. Lice mu je obraslo
tamnocrvenkastom, lijepo njegovanom bradom.
Bijem se s princem!
S mojim sinom
pod mojim krovom! U ovoj zemlji i na Griu smatra se
sablanjivom povredom svetih obiaja ako gost trgne ma na kuegospodara ili
njegovu svojtu. Dakle, kardinal, kad mu to javim, nee nai pohvale za va
postupak.
Bio sam neprijateljski i azvan.
Tko vas je izazvao?
Princ Ivan,
Kutrava se kraljeva glava okrene mlaahnom princu vitka i snana tijela u
skupocjenoj svilenoj odori talijanskog kroja.
Ivane, kako si smio pozvati gosta na oruje pod svojim krovom?
Ne bih to uinio, moj oe, ali kad gost teko vrijea... Okruglo obrijano
kraljevo lice plane rumenilom:
Vrijeati kuedomaina nije doputeno ne samo u ovoj zemlji i gradu nego
mislim i drugdje. Je li tako, grofe Alfonzo?
Nisam uvrijedio princa...
Kad on to tvrdi?
Uvrijedio sam enu.
2enu
prihvati rije princ
o kojoj sam ja sa svojim tajnikom govorio.
Dakle, uvrijedili ste mene.
Zaueni, neto malo vivKijuo izraaj kraljeva pogleda pad
ne na princa i ostane na njemu n sekunda. Onda kralj ree
polagano:
Da, naravno, tukli ste se bez oklopa, bez vizira. Ovako se doista bije mlade
za onu za kojom im vri krv. Koju to enu, Alfonzo, tako ljubite da ste se za
nju pobili?
Mladi plemi ne daje odgovora,
Ivane! Koja je ena bOa uzrok sukobu? I princ i njegov protivnik ute.
Dakle, vee vas rije? Dobro.
Kralj zaokrui pogledom.
11
Iza mladog princa spazi treeg mi"dM" to jo uvijek stoji s golim maem i
slua. Oito je stariji od mladog princa, vii, vri, neobino crna i gusta
kosa pada mu u prirodnim valovima na vrat. Crne njegove oi mirnim sjajem
izdravaju kraljev iza" zov. Kralj mu dobaci upit tonom zapovijedi:
Damire! Tko je ena radi koje su se tukli? Mladi pristupi blie kralju,
pogleda ga svjeim mladenakim pogledom:
Onaj kojeg je preslavni ma vaeg velianstva posvetio vitezom ne moe da
posijee zadanu rije da e uvati asno ime ene.
Odgovor je izrekao vrsto, odluno, s metalnim zvukom glasal Neto je zatitralo
u kraljevim oima, ali ih je odmah skrenuo s mladia svojim dravnicima:
Oglasite mlaoj gospodi na dvoru, ovim ovdje i onima koji e doi s kraljicom
da zabranjujem svaki oruani sukob. Neka graani Zagreba ne misle da se mlada
gospoda na mojem dvoru razbijaju poput sredovjenih trubadura! Neka ne misle da
ih kralj ne zna pametnije zaposliti.
Nakon tih rijei opet se okrene prema mlaim protivnicima:
Spremite maeve u korice, izvucite iz knjinice umne knjige da naoruate svoje
mozgove znanjem. A vi, gospodine Alfonzo, znajte: neu tedjeti ni svojeg sina
najotrijim ukorom zbog dvoboja.
Alfonzo se nakloni i poe u dvor dok je kralj ostao sa svojim dravnicima u
tihom razgovoru.
Princ uhvati ruku mladia to je netom kralju uskratio odgovor:
Hvala ti; Damire, to nisi kralju otkrio ime.
Znao sam da bi planuo gdjevom protiv one za koju ste izloili svoj ivot.
Obojica se najednom trgnu osjetivi na sebi kraljev pogled. Trenutak, i kralj
pokae Filipcu Damira:
Ovaj mladi moj vitez koji umije mudro izmicati odgovor svojem kralju neka
odsele vri slubu na kojoj pograninoj tvravi. Bit e mu od koristi ako naui
zapovijedati posadi. Sutra u zoru putuj, mladi vitee.
S ovim rijeima kralj krene natrag u palau.
Slomljeno, gotovo oajno, zuri princ u Damira kako slomljen ostavlja dvorite.
U dvorani za vijeanje ekao je valoki biskup Petar Varadi kralja.
Varadi
ree kralj
tu na stolu lei zaruni prsten i slika lijepe
vjerenice, a princ se bije za neku meni neznanu enu
12
koja moe razoriti sve moje osnove. Moram je pronai i unititil
Nee biti opasno
umiruje Baka kraljevu zabrinutost _ Oito je bila tek
viteka dunost da se bije.
Hoete li to ustvrditi i onda ako ta ena pripada kraljiinim dvorankama?
Velianstvo, nijednu nije tako neobino lijepa da bi mogla biti opasna.
Ali je svaka od njih duhovna ki kraljice, prodahnuta novim preporodnim
odgojem petnaestog stoljea. Takve su ene opasnost za mua.
Nesvjesno preleti kraljev pogled preko mramornog kraljiinog kipa. Biskupi se
potaju e poglehju, na to Filipec tiho primijeti:
Kad bismo mogli doznati ime te ene, odmah bismo mogli prosuditi njene
opasnosti.
Kako doznati ime?
upita Baka. Petar Varadi odvraa:
Princ i njegov dvoranin Damir odrat e rije, Alfonzo Borgia svakako bi tajnu
prodao, naravno uz trostruku cijenu. Nekoliko puta proao je kralj dvoranom i
zamrmljao:
Da mi se tu uplek- j ", jedna ena? Ne. Otkrit u je. Ako se nalazi u
kraljiinom dvoranstvu, neka ide na pokoru u samostan!
To je dobra misao, velianstvo
pohvali Filipec
jer ako princa zahvati
ljubav, izgubit e prijestolje! Na posljednje rijei kralj se obazre:
Sto vi to priate? Kakva ljubav? Ludorija. Vitetvo su sanjarije mladosti! Sad
je tu prsten. Tu je vjerenica, a moj e sin slijediti svojeg oca.
Petar se upre u stol:
Velikoj vaoj osnovi, velianstvo, ne prijeti tekom opasnosti nikakva druga
ena iv-im kralju-^
~ Kraljiin otpor sada vie ne moe nauditi mojoj osnovi. Bit e moda neugodnih
dana za moj kuni mir, ali nikako opasnih po moje kraljevstvo. Ali to ste mi
vi, Petre, rekli? Kad su mi najavili dvoboj, govorili ste upravo o nekoj novoj,
vanoj za-preki
i pri tom pogleda suhonjavog kancelara kao da se ve sada zbog
ove njegove objave na nj ljuti.
Varadija ne smete prigovor i odmah prihvati rije: ... ~ DPustitc, velianstvo,
da podsjetim na ovo: mi smo uglavili da e ova enidba s bogatom neakinjom
toliko monog Lu ciovika osigurati vaem sinu prijestolje. Ustanovili smo da e
samo ovo rjeenje prestolonasljedstva biti na sreu kraljevstva. A
50 taj
De bi izvrio- bil bi vaem sinu Prijestolje ugroZato opetujete to smo ve davno utvrdili?
da- ^T, Va5e veUanstvo: to onda ako netko ovaj brak?
Sva je kraljeva pozornost skrenula k Petru.
Vi nekoga okrivljujete veleizdajom?
Ne, velianstvo, samo utvrujem da e kraljica ovo vjenanje sprijeiti.
Kralj se tako otro okrene da mu je ma zveknuo udarivi o pod.
Baka i Filipec stade prosvjedovati:
To kraljica nee uiniti Kako to -smijete spominjati? A kralj otro vikne:
Petre, vi nemate uporita za ovu tvrdnju!
Velianstvo
imam!
Kralj i njegova dva savjetnika stoje naprotiv Petru. U oima Filipca lei
pitanje, u. Bakaevim Ijubopitnost, u kraljevim sumnja, ali OH zapovjedi:
Razjasnite!
Velianstvo, prije nego sam krenuo u Milano, naloili ste mi neka poem
kraljici u Budim i uvjerim je da ste odgodili ovu prosidbu dok se s njome ne
sastanete. Tada je ona izrekla ove rijei: "Dok sam ja iva, ovo se vjenanje
nee obaviti."
mirei, zagleda se kralj u mramorni.kraljiin kip. Baka i Filipec kao da
nijemo dojavljuju neto to samo oni razumiju. Petar Varadi gleda ravno u
kraljevo naoblaeno lice.
U tiini se uje samo pritajeno teko disanje kraljevih irokih prsiju. Samo
nakon nekoliko trenutaka Varadi je nanovo zapoeo.
Upozoravam da kraljica nije ena koja izrie isprazne prijetnje. U svoje
odluke ulae sve, a u ovu ak i svoj ivot.
Jo vie zamire kraljeve oi, sve dublje ronei u sablasnu sumnju koja obavija
kraljiin mramorni kip.
Filipec mahne Varadiju da uti, Baka povue prste po debelom vrku nosa kao da
mu je onamo sjela muha, dok Varadi tvrdokorno i estoko nastavlja optubu:
Kako, dakle, kraljica svoj ivot stavlja zaprijekom ovoj enidbi o kojoj ovisi
samostalnost i srea drave, bjelodano je d4 njezino velianstvo nuka na to neki
veliki moni razlog koji je isto tako opasan kao to bi bilo opasno izvoenje
njezine prijetnje!
Razlog?
opetuje Matija vjeto svladavajui valovlje svoje estoke udi, a
Varadi drugi put ponavlja.
Razlog
da
taj ne moe da se sakriva u prirodnom neprijateljstvu to ga
kraljica kao maeha osjea prema sinu neke druge ene koju iz prolosti smatra
svojom suparnicom.
O tome ni rijei!
prekine kralj mrko govornika. No ovaj nastavi svoju prvu
misao:
Ne moe biti razlog ni taj da bi kraljica imala drugu vje-renicu, jer radi nje
ne bi ona mogla izrei onako izravno povieno i strano one velike sudbonosne
rijei: "Dok ja ivim, ova enidba nee se obaviti." Taj je razlog, velim,
goleme vanosti, i
14
to ne samo za nju. Kraljica e dakle u interesu svojeg razloga izvriti
prijetnju i sprijeiti vau osnovu.
__ Ne moe ona sama protiv svih nas!
naglasi kralj.
_ Velianstvo
ako kraljica nije sama?
Varadijev upit sijevne kao iskra. Kraljeve nosnice se raire.
ire.
Tko bi je mogao po m K i protiv mene, recite, Petre?!
Domai vai nepnjau!_ :
Sto je to? Ovo zvui kao urota?
zaotri kralj svoj glas-i opet stegnu kou
niskog ela, a kosa mu se nakostrijei kao u lava koji osjea pogibelj. Ova
kretrisa ela, vazda siguran znak teke kraljeve uzbuenosti, inila se sada
opasnom. Baka i Filipec ute i sluaju, a Matija pita:
Petre, opet vas pitam: ime opravdavate neuveno smjele optube?
Dokazima!
Neto ledeno preleti kraljevim tijelom. Stresao se kao od hladnog zapuha.
Ovamo dokaze! Govorite!
Govorit u. Ponajprije, njezino vas je velianstvo obiavalo slijediti na
ratite. Prava je srea to je ovaj put kraljicu sprijeila bolest da na
pobjedonosnom putu prati vasc vlu:a];stvo, pa su u vaoj odsutnosti iz Budima
dolazili kraljici neprestano u posjete vai zakleti protivnici ...
estokom kretnjom i glasom javi se sada Tomo Baka:
Petre, vi okrivljujete kraljicu da uruje s kraljevim protivnicima?
Ne
otkree Petar Varadi a lice mu je preliveno vatrom.
ja odluno tvrdim
ovo: kraljevi su neprijatelji doznali da se kraljica protivi enidbi princa s
Biankom Sforza. I ba zato su se pribliili k njoj da je u tom nezadovoljstvu i
otporu hukaju ne bi li kraljici pomogli sprijeiti enidbu koja ima osigurati
prijestolje princu Ivanu, sinu kraljevi!
Vaa vrela ud moda vas je zavela na krive zakljuke
delikatnim glasom
pokusa sada Filipec.
Ne mogu vjerovati da bi se kraljevi protivnici uope
usudili pribliiti kraljici i ponuditi joj usluge protiv njezinog uzvienog
mua. A kad bi se usudili, ona ih ne bi ni primila
Ovaj dijalog pratio je Matija s napetom pozornou, paljiva Promatrajui lica
svojih sav m ;
Jest, krivi je zakljui. _ pomogne Baka,
a Petar joi otrije nego dosada
naglasi:
Nema krivog zakljuka gdje je jasna rije.
Koja rije?
trgne se kralj.
velianstv. < " ste me na to pozvali. Kad sam bio" prije polaska a Milano u
Budimu, susretnem na trijema
mramornih stupova Banfyja. On mi je tada rekao ovo: "Uinili biste veliku uslugu
kralju kad biste ga odvratili od namjeravane vjeridbe s Biankom". Ja sam na to
odgovorio: "Uinit u to ako mi priopite razlog koji vas i kraljicu vodi protiv
ove enidbe". Banfy mi odgovori vrlo znaajno i poluglasno: "Razlog ete saznati
ako se prikljuite kraljiinoj stranci i njenoj osnovi". Dakle, velianstvo,
ovdje iz ovih rijei jasno je: kraljica i oni, to je skupina, stranka, tabor,
jedno posebno stanovite u ovom kraljev stvu, a ja evo, tvrdim: ovo njihovo
stanovite je onaj vaan razlog to nuka kraljicu da se opire toj enidbi, u
koju vae velianstvo stavlja zajedno sa svojim prijateljima sve nade za buduu
slobodu ove drave.
Baka i Filipec gotovo su skamenjeni, ute i gledaju kralja. I on uti. Okruglo
lice kao da se nabralo.
Nakon munih asova utnje kralj pogleda svojeg kancelara Varadija. U tom
pogledu lei neto duboko kao sakrivena strepnja pred istinom.
Ali tko, tko
nestrpljivo e kralj
tko su oni?
Svi oni koji su htjeli da obore vae velianstvo i dovedu na vae prijestolje
ekog kralja Vladislava. Vi poznajete sve! Svi oni koji su prigodom sklapanja
mira s Vladislavom iskazivali mu naroita prijateljstva, obasipali ga toboe kao
gosta pretjeranom Ijubaznou.
Naslonja u kojem je sjedio kralj zastrue podom. Gurnuo ga je naglo listajui,
onda stresao svojom lavljom glavom.
Njegovo svladavanje bilo je oito na granici mogunosti. Ipak ne ree nita,
nego poe u drugu odaju kao da eli svoje raspoloenje oteti njihovim pogledima.
A kraljevi savjetnici ostali su sami. Baka se sagne preko stola kancelaru
Petru:
Vi uvijek nastojite nekim velikim otkriima o pogibeljima pokazivati kralju
svoju osobnu vjernost! Nadate se, moda, kardinalskom klobuku?
Gospodine, mene je kralj podigao od gladna i bosonoga mladia do svojeg
kancelara. I, znajte, moj put od bosonogog siromaha do biskupa bio je neko
mnogo krai nego to bi bio danas od biskupa do kardinala. Govorio sam kao
poten ovjek i ne spadam u red onih kraljevih pristaa koji mu dokazuju svoju
vjernost time da istinu taje!
Imenujte
razbjesni se Baka
koga mislite?
Nije od potrebe kad se sami javljaju!
Tiho. Kralj se vraa
upozori Filipec.
Iz druge odaje uju se kraljevi koraci. Ulazio je pognute glave, zamiljen.
Zaustavio se" ravno pred Varadijem i pogleda ga prodorno:
Jeste li svjesni koliki ste poar zapalili?
Kraljevsko velianstvo, vi ste moj sudac. Moj ivot pripada vama, a moja
savjest meni! Prema vama i prema njoj izvrio sam, eto, svoju dunost.
16
Nita ne povlaite!?
Ni jedne rijei.
I promisiH ste o posljedicama?
Jesam: kraljica e sve saznati, a ja u odgovarati njoj i vama. 2ivot je
veliki dar, a ja ga dajem za jednu jedinu misao: da ovim kraljevstvom zavlada
va sin Ivan Korvin.
Kao da je ovaj odgovor kralja ublaio, ali ga nije smirio. Fribliivi se korak
svojim pouzdanicima, neobino tihim glasom zapone:
Nakon svega ovoga vjeridba mojega srna treba da ostane i dalje tajna kao da se
nita nije dogodilo. Spremajte se na svean doek kraljice. A kad bude u
Zagrebu, saznat u koji je razlog vodi protiv prineva vjenanja i, jesu li je
nahukali protivnici. Nadam se da e kratica uvaiti moje osnove i svoje bilo
kakve razloge podvri dobrobiti drave.
Svi su utjeli. Kao da nitko od njih, pa ni sam kralj, ne
vjeruje toj nadi.
Odmah nakon toga kralj pone poslovno:
Sada, Petre, pozovite s Medvedgrada milanskog poslanika da mu priopimo zaruke
mojeg sina s Biankom. Valja rei dan vjenanja, a onda oekujem vas, gospodo, k
veeri. Vi, Petre,
preodjenite se i nastupite odmah s ojn slubu. Treba da dademo odgovor
poslanicima Venecije koji ovdje ekaju ve dva tjedna. Osim toga svakako jo
treba da spremimo poslove za hrvatski sabor.
Sva se trojica udalje iz sobe.
Kralj je pozvao svojeg dvoranina i, naloi mu:
Radulo, dozovi mi ovamo princa! Hitno!
U naslonjau na barunastom jastuku sjedi princ Ivan. Pred njime lei otvorena
knjiga sa areno obojadisanim i zlatom obrubljenim slovima. Tamne mladieve oi
uprte su iznad knjige nekud u neizvjesnu toku iroke odaje. Njegovo ovamo lice
izraava duu vjeno budnu, ushitnu i svijetlu. Samo to tu svjetlost sada
prikriva alost poput prozirne koprene, a princ kao da jedva eka odbaciti je i
nai negdje ouka,
Modri se zastori rastvorili. U sobu ue mladi u odori dvora-JegV JC haljetak
kratak > kPd etor& i otkriva vitkost
Princ mu skoi u susret i uhvati mu ruku:
Damire! Ti e uistinu sutra otii?
Kralj je odredio!
2 Gordana I
17
Zato? Nisi nita tako strano skrivio da bi mi smio oteti tebe kojeg mi je u
djetinjstvu odredio drugom u igri! S tobom me pustio odrasti, dakle zna nae
gotovo bratske veze.
Da, bili smo vezani lijepim vezama i osjeajima
ree mladi dvoranin turobno.
Bili smo jedna misao
klikne princ ogoreno
jedna radost, jedna tuga. Sad
da ostanem potpuno sam?
Ostaju vam kraljevi prijatelji!
Svi oni ne mogu nadomjestiti tebe. S tobom sam jedinim smio govoriti kao sam
sa sobom. Osjea li to to znai?
A to gubim ja kad me dijele od vas?
Ne, Damire. Ne moe ti osjetiti isto to ja, ne moe, ti ima majku, moe
sklonuti svoju glavu na njezina koljena, moe joj rei sve. A meni su je oteli,
ja sam posve sam.
Ostavite ove tune misli danas.
Danas. Ba danas. Nikad nisam s takvim osjeajem straha mislio o svojoj majci
kao ovaj as kad sam saznao da u izgubiti tebe. Sad mi se ini kao da mi
ponovno otkidaju majku. Gleda me, Damire, kao da ne razumije!?
Kako ne bih razumio. Ta ivjeli smo kao braa.
Vie, Damire, mnogo vie! Meu braom moe vladati mrnja, ali ono to nas
vee ne moe biti bez duboke sklonosti. Ali ti ne zna dati ime onome to nas je
vezalo od djetinjstva do danas. Gledaj, itaj, neka kae ova knjiga starog
mudraca. itaj to mudri Lelije pria starcu Scevoli. Mora to uti da bude na
istu. Sluaj.
"Vie je od roda
prijateljstvo. Prijateljstvo je sklad svega boanskog i
ovjeanskog s odanou i ljubavi. Osim mudrosti
prijateljstvo je najvee
dobro to su ga besmrtni bogovi dali ljudima. Nita nije divnije nego meusobno
uzvraanje odanosti. Sto je slae nego imati nekoga s kime smije govoriti kao
sam sa sobom? Kako bi strahovito bilo podnositi nesreu kad ne bi ovjek imao
onoga tko trpi tvoju nesreu vie od tebe samoga..."
Princ je itao ganuto i onda pogleda svojeg druga:
uje li to, Damire? To je vezalo nae prijateljstvo, isto i veliko. Mogao
sam govoriti s tobom kao sam sa sobom kad mi je srce stisla bol i samoa za
prognanom majkom. Ti si smio da pria meni svoje radosti kad si se vraao iz
zagrljaja svoje majke. Ti meni radost, a ja tebi tugu. Kliktao sam s tobom u
tvojoj srei, a ti si plakao sa mnom nad mojom boli. Ti zna to je mi-lota
majine drage ruke. Ti si jedini imao srca plakati sa mnom, nada mnom, pastorkom
kraljice, ene oca mojega! To je bilo tvoje prijateljstvo.
Crnokosi mladi pogleda princa raznjeenim pogledom svojih poput ugljena crnih
oiju i odvrati:
Prine, ja sam to znao ve odavno!
Ti si znao? Da, ti si stariji, mudriji, mirniji od mene, vie misli. No,
zato mi nisi o tom govorio?
l"
Mislio sam: ne smijem govoriti o prijateljstvu princu!
__ Rekoh: nema razlike roda tamo gdje su srce i duh jednaki _ uskliknc Ivan s
punim uvjerenjem.
__ Tako vele stari mudraci, i rimski i grki, koji su nas uili, a mi ih
slijedimo nesvjesno.
_ jer nae je prija1 ij tvo nastalo u jednakosti srca i duha. O, boe, to je to
uinio moj otac? Kakva e biti pustinja moj ivot kad nitko nee sa mnom
plakati, nitko nee u daljinu sa mnom traiti i oplakivati moju majicu.
_ Plakat u
vama i daleko od vas.
uj, Damire kad sunce odmakne od zemlje, zrake joj ohlade ...
Ali sunce nema duu da je ostavi zemlji kao to ja ostavljam duu svoju vam 3,
Princ skoi k svojem drugu pa ga uhvati za ramena:
Ostat e mi prijatelj?
Do smrti. Zaklinjem se na svoju majku.
Trideset godina gradio sam kraljevstvo maem i umom. Slavom i sjajem okruio
sam svoje prijestolje. Ostaje mi jo jedno djelo: da osiguram prijestolje tebi.
Mladi princ sagne glavu.
Digni je, sine, visoko je digni, ponosno gledaj na prijestolje koje sam ti
naumio ostaviti. A da ga osiguram, ja sam te sine vjerio.
U prinevim oima kao da se budi neko iznenaenje.
20
_ Da, sine moj, ljepotica Bianka Sforza, najbogatija -vjerenica Evrope, bit e
tvoja ena. Vojvoda Ludoviko alje ti prsten i njenu sliku. Danas je tvoj i moj
danj
Iznenaenje u mladievim oima prelazi u plahu zbunjenost.
_ Moj ivot, moja starost i moja smrt vezani su s ovim brakom. On me r je Sava
najvee brige i prua mir. Od ovog asa si vjerenik!
Da, oe moj.
I ne klike od radosti? Dakle je ipak neka zarla u tvoje srce? Opominjem te,
budno se uvaj.
Princ ne odvrati. Zjenice mu se smanjuju.
to je? Tone u nekoj, dalekoj zamisli?
Ne znam. Do malo prije bio sam slobodan.-mladi a sad na putu u brak. Mnogo je
to, oe, mojoj bezbrinoj mladosti.
U tebi nema lai, govori istinu, ali tko zna to se skriva na dnu tvojeg
srca?
Polako spusti princ glavu, ali je opet digne i pogleda kralja otvorenim
pogledom.
Nisam nikad istraivao svoje srce.
Nisi? Znaj, kad trgnemo ma za enu, onda moe biti samo dvoje: ili tu enu
posjedujemo mi, ili ona posjeduje nas!
Nita od svega, oe.
Pazi, sine, eno nas posjeduju, a da mi to i ne mislimo. Zapanjenost se pojavi
u Ivanovim oima.
Kaem ti, Ivane, danas ovo: jao enama koje bi stale na put mojoj volji, mojoj
osnovi. Ti si vjerenik Bianke Sforze i time je sve svreno. Samo o lome jo sada
ne zna nitko od trojice mojih savjetnika. I pred kraljicom to ostaje tajna jer
ona nije sklona Bianki. A sad priekaj tamo u odaji dok te opet zovnem.
Polagano se udaljavao princ u drugu odaji:.
Kralj izda nalog svojem dvoraninu da dovede Alfonza Borgiu.
ekajui, stao je k prozoru i zagledao se preko grike utvrde.
Radulo uvede visokog Alfonza Borgiu. Glava mu je povezana svilenim rupcem.
Vaa je srea, grofe, da sam poslanike na svojem dvoru smjestio na
Medvedgradu. Tako nisu vidjeli kako se neak kardinala Borgie, papinskog
kancelara, bije s prestolonasljednikom. No, mladi moj prijatelju, u znak
oprotaja izdao sam nalog da mtko ne govori o sukobu, nego da ste se objesni
ogledali na maeve s princom, naprosto ogledali u igri! Mladenako nadmetanje i
nita drugo. To ete lake podnijeti nego gnjevni kardinalov ukor. Ja sam,
naime, odluio da o tome nita ne javim kardinalu, pa ni kraljici. Jeste li
zadovoljni?
Hvala, kraljevsko velianstvo.
Ovo je potrebno i radi
nje. ~- Radi nje? To nareuje velianstvo?
Lijepu enu duan je tititi i kralj.
Dakle je lijepa?
To vi pitate mene?
nasmije se kralj suspregnuvi svoje uenje.
Dobro se
pretvarate kad se inite kao da ne znate kako izgleda ena ija vas je ljepota
prisilila da se za nju bijete.
Velianstvo, uistinu ne znam kako izgleda.
Moete mi to sasvim tono razjasniti.
Bio sam s Enrikom u njegovoj odaji i tamo smo razgovarali. Odvie je bilo
sparno. Ne znajui vaih zapovijedi da nit" ko ne smije iz palae, izaao sam na
dvorite gdje je etao princ sa svojim pratiocem. Poao sam prema njima i naiao
na njih dvoje u razgovoru. Tog asa princ je upravo Damini izgovorio: "Ni u
kreposti njoj nema ravne", a ja, onako po obiaju naih plemia u Rimu, dobacim:
"Tako mi asti, ja bih je ve u prvom mraku odvabio u svoju lonicu!" Princ
plane i trgne ma, za njim i njegov plemi. Nisam imao kada ni da se izjasnim,
ispriam zbog primjedbe, i ve smo nasrnuli jedan na drugoga.
Dakle, sad mi je jasno, grofe. Da ste slutili o kakvoj su visokoj linosti
govorili uistinu ne biste bili ono primijetili, nego duboko pokleknuli.
Velianstvo!? Ja sam dakle uvrijedio visoku gospou? Uistinu sam zasluio da
me prognate!
Da, poinili ste veliko zlo. Ipak, uvaujem da niste znali o kojoj se gospoi
govori, a to jo vie iziskuje da nitko ne sazna o dvoboju, osobito kraljica,
jer njen sud ne bi bio tako obziran.
Gotovo prestraeno grof stade moliti:
Kraljevsko velianstvo, moja je obijest teko kanjena. Molim oprotenje i
milost da moje uvredljive rijei ne budu ni pred kime spomenute.
Kralj poprimi vrlo strogi izraaj, ali ga ublai milostivim tonom:
Ne bojte se, odvie potujem kardinala Borgiu, prijatelja kraljiine obitelji.
Dakle: nije se nita dogodilo! Priekajte as.
Poe k vratima, otvori ih i zovne princa. Ovaj ue. Kralj zapovijedi:
Pruite jedan drugome ruku.
Neto oklijevajui, princ Ivan poslua oevu zapovijed.
Sad je sve u redu! Grofe Alfonzo, moete sada otii kamo vas volja. Moja
zapovijed da se nitko ne makne ispod krova opozvana je!
Alfonzo s dubokim poklonom ostavi kralja sa sinom nasamu.
Njegova su usta estito zabnavijena
nasmije se kralj
dakle nita nije
bilo, ve samo bojna igra. Oh, o kakvim glupostima esto ovise velike osnove u
dravi! A sad, Ivane, elim da na dvoru bude veselo. Ne elim tvoje zamiljeno
lice!
Ne moe meni biti veselja, oe, dok ne oprostite Damini.
Smion si danas. Darivam te prijestoljem i najbogatijom vjerenicom, a ti svemu
pretpostavlja nekog plemia iz Turopolja?!
On mi je vjeran prijatelj!
Ciceru n Je rekao: "Koliko ima ovaca
toliko prijatelja."
Jer Ciceron nije imao osjeaja, nije mogao drugo nego primati ovce.
itao si stare mudrace.
I naao istinu!
Moda za druge. Moja je dunost, sine, da ti predoim teku tragediju moji
obitelji: nitko od mojeg plemena nije imao vjernog prijatelja. Ova sudbina eka
i tebe, Ivane. Zato, ne vjeruj nikome!
Damiru vjerujem kao sebi!
Hoe li dokaza da si zaslijepljen!?
Hou da se uvjerite o protivnom.
Odmah pozove kralj Radula i naloi neka dovede Daminu
A ti, Ivane, izii u drugu odaju. Ostavi vrata otvorena, a zastor povuci i pom
sluaj to e se desiti.
Princ se sakrije iza debelog zastora susjedne dvorane.
Kad je niao Damir, sa zanimanjem, promotri kralj mladievu pojavu.
Lijep vidik enskim oima
ree kralj.
Moda bi koja od njih pola s tobom
u tvravu?
Velianstvo, ne pozna iom nijednu koja bi me slijedila ni U kncevske dvore!
A ipak si za volju ene uskratio pokornost kralju?
tititi ast ene i pokornost kralju jednako su dunost potenog mladia.
Poto si izvrio" dunost prema asti ene da nisi izrekao njezino ime pred
svima u dvoritu, izvri sada drugu dunost. Reci kralju okom u oko: tko je ena
za koju je sin moj trgnuo ma? Za nagradu oprostit u ti da ide u tvravu.
Velianstvo, idem u tvravu!
Neto je dugo kralj utio gledajui mladia, a onda poao blie k njemu:
Ovako lijep mladi zaslijepio bi na dvoru najljepe eno kad bi mu kralj
zamijenio jednostavni plemiki grb grofovskim.
Da sluim vjemu kralju i princu svojem dosta mi je pote no srce i vrsta
desnica!
OJgovori su Damirovi padali mirno, odsjeno, uvjerljivo, a njegov metalni glas
snanom se prijatnou razlijegao dvoranom.
Kralj asak gleda mladia, a onda pita:
,,.
Dakle, ti se ne pokorava, jer ti je to naredio princ Ivan? Alish da
prijateljstvo ispriava izdajstvo prema kralju? MoeS li na ovo odgovoriti,
mladiu?
Velianstvo: Tiberije Grakho imao je vjernog prijatelja Jivmta Tuberona. Kad
su Kvint;i upitali: bi li on zapalio Kapitol da to zaeli njegov prijatelj,
Kvinto, odgovori: "Grakho ne bi to-nikada od mene traio!" Ja odgovaram isto!
Princ to niirad ne bi meni zapovjedio!
A tamnica i smrt koja ti prijeti?
Kad ne bih mogao dati ivot za princa, ne bih odlazio sutra u tvravu.
Njegov tanini glas bio je pun uvjerljive odlunosti. Kraljevo se lice zarumeni,
a glas mu zagrmi:
I ne, nee poi u tvravu. Razumije?
Kraljevsko velianstvo, zahvaljujem iz sve due. "
Nakon stanke kralj
upita neto blae: S
TVOJ je otac potenjaina, a tvoj pradjed bio je
knez iMn Okiki?
Da, velianstvo. I on je bio poten do sri!
Nevjerojatno ste poteni vi Hrvati! No, a sad mi red: to misli, zbog ega
sam te htio poslati u tvravu?
Jer nisam odao ime one ene.
Ludove! Zar kralj -da bude manje vitez od svojeg podanika? Nije to uzrok. Htio
sam te odvojiti od mojeg sina jer s tobom govori o enama, a ja to neu! Dakle,
sluaj: oprostio sam te tvrave, ali jo nisam dopustio da ostane uz princa. To
treba zasluiti.
Cime?
Obeaj mi da nee s princom govoriti o enama na ovom dvoru, zapravo da nee
govoriti o onoj za koju je trgnuo ma. Obeaje li?
Ako princ ne zaeli govoriti o njoj, obeajem!
Bit e pametnije da s princom ita Solona, Katona i druge umnike. Ostat e
tu. Moe se vratiti u svoju odaju! Damlr je gotovo istrao iz dvorane, a.kralj
trgne zastor.
Sine, ti si sretnji od mene! Sretniji od svih nas u obitelji. Ne znam
prijatelja koji bi odabrao tvravu kad bi mu netko za izdajstvo ponudio ast.
Zadri svojeg prijatelja. On e ti biti oslonac kad ga bude najvie trebao.
Nakon asa utnje kralj se obazre mramornom kipu kraljice, pogleda Ivana i
promrmlja:
Zato ne posjeduje i njeno prijateljstvo?
Jer mi nije majka.
Damir ti nije brat, ipak te voli jer si ti nastojao da ga osvoji.
Nisam oe. Prijateljstvo se razvija samo od sebe u krije-posti
veli grki
mudrac.
uj mudraca Matijaa: umiljavaj se kraljici!
Ne znam se pretvarati.
Tko se ne zna pretvarati ne zna vladati, a ti e biti kralj.
Princ Ivan pogleda svojeg oca, ali on mu nije odgovorio na
njegovo nijemo pitanje, ve ponovno naglasi:
-,;
Treba da stee kraljiino srce! ww"_4.KJ
.
Moe li se to, oe? Kralj ne odgovori.
Obojica gledaju kip i ini im se da iz mramornog visokog ela prijeti neto
sablasno, kao da se uvlaci oko njih i razapinje crne mree.
Sto je? Jo nisi zadovoljan? Ima sve: ak sam ti vratio prijatelja Damira,
Sto jo eli?
Bilo bi mi lice vedro kad bih znao, oe, gdje je moja majka.
Zlovoljna kraljeva kretnja upozori srna na opasnost ovog pitanja. I on pokua da
ispravi in blagim moleivim glasom:
Razveselit u vas veoma, svu u panju posvetit kraljici, samo kad bih znao
gdje mi je majka.
Ispitijivim pogledom okrene se kralj svojem sinu:
Otkad smo u ovom gradu, neprestano govori o njoj! Zato?
ini mi se kao da je svuda osjeam. Tu u ovom gradu, u dvoru lebde njene
sjene. Oe moj, recite mi gdje mi je majka da mi srce bude mirno.
Na jednom otoku u Italiji!
Na kojem?
Dosta Je
odsijee kralj otro.
Dobro joj je i ivi tamo gdje je sama
odabrala. Ovi;n. rijeima nas smo dvojica zauvijek zavrili te vrsti razgovor.
Zapovijedajui odluni kraljev glas, napola ljutit, odaje Ivanu vie od samih
rijei.
Jedva to je Matija dovrio reenicu, nauli ui i svu pozornost prebaci k
vratima, u drugu odaju. Mahnuo je princu da se ne mie, a on se oprezno po sagu
doulja k vratima i naglo ih
otvori.
Pred noge mu se prosule svjee smokve. Na pragu stoji starica s praznom zlatnom
zdjelom. Na sijedoj joj kosi crna kapica. Od nabora u licu jed, joj se
razabira male oice.
O
o
Dio mio
vae kraljevsko velianstvo " o
o
o .
Sto radi tu, Nardela?
Per tutti santi
nosim smokve. Divne su svjee, iz mile domovine moje. Vaa
milost smok r voli
o
o, kakva nesrea!
I zamahu je glavom i uzdie gledajui pred sobom smokve to su se razasule kad
je kralj otvorio vrata.
Njoj je nesrea to je razasula smokve!
slegne kralj ramenima, a onda se
naljuti na unilog Radula:
Zar nisam zabranio da bilo tko dolazi ovamo kad ja vijeam?
Vae velianstvo
ispriava se Radulo
dvorani su je pustili da proe.
Praznovjerna eljad veli da je "zlonoa"
pa je se boji i puta je svuJ,1 pruia
.ni da |<>( se ne zamjeri. Od nje nema straha da bi prislukivala; njena pamet
ionako je pota
ini se da je potamnjela pamet mojih dvorana kad ovakvu "luduc putaju okolo.
Ne ljutite se, oe
pokuava Ivan miriti kraljevu Iju-tinu.
Lako se tome
dade pomoi. Zabranite Nardeli da slobodno prolazi dvorom.
Teko je to. Kraljica je vrlo osjetljiva kad se radi o nje
noj staroj dadilji. Potuje je kao majku i doputa joj sve.
..
v
U dvoritu kardinalov neak promatra netom dovrenu gradnju novog dijela palae.
Na trijemu izmeu stupova, vade sluge iz velikih krinja zlatne i srebrne ukrase
i unose ih u zgradu. Alfonzo ih promatra, ali kao da ne misli na ono to gleda.
Uza nj stoji Galeotti, mali debeli mukarac u odori talijanskog kroja. U
mesnatim crtama lica lei zadovoljstvo. Na glavi mu je utozelena kapa. ivo
pria Alfonzu:
Vaa milost vidjela je vee raskoi u Rimu, u Napulju, u roenom domu
kraljice. Vidjeli ste vi sjaja i u domu vojvotkinje Eleonore od Ferrare,
kraljiine sestre. No, i ovo je lijepo, tek u manjem okviru. Cellini je to
lijepo izgradio, ali odvie brzo. Kraljica je pourivala. Napokon, nee biti ovi
zidovi za vjekove. Glavno je da kraljica moe ovdje ivjeti i kroz ljeto.
Idemo. Vi ste ve dugo ovdje?
upita Alfonzo rastreseno uspinjui se stubama.
Ve est godina. Kralj Matija primio je lutajueg talijanskog uenjaka vrlo
lijepo. Uvijek mi govori: Galeotti, potrebni ste mi kao i moj ma. On mi
dobavlja slavu i vlast, a vi kao historiar to objavljujete za vjekove.
Stigli su u prvi kat. Sve su odaje otvorene. Zidovi ureeni freskama ili
presvueni brokatom. Podovi potpuno prekriveni sagovima. Skupocjeno pokustvo,
svuda vaze, kipovi od kovine i mramora, rezbarene stolice, svileni debeli
jastuci i razni drugi ukrasi. Sa srebrnih stalaka prte uvis mali vodoskoci i
slijevaju se opet u mramorne posude u obuku bazena. Sve to putuje s kraljicom iz
grada u grad.
Iza jednog zastora na vratima pojavi se Enriko. Alfonzo odmah ostavi svojeg
pratioca i krene k njemu, pa se obojica povuku u kut dvorane. Enriko mrko
pogleda kardinalova neaka i pita Ijutito:
"Kartaga" je, dakle, ostala itava? to ste to uradili, Alfonzo, da ga niste
ubili?
Dojavili su kralju dvoboj prije nego to sam dospio da mu probodem srce.
Morali ste dvoboj urei negdje izvan dvora, a ne tu.
26
Princ mi nije dao ni dahnuti. Traio je bitku na licu mjesta. To nisam slutio.
Prokleti barbarin, potcjenio sam njegovu snagu, naroito vjetinu.
Skupo i te to platili. Sad imate dvije rane: jednu na elu, a drugu u moriji.
Morate izruiti dukate kardinalu Francescu. Alfonzo namrti svoj. zavinuti nos i
apne:
Nije to sve. Nahrupio sam u neki razgovor o eni. O tom se ne smije govoriti
pred kraljicom ; ni pred kim. Ispriat u vam sve kako sam princa izazvao na
dvoboj i to je bilo dalje s kraljem. Trebam va savjet
Alfonzo stade priati. Enriko uini nestrpljivu kretnju:
Kako? Princ je govorio o kraljiinoj kreposti? To veli kralj?
Nije izriito rekao da je kraljica samo mi je natuknuo...
Moj gospodine, tako mi asti, princ niti bi govorio, a jo bi se manju tukao
za kraljiinu krepost. Kralj hoe zbog nekog razloga zatajiti dvoboj. Vjeto vas
je zaveo, smotao vas je oko prsta. Meutim, ipak emo glasno govoriti o tom
dvoboju! Upamtite!
Da kralj nije zabranio dvoboj, tako mi asti, dvoboj bih obnovio i zadrao
kardinalove dukate.
Mogli biste ih ipak zadrati ako je istina to govore o arolijama vrka va?cj
maa...
Prie. Ipak bih htio znati to vam ruje po glavi?
Ako je vrak vaeg maa smrtonosan, onda moete opet "igrati na maeve". Neka
bude prava igra, jer za doeka kraljice prireujemo bojne igre. Ja i Galeotti
imamo upravljati igrama. Vi se smijeite, dakle shvaate?
Alfonzo mu radosno prui ruku.
Obojica pogledaju kroz dvoja otvorena vrata u treu odaju gdje stoje kralj i
princ u vrlo ljubaznom razgovoru s Izabelom.
Kako je kralj njean prema Beatrici, eto, sam namjeta mramorne vaze.
A dotle princ gleda u oi vaoj vjerenici!
Idemo k njima, Alfonzo.
Poli su i stali u pozadinu. Princ je neto govorio Izabeli. Enriko se inio dn
ne slua, makar je hvatao svaku rije. inilo mu se da i kralj prislukuje
razgovor.
"Govore o kraljici
pomisli Enriko
a tko zna o emu misle. Nee dobiti
princa, Izabela, kunem se!"
Jedan glasnik pojavi se na vratima sav zapraen i zadahtan.
Otkud ti?
upita ga kralj tiho.
Glasnik neto odvrati isto tako tiho, na to se Matija okrene
k gostima i glasno najavi:
Prekosutra u zoru stie kraljica!
. .,.Sve ruke u dvorani uurbale su se. Zaas nali su se Enriko
i Alfonzo na dvoritu.
l
|
k.
rek
Fanoniusa. . - .!
> A kako ste rekli da se zove?
. >.
.
Svi je zovu Gordana.
to? Kakva je to svetica?
Sto ete, ovdje u Zagrebu i itavoj zemlji muevi i ene nose uz svetaka i
nekakva udna druga imena, kao na primjer onaj prinev tajnik
Damir. Dakle,
vidite, ovdje nisu imena svetaca.
To vie se nadam da Gordana nema u sebi ba nita sve tako.
To posvjedouju njene oi. One hvataju poput klijeta. Vi toliko zurite u nju,
ini se iznevjerili ste se svojoj rasi.
Ne, nisam. Ova ljepotica ima mjesto oiju dva badema od baruna. Lice joj je
bijelo kao napuljska svila, usne su joj crvene kao firentinski ljiljani. Dakle,
ostao sam vjeran svojoj Italiji. A tko je ona mala plavua uz nju?
To je ki Bernardina Frankopana. Ona je u rodu s vladarima od Este. Dapae,
oenio se kraljiinom bratuedom. Dakle ova lijepa plavojka ima u svojim ilama
i aragonske krvi.
Ali drim da se je u njoj razvodnila. Plahi pogled nije na-ruio nijednu
Aragonku.
Ali bogatstvo njeno sluilo bi na ast svakoj princezi
Ovo joj die vrijednost. Ipak preputam je drugome. Za sebe uzimama
bademe.
Ah, sad me pogledala!
Gleda ona i druge, moj gospodine.
To me ushiuje jer se moram boriti protiv svih.
Ako je odvedete s ovog dvora, kralj bi vas bogato nagradio.
Dakle, moj izbor upravlja boica Portuna. Svi su Borgie imali s njom intimne
odnose, vjerujte mi, Enriko. Hoemo li joS dugo ekati kraljicu?
Kad uu njena braa, napuljski prinevi, onda e ona sigurno slijediti nakon
jednog sata
podrugljivo odgovori Enriko.
ekanje mi zaslauje moja oboavana ljepotica.
I on je pogleda ispod ruba svojeg perjem ukraenog klobuka.
S desne strane stoji kraljevo dvoranstvo. Na elu prvi kraljevi dvoranici: Nika
Orban i Mladen Berislavi, obojica snani ljudi, drei desnice na vrku maeva.
Njihove odore su raskone, mirnih boja, starog kroja i znatno se razlikuju od
odora kraljiina dvoranstva.
Ban!
upozori Orbana Mladen i pooe da bana odvedu do njegova mjesta pokraj
kraljevskog baldahina. Iza bana dolazi biskup zagrebaki Osvald Tuz s visokim
sveenstvom Kaptola. Iz dna dvorane ulazi itava povorka kraljiinih roakinja
na elu s donom Izabelom. Enriko doeka mladu djevojku prijeteim pogledom, ali
ona proe kraj njega smijeei se.
Onda slijede kraljiina braa: mladi kardinal Francesco i princ napuljski
Giovanni. Jedva su se smjestili, kad se s druge
30
strane otvore vrata. Princ Ivan ulazi sa svojim tajnicima i komor-nicima. Visoka
njegova mlada pojava i iroke prsi batinjene od oca privlao sve poglede na
sebe. Njegova odora od ruiasto-zlat-lic,g brokata posve se priljubila uz
tijelo.
Dolazak princa uznemiri svaiji pogled. Neto je ulo u dvoranu s obiju M ,r a:
na kraljevoj strani uzbuenje
na kraljiinoj mrnja. Prineva pojava jo vie
ih razdvaja. Dva protivna osjeaja titraju u njihovim oima, licima i kretnjama.
Kraljevi dvorani ute, kraljiini kao da ne uvaavaju prinevu prisutnost
avrljaju. Orban ih pokuava uutkati strijelama svojih pogleda,
Prinevo je lice neto blijedo, ipak ive i sjajne oi vedre su i blage. Tek
kriomice preleti mu pogled po dvoranima na kraljiinoj strani. Alfonzo ispod
oboda eira apne:
Enriko! Princ izravno gleda gospoe.
Vae je oko nevjerojatno bistro. Recite mi: koju od njih gleda?
ini mi se Izabelu! ekajte, do avola, mislim ipak onu plavokosu Frankopanku!
Tko bi to ustanovio kad su sve tri zajedno: moja Gordana, vaa Izabela i dosad
niija Frankopanka, ako nije prineva? VidliL plavojka Frankopanka se rumeni, to
je sigurno, pilji u princa, utaplja ga u moru plavetnila svojih oiju. Prineve
zjenice neto dru. Vidite, obrve mu se trzaju, neto se tu zbiva to mi ne
vidimo.
Rui se "Kartaga"
promrsi Enriko.
Mene izdaju
jao njima!
Onda cpet apne Alfonzo:
ujte, Enriko, Gordana ne gleda nikoga, ba nikoga.
Onda ste slijepi. Ona gleda svakoga. Ali barem ini to otvoreno. Izabela...
sad e doi kraljica, bez pratnje dvorana da to vie istakne se! Vie djeluje
kad je sama. Dragi moj Alfonzo, Beatrica Je savreni kompozitor i redatelj
svojih nastupa. Cezar je prema njoj bio diletant.
etiri paa otv , ia su vrata. Preko praga prelazi kralj vod-ci kraljicu. On se
gubi s vida kao da se rasplinuo.
Bcatrica Napuljska je ula, pogledala i prikovala ih sve uza zid. Nitko se ne
rr.ie pod sugestijom te pojave.
Bijelo joj je lice poput mramora. Tamne kose, oi zapovijedaju. Obrve tanke,
visoko urezane. U ravno isklesanom nosu neto neumoljivo. Bradicu vrsta, kruta.
Na tamnoj plavoj kosi poiva mrea od bisera. I tamnoplava kosa i lice, i biser
sve se ini kao isklesano od mramora. ivot oznauje samo suanj zelenog brokata
protkanog zlatom to se sputa niz stasito joj tijelo. U dranju i svakom koraku
otmjenost. Odsijeva kraljevstvo u svakom pokretu njene pojave.
Svi su sanijemili. Utukla ih je neka teka ledena snaga kra-ijeys.ee ene to u
svojem visokom elu nosi eljeznu zapovijed: pokoa se!
Klanjaju se. uje se utanje svile i zveket oruja u pokornosti ljudi to se
sagiblju.
A kraljeve oi upere su ravno u princa, kao da mu neto kroz tiinu preko glava
dvorana dojavljuju... mole...
Beatrica stoji nasred dvorane. Tamne oi ispod kosih vjea neto trae, ekaju.
I polaganim, neto nesigurnim koracima izlazi princ. Blijed, nemirnih zjenica.
Nekoliko stopa podalje od kraljice spusti se na koljeno.
Pozdravljam, vae velianstvo, u ovom novom domu, od srca...
Kralj Matija, Baka, Filipec i Varadi, svaki ovjek u ovoj dvorani upija svaku
prinevu rije s mladog mu umiljatog i blijedog lica i iroko rastvorene oi
upiru u Beatriin profil.
A princ klei gledajui u ledeno kraljiino elo.
Njene se usne otvore. Tek vrci zuba zabijele, na usne pade smijeak kao da je
na led pala zraka hladnog zimskog sunca. Pruila je ruku i podigla ga.
Sine moji Sine na! Da si mi zdravo! Radujem se to te vidim.
Njene ruke oviju se oko prineva vrata.
Nijema zapanjenost ukoi naas slike dvora. Na kraljeve oi spustile se vjee
kao od straha da bi mu tko proitao misao. Va-radijevo Ue zarumenilo se. Baka
i Filipec zaboravljaju da su im se pogledi odvie napadno stopili. Alfonzo bulji
zauen u Enrika. a on prijetei u Izabelu. Svatko se tog asa osjea ugroen.
Izabela se zadovoljno smije, njena plavokosa Beci Franko-panka vrsto se stisla
svojoj drugarici bademastih oiju koja mirno i sabrano koketno nakrivljene glave
gleda preda se.
Damir stoji u stavu dvoranina ukoen, samo mu u crnim oima neto iskri.
S prinevih ramena kraljica skine svoje bijele ruke. On ih poljubi i pokloni se.
Smetenost, laka rumen i vedri pogled poveavaju prijatnost itavog mu bia. I
dok je sve jo utopljeno u zapanjenosti kraljiina pozdrava, ona se uspinje s
kraljem stepenicama k baldahinu.
Sjedoe u naslonja. Kraljica prima poklone bana, velikaa, dostojanstvenika i
poslanika. Sva sveana poklonstva gube u oima dvorana ar. U svakoj glavi
kraljevskog dvorana vrzu se pitanja, odgovori, nagaanja oko princa i kraljice.
Nita nije sada tako vano u tom kraljevstvu kao smijeak i zagrljaj kojima je
kraljica primila princa.
I teko su doekali svretak primanja. Kraljica se digne i pozove sve na sveani
ruak pa se opet okrene k princu i ponuka ga da je prati.
Uhvativ ovaj as, dobaci kralj pogled Varadiju to stoji s Ba-kaem i Filipcem.
Polako im se priblii i jedva ujno promrmlja:
Kako razjanjavate taj nenadani preokret kraljiina srca
prema mojem sinu? . ....
32
Da se kraljica napokon predomislila i odluila princu pokloniti majinsku
ljubav
odvraa Baka, a Filipec odmah doda:
Due mi, tako je. Ogledao sam se s princem na pokus, jer emo u nedjelju na
bojnim igrama nas dvojica nastupiti u zajednikoj borbi na maeve.
Eto, velianstvo
ree kralj
bio je pokus za nedjelju. No htio bih znati
tko se usudio da donese iskrivljene vijesti vaem velianstvu.
Kad je tako, onda nikako ne elim da na prvom koraku
svojeg dolaska u ovaj grad prouzroite nekom nesretniku va
gnjev, kralju. Kaznit u ga sama.
Nasmijeivi se odmah preo
krene razgovor.
Kad je svrio objed, kralj i kraljica odlaze u svoje odaje. U tom trenutku opazi
lijepi mladi milanski poslanik da mu pristupa sestra kraljice dona Izabela i on
uje njezin tihi apat:
Gospodine grofe, danas, poslije veere kad vas zamolim glasno da mi donesete
moj ogrta eka vas kraljica u grimiznoj sobi na tajni sastanak.
Sagnuo je glavu na poklon osjeajui da mu je sva vrela mlada krv navalila u
lice, u divljoj strasti njegove zatajivane ljubavi to mu ve pola godine
otimlje xlane i noi u tajnim nadgirm probuenih pogledima mramorne kraljice.
34
OPASAN OGRTA DONE IZABELE
Topla je veer. Unutar zidina kraljevske palae svrila je kraljevska veera.
Oko iskienih stolova sjedi kraljevski par s banom, poslanicima i dvoranima.
Do sto svjetiljaka poredanih uokolo dvorita pretvaraju tminu u dan. Blistaju se
na stolovima ukrasi, drago kamenje na odorama gospode i nakit na glavama
ljepotica. Njihove su haljine zagasite boje da se jo jae istakne
zlatnoruiasti brokat kraljiine hajine, to se priljubljuje uz njen savren
stas. Na glavi se podmuklo iskri mreasta kapa od suhog zlata i dragulja.
Ustala je i pola oko nimfe u sredini dvorita. Ispod trepavica zirnula je prema
stolu gdje sjedi Izabela uz lijepog milanskog poslanika. Polako prolazi kraljica
dvoritem u razgovoru sa svojim roakinjama a dvoranke je slijede. Tada se
zaustavi. Uzme za ruku djevojku bademastih oiju. Prela je dvorite pa se
izgubila ispod stupova trijema.
Grof Marcelo drhtavim glasom pria Izabeli o Milanu i njegovim umjetninama.
Tada ona odjednom strese ramenima:
Meni je hladno. Ne biste li mi donijeli, grofe, ogrta?
Zanijemio je. Ustao je i polagano se uputio prema palai. Gotovo u magli proJ;
ispred stupova u staru palau. Na hodniku bane mu u susret sjedokosa starica sa
crnom kapicom na glavi. Drugog nikog nema u hodniku pa oslovi nju:
Njena visost dona Izabela eli ogrta.
Ona je samo kimnula glavom, neto promrmljala, pola ravno ispred njega i
otvorila vrata.
Naao se u dvorani presvuenoj grimizom. Na skupocjenom ormariu u svijenjaku
gore dvije svijee. U naslonjau sjedi Bea-trica. Bijelom golom rukom poduprla
je glavu to u polusvjetlu nalikuje mramornoj glavi u dubini sobe.
Dugo gleda poslanika ne rekavi nita. Mnogo due nego to bi on mogao da
podnese. Polumrak u sobi u kojoj je sam s njom daleko od dru u potpuno ga smete.
Teko die, nasloni se, krv mu udari u ol^j.
Ona se makne, udno, tiho i zamiljeno prozbori:
Ve dugo, u Budimu, opazila sam grofe, da niste sretni na
mojem dvoru.
Velianstvo
i odmah zapne kao da je tog asa za sva
vremena zanijemio.
Njene tamne oi ispod kosih vjea upravile su se u njega:
Grofe, znam vae patnje.
Osjeao se poklopljen, prikovan. as obori oi. as ih opet aigne k njoj.
Neoekivane njene rijei smutile ga potpuno.
3
I
Kruto se varate, gospodine grofe, ako mislite da ne opaam svaku sjenku u
vaim oima.
Ovo priznanje da se ona bavi njime uvea njegovu klonulost.
Nijedan trzaj u vaem licu nije mi danas izbjegao. Kad sam govorila o prinevu
dvoboju koji je bio, naravno, samo igra, vi ste se ba neobino trgnuli. Da, da
upravo onda kad sam rekla da je princ trgnuo ma radi neke ene... to je bilo
uzrok da ste se tako trgnuli?
Iznenaenje.
Ne, vi ste se prenerazili to se princ bije za enu koju vi
ljubite.
.....,..." ... . . ,,, , ," ..,., ..... ,
On problijedi.
^ :
l A ..-...
",;
J
4
Je li tako?
,-...9^
;>.-<;... ,
,;,,
.
":
,.;
Nije.
.;,
.
"
".,{
Zato poriete?
("
,.U
Jer princ nikada ne bi ipogao ljubiti onu a iji bih potfed
Ja dao ivot.
>
A ona ga nije traila?
Nije.
Dakle: ili ga ne treba, ili ga smatra odvie velikom vrednotom a da bi htjela
primiti tu rtvu.
Obasut njenim rijeima poeo je da dre kao ovjek kojeg je snala oluja u
pustinji, a on nema pomoi i zaklona. >
Sjeate li se moda jo, gospodine poslanice, onog dogaaja prije etiri
mjeseca u Budimu? One veeri vae su oi bile uprte u nju. Tada vam je rekla:
Grofe, vai su pogledi odvie itljiva pisma. Ima maarskih velikaa koji umiju
i itati. A njihova mrnja prema meni predubok je jaz, preko njega nema puta do
mene. Tako je rekla ona.
Da, tako ste rekli.
I onda je dodala: Poite na jug, u onaj hrvatski grad Zagreb, gdje e sastati
itav dvor i ekajte. Tamo zidine moda nee imati oi i ui.
Recite, grofe,
otvoreno kao da je ona obina ena: to ste oekivali od njenih rijei?
Sve za un ezne mu kad gori plamenom divljeg oboavanja.
Usne mu dru, a ona ga gleda kao Sto kraljica gleda roba, svjesna da mu je
suvereni gospodar.
Ako ona zatrai jamstvo da je svoju sklonost pruila vrijednome?
Nema niega to ne bih mogao smatrati neizvrivim, nemoguim.
Znajte, ona je vrlo nesretna i zato trai vjernog saveznika u svim bolima i
borbama....
On klone na koljena. Usne mu drSu i apu:
,
.,
Rob slua zapovijedi i predaje se itav.
Besvjesno zuri u nju, a ona potpuno mirno ree:
:
..
36
Njena ivotna sudbina vezana je za jedan plan: da se princ Ivan ne oeni
Biankom Sforza. Tko mi u tome pomogne dokazat e da je zavrijedio nagradu.
Osjeao se kao da na nj sa stropa pada vreo mlaz. U njegovim grudima gone se
krikovi: izdajico! Izdajico svojeg milanskog vladara! uti, ne izdaj svojeg
vojvodul
Nemate odgovora, grofe?
upita ona spoitnuvi mu da je prestraen tiho
uskliknuo:
Kralj Matija i Ludoviko ve su vjerili princa s Biankom! Trgnula se i
uspravila.
Prevarer i sam! Izgubljena, izdana
i poe po sobi, a on skoi i isprui ;
njome ruke. Ona se naglo obazre.
to to velite, velianstvo?
Izgubljenu sam.
Zato velianstvo?
Danas vam jo ne mogu odgovoriti, jo ne, vi ete prvi saznati kad bude
vrijeme, ali princ Ivan ne smije se vjenati s Eiankom.
Onda ovaj brak nee ugroziti va ivot i sreu! Pola je polagano k njemu i
pogledala ga dubokim, dugim pogledom.
Javite u Milano Bianki da princ ovdje ljubi neku drugu djevojku, da se bije za
nju, da se ruga Bianki, da je epav, nakaza, slaboumnik i pijanica. Javite da ga
ovdje mrze jer je nezakonito dijete sluavki:, djevojure i nikad ga nee
izabrati kraljem.
Ve sutra od juri t e moj brzotea u Milano. Bianka e mu vratiti prsten.
U njenim tamnim oima bljesne plamen. Vatra u tim oima spali i posljednji trag
njegove savjesti koja ga je jo malo prije zapekla pri pomisli da se iznevjerio
svojem vladaru.
Dakle, sutra u zoru, Marcelo.
U zoru moj kuru putuje.
Kraljica obori oi da sakrije bljesak pobjede sagne se i stade prislukivati.
Netko je na vratima. Ugasite svijee.
I dok se ona tiho odulja po sagu, on zgrabi svijenjak i udari njime o zid. U
sobi je duboka tama.
U pokrajnjoj odaji tropot, pribliavaju se koraci, jaki, vrsti, dolaze hitro.
Tko je?
Kraljevo gromko pitanje odjekne tminom.
Marcelu se jeka toga glasa provlai ilama. Bulji u mrak, u onu toku gdje je
vidio njenu brokatnu haljinu. Tamo negdje ravno su vrata na hodnik.
Radulo! Radulo! Svjetla da obasjamo tajno skrovite! Sluge, svjetla!
vie
kralj iz sveg glasa u odaju iza sebe. A tu se neto stropota na pod i c liekiR
tminom. Marcelo pohita za stro-potom kao da eli pomoi kraljici utei.
Ispruenim rukama zahvati u zraku ensko tijelo. Strast i slast stope se u bezumnost i dru mu
ruke. vrsto privine enu svojim prsima. Priinja mu se da je ena ciknula u
tminu l otima mu se.
Kroz razmaknute zastore padne svjetlo.
Marcela hvata nesvijest, ensko mu se tijelo otme, on ga sam gura prema vratima
na hodnik.
Velianstvo, ja, ja drznik, usudio sam se nasilno prodrijeti u dvoranu...
Grohotan smijeh trese dvoranom. Marcela hvata nesvijest. Kralj se smije, hihoe.
Grofove misli skau mozgom: "Da, kralj je poludio, kralj je enuo. Strahotna
nevjera ene smutila mu je svijest."
A kralj se i dalje grohotom smije.
Lijepi, krasni, divni ljubimce krasotica na sastanku sa starom Nardelom!
Pogled na pritvorena vrata na hodnik i na srueni stalak s peharima potpuno
osvijesti Marcela. Shvatio je, nasluivao je: lua Nardela uvala je vrata svoje
gospodarice koja je, sruivi stalak, u tropotu izila i gurnula staricu u
sobu.
Poloaj mu se inio vrlo smijean, ali spasonosan.
I ve zadobije vlast nad sobom. Stao se smijati s kraljem.
Velianstvo, dona Izabela me poslala po ogrta. Vidio sam kako u odaju ulazi
ena. Nosila je svijenjak. Mislio sam da je neka draesna koja mi ve dugo
upada u oi, potrao sam onako za njom i zagrlio je. Svijenjak je pao, ugasio
se. Kad sam uo glas, naravno da sam se pritajio.
Sam se poeo smijati.
Molim, vae velianstvo, ne izdajte me, itav bi se dvor valjao u homerskom
smijehu.
Slikara amo da vas ovjekovjeim, grofe
smijao se i dalje kralj.
Velianstvo, kad me zadesila srea da smo se tako sretno susreli, dopustite da
vam saopim: sutra treba da poaljem u Milano glasnika. Moj vladar oekuje
vijesti o povratku vaeg kancelara Varadija s prstenom. Sto da javim u Milano?
Sutu istinu: da je princ cjelivao Bianfcinu sliku i od sree poskakivao to
e dobiti tako divnu enul uli ste Alfonza. Ona pria o dvoboju je lana,
kraljicu su krivo izvijestili.
Njezino velianstvo ne zna nita o zarukama?
Utanaio sam s vojvodom Ludovikom da zaruke drim u tajnosti iz posve
neobinih razloga. Dakle, njenom velianstvu ostat e zaruke jo sakrivene. Za
etiri mjeseca ima se obaviti vjenanje. To javite Ludoviku. Ve sutra e poeti
pripreme za taj in. Dakle, to je tajna. Tko je prekri taj je izdajica.
Da, velianstvo!
Grof je izlazio iz dvorane s osjeajem da ostavlja grimiznu dvoranu kao
izdajica, ali uz cijenu neizmjernih asova sree to ga ekaju. Uzeo je Izabelia
ogrta i ponio ga hitno u dvorite.
38
Govorim o
itavo?
Ton vaeg pitanja gotovo je nepodnosivo uvredljiv? Ipak vas ljubim. Niste li
to opazili ve za vrijeme objeda? .
Dakle, u Rimu se mlada gospoda za punim stolom klanjaju Amoru?
Gospoice, igrate se plamenom.
A vi britkim maem.
Nianite na dvoboj, naime, na moju igru s princom?
Igra za ljepoticu oito je nov obiaj? Ali vrlo prost, ponizuje...
Ljubomorni ste, moda? Na koga?
Na onu tajanstvenu ljepoticu za koju ste trgli ma.
Tako mi asti, ne znam tko je. Princ nije htio da kae kra-. Iju. Vjerujete li
sada da ljubim samo vas?
Moja vjera nije tako munjevita kao vaa ljubav.
Razumijem. Da mi uzmognete vjerovati, traite dokaza o mojoj ljubavi. Recite:
kakav dokaz da vam poloim pred noge.
Moja glava nije tako hitra za domiljanje. Ako se strpite dan-dva, moda u
smisliti.
Poludjet u za vama.
Ja sam krotiteljica kraljevih lavova. Zar niste vidjeli njegov kavez? To u
vam pokazati sutra. Kralj uvijek sobom vodi . svoje divne lavove i
lavicu. Ona
je divna i ukrouje lava. Ali, eto, dolaze dvorski uenjaci.
Ostanite, molim vas.
Zaboga, u pogibelji je moj dobar glas.
Koketno naherivi lijepu glavu, otprhnula je k ostalim dvorskim gospoama.
Debeli Galeotti prilazio je s tankim, neto viim gospodinom Alfonzu.
Ovo je moj drug Bonfini. Uiva sreu to ga je uvela na 4ivor kraljica. A vi
ste, grofe, zle volje? Izgledate kao da su vas skinuli s ranja.
Neto slino
i pogleda prema Gordani.
Zamamna je, ali ne moe s njom
nakraj.
Rekao vam je Enriko: ohladit ete se im s njom progovorite.
Naprotiv! Gorim kao Neronova iva baklja; ali recite mi, gospodine Bonfini,
ili obojica: kako vam se ini ova divna ognjena djevojka?
Kao lijepa knjiga ispisana neitljivim slovima.
r ?
Nasmijala su se sva trojica. fl
,.v .,,,"
42
A kralj Matija dugo je promatrao svojeg sina. Najposlije ga pokretom oiju zovne
k sebiJ
Ivane, to je to bilo danas kod stola? Kraljica je govorila o odabranici tvog
srca?
Nita ne znam, moj oe.
ini se da je kraljica bolje upuena u ljubavne tajne mojeg sina. Moda si ak
sporazuman s njom?
Nisam zasluio toliko sumnje, moj oe. .
Onda mi reci ime te ene!
Ni da me prognate njeno inie neu izustiti. :; .
Tvoja tvr lo l i a utnja iv je dokaz da je ljubi.
Ne znam to je ljubav.
Nisi znao, ali ovih dana dobro te promatram. Svakog asa spoznajem sve vie
to poiva na dnu tvojeg srca. Ivane, uletio si u razapetu mreu.
Nisam oe, jer nije razvila mreu.
Ivane, vji.-nOu e se s Biankom.
Da, oe moj!
I pazi: tko se usprotivi toj enidbi ili je pokua sprijeiti, smatrat u ga
veleizdajnikom. A shvaa li dalekosenost te rijei?
Shvaam. I nemam nikakva razloga da se opirem vaoj volji.
To reci i njoj. M
t >
;
Nemam nikakva prava da kome govorim.
To bolje po tebe.
Kralj promrmlja neku kletvu i onda e tiho:
Prozirem u tajne turskog logora, u spletke Friedricha III, u krivu igru
Vladislava ekog, a tu na mojem dvoru vidovitost moju navlai za ui i nos iu ,
ena. Niti izdaju ne bih tako okrutno kaznio kao ovu moju sramotu.
Sin i otac duboko se pogledae.
Kad bi nam se rodilo dijete i bio bi sin, sve su osnove s Ivanom razbijene,
ali kad bi nam se rodila djevojica, i opet bi moja elja da na prijestolju
ostavim svoju krv leala samo u Ivanu. Ti ne zna to sam mislio, Beatrica, kad
sam izrekao: odgodit u. Crnim to u vruoj nadi i elji da se ispuni to si mi
obeala.
Ti sam zna koliko svoje ine upravlja prema nalazima astrologa, a oni su
rekli godinu dana.
_ Rok ne stavljam, Beatrica, to je u rukama providnosti... ja, ja odgaam.
Da ti vjerujem?
49
4 Gordana I
l
Vjeruj!
Volja pobjedonosnog vojskovoe samovoljnog kralja pala je usporedo s njegovom
glavom na bijele mramorne enske grudi, a na njenim usnama lebdi ledeni smijeak
promiljenog probjed-nika...
VLADAREVA VLADARICA
Drugog jutra ue kralj u svoje odaje. Njegov stari pouzdanik dvoranin Radulo ve
je sjedio za poslom i ureivao knjige na stolu, un su paevi otvorili vrata,
ustane. Male stareve prijatne oi upravile se u kralja tako indiskretno da je
uzeo sa stola neki papir i kao da se u nj zadubio.
Najposlije pone etati po sobi, ali Radulo osjeti da mu gospodar kao obino
ea povjerljivog razgovora i pokua ga pogledom ohrabriti. Ne mogavi odoljeti
tom izazovu, Matija upita gledajui u zemlju:
Ti nisi nikad imao enu?
Hvala budi dobroti bojoj, potedio me enskog gospodstva.
Zato veli gospodstva?
Uvijek one gospodare mukarcem, bio on prosjak ili kralj!
Moj starce! Pravo veli. 2ene vladaju i nad kraljevima, ali one posjeduju dva
ezla: suze i ljepotu.
I lukavost...
Odgovor je izreen jednostavno bez ikakva prizvuka i kralj neto dublje spusti
glavu, zamisli se i kad je htio da neto kae, ue kancelar Varadi. Neprijatnom
utnjom sreo se kralj sa svojim kancelarom, utnjom i pogledom to je bilo
znaajnije i jae od svake rijei. Kraljeva utnja prisili Varadija da se nijemo
pokloni i sjedne uz posao. Kralj odredi da mu dozovu milanskog poslanika.
Otpratio je njeno velianstvo u crkvu
primijeti Varadi, a kralj kimne.
Uoe kraljevi tajnici Baka i Filipec. I oni su oekivali da e im kralj
saopiti neto vano. No, zapoeo je govoriti o dravnikim poslovima kao da se
od kraljiina dolaska nije oekivalo nita to bi bilo u vezi s dravnikim
pitanjima.
Onda najavie milanskog poslanika grofa Marcela koji je upravo dopratio kraljicu
iz crkve. Njegovo je lice bilo neobino vedro, oi su mu sjale pritajenom
sreom, unato tome to ga je Varadi nekoliko puta drsko pogledao. Sjedei
nasuprot kralju, sluao je pomno njegove rijei.
50
._ odluio sam grofe, da vojvodi od Milana napiem pismo. Makar sam Friedricha
istjerao iz Bea I dobro se tamo uvrstio, on se sprema da me uznemiruje. Moglo
bi doi do novog rata, a tb me nuka da prinevo vjenanje odgodim na kratko
vrijeme vrlo kratko vrijeme. est mjeseci, moda osam...
Kraljevi su pouzda: n ci odloili pera. Varadi digne svoje male oi prema
kralju, ali on .izbjegne taj pogled i upusti se s poslanikom u razgovor. Filipec
i Baka pogledali su se kao da jedan drugome dojavljuju: "To smo i oekivali."
jo poslanik nije ni izaao, kao" ue, princ Ivan.
_ Doao sam, moj kraljevski oe, da vam zaelim dobro
JU _1 Lijepo, r?.5to nisi pratio kraljicu u crkvu? Treba da joj ugaa,
poklonila ti je svoje srce. Neka u na dom uu mir i spokojstvo.
Princ je utio. ulo se estoko kripanje Varadijeva pera po papiru. Ivan je bio
neobino brzo otputen. Odmah zatim kralj nastavi dravnike poslove da Varadi
ne bitogod prigovarao ili pitao.
Tada uoe u dvoranu dvorski metar, Maar Orban i Hrvat Stjepan Mladcni i oba
komornika Ladislav i Mihajlo.
Sto je?
zapita ih kralj.
Kakva je to deputacija? Orban se poklon.
Velianstvo, grof Enriko izdaje voranstvu odredbe koje nikako ne spadaju u
njegov djelokrug. Prelazi preko svih mojih odredaba, dapae me tako kruto
uvrijedio da bih morao povui ma da vae velianstvo nije zabranilo...
Sto je opet? Zar e opet zapoeti stare kavge? Dosta mi je toga. Neu
dopustiti da se oba dvoranstva kolju. Neka nastane mir i ljubav meu dvoranima,
a vi imate prednjaiti.
Velianstvo, nikad nisu tako drsko nastupali protiv mene kao danas od rana
jutra.
Dobro, dobro, rei u im. A vi budite strpljivi. Idite! Nezadovoljni, izaSli
su na trijem:
- Zato se ljutite
primijeti Stjepan Mlaeni.
Sad je>
ona tu, dakle kralj slua.
i.1,?
Mihajlo i Ladislav od Srednjice zaustavljaju se:
, "^
Takav junak, a ona ga oblai u suknju! <
Kad bi ga samo vidjeli Turci!
I otili su oboreni i glava tiho i zamiljeno kao da ih pritite mora.
Kraljiini dvorani, naprotiv, prolaze pored njih drsko izazivajui. Dva su
dvoranstva jedni spram drugih: sa starim prezirom i poveanom mrnjom. Kralj
Matija obarao, je oi kao da se boji sastati s pogledima svojih pristaa.
Najednom najave da je u biskupski dvor stigao papinski poslanik iz Rima. Na
kraljevu elju odoe Baka i Filipec na Kaptol
4
doprate papinskog poslanika. Varadi je ostao sam s kraljem. ustane i pokloni se.
51
l
1
>-f
Velianstvo, molim da me otpustite iz svoje slube.
to vam se to poraelo u glavi? Pazite, za vae rijei iz ove Odaje put vodi u
tamnicu.
Kako vae velianstvo eli...
Uistinu, vaa drskost ne poznaje granica.
Ako su iskrenost i vjernost sestre, onda vae velianstvo nije pogrijeilo u
sudu.
U vjernosti svojoj revoltirate protiv mene?
Revoltiram samo protiv toga da vae velianstvo razrui kraljevstvo kojemu je
dalo slavu i snagu. Velianstvo odgaa prinevo vjenanje, dakle ugroava
sigurnost kraljevstva.
Osudili ste me na ranu smrt. Zar mislite da se kanim maknuti sa svijeta prije
nego ostavim nasljednika prijestolju? Mu od etrdeset osam godina ima jo
vremena.
Prije tri dana vae je velianstvo naglaavalo da nema vremena i najavilo da
se vjenanje ima obaviti za etiri mjeseca. Tko bi se usudio da tu enidbu
odgaa ili sprijei smatrat e ga veleizdajnikom.
to biste vi rekli da mi se rodi sin?
U malim biskupovim oima zatitra neto podrugljivo:
Prije tri dana kad sam izvjetavao vae velianstvo u ovoj odaji, vi ste mi
doviknuli da ne troim rijei za nemogue stvari.
Prije tri dana situacija je bila drugaija.
it<
To Je istina. f"i
Do avola, to hoete, Petre?
"
Da me zatvorite u tamnicu, ondje moja savjest mora uu-tbti.
;ffl
to je grize na slobodi?
..rr.
Odgovornost kad bi utnjom odobravao vae ine.
Kralj srdito udari
akom po stolu:
Za moje ine odgovaram ja.
Dobro, velianstvo. Onda molim barem da se rijei ono Sto se tie samo mene,
kancelara. Obeali ste pitati kraljicu razlog koji je nuka da je protiv enidbe
koju ste, evo, i odgodili.
Razlog je pravedan. Kraljica je zdrava i mlada i moe mi jo dati zakonitog
sina.
Truba zatru!.
Borci pojure u sredinu. Paevi pritre. Enriko , odreuje polja
okruga za boj, a onda otrim pogledom hvata Alfonza. Obojica se spajaju u
izraaju dubokog zadovoljstva.
Princ se smijei
apne Alfonzo Enriku
ne sluti uitak radosti to drugome
sprema boli,
pa miri prema gledaocima, dodirne pogledom princa i na usnama mu
se potkrade ironian smijeak.
Ivan izvue ma vrsto, hitrom i ivom kretnjom burne samosvjesne mladosti.
Prosvjed gledalaca skrenu Enrikovu pozornost. Okrene se na onu stranu odakle je
dolazio. Gordana je ula u bojni krug i krenula k Alfonzu. Svjetina vie:
Sto hoe opet ova ena!
Alfonzo zapanjeno bulji u Gordanu koja mu se pribliila.
Gospodine grofe, imam jednu molbu. Dajte mi svoj ma.
to vam pada na um?
Hou da se ogledam s princem, a sami znate da moj maS ne odgovara snazi
njegovoga. Dakle, uzajmite mi svoj.
Ali, zaboga, gospoice Gordana, sada ja nastupam s princem.
U to dojure kraljevi dvorski metri. Orban i Mladeni:
Kralj je sUno ljut i zapovijeda da otiete odavle.
To je protiv propisno. Pobjednici ostaju u bojnom okrugu
dok ih je volja.
Ne oteavajte mi poloaj, Gordana
moli Alfonzo.
Kralj zapovijeda da odmah zaponete bojnu igru
najavi O.-ban.
Enriko dotri sav usplahiren.
Gordana, njegovo velianstvo vas pozivlje.
Buka meu svjetinom raste. Ljutiti otoHd okreu " prema
i zagluna vika dopire do nje.
Potjerajte je!
; i
Dajte joj korito s tijestom!
Pustite me nasamu s grofom i odmah u otii. Enriko i kraljevi dvorani odlaze
princu koji neto zbunjen, miui se sa svog mjesta, ispituje to to Gordana
hoe.
A ona je pogledala Alfonza pogledom od kojeg mu se smrai.
Zadali ste rije da ete mi pruiti jamstvo ljubavi kad god zatraim i to god
zatraim. <x
A vi traite? : >
Prvu pobjedu nad princem!
Ako on uskrati?
Ne moe poiniti toliku neuljudnost.
... ,
to mi obeavate zauzvrat?
>;
to elite?
>,
Vas itavu! Dakle?
,.,5,1 t .
Hu;-, : V,-v .,t;.^_
.4.. 5>
utei je dala odgovor pogledom.
f
j, "l
Cf""
Mogu 11 vjerovati vaim oima? r,
Je li prva pobjeda moja?
Vaa!
Onda mi moete izruiti ma.
.. I on ga prui. Gordana ga uhvati, svjetina
Jhpsvjeduje. Enriko povue Alfonza.
"^
to ste uinili? Zato ste joj dali ma!? ,
Za kraljevsku ucjenu.
A vi neete da se bijete s princem?
Poslije nje opet je ma moj i sve e biti onako kako smo ugovorili. Ne moe se
nita desiti, osim da ona princa nehotice ogrebe umjesto mene.
Da, to bi bilo zanimljivo, ali odugovlai.
Ne bojte se, princ nee odustati od borbe sa mnom ni u kom sluaju. To bi ga
obiljeilo kukavicom. Neka ga izvrgne ruglu, to me zabavlja.
Tamo stoji princ. Blijed je i smeten. Gleda Gordanu i eka. Ona mu dovikuje:
Visosti, grof mi je prepustio prvu borbu. elim se ogledati s miljenikom
svjetine.
<
Kralj mi je zapovjedio da vas maknem odavle.
A ja se ne dam.
Dajte mi ma!
:
.;.<..
Nije va!
Kralj to eli. ^
--"
Princ prihvaa borbu. .
;
Zaboga, Gordana, ne opirite se kralju.
Ni briga vas to inim
odvraa ona drei ma vrsto i stoji nasuprot princu
spremna na borbu
Urlik svjetino okree se protiv nje. Sva grla stapaju se u jednoduni val bijesa
koji zasiplje mladu djevojku to stoji s maem, kao peina hladnog neslomivog
prkosa protiv oluje njihova prosvjeda. A princ gleda nijem i nepomian.
Damir pohiti k njemu. Kraljev pouzdanik Orban ponovo se vratio Gordani.
Njihova velianstva zapovijedaju da odmah odstupite.
Ja sam propisno dobila od Alfonza prvu borbu, a princ je prihvatio.
Vi ste uistinu sili s uma, Gordana, vratite brzo ma Al-fonzu.
Da se pred svim ovim ljudima ponizim i posramljena izaem iz ovog kruga?
Nikad!
Gordana, jo vas jednom opominjem: vratite Alfonzu ma!
Ako neu da vratim?
Ona poe hitro, kao da ide k Alfonzu. Najednom pogne ma k zemlji, stane na
iljak, svine ga, zaokrene nekom onglerskom kretnjom i u asu se ma slomi.
Uinila je to za nekoliko sekunda, tako spretno, gotovo a-robnjaki. Gledalite
obuzme neka omamljenost. Raskolaene oi, otvorene usne i prcn^rr?. na lica zure
u nju. Tolika vjetina u. tren oka ohladi bijes i premetne ga u asovito
udivljenje.
Alfonzo i Enriko nisu dospjeli ni da uine korak, a ma je ve bio slomljen. Ona
otri Damini i ne pazei na zbunjenog princa povikne:
Gospodine, dajte Alfonzu svoj ma!
Sto ste to uinili? Ne mogu dati svoj ma.
Dajte Alfonzu svoj ma! zapovijedi ona bijesno, a on zajedno s princom zuri
u nju.
l
Razljuena, zahvati drak Damirova maa, izvue ga iz korica i preda Alfonzu to
je stajao uz blijedog Enrika.
Obojica ne govore, ali pogledi im odraavaju bjesomunost. Gordana pak pokupi
obje polovice prelomljenog maa i ponese ih s bojita.
Zato ste to uinili?
upitao je Orban.
Imam na to pravo. Volim slomiti ma nego ga vratiti. To biste i vi uinili kad
bi vam se na ovako sramotan nain oduzelo vae pravo. Recito to njegovom
velianstvu. Neka me kasni kako ga volja. Ne dam se ismjehivati ni ponizivati.
I princ i Damu i Alfonzo i Enriko zbunjeni su.
Kralj zapovijeda da ponete
povikne Orban.
Drhtavom rukom Enriko daje znak. Kunui Alfonzo uzima Damirov ma i nastupa. Svi
zaboravljaju tek vieni uzbudljivi prizor i svi prate svaki dodir maa. I borci
su istisnuli iz svojih misli dogaaj. Alfonzo sada stvara odluku da se za svoj
tajni poraz osveti pobjedom, da ne razoara sve one koji su mu prije klicali.
I snaan je u navali, princ vjet u obrani, jo vjetiji u izazivanju
protivnika.
Razjarenost u doraslosti protivnika produuje borbu, to dalje, to gledaoci
bivaju tii, kao da ih stee u grlu. Svakim svojim dahom sudjeluju u borbi.
Svaki jai prinev udarac zahvaa ih nadom u njegovu pobjedu. Bez daha upiru se
njihove elje o prinevu otricu.
Jo bjenje navaljuje Alfonzo, gonjen ei da princu nanese sramotu pobijeenog.
Princ je miran, ruka mu je vrsta, sigurna. Alfonzova krv kipi, oi sijevaju,
miice poputaju. Osjea umor. Napregne jo posljednju snagu. Ivan ga doeka
mladenakom hitrinom i paljivim okom. Proklinjui osjea Alfonzo da mu ma
dre, a ruka ga izdaje. Ukoio se, ne moe se odrati. Prineva snaga kao da
tek sada raste, hranjena nekom tajanstvenom snagom to mu je podaje nevidljiva
sila.
Alfonzo je ostao pobijeen.
Svjetinom prokipi radost. Njezini usklici uzdiu se pod vedro nebo kao plameni
krije. Grmljavina puka najavljuje kralju pobjedu njegova sina.
Skrivajui svoju radost, kralj ostaje miran. Ni oi mu ne odaju treptaja nad
orkanskim slavljem to se prosiplje nad Ivanom.
Pobjednik i pobijeeni dolaze kralju i kraljici. Ona ne po
kazuje nita do prijaznosti kojom estita princu. Njezina ruka
vrstom sigurnom kretnjom uzima lovorov vijenac i pokrije Iva
novu glavu. Prvi mu estitaju ban i Lovro. Svi poslanici i dosto
janstvenici, dvorani, sve to je na tribini hrli princu. On je sre
dite pozornosti i prijatelja i protivnika. Popeo se na vrhunac
izbrisavi kraljicu..
. ,
60
Ali ona brzo uini kraj toj situaciji. Zaas se nae u sreditu. Uzela je princa
Ivana pod ruku, a s druge strane svojeg brata Giovana i poe s njima pjeke u
sredinu bojita. Povukla ie tako sebe i svojeg brata u slavu, namijenjenu Ivanu.
Ipak due i srca ljudi ne otkidaju nita od svojeg oduevlje
nja, ne darivaju Beatrici ni njenom bratu. Svi klobuci, ruke,
.titovi, maevi uzdignuti su uvis, u ast prinevu.
GORDANINA KRIVNJA
Sve su kraljevske dvorane otvorene. Kroz njfli se prua vidik na trijemove I
<AvnrisL Prostrti su stolovi u dvoranama i na tri-jemovima, u poploenom
dvoritu. Svjetlucaju lusteri. arene svjetiljke u obliku tulipana rasvjetljuju
dvorite. Gomila kraljevskih gostiju slika su blistave otmjenosti. Odore domaih
velikaa, venecijanskih, milanskih, napuljskih i ekih poslanika, biskupske
ljubiaste svile, svih krojeva, svih boja, dragocjenosti omamljuju, umaraju
pozornost. Malo i visoko plemstvo pozvano je kraljevskom stolu da proslave
princa, pobjednika bojnih igara.
Dvoranom prolazi kralj u odori od crvenog baruna, ureenom zlatnim brok:rorr..
Na licu mu je zadovoljstvo. Prati ga njegov kancelar Varadi. Na putu kroz
trijemove kralj se naas zaustavi.
Petre, gto je to htjela Gordana?
Ne znam velianstvo.
Kad svi i veera, dovedite Gordanu u moju radnu sobu. Ne a doe i Ivan od
Srednjice.
Dok je trajala veera, Gordana je sjedila meu dvoranstvom.
Uzalud su je >-.: i.-_:: "!. < ;":. r::vnrt n7m ;rl?t; i pfvinit;
O.TJ in
na bojitu. Ona je samo slijegala ramenima i smijeila se. S drugih stolova, iz
svih dvorana odakle se moglo vidjeti u dvorite padali su po njoj pogledi.
Enriko je gledao ubojito, Alfonzo strasno, kralj ljuto, velikai
omalovaavajue, mali plemii srditim prezirom, samo LOVTM Iloki nije tajio
duboko udivljenje. Princ nijednog asa nije svrnuo svoj pogled k njoj, dok je
Damir sjedio kod stola mukih dvorana leima okrenut prema stolu dvo-ranki.
Koliko god su gosti veselo raspravljali i sluali glazbu, svat
Vi ste hidil
Velianstvo, kad Turin ugleda ovu "dvorsku ludu"
i prstom pokae na sebe
pobjei e i, tako u vam barem biti od neke koristi.
Svi su se pomalo smijeili, samo Enriko i Alfonzo izmjenjivali su poglede.
teta je troiti rijei
ree kralj.
Idite! Molim vas idite!
I ona je pola smijui se kao da je primila veliko odlikovanje. I kralj i
kraljica su ustali i poli gostima. Sva se pozornost usredotoila na njih.
Svi su izali na trijem.
Vani svira glazba, gospoda prazne vreve i udvaraju se eDaleko iza kraljiinih lea stoje dvoranke. Gordana neto kriomice istrauje
pogledom dvorite, a onda priapne njenoj Frankopanki:
Moram otii. Zlo mi je. Recite to njezinom velianstvu ako pita za mene, moram
lei.
Polagano se izvlaila iz grupe dvoranki i odabrala najskro-vitiji put uza zidine
kojima je obzidano dvorite.
Dok prolazi, grof Alfonzo stao je posve blizu ulaza u dvor. Prola je pored
njega pogledavi ga tek postrance i nestala. Sad se on paljivo obazre po
dvoritu i onda se polagano uputi za Gordanom. Uavi 11 palau, pohita njenim
tragom. Nae je u odaji kraj dvorane za primanje, gdje sjedi poduprta rukom o
naslon.
,
~~ Vi ste me liili pobjede nad princem
ree on vrlo nu>
Ko bez ikakva uvoda.
Jesam li ja ravnala vaim maem?
Dali ste mi tui ma, a moj slomili.
65
l
l
Ne biste li vi uinili isto kad bi vam zapovjedili onako cramotno povui se i
vratiti ma. Zar ne bi svjetina urlala od radosti da sam morala vratiti ma?
Ne poriem, ali upamtite taj ete dan skupo platiti.
Cime se prijetite?
Poljupcima, vruim kao oganj. Recite: kada, kako, gdje
da se sastanemo nasarau? Vi pripadate meni.
,
Otkada?
> (
Od danas! ,
,
..,..:
Tko me dao vama?
Vi sami. ,,,v
rii,:
Ja?
zaudi se ona.
"
" """
"."
Gordana, pazite, kupio sam vas za svoj ma.
Vae blagoroe, govorit emo sutra kad prespavate ui nak kraljevskog
ciparskog vina. I ona ustane.
Ne putam vas odavle dok vam ne dokaem da se sa mnom ne moe nitko
poigravati. Vi ste mi obeali za ma
sebe.
Kojim rijeima?
Pogledom.
Zar sam ja kriva to ne znate itati poglede.
"
Jao vama. Gordana!
Gospodine, vae je lice kao onaj vodoskok u varHfag ne
prestano mijenja boje. Idite! <
Ostajem dok ne izvrim prijetnju. > .. Cime prijetite?
Svojim pravom: uzet u vas silom!
Silom! Zaboravljate da ja nisam slabana djevojica. Mene su odgojili
spartanski i ako me ne pustite proi...
On joj zakri put:
<
t vrtZaboravit u gdje se nalazimo.
v.- Podsjetit u vas ve ja ako se drznete... ; -i__ Gordana, vi ste me
prevarili!
Ne. Zatraila sam da mi prepustite prvu borbu i ma, 8 ja nisam kriva to mi
kralj nije dopustio boriti se.
Znali ste da vam nee dopustiti. To je sad jasno...
Sili ste s uma, Alfonzo! Pripovijeda! e da ste je lije" ili protiv uboda.
Pa za ime boje, pobudit ete sumnju prema vaem mau.
Nisam tako lud da joj kaem to je. Uputio sam je da je to lijek protiv
vrtoglavice i groznice. Ne bojte se, u tom nema straha.
Da ste je radije pustili da umre.
Zar ne vidite da mi je potpuno zavrtjela glavom?
Vidio bi to i slijepac, moj gospodine. Zapleli ste sebe i mene u grdnu
opasnost. Ako ona progovori?
Ponajprije, Gordana e utjeti da je ne bi osumnjiili sa mnom. To je u njenom
interesu, a kad bi to i rekla, tko bi mogao sumnjati ako sam joj dao lijek
protiv vrtoglavice na koju se tuila? U tom, dakle, nema pogibelji. ,"-...
SABLASNI PONORI
Princ Ivan gotovo juri u svoje odaje i odbaci sveani ftjfetki plat. Iza njega
ulazi Damin
Sto se dogodilo, Ivane? Ta kazuj mi ve jednom!
A princ nee da govori.
Usne mu se .stegnule. Kad je Damir htio djelovati na princa, prilazio bi njeno
i .oslovio ga kao brata.
Nikad te nisam vidio takva, prijatelju moj. Neto te strahovito zadesilo.
Otkri mi svoje srce. to te potreslo? Ivan se uhvati za glavu:
Udario, udario sam glavom o gvoe. Sto zvijezda zasvje-tlucalo je i ja sam se
probudio. Probudio se, Damire, i spoznao na javi strahovitu sablast.
Damir njeno uhvati princa za ramena:
Smiri se, prijatelju, prisloni svoju bol na prijateljsko
srce. ,
66
Princ udahne zrak. Lice mu se trza, oi su pune grozniave vrelosti. Kao da je
ugledao neku strahotu koja mu jo i sada lebdi pred oima.
Damire, pogledaj me ravno u oi. Reci, jesi li kadgod opazio neke neobine
pojave u meni?
__ Boe moj, kakve neobine pojave? Nikakve!
_ Ne, ne, nisam se dobro izrazio, ekaj, to da kaem? Kako da ponem? Reci,
nisi li opazio da se u mojoj dui neto stvara, neto dogaa, neto rada?
Uistinu nisam.
Ta sjeti se, promisli, uj, zar se ja pretvaram? Ne, prema tebi nikada.
Sluaj. Gledaj mi u oi: nisi li u ovim mojim oima vidio nekakve nove titraje,
odraze nekog tajnog plamena?
Nisam.
Ni onda kad sam gledao i kad sam s njom govorio, kad sam s tobom govorio o
njoj, kad smo raspravljali o njenoj udi, o njenom ponaanju, sjea li se onog
dana tamo u dvoritu kad je Alfonzo pristupio k nama, a mi smo govorili o njenom
dolasku Ijubopitni kakva e biti, kako govoriti, na koji e se nain izraavati.
Tada je pristupio Alfonzo i izrekao onu uvredljivu primjedbu. Ja sam trgnuo ma.
Sjea li se? Nisam li bio uzvitlan, zaaren? Govori, reci to si onda opazio?
Samo to da si stao na viteku obranu djevojke koju potuje kao i ja.
Damire, ne potujem je samo onoliko koliko ti. Ne. Reci: nisi mi prodro u dno
due. Zato me gleda kao da me ne razumije?
Ovaj put uistinu ne.
Onda je moj otac jedini vidio u dno mojega srca. Zna to je rekao toga dana:
Ivane, ako se bijemo za ene, ili je posjedujemo
ml, ili ona posjeduje
nas!
Kad sam ja to poricao, otac naglasi: pazi Ivane, ena nas posjeduje, a da mi to
i ne slutimo. Damire, moj otac poznaje ljudsko srce. Istina je, nisam znao da
moje srce pripada njoj.
Ivane! to to govori?
Istinu!
Ti ljubi Gordanu?
!
"> <
- I ja sam se isto tako zaprepatena fttM.
.>;;
Da je barem tako!
;
Kralj je bacio u tvoje srce utvaru.
Sluaj. Kad me otac ispitivao za koju sam se enu bio, neprestano me
podsjeajui da me nije na to prisilila viteka dunost, ve neto vie... Onda
sam vidio u daljini samo nju. Kad mi je onda objavio vjeridbu s Biankom
Sforza...
Vjeridbu?
zapanji se Damu .
5
Nisam smio da ti o tom govorim, ali ne mogu preutjeti. sam je opazio pred
Griom s kraljicom, sapelo me u grlu.
67
l
Kad je Beatrica spomenula kod objeda da sam jtrgnub ma za svoju odabranicu, sve
to vrijeme vidio sam samo nju! U meni je drhtala itava dua. Naveer kad je
Gordana pristupila k meni, rekla mi je: Oborite oi kad vas neto zapitam, onda
me upitala: Tko je ena radi koje ste izloili svoj ivot? Ja sam oborio oi, ne
zato to mi je ona to naredila, ve zato to joj nisam mogao gledati u oi.
Nisam mogao, jer bih joj morao rei: Izloio sam ivot za onu koja me posjeduje,
a to ste vi, Gordana. A danas? Boe moj, taj strahoviti dan, sudbonosni dananji
dan! Damire! Kad je uzela ma da sa mnom izvede bojnu igru, ruka mi je drhtala.
Srce mi je udaralo. Prihvatio sam igru. Bio bih prihvatio da su me posuli masom
porugljivog smijeha. Nita nisam uo to ljudi viu oko nas. Stajao sam u
zaglunoj buci. Bio sam srne ten dok nisi pristupio ti i rekao mi: Alfonzo ti
izlazi na megdan. Pobijedi, prijatelju, da budemo ponosni svi koji te ljubimo.
Damire, onog asa nisam mislio na tebe ni na druge prijatelje. Mislio sam na
nju. Ona neka me vidi. Njoj bijem ovu bitku! Njoj pobjedu! Samo s jednim
pitanjem: to kae ona? Gleda li me jednim pogledom: to kae ona, gleda li me?
Prinevo je lice blijedo, oi vlane, razgorene, glas snien. Rijei plamene,
zaprepatene, upola oajne.
Uveer, danas uveer kad je vani kliktao Gri, a u dvoru se slavilo slavlje,
kad je ona bila pozvana pred kraljev sud, ugledao sam njene oi, sluao njen
glas, upijao njene odgovore. Bilo mi je da uskliknem kralju: Ne muite je, jer
ona posjeduje vaeg sina! Uistinu je tako, Damire.
Mladi zastane i pogleda prema prozoru:
Damire! Doi blie. Izii iz tog mranog kuta. ini mi se da govorim u praznu
bezdan po kojem se uljaju nevidljiva blijeda bia.
Iz tamnog kuta prozora polagano izlazi crnokosi mladi. Svjetlo sa svijea na
stolu rasvijetli njegov profil. Princ mu prui obje ruke.
Sjedni, Damire, i sluaj. Tek sada dolazi udarac koji me pogodio posred ela.
I on sjedne poduprijevi glavu o ruke, licem okrenut k princu, to je nastavljao
stojei pred njim.
Koliko me ona posjeduje pokazao mi je Alfonzo. Da, on. Nisam gledao Gordanu
itave veeri, nisam imao snage, ali sam ipak opazio kako se ona polako ulja i
uzmie prema ulazu u novu palau. Nisi li vidio? ^
Vidio sam, sluajno. v
Jesi li vidio da je na ulazu stajao Alfonzo?
Da, bio je.
Onda se on ogledao poput tata ne gleda li ga tko i nestao u palai. Tada sam
osjetio kako mi srce strahovito tue. Muka me snala. Kako? Sto? Zato se ona
oduljala? Zato on
68
a njom? Stid me oblijeva kad to priznajem. Poao sam u staru oalau. Odande sam
pohitao dvoranama i hodnicima da prijeem u novu. Drhtao sam. Put kroz sve te
odaje inio mi se odvie dalek. Svoida su me zadravali. Napokon se naem u
dvorani za primanje. Vrata naredne sobe bila su otvorena. Vidio sam tamo nju i
Alfonza. Slivu; a;, li?
Tebe je steglo u srcu?
_ uj: ona je stajala, a on neto traio u unutranjoj strani haljetka, govorio
joj nekako udno, zabrinuto, pruao joj neto. Nisam mogao razabrati to je to
bilo. Samo se neto svijetlilo. jo me i sad gtiSi. Kao da se nekala primiti.
On se sagnuo posve blizu njenom licu, drsko blizu i govorio joj izoblienim
licem pruajui joj neku malu svijetlu stvarcu, kao neku dragocjenost.
Zato si utao, Ivane?
Nestaje mi daha, Damire, uj. Ona je to primila od njega.
Moda dragocjenost nije bila njegova, moda je ona neto izgubila?
Lae. Znam da si glasnik iz Budima. Znam tko si i otkuda dolazi. Daj amo
pismo, odmah, ili e mi ga izruiti na stranim mukama na koje u te staviti.
Sad biraj.
Glasnik zadrhti od uasa pri pomisli na muila i otkopa iroku vunenu podvezicu
a onda oprezno prereze podstavu. Du podvezice u bezbrojnim pregibima lei
duguljasto sloen komad papira.
Matija ga uzme, pohita k prozoru. Trebalo je dugo da ga razmota. Pogleda pismo i
upita glasnika:
Tko je to pisao?
,
To ne znam.
A tko te poslao? .,
Dao mi je neki komornik
velikaa Gerloczija.
Pismo si nosio kraljici. Drite ga vrsto
zapovjedi kralj, okrene se k
prozoru i stade itati snanom rukom napisane rijei:
"Svi smo jednoduni. Svi uz vau osnovu kraljice. ekamo hitne naloge i vijesti.
Je li s Milanom prekinuto? Samo djela mogu razoriti Kartagu. Do vaih nogu
polaemo imanja i ivote svoje."
Dugo bulji kralj u pismo to mu dre u ruci? Slova mu skau.
Radulo!
Dvoranin priskoi kralju i pogledavi u njegovo lice prepadne se.
Velianstvo, zar je kakvo zlo?
Ovog ovjeka treba odmah zatvoriti. Nitko ga ne smije vidjeti, nitko ne smije
znati s kim sam ovdje govorio. Nitko ne smije znati gdje se nalazi. -,-j, ,;> ,
_ Da ga stavim u tamnicu ovog dvora?
^< <
_ Nije to ka r glasniku, nego zato da nitko ne sazna to se
s. njim dogodilo. Dakle, treba mu dati i jela i pia, ali itfkakve
jBOeunosti da pobjegne ili da kraljica dozna.
> >
" Razumijem, vji^;i-is o.
Ti e ostati ovdje u palai da pazi na njega. Upita U te tko je li doao
kakav glasnik, rei e da nije. Odgovoran si mi
za njega.
Pazit u na nj kao na svoje oL
Radulo dade odvesti glasnika iz sobe, a kralj je ponovno itao pismo i
razmiljao, elo mu je puno nabora. Katkad sijevne u oima plamen i opet utrne.
Na koncu sloi pismo, zatvori ga u svoj ormar, uzme klju i poe u spavau sobu.
Radulo ga je naao ve odjevena za polazak na Medvedgrad.
Velianstvo, sve je izvreno po vaem nalogu.
Dobro, moj stari prijatelju. Sto se ovdje zbilo to je naa tajna. Svakog
glasnika koji bi dolazio bilo otkuda kraljici ti e uhvatiti i spremiti u kavez
da nitko za nj ne dozna. Bude li to vano, poalji mi pouzdanog ovjeka. Ako
ne, bit u svakako u srijedu ovdje. Reci princu i Damini neka me slijede.
NA MEDVEDGRADU
Sunce ftatapa toplom svjetlou Zagrebaku goru. Suma je gusta, a put uzan.
Kraljevska povorka kree ispod kronatih stabala prema brdu. Na njegovu vrhuncu
poivaju medvedgradske
kule.
2arnor ljudskih glasova prodire kroz mirisnu svjeu umu. Odzvanjaju trublje.
Enriko trubljom odreuje smjer nepreglednom nizu jahaa. S.i su se redovi
rasprili. Oko kraljice sabiru se poslanici to su joj stigli s Medvedgrada u
susret i jau uz
nju uzbrdo.
Gordana leerno sjedi na svom sedlu, udie hladan zrak i avrlja s mlaahnom
prijateljicom. Ona se neprestano ogledava, 3- Gordana je upozori:
Uzalud se upinju vae oi, princ dolazi tek podveer.
Istina je, ali vidim tamo nekog drugog. Dolazi neki fratar, gledajte, Gordana.
U toj pustoi jo ima ivih stvorova.
Tu dolje pod Zagrebakom gorom je samostan. Po svoj kraT fratai je odanle
Dovela 8 J" "Sto Ijubopitnost da vidi
,
JaSu uPt
a pred njima i za njima muki dvorjani. Pri-oiizava im se
Enriko kao da oekuje nekog dvorana straga u
povorci. Fratar dolazi koso iz ume ravno prema njima. Nekoliko koraaja pred
Gordanom isprui ruku kao da moli milostinju.
izvan dvora na strau da vani eka onoga koji bi imao da donese taj dar! Ako
Enriko uistinu poalje nekoga pred gradska vrata, onda se vratite i skrstite
ruke na prsima. To neka je znak da sam pogodio. Meutim, sutra nakon lova neete
se vie vratiti na Medvedgrad, nego poite ravno na Gri. Uveer da ste ve u
palai i da tamo spremite sve poslove koje smo ostavili. Ja u u srijedu dopodne
takoer biti na Griu. Imam vanih odredaba!
Varadi okrene i; dubinu dvorita, a kralj se vrati kraljici.
Za kratko vrijeme vrati se Varadi i skrsti ruke na prsima gledajui kralja. On
se nasmijao tako veselo da se Varadiju inilo kao da je kralj saznao neku veselu
vijest.
Gore na zidinama grada pjevaju pjevai. Njihova pjesma razlijee se visoko pod
zvijezde nad tamnom gorom i dolje prema grikoj utvrdi.
Iz vreve gostiju i blistave svjetlosti izmakla je Gordana vodei sa sobcni svoju
mladu drugaricu. Pole su prema proelju dvora.
Iska i mi dobrotu, molim vas doite odmah k meni. Moram, naime, ispraviti
neto to se dogodilo na bojnim igrama. Nekoga sam jako uvrijedila. Dakle,
hoete li mi iskazati uslugu?
Vrlo rado, Gordana, pazit u, zamjerili bi vam da vas nau u razgovoru s
dvoraninom.
Mlada djevojka okrene se prema svjetlu odakle se otvorio vidik na mjesto gdi je
sjedio princ, a tada opazi da je najednom nestao. Gordana pohiti s druge strane
stuba. U polumraku stajao je Damir.
Evo me
ree Gordana jednostavno.
Oprostite- mi to sam vas zamolio da doete na ovo skrovito mjesto. Rei u
vam brzo o emu se radi. Kad ste danas odlazili s Gria, njegovoj visosti princu
uinilo se da mu elite neto rei?
Kad mu se tako inilo, zato ne dolazi sam?
Zbunjen tim pitanjem, Damir zirne nekud gore prema kuli
u tminu i odgo ..n:
Princ ne zna bili vam to bilo pravo.
77
l
Tako? Prije nego to smo stigli iz Budima na Gri nije mi obiavao slati
poslanike kad je htio sa mnom razgovarati.
Od tada se dogodilo mnogo toga to bi vas moglo ugroziti ako bi princ govorio
s vama.
Mene? Zato?
Nisam ovlaten da vam na to dadem odgovor.
Dakle, kad je pogibelj tako velika, isporuite princu da ga elim okom u oko
neto zapitati sutra u lovu!
Isporuit u
i on se nakloni. Imam neto i vama da kaem. ifc
Sluam
zaustavi se on.
Ponajprije, ako vas tko sluajno ovdje zatekne, rei u da ste me zamolili za
oprotenje to ste na bojnim igrama bili prema meni neuljudnL
Ne znam to sam pocrnio.
Niste me posluati kad sam rekla: pruite Alfonzu svoj
Da s mojim maem pobijedi mojeg princa?
Bilo je obratno. No, meni se uri. Molim vas okrenite se prema svjetlu.
Okrenuo se. Svjetiljke na ulazu u dvor razotkrilo su njegovo blijedo lice i crne
oi u kojima lei zaueno pitanje.
Tako! Hou da vam vidim lice. A sad ujte, gospodine dvoraninu. Ono to vam
elim rei moglo bi se shrvati na mene.
Kad me drite nedostojnim, onda neu da sluam
odvrati uvrijeeno.
Kad bih vas drala nedostojnim, ne bih ni zapoela. Uvjerena sam da govorim s
vitezom koji zna to mu je initi s onim Sto mu kanim povjeriti.
emu onda prijanji sumnjiavi uvod?
Nije bila sumnja, ve samo upozorenje da svojem potenju dodate i opreznost Vi
ste iskreno odani princu?
Vie nego sebi.
Pouzdajem se dakle u vau odanost prema njemu i povjeravam vam neto o emu
princ ne smije saznati.
Princu ne mogu zatajiti nita.
Zar vi nemate nikakvih svojih posve linih tajni koje ne Oajete nikome, pa ni
princu?
Posve line koje zasijecaju samo u moj ivot
to je drugo.
Zadau koju vam zadajem posve je vaa lina. Odmah ete razumjeti zato. Jo
jednom naglaavam: po "avam se samo vama u potpunoj vjeri da iskreno i odano
ljubite princa.
Damir uti i bez daha slua. J,
Pazite da se princ bilo s kim ne pobije.
Raireni njegov pogled izraava zapanjeno pitanje.
J
Gospoice Gordana, osim na Alfonza Borgiju nije princ
78
ni na koga trgao ma.
_ Od ovog as nikad vie neka ne poe s njim u bilo kakva
borbu na ma.
Nema za to ni pogibelji, jer je kralj zabranio dvoboj. __ Zabraniti znai
izazivati! A lako se moe desiti da e ga grof Alfonzo izazvati.
Zar grof Alfonzo ima povoda izazivati princa?
Nisam upuena u bitnost grofove udi.
Sumnjam.
_- Sto vi to, gospodine sumnjate?
podigne ona glas i glavu izazovno.
Sumnjam da ga ne prezirete, jer to vam prua dovoljno prilike za va saobraaj
s njime.
Moj saobraaj? Ako ste mu, izrecite potpuno svoju misao. Kaem: potpuno,
dokraja.
Kretanja njegove glave pokazuje da je u njemu izazvala smjelost.
Izrei u sve. Kad ste na bojnim igrama izazvali princa pred itavim svijetom
govorili ste s Alfonzom neto odvie povjerljivo, a pri tome je njegovo lice
rumenjelo i blijedjelo.
Jesam li ga ja obojadisala rumeno ili blijedo?
upita ona ironino.
Juer uvee vi ste od njega primili dar. Ona Ijutito trgne kovrastom glavom.
Sto primam i to dajem o tome polaem rauna samo sebi!
O tome nema sumnje, ja sam tek odazivajui se vaoj elji razjasnio to mislim
pod "saobraajem s neakom kardinala Bor-gie" i o vaim samotnim i zLiijvuriir.a koji dokazuju da ste ga ipak imali prilike prozrijeti i upoznati
neto vie.
Dakle, na ovom dvoru ubadaju ve i mene?
Nipoto niste uhaani, ali moda nekome na dvoru ovi razgovori zadaju boli.
Podignuvi glavu zime mu ona vrsto u oi i upita otro:
O kome vi to govorite?
Oprostite, rekao sam vie nego to sam smio.
Bili biste uinili vrlo dobro da ste se drali odreene granice. Ako nekome
zadaju boli moji razgovori s grofom, nema ipak nitko prava da zadaje meni
uvrede.
Pokunjen obori glavu.
Poinio sam veliku nepravdu, teko sam skrivio, molim oprostite!
Ona prezirno preuje njegovu pronju i otrim zahvatom promijeni tok razgovora.
elim dovriti ono to je vano za mene. Ne dopustite, oakle, da se princ bije
bilo s kim
ni u zbilji ni u bojnoj igri!
Ni u boj t nj igri?
zapanjeno opetuje Damir.
Upamtite to rekoh!
79
Odvratiti ga od bojnih igara nije lako.
Zato ste ovdje vi, va upliv i vaa dosjetljivost, gospodine! Dakle, morate
budno paziti da se to ne dogodi, a svaki namjeravam oruani sukob sprijeiti po
svaku cijenu!
Pristupila mu je posve blizu nastavivi:
Moe li mi to obeati vaa odanost prema princu?
Barunaste oi uprla je u nj prodorno pitajui i ekajui, a pod njegovim elom
kao da prolaze krilate misli. Obrve mu zadru.
Kunem vam se na svoju ast i prijateljstvo prema princu.
Hvala vam!
pom!i:i;
te" budi Pametan. Izabela se tui da je
8to
hvata prin6
:.
Sad svri ono to ti ja odreujem, no o tom drugi put Gdje su moje
dvoranke?
S one strane tribina kod jela. Samo Gordana nije tamo.
Dopustila sam joj da se nauije barbarskog lova.
Samo da ne zaluta u
umil
Nai e ona puta, ne bojim se. Reci milanskom poslaniku neka doe k meni.
Stavi mu uza me stolicu.
Poto je izvrio nalog, mladi grof Marcelo sjedne pokraj kraljice jedva
suzdravajui ushienje zbog ove velike poasti!
Beatrica mu je okrenula lice, pogledala i zapoela tihi razgovor.
Enriko se priuljao k Alfonzu.
Otila je u lov. Kad okrene sunce na zapad, onda moete ii.
Kad svri blagovanje i gonii natjeraju drugu srnu, svi e zaboraviti na nas.
Gordana je lovila umom s dvojicom lovaca. Namjerno se od njih razdvojila i
ostala sama. Uspne se na konja pa odjuri,1 ali se brzo zaustavi pokraj tri
ogromna stabla to lee na zemlju
Tu skoi sa sedla, zavee konja pa sjedne na povaljeni panj.
Na lijepoj glavi koketno poiva gotovo muki klobui. Srne da suknja joj je
kratka, izme od crvene koe, visoke. Katkad pogleda gore uz mali puteljak pa se
opet zamisli. Zauje topot konja i kripanje granja. Gleda mirno gore odakle se
sputa princ Ivan. Pozdravlja je.
Morao sam zapravo doi prvi na ovaj sastanak, ali nisam se mogao nikako
ukrasti oevoj pratnji.
Na meni je da se ispriam. Ne zamjerite to sam vas molila da doete unato
udnim odredbama to su u najnovije doba pale na dvoru. Nisam slutila da je
potrebno prijei tolike zapreke da se govori sa mnom.
Ne s vama. Kralj mi ne doputa govoriti ni s jednom djevojkom na dvoru. Vi ste
to morali opaziti. Ne pribliujem se nijednoj gospoi.
To je doista tajanstveno!
Teko mi je, Gordana, to vam ne smijem nita o tome rei, jer me vee asna
rije.
90
.-.< l
>..,
>t"
: .,
. :t-l
Mi. .
r-
Oe priore, zalutali smo ja i moji ljudi koji su stranci. Ne moemo nai puta
na Gri i sluajno smo naili na ovaj samostan, pa vas molim da mi dadete
prenoite.
Posluit u vaoj milosti vrlo rado ako se zadovoljite mojom pustinjakom
posteljom.
Boe sauvaj, ne bih htio da bunim va mir i vae drevne obiaje. Nego, kralj
mi je kazivao da ovdje ima vrsta kula koju je on sagradio i zove se njegovim
imenom.
Da, to je istina. Kula je s one strane zida.
To je bolje, barem neu biti na smetnji ni ja ni moji momci. U toj u kuli ove
noi udariti konaite.
Ali kula je obrambena, tamo nema nikakva leaja.
Molim vas da mi ondje namjestite leaj. Nipoto ne elim buniti va
samostanski mir.
Razgovarajui uli su u praznu sobu.
Smijem li vas moda ponuditi skromnom veerom?
Hvala, nisam gladan, ali e me mori.
Odmah u naloiti da donesu vina. Dodue, nije tako dobro kao vae junjako.
Uz kraljev stol privikao sam i na sjeverna vina. Ne upa-Ijuju kao juna, ali
ipak, bolje je od vode.
Prior je izdavao nalog prizvanom fratru da donese vina.
Oe priore, jo je jedna skupina zalutalih kraljevih lovaca koje oekujemo
ovamo. Kad smo zalutali, razdijelili smo put u dvije skupine, pa tko prije nae
zaklonite taj e one druge pozvati rogom koji im pokazuje put.
Rado u ih primiti
ree prior.
Moda je netko od kraljevih dvorana s
njima, ili koji od kraljevih gostiju. (.,..<.
92
__ Nemajte brige, samo su momci i moj pa.
_ Moda bi pau prijala veera ili vr vina?
___ Hvala, oe priore, vrlo ste gostoljubivi. Sve to nije pot
rebno jedino molim leaj.
.
Onda molim vau milost da malo prieka. Treba da iznesemo nae stvari da bude
mjesta za leaj.
Fratar je donio vino, a prior mu naloi:
_ Uredite odmah Korvinovu kulu. Iznesite to je tamo pa onda priredite dobar
leaj. Najbolje to imamo da njegovoj visosti bude ugodna no pod naim krovom.
Nadam se da e mi ova no biti ugodna. Upravo sam eljan poinka.
Alfonzo
nagne vr, a onda dovikne za fratrom.
Molim vas, asni oe, un uredite leaj, poaljite mi vi-iest Ne bih htio da
odve dugo zadravam oca priora. Neka vratar dolje prieka, doi e moj pa
kojeg oekujem.
Fratar se pokloni i pouri izvriti nalog.
_ jo nikad nisam spavao ovako sam u kuli. To e biti zapravo trubadurska no.
Prior ga zaueno pogleda.
_ Naravno, u pjesnikom smislu
nasmija se on.
Tamne sjene, mukla tiina,
leaj na zemlji, doista zanimljivo. Do sada sam noio samo u kulama u kojima se
blistalo zlato, brokat i utala svila oko enskog tijela. Danas u spavati meu
golim stijenama s paem. Ba udna pustolovina.
Prior ga pogleda i promatra. Alfonzovo lice gori, oi i usta mu se smiju kao da
je odvie pio.
Da ispuni vrijeme ekanja, Alfonzo stade priati o svom ujaku i o Rimu. Prior je
zaprepaten sluao njegove esto drske i za samostanske zidine neprijatne
rijei.
v>
Vrata se odmah otvore. U tmini se uo samo vraftMf tihi
glas koji pozdravlja onoga to vodi Gordanu.
H
Prihvatio je uzde i povukao konja:
<" ,
.
Samo se drite mene, polazimo ravno u kulu.
to je to gore. Kroz pukotinu vidim svjetlo
iapde ona jaui uza zid.
To braa ekaju mene.
Pribliili su se kuli. Gordana skoi s konja. Jahai iza njih takoer su
sjahali. U dvoritu je tamno. Samo se iza crkve neto giblje.
to je tamo iza crkve? ujem rzanje konja
upita ona
tiho. rt
To nai samostanski konji pasu.
1
ujem zvek orme.
-.
" i
To su se braa vratila s Gria. Bili su danas na veeri kod biskupa
odvrati
fratar i poe k malini vratima.
Idem prvi da vas vodim.
Uli su >u malo prizemlje. Mala svjetiljka stoji na zemlji.
Svjetiljka je tu, dakle, on je ve gore
ree fratar. Gordana pogleda male
uzane stepenice to iz prizemlja vode u okrugu u prvi kat.
Doveo sam vas dovle, dalje nemam pravo da poem. Izvrio sam svoju dunost.
Vama je slobodno da se s njime porazgovarate po njegovoj i vaoj volji. Uspnite
se onim stepenicama.
Hvala, oe!
Fratar izae iz kule kroz ista vrata kroz koja su uli.
Gordana brzo pokupi svoj plat da joj ne smeta pri usponu i pohiti stepenicama,
tako uzanim da se morala upirati o zid. Na posljednjoj stubi su jaka hrastova
vrata. Zasun je izvuen. Ona otvori.
U etverokutnom prostoru na podu stoji svijea. U kutu fratar smjeta leaj od
tamnih dugih jastuka. Ona pozdravi.
Fratar se obazre i odzdravi. A Gordana mu prie i upita tiho i povjerljivo:
Jo nije ovdje? {Sa
Odmah u javiti, samo da namjestim leaj.
,"
Zar je tako bolestan da mora leati?
fJ>).V "
Ift
Fratar pogleda malo zaueno pa odgovori:
-, ~"
Bolestan? Kako bi bio bolestan? Nije mu nita!
~
Hvala budi Bogu!
th^
Malo je promatrala kako on rasprostire mek, lijep sukneni fOkriva.
to e mu onda ovaj leaj ako nije bolestan? ns
Fratar se jo vie zaudi:
Da prospava no.
- .." > ..........!,,,..,,.,.,," ..... ,.,.-^u <
94
_ Ovdje e spavati?
_ On i vi! Ali vama nemam to rasprostrijeti. Moda e on. podijeliti leaj s
vama, ako nije odvie gizdav. _ Gizdav? Kako udno sudite o asnom starcu!
Starcu! Oprostite, kao da se mi ne razumijemo. Niste li vi pitali za njegovu
milost? _ Koju njegovu milost?
Vaeg gospodara?
Mojeg gospodara?
Molim vas, oe, o kome vi to govorite?
Jo vie zauen od odvraa:
O njegovoj milosti neaku kardinala Borgie. Zagleda se u nj na trenutak i
napeto zapita:
Sto vi znate o grofu?
Oprostite, niste li vi pa grofa Borgie?
Ja ne razumijem vas.
Uistinu ni ja vas: grof je zalutao u umi nakon kraljevskog-lova i naiao na
ovaj samostan.
On se nalazi ovdje?
Od avla
nastavi ona
od kardinalova neaka.
,
Kako ste mogli prekoraiti prag samostana?
upita je
fratar gledajui je sa strane.
Doveo me fratar vaeg samostana,
Taj nikad nije vidio naeg samostana.
Oe! Ako sluite Bogu, pomozite mi! Prevareni ste vf-1 ja. Spletkar me doveo
ovamo dobro smiljenom varkom..
Tko ste vi?
Kraljiina dvoranka. Neki fratar me oslovio juer na putu tt Medvedgrad i
rekao da tu u kuli eka moj skrbnik esmiki. Grof mi je jednom prijetio da e
me silom oteti. Upala sam u zamku, molim vas, pomozite mi, izvedite me odavde.
Razmiljao je o tome to mu je rekla, a onda joj pogleda u lice.
Razumijem! On vas je, dakle, prevario, vas, i priora, i sve nas. Moja je
dunost da sve to kaem prioru.
Vi ne znate tko je taj Alfonzo! Najprije treba da me sa-krijete i onda poite
gore pa recite da je pa pobjegao. Tada e on pojuriti iz samostana da me
uhvati, a ja u ostati iza vaih zidina.
U samostan vas ne mogu uvesti, to zabranjuje na red.
Ni po cijenu da obranite ast djevojke? Oklijevao je.
Ne, ne mogu vas prevesti preko praga. Ako to uini prior, dobro. Ja ne smijem.
Za ime Boje, ne razmiljajte toliko. Iziimo odavle. ,b
Nee doi dok mu
ja ne velim. -&
Vratar nas je vidio ui. Ako on javi, ne asite. Hajdemo.
Dakle, hitro!
Hu
Djevojka otvori vrata, ali se on trgne natrag.
Svreno je
veli fratar.
ujem dolje na vratima kule ;ov glas.
o
Postoji li drugi izlaz odavle?
Samo ovaj dolje.
Da viem u pomo?
Ne bi vam pomoglo! On ima svoju pratnju. Evo, uspinje se stepenicama.
96
Ona se okrene, ogleda vrata i svom snagom izvue klju l rine ga u ruke fratru.
Sakrijte ga i recite da kula nema kljua, ako zapita.
Dobro, idem.
Ostanite ovdje, oe. ;;,;
Potjerat e me. . , ; ,,
Neka, samo da dobijem vremena, da se saberem.
Bogorodica remetska neka vam bude na pomoi!
ape fratar krstei se.
Gordana potri k protivnom zidu, tik kraj leaja kamo ne dopire svjetlo svijee.
Zamotavi se u plat, povue vizir na lice i stoji u tami.
Izvana se odrin JL vrata. Na pragu stoji Alfonzo, upravo okom u oko fratru.
Sto je? Sto radite ovdje? Niste mi javili da je leaj gotov. Vratar kae da je
moj pa stigao, gdje je?
Eno ga t.-.;;..), stoji kraj leaja. Do sada je ekao dolje u prizemlju. Ovaj
as sam ga doveo gore.
Neka zauenost lei u Alfonzovu dranju. Gleda u sjenu gdje stoji Gordana. ini
joj se da je neto iznenaen. Onda se okrene fratru:
Dobro, oe, hvala vam, sada moete ii.
Fratar ode i tiho prisloni za sobom vrata da ne podsjeti grofa na bravu.
Iz okvira tamne brade rumeni se Alfonzovo lice. Oi mu svjetlucaju kao da e
potrati k njoj, ali ga zaustavi mirnoa i ukoe nost njene pojave. U asu
zaokrui pogledom prazan prostor kule ne bi li vidio to uhvaenoj djevojci u
tom poloaju prua toliki mir.
Ali prostor je pi .LZ:,P, nikakva zakutka. Zato je tako nevjerojatno mirna?
Zato mu nita ne kazuje, zato se pred fratrom ne odaje, ne ini nita to bi
je moglo spasiti. Da prikrije svoju smetenost, podboi se i promatra je
sumnjivo. Gordana kao da osjea potrebu da sprijei njegove sumnje i njen zvonki
obojeni glas provali ispod vizira:
Nije Gordana pod no namamljena ovca! Ne viem u pomo! Koga da zovem? Jadne
fratre koji bi sigurno zadrhtali pred snagom vaeg imrnf.
Misao mu sune u glavu. Poe k vratima. Zasuna nema. Ogleda bravu, klju manjka.
Ne bojte se, n::u bjeati. emu? Vani su vai ljudi, a fratri nemaju ime da
mi dou u pomo, moda bi i sagnuli koljena pred imenom koje nosite.
Govorili ste s fratrom?
>,
Jesam.
to ste mu rekli?
Da traim svog skrbnika.
7 Gordana I
i
;
A on vam je odgovorio?
Rekao je: doi e odmah va gospodar, sjedi kod priora. I tog asa ste doli
vi. Znala sam odmah sve, ali nisam kriknula.
To je vrlo mudro, Gordana. Uistinu nema vam izlaza. Da ste rekli togod
fratru, bilo bi uzalud. Moji bi ljudi oruanom silom zadrali tu fratarsku
gamad.
Tako govori o fratrima neak kardinala Borgie?
Tako govori sam kardinal, ja samo opetujem.
Uistinu, grofe Alfonzo Borgia, dostojni ste svojeg imena.
Oito ne mislite da u s vama raspravljati o svojem moralu
i nasmije se.
Ako je va moral movara, zar u njoj morate potopiti i svoju viteku ast?
ime je viteka ast okaljana?
Time to ste uinili podlu prijevaru.
Prijevare nema. Na bojnim igrama vi ste mi obeali, sebe.
Nisam obeala nijednom rijei, a da i jesam, ne bi vrijedilo jer uvjet nije
ispunjen.
Ba u tome i jest s vae strane prijevara to ste mi dali uvjet za koji ste
znali da ga neete moi ispuniti.
Ako ste u to uvjereni, onda je pogreka na vaoj strani to ste primili
pogodbu.
I opet me zavlaite u raspravljanje. Nismo grki filozofi da razmatramo
ljudske probleme. Vi najbolje znate da nismo ovalno doli raspravljati.
: ;
Netko lupa na vrata.
Cura se otimlje!
;
:
Neto joj nije pravo.
ekaj, to je muki glas.
Kao da nema krivo, poimo blie.
Zabranjeno nam je da se pribliujettO Idili.
t
"Hej, ustanite! ujete li?"
I dvanaest do petnaest mukih pojava izlazi u bijdtl mjeseevu svjetlost, oruje
im se svjetluca, zvekeu tokovi noeva uz njihova bedra.
Skupili se pa sluaju, zure u kulu i opet se poluglasno sporazumijevaju.
Tako mi due, to vie grof!
Treba da idemo onamo, makar je zabranio.
Idite, vi ste njegov prvi dvoranin, na vama je red.
I visok tanak mukarac poleti prema kuli.
Govore talijanski. Gordana dobro razumije. I njihove kretnje dovoljno joj
razjanjavaju to je. Smilja, odluuje. Ako se makne, suanj e privui pozor;
; L Gore u samostanu nita se ne mie. Zid na koji se oslanja kao da je
grobnica. ovjek je ve uao u kulu, ona se propne, eka, lupnjava i vika
utihnu.
Sva njena svijest ispunjena je uvjerenjem da izmeu nje i onih tamo zapoinje
borba za posljednji as njene slobode. 2e za spasenjem napne joj miice tijela
i svu snagu. Usjekavi oi u one tamo, prati njihovo napeto ekanje. Nije prola
ni sekunda i tijelo joj ropski poslu.; njenu misao. Odvine se od zida, oprezno
spusti na travu i puzi.
^
Pazei samo na Alfonzovu pratnju, zahvati rukom u suho lie. Tiho utanje
proizvede jak um.
Sto je to tamo? Tamo kraj samostanskih zidina
uje ona njihov upit na
mjeseini i neiji odgovor:
Ne vidim nita!
Rije po rije slua (Jordana i baci sve na jednu kocku: ili u dospjeti puzei
oko zida do samostanskih vrata, ili u njihove ruke.
Mirnoa duha, spoznaja opasnosti i brzina odluke vladaju njenim kretnjama.
Ukloni lie i puzi dalje.
Iz kule istri mukarac i vikne drugovima:
Utekla je k kule. Hvatajte je! Mora da je tu U dvoritu!
To navjetenje ue u djevojinu spoznaju kao kobni signal potpune izgubljenosti
poloaja. Ali borbu ne naputa. U sjeni drvea njeno se tijelo u travi giblje.
Tamo! Tamo neto uti
uje se neiji povik.
Mukarci potre pod drvee, ogledaju se, trae. Nagli prijelaz iz svjetla u
tminu zasjenjuje im u prvi as vid i ne zapaaju Gor-danu. Sagiblju se grmlju.
Leei u travi, ona eka da joj okrenu lea i u tren skoi i nagne bjeati uza
zid samostana.
Drite je, momci!
U oajnom trku Gordana osjea kako jure za njom. Hitre joj misli stvaraju mnoge
odluke: baciti se na vrata samostana, vikati...
Dospije do ugla, utri u otvorena vrata. Na stubama prior, fratri. Ispred njih
tri snaan mukarac s golim maem u ruci i zagleda Gordanine progonitelje. Sune
izmeu njih,
presijee im put. Ljevicom gurne djevojku iza sebe, a desnicom
uzvine maem pa zagrmi prijetei:
Natrag, ja sam vojvoda Lovro Iloki, tko e blizu rasjei u ga!
Ova prijetnja zaustavi Alfonzovu pratnju. Da ih nije zaustavio strah, a ono bi
potovanje pred sinom bosanskog kralja. Na plemenitog kraljevskog sina sluga ne
smije podii ma, ali k kule se ula Alfonzova zapovijed:
Udrite, kukavice! Lupei! Jedan ovjek, a vas eta!
Gospodareva rije tjera ih u smrt. Maevi bijesnu. Ogromna visoka Ijudeskara
zamahnuta je nad njima tolikim zamahom da su se prvi prestraeno povukli. Samo
su etvorica ostala, ali pred strahotom zamaha maa u Lovrinim rukama nazaduju.
Lovro ih slijedi.
Tko se to usuuje suprotstaviti meni, neaku kardinala Borgie
vie Alfonzo.
Sin bosanskog kralja Lovro Iloki. Hoete li da vae glave ponesem na vrh
svojega maa?
upita Lovro dok otricom udara po grofovim ljudima. Trojica se
srue ranjeni u travu.
Alfonzo je shvatio situaciju: izgubit e svoju pratnju pod divljim Lovrinim
maem, uz to je kralj ovoga vojvodu toliko astio na dvoru da bi ga mogao
uspjeno optuiti. Sabere se pa vie nad svojom pratnjom: i)1
Upamti, Pavle: kad sutra u zoru odem, poi e sa mnom, ali samo do prvog
zaokn t.i. Tamo e ostati i ekati rimskog plemia grofa Alfonza Borpi . Kad
bude prolazio, zaustavi ga i saopi mu ovu poruku: njegova visost Ivan poruuje
vam da ne moe doi podveer na ureeni sastanak. Princ moli rimskog grofa
Alfonza neka bi se odmah potrudio na odreeno mjesto. Znaj ova je poruka vrlo
vana i mora je saopiti u prinevo, a nikako u moje ime.
Ako grofa ne bude?
Onda je to znak da sam ga naao na Griu i sam mu isporuio prinevu poruku.
Tvoja je dunost da ostane na mjestu do etiri sata pop cd t u- i tek onda
moe otii. Ako netko drugi prolazi, skloni se i niknme o tom ne smije pisnuti
jer bi upropastio svog gospodara. Okladio sam se za itavu imovinu da u
provesti tu lalu.
Gospodaru, nisam li ja uvijek dobro i poteno izvravao vae zapovijedi?
Onda izvri I ovu. A sad u ki.
CRNA NO U BIJELOM SAMOSTANU
Alfonro s naoruanim ljudima obilazio je sve prostorije samostana traei
Gordanu. Prate ga prior, dva fratra i Lovro Iloki.
Na ulazu u svaku odaju Alfonzo bi ih promatrao, ali nijedan od njih ne pokau^
zabrinutost. Lovrina posvemanja ravnodunost objanjava mladom grofu da Gordanu
nee pronai. Ova okolnost raspaljuje Alfonzovu ud. Sve bre obilazi odaje na
katu, a onda se upm tavan, ispremee sve to je bilo gore, "zaludno. uti, ali
p< mu kune. Siavi na kraju u prizemlje, iznenada e Alfonzo prioru:
Molim klju u.i podruma.
Ovdje je u mene
odvrati on mirno i prui mu ga.
109
l
Trojica mojih ljudi idu dolje, a ja u s ostalima pregledavati prizemne odaje.
Kako god eli vaa milost.
Gdje je ulaz u podrum?
Odmah, gospodine grofe
ree prior
pokazat e ga asni otac
a zatim se
obazre k Lovri:
Poite, molim vas, i vi s njima da ljudi ne bi dirali u bave s vinom i
pljakali.
Tu se Alfonzova pratnja razdijeli. Lovro poe s trojicom u podrum, a prior je s
fratrima vodio Alfonza u prizemne prostorije.
Odsutnost Lovre Ilokog kao da je razvezala dosadanju Alfonzovu suzdrijivost.
Razdraen, bahat, osor, potisne priora i njegove fratre natrag, dok su njegovi
momci poeli nemilosrdno razbacivati samostansku imovinu. Uvjerenje da su
Gordanu sakrili, prevarena strast i povrijeena tatina jednako su eljne
oduka.
Mora je nai, povesti sa sobom. Jo danas, ovog asa on e je otkriti. Bit e
njegova, makar razruio samostan. U tom traenju sve vie zaboravlja na dunu
uljudnost i potovanje. Grozniava strast razodijeva ga svih drutvenih
pristojnosti. Poinje .lamati, kleti, razbijati ega se dotie. Priorove opomene
samo jo potpaljuju plamen neobuzdanog divljatva. Njegovi momci slijede mu
zapovijedi.
ini se da samostanom prolazi eta Turaka
apne prior fratrima.
Kao da je pripit
odvraa ustraeni vratar.
Pijan od strasti
mrko e prior.
To u sutra priopiti kralju.
Ne naavi nita, okrene se k prioru.
Idem k onima u podrum. Trait u do sudnjeg dana jer onaj koga traim nalazi
se kod vas.
Neka vaa milost radi kako hoe, samo vas molim da tedite nau sirotinju.
Ne pazei na priorove rijei, zovne on svoje momke pa im ree tiho na
talijanskom, da fratri ne bi razumjeli:
Pazite, idemo dalje. Kad vam zapovijedim, navalite na onog viteza, ranite ga i
sveite, a kad uperim ma u prsi, govorit e.
I poli su za njim u hodnik.
Odjednom se Alfonzo zaustavi, stade neto ogledavati po zidu l vikne:
ekajte, ekajte! Kamo hrlite, gospodine priore?
Ovaj se zaustavi
pogledavi Alfonza koji ga upita:
Kakva su to vrata?
Svijee u rukama dvojice fratara zadru. Jedan od njih polako pogleda priora.
Stanka izmeu pitanja i priorova odgovora probudi u Alf onzu pozornost.
110
_ gto je
Iza ovm vrata?
Crkva,
gospodine grofe.
U njemu
se pokrene instinkt Obuzme ga neto nevidljivo,
bezimeno. ^^^ ^^ ^^ ^ ^ Alfonzovih nada i gotovo
vikne:
Otvarajte!
Rekoh: to je crkva.
"
,
.,
A ja rekoh: otvorite.
r
Crkva je svetite. Priorov otpor raspali ga.
Fratri e uiti mene to je crkva, mene, kardinalova neaka? Otvorite!
Vaa milost odgovarat e Bogu i kralju za taj in.
Prvoga i drugoga prepustite mojoj brizi, jo jednom velim: otvorite!
Pokoravam se sili. Otvorit u, samo da uzmem klju.
Otpratit u vau preasnost da ga to prije nae
ree podrugljivo i povue
jednog od svojih momaka pa mu naloi:
Brzo k podrumskim vratima i zabravi ih
da vojvoda ne moe izai.
Hitro je Alfonzo slijedio priora, dok su oni drugi ostali uvajui vrata.
U crkvi na klupi smjestila se Gordana. Kad ju je prior sklonuo uputi je, ako bi
joj i tu zaprijetila opasnost, da se skloni u grobnicu. Njeni ivci polako su se
smirivali. Sklopila je ruke, a usne stisnula. itavim n i ni i duom provlaio
se mir i sigurnost, jer osjea spokojnost zatienosti.
Vrijeme se odmaklo, ali ipak ne brine to je tako dugo ostavljaju ovdje. Od
prepaenih napora gotovo je svlada san.
Prenu je glasovi s onkraj vrata kroz koja ju je prior uveo U crkvu. Prepozna
Allon nv glas.
Otvorite!
Digne se i slua razgovor izmeu Alfonza i priora. Srce joj se uznemiri.
Otvorit u, samo moram uzeti klju.
Te rijei razvi tla ju njene misli. Hitna pitanja i odgovori lete joj mozgom, a
onda se tamo iza onih vrata polagano udaljuju prior i Alfonzo, Jo razabire
odjek njegove ironije i bahatih koraka. Onda iza vrata nastane mir.
"Sto sad? Hoe li prior otvoriti? Ili je pronaao kakvu iz
liku?"
Slika s onkraj vrata je jasna: nemoni prior i hrabri snani Lovro, ali njima
nasuprot itava eta Alfonzove pratnje.
"Ako Alfonzo ue, posluit e se gotovo neprimjetnim vra> tacima iza oltara to
vode u grobnicu na koju ju je ve uputio prior."
Tog trenutka vani zagrmi Alfonzova prijetnja:
Momci l Prior ne moe nai klju. Razbijte vrata.
Komeanje, guranje i estoki udarci po hrastovu drvu.
Gordanin pogled i hitra misao prema zatvorenim vratima iza oltara upravljaju joj
korake. Otvara ih. Pred njom tamni valoviti oniski strop to se strmo sputa niz
uzane stepenice u dubinu. Toliko razabire u odrazu svjetla s kandila. Ni aska
ne razmilja, ulazi, povue za sobom vrata. Oko nje tamno. Zadravajui sliku
strmih stepenica u mislima, upire se o zid i silazi. Opipom upravlja svoje
sputanje oprezno, ali hitro.
Odjednom osjeti da je stubama kraj, a ona koraa po ravnom tlu. Gluhoa je
okruuje, uje kucaj svojeg srca i svoj dah. Ipak je zaklonjena od Alfonza samo
da nije tako strahovito neproziran mrak i tako jezovito mrtvilo ove tiine.
Odluno kree u crnu tamu punu mrtve utnje. Odjednom daleko u dubini opazi
iskru svjetla.
"Zar tamo, u tmini, vidim mutnu iskru? Je li to utvara? Da pokuam."
I zatvori oi da ih odmori, pa podigne vjee. "Da, negdje daleko u tmini klije
neka mala iskra, mutna kao zamirua zjenica. Uporno je promatra. Sad joj se ini
kao da je iva eravica, pa se u crnini mraka ljulja, ostavlja svijetli trag ao
krijesnica kad se odroni, sa zvjezdanog neba." "To nije utvara!"
Bila sam spremna na sve. A Sto bih uinila ne znam, jedino sam sigurna da
uvijek u zadnji as izvuem neku dosjetku, a ni moje miice nisu slabije od
Alfonzovih.
Djevojko, vama ovo kraljevstvo zahvaljuje da se nije dogodila nesrea. Vama e
zahvaliti ako mi kaete: je li kraljica poslala Alfonza da makne princa u igri?
O tome ne znam nita.
Branite kraljicu?
Moja utnja je obrana od tajnih urotnika na njegov ivot i nasljedstvo
prijestolja, jer od toga oekuje svoj r"ir i sreu moja domovina i vaa domovina
Ugarska.
Priznajem vrijednost vae diplomacije. Vjeti ste prikrivanju kao Baka,
lukavi u osnovama kao Filipec, savreni u glumljenju kao kralj Matija, moda jo
vie jer ste toga kralja i cijeli dvor uvjerili da je Gordana namigua koja se
ne brine ni za ta drugo ve za poglede lijepih dvorana.
To saznanje zadrite za sebe.
Da, to e biti moja tajna, ali vas moram upozoriti na svoje slutnje i
opaanja. Princ ljubi vai
Vi ste ludi!
Pazite, djevojko, ovaj as odluuje o vaoj sudbini. Jo" istog dana kad se
princ pobio kralj je rekao da e enu koju on ljubi otjerati ne samo s dvora
nego e je izagnati iz kraljevstva.
Zna li to princ Ivan?
I te kako zna! Kralj mu je mnogo puta rekao: ako je ljubi, uklanjaj joj se,
jer jao njoj ...
Kakav razlog vodi kralja da se tako boji one koju ljubi Ivan?
Strah da se Ivan ne odrekne prijestolja. .,,,
Nije li kralj odgodio osnovu
da njega uini nasljednikom? l
To zaustavi Varadiju dah.
."
Gdje je taj prozor kroz koji vi gledate u dravne tajne poslove?
Odgovorite mi, Gordana!
eretanje dvorana vi nazivate dravnim tajnama?
Vama je poznato vie nego svima nama, Gordana. Vaa je dunost izii pred
kralja i sve mu saopiti. Najavit u kralju da su vam poznate urote protiv
princa...
A ja u sve porei.
Svojom utnjom kanite upropastiti Ivana?
Za njega nema pogibelji.
Zapravo, istina je... vi ga ljubite i
Onda zaboravite sve to ste ovdje uli i time je na pakt zavren.
Samo jedno: zamislite odgovornost koju nosim budem li zautio kralju.
ujte me, gospodine kancelaru, uzmimo da se kralju sve saopi. Sto ete
poluiti?
114
Ponajprije razotkrit u kraljiin zloin.
_ A ona e pozvati u pomo sve da dokae svoju nevinost, ier uistinu nije ni u
kakvoj vezi s Alfonzom, a ja ne mogu do-Kazati nita. Jedini mogui dokaz oduzeo
mi je Alfonzo u Kor-vinovoj kuli.
Otricu?
_ Dakle, dokaza nema!
Ali sumnja e kralja odvratiti od Beatrice?
_ Dva-tri dana! A onda e nasloniti glavu na lijepe bijele njezine grudi, a mi
emo biti klevetnici, kraljiini urotnicil Vas e baciti u tamnicu, mene moda
samo izagnati, a sve nae ljude otjerati s dvora. elite otvoriti irom vrata
Napulju koji jedva eka da nas proguta? Nije li, dakle, pametno i razborito:
utjeti, pritajiti se i ekati dokaze?
Ali princ je u opasnosti!
Preputate ga mojoj pasci?
Potpuno kad ne bi bilo pogibelji za vas, kad mu se pribliite.
Uvjeravam vas: bit u jo dalje od njega, ali u jo bud-nije bdjeti nad
njime.
Gordana, vi ste monija od kralja, kraljice, od svih nas. U vaim je rukama
sudbina kraljevstva!
Ako je to istina, onda se pouzdajem u sreu kraljevstva.
;,-w...
J.
.H. __ istina mu se ne smije rei, jer bi saznao zbog ega sam namamljena ovamo.
Najbolje je ekati da vidimo to e Alfonzo. A vi gospodine kaui Li; u,
pourite na Gri da doekate kralja.
uspio po-bjei. Dugo sam lutao dok nisam naao sigurno utoite u svojoj
domovini.
Kad bi kralj saznao da ste ovdje?
Smjesta bi me bacio u tamnicu ili odveo na stratiSte.
Opasnost je da bi vas kralj mogao pronai ovdje.
Ne bojim se. Promijenio sam ime, a i moj izgled nije onakav kakav je bio za
mog boravka u dvoru. A, konano, za moj boravak znaju samo najpouzdaniji.
Ipak, moda je to poznato i kome drugome. uli ste kako sam dospjela ovamo?
Da, poznato mi je, ali nema samostana tf ovoj zemlji u kojem me kralj nije dao
traiti, jer su mnogi spominjali kao moje utoite i Alfonzo Borgia se posluio
tom pretpostavkom. Ali, govorimo o tebi, jer tvoj poloaj na dvoru nije bez
opasnosti. Dijete moje, kako trpim zbog toga, ali nemam nigdje nikoga kamo bih
te mogao sklonuti, osim da te preporuim u koji samostan. Kad sam to spomenuo
Varadiju, on je gotovo planuo na mene rekavi: "esmiki, vaa je dunost prema
domovini Gordanu ostaviti na dvoru. U njenoj je ruci srea kraljevstva. Kad na
dvoru doe do otvorenog rata izmeu napuljskog i naeg prestia, jedina e
Gordana posluiti kao glasnik, pouzdanik, nae oruje, to god hoete, jer je u
velikoj milosti Beatrice, a princ Ivan je ljubi". Kad sam to uo, veoma sam se
zabrinuo. Beatrica je briljiva samo prema onima koje treba bilo u koju svrhu.
Za kraljicu je vano samo ono to njoj donosi korist. Budi oprezna, vrlo
oprezna, jer ova avolska ena bezuvjetno ima s tobom neke namjere.
Sluala je pozorno svojeg skrbnika, svaku njegovu rije i duboko se zamislila.
To ga ponuka da je umiri.
Razabirem, dijete moje, da sam te zabrinuo. Ne bojim se nikakvog napada na
mladost, na tvoj ivot Htio sam te opomenuti da bude jo opreznija, da
promatra kraljicu, odnosno da bude pripravna ako bi ona pokuala uvesti u tvoj
ivot neto nemilo, da te moda uda protiv tvoje volje ili na koji drugi nain
zgrabi u tvoj lini ivot.
Istina, dragi skrbnice, i mala Beci mi je jednom zgodom rekla: "udno je da
kraljica svagdje zatiuje i istie upravo vas, B nijednu drugu dvoranku.c
__ Znai, ipak neto udesno privlai ovu himbenu kraljicu je tebi. Dakle, budi
jo opreznija nego to si bila do sada, jer Varadi te promatra izdaleka i sve mi
o tebi uvijek pria.
_ Danas sam se 8 njim susrela u samostanskoj grobnici i tu smo sklopili savez.
Napokon, to je dobro i korisno i za njega i za tebe. Sada treba da ide. Vrlo
si blijeda, potreban ti je odmor, jer te ova no izmuila.
Skrivila sam sve sama kad sam se dala onako prevariti.
Gordana ustane, poljubi ruke skrbniku i naglasi:
Mislit u o svemu Sto ste mi govorili i doi u opet. Neka
mi remetska B
> opni.n 5to u je uzimati posrednicom za
moje posjete k vama. Zato smo tako okrutno rastavljeni?
Okrutnost i umnost su dva gospodara preporodnog doba.
Izala je iz njegove sobe i sretne uru.
Sto je?
zaudi se ona.
Niste otili? alje li vas vojvoda po mene?
Ne. On strp: eka, ali ja idem pjesniku Cesmikom. Mi smo stari prijat ! i i
izvravam mnoge njegove savjete i upute.
Nestane iza njegovih vrata, a Gordana pouri k vojvodi koji je ekao s osedlanim
konjima za polazak na Gri.
SMRTONOSNI GLASNIK
Uz potok Medvcsak jaSe kralj Matija. Iza njega, u dostatnoj udaljenosti njegova
pratnja. Na elu su joj oba dvorska metra: Orban i Mladen Berislavi. kraljev
prvi dvorski metar koji se nakon izvrene misije na milanskom dvoru vratio i
preuzeo dunost od Mladenk. Obojica promatraju kraljevu pojavu, neto pognutu,
sputene glave.
Sto mu je danas? Jae kao starac
prisapne Orban svojem mlaem drugu.
itavo vrijeme ga promatram. Juer uvee hihotao se s glumcima na Medvedgr a
danas je mraan kao da ga obilaze aveti.
I obeao je kraljici da e ostati do podne, a onda mi zapovijedi da krenemo
hitno dok se ona ne probudi. urilo mu se, a im smo izjahali iz dvora pod brdo,
jae korakom. Da se nije Posvadio s kraljicom?
l
upro o stoL uto mu je lice kao kosa. Pretvorio se u uti votani kip.
Kako mrtav?
uzvikne Lovro.
Zar je pao s konja, ili..
Proboden!
Poput lava digne kralj glavu:
Moj sin proboden!
Strahoviti lavlji urlik potrese zidine kraljevske palae. Izgovara nerazumljive
rijei kao da je u nastupu ludila.
Krik i pla dvorana. Pred vratima uas i trepet svega to je ivo u palai.
Lovro posjedne kralja u naslonja. Umukao je i inilo se da nikad vie nee
progovoriti. Ukoene su mu oi kao ugasle svijee. Usred vike, jauka njegovih
vjernih dvorana, kralj se rine uvis i zaurla:
Konja! Konja!
pa izjuri iz dvorane.
A Gordana potri k lovcu, uhvati ga za ramena. .
-;
Tko je uz princa?
Nitko.
Moda u blizini?
Nije bilo nikoga.
Moda ipak?
vi
vi
Ni ive due.
Ni Damir?
Ni on.
"
Jao meni!
i pokrije lice rukama. A Varadi se nagne nad nju zadrhtala lica.
o
Sto ste uinili? Zato ste se pouzdali u Damin?
.
UR
Prevaru nije poinio
to je nemogue. Krivnja je vaa, vaa.
Jo me i bijete u tom jadu.
O kakvoj to krivnji govorite
upita Lovro zapanjen razgovorom to ga uje.
Gordana e vas tonije izvijestiti. Trebali ste poslati Lovni...
Sto to znai, Gordana?
Idem gore, vojvodo, molim vas! Povedite me, putem u vam ispriati.
Nastojala je da zadri mir, samo su joj drhtale usne.
Dobro. Doite! Idemo svi s kraljem.
Potrali su svi u dvorite. Stravom dru svi ljudi.
Tamo je ve stajao Orban s oklopnicima koji su dopratili kralja s Medvedgrada. I
zadru srca i stijene palae od bezumnog kraljeva krika:
Konjal Oklopnid, sa mnom! ;
126
Strahotom uzvitlani, bacaju se u sedla pa jure za
A " ultee pune zaprepatenih [rad ma od strahovite vijesti to ju ?U rosuo nad
grad, :n k, aljevsk, U-vae i pokosio sve njihove nade. JC P jezovita vijest leti
gradom kao glas mrtvake trublje i skamenjuje ih uasom.
"KARTAGA JE PALA"
Divlje goni kralj svojeg konja pod Zagrebaku goru. Pre-skakuje potoie i
grmlje bez daha. Slijede ga Lovro, Varadi i Gordana.
Prvi je uz kralja Berislavi.
Ulaze u umu. Od gustoe stabala moraju usporiti trku. To raspiruje kraljevu
nestrpljivost. Hoe da obara stabla.
Prodiru gutarom na podnoju obronka. Kroz granje izmeu drvea spazi kraljevo
oko jahaa i svu pozornost svrati k njemu. Tog asa svakog ivog stvora u umi
smatra ubojicom svojeg sina. I skrene konja prema njemu. Ali jaha se prepao,
zaokrene konja i divljim trkom skrenuo s puta. Kralj zavikne:
Berislaviu! Sto je to! Dvoranin bjei preda mnom! Sumnja provali u orkanskom
kriku za bjeguncem.
Stoj! Stoj!
Kraljev glas grmi umom, onaj tamo juri, skriva se, gubi se
u gutari.
Za njim, Berislaviu!
uvi to, Lovro podbode konja i s dvorskim metrom nasrne
na jahaa.
Stani jer u te zaustaviti zauvijek!
vie Lovro.
Jo se ne zaustavlja.
Lovro Iloki zatjera mamuze konju u rebra, sagne se na sedlu kao tatarski jaha
da sklone glavu od granja, Berislavi krene slijeva, on zdesna.
U bijegu jaha opazi da je izgubljen, odbaci uzde, diui ruke uvis.
Mladen Berislavi pograbi uzde njegova konja:
rann
ut.
Kamo si posao? Zato? Govori da ti ne otvorim gubicu
maem.
127
Zato si utekao? Dvoranin uti.
1
w _ Milost, kralju! Nisam
,:
Kamo si poao?
tg ;|V
.; tq-; , :.
..
Biskupu Osvaldu!
"^Ll71 w ~
rop.vij .!H:.,
! nastade mala utnja.^ oai te vi
:,5jtirr.. . j
,
Tko te alje?
- r -v ."f
Gospodin Enriko.
Zato si mi iao s puta ako je istina to veli?
Naloio mi je da izbjegnem svakome s dvora. >
Da izbjegne? Onda si krenuo
po krivinom poslu!
Nije nikakvo zlo, samo nosim pismo. Jfc
Kakvo pismo? .. ; Ne znam,
velianstvo!
Ovamo ga daj!
Momak izvadi hartiju, a kraljeva je ruka zadrhtala kad je pismo uzeo i razmetao.
Bulji dugo u tri rijei to su hitno napisane. :v ;
"Kartaga je pala!"
": ^ rv
Slova se pretvaraju u modrikaste plamike. Stabla pred njim jure. Zatvara oi.
Lovro mu priskoi. Matija progleda, probudi se od omaglice i opet zuri u tri
crne rijei. Onda hrapavo promrmlja:
Berislaviu!
Mladi dvorski metar prie.
Ovog glasnika aljite s pouzdanim pratiocem dalje neka
ga predaju Radulu s porukom da ga dobro uva: on ve zna. A
sad, dalje! ._
Berislavi odmah odabere pouzdanu dvojicu oklopnika, preda im jahaa, pa onda
pohiti za kraljem.
Preli su potok i sputali se nizbrdo. Zbog gustog granja sporo napreduju. Uz
Gordanu je Lovro. Kad su jahali korakom, upita je tiho:
Sad mi recite,
to znate, Gordana. Neka vas ne bude strah, branit u vas i
da ste krivi. Znam, hotimino niste uinili nita zla.
Blijedo joj se lice okrene k njemu: ^
Alfonzo se danas imao pobiti 3 princem. ^ .;. >.
I vi ste to znali.
Znala sam i pouzdala se u Damira, da e sprijeiti.
Zato to niste meni otkrili u samostanu? Zato?
Vojvodo, vi biste to javili kralju, a princ mi to nikad ne bi oprostio.
A sad Ivanu nee oprostiti kralj. ;
ekajte da ujete kako je bilo. Prekine je kraljev glas:
Pratnja neka ostane. Neu da me oklopnici gledaju u mojoj nesrei.
Berislavi zaustavi pratnju, a on, Varadi, Lovro i Gordana pou s kraljem.
128
Ona se upela u sedlu gledajui. Tek dvadesetak koraaja da-lie uz povaljeno
stablo lei tijelo odjeveno u kraljevski plat s grbom. Glavu pokriva ljem.
Gordana tolikom silom potegne konja da se zaustavio.
I Lovro stane:
Taj plat nosio je princ u lovu
drhtavim e glasom.
Ne mogu dalje
tiho e ona i zaklopi oi. . Ostajem uz vas. . Ne, ne,
idite!
elite li sii, Gordana?
Da, da!
Skoio je s konja i uzme je sa sedla:
Hrabro se drite, opazit e vau muku. Grozno bi bflo kad bi slutio da ste
znali.
Opomena je pridigne. Prislonila se k stablu i ostala nepomino.
Idite dolje, ja ne mogu. Strano je to mjesto! Tamo se desilo ono zbog ega su
se pobili. Idite! Ostajem tu! Ne mogu gledati!
Ovdje lee sve nae nade
doda Lovro
sve uzdanje nae. Sto e biti od nas?
Oborene glave poao je dolje. Zabrinut za Gordanu, obazre se nekoliko puta k
njoj. Kralj je klonuo na panj, slomio se, zgu-rio, zgnjeila ga spoznaja
bespomonosti.
Varadi, Orban i Berislavi potre blie uhvate mrtvacu ruke, opipavajui mu
tije >.
Mrtav! Ve su mu ruke ledene,
Na zelenom plastu svjetluca se zlatni grb sa dva gavrana. Usirena krv iarala je
okolo zemlju.
Pod Lovrinim koracima puca granje. Kraljev mutni pogled upre se u Varadija. On
uti. Svi ute. Samo due im viu. Bol i jeza na ruevinama njihovih nada
zaustavljaju im sve misli, sve kretnje. Bezglavo: t ih je pritisla k zemlji.
Mrtvo kraljevstvo, mrtvo zauvijek
ape Varadi sklop-ljcn;h ruku i moli:
Zato si to dopustio, Boe!
Kralj nema rijei, ali s lica mu vie osveta.
Berislavi dade znak Lovri. On pristupi kralju.
Ne uje on, ne vidi. Sjedi tu kao klupko obamrlog,.ovjeka. Orban i Lovro nijemo
se sporazume i priu mrtvacu. Lovro klekne, hoe da digne vizir, ali vizir
vrsto pokriva lice.
Oko podbratka vizir je svezan remenjem. Uzevi glavu u ruke, apne Orbanu.
Odrijeite remenje!
Suze mu padaju po prinevu haljetku dok ruke otkopavaju remenje. Teko je
poputalo pa Lovro nestrpljivo zapovjedi:
Odredite hitro da mu glavu oslobodimo ljema.
Tekim naporom vue s glave ljem o koji je privren vizir.
129
9 Gordana I
l
Muki krikovi prodru zrakom. Zapanjenost je ukoila umu, vjetar, kralja...
Snebiveni bulje u mrtvaca. Svi su od toga pogleda zamrli, iz-gubljeni, zatrpani
u zemlju, obmanjeni privienjima koja im oduzimaju mogunost da to kau.
Poput sablasti die se kralj, hvata rukama prazninu, u borbi sa svijeu to mu
izmie iz mozga. Pod nogama se ljulja tlo i vue ga k zemlji, a on, otimljui se
nesvjestici, lomi se, pada...
Varadi pritri kralju, pridrava ga. i
Mir, mir kralju! Hrabrosti!
ape
Lovro.
^5 _...
Kraljevstvo je uskrsnulo
javlja Varadi.
.iH ~
U ovom lesu je nae spasenje. jjH-f
Spasenje?
opetuje kralj i trai smisao
ovih rijei.
Jer to nije mrtav princ
zavikne Orban u kraljevo uho, a njegov povik ponese
vjetar Gordani.
Preao je njenim tijelom i otisnuo je od stabla. Posrui nae se pred mrtvim i
pokrije lice.
Visoko izbeene snane kraljeve grudi diu se i padaju poput vala. Velika usta
rairila se, zubi iscerili, poluludi smijeh iskrivi mu lice. Prestraeni
mukarci prilaze, bodre ga, dozivajui umi-rujuim rijeima njegovu svijest.
Velianstvo, gdje je vaa divovska volja? Suspregnite se!
I to mu uzdigne pokolebanu razmlohavljelu volju. Polagano se vraa k sebi,
pogledava svoje prijatelje da u njihovim licima dobije potvrdu onoga to mu ima
otvoriti grob ve pokopanih nada.
Nije princ?
Bog s vama
ree biskup Varadi. ^ Nije on, samo odo
ra je njegova, i plat i ljem.
)
Dobro, dobro, pustite. Malo me smotalo.
Zagleda se u mrtvaca, najprije izdaleka, ne mie se sa svoga mjesta, ne
pouzdajui se u stabilnost svojih nogu. Gleda mrtvog i ne opaajui Gordanu to
klei kraj njega s rukama na licu, bez kretnje i rijei.
:c :l"Vv
Vae lice odve jasno govori.
_ Sabrat u se, stanite preda me da me sada ne ugleda kralj.
I okrene se leima prema njoj, a snana iroka ramena zakrilila je poput bojnog tita. Onda odjednom uje strepee kraljevo pitanje:
Gdje je princ? Nisi li, Orbane, slao gore na Medvedgrad?
Jesam, ali mi smo prije otili nego to bi mogao stii na
Gri.
Da, nije jo mogao stii
umiruje Lovro.
to da radimo sada, velianstvo?
pita Berislavi.
Jo ekaj, jo.
A male mu tamne oi skau pokretane munjevitim mislima.
I slijepac bi morao razabrati. On je primio u svoja prsa otricu koja je bila
namijenjena mojem sinu?!
ini se ...
Kartaga je pala. Zalutao je Rim u noi i juriao na drugi grad!
Tako je, velianstvo
potvrdi Varadi.
Tko vam to ree?
Slutim kao i vi.
Moram saznati jo danas. O tome ovise sve moje odhlke. Tko je ubojica?
Mrtvi ne govore
primijeti Berislavi.
Zar nitko iv ne zn;> to je bilo? Onaj koji je ovome zadao smrt ubojica je
mojeg sin: Doite na Gri. Ispremetat u sve savjesti i razapeti sva tijek, n
muila dok ne otvorim usta ivih kad su zatvorena ovorne jadniku.
Gordana povue Lovni za ruku.
.
.
Vojvodo, moete li prije nego kralj govori s Alfonzom poslati u samostan
vijest da se moj tienik skloni?
To je moja brir . im stignem na Gri, poslat u poruku.
Onda moram govoriti, moram!
.
Velianstvo, ja znam tko je krivac.
~T Branit u vas u svako doba, rekli to mu drago. Morate nti, Gordana, to je
vaa dunost, jer time zasvagda zatiujete princa.
Digao je glavu kao zaskoena zvijer.
Vi? Vi znate?
i pogledom svojim usijee je do dna due.
Znam, kralju!
Dakle, govorite!
zavikne on i obaspe je munjama su-mnje.
Bilo je juer u lovu. Ja sam tjerala srnu, sa mnom i gospoin Damir. Onda nam
srnu odagnae psi. Umorni sili smo s konja, sjeli na panj i raspravljali o
naoj lovini. Tada nas nae princ i pozove Damira da ga prati. Ja odluim da se
vratim kraljici. Damir je jo sjedio sa mnom na ovom panju kad dojae Alfonzo
Borgia.
Alfonzo Borgia?
opetuje kralj i zamiri.
Mjesto da princa pozdravi, on se ironino nasmije i ree: "Ah, princ nema
ljepeg posla nego da uva strau, dok dvorska gospoa dolazi na sastanak s
njegovim dvoraninom."
Nastojala je da niim ne oda kako je uza se mjesto princa stavila Damira.
Princ pozove Alfonza da povue svoju uvredu. Rijei se zapravo ne sjeam, samo
sam ula da je Alfonzo izazvao princa uvredama, a on primi izazov i pozove
Alfonza na ovo mjesto danas naveer na dvoboj.
Na dvoboj?
zadre kralj i pogleda mrtvoga dolje.
Ja sam to ula, sluala, i kad je princ poao naprijed, Damir mi ree da ne
kaem nita kralju jer bi on dvoboj zabranio, a to bi ponizilo princa u oima
Alfonzovim. Ujedno se on zakune da se taj dvoboj nee odrati. Rekao je: "Ja u
dvoboj sprijeiti, a da princa ne ponizim u oima toga bahatog luaka." Znajui
koliko je Damir vjeran princu i vaem velianstvu, bila sam posve uvjerena da do
dvoboja nee doi.
Urekli su dvoboj podveer, a sad je tek koji sat iza podne. Dakle, moj sin jo
uvijek lebdi u smrtnoj pogibelji.
Kako to, velianstvo?
Kad Alfonzo sazna da se Ivan nije s njime pobio, izazvat e ga opet
Ili se moda tuku negdje drugdje? !
Svi su se zabrinuli. "
Velianstvo, idem na Medvedgrad
predloi Lovro.
Idemo. Jo jedno. Gordana: je li Alfonzo bio sam kad su se svaali?
Pratio ga je Enriko.
Enriko! Dakle, na Medvedgrad!
Ali tek to su se odmakli od mrtvaca, zaustavi ih topot konj Sto je odozgo
nosio jahaa.
Princ!
usklikne netko.
Kraljeve oi zaigraju, no brzo se dosjeti i zapovijedi:
:,
Ne smije vidjeti mrtvoga. Zaustavite ga.
Berislavi potri princu u susret, domahuje mu da stane.
Uzalud je zaustavljao, princ jae ravno prema ostalima.
_ Brzo!
zapovijedi kralj i sagne se k mrtvacu.
_ Pokrijte mu lice. Brzo
pa i sam dohvati rub plata i navue ga mrtvome na
glavu. Princ ga ne smije vidjeti.
Jedva su dospjeli da izvre kraljevu odredbu, ve se jaha pribliio. Na prvi
pogled se razabiralo da nije neupuen o njihovoj prisutnosti.
Ivan zaustavi konja, gleda ih redom, pa ovjeka pokrivena njegovim platem na
zemlji.
Mrtav ovjek u mojoj odori?
Nastradao lovac
odvrati tiho kralj
koji se posluio tvojim platem. To
nije vano. Idemo!
Kobno nasluivanje zasjeni vedro prinevo lice. Tople mu oi trae u pogledima
uprtim u sebe objavu onoga to krije njegov plat, ali svi spuL ju pred njim
vjee. Natjeran predosjeajem d- je tamo netko tko mu je vrlo drag, on skokne k
mrtvome da ga otkrije.
Zapovijedam ti da ga ne otkriva. Taj mrtvac moji su poslovi. Smjesta se digni
i doi sa mnom
vikne kralj.
Ova zapovijed razjari mladiev otpor, zatjera mu krv u glavu, rasturi miicama
snagu i objema rukama zgrabi plat otkidajui ga ocu. Bjesnilo mlade jakosti
strgne plat s mrtvaeva lica.
I lice mu se stegne, plat mu drhti u rukama. Baci se na mrtvo tijelo oajnim
krikom boli.
Moj... dragi moj ... dragi
jeca princ nad mrtvim tijelom.
Bijesno stie kralj usne i jo bjenje kori one okolo to mu nisu pomogli
zaprijeiti da princ otkrije mrtvaca. Ali oni su izgubili snagu poslunosti.
Sputenih glava stoje kraljevi najblii pouzdanici. U njihovim pogledima, u
izrazu lica i nepominosti oituje se sva teina to lei nad ovim mrtvacom. I
njima se ini da kralj osjea kako su mu noge ukopane u umsku zemlju, a
nevidljiva ruka hvata ga i vue k mrtvome.
Moj uro, moja draga stara dadiljo!
Jer ga mue zle slutnje. I princ uzme svojeg konja i poe sa mnom. Odjahali
smo u prvu lovaku kuu gdje smo proveli dopodne. Bojao sam se da bismo se mogli
susresti s Alfonzom kad e dolaziti na dvoboj i zato mu predloim da odjaemo do
remetskog samostana. Nadao sam se da u tamo nai vojvodu koji e ostati s
Ivanom, a ja u poi na dvoboj. Kad smo krenuli dolje, susreli smo dvorane s
Gria koji su se zbunili i stali dovikivati da se tu nalazi kralj.
A ovaj ovjek ovdje?
upita kralj.
Kako je taj dospio na vae mjesto,
Damire?
Ne znam, velianstvo.
Govori, jesi li ovdje u blizini vidio koga?
Da, da, sjeam se, tek kad sam doao da sakrijem odijelo i krenuo na
Medvedgrad, puteljkom i proao neki ovjek u seljakom ruhu. U urbi, pun misli,
nisam se ni osvrtao na nj, a jo manje pomislio da bi dospio u ovu gutaru i
naao prineve haljine.
Ba ovamo kamo ne vodi nikakav naroiti put?
I meni je to nerazumljivo.
Zato je on uzeo prinevu odoru?
Oe
upadne princ estoko
naao je odoru i uzeo je da tako lake dopre do
mene, da ue u palau s porukom majke.
Vjerojatnije je da se pobije s Alfonzom.
Onda bi morao znati da e tu biti dvoboj, ili ga je sluaj doveo?
Zato se on ne bi javio Alfonzu, otkrio da je navukao njegovu odoru?
Damir pokua razjasniti:
Moda Alfonzo nije ekao borbe? Videi da ja nisam prisutan, nije imao
svjedoka.
P .
Ti si, Da< mire, htio pristupiti Alfonzu kao da si ti princ? Reci zar to
ne bi jae ponizilo mojeg sina? Zar ne bi dokazivalo Alfonzu da je on tebe slao?
Ja bih sigurno pao od Alfonzova maa, a tu je pismo koje sam spremio uveer
im smo se vratili iz lova.
l
;
Gordana, jo jedno pitanje: zar niste uli rogove kojima smo vas zvali
i
Damir i ja? Koliko smo vas dozivali.
To je ve historija, visosti.
Meni je sadanjost, Gordana!
Onda mi iskaite svoju naklonost i poite. Kralj nas od-vie promatra.
Dobro, idem zbog vas, Gordana! Ali bio gdje mu drago, poslat u vam Damira s
porukom.
U redu, visosti, a sad: zahvalite se za svoj ivot mrtvome i Damini.
Ona poe k vojvodi.
Pun boli promatrao je princ kako kraljevski ljudi nose onoga
ije su grudi primile smrtni ubod mjesto njegovih, mlaih, poletnih.
I pobjee pred tim pogledom kralju koji je nareivao Or-banu:
Kad stigne na Medvedgrad, najprije ispitaj je li Enriko razglasio prinevu
smrt. Ako nije, onda ne treba da se to priopi poslanicima i drugim naim
gostima. Samo najavi krajjki i dodaj da je svim srcem oekujem na Griu. Neka
doe dolje itav njen i moj dvor, osim gostijp, poslanika i posluge koja im je
potrebna. Oajniki oekujem kraljicu, raskriljenim rukama. To reci do slovce.
Kralj sjedne na konja, a dotle su mrtvoga na nosiljkama spletenim, od granja
privezali na dva konja i krenuli na Gri.
"IMAM TB, KATILINAU
_ Zatvarajte iva vrata! Oklopnici, na pragove mojel Sve
u5i koje se priblie mojim vratima odsijecitel
Kraljeva zapovijjL1 grmi dvoranom poput lavlje rike u u
SkJ!m ^"stigao iz Medvednice u palau, zatvori se " Varadi-jem u svoju radnu
sobu i poluglasno gnjevno prozbori:
Kartaga! Moj sin njihova Kartaga. A oni su Rim, pravedni Rim koji ima pravo
razarati gramzljivu Kartagul ekajte, ubojice! Rim sam ja, se sam ja, i odmazda
sam jal Jest, Kartaga je pala, jer Kartaga su oni!
Sva krv jurne u kraljevo lice.
_- Velianstvo! Smirite se
moli VaradL
Nesrea vas je mimoila.
_ Udarac je pao! Udarac bodea uperen u grudi mojega sina, nasljednika ino,
prijestolja, pogodio je drugog. Ali udarac je pao, ja u ga uzvratiti. I taj
nee promaiti. Tako mi krune i ivota, nee!
Njegove irok" i izboene grudi, nalik na oklop, diu se i sputaju. Koraa po
sobi kao da gazi po glavama neprijatelja. Sve se u njemu talasa, a misli mu jure
pod naboranim elom hitrinom razgoremii munja. Odjednom se nasmije, velike mu se
usne nakrive i ruke uzdignu kao da nekoga hvata:
Imam te, Ki i
Varadijcv pogl<.
zadri se na njemu.
Velianstvo, neka mi dopusti, ne shvaam to. Mi znamo da je Kaiilina bio
rimski graanki, koji se urotio protiv svojeg grada, svoje drave,
Jasno je
zlokobno se podsmjehuje kralj.
I da ga je konzul Ciceron raskrinkao...
Da, raskrink
,
I dokazao mu urotu protiv drave pisanim ploama i peatima kojim je Katilina
izdao Rim tuinu.
Jest, jest, dukiv^^
Ima li vae velianstvo dokaze takvoj uroti za Alfooza?
Alfonza? Ne mislim njega!
Dakle, neko
drugog nazivlje velianstvo Katilinom?
Nekog dru^
tako je.
Uistinu, jo manje razumijem
nastavi kancelar Iznuujui kraljevo prizna:.
dok mu je itava unutranjost drhtala radosnom slutnjom da je to kraljica.
Kralj je posegao u unutranji haljetak. Tiinom zaute per-gamene. Kancelarov
pogled upio se u zamotak to ga je kralj izvukao ispod i-iijetka
138
ujte me, Varadi, paljivo. Upravo prije kraljiinog dolaska digli ste
strahovitu optubu protiv nje da podrava vezu s mojim urotnicima, s Banfijem i
drugovima.
Jesam, velianstvo.
Znai li to urota protiv moje drave ili ne?
Da, samo dokazi!?
Dakle, evol Tu je Katilina! Tu su dokazi. Nisu voskom ispisane ploe starog
Rima niti rimska tinta koja se mogla oprati. To je papir pisan crnilom to
upija.
I baci na stol dva pisma.
&iUj
Vaa optuba, Varadi, obistinila se. itaj tel ^t<i Varadi uzme obje
hartije i ogleda ih, a kralj razjasni:
Ovu prvu uhvatio sam predveer prije lova kad mi je pao u ake glasnik iz
Budima. Toga uva Radulo u zatvoru. Ovu drugu poslao je Enriko danas biskupu
Osvaldu. I vi ste ga vidjeli. I njega uva Radulo.
itajui, Varadi je jedva prikrivao radost.
Ovo otkrie smatrao je preokretom svega zla protiv kojeg se borio javno u lice
kralju i tajno s prognanikom esmikim. Kad je proitao, pogleda u oi kralju:
Da, velianstvo! Uhvatili ste svojeg Katilinu! Sad vie ne strepim za sreu
vaeg velianstva i sigurnost naeg kraljevstva.
Sad u ja sam progoniti Katilinu, istim oprezom kao Ciceron, ali ga neu
kazniti istom kaznom. On je svojeg Katilinu dao pogubiti, ja u svoga zarobiti,
muiti, igrati se s njim, kao to se jastreb igra s piletom. ujte sada: Baka i
Filipec otili su pred sina ferarskog vojvode i ne mogu nam biti od pomoi.
To bolje.
Zato?
Mislim da je uvijek bolje ako se velike tajne povjeravaju Sto manjem broju
ljudi.
To nije loe. Dakle, ujte: zavjeru u kazniti, a vi izvrite to naloim.
Vjerujte, hou!
Zaposjednite sve putove u Napulj. Jo veeras. Nijedan glasnik ne smije ui na
Kaptol ni na Gri da ga ne uhvatite. Nijedan glasnik ne smije ostaviti ovaj grad
da ga ne pretraite. Sve vijesti treba pohvatati. Sve, pa bile one od samog
palatina, mojih roaka, mojih najvjernijih!
Ovu sam odredbu teko ekao, velianstvo!
Nadalje, sutra u zoru neka je itav dvor opremljen za put.
Velianstvo, malo je teko tako hitro, ali bit e spremno.
Ubijenog uru valja odmah poloiti u lijes, vrsto zabiti i poloiti u istonu
kulu. Neka ga uva jaka straa. Nitko ne smije otvarati lijes ni onda kao bi to
zatraila kraljica.
Ne vjerujem da e je spopasti ta elja, ,UMoj sin neka ostane za sve
mrtav!
Varadijev upitni pogled zuri u kralja.
_ Odveo sam ga gore u zapadnu kulu. On je, dakle, mrtav.
__ Jo ne mogu shvatiti to hoe velianstvo s tom odred1 2elim kraljicu maknuti s Gria. Odmah, a za to mi prua povod samo prineva
smrt! Razumijete?
A kamo e princ Ivan?
_ On ostaje ovdje na grikom dvoru nevidljiv. Da mu ne bude uskraeno svako
kretanje, moe izlaziti nou u odori oklop-nika. Zato e svi oklopnici nositi
sputene vizire. Princa e uvati Hrvati: Lovro Iloki, Damir i Berislavi. Vi
pogazite sa mnom i s kraljicom u Viegrad.
_ Zato elite njezino velianstvo povesti onamo?
Jer Katilinu hou dobiti u ake. ujte i pazite sada to kaem: im uemo u
grad, hiljadu oklopnika, jo vie, dvije hi-Ijp-le tajno e opkoliti Viegrad s
kopna i s Dunava! Vi ste zapovjednik te opsade.
A vi, velianstvo?
Kad svi uu u Viegrad, ja u se jednostavno izgubiti, ostati izvan grada.
Saopit ete kraljici da se otkrila zavjera protiv nje pa je morate uvati.
Razumijete U?
Da, velianstvo.
Recite stolniku neka se prostre veera za svu kraljiinu pratnju i sve njene
roake. Moji gosti, moja pratnja neka jedu posebno. Neu da se cerim pred mojim
prijateljima. Lovri i vama treba dati kriomice veeru u vaoj sobi. Pred njima
ne biste smjeli u toj alosti ni dotad jela, a da ne posumnjaju u vau odanost
prema meni.
A milanski poslanik? Vidio sam ga as prije u hodniku. .
Taj nam nije trebao
ovdje. Sad moram s njim govoriti, Pnmiti njegovu suut i jo ga moljakati da ne
alje vijesti u Milano dok mu m: dadem svoje pismo.
. Grof Marcelo posjeduje venecijsku lukavost Stoga mu ne recite nita,
velianstvo. Neka alje slobodno vijesti u Milano. ^Jegov glasnik nee ostaviti
Gri, zato sam se dobro pobrinuo.
Ako mi jamite, onda neka je na vau. Dakle, kod vee-c samo kraljiini j^udL To
e biti krasne v^rminel Neka nikoga
10
l
l
ne putaju k meni, osim moje mile ene. Neu da svoju glumaku vjetinu troim
bilo za koga.
Kancelar izae. Kralj se zakljua u svoju sobu.
A Beatrica je prola hodnicima, dvoranama, trijemovima, neka svi vide njene
zaplakane oi. Njeno mramorno elo ne pokazuje nijednog napora, samo su joj
obrve nabrane. Stupa dostojanstveno, polako. Ljudima se ini da se preko leine
uspinje na vrhunac.
Svi dvorani, njena braa i milanski poslanik, gledaju njenu bol i ute povueni,
nepomini.
Kad je ula u svoju udaju, brie suze i dade pozvati brata Franceska.
Uao je i stao pred njom, delikatan u dranju i u utnji. On
da ga tiho upite: ,,,.
Jesi li ti znao, Francesko?
to to misli, sestro?
. ..
^
Da se Alfonzo bije s Ivanom?, ^ ( f" ,"? u "
K}T
Nisam znao.
L. .?." j^i.1 ?
,,!
.J
Skidajui svoje visoke rukavice, odbaci fo"..^.^. ,,.<[,
( Strana glupost!
""-,::.
Da je Ivan pao? t Ps. ^v
Moda i to.
" "
ali?
zaudi se kardinal upiljivi u nju znaajan pogled.
Vidio si kako su nas doekali griki graani na ulici, ak i plemii. U svakom
njihovom pogledu, lei optuba, ,.., ..
M i
L & r V>c"> ...
A u kraljevu?
Neiskazano pouzdanje i ljubav.
Onda, ega se boji? Mramorno bijelo lice izbrisalo je svaki trag pogledom
istrauje crnoputo lice svojeg brata:
Imam li se uope ega bojati?
V.~.
Sama si naglasila sumnju ovih ljudi.
:,
Francesko, treba da smo nacistu: kakve su tvoje-. ttze s
Alfonzovim inom? ,,;,
Sestro, ovo pitanje nema opravdanja.
Moda ipak. Jednom sam ti govorila o svojoj osnovi s ovim kraljevstvom. Kad si
me opomenuo da diplomacijom neu maknuti Ivana i ostvariti svoje napuljske
osnove, onda sam ti rekla: .Radi to dri da je najbolje!" Samo elim znati: je
li dosadanji dogaaj posljedica mojih rijei?
Uistinu, Beatrica, ne Shvaam tvoju zabrinutost. Ti nita ne zna niti si.
znala. Princ je izazvao Alfonza na dvoboj i pao je u borbi.
Onda je sve dobro: samo sam to htjela uti! Gdje je Al-fonzo?
Ne znam.
148
Njen glas zvui poput tugaljive pjesme i uvlai mu se u duu kao sunana zraka u
tmini, rasprujui tajnu sumnju to ga je zaokupljala od asa kad je saznao za
nenadanu prinevu smrt
Shvaate li sada, Marcelo, kakva je nesrea za mene ovaj grozni dogaaj? U
prvom asu sam mislila da je poinio samo-ubistvo, ali odmah su mi rekli istinu.
Osjeam elju da Alfonza maknem. Razbio je sreu moje Izabele. Razorio moju nadu
da u u princu, kad uzme Izabelu, posjedovati dragog sina. Shvaate h to,
Marcelo?
Kraljice moja, nitko ne shvaa kao ja, ali vi to morate objasniti itavom
svijetu. Svima, neka istina potamni sumnju
izree on svim arom svoje elje da
je zatiti.
Tako? Sumnje? Kakve sumnje?
i pogleda ga namjetenim iznenaenjem.
Prestraen zbog svojih rijei, smetenim pogledom traio je ime da izbrie
uinak svojeg nepaljivog otkria.
Kraljice moja, ima ljudi koji misle da vam je drago to je princa zadesila
takva nesrea, ali tu sumnju valja izbrisati.
Dakle, moji neprijatelji pronali su neku sumnju? Hvala vam! Ja u danas
kralju otkriti nesretnu ljubav njegova srna i moju veliku brigu da ga spasim
samoubistva i usreim njega i moju Izabelu. A sada, Marcelo, moramo se rastati.
_ Dakle, sni vaeg roba lee s princom na odru?
<.;>
_ jo i vas da izgubim?
upita ona naglaskom koji Je u niernu budio nade. J
__ Kraljice! ekam jo uvijek i ekat u...
_ I doi ete kad vas ja zovnem?
To pitanje baci ga na koljena. Zaboravio je na smrt, na sebe i dvor i sloi se
pred njom kao rob na galijama pa strasnim usnama upije put njene bijele ruke.
_ Suspregnite se, tedite me! Jedini prijatelju moj,
upozori ga tiho pa brzo
ustane apui mu:
_ Svojim u neprijateljima jo danas baciti oruje. Neka saznaju istinu.
Tu zastane, pa zabrinuto pogleda poslanika.
Istinu e saznati moji prijatelji ovdje. Ali oni tamo? Oko Napulja? U Milanu
me ne vole. Tamo e me obasuti najcrnijim objedama. Moda e priati i to da sam
zaplesala na glas prineve smrti.
Ne!
usklikne Marcelo svim arom.
Njima u ja rei istinu. Rob e braniti
svoju kraljicu do zadnjeg daha! Izvijestit u u Milanu sve to ste mi rekli, i
svi poslanici neka iz mojih usta saznaju istinu. Izbrisat u iz njihova mozga
sumnjiave misli.
Osjetivi da je pobijedila, nadari ga toplim pogledom i jo toplijim rijeima:
Sad vidim da me uistinu ljubite.
Koraknuo je prema njoj rairivi nehotice ruke, ali ga ona zadri kretnjom i
tihim povikom:
Oprez, Marcelo! On se povue.
Smirite se. Na as e doi, Marcelo, do vienja! I skupivi skutove svoje
tamne haljine, ona brzo izae u pokraj nu sobu.
Poslanik poravna kosu. Obrie znoj sa ela i pouri se iz sobe to je sva
mirisala jakim mirisom ljubica.
Gotovo je istrao na trijem. Tu ga doeka njegov mlai neak Strozzi. Marcelo ga
uhvati ispod ruke i povede u dvorite.
Ona je nevina. Svi je sumnjie. Gotovo i ja, ali ona nije kriva prinevoj
smrti. Obratno. Nikoga Alfonzo nije toliko zavio u crno kao njenu boansku
glavu. Da si je vidio: prava boica tuge. U onoj crnini i tuzi ispjevao bi
besmrtne sonete.
Potenja mi, ujae, nisam slutio da je ljubav tako strahovito ludilo, ali kad
vas ugledam, sve me strah,
Ludilo? Moda ima pravo. Ljubav je ludilo, inae mu ne oi mogao da poini
ovo, pa i najgore.
- Najgore?
zaudi se mladi.
Naas uskrsne u dnu due mladog poslanika grinja savjesti
og njegovih ina kojima je izdao svojeg milanskog vladara raQeci protiv prineve enidbe. Ali ubrzo zanijemi njegova savjest
od zvukova njenih rijei i topline njezina pogleda to Jb je ponio iz kraljiine
odaje.
Kralj se vrati u svoju radnu sobu i sjedne u naslonja. Bilo mu je lagodno, jer
se osjetio jakim. Otkrio je zamke to su mu navalili na njegove putove,
preskoio ih spretno, uklonio i sad e uzeti u eljezne ruke uzde i brzim gasom
juriti k svojem cilju.
Da, nita ga vie ne moe zaskoiti na tom putu to nije predvidio i unaprijed
onemoguio. To ga smiruje.
156
Kraljica e biti prisiljena da planduje po raskonim viseim ima viegrada,
otrgnuta od svojih pristaa u Ugarskoj i od NKoulia a on e provesti vjenanje,
sazivati sabore i svojem pri-vstol jusauvati nasljednika. Jasni plan daje mu
toliku snagu Ha je odagnao nemirna pitanja supruga i ostao samo na liniji kralia
koji ima pred sobom uspjeh svojeg cilja. Uzeo je iza po-asa kesicu s papren da
mu bude pri ruci i stavio je u haljetak. Tedva to uini kad ue u odaju Ijepuan
pa otprilike etrnaest godina. Lice mu js crveno od plaa, kestenjasta kosa
raskutrana.
Zablenuo se u kralja, oito zauen od njegove vedrosti. To Malija odmah ep i
duboko uzdahne:
_- Moj Stjep! : Teka nas bije nesrea. Ti moe plakati! Svi plau. Samo ja
nemam suza da sebi olakam! A to si doao?
Velianstvo, vam je neka ena.
Neka ide do avola. Ne primam nikakvih saalnica ni od koga. Neu da vidim
ljude! No, to eka! Otpoalji je!
Ve sam htio, ali je rekla da ima neto saopiti kralju o dananjoj nesrei
i djeak zajeca.
O nesrei? Dakle, jo ima neto to ne znam! Razmiljao je:
Kako izgled r. ta ena?
Visoka je, u crnini, lica pokrivenog gustom crnom koprenom.
Tako! Pa reci neka ue.
Pa je odlazio gotovo posrui u boli za svojim mladim go-spodarem.
Zamiljeno gleda kralj za djeakom. "Tu se neto krije, jo neto o emu ne
slutim. ene uvijek vie saznaju! Dakle, novo otkrie? Vidjet emo"
ree sam
sebi poluglasno.
Gotovo Ijubopitno okrene glavu vratima iekujui neku vijest koja ga stade
draiti. Da nije uistinu vano to mu ima saopiti ne bi se usudila doi ravno u
palau, izravno k njemu.
Napetom znatieljom podigne kralj glavu i oi k uniloj eni. Lice mu odraava
iekivanje neega to e mu razgrnuti neku tajnu i pruiti mu dublji pogled iza
zidina urotnika.
ena pritvori vrata i ostane stojei neto podalje, vrlo se smjerno pokloni
malim nesigurnim nagibom. Duga nabrana crna haljina neto je preiroka za njeno
tijelo. Ostala je u tom poloaju ekajui kraljevu dozvolu da govori.
Zaokruio je njenu tamnu pojavu. Mirna je i gotovo ukoena. udna neprijatno:-1
obuzimlje kralja od te nepominosti. Neizdriva utnja zalije kralja Ijutinom.
Njegovim licem preleti mrka sjena, a glas mu je strog, gotovo uvrijeen:
Prije nego zapitam to elite rei sklonite veo! Kralj ne govori s onima koji
mu ne pokazuju svoje lice. " ; ,
157
Njeno se tijelo uspravlja. Tanke bijele ruke diu se k crnoj kopreni.
On skrsti ruke na prsima i sa zanimanjem prati njene kretnje. Sutanje irokih
rukava ispunja dvoranu i raspiruje razdra-enost kraljevu.
Veo se pomakne s lica.
Kraljeve ruke padnu kao obamrle, zjenica mu zatritra...
Skoi sa stolice kao da se u nj zabola smrtna otrica. Obrazi mu problijede,
usne se ukoie.
Crni klobuk s udovikim iljcima i dugim crnim velom uo-kruuje blijedo sitno
lice, puno patnje i blagosti. Velike plave oi prestravljenim oajem upravljene
su u kralja.
Til
izmakne se njegovim usnama.
Neto kao nada bljesne prozirnom puti ene i modrilom oiju. Tanke ruke sklope
se u molitvu, usne dru i ne mogu potisnuti rije to se upire o njih. Brzo
disanje crninom razasutih grudi odaje zagueno jecanje. Stisnuta strahom i jadom
sad e kriknuti i zaridati. Od straha pred tom provalom zaas se kralj snae.
Sjene mu padoe na svjetlucave oi i siplju bjesnilo:
Vi se usuujete doi ovamo?
Od tog ledenog upita zatrepti joj tijelo. Na plave se oi sputaju tamne
trepavice na ijim vrcima dru krupne suze. Usne trepu, preko njih prelazi
glas, tihi, mekani kao dah umornog lahora.
Velianstvo, nikad ne bih dola, ali majka mora vidjeti svoje mrtvo dijete!
Matija dodirne sljepooicu. Osjetio je udarac kao od metka. Krv mu zaumi u
glavi.
Da se sabere poe po sobi traei ime i kako da odbije ovaj udarac, da ga
odvali od sebe, da se oslobodi!
Prisutnost ove ene stavlja ga u isto uzbuenje kao pred podne crna vijest o
sinovljevoj smrti. enu osjea kao prolom, kao vihor koji ga zahvaa i kotrlja u
raspuknuti jaz. Druim bjesnilom ide prema njoj i hrapavim apatom zavitla nad
njom svoj gnjev:
Idite! Idite! Smjesta!
Ova grubost nije postigla to je oekivao. 2ena se nije plaho povukla i pola.
Naprotiv. Ona pristupi blie nepoznatom smje-lou. Majino pravo u asu oaja
pokornu enu uini buntovnikom.
Ni prosjakinji, ni zloinki ne bi se uskratilo da vidi mrtvog sina! Ja moram
vidjeti svog sina!
Pogled joj trai, oekuje, izazivlje.
"Sto je to? Zar je to ona? Ili se koja druga posluila njenim oblijem? Ona koja
je uvijek i svagda bila samo jedan odgovor: "Kako eli vae velianstvo!"
Ta tvrdoglavost sada ga ponuka da bude jo grublji:
__ Gospoo! Vi ste prevrili mjeru. Pozivljem vas: odlazite! dlSoSna prijetnja
bila je i odvie glasna. Pa ipak, ena ne
UZI"zapanjen zuri u pojavu. Samo njene kretnje dokazuju da gusti nabori tamne
haljine pokrivaju tijelo, jedva zamjetljivo, krhko, a u njemu se rasplamsalo
pravo majke to u oaju kri sve, razara i prelazi preko same sebe.
Velianstvo, dala sam razderati svoje srce i otkinuti se od ivog sina, ali
sad je moj sin mrtav! Sad je moj! Moram ga vidjeti
povisi ona glas, a on
zadre.pogledavi na vrata.
Umukni te!
a mjerni t e]
Umuknut u!
stade ona aputati.
Velianstvo, nitko u tom dvoru ne zna niti
e znati da sam obeastila va prag svojim prisustvom. Samo mi dajte da vidim
mrtvog srna, da pomilujem njegovu du^ii glavu i padnem na koljena.
Ustajte! Idite!
Neu vas posluati!
2eno, sabeil se, otii, to je njegova propasti
Gore, pr J Bogom, nitko ne pita kakvog ti je roda majka, je li bila vjenana
ili nije. Nema za njega vie pogibelji.
Sve mu se vie jei kosa od strahote to zijeva u nj iz ove ene. elio bi je
rinuti, baciti iz dvora preko utvrda da se oslobodi ove opasnosti u crnini, pa
ponovo izlane:
Propast prijeti meni, kraljevstvu.
Zagleda se u nj. Njeno tijelo se podiglo. Crna suknja oko nje uti kao klepet
mrtvih krila. Pozirna joj se put stee, kroz nju prozire netu kao duboka
uvreda. Ni traak poniznosti, pokornosti i posluinnMi. elo joj sijeva odlukom.
Od mene prijeti propast vama i kraljevstvu? Od mene?
Od vae prisutnosti!
Odlazim ako ...
Ne poznajem uvjeta
uleti on U rije.
Velianstvo, ovdje ne stoji majka nasljednika prijestolja, ovdj- je samo mati
mrtvog djeteta. Dajte mi na trenutak vidjeti sina.
Ne doputam.
Velianstvo, za taj jedan jedini trenutak predajem se vaoj vlasti. Bacite me
u jo strasniju tamnicu od one u kojoj ste nae drali ovih deset godina ...
Deset godina ivjeli ste mirno i pristojno, a sad vam se prohtjelo na vie
grubo e on.
Nie, nie
u tamnicu.
O kakvoj vi to buncate tamnici?
O onoj u koju je vae velianstvo zatvorilo neku nepoudnu enu, koja je majka
mrtvome sinu.
Vi niste prisebni!
Sina mi dajte!
158
;;
Vi ste poludjeli!
fcr..vjfl. ,."MV "Mogla sam lako krenuti umom u onoj strahovitoj pustoi.
Tko vas je nauio da se posluite izmiljotinama o tan> nici, pustoi, a
ivjeli ste kraljevski!
Jednom je velianstvo govorilo: "Ako svi lau, iz tvojih usta nikad nije pala
lai"
Ova uspomena ga razbjesni:
Zaboravljate da stojite pred kraljem!
Velianstvo, kralju, tamniaru moj, smilujte se sad majci! Rije "tamniar"
razbudi jo vie njegovu sumnju i grubo navali:
Vi me zovete tamniarom zato to sam vas tako lijepo opskrbio? Bili ste
gostoljubivo primljeni od napuljskog kralja i tamo ivjeli u odlinom poloaju.
Onda me opet vratite na taj odlini poloaj, jo me za-kujte u one vlane
zidine tamnice, sve Sto hoete, ali sina elim vidjeti.
Vlane zidine?
prekine joj rije gledajui je ispitljivo.
Tko vas je
naputio da me ovako optuujete? Govorite: tko vas je od mojih neprijatelja
poslao da me obijedite?
Jo i to?
proape ona.
Pod crnom tkaninom prodrhti njeno slabano tijelo. Sitno lijepo lie uinile
su patnje jo sitnijim i podale mu mlaahni, gotovo djetinjasti izgled. U njemu
je i sad ljupka mila podatnost, ali njene rijei, njen otpor je kralju nepoznat,
stran, uda-hnut od nekoga tko je neprijatelj, urotnik.
Koja vas izdajica dovodi ovamo? Koji vas urotnik alje s vaom optubom?
I sad jo traite urotnike tamo gdje su samo ljubav i odanost. To je vaa
sudbina. Mene neete zastraiti jer hou da vidim sina!
To nije ona, to nije njezina rije, njezin otpor. Ne, to su iza nje urotnici!
I osjeti elju da udara. Ipak se svlada i snizi glas do aptanja:
Ne izazivajte me da se posluim krajnjim sredstvom. Ni rijei vie o sinu.
Govorite: tko vas je uputio ovamo?
Majino srce!
Da me optuite tamniarem?
Dakle, moj ivot na otoku ne smatrate jo dovoljno groznom tamnicom, zar ne?
Sto? Na otoku? Bajka! Ili si neije orue ili lua. Kakav otok? eno, govori:
jesi li luda ili pomae mojim neprijateljima?
Plave bolne oi sputaju svoj pogled i trae, razgru. Iz malih usana, blijedih
i mokrih od suza, dopre mu u duu glas koji ga razara:
Vjerujete li vi svojim rijeima?
160
I ini mu se da gubi snagu i mora rei "ne", ali mjesto toga 0H se zaogrne
bjesnilom:
Kakav otok? Reci, kakav?
__ Velianstvo, vi dobro znate otok gdje je Feranteov dvorac.
No, dakle dvor! A dvor nije tamnica?
U podzemlju dvora, u vlanoj izbici, ledenoj i vlanoj, ivjela sam deset
godina! Dva straara pazila su na mene i hranila me otpacima sa svojeg stola da
sasvim ne umrem od gladi i alosti.
Strastvena, lako uzbudljiva kraljeva ud u ovom asu stro-pota se negdje u
tajni davno zakopani, zatrpani kut due. Tiina mu je u prsima. Ne nalazi
bijesa, ni gordosti, ni okrutnosti da se njom ponovno zaogrne. uti udaren,
pogoen, izdan od samog sebe. Zabola mu se u mozak slika o ledenoj vlanoj
sobici, o otpacima jela kojim se hrani mati njegova sina.
Rijei s ovih usana to su nekad bile slast njegove mladosti prodiru sebi put do
njegove unutranjosti.
I protiv svoje volje upita tiho, napola blago:
Njegova, dobra, topla molba srui o tlo enu, razdire bolnu ranu, presijeca
srce, odbaene, odrinute, prezrene, zaboravljene, izmuene tamnovanjem, samoom,
pregorenim eznuem.
Dotakao se nezarasle rane. Otvorila se i potokom protee desetogodinja boL
...... ,.....,,.. . ,.., ."^..."^u -J. 162
___ Matija, sjeaj se, smiluj, samo jedan pogled mrtvome sinu, svu ljubav,
itavu duu, sav svoj ivot moj. Malija!
I smota se pred njegove noge.
Zar
nije to zasluila moja ljubav?
Oblijeva ga ledeni znoj. Gui ga od bespomonosti, neznanja, d jada i prijetnje
koju ne moe izvesti. Od straha opasnosti. Hvata rukama glavu, pred njim puca
jaz slabosti da u nj strovali sve kraljevske osnove. Ne i ne
vie mu mozak i
on stisne zube i pesti i zaleti se k vratima. Ova se otvore, a kancelar ue:
_ Varadi! Varadi!
zahripi iz kraljeva grla.
Kancelar zatvori za sobom vrata:
Odredili ste da doem velianstvo.
Evo, evo!
Vie nije mogao izrei ve rukom upre na enu n pou. U mozgu ga stee.
Varadi razabire sve jednim pogledom.
Odvedite je Varadi!
I sagnuvi se na poklon pred onom to klei, Varadi ne moe da odmah kae rije.
Vodite je!
drhtavo zapovjedi kralj.
Sina hou da zagrlim! Biskupe! Ako ste pravedni kranin, recite: imam li
pravo na ovu posljednju utjehu?
Uzviena gospoo, u ovom asu jo nije mogue, pridig-nite se.
to sam skrivila da mi otimljete mrtvo dijete? to?
i njezine oi zaplamte
ognjem koji ustukne i kancelara i kralja.
Zar moja prisutnost moe poniziti mrtvoga? Gdje to pie biskupe? U kojem
svetom pismu? U kojoj nauci kranskoj? Govorite biskupe, vi.
Obojica osjelie udarce buzdovanom posred ela. Kralj ga pokua odbiti orujem
koje mu nosi strelovita misao:
Danas itavu no grade odar. Sutra e prinevo tijelo biti poloeno na nj da
ga ljudi mogu vidjeti. Iza podne, kad ne bude tamo nikoga, vi ete moi uza nj
ostati makar itav sat. Doite, dakle, o podne u dvor. Evo, Varadi e vas sam
povesti k njemu.
Sutra iza podne
ree on jo jednom.
A sada pokrijte lice. Varadi,
otpratite je. A sutra uinite kako sam vam naloio.
Izvrit u, velianstvo.
Ovaj odgovor biskupa-kancelara potpuno je uvjeri da SU biskupove rijei smekale
prijanji kraljev otpor. Ona obori glavu, sagne se nijemim poklonom i crni veo
pokrije bol i suze u plavim oima. Bila je opet nevidljiva.
^ralj odanne kao da se gromada s njegovih lea skotrljala daI poe prema svojoj odaji. Varadi poe za gospoom. U to vrata s hodnika
otvorie paevi. Kralj pogleda onamo. Ulazi Beatrica s crnim ipkama iznad
bijelog ela.
Dugo ekam na tebe, Malija moji 11
l
Prela je prag i zastala suelice onoj u crnini. Kao da nitko Od njih ne die.
Ni kralj, ni Vradi, ni ona u plastu crne koprene.
A kraljiin glas zaree dvoranom.
(;..;
Tko je ova ena
:
Udovica jednog plemia
odvrati kralj.
,
Sto hoe? ,
.
Moli da joj povratim neko imanje.
,"j -.
U to doba nije as primanja.
Mu njen bio je mi je svojedobno najvjerniji prijatelj pa sam uinio iznimku
i onda se obrazre k crnoj pojavi:
No, sad poite, kako rekoh, sutra e se vaa molba rijeiti po vaoj pravednoj
elji.
Prineva majka pokrivena velom stoji poniena, odbaena, zaboravljena, kao crna
toka prolosti. Spoznaje da se pred ovom divnom enom mramornog lica pretvara u
nita.> Sagne glavu na poklon i odlazi kao u zrak baena pahulja.
Ipak, iza nje ostaje neto to uzbuuje kralja, i nju, i Vara-dija.
Idite, Varadi, otpratite je.
Ne, ne, ostanite Varadi. Kako je nala put ovamo nai e ga i na izlasku
upadne kraljica i naas odloi masku.
elim Malija, ispriati to moe uti i
Varadi.
Dobro, Beatrice, samo da mi Varadi ponese pismo venecijanskim poslanicima na
potpis. Onda smo obojica tvoji.
Kako? Zar poslanici nee sudjelovati u sprovodu naem Ivanu?
zapita pola
bolno, pola zaueno.
Hoe, velianstvo
odgovori Varadi,
ali onda putuju hitno kui, a
velianstvo ne eli da bude u Viegradu smetano poslovima.
Mislim da biste ipak mogli kasnije svriti poslove.
Neka bude po elji vaeg velianstva, samo da uzmem pismo. Ostavio sam ga u
sobi kopista. Da tko proita, ne bi bilo u korist vaim velianstvima.
Nastojanje da zadri Varadija uznemiri kralja, a izmotavanje Varadijevo i
kraljevo izazove u njoj sumnju.
Tko je bio mu ove udovice?
upita iznenada i pogleda Varadija koji se udalji
k vratima.
Mjesto njega prie joj kralj i uzme za ruku:
Vrlo otmjen velika, vue lozu od nekadanjih knezova Okikih.
Dakle, roak Damirov?
i okrene se k vratima.
Gospodine kancelaru, jo malo. Sto je s Alfonzom?
O tome ja u izvijestiti kraljicu
odgovori kralj. I da sprijei Beatricu da
ponovo ne zadri Varadija, on je agrli.
Za ovog zagrljaja Varadi se iskrade iz sobe.
< vu.
PREVARA
Ukoene due izala je majka princa Ivana u hodnik. Ali
slika kraljice jo uvijek je pred njom. Jo je gleda hladnu poput mramora, a
njena osjetljiva dua zamjeuje lani prizvuk kraljiine alosti. I taj joj se
prizvuk zahode u srce kao bode koji je ponijela sa sobom iz one dvorane.
Prolazi hodnikom, a pred njom lebdi kraljiino lice, visoko elo, nad kojim
lepraju crne ipke dajui nekome daleko znak ushienja nad smru onoga za kojim
je svoju glavu lano zamotala u crninu.
Ali majka brzo zaboravi suparnicu koja je stupila na njeno mjesto. Srce ene je
umuknulo ustupivi mjesto majci. Beatrica je ovog asa samo zapreka preko koje
majka nije mogla do svojeg sina i nita vie. U tom uvjerenju pojuri hodnikom da
se orese mramornog lika, koji joj je pao na grudi, a nad ovim se teretom
ucviljeno majino srce sa i a u gru muka.
Zaas se nae u dvoritu, pred palaom, u tmini i gotovo nasrne na neka kola.
Prislonila se, sklopivi oi da se svlada i doeka Varadija.
Ali buka i glasovi u dvoritu tako su glasni da je opet otvorila oi i pogledala
oko sebe. U tmini se are svjetiljke i baklje. U njihovu odrazu jasno se
razabire niz teretnih kola, oko njih sluge nose sanduke, tovare, dovikuju,
pozivaju, upuuju u palau, pa se opet vraaju. Ti!; pred sobom spazi slugu koji
je upravo dignuo svjetiljku da posvijetli d ui ii, n >se veliki teki sanduk.
No, to je?
uje se reski glas dvorana.
Zato ste zastali?
Neka je gospoda ovdje. Ne emo valjda na nju tovariti
odgovori sluga.
Razabrala je da je nekome na puru, pa se odmakne. I dok su sluge vrile svoj
posao, neki dvoranin tri okolo upravljajui utovarom.
Kraljevi sanduci ovamo., a kraljiini onamo, na ona kola.
Ovo je sanduk preasnog gospodina Varadija. Kamo
njime?
Straga gdje je Orhnnova prtljaga. Momci, urite set
Povuena u tamu gdje nije dopiralo svjetlo baklje, ona slua
i gleda.
,... u smuenom mozgu osjeti kao neki udar kojim su joj pro-oili glavu, a sve su
joj misli zaustavile u stravi. Gleda ljude i slua zapovijedajui glas dvorana.
Rukom se tapka po elu kao oa bi htjela probuditi zamrli mozak da joj dojavi to
je to ovdje, Sto se tu radi i zato?
urno, urno, n
ui
podjaruje opet glas dvorana. Ne-poinak, dok sve ne
bude spremno. Sutra rano valja
Nova zapovijed je potrese, razbudi i njenim mozgom zavitlaju misli:
"Puna kola, ukrcavaju kraljeve sanduke!"
Kobna slutnja oslobodi joj svijest kraljiine slike. Sva se prenese u ova kola,
u ove sanduke, u ovu urbu koja tako jasno govori.
I jo nita ne zakljuuje. Instinkt je povue prvim kolima na koja se ranije
naslonila i zapita slugu koji je drao svjetlo:
emu tovarite kovege? 1
Jer putuju.
Tko putuje?
1
Kralj, kraljica i itav dvor na pogreb naega dragog prin-8, a da ga
nismo ni vidjeli.
Sutra ete ga vidjeti kad ga poloe na odar.
iNee ga polagati na odar, ve su ga zakovali u lijes. I mi
putujemo s pokojnikom! ",.... ,
Kamo?
>:,m,n
U Viegrad!
., ,,>
Kada?
,,;,". ,.:,
Sutra u zoru.
Noge joj klecnu, ruke zahvate slugm lakat.
Sutra uvee, je li?
Ne, gospoo, u zoru, u ranu zoru.
Krivo ste uli, valjda prekosutra u zoru, jer sutra e ga izloiti na odar.
Kako prekosutra kad moramo sve zavriti do pola noi, a un sunce svane,
putujemo u Viegrad. Takva je zapovijed.
Oko nje se zavrti itavo dvorite, i baklje, i kola. U glavi joj vri, misli
jure, u uima odjekuje kraljevo obeanje: "Sutra u podne moe vidjeti svojeg
sina"... O podne? A u zoru putuju! Ujes su zakovali.
U dui njenoj die se grmovit prosvjed. U grudima stotinu glasova vie:
"Prevara! Prevara!" I nita drugo ne uje do ove jedine rijei: A ona
ostavljena, izbaena, odgurnula na neki daleki otok u bijedu i samou,
prevarena, liena mrtvoga sina.
Sve joj je jasno. Kralj je kani prevariti da ne vidi mrtvog srna.
Smilujte se, vodite me
ape ona.
Kamo da vas vodim?
^
Samo as tamo gdje lei moj mrtvi sin. ;
Suga se trgne:
ujte, to ona veli?
U prevarenoj, odbaenoj i izgubljenoj eni pade i posljednja zraka ivota.
Baklje bivaju sitne kao svjeice uz neiji odar. Ona klone...
Momci, ovamo, ena se onesvijestila.
166
S i su se uskomeali, ostavili posao i dotrali blie. Svjetla sagnue k zemlji
gdje lei nepomino gospoa u crnini. ^ Sto je to? Tko je to?
uju se muka
pitanja. _ Ne znam. Rekla je: hoe da vidi mrtvoga sina
odgovara sluga s kojim
je govorila.
Ovaj odgovor naas zapanji sve, pa se nitko i ne mie, osjeUto istri iz palae Varadi.
Sto je?
Hoe da vidi mrtvog sina
odvraa opet sluga.
_ Da
sabere se Varadi.
To je neka sirota to je izgubila sina i moli kralja
za milost Brzo je dignite i prenesite za mnom, na Dverce.
Sluge se sagnue, a Varadi osjeti udarac. Netko ga je rinuo od onesvijetene
ene tolikom snagom da je posrnuo.
Oklopnie! Sto ste uradili
dovikne mu glas dvorana
zar ste poludjeli?
i
potri u pomo Varadiju.
AH oklopnik ne slua, jurne meu njih i baci se dolje. Trgne veo i gleda
beivotno ukoeno njeno lice.
Njegov oajni, PIL,SU:H !jc:;i krik, oduzme dah i slugama i dvoranima.
Majko! Majko moja!
krikne oklopnik i drma njenim tijelom.
Prinev glas?!
zaprepaste se svi.
Poludjeli ste
padne neija primjedba.
Nikad njegova glasa neemo uti.
Pomozite! Moja majka! To je moja majica!
Prinev glas
snebiveno apu ljudi. Neki ovjek trgne oklopniku s glave
ljem i vizir.
Svjetlost baklje dre nad skamenjenim ljudima, a dolje na zemlji klei Ivan u
odori oklopnika, a u rukama mu beutno tijelo.
Budi ga krikom oajne sinovljeve ljubavi.
Sin tvoj ivi, majko, ti mora ivjeti.
Ovog asa svi su zaboravili na enu kao da je i ne nema.
Princ ivi? Princ nije mrtav
apu ljudi kao omamljeni, tre okolo i
ponavljaju te rijei u radosti.
Varadi se podigne, lice mu je od pada zakrvavljeno i puno
strave.
A iz palae grnu dvorani, paevi kao da se sve potreslo
i Palaa i dvorite.
Svi su izgubili svijest, guraju se, lamataju rutama, a princ klei na zemlji,
nita ne uje, nita ne vidi, ne osjea, do beivotnog tijela majke u naruju.
Majko moja, jedina! Osvijesti se, probudi se!
Ona se ne odazivlje.
Pn .Sto je? _ vikne on pogledavi ljude.
Zar ne vidite? Pomozite, zovite
lijenika!
Tek na ovu zapovijed oni se trgnu i tre ne znajui Sto da uine i kako da
pomognu, jer u njima nema nita u tom asu do nevjerojatnog dogaaja.
Sa strepnjom istrauje princ ukoeno lice majke, pa je onda digne sa zemlje i s
dragim teretom krene prema palai.
Varadi zuri za njim i odaje potpunu bespomonost.
U kraljevskoj odaji burnim se stropotom rastvore vrata. U sobu upadne plavokosi
pa Stjepko i sune pred kralja i Beatricu viui i lama taj ui rukama:
Princ Ivan ivi!
I kralj i kraljica klonue kao da se nad njima prolomio strop. Pa nastavlja
viku da sve odzvanjaju zidine kraljevske palae.
Princ je oklopnik! Princ je iv!
Mjesto krika radosti kralj zarei kao pobjesnjeli lav. Pesnice je stisnuo i
uzdigao kao da e paa utuci. Njegove snane grudi jo se vie uzdignu i opet
spuste poput vala.
Beatrica zuri u djeaka, a usklik pun straha izmakne joj s blijedih usana.
iv, iv?
U tom asu oba suprunika osjetie da su im s lica pale ma ske. U njezinom
uas, u njegovom bjesnilo. U tom su asu jedno prema drugome razotkriveni.
Ali tek to su to opazili, nastoje razderane nfaske brzo skr-piti i navui na
obraze.
Kralj uhvati paa i strese ga.
Moj sin iv? Stjepko, ti si lud, ti si od alosti pomjerio umom.
Istina je, velianstvo. Eno, tamo, odjurio je u oklopnikoj odori. Ne znam
otkuda, ali iv je!
Za ime boje, djeae, on je mrtav u lijesu.
Ne, ne. u oklopu je. iv!
Ne razumijem to, Matija
ree kraljica l prigne se Stjepku.
,
Sto ti je djeae?
">
1
Velianstvo, doite vidjeti princa,
f1
^
v_ Gdje?
!"<
"} :-i;
>""
Na dvoritu!
M <.".;,
".Kroz vrata ulazi Orban, ali njegovo lice nije VWda. Oft J"
zaprepaten i smueno gleda kralja: drt,( , ! A
r" Velianstvo!
ali zapne.
b ;
i & Kralj mu pomogne:
t?c)
Je li istina, Orbane, ovaj djeak govori da je princ iv?
Jest, velianstvo, svi su ga na dvoritu vidjeli licem u lice.
Mrai mi se pred oima
krikne kralj. Ve je potpuno zadobio vlast nad sobom
i glumei dalje upro se u Orbana. Beatrica stoji blijeda drei se naslonjaa i
uporno utei. ,
168
_ Orbane
opet e kralj, tobo iznemoglo.
Za ime boje, t donijeli su mi
sina mrtva? ^
_ pa> velianstvo, donijeli su. Onaj mrtvi potpuno je odjeu prinevu odoru, na glavi mu je prinev ljem i vizir, tako su rekli lovci koji
su ga donijeli.
Sada se kraljica uspravi i upita:
A gdje je taj mrtvi?
Tamo gore u kuli
odvrati kralj.
Beatrice, idi molim te reci neka odmah
otvore lijes, neka ga donesu. Ne mogu vjeJedva doekavi to, Beatrica izae iz sobe da bude to dalje od kralja, njegovih
prijatelja i njegovih pogleda, pred kojima vise ne bi mogla skrivati bjesnilo
svojeg razoaranja.
Nikad u ivotu nije toliko zaboravila kraljevsko dostojanstvo kao ovoga asa kad
je zatvorila vrata kraljeve odaje i potrala kao obina ena u malu
blagovaonicu, pa sve onamo u sobu svojeg brata i zadahtana pala mu oko vrata:
Prevara! On ivi!
Tko?
zapita Francesko.
Ivan!
I braa se gledaju kao da je pod njima puklo tlo i ekaju as kad e se
strovaliti u dubinu.
A kralj, osjetivi da je kraljica otila, zabode ruke u svoju kutravu gustu
kosu tolikom snagom da se Orbanu inilo da e je iupati. Njegove su se debele
velike usne stezale.
Sto ste uinili, prokletnici?
promrsi.
Ne znam, velianstvo, doao sam kad je ve bilo svreno.
Sto? Sto je bilo svreno. Sto?
To da je gospoa prinev^ majka leala u dvoritu na zemlji, a on kleao kraj
nje.
On je kleao kraj nje? Kako? Zato?
Ne znam, velianstvo, vidio sam ga u oklopnikom odijelu, gologlava, a dvorani
su poeli vikati: "Princ je iv, iv", i na ovu viku sam istrao.
Kralj zakripi zubima trei po sobi poput razdraene zvijeri.
Kakvo je prokletstvo sasuo Bog nada mnom?
Ne znam kako je princ dospio u oklopniku odoru
primijeti Orban.
Ja sam tako odredio. Gdje je Varadi? Varadi neka doel Razderat u ga!
Netko iroko otvori vrata.
Ivan bane u sobu, gologlav, nosei u naruju svoju majku.
Kralj je stajao u dub i sobe. Sva krv pojuri mu u lice. Svjetlucave oi sada su
iva eravica. Nakostrijeena uta kosa stri UVls: griska svoje velike usne od
ega Orbanu zastaje dah.
Kraljevi pogledi biuju.
om ?rmeva Je svijest zaokupljena samo njegovom majkom. Ne "pazivi nikoga,
poloi je na lea viui:
Za ime boje,
Tek na ovu zapovijed oni se trgnu l tre ne znajui Sto da uine i kako da
pomognu, jer u njima nema nita u tom asu do nevjerojatnog dogaaja.
Sa strepnjom istrauje princ ukoeno lice majke, pa je onda digne sa zemlje i s
dragim teretom krene prema palai.
Varadi zuri za njim i odaje potpunu bespomonost.
U kraljevskoj odaji burnim se tropotom rastvore vrata. U sobu upadne plavokosi
pa Stjepko i sune pred kralja i Beatricu viui i lamatajui rukama:
Princ Ivan ivi!
I kralj i kraljica klonue kao da se nad njima prolomio strop. Pa nastavlja
viku da sve odzvanjaju zidine kraljevske palae.
Princ je oklopnik! Princ je iv!
Mjesto krika radosti kralj zarei kao pobjesnjeli lav. Pesnice je stisnuo i
uzdigao kao da e paa utuci. Njegove snane grudi jo se vie uzdignu i opet
spuste poput vala.
Beatrica zuri u djeaka, a usklik pun straha izmakne joj s blijedih usana.
2iv, iv?
U tom asu oba suprunika osjetie da su im s lica pale maske. U njezinom uas,
u njegovom bjesnilo. U tom su asu jedno prema drugome razotkriveni.
Kralj je stajao u dubini sobe. Sva krv pojuri mu u lice. Svjetlucave oi sada su
iva eravica. Nakostrijeena uta kosa stri vis: gnska svoje velike usne od
ega Orbanu zastaje dah.
Kraljevi pogledi biuju.
neva Je svijest zaokupljena samo njegovom majkom. Ne nikoga, poloi je na lea
viui:
Lijenika! Pomo, moja majka umire. I kleknuvi do nje, prislukuje zamrle
grudi, zaviruje joj u lice i silom otvara oi:
Majice dragal Htjeli su me tebi jo jednom oteti. Proglasili su me mr...
Umukni!
promrsi kralj kroz zube to su provirili ispod nabreklih usana.
To jo vie razjari prinevo oajno srce i on bijesno odvrati:
Htio si da ostanem mrtavl
uti! Zapovijedam ti!
Oe, uao sam ti u trag. Zato hoe da budem mrtav da ml je otme zauvijek?!
Kralja zahvati val bijesa.
>
.:]
Ni rijei
zapovijeda kralj.
>
]
(tm)
Kraljica! Ona zapovijeda!
-" <
j
..u 1 jvane( posljednji put velim ti: zanijemi!
j
Vikat u, vikati dok mi dostaje grla. Kralju, gdje vam je j srce? Tu lei ona
koja vam je dala svoj ivot, ljubav, sina.
j
Sina koji je pregazio kraljeve muke za prijestolje!
Marim ja za prijestolje sada kad moja majka umire. Lijenike amo
vie mladi
kao van sebe i skoi prema vratima gdje ulaze dva kraljeva lijenika, uhvati ih
i odvede k majci. Dok su se oni prihvatili posla, on se strepei naginje nad
njom:
Sto je? Zar je mrtva?
Duboka tiina spustila se u dvoranu.
I oni koji stoje na hodniku, ne marei da bi zatvorili vrata, i oni koji su u
dvorani svu svoju pozornost usredotouju u ekanju odgovora na prinevo pitanje.
I sam Matija, makar je okrenuo lea mjestu gdje lei prineva majka, napeto eka
odgovor svojih lijenika.
I proe as-dva, kad jedan od njih napokon dade eljeno razjanjenje:
Nesvijest je vrlo duboka.
Hoe li se probuditi?
To zasad ne moemo znati.
Smilujte se, nebesa, vratite mi majku
usklikne princ sklopljenim rukama
zurei u votano lice.
Na pragu opazi kralj Varadija gdje stoji poput osuenika to eka svoju sudbinu.
Matija u dva koraka zakorai k njemu, otrom ga kretnjom ruke pozove da ue i
zatvori vrata. Povukli su se u dno dvorane, posve u kut.
Varadi je osjetio na sebi kraljev pogled kao udarac sjekire:
Smaknut u vas, Varadi!
Zasluio sam, velianstvo, jer sam posluao vau zapovijed da gospoi ne
kaemo istinu!
Mene okrivljujete? Sto ste radili vani? To odgovorite.
Nisam mogao nita uraditi protiv nesree jer niste zaprijeili kraljicu da me
onako oito zadrava. Ona je instinktivno
eto slutila. Trebali ste zapovjediti da odmah odem, a ovako !Ln zakasnio, samo
as-dva!
_ Iz as-dva razruena je sva moja zamka!
__ l pola svijeta moe razruiti as-dva. Eto, gospoa je vidjela putna kola,
imala je vremena sve uti, a princ po vaoj dozvoli seta u odori oklopnika.
Desio se tamo meu njima, uo je i
svreno.
Kralj stisne oi, zgrenom pesnicom udara se po elu, pa onda muklo odgovara:
_- u tamnicu sam ga trebao zatvoriti!
_ Trebali ste samo dopustiti da reem istinu i ona bi sretna
otila.
Nije li vam jasno
bijesno ape kralj
da je dolazak ove ene u moje
kraljevstvo, na ovaj dvor vea opasnost mojem sinu nego li Beatrica? Nisam li
morao da joj zauvijek zakrim put do svojega sina? Ona otkriva svima da nije
stvoren za kralja jer mu je mati puanka.
Velianstvo, za ono nekoliko asaka to sam je vidio ovdje nije mi moglo pasti
n n um da mislim na susret koji bi se mogao desiti u dvoritu, ali da sam
slutio, ja se vaoj zapovijedi ne bih pokorio i otkrio bih istinu.
Kralj je stajao naas utei kao na razvalinama svih svojih nada, Varadi ga uzme
za ruku:
Doite, velianstvo, to je propalo, propalo je!
Da, tako je. Izgubili smo prve nae utvrde, treba sada da zatitimo svoj
zamak, da se prikrije varka pred kraljicom. Ona se ne smije dosjetiti.
I zaas je kralj bio spreman i sabran i odmah izdavao naloge.
Valja lijes odnijeti na dvorite i pred svima pokazati mrtvoga, neka svi vide
zabunu. Beatrica je brzo otrala da lijes otvore. Svojim usklikom, kad je ula
da je iv, potpuno se razotkrila, ali mene ne smiju razotkriti, ne smiju
posumnjati u zamku.
Velianstvo, pobrinut u se za sve ako ne budete tako tvrdokorni prema mojim
savjetima.
Preuo je kancelarov prijekor i apnuo mu:
Idite i recite princu neka ne kazuje kraljici tko je ta ena, ai za ivu
glavu.
Bit e prekasno, velianstvo.
Zato?
... ~~. vkao je vani u sav glas: "Majko moja", dakle tajiti zna-cuo bi doista
izazvati sumnju.
r . ~~ Dakle, svi su uli
opetuje kralj pa se ugrize za usne.
LUJte, Varadi.
Ne elim da kraljica ovu enu vidi ovdje.
~ Bojite se, velianstvo, Katiline?
Sam
saiuvam Js posljednju zamku koja mi
. Iz drugog kraja sobe prenu ih prinev poklik. Varadi poe
ali se odmah
vrati i apne:
i
";
prepozna. Sve je to Boje djelo. Samo. tko je taj ovjek? I zato je poao u boj
za princa. To bi trebalo ustanoviti.
Istrait emo, Beatrica, samo dok se oporavim od tolikih potresa. Doi sa mnom
u moju odaju da se porazgovorimo.
A gdje je Ivan?
upita ne miui se Beatrica..
Videi da je ne moe odvesti iz sobe, Matija rukom pokae
na drugu stranu dvorane: r
; m.
__ Eno ga, tamo!
_ Kako? Ivan me ne vidi i ne uje. A to je ono tamo? Sto
__1JBrinu se oko onesvijetene ene. Dok svri, mi bismo mogli istraivati tko
je ona] nepoznati mrtvac.
Ni sad nije slijedila njegov poziv, ve obratno, poe nekoliko koraka prema
leaju i primijeti.
_ Ivan se i ne okree prema meni!
Kralj nije odgovorio a ona ode postrance leaju da vidi tko
tamo. I Varadi i kralj promatrali su Beatriino lice. Njene visoke uzdignute
obrve lako se trgnule. Polako okrene svoje mramorno lice kralju i zapita neto
izazovno i glasno:
Opet ova ena?
Da, onesvijestila se! ,
_ Zato joj iskazuju toliku ast?
Na ovaj glasni upit princ se okrene od leaja i odvrati prkosnim glasom:
Jer to pripada mojoj majci!
Mramor Beatriina lica pretvorio se u meso. Bijelu put zalije krv. Miice se
rasteu. U oima zaplamti.
Dakle, nije udovicr. plemia kako me izvoljevalo izvijestiti vae velianstvo?
Pitala je glasom tuitelja, suca, svjesnog da je optuenog uhvatio na djelu.
Varadi je slegnuo ramenima, pogleda kralja i opazi da je vrlo miran, dapae
vjeto namjeta masku strogosti i odgovori:
Kako si ula, Beatrica, nije udova plemia.
Uistinu, Malija, nisi trebao da se poslui ovako malo duhovitim isprikama.
Poto nije bilo isprike, nije ni trebala da bude duhovita
odvrati on i onda otro naglasi:
Naprosto sam zatajio isti-nu dok mi ti,
Beatrice, ne razjasni zato se danas ova ena nalazi ovdje?
Ja? Posve apsurdno pitanje!
Posve prirodno. Odgovori: zato mi napuljski kralj alje ovu enu? Da,
Beatrica, s kojeg razloga?
nastavi kralj jo
iSe.
Zato je alje kad je meu nama bilo ugovoreno da ona ne smije prijei
granicu mog kraljevstva?
I on navue masku suca, sada jaeg od nje, pa nastavlja ojaeno:
Ozbiljno u zatraiti od napuljskog kralja razjanjenje. Samo moj najvei
neprijatej mogao bi izvriti ovakav napad na
mene.
Nadvladana optubom, ipak ne odaje poraz, a ne moe da nae drugi odgovor osim
isprike:
Moj otac sigurno nita ne zna. Uvjerena sam o tome!
Da ti nisi o tom nita znala to se moe vjerovati, ali pot-Puno je nemogue da
napuljski kralj ne bi opazio kako mu 3
173
I
dvora manjka jedna voranka. Moe li iz naeg dvora nestati lan dvoranstva, a
da to ne bi opazili nai dvorski metri i nama javili?
Beatrica razabere da joj kralj namee sumnju, kao da je ona s ocem skrivila taj
dolazak. Samo to ovog asa ne eli razjanjavanje u prisutnosti prineve majke.
Nju uzbuuje okolnost da ovdje na kraljevu leaju u njegovoj odaji, lei ena
koja je majka njegovu sinu.
Odrazi tog uzbuenja i povreda njene tatine probijaju mramornu hladnou njenog
lica. Kralj shvaa to se raa pod njenim visokim elom i pristupi joj posve
blizu:
Nije ovdje mjesto da o tom raspravljamo. Doi, to emo razjasniti meu sobom.
I uzevi njenu ruku, niti se ne obazre tamo gdje se princ s lijenicima trudi
oko svoje majke.
Beatrica povue ruku.
Prije nego odemo, ima se rijeiti neto vano
i podigne glas jae, oito sa
eljom da princ uje svaku njenu rije:
Ona tamo ne moe ni asa ostati pod ovim krovom!
Ve sarn prije tvog dolaska ovamo Varadiju naloio da je otpremi.
Povienim glasom okrene se ona kancelaru:
Dakle, biskupe, izvrite kraljevu zapovijed. Otpremite ovu enu iz dvora.
Pri prvim kraljiinim rijeima Varadi je razabrao Beatriinu elju da izazove
princa protiv njegova vlastitog oca. Njena se elja ispuni. uvi princ te
ledene rijei, skoi od leaja, pohiti nekoliko koraka prema sredini dvorane, pa
se izazovno okrene kraljici:
O kojoj to "eni" govori vae velianstvo?
O onoj to lei tamo.
,
Ona uzviena ena je moja majka! Nju nee nitko otpremiti ispod ovog
krova!
Valjda se ne kani suprotstaviti kraljevoj odredbi?
naglasi ona.
Oe, kralju! Vi to odreujete? Vi?
Da, ja!
Vi elite da se moja majka baci na ulicu?
To nisam rekao. Ima na Griu naih prijatelja plemia, oni e je primiti u
njegu.
Oe!
poe princ molei.
Ta ona je vie mrtva nego iva. Ni umirueg slugu
ne biste istjerali ispod svojeg krova.
Zapovijed kraljeva neka se izvri
upadne Beatrica.
Ako je to kraljeva zapovijed, ja joj se neu pokoriti! Ivan stane pred
kraljevski par zaarenih oiju.
Onda neka bude na tvoju
nakloni se Beatrica.
Pred onom tamo uzmaknut e
tvoja kraljica.
A Ivan vikne pun bijesa i oaja:
.. ;
,...:.
Moja kraljica je moja majka!
<:.u .,,.
.M &] ; l
174
__ Ivane, bulazni
zagrmi kralj.
__ Bunim se protiv okrutnosti, bezdunosti, ja ne dam svoju majku,
ne dam!
I stane pred leaj sav drui.
_ Varadi, odredite da mi odmah osedlaju mojeg konja
zapovjedi kraljica.
Odlazim na Medvedgrad!
Kancelar se sagne utei, eka kraljevu rije. Pun gnjeva na -ina i na enu koja
tamo lei i koju smatra uzrokom razaranja svoje zamke zavie:
Izvrite zapovijed Varadi.
I Varadi se polako pomie k vratima kao da jo uvijek okli-ieva. Razabravi da
kancelar ide pozvati sluge Ivan povikne punim pluima:
Nitko se nee pribliiti mojoj majci. Niija ruka osim moje nee dotai tog
svetog tijela! Matija zaprijeti.
Ivane, ovdje stoji kralj!
A do majke stoji sin!
Sin je duan poslunost kralju.
A ovoj uzvisinu] eni duan sam JJubav iznad tvifc octa-lih ljudi.
Varadi, zovnitc dvorane!
( r ,
Kamo da otpremim gospou?
upita VaradL
K barunu Kraljiu.
iv ,
Dobro oe, ali onda idemo zajedno!
Sto veli?
Idem zajedno s njom, idemo oboje s dvora: mati i sin.
A ima i pravo
pouri se Beatrica
oni pripadaju jedno drugome. Neka Ivan
ide s njom, to je najjednostavnije i najprirodnije.
Kraljeve se oi krijese, kroz njegove ile zakola nova sumnja. U kraljiinu
prijedlogu nalazi novu zamku i razjaren korakne prema princu:
Ostat e ovdje!
A moja majka?
Odlazi! Lijenici, dignite enu i nosite je!
Vi ste, Enriko, pogrijeili. Jest, velim vam to otvoreno u lice! Vas nije
vodio sveti interes ideje, napuljske dinastije, nego ljubomora na Izabeline
osjeaje prema princu.
Moja ljubomora bila je u slubi Napulja, vaa uzoritosti, ali ne biste uinili
krivo da ispitate Izabelu nije li ona moda izvor ove kobne zamjene jer, netko
je tu bio.
Enriko, ovo je odve teka objeda.
Pripazite na Izabelu, to je moj savjet!
Vama nije dobro, grofe
ree Francesko i odmjeri ga.
Svima nama nije dobro jer nismo mislili na treu osobu kojoj je mnogo stalo do
princa i poslala je zamjenika. Kome je ivotni interes da princ ivi? Izabeli!
Velim vam, uzoritosti, mi imamo neprijatelja u naem krugu.
Dalje nije dospio da razlae.
Protiv svojeg obiaja, dohitala je Beatrica u sobu svojeg brata i pola ravno
prema njemu.
elim s tobom govoriti nasamu. To ponuka Enrika da se odmah udalji. Francesko
je ustao, njeno uhvatio za ruku svoju sestru i posadi je u naslonja.
Govori, sestro!
Prinevo uskrsnue grom je iz vedra neba.
Vara se. Nebo je bilo puno munjevitih oblaka, samo mi to nismo zamijetili.
Sada ti moram priznati da sam znao o tom dvoboju, ali ti nisam htio namjerice
saopiti. Tebe se i ne tie to se princ i Alfonzo mrze. Kad je danas pukao glas
da je on pao u dvoboju, nisam htio da tvoje plemenito srce osjeti i najmanju
sjenku krivnje. Ali sad mora saznati sve. Netko je znao za taj dvoboj i taj
netko je sprijeio da princ doe pod ma Al-fonzu. Ova je osoba prinev uhoda,
protiv nas! Jest, postoji neka osoba koja e nas uvijek i svagda izvrgavati u
korist njegovu.
Misli da je neka trea osoba podmetnula zamjenika princu?
Da, Beatrica. Na to me upozorio Enriko, a zapravo jedino
je to moglo spasiti princa.
, .1..,, ,
Sumnja li moda Enriko na koga?
!f; Hii1
Na Izabelu! , >.
.,.,,.- >_
,; ; ^k"; "(
180
__ Budala! Aragonka nikad nee zaboraviti svoju dinastiju.
__ Izabela ljubi princa.
__ Njena ljubav proistjee samo iz interesa da se uda za kraljeva sina.
Meutim, Beatrica se fpak zamisli.
__ Francesko! Naredi da pozovu Izabelu i Enrika.
Kardinal otvori vrata pa izvri nalog i onda se vrati i sjedne uz kraljicu.
_ Zabrinula te ova sumnja, Beatnce?
_ Na drugo mislim, moj Francesko! Danas u noi u kraljevskom dvoru nalazi se
jedna kraljica i jedna nuskraljica!
_ Zar e podnijeti tu uvredu?
_ Najprije sam se najotrije usprotivila. Meutim, zbog prisutnosti ove ene
kralj poziva na red naeg oca!
Taj komedija!
Da, ini se kao da komedijai, ali nije sasvim nemogue da je tu enetinu
poslao ovamo na otac.
Pa to bilo sasvim neobino.
Ne bi! Prisutnost ove gradske djevojure mora podsjetiti sve plemstvo i sve
kraljeve i prineve pristae na graansko, nezakonito porijeklo njihova dragog
kandidata za prijestolje.
Kako se se tome domislila?
Sam kralj me na to uputio. Gotovo je izvan sebe to mu prisutnost ove ene
krnji ugled sinu. I kad sam malo prije o tom razmiljala, ini mi se da bi samo
na otac mogao izmudriti ovako odlinu zamku. itav dvor i sve plemstvo govorit
e o prinevoj majci. Svatko e se pitati tko je ona i sjetiti se da je
graanka, djevojura, biva Ijubovca. Sutra e O tome govoriti svi oni koji su
na Medvedgradu i jo ne slute dananje dogaaje. Poslanici Venecije, grof
Marcelo i svi drugi imat e prigode da jave u Italiju tko se nalazi u dvoru, a
Bianki Sforza prisjest e da uzme takvu svekrvu!
Usred razgovora ue Izabela, vedra, gotovo vesela.
uj me, sestrice
zapita Beatrica
zato mi nisi priopila da se princ bije
s Alfonzom?
Crnokosa princeza zaueno usklikne:
Da sam to slutila, ne bih mogla o tom utjeti tebi, Beat nca, kad si mi
princa namijenila muem. Zar da budem sudio nik smrtnoj pogibelji svom buduem
muu?
Da, to je prirodno, dakle, rekla sam.
Tko me optuuje? Oito, Enriko! Beatrica, njegovih progona vie ne podnosim.
On misli da si znala!
Onda bih i zaprijeila
otro naglasi djevojka.
T~ v.ierujem
trebala bi samo natuknuti kralju. Meutim, sad idi! Obraunat u
s Enrikom. Gdje je Nardela? ni
"i
svo sobi
Jako Je uvrijeena.
Matija zamalo da je Je tukao. Prostaki joj je istrgao zdjelu sa smokvama,
bacio ih
kroz prozor i vikao na nju. ak je zapovjedio da je ne puste a blizinu njegovih
odaja.
Divljak. Reci Nardeli da joj kraljica podjeljuje slobodu. Kad idem na poinak,
neka doe k meni! A sad idi! Evo Enrika.
Izabela poslua i srdito pogleda Enrika. Njegov pogled slije" dio je njene
korake.
Kad su ostali sami, kraljica upre pogled u svojeg dvorskog metra. Kad nije bila
s njim zadovoljna, oslovljavala ga je hladno i strano.
Vaa sumnja, Enriko, potpuno je bez temelja. ak drska. Ali o tome dosta.
Recite mi: tko je osim vas znao za dvoboj?
Gospodin Damir! taft
I nitko drugi osim njega?
Da, znala je za to i Gordana!
.
Gordana?
zaude se kraljica i Francesko. ,
&r
Kako to?
upita kraljica ponovno. -n
U njenoj prisutnosti pozvao je princ Alfonza.te Otulial
Obraun.
; :
je probo, kako nije pogledao pro-bodenog je li samo ranjen, zato nije nita
javio na Medvedgrad? Sve dokazuje da to obraunavanje nije bilo poteno, nego
prosto razbojstvo.
Tog lupea morate po svaku cijenu pronai i dovesti. Ali graanima i gostima
potrebno je smjesta objasniti ovaj dogaaj. Dakle, ujte: treba da svima kaete
ovako: princ i Alfonzo urekli su dvoboj. Alfonzo je svima priao gdje se dvoboj
ima odrati i kada. Za to je doznao jedan vjerni dvoranin naega princa koji se
Pobojao za Ivanov ivot, ukrao je njegove haljine, ljem i ma i pozvao Alfonza,
predstavljajui se za princa, da se pobiju o podne umjesto naveer. On je
doekao Alfonza, pobio se s njim i pao u dvoboju. Kad su naili lovci i ugledali
truplo u prinevu bojnom ruhu, zaprepastili su se, zbunili tako da uope nisu
skidali vizir i Provjeravali, ve stali vikati da je princ mrtav. Jedan je od
njih ojurio na dvor i javio da je princ mrtav. Vizir se nitko nije usudio
skinuti dok ne doe dvorski metar. Svi su ekah, a vijest 0 njegovoj smrti
prenosila se dalje.
Princ je, meutim, do kasne veeri
to dobro upamtite"; vojvodo,
princ je
do kasne veeri ekao Alfonza u umi, a kadi ga nije doekao, vratio se na
Gri. Putem je sreo oklopnika koji mu ree ta se dogodilo. Ivanu se prohtjelo
promatrati tko za. njim tuguje i uzeo je oklopniko ruho. Ovako emo najbolje
pred svakim, a osobito pred kraljicom, izbrisati sumnju da sam ja imao kakvih
namjera. A zatim ete kazati: kad se princ otkrio tek onda smo mrtvom skinuli
vizir i razabrali to je uinio vjerni prinev dvoranin. Nakon toga morate
proglasiti moju zapovijed . da e svakoga tko bi izazvao ili pokuao da se bije
zadesiti smrt na kazna. Jo morate dodati da je jadni dvoranin platio ljubav
prema gospodaru, a nije trebao to inti jer svi znaju prinevu vjetinu na mau,
pa bi on Alfonza svladao kao to je to uinio i na bojnim igrama. Je li tako
dobro?
Vrlo dobro, vae velianstvo. Pouzdajte se u mene, ja u to prikazati kako vi
elite.
Mislim da e ovakav prikaz razoriti svake daljnje kombinacije.
Time smo, dakle, sprijeili govorkanje. Kraljici u sam ovako razjasniti
stvar.
Imam veliku molbu na kralja
ree Lovro.
Molim, dopustite mi da se sutra
pobijem s Alfonzom, urekli smo.
[oelite da vas dadem smaknuti?
m".:
Velianstvo! Ja...
B,
Svreno. Zabranjujem! Idite!
">
r
Vojvoda se uputi u dvorite da izvri prvi dio kraljeve za ^j
povijedi.
,
A Varadi je ostao s vladarem. Dugo nije rekao nita, samo je
hodao po sobi. Kancelar ga nije smetao. Napokon Malija progo
vori:
ujte, Varadi! Kad sam kraljici spoitnuo da je napuljski kralj skrivio
dolazak prineve majke to sam uinio samo zato da iljak koji je ona htjela
uperiti u mene okrenem prema njoj. Ali sada zaista sumnjam u toga lupea.
Moda mu ne inite krivo.
On mi je to skuhao. Ako tu enu nije poslao sam, svakako je u tome sudjelovao.
Ako je ona pobjegla, Ferante joj je omoguio bijeg lukavo i podmuklo da nakodi
Ivanovu ugledu.
Saznat emo kako je uzviena gospoa prela granicu ako ozdravi...
Ako ozdravi?
Opetujui Varadijeve rijei, zamislio se i namrtio. Onda doda posve hladno:
I za nju i za sina bilo bi bolje da umre.
Neugodno dirnut, Varadi ne ree nita, dok kralj nakon male
stanke nastavi:
j" ,-.,.-. ;u.1-5
.i
_ Od asa kad sam uhvatio pisma koja mojeg sina oznau- Kartagom, neprestano se
pitam: zato je ba sada Beatrica ^ ila to[iku snagu da ^prnci Ivanu pravo na
prijestolje? Danas, ponavljam to pitanje. Sto vi velite, Varadi?
__ Moda i u tome Napulj ima svojih osnova.
Majko moja, kad bi barem znala da sam iv... Kad bi to osjetila da se barem
naas osvijesti, da me prepozna, bilo bi joj lake.
Gordana naglo ustane i poe u drugu sobu. Povukla je lijenika za ruku i apne
mu:
Sto velite? Meni moete rei istinu!
Kad bih je ja znao!
j
Barem priblino, molim vas!
Vrlo je slaba, neobino slaba, to me zabrinjava.
Lijeit ete je po svojoj najdubljoj savjesti, gospodine?
Neto zauen lijenikov pogled zaustavi se u Gordaninim Otima.
to hoete time rei?
i
Moete li ovu gospou lijeiti kao da je kraljica? Smijete H je
lijeiti svim sredstvima vae znanosti?
__ Svim sredstvima? I opet udno zvui... _ Dakle, recite: imate li kakav nalog
od koga... _ Ja? Ne razumijem vas. Nisam se ni maknuo od nje. _ Molim vas,
nisam vas nita pitala, nita. Ali zaduit ete ina, prestolonasljednika, ako
je spasite a ja znam da e kra-liu biti vrlo milo ako ona ozdravi.
Sutra u zoru moi u vam rei neto jasnije o njenom stanju Sada bi bilo
preuranjeno.
Vratila se opet k princu i Damini i sjela kraj njih utei.
_ Gordana
prozbori Ivan uzevi njenu ruku
znali ste da je moja majka na
Griu?
_ Da je na Griu? Ne. O tom nita nisam znala
odgovori ne pogledavi ni Damira
ni princa.
Napokon imate svoju majku za kojom ste toliko eznuli.
I nitko mi je vie nee oduzeti! Nitko! Na to sam se zakleo.
Idite, Gordana, i legnite
zamoli Damir.
Pa dobro, kad me toliko tjerate, idem da vidim svoju bolesnicu.
Malu Beci
doda Damu .
Da, vijest o prinevoj smrti teko je srvala njeno djevojako srce, ali sad
je ve bolje. Jadno siroe koliko je pretrpjelo.
Poite na poinak
zamoli Damir.
Ako me trebate, smjesta me zovnite.
I onda se malo zadrala na vratima spavae sobe.
Zato ona govori o Beci?
apne Ivan prijatelju.
I meni je priala koliko ju je potresla vijest o tvojoj smrti. Bit e da te
djevojL- ljubi.
Ne dao Bog. U mojem srcu ima mjesta samo za moju majku, Gordanu i tebe!
Opet su se uli uzdasi iz druge sobe.
Ivan pohiti k postelji na kojoj je lealo slabano tijelo, sitno plemenito lice
zarumenilo se vatrom od koje je strepilo njegovo srce.
Gordana uhvati Damirovu ledenu ruku i pogleda mu vrsto
u oi:
Ako bi moda kraljica pozvala k sebi lijenika, odmah me obavijestite. Odmah,
i utite pred njim.
Vi se neto bojite?
Rekoh: pazite!
i odjuri hodnikom.
Mladi ue u spavau sobu gdje je bolesnica uzdisala.
Dajte mi sina... kralju... okrutni ste...
Razumije li to, Damire? Kralj joj je uskratio da me vidi.
.
I no je padala sve dublje. Princ sjedi uz bolesniku postelju
pna Damiru.
~v Otkinuli su rnc s njenih grudi. Bilo je tako davno tome, Pak njen dragi
lik ostao je duboko utisnut u mojoj dui. Od-sam je prepoznao. uo sam njen glas
kad je molila: "Odve191
dite me da vidim sina". Slutnja se zaas pretvorila u vjerovanje. Kleknuo sam,
zavirio u drago lice i znao: to je ona! Draga, jedina majka! Boe, nemoj mi je
uzeti!
No je pala u dubok san, a ljubav sina bdi.
Ulice grada utonuSe u gustoj tmini. Hitno koraanje i zve> oruja odjekne
cestom. Poluglasno pitanje padne iz tame: 4
Jeste li vi, Alfonzo? h |
(
Da ja sam, gospodine Enriko.
l
ekam vas ovdje ve dugo.
Onaj prokleti vratar na Kamenitim vratima morao me svega ogledati dok me
pustio unii u grad.
Neka vai pratioci pou u dvor, a mi emo se porazgo. voritl ovdje.
Zar moda nije mrtav?
Recite, Alfonzo, to se zbilo tamo u 5umi? Netko je bio u blizini.
Nije.
emu dakle to ispitivanje? Ta valjda niste sada okrenuli.
Za ime Boje, priekajte dok doreem? Koga ste nali tamo na ureenom mjestu
sastanka?
Princa!
Samo njega?
Da, samo njega.
Sto ste s njim govorili?
Govorio sam gotovo samo maem.
Nita mu niste rekli?
;BM. Po
vizira.
Kad sam doao, ve je tamo stajao zvao sam ga jednostavno da skine vizir, jer
ja
Aon?
Nije me udostojao nijednom rijeju. .j
A to vam nije bilo udno?
Vie kukavno. Rekao sam princu da je oito doao samo zato da ne vide drugi
kako se boji za svoje lijepo lice pa ga zatitio vizirom.
Aon?
;;-, r "-".
Do avola, Sto me to ispitujete?
to je rekao, Alfonzo?
Zauzeo je bojni stav i nije rekao n! rijei ,
|
I niste ga nastojali prisiliti da govori?
Do vraga, pa nisam ga zvao onamo na domjenak, nego da mu to prije zarinem ma
u prsi. I navalio sam. On je odbijao, vrlo mlitavo kao da ga je ostavila
vjetina koju je pokazivao na bojnim igrama.
To vjerujem!
|j
192
Pa recite mi ve jednom emu ovo ispitivanje?
j
_ Tie, i tmina bi mogla imati ui, ostanimo u aputanju. avle kako je dugo
trajala bitka?
^ _ NJ spomena o njoj. Probo sam ga u dva-tn udarca, ma-var bi dostajalo da sam
se dotakao njegova tijela samo vrkom
013 !l I niste mu skidali vizir?
emu? Znao sam da mu nema spasa. Pourio sam k vama na Medvedgrad da vam to
javim, a onda sam se urio dalje na Kaptol biskupu da ne stupim pred kralja
prije nego ga mine prvo uzbuenje.
Alfonzo, moda i nije bilo okraja? Niste li ga zaskoili, najurili i proboli
bez borbe?
ujte, grof e, ne odgovaram vie nijedne rijei. Sumnjiite me kao da niste
naruili taj dvoboj i izbrojili za nj cekine.
Sad u vam razjasniti zato vas sve to pitam. Pod prinevom odorom i vizirom
bio je netko drugi!
Mukli glas zapanjenja prodre iz Alfonzovih grudi. Ruka mu zgrabi Enrikov lakat,
a on ape jo tie:
Da, tako je Alfonzo. Tek kasno uveer otkrilo se u kraljevoj palai da je
princ iv i zdrav, a jedan dvoranin mjesto njega lei mrtav.
Nekoliko trenutaka je tiho, onda Alfonzo promrsi teku kletvu i sagne se Enriku:
Kakva kukavica, platio je nekome da ide za njega u smrt. Sad mi je jasno zato
mi je Damir donio poruku da doem na obraun u podne. Ovo su uinili da mogu
podmetnuti plaenika!
Slabe su vam nade. Malo prije rekla mi je kraljica neka vam kaem ako Gordanu
ne ostavite na miru, morat ete ostaviti dvor. No, imate li jo sada odvanosti
optuiti je pred kraljicom?
A vi ete dopustiti da i dalje radi protiv kraljice za princa?
194
__ To ba neu. Zato sam upravo radostan ito sam se s vama
razumio. Otkrili smo neprijatelja koji nam iza lea nevidljivo tkapa svaki na
pokuaj. Sad je na nama, Alfonzo, da joj bu-P uvijek za petama, da naemo samo
jedan dokaz, nedvou ; jaki dokaz, i kraljiina sklonost prevrnut e se u
neprijateljstvo i mrnju. Onda je s njom svreno.
__ Recite mi, Enriko, ime je Gordana stekla toliku kraljiinu naklonost?
__ Kad bih znao uzrok, lako bi bilo otkriti posljedice i omra-ziti Beatrici
njenu tienicu.
_ Nije li moda Beatrica ljubila njenog skrbnika, Cesmikog?
_ Alfonzo, kakve su to misli. Beatrica je dobila nadimak "mramorne kraljice"
zbog toga to je njeno srce od mramora. Nije ona ljubila nikoga, moda ak ni
onog paa Ramira na dvoru svojeg oca to su ga nali probodena u njenoj
djevojakoj lonici.
_ uo sam o tome govoriti u Napulju i neki rekoe da je pa ipak ranjen i ostao
na ivotu.
Nikad ga ne bi pogledala, ak ga ne bi htjela n! poznati.
A uo sam govoriti o kralju Vladislavu ekom...
Prie, kralj Matija sklapao je s njime mir. A Beatrica je namamila mladog
ekog kralja da pristane na Matijine uvjete i tako jo vie podjarmi svoga mua
svojoj volji. Raun je bio odlian. Uvjeren sam da Beatrica ne poklanja svoju
sklonost ni Gon-dani bez rauna.
Ne razumijem to.
Naprosto, Beatrica Ima s njom svojih namjera. Kakvih, to dakako ne bi mogao
pronai n! sam avo.
Rekli su mi da je Gordanu uzela na dvor jo u njenoj dobi?
Da, istina je. AH ja sam na kraljiinu dvoru ve pet godina i, vjerujte,
Beatrini i sklonost prema Gordani razvila se tek posljednje dvije godine s
tolikom briljivou da Je upravo udo. Dala je da ju poduavam prvi uenjaci
kao princezu. Ne proro". kujem nita, samo znam da Beatrica ne trepne okom, a da
pri tome nema osnova i tajnih rauna.
Prema tome, imam protiv sebe kraljicu i dva suparnika: Princa Ivana, a od
sino i vojvodu Ilokog.
Bit e tih suparnika jo vie, ali sad je potrebno da vam saopim i drugu
kraljiinu elju: treba da sutra poete kralju i molite za oprotenje.
,
to se nisam pobio s njegovim sinom?
ironiki e At tonzo.
gto veli
Beatrica o tom svretku dvoboja?
to sad veli ne znam, ali za princem je plakala i grlila se s kraljem kao da
su se juer uzeli.
Aragonci su umjetnici! Meutim, prije nego poem kra" ju, moram se pobiti s
vojvodom Ilokim. On me sam izazvao.
Nee biti nita od toga. Kralj je udario smrtnu kaznu na BVakga tko bi se
pobio ili izazivao.
13
Hoe, dakle, da zatiti princa svojom kraljevskom vlau?
Da i po trei put ne zasijee mimo njegal Sad poite sa mnom u dvor, kasno je.
Oko njih potpuna tiina. Odjednom Enriko uzme Alfonzovu ruku:
Uistinu nema nikakvog sredstva da razorimo prokletu Kartagu?
Sredstva ima dosta, ali odvanosti premalo. Svi ste vi kukavice.
Priznajem. Ovdje nema nitko odvanosti da uradi ono to bi uinili u Napulju,
ali kad bi se to moglo izvesti nekako nevidljivo, emu nitko ne bi uao u trag,
a da princ Ivan ipak nestane sa svijeta.
Zato se ne bi moglo?
Kako?
Ima praak koji se moe sipati u vodu, jelo ili se moe po
sipati na list knjige koju protivnik rado ita, ili na bilo kakvu
stvar koju on uzima u ruke. Taj praak ne ubija, nego podgriza
ivot, toi ga kao crv jabuku iz dana u dan i za vie sedmica vodi
ga ravnim putem polagano i sigurno u grob.
l
Zato mi to niste ve rekli?
]
Kako bih vam govorio o tome kad ste se tako urili? i
A ovo putovanje iz dana u dan potpuno je prirodno?
Potpuno! A to je najvanije, razblauje duu uitkom ka-ko upravlja sudbinom
svojeg protivnika protiv ljudske i Boje volje.
A protivnik se ne moe nigdje i nikako obraniti da se gdjegod ne susretne s
tim prakom.
Vidite, to je divno jer je prirodna smrt, kojoj ne moe
utei, ali za to je potrebna aneoska strpljivost i ekanje
dugo
ekanje.
4
Makar trajalo mjesec!
Iza njihovih lea zataje pseto. Trgli su se i poli hitno dalje.
Sad poimo u dvor
apne Enriko
tamo neemo go i;
voriti ni rijei o tome.
Luda, nevjerojatna
Gledajui u pismo kralj mrmlja.
... Moj sin se bacio kraljici pred noge i zakleo da e se ubiti ako ne sklone
mene pristati na enidbu s Izabelom. Ona je ta ena zbog koje se princ pobio s
Alfonzom na dvoritu. Vidi to se zbiva iza mojih led i! Zar da je uistinu
Izabela ona zbog koje se pobio princ? Nju da Ivan ljubi? A kad sam ga ba za nju
pitao, tako mi je iskreno pogledao u oi i rekao: "Ne". A zato bi mi zatajivao
Izabelu? Ali, recimo, da je tako. Tko bi sve to rekao Marcelu?
To uistinu ne bih znao
primijeti Varadi stiui usne da sam sebi zabrani
izlanuti svoje sumnje.
Kako vas se dojmilo ovo pismo, Varadi?
Bilo bi mi milije kad bi vae velianstvo ostalo sa svojim vlastitim utiskom.
Svakog ste dana sve lukaviji. Svaka vam ast, dakle, ostat u kod svojeg
mnjenja. itavo pismo kojim Marcelo javlja u Milano prinevu smrt samo je vrlo
dobro napisana obrana kojom ttnlanskog vojvodu eli uvjeriti da nikome na
svijetu ova smrt nije donijela toliko nesree koliko kraljici!
Varadijeve oi opet stadoe titrati, odvie prozirnom radou. _
To je vrlo
plemenit in grofa Marcela
nastavi kralj.
Ur" je dakle nastojao da izbrie
svaku sumnju, ali pravi Milanac uradio bi ba obratno Natovario bi na kraljicu
to vie sumnja aa tako zadovolji neprijateljske osjeaje milanskog vojvode
protiv kralja Ferante i njegove obitelji! Da, to je tako, nedvojbeno.
199
a, opet, grof je uinio obratno. Ovo biva zanimljivo i bez dvojbe prua dosta
posla. Ponajprije emo doznati od Ivana je li uistinu kada kleao pred kraljicom
proeci od nje Izabelu, a onda emo pozvati grofa Marcela da nam pria od koga
je to uo. Vrlo je lijepo to on brani ast mojeg dvora, to mu se svakako mora
ubiljeiti u raun, a ako ga ipak upitam od koga je to saznao, ne znai
sumnjati. Imam li pravo?
Da, velianstvo.
Kako je s Ivanom?
Uzviena gospoa jo uvijek lei u tekoj besvjestici i bulazni.
Pa dobro, imamo vremena da Ivana ispitamo, nije tako vano. S princem se sada
ne moe govoriti.
Uistinu bi bilo dobro da ga pustite dok se ne rijei sudbina njegove majke.
Prema tome, ipak niste uspjeli da me zaposlite.
Kad nastavim, vae se velianstvo nee moi potuiti na mene.
Jo niste gotovi?
upita kralj. > f
Tek kanim zapoeti.
Zapanjujete me i gotovo postajem dobre volje. t
Ne znam kako e biti s
raspoloenjem vaeg velianstva, ali znam kako je s mojim.
Zamalo ete prasnuti od radosti. Dakle, to je?
Velianstvo, kad smo postavili lovce na glasnike, uhvaen je napuljski
glasnik.
lj
Varadi izvadi drugo pismo i zapeaeno preda kralju. |i
Ovo niste
proitali?
ni
Ne bih se drznuo raskinuti peat napuljskog kralja ali sam uvjeren da
nosi vane vijesti, jer je glasnik bio brzotea, a pismo glasi na njezino
velianstvo i glasnik ga nije htio predatL Silom smo ga oduzeli.
Dakle, kralj ne bi smio otvoriti ovo pismo
primijeti Ma tija a istodobno
oprezno raskine omot.
Kraljevo lice odjednom postane tamnocrveno i on udari po stolu:
To je odvie! To je luaki! Nevjerojatno drsko! Giovano! Giovano!
i baci
Varadi ju pismo.
Ovaj polepno zagnjuri u nj oi. Morao se suspregnuti da kralj ne opazi kako mu
ruke dru, a kralj je poluglasno siktao:
Giovano, napuljski princ Giovano ima da naslijedi kraljev" stvo kralja Matije.
Napuljski kralj nije priseban! Trebalo bi ga politi ledenom vodom.
Onda je poao po sobi, a iz usta mu suklja plamen gnjeva:
Dakle, Napulj je Rim, a moj sin Kartaga. I valja razoriti Kartagu da Napulj
zauzme moje prijestolje. Sto se to oko mene dogaa? Zar mi je na oima narasla
mrena da to nisam vidio? Ali kako bi ovjek zdrava razuma mogao nasluivati da
se na-
200
kralju prohtjelo posaditi na moje prijestolje svojeg si-"na" prijestolje oko
kojeg ston n.uodi i :,: ih , : to biraju kralja "o ustavu i zakonu? Tako mi
potenja, Napulj je opsjednut ludilom Iz gave napuljskog kralja iscurio je
mozak. A za svog ortaka bira on moju vlastitu enu!
_ Velianstvo je juer reklo da se uzalud pita: zato se kraljica toliko bori
protiv nasljedstva princa Ivana.
__ Eto strahovito; bezumnog, bjesomunog, grozovitog odgovora! Dakle, zato sara
ja morao posiniti Giovana, zato ga drim na dvoru, njega i sve njih, da svi ti
crvi uu u moje prijestolje i da ga zajedno rastue.
_ I u tu svrhu svezali su se s domaim neprijateljima vaeg velianstva. Kad sam
onda pred vama optuivao kraljicu, znao sam in, danas sazna k m i svrhu tog
ina.
Na ove se rijei kralj trne i pristupi prijetei Varadi ju:
Ne vjerujem, Varadi, da i tu svrhu niste znali ve tada.
Znati je isto toliko koliko i dokazati, ili barem vidjeti te dokaze.
Slutili ste, to vam itam na licu.
Istina je, slutio sam.
I nikad mi niste priopili tu slutnju. To je gotovo izdajstvo, moj kancelar r
Razumijete li? Jer da se nije desio jueranji dogaaj s princor ne bih danas
imao u ruci ovo pismo i ne bih moda nikada sa; Vi ste me zapravo izdali!
Ako odgovuiiin istinu, velianstvo e se jo vie razbje-snjeti.
Ako ste mu, nita vas nee sprijeiti da snosite moj pravedni gnjev na vau
krivnju. Hoete li, dakle?
Hou. Evo to je bilo. Kad sam nakon dolaska iz Milana vaem velianstvu
priopio da kraljica raspravlja s vaim neprijateljima, bili ste tei,
povrijeeni. Baka i Filipec navalili su na mene da mrzim kra_ i i tako sam
odluio ekati dok vae velianstvo ne upita kraljicu zato se ona protivi
vjeridbi s Biankom. Drugog dana nakoti kud puna dolaska ekao sam, potpuno
uvjeren da ete mi poslije razgovora s kraljicom dati povoda kako bih svome
kralju saopio sumnju. Bilo je protivno. Njezinom velianstvu polo je at rukom
uvjeriti vas da su lijenici i proroanstvo astrologa prorekli zakonitog
nasljednika... i...
Kralj uini bijesnu kretnju to ga sada sjea njegove slabosti Pa udari po
stolu: rici" Ne izvlaite ono to je bilo. Niste se htjeli zamjeriti kra... ,~~ Naprotiv, vidio sam da je vae velianstvo potpuno u vla>u kraljice ...
".T LabranJujem vam o tome govoriti. Ja nisam ni u ijoj e u mojoj vlasti, sve,
i moja
Kralj je mjerio sobu estokim koracima i puhao. Kad je opet stao pred svojim
kancelarom, kao da ga nije niim okrivio, za. pone povjerljivo:
Naredite Orbanu neka smjesta poalje jednog od naih pouzdanika u Krapinu da
tamo priredi sve to je potrebno za doek kraljice. Vi ete ostati na Griu i
dok se ja vratim, treba da skupite najodlinije plemie. Za osam dana polazite
na put u Milano sa svadbenom pratnjom. Zastupat ete princa na vjen-anju.
Odredit u bogate darove za nevjestu. U roku Jest mjeseci spremit emo vjenanje
u Budimu.
Izvrit u najtonije prema elji vaeg velianstva. Onda se kralj ponovno
proeta po sobi i usklikne:
Giovano! To tene moj nasljednik, kralj Ugarske i Hrvat ske! Nijedna budala
ovoga svijeta nije mogla izmisliti grdnim porugu.
I opet je dugo utio, nodajui gore-dolje.
U Varadijevoj ruci utala je hartija..To skrene kraljevu po" zornost.ujte, Varadi, nijednom rijei kralj Ferante ne spominje da je prineva majka
pobjegla?
Ali spominje neto drugo Sto oito niste proitali.
Potamnio mi je vid itajui gdje upuuje svoju kerku da Giovana podmetne
mojem srcu i prijestolju. to jo pie?
Evo velianstvo: "Dok mi je jo pero u ruci, stie mi bi zotea iz Rima i
javlja da je papa Inocent VIII poslije veere iznenada pao i umro. Stoga ti
aljem ovo pismo brzoteom. Ti zna! koliko je ova smrt vana za nau obitelj i
njene dinastike ci Ijeve..."
Inocent umro! Umro!
ponovi kralj Matija.
Zabrinutost mu se ispoljila na elu, u oima i glasu. Zjeniot mu se smanjile.
ujte, Varadi, sve se bojim da u Inocenta jo oplakivati,
Zbog njegova nasljednika?
Nema dvojbe da e Roderigo Borgia opet kandidirati za
papinsku vlast.
u
Prije est godina pobijedio ga je Inocent. >,;
To je pojaalo njegovu strast za vlau.
Ai
Ali i smanjilo njegov ugled u itavom Rimu. Borgiu onda nisu htjeli birati
zbog njegova razvratnog i nemoralnog ivota, a za ovih est godina iznenaivao
je i najvee razvratnike Rima svo" jim nedostojnostima.
Ipak ga je Inocent odabrao za svojeg kancelara.
Iz straha od njegovih podvala i spletki.
Moda e ga zbog istih razloga izabrati za papu, a onda? Napuljski kralj i
Beatrica dobivaju monu potporu, a moji velikai protiVnici saveznika.
A tome se i nadaju!
primijeti Varadi.
202
__ Nadaju? Nastavite, nastavite itati
pouri kralj napeto nazei to e
slijediti.
Kancelar proslijedi jtati pismo napuljskog kralja Ferantea: im stigne pismo,
neka se Francesko
spremi
na put u
Rimi; Ah
ustukne Matija i stupi blie.
"...Kardinal Roderigo ve est godina skuplja zlato da njime sagradi stepenice
na papinsku stolicu. Ovaj put moramo nategnuti sve snage da mu pomognemo.
Beatrice, Borgie su bili odgojitelji, prijateji i tienici nae obitelji. Jedva
sam doekao taj sretan as da Roderigo Boru a bude papa. On e dii na noge i
pakao i nebo da naeg Giovana digne na prijestolje Ugarske i Hrvatske.
Inocent VIII maknuo se u pravi as. Budi mu hvala! Neka, dakle, Francesko odmah
putuje da u pripravama za izbor pape radi za naeg Roderiga. Tebi, draga
Beatrice, ponosna moja keri, ve unaprijed estitam na vlasti koja te eka uz
Giovana! Zapravo, vladat e ti, mudri aleme nae dinastije, zavladat e uz
pomo Borgia, a vladati po mojem savjetu. vrsto sam uvjeren da je Bog zapisao u
batinu aragonskoj dinastiji kraljevstva kralja Matije. I tebe e Beatrice,
zapasti ast da zastavu napuljskog kralja istakne na bedemima Ugarske i
hrvatskih zemalja."
Tog asa kralj udari velikom snagom po stolu. elo mu se skupilo, a kosa nako1-.
njeila.
Na mojem kraljevstvu. vjeaju oni napuljsku zastavu! A ja? Gdje sam ja? Preko
mene su preli kao da me nema. Nestao sam. Kraljevstvo kralja Matije predalo se
Napulju ne pitajui mene. Gdje sam? Sto sam? Napuljsko debelo velianstvo zavilo
je svoju pamet u salo i gazi preko mene kao da sam pokopan prije sto godina. O,
gospode boe! Poslao si mi Turina, i Frie-dricha Pruskog i Vladislava ekog, i
opet Turina. Zato mi nisi poslao sve njih jo stotinu puta i potedio me da ne
dovedem u svoje kraljevstvo kerku napuljskog kralja!
Lamatajui rukama usklikne:
Moj trojanski konj bila je lijepa i mlada ena. Sto li sara to uinio? Zato
sam je doveo?
utei ekao je Varadi da kralja mine prva navala bijesa. Trao je gore-dolje po
sobi kao lav kavezom.
Na mojem Budimu, na mojem Viegradu, na osvojenom Beu, svuda napuljska
zastava. Lepra zrakom i sve pred njom pada niice. Varadi, zamislite: Gri,
ovaj grad ovdje, ovi ljudi to vole zidine svojeg grjda vie nego ptice svoje
gnijezdo, vie nego sunce, jer su uvjereni da ne sjaji nigdje nego samo nad
njegovim gradom! Tu da Napulj izvjesi svoju zastavu i nad onim morem to
oplakuje bedem, hrvatskih knezova i vojvoda? Tu da izvjese napuljsku zastavu
Sama misao ve je uvreda, pljuska, prostaki udarac posred ela.
Onda se drui od bijesa zaustavi usred sobe: j
Na ovu uvredu bio bi na j podliji odgovor odvie poteni Nel Tu valja udariti,
pljunuti im u lice. I ja u to uiniti.
promijenila svoj gnjev u prijaznost prema mojoj majci. Ljudi kau njena
ljubaznost su korice u koje.
sakriva bode!
I pohitao je dolje.
Kavalirskom gestom doveo je kralj Matija svoju enu u njene odaje.
Tu je sjeo uz nju i kao da se gore na trijemu nije desilo nita ree joj vrlo
vedro:
Nai e se gosti dugoasiti kad smo prekinuli lov. Valja. da nastavimo.
Vrlo ispravno
prihvati ona.
Nastavimo, samo mi se ini da u ovim umama
nema dosta divljai ili su gonii neuki.
Gonii su veinom nai uvjebani lovci, ali divljai je malo. Sad mi pada na
um misao! Kako se nisam prije dosjetio. Ima vrlo blizu divan brdovit kraj, Sume
su bujne guste, divljai kao mravlja u polju.
Dakle, poimo tamo, ponijet emo atore ako nema drugog, zaklonita.
Naprotiv, tamo na brdu lei velik prostran dvorac. Udobno je ureen, ima
dovoljno mjesta za nae goste. Nita jedno stavnije nego poi onamo. Tebi e se
naroito sviati. Mogli bismo ondje provesti nekoliko dana.
Dakle, kad polazimo?
Ako hoe, sutra u zoru. Vrijeme je povoljno, a sam put vodi kao kroz neki
ogromni perivoj.
Dobro, sutra u zoru.
A sad idemo sasluati goste i poslanike.
I ja u s tobom, Matija!
!
Doi, Beatnce
i njeno je uhvati za ruku.
Ni rijei nije spomenula o princu i njegovoj majci. Nita 5ta bi bilo vezano s
jueranjim dogaajem ili s olujom as prije na trijemu. Mirna je kao povrina
jezera u zatiju. Njezin pogled je vedar kao da nema nikakve misli koju bi
morala sakriti. Uni-Zli su u dvoranu za primanje.
A vani na Dvercu izjahao je Ivan. Kad ga spazie, urlik radosti prolomi se ?.rr
1 om. Jedni digoe klobuke, drugi otkinue grane i stadoe ma! ;,ti zrakom
viui punim grudima:
ivio na princ, neka ivi princ Ivani
Ivan je vidio zaarena lica, suze u oima, ljubav graana i plemia. Vode ga u
trijumfu, a stotinu grla vie:
Neka ivi na nasljednik prijestolja! Projahao je ulicama, a onda se vratio na
Dverce. Kad su se otvorila vrata, ujahao je u dvorite, a za njim svjetina
klie:
Neka ivi nasljednik kralja Matijaal
Poklici se uvlae kroz trijemove u dvoranu u kojoj kralj ] eatrica avrljaju s
banom, palatinom, velikaima, poslanicima i ostalim gostima.
Beatrica upravo razgovara s venecijanskim poslanicima to se itavo vrijeme nisu
od nje maknuli nastojei da budu ispred poslanika Milana i Napulja. Gledala ih
je ispod kosih vjea tamnom zjenicom u ijoj se dubini skrivaju neprozrive njene
osnove. Ona zavrava svoje prianje:
I tako je princ bio spaen, a k tome jo i sretan. Vijest o njegovoj smrti
donijela mu je tu sreu. U dvor se uvukla neka graanska djevojka. U njoj je
prepoznao svoju majku. Sirotu graanku svladalo je uzbuenje i pade u nesvijest.
Kralj je htio da je odstrani.
I nisu je odstranili?
zaude se venecijanski poslanici.
Dodue, djevojka je niskog roda, ali je mati njegova, ne l>i bilo ovjeno.
Velianstvo, kako to: princ, sin graanske djevojke? Nije
najpodesnije...
<
Njemu ne treba ugleda. Bogat je, ivjet e na svojim dvo"
rima, oeniti kakvu plemkinju i nitko nee imati uzroka da g"
pita za porijeklo majke
kae ona. ;
Vae velianstvo, sin graanke ne moe stupiti na prije !
stolje!
J.
Kako vam je na um mogla pasti takva misao?
zaudi se Beatrica.
Tako govorkaju ovdje priprosti ljudi.
Uistinu nedostojna pria! Strahovite su graanske glave u tom gradu!
Sjeam se, bit e da si dobro opazila, i bit e teko prin-u uzeti drugu, ali
ona koja ga ljubi mora se rtvovati, moja mala Beci, rtvovati za kraljevstvo.
Samo ako princ bude prestolonasljednik i na kralj, bit e osiguran ivot i
imovina svih dravljana.
I onda ne smije uzeti onu koju ljubi?
Ne, dijete moje, njega e sigurno vjenati s kakvom monom vladarskom keri
koja e mu donijeti mo i prijatelj stvo strane drave i ogromni imetak. Tko
ga, dakle, uistinu ljubi ne smije prilaziti u susret njegovoj ljubavi, ne smije
raspi" ravati njegove osjeaje jer itavo kraljevstvo eka na njega. Bilo bi
strahovito da tko drugi zavlada naom domovinom.
Tako je rekao i moj otac.
Da, moja Beci, tako kau svi nai i tako treba da bude.
Sjetno je oborila oi i proaptala:
. Uvijek sam mislila da e tako biti.
Dobro si mislila, a drugi put emo govoriti o tom. Sad mi je poi da po
kraljiinoj zapovijedi bdijem kraj njegove majke. Doi u podveer k tebi da
pripovijedamo.
Gordana joj uhvati malu ruku i prijateljski stisne pa se uputi
prema prinevim odajama. A tamo u dnu stajao je jo uvijek
vojvoda gledajui za Gordanom. Sura njene haljine jo ga i sada
omamljuje. Dah njezina bia ispunja zrak koji udie i pogled
smeih oiju lebdi pred njim. Ni sam nije znao kako ve dugo
stoji na tom trijemu.
, s . . ^ vt^
U prizemlju, u sobi kraljiina dvorskog metra Enrika
Alfonzo. Ali ne spava. Poduprt o ruku, bulji u Enrika
poinku.
Zar neete i vi spavati?
upita Enriko zijevajui.
U ovom raspoloenju da spavam? I s vae strane nije
Ijekarite.
Enriko se lijeno uspravi na postelji:
Meni neto spoitavate?
Ne moe se sa mnom tako, gospodine Enriko! Odjednom
razdraeno e Alfonzo
i alim ako vas
216
zavalio se na leaj
koji se sprema popodnevnom
odvie paljivo da
ne razumijete nita
Svaka vaa rije moe upropastiti samo mene. ujte, gospodine Alfonzo, i ja
sam od juer zapostavljen od kraljice. Nita nii ne povjerava, ne govori sa mnom
povjerljivo, ak mi govori "vi gospodine". Upravo napadno hoe pokazati da nema
sa mnom. nikakvih povjerljivih veza. itav je dan zatvorena s bratom Franekom, sve neto snuje, a meni ne kazuje. Vidite, gospodine, Prije godinu dana
kraljica je pristala da Izabela poe za mene, a sad se predomislila.
.~ ujte, Enriko, svezani smo svojim tajnama i sudbinama. Hajde da zajedno
radimo jedan za drugoga kao to smo zapoNapokon, prava rije. Sudbine su nam jednake: uskrauju nam milost kralj i
kraljica i nae djevojke. .
~~ Dakle, budim
saveznici i pomozimo jedan
drugome. Re-", zar se Gordana sakriva da je nisam vidio?
Ne, kraljica joj je naloila da bude uz postelju prineve
-majke.
Ona boravi u njegovim odajama?
ljubomorno uzvikne Alfonzo.
Tako je.
Razotkriti valja kraljici: Gordana je vara, pristaje uz prin. a jer ga ljubi
i onda je nee tititi.
Pokuajte vi, meni kraljica ne bi vjerovala. Juer uveer Beatrica je odmah
povjerovala Gordani da se niste s princem .zavadili zbog nje. Beatrica je odvie
zatiuje da bismo mogli togod postii.
Ali kralj je mrzi.
Kad bi bilo po njegovoj volji, Gordana ve odavna ne bi bila na dvoru.
E, pa dobro nee biti! Moji avli su me naas ostavili, valjda je moj ujak
kardinal zapoeo krepostan ivot. Ali nee .dugo izdrati, moji e avli opet
doi.
ini se da ih ve miriite?
Sve mirie na tom dvoru na njihov dolazak. Zaudara na sumpor, a to je miris
pakla.
Doekajmo ih pripravni. ujte. Petrovaradihska opatija pripada vaem ujaku
kardinalu Borgia. Obojica emo se sklo" auti onamo, dakako u drutvu ljepotica.
S naim djevojkama?
Tako je. Otet u Izabelu, odmamiti je na sastanak s prin-em, a vi nastojte da Gordana bude protjerana. Tako emo obje uhvatiti i s
njima pobjei u vau opatiju.
Enriko, vi ste aneoski avol Evo moje ruke, ja pomaem vama, vi meni, a avli
obojici.
Uz otvoreni prozor stoji kralj. Sunce zapada. Rumen! odsjaj natapa savsku
dolinu, griku palau i kraljevo lice. Njegove oi .sijevaju kao dva ognja.
Zlatom izvezeni haljetak iskri se na si rokim grudima. U njima je sve tiho,
staloeno, mirno. itavim tijelom naslonjen je na prozor, slika potpunog sklada
njegove volje sa svim onim to je oko njega i izvan njega. ini se kao .ovjek
koji je bacio uzde dogaajima i ljudima, pritegnuo ih pod svoju vlast pa s
pobjednike tribine zadovoljno gleda pobijeene. Onda se Mati ja okrene od
prozora, pogleda Varadija, protegne ruke pa e s nekim uitkom.
Ovako je morao biti zadovoljan Dante kad je dovrio svoju Boanstvenu
komediju. Ja svoju komediju nisam dovrio, ali sam skladno postavio itavu
radnju, tono preraunao svaktt kretnju, svako gibanje, povukao sam crtu kojom
e ii dogaaji. Nakon jueranjeg preokreta skrenuo sam sve po mojem planu
.-218
i moja komedija svrit e pobjedom glavnog junaka
kralja Matije.
Govorio je uivajui u svojim rijeima.
_ A mi emo, velianstvo, burno pljeskati
primijeti Varadi.
_ Pobijeeni nee pljeskati
zadovoljno se nasmije Matija
j skrsti ruke na snanim prsima.
Napulj sam potpuno zatvorio, moja je opsada
nepobjediva. Sad moete mirno otkljuati vrata ove radne odaje.
Va je oprez suvian otkad ste prestali jesti smokve. _ Ah, tako! Mislite da
je samo Nardelino uho bilo pogibeljno?
Nijedno nije dolazilo tako blizu vaim vratima kao njeno.
Napulj je na ovom dvoru doznao sve to se ovdje zbiva. Svaka sitnica saznala se
odmah u kraljiinim odajama, samo preko
Nardele.
Da, Nardela je uistinu vrlo pametna lua.
Ova pohvala pripada vie onima koji su je uputili. Kralj digne ruke i ;
ih nad glavom pa se zagleda u strop i tiho usklikne s nekim patosom:
O, Katilino, dugo si svojim spletkama gospodarila mojom dravom. Kako e
pravedna biti propast tvojih izdajnikih osnova.
Otiao je od prozora u sjenu i proao po sagu radne odaje. Na velikim mu usnama
lei smijeak kao sjajni odraz sunca u njegovoj dui,
Upravo sam homerske volje, neka mi donesu estita vina.
Pozvani dvoranin donese kralju vino, on slasno popije pola vra. Zatim pozove
dvorskog metra Berislavia. Pristupi k njemu, uhvati ga za rukav i mirne u
obraz:
A to se radi preko u novoj palai? Sto radi Napulj?
Velianstvo, sve je tiho. Poslijepodne vidio sam samo Al-fonza kad je s
Enrikom ulazio u njegovu odaju.
No, sutra u istisnuti i taj otrov koji se upio u moju kozu. Rijeit u se tog
plemia kojeg je Napulj odabrao mojim krvnik c TI.
Onda se opet osvrne Berislaviu:
Sad idi i malo se proeci trijemom. Dvorski metar mora da posluje, nadgleda.
Uzmi u ruke zdjelu smokava pa malo oponaaj Nardelu.
Velianstvo, oponaat u je i bez smokava.
A sutra im svane sunce, kraljica i ja putujemo. Bit e <uvan put. Vrijeme
prekrasno.
Pa najavi grofa Enrika.
"7 Hajde da pokrijem svoje zadovoljno lice maskom hladnog dostojanstva.
I u tretr oka kraljeve crte potpuno se promijene. Izbrisao je S lica
zadovoljstvo, uzeo u ruke spise kao da je zadubljen. Mladi grof Enriko ue u
sobu rumen od popodnevnog sna. Poklonio se:
Vae velianstvo, kraljica me alje.
Sto eli njezino velianstvo?
upita kralj i ustane u znak potovanja prema
svojoj kraljevskoj supruzi.
Njezino velianstvo eljelo bi da u hladu malo izjae ako
bi vae velianstvo eljelo da je prati. :
S najveim veseljem. Uistinu e mi prijati svje zrak,1 Naredite da nam odmah
osedlaju konje. Enriko se pokloni.
I vi ete nas pratiti, Varadi, zrak e osvjeiti vau glava prepunu mojih
naloga.
Otposlao je i Berislavia da sastavi pratnju, a onda je stao usred dvorane,
zarinuo ruke za pojas i nasmijao se:
Bit e da je moja Katilina itavo popodne slagala izdaj" nike osnove pa je
sada zaeljela zraka. Ali ovaj put sve su njene osnove dim na vjetru. Napulj je
opsjednut tako vrsto da ma nitko ne moe pomoi. A sad, spremite se za etnju,
Varadi.
I posao je gipko, radosno u spavau sobu da se preodjene.
- -f
U svemiru je leao olovni mir. Posljednji odrazi sunca obo" jadisali su modrilo
ruiastim sjenama. Kraljevska povorka sila je niz brdo i pola onkraj obale
Medveaka. Lagani vjetri nosi u sebi predveernji miris. Kralj jae uz
kraljicu. avrljaju o vremenu i o jueranjem putu u lov. Njihov je razgovor
srdaan. Jedno i drugo se prikriva. ,Kralj se ini kao da ga drugo nita ne
zanima do vidika na Kaptol i Lasku Ves. Krenuli su putem ispod Gria u dolinu.
Slijede ih Varadi, Lovro Iloki, Orban i Be-rislavi. Svi ute, zabavljeni
sutranjim danom. Makar ne znaju drugo osim kraljevih odredaba, ini im se da
njihova tajnost sadrava neto dublje, sudbonosnije. Varadijevo prostoduno lice
.odrazuje snagu koju mu podaje sigurnost da je njegova dugotrajna borba protiv
kraljice napokon donijela plod dobrobiti kraljevstva.
Cestom prema Griu uzdizala se praina. Jo je posve vidno pa se razabire koija
s pratnjom. Pozornost uzgiba sve u povorci.
Kralj i kraljica zaustavili su konje.
Da vidimo tko je
primijeti kralj. >
ini se kao neki glasnik
ree Beatrta. Ova primjedba skrene kraljev pogled
prema Varadiju I dvorskim metrima.
Ne izgleda tako odvrati Varadi
glasnik se ne vozi tt koiji. Bit e neki
odlian gost.
220
__ Moj vid je bolji od vaega. Koija i pratnja nose moj kraljevski grb! J
__
pravo ste rekli, velianstvo
naglasi Varadi.
_ Opazili su nas
upozori kraljica.
Za malo vremena koija se zaustavila. Iz nje izie ovisok ovjek zaogrnut sivim
plastom i poe prema kraljevskoj povorci.
Sto to znai?
__ Tomo Baka?
udi se Beatrica.
_ Uistinu ne razumijem
nastavi kralj i pogleda Varadija.
_ Matija, neto se moralo dogoditi
usplahiri se kraljica. _ Moj dragi neak je
putem obolio. Neto se strano dogodilo. Otili su p.red Hipolita, zajedno Baka
i Filipec, a sad se vraa sam Baka.
Strepim, Matija
i skrene konja u susret
Bakau.
Svi je slijede. Tomo Baka naao se u okrugu kraljevskog para, kancelara
Varadija i itave kraljevske pratnje.
Zar je Hipolit bolestan? Odgovorite, ne tajite, hou odmah sve znati, to je s
njim?
upita Beatrica.
U glasu joj je drhtao majinski strah i zabrinutost, gotovo
strepnja.
Neka se vae velianstvo ne zabrinjava, njegova visost mali vojvoda od Ferare
zdrav je i il
odgovori Baka.
Hvala ti, Boe!
usklikne Beatrica.
Ali gdje je? Zato ga niste doveli?
Gdje ste ga ostavili! Zato?
Vae velianstvo, knez Bernardin bio je mnjenja da se mali vojvoda ne moe
voditi ravno na Gri pa ga je odveo u Biha. Bilo je potrebno da se dijete
odmori. Tako su nas ve putem obavijestili na kneevim majurima.
Kako je onda mogue da se vraate bez vojvode?
Velianstvo, nosim hitnu vijest. Njegova svetost Inocent VIII je umro!
Umro?!
uzvikne kraljica kao da je u toj smrti sadrana sva srea njenog
ivota.
Sivi je sumrak pao i zastro im lica. Nitko nije mogao razabrati da su Bakaeve
hitro izgovorene rijei pogodile kralja kao meci iz turskih topova. Nitko osim
Varadija nije slutio da je ovog asa Tomo Baka lagunima podrovao jaku i vrsto
sagraenu kraljevu Opsadu Napulja.
Kralj je tako vrsto nategnuo uzde da se konj stao pro-Pinjati. Matija je
osjeao elju da natjera konja na Bakaa i da ga zgazi, elio je podii
grmljavinu koja bi zagluila kraljiine ui i rikom gromova zanijemila
posljednji titraj zvuka rijei HJ(L?U_pa!e iz Bakaevih usta. Nije mogao
govoriti. ini mu se
silovito udara gvoem po tjemenu
Varadi je vidio metke to su k Bakaevih usta vignuli kra-fju usred ela. Val
ui digao se u njegovim oima i pljusnuo o i omu Bakaa, dok se kralj brzo
sabere i potpuno mirno ree:
221
Ali, Bakau, to vam pada na um! Da je Inocent umro prvi bi o tom doznao kralj
i njezino velianstvo bi ve o tome dobilo vijest iz Rima i Napulja. To nije
mogue.
Zacijelo vas je netko nalagao ili se naalio
pomogne Varadi kralju.
Meutim, Baka nije shvatio smisao tih rijei i nije prihvatio
zgodu koju mu je pruio kralj da povue ili ogradi ovu vijest prijeporom. Naprotiv, mrnja i zavist to je nosi prema Varadiju
rasplamti Bakaa i on ponosno i pobjedniki zovne:
,
Molim, asni gospodine glasnice! Iziite!
.
l
Iz koije izlazi fratar.
"1
Otkuda je glasnik?
upata kraljica.
"Sam princ.
M i,^d i
?
Ne shvaam.
",,
,d".,
,
Onda prisluhni kako u sutra kad Mijesi krizavbotesnlcft
s njim govoriti. w x
Jo je netko trei?
jai sve to porui, pokosi. Ljudi ne slute da se kralj Mati-jas u svojim bogatim
odajama svakog dana, svakog asa natee, "rva zubima i noktima u vjeitoj borbi
s izdajicom kojoj je pri-fegao vjernost pred oltarom. Tko sluti da neprestano
bijem boj i onda kad se smijeim i kad sjedim uz bogati kraljevski stol? Ni casa
mira, ni asa!
Bilo je mira, bilo je i sree, to ipak morate priznati. ~~ Kada? Ja ne znam o
tome nita.
;
J
Dakle nee umrijeti?
Gospodin Damir veli da je napuljski lijenik potpuno uvjeren u to.
Pri tom je Radulo pogledao kralju u oi, no on se okrene od njega i nastavi
etnju.
Stari dvoranin neto je spremao zaustavljajui se u sobi, ali kako kralj nije
vie kanio govoriti, zapone on:
Ipak je njezino velianstvo dobra srca, vrlo dobra srca.
Ona se tako mnogo brine za ivot i zdravlje prineve majke.
Ona se brine?
zastane kralj.
I te kako. Velianstvo je zapovjedilo svojem napuljskom lijeniku da ne
dopusti majci naeg princa umrijeti i da je brino njeguje! Dao joj je neki
poseban lijek.
Obje kraljeve ruke izvukle su se iz pojasa i. spustile na stoL
Plemenitost je to
stade uveliavati Radulo.
Uistinu plemenitost.
Plemenitost iz koje Napulj kuje bode meni
promrsi kralj i zagleda se u stok
Onda podigne glavu i naloi Radulu:
Odmah zovni Varadija. , -, , .
o
"5
Kad je kancelar uao, kralj ga odmah zapita:
i>"
i
i;?"i
Gdje je Baka?
l
afo-K
Ne usuuje se stupiti pred vae velianstvo.
. l bolje je tako jer nas dvojica imamo jo vanih osnova.
Upamtite, Varadi, ni Baka ni Filipec ne smiju doznati da sam
kraljicu kanio zarobiti. To ostaje naa tajna. Nikad nitko ne smije
to naslutiti.
<
I u grob u je ponijeti.
Tog asa ue pa Stjepko i javi kralju:
Velianstvo, vani eka griki kroja i moli da ga odmah primite jer ima neto
vano saopiti o princu Ivanu.
U kralju se sve kovitla od uzbuenja poslije ovih dogaaja i hvata se nade da e
mu ova vijest otkriti neto sudbonosno te odmah dade nalog Stjepku da ga uvede.
Pa irom otvori vrata. Griki kroja ue i s poitanjem se pokloni.
Dakle, to imate da mi kaete?
izravno pita kralj i poe
prema njemu da ga ohrabri.
. .
230
__ Vae velianstvo, milostivi kralju i na gospodaru
glas mu je drhtao, a
klobuk u ruci bio je ve posve zguvan
da bi i vae velianstvo moglo
vjerovati ono to sam doznao dopustite da objasnim kakvim sam sluajem doao do
ovog saznanja.
__ Govori, reci sve to eli
nutka ga kralj.
_ Velianstvo, zbog velike vruine izaao sam noas iz kue i legao u svom vrtu
u travu kraj uline ograde. Prolo je dosta vremena kad ujem korake. Zaustave
se nasred ulice, jer jedan ree da e tu moi razgovarati bez ikakve bojazni da
bi tko prislukivao. Nisam se usudio pomaknuti da ne bih bio otkriven, jer sam
uo gdje se spominje princ Ivan.
O mojem sinu su govorili?
Opetuj mi svaku rijei _ uo sam gdje apu kako
ima neki praak koji se moe nasipati u pie, jelo, u knjigu ili na svaku stvar
koja se uzima u ruke i od toga polagano ovjek gine i umre ba kao da mu je tako
bilo sueno. Pa kad ga nisu mogli maknuti sa svijeta u dvoboju, maknut e ga
prakom.
_ A znate li tko su bili ti ljudi?
zapita kralj.
Poto sam morao ostati miran da me ne otkriju nisam mogao gledati preko
ograde, ali su sigurno bili Lani, Napuljci jer su govorili njihovim jezikom. Ja
sam bio u Veneciji i upoznao taj jezik, a poznao sam ; glasu da su to dvorani
koje sam vodio jednom proroici i bio im tuma.
Znade li im imena?
Ne znam, velianstvo. Jedan ima tamnu iljastu bradicu. Kad bih ih vidio,
prepoznao bih ih odmah. Osjeao sam da to moram javiti vaem velianstvu, pa
bilo sad to mu drago.
I dobro si uinio. Varadi, isplatit ete mu pedeset dukata!
Vae velianstvo, ja sam siromaan kroja, a vi ste kralj, ali nemojte me tako
uvrijediti. Zavukao bih se u crnu zemlju da primim dar. Od srama ne bih vie
mogao gledati sunce.
Matijino lice poprimi ganutljiv izraz. Naglo pristupi krojau, uzme mu obje ruke
i vrsto ih stisne.
Za koji dan pozvat u te u dvor da saije mojem sinu skupocijena odijela.
Ovako asnu nagradu primam.
Kralj mu postavi jo neka pitanja, a zatim se srdano oprosti.
im su se za njim zatvorila vrata, kralj ih zakljua, pa se nasloni na zid.
Blijedim licem gleda Varadija. Njegovo aptanje provlai se dvoranom kao
hroptanje:
Praak, praak! Protiv mene bojovnika gvozdenih grudiju, eljezne ruke
prakom! Protiv mojeg maa okrvavljenog turs-.m krvlju, protiv slavodobitnog
pobjednika ovjenanog lovorom idu oni s prakom. Prijestolje moje to sam ga
gradio, pozlatio, usjekao mu korijen u dno zemlje oni e razoriti prakom!
Poniknute glave slua Varadi kraljev apat i uti. Matija zaokrui pogledom dvoranu, i .- .-..,.,....
231
Mojeg sina pod mojim krovom obilazi smrt! Ne od maa, ne od bodea ni od
nevidljivog stvarnog otrova to bi ga ubojica mogao uliti u jelo! Praak
nevidljiv, nezamjetljiv, praak po podu po stolu, knjizi, na uzglavlju, po
njegovu odijelu, po svemu ega se dotakne njegova ruka. Praak to se igra u
zraci sunca kad dolazi na prozore
i taj moe biti praak smrti.
Velianstvo, otjerajte s dvora svu napuljsku eljad
pred" loi Varadi.
U pravi as! Otjerati Franceska, Giovana, kraljicu? Navui na sebe
neprijateljstvo Napulja, Rima, Ferare, itave Italije? Svi oni tajni i javni
neprijatelji meusobno bi se zdruili protiv mene. A kako da opravdam takav in.
Vijeu koju sam uo od jednog krojaa? Otjerati kraljicu? Ludi ste, Varadi,
ludi. Nepromiljeni u svojoj naglosti. I Matija plane, ali se brzo ohladi, jer
ne gubi pamet kao vi svoju.
Juer ste, velianstvo, odluili juriati punom akom asti i zlata. To se
moe samo protiv vaih domaih protivnika velikaa koji su pohlepni za au i
prodrljivi na imanja. Napulj grabi za prijestoljem. I dok ga vi budete
milovali, on e sipati nevidljivi praak. Tu obrane nema, osim...
Sve protjerati! Ako va dravniki mozak ne moe predloiti drugo, onda barem
svoje umne savjete sakrijte preda mnom.
Dugo je kralj hodao po sobi ne osvrui se vie na svojeg savjetnika. Onda stade
aptati kao za sebe:
Otrovu moe nai protuotrov, a praku?
Na to pitanje Varadi ne odgovori. Sive oi pune su mu briga. U tiini Mati ja
proape:
Da sam mogao naslutiti kakve me borbe ekaju da jedinca sinu osiguram
prijestolje, da sam to slutio...
Bili biste posluali moj savjet i vjenali se njegovom maj kom
odvano e
Varadi.
Makar i to...
Nastupila je duga utnja. Za to vrijeme Varadi kriomice pogleda kraljevo
naborano elo.
Prionite uz posao. Ja u se vratiti
i poe u spavaa sobu.
Dravni kancelar nije mogao raditi. Pohitio je u knjinicu starcu Ivanu, vitezu
od Srednjice, i priapnuo mu:
Svi smo uhvaeni, svi privezani nevidljivim okovima. Nad ovim dvorom lebdi
smrt u
praku.
Kad mu je saopio to je uo od krojaa, Ivan od Srednjice spusti glavu na
dlanove:
Iz ove nesree ima samo jedan spas. Neka kralj odmah izbaci s dvora Alfonza i
Enrika.
Kralj me nazvao ludom kad sam mu slino savjetovao. Upamtite. Matija je u
Beatriinim pandama i onda kad vodi boj protiv nje. Ona mu je u krvi, u dui.
Otrovan je njenim arima
232
ne moe protiv nje nai protuotrova. Nikada! Uvijek u njemu
Vid on^V^Srostavi starog prijatelja i pohiti u kraljevu radnu "hu Tu je naao
Orbam; koji najavi:
_ preasm doao je gospodin Nikola pL Brezovica.
_ Napokon! Brzo pu
uvedite.
Stasit visok i snaan mukarac prosijede brade i guste polujede kose ue u kraljt^ J radnu dvoranu. Varadi mu prui ruku, S _ Sami ste?
upita doljak.
_ Na sreu! Mnogo se toga dogodilo o emu vas moram iz-viiestiti prije nego to
se sastanete s kraljem
i pokae na vrata na koja je iziao kralj.
Dakle,
govorimo tiho.
_ A ja imam da vam saopim neugodnu vijest: vrativSi se s puta, poao sam
najprije u Brezovicu. Kad tamo snae me teki udarac. Prineva majka ostavila je
moju kuu.
Ba sam vas o tome htio izvijestiti: ona je na dvoru ve dva dana. Jedne
veeri pojavila se kao ispod zemlje.
Prije dva dana? Nema je u Brezovici dvije sedmice. _ Dakle skrivala se negdje
na Gnu. Zato je iste veeri mO-gla doznati o prinevoj smrti.
Sto velite?
Sve je u redu! Princ je zdrav i iv. Poslije u vam sve razjasniti.
Ako kralj sazna, da sam je primio.
Nema straha. Rekla je kralju da se sklonula u nekom oblinjem selu, ah nije
htjela rei u kojem. Vano je da ste obavijeteni i spremni ako vam kralj to
govori o tome.
Sluali su. S one strane ulo se kripanje vrata i kralj se pojavi. Spazivi
starog plemia, malo se razvedri..
Vi ste to, Nikola! Dugo se nismo vidjeli. No, kako je?
Hvala velianstvo, vrlo dobro.
Napokon je nekome dobro! Rastali smo se na bojitu, a sreli opet na bojitu.
Ne shvaajui smisao ove primjedbe, plemi je utio.
Da, moj dragi Nikola. Samo to je na turskom bojitu bilo lako pobijediti
neprijatelja. Ali sad elim uti to mi donosite.
Obiao sam po vaoj elji sve plemike dvorove i svuda sam dobio jednak
odgovor: "Nita ne elimo drugo nego da sin naeg pravednog i junakog kralja
bude njegov nasljednik." Kad sam im rekao da se dio bogatih i monih velikaa
buni protiv toga, plemii su usplamtjeli i prisegli: "Ako bude potrebno, udarit
emo na izdajice oruanom silom." Evo, velianstvo, donosim vam pismene prisege
naeg plemstva da e za kralja birati vaeg sina.
Kralj primi od plemia pisma, pogleda ih i onda preda Varadiju.
Sjednite, Nikola! Uinili ste veliko dobro za moje kraljevstvo. Neu vam to
zaboraviti. Sad uinite jo jednu uslugu svome Kralju. Prineva mati je ovdje.
Plemi jedva svlada uzbuenje.
posjedujem ne bih mogao izruiti drugome, osim krvnom roaku njegove uzoritosti,
jer da zaluta ju u tue ruke, izgu bi smo sigurnu nadu u uspjeh Rode-riga
Borgie.
Moj e vam ujak dovijeka iskazati zahvalnost.
A ja u mu u i an kraljevstvu podijeliti joS jednu opatiju, i to najbogatiju K
prihodima...
Alfonzovo lice ponovo zasja, a kralj ga bezbrino potapie po
ramenima:
Sad jo jedno: neete putovati sami. elim, naime, da s buduim papom sklopim
unaprijed najui savez. Branit u ga protiv svakoga, branu ni ga oruanom silom.
Za sklapanje toga saveza aljem u Rim svojega sina.
Uza sav Alfonzov napor da zadri potpuni mir, njegove oi
naas sijevnue.
Putovat e vama. Neka ml sin pogleda malo juni dio
svijeta, a vi ete mu biti ljubazan vodi,
Osjeam se poaenim, velianstvo
odvrati plemi.
Dakle, kad moete na put?
. Za dva-tri dan,, potpuno sam spreman. Meutim, velianstvo m, ,skazuje toliko
dobrote i povjerenja dok sam ja u mladenakoj strasti poinio sablazan u
remetskom samostanu.
To su budalatine.
235
Na koje me zavela gospoica Gordana.
Gordana?
I molim kralja da me slua jer je postupila prema meni vrlo nepravedno.
Dajem vam kraljevsku rije da e ispatati svaku krivicu. Iskaite mi sve.
U samostanu sam poinio izgred, raspaljen Gordaninira ponaanjem, a jo vie
po pravu koje posjedujem na nju.
Dakle i vas je smotala? Slutio sam to.
Ne samo to su me njene oi hvatale raspaljujui moju mladu krv nego jo vie.
Gordana se izravno, otvoreno i jasno obeala meni!
Za enu?
Uprosio je nisam
nasmijei se Alfonzo
ve zatraio da bude moja.
ast
svoju zalaem za ove rijei i kunem se na svoj ma da nikad ne bi dolo do
ugovorenog dvoboja s prin em, da me na to nije nagnala Gordana.
U kraljevu oku zatitraju prve sjene gnjeva:
Cime vas je nagnala na dvoboj? Oekujem od vas istinu.
Pokoravam se vaoj zapovijedi. Kad je Gordana ve sve redom na dvoru namamila
svojim oijukanjem, onda je bacila oko na princa.
Nastavite
naglo e kralj svladavajui Ijutinu.
Kao svaki zaljubljeni mladi, tako sam i ja za njom uho-dario. U lovu opazim
kako se ulja za princem i naem ih gdje povjerljivo sjede zajedno u umi.
Razvitlan ljubomorom, dojurim k njima i spoitnem joj ponaanje, na to je princ
pozvao mene na oruani dvoboj.
Zar sumnjate da Gordana ljubi princa?
nasmijei se kralj, toboe ravnoduno,
a ipak napeto oekujui odgovor.
Ne vjerujem da ljubi, ali se za njim otimlje.
S kojeg razloga?
Mnogo puta su dvoranke pokuale zaplesti u ljubavne mre e kraljeve sinove da
steknu naslov princeze.
Kralj vie nije mogao ostati na mjestu. Ustane i poe po sobi. Nastojao je da se
sjeti svega to mu je Gordana govorila kad su stajali kraj probodenog ure u
umi, to mu je govorila ovdje u ovoj dvorani kad je nakon remetske noi
opravdavala svoj izostanak. I povezujui to s Alfonzovim prianjem, kralj opazi
ne suglasice koje su u njemu pobuivale sumnje.
Od onog asa kad je kralj bacio u tamnicu Gordanina zatitnika Ivana Cesmikog,
prela je njegova mrnja na Gordanu. Vazda je u njoj vidio duh ovjeka kojega
smatra svojim urotnikom, buntovnikom i neprijateljem. Ovog asa taj je osjeaj
buknuo novim plamenom, pa je u svemu to je sada rekao Alfonzo nalazio urotniku
nit koja svjesno ili nesvjesno povezuje Gorda-nine ine s urotnikim osjeajima
njenog zatitnika. Ovo je bio novi val na poetku oluje. Uzbuenje to se u
njemu danas zata-
236
,0 fcrojaevim otkriem razvezalo je njegovu naglu ud. Tjeran silovitom navalom
svoje antipatije prema Gordani. otro otvori vrata i vikne pau:
_ Neka odmah doe Gordana!
U predvorju svoje radne sobe spazio je Lovru Ilokog, ali mu tek odmahne rukom i
opet zatvori vrata. Zaustavi se pred Vara-dijem koji je sve vrijeme rad; u a
stol, toboe zadubljen u posao.
_ Dakle, Varadi, sve ono to se dogodilo ovih dana: strahovita vijest koja me
udarila zbog princa, sve muke koje sam onda pretrpio i sve to je nakon toga
dolo, sve je to skrivila Gordana! Neka dvoranka, neko ensko eljade odraslo u
dobru i obilju, neko luckasto nevjerojatno stvorenje igra se s nama. Svojim
oijukanjem die mi dvor u plamen u kojem pleemo svi mi kao njeni robovi.
Kralj estoko udari po stolu.
Toga se razoritelja mojega mira treba odmah
osloboditi.
Dok je govorio gledajui Varadija, Alfonzo ustane i povue se u pozadinu.
Znajui da bi samo raspirio kraljev bijes kad bi pokuao braniti Gordanu, Varadi
je samo kimao kao da se snebiva nad onim to je uo.
Sve vie raste kraljev bijes, sve mu se jasnije prikazuju sumnje u stvarnom
obliku...
"Ona
bijesni kralj u svojoj dui
ona slui kraljici. Ona mami Ivana po elji
kraljice, po Beatriinoj elji izazvala je Gordana sablazan na bojnim igrama da
osramoti mojeg sina. Ona oko njega plete mreu. Kad Beatrica nije mogla uspjeti
s Izabelom, poslala je na juri Gordanu. To je jasno kao to je jasno da je krv
ove djevojke urotnika. Duh njenog tienika..."
Vrata se otvore i Gordana ue. Poklonila se gledajui otvoreno kralju u lice. U
njemu sijeva. I kad kralj otvori usta, nad njorn zagrmi:
Lalj ivice!
Mirno je izdralaktaj teki udarac i joS mirnije odvrati:
Velianstvo, nikad nisam uinila nita to bih morala pokriti la ju.
Princ i gospodin Alfonzo posvadili su se zbog vas. A ona se jednostavno
nasmijei i odvrati saalno:
teta to se time ne mogu podiiti!
Stetal Jeste li uli?
vikne kralj.
Dakle priznaje svoje Jiamjere.
Moram priznati, velianstvo, koliko bih vrijedila na dvoru da se tako odline
linosti svaaju zbog mene.
Recite joj u lice, gospodine Alfonzo. Ja bih je morao smr
da produim razgovor s njom.
Pristupivi blie, upilji Alfonzo pogled u Gordanu.
Naao sam vas s princem u povjerljivom razgovoru dok je gospodin Damir bio na
strai.
Da je uistinu bilo tako ne bih tajila, ve bih se time po Uvalila.
Trenutak su ostali bez rijei, a onda se Alfonzo pouri da !
obrani svoju tvrdnju.
i
Nije lako dijeliti boj s vaom dosjetijivou, ali ja opet kaem: naao sam
vas s princem u povjerljivom razgovora. Ne znam ito vas nuka da tajite sastanak
s njim?
Ali znam ja
plane kralj.
Onda, vae velianstvo, zna vie nego to je bilo.
A bilo je onako kao to sam ja rekao. Dajem ponovno svoju asnu rije
primijeti Alfonzo.
A ja dajem samo ono to imam: istinsku rije
odvrati Gordana.
Neka vae
velianstvo izvoli pozvati njegovu visost i gospodina Da mira, jer oni posjeduju
asnu rije koja vrijedi.
Za dvoranku neu da zovem na svjedoanstvo svojeg sina i estitog plemia.
Moj ivot moete uzeti svakog asa, ali svoju ast branit u od svakoga
odluno izjavi Gordana.
Brani se!
i pokae Alfonza.
Evo ti ivog svjedoka.
Da sam se ja ogrijeila o svoju djevojaku ast?
^
Bestidno si mu obeala sebel
Moete li to porei, Gordana?
zapita Alfonzo.
,
I dokazati.
Da ujemo
ree kralj.
Na bojnim igrama kad je Alfonzo nastupio da se bije 8 princem. rekla sam mu:
prepustite mi prvu bitku
njegovom vi sosti i bit ete nagraeni.
Eto, velianstvo, priznaje.
Istinu ste rekli. Alfonzo
potvrdi kralj.
Ali sam unaprijed znala da mi velianstvo nee dopustiti maevanje s princem i
tako prva bitka ne moe biti moja! Prema tome, svjesno sam prevarila gospodina
Alfonza. Nisam kriva to je tako malo duhovit.
Meutim, kralja vie nije zanimala prevara, ve sam Gordanin in i zapita je:
Htjeli ste samo osramotiti princa? To ste htjeli?
Nisam, ve sam eljela dobiti u ruke ma gospodina Al
fonza.
., ,
Mogli ste za bitku uzeti iji drugi. ,j
Htjela sam ba njegov.
,
;
Zato ste traili ba Alfonzov ma?
Gordana otvori usta... Na rubu tih rumenih usana Alfonzo osjeti rije "htjela
sam njegov ma jer je bio otrovan". Da za kri put optubi, Alfonzo otro
pogleda Gordanu i zapita naglasivi:
Moda ste htjeli moj ma zbog onoga koga ste traili u samostanu.
Oboje se zagledae. Alfonzo osjea kako stoje jedno uz drugo na rubu ponora,
samo jedan nezamjetni kret, jedan dah, laki doi strovalit e se. Gordana razabire kako uz nju stoji ovjelc Je brade,
starakog blijedog lica, punog patnje i pregaranja.
nog to je skriven u
remetskom samostanu i nevidljivo i ne-jLano upravlja sudbinom itavog
kraljevstva.
A im Alfonzo izree njegovo ime, ivot i sloboda njenog dobroinitelja lee na
dnu crne dubine. Slegne ramenima i nasmijei se:
_ itav mi se svijet na bojnim igrama smijao kad sam na-stupala u borbi s mladim
Gerebom. Htjela sam im pokazati da me junaci kao to je gosp Alfonzo uvaavaju i
pruaju mi svoj ma. Iako sam bila uvjerena da mi nee biti doputeno da se
bijem s princem, imala < ipak zadovoljstvo da mi je junak, vitez nudio svoj ma,
i to mi je bilo dovoljno.
I meni je dosta!
udari kralj po stolu.
Dosta mi je toga eljadeta, dosta
bestidnosti, dosta nemira to ste prouzro-kovali na mojem dvoru!
sve
uzbuenije vie kralj. Uzroci koji su razbuktali mrnju pren.. Gordani, sve
sumnje koje su nastale u njemu i uzbuenje kuje ga je zateklo zbog dananjeg
otkria grikog graana, sve se tu slilo, stopilo u val razjarenosti. Naao je
nekoga nad kim moe da se razvie, razmahuje svojim bjesomunim jadom i njegov
glas saspe se nad Gordanom.
Bestidna razornice mojeg mira, besramna namiguSa koja se obeava kao kakva
djevo] u L a.
To ne smijete rei, velianstvo
vikne ona.
Smjesta se pokupite s dvora! Jo danas da vas ne zatee no pod mojim krovom.
Nikad mi vie ne prekoraite prag. Ona je ponosno dignula glavu i viknula:
Krivicu mi inite, velianstvo!
Tebi krivicu
vikne kralj i podavi se potpuno svojem razmahanom gnjevu
zgrabi sa stolca limeno ravnalo.
Gordana razabere njegovu namjeru, ali mjesto da se udalji, uvrijeenim ponosom
sklopi ruke na prsima i ostane stajati poput kipa blijeda i odluna. Izazvan jo
vie tim gestom, kralj svom snagom zamahni prema Gordani.
Jedna ruka dohva ravnalo i otkloni od Gordane udarac. Ma-tija spazi da je to
ruka Lovre Ilokoga, a iza njega jo su otvorena vrata na koja je dohitio u
sobu.
Varadi stoji zapn;. te-o Alfonzo se zlurado smjeka, dok se kralj zadran da
izvi M svoju namjeru bijesno okosi na vojvodu:
Sto ste uradili?
Obranio sam vae velianstvo da ne udari enul
To nije ena, to je nedostojnica.
Tko je optuuic-:
Sve je pnznalaNije mogla pnznati nita zbog eg bi je velianstvo mo
tako kanjavan.
Ljutit zbog vojvodine obrane naoigled Gordani i njen pogled pun ponosa i
odvanosti jo vie raspali kralja. Ne mogavi da je udari, rikne?
Napoljel
Pogled mu je ibao Gordanu, a ruka pokazivala vrata. Odlazei, nije gledala ni
kralja, ni vojvodu, ni Varadija, samo ispod trepavica zamiri prema Alfonzu.
inilo mu se da ga taj pogled tiiuje.
Niste je smjeli obraniti. Ne znate to je bilo i kako.
Znam, velianstvo, i ba zato je branim.
Ni rijei viSe o tom. Gordana mora s mojeg dvora.
Kamo?
upita vojvoda.
Nije me briga. Neu da je vidim.
Smijeak zadovoljstva titra u Alfonzovim oima, licu i svega .ga proima. "To
sam ba elio."
Vi ste, Alfonzo, dobili svoju zadovoljtinu
ree kralj i prui mu ruku.
Do
vienjal
Snebivajui se okretao se vojvoda za Alfonzom, a onda za kraljem koji je hodao
gore-dolje. Lovro i Varadi izmijenili su poglede. Nisu se usudili ni
progovoriti.
U kraljevoj predodbi Gordani na krivnja bila je potpuno jasna. Smatrao ju je
svojim urotnikom, kraljiinim poslanikom, zaetnikom svega to se dogodilo. Sve
je svalio na nju. inilo mu se kao da e sve zlo nestati im mu s vida nestane
Gordana. Kad e naglo usplameni plamen opet stiao, kralj pogleda vojvodu koji
to jedva doeka:
Velianstvo, na uspomenu mojeg oca kojeg ste toliko ljubili dopustite mi jo
samo jednu rije.
Mora da vam se neto duboko zasjeklo u srce kad se po zivljete na uspomenu
svojega oca.
Moda ste pogodili, velianstvo.
Dakle, to elite?
zapita posve blago, kao da je zaboravio na ono to je
bilo.
Kralja, za kojeg u dati ivot u svakom asu, molim da ne vjeruje Alfonzu.
Zlobno je optuio Gordanu.
Radi nje vi se pozivljete na uspomenu svog oca? To je oskvrnue! Vojvodo,
sili ste s uma!
Kad bi vae velianstvo znalo koliko vas je Alfonzo na-lagao...
Pustite Alfonza.
Velianstvo, on je u samostanu na moje oi poinio podlosti, izgovorio toliko
lai da ne bih smio nikada s njime pod jednim krovom popiti ni au vodel
Kralj mu prie:
Inocent je umro. Roderigo Borgia dolazi na papinsku stolicu. Vojvodo, vi ste
potenjak, junak, otvorena dua. Vi ne znate Sto znai diplomacija. Alfonzo e
ostati nekanjen i onda iako je uistinu svaka njegova rije bila la.
ja sara gledao tu neman u nastupu divljatva prema djevojci.
_- Ona je kriva!
_. Velianstvo, ako je diplomacija Alfonza odrijeila kazne neka odrijei i
Gordanu njegove objede.
_ Vojvodo, ona mora s dvoral
_ Nema nikoga na tom svijetu i nema ime ni da se prehrani!
Neka ide u pastirice!
_ Velianstvo!
__ Ako vam nije pravo, uzmite je vi u slubu.
Velianstvo, uzet u je za enu, molim njenu ruku! _ Vojvodo, vi ste ozbiljan
ovjek, mu. _ Pa, ja sam je progledao. Kao to je njena ljepota blistava" tako
su blistavi njezin um i ast. Molim da mi je dadete za enu.
Na ovu prosidbu morao bih odgovoriti da je smjesta bace na ulicu.
A ja bih je pokupio, odveo u crkvu i u svoje dvore.
Je li to vaa ozbiljna rije?
Rije asnog viteza.
Kralj baci na stol prihvaeni vr iz kojeg je htio piti, zabode ruke za pojas i
pogleda Varadija.
Sad samo ekam da vi zaprosite njenu ruku, biskupe! Vojvodo, kad biste vi
Gordanu htjeli uzeti za enu, ja bih vam to zabranio.
Ako bi Gordana primila moju ponudu?
Onda biste imali odabrati izmeu dvije stvari: moj gnjev ili njenu naklonost.
Vojvoda nije dospio odgovoriti, jer je kralj prekinuo razgovor okrenuvi se
Varadiju:
Do sutra naveer ima da bude sve spremno. Damirov otac krenut e s njom na put
i pri tom pogleda na strop da time oznai prinevu majku, a da ne mora izrei
njeno ime.
Varadi se nijemo pokloni. Kralj prie vojvodi:
Lovro, sutra uveer pomoi ete Damirovu ocu da onu gore otpremi kamo sam
odredio.
Uzvienu gospou, prinevu majku?
Nisam li rekao dosta jasno?
razljuti se kralj.
Velianstvo, to ne mogu uiniti.
Pogledao je vojvodu kroz svijetloute trepavice kao da ne vjeruje sam sebi.
Vi ste to izrekli?
Dao sam Ivanu rije, a vae velianstvo ne bi moglo podsjeti da va podanik
gazi zadanu rije.
Dakle, i vi ste protiv mene! Svi protiv mene! Svi sipljete Praak. Dobro, ako
ne moete, a vi izaite da Varadiju mogu dati naloge.
Lovro hitro izae ostavivi Varadija i kralja.
16 Gordana I
24!
Sutra kad zamrai, pozvat 61 princa na razgovor ovamo u ovu dvoranu, s oba
kraja vrata treba da su zakljuana. Dok on bude kod mene, neka sluge uu u sobu,
uzmu enu i hitro je iznesu.
Trijemom na dvorite?
Makar kroz prozor, svejedno, neka kola ekaju vani na Dvercu da princ silazei
s prvog kata nita ne opazi. Moja je briga da ga zadrim dok ne bude sve gotovo.
I. upamtite, Varadi: Lovio ne smije o tome saznati nita potanje.
utnja je moja sluba, velianstvo.
Koju vi nikad niste vrili osobito zduno."
Velianstvo govori sa mnom kao sa svojim neprijateljem.
Ne govorim s vama, nego s vaim jezikom. On je bio uvi jek neprijatelj i moj
i
va. Suzdrite ga malo.
Htio je upraviti kralju pitanja koja su mu gorjela na usnama, ali se suzdrao.
Na to ga je ponukala i okolnost to se kralj, ne osvrui se vie, udaljio iz
sobe.
Tiho i oprezno uljala se Nardela iz kraljiine odaje, spustila ruke i glavu pa
koraa lagano prema trijemu staroga dvora. Katkad bi mirnula ispod oka u
dvorite i dolje du trijema. Ide kao podmukla maka njukajui izdaleka plijen.
U dvoritu stoje na strai oklopnici. Ne obaziru se na nju. A na trijemu nema
nikoga. Samo na stubitu stoji pa.
Hej? Kamo?
vikne on za njom.
Ne odgovorivi, ona iznenada zaokrene na jedan ulaz. Nala
se u kraljevskoj blagovaonici, zatvorila vrata kao da je gone, za
as se nae na drugim vratima i ve ue u grimiznu dvoranu. Pri
slukuje, ogledava se. Nigdje nikoga. Male maje oi hvataju nia-.
nom teke grimizne zastore. Iza njih se dolazi u kraljevu radnu
odaju. Hitro procapka starica sagom ravno onamo gdje su joj se
usredotoile sve misli i svi njeni ciljevi. Uhvati zastor i zavue se
iza njega. S one strane dopire do nje neki mukli glas. Polagano
se sputa i oprezno legne. Izmeu poda i vrata palac otvora. Ona
podnese svoje uho kao pseto njuku kad iza vrata osjea plijen
Ukoi se. S onoga kraja razabire Varadijev glas.
-i
Uite samo, vojvodo, kralj je ve otiao.
Napulju dolazi u pomo Rim. Nas tjeraju da pleemo na uzici, a kralj predvodi.
Trebali biste sa mnom povjerljivije razgovarati da budem obavijeten o svemu.
Kralj bi mogao svaki as natrag. Dakle, ukratko: kralj alje Alfonza u Rim, a
s njim zajedno princa Ivana.
242
__ Princa alje u Rim? Kralj ide u svoju propast!
_ Upravo naglavce!
_ A to to kani s prinevom majkom?
_ Ivana e dozvati u svoju odaju, a dotle mu
i odvesti je nekamo daleko na more.
_ Strahovito je sluati to mi govorite. "
_ Kakva je tek strahota izvravati njegove naloge?
_ Moda ipak ne misli izvriti to je rekao? Moda prikriva pravu istinu?
_ Nikad zapravo ne znam to je istina: ono to kralj misli, to govori, ili to
radi
danas kao da nijedno nije istina...
Moda se nee tako brzo vratiti. Razjasnite mi podrobno to je s tim puteni u
Rim?
Iza njegovih lea uli su tropot, pa se obojica trgnu i pre-Icinu razgovor. Iz
hodnika ue pa Stjepko i estoko domahuje rukama.
Sto hoe, Stjepko?
upita Varadi i poe k njemu.
Djeak stavi prst na usta i onda pokae na suprotna vrata s grimiznim zastorom
pa apne:
Ona je tamo!
Tko?
Nardela prislukuje!
Za ime boje, Sto smo govorili, vojvodo?
Ako nas je ula, imat e to da izvijesti kraljici.
Sudbinom kraljevstva ravna Nardelino uho. Kralj eljezne ruke ne moe
.izbaciti s dvora ovu babetinu
ljuti se tiho Varadi. Stjepko poput mladog psa
pilji u vrata.
Tako mi asti, ubit u je
razgnjevi se vojvoda. Varadi ga uhvati za ruku.
Polagano da je iznenadimo...
I poli su po sagu, naglo otvorili vrata i gotovo zgazili Nardelino tijelo.
Leala je sklopljenih oiju nepomino, kao mrtva.
Ustaj stara ludo!
vikne Varadi. Ali ona se ne mie i kao da ne die.
ini se Bog me oslobodio dunosti da joj stanem na vrat
ree vojvoda i sagne
se k njoj.
Stjepko je gurne nogom, ali ona lei nepomino.
Zar nas je uistinu dragi Bog oslobodio?
ree Varadi i prodrma je. Njezine
ruke klonue.
_
~. Neka gospoda ne govore latinski
priapne im Stjepko. Veiim vam, nita
joj nije, samo se pretvara ne biste li togod mazali da moe otrati preko i sve
izlajati.
~~ DJeak ima pravo. Bit e da se pretvara
potvrdi voj- Komedijaka, zaboravila je ovaj put smokve!
Sto da uradimo s njom?
16
Vaa milosti, prepustite je samo meni
ree Stjepko, mirne jednim okom i
pohiti na vrata pa zavie na hodnik.
Doite, njezina milost kraljiina dadilja lei onesvijetena.
I sluge uoe. Stjepko im naredi da je podignu, a sam poe ispred njih dajui im
rukom pravac. Siu su niz stube u dvorite slijedei paa. Zaustavio se tek
pred vodoskokom to je trcao iz zlatne nimfne koljke. I Stjepko e tiho
slugama hrvatski:
Jedan neka je uhvati za ramena, drugi za noge i da niste pustili iz ruku tu
staru zmiju.
Ljudi su shvatili paevu namjeru. On skokne na klupu, za-okrene vijak i potpuno
otvori vodoskok.
Pljusak vode udari po Nardeli. Stresla se, otvorila oi i stala lamatati rukama.
"
_- uli ste to sam reVao kralju.
__- Bila bi to i elja esmikog, ali ne vjerujem da biste mogli od iutra do
veeri priredili svatove.
Ako Gordana pristane, kralj je moe istjerati samo do oltara gdje je ekam ja.
Sve mi se ini da e ona rijeiti svoju sudbinu i jo se pobrinuti za nas, a
ne da mi pomaemo njoj. Kad je stajala pred kraljem dok ju je optuivao Alfonzo,
govorila je domiljato i lukavo kao venecijanski poslanik.
Htio bih govoriti s njom.
Dozvali su Stjepka, ali on ih izvijesti da je Gordana pola kraljici.
Je li ve dugo tamo?
zapita Varadi.
Kad je izasla iz kraljeve odaje, krenula je ravno kraljici i jo se nalazi kod
nje.
Zaboravili smo da Gordana ima zatitnicu u kraljici.
Ali nakon onoga Sto je danas bilo Beatrica nee moi ublaiti kraljev bijes
prema Gordani. Kralj je upravo teko ekao da nae neto ime bi se oslobodio
Gordane. U njoj uvijek gleda Cesmikog.
Kad bi jadnik znao Sto se dogaa ovdje.
Dunost mi je izvijestiti ga, ali kako vidite, odjednom iz-gubih kraljevo
povjerenje. Radi na svoju ruku, a to je znak da opet sumnja u mene.
Njegova sumnjiavost najvei mu je neprijatelj!
Kad bi barem sumnjiio onoga koji je zavrijedio! Danas se ne mogu maknuti s
dvora. Pazit e na mene, a to bi moglo otkriti trag Cesmikog. Slobodni ste,
vojvodo, moete poi u Remete. Jo danas popodne.
Kako mogu ostaviti Gordanu?
Ne brinite se, Gordana e sebi pomoi sama, a kraljevstvo ne moe da sebi
pomogne, ono treba nas. Dakle idite, saopite mu to je bilo i pitajte ga za
savjet. Do veeri se pourite natrag. Rei u kralju da ste izjahali.
A vi, biskupe?
Ja u skrstiti ruke u krilu, ekati dok me opet ne digne kakav vjetar. Na mi
se dvor priinja kao more nad kojim se svakog asa promijeni smjer vjetra.
ovjek mora biti spreman da svakog asa udari o hrid, skrha vrat ili potone.
Ovom bi brodu bio potreban kormilar lukaviji od svih vjetrova. Do vienja!
244
Stasita napuljska djevojka klei pred kraljicom i bojadie njene nokte, dok
Francesko stoji do prozora namrtena ela:
Kralj je jedva doekao da nae uzroka i protjera Gordanu. a Alfonzo mu dolazi
u pomo.
Nisam slutila da bi se Matija mogao toliko zaboraviti da udari enu.
Vojvoda Iloki opet je imao priliku da je obrani. Zamalo
ona e ga ljubiti!
A ti se boji?
Mislim da nisam nikad tajio koliko me tvoja dvoranka osvaja i da je na moje...
Dosta, dosta
prekine ga kraljica.
Nije Gordana naj-vanija. Kakva je to
buka vani?
Sluavka je svrila svoj posao i otila. Beatrica ogleda nokte i opet prisluhne.
A to je to vani? Nardela vie.
Dakle, uhvatili su je!
Prema tome neu doznati to se zbiva u staroj palai Nakon Inocentove smrti
mora da je tamo vanredno ivo.
Svaka vijest vrijedila bi nam zlata.
S hodnika se uo pla i jaukanje. Kraljica poe vratima i otvori ih. Na hodniku
spazi Nardelu.
Bogorodice napuljska, smiluj se! Htjeli su me utopiti, barbari
tui se
kraljici. Unato tome to voda curi s njenog odijela, rine se na vrata u
kraljiinu sobu sva drui ali ne od zime, nego od elje da to prije saopi
svojoj kraljici.
Velianstvo, sruila sam se i stavila uho ba na otvor vrata.
Dakle? O emu raspravlja kralj?
ula sam glas njegovog avla Varadija i onoga golijata vojvode.
Sto su govorili?
Malo i mnogo! Varadi i vojvoda ljute se to kralj hoe da otme princu njegovu
majku. Ivana e dozvati k sebi, a ona gore otprhnut e nekud daleko.
Dakle, kralj hoe da je odstrani s dvora?
Da, kralj. A njegov avo u biskupskoj haljini je protiv toga i tui se na
kralja da drugo radi, a drugo misli, pa ide u propast. Vojvoda je povlaivao.
I to jo?
I onaj golijat strano se ljutio Sto kralj hoe da princa alje u Rim.
Nemogue. Nisi dobro razumjela. Princa ne alje u Rim.
Tako mi ljubavi boje i napuljske bogorodice, razumjela sam, govorili su
latinski. Kralj alje Alfonza u Rim, a s njim ima da poe princ Ivan. I ba je
zato vojvoda rekao da kralj ide u propast.
Kralj nije dolazio k njima u odaju?
246
Ne znam, jer su me pred vratima otkrili i Stjepko me dao
iieti pod vodu.
l_ poi sada i preodjeni se, sva si promoena.
_ Da je avolski gorui sumpor pretrpjela bih za moje veli
anstvo.
.
-jj
_ Dobro stara moja, idi.
I Beatrica njeno pogladi staricu pa je izgura na vrata.
Francesko je stao u sredinu sobe zapanjen:
Posluao je. Beatrica poravna nabore modre haljine, pogladi kestenjastu kosu pa
se udobno smjesti u grimiznom naslonjau.
Vae velianstvo eljelo je sa mnom govoriti?
Da, Ivane. Hou da raistimo moj najnoviji odnos prema tebi. Moje ponaanje
prema tvojoj majci ugasnulo je i posljednju mogunost da zadobijem tvoje
povjerenje. Planula sam opazivi-. enu koju je kralj nekad.ljubio. Bude li
ikada imao prava osjetiti ljubomoru, shvatit e me. Meutim, pokajala sam se
zbog toga i elim ispraviti. Ponajprije, naloila sam lijeniku da tvojoj majci
spasi ivot. Rekao mi je da joj vie ne prijeti smrt. Brzo e ozdraviti.
Hvala
odvrati Ivan vie udvorno nego zahvalno.
A sad jo neto. Mislim da se sjea onog dana nakon mog dolaska kad sam ti
obeala potporu u tvojoj ljubavi. Nisi, dodue, htio priznati ni meni ni kralju
njeno ime. Ipak, htjela bih da budem nacistu, jer neki apu da ljubi Izabelu.
Ne
odvrati on kratko.
Dakle, druga? Ivan ne odgovori.
Pa dobro, ne pitam te vie o njoj. Svejedno je tko je ona. Tvoje mlado srce
svakako ezne za sreom u njenom naruju.
Moda ...
Prema tome je kani uzeti?
Daleko od toga.
Kralj ti je moda namijenio drugu. To jo nita ne znai. Ljubav je mo, a
kralj sila! Meutim, ako se snazi tvoje ljubavi pridrui i pomo s moje strane?
Tvoj pogled pun je sumnje. I opet te razumijem! Ipak, uj ponovo: bude li
odvaan u ljubavi, ja u ti pomoi do braka s onom koju ljubi, kao to ti ovaj
as pomaem da ponovno ne izgubi majku.
Bo je paljiv dok je govorila o njegovoj ljubavi, ali uvi
posljednju rije, digne glavu.
... i ...
247
l
Da ponovo izgubim svoju majku? <
Ne znam to nose budui dani i ona hitro ostavi mladia vrativi se istim
putem kojim je i dola na trijem.
U MREI BEATRICE
""" Kad je Ivan ostavio kraljicu, uao je Francesko Iz pokrajne
obe. Sestra ga pogleda nasmijeeno. "
Ne razumije zato sam tako govorila
s Ivanom?
Znam jedino da si svojim rijeima zaprijeila kralju da ga alje u Rim.
Uvjerena sam da je Matija skovao zavjeru kako bi Ivana vjenao s Biankom.
Zaboravlja da u drutvu s Alfonzom Ivan ne bi stigao u Rim?
Ponajprije, ne kanim se predati u ruke ni jednom Borgii, dakle njegovu pomo
iskljuujem potpuno, a onda: emu da se laam tako opasnog sredstva kad mogu
Ivana skinuti s prijestolja na vrlo lak nain.
> Ne vidim tu lakou.
Njegova ljubav prema majci i prema nekoj djevojci stepenice su kojima e on
sam sii s prijestolja i sprijeiti Matijtt da ga proglasi prestolonasljednikom.
A astohleplje?
Ni zrna astohleplja nema u njegovoj dui. Vjenat u ga s djevojkom koju
tajno ljubi, bila tko mu drago. I kad to izvrim, Giovano vie nema suparnika za
prijestolje. Ova je stvar, dakle, rijeena. Sad jo treba da razgovaram s
Alfonzom. Ostavi me 8 njim nasamu.
Francesko se ponovo povue, a dvorski metar grof Enriko najavi Alfonza Borgiu.
Uao je u svojem sveanom napadnom odijelu i dok se klanjao, eatrica promotri
njegovo lice. Alfonzo je oekivao da e najprije spomenuti dvoboj, meutim
mjesto toga zaskoi ga iznenadno pitanje:
Vi ste zaljubljeni u Gordanu?
Velianstvo, neka mi to oprosti. Moja je krivnja moda u tome to sam se
odvie pouzdavao u nade na koje me ovlastila Gordana.
Smatrate grijehom pruati nade muu koji nas privlai. Gordana mi povjerava
sve io se s njom dogaa. I tako mi j" priznala da je itava vaa pojava osvaja.
Samo to ste se vi po
250
.
,,-,".,,.- -.
,...
- .
,
dapae, zbog toga zove kui moga brata Franceska, a vi, Alfonzo, spremate meni
tolike neprilike.
Vaem velianstvu?
zaprepasti se Alfonzo.
Preuzela sam brigu za Gordanu, a vi je optuujete pred kraljem da je on tjera
s dvora. Ovo mi sada, U asu papine smrti, zadaje suvinih briga.
Neka mi velianstvo oprosti!
Vro se ljutim na vas zbog toga i jo vie bih se ljutila ne bi bilo bjelodano
da ste najvie kaznili
sebe. Danas ste
Potpuno izgubili Gordanu, a ona je bila na putu da vas ljubi.
vas se postupak ne da opravdati.
Velianstvo, najerala me na to ljubomora.
Ljubomora? Na koga ste ljubomorni?
,
Na princa Ivana!
U njenim oima vrsto upiljenim u njega zatitra sumnja. Malo je zamirila kao da
gleda unatrag, istrauje, rainja, smilja. Onda zanijee glavom:
Nikad nisam opazila da joj Ivan iskazuje kakvu naroitu panju, a kamoli
sklonost.
!
eirt
.....
Ni ja nisam to opazio.
a
n
No. dakle?
;
uf .
Ali Gordana se odvie brine za princa.
:
Cime to kanite dokazati?
h^
Njenom bojazni za njegov ivot. Pod moj ma poslala ja
zamjenika. f,.
Kad bi to i bilo, uinila je samo uslugu kralju i meni.
" Naglasila je te
rijei hladno, vrsto i istakla njihovo skrovito znaenje. A to je njega ljutilo
i ponizavalo i odvrati neto ironino:
Znam. velianstvo, kako bi vas rascvililo da je princ bio na mjestu njegova
zamjenika. Ipak, ova okolnost dokazuje da je Gordana...
Dokazuje da vam je sva krv ula u mozak i zamutila rasuivanje. Otkud bi
Gordana mogla poslati toga zamjenika kad ste je one noi i onog jutra vi drali
zarobljenu u samostanu, a tek pred podne vratila se s vojvodom Ilokim. Vi ste
izgubili logiku, moj Alfonzol Kako vidite, fiziki je bilo nemogue da Gordana
sudjeluje u nastupu onog nepoznatog ovjeka. Meutim, vae se prosuivanje
pomutilo i u duevnom pogledu. Princ ne posjeduje onu muevnu snagu i odvanost
koja osvaja ene kakva je Gordana. Naprotiv, vi ste prije svoje pustolovine u
samostanu posjedovali sve to je Gordanu sklonulo da mi prizna koliku mo
razvijate nad njom. A da vas je izbjegavala to je posve u skladu s njenom
prirodom. Rekla mi je ve prvih dana: "Ovog plemia moram izbjegavati, toliko je
opasan mojem srcu."
Alfonzo se pretvorio u glazbalo po kojemu kraljica prebire po miloj volji.
Saznanje da mu je put do Gordane bio otvoren uzvitla u njemu svu krv, probudi
strast i elju za tom djevojkom koja ga je osvojila u prvom asu susreta. I u
njegovim oima zaplamti i na njegove zjenice proviri plamen mladenake strasti.
Vidim, Alfonzo, omamljeni ste Gordanom kao ciparskim vinom.
Nikad me nijedna ena nije toliko ovladala.
Ako ne laete, opravdajte je pred kraljem. Takav viteki in nee promaiti
uin u Gordaninoj dui. Ugasli plamen koji uvijek ostavlja eravicu ponovno e
se razgorjeti.
Poi u kralju i priznati da sam je krivo optuio: zbog osvete to je nisam
mogao dosei.
Samo time moete opet stei moje oprotenje.
__ zamolit u kralja da Gordani dade zadovoljtinu i da je nozove da ostane na
dvoru.
^ __ Ne
mahne ona rukom
ovoj molbi nee udovoljiti, c -u odluku ne bi mogao
izmijeniti nikome za volju
i nasmijei se
moda bi to uinio jedino za volju
svojem roaku, turskom princu.
_ Demu, vidio sam ga u Rimul
_ Nabacila sam Dema tek onako, a zapravo taj Turin vama uistinu dolazi u pomo
da kralj promijeni svoju odluku.
je ocjelnim uzetima i vue k meni. Pokidao sam ih danas pred kraljem, ali u ih
opet uhvatiti, zauzdati tolikom snagom da ih nikad vie ni sam ne bih mogao
razvezati.
Da niste izali od Beatrice, prisegao bih da ste bili u Gor-daninu zagrljaju
nasmije se Enriko.
Svaka kraljiina rije kojom mi je spominjala Gordanino priznanje bila je
zagrljaj!
Vaa se elja za tom djevojkom pretvorila u ljubav!
Sto ja znam u to se pretvorila! edan sam napitka, a Gordana je moj napitak.
Tako mi asti, iskapit u ga do dna.
Beatrica e vam ga pruiti?
Ona!
256
_ Ja u ipak pri tom pomoi
odgovori kralj i poe gcStmlBeatrica je pola k stolu ispod lukova nove palae i oima pozvala Alfonza:
_ Vidite kako je sve dobro prolo. Je li glasnik na Kaptolu upuen u vezi s onim
pismom?
__ Svakog asa spreman je potvrditi da mu je kardinal predao pismo za mene.
_ Onda smo dovoljno zatieni za sluaj sumnje. A vi budite mudri. Ja u biti
va odvu.-rnik kod Gordane i obavijestiti vas o svemu. Dotle strpljivo ekajte.
Beatriina briljivost obraduje Alfonza i on slavodobitno pogleda vojvodu
Ilokog i ostalu gospodu to su svoje poglede utap-Ijali u Gordaninim oima.
Onda se Beatrica okrene svojoj roakinji oni Izabeli:
Poi kralju i reci mu neka me prieka u grimiznoj dvorani. Imam mu neto vrlo
vana saopiti i neu da govorim s njim ovdje gdje nas drugi gledaju.
Mlada se djevojka uputi da izvri kraljiin nalog.
Duboko zamiljen sjedio je u naslonjau kralj promatrajui grimizom obloene
stijene.
Beatrica je ula, pristupili mu l poloila ruku na glavu:
Moj suprug zle je volje. Dunost mi nalaze da ga razvedrim.
Nee ti uspjeti, Beatrice
odvrati on i prihvati njenu ruku.
Ne bih te pozvala na ovaj sastanak kad ne bih bila sigurna da ti nosim radost.
Dakle, gdje je ta moja radost?
U mojim njedrima.
i posegne u iljasti ugao izrezane odjee.
groznu injenicu da je mekuac. Mnogo srca, malo razuma. I konano, razabrao sam
bolnu istinu; on ne bi nikad bio odluan, iak i neumoljiv kralj kojeg treba ovo
kraljevstvo. Na ovom prijestolju rm> - se odrati samo snaga eljezne ruke. Moj
nasljednik mora posjedovati sve preduvjete da udahne u sebe moju snagu i moju
mo.
Njena bijela put bivala je jo bjelja, zjenice u njenim oima uvlaile su se u
dubinu. Sluala je kako on nastavlja gledajui u sag.
Izgubio sam vjeru u njega. Moj san se rasprio, a ja stojim smrvljen u
prevarenim nadama. I ako se, Beatrica, ne bi ispunile tvoje nade u sina, onda na
moje prijestolje dobivaju pravo pruski i eki kraljevi, a ja hou da im to
oduzmem. Kako? To me pitanje mui od asa kad sam razabrao da Ivan nije pozvan
kra-Ijevati. Sad, dakle, razumije da u svaki prijedlog koji bi mi doao od
tvojeg oca ili budueg pape mimo sasluati. Tko zna neu li nai povoda da ga
moda i prihvatim. Dakle, iskazi mirno to oni to misle?
Makar je bila mirna kao kip, njene su se usne otvorile da izreknu veliku rije:
Moj otac pisao mi je jo u Budim da ga je posjetio kardinal Rodcrigo, na
kojega eka papinska stolica. Za sluaj ako ne bismo imali sina predloio je da
ti uini nasljednikom princa kojeg bi mogao potpuno odgojiti na svoju. Princa
koji je lan mone, ugledne i bogate dinastije! Njemu bi taj princ bio osobito u
volji, a on bi tebi opet za protuuslugu predao Dema.
Bit e da Roderigo Borgia eli da mi preporui jednog talijanskog princa?
Pogodio si.
A tko je taj princ?
:
Moj brat Giovano!
Ramena mramorne kraljice zadru, grud joj se zatalasala ekajui usklik otpora,
grubu gestu, borbu. Ne maknuvi se kralj potpuno mirno odgovori:
m
pa, Giovano, taj se potpuno podaje mojem odgoju. On je sin monog i bogatog
kralja. I njegov znaaj bio bi dostojan nosilac mojeg duha. Taj prijedlog mogao
bih prihvatiti.
17
U njenim hladnim oima usplamte zjenice kao dva svjetioni-ka na dalekom moru.
Danas mi taj prijedlog dolazi kao jedini spas
naglasi on i pomiluje joj
ruku.
Time si me oslobodila najteeg breme" na pod kojim sam se ovih dana
muio. Uistinu, Beatrica, donijela Si mi radost: Giovano i Dem!
I on je ustao.
Osjeam se osloboen svih muka. Da nije bilo te ene gore to je upala u na
dvor kao avet, ne bih moda nikad opazio Ivanove slabosti. Kao da je samo sin
majke, a nikako moj. Ali sad je svreno. Htio sam ga poslati u Rim s Alfonzom
kao svojeg poslanika, no vidim da je sve to suvino. Njega treba da se odre.
em. Jesmo li sporazumni, Beatrice: Giovana za Dema?
Potpuno, dragi moj
ree suzdravajui navalu radosti.
Dakle, kad se vratim u Budim, sazvat u najmonije veli kae i predloiti im
svoju odluku. Sina napuljskog kralja drago voljno e primiti, to vie to ga
preporuuje papa.
Zaboravio si da e Varadi i njegovi ljudi raditi protiv Giovana?
Do zadnjeg asa Varadi o tom ne smije nita saznati.
Moda bi bolje zatitio svoju osnovu da ga odmah otpusti. Jer Varadi ne uva
odvie tvoje tajne. Brblja ih drugima, prigovara svemu to ini.
On je pogleda i primijeti:
Moje tajne pripovijeda drugima? Kome? Reci kome je to rekao i odmah u ga
izbaciti iz svoje slube. Tko e posvjedoiti?
Ni asa se nije predomil jala. Nardelu nikako nije mogla razotkriti pa
jednostavno odgovori:
Kad budem imala svjedoka koji e to moi potvrditi, dovest u ga. Danas to
nije mogue.
Dobro, ekam. Proistit u dvor od svih ljudi Varadijeve vrsti. A sad budimo s
Ivanom dobri kao i dosad. Neka ne osjeti ni on ni itko drugi da sam krenuo
drugim putem.
Bilo bi najbolje kad bi Ivana pustio s majkom u koji od dvoraca to si mu ih
darovao.
I to je dobar prijedlog, Beatrica.
A njegova enidba s Biankom?
Ona nikad ne bi uzela princa koji nema prijestolje. Neka radi to ga volja.
Dakle, Beatrica, odsad smatramo Giovana na . sljednikom prijestolja, ti, ja i
Francesko! Drugi ne smiju o tom saznati da ne potkopaju na5 plan.
Opet je poao po sobi i kao da sam sobom govori:
Cesto sam onako kriomice usporeivao Ivana s Giovanom. Makar sam Ivana vie
volio, osjeao sam uvijek da ga Giovano nakriljuje u svakoj vladalakoj
sposobnosti. Sad je svreno! Ne bude li zakonitog sina, uzet emo svojim sinom i
nasljednikom tvoju krv, Giovana!
Ona ga zagrli.
Izili su gostima oboje jednako blistavi od sree. Na dolazak
v
lievskog para sve se propisno okrenulo k njima. Tu formalost izvrili su neto napadno. Svi su zagledali jaku svjetlost U
Njihovim licima, to je u svakom pojedincu ove sveane dvorske
kupine raalo pitanja. U Napuljcima radosna, u kraljevu dvoranstvu tjeskobna. Kraljevska lica su dva svjetionika to najavljuju
novi preokret. To osjeaju Beatriini roaci i slubenici. Izmeu
oba tabora zgusnuo se oblak koji ih je vazda dijelio.
Prolazei s kraljicom, Matija naloi glazbenicima i pjevaima:
_ Napuljske pjesme elim Najljepe to umijete!
ondase okrene Giovanu, uzme
ga za ruku napadno ljubazno:
_ Sjedni uza me, viteko dijete, vitekog oca!
Jo gui mrak pao je na obraze kraljevih prijatelja. Glazbenici sviraju,
pjevai pjevaju. Varadi i Lovro Iloki stoje u sjeni dvorskih zidina.
Biskupe, to ga je spopalo? Ovako uzdii ast Giovanu?
Moda zato Sto se Giovanov nos mjeri duinom kraljeva nosa?
Gledajte, kraljevi se obrazi sjaje kao da je po drugi put uao u Be sa svojom
vojskom. Beatriine oi gore kao baklje. Bit e da su veeras prosvijetlile
kralju kad je ulazio u njenu zamku.
Mislite li da je neto izvela?
upita vojvoda.
Kad god se Beatriine oi are, onda je avo svojoj rtvi upalio svijeu.
Kraljevi prijatelji sve se vie povlae u pozadinu.
Potkraj veeri Orban i Mladen Berislavi prilaze plahim pogledima Varadiju i
Lovri:
Svoju dvorsku slubu obavljate po kutovima?
upita Varadi zlobno.
Kralj je pozvao Enrika da mu bude uz bok, nas dvojicu nije ni pogledao. Morali
smo se maknuti. to to znai?
Boli nas u kostima, pue jugovina
odgovori Varadi, a onda se s Lovrom
Ilokim jo dublje povue u tminu.
Nijednog asa nije se Beatrica zaustavljala uz svoju brau Franceska i Giovana,
samo njeni pogledi puni sjaja govorili su napuljskom mladom kardinalu da se
neto zbiva to njegovu se-f1(tm) ODasJava zadovoljsi.Li i. EJJ je odvie
oprezan da joj se priblii kakvim pitanjem pa je itavu veer ostao povuen.
Pobjedonosni izraaj to je proizlazio iz itave Beatriine pojave zaokupio je
najvie Gordanu. Nekako se inila kao da nema nikakve druge brige nego odvraati
mukim pogledima koje su itavu veer hvatale njene zamamljive oi to su
gledale duhovito i lukavo 1 ljupko, a neprestano pratile kraljiine kretnje,
razgovore i poTada Beatrica najednom okrene glavu prema Gordani i zovne je pa se s njom udalji
od ostale pratnje:
261
Jesi li, Gordana, razmiljala o Alfonzovu vitekom inu?
Jesam, velianstvo.
Kakav si sud stvorila o tome?
Njegov se in ne da porei, ali vitetvo poriem.
Zbog kojeg razloga?
Nije opozvao sam po sebi, nego po elji vaeg velianstva Itoje je tako
odredilo u svojoj velikoj dobroti prema meni.
Pogaa doslovce.
I zahvaljujem vaem velianstvu na tolikoj milosti.
Nadam se tvojem posluhu, Gordana.
Zapovijedajte, velianstvo!
Budi mudra, nije shodno zadrati Alfonzovo neprijatelj" stvo. Mahnita za
tobom, prui mu malo nade. To te ni na to ne obavezuje.
Razumijem, velianstvo, ali on bi to mogao ponovno iskoristiti.
Tu sam ja, djevojko. Alfonzo sada zna da te ja titim. Za pravo, ne smije
porei moje izjave.
Vae velianstvo dalo mu je neke izjave?
U tvoje ime, ali nipoto obavezne. Rekoh mu: bila si na putu da ga ljubi on
je svojim nasiljem opet sve razorio i treba da gradi iznova.
Spustivi pogled k zemlji, Gordana se zamisli tek na kratak as i brzo podigne
oi k Beatrici. Veseli, nasmijani izraaj osvijetli joj lice i primijeti:
Oh, to e biti vrlo zabavno.
Zabavljaj se do mile volje, samo pazi da Alfonzo ne nasluti varku. Da mu nisam
dala nade, ne bi se dao sklonuti da opozove.
Neka se velianstvo pouzda u snagu enske lukavosti.
Lukavost je kancelar nae ljepote. To upamti. Gordana
nasmijavi se svojoj
dvoranki, vrati se Beatrica u drutvo.
NAPULJ NA SAVI
Svjetla u dvoritu su ugaena. Oblana no lei nad dvorom. Na trijemu se
oslonio Lovro i eka. Ispod lukova u tami zadre iak. Lovro spazi Stjepka da
nosi srebrni svijenjak i svijetli Gordani. Maknuo se i ma mu zvekne udarivi o
zid trijema. Djevojka se zaustavi.
Pogledaj, Stjepko, tko je tamo!
Ja sam
odgovori Lovro i priblii se.
Stjepko se povue dublje pod lukove i ostane ekajui.
262
_ Dolazite od uzviene gospoe?
zapita Lovro.
Kako
^
__ Svakog asa sve bolje!
A princ?
_ Ne odlazi od nje. Danas podveer stigla je Damirova maj-]0t i sad su oboje uz
bolesnicu. Mene su poslali na poinak.
Vojvoda joj te priblii i znaajno upita:
_ je li vas mnn
. dirnulo Alfonzovo vitetvo?
_ Koliko je njegov in viteki toliko je i moje ganue. Doista se brzo
promijenila moja sudbina. as prije bila sam siroe na ulici, bez krova i kruha.
Nijednog asa niste osjetili da vas na ulici ekam ja?
Jo uvijek nisam iscrpla svoju snagu i da sam izgnana, osovila bih se
vlastitim silama.
alosti me vaa izjava, Gordana! vrsto sam vjerovao da
u vas povesti, sklonuti.
Nema zaklon ;ta gdje me ne bi pronala kraljeva mrnja.
Ima. Gordana, ima. Tamo nad Dunavom, na brdu lei pusti dvorac. Trinaest kula
uva njegove zidine. Velike su njegove dvorane, iroke, bogate. Grimiz i zlato
sjaji se u njima kad pada sunce na njegove prozore. Ali dvorac je pust. Tiina
je jedini njegov stanovnik. Gospodar, samac, prolazi katkad tom pustoi i eka
da doe ona koja bi mu dala svjetlost svojih oiju, romon svojeg glasa, suanj
svojih haljina i ljubav svojeg srca.
Njeno zvue proaptane rijei u mraku.
Tamo sam mislio povesti vas, Gordana, bilo prognanu, bilo u asti i slavi, kad
biste prihvatili ruku koju vam pruam!
U mraku nije mogao vidjeti njeno lice, ali osjea da ga kroz tminu gleda i
priinja mu se kao da se pribliuje i ape posve blizu njegovu uhu:
Onaj koji je va voa odredio ml je veliki zadatak. Dok ga ne izvrim, ne mogu
i ne smijem misliti na sebe! To ne smet-nite s uma!
Pokoravam se odredbi. Ipak, dopustite samo ovo pitanje: kad izvrite svoju
zadau, hoe li onda pusto ilokog dvorca za-sjati svjetlou vaih oiju?
Bude li moje srce poslualo moje elje! Malo je utio, ali brzo prozbori:
I to mi je dra^o, Gordana, jer ml pokazuje tovanje i prijateljsku sklonost.
Iz dna due, vojvodo!
Hvala
proape on ganut
i ne zaboravite nikad da vam vojvoda Iloki klei
do nogu itavim svojim ivotom, pa bilo sto mu drago.
Molit u Bosa da zavrijedim vau plemenitu duu. Zbogom, vojvodo, laku no!
Z63
U dvoru su svi legli na poinak. Francesko i Giovano jo su budni. Odjednom
Beatrica ue u njihovu odaju, zakljua vrata, baci se pred Giovanom na koljena i
obujmivi ga strastveno u klikne:
Giovanol Brate! Kralju Ugarske! Kralju Hrvatske
po. zdravljam te!
Zapanjen Francesko skoi:
Zaboga, to ti je Beatrica?
ic-G Ona tek pokae na Giovana gestom punog ponosa. "V" Pozdravi
prestolonasljednika!
Nita ne shvaam, Beatrice. Ruke su ti ledene, oi plamene, udara me
gromovima.
Razorena Kartaga lei pod naim nogama
izree opo-fena zanosom punim patosa.
Kartaga razorena? Tko ie to uinio?
Turski princ Dem!
_ Onda nainite neko udo, gospodo moja. Treba zatititi na brod od napuljskog
orkana.
_ Zato smo krenuli u Remete
apne Lovro, dok momci zazvone na vratima
samostana.
Sam samcat sjedi prognanik Ivan esmiki u svojoj sobi. Duboko se zamislio nad
knjigom. Kucanje ga prene. Podigne glavu i pogleda na vrata.
Gordana!
usklikne i ustane.
A djevojka raskrili ruke i ovije ih oko njegova vrata.
Kako si smjela doi Gordana?
upita je njeno gladei njene uvojke.
Izmolila sam kraljicu da mi dopusti poi k remetskoj gospi i zahvaliti joj za
pomo koju mi je pruila protiv Alfonza one noi.
On promatra skladnu, ponosnu, lijepu pojavu u zelenoj jahaoj haljini. Pojas od
ute koe ukraen kamenjem i velikom kopom obavija struk lagano kao da se ne
usudi sapeti gipku mladost lijepog tijela, odreita dranja. U ruci joj bi, kao
u vlada-rice ezlo.
Sama si, Gordana?
Vojvoda me dopratio, a s njim je i Varadi.
Varadi? Sto se to na dvoru zbilo da ste sve troje ovdje?
Vihor je zavitlao naim brodom i prijeti da ga najuri na hrid. Varadijeva
estina moe oluju jo podjariti i zato sam ga prisilila da doe sa mnom k vama.
Zazvat u ih.
Otvorila je vrata i zazvala u hodnik. Odmah se pojavie Lovro i Varadi. Pozdrave
esmikog nijemim stiskom ruke, na to on upita gledajui Varadija:
Sto ujem? Prijeti nam neka nevolja?
Kuga! Napuljska kuga hara naim dvorom.
Objasnite podrobnije.
Od one veeri kad je Alfonzo opozvao svoju optubu protiv Gordane neto se
zbilo izmeu kralja i kraljice to ih je sve-zalo ponovo. I onda je nad nama
zavitlao silni napuljski vjetar.
Ali kralj mu se oito ne podaje?
upita esmiki.
- Savija se pod njim kao staro napuljsko jedro. Od one veeri brine se samo za
kraljicu i Giovana, svuda mu daje prvo rnjesto, posjeda ga uza se za stol, na
etnji, u gozbi, u crkvi, Al-tonza Borgiu obasiplje milou. Darovao mu je jedan
dvor, a njegovu ujaku imanje u Peti ovaradinu. Nardeli, staroj napuljskoj da-ji,
dariva plemiko dobro kraj Krievaca.
Sve to za ovih est dana?
l
Ne est dana, ve samo za est sati prosipao je kralj po Napuljcima svoje
blago.
Darivanje Alfonzu i Roderigu Borgii lako je shvatiti. Kralj Matija moda
rauna da e Borgia postati papa, a kako su oni " aragonskom dinastijom u
prisnom prijateljstvu...
Zar je Borgia toliko vrijedan koliko ovo kraljevstvo? Koliko kraljevski sin?
Zato naglaujete sin?
Jer kralj Matija od one veeri vie nema sina! Da, nema ga! Ne brine se za nj.
Ne pita za nj. Ne spominje ga nigdje i ni. kada. Ne zapaa da je na mjesto
svojeg sina posadio Giovana. Kao da nikad nije imao sina!
udno
zamisli se esmiki
vi ste kraljev prvi savjetnik, s vama obavlja
dravne poslove, ipak neto spominje, ili ga valjda pitate?
Od one veeri kad je s Beatricom izaao u dvorite, a njene su oi sjale poput
baklje, osjeao sam da je naloila avlu neka zapali svijeu i meni. im je
kralj izaao, nije me vie po gledao i tako ne znam jesam li se za ovih est
dana samo jednom sreo s njegovim pogledom. Dolazim u njegovu radnu sobu,
obavljam poslove, ali nikad nisam s njim nasamu. Drugog jutra naao sam u
kraljevoj odaji Bakaa, a dan ranije kralj ga nije htio primiti. Tog jutra zvao
ga je i govorio s njim kao da se meu njima nikad nita nije dogodilo. Ni asa
ne pusti Bakaa iz dvora ne ako sam ja prisutan. Nee da ostane sa mnom nasamu
ni jednog jedinog trenutka. Kad govori sa mnom, ne gleda mi u oi. Uvijek lista
po nekim spisima. Ako se nehotice pogledom dotakne mene, odmah skrene glavu,
izbjegava me. Sto vi kaete o tome?
stoje Varadi, iza njega Ba-ka, zagrebaki biskup Osvald Tuz i kraljev savjetnik
Filipec koji je malom vojvodi poao u susret do Bihaa. Svjetlost baklja titra
pa vrcima mitara. Malian se neuljudno opire dadilji i skrene slavu k biskupu
Varaiju koji je prvi nadohvat i drsko mu prua ruku na poljubac. Kraljc.
kancelar stoji uspravno, ne mie se.
Teka kobna stanka. Baka i Tuz se klanjaju. Varadijevo lice
odaje otpor.
Ja sam herceg primasi
vikne i dri ruku uzalud.
Zapanjenost, pomijc s bjesnilom, zatitra u oima malog vojvode. A Giovano,
sjedei na konju, pocrveni od Ijutine i probada Varadija oima:
Mora mu poljubi i ruku
promrmlja Giovano okrenuvi
se Frar eku.
Neprijatnost toga prizora prelazi na sve u okolini. Djeak
udara nogom o zemlji, ga dri o struku i ape:
Vaa visosti, tamo je njezino velianstvol Pozdravite krac
ljicu!
Hou da mi poljubi ruku ovajl
U svom zanosu hotice ili nehotice, prekine prizor Beatrica pristupivi malom
vojvodi i privinuvi ga na grudi.
Sinko! Kumi. mojel Sunce roojel
I ude se Ijud gledaju zablenuto pitajui se: otkud ovim mramornim grudim
ljubavi, ushita, njenosti. Otkud toliko topline u ovom licu sto u njihovim
duama sije zebnju.
To je moj veliki dan, Hipolite, drago dijete mojel
apne mu kraljica.
Ljut
te kao da sam te nosila pod srcem.
Djeak ne odvraa ni zagrljaj ni njenosti. To mu grljenje traje predugo. Iskopa
se s njezinih grudi, digne glavu pa gleda oko sebe s uitkom spoznaje s.; i
poloaja. Zabavljaju ga sveane odore hrvatskih plemia, zanima oruje okovano
dragulji-ma, ali zastruuju snane visoke pojave. Kao da bi se htio sakriti k
dadilji, ali ga suzdrava sveanost asa o kojemu mu dadilja ape.
l dok sve to promatra mirno se preputa da ga grle: kralj, Giovano, Francesko,
Izabela i svi ostali roaci Podnosi njihovo milovanje s nekom nevolji ti jer mu
zagrljaji zakruju vid na sveanu svitu kojoj hoe da se po svaku cijenu pokae.
Zna da i(r) to radi njega i za njega i eli biti dostojanstven. Odjednom upita
obazirui se:
A gdje je sjajna palaa? Zar nije tu kao u Ferari?
18 Gordana I
2a oca za kraljevskim stolom. Kraljici zdesna smjestili su Hi-Solita, Giovana
zdesna kralju na mjestu princa Ivana. Mala je Beci neprestano gledala onamo gdje
je prije uvijek sjedio princ. Sad bi mu s ovog poasnog mjesta bila tako blizu.
Oi su joj
pune pitanja koja nije mogla razjasniti. Svakog bi se asa ogledavala hoe li moda ipak doi princ Ivan. Niti je do itko spomenuo njegovo ime.
Sad emo u kraljevski dvor
odgovara Beatrica.
Nije tako velik i raskoan
kao u Ferari i Napulju, ali u Budimu i Vi-egradu su ljepi. U Ostrogonu je tvoj
veliki dvor.
Hou da idem odmah tamo. Majka mi je rekla da u biti gospodar, da e svi biti
moji robovi, sluge i dvorani. Imat u mnogo konja i koija?
Sve te to eka, dijete moje
primijeti nasmijeeno Bea trica
ali sad
ostaje kod mene.
A je li lijepo i bogato kod vas?
upita djeak.
Da nije, ne bi tvoja tetka Beatrica mogla tu stanovati.
To objanjenje ga umiri i opet sjedne uz dadilju na nosiljku, a sluge ih ponesu.
Kroz vijenac svjetla i zastava s grbovima, okruen paevima i plemstvom,
sveenstvom i dostojanstvenicima, ue mali vojvoda Hipolit od Ferare na Gri u
kraljevsku palau na Dvercu.
Skupivi se u sveano rasvijetljenoj dvorani za primanje, mali vojvoda zaeli da
vidi sve sobe. Kraljica ga uzme za ruku i pokazuje me redom sve. Nigdje se
malian nije htio zadrati vukui kraljicu da ide dalje, kao da neto trai.
Slijede ih kralj, Fran-eko i Giovano.
Bila je vrlo prana i od toga praha princa uhvati kaalj. Kraljeva se ruka
upre o stol. Misli mu se bude, a lice poprima duboke brazde.
Gospodin Dam i r
nastavi Gordana
saopio mi je da je princ kaljao,
osjeao jaku glavobolju, a sada...
Sto sada?
izdere se kralj sagnuvi glavu.
Sada princ lei u vruici
Kao da ga je netko potjerao biem poleti na vrata, Otvori ih, no odmah se
zaustavi.
Gdje lei princ?
U sobi svoje majke.
Kralj stoji nepomino dva-tri asa pa onda zalupi vratima i poe natrag k stolu.
Gordana opazi da mu na oi pada magla, sumorna, neprozirna. Poao je prema n.,
lomau polagano, noge mu zaostaju kao da se spotie, a onda sjedne i pokrije
rukom elo.
Varadi je gledao gotovo ukoeno. Kralj je sjedio leima okrenut prema njemu pa
on iskoristi priliku, okrene se Gordani prestraena pogleda, a ona stavi prst na
usta u znak da uti. Ispod kraljeve ruke potiskuje se apat:
Praak... praak...
Gordanin pogled vrsto uhvati kraljevu pojavu i uti. Varadi stoji bez daha. Ali
kralj se naglo okrene i vikne Gordani:
Sto tu stojite? Iditel Neka odmah princa iznesu dolje u moje odaje! Zovite
lijenika, ujete li?
Ona iz sobe hitro izae, a iza kraljevih lea ostao je Varadi. ini mu se da
stoji osamljen na rubu hridi, a oko njega pljuskaju bijesni valovi i vuku ga u
dubinu.
Kraljeve se prsi nadimlju. Varadi ostaje nepomian da ne upozori kralja na svoju
prisutnost. Kroz teka hrastova vrata dopire amor kraljevskih gostiju.
Uskoro Gordana ponovo ue. S njom je Damir. Kralj uti, samo uasnuti pogled
pita mladog dvoranina. Mjesto njega odgovara Gordana:
Velianstvo, njegova visost nee nipoto da ostavi sobu svoje majke.
Kralj ne odgovori, nego upita Damlra:
Knjiga je bila posipana prakom?
Kao to su knjige prasne kad dugo lee na polici. Prah ne donosi vruicu.
Smrt! Smrt!...
ape kralj i zagleda se nekud daleko pa onda bijesno izleti
na vrata u hodnik.
Bez rijei pohite za njim Gordana i Damir. Jedva su ga stizali stepenicama.
Otvorio je vrata prineve sobe. U njoj je tamno. Samo malo svjetlo sa
skupocjenog kandila baca mutne zrake na zastore postelje i suprotni leaj na
kojem napola odjeven lei princ Ivan.
I gotovo u dva koraka prie k njemu, sagne se i poloi mu ruku na elo. Blage
prineve oi gledaju. U njima nema ni iznenaenja ni pitanja, samo neki bolni
izraaj.
Sine, to ti je?
upita ga otac tiho kao da se boji da bi tkogod mogao
osluhnuti zabrinutost to mu lebdi u glasu.
Nita mi nije, samo prehlada
odvraa Ivan.
Damir stoji iza kralja, a Gordana je ostala na trijemu pa kroz otvorena vrata
viri u sobu i slua. Kralj nijemo promatra Ivana kojemu su obrazi zaareni. Na
kraljevu licu neto je ukoeno i pusto. Damir ne zna je li to maska pod kojom
neto skriva, ili istinski izraz zebnje.
Zovni lijenika, Damire!
naloi kralj.
Ve je bio ovdje.
u
Napuljac?
Ne. Pozvao sam lijenika vaeg velianstva.
Tie da se majka ne probudi
opomene princ podigavi glavu paljivo gledajui
k postelji.
Otac slijedi njegove poglede. Izmeu zastora razabire se glava puna plavih
pramenova.
To blijedo sitno lice upalo od bolesti ini se kao lice djevojice ostarjelo od
bijede. Vjee su sputene. Grudi joj se odmjereno diu i sputaju u dubokom snu.
Ruke se kraljeve zabole o pojas. Pogled mu lei na onom licu. to izazovno
namee slike davne prolosti
probuene silom.
ski jezik. On ima l ortaka s kojim se o tom dogovarao jedne noi nasred
ceste.
Govorio je sjedei na stolu i sagnuvi se k Alfonzu kojem ie ponudio stolicu
kraj sebe i povjerljivo mu se smijeio: J
v __ ^ad biste mi pomogli u potrazi
za tim lupeima, iskazao
I Varadi poe prema vratima. r,
Recite njezinom velianstvu neka nastave igre; mena La.
"|riava vaan posao.
j
,
Ako me njeno velianstvo nee sluati zbog Giovana?
r
-^,
Tek sada sjeti se kralj sukoba sa Giovanom: .f,.,
Varadi, vaa je ud
prokleta. Vi ste kao munja koju jie moe zadrati ni nebo. Jo jednom vam kaem:
svladajte sel
Priznajem, velianstvo, da sam pogrijeio, ali nije mi bilo mogue primiti od
Giovana toga vola.
Trebali ste toga vola zaklati, a ne izvlaiti iz staje jo i tele! Izravnat u
to ovaj put, a vama stavljam na srce: iskazuj te Gio-vanu svaku ast! To morate
initi jer ja se ne odnim D uma ni za ta na svijetu. Svaki va ispad protiv
Giovana bio bi n-nad na moju pogodbu s Napuljem i Borgiom, bio bi kdajstvo svoga
kralja.
Kad bi vae velianstvo meni poklonilo ono povjerenje koje zasluuje moje
potenje i odanost vaem velianstvu!
Ne poklanjam vjeru samo vaem jeziku i vaoj udi. Sad idite i vratite se kad
izae Alfonzo.
Kad je Alfonzo ulazio, kraljevo lice postalo je vedro i vesela Upravo se
nevjerojatno ljubazno smijeio:
Dragi moj Alfonzo. ovog sam se asa sjetio da ste sigurno u Italiji uli da
postoji neki praak koji se moe nasipati u knjigu to je netko ita. I kad
italac udahne taj praak, oboli i umre?
Alfonza obuzme strava.
uo sam o tome
jedva odgovori.
Kakav otrov sadri taj praak?
upita Matija.
To su neke afrike biljke. Tako sam barem uo, ali tono ae znam.
Ne znate! teta
pri tom ga jo jae pogleda.
Saznao 4am da netko na mojem
dvoru posjeduje takav praak.
Alfonzo gleda kralja ali na njegovu licu ne primijeti nikakvu
optubu.
Povjerit u vam tajnu, moj prijatelju, ve stoga to a nas budunost vrlo
usko vezati. Vi ste, dodue, odbili moju po-jiudu da poete u Rim, ali spise o
kojima sam vam govorio odluio sam poslati kardinalu Borgiji po mojem
najvjernijem posla" niku. Dakle, kako sam rekao, nas vee budunost pa vas zato
smatram prijateljem.
Velianstvo, duboko zahvaljujem na tolikom odlikovanju, i
Rekao sam da vam kanim neto povjeriti. Netko na dvoru
posjeduje taj praak a namijenio ga je linosti koja mi je bliza.
Kaem vam zato jer je taj ovjek praak donio iz Italije.
Pune Alfonzove usne pomaknu se.
Postavio sam sve strae da uhvatim tog neznanog deliju i molim vas pripazite:
moda biste ga meu naim Talijanima zamijetili lake nego tko od mojih ljudi
kojima nije poznat tali_
bih vam mnogo zahvalnosti.
......
_ Skupit u sve svoje sposobnosti da budem na uslugu vaem velianstvu.
_ eka vas veliki dar, Alfonzo. Ako se toj linosti uistinu neto desi, ako
oboli i umre, tako mi kraljevske asti, objesit u obojicu pa da su mi roena
braa ili okrunjene glave!
Kralj dopusti svojoj osveti da mu se odrazi na licu i u oima. Ipak je uhvatio
znak Alfonzova straha koji je problijedio. Zato hitro posegne za njegovom rukom,
vrsto je stisne, a drugom ga potapa po ramenu:
Povjeravam se u vas, Alfonzo. Moji ljudi budno paze, ali mogli bi mi ba vae
otro oko i vaa odanost pomoi da uhva-i tuno zloinca ili bar da sprijeimo
in. Mislio sam naprije da vi poznajete taj otrov i da ete mi moi savjetovati
Nita,
Nita, nitu. Nije vano. Samo sam htio doznati. Malenkost! A vi velite da je
Inocent sada ozdravio?
To ne mogu .,.-. rc,i.:. Kad sam odlazio, kako rekoh, bio je na misi.
Nekoliko puta kralj proe polaganim korakom po sobi i opet se vrati.
A to je sa D omcr-i?
Kako rekoh. Zaklinjao me neka uzmem bilo kakvu izliku da putujem na lijeenje
i odnesem vaem velianstvu njegov prijedlog. Zasnovao naime, bijeg iz Rima.
Bijeg? MO IJ li se to izvesti?
Mogla bi se podmititi njegova straa.
Ako je Inocent Ipak umro? Svakako neu tedjeti, ali po razgovorit emo
kasnije. Valja priekati. Napuljski poslanik koji je poslao glasnika s vijeui o
smrti sigurno je slao i drugog glasnika s malo neprilinijom vijeu. Treba
saekati da vidimo sto e biti s Inoccntom, je li se smrt zaista naalila s nama
ili je odluila da ga jo pusti na ivotu. Ne pokazujte se nikome i kad vam
posaljem dvorsko^ metra Berislavia, ui ete i najavljivati vjet kao da se
jo nismo vidjeli.
289
Kralj dade dozvati Radula i preda mu poslanika da ga skloni. Kralj je dugo
stajao kraj prozora razmiljajui dok je Varadi su. tei ekao. Najzad se kralj
vrati k stolu i mrko primijeti:
Inocent se na putu u drugi svijet sjetio da je sa mnom u zavadi pa se vratio.
I donio velianstvu sreu.
U vaoj glavi nije sve u redu kad to nazivate sreom.
Zar velianstvo nije osloboeno pogodbe s Napuljem zbog; Giovana?
Kraljica je ve javila u Napulj, a Inocent bi mogao ve ovog asa leati na
odru. Dakle, sve ostaje kako je bilo. Nije se nita promijenilo, osim to sam
izgubio Dema, a moda u izgubiti i sina.
Nadam se da emo ipak biti poteeni od toga.
Kako mu je? Zato ne dolazi lijenik da me izvijesti. Idite odmah gore pa mi
javite.
Varadi poe da izvri zapovijed.
Cordana. je upravo silazila- trijemom kad joj u susret doe Varadi. Sav
usplahiren, apne joj:
Cordana, Inocent je uskrsnuo.
Pogledala ga je kao da sumnja u njegovu prisebnost, a on joj s malo rijei
ispripovijedi vijest rimskog poslanika. Ona samo sklopi oi pa onda pogleda- u
nebo.
Gordana, sad je dosta te igre. Kralj me alje da mu doneseni vijest o princu.
Treba da ga umirim.
Nipoto. Neka ga strepnja posvema vrati k sinu.
Ako pone podrobnije ispitivati o toj prinevoj knjizi, Sto onda? Damir nee
potvrdili da je bilo tako.
Damir moe zadati rije da je knjiga bila posipana prakom, jer sam je ja
nasipala prahom za lice.
Vi ste avo, Gordana.
Meu avlima treba uzeti avolsko ruho.
Ali kako vam je palo na um da svoju zamisao zaigrate ba u asu kad me kralj
htio baciti u tamnicu?
Jednostavno zato to imam dobre ui kao Nardela. ula sam to kralj kani s
vama i pomislih: zato da ekam sa svojom varkom do sutra kad mi se sad prua
prilika da jednim udarcem pogodim kralja u srce i spasim tamnice vas. I kako
vidim, uspjelo je.
A princ ne zna kako smo prestraili kralja.
I ne sluti. Damir mu nije rekao nita. Prineva hunjavica upravo nam je divno
posluila.
Samo kad ne bi bilo to gore.
Vruica je ve posve minula, osjea se dobro. Zato i nisam pustila lijenika
da poe dolje.
Kralj hoe da zna kako mu je.
A vi recite: jednako: Ako Inocent ivi, danas emo se rijeiti Alfonza.
290
!
Kako je Filipcu?
upita kralj Bakaa. r;,
Velianstvo, mnogo bolje.
Svejedno, bojim se za njega. Dugo putovanje mu je nakodilo. Molim vas, poite
k njemu i najavite mu da u ga po sjetiti.
Velianstvo, Damir joj je priao kako je zapoela prin-i eva bolest, a ona je
saopila vama ne slutei to velianstvo mo-i e zakljuiti o toj pranoj
knjizi. Bilo je sve tako, jer je Damir sam bio prisutan.
Prolo je, prolo, ali moram nai izliku da Alfonza u najveoj milosti maknem
8 dvora. Sad neka dre jer zna da sam ga progledao, a princ ne smije ostaviti
svoje odaje. Postavite mu posebnu strau koja neka bdi nad svakim zalogajem i
vrem to se nosi gore. Sad da vidimo gdje je milanski poslanik. Juer uveer
rekao sam mu neka se danas potrudi k meni.
Paevi su otili da potrae milanskog poslanika. Doekao ga je vrlo ljubazno i
ponudio mu da sjedne.
Imam neto vano da vas pitam
uzme kralj rije.
Onog dana kad se prenijela
vijest o prinevoj smrti, vi ste poslali u Milano izvjetaj, gospodine
poslanice?
Da, velianstvo, poslao sam!
t
Priznanje je vidno uvrstilo kraljevo povjerenje.
Kad se otkrila zabuna, slao sam brzotee da vratim sva glasnike. Nisam htio da
se svijet uzbuni, a moji neprijatelji izvan drave prije reda urliu od radosti.
Tako mi je dospio u ruke i va izvjetaj. Evo, tu je
i on prui poslaniku vrlo
brino zatvoreno pismo.
Grof Marcelo nije ni jednim trenom pokazao zabrinutost.
Ne znam to ste javili vaem vladaru, ali mi smo u pred" veerje rodbinskih
veza, pa ne bi smjeli meusobno nita tajiti Kako ste razjasnili vladaru taj
dogaaj?
Grof Marcelo osjeti da se nalazi u opasnosti pobuditi kraljevu sumnju.
Rado bih, vae velianstvo, zamolio da to pismo proita, ali tu se radi o
tajni koja se odnosi na odlinu linost. ..^
Linost se nalazi u mojem dvoru?
Ba je to, velianstvo.
I ta je linost u vezi s naim enidbenim planom?
JC< 3 v Jeste,
velianstvo.
Dakle, princ?
__ Tako je, velianstvo.
_ Nemajte brige, ova mi je tajna poznata. Ne moete mi ni
ta odati to ne znam!
__ prema tome, izvolite proitati.
Kralj uzme pismo to ga je predao poslaniku i stade ga itati vrlo pomno kao da
ga nikad nije imao u ruci. Onda zakima i pogleda poslanika.
_ Prevario sam se. To to vi piete nije ono to znam ja.
_ Oh
uznemiri se poslanik.
Pouzdajte se u moju utnju kao da nisam saznao nita. Meu l im, vrlo udno z
:! princ ljubi Izabelu? Da je kleknuo pred kraljicom i zaprijetio se
samoubistvom ako mu ne da svoju sestru? Uistinu, o tom nisam nikada nita uo!
Zablenut i smeten, Marcelo pogleda kralja koji odmah nastavlja:
To su vam mogle povjeriti samo dvije osobe: princ ili
kraljica.
Grof Marcelo se naao u neprilici. Znao je da ne moe potvrditi da mu je to
saopio princ, a nije htio da spomene kraljicu.
Ovlaujem vas, gospodine poslanice, dapae zahtijevam od vas da se lino
internirali: kod princa neka vam na svoju asnu rije izjavi: Je li uistinu
tako. Neu da Bianka stupi u brak s princem ako on ljubi Izabelu. Hoete li ga
zapitati?
Hou, velianstvo.
S time smo sada nacistu. Ako princ izjavi da to nije istina, poslali bismo
odmali svatove u Milano. Poto ne elim da se o tom na dvora sazna, mi emo
utjeti. Prisutni Varadi je prisegao, a mi meusobno < vi i ja
zajedno
muevnu rijei
i prui mu ruku.
I Marcelo poloi ruku na kraljevu, aH je zadrhtao pri pomisli na svoje obeanje
kraljici da e ovu enidbu sprijeiti i saopiti svaki kraljev korak. U ovoj
situaciji nije mogao nita drugo ve dade rije i ruku.
Princ je neto nahlaen, ali uza sve to moete k njemu
primijeti kralj
i
zapitajte ga otvoreno i jasno, a onda emo odrediti hoe li nai svatovi poi u
Milano ili e ostati kod kue.
Moj vladar bit e vrlo obradovan ako dou
naglasi Marcelo pa se oprosti s
kraljem.
Vrativi se k stolu Matija udahne zrak kao da mu je odlanulo.
Poslanikova iskrenost je dokazana.
Dalje kralj nije raspredao okolnost da je Marcela sama kra" Jjica uputila ovako
izvijestiti Milano. A Varadiju je bilo jasno da kraJ Matija i dalje eli ostati
obziran prema kraljici, ak i u "jegovu prisustvu. Makar je to kancelara
ljutilo, svladao se prepun radosti nad kraljevom odlukom da provede vjenanje
Ivana s Biankom Sforza.
__ Majko, kako si lijepa, kako si krasna!
Niene se male usne rastegnule u smijeak da raspre gorkost
ioi navaljuje iz due. On sjedne kraj nje i uzme joj prozirne
A sad, Varadi, sjednite da sastavimo brani ugovor.
Kralj je govorio svojem kancelaru u pero. I to dalje krali
diktira, to vie mu se smjekaju oi i vedriji biva glas. Kad n
.zavrili pismo, kralj Matija uzme drugi papir. ,.
A sad punomo Lovri Ilokome.
Kraljev kancelar ponovno se sagne i stade pisati:
... "Mi, princ Ivan, knez Hunjadi, vojvoda od Sleske, sin nje" gova velianstva
Matije kralja Ugarske, Hrvatske, eke i vojvode Donje Austrije dajemo ovim
svoju punomo vojvodi Lovri Ilo-kome, sinu kralja Bosne, da nas zastupa na
vjenanju nae vje-renice njene visosti Bianke Sforza i u nae ime potpie
brani ugovor.
Potvrujemo to vlastorunim potpisom i peatom...c
Kralj zadovoljno isprui ruke i protegne se:
Sad jo potpis mojeg sinal Molim vas, Varadi, poite k njemu i recite mu neka
doe k meni. Imam neto vano s njime govoriti.
I dok je Varadi odlazio, kralj zadovoljno splete prste i stade trljati dlanove.
KRALJEVA LJUBAV
Veseo i razdragan razgovara princ Ivan s Damirom u svojoj Jcnjinici.
Nikad nisam slutio da u doekati dan kad e moja majka listati iz bolesnike
postelje!
Sretan si. Ivane!
Kralj je mnogo puta zamiljen, mnogo puta me pita: Sto mislite, oe, da svoga
sina pozakonim?
A ti nisi nita rekla, majko?
Ni rijeci. Moja utnja ili pogled na tebe, ili moda to drogo kao da je
uskrslo njegovu ljubav. Bila sam sretna uza nj i uza te. Kad sam doznala da se
zaruio s jednom princezom, zahvatio me gr bola, ali sam ga progutala, a on je
odgaao svoju enidbu. U tom odgaanju prole su dvije godine. Tada mi jednog
dana saopi esmiki da je kralj poslao sjajnu pratnju po Beatricu. utjela sam.
U noi sam plakala drei te na prsima. Ve ti je bilo est godina. Plakao si sa
mnom, na mojim grudima prolijevao si suze kao da sam osjea to smo izgubili.
A on vie nije doao k tebi?
Nije. Poslao je Cesmikog s porukom da e me doivotno opskrbiti i da me nikad
nee zaboraviti, ali kraljevstvo trai od njega da uzme princezu. Onda su me
pitali kamo elim poi. Bilo mi je svejedno, samo da je uza me moj sin. A onda
me stigne najvei udarac, nacrniji dan to ih je ikad vidjela ova zemlja.
Rekoe mi da sina moram ostaviti kralju. Velika je snaga u nama kad preko nje
moe projuriti toliko more jada i boli koliko je prolo preko mene kad sam se
morala rastati s tobom.
Znam, majko, sjeam se onog dana kad su me oduzeli od tebe, sjeam se, vikao
sam u oaju!
I zaplakali su oboje kao onog dana kad su Borki iz naruja uzeli dijete.
A kamo si onda pola, majko?
pita Ivan briui joj suze.
Kroz alost provlaili su se moji dani u Napulju. r
U Napulju? "
Tako su mi odredili.
Ali kod koga si bila? Kako si ivjela?
Napuljski kralj dao mi je kuu da u njoj ivim pod uvje" tom da se nikada tebi
ne javim.
I bilo ti je dobro, nisi niega stradala?
Samo tebe, tvoje ljubavi, od toga sam stradala kao 5to strada izgubljeni
jadnik usred pustinje. U mislima sam te traila vjeno, bespomono
rekla je to
oborivi oi bojei se da e mu morati otkriti grozovitu istinu njenog
stradanja.
Koliko sam puta stajao na budimskoj kuli i traio poglc-dom irokim poljanama,
umama, po dalekom svemiru tebe, svu da samo tebe. A kad sam stigao u griku
palau, meu ove ljude koji su mi tako blizu po tvojoj krvi, majko, neprestano
sam osjeao tvoj dah kao da su zidine disale tvojim imenom, kao da je tvoj duh
oblijetao oko mene, tvoj mili lik gledao sam svuda i n
.m j^ajko, ako
"j moja zvijezda sva ispunjena tobom. uj me, one veeri kad su ovdje razglasili
moju smrt, siao sam po kraljevoj elji u odori oklopnika s vizirom na licu
dolje u dvorite. Vidio sam u svjetlu baklje crnu enu, neto me vuklo blie. I
kad sam uo tvoje ri-iei osjetio sam: to je ona, moja majka. Skinuo sam ti
koprenu i zagledao se u tvoje lice inilo mi se da me moja zvijezda rinula k
tebi da te naem i nikad vie ne ostavim.
Pa ipak e nas ponovo rastaviti.
Ne, majko, kunem ti se.
_ Ne kuni se. Tebe ekaju velike zadae.
Kunem se, ne tebi, ve sebi samome. Vie te ne bih mogao preboljeti nikada. Ti
si moje pravo!
Budui kralj ne moe priznati svojom majkom kerku graanina . . .
Kralj moe sve i smije sve. Ali reci, majko, zato nikad nijedan glas tvojeg
oca, Grianina, sada kad sam ovdje, nije dopro do mene ili do bilo koga od tvoje
rodbine?
Rodbine nemam, a moj otac je umro dok sam jo bila na dvoru. Molim te da ne
govori kralju o tome nita. Ja sam graanka i to ostajem. Nai u sklonite
sama.
Prepusti to, majko, meni. Moja osnova je dovrena.
O kakvoj to osnovi govori, sine?
Tog asa otvore se vrata, a Damir zovne Ivana:
Varadi eli govoriti s princem.
Odmah u se vratiti, majko.
Dok je Ivan otiao da primi Varadi ja, Damir ostane uz njegovu majku, a ona ga
oslovi:
Damire, molim te javi svojoj majci da bih eljela s njom govoriti. Sutra moram
odavle, moram sklonu ti Ivana da popusti mojoj elji.
Javit u joj. Jutros je otila u Brezovicu.
A gdje je uro da ne dolazi k meni?
Bit e da je tamo u Brezovici. Sto bi on radio na dvoru
brzo slae Damir
Dalje nisu govorili, jer se Ivan vratio usplahiren i zarumenjen. Nije rekao to
je govorio s Varadijem. Damir je po Ivanovu uzrujanom licu opazio da njihov
razgovor nije bio pomirljive naravi, pa se povukao u drugu odaju i ostavio
prijatelja i majku nasamo.
Kako je lijepo kraj tebe majko!
apne joj on.
Kako c6 tek biti lijepo uza
te kad s onog drugog kraja na tvoje rame Prisloni svoju arobnu glavu ona...
Ona? U tvojem srcu je procvala ljubav?
303
Procvala, a da nisam dugo zamijetio njen miris. AH previje bi to bilo, majko,
za tebe. Umorna si. Treba da opet legne. Hou da to prije ozdravi da mi bude
jaka, snana, da podnesci sreu koju ti spremam!
I on obujmi njene ruke i obaspe ih cjelovima.
OTAC I SIN
ekajui sina, kralj je pregledao sva vrata koja su uvali pa" evi i ponovo im
naloi da ne puste blizu ni Nardelu ni koga dru. gog, pa onda sjedne u
naslonja. Varadi se odmah vratio toliko-uznemiren da je kralj razabrao neto
neprijatno.
Dolazite sami?
"
Njegova visost nee da sie.
Zar jo s nj {m da vodim borbu? ^
t<M
Molio sam ga opetovano, ali uzalud. ,!
<3-
Kako je obrazloio svoj postupak? ;"i
Njegova visost mi je odgovorila: "Znam pouzdano da me kralj hoe domamiti k
sebi u svoju odaju kako bi u mojem odsustvu njegovi ljudi odnijeli majku iz
dvora daleko na morsko otoje."
Sto se to dogaa? Ove sam rijei doslovce pred vama rekao Damirovu ocu. Posve
je iskljueno da bi on neto odao Ivanu A vi?
Kako da poinim neto to je protiv naeg cilja? Znam da je prisustvo uzviene
gospoe, koliko god je tujem, na tetu .naoj osnovi
odgovori Varadi.
Kako je, dakle, princ to saznao?
Velianstvo, ja sam o tome govorio 3 vojvodom upravo
onog dana i asa kad je Nardela leala pred vratima vaeg vdi> anstva.
Nardela! To biva sve ljepe! Kralj je nekoliko asaka razmiljao, a onda
upita: ."
Je li vojvoda Iloki ve ostavio dvor? (n<>
Vidio sam ovog asa
njegova osedlanog konja na dvoritu.
Neka Stjepko potri k njemu i dovede ga ovamo.
,. ,3 AH kancelar sam pohiti za vojvodom i nae ga upravo u astt,
MH je htio odjahati. Zaustavi ga i povede kralju.
|
.;
On mu ree bez naroitog uvoda:
i
Kako je na ovom dvoru sve obrnuto, naglavce, kako to veli va5 Galeotti,
naravno da moj sin vjeruje vie vama nego svojem ocu, kralju! Dakle, pokorio sam
se njemu. Molim vas, vojvodo, poite gore, ostanite kod majke dok on doe k
meni! Uvjeravam vas: ne kanim ovog asa provesti svoju zapovijed da je odvedu
304
ru Moete mirne due princu zadati sto asnih rijei da se egovoj majci nee
dogoditi nita. Sklonite ga da sie k meni. DJ
___ pouzdajte se u mene,
velianstvo.
Kad je ostao s Varadijem kralj nastavi prijanju temu:
__ Kaete da je Nardela zacijelo ula to kanim s prinevom
majkom?
Da, velianstvo.
_ Prema tome, moj bi sin imao veze s tom enom?
_ S njom nikako, ali 8 kraljicom.
Moj sin?
_ Velianstvo, duan sam vam otkriti tajnu koju sam dosad bio prisiljen uvati.
Vi umijete uvati tajne koje vam nisam povjerio ja!
Ako sam estok u odgovorima, nikad nisam izdao tajne vaeg velianstva
neprijateljima. Neka mi bude doputeno da sve iskaem.
Uistinu sam znatieljan.
Ono to je Nar i ula pred ovim vratima kad sam govorio s vojvodom, zacijelo
je odmah saopila njezinom velianstvu. Dakle, princ je mogao saznati vau
nakanu s njegovom majkom samo od kraljice, jer je toga dana bio pozvan u njene
odaje.
Uistinu. To mi je iste veeri saopio dvorski metar Beri-slavi, ali to jo
ne dokazuje nita.
Moda ovo drugo. Naime, njezino je velianstvo princa sokolilo da ostane uz
majku i da je ne puta ni asa samu.
Ne biste mogli pritei da je kraljici toliko stalo do prineve majke.
Naprotiv, mogao bih prisei da je kraljica svojem lijeniku obeala darove ako
uzvienoj gospoi spasi ivot.
I vjerujete u to?
Vjerujem to vie to je kraljica princa sokolila u njegovoj tajnoj ljubavi...
Ah
usklikne kralj i upre pozorni pogled u kancelara koji nastavi priati:
Znam i to da je kraljica princu savjetovala neka se povue s majkom u jedan
njegov udaljeni grad i neka tamo ivi za nju i za onu koju ljubi.
Kakva spletka!
Jo vie. Kraljica je princu ponudila svoju pomo: da ga s njegovom ljubavi
tajno vjena!
Tko vam je to rekao?
poviknc kralj. Varadi obori pogled kao da se boji da bi
u njegovim zjenicama mogao proitati Gordanino ime.
Smatrat u klevetom ako ne prokaete onoga tko vam je to saopio.
Velianstvo, i ja imam Nardeline ui!
Leali ste moda pred kraljiinim vratima u nesvijesti?
20 Oordana I
20
J Samo jedno molim: ne pitajte me otkud znam. Neka se vae velianstvo samo
uvjeri, smjesta, ovog asa dok bude razgo-varalo s princem. Sa svojim duhom
velianstvo e navesti sina na priznanje.
Spustivi ruke na stol, kralj se jako smrkne.
S jedne strane ugroavaju ivot mojeg sina, s druge njegovu poslunost prema
ocu.
Zamislite, velianstvo, to bi uslijedilo da kraljica tajno vjena princa...
Kralj estoko zamahne rukom kao da je nekoga udario i ode k prozoru. Ali.se
odmah vrati.
Idite, ujem kako dolazi.
Stjepko otvori vrata Ivanu, a Varadi se povue iz sobe.
?? Princ Ivan ostane
stajati u blizini vrata i pokloni se ne te-kavi nita. Kralj ga promatra.
Doi i sjedni, Ivane! ^
Ipak je ostao stajati na istom mjestu.
Vojvoda Lovro uva tvoju majku. Dakle, nemaj brige.
;
Ni sada princ ne ree nita. j
Zar nema ni toliko vjere u mene da prie blie? Tvoje
dranje prema ocu, sinko moj, mnogo se promijenilo. ^1
I oevo prema meni.
J
Sto sam mogao uraditi? Prepustio sam te osjeaju prema majci i ostavio te s
njom na miru. To mi spoitava?
Na tom vam zahvaljujem.
Ipak u tvojim oima ima neto drugo, neto strano, hladno, gotovo odmetniko.
Princ Ivan spusti vjee.
Skriva mi pogled. Jo nedavno obojica smo jedan drugome otvoreno gledali u
oi. Kad ovako stoji preda mnom, razabiram izmeu mene i tebe prokop. Tko ga je
iskopao?
Ja nisam.
Onda ja? & .a
Mladi uti l gleda u pod.
rekao nita. Poao je, odreuj" haljetak i skida ovratnik. Stisnuo sam zube.
Sjekira je pala na njegov vrati Pala je. a nije ga presjekla. Samo se malo krvi
pro-lilo po koulji. I drugi put sjekira padne na njegov vrat, nije ga
presjekla! Ja drem stiui zube da ne viem, ne kunem, ne pobjesnim, ne
riknem... Brat moj, dva puta zasjeen sjekirom, digne se, prui uvis ruke pa
zavikne gromkim glasom: "Ljudi! Krani! Razbojniku zakon poklanja ivot kad ga
sjekira dva puta zasijee, a ne odrubi mu glavu. Pravo je moje po zakonu
ivjeti..." Gledam tu strahotu. Gledam kako on prua ruke. sluam njegov glas
to bi kamen pretvorio u srce. A moje oi vide kako se kraljevi prijatelji upiru
i moje ui sluaju kako razjareno viu gore na trijem kralju: "Glavu njegovu
hoemo, glavu za Ulriha Celjskog!" Okrutni kralj, kojemu je samo sedamnaest
godina, mirno odmahuje rukom. Nema milosti...
Blijed, drui krvnik opet hvata sjekiru. A vojnici se bacili na mojeg brata i
povukli ga natrag. On jo jednom uzvikne: "Pravo to ga ima razbojnik uskrauje
se sinu najveeg junaka ovog kraljevstva!" I trei put padne sjekira, a moj brat
opet digne glavu, hoe da neto kae. etvrti put zahvati krvnik i glava se
mojeg brata skotrlja.
Stotinu kletva, stotinu krikova jecalo je u mojoj dui od strahovitog pogleda.
ekao sam skamenjen, zapiljio se u sjekiru iz koje je curila krv...
Onda me netko uhvati za ruku i povede sa stratita! Naao sam se opet u tamnici.
Nekoliko dana i noi bez sna, zguren u tmini na leaju od slame, gledao sam bez
kraja i konca jezovitu smrt dok me utamnieni prijatelji ne probude i razjasne
da su se velikai prestraili videi mene. Znali su da pred narodom i papom nee
moi dokazati da sam ja, djeak, sudjelovao u toj uroti. Kralj odlui da me ne
pogubi i zadri me dalje u tamnici. Nisu znali to e sa mnom.
Bunilo se malo plemstvo, graanstvo, puk, da su pogubili sina velikog junaka. A
kralj se zaprijeti da e svatko, tko samo spomene ime pogubljenog ili njegovog
oca ili brata biti objeen. Onda me jednog dana izvedu u kraljevsku dvoranu.
Vidio sam pa pinskog poslanika. Donio je prosvjed pape to se sinovi branitelja
kranstva vode na stratite. Moj brat ve je bio davno mrtav.
Skinue mi okove i proglase me zarobljenikom. Onda su m" odveli u eku i
predali me kralju Jurju Poebradu da me uva. U toj tuoj zemlji oko mene sami
nepoznati ljudi, ono nekoliko prijatelja to su me slijedili nisu smjeli sa mnom
govoriti. Sjedio sam za stolom kraljevskog dvora meu slugama. Ni prijatelja,
nikoga oko mene kome bih se mogao ili smio izjadati. Tvrd je bio kruac
zarobljenika, grozan poloaj brata smaknutog urotnika na iju su uspomenu preda
mnom pljuvali.
314
I tada osjetih da u se moi odrati samo ako se branim . . orujem: himbom,
osvetom, okrutnom osvetom, jezovitom if^obzirnou protiv svih zloa Sto ih je
izmudrilo zlo naeg doba Naprezao sam se da budem himben, da se pretvaram, jer
je ko rnene bila samo himba i pokvarenost. Upijao sam u sebe sa- o la,
izdajstvo i eznuo sam za osvetom.
Dogodilo se udo! Mladi kralj Ladislav stigne na dvor Poe brada. Jedva se
zadri tu koji dan, iznenada mu pozli i umre. ivio je samo godinu dana nakon
smrtne osude mojeg bratal Okrivljavali su moje prijatelje koji SU sa mnom bili u
zarobljenitvu da su oni otrovali kralj n. Sam Poebrad, koji se dan prije toga
meni izrugivao, sada me stade braniti i dokazivati da moji prijatelji nisu mogli
nikako doi u kraljevu blizinu. On potpuno promijeni prema meni dranje. Posjeo
me kod stola blie k sebi i ponudio mi svoju ker Katarinu za enu. Bilo mi je
tek esnaest godina, ali sam osjeao da o tome ovisi moja sloboda i zadao sam mu
rije. Raunao sam! Na :o su me nauili svi udarci kroz jcoje je prolazila moja
mladost, udarci to su se nanizali kao dvored bodea. Tada stigne poslanstvo
velikaa iz Ugarske i Hrvatske. Sveano mi navijeste da su stalei mene izabrali
za kralja. Onog asa osjetio sam da poinje svitati dan moje osvete. Vraao sam
se u svoju domovinu.
Stupio sam mlaahan na prijestolje. Uza me su bili moja junakinja, majka i njen
brat Szilagv. Moja majka se zaklela: "Volim radije vidjeti sina mrtvog negoli
bez krune!"
Tu sam saznao kako je moja majka mudro svladala Ulrihove prijatelje, naroito
Gorjanskn;. Obavezala se da u ja uzeti za enu njegovu kerku. Odluno >
izjavio: ne. Nikad neu povesti pred oltar kerku ubojice mojeg brata.
__ Tako sam bijui se od svojeg mladenatva do danas sa-r-,dio ovo veliko jako
kraljevstvo. Od prosjake drave, razrovarastrovane, stvorio sam snano i bogato prijestolje, s jakom "velikom vojskom.
Podig: o sam kraljevsko dostojanstvo na vrhu-iac moi i snage koja zadivljuje i
zastrauje sav svijet.
Uutjevi, odjednom kralj ustane, poe prema princu snano naglaujui:
__ Svu tu borbu, sve te muke, sve napore okrunjene uspjehom slave i moi zar ti,
moj jedinac, jedina moja nada da sve to pregazi? Da ti, moj sin, krv moje krvi
ustane na bedeme koje sam ja sagradio i upravi topove protiv mojeg
kraljevstva? Ostaviti ovo kraljevstvo drugome ziuu.lo hi da sve moje topove i
svu moju vojsku povede na zgradu kojoj sam ja dao itav svoj ivot!
Princ obori glavu, a kralj jo jae uzdigne glas:
Tebe ne ekaju borbe koje sam proao ja. Tebi dajem veliko i jako kraljevstvo,
uvreno prijestolje, snanu i jaku vojsku, ponosnu dravu. Treba samo da uzme
ezlo i njime upravlja mudro da se uzdri i ne srui.
Kralj naas uuti. Lice mu je gorjelo rumenilom, oi sijevale od uspomena to su
mu uzavrele krv. Lagano poloi ruku na glavu svog sina:
Ivane, zavui se u samou i razmisli o svemu to sam ti govorio. Razmiljaj.
Ne posadim li tebe na prijestolje, sve e se sruiti u bezdan. I puk, i malo
plemstvo, i graanstvo past e opet pod jaram velika!.-.
Onog asa kad ja zaklopim oi itavo ovo kraljevstvo bit e krvavo bojite.
Sjeti se: Friedrich III trai moje kraljevstvo, jer su ga jednom moji urotnici
proglasili meni protukraljem! On, dakle, ima pravo drati taj naslov. I ja sam
mu dao jedno pravo: kad su me pritisli domai urotnici i Turin, ja sam s njim
sklopio savez obeavi mu: ako ne budem imao mukog potomka, on e postati moj
nasljednik. Onda sam bio vie nego siguran da neu umrijeti bez mukog potomka.
Sjeti se: eki kralj Vladislav trai pravo na ovo kraljevstvu po rodbini.
Poljski kralj prua ruku za njime, takoer po svojem rodbinstvu, a domai
velikai
meu njima i Zapolja
prvi e ustati da zasjednu na ovo prijestolje.
I ono to sam ja gradio trideset godina razruit e, razgrabiti u divljoj borbi
za moju ostavtinu. Idi, sine, povuci se u svoju samou i razmisli sve to sam
ti sada rekao. Moj si sin! Pametan sil. Zovi u pomo samo razbor i pitaj ga:
smijem li dopustiti takvo strahovito razaranje svega onoga to je stvorio moj
otac. Ne odgovori mi dotle dok nisi potpuno mirno razmislio. Idi i ostani sam s
onim to ti je dua primila. Idi, sine, zatvori se u sobu i razmiljaj, l onda
mi odgovori!
311
Princ polagano ustane i sputene glave izlazi iz sobe, a otac prati njegove
korake. Kad se za njim vrata zatvore, digne ruke poloi ih na tjeme kao da
osjea bol. Tako je ostao u dubokirn mislima. Tada, kao da ga je podbola neka
nova misao brzo proe sobom, zazove Radula i naloi mu da pozove Varadija.
Kraljev savjetnik pozorno je promatrao njegovo lice kad mu je stao nasuprot. Ne
rekavi nita, kralj mu prui vjenanu punomo.
Nije potpisana?
zapanji se Varadl.
Uskratio je potpis.
., ..-.,,
318
Stjepko otri, a Varadi se uspne stubama i oprezno se ogledavajui stade ispod
luka na trijemu.
Suprotna se vrata otvorila, Gordana izae i pristupi kraljevu
kancelaru.
__ Gordana, doao sam vas obavijestiti. U kraljevoj se odaji fcroji sudbina
kraljevstva i naa.
Djevojka prisloni uho, dok je on tiho govorio i promatrao njeno lice na kojem
nije bilo znaka da bi je dojmile njegove rije~ ci i kraljeve odredbe.
Svrivi, upita je:
_ Sto velite na to, Gordana?
_ Recite prinevoj majci neka me zovne k sebi.
To je itav va odgovor?
Ovdje na trijemu nije mjesto raspravi. Moe nas netkovidjeti.
Dobro ne zaboravite to vam je rekao esmiki: u vaim je rukama sudbina
kraljevstva.
Precjenjujete me vi i moj skrbnik. Ali neka me uzviena gospoa zove k sebi.
Kimnuo je, pohitao praznim trijemom i najavio se majci princa Ivana. Naao je uz
nju Lovru Ilokog. Poto je pozdravio bolesnicu koja je sjedila u naslonjau,
osjeti da je njen pogled uperen u njega s izraajem spoitanja.
Napokon mi je sve jasno. Vojvoda je bio tako dobar pa mi je ispriao sve to
se dogodilo one noi kad sam ula u taj dvor. Dobro je uinio. Dosta sam jaka da
sve podnesem. uro je dao svoj ivot za zivut mojeg sina! Nikad neu zaboraviti
njegovu vjernost. Svakog dana posvetit u mu spomen duboke zahvat nosti.
Meutim, Varadi upita:
Kako ste one veeri doznali vijest o prinevoj smrti? Ova me zauuje. Zar ste
boravili na Griu?
Bit e dobro da o tome vie ne mislimo! Vjerujete mi: da me nije zatekla ova
crna vijest, nikad ne bih prela prag ovog dvora. Molim vas, biskupe, javite to
Cesmikom. On mi sigurno jako spoitava L10 sam tu.
Samo se boji za vas
naglasi Varadi.
A kako ste se vi usudili doi k meni?
alje me njegovo velianstvo.
Crne trepavice spuste se na plave oi, a njene jo blijede usne proapu:
Otii u odavle. Neka se ne boji, ve sam zatraila od Ivana da me pusti iz
dvora.
Njegovo velianstvo to ne trai.
Vi ne obiavate lagati, a ja ipak ne mogu vjerovati.
Vama su poznati nai planovi da princa Ivana vjenamo Sforza jer e mu tom
enidbom porasti ugled u cijeloj
319
Evropi i u oima svih velikaa i onih koji te protive da on nali. jedi
prijestolje. Princ se neka da potpie vojvodi Ilokome punomo kojom bi ga
zastupao na vjenanju.
Dakle, nije potpisao?
zaprepasti se vojvoda.
Nije! I zato njegovo velianstvo moli uzvienu gospou da iskoristi svoj upliv
i skloni sina na enidbu koja nosi u sebi uvjet "ree kraljevstva.
Zato Ivan ne eli stupiti u brak?
upita ona.
Jer ljubi Gordanu.
Gordanu?
opetuje ona apui.
Kolika teta. Bio bi 8 njom sretan. A ona?
Ne znate nita o tome biskupe? Pogledavi Lovni Ilokog, odvrati:
ini mi se da je njeno srce jo slobodno. Znam da biste
ga vi htjeli vidjeti sretna
nastavi molei
ali esmiki oe
kuje od vas da ete svoga sina dati kraljevstvu da ga sauva !
razaranja. s
Recite njegovu velianstvu da e majka uiniti to moej i umije.
Uzviena gospoo, uputite princa neka govori s Gordanom i zovnite je sama u
ove odaje.
Dobro, zovnite mi sina, a onda zamolite Gordanu da me posjeti.
Jo neto, uzviena gospoo. Njegovo velianstvo vas moli da mi kaete ijom
ste pomoi stigli ovamo s otoka Ichi. Nitko mi nije pomogao osim ure.
Negdje su zidari radili na dvoru navrh otoka, ispod njega usidrili su svoje
laice za prijevoz graevnih potreptina. Jadni, vjerni uro smislio je varku.
Preodjenuo me u zidara i u mraku smo se spustili dolje, ukrcali na lau i sretno
stigli na obalu. Nije li vam to rekao esmiki?
Ipak sam morao saznati od uzviene gospoe ako bi kralj traio od mene asnu
rije ili ak prisegu da sam to uo iz va-iih usta. A sad hvala i elim vam,
uzviena gospoo, da -se brzo j oporavite. A vi, vojvodo, ostanite jo ovdje!
Ostanite, vojvodo, negdje u blizini
zamoli ona
moda bi vas moj sin
trebao.
Ostala je sama i zagledala se kroz otvoreni prozor u daleki svemir. Suze su se
zacaklile u plavim oima. Omara tihog popod-neva leala je u sobi i tamo daleko
iza utvrda. Njeno se Ue poelo stezati i bol nae oduka u tihom plau.
Lagani mlaahni koraci i kripa zaustavie njene suze. Ivan je uao u sobu.
Vojvoda Iloki nije ovdje?
upita nezadovoljno, ali g" ona smiri.
Vani je na trijemu. Sama sam zaeljela da izae. Dijete moje
ona uhvati
njegovu ruku i zagleda mu se u lice
mutne tu sjene pale po tvom obrazu,
, "
Ne pitaj me, majko!
:-).
:i
<.
Sinko, sjedi k menj I reci: zaSto te zvao kralj?
pripovjcdat u ti, majko, kad bude jaka.
__ Naprotiv, sad treba da mi kae. Osjeam se vrlo snanom, sasvim mi je dobro.
Odgovori mi ako tvoja majka smije pitati to si govorio s ocem?
_ Sve ti smije, majko. Kad eliS, rei u ti: kralj hoe da potpiiem punomo
Lovri Ilokome da me vjena s milanskom princezom.
A ti?
Ne mogu ...
Jer ljubi?!
_ Rekao sam ti prije nego Sto sam siao!
_ Je li te vrijedna, sinko moj?
Da li sam vrijedan Gordane? To pitaj, majko.
Kralj to zna?
zabrnie se ona.
Moja je nesrea Sto ne smijem stupiti pred kralja i s po nosom spomenuti
njeno ime. Ali ti, majice, ti koja si sama ljubila shvatit e, razumijeti da
se ne mogu pokoriti kraljevoj eljiAko to od tebe trae tvoji prijatelji i narodi koji te ele na prijestolje?
Rob sam svoga srca i nemam snage koja bi me mogla osloboditi robovanja. Ti,
majko, koja si mi dala ovo vjerno i postojano srce razumjet e. Gordana je moj
usud kao to je moj otac bio tvoj. Ona upravlja mojim ivotom, shvaa li to?
Lako je kimnula l zamiljeno gledala preda se.
A to e biti od toga, dijete moje?
Bjeimo, majko, daleko odavle da ivimo u srei s njom
ti i ja!
Gordana ti je dala obeanje?
Htio sam govoriti s njom, ali ve sedmicu dana ne nalazi vremena da se odazove
muj^m pozivu. Uvijek je zaokupljena kraljicom.
Ipak, ti se nadaj da te ljubi?
To ne znam.
Ne slutite?
Mogla bih u slutnji zalutati.
Povest u vas pravim putem. Ne traim nita drugo nego ono ime usud dariva i
najneznatnijeg stvora na zemlji. Traim
tihu sreu!
Na prijestoljima je vrlo malo tiine. Sree moe biti ako se kraljevi brinu za
dobro naroda.
Zar samo to?
"
"
Tako je.
Slomio se kao da su ga pokopali kameni bregovi. Ona obori oi da ne gleda
ruevine njegovih nada. Neto malo bljedila prosulo se njenim licem.
A njemu se ini kao da je obamro. Ne osjea nita stvarno. Kao da je bezdan od
velike i krute boli to se poput nemani smotala oko njega. Od muke otetura k
stolici i strovali se u jastuke. Samo laki uzdisaji poput tihog jauka izvinu se
iz njegovih grudi.
Gluha je tiina u odaji kao da se sve u toj sobi skamenilo nad njenim odgovorom.
U dugoj utnji povlai se njegov uzdah:
On!
on me uvjeravao...
Tko?
upita ona.
n&sr in>hl .
Damu !
..
j; a;s A; .<
.
:;
324
_ O emu vas je uvjeravao?
_ Da ste strepili za moj ivot, za mene.
._ Rekao je istinu.
Nije moguel
_ jest, strepila sam za va ivot.
_ Strepili?
opetuje on i okrene se k njoj. - ZtitO Ste strepili za taj moj
ivot?
Da vas ne izgubi kraljevstvo jadnog naroda.
A vi?
Rekla sam: strepila sam za kraljevstvo, a to je moja domovina. Dakle, i ja vas
ne elim izgubiti.
Smuenim pogledom gleda u njeno lice. Trgne se sa stolca, uspravi i naglasi
tolikom snagom da je ona ostala ukoena:
~ Onda znajte, Gordana. Kraljevstvo za koje vi drete ja neu! Nikad ga neu
primiti! Od ovog asa ja ga mrzim vie od svega. Prezirem prijestolje koje vi
toliko ljubite, odbacujem ga zasad i zauvijek!
Suspregnite asovitu navalu bijesa.
Velim vam: odbacujem ga. Povui u se s majkom i u samoi ekati dok me smrt
izvue iz ruevine mojeg ivota. A vi dalje ljubite to kraljevstvo i
prijestolje. Ljubite ga i strepite za narod.
Svaka rije kipi strau prevarenih nada, strau kakvu nikad nitko nije
primijetio u njega.
Njena se glava digne i povienim glasom ree:
Ove rijei nisu dostojne Ivana Korvina!
Dostojne ili ne, ja ih ponavljam, ja se na njih...
Ne kunite e!
uzvikne Gordana.
Jest, i deset puta ja se na ove rijei...
Ona naglo korakne k njemu i poloi svoju ruku na njegove usne da zaustavi
rijei. Dodir njene ruke sprijeio je zakletvu, ali i potamnio misli, razbor,
prisebnost. On vrsto zgrabi njenu ruku i svom je snagom pritisne na svoje usne.
Jednim jedinim cjelo-vom na bijelu ruku odaje sve svoje srce, sve svoje enje.
Ne misli o uzrocima koji su mu tu ruku poloili na usne, odaje se treptanju
itavog bia to je na svojim usnama osjealo ljubljenu ruku. Ona se malo zbuni
i pokua je oteti, ali njegove su se usne upile, kao to se upila pela u slatki
cvijet Zbunjena stoji pred niladiem izgubljenim u opojnosti koju mu je pruila,
u jednoj jedinoj elji da zaustavi njegovu zakletvu.
Licem mu provi java neko svjetlo kao da je po ruevinama njegovih nada pala
zraka, a on upija tu zraka eom mladog ivota.
Visosti, ujte me!
Ali on ne uje. Ne vidi. Samo osjea njenu ruku na .svojim usnama i tone...
.
~ Imam neto da vam kaem, visosti. Ne princu, nego prijatelju.
On otvori oi. Bile su sanjive kao u djeteta Sto se probudilo Iza sna, a pred
sobom gleda na javi sliku svojih arobnih snova, ivu, utjelovljenu, makar
ozbiljnu i neto hladnu.
Gordana
izree on eznutljivim glasom kakvim ga ni. Icad nije ula govoriti.
Polagano i njeno otkine Ivan usne s njezine ruke, ali je za dri u dlanovima.
Bilo je moda drsko od mene
ispria se ona
ali ne elim.."
Gordana!
Kao da su mu iz mozga ispale sve druge rt jei ovoga svijeta i
ostalo mu samo njeno ime. Drei njenu ruku u svojoj, gledao je kao da eka to
e njegovu sreu uzdii do neba.
Dopustite da sjednem
ree ona i spusti se na stolac. Ova kretnja oslobodi
joj ruku koja mu je as prije pruala toliko sree.
Mehaniki sjedne do nje i gleda je traei u njenoj zjenici svoje nade.
Htjeli ste, prine, zakleti se na neto to bi mene uistinu liilo ivota.
Vas? Tko vam to ree?
Samo as. Dopustite da vam mirno razloim i razumjet ete sve: do vas ne
dopiru uzdasi straha i trepeta onih koje obuzima jeza pri pomisli to bi se
dogodilo s njima i s ovim kraljev stvom ako kralj, va otac, umre, a vi se
odreete prijestolja. Jo je u muevnoj dobi, ali nikome nisu dokuive odredbe
sudbine. Oni o kojima vam sada govorim s uasom gledaju na budunost koja ih
moe liiti mira, kue i kuita, domovine, jezika, imanja, ivota, ako
prijestolje ostane pusto. A onda, zasjest e ga tuinac, vjeno, zauvijek.
Ne govorite mi to, Gordana, neu da s vaih usana ujem rijei svojeg oca.
Ja sam dijete domovine kojoj prijeti ova nesrea i osjeam svu strahotu toga
asa koji bi mogao meni i svima onima koji su mi dragi, blinji, koji su braa
moja i vaa, sve nas smrvila bi tuinska grabeljivost. Dua ml je ispunjena
strepnjom da budemo sigurni u tom kraljevstvu, sigurni. Osjeate li to to znai
u sadanje vrijeme? A tu sigurnost stei emo samo kad nam kralj ostavi
nasljednika
u vama! U vama je jamstvo da tuin nee ovdje nai saveznika da
zauzme prijestolje. U vama je jamstvo da emo kod kue uivati plemenitu vlast
koja uvaava ivot i malog plemstva, i graana, i puka. ujte me!
pri tom
ustane i zagleda mu se ravno u zjenice.
Ako sam vam uistinu toliko vrijedna da me vae srce poastilo svojim
osjeajima, dokaite to. Odazovite se dunosti prema domovini i prema svima nama
i prema sebi!
Iz dna due ulazi neto svjetla u njegove oi. On prui obje ruke prema njoj:
" - __ Odazvat u ie ako mi vi, Gordana, moete obeati ruku
ored oltarom.
__ Zaboravljate da ena s kojom stupate pred oltar mora biti
vama ravna?
_ jesti Vi meni niste ravni, jer me nadvisujete!
usklikne
_ Shvaanje kojim me poaujete daleko je od ljudi, odvie daleko u visinama.
Ovdje dolje, na zemlji, sve vam namee neophodnu dunost da uzmete za enu
kerku kraljevskog roda i kraljevskog bogatstva.
Ovo su misli kraljevskog savjetnika, a ja kaem: hoe li mene za svog kralja,
neka dadu slobodu mojem srcu.
To bi uinili i prijatelji i vjerni pristae. Protivnici kraljevstva vani i
kod kue pokorit e se samo ako uzmete za enu Bianku Sforza, jer je ona
najmonija i najbogatija princeza i molim vas ustrajte ovu enidbu.
Gordana, tko to eli: kraljevstvo ili vi?
Sigurnost domovine.
Jo jednom
pitam: promislite to ete mi odgovoriti?
Sto veli vae srce? To hou uti.
Dakle, ujte: to god bi reklo moje srce: prosvjedovalo, jadrlo se, cvililo,
on bi u svakom sluaju moralo zanijemiti pred sudbinom milijuna naroda.
Da neto osjeate za mene, ne biste mogli ovako...
Sve se moe jakom voljom!
Sve se moe sve, samo nikad svladati svoje srce, uguiti ljubav, gledati kako
vi pripadate drugome!
Ako ne pripadne!., nikome?
Zato, Gordana?
Moda zato to je u meni ve davno stvorena odluka da u samoi prijeem put, o
i roenja pa do groba. A moda i zato to odvie ljubim onoga koji dre nad
ovim kraljevstvom.
Tko je to, Gordana?
Postoji ime koje mi je sveto kao to je vama ime vae majke. Molim vas da me
;IL- pitate.
Gordana, piu m vas jo ovo: vi biste mogli uza me gledati
drugu, Bianku Sfor .a?
Da, visostiL
Ja sam vam, dakle, ravnoduan, posve stran? Ona ne odgovori. Gleda u sag i
uti. Strovalile su se sve njegove nade.
Moj udes je rijeen! Oprostite, Gordana, Sto sam se u svojoj tatini nadao
poe prema odaji ! ;e rr.rtjke polagano kao "a se nada da bi ga Gordana mogla
zuusuiviti. Ali ona uti sputenih vjea gledajui u sag.
On zatvori vrata i baci se u majin naruaj.
Majice, ti si mi ostala, samo ti!
S2T
t
l
Ovila mu ruke oko glave i osjetila da tiho jeca.
ekaj, neka se smiri
apne ona tiho! ..:.:
Princ trgne glavu s njenih
koljena: <AJ
S kim to govori, majko?
Tamo u kutu je Damir.
Kao oinut, princ ustane i pogleda prijatelja:
Kruto si se prevario, Damire! Odvie kruto! Nisam joj nita, nita!
Rekla ti je?
Jo vie: ona bi mirno mogla gledati uza me drugu ?.enu Ona ljubi
kraljevstvo, ljubi prijestolje na koje me ele podii.
Ona se rtvuje, Ivane!
Ali zato ljubi kraljevstvo? Zato ga toliko ljubi?
Moda se nada spasiti ivot svome skrbniku kojeg ljubi kao oca
ree tiho
majka.
Cesmikoga?
Da, njega.
Dakle, to je ono ime koje je sveto i nije mi dopustila da je pitam za nj?
Zbunjen sam, smuen, u magli sam.
Moda mu je ona i obeala spasiti kraljevstvo nad kojim taj veliki ovjek
strepi vie nego nad svojim ivotom!
Ti zna o tome, majko?
Da sinko. f
Otkuda?
Vidi, dijete moje, i mene vee zakletva pa ti ne mogu od govoriti.
Sad mi svie. Sve ono to ona veli to su rijei mua koji ne zna to je srce.
Moda mu ini krivo, Ivane! Iz one sobe doprle su do mene Gordanine rijei
to ih je tebi izrekla da nee "pripadati ni" kome"! Ne sluti > U to se krije
pod tim rijeima?
Krije se opsjena da me svlada, obmami, ali nee uspjeti, Ostajem pri svojoj
odluci!
A ja uz svoju tvrdnju da Gordana ljubi tebe
naglasi Damir.
Gledao sam
strepnju u njenim oima, ja znam jo mnogo vie.
to zna? Govori
potri Ivan k Damini i uhvati ga za ramena.
Ona je poslala uru! Da, ona!
Ona?
uskliknu istodobno i sin i majka.
Da, ona, za domovinu i za skrbnika ini sve. Govorio sam s njom mnogo puta i
kao da je iz svake njene rijei izbijalo pri znanje.
Ne, ne mogu vjerovati. Damire, kako smo bili sretni tamo gore, u onoj kuli
Medvedgrada dok je u meni jo ivjela nada.
Ali Damir je utio i ostavio sina s majkom. Mladi se spustio
do njenih nogu i ape: , , , -,,>-
:
328
__ Sve je izgubljeno. Jednako smo nesretni, jednako bijedni U svojoj ljubavi.
_ Nismo jednako ...
Da, ti si prcboljela!
Ona obori pogled i zanijee glavom. ... - :.i
_ Ne da se to preboljeti.
:
_ jo uvijek ljubi oca, majko?
_ I ba zato nismo jednaki, sine moj. Gordana kojoj si predao svoje srce moda
te ipak ljubi i samo se rtvuje. Ova spoznaja skriva u sebi veliku sreu, bolnu,
ali ipak sreu koja nikad tvoj ivot ne moe pretvoriti u pustinju, ali meni je
oduzeto i to. Njegovo me srce potpuno zaboravilo. I znam da nije nita rtvovao
kad me ostavio. Nita vie nema u njegovu srcu za mene,. ak ni ljudskog
smilovanja.
Njen glas pretvori se u pla. Sva je njena bol izbila i razotkrila se sinu.
Glava joj padne na njegovu. Suze su rosile njegovu kosu i sputale se niz
njegove obraze. Svaka kap to pada s te kose na njegovo lice dopire mu do srca i
pobuuje u njemu gorue rane. Peku ga te suze kao ive eravice. On makne glavu
pa uhvati majku u naruaj.
A ako u njegovu srcu ima jo skrivenog osjeaja za tebe?
Kad bi tako bilo!
Onda?
Zapad mojeg ivota bio bi posut blagom sunanom toplinom.
To bi tebe, majko, moglo utjeiti?
Uiniti malo sretnom.
Ah, majko
on ustane, u oima se razabire kako ma mozgom jure misli.
Vratit u se, majko, samo malo priekaj!
Kamo ide?
zapita ga ona i uhvati za ruke.
Saznat e odmah
i potri na vrata.
Vani je jo uvijek stajao vojvoda ekajui zapovijedi.
Ostanite uz moju majku, vojvodo, dok se ne vratim.
Kamo idete visosti? >
Saznat ete
i ode niz trijem. v t!i
Damir stupi u prinevu knjinicu. Gordana jo uvijek sjedi na istoj stolici
zadubljena u misli. Na dolazak mladog plemia digne glavu. Crne mirne Damirove
oi upru se u nju. Pribliio se i zapone vrlo tunim, potitenim glasom:
Smijem li vas neto upitati?
Ne, gospodine. Vi nemate prava da me pitate. ~ Imam!
Malo ste odvie drski gospodine Damire!
329
Prijateljska dunost prema Ivanu nalae mi da pitam.
Prijateljska vam dunost nalae da odgovarate
meni!
I to!
i on se nakloni u znak pristanka.
Vi ste u Ivanu probudili neke nade u moju sklonost?
]
Priznajem!
^
Tko vas je na to ovlastio? i
Vi! &
:
Vaa smjelost prelazi granice dunog potovanja preo
meni.
b
;
" Samo vas Ivan potuje vie od menel
r.
, j ; - Iz pukog potovanja prikazujete me slabom enom?
i
o ;?- Ljubav nije slabost.
A
_ Gospodine, sve su slabosti ljudske sjedinjene u ljuba ma!
Sve snage.
Otkud vama pravo ovako suvereno, izricati sud o ljubavi?
Njegove crne oi pune iskrenog turobnog mira gledaju djevojku otvoreno, snano,
ne treptei.
Njene bademaste oi pune strogosti uperene su u njega.
Nemate odgovora?
Vas nee zanimati moje line stvari.
Ali line moje zanimaju vas. Ba ste oko njih razvili veliku briljivost.
To sam uinio za prijatelja.
,
..
I obmanuli ga.
-<j
<
Nikako.
"
>
iii
To je nasilje u moju unutranjost
Progledavanjel < .
:
Umiljate sebi da...
..
:
Ne. Ogledavam...
i v ;;>::
S mojeg lica?
j ).--
; r
Da, gospoice Gordana!
:, .
Damire, povjerljivo kad princ ne bude prisutan. ut ete to kae majino srce i
spoznati da je vae nastojanje da usreite princa samo njegova smrtna osuda...
Ona opazi kako su mu crne oi pune uasa, pa se pouri:
Ali ja znam: kad biste mu predoili svu tu opasnost u koju bi on zapao, ne
biste postigli nita. U njemu nema mjesta strahu. I zato uinite drugo. Treba da
opasnost prevrnete na mene. Pri-kaite mu to s gledita moje sudbine! Recite:
"Kad bi Gordana bila tvoja ena, ne bi ti sjedio na prijestolju nego tuinac, a
taj bi tebe smaknuo i posegao za Gordanom, oduzeo joj sve, bacio tebe u tamnicu,
a moda bi i njoj oduzeo ivoti
Boe moj!
usklikne Damir.
To je strahovita vjerojatnost ...
... koja e princa trgnuti, dati mu snage, mir i :gorenje da stupajui na
prijestolje spaava i mene ako me zaboravi, napusti svaku misao o meni.
Pokuajte mu dakle sve to govoriti vi, pokuajte ga tako izlijeiti od te
ljubavi.
I ve se nala kraj vrata. Zastor se zaljulja i njen lik nestane. Damir je ostao
izbezumljen.
SLIKE PROLOSTI
Ivan stoji u kraljevoj radnoj sobi i gleda preda se. Dru mu i srce i dua.
Peku ga majine suze. Na licu su mu ostavile uarene pjege. Odbijen od Gordane,
prevaren u nadama, natopljen majinim suzama, osjea kao da su mu suze zakolale
krvlju. Drhtave misli jure mu mozgom. Od njih mu podrhtavaju ruke.
Mlado mu je tijelo sapeto u modri haljetak. O irokom pojasu od crvene koe
punom dragulja visi lagani kuni ma u toku, presvuen zlatom vezenim grimizom.
Gusta tamna kosa pada mu na lice. Ulazi kralj. Stao je na pragu i pozorno ga
promatra traei u izraaju lica ono to oekuje od njega. Ali mu to lice ne
prua nade. Kralj se uozbilji i priblii mu se.
Kakav mi odgovor nosi, sine?
Nosim pitanje!
Pitanje?
Oe moj, vi ne elite da ostavim ovu dvoranu kao va i" gubljeni sin?
To je uvod tvojem pitanju?
Da, oe moj
odvrati Ivan.
2elim da ne ostavi ovu odaju prije nego to se sa svojU ocem ne zdrui
zauvijek.
_ To je u vaim rukama. __ Kakvo mi nosi pitanje? _ Kralju, oe moj, jedan dio
vaeg ivota prekrili ste mi
jutnjom.
_ A to bi bilo?
_ Va odnos prema mojoj majci! Nikad mi niste dopustili da o tome govorim, da
vas pitam. Zabranili ste mi i ovdje na Griu da vas ispitujem. Danas ste mi
razotkrili sve, samo ste za-utjeli ono to eli znati sinovljevo srce. Moram
saznati, oe moj, moram, na to me goni itava dua.
Matija nije pokazivao nikakav otpor. Naprotiv, sjedne i pokae sinu stolicu.
_ Oekivao sam dan kad e sin od oca zatraiti to razjanjenje. Neka dakle i ovo
prijee preko mene! Iskopat u i ovaj dio svoje prolosti.
Istinu, itavu istinu, oe
moli Ivan.
Nema razloga da prikrivam. Ovaj as morao je doi. Sluaj!
Ni sama prineva majka ne bi s veim uzbuenjem ekala to otkrie.
Razgrnuo sam zastor, ti si zavirio na pozornicu divljih borbi i oluja koje su
po meni sipale sve strijele neba i pakla! U toj oluji jednog dana ugledam velike
modre oi pune krotkosti, topline. udno su me zaokupile te oi. U njima sam
nasluivao netaknutu istinu. One veeri kad sam legao, nisam mogao zaspati. Prvi
put u ivotu osjetio sam da je pod oklopom bojovnika koji se rve s
neprijateljima i usudom negdje duboko zakopano srce! Probudile su ga modre tople
oi! Bilo mi je dvadeset osam godina. Stao sam razmiljati to u od ove
jadnice. Poloio sam sebi raun. Ali osjetim da ne mogu ivjeti bez nje. Poao
sam u njen skromni dom. Onog dana spoznao sam da nisam vie sasvim svoj, da sam
privezan i ako se silom otmem, boljet e me. Zaelio sam topline, istine, onoga
Sto zovu ljubav!
Ja sam joj to rekao. Padala je preda mnom na koljena i molila da je ne uinim
svojom ljubavnicom. Imala je pravo! Otiao sam iz kue, ali nisam je mogao
340
__ Da, oe,
izjavi Ivan odluno. .,^ >;.
_ Onda dovienja, sine!
-<f,r^ f
Rastali su se zbliieni. Princ hitno poe u sobu svoje majke,
nristupi joj i zagrli je:
F
_ Majko, nosim ti sreu za kojom si eznula!
__ Kad bi mogao donijeti sreu, ne bi tvoje lice bilo natopljeno tugom.
_ Umor je to, ne tuga! Sluaj, majko! Kralj, moj otac, napustio te je, ali
izbrisati te iz svojeg srca nije mogao.
Velike modre oi s bolnom rezignacijom upru se u sina:
Uzalud tjei, sine.
_ Sam mi je priznao. On kojeg sam smatrao okrutnijim od Asirca. Dolje, posve na
dnu njegova srca jo ivi tvoja slika, slika jedine istine njegova ivota. Samo
mi je to rekao! Da, majko, on! Jesi li sad sretnija?
U modrini njenih oiju bude svijetlo...
Da je to istina, svitalo bi mi sunce u sumraku ivota.
Istina je, vjeruj svom sinu. I ostat e sa mnom majko
i sad i kad budem
kraljem.
Potpisao si punomo?
Jesam, majko.
Od svoje volje?
Da, majko, od svoje!
Neka srea ide tvojim putovima, a sad te molim pot odmori se, vrlo si
blijed, izmuen.
Onda ostavi kraljicu s braom vrlo veseo i raspoloen, dok je u svojoj dui
nosio gusti mrak svoje prolosti koju je danas jsk.o-pao pred sinom.
U radnoj dvorani naao je Bakaa i Filipca. S velikim ushi. tom prui ruku
Filipcu.
Boljetica vaa bila je samo putni umor. Sad smo opet sva etvorica na okupu.
Posla ima previe. Moja asna gospodo, pri. onite dok se ne vratim.
I zatvori se u svoju privatnu odaju iz koje vodi tajni ulaz u kulu. Odavle
Radulu poalje po Varadija, ali ga uputi da ne kae nita tko ga zove.
Varadi je odmah stigao u kulu. Kralj se smijeio i tiho veli:
Napuljski kralj se eni! Njegovi su ljudi na putu k nama. U etvrtak Lovro
Iloki mora putovati i neka pazi da se ne sretne s Napuljcima. Sad mi dozovite
rimskog tajnika. Valja mu dati novaca da potkupi Demovu strau. Dogovorit emo
itavu osnovu, pa neka to prije otputuje u Rim.
Vae velianstvo ne kani na svadbu?
Htjeli ste rei njezino velianstvo! Uistinu, ona ne kani. Mi emo danas
izjahati na Medvedgrad, a princ neka u naoj odsutnosti izae na zrak. Recite
mu, ako bi lijenik dopustio, moe iznijeti na trijem svoju majku. Mi emo
ostati na Medvedgradu do sutra. Kraljica je vrlo vedra.
Razumijem, velianstvo.
Popodne sunce se sakrilo za oblake i nastala je hladovina.
itav je dvor odjahao na Medvedgrad. Samo princ i Damir ostali su na Griu. S
njima i Varadi.
Popodne Ivan je izveo na trijem majku.
Stigla je i Damirova majka. Obje su ene osjeale tihu sreu uz svoje sinove.
i
Bio je etvrtak o podne.
Knez Iloki stigao je u dvor. Kralj se s njime povukao u svoju radnu odaju. Tom
je sastanku prisustvovao samo Varadi.
Jesu H vrata osigurana od Nardelinih uiju?
upita kralj svojeg kancelara.
Da, velianstvo. Nitko se ne puta u blizinu vaih odaja. Sad ona obilazi
dvorom kao mjesear, sve neto trabunja i ini se gluhom.
To vei razlog da govorimo kao u ispovjedaonici
odredi kralj, pa onda tiho
nastavi:
Varadi, vas ne mogu poslati u Milano, a netko od mojih savjetnika mora
potpisati brani ugovor. Odluio sam poslati Filipca. Idite i recite mu neka se
odmah spremi i poe s vojvodom. Kamo
to e mu Lovro rei putem. Filipec neka
sazn smjer puta tek onda kad budete ve daleko, vojvodo.
346
_ Razumijem, velianstvo.
__ NO sumnjam < svoje savjetnike, ali opreznost nikad nikome nije naudila Dakle,
Varadi, poite i inite se kao da ni vi ne znate kamo ima poi.
_ Izvrit u nalog velianstvo.
I Varadi se po i iz dvorane, a vojvoda izvijesti svojeg vladara:
_ Velianstvo
u Brezovici eka dvjesta hrvatskih plemia
da ih vodim kamo god elim, a ugarske plemie odredit ete vi.
Hvala, vojvodi>
| potapa ga po ramenima.
U vas se pouzdajem kao u sebe.
Damirovu ocu recite neka ostane ovdje. Njega trebam na hrvatskom saboru da
predsjeda saborskom sudu koji e suditi optuenim velikaima. Ve sam rekao
knezu Ber-nardinu Frankopanu da vam se pridrui. I on ne zna kamo polazi.
Istina, jedva se vratio s Filipcem iz Ferare, ali on je vrst. Nije mu teko
pridonijeti ovu rtvu svojem kralju. Knez e vas priekati sa svojom pratnjom
ispred grada Ozlja a darove za nevjestu ponijet e ?.n vama u Brezovicu moji
brzotee. Evo vam i spise. Tu je moja izjava kojom javljamo u Milano to moj sin
donosi u brak, a ovdje prineva punomo. uvajte to!
Vie od svoji1;, ivota!
Zato sam i odabrao za ovu misiju vas, vojvodo. A jeste li se oprostili s
kraljin :n
Rekao sam da polazim u Ilok. Ona me vrlo milostivo otpustila.
Prema tome, sad moemo pozvati milanskog poslanika da vam on dade popratna
pisma za svojeg vladara.
Samo jo jedno molim, velianstvo. Dopustite mi da se oprostim s Gordan >m.
Neka bude. Ali oprezno
i kralj uzme sa stola srebrno
zvono.
Uao je pa koiem kralj naloi da pozove dvorskog metra Orbana. Ovaj dovede
milanskog poslanika grofa Marcela.
Pregledali sa sva pisma, udarili peate, a onda ih predali
Lovri.
Poslanik zaeli Lovri sretan put u Milano pa se s njim iznikuje.
Putujte sretno!
ree kralj.
Velianstvo, moj ivot i ast zalaem u asnu zadau koju ste mi povjerili.
p
Cirr> obavite vjenanje, aljite brzotee, ali najpouzdanije! Fsite samo
znakovima koje smo ugovorili. Oekujem da ete osvjetlati svoje lice, vojvodo!
Ili u donijeti vjenani list, ili ostaviti tamo svoju glavu! ~- Oekujem
vjenani list!
nasmijei se kralj. Sam kralj posmatrao je s male kule odlazak
vojvode Ilokog njegova pratioca Filipca uivajui u tom gledanju sve dotle dok
se jahai nisu izgubili meu grikim kuama. Tada kralj sie u
radnu dvoranu gdje ga eka Varadi. l
Obojica osjeaju lagodnost.
. 1
Biskupe, jeste li spremni da me posluate?
j
Uvijek se pokoravani velianstvu. i
:
Onda nemate sasvim svjee sjeanje
odvrati kralj snii
jeSei se.
No, pustimo Sto je bilo! Uspjeh naeg plana ovisi o
vaem dranju. Sad nastaje mir, potpun mir. Sve nae oruje
valja odloiti, posakriti i uzeti u ruke palmu. Prema kraljici i j.
tavom njenom rodu iskazu j te najvee potovanje i prijaznost
Pokaite kako ste se upokorili. Znam, vama je pokornost teko
hiniti, ali neka je na mojem dvoru napokon jednom mir!...
Neu ga naruiti!
Ni ja. A sad siimo.
Uskoro nakon tog razgovora u kraljevskoj odaji okupili su se njegovi dvorski
metri, stolnici, posteljnici, tovarnici, konju-nici, upravljai lova i svi
dvorani koji su imali razne dunosti oko uzdravanja i upravljanja dvora.
Kad su se poredali, kralj oslovi svoje dvorske metre. Orba-na i Mladena
Berislavia.
Sutra elim sa itavim dvorom i svim gostima poi na Medvedgrad i ondje ostati
barem tjedan dana. Za to vrijeme neka se prirede predstave, glazbene zabave,
naroito veliki lov u poast hercega H i pol i t a.
Velianstvo, za sve goste nee biti dovoljno mjesta u dvora
upozorj
Berislavi.
Koliko je naih gostiju raunajui zajedno moje roake Gerebe, kneza Zapolju i
palatina?
Zajedno s poslanicima Milana, Napulja, eke, Venecije i Rima sada jo
dostojanstvenici iz vojvodine Ferare, zatim s domaim velikaima i
dostojanstvenicima vaeg velianstva ukupno pedeset odlinih gostiju.
Tako malo? A pratnja?
Ako raunam samo plemie u pratnji, onda se broj poveava na dvije tisue
ljudi.
Tako mnogo?
Samo plemika pratnja njegove visosti Hipolita broji dvije stotine plemia i
tri stotine vojnika.
Koliko osoba broji moj dvor ne raunajui lanove moje obitelji?
Pet stotina osoba i dvije tisue vojnika.
Nije odvie! Ali ini se, moj dragi, svu ovu eljad morani ja svakog dana
nahraniti i napojiti?
Da, velianstvo. On se nasmije.
Griani se ne mogu potuiti na mene. A gdje ste ukonaili
ovoliko ljudi? ...u^r-s"^ m" .< oui-.v .< .;.. : :
U tvojoj pratnji!
A kralj? LTHft3W.W.3V.&,
,-..
On e do kasne veeri loviti.
eli otii da on ne Bit?
,
,
I to vrlo hitno!
." !lf [,.,":;,
Zato, Beatrica?
^
,
,
,^
.
,
t
u
Ne pitaj me do Gria nijedne rijei.
;
l? " .
v
Tvoj glas dre.
"ft
Samo nadzemaljske bie moglo bi ostati mirno. 7^
Uznemiruje se? Neto se
dogodilo?
Rekoh: ni rijei do Gria. Idi grofu Marcelu i pozovi ga da nas prati. Ne reci
mu kamo idemo.
Kardinal se uputi milanskom poslaniku koji je sjedio u sedlu posljednji u
kraljiinoj pratnji. Beatrica zovne svojeg starijeg na-puljskog pouzdanika
blie. Pristali Napuljac primakne konja kraljici:
Ostat e ovdje na toj poljani i ekati kralja. Razumije?
Vae velianstvo, potpuno sam razumio.
Kralj e se vratiti predveer iz lova. Poi k njemu i predaj mu ovu poruku:
"Njezino velianstvo pozdravlja vae velianstvo. Iznenada joj je pozlilo a
lijenik naredio da mora u postelju. Poto je put na Gri odavde krai negoli na
Medvedgrad i mnogo lagodniji, njezino velianstvo se uputilo onamo i moli kralja
da se ne uzrujava." Jesi li upamtio. Mario?
Upamtio sam svaku rije.
350
Dotle se Enriko vrati s nipuljskim lijenikom koji je ve uza^l Mario!
okrene se kraljica svojem dvoraninu.
Kad doe Gorclana, pokai
joj put kojim smo poli. Povedi je. a kad spazi moju pratnju, reci neka me
slijedi. F __ velianstvo izvrit u vae zapovijedi!
_ A sad, naprijed!
I ona prva skrene s poljane obilaznim putem da nitko ne opazi njen dolazak na
Gri. Francesko, grof Marcelo, Enriko i napulj-ski lijenik slijedili su
kraljicu.
Nije prolo ni etvrt sata kad je na poljanu dojahala Gorda-na u lovakom ruhu.
Odmah je Mario zaustavi, isporui kraljiinu zapovijed i poprati istim putem
kojim je odjahala kraljica s pratnjom.
U najveem nemiru Francesko je slijedio svoju sestru Beat-ricu kad je ulazila u
svoje grike odaje. Nemir koji ga je pratio itavim putem od Medvedgrada poveao
se onog asa kad je uao za njom u sobu i opazio da je rukavice bijesno bacila
na stol.
Nije se usudio nita pitati, jer je ona skidala jahai klobuk pa ga isto tako
bacila, a onda pritisnula ruke na elo pa izrekla:
Podla prevara!
Gdje, od koga?
Jesi li vidio kad je u umi pristupio k meni neki lovac?
Da, neto ti je govorio.
im sam ga opazila, znala sam da mi glavni kaptolski biskup javlja neto
neprijatno. Ali tako strano nisam oekivala.
Stranu vijest? Odakle?
Doivjela sam ve svata u braku s Matijom, ali to je vrhunac, vrhunac svih
njegovih himba i prevaral
Zar Mati ja moe u emu prevariti tvoju opreznost?
S kakvim mi je uvjerenjem razlagao uzroke zbog kojih naputa Ivana a prima za
prestolonasljednika Giovana. Ni asa nisam mogla posumnjati u to.
Valjda nije odustao od pogodbe?
Odustao? Mnogo vie. Poslao je u Milano svatove!
To ne moe biti! Krivo su te izvijestili!
Ne! Biskupov glasnik mi je rekao: vojvoda Iloki odveo je povorku od vie
stotina ljudi u Milano i tamo e zastupati princa na vjenanju s Biankom. S njim
je poao i Filipec; Skupili se i otputovali kriomice, negdje iz nekog dvorca u
okolici.
Nije li vojvoda Iloki rekao da polazi u Ilok?
-
Tko ona?
Moja Ijubavt
Odbila je vjenanje?
Srce i moju ruku!
"
Stisnula je vjcie to su poele treptati. Kroz njene jjeoke
probode ga sumnja.
Odve hladno prihvaa! sudbinu odbijenoga.
Bacit u sve na jednu kocku! Budi spreman. A sad ga pozovi k meni, neka ne
sluti da si ti u blizini.
Kraljica poe u svoju odjevaonicu i stade se preodjevatL Naj-poslije neto
narumeni izblijedjele usne i lice.
Ogledavi se jo jednom u zrcalu, vrati se u prijanju oda-ju.
Grof Marcelo ve je ekao.
Dugo se nije zanimala za najljepeg Talijana na svojem dvoru. I kad je stupila u
sobu, poe prema njemu, ali u sredini sobe zastane. Grofovo dranje nije joj
ulijevalo nade.
Stojite tamo kao pa
primijeti ona tiho.
Stupivi nekoliko koraka blie, opet se zaustavi. Zar od toga iznenadnog
sastanka s njom ili smuen njezinom blizinom, kraljevski dostojanstvenom, a
enstveno zamamnom?
Svijetlozelena haljina kao da je bila namjerice skrojena da ga zamami. iroki
rukavi s rasporkom otkrivaju njene nadlaktice, i izrez oko vrata sputa se
iljasto i razotkriva njegovim oima mramornu bjelou njenih grudi. Tamne kose
ureene draguljima, a oi kao da sa eljom promatraju lijepog milanskog
poslanika. ... . .-.-.,_, ,." s.,!- , ... ,v,v
354
Njene pune, rumene, malo otvorene usne pojaavaju bjelou zuba S tako rastvomm:i
usnama ini se gotovo pohotnom i Mar-ce o uini kretnju da joj se baci pred
noge. Ipak se povue i stoji ured njom potiten kao da osjea osudu. p
__ Ne
udite se mojem bijegu iz lova?
_ Bijegu? Zato?
_ Kralj e loviti do veeri, a ja sam naloila da mu nita ne kau o mojem
polasku na Gril
On ne odgovara, a pogled mu je gotovo preplaen.
_ A na taj bijeg povela sam sa sobom vas.
Miii njegovih eljusti stadoe drhtati.
_ Ne shvaate?
pita ona.
r"^i, ; ^;1""
Prsi mu se nadim!ju.
_ Vi propadate. Marcelo, svakog dana. Ne mogu due podnositi vau bol. Morala
sam govoriti s vama. Zato sam bjeala.
Tek sada prie korak blie, ali se ona odmakne prema irokom sjedalu punom
jastuka i polagano sjedne nastavljajui:
Pobjegla sam iz lova da mogu s vama govoriti.
Otjerati me s dvora?
Spoitavanje nije drugo nego provokacija priznanja koje elimo i nasluujemo.
Je li tako?
Proli dani nisu bili skloni mojim enjama.
Jer nisam imala nijednog slobodnog dana, koji bih smjela dati sebi i vama!
Nemam prava da se tuim na ljubaznost kojom je vae velianstvo bilo obasuto
od kralja. Ipak, uzvraanje?
Vjerujete da to uzvraam svim zanosom svoje mladosti, da tonem u toj srei, da
u dnu srca ne elim ljubavi meni ravna, mlada, lijepa mukarca koji me ljubi?
Vjerujem samo svojoj zdvojnosti koju je prouzroila ljubljena moja ne
udostojavi me ni jednim jedinim skrovitim pogledom. Jo prije dva tjedna
ispunjavala me ona tim pogledima prevelikom srecuni, nadom i napajala moju
enju. Ovo posljednje doba nisam bio ni opaenl
Ba zato eljen!
Suvino je u meni buditi neopravdane nade, jer ako je srce stalo vjerovati,
razbor mi jasno prikazuje moju bijedu.
Ne! Razbor nije kriv vaim dvojbama. Uzroci dvojbama samo su posljedica vae
nemirne savjesti!
Moja savjest nema uzroka da me uznemiruje.
> ,".
To dokazuje da ste zaboravili obeanje. r
Obeanje? Velianstvo, koje?
Osjea opasnost, iako ne zna na to kraljica niani.
Moj vjerni prijatelj Marcelo zadao mi je jedne veeri obeanje da e
sprijeiti enidbu princa Ivana s Biankom Sforzal
Uinio sam sve to je bilo u mojoj moi. Unato toj isprici njen pogled ga
zaplai. Oito je da se pod tim bijelim elom na njega sprema navala.
23
.-..
Vjerujem, put svatova u Milano niste mogli sprijeiti?! .t. On se
ukoi.
Izgubili ste govor od uda to mi je poznata ova velika tajna?
smjeka se
ona blago, gotovo ljupko.
Njen smijeak i mir silno ga preplae, jer ispod toga smije-ka proviruje njegov
pravi poraz. Kakav? Nije mu jasno, samo osjea drhtanje u miicama. Istog trena
stvara odluku da uva svoju ast i nita joj ne prizna. Onda ga obavije melodija
njenog glasa.
Neka se vaa svijest umiri. Odrijeila sam vas obeanja, a to vam moram
razjasniti. Naime, nije mi vie danas do braka izmeu Ivana i Izabele.
Ova dva imena donose Marcelu snagu. Sjea se prineve zadane rijei da nikad
nije ljubio Izabelu i poslanik se hvata te okolnosti da ne padne u napast.
Toliko se ohrabri da je naao odvanosti i upitao je:
Dakle, princ Ivan vie ne ljubi Izabelu? Pitanje nimalo ne zbuni Beatricu. Ne
slutei da je poslanik 8 Ivanom preistio tu stvar, ona naglasi:
Prineva mladost koja je pala preda mnom na koljena i prijetila samoubistvom
brzo se dala zaslijepiti bogatstvom miraza Bianke Sforza!
Poslanik je tog asa vie vjerovao asnoj rijei princa Ivana i bude mu jasno da
je kraljica onda kad se proula vijest o prinevoj smrti izmudrila priu te
ljubavi u strahu da joj ne natovare sukrivnju za tu smrt. I osmjelivi se,
ponovo upita kraljicu:
Sto na to kae dona Izabela?
Vaa je pozornost odvie priklonjena mojoj sestri, ova bri-< ga je dirljiva.
Prizvuk tih rijei odaje da ona prikriva ironiju kojom je ispunjena i posve
mirno, gotovo ravnoduno proslijedi:
Kako vidite, danas me brak princa i Bianke veseli jer e biti potreban buduem
kralju. Budui kralj ovog kraljevstva moe od Bianke i Ivana crpsti koristi.
Zato me tako zapanjeno gledate, Marcelo?
Velianstvo govori kao da "budui kralj" i princ nisu jed
na te ista osoba? _
Zaboravljam da je kralj Matija od vas bez dvojbe zatraio u zalog asnu rije
da o tome nikome nita ne priznate. Govorit u posve neovisno i ne trebate mi
povlaivati niti priznati. Samo vam elim pokazati da se ne ljutim to niste
zaprijeili polazak, svatova u Milano.
Namjestivi se koketno, nastavi:
Dakle, Ivanova enidba s Biankom danas vie nije vezana za sudbinu mojeg
ivota kao onog dana kad sam od vas traila da je sprijeite. Izabela se
odrekla, ona je Aragonka i zna da princ Ivan mora dovesti na na dvor
najbogatiju vjerenicu Evrope. To e, kako rekoh, biti od koristi buduem kralju!
Biankino
bogatstvo bit e vrlo vano za njegov dvor, a osim toga, mo vojvode Ludovika
Sforze bit e tom enidbom u ovom kraljevstvu znatno podreena Napulju!
Poslanik bulji u kraljicu kao da sumnja u njenu prisebnost. Toliko umna ena
otkriva njemu, poslaniku milanskog vojvode, da ie prineva enidba osnova
uperena protiv njegova vladara. Posljednje rijei: "podreena Napulju" podsjeti
poslanika na dunosti prema milanskom vojvodi Ludoviku Sforza i usklikne: _ Mo
mojeg ! J :LJ podreena Napulju?
Sasvim dobru vrite svoju ulogu, moj prijatelju! Zadana rije kralju Matiji
obvezuje vas da se snebivate i prikazujete neupuenost U ovu osnovu,
U koju osnovu?
upita on, a Beatrica to jedva doeka.
U osnovu da se Matijinim nasljednikom proglasi moj brat Giovano!
Marcelo problijcdi, a kraljica se priinja kao da nita ne opaa i nastavlja
smijeei se:
Sve je to ve davno ureeno s kardinalom Borgiom. Ako se Inocent probudio, to
nita ne ini. Prema najnovijoj vijesti to mi je stigla iz Rima, Inocent je ve
trei dan nakon uskrsnua pao u samrtnu postelju. Dakle, jo malo i na e se
zajedniki plan oivotvoriti.
Malo je odahnula, a kad on ne ree nita, zapone uvjerljivo:
Ne vjerujete da sam potpuno smirena zbog svatova koji su poli u Milano?
Traite veih dokaza?
Bio je sve vie zapanjen i nije smogao rijei, a ona nije prekidala govor:
Evo, dokazai u vam. Ovdje je kopija pisma mojem ocu
i lati se male okrug.!..- to:.nie od zlatnog veziva prikopane o srebrni pojas zelene haljine.
Pred vama, moj prijatelju, nemam tajne! itajte pismo!
I ne brinui se za njegovo uzbuenje, gurne mu u ruke sastavak svojeg pisma
napuljskom kralju u kojem mu javlja kako se Matija odluio za princa Giovana, na
prijedlog kardinala Borgie koji e mu zauzvrat izruiti turskog princa Dema.
Dok poslanik ita, Beatrica kriomice istrauje njegovo lice i opaa kako mijenja
boju, a ruke dru.
Proitavi, on se digne i promuklim glasom ree sveano:
Velianstvo, zavirio sam u strahovitu tajnu koju moram preutjeti svojem
vladaru zbog vas. Ne preostaje mi drugo, nego otii u dobrovoljno progonstvo.
Sto to velite? Zar je mogue da vi sve to niste znali?
pretvara se ona.
Zar bih mogao ostati na ovom dvoru da sam znao?
Ali, Marcelo, to to znai? Sve sam vam ispriala s uvjerenjem da ste vi na
sve pristali, a kralj vam je obeao trajno mjesto na ovom dvoru ako to preutite
svojem vladaru. Vi ste zbog mene...
356
ti
l
L
V Beatrica je pola lakim korakom prema svojem bratu:
Smiri se, Francesko, nije nita, ala!
Te rijei povukoe poslanikov pogled za Beatricom to primicala k bratu. On
spazi zvonce vrsto u njezinoj ruci. To zva no prorijedi strastvenu maglu u
Marcelovu mozgu.
To mu zvonce otkriva neto od ega mu se stegne srce. Osje
a udarce u sljepooicama, udarce nekog velikog zvona, ini mu
da mu puca lubanja. Modri plameci titraju pred oima.
,
Beatrica pristupi posve blizu k svojem bratu. Tad hitro poj
vue ruku.
!
Zvonce nestane. Marcelo opazi da brat i sestra neto apu.^ On ne uje. Odmah
nakon toga prozbori Beatriin glas:
Od tvoje bratske ljubavi, Francesko, traim da zaboravi! Sto si vidio.
Mladi kardinal ne odgovori i stupi dva koraka naprijed, otro gledajui Marcela:
Gospodine poslanice, oekujem da ete se udaljiti. Kao da se po njemu prolio
ledeni slap. Pogleda Beatricu, ali mu je okrenula lea.
Udovoljit u elji vae uzoritosti
odsijee Marcelo udnim, otrim glasom.
I mjesto da ide k vratima, priblii se k stolu na kojem lee pisma to ih je
upravo napisao.
Marcelo uhvati sa stola svoj rukopis.
suanj uznemiri Beatricu. Obazre se, potri k stolu, zagleda se u Marcela
uloivi u svoj pogled svu snagu i sav ar zamamlji-vosti:
Ostavite, Marcelo!
apne mu neujno.
Poslije veere ekam te, dragi
i
prui ruku za pismima.
Ali on sloi pisma, gurne ih u dep, duboko se pokloni kraljici i kardinalu, pa
ode i zatvori vrata. .Kraljica bijesno baci svoju zlatnu torbicu na stol.
Promaeno!
"?:!-". Bila si neoprezna.
Ne, ja sam dobro proraunala, ali ti si prestrogo, glupo Istupio.
ri~rc Nisi li mi doapnula da ga poaljem iz sobe? ;>.
>. ?t Ne tako otro, uvredljivo! &.
Najvolio bih ga udariti kad sam ugledao njegove ruke oko
tebe. T
To sam izazvala ja!
Ti si ga navela na to?
Nisam li ti rekla: bacit u sve na jednu kocku. Tvoj me dolazak imao samo
osloboditi posljednjeg ispada njegove strasti.
Vara se, sestro, ja nisam kriv. Njegove su oi bile uperene u tvoju ruku u
kojoj si stiskala zvonce.
Zar sam sila " uma?
......^^,t,,,, ,
A
, .,...
362
__ Pratio sam njegov pogled, zurio je u tvoje ruke i osvijestio
s _ Svjedno, on je u mojim rukama klupko tanane svile koju u opet smotati
kako mene bude volja. Za danas uvee zvala sam
ea k sebi.
Ne smije to uiniti, Beatrice. _ Za Napulj se moe i smije sve! Sve! __ To
veli ti, Beatrica, ije tijelo nije ogrlila muka ruka osim tvojeg mua i
moda...
ekog kralja Vladislava? Zar i ti sumnja?
_ Ne, ja sam .n;
Ramiral
_ Daleka prolost. Nju sam pregazila. Ali sad moram nastojati da od Marce
dobijem pismo koje sam tako teko stekla.
Sivi sumrak uvukao se u kraljiinu spavaonicu, a ona lei
pod svilenim bak Ispod irokih rukava bijele koulje od
holandskog pjatn; svilenim grbovima bijele se njene ru
ke, poloene na grimiznom pokrivalu.
Kraj nje stoji lijenik Napuljac.
""
Da ga ne ljubi?
>
Ne, velianstvo.
Bogat je i kraljevskog roda, a barem deset godina stariji od tebe. Kad se
ovakvi zapletu, ne iskopaju se do smrti!
Velianstvo me kani udati za Lovni?
spoitavajui pita Gordana.
Samo ispitujem, ali ne elim, makar bi bilo dobro zadrati njegovu naklonost.
A jesi li vidjela milanskog poslanika?
upita prekinuvi nit razgovora.
Sjedila sam vani u hladovini kad je uzjahao i sa svojim neakom ostavio dvor.
Nisu nita govorili?
Ni rijei. Poslanik je bio silno blijed, bojala sam se da e se sruiti sa
sedla. Valjda mu je pozlilo.
I ne zna kamo je otiao?
ula sam upit njegova momka kamo da krene. Spomenuo je Kaptol. Mislim da je
nastanjen kod kanonika.
Ostavio je Medvedgrad, jer nee da bude zajedno s vene-cijskim poslanicima.
Dodijavaju mu svojom razmetljivou.
Vjerujem. Svuda se guraju na prvo mjesto. I juer u lovu i na svakoj gozbi
guraju se naprijed, protiv svih odredaba dvorskih metara.
Gordana, zovni mi Franceska, a ti ostani u blizini. Ako uje da je doao
kralj, bezodvlano ui u sobu k meni i sjedni kraj moje postelje. Neka te kralj
nae uza me.
Gordana se uputi da potrai napuljskog kardinala.
Beatriina glava poiva na jastuku. Skupljene obrve odraz su hitrih misli. Pod
bijelim elom snuje se neto teko. Onda polagano osvjetljuje njene crte zamisao
kojom je zagrijana. Pune se usne rastvore u smijeak.
Ovako je nae brat Francesko.
Nala sam zamjenu za nevjernog Marcela.
Nevjeran?!
Otiao je s dvora na Kaptol. Dakle, ne odadvlje se. Svatovi ne smiju doprijeti
do Milana!
Kako ih zadrati?
Ako doe kralj odmah izii. Onda ga nastoj sUanuti da se vrati na Medvedgrad
gostima. Bio bi mi na puto. A sad sluaj Sto sam naumila. > > .-
<L,-,. " MJ<j ->i
364
Netko dolazi
upozori on. v
,
Vrata se n?:1o otvore i ue Gordana.
..",UM
Vae velianstvo, dolazi kralj!
Sjedni pokraj mene, a ti se, Francesko, udalji. Zabrinuta lica ue Matija i
uhvati ruku svoje ene.
Porazila me ova crna vijest.
Isto tako ljubaznu i njeno odvrati mu kraljica;
Tvoj dola ak moje je zdravlje! Slutila sam da e
gledati. Hvala ti na panji. "w v
Zapitao sam lijenika, a on tvrdi da nije nita opasno
i pri tom poloi ruku
na njeno hladno i ledeno elo.
Nemam vruice, samo neka muka, glavobolja, zapravo hvatala me nesvjestica.
Prestraena time, po savjetu lijenika otila sam na Gri. Ne bih se mogla
popeti na Medvedgrad. Sad se osjeam dobro, same; mi jo u glavi bruji.
Lijenik mi je zapovjedio da te ostavim na miru, a ja ne znam koga da sluam:
ili njega, ili svoje srce!
Danas pokloni poslunost lijeniku, a sutra srcu.
Kako si mudra, Beatrica. Ipak mi je teko da te ostavim itavu no.
Bolje je da se vrati u lov. Gosti e biti uznemireni i misliti da sam napola
mrtva. Budem li uistinu sutra ujutro potpuno ila, dolazim opet k tebi.
I ona nakloni glavu na stranu kao da je umorna.
Predu; sam te zadravao. Uistinu, mir e te opet izlijeiti.
To i sama osjeam i molim te vrati se. Svi e izgubiti glavu od straha bez
tvojih zapovijedi.
Njeno je poljubi i poe u staru palau.
Gordana je stajala do Beatriinih nogu, a da se kralj na nju nije ni osvrnuo.
Neko je vrijeme kraljica leala zamiljena, sve dok je ne zbuni tropot vrata.
Tamo se pokazalo starako lice s malini oima. Pnut lije doulja se Nardela.
Podjeljujem ti sada slobodu, Gordana
primijeti Beatrica
ako te ne zovem,
ne treba danas vie doi.
Kraljica joj mahne rukom, djevojka se duboko pokloni.
Beatrica i njena dadilja ostale su same. Intimno uzme ona stariinu ruku, a
Nardela se sagne sasvim blizu.
Kralj je neto zamiljen iziao od vas, velianstvo. Onda je poao u svoju
radnu sobu. Lupei na njegovan vratima nisu me pustili blizu. Poslije je kralj
iziao s Radulom. Stajala sam skrivena za stupom na trijemu.
Sto su govorili? c.., .,, ,,,;;,. . ..
." . ,to nti ",.. .,
365
:s
ule su se samo posljednje kraljeve rijei: naloio je
ulu da odmah poalje na Medvedgrad ako opazi neto sumniivJ
i odjahao. J (tm)
Dakle, sad smo same. Daj mi brzo haljinu.
Kraljica ustane s kreveta. Nardela joj navue ruiaste cara. pe od tanke svile,
svee zlatnom podvezicom, a na noge navue svilene papue i onda doda bijelu
kunu haljinu sa irokim rukavima do poda. Oko struka zakopa pojas od
venecijanskog stakla.
Nestrpljivo je pomagala eatrica sporim rukama svoje dadilje.
toliko da je podigao
Prestraeni Stjepko, a s njime i njegovi drugovi utre U voi. Neka doe Berislavi
vikne kralj lavljim glasom da se potresoe zidine.
Starcu Radulu bilo je jasno zato se kraljeve grudi tako naglo diu i sputaju,
zato mu se elo toliko nabralo, zato su mu oi napola ukoene, a glas divlji.
Nekoliko asaka je proteklo a sa dvorita dobiti mladi dvorski metar Berislavi
koji je dopratio kralja. Prepao se kraljeva gnjeva i eka.
_- Mladene!
ree Malija
tvoj kralj trai od tebe djelo koje bi mogao da ti
bogato naplati.
Za kralja dajem sve, a ne uzimam nita. Neka velianstvo zapovijeda!
Pogledaj ovu plou. Izreka je kratka i jasna: neki je kraljiin glasnik na
putu da zaustavi Lovru Ilokoga. Ako je istina to mi javlja ova reenica, moe
biti dvoje: ili je glasnik ve stigao Lovru i oni se vraaju, ili ga glasnik jo
nije stigao, ali juri za njim. Ako se vraaju, dat e Lovri moju zapovijed da
smjesta krene natru r:, a glasnika koji je vojvodu zaustavio epaj i dovedi.
Ako stigne glasnika samog, pograbi ga, svezi i ivoga dopremi ovamo. Moe li
to izvriti?
Samo slabi ne bi izveo tako jednostavno djelo! I ruka kraljeva udari
Berislavia po ramenu.
To sam se nadao. Sad se preodjeni u ruho po kojemu te nitko nee poznati da
pripada mojem dvoru.
Razumijem, velianstvo.
Uzmi sobom u pratnju najhitrije jahae.
Ne treba mi vie od dva momka.
Uini kako zna. Sve preputam tebi, ali mi glasnika dovedi. Prije nego to s
njim ue na Gri alji mi glas jer neu da bilo koji Napuljac ep.. : u !u i:
n. Idi. Svaki je as dragocjen.
Poznajem poprene putove, zaskoit u glasnika ba okom u oko.
I ve je jurio niz grike utvrde.
Kralj skrsti ruke i zagleda se u reenicu na ploi.
ija je ruka izbadala ova slova? Ne moe se to spoznati?
zapita Ijubopiir.,. Radulo.
Nije to kao da pie crnilom po papiru. Ba zato je netko odabrao ovo staro
rimsko pismo da sakrije svoju ruku. Kralj se okrene od ploe.
Nevjerojatno je to, nevjerojatno! Vratiti moje odaslanstvo u Milano?! Otkud
njoj tolike smjelosti? To granii s ludou. Ako se Lovro Iloki vrati po njenom
nalogu, to je mislila? Sto u ja? Tu mi zastaje pamet. Ali ova reenica vie.
Svako slovo je trublja koja zove upomol Ja sam je otposlao. Sto e biti sada.
Sto e biti onda!
24
Velianstvo, po ovim slovima ne moe se nikako naslutiti ija je ruka utisnula
ovu opomenu u vosak?
Ne, nikako, ali jasno je da je osoba bila upuena, vjeta i uena.
Takvu strahovitu stvar zacijelo kraljica nije izrekla pred vise svojih ljudi.
Pa da i jest, nitko od Napuljaca ne bi izdao kraljicu. Oni su stopljeni
meusobno, ukopani kao karike na lancu.
Onda ruka koja je to napisala pripada prijateljima vaeg velianstva?
Kad bi moj pristaa doznao takvu osnovu, ne bi mu tre? balo da se mui s ovim
starim rimskim pismima. Sva moja rat ] drost nedostaje da naslutim s kojeg mi
kraja dolazi ova :
ero jatna vijest. Moda je ploa bila u pretincu ve
juer i prekjuer;!
Nije, velianstvo, svakog dana od puke dosade kad nenuri mojeg vladara
neprestano prekapam i spremam vae stvari. Juer popodne ploe n :e bilo. Naao
sam je tek danas, ba onda kad je zvono svetog Marka zazvonilo podne.
Onda kraljiin glasnik nije poao za Lovrom prije vie dana. Moda ak juer?
Kad se kraljica razboljela?
Razboljela? Moda samo izlika, zagonetka? Nerazumljiva. Ah dosta o tome.
Otvori pretinac. Zakljuaj ovu plou. Po juri t u natrag. Kraljica ne smije
saznati da sam bio na Griu, a ti > se ini kao da nije cista i dobro pazi tko
obilazi moja vrata. Cita-j vu no neka ovdje u sobi straare.
Bdjet u i paziti, velianstvo, i danju i nou.
Ali kralj se vrati pa upita tiho: .;>.L,
to radi moj sin? , .,,
Svake
veeri izlazi u dvorite, ali me nije oslovio.
A njegova se majka oporavlja?
:.
r
Uzviena gospoa je vrlo svjea.
Pobrini se da im gore nita ne uzmanjka.
Ovim rijeima ostavi svoju radnu dvoranu, baci 36 u sedlo i krene natrag.
ZAKONITI SIN
U jednom dahu juri Mladen Berislavi kroz sela, ume, pokoene livade, uskim
puteljcima kraj potoka, preskakuje jaruge, sve poprenim putovima, neprestano
pazei smjer. Kao sin ovih krajeva poznaje najblie putove i zna kako treba
upravljati konja, koliko vremena treba jaha vijugavom cestom, a koliko vremena
372
utedu je sjekui zavoje. Od juer popodne kad je krenuo s Gria, projahao je
itavu no, a sad ga je jutro nalo usred sela.
Tu sie sa svojim momcima, potrai kruha i mlijeka, nahrani konje, a onda gotovo
pjevajui sjedne u sedlo i nastavi potjeru. Njegove su oi neprestano kruile i
traile sunce, a misli stvarale sliku ceste to vodi na jug i sravnjivale s njom
obilazni put. Da obie neprijai ija, ni asa se nije zaustavljao.
Kad je sunce bilo visoko, zaustavi Berislavi konja i odredi svojim momcima
Sad emo ravnim smjerom prema cesti. I potjera konje preskakujui grabe.
Izili su na cestu. Jednim pogledom snae se mladi u tom kraju i krene natrag
prema sjeveru.
Tu je odmah neka krma gdje odsjedaju putnici Tamo emo neto zaio .iti.
Preli su zavoj oko malog brda i stigli pred krmu. Mladi mukarac dugih brkova
u hlaama i lanenoj koulji izae i pokloni se.
Je li ovuda ovih dana prola kakva velika povorka plemia? zapita
Berislavi.
Jest, ali prije tjedan dana ili moda vie. Bilo ih je mnogo stotina.
Dobro, a je U kasnije iza njih ovuda projahao neki brzo--tea?
Vaa milosti, iza povorke to je ila na jug ovuda joS nitko nije projahao
niti se provezao.
Moda se nije zaustavio?
Kod mene se zaustavi svaki putnik, kupi neto hljeba, sira i napoji i nahrani
konje.
Moda je projahao nou?
U ovoj samoi i tiini uje se konjsko kopito kao da bi pucali na Turina.
Dakle, dobro. Daj nam neto jesti i hranu za nae konje.
I Mladen Berislavi sie, a momci povedoe konje iza kue. Plemi je sjeo pod
kronjato drvo i urio se jesti neprestano promatrajui daleku cestu.
Vratit emo se opet na zaobilazni put
ree on momdma kad su pristupili k
njemu.
urite se pojesti
Kad su dovrili, sjedoe u sedla. Mladen opazi oblak praine cestom sa sjevera.
Gle! Taj strelovito juri
primijeti on tiho.
Hitro da ga doekamo.
Izali su na cestu i priekali.
Brzi jaha doskora se pojavi u magli praine. Berislavi zaklonjen vizirom dade
mu znak da stane, ali on jo bre potjera konja. To pobudi opravdanu sumnju pa
zapovijedi momcima.
Naprijed, za njim!
n t
,
l
Jurili su kao pomamni. Berislavi ga doskora dostigne i zgrabi za iju, onda
uhvati uzde, zaustavi konja i pogleda uhvaenog ja. haa.
Prepoznao sam te odmah, Antonio!
ree mu Berislavi latinski
Ne otimlji se
jer e izgubiti glavu.
Momci priskoe, razoruaju ga i svezu. Berislavi skrene s
ceste na zaobilazne putove pa se vraa budno pazei na svog za
robljenika. ,
Kia je zaustavila lov. Dok su se kraljevski gosti povukli na! Medvedgrad, kralj
i kraljica s dvoranstvom vratili su se na Gri.
Prozor na kraljevoj radnoj sobi je otvoren. Pljuskom rashlaeni zrak struji
unutra. Kralj raspravlja s kancelarom Varadijem i savjetnikom Bakaem
rjeavajui dravnike poslove.
ujem neku strku vani
ree kralj
dragi Bakau, pogledajte to je.
Neto namrten izae Baka iz sobe uvrijeen to ga alje U takve svrhe, a kralj
namigne Varadiju:
Htio sam ga samo maknuti iz sobe, a nije mi nita drugo palo na um.
Ipak, velianstvo, niste mu dali njegovu zvanju dolini nalog.
Hoe li se on tako zauzeti za vas kad vam odredim ovakvu slubu? Nemiran sam.
Nijedan mi posao ne ide od ruke. Neprestano razmiljam koja me je to nevidljiva
ruka obavijestila da e kraljica vratiti vojvodu.
.
Osjeam, velianstvo, da smo itavo vrijeme zabavljeni istom zagonetkom.
Ni ja ne nalazim odgonetke.
Isto je tako vano tko je kraljicu upozorio da sam ja vojvodu slao u Milano.
Ovo emo lake odgonetnuti ako Mladen Berislavi uhvati glasnika.
Ne sumnjam ni asa o tome. Samo se radi o vremenu u kojem e to uiniti, jer
mu se putem moe desiti kakva neprilika.
Baka se vrati i najavi:
Velianstvo, upravo je u dvorite ula povorka koju je poslalo njegovo
velianstvo napuljski kralj.
Tako! Napuljci uvijek diu buku.
Nastavili su posao kad ue dvorski metar Enriko i najavi kraljicu.
Kralj ustade i dade znak svojim savjetnicima da se udalje
A sam poe k vratima grimizne dvorane i otvori ih.
Beatrica je ula nasmijeena. u
:
374
_ Ovog asa primila sam pouzdanika mojeg oca. ele sveano predati poziv mojeg
oca, njegova velianstva napuljskog kralja, kojim poziva u svatove.
Moja Beatrica, kako zna, meni je posve nemogue samo i jedan jedini dan
ostaviti kraljevstvo.
__ A ja sam rekla da bez tebe ne bih mogla otii ni ja!
_ Lijepo zvue ove rijei iz tvojih usta. Prije objeda primit emo izaslanstvo
njegova velianstva napuljskog kralja u sveanoj dvorani. Tamo u im dati
odgovor i odmah se pobrinuti da moji dvorski metri nau dolian konak za
izaslanstvo.
. Predbjeno sam ih smjestila u novu palau, prokisli su do kosti. Meutim,
odluila sam
primijeti ona
da poaljem na svadbu Franccskn, dona Izabelu i
moje neakinje Piju i Margaretu. Naravno, s odlinom pratnjom i dvorskim
gospoama.
Preputam to tebi, Beatrica.
Izaslanik mojeg oca nee ovdje boraviti dugo. Za nekoliko dana mora se
vratiti. Dakle, polazim odmah da izdam naloge. Odluila sam oni Izabeli
pridijeliti u pratnju moju dvoranku Gordanu!
Upravo si mi ugodila, barem u se rijeiti te djevojke.
Znala sam tvoj odgovor i ba zato sam odabrala nju. Samo jedno elim: da o
tome ne sazna Alfonzo, jer bi je slijedio i smetao mirno putovanje mojem bratu i
sestri.
Potpuno se slaem s tobom.
Poslanika mojeg oca pozvat emo k naem stolu.
Samo se po sebi razumije! A njegovu pratnju valja odlino pogostiti. O tome u
odmah izdati nalog.
Sklad i toplina to je izbijala iz njihovog razgovora rasprila se u kraljevu
licu im je pa iza Beatrice zatvorio vrata.
Pod veer, kad je. kralj boravio u svojoj knjinici, najave mu da Mladen
Berislavi vodi glasnika. S tekim uzbuenjem oekuje kralj razjanjenje
zagonetke koja mu se ini luakom.
U mraku, tiho i neopaeno, uvede Mladen Berislavi u sobu Napuljca Antonija.
Drhtao je.
Ima U sa sobom kakvo pismo?
zapita kralj.
:
,
,
Ja! MH..^.,..-1
(|
A tko ti je kazivao u pero?
, ,-,",;.,>>
,^ A"A; Enriko ne dade
odgovora.
, ,4,, t^ tV.,;.-; -,^5, >,,.
.,
Hoe li odgovoriti? ..,."
Ne smijem!
j joJ^j . !
,
Dakle, stvar je jasna!
. ,
, , iit<i v
;
Kralj spremi pismo i zapovijedi:
_- Milost, velianstvo
promuca drhtavo Enriko.
Sutra u zoru na vjeala!
Klecajui izlazi Enriko iz kraljeve odaje.
Varadi
vikne kralj prijetei
sutra u zoru ovaj Mft puljac ne smije vie
ivjeti!
Zapovijed vaeg velianstva izvrit e se.
A sad, kralj".. Sad dolazi na red ona
kae Matija takvim glasom da su
Varadi i Berislavi ustuknuli.
Nekoliko puta proe dvoranom i onda poalje paa Stjepka kraljici da najavi ni. posjet. im su Varadi i Berislavi ostali sami, ovaj se ozbiljnu zaprepasti:
Gospodine biskupe, poite, Kralj bi mogao u jadu zadaviti
kraljicu!
Kad bih znao da e to uiniti, ne bih se maknuo s mjesta.
Kralj je poao trijemom u novu palau.
Beatrica M upravo odijevala za veeru. Dvoranka je kitila nje
nu kosu biserom
l. zavri. A onda je sjeo.
Sto eli moj mili suprug?
upita ona.
Prodirljivim pogledom obujmi njenu lijepu glavu, promatra njeno visoko elo i
njenu pojavu to se u svijetlozelenoj haljini istie kraljevskim dostojanstvom.
U oima mojeg supruga razabirem neko udivljcnjel
Pravo veli! Divim se, Beatrical
Mojoj ljepoti ili mojem umu?
Tvojoj bezgraninoj smjelosti!
Samo snaga posjeduje smjelosti
I samooi ni ni Kad netko sam sebe obmanjuje, onda je smion. Mnogi to zovu i
drskou.
Njeno je lice ostalo mirno, samo vjee su se malo spustile. Trepavice zaklon
njenu misao.
Ve dugo nisam sluala iz tvojih usta ukorne rijei. Do vrha si ispunjen
gorinom. Sto je tako preobrazilo tvoje dobro raspoloenje?
Ne sjea- se?
Nisam svevidna, makar kaem da sam mudral
Ne nalazi uzrok mojoj gorini u samoj sebi?
Nikak-.
Tvoj i je savjest potpuno mirna?
Moda je ne posjeduje? r
To zvui kao uvreda. Sto se zbiva tobom?
ITT
Njenim licem preletje mrana sjena. , .
,J
emu ova istraga? Navikla sam od tebe otvorenijoj rljoCJU
;! -; ( alim to se ti nisi sluila ovom kreposti.
Ona poe do naslonjaa i sjedne.
jj
" Ne kanim poi na veeru dok se ne izjasni. r|
- To je i moja odluka.
Dakle, to mi spoitava?
Naslonila je glavu na naslonja inei se potpuno mirna, makar instinktivno
osjea da e ispod onih visoko uzdignutih snanih kraljevih prsiju provaliti
orkan.
Njegove male, tamne oi ine se kao dvije krijesnice koje prijete u tmini.
Znam, Beatrice, da te nije odgojila majka jer si je prerano izgubila. Sa
etrnaest godina ti si ve bila potpuno samostalna. Zapovijedala si u oevu domu
svojim dvorom kao njegov vrhovni gospodar. Privikla si upravljati, odreivati,
voditi i zapovijedati. U mojem dvoru prepustio sam ti svu vlast onako kako si je
posjedovala u svom oinskom domu. I jo vie: proirio sam tvoju mo ak i u
mnoge moje kraljevske poslove. Priznajem, dao sam ti udjela u mnogim mojim
diplomatskim bojevima s poslanicima raznih drava.
Jesam li kada to uinila protiv tebe?
Naprotiv, pomogla si mi svojom dosjetijivou, lukivou i mudrou. U sve sam
ti otvorio uvid i svuda si imala svoju rije dok jednog dana nisi prevrila
mjeru i sila s pravog puta.
Ako me optuuje, onda je na tebi da mi moj grijeh i predoi.
Razumijem
osmjehnuo se on gorko
eka da ti kaem, jer se sama ne kani
istrati..
Neu podnositi ovo sudsko istraivanje.
Brzo u skratiti tvoje muke, Beatrica. Kraljica moe kojeta, ali ima stvari i
odredaba u koje ni ti nema prava da dira, da ih gazi i svoje podanike vodi
da ine izdajstva.
Uvrijeeno se digne i isprsi:
Napuljska princeza, ki kralja Ferantea, nee podnositi uvredu ovakvog
postupka. f
Ovaj izazovni nastup nimalo se ne kosne kralja.
Ne maknuvi se s mjesta, nastavi:
Navijetam ti, Beatrica, da e sutra tvoj dvorski metar Enriko poloiti glavu
na stratitu.
Ona zanijemi. Bjelinu njenog lica pospe neto rumenila. I kose vjee spustile se
na tamne oi. itavo njeno uspravljeno tijelo ostalo je nepomino.
Jedna njena rije prijee preko njenih usana, vie zbog opre
za, negoli od straha:
0
Zato?
. ..,
......
x,
-4
378
_ Ovo j" pitanje neumjesno i suvino kad ionako zna to
si uf inila.
Beatrica tvrdokorno uti.
__ Vidim ne kani govoriti. Pa dobro! Evo
i izvue krivotvoreno pismo i
razmota ga.
Zna U kako bih kaznio svaku drugu osobu na ovom dvoru koja bi se usuJiJa
posluiti mojim peatom, mojim imenom, mo-iom vlau i mojim potpisom? J
_
Vaem velianstvu je slobodno initi to ga je volja!
Odgovorila je monotono, hladno, gotovo ravnoduno.
Enrika u smaknuti!
Enriko je radio po mojoj zapovijedil On se ima pokoriti
meni.
to hoe time rei?
Kriva sam ja. I samo ja odgovaram za taj in.
Napuljska princeza zna da je kralj Mati ja odvie vitez da se poslui
srednjoY|t>ku ;mr. sredstvom prema svojoj eni. A moda je i odvie zaokupljen
osjeajem prema njoj.
Nita drugo, nego obzirnou prema samom sebi ree ona ironino.
Princezu
Napulja, princezu Italije, branio bi itav jug. To je jedino to suspree vae
velianstvo da me u okovima ne bacite u tamnicu!
On ustane sav rumen i povrijeen.
Dokazat u da nisam zasluio ove pogrde
primijeti on.
Ona samo slegne ramenima.
Samo Italija spreava vae velianstvo da nije sa mnom, ve davno obraun.Hlo, rastalo se zbog neplodnosti naeg braka.
Pogled pun ogorenja pogodi Beatricu, glas pun spoitavanja i neke prikrivene
boli zagrmi po odaji:
Dok je na meni da tebe pozivam na red, ti optuuje mene znajui da mi ini
krivo. Ali dosta je toga. Moe misliti o meni to te volja! Pitam te, Beatrica,
kako si se smjela posluiti patvorinom mojeg imena i moje vlasti da vrati Lovni
Ilokoga s puta kamo ga je poslao kralj?
Sve ono Sto sam dosad sluala navodi me na jedan odgovor: utjet u i ekati
kaznu!
;; tobom ne govori kralj, nego mu!
Mu Beatrice Aragonske govorio bi drugaije!
Skupio sam svu obzirnost to je posjeduje ovaj vitez koji se zove tvojim
muem.
Onda je ta obzirnost vrlo manjkava.
Zar da jo i zamolim za oprotenje to sam se usudio uhvatiti tvojeg glasnika?
Kad bi mu znao povod zbog kojeg sam htjela zaustaviti kraljevo odaslansr > on
bi bio blag i pun ljubavi!
Ljubio mu>. koliko mu drago, njega vee odgovornost prema kralju i njemu
odgovara za ine svoje ene!
379
I mogao bi odgovarati kralju vedra lica kad bi mua za-nimali uzroci zbog
kojih je njegova ena poinila ono zbog ega je optuuje kralj.
Uzroci su mi davno poznati.
Dopustite, velianstvo, da ja pitam svojeg mua: zato si poslao svadbeno
odaslanstvo u Milano?
Da Ivana vjenam s djevojkom koja e mu osigurati prijestolje ako stalei
odbiju Giovana.
Kako vidim, nema mnogo nade da stalei prihvate Giovana?
Vrlo malo!
Ja velim mnogo vie: potpuno sam napustila plan s Gio-vanom.
Neto je iroko pogledao Beatricu i upitao s potpunim nepovjerenjem:
Napustila?
Velim: potpuno i traim od tebe da i ti napusti plan a Ivanom.
A da prijestolje ostavim tuincima?
Prijestolje e imati nasljednika! ,
5
Koga si mi odredila za nasljednika?
.
^
Naeg sina!
Rije je zazvuala u kraljevim uima kao prasak groma. Usto-boen zuri u nju.
Njezin je pogled pun njenosti, lice puno topline, na usnama lepra lagani
smijeak, smijeak ene iz koje zrai srea.
Napusti te doskoice, Beatrica!
ree on i s negodova? njem se okrene.
Kad sam stigla na Gri, sjea se, one veeri, rekla sam ti da mi je uveni
talijanski lijenik prorekao potomstvo. To si zaboravio?
Jer je mala vjerojatnost da nakon toliko godina braka..
Tvoja dvojba dokazuje da bi oklijevao naeg sina uiniti svojim nasljednikom.
Vea srea ne bi me mogla zadesiti nego zakoniti sini
Dakle, ovako prima moj mu, kralj, navjetaj potomstva?
ree ona plano.
Za ime Boje, to se ne moe vjerovati... To ne...
Dakle, odgodi svoje vjerovanje do roenja naeg sinat Neka prozirna magla
zasjeni njegove oi a kroz tu maglu kao da se u njemu bore nepovjerenje sa
eljom i nadom.
Beatrice! Zna li to si rekla? Ona se uspravi:
Da nisam potpuno sigurna u ono to velim, zar bih nala smjelosti patvoriti
tvoje pismo, potpis i vratiti svatove? U koju bih to svrhu uinila? ;.... ,. ..,
, .
380
_ To je rjeenje tvojem zagonetnom inu?
_ Sve di i j bila bi ludost, jer ne bi imalo svrhe. Bila bi oajna luaka igra
kojom bih proigrala svoje tovanje.
Osjeala je njegovu borbu vjerovanja s nepovjerenjem. Iz-rek vi posljednju
izreku, ekala je sigurne i logine posljedice to -h moraju izazvati ove
rijei:
Zakonitog sinal Zakonitog? Kojem nema zapreke na prijestolje?
koL-b juci
govori on skrstivi ruke i gledajui preda se.
Nisam li mlada, zdrava? Bilo bi neprirodno da se uistinu
nikad ne pojavi eljno oekivani sin.
Mi se on jo uvijek ne pribliuje. Gleda u neodreenu, toka
i uti.
Oekivala sam neto vie radosti
veli ona i pristupi
blie.
Ima tako velikih osjeaja da im je put u srce preuzak
i on uhvati njenu
ledenu ruku.
Ako je istina to sada veli, zato mi to nisi rekla prije? Ne bi
se trebala ogrijeiti o moju kraljevsku vlast, ne bi trebala svojeg dvorana
navesti na takav
in?
Kad sam saznala da-si odaslao svatove...
Kako si doznala?
Rau i se, to neu kazati! Ah odluila sam zaustaviti svatove da steknem
vremena i potpuno se uvjerim o mojem stanju i porazgovoriti se s lijenicima i
. Dakle, na sve
jedna nevidljiva
pastorak! Svi moji vapaji, sve moje kletve, svi bijesovi moje due nisu mogli da
je ganu. Ostala je kruta, bezduna, infamna!
Beatrice prekine je brat
rumenilo na tvojem licu pokazuje da se previe
uzrujava zbog onog to se ne da promijeniti.
Sto priroda nije htjela da promijeni uinit u jal
Uistinu ne razumijem.
Podlost se izbija podlou! Prevara prevaroml
Jo uvijek ne razumijem.
Osim Giovana, imala sam jo jedan plan. Taj plan bio je duboko skriven u meni,
vrlo pomno razraen, hladnim razborom. Zabavljala sam se s njim kao to se
zaljubljena djevica zabavlja sanjarijama svoje budunosti.
Mladi kardinal postaje sve znatieljnijL
Prozirala sam ga, razmatrala sa svih strana, uzimala u ruke istraiva jud ga
do sri i odluila da eka do asa kad sve drugo propadne!
A vodi li sigurnim putem do uspjeha?
Isto je tako siguran kao to je strahovito opasan. I ba ova opasnost ponukala
me da ga odgodim dok sve ostalo ne iskuam. Moja lina udobnost i lagodnost
hvatala se osnove s Giovanom. Makar je njega tee progurati na prijestolje
protiv tolikih pristaa tog prokletog sina kraljeve bive djevojure, pa i
protiv samoga kralja, ali je bilo manje opasno po mene samu. I zato sam
pretpostavila dugotrajnu i ustrajnu borbu za Giovana osnovi koja je silno
pogibeljna.
I zar si uvjerena da kralj ne misli ozbiljno Giovana predloiti staleima za
prestolonasljednika?
Da se Inocent nije probudio i da je Borgia nastupio na papinsku stolicu,
provela bih bila Giovana u zamjenu za Dema. Ali ti zna kako vijesti iz Rima
javljaju da se Inocent oporavlja i ne kani tako brzo otii s ovoga svijeta. Ta
okolnost temelj je svih kraljevih crna. On to zna, alje svatove u Milano i
naputa
Giovana. Kralj je zdrav i il, ali moe naglo umrijeti i ba ^a to tjera da se
uri osigurati Ivanu prijestolje. Vidjeli smo da je moj plan s Giovanom pao.
Sad mi preostaje samo jo da se uhvatim svojeg posljednjeg plana i bacim sve na
ovu jednu osnovu. enidba naeg oca kao da je ba poslana da ovu osnovu
provedem, i to s vrlo malo opasnosti
Francesko jo vie priblii svoju glavu k sestri i slua je oi-ma, uima i
napola otvorenim usnama.
Mnogo si me puta pitao i pokuao od mene doznati to me nuka da se toliko
brino zanimam za (Jordanu i njezin odgoj.
To su pitali svi i danas se jo pitaju
odvrati napuljski princ.
Gordana je nadarena svim darovima prirode. Plemenitom ljepotom tijela, jakim
duhom, u nje ima neto muevno! Sve te vrline uzdigle su Gordanu na visinu na
kojoj bi mogla ivjeti uz okrunjenog vladara. Dakle, ona je stvorena za velike
ciljeve; I. ja sam stvorila odluku da Gordanu namijenim velikom cilju? .
A
taj je?
Moj plan i moja posljednja, najjaa i jedina osnovaf
Teko oekujem to otkrie.
Sad i ona primakne blie glavu. Brat i sestra gledaju se pro-dirljivo.
to misli, Francesko, kad bi se ta djevojka udala, kakav li e potomak
niknuti u tom sjajnom biu?
On otvori usta u udu. Ona ga ponovo oslovi:
Tvoje se misli ne usredotouju u bitnost mojeg pitanja. Mislim naime, da bi
ova ena mogla dati potomka dostojna prijestolju.
Ti je kani udati za Giovana?
Prepast u tvom glasu odvie je sebina. Odgovori na ono to sam prije rekla.
Imam li pravo ili ne?
Da, ovo udo od djevojke sastavljeno je od svega onoga to daje poziv raati
kraljeve.
A ja sam davno s time nacistu...
Ali zaboga, Beatrice, uzalud bi je udala za Giovana kad on ne moe na
prijestolje.
To je jasno.
U kakvoj je onda vezi Gordana s tvojim planom?
>&<t ^"
Kojem e Gordana biti mati...
.". ~
A otac?
Ti!
U prvom je asu osjetio golemi udarac u sljepooicu. Sav zadre i apne:
To je tvoj konani plan, Beatrica?
Da! To je moj plani Onaj o kojem sam ti rekla neku veer da je ujedno tebi
dar!
Sestra, ne razumijem, ne shvaam
usklikne Francesko plamteim oima.
Jer nisi ena, ne vidi nita!
Kako bi ti mogla njezino dijete...
;Sve je tono proraunato, bit e tono i izvedeno...
Smeten sam, Beatrica, govori jasnije!
1 da nisam opazila tvoje strasti za Gordanom, bila bih ti ovo prulo ia.
Mogla sam uzeti i kakvo drugo dijete, ali ja hou da bude mene dostojno svim
svojim duhom i svim umnim darovima. To dijete ivi u mojoj predodbi stvarno,
potpuno. To divno edo moj je prestolonasljednik. Bit e dijete tvoje strastvene
.ljubavi, itavo bie naeg aragonskog duha, sve njegove vrline i sva njegova
snaga usredotoit e se u tome djetetu. I sada skupi hladni razbor, svezi
lancima svoju strast i sluaj pozorno.
Nastojao je da suspregne uzbuenje to je projurilo njegovim ilama u asu kad
mu je sestra razotkrila ulogu koja ga eka,
Kad sam stigla na Gri, uspjela sam u kralju probuditi nadu da bih mu mogla
ipak dati zakonitog nasljednika. Tako sam ve onda pripravila temelje za ovaj
plan ne uspije li mi posaditi na prijestolje Giovana. Kad sam saznala da je
Matija poslao svatove, uvidjela sam da je Giovano propao. I uzela sam davno
smiljenu zamisao i saopila kralju da sam se drznula zaustaviti svatove jer
oekujem zakonitog sina.
To si mu rekla, Beatrica?
Zato te to plai? Zar ne vidi vezu?
Da, neto razabirem, ali...
Najavila sam kralju da se nalazim u stanju koje e prije-stolj i dati
nasljednika...
I on vjeruje?
Gdje je taj mudri Salamon koji nee vjerovati eni kad mu navijeta da e
dobiti nasljednika? Ako ne bi povjerovala njegova
, vjerovat e njegova kraljevska elja za nasljednikom!
Ako pita lijenike?
Moji napuljski lijenici nisu upueni, ali ja sam ih uvjerila da je tako i oni
tvrde ono sto ja elim. Napuljskom astrologu bilo je lako sugerirati to hou, a
napokon, tvoj e nasljedni^ ipak pravovremeno stii!...
Zaboga, Beatrice, kako?
Ba to hou da ti razjasnim. Na otac je javio da alj" svoje odaslanike koji
e pozvati kralja i mene na svadbu. Dakako, mi neemo poi, ali aljem tebe i
Izabelu. Njoj u dati u pratnju tri dvoranke. Jedna od njih bit e Gordanal
Ah, kakva misao!
Da nije bilo svadbe, nala bih ve razloga da vas poaljem u Napulj. Ovako
stvar izlazi upravo divno. Kad stigne u Napulj, uputit e oca o tome, pa im
minu svadbene sveanosti, Gordana je tvoja. Otac i ti morate urediti da Gordana
Velianstvo
apne
poe.
Prineve majke?
Da, velianstvo!
Vi i tamo vrite slubu?
1
>1
Samo ako je mogla ui kroza zid.
ll<t
Gledajte kako se ulja trijemom! ;
r
Opet nosi smokve vaem velianstvu.
Gleda je kako u razizemlju prolazi trijemom mumljajui kao da neto moli. im je
stigla do vrata kraljeve dvorane, zaustavi Je pa Stjepko i vrati natrag.
Odstranite je silom i zatvorite. Za vrijeme ruka ta ena ne smije izii u
hodnik. 2ellm slobodan prolaz. Pazite: kad Beri-slavi pristupi k meni za
vrijeme objeda, odmah ostavite dvoranu i ekajte me pred vratima. Do vienja!
U sveanoj dvorani za primanje na okupu su dvor i uzvanici kraljevskog para s
Medvedgrada. Kaptola i Gria.
400
Na prijestolju sjede kralj i kraljica. Uza kralja, dvije stube nie, poredani
su: ban, palatin, a do njega je prazan stolac za hercega primasa Hipolita ije
je nemirno ponaanje prisililo kraljicu da ga s dadiljom poalje iz dvorane.
Poslanik milanskog vladara sjedi s lijeve strane kraljici, a njegova skupocjena
odora s grbom Ludovika Sforze i odore njegove pratnje gotovo viu o raskoi
milanskog vladara.
Kralj je okom dao znak i Berislavi izae.
Dok je kraljevski par avrljao s gostom i dostojanstvenicima, unie princ Ivan u
sjaju odore i pratnje. Blaga Ijcpuna lica i vedra pogleda promatra kralja kao
da mu eli rei: "Evo, ispunio sam tvoju elju, smijeim se."
Kralj podrugljivo promatra iznenaeno lice milanskog dostojanstvenika i itave
pratnje. Snebiven i neto u neprilici Mafeo se pokloni princu.
Govc ne s njim to vas je volja
ree kralj, pa onda prikae sina izaslaniku
milanskog vojvode. Naoko ravnoduno Beatrica promatra ceremoniju.
Odmah zatim, krenuli su u blagovaonicu. Dvorski metar Enriko, po svojoj
dunosti, stupa iza kraljice. Ona ga pita tiho ne osvrui se:
A njegova mati?
Dvoranin kae da je otklonila.
Zato bi to uinila?
Nije nita rekla, osim da ne moe doi.
Ova je djevojura jo i ohola!
namrti se.
Uzviena gospoa eka. Posve je sama. Nitko nije u blizini moete je sada
posjetiti.
Molim vas, ostanite na trijemu na strai.
,
Velianstvo, poite sasvim bez brige.
Proao je kroz dvije odaje. U treoj se zaustavi.
Nasred sobe ugleda njenu enu u crnini. Sitno lice, puno milote, blijedo i
prestraeno. Velike oi plave se kao nebo pred sumrak. Tamne uske obrve nabiru
se.
U kaKiMi dranju oituje se tvrdokorna volja, hladan mir.
Stioiv t kraljeva nastupa i hladnoa pogleda poraze je pa se ini kao janje to
bez otpora eka no koji mu prinose.
Ili ga i.- ganula ova slika, ili se predomislio. Poe blie i oslovi je polaganu
kao da bi htio rei neto drugo, ali ipak ne moe vie zaustavi:; reenicu koju
je zapoeo:
Ponajprije sam doao da se zahvalim!
Mala njena glava se podigne. U oima joj dre zabuna.
Velianstvo, oprostite, na meni je da se zahvalim za dobrotu.
Nije joj dopustio da dovri reenicu nego upadne u rije:
T;
u donio poruku i haljinu?
Velianstvo, va dvoranin.
im je princ otiao? "H
Odmah nakon toga.
Promatra je utei. Neto promilja. Najposlije suho ree:
Ja nisam poslao ni poziva ni haljine! To priznanje u njenom licu ne odrazi ni
najmanje razoaranje ni bol, ve strah i uenje:
Oprostite, velianstvo, onda ja ne znam. Prekinula je reenicu a on je gleda
kao da joj prozire u dno due.
Dobro je da ste me upozorili i poslali Varadija.
Nisam slutila da velianstvo ne zna. Opet kralj promatra njene obraze u kojima
se odraava sva tjeskoba njene due.
Nas smo dvoje jedno drugom u prolosti privikli govoriti istinu. Poimo dakle
i sada istim putem.
26
Ne shvaajui njegove rijei, jo vise e zbuni On joj makne naslonja, a sebi
uzme malu stolicu:
Sjednimo!
Smjerna, puna bojaljivosti, ispunjena neodlunou, spusti se na sjedalo gotovo
nezamjetljivo tiho i skromno kao da nikad nije sjedila u kraljevskom naslonjau
nasuprot ovom kralju, hla-. dna i tvrda pogleda.
Naslonivi ruke na koljena, sagne se prema njoj, ali pogled mu je upravljen u
vrak kope na cipeli i zapone kao da se razgovara sa svojim kancelarom:
Ivanovi neprijatelji posluili su se mojim imenom da njegovu majku dovedu
dolje pred milanskog gosta u elji da Milanu pokau kako Ivan nije kraljevskog
roda po
majci.
Boe moji
uzdahne ona tiho.
Nikakvu bol ni ponienje nisu pobudile kraljeve rijei. Nita drugo nije se
odrazilo u tom tihom uskliku do iskrene i duboke zaplaenosti zbog ina koji su
poduzeli neprijatelji o kojima ona nita ne zna.
I kralj podigne oi k njoj! Nakon duge utnje prozbori tiho i muklo kao da
govori sam sa sobom:
Svaka druga ena u ovom poloaju prihvatila bi poziv da obue sveane haljine
i sila. "
Ne bi
tiho ubaci ona.
Zato ne?
Jer zna da joj tamo nema mjesta.
Borka je ostala ista kakva je i bila!
H
uvi iz njegovih usana svoje ime, ona Iako protrne i ne (ee nita, samo
spusti glavu.
On nastavi istim muklim glasom:
I za to vam dugujem hvalu!
.
Kralj se uspravi na stolici gledajui joj u lice neto orume-njeno uzbuenjem od
neega to hoe da kae, a ipak je zaustavlja bojazan, smetnja, to li?
Moe mi sada rei sve to ti je na dui
ponuka je on.
I obuzme je osjeaj da se oko nje omotala gusta magla iz koje dolazi njegov glas
i prikazuje privienje njegova oblija, njoj toliko dragog, pa mu odgovara
raskidanom reenicom kao da se boji da govori u prazno.
Htjela sam ve prije otii. Ivan me ne puta. Molim ga uzalud!
Ponovo se kralj zagleda .u kopu na cipeli pa tek onda odgovara:
Jo danas alim to one veeri kad si tako nenadano dola, nisam govorio s
tobom istinski, kao uvijek. Bio sam uvjeren da su te iz Napulja maknuli moji
neprijatelji da nakode mojoj osnovi s Ivanom.
404
Velianstvo zna da se ja nikad ne bih usudila
odvrati ona tiho oborena
po:ikda suspreui navalu jecanja koje joj ispuni grudi zbog ove njegove sumnje.
Sad sam o tome uvjeren! Tada sam mislio da si se promijenila, a imalo je to i
da te promijeni! Ipak, ostala si ista.
Molim oproicnjc to sam one veeri iznevjerila samu sebe.
Traila si svoje pravo na sina. Znam, shvaam. Misao da je mrtav pobunila je
majino srce. Ni ja nisam to shvatio onog asa. Da nisam one veeri posumnjao u
tebe, rekao bih ti da Ivan ivi i pritedio bih ti mnoge nevolje
i sebi! To se
vie ne da popraviti. Ali se moe ukloniti pogibelj od Ivana.
On je u pogibelji?
i pogleda ga velikim plavim oima punim majinog straha.
S tobom moram govoriti otvoreno, Borka! I ponovni spomen njenog imena iz
njegovih usta svu je smuti i ini joj se kao da je pomilovao lice.
Ti zna da Ivana elim uiniti kraljem. Zna da ima mnogo protivnika toj mojoj
osnovu To si oito razabrala iz Varadijevih usta kad sam ti slao poruku da Ivana
sklone neka potpie punomo.
Jesam
potvrdi tiho.
A sad znaj i to da neprijatelji upravljaju protiv moje osnove sve to im
dolazi pod ruku. Naravno, tvojim dolaskom nastoje izvuci iz zaborava porijeklo
majke onoga kojega elim posjesti na prijestolje. Porijeklo, dodue, estito i
poteno, ali nije kraljevsko. Razabire li to sama?
To je istina
odvrati ona mirno i uvjerljivo.
Sada razumije zato su U poslali moj tobonji poziv i haljine. Htjeli su da
sie pred poslanika milanskog vladara. Znali su: kad jednom bude u dvorani, ne
mogu i neu uiniti nita.
U njenom licu odraava se potpuno razumijevanje, bez ikakve line povrede, kao
da ona ne postoji, a tu je samo on, kralj, i njegov sin.
Htjeli su oito da te njemu prikau i tako ugroze Ivanovo vjenanje s
vjerenicom koja bi mu mogla donijeti kraljevski ugled i bogatstvo i osigurati
prijestolje.
To su uistinu htjeli! , >-.,
Shvaa?
<
Potpuno!
Izgovorili su ovaj posljednji dijalog gledajui jedno drugom u oi, s
jednostavnim uzajamnim brigama za sina.
Tvoja skromnost odbila je ovaj napadaj. Za to ti. Borka opet zahvaljujem.
A ja Bogu
doda ona tiho oborivi oi.
On se sad uspravi i poprimi prijanji hladni izraaj.
405
Od te posljednje rijei ona se zguri u naslonjau kao da eka teki udarac.
Obeao sam Ivanu da e ostati uza nj gdje god hoe, dapae i na dvoru.
Ostala je zgurena i jedva zamjetljivo zanijee glavom.
Nel Na dvoru ne mogu... ,
Ivan te neizmjerno ljubi.
Podigla je oi prema slici svojeg sina to visi na zidu, a u oima se pomole
suze i prikriju plavetnilo.
Njegovo srce neu rastuiti, a niti elim pogaziti rije zadanu sinu.
Sve polaganije nizale su se njegove rijei kao da otee da Sto kasnije iskae
ono to je naumio. I dok je asak zastao, okrene se ona k njemu i naglasi mirno
i odluno:
Ja u otii!
Ukoeno pogleda njene velike tople modre oi. Kao da mu je ruka nehotice krenula
k njenoj maloj, toploj ruci i zadravi je asak u svojoj naglasi:
Borka! Ti
ali ne dovri Povue ruku i promijeni glas:
Neu da ti laem. To sam te htio zamoliti!
Znam svoju dunost. I prema Ivanu i prema kralju!
Dok je to govorila,
uspravi se i gleda mu otvoreno u lice. "
Znam koliku pridonosi rtvu. "
Ne, nikakvu rtvu, ja ionako moram otii.
inilo se da je razumio to je
goni ispod ovog krova.
Ali odmah nakon toga ona ree: .
Smijem li vae velianstvo neto
upitati? .,
Ve sam naglasio da ti je slobodno rei sve to hoe. llft
Moram li otii vrlo daleko?
Tog asa njihove su se oi srele.
.i U njoj je skrivena strava majinog srca, u njegovoj ukoeno granje.
uenje.
fi^.
Sto e odabrati? Koje mjesto? ^ |
Ono to odredi velianstvo.
On nije odgovorio.
.1
Od te utnje podilazi je jezovitost, a bi jedilo njezina lica prelili u
lake zelenkaste sjene to su odraz duevne strave.
Moram li poi u Napulj? Njezin glas lomio se u drhtanju.
Kad bih to zatraio? H
Za Ivana u poi!
odgovori kao da je netko gui.
A on kao da mu ovaj glas prolazi ilama, odvrati:
Moja okrutnost nije tako
golema!
Obrve joj zadriu, a itavo se tijelo ispravi kao da je odah nula.
406
Ne traim od majke mojeg sina da ide u patnju, u poni enje. On bi to monu
ina t rat i prevarom. Sve to bih ja traio bila bi prevara. Samo te molim za
pomo protiv njegovih neprijatelja.
Spremna sam na sve!
Napetost se oituje u gotovo ukoenom tijelu to sada eka njegovu odluku. I sad
on moe promatrati njenu pojavu koju je nekad milovao, ljubio i smatrao svojom.
Kad je poeo govoriti, trznula se kao da e planuti osuda.
Moj prijedlog je prihvatljiv
ree, zastane i doda: > Nikako te ne V mi IM
liiti majinske sree. I zatim nastavi:
Ne traim od tebe da poe daleko. Poi u Brezovicu k Damirovu ocu. Brinut u
se da ti nita ne uzmanjka. Samo neka nitko ne sazna za tvoj boravak. A kad
milanski poslanik otputuje, Ivan te smije posjeivati koliko hoe. Pouzdaj se u
mene i vjeruj mi.
Hvala, velianstvo!
Nastupila je stanka. Ona gleda preda se. On ponovno promatra kopu na svojoj
cipeli kad ona prekinu utnju:
Kako da idem, a da Ivan ne zamijeti? On me nee pustiti. To ga pitanje
razvedri i kao da mu je olakalo ono o emu je sam razmiljao.
To me sklonulo da doem k tebi u Ivanovoj odsutnosti. Ti e moi nesmetano i
nevieno ostaviti dvor dok traje gozba. Zadrat u Ivana do veeri.
Spremit u se odmah
ree ona. Ustala je.
Poslat su biskupa Varadija da sve pripremi Nitko nee biti na dvoritu osini
strae.
Velianstvo, zar da Ivanu nita ne javim?
Naprotiv, to je potrebno. Ostavi mu pismo. Spomeni mu istinu. Njegovi
neprijatelji htjeli su da te u moje ime od mame dolje.
Da, to je dobro, pisat u odmah.
Bilo je oito da on eka to pismo i ona poe k stolu. Njemu se ini da ne
koraa, samo se pomiu gusti crni nabori njene crne haljine. Sjela je i pie.
Promatra je sluajui kripanje pera.
"Crna haljina
pomilja kralj
zato crna? Nikad nije nosila crno. Grozila se
od crnine. A sad? Zato ova duboka crnina. Nose je udovice to ale za muem.
Ona ali? Za mnom? Crnina, zar je to odraz njezina srca? Moe li se jo aliti
za nevjernim ljubavnikom nakon tolikih okrutnosti? Kako su neprozirna enska
srca!"
Tiina u sobi inila mu se prijatna.
Ovako je bilo tiho u njenoj odaji kad je on dolazio k njoj, u istom ovom dvoru.
Kad se zadravao na Griu, uvijek je bila s njim.
407
Isto je bilo tako tiho, jer je ona eljela da ga nita ne buni u asovima
njegova odmora. Nad njim se sagibalo to njeno tanano tijelo u kojemu kao da
nema nita do due, srca, topline i njenosti.
Posljednjih deset godina prolazile su preko ovog tijela samo patnje. Ispijale
ga, pa ipak jo nisu ispile duu i srce.
Sjedio je gledajui tanani struk sapet u crnoj haljini i plave kose to
proviruju ispod crne kape.
kripanje pera utihne. Ona se makne. Ustane lagano, neujno.
I on ustade. Obazrela se drei u ruci pismo, ne znajui to da uini.
On poe prema njoj, isprui ruku za pismom. itao je dugo, odvie dugo, a ona se
zabrine:
Nije li dobro? ;
Nisi mu odala da sam te ja nagnao na taj korak? ;
Jer nije bilo tako!
Kakva, je dobrota u tebi, Borka!
Neto je topline u njegovim rijeima, a ona, kao da je pre-itila, uzme opet
pismo: i
Spremit u se odmah!
Turobni majin pogled tog se asa sukobi s pogledom sina to je gledao sa slike
na zidu isto tako blago, toplo, kao i ona.
Vidjet e ga, vjeruj mi
naglasi kralj
bez tebe ne bih mogao Ivana
zadrati u miru. A kad bude kralj iskupit e sve Sto ti je uinjeno krivo!
Stajao je posve blizu nje i opazio laki trzaj njezina njenog tijela to mu je
nekad bilo toliko drago. I odmakne se od nje.
A sad, jo neto!
Stisnula je usne da zaustavi pitanje to joj se potkrale iz due kao da je
htjela rei: zar jo uvijek nisu iscrpljene boli koje mi nanosi usud?
Da
ree on
jo jedno sam htio da ti kaem prije nego to se rastanemo.
Rije rastanemo odjekne u itavoj njenoj dui i odrazi se u prozirnoj puti.
Njegovo oklijevanje da nastavi ponovo u njoj probudi strah. Kralj se napokon
odlui govoriti:
Mnogo si pretrpjela ovih deset godina, ah vjeruj mi, nisam znao kako ti je!
Nisam slutio. Uza sve to sukrivac sam tvojih patnja.
A ona stoji kao da se san rastapa i gleda predodbu.
Okrutnost moja prema tebi kad si one veeri dola bila je samo posljedica
brige za ugled mojeg sina. Vidi, i ove moje lijei okrutne su: ali pred tobom
govorim to mislim! a, Njene usne se trzaju, ali ostaju nijeme. y
Dakle,
oprosti, Borka, sve mi oprosti.
408
Mala se glava sagnula. Dre ukoeno stojei pred njim. A. on kao da gleda neto
daleko, u davninu, u prolost to se odra zuje u rijeima.
Promaena prolost nosi u sebi klicu sve nesree koja se razapinje nad nama
itav ivot. Moja promaena prolost moj je zao usud. Ja to znam, zato sam esto
okrutan prema svima koji su mi blizu i Borka, ne zaboravi to kad prosuuje moje
ine!
I pode k vratima hitro kao da se boji njenog odgovora.
AH ga nije izrekla. Lice joj problijedi. Omaglica pokrije njene oi. Tijelo se
nagne prema stolu.
Stropot ga ponuka da se obazre. Vidio ju je kako pada. Pohiti natrag, uhvati je
oko struka i zadri.
Borka
umiri se!
Osjeao je kako u njoj drhti zatomljeni jauk odbaenog Iju-beeg srca. Svaki
drhtaj upire se o zid okrutnosti kojim je opasana njegova unutranjost. Po njemu
pale su ovog asa suze to ih je isplakala svih deset godina. I dok mu razbor
zapovijeda da je pusti njegove ruke nisu slijedile zapovijed
Dri slomljenu enu, a usne mu apu:
Smiri se. Borka, molim te! Nee vie patiti Nel Neu. to dopustiti!
Sna je nestalo. Ona osjea iroko uzdignute prsi i slua apat, onaj od davnine
koji ju je nekad uspavljivao u san u njegova naruju.
uje, slua, osjea, gubi se, zaboravlja jer nestaje sve.
Deset godina je izbrisano! I u toj obmani njena glava pada na njegove grudi i
osjea da se njegova ruka spustila na plavu, nekad tako milovanu kosu.
Gorde kraljeve crte rastopile se. U oima mu bol kao da je pomijeana s kletvama
na sudbinu, na sebe, na sve to ga je dijelilo sa ivotom prije deset godina!
I ape kao da tiho opetuje svoje skrovite misli:
Da sam mogao slutiti to se slijediti! Kakve e se teke borbe surva n nada
mnom. Da sam slutio to me eka, Borka, moj sin ne bi ostao nezakoniti Da sam
znao cijeniti tvoje srce, ne bi bilo mojih patnja. Kruto to ispatam.
Iz njenih oiju prosule se po kraljevskom hermelinu suze.
Zahvaen njenom boli, dri je u naruju putajui da Bor-kine suze padaju po
njegovim prsima. Tog asa ini joj da se more njene alosti razlijeva u njegovo
srce. Uto se on lecne. Digne njezinu glavu i ree mirno i ozbiljno:
Saberi se. Borka, za sreu, za budunost naeg sinal Ona brzo digne glavu i
odmakne se od njega briui suze:
Oprosti!
Ti nema za to od mene traiti oprotenje! Ti ne, ali ja! I dok je utei
oborene glave stajala podalje od njega, jo& jednom se njegov pogled sretne s
njezinim suznim oima.
409
Otrim trzajem kralj se okrene k vratima i izie. Na trijemu spari Varadija. On
zaueno pogleda kraljevo bit jedo lice dok mu kralj ape:
Poite k njoj. Ona odlazi. Budite puni panje, dajte joj pratnju i udobna
kola. Kad ode, doite u dvoranu. Dajte mi znak, uzmite sa stola vr, to e mi
dojaviti da je otila.
Ne doekavi da mu Varadi odgovori, kralj gotovo potri niz trijem, spusti se u
prizemlje, ue u dvoranu pa sjedne na svoje mjesto.
Princ Ivan pogleda svojeg oca i opazi na hermelinu rosne kapljice. Nije slutio
da su to suze njegove majke isplakane na kraljevim grudima.
Dvorani su nudili voe i slastice kad se Varadi pojavi u dvorani i uzme vr.
Kralj spusti pogled k tanjuru na kojem stoji ne-dirnuto jelo.
Nakon gozbe kralj se povue s izaslanikom Mafeom u svoju radnu odaju, posjedne
ga uza se i upita s ponosom:
to sad kaete o mojem sinu?
Velianstvo, nakon vijesti koje smo primili o princu teko e u Milanu
vjerovati da je tako lijep, uman i naobraen.
Ako svi vai pokuaji ne polue uspjeh?
Uistinu ne znam to bih u tom sluaju uinio kako bih JBianku zadrao da ne
poe u samostan.
Pokazat ete joj ovo
i uzme sa stola skupocjeni svijenjak i vazu ureenu
dragim kamenjem, stavi pred poslanika i saspe na stol hrpu dukata.
Vidite, ovi darovi pripadaju vama! Pokazat ete ih mladoj vojvotkinji i rei
joj: "Visosti, ono to sam ja pisao vojvodi, svo-}tm milostivom vladaru, iva je
istina!"
Mafeo se naas zagleda u prazan papir to lei pred njim izmeu darova.
Osjeajui da je stavljen pred gotov in, on stade pisati Uz njegovu desnicu
stoji kralj, indiskretno sa sagiblje k njemu itajui kako pouzdanik Ludovika
Sforze u zvijezde kuje fiziku i duhovnu ljepotu Ivana, njegovu mladost,
ljupkost i grdno osuuje one koji su u Milano pisali protiv Ivana.
Poslanik je pisao polagano kao da mu je neprilino. Ipak dovri pismo i osui
ga. Tada ga smota i upravo u asu kad ga je htio spremiti, kralj posegne za njim
i ree:
Prepustite to meni, sam u ga poslati u Milano. Zablenut i preneraen Mafeo
gleda oduzeto pismo i kraljevu kretnju kad ga je stavio u ormar.
Vae velianstvo, mogao bih ga sam poslati. Ionako... Matija je preuo. To je
njegova metoda. Odmah se obazre k svom gostu i ljubazno ga potapa po ramenima:
Vi ste mi uli u volju, moj prijatelju! Povest u vas sa sobom da vam pokaem
vrlo lijep dvorac sa zemljitem. Tim imanjem elim zapeatiti nae lino
prijateljstvo, gospodine Mafeo! To
410
imanje donosi godinje toliki dohodak da bi vam mogao pozavidjeti kardinal
Borgia. Kad se dobro odmorite, poi emo da vam predam darovnicu u prisutnosti
Kaptola!
Danas!
ponovi kralj, okrene se i poe po sobi.
Da se smiri, poalji u
Brezovicu Damira neka ti donese vijest da s tvoja majka nalazi tamo.
Hvala vam, oe
i poljubi mu ruku. Kralj dade pozvati Damira. Razjasnivi mu
o emu se radi,, trn uzme Damirovu ruku i povue ga k sebi:
Mome, namijenio sam ti vanu zadaul I princ i Damir ekali su Ijubopitno to
e slijediti. ,
Ovdje imamo vano pismo
i izvadi iz pretinca Mafeovo
pismo pa ga stade zamatati i peatiti. Kad je to zavrio, preda ga Damini:
Uputit u te u tajnu koju ne smije nitko saznati
Vae velianstvo, bit e onako kako zapovijedate.
Vojvoda Iloki poao je s velikom svitom plemia ti Mila- __ no. Znam da nee
putem otezati. Ipak, ovako brojno odaslanstvo ne moe putovati brzo. Putem treba
hrane i odmora. Do danas su mogli stii tek u blizinu granice, brzotea ga moe
lako dostii bilo gdje. Ovo pismo mora Lovro Iloki dobiti u ruke prije nego
stigne u Milano.
njenom odgovoru ovisi sve ostalo.. Bude li taj odgovor povoljan, putujte sutra u
zoru.
Velianstvo, kraljice, neizmjerno vam hvalim!
Ona primi zahvalu, a da nijedna sjenka njenog lica nije oda vala prevaru. Kad
su paevi za Alfonzom zatvorili vrata, kraljica poe u spavaonicu gdje je
zamiljena sjedila Gordana. Djevojka odmah ustane. Kraljica uhvati njenu ruku i
nasmijei se:
Dugo si me ekala, to e vea biti radost koju ti nosim.
Iz ruke vaeg velianstva uvijek primam samo radosti.
Ali ova nadilazi sve. Gordana, mnogo sam brige uloila u tvoj odgoj.
Nikad neu biti dovoljno zahvalna vaem velianstvu.
Kraljica stade promatrati lijepo stasito djevojako tijelo i u njenoj glavi
sijevne misao: "Priroda ju je obdarila tolikom snagom i zdravljem da uzmogne
dati ono dijete to ga je meni uskratila!"
Ne slutei s kakvim je mislima promatra kraljica, Gordana se ljupko nasmijei:
Vae velianstvo nije zadovoljno s mojom haljinom?
Moda i nisam, ali ovog asa razmiljam kako da ti saop-im radost koju sam ti
namijenila. Doi blie.
Pola je nekoliko koraka prema vladarici ije su oi sada bile uprte u njeno
elo.
Tvoj um uresio se svim znanjem kao tvoje tijelo ljepotama. Tvoje su misli isto
tako gipke i smjele kao i tvoje tijelo kad uzme u ruke ma, veslo ili kad pliva
Dunavom. Nita ti ne manjka do jednoga.
Gordanin je pogled bivao sve pozorniji.
Nisi vidjela svijeta i zato sam odluila da te aljem u Napulj.
Hvala velianstvu na tolikoj panji, ipak bih voljela sluiti svojoj kraljici
ovdje.
Nikad ti nisam odredila tako asnu slubu kao ovaj put u Napulju.
Gordana prikriva nezadovoljstvo, ali jo pozornije slua.
elim da bude uz moju zastupnicu donu Izabelu, da u Napulju pokae umijee
na mau i bojnim igrama. Neka Napuljci vide da njihova Beatrica ne ivi meu
divljim narodima na sjeveru! Sva naa pratnja i nai darovi treba da pokau u
Napulju bogatstvo, mo, preporodnu novu naobrazbu mojeg dvora. Ti e
414
biti najdragocjenije zrcalo u kojem e oni gledati ono to im eli
P0ka_l3tvae me Velianstvo mnogo precjenjuje. Nemam sposo-u ,"ti da ispunim
nade vaeg velianstva! Voljela bih primati
DilOi LI
V- ^^^^^~(tm)~ "_
"i
milost vaeg vcik;
ui u vaoj blizini!
_- A ja ti milost nameem zapovijedajui u Napulju.
__ Svaku zapovijed vaeg velianstva ja u izvriti
ree Gorana^spus ^^ ^^ { ^
^ ^ "j,^^ Giedat cei putem neviemh divnih predjela, gradova, vidjet e noj
Napulj. Ruka koja n je stvarala i okitila raskoima vrhunac je ukusa l Lpote. I
sunce nije nigdje tako sjajno kao u Napulju ni nebo tako modro kao tamo. Vidjet
e i uivati u sjaju i raskoi kakve nisi mogla nikad sanjati.
_ Hou li ostati dugo tamo?
_ Dok minu svadbene sveanosti. Izabela ostaje u Napulju, a ti se vraa.
Donijet e mi mnogo svojih zapaanja iz moje domovine Zna li kako se ljubi
domovina?
_ ZIM velianstvo
odgovori ona znaajno
moda me i zato h bol pri pomisli
da odlazim. Smijem U zamoliti velianstvo, prije nego otputujemo. Za jedno
hodoae u Remete?
Dopu pa izmoli da bude na ast svojoj kraljici u Napulju.
Mislei da je Beatrica otputa, Gordana se pokloni, ali je ona
zadri.
... ......
Nisi ni pomislila da bi te Alfbnzo mogao slijediti?
Od nekog mi se vremena ne pribliuje.
Pritaiava se jer sam mu to savjetovala. Ali te jo vise eli nep". prije. Zbog
toga da polazi u Napulj nitko ne smije saznati, najmanje on.
Vidjet e me kad budemo odlazili.
Sklonula sam ga da sutra u zoru putuje u Petrovaradm, Zamisli kakve neprilike
da te on slijedi u Napulj!
Kad bude polazila na put, ekaj je pred vratima, toboe se oprostiti s njom i
onda je upozori na prizor onog reljefa. To je vano, vrlo vano.
Beatrica uuti. Drala je bratovu glavu u svojem naruju, Zatim apne majinski:
ekam sina! ezlo, mo! Slavu i vlasti Nisam ni slutila da e me to ekanje
toliko razbuditi!
Danas si dugo razgovarala sa svojim lijenikom?
Pri tom sam navela razgovor na Gordanu i rekla mu: "Ova djevojka ne bi tako
dugo morala ekati potomka kao to sam ga ja ekala", a on odgovori: "Nju je
priroda stvorila da bude majka!" Ovaj odgovor probudi u meni nov ivot.
A to ti je rekao zbog tvojeg prividnog stanja?
Napuljac je sretan to e mi se roditi sin i vjeruje vie u to nego u svoju
postojanost.
Grof Enriko prekine njihov razgovor i najavi Gordanu.
Kad se Gordana poklonila kraljici, opazi neobinu njenost kraljiinog inae
hladnog pogleda.
Vraa se iz samostana?
upita je.
Da, velianstvo! Zahvaljujem ponovo to ste mi dopustili i vraam se opet u
slubu.
Jesi U molila da se ispune elje s kojima te aljem u Napulj ?
Molila sam, iako ne poznam elje vaeg velianstva.
Moja je elja da bude na diku, a naroito na ladost tvojoj kraljici koja te
odgajala kao da si mi sestra. "
Nijednog asa neu zaboraviti da vaem
velianstvu zauzvrat dugujem odanost koja e me upuivati da uvijek budem na
radost svojoj dobroinitelj ii.
Mimo i toplo zvui njen glas. Ali Beatrica toliko ne slua, ve vie promatra
njen vitki plemeniti struk i pristupa joj srdano je uhvativi za ruku:
Tvoje rijei glasnik su radosti to ih oekujem od tebe, Gordana, Jesi li
pogledala svoju opremu?
Prelijepa je, preraskona za mene, velianstvo!
Ali nije za kraljicu Hrvatske i Ugarske, kraljicu eke i Austrije, iji se
dvor mora odraziti u tebi i svim ostalima. Vidjet e
27
419
kako je kralj opremio svoje dvorane. Sjedni, pouit 61 te u sve propise
napuljskog dvora. Kad stigne tamo, nee ti biti od potrebe primati posebnih
uputa.
Djevojka se lagano spusti na ponuenu joj stolicu, presvuenu brokatom. Bijele
tanke ruke sloi u krilo i stade pozorno sluati Beatriino tumaenje. Francesko
sjedi u pozadini, lista po knjizi i katkad ispod gustih trepavica promatra
plemenite linije mladog Gordanina tijela koje e doskora pripadati njemu.
Beatrica govori polagano, opetuje vie puta jednu te istu stvar, razjanjava
neobinom obzirnou, samo da Gordanu to due zadri na oku svojem bratu, da je
on to vrelije poeli. I kraljica osjea potrebu da promatra oblike njenog
tijela, as se zagleda u njen savreno lijepi vrat, mlaahna ramena, njene
djevojake grudi, vitkost njenog struka, visoki stas, itavo tijelo to joj se
ini pupoljkom ije se latice jo nisu ni poele rastvarati. U tom promatranju
nalazi uitak skladajui u svojoj razbuenoj mati lik sina kojeg od nje
oekuje, a Gordana i ne sluti da je rtva zloina. Beatrica govori mnogo i dugo,
pa se Francesko zagledao u sestru svom pozornou nalazei u njoj neto novo,
nevieno. Oito je i Gordana opazila nevienu promjenu u itavom njenom biu, a
njene bademaste oi iroko su rastvorene, zauene.
Beatrica se posve izgubila u vlastitim osjeajima ne opaajui nita do
tjelesnih ljepota budue majke svojem nasljedniku.
Svrivi tumaenje dvorskih obiaja, zapone djevojci prikazivati Napulj i
njegove ljepote. Bujnim rijeima, slikovitim prispodobama rie plastine slike
svojeg roenog grada, plavetnilo mora, obale i junakim arom slavi svojeg djeda
Alfonza I, vla-dalaku mudrost, junatvo oca i hrabrost svoje majke, ocrtava napuljsku kraljevsku palau ije kule u temeljima silaze u morsku dubinu,
predouje joj sjajne odaje, mramorne stupove, zidove isklesane i oslikane rukama
uvenih umjetnika.
Sve e to gledati tvoje oi, Gordana!
pria Beatrica.
Opajat e se
ljepotama, tvoj duh i tvoje srce, itavo tvoje bie gubit e se kao u prii to
je stvara razbuena mata. Kad ulazi u palau i kad izlazi, nikad ne zaboravi
pogledati na velika divna vrata. Na vratima e vidjeti prizore u reljefu
pobjedonosnog zauzimanja napuljskog kraljevstva. To je prizor kad je moj djed
Alfonzo I ulazio u Napulj, poput rimskog trijumfatora. Velika umjetnina
glasovitog kipara uinila je tu veliajnu prolost sadanjou.
Kraljica je naas zautjela, a u Gordaninim bademastim oima kao da se pojavila
neka tamna misao.
Samo as trajala je stanka u kojoj se Gordanina pozornost jo povea. Ali
Beatrica brzo prekine:
U mojem djevojatvu promatrala sam svakog dana sliku trijumfatorskog
zauzimanja prijestolja. Moj djed zauzeo je pri420
jestolje mudrou, smjelou i hrabrou. I ja sam upijala njegov duh kad su mi
oi gledale taj velebni prizor.
Kraljica pogleda Franceska. Njegov je pogled poivao na Gordaninu bijelom vratu.
Naas se braa zagledaju. Njihove zjenice bile su ispisane nerazumnim mislima
to su obavijale Gor-danino mladu tijelo, a s njim sudbinu njenog ivota, a ona
sjedi izmeu brata i sestre kao rtva dvoje krvnika.
Pogledi brae susretali se na njenom vratu, struku, grudima. Sluajui Beatricu
Gordana gleda u kraljicu pogledom punim nesvjesnog pitanja.
Jo ti imam neto kazati, Gordana, Moj brat Francesko
i Izabela ostaju due u Napulju, a ti...
Djevojka pokrene glavom i ramenima kao da joj je nelagodno.
Nije ti draga ova vijest?
^Obeali ste mi, velianstvo, brzi povratak.
"SL.TAT--, se s tobom
prihvati ona ivo
i zato elim da se vnui odmah im
zavre sveanosti. Francesko e ti odrediti dovoljnu jaku pratnju. Svakako, i
kralj Matija eli da se njegovi dvorani to bre vrate. Ti e, dakle, na put
nakon svrenih sveanosti. I kad posljednji put izae s napuljske sveanosti,
zagledaj se vrti u u trijumfatorski ulaz Alfonza I Aragonskoga! Udahni u sebe
lik velikog slavnog junaka i mudrog vladara na trijumfa-torskim kolima da mi
donese svjee utiske zanosa, da ih prelije u moju duu! Oito shvaa moje
oboavanje djeda i njegove slave i snage!
Potpuno shvaam, velianstvo!
U svemu smo se sporazumjele.
Gordana se lagano digne. Kraljica joj prie, obuhvati jo oko struka i gotovo
privue k sebi:
Sad te jo vie volim jer odlazi
ree da se djevojci nekako ispria zbog
ljubaznosti.
Idi i preodjeni se za veeru.
Gordana poe.
Brat i sestra gledali su za njom istini izraajem, istim mislima. im je
zatvorila vrata, pou jedno prema drugome.
Divna je
apne Beatrica.
Nisam li sjajno susprezao svoje drhtanje?
pohvali se Francesko.
Dobro si se ponio. Ovako .mora ostati na putovanju!
Nijednim treptajem oka neu se pribliiti prije reda daru koji si mi
namijenila, sestro.
Vjerujem u mudru suzdrljivost naega roda.
Bit e sretna, BeatriceI
Jedva ekam da ovom barbarinu Matiji doviknem: tu je sin, kraljevstvo je moje!
Svoj bih ivot dao za ovu tvoju sreu
ree on uzevi ruku sestre i prinese
je k svojem uarenom licu..
421
A on je za mene vredniji kraljevstvu od svu "zakonskih prineva. I zato me
kraljiina srea poraava, moda ak u meni raspiruje osjeaj koji rije
"zlovolja" oznauje preblago, "Ijutina"
to je preotro. Svaka drhtava zraka
sree u njenim zjenicama
probija mi duu poput nevidljive tanke bodljike.
Vai osjeaji mogli bi uzdrmati moje uvjerenje da kraljica
nee imati potomka.
Kad bi kraljica uistinu dala mukog potomka, biste li se
Gordana,
Ve ovog asa poinje ivjeti moj nasljednik prijestolja
ape kraljica svojem bratu gotovo strastveno.
Do vienja u Napulju, sestro mojal
ape joj on.
Svakog u dana brojiti asove dok ml ne stigne vijest od
tebe,
Gore na trijemu prvog kata stoji princ Ivan. Duboko bljedub njegova lica i
umorni pogled oiju zapaa Gordana. Laki pokret lijepe glave i miran pogled to
je sve to mu je dala na oprotaju. Dubokim poklonom uzvrati taj jedini, mali
znak panje.
Sa zidina se oglasi trublja, estoko i opetovano, a njezin zvuk prodire kroz
Ivanovo tijelo kao bolno cvilenje. Koije krenu. Ivanu
423
se ini da su kotai preli preko njegova tijela. Vrati se u svoje odaje. Osjea
bol. Iz svakog kuta, sa svakog mjesta gdje je nekad vidio Gordanu kao da mu
netko ape: "Nikad se vie nee vratiti"!
Povorka prema Napulju izlazi iz Gria na Kamenita vrata.
OTOK STRAVE
Na kraljevskoj lai, pod krovom od crvenog grimiza sa zlatnim resama, u sjeni
poiva Gordana. Smee oi lutaju po dalekom moru, glatkom poput stakla. Kroz
vrelu maglicu sunanog ara proviruju obrisi kopna, a tamo s desne strane
puina, nepregledna i iroka.
Djevojino lice mirno je kao i more oko nje. U oima joj odraz dalekih misli
koje prekine pa Stjepko.
Zar te alje Izabela?
upita Gordana.
Doao sam da vas pitam treba li vam togod. Moda vode, danas je vrue.
Ne treba mi nita. Veseli se to je kraj plovidbi morem?
Bojao sam se ovih valova kad smo se tamo na sjeveru ukrcali u lau, ali vi ste
me umirili i nije me bilo strah.
Vidi, pravo sam govorila. Osim toga, ovo je jedan od najsigurnijih brodova
jer na njemu plove samo napuljski kralj i njegova obitelj.
Francesko kae da emo do zapada sunca stii u Napulj.
Tome se radujem, ali ti si ba estito pocrnio.
A vi nita. I dona Izabela i Francesko primijetili su da ni ar sunca ni
vjetar nisu dotakli vae lice. Jo su primijetili da ste vrlo zamiljeni.
Moda! Zapravo ni sama ne znam: to blie dolazimo ovom. gradu, to mi jae
pada na duu neka teina.
Moda vas plae pogledi kardinala Franceska?
Pogledi? to ti to bunca? Moram priznati da nisam opazila drugo nego da se
kardinal Francesko prema meni ponaa vrlo uljudno i s velikim potovanjem.
Jo bi trebalo da bude i neuljudan
odgovori on gotovo prijetei.
Ali, eto,
svi izlaze na palubu!
Stjepko i djevojka uute promatrajui iza zavjese kraljevsku brau.
Eno ga! Ichi!
ree Francesko i zagleda se u otok. Uj
Na ovu rije Gordana
digne glavu.
Prestraili ste se. gospoice Gordana?
tiho e Stjepko. Iff
Samo me
neprijatno iznenadilo ime tog otoka.
j^
Zar je taj otok neto strano?
t,: ^vunuvi .M.
424
__ Sjea me jedne majke koja je otkinuta od svog sina nir godina ami!a na toj
klisuri.
Nakon male utnje pa ponovo primijeti:
_ Vidim: to vas je jako ganulo, vae su oi alosne.
_ Pred tobom ovjek ne moe nita sakriti. Uistinu si bistro
mome!
Pocrvenivi od te pohvale, djeak se makne jer palubom k njima dolazi prislan
gospodin u plemikoj odori i upita Gordanu:
Moj Stjepko vam dosauje?
Ne, gospodine Brodaricu, naprotiv, on mi krati vrijeme. To je velika zasluga!
Vi ve nestrpljivo ekate kopno?
Moram vam priznati da sam se upravo zasitio prevrtljive vode. Volim putovati
kopnom pa bilo to po najgadnijim ikarama i najloijim putovima. Vi niste istog
mnjenja?
Ja rado putujem kopnom, ali udobnost na tom brodu zaista je kraljevska.
Zapravo, kad se nalazite u unutranjosti lae, osje- ate se kao u kakvom
dvorcu. Naravno, ako je more mirno.
Uza sve to eljan sam kopna. Ali htio sam vam jo neto rei, gospoice
Gordana
i snani se voa kraljevske pratnje sagne k djevojci i apne:
Gospodin Varadi mi je naroito naloio da se brinem oko vas. Ako vam treba
togod, izvolite zapovijedati
ako trebate pratnju u Napulju?
Hvala, Gospodine Brodaricu, drim da Varadi nema razloga bojati se za mene.
S druge strane broda Francesko i Izabela pou prednjim dijelom broda uz
pozlaenu ogradu, bogato izrezbarenu. Ova njihova kretnja pobudi Gordaninu
pozornost.
"Sto toliko gledaju? Bit e neto vano", pomisli Gordana pa ustane. Francesko
se obazre k njoj:
Doite, gospoice
i pokae rukom prema udaljenom otoku.
Razabirete li onaj
dvorac na peini?
Kao da lebde kule u zraku
odvrati Gordana.
Kad priviknete oko, razabrat ete na klisuri dvorac.
utei promatraju oznaeno mjesto, Gordana spazi sivocrven-kastu klisuru to
stri iz plavog mora visoko, okomito kao vrh kameno! iljka, a podnoje mu se
potopilo u nevienim dubinama. Gore na vrhu klisure suna se dvorac. Sjedi navrh
brda kao orao na vrleti. Jedva primjetljiva strava zadre u Gordani-nim oima
Francesko veselo upozori gledajui je postrance.
To je dvorac njegova velianstva napuljskog kralja, mojeg oca. Nije li lijep?
Lijep! Ali samo izdaleka
odgovori Gordana.
Zauen ovim odgovorom, okrene joj svoje crnoputno lice. Pokuava svladati
strasni drhtaj, uzrokovan slikom koju mu doarava otok i Gordanina blizina. U
tom asu prenio je sebe i Gordanu gore na vrh klisure pa nastavi:
Jo je
ljepe gore u samotnom velikom dvorcu gdje se otvara vidik na more, na obalu,
na425
daleko i iroko, i za mjeseine, i za sunanog jutra! Pravo divno gnijezdo za
dvoje zaljubljenih.
Moda i za njih dvoje neto odvie daleko od svijeta
odvrati Gordana.
I ja se slaem s tobom, djevojko
nadovee dona Izabela, a Francesko gleda
Gordani otvoreno u oi:
Vi ne biste s odabranikom svojeg srca htjeli proivjeti a samoi?
2alim to ne mogu udovoljiti znatielji vae visosti jer uistinu ne znam kakve
bi me snale elje kad bih imala oda branika.
Dok je govorila, njene se usne smijee, a oi gledaju Izabelu.
Mlada princeza se nasmije:
Pouri, Gordana! Mladost juri bre od svega.
Visosti, nevolja kao to je odabranik srca uvijek dolazi prerano.
Sve troje se nasmiju. Gordanin smijeak brzo zamre. Njen se pogled upiljio u
daleki osamljeni otok. Neto se znaajno odra zuje u tom njenom pogledu.
Francesko primijeti:
Crni se da vas ipak taj dvorac na vrhu klisure privlai?
Jer je neto sasvim nevieno, neto udno, neslueno kad .
onako iz mora ikne uvis grdna okomita stijena, a na vrhu sa-
motna kua! ,.
arobno je to!
i
Rekla bih prije: jezovito!
Ne razumijem to bi u tome bilo jezovito
izaziva Francesko da uje to sada
Gordani pria tajnovita klisura.
Kad bi nekoga osudili da itav ivot provede tamo gore sam samcat, morao bi se
osjeati kao da je sam na svijetu. Ta klisura izgleda kao da je otkinuti komadi
kopna, baen na puinu da umre. U prvom asu mislila sam da je to neka tamnica.
Pravi sjevernjaki pojam. Mi, na jugu, nazivamo takav dvor "gnijezdom
ljubavi".
Izrekavi to, nadovee u mislima: "U Jtojem u ja s tobom proivjeti
strasne asove."
Sve jae hvata se Gordanin pogled osamljene klisure u moru i dvorca na vrhu. Sve
bre kola Franceskova krv, njegove misli vraaju se na sjever, na Gri, svojoj
sestri Beatrici.
"Beatrice moja! Na as se pribliujel Tvoj i moj as!"
Osjetivi da je predugo utio i elei da raspri sumnju kakve aluzije, odmah
nastavi posve ravnoduno:
Svakako, samac bi ondje mogao izgubiti pamet. Ali u drutvu, u obitelji, ivot
je tamo prekrasan. Dvorac je sagradio moj otac ve odavno. Otok je neosvojiv i
tko se sklone onamo, nitko ga ne moe dosei!
Nitko ga ne moe dosei!
ponovi Gordana neobino tiho.
Usu t jeli su. Kad je sunce zaplovilo zapadu, kraljevska laa
ulazi u napuljsku luku. Gordana promatra crvenim zrakama ozareni grad to joj ga je s tolikim ushitom oslikala Beatrica. Zapaa obrise
palaa na brdu, a tamo s lijeva na obali jo se raskonije iri kraljevski dvor.
Silaze s lae na kopno, prolaze dvoredom svjetine. Kraljevski dostojanstvenici
pozdravljaju dubokim naklonom napuljskog princa Franceska i njegovu polusestru
Izabelu.
Prolaze gradom prepunim ljudstva to znatieljno hvata po- gledima nadole
kraljevske putnike.
Stigli su pred palau. Nehotice, instinktivno, zahvaa Gorda nin pogled
prekrasna vrata i zagleda se u reljefe umjetnike ruke to prikazuju prizore
trijumfalnog zauzea Napulja. Vrata se otvore. Iza njih se pomole paevi u
zlatnom brokatu. Otvara se vidik na sjajne mramorne stube. Na njima purpurni
sag. Baiustrada od istog mramora nosi pozlaenu ogradu. Mramorni kipovi visoko
uzdiu zlatne svijenjake.
arena povorka svrstava se i po stanovitom propisu kree odreenim smjerom.
Kardinal Francesko vodi svoju sestru uza stube. Za njima ulazi Gordana s ostalim
dvorankama i dvoranima kralja Mafije. Pod visokim stupovima i raskonim stropom
redaju se grupe dostojanstvenika i dvorana.
Kraljevski dostojanstvenik opasan irokim crvenim pojasom odreuje dvoranima.
Ovi se umijeaju meu dvorane iz Zagreba da. ih vode. Ljepuna crnomanjasta
djevojka pristupa Gordani, oslovljuje je latinskim jezikom i vodi koridorom od
mramora i kipova. Onda se pred njom otvore vrata. Ue u odaju. Iza njih dolaze
tri Gordanine druice koje sainjavaju Izabelinu pratnju. Odaja je visoka i
prostrana, a okolo su spremljene poivaljke i postelje.
Ovdje ete konaiti
primijeti napuljska dvorjanka
u blizini njezine
visosti done Izabele da joj budete na pomo kad vas ustreba.
Hvala vam
ree Gordana i pogleda na vrata zastrta tekim zastorima.
Ondje preko stanovat e njena visost. Sluge su donijele kovege.
Gordana sa svojim pratiteljicama prione poslu. Napuljska dvo-ranka udvorno im
pomae. Spremaju odijela u iroke ormare.
Sad izvolite na kupanje!
pozove ih napuljska djevojka i povede malim
hodnikom u prostoriju. Stijene su od istog mramora. U sredini se blista rimski
bazen.
Okupajte se i preodjenite za veeru na velikoj terasi u vrtu. Treba da obuete
svijetle haljine s nakitom na glavi. Ne odvie sveano, jer prave sveanosti
zapoinju tek prekosutra. Doi u po vas kad bude vrijeme. Kod nas veera
poinje kasno, jer mi lijeemo tek oko dva sata poslije ponoi, a spava se do
pred podne
upuuje dvoranka, pa onda izie i pusti djevojke same.
427
Okupana i osvjeena u lijepim raskonim odajama Gordana se osjea smirenije i
vedro je avrljala sa svojim druicama sve dok nije stigla napuljska dvoranka i
vodila ih niza stube u vrt. Gordani zablistaju oi od stotinu svjetiljaka to
terasu pretvaraju u neko arobno carstvo gdje su za veeru opremljeni veliki
kraljevski stolovi.
Ispred terase poredali se dugi prostrti stolovi za dvoranstvo. Izmeu palma i
lovorovih stabljika eka dvoranstvo napuljskog kralja. Gordana ne moe
pregledati arenu sliku. Raznolikost haljina, krojeva i boja igra joj pred
oima. S druge strane opazi muko dvoranstvo kralja Matije. Sprijeda su se
poredali paevi, na elu im Stjepko. Napuljska dvoranka dovede k njima Gordanu.
Njene druice postave se iza nje. Stjepko u crvenom odijelu od baruna isprsio
se ponosno gledajui Gordanu. Sagne se k njoj i ree joj poluglasno:
Kako Napuljci bulje u vas, gospoice Gordana! Nema meu njima nijedne djevojke
koja bi vam bila ravna.
Svi napuljski pogledi uprti su u smeokosu stranu ljepoticu bademastih oiju. I
muki i enski dvorani zure u nju i neto apu.
Niz bijele stube dobiti mlad, visok mladi u posve bijeloj odori paa. Niz
ramena sputa se kratka crvena pelerina. Na prsima mu grb napuljskog kralja od
dragulja. Neto je rekao na-puljskom dvoranstvu. Ovi brzo uute i usprave glave,
ali oi su im jo okrenute prema Gordani. Mladi okrene pravcem kojim su ga
upuivali ti pogledi i zaustavi oi na Gordani. Stajao je sam na prostoru izmeu
oba dvoranstva. Gordana gleda tamnoputno lice, lijepo i mlaahno. U velikim
oima dre plamen mladosti. Nekoliko trenutaka on ostaje zagledan u nepoznatu
djevojku, a onda trkne na stube. Ljubopitno gleda Gordana napuljske dostojastvenike u skupocjenim odorama. U stanovitom redu prolaze izmeu dvorana.
itavu povorku nepoznatih odlinika slijede gospoe i mladi mukarci u odorama
koje svjedoe da su prinevi. Iza njih dona Izabela i Francesko. Odmah za njima
izae ena, nimalo lijepa i vrlo irokog obujma tijela. Vodi je mu pred kojim
svi duboko sagibaju glave.
Napuljski kralj
apu griki dvorani
Gordanina dua zadrhti. To je onaj ije je zloine opisivao njen skrbnik u
remetskom samostanu. To je otac kraljice Be-atrice! Znameniti Ferantel
Jednim pogledom obuhvati djevojka kraljevsku pojavu. Osrednjeg je stasa, snaan
i jako debeo. Odora od zelene svile utkana zlatnim liem kao da e se na njemu
raspuknuti. Napadno velika glava na mesnatom vratu kao ogromna groteskna maska.
Meso na licu i podbratku visi pa se ini kao da ima tri podbratka. Crnoputna put
ljeska se od vruine. Obrve od sljepooica malko uzlaze u iljak iznad nosa koji
je neto avinut kao tupi kljun ptice, ali gotovo iezava u nabreklom mesu. Ispod vjea tamne oi, pune prezirnog
ponosa i gorde samosvijesti, gledaju gospodujue i zapovjedajue. Usne su vrsto
stisnute. Izmeu donje usne i jako istaknute za inme bradice dubok lijeb, to
pojaava okrutni
izraaj.
Spazio je dvoranstvo kralja Matije i plemie u zlatom i krznom obrubljenim
odorama. Malo se zaustavi i obreda ih pogledom.
To su dvorani moje Beatrice
ree gospoi koju vodi za ruku.
Snani ljudi!
Neobino odjeveni!
primijeti ona.
Ali dranje im je gordo.
Uto kralj pogleda paeve istraujui pogledom, procjenjuje njihova odijela. Tada
zaustavi pogled na GordanL
Mirne stisnute kraljeve usne jo se jae stisnu. Pogledom prolazi itavu njenu
vitku pojavu, krene dalje i uspne se stubama na terasu.
Tu sjedne u sredite stola. S jedne strane ena koju je vodio, s druge Izabela,
do nje Francesko, mlade djevojke, a dalje se smjetaju odlinici.
Gordana ih ne puta s vida dok se k njima ne priblii mladi u bijeloj odori s
crvenom pelerinom i pozove ih k stolovima ispod terase.
Svi sjede kako su ih poredali napuljski dvorani. Na uzvisini usred vrata sviraju
glazbenici, zagluujui razgovor na terasi. Gordana je nasuprot terasi i gleda
ravno u lice kraljevske obitelji i itavog niza dostojanstvenika. Uz nju zdesna
sjedi voa dvorana kralja Matije plemeniti Brodari, a slijeva starac u crnoj
haljini od baruna. Sijeda glava pokrivena je crnim uenjnkim klobukom.
Starevo blijedo dugoljasto lice nalik je na pergamenu punu tamnih poteza. On se
obazre Gordani:
Oprostite neuljudnosti napuljskog dvora to je mene starca posjelo uz vau
ljepotu!
Ako su va klobuk i odora u skladu s vaim poloajem, onda mu moram
zahvaliti..
U potpunom skladu! Uenjak sam, astronom, a uz to astrolog. Ali nikad meu
svojim zvijezdama nisam pronaao nijednu iji bi se sjaj mogao takmiiti sa
sjajem vae ljepote.
Uenjaci ne obiavaju samo laskati, gospodine!
Jest. Govore samo svoja pronaaa! Vaa ljepota zbunila je sve napuljske
muke oi pa i samog kralja
apne joj on. Ona skrene pogled gore i tiho
odvrati:
Njegovo velianstvo, ini se, ne bi moglo nita zbuniti.
Osim enske ljepote.
Oko njega sjede doista samo ljepotice. Biste li me uputili tko su?
Zakonite i nezakonite keri i snahe. Vidite Eleonoru koju je kralj vodio?
To je Eleonora, vojvotkinja od Ferare, sestra kraljice Bea-trice?
Jest, to je ona. Morala je doi na vjenanje, makar je blizu
as da obdari vojvodu treim potomkom. Ferante je ovu princezu
ponudio vaem kralju Matiji, ali je on odbio. Tek nakon nekoliko
godina zaprosio je lijepu Beatricu. Da je uzeo Eleonoru, ve bi
imao opor prineva.
j
Oito Gordana ne eli proslijediti taj razgovor i upita:
i
A tko su oni mladi odlinici uz kralja? ;
Prestolonasljednik Alfonzo, onaj kiljavi, a onaj drugi je Federigo,
nezakoniti kraljev sin. Tamo su kraljeve nezakonite keri. Ona plavuasta
djevojka slijeva to je ki kraljeve sestre, udovice Marzano.
Pri tom se imenu Gordanine ruke spustile u krilo. Bojei se da e joj starac
govoriti o Marzanu, ona upita:
Vi ste, gospodine, takoer Napuljac?
Ne, ljepotice, ja sam Firentinac. Na dvoru sam slavnih Medicija i poslan na
vjenanje da priredim horoskop napuljskom kralju i njegovoj mladoj nevjesti koja
stie prekosutra. Prispio sam zajedno s pjesnicima Baccaderom i Escole
Strozzijem. To je brat pjesnika to se nalazi na vaem dvoru kap tajnik svojeg
ujaka, grofa Marcela. A taj lijepi Marcelo svezan je zlatnim lancima ljubavi na
vaem ledenom sjeveru?
Nisam upuena u poslove njegova srca!
Posumnjao bih da se zagledao u vas kad u Milanu ne bi saputali da mu je
pustopano srce zarobila
kraljica.
Sasvim neistinita pria
odgovori Gordana.
Njezino velianstvo ljubi
kralja.
Vjerujem da kraljica ne uzvraa ljubav Marcelu. Meutim, nitko vam ne bi
vjerovao da ona ljubi kralja ili bilo kogal Moda nije ljubila ni Ramira.
Osjeajui se neprijatno u tom razgovoru, ona pokua da se okrene k Brodaricu,
ali starac prinese svoje usne Gordaninu uhu:
Ramiro je bio njezin pa, ljubimac, a kad se zaruila s vaim kraljem, nali
su ga probodena u njenoj louici.
Kod nas nitko nikad ne bi spomenuo takve prie.
Cime bi se ovdje gosti zabavljali da ne prenose kraljevske zgodice?
Vaem zvanju to ne pristajel
Bit e da su vai obiaji drugaiji. Kod nas su takve stvari poslastice zabave
i za umne goste.
Onda se takvih poslastica odriem.
Vi ste veoma kreposna dvoranka?
Samo ispravna
odluno e ona i upita:
Napuljski kralj nema svojih
astrologa?
_ Ima, ali je pozvao mene jer se njegovi ne bi usudili da. mu kau ako horoskop
pokazuje neto nepovoljno. Jeste li ikada uli za ime DominicoAversa?
jesam. Kraljica je esto govorila da je on najglasovitiji astrolog u Italiji.
I vrlo je sretan to su ga zvijezde dovele u vau blizinu. Moli vas da mu
dopustite da vam pokloni horoskop. Recite godinu, mjesec, dan i as vaeg
roenja i za koji dan izradit u vam svu prolost i budunost.
Sluge su donijele zdjele s jelom i ponudili prvu od dvoranki Gordanu. Mladi u
bijeloj odori iznenadno se pojavi i pregleda itav stol pa ostane stajati
nasupot djevojci. Stari se Brodari nagne k njoj:
Toga mladia ba mnogo privlae vae bademaste oi,. Gordana.
Da vam to nije rekao va neak Stjepko?
nasmijei se ona i pogledavi preko
stola napuljskog mladia ree:
Kao da sam to lice negdje vidjela, i ipak to je
gotovo nemogue.
Mladi napuljski dvoranin baci dugi pogled Brodaricu, onda opet Gordani, Sad je
ve gledala gore prema terasi i sretne se s kraljevim zapovijedajuim gordim
pogledima. Od toga je proe-zima.
Kad je svrila veera, kralj ustane i proee sa svojom obitelji vrtom. Stjepko
prie Gordani:
Jeste li primijetili kako vas je gledao onaj mladi dvoranin?
I mi smo gledali njega.
Ali on vas je gledao drsko. O tom su govorili i napuljski dvorani. Razumio sam
sve. Znam ja dosta talijanski
Sto su govorili o njemu?
Kad vas toliko zanima taj drznik, onda znajte: rekli su da je Simono, tako se
on zove, kraljev ljubimac. Vrlo drzak, tri za svakom enom i. jao vama pomami U
se za vaom ljepotom!
Pretjerava, mali moj vitee!
Pogledajte gal Sad iba mene svojim bezobraznim pogledima.
Ali Gordana nije gledala mladog napuljskog dvoranina.
Kralj se pribliavao u zelenoj svilenoj haljini. Djevojka se skloni u grupu
svojih dvorana koji su sluali pjevae. Oko njih provi java lagani vjetri iz
luke. More mirie. Paune lagano ute. Svjetla u mramornim stalcima bojadiu
itav vrt arenim refleksima. Gore nad vrlom uzdie se brdo. Nad njime trepere
zvijezde.
Razumijem zato kraljica toliko uzdie za svojim gradom
primijeti Gordana
Brodaricu.
Toga asa velika se kraljeva glava na mesnatom vratu obazre. Stjepko osjeti .kao
da ga njegov pogled prodire. Nesigurno se prikljui ujaku Brodaricu. Kraljev
pogled poziva k sebi dvoranina u
bijeloj svili. Pohitio je k njemu i sagnuo se. Kraljev dugi pogled i debeli
kaiprst pozivlje ga blie. Ne promijenivi svoj zapovijedajui mrki pogled,
zapita dvoranina:
Tko je ona ljepotica tamo?
Dvo ranka njezinog velianstva kraljice Beatrice. .-,
Gdje je ukonaena djevojka?
Kraj odaje njezine visosti done Izabele s ostalim
Premjesti je gore u drugi kat, ali sasvim samu!
_
Jo5 danas?
>- Dakako, klju njezine odaje donesi meni.
Vae velianstvo, bit e kako elite.
Pripazi da joj se ne priblii nijedan od naih raskalae ujaka.
t
To mi je naloila njegova visosti
"
Koja visost?
5<
Princ Francesko.
, ;
t,
Gdje, kada?
<
-.
,, ^
Kad su stigli u dvor, pozvao me princ u svoju odaju.
j
I to je rekao?
Da zna kako sam vjeran sluga vaeg velianstva i naloi mi neka se brinem oko
ove dvoranke, neka joj svuda iskaem poasti pred svima naim i strancima sa
.sjevera i neka je zatitim od udvaraa.
A ti si doista izvrio zapovijedi sa svom panjom?
Mislei da zapovijed dolazi s voljom mojeg kralja. Velianstvo zapovijeda da
postupam drugaije?
Za danas ono to si uo. Samo prije ispitaj ima li ljubavnika ili roda meu
dvoranima.
Onda se kralj uspravi i zovne Fransecka:
Ti si izdao neke
naroite zapovijedi Simonu u vezi i nekom dvorankom? upita ga kraljevski otac.
Izvijestit u vas, oe i kralju, o tome im dopustite da govorim s vama nasamu
due vremena.
O enama se ne troe rijei. Imam drugih vanih dogovora . s tobom! Dakle,
doi!
I uspnu se mramornim stepenicama u dvor.
U VLASTI ARAGONACA
Zagrlio bih vas za ovu vijest. Vi ste moj provodadf-ija. Sad imate izliku da
me povedete k njoj. Vjerujte za ovu ljepoticu uinio bih i neto na j podli je!
Opjevao bih napuljsku svilu i usporedio je s firentinskom. Za njih bih ustvrdio
da je Dante bio isti Aragonac, Virgil njihov pradjed, da je Michelangelo
ukrasio ovu dvoranu. Averso, evo vam moje palae ako me privedete k svojoj
prijateljici.
Onda bi trebao moliti za dozvolu mladog Simona
naruga sa milanski velika
Filomarino.
Ne puta nikoga u blizinu djevojke. Kad je u dvorani ili u vrtu,
povlai oko nje zid od napulj-skih paeva, a na maevalakoj vjebi ogradio je
vjebalite vojnicima. Zato? Recite, Aversa. Zato uvaju djevojku kao kakvog
uznika i za koga? Pitajte to svoje zvijezde.
Milanski dostojanstvenik odmah upadne:
Ja u i bez vaih zvijezda pogoditi.
.Dakle, hitro
pouruje Escole ivahnom kretnjom.
itav ovaj tjedan to traju sveanosti Ferante nijednom prigodom nije svrnuo
pogled na ljepoticu. Prve veeri kad je stigla izbuljio je u nju oi. Ve znate
to u njega znai taj pogled. Sad je ne gleda. Ali joj Simon svuda odreuje prvo
mjesto, svuda prvenstvo, uva je poput zmaja, a Ferante lobo ne vidi djevicu.
Sto znai kad Ferante nekoga naroito odlikuje?
Sudbinu Marzana i drugova nije joj namijenio.
Moda ulogu mua vlastite sestre? Marzana i sina je astio, grlio, a onda
utamniio da moe zalaziti k svojoj sestri kad ga volja i kao ljubavnik.
Pogani jezici!
prigovori starac.
Bili pogani koliko hoete, ovu e djevojku Ferante uzet! za sebe, ba zato to
je toboe ne opaa! Ili smatrate prirodnim da je on nijednom ne bi pogledao?
J Vaoj psihologiji nema premca, grofe Filomarino
ree Strozzi.
Aversa,
uinite mi ljubaznost i recite djevojci da elim s njom govoriti o mojem bratu,
ili u poi sam, makar do kralja da ga zamolim. Rei u kad mi se prui zgoda.
Hou, tako mi svih mojih soneta.
Stari uenjak uti, a grof se sagne k mladom pjesniku.
Ima jo jedan put. Niste li uz ljepoticu primijetili stranog paa?
Onaj djeak tamo u zlatnom brokatu? Da, on je uvijek uz nju. Milanska
domiljatost provodadija je firentinskom pjesniku.
Kojemu su bademaste oi oduzele i ono malo razbora
rasmij se Milanac.
Sto mu avola! Italija ima ljepotica koliko Averso zvijezdu! Pa ipak, ova je
djevojka kao s nekog drugog svijeta. Valjda nije odbjegla s Olimpa? Sav muki
Napulj u ovoj dvorani bulji u nju. Svi govore o njoj kao da je ona jedina ena
na zemlji.
439
l
Zagonetku je lako rijeiti
primijeti stari uenjak i po-gleda na balustradu
gdje uz kraljevski raskoni stol neto dalje od Izabele razabire Gordanu.
Smea kosa ukraena je vjeniem od bisernih ruica. Plemenite crte lica su mirne. Oi kao dva badema mirno gledaju
dvoranom. Starac pone tumaiti:
.. .
Pogledajte, gospodo, licem ove djevojke prosijava duh. U crtama kroz put na
oi odsijeva jaka snana plemenita snaga, umna ljepota. To njenoj ljepoti daje
ono to sunce daje nebu] Bilo kako lijepo i modro, nebo bez sunca bilo bi pusto.
Mladi pjesnik usklikne:
Jao firentinskoj mladosti kad je ljepotu ui shvaati sta-racl A ipak on ima
pravo. U tom je tajna. Da, njena je ljepota samo zrcalo one snage to zarobljuje
muka srca. Neka bogovi budu milostivi onome kome ona otvori svoje srce. Leat
e okovan do njezinih nogu do smrti.
Ako je Ferante ne okuje uza svoje salo
Ijutito e milanski poslanik.
Sam
bih mu je oteo, tako mi asti.
Aversa ne skida oi s Cordane i slua utei razgovor plemia.
Pazite, Strozzi, kako Borgia svakog asa mirka na nju. Da mi je djevojka ki,
uputio bih je da razbije prijateljstvo dvojice zloinaca Ferantea i orgie. Tako
bi meni Italija morala podii spomenik!
Escole Strozzi spusti pogled na pod prekriven sagom.
Dok se mi ovdje gostimo, tko zna ije sve kletve odjekuju Ispod ovih podova.
Kau da su dolje Feranteove tamnice bolje posjeene od ovih dvorana. Pune sul
emu?
upita zabrinuta pogleda.
Kraljiina odredba da pratite Izabelu u Napulj pobudila je u princa zle
slutnje.
Slutnje ne padaju iz vedra neba. Neto im je dalo povoda na zemlji.
Princ se ozbiljno zabrinuo
nastavi Damir i
kasno u no, kad je kralj
otiao, zamolio me, kad izvrim kraljevu zapovijed, neka proslijedim u Napulj.
"<>-< >.Posve nepotrebno. To vie to e va dolazak pobuditi pozor;:, kardinala
Franceska i done Izabele. Pitat e: emu je doao prijatelj princa Ivana?
Neka pitaju koliko ih volja. Dosjetiti se nee nikada.
Promislite malo: da sada nisu svi na svadbenoj sveanosti, ne biste ni ovog
puta mogli govoriti sa mnom. as prije ula sam neku lic i u vijest u tom
smjeru pa mislim da bi bilo dobro da se ne poka u Ltc na dvoru dok ne sa nam to
ima znaiti da me skrivaju,
Prijedlog neu prihvatiti. alim budem li smetao vaim uicima.
Ova je primjedba vie nego neumjesna. Jeste li doli da me nadziretc?
Princ ne kani da preko mene nadzire vae oi i srce. Njegova je zabrinutost
plemenita. Obeao sam da u ostati sve dok ste ovdje i pratiti vas u domovinu.
Zapravo, i sam vojvoda Iloki, kad sam mu ispriao da su vas poslali u Napulj,
vrlo se zabrinuo i potakao me u odluci da vas slijedim.
Sasvim nepotrebna bojazan. Ali dugujete mi odgovor na moja pitanja: otkud
dolazite, u kojem ste mjestu stigli vojvodu Ilokog?
Jo prije Milana, a onda sam poao s njim.
ut u dakle zanimljive dogaaje. Govorite, gospodine Damire. Je li vjenanje
obavljeno?
S koliko radosnog oekivanja pitate to, Gordana!
, ~~- Jer itavom duom
elim to vjenanje.
itavom duom, ah ne i
srcem.
Ne elim nastaviti raspravljanje koje sam s vama dokrajila u Zagrebu. Dakle,
to je bilo u Milanu?
Vojvoda Iloki, knez Frankopan i kraljev savjetnik Filipec poli su odmah
nakon dolaska u Milanu na Ludovikov dvor. Lovro je predao milanskom vojvodi
pismo koje sam mu ja donio, a sutradan su poli onamo u sveanim odorama.
Pozvali su i mene.
- l poli ste?
r- Jesam da kaem Bianki neka ne uzima princa, jer nee s njim biti sretna
poto on ljubi drugu. Ali kad sam stupio u dvoranu, vrlo veliku i punu plemia,
vidio sam kako ispred vojvodina prijestolja stoji mlada djevojka, uz nju Lovro
Iloki i dri je za ruku. Vojvoda Iloki upravo je izgovarao da u ime princa
Ivana uzima vojvotkinju ianku za enu. I onda sam uo njezin glas da pristaje.
Zatim je s prijestolja ustao Ludoviko Sforza i glasr.j objavio svima
prijateljima i gostima da je njegova neakinja, vojvotkinja Bianka, vjenana s
princom Ivanom, sinom kralja Matije, vladara Ugarske, Hrvatske, Austrije. Po
uzdignutim rukama plemia razabrao sam da kliu. ...,.,,
447
j>ili Sklopivi ruke na grudima, Gordana usklikne:
4
Dakle, vjenan, vjenan s Biankom! Domovina je spaena!
...,
Gordana, zar je to sve to imate kazati na ovu vijest?
Jo neto imam rei: narodi su spaeni od ovih krvnika. ,.,:,
Okrutni ste,
beutni. .H ,
Vi uope niste mukarac.
Trgnuo se kao da ga je udarila po licu. Zarumenio se do ela. Ruke mu se
sputaju niz bokove i ostaje tako nepomian. A ona ljutilo povisi glas:
Vitez ne bi tako nijemo snosio prezir, povredu svog mukog ponosa. Nastojao bi
da popravi i pokae, kako mu je u prvom asu samo do sree naroda.
Opazila je da teko die u naporu nekog svladavanja, ali nikako ne razabire je
li to bol ili Ijutina.
Napokon smo izvojevali pobjedu u Milanu, pobjedu naoj domovini. Razmislite
dobro o tome, jer sve to biste uinili, svaka vaa rije princu i svako vae
nastojanje da mu doaptavate nade smatrat u izdajstvom domovine. Upamtite!
Iza Gordane pojavi se napuljski dvoranin Simono i prekine razgovor. Napuljac se
smjerno pokloni djevojci:
zbiva. Dami rove crne oi mrko ibaju napuljskog dvoranina i kad je za-ko rak mi
o kao da kani krenuti prema Gordani. Simon ga zaustavi.
Jasno je to se dogodilo. Va dvoranin htio je k vama.
Zato bi njemu kratio
da mi doe u blizinu?
On je prijatelj naeg princa.
Pa ipak ga ne puta. To mojim sumnjama podaje jo vie hrane. Gledajte, va
dvoranin vraa se na mjesto blijed, gotovo zelen!
Rastvorili ste mi zavjesu neega to se iza nje skriva, a ja u je potpuno
razgrnuti da vidim to je tamo.
Smatrao sam dunou prema svojem prijatelju koji je va skrbnik da upozorim
na pogibelj koja na vas vreba.
Gozba je svrila i kralj i mlada kraljica ustanu.
Svi gosti ih slijede i sve se povue u odaje na odmor da se spreme za veernju
gozbu.
Dvije Gordanine druice uzalud su nastojale saznati zbog ega
je tako zamiljena, dok napokon nije ustala i pola u sobu done
Izabele.
. . .......
451
Mlada princeza leala je na poivaljci odmarajui se od napora vjenane
sveanosti. Do nje sjedi Francesko. Makar je Gordana razabrala da nije dola u
zgodan as, ne vrati se i upo-zori brau na svoju prisutnost rekavi glasno:
Smijem li zamoliti donu Izabelu nekoliko rijei? Napuljski princ se obazre i
ustane. fi
Morao bih, dakle, izai?
Visosti, nemam nikakvih tajna, naprotiv, molim da me uSto elite, Gordana?
upita dona Izabela.
Njezino velianstvo reklo mi je u Zagrebu kako me alje U Napulj s naroitom
eljom da vidim njegove ljepote, da upoznam svijet i da preko mene prikae u
Napulju napredan duh svojeg enskog dvorjanstva.
S nerazumijevanjem i uenjem uprle se princezine tamne oi u Gordanu, dok
Francesko skrene pogled. Osjeti se neprijatno.
Ovdje sam, meutim, naila na sasvim drugi postupak.
Kako to?
zaudi se Izabela.
Spreavaju me na svakom koraku da togod vidim ili ujem, da upoznam ljude,
ak i u tome da razgledam grad. Sloboda koja je dodijeljena mojim draicama meni
je oduzeta.
Sto vi to kaete?
namjeteno se zaudi Francesko.
Sjeate li se, visosti, kad mi je kraljica govorila u vaoj prisutnosti o
uzrocima zbog kojih me alje u Napulj? uli ste kako mi je kraljica sve divno
oslikala, a ovdje nisam upoznala nikoga osim starog uenjaka niti sam smjela
poi u grad to je bilo doputeno mojim draicama. Dvoranin Smiono neprestano me
zaustavlja i zapostavlja, zapravo se osjeam zatoenom.
Onda je to krivnja Simonova
odvrati Francesko, a Izabela, ne slutei o emu
se radi, potvrdi Gordanine prigovore:
Uistinu, Gordana ima pravo da se tui. I ja sam opazila da je potisnuta u
pozadinu. Sasvim su joj oduzeli slobodu, a onda i nema s kim da govori do onog
starca, naeg Brodarica i paa Stjepka. Ba nimalo zabavno drutvo.
Smjekajui se pokua Francesko raspriti neugodnost svojeg poloaja i obrati se
Gordani:
Kad to opaa Izabela, bit e da je tako. Pobrinut u se da ispitam kako se
Simono usudio da vam se nametne. No, ve sada bih mogao naslutiti da je
tienici kraljice Beatrice htio naroito iskazati poasti i osloboditi je
prevelike znatielje na-puljske mladei.
Dobro, visosti, ali ima jo neto. Prema elji moje kraljice imala sam sutra
nastupiti na bojnim igrama, a as prije rekoe mi da je to promijenjeno, pa ja
neu sudjelovati na bojnim igrama. Sve me to zauuje i pobuuje u meni
stanovite sumnje.
Kakve sumnje?
zapita Izabela iskreno iznenaena.
Pozorno motrei Franceska, Gordana zamijeti njegovu smetnju i ohrabrena time
odgovori:
Mene se kani zapostaviti. U tom sluaju molim princezu da me otpusti iz svoje
pratnje.
Nije imala kad odgovoriti, jer njezinu pozornost privue prizor pred kraljem.
Pola je naprijed da bude blie. Razabire ka-ko je Francesko pozvao Damira, kako
se ovaj duboko naklonio stojei pred napuljskim vladarem i kako su iz mesnatog
lica u mladia mirkale kraljeve oi.
Vi, jamano, dolazite kao brzotea njezina velianstva kraljice Beatrice, ili
moda njegova velianstva kralja Matije?
Velianstvo pravo veli. Doao sam po zapovijedi svojeg gospodara princa Ivana.
Na divni princ alje vas u Napulj? Oito po vanom poslu?
2eli da mu u Napulju nabavim neka vana znanstvena djela.
Ja u princu sam ponuditi iz svoje knjinice to god za
eli, uo sam o njegovim velikim umnim sposobnostima. Trebali
ste se odmah javiti im ste doli. ,;. _
Nisam smio buniti vae velianstvo.
Vi,- dakle, niste stigli s ostalim dvoranima? ,
Glave se miu, uspinju. amor raste. enska borba pojaava nasladu gledalaca. U
borbeni okrug ujure novi borci. Snaan vrst mukarac u skupocjenom oklopu i
ena visoka i vitka. Gornji dio tijela sapinje joj pozlaeni oklop, vrsto joj
se privio uz plemenite linije. Od struka pada nabrana kratka suknja, a ispod nje
.vire hlae od modrog baruna. Na nogama joj uske izme od crvene koe. Glavu
joj pokriva zlatni ljem, a navrh njega crni gavran. Tisue oiju gleda njeno
vitko tijelo s udivljenjem, eljom i nasladom. Plemenito dranje tijela i
savrene linije razbuuju sve. Lice pokriveno vizirom plijen je svih pogleda.
Nekoliko puta projuri ona na konju borbenim prostorom pa se zaustavi pred
kraljem, spusti ma u znak pozdrava.
Onda se okrene u sreditu. Najvjetiji borac Napulja nastupa joj kao protivnik.
Ve im se maevi ljeskaju na suncu. Sve se stiava. I sve se upinje. Sva je
pozornost usredotoena na nepoznatu enu, to Ima da bije borbu na maeve sa
slavnim napuljskim vitezom.
Lako, sigurno i odluno odbija ona udarce protivnika. Neto je lukavo, neto
ironino u nainu kako se brani i predusree ivom nastojanju viteza da natkrili
vjetinu maa u enskoj ruci.
Glave se giblju. Lagano se zatalasala svjetina. Tisue oiju prati njezin ma.
Svi su udubljeni u borbu to neprestano raste, biva iva i jaa Ijubopitnost
svjetine. Na kraljevskoj tribini sve se naginje naprijed kao da ih ena povlai
k sebi snagom arolije. France-skove oi plamte, a kraljev pogled skrene k njemu
kao da bi htio rei: "Kakav li e biti junak njen sinlc
459
Najednom se sva svjetina zanjihala, razgibala. Borba se okre-nula. Sad djevojka
navaljuje iznenadno, odluno. Napuljac se brani vrsto, sigurno i snano. Njena
je obrana razmahanija, ea, navala ustrija, samosvjesnija kao da je svaki
udarac navlas izmjerila, proraunala, unaprijed vagnula i previdjela njegov
uinak. Napuljac iskoriuje svoju vjetinu kao da je u taj ma ulio sav svoj
muki ponos da ne bude svladan vjetinom ene.
Ali sve jai i uzdrljiviji biva njen ma. Ova enska ruka puna je arolija, a
tamo dolje masa raste puna divljenja, zaprepatenja, razbuena slikom lijepog
tijela kojemu je priroda dala nevienu sposobnost da se poigrava maem.
Sto ea biva navala maa u enskoj ruci, to se bunije talasa svijet, ire se
oi, sjaju zjenice, plamsaju lica. ivi se talasi razbie u posljednjem udarcu
pobjede. Pljusak udivljenja provali i dopre do tribine kao grmljavina.
Pobjednica spusti ma pred kraljevskim parom. Sve na tribini pojuri k njoj. More
svjetine udara o zid napuljskih vojnika urlajui:
Dolje viziri Dolje! Hoemo vidjeti lice junakinje! I pokolebala se ograda
naoruanih vojnika. Razdragani val svjetine upro je u nju svoju snagu.
Hoemo je vidjeti!
Sto je to tamo?
upita kralj.
Bit e zla. Vojnici se ne mogu osloboditi svjetine.
Hoe da vide njezino lice.
ree kardinal Borgia.
Pa neka skine vizir
odredi Ferante neto neprijatno gledajui razdraenu
svjetinu to prijeti kao bujica. Dvorski metar prie Gordani.
Skinite vizir. Narod hoe da vas vidi. Samo brzo jer e rastrgati redove.
Gordana skine ljem s vizirom i potjera konja k svjetini. Svi pogledi upilje se
u nju i sve ruke posegle za njom. S ispruenim maem sjedi Gordana u sedlu. Sto
dalje krui okrugom, to buniji biva zanos razbuen njenom vjetinom, potaknut
njenom ljepotom. I opet se vraa istim putem dok za njom pada pljusak iskrenih
junjakih ushita.
Tada ponovo stane pred kraljem, spusti ma na poklon i sa svojim takmiarom
izlazi iz kruga.
Nastavljaju s bojnim igrama, ali ini se da je svima ponestalo elje da prate
borce. U bunom amoru to se pronosi itavim trgom ljude zaokuplja vjetina
neviene ljepotice smee kose i bademastih oiju u kojima lei ponosni
mukaraki mir.
Gordana je stigla pod ator. Iza Gordane slijede Escole Stro -zi i itava
skupina mladih plemia u odorama svojih kraljeva. Sila je sama, lagano kao
pero. Sva plemika mlade zaokruila je poput obrua. Svatko joj eli neto
rei, prikazati svoje ime.
460
yV. .
.?&"&
Ne zaboravite da sam tienica knQli"|Mldl|M. To je
nemogue.
.
fJ ;""<L
Escole Strozzi naglasi svaku rije:
"
. ,
Sve je mogue jer to ne bi bilo mogue izvriti Talijanima to izvede Napulj.
Bojne igre su svrile.
S trga Piazza dell Incoronata pribliava se buka. Narod vrvi prema dvoru
pratei kraljevski par i njegovu blistavu pratnju.
U promatranju naroda zatee je Damir.
Ugrabio sam ovaj as da vas neto upitam.
Pitajte.
jeste li razmiljali o svemu to ovi Firentinci govore?
Ba to razmiljanje potaknulo me da zatraim Izabelu neka me otpusti kui.
Gordana, imam vam mnogo toga rei to mi je na dui, Osjeam cia ovi ljudi ne
govore u vjetar,
Znam tko je Ferante. Ipak, ini mi se da ovi Firentinci pretjeruju,
Evo, ve dolazi va uzniar
i skrene poglede odakle dolazi Simono ravno
prema GordanL
Opet mi taj Napuljac uri sprijeiti razgovor s vama. To je oito. Nee sa
mnom dobro proi. Simono se priblii i nakloni:
Gospoice, molim, princeza Izabela eli da doete k njoj.
Mladi gospodine, vi s njom niste ni govorili
nasmijei
SC Gordana.
Onda ne bih mogao primiti princezinu zapovijed.
Eto, vidite, tek sada dolazi kraljevska povorka s trga.
Jo mi je na tribini njena visost naloila.
Samo jo as. elim se posavjetovati o putu s dvoraninom moje kraljice
i
pokae prema Damiru.
Gospoica e otputovati tek podveer, dakle preostaje vam vremena kud sveanog
objeda da izdate gospodinu svoje naloge, a ja vas molim da odmah doete.
Dok to govori, Damirov pogled probada Napuljca. ini se da e iz njega provaliti
gnjev. Da sprijei sukob, Gordana se nasmijei:
Pravo velite, gospodine Simono
i onda zovne Damira:
: Doite, gospodine! Princeza je odredila da se prije odlaska najavite u njenoj
odaji.
Ova lukava primjedba razorua Simona i pokorno poe za Gordanom i Damirom.
Unato umirljivim rijeima to ih je Gordana izrekla Damiru i upozoravanju
starca Averse i firentinskog pjesnika ona nije smirena. One veeri kad je starac
govorio o djevojci iji je horoskop traila Beatrica, osjetila se kao za
jesenske magle kad bi uzalud nastojala prodrijeti vlane sive naslage to bi joj
za-stirale vidik i uvlaile u duu sumorna pitanja bez odgovora.
Porazna miljenja obojice Firentinaca o kralju Feranteu sluala je i u remetskom
samostanu kad joj je govorio Ivan Ce-smikL
Kad je ula u svoju odaju, opetovala je opomene kojima su je oba Talijana
upozoravala na grdne mogunosti i usporeivala ih 3 opaanjima jueranjeg dana.
Napokon, injenica da nisu htjeli k njoj pustiti Damira u ovom asu nije joj se
inila tek sitnicom.
463
Sve to sabirala je u jednu cjelinu i osjeala se kao u magli kroz koju ne moe
prodrijeti, a ipak tamo iza nje neto jest od ega bi trebala zadrhtati. Uza sva
nastojanja da raspri loginim za kljucima svaku sumnju, osjeti nesigurnost u
dui koja joj na-vjetava opasnost.
Kao da se poela kolebati u odluci da putuje prije nego to e se vraati ostali
dvorani kralja Matije. Koliko god je smatrala primjedbe uenjaka Averse i
njegova zemljaka pjesnika izljevom neprijateljstva to ih uiva kralj Ferante.
neprestano se u njene misli navraaju njihove rijei. I to je vrijeme vie
odmicalo, to je upliv njihova miljenja u njenoj dui nalazio vie odjeka.
Sve polaganije spremala je haljine za put. Dvije druice pomagale su joj. A kad
je posao bio dovren, uredile su se za sveani ruak.
Pozornije nego ikad pazila je Gordana za vrijeme objeda na na sve to se zbivalo
oko nje. Kriom bi promatrala kod stola kralja, Franceska, Izabelu, slijedila
svaki korak Simona kad bi odlazio gore Francesku ili kralju, pa se opet vraao.
Danas nije opazila nita to bi moglo utjecati da jo vie sumnja ili da se
veseli povratku u domovinu.
Danas ste vrlo utljivi
primijeti uenjak sjedei kraj Bje.
To isto smjela bih i vama spoitnuti.
Priznajem, vrlo alini to odlazite, a moda ste i sami poalili.
Ne mogu rei "da" ni "ne". Sasvim ste me zbunili svojim nagovjetajima.
Htio sam vam koristiti.
Recite zapravo poteno i otvoreno: jesu li vae primjedbe samo posljedice
loeg glasa koji uiva kralj Ferante, ili ste duboko uvjereni da bih morala
imati razloga da se osjeam nesigurno?
Zar vam se ne ini neobinim da kralj stavlja na raspolaganje svoju lau
dvoranki, bila ona koliko mu drago tienica njegove keri, samo zbog toga to
joj je palo na um putovati prije drugih? To bi uinio samo roenoj keri.
Napokon, nakon razmiljanja, odvrati polagano kao da sama trai izlaz koji bi
odgovarao njezinu raspoloenju:
O tom nisam razmiljala. Ali sada vidim da sam precjenjivala kad mi se to
inilo prirodnim. Odvie je milosti. Dvoran-ka sam, makar me kraljica odlikuje
svojom sklonosti, ipak sam samo sluga. I nita vie.
U njezinim vazda vedrim smeim oima neto se zamuti, a trzaj tankih obrva odaje
hitre misli to su skrenule drugim smjerom. I ona se okrene k svom susjedu
plemenitom Brodaricu:
Vi mi jo niste rekli miljenje o mojem odlasku?
>
Nije vam kraljica naloila da se vratite odmah?
i^,.
Da, ali zajedno s vama. "~ "
Onda ne bih nikako odlazio prije. Ako ste bili povrijeeni" sada ste dobili
zadovoljtinu. Varadi mi je naloio da pazim na vas, a vi mi oduzimate mogunost
da izvrim obeanje.
Razmislit u
zamiljeno e ona.
Tog asa pristupi Simono i uljudno je zapita eli li jo poslastica. Ona se
zahvali. Mladi ode nekoliko koraka dalje, pa se opet vrati. Dugo je hodao goredolje kao da nadzire posluivanje kod stola. Onda opet poe drugom stranom stola
i promatra njeno
dranje.
Ali Gordana opazi Damira kako kriom pogledava s dna stola mladog Napuljca. U
njegovim oima proitala je stotinu sumnja. Dugo nije mogla govoriti ni s kim od
svojih susjeda, a da je ne bi uo dvoranin, pa se njihov razgovor doticao samo
obinih sitnica.
Napokon se Smiono udalji, a uenjak priapne Gordani:
Sad e poi k Francesku. Opazio sam kako ga je pogledom pozvao k sebi pa se
onda pogledao s kraljem.
Sve to moe, ali i ne mora biti u vezi sa mnom!
Ja imam jedan savjet: ne putujte!
Ako odustanem, moram nai izgovor. Dogovorit u se s. mlaim dvoraninom kojeg
sam odabrala da me prati. Taj bi mi razlog mogao pruiti on.
Promatrali su kralja kako je ustao od stola i povukao Simo1 na daleko od drugih i neto mu govori, okrenut leima itavoj
dvorani. Onda kralj opet sjedne. Simono poe dvoranom ne po-
,,
- ,
,
>. j"s>vati
Djevojka odvrati neto manje odluno nego to je bio njen obiaj:
Svatko se raduje kad ide u susret svojoj domovini.
Vrijeme je prelijepo. Bit e vam ugodan put na lai.
Visosti, neu putovati laom.
to kaete?
Ne smijem prihvatiti toliku milost njegova velianstva. Putovat u kopnom.
Naprotiv, moj otac zna to je duan ljubimici svoje keri.
Visosti, ja sam samo siromana dvoranka. Ni sva milost njezina velianstva ne
moe me toliko uzvisiti da bi se mogla opravdati tolika poast. Putovat u
radije kopnom.
Ova ga izjava smete. Bilo mu je kao da je Gordana tog asa poletjela nekud
daleko i nestala iz njegove vlasti. Ne samo da izjava ugroava ivotni plan
njegove sestre Beatrice nego podjaru-je njegovu dugo zatajivanu strast prema
djevojci do koje bi mu ovako bio zatvoren najkrai put.
Jednom izjavom ona prelazi kraljevske odredbe i nade njegove strasti. Zjenice mu
sijevnue. Pune usne kao da su mu se osuile. Nije ih mogao otvoriti da neto
kae. Samo guta pogledom ljepotu koju je ve potpuno smatrao svojom.
Izabela ne slua njihov razgovor, ve mirno pie dalje. Nesvjesni osjeaj kao da
je Gordanu povukao natrag i ona se nehotice priblii vratima.
Ova kretnja upozori Franceska da bi mu pogled mogao biti izdajica njegovih
misli, pa ree ozbiljno:
To se vie ne moe promijeniti. Dareljivost i plemenitost njegova velianstva
ne smiju se odbiti. To bi znailo uvredu.
Nije uvreda ako se smatrani nedostojnom tolike briIjivosti
Putovi kopnom su opasni, etiri sluge, jedan plemi i jedan djeak, pa, ne
mogu vas obraniti od napada razbojnika i raskalaenih ljudi. Vaa se odluka ne
smije ni saopiti njegovu velianstvu, jer bi ga to uvrijedilo.
Te njegove rijei izazovu pozornost Izabele i kad je razabrala o emu se radi,
pozove Gordanu blie:
to je tebi najedanput, Gordana? Nisam nauena ovakvom ponaanju. Pokazuje se
nezahvalnom. Svaka druga bila bi presretna kad bi joj kralj iskazao poast koja
zaista pripada samo princezi.
Ba sam to i naglasila...
kad je htjela nastaviti, upadne joj u rije
Francesko znaajno i odluno.
.
to kralj odlui to se vie ne moe promijeniti.
I brzo kao da ne eli doekati njezin odgovor, izie.
Snebivajui se nad Gordaninim dranjem. Izabela nastoji da djevojku uvjeri u
nedolinost njenih izjava, a ona slua ne odgovorivi nita. Uzela je pismo za
kraljicu, oprostila se i poklonila; Izabela je zadri:
467
^
Kad bude odlazila sigurno u jo spavati. Dakle, pozdravi mi. kraljicu i reci
da u ostati kako je odredila, mjesec dana, a Francesko odlazi nakon sveanosti
u Feraru.
Isporuit u njezinom velianstvu.
Zatvorila je vrata princezine odaje i nala se meu svojim druicama koje su
avrljale.
Neete lei?
zapita ih Gordana.
Nikad nismo popodne spavale. Kakav je to obiaj. Nou se bdije, a danju spava.
Takvo je podneblje. Ovdje dani umaraju
odvrati Gordana i onda sjedne na svoj
sanduk.
Ba niste veseli, Gordana
primijeti jedna od dvoranki.
Princezi Izabeli neto nije pravo pa me izgrdila. No, sad idem. Ako tko pita
za mene, recite da sam otila na kupanje.
Pri tom otvori sanduk i poloi u nj jpisma za kraljicu. Dok se time bavila,
unie mali napuljski pa i ree Gordani:
Neka dvoranke siu da prime naloge za veeras, a vi, gospoice izvolite
priekati dok bude vrijeme odlasku.
Obje se djevojke hitro dignu i iziu s paem.
Gordanin pogled, lei na sanduku u koji je spremila sve svoje haljine i nakite.
Dvojba i,neodlunost odraava se u licu, oima i kretnji. Onda kao da je jaka
volja pokrenula njenu hrabru i odlunu duu, najednom se uspravi i vrsto odlui
da poe na sastanak s Damirom. Uini dva koraka po sagu, ali je neto zaustavi.
Vrata sobe se otvaraju udesno polagano. Ostane mali otvor izmeu vrata i
vratnica. Kao da je neki tat malo odkrinuo da zirne u odaju, iako ne opazi
nikoga, to e biti? Hoe li netko ui? S kakvim namjerama?
i ona se povue k
zidu.
Visoka vrata od tamnog rezbarenog drva jo se uvijek ne rastvaraju. Neija laka
kretnja odaje da s one strane netko stoji. Zaviruje i eka. Ona stoji mirno. Ne
moe vidjeti nita, ali ne eli neznanca otjerati i ostane nepomina.
Sve to traje samo dvije-tri sekunde.
Iza tamnih vrata pojavi se bijela ruka do pola lakta, jaka muka ruka stisnutih
pesti. Zar poinje igra koju su proricali Aversa i Strozzi? Prsti ruke se
raire, neto bijelo zauti i padne na pod. U istom se asu ruka strelimice
povue iza vrata i zatvori ih.
Trenutana igra zadri je naas nepominu i neodlunu da li da otvori vrata i
pogleda u hodnik ili... Ne, bolje je pogledati to je nevidljiva ruka bacila.
Zaas digne ono to je palo. Komad papira ispisan hitrom rukom. Slova su neto
zaprljana kao da pisac nije mogao doekati da se osui. Rasprostre papu1 i
proita latinska iskrivljena slova.
"Ne stupite na palubu lae! Putem k lai poplaite konje, odjurite u grad.
Bjeite! Spalite pismo!"
Poleti k vratima, otvori ih. Vani u hodniku mramorne ograde oko duboke koridore,
ne uje se ni suanj kakvog koraka.
468
A ipak stoji i gleda prikovana za prag. Osjea da je netko promatra. Iz njene se
due digne osjeaj saznanja koji joj dojavljuje da je negdje neka neman pola
prema njoj. Neman to ju je ekala sve ove dane. Prilazi u njenu blizinu i
sigurno eka. Gordana se povue u sobu. Hvata je osjeaj sigurne opasnosti. Ali
gdje e se pojaviti? I kako da joj utee? Samo mir i opreznost mogu pomoi jer
ovdje nema nikoga na koga bi se oslonila. Osjetila je udarac u sljepooicama.
Zapovjedi sama sebi mir i vrstom voljom umiruje ivce. Brzim tempom svog
razbora nanizala je posljednje dogaaje kao nastavak upozorenja Firentinaca:
uvali su je preko Simona, zagradili je od svakog dodira s drugima. Dopustili su
joj da otputuje. Dali su joj itavu lau. Odbila je to pred Franceskom. Njegovo
udno gledanje, njegova smetnja i naglaavanje da se ne moe nita promijeniti.
Firentinci, dakle, nisu imali krivo. Netko neto sprema. Taj, tko posjeduje
vlast. Kralj! Moe li tko sprijeiti njegovu svemonu vlast, njegove vlau
utvrene zasjede? Tko moe? Ali ija je ruka to pisala? ija je ruka zavirila
tamo iza tamnih vrata? Firentinci? Jedino bi oni to mogli uiniti. Sumnjali su,
opominjali i dobacili joj posljednju slamku da se za nju uhvati, udno. Dvoranke
je pa pozvao dolje, a onda se pojavila ruka. Svejedno, ija je bila, nek je
blagoslovljena!
I brzo ide k svijei, uzme kremen i zapali. Papu- brzo izgori. Dok je plamen
gutao pismo, Gordanino se elo nabralo od napora da skupi osnove i hladno stvori
odluku. I potpun mir osjeti u dui kao da je zaustavila sve osjeaje straha,
samo u mozgu ostaje jurnjava. Predoila je sve mogunosti to je ekaju vani
ispred ove palae, pa sve do lae i to bi sve moglo slijediti. A onda pohiti
vratima, zakljua ih, poe svome sanduku, izvadi odijelo to ga je jutros nosila
na bojnim igrama, skine putnu haljinu i navue bojnu odoru: kratke hlae i
kratku suknjicu, mekani haljetak, koni pojas kratkim bodeom. Na to obue
modru haljinu, nabranu i dugu do poda, a tada uzme iroki, ogrta. Ovaj je
potpuno pokrivao sve, da nitko ne opazi to se nalazi pod haljinom. Sve ostalo
opet sloi u sanduk i zatvori.
Stala je naslonjena o naslonja crtajui pred sobom grad, njegovu obalu, kue i
pravac svojeg bijega. Negdje na zgodnom, mjestu odbacit e haljine i juriti,
juriti, tko zna kamo
Sad joj se priini da je neka udna sila ravnala usudom kad je u princu Ivanu
pobudila sumnje koje su dovele Damira u Napulj. Njegova prisutnost prua njenom
bijegu mogunost. Plan je u mislima gotov, ali kako da se udalji? Otkljua vrata
jer je ula korake. Vratile su se obje dvoranke.
Kako e sutra biti lijepih sveanosti! Vatromet na moru i rasvjeta itavog
grada. Zar ti Gordana nije ao da to ne vidi? pria jedna od njih, a druga
zaueno odmjeri pogledom Gor-danu i usklikne:
469
473.
Naprotiv! Vreba u aleju! Trai nas, jesmo U otili. Stojei nasuprot Francesku
kralj iskoriuje njegovu glavu za zaklon svojem istraivakom pogledu.
Ostani tako samo dotle dok mu ne ugledam lice. Ako se okrene, ba e mi biti
nasuprot. Zato se tu sakrio?
Mislite da je to uo?
Ako nije zaepio ui! Sad se okree. Budi miran. Da. On je. Spazio nas je!
Prepao se, zgurio se kao pseto. uo je sve.
Sve to smo govorili pred kipom?
Kralj se veselo nasmije kao da mu je sin rekao neku alu, uzme ga ispod ruke i
ree glasno:
Vrijeme je da idemol Zacijelo e Simon nai toga mladog klipana.
Poli su ravno prema terasi, onda zaokrenuti pravcem k dvoru.
Ostavljate ga s onim to je uo?
upita tiho Francesko.
Neka ne posumnja da sam ga opazio. Neka vjeruje da je ostao nezapaen.
Pourit e se da sve dojavi Gordani.
Rekao sam ti: tko pokua zakoraiti na put koji djevojku vodi na otok, gubi
glavu. Pourimo.
On e vam pobjei iz vrta.
475
se primie i obazire na sve strane. Stoji i misli. Lice mu je smrtno blijedo. U
oima uas. Casak se zadrava kao da stvara odluku, pa onda krene lijevo,
zaokrui aleju hitrim koracima, oprezno pazei, izae na prostor ispred palae.
Tu stane i zaokrui pogledom razizemlje.
Odanle istri Alberto i kao da ga ne opaa ogledava se ba protivnim smjerom pa
krene prema aleji. Ali kao da je uo korake, obazre se prema Damini, stade ga
promatrati od glave do pete i krene k njemu. Mladi ga opazi i uspori korak
neodluno Mo da bi ga htio neto upitati.
Plemeniti gospodine, sudei po opisu vaeg odijela, vi pri-padate dvoranstvu
njezine visosti princeze Izabele i pria Fran-ceska.
Pogodili stel
Prva dvoranka njezine visosti, ona smea ljepotica, naloila mi je da poem u
vrt i potraim mladog dvoranina sa utim perom na klobuku. Rekla mi je ime, ali
nisam upamtio.
To sam svakako ja!
Dakle, molim, neka vaa milost izvoli poi sa mnom.
Nekoliko je asaka stajao neodluan kao da razmilja, a onda ivo upita.
Ona vas alje?
Mene su odredili da je pratim na lau pa mi je naloila da vas potraim.
Imate li kakvu poruku za mene?
Da, gospodine. Moli vas da doete k njoj jer e odmah krenuti na put.
Putujemo tek podveer.
Gospoica eli ii odmah.
Laa jo nije spremljena.
Naprotiv, sve je spremno. Izvolite, gospoica eka.
Kamo da idem?
eka vas gore na drugom katu. Povest u vas k njoj.
Gdje se nalazi?
Kod princeze Izabele. :
Idem odmah
odvrati Damir i poe prema palaL
Alberto ga slijedi. 4.
Gospodin Damir! Gospodin Damir!
Povici zaustave mladia pa se obazre pun iznenaenja prema vratima vrta. Tamo
stoji glasnik u pranoj odori. Na prsima je crni gavran, osebujni znak kralja
Matije.
Ne brinui se za Alberta, Damir potra k vratima gdje stoji mladi s grbom.
Princ te alje?
zapita Damu .
Da, on. Nosim vam pismo, ali me ne putaju unii. Damir oslovi strau:
Ovo je glasnik njezinog velianstva kraljice Beatrioa,
Vojnici na strai malo su se pogledali kao da se nijemo do govaraju to da
uine, no Alberto se odmah dosjeti:
Nitko ne smije ui do predveer. Tako je odredilo njegovo velianstvo
napuljski kralj.
Ipak to ne smete Damini i zapone s glasnikom govoriti hrvatski:
Daj mi pismo. A ti se propitaj gdje su ukonaeni nai dvorani pa onda reci
Brodaricu da kriom pripravi dva konja. Trebat e nam. ekajte nas na
pristanitu. Reci Brodaricu da je dvoranka, neu spomenuti njeno ime, ti zna
koju mislim, u pogibelji. Daj hitro pismo i...
Alberto prekine razgovor:
Ako ne kanite poi gospoici, recite? ;
. a;
Kako ne! Evo me.
Damir brzo otvori pismo i poe za dvoraninom. Hitro je koraao i jo hitrije
itao retke princa Ivana. Ali ovog asa to pismo nije proizvelo na Damira
nikakav dojam. Izraaj njegovih oiju i treptaj pokazuju da drhti pod udarcem
to ga je primio otkriem kraj podnoka Apolonova kipa.
U odaju dvoranka polazi se s one strane
opomene ga Alberto pa skrene uz
terasu palae. Damir ga slijedi.
Obili su istoni dio zgrade i preli iza ugla smjerom prema moru. U blizini
kule to se strmo sputa u more Danur spazi uska vrata irom otvorena. Alberto
poe prvi kamenim stubama.
Nali su se u hodniku. Stijene su bogato ureene, a pod od arenog sitnog
kamenja. Zdesna se uspinju kamene stube u katove s ogradom od mramora.
ti
nosio u predodbi, uvjeren da ga eka. A sad najednom vidi drugu sliku: iroke
mesnate prsi s maskom kraljeva lica, s tri pod-bratka. I to mu se lice smijei
porugljivo i zlobno. Zar je to mata probuena grdnim otkriem pred Apolonovim
kipom izbila pred oi ovu utvaru? Svladajui se ide blie da se uvjeri u toj
nadi, ali opet ustukne. Jest! To je Ferantel
Vae se gospodstvo ipak udostojalo odazvati mojem po-ivu?
upita kralj.
Ispod mesnatih vjea pogodi ga podrugljivi kraljev pogled i trgne glas pun
zluradosti:
Vae gospodstvo, vidim, nije naviklo odazvati se kraljevoj zapovijedi. Bili
ste s ostalim dvoranima pozvani k meni.
Neka mi velianstvo oprosti to sam zakasnio.
Moda ste bili na sastanku s kojom ljepoticom?
Ne poznajem ovdje ljepotice s kojom bih uricao sastanke n asu kad moram
ispuniti dunost da pratim na putu tienicu njezinog velianstva kraljice
Beatrice.
Toliku panju prema mojoj keri kraljici uistinu treba pohvaliti i nagraditi!
nastavi kralj sve podrugljivije.
Izvrena dunost ne zasluuje nikakve nagrade. Molim vae velianstvo neka mi
dopusti potraiti dvoranku njenog velianstva.
elite joj neto saopiti?
Da, velianstvo.
; ,.;.:;
"
;
Vrlo vano?
^ " ">> iv ^Ii<v"-! -
Dunost je uvijek vana.
r
Vidite, moj mladiu, rekli ste da sam zloinac. To su rekli i oni. A vele to i
mnogi drugi koji jo nisu ovdje. Vele ljudi da sam svoje prijatelje pobacao
dolje u tamnicu gdje jauu od gladi, zime i ee. To je kleveta. Sad vidite kako
mi ine strahovitu nepravdu. Istina, ima jo dolje nekoliko uznika to trpe
pravednu kaznu, ali to su moji neprijatelji. Zar da ih tetoim na svojini
grudima? Ali, ovi tu, to su moji prijatelji.
Kralj vrsto upre pogled u Damira i priblii mu se pa e vrlo povjerljivo:
Vidite, mladi ovjee. Kad su me oni izdali, pozvao sam ih u svoj dvor da im
vratim milo za drago. Posjeo sam ih u naslonjae od brokata, a vjerujte, brokat
je skupocjena tkanina.
Ferante se jo vie priblii Damini i kao da neto naroito oekuje od njega,
gleda mu u lice, pa se smijei Usne mu podrhtavaju, a oi sijevaju:
Nisam tedio. Uistinu nisam. I sami vidite da je njihova tkanina skupocjena,
jer za prijatelje dajem sve, sve. Moja plemenitost ne poznaje granica. Sve sam
ih ljubio, toliko ljubio da se nisam mogao od njih rastati. Htio sam da ostanu
uza me, pod mojim krovom, da ih imam tu, da ih gledam, s njima avrljam,
posjeujem ih, drim im govore, nazdravljam, da ih pitam kako im je. A oni su
tako sretni da i ne ele ostaviti ovu dvoranu. Sve moje prijatelje toliko ljubim
da ih ne putam vie ispod mojeg krova. I u toj mojoj velikoj ljubavi ja sam
njihova mrtva tijela dao balzamirati, jo vie. Odlikovao sam ih i kao da su
najplemenitije ptice dao sam ispuniti njihove utrobe, njihove
grudi, obukao ih i, evo, tu sjede, moji mili i dragi. Nije li to vrhunac
humanizma?
_ Neman jezovita!
vikne Damir dok kralj nastavlja s naroitom sladostrau:
Iskazao si mi veliko prijateljstvo kad si oslukivao, hjepl mladiu, a poto
ja cijenim i primam svako prijateljstvo, ne mogu biti ba prema tebi nezahvalan.
Uvrstit u te meu svoje najdrae prijatelje.
Zvjerska nemani!
Eto, tako vraa moju plemenitu namjeru, nezahvalnie! Ali ja sam humanista.
Opratam i dijelim dobro za zlo. Vidi, onaj prazni naslonja tamo lijep je,
dragocjen, tamo u posaditi tebe, najmlai moj prijatelju.
Zebnja preleti Damirovim tijelom. Pogled mu poiva na praznoj stolici i ini mu
se groznijom od otvorenog lijesa.
Neu da trune, sinko, ne bih mogao ivjeti da sam svoje prijatelje predao
pohoti crva. A ti si odvie lijep da bude njihova hrana! Ti e sjesti na ovaj
najljepi naslonja. Da ostane uvijek uza me kao naroita uspomena moje
pobjede.
Stvrite! Samo brzo, brzo! Zvijeri!
vie Damu .
Tvoja nezahvalnost bit e kanjena! Svojeg dobrotvora nazivlje zvijerju.
Bartolo, skini mu klobuk i plat. I Bartolo uini po kraljevoj elji. Damini se
uini kao da mu uzimaju ivot.
Tako
ree Ferante, pa uzme Damirov plat i rairi ga po naslonu naslonjaa.
Onda uzme klobuk, postavi ga na vrh i pri tome gleda u Damirovo lice iskrivljeno
jezom.
Hou da ti osiguram stolac. Neka nitko drugi ne sjedne ovamo. Ovo eka tebe,
mladi moj prljane. Prije nego te zadavimo hou da uzmogne sebi predoiti kako
e izgledati na toj stolici. Lijepo? Zar ne?
Ubijte me, ali vratite Gordanu, jer e njeno prokletstvo pasti na vas! Osveta
naroda rajurit e vae prokleto tijelo. Osveta kraljici, vaoj keri! Upamtite!
Osveta njegova...
A tko bi mu dojavio u ijem se naruaju nalazi djevojka? Ti nisi htio
putovati, nego si ostao uza me u dvorani mojih prijatelja. Tko bi, dakle, mogao
javiti?
pita kralj.
Javit e mu onaj koji zna to znam i ja.
Sto zbori taj lupe?
vikne kralj i pogleda Alberta.
S kim je govorio?
S nekim ovjekom, glasnikom s gavranom na grbu koji je odmah otiao.
Ti si dopustio da netko ue u palau i opet izae? Strae su pustile? Objesit
u vas sve!
Nikoga nismo pustili, ali glasnik je zvao ovoga tu vidjevi kad je iziao iz
lovorove aleje. Govorili su svojim jezikom. Nian razumio, ali sam prekinuo
razgovor.
481
31GordanaI
; _ Smjesta juri za tim glasnikom, hitro ga zagnjuri u grob.
Njemu nisam rekao to sam uo, samo sam govorio o pis-i
veli Damir.
O kakvom pismu? <
Donio mu je i predao neko pismo
ree sada Alberto.
Ovamo pismo!
i pretrae svezanog Daminu Vidjevi da ga ne moe proitati jer
je pisano hrvatski kralj ga spremi i zaurla nad Damirom:
Govorit Kome si rekao to si uo?
Nedaleko od Apolonova podnoja sakrio se jo netko tko sada zna da neto
spremate Gordani. Svi su vai gosti opazili kako djevojku uvate da joj se nitko
ne priblii. Svi apu.
Crven, zapuhan bjesnilom, Ferante uzviknu;
Gdje je taj drugi?
Popeo se na zid perivoja i skoio dolje da dovede pomo.
Pomoi Protiv mene? U Napulju, u mojem kraljevstvu? Jao njemu! Tko je?
Nita me nee prisiliti da kaeml Kralj se zaleti na njega bodeom:
Reci: tko jo zna i gdje je taj?
Zarinite bode, moda iz mojih prstiju vrcne njegovo ime.
Zvjerski reei, utisne Ferante bode u Damirovo meso, samo toliko da ga
prestrai i vikne:
Tko je? Kai!
Kad budem mrtav.
Razjareni kralj baci bode i okrene se svojim pouzdanicima:
Vodite ga dolje. Glad i e najstranija su muila. Bude li priznao, podijelit
u mu milost Neka ivi Nee dobiti ni kapi vode ni mrve kruha. A sad, donesite
mi eravice, ive eravice.
Ledeni znoj poikne Damirovo elo.
Nahranit u te. Silom u ti rastvoriti gubicu i nasipati gorue komadie.
Hranit u te ognjenim eernim kuglicama ako ne kae kome si rekao to si uo.
Ostat e ti grlo i jezik za sva vremena ispreni brazgotinama. Neu te ubiti,
ispei u ti grkljan, lijepi gospodiiu, ognjenim poslasticama.
Govori, tko zna moju tajnu?
vie kralj. Damirove oi bulje preda se. Usne su
otvorene, bijele, nepomine.
Mladi niim ne odaje da uje kraljev poziv.
Do svoje starosti amit e dolje na dnu ovog dvora " razvaljenom gubicom,
nemoan da ikad progovori rije, vidi svjetlo.
Sablasno, ukoeno stoji Damir i ini se da su mu grozote mrt vaca u
naslonjaima i muila kraljevih prijetnji smutile pamet.
Donesite eravicu!
krikne Ferante.
Od Damira ni .treptaja, ni drhtaja, nijednog znaka da zna l
uje. ....
48?
fa
Taj se obezumio!
ree Bartolo.
Ili mu je uas oduzeo govor.
Probudit u ga eravicom. Alberto,
kralj.
Sluga potri prema vratima i nestane.
Razjareni kralj stade hodati gore-dolje dvoranom, od asa do asa sune pogledom
kao bodeom u nepominog Damira. Njegovo je lice izoblieno kao da su ga izvukli
iz groba. ....
_ Velianstvo! Ovaj je uistinu izgubio pamet!
primijeti Bartolo.
Moda bismo
ga dozvali k svijesti obeanjem da ete djevojku ostaviti na miru.
2ivi oganj budi lude i lupee. eravicu hou!
Sav zadihan, uleti Alberto, skoi kralju, neto ape, od ega se cijela
kraljevska masa potresla. Die ruke, tihi krikovi padaju mu s debelih usana.
Trkne k vratima, ali se opet vrati i
zapovjedi: .
Brzo, bacite ga dolje u tammcul Smjesta!
to da inimo nakon toga?
f
_ Doite za mnom! Brzo, u moju radnu odaju. Odmah!
i odjuri na vrata.
Zahvali mu prijazno i poe vrlo oprezno. Nae stube onkraj velike terase ispred
dvora. Zaokrenute je ravno u perivoj. Pouri smjerom prema Apolonovu kipu, ali
ne nae nikoga. Zagledala lijevo i desno. Uzalud. Razabire: Damir nije mogao da
prieka na zakazanom mjestu, jer su kralj i Francesko etali vrtom. Sjetila se
terase to se die uza zid s kojeg je gledala juer na trg. Ali ni tu ne nae
nikoga. Gonjena nemirom i eljom da vidi ljude i nae bilo kakav dodir sa
svijetom, zagleda se na trg kojim prolaze ljudi njoj strani i nepoznati. Sad joj
se uini kao da je ula izrei svoje ime. Obazre se. U kraljevu vrtu nema
nikoga. Ponovno joj dopre do uiju glas koji izgovara njeno ime. Dolje s desne
strane uza zid opazi starca Aversu s mladim Firentincem Strozzijem. Obojica je
opaze na vrh zida pa hite k njoj. Gotovo je viknula od radosti. Prvi je dohitio
Escole Strozzi.
Dolazim s pristanita
ree on
ali tamo nisam naao vaih dvorana, a ipak
su ve dignuli jedra. Zar ne kanite putovati?
Ne mogu vam odavle govoriti. Previsoko je. uli bi me. Uite, molim vas, u
dvor. I vi, gospodin Aversa.
Uzalud! Ve smo htjeli, ali nas ne putaju.
U tom odgovoru nala je novu potvrdu neeg jezovitog. Jo se jae nagne na zid i
zaokrui usta rukama, vikne dolje niz zidine:
Gospodine Aversa, nai ete ve neku izliku d" vas puste.
Zar se to dogodilo?
pita starac.
Moralo bi se dogoditi ono na to ste me juer i danas upozoravali.
Dobro, znam ve to
ree starac i odmah poe uza zid.
Svaki njegov korak kojim se pribliavao vratima dvora smatrala je spasenjem.
Onda sie s terase i uputi se prema palai I sada je na vratima nala strau
kako ivo raspravlja s uenjakom Aversom. On vadi neki papu i pokazuje
vojnicima. Ali oni slijeu ramenima.
Jao vama ako me zadrite! Kralj me zove!
Oni gledaju u palau kao da tamo trae nekoga tko bi im savjetovao. Meutim,
stari uenjak iskoristi ovu njihovu neodlunost, prijee prag otro
prosvjedujui:
Tko e sprijeiti starom uenjaku koji je kraljev gost i ljubimac vladara?
I ve se naao onkraj zidina i krenuo prema ulazu u palau. Gordana je stigla na
stube i prividno se zagledala u dragocjena vrata ukraena plastino uklesanim
prizorima trijumfalnog ulaza Alfonza I Aragonca. Navlas se nije maknula sve dok
uenjak nije doao do nje, a onda mu apne:
Lebdim u stupici! Imam dokaza.
Od koga vam dolazi?
Od nepoznate ruke. Savjetuje mi da ne polazim na lau. Put do lae
prevalit emo konjem, zato mi neznanac savjetuje da prividno preplaim konja i
pobjegnem. Da mogu pronai Da-mira, znala bih se izvui iz procijepa.
Da ga potraim u konaitu?
Molim vas. I recite mu neka spremi konje.
Dakle, bijeg?
Ako mi to ne uspije, zacijelo sam izgubljena.
Ako ne naem vaeg dvoranina, jamim da e vam ovu uslugu uiniti mladi
firentinski pjesnik.
Dok su govorili, ona je neprestano gledala u umjetninu na na vratima i svatko
tko bi ih ugledao morao bi biti uvjeren da raspravljaju o reljefu.
Moglo bi se desiti da ne uspijete. Znate da vas na svakom koraku slijedi
Simono, a danas uveer pozvani su svi uesnici na gozbu, a poslije e biti
vatromet.
- Znam, samo ne znam to e dotle biti sa mnom.
Zadajem vam rije: uinit u sve to se moe. Sve u Firentince i Milance
uzbuditi da pitaju za vas.
Kad bih mogla slutiti ija mi je ruka otkrila zasjedu, bilo bi lake boriti
se.
Zacijelo su vaa ljepota i plemenitost ganule neije srce, a u tom sluaju,
vjerujte, ova e ruka i dalje bdjeti nad vama.
Strahovito je stajati na pragu dvora, na suncu i zraku, posred bijela dana,
predana na milost i nemilost okrunjenog razbojnika.
r- Podii emo na noge itav Napulj.
Za neznatni stranu djevojku koja im nije nita? Nitko se nee maknuti. Zato
ne dolazi Damir? Izaao nije, ili da pitate strau? Pitajte za plemia u modroj
odori sa utim perom.
I starac poe prema strai i zapita mrko:
Njegovo velianstvo pozvalo je preda se mladog stranog voranina u modroj
odori sa utim perom na klobuku. Zar jo nije stigao?
Nije ni iziao iz dvora
odgovori prvi od straara.
Dakle u palai je?
Ve je dosta dugo to je iz lovorove aleje krenuo u dvor.
Aversa se uputi natrag. Ne znajui nita drugo nego da ne puste nikoga izai ni
unii straa nije nikako tumaila ponaanje starca uenjaka i vrila je dalje
svoju slubu zaustavljajui svakoga.
Va je dvoranui u palai
apne Aversa Gordani.
Bio je pozvan kralju sa Stjepkom i onom etvoricom koje sam odabrala za
pratnju.
Prema tome, nalazi se moda ba u kraljevskoj odaji.
Ostat u ovdje i ekati, a vas molim: ne ostavljajte me.
Neu se maknuti dok me vi sami ne poaljete.
485
i
Ni sluge ni dvorani ne pojavljuju se niotkuda. Sve je tiho kao u pola noi. Samo
njih dvoje stoje pred vratima, zure u kiparske umjetnine i od asa do asa
opetuju apatom osnove kako bi Gordana mogla utei iz dvora. Ali. sve odmah
razbije saznanje kraljevske moi koja u po bijela dana, usred grada, stvara od
djevojke bespomonog sunja crnih kraljevih namjera.
Da se uteete oni Izabeli?
Vjerojatno ona nita ne sluti to sprema kralj, ali ona je Aragonka. vrsto
vjerujem da mi je sada jedino uporite ako se inim nevjestom i ne pokaem
nikakve sumnje.
S desne strane terase zauju se koraci
Pogledajte tko je?
apne Gordana. Nekoliko trenutaka utnje, a onda uenjak
apne ne pogledavi Gordanu:
Francesko!
Kamo ide?
Prema vrtu.
Nerazumljivo. Danas popodne nitko od njih nije poSao
Najbolji znak da ih neto neobino dri budne.
Koraci su se zaustavili
dahne Gordana.
" " --
.c
Sasvim sigurno
odvrati ona.
A sad, ne biste li-sa >mnom nastavili
raspravu?
Ako elite, vrlo rado!
v
Francesko ue u palau, a ovo dvoje opazi kako se vrlo brzo uspinje
stubama. Djevojka i uenjak povuku se niza stube ispred vrata i pogledaju se
znaajnp. On ape drei se posve nehajno:
Nije mu pravo. To sam jasno razabrao unato aragonskoj lukavosti. Bojim se da
e va prisiliti na put.
A zato? Cime da me prisile ako ja neu. Kad se princeza Izabela probudi, lako
e mi biti da .je pridobijem.
Ali Francesko je naglaavao da o tome odluuje kralj.
Varate se, p tome odluuje moja lukavost. Priinit u se bolesnom i lei.
Dodue, ve vrlo otrcana izlika, ali uvijek uspjena. Ostanite sa mnom dok ne
dou moji dvorani. Zacijelo e s njima i Damir. Ako meni ne bi bilo mogue da mu
togod nasa-rou reem, molim vas, povedite ga sobom.i uputite u sve.
Moja je jedina briga da vam pomognem iz aragonske stupice. Jadni Strozzi ne
moe u dvor i eka.
Poli su ispred palae etajui se u tihom razgovoru i ekajui dvorane koji su
imali pratiti Gordahu i Damira.
im je Francesko uao na prvi kat, poe u kraljeve odaje i upita tajnika:
Gdje je kralj? .
j!
Njegovo je velianstvo na drugom katu!
":
0
Pohitite odmah k njemu:
^.>
^v
"
U predsoblju su dvorani kralja Matije
odgovori tajnik
koji e pratiti
dvoranku njezinog velianstva kraljice Beatrice. Kralj mi je naloio da ih ne
ostavim same i ne putam izii dok velianstvo ne odredi,
Preuzet u vau slubu. Idite hitno gore i recite kralju da je hirovita
dvdranka promijenila odluku. Neka odmah sie.
Kraljev se sekretar uputio u drugi kat da trai kralja. Izlazio je iz odaje u
odaju. Na hodniku sretne Alberta kako tri da kralju donese zatraene eravice.
Alberto, gdje je njegovo velianstvo?
.
Sad se ne moe s njim govoriti, jer upravo s nekim povjerljivo vijea
odgovori kraljev pouzdanik lukavo.
Ipak mu javi poruku njegove visosti princa Franceska da smjesta mora s njim
govoriti jer hirovita dvoranka ne kani otputovati i da je u drutvu astrologa...
Alberto se vrati kralju i apne mu Franceskovu poruku. To ga ponuka da ljutilo
ostavi Damira i sie u prvi kat u svoju radnu odaju gdje mu uzbueni Francesko
najavi:
Naao sam Gordanu pred vratima Alfonza. I. Raspravljala je s Aversom o
umjetnikim reljefima i rekla da nee putovati, nego ekati dok putuju drugi jer
tako eli Beatrica. Jo je naglasila da e na veeranjoj gozbi sjediti uz
Aversu. .,. .
488
Ferante smrknuto upita:
Kako se taj Firentinac mogao nai na dvoru kad sam odredio da gosti imaju
izii i da se nitko ne smije pustiti do podveer u palau?
Aversa veli da je naao nove pojave u vaim zvijezdama. Kako je uniao ne
znam, samo sam ga naao s Gordanom. Kad sam otiao ostali su zajedno.
Kralj uhvati srebrno zvonce. Njegov tajnik ue.
Bartolo i Alberto su ovdje?
ekaju zapovijedi vaeg velianstva. I Simon moli da ga velianstvo primi.
Neka uu sva trojica.
Dok su ulazili, Francesko je paljivo promatrao svojeg oca ije Ue nalikuje
oblaku iz kojeg e ovog asa zagrmjeti.
Velianstvo
najavi Simono
mladog dvoranina iz pratnje princeze Izabele
nisam naao. Kao da ga je zemlja progutala.
Dobro, dobro, ne treba ga dalje traiti
prekine kralj njegov izvjetaj
gdje je princeza Izabela? "
Jo nije izala iz odaje.
H
Ako spava, probudi je i reci da je smjesta ekam. Of
Simono izae, a
kralj pogleda svojeg pouzdanika:
Tako valja, mome. Pravo mi je pisao tvoj ujak Antonio: Simono je sazdan od
vjernosti. Evo i praak. Idi i neka doe Bartolo.
Uzevi od kralja kutijicu od slonove kosti, Simono se pokloni
i izie, a kralj oslovi Franceska: ,
. . .
493
Pokuao sam saznati nije li joj Damir rekao na razgovor kod Apolonovog kipa.
Sto si razabrao?
Izbjegavala je odgovoru vjeto i lukavo i ba je time po tvrdila moje sumje.
Zapoela je gozba.
Neka puk pije!
zapovijedi kralj.
Ove noi neka Na-puli pliva u vinu i
svjetlu. - ""
-" "" l
J
J
..._,....:..,,.:>,:
,.x i -,t
.
VEERA S PRASKOM
A gore u raskonom zatvoru sjedi Gordana. Trublje i topovi pobude njenu
pozornost. Uzdigla je glavu i slua. Pola je k prozoru. Ponovni zvui trublje
odmame joj misli i pogleda prema kuli to se izboila nad more. Na zavoju
napuljske obale opazi trku naroda prema dvoru. Uzalud smilja to bi mogli biti
uzrok buci i trci, trubljama i topovima.
Kao da je neto iz druge odaje zautilo, zatropotalo. Gordana se stisne k
zidu. Osjea da nije zaboravljena.
Ispred odaje u kojoj je zatvorena stoje Alberto i Bartolo u tihom razgovoru. Tad
se pojavi Simono nosei pladanj s jelom i pozlaeni svijenjak s goruim
svijeama. Simono unese jelo u prvu odaju i tiho ree Albertu.
Evo, tu je i praak. Kralj eli da pospete poslasticu i vino neka djevojka
zaspi do sutra u podne.
495
Znam. Princ Francesko bio je ovdje i naroito me upozorio da djevojku ne bih
otrovao. Kao da ja ne znam svoj posao.
Moe li se otrovati ovim prakom?
upita Simono.
Samo uspavati. Moda bi se moglo i otrovati kad bi se usulo mnogo, ali znam
to radim.
Velianstvo mi je naredilo da s djevojkom govorim o kunom zatvoru naih
dvorana kako bi se smirila i to slasnije progutala veeru
smjeka se mladi
kraljev pouzdanik.
A ba mi nije do toga da za vrijeme ovakve velike
sveanosti zabavljam neku dvoranku.
Bartolo otvori vrata Simonu koji ue ravno k stolu, ogleda.se po dvorani i kad
spazi Gordanu, duboko se pokloni i ree joj uljudno:
Plemenita gospoice, nosim vam veeru. Nadam se da e vam prijati
Ona ne odgovori, a Simono primijeti:
Znam, nije vam ovdje ba veselo. Svi smo mi ve iskusili ovakav zatvor
i
poe k vratima gdje stoji Bartolo, mirne na njega, i onda zatvori vrata.
Uputio se opet k stolu, stao uzimati s pladnja tanjure i zdjele i ureivati
djevojci stol za veeru. Ona stoji postrance promatrajui.
Sigurno ste ogladnjeli, plemenita gospoice? Ohladit e vam se jelo.
Nisam gladna, ali eam.
Evo, ima tu i vina. Posluit u vas. Neka vaa milost izvoli pristupiti k
stolu.
Gordana promatra mladia pazei na svaku njegovu kretnju. Pribliava se s druge
strane i ostala nasuprot Simonu. Onda prui ruku za vrem.
U tom trenutku Simono zgrabi vr i povue ga k sebi.
Njegov smueni pogled sretne se s njezinim, zauenim, pita-juim.
On se sagne preko stola, pogleda k vratima i opet nju. Najednom se mladievo
lice promijeni. Mjesto latinske rijeci, Gordana uje aptanje na hrvatskom
jeziku.
Ne izrecite ni rije, ne udite se to vas oslovljavam hrvatski.
Njezine usne ostale su malo otvorene kao uvijek kad je zateklo neto
neoekivano. Gleda mladieve tamne oi to vreba-juom pozornosti zirkaju na
vrata. Tada se on jo vie nagne k njoj:
Vaa je domovina i moja, va kralj je i moj kralj. Ona zapanjena uti.
Ja sam neak Antonija Zadarskog, ispovjednika kraljice Beatrice. ^ .,v, -.,.
. . >-> y> -.<," ",. ... .. ? ,-.. > . ".. .,<
496
""< Njezin se pogled upre u mladievo lice.
Kad sam vas prvi put ovdje ugledala, spomenula sam Brodaricu da sam ovo lice
ve negdje vidjela. Vaa slinoj s fra An-toniom velika je. Sjeam se. Kraljica
je kazivala jednom u pero svojem kopisti pismo kralju da uzme u slubu neaka
svojeg ispovjednika.
Iz Zadra ujak me poslao napuljskom kralju.
Ova raskona odaja nema ni vrata ni prozora kroz koja biste mogli nai izlaz.
Sa zebnjom itavog bia razabire da joj nema spasa.
Pokuajte ekati. Danas je kralj mahnit od sree zbog roenja unuka. Pije
dvostruko, opit e se i do sutra zaboraviti to je odlueno s vama.
A ona dvojica vani kakve imaju zapovijedi.
Da vas odnesu na lau. Moram javiti kralju da ste zaspali, ali to neu moi
izvriti.
to e vas sprijeiti?
>"
Jer u umjesto vas zaspati
ja. i
;j
Vi? Zato?
Da spasim glavu, uzet u nekoliko kolaia i vina, a kad se sutra probudim,
rei u kralju da ste vi posumnjali da u jelu. ima praka. Da vas razuvjerim,
morao sam pojesti nekoliko kolaia i piti vina. Naravno, onda sam zaspao. To je
moja sigurna obrana.
498
Moete li poi dolje, barem toliko da obavijestite mojeg prijatelja Aversu?
Ne pouzdajem se u ove vani. Pokuat u obavijestiti vaeg paa Stjepka.
Kad bih barem mogla sii u moju odaju?
Ovim putem ne moete. Kako rekoh, tamo straare ona dvojica.
As ove strane? to je tamo?
Ne znam. Nikada me kralj nije poveo ovamo, ali onu dvojicu vidio sam katkad
kako onamo vode neke goste koji nikad vie nisu odanle izili.
Ovdje su vrata, ali nemaju kvake ni zasuna. Ogledavala sam.
Onda je tamo sigurno nevidljivi mehanizam za otvaranje.
Potrait u ga, svijetlite mi! ;!
Oni mogu ui da vide to tako dugo
radim.
Dakle, sama u.
ekajte, prije se moram udaljiti iz ove sobe, da one napolju zabavim.
On se ogleda k vratima i sagne se k njoj apui:
Moda bi se dalo ispitati kod one dvojice ima li odavle puta do odaje vaih
dvoranki.
Ona ga promatra. Njegova pripravnost da joj pomogne opet joj se uini sumnjivom,
to on trai za nagradu? Ova okolnost pokrene njeno pitanje:
to vas je nagnalo da inite za mene tako veliku rtvu?
Slegne ramenima i gleda joj otvoreno u oi:
im sam dobio nalog od Franceska, pa onda od kralja da bdim nad vama i da
nikog ne putam u vau blizinu, osjetio sam da se obojica, sin i otac, oito za
vama otimlju. No, kasnije vas je kralj odstupio sinu i sada su sve odredbe
suglasne.
Niste mi odgovorili na moje pitanje.
Kad sam vidio vau neobinu ljepotu koja je pobudila pozornost itavog
Napulja, saalilo mi se to e tako lijepi cvijet biti strahovito zgaen. A kad
sam vas uo progovoriti hrvatski, osjetio sam kao ubod noa u svoje srce. Bio je
to prvi glas moje domovine otkad sam ovdje. Prva zraka domovinskog sunca. One
noi nisam usnuo. Osjetio sam izmeu vas i sebe put koji me zvao da vas izbavim.
Strah za svoju glavu bio je jai negoli moja nakana da vam pomognem. Stvarao sam
razne osnove, ali nikako nisam mogao da se za bilo koju odluim. Danas, kad su
odluili da vas vode na otok, moja savjest to nije mogla podnijeti. Uinio sam
radije izdaju, jer ne mogu podnijeti da se izvri takav zloin nad kerkom moje
domovine.
Kako da vam to uzvratim?
99
Zauzvrat molim jedno: mojeg ujaka obavijestite kako me prepustio napuljskoj
movari i neka me odavde uzme ako nee da postanem lupe ili samoubojica.
Mladieve se oi orosie. Gordana poloi svoju bijelu mekanu ruku na njegovo
rame:
Ugledam li ikad ponovo svoju domovinu, zadajem vam rije: bit ete osloboeni!
Hvala vam plemenita gospoice
ree i poklekne ljubei skut njenog ogrtaa.
Sad moram poi
primijeti on
da vidim to je vani. Vratit u se da vas
obavijestim a vi sjednite k stolu kao da kanite veerati, barem zaprljajte
tanjur.
Ona prie k stolu, a mladi poe k. vratima i nae se u sobi s Bartolom i
Albertom.
Jedva to je zatvorio vrata, na svoje zaprepatenje opazi princa Franceska.
Pokuao je da se zakloni u sjenu kako bi sakrio uzbuenje.
Dakle?
tiho upita Francesko Simona.
Je li veerala?
Preda mnom nije okusila nita. Kad sam izlazio, posla je k stolu.
Francesko uini dva koraka prema vratima, a Simono e hitro:
Visosti, poeo sam joj priati koliko sam puta bio pritvoren, dapae i
najpouzdanija dvoranka vojvotkinje od Ferare. Mislim da bi bilo najbolje kad
biste je sada pustili na miru veerati. im djevojka zaspi, odmah u javiti
kralju
ree Simono.
Ne kralju, nego meni, izravno menit
naloi Francesko.
Doi odmah un usne
opetuje on, jo uvijek u vlasti svoje krvi to ga svom snagom odvraa da eka
otok.
Kad je poao dalje, jo jednom se okrene Simonu.
Ravno k meni jer mi je kralj prepustio da se brinem za sve, a vi
okrene se
Bartolu i Albertu
da se niste udaljili odavle.
Visosti
ree Smiono
da se udaljimo jedan po jedan na veeru?
Ne, odredit u da vam jelo poalju gore.
I ostavi ih.
Simono se klanjao za Franceskom sve dok nije siao niza stube. Onda zatvori
vrata, sjedne na malu stolicu, pa naoko ravnoduno stane promatrati Alberta i
Bartola. Neto meusobno potiho razgovaraju. Oito ne ele da ih Simono uje.
Bio je privikao da razgovaraju pred njim tiho i nikad se nije obazirao znajui
da njih dvojica kao prvi kraljevi pouzdanici imaju mnogo toga tajiti pred njime
jer njemu kralj nije povjeravao svoje skrovite ine niti ga uvodio u odaje
svojeg dvora. Onamo su osim kralja imali pristup samo ova dvojica. Simono se
nije mnogo brinuo za njihov posao ni za kraljeve korake, sve do onog asa kad je
osjetio
koliko bi mogao koristiti Gordani da je bolje upuen u odaje i prostorije koje
su se nizale iza sobe u kojoj je amila djevojka. Nije prolo mnogo vremena kad
se pojave sluge nosei obilnu veeru.
Dolje svi gosti piju
itav Napulj pliva u vinu
kae Simono
a nama nisu
dali ni vr vina.
Pravo velite, mladi gospodine
povlauje Bartolo i naloi sluzi:
Donesi jo
dva puna vra junjakog vina.
I meni jedan
naglasi Simono.
Najednom se on digne i pone prislukivati na vratima u Gor-daninu odaju.
Zar ste to nauli?
upita Alberto i pozorno gleda onamo.
Gotovo sam zaboravio svoju dunost da prislukujem to ona tamo radi
i
prisloni uho na vrata.
Nita ne ujem. Ni traga kakvom zveketu posua.
Ova gospoica otmjeno jede i ne lupa kao njeni dvorani sa sjevera
ree
Alberto vaui peenje.
Simono se polagano vraa, opet stane, prislukuje, a onda se vrati k stolu.
Njegove su oi jo uvijek bile uperene u Gor-danina vrata.
Sto vas, dovraga, uznemiruje?
upita Bartolo.
Neprestano mi se ini kao da ona s nekim razgovara
odgovori Simono.
Taj netko bit e jedino ona sama.
Nekako me snalazi neprestana sumnja da bi se mogla sastati s onim svojim
dvoraninom u modroj odori sa utim perom na klobuku.
Bartolo pogleda Alberta, nasmije se i primijeti:
Nee on vie nositi pero na klobuku.
Zar ste ga odjenuli u napuljsko ruho?
Dovijeka e nositi purpurnu odoru naeg plemia
naglasi Alberto i pogleda
Bartola.
Gle
sjeti se sada Alberto
gdje je pismo to smo ga nali kod njega?
Uzeo ga je kralj
i okrenuvi se k Smionu nastavi.
Zar vam velianstvo nije
dalo da prevedete neko pismo s vaeg jezika?
Kad me zvao, upravo je najavljen poroaj sina vojvotkinje od Ferare.
Do avola
naljuti se Bartolo
da je taj ferarski vojvoda priekao, da je
doao na svijet sutra, sad bismo nas trojica plivali u vinu kao oni tamo dolje.
I ve bi bilo sve svreno.